Elektroterapija

Šta je elektroterapija?

Elektroterapija uz pomoć električne struje izaziva fiziološke promene u organizmu i tako ostvaruje terapijski efekat. Izvodi se u ležećem, sedećem ili polusedećem položaju, pacijent ne oseća bol, a mogu se javiti prolazne senzacije poput trnjenja i mravinjanja. Postoji više vrsta elektroterapije, i u zavisnosti od toga ona traje različito, od 15-20 minuta do sat vremena. Efikasno deluje kod grčeva u mišićima, pospešuje cirkulaciju, zarastanje rana, oporavlja mišiće i povećava njihovu pokretljivost, umiruje bol i drugo.

Kako elektroterapija radi?

Elektrotrepaija primenjuje biološki efekat električne struje, koja se dobija se iz gradske mreže, ali biva izmodulisana u razne oblike prilikom prolaska kroz transformator aparata napravljenih za specifičnu medicinsku upotrebu.

U odnosu na različite tipove električne struje koji se primenjuju u kliničkoj praksi, struja se deli na:

  • statički elektricitet;

  • jednosmernu struju (konstantna i impulsna);

  • naizmeničnu struju (niskofrekventna, srednjefrekventna i visokofrekventna).

Klinički efekat primene elektroterapije posledica je izazivanja akcionog potencijala pod dejstvom električnog stimulusa, a koja podrazumeva: jačanje i redukaciju mišića, kontrolu bola, ubrzanje procesa zarastanja rana, redukciju edema i modulaciju inflamatornih procesa, a omogućava i aplikaciju različitih hidrosolubilnih supstanci.

ElektroterapijaJednosmerna struja

Jednosmerna struja je struja koja teče kontinuirano u jednom smeru između dve elektrode koje su pod naponom. Može biti konstanta (galvanska) i impulsna (pravougli, eksponencijalni impulsi)

Terapijski efekti galvanske struje

Galavanska struja je jednosmerna konstantna struja kod koje se joni kreću istom brzinom i u istom smeru. Stoga ove struje ne menjaju ni smer ni jačinu. Dovodi do izmene tonusa i nadražljivosti mišića, sniženja u predelu anode (anelektrotonus) i povećanja u predelu katode (katelektrotonus). Do smanjenja nadražljivosti perifernih senzitivnih i motornih nervnih završetaka dolazi u predelu anode, a do povećanja u predelu katode.

Usled kretanja jona kroz tkiva ka elektrodama nastaju polarni, interpolarni i specifični efekti.

  • Polarni efekat nastaje zbog kretanja jona ka suprotno naelektrisanim elektrodama stvarajući efekat elektrolitske disocijacije u polju ispod elektrode. Zbog toga se elektrode izoluju vlažnom gazom ili sunđerom da se spreči nastanak koagulacione nekroze (opekotina kiselinom), ili kolikvacione nekroze (opekotina bazom);
  • Interpolarni efekat nastaje usled povećanja interakcije jona. Ispoljava se širenjem krvnih sudova, ubrzanjem ćelijskom metabolizma i cirkulacijem što dovodi do bolje eliminacije svih negativnih produkata metabolizma;
  • Spečifični efekti vezni su za ponašanja elektrolitnih lekova u polju galvanske struje.

Galvanska struja se primenjuje pomoću gumenih elektroda, koje se adekvatno izoluju viskoznim sundjerom ili hidrofilnom gazom, natopljenom toplom vodom i fiksiraju na deo tela. Može biti:

  • Stabilna (obe elektrode su fiksirane);

  • Labilna (jedna je fiksirana, a druga se pomera);

  • Ritmička (obe elektrode su fiksirane, ali se struja ritmički prekida).

Hidrogalvanoterapija

Hidrogalvanoterapija podrazumeva aplikaciju galvanske struje kroz vodu. Ovaj vid terapije može da se primeni kao četvoroćelijska kupka ili galvanska kada.

  • Četvoroćelijske kadice su napunjene vodom temperature 36-37°C kroz koje prolazi galvanska struja intenziteta 40mA;
  • Hidrogalvanske kade su napunjene vodom temperature 37°C, intenzitet struje je 300-500 mA, u kojoj pacijent zauzima poluležeći stav. Prilikom aplikacije galvanske hidrogalvanoterapije, jačina struje se podešava u odnosu na subjektivni osećaj pacijenta (trnjenje i peckanje).

Elektroforeza

Elektroforeza je postupak unošenja lekova uz pomoć glavanske struje. Prilikom elektroforeze istovremeno deluju i lek i glavanska struja. Na ovaj način se najčešće unose analgetici, kortikosteroidi, vazodilatatori, antihistamini, antibiotici, salicilati, vitamini, sklerolitici, peloidi i dr.

Elektroliza

Pod elektrolizom se podrazumeva primena konstantne galvanske struje (1mA) u cilju razaranja površinskih promena na koži i uništenja folikula dlake.

Kada se koristi galvanska struja?

Galvansku struju koristimo za lečenje i olakšavanje simptoma nekih od sledećih stanja:

  • Neuralgije;

  • Neuritisi;

  • Periferne lezije nerava;

  • Funkcionalna i organska oboljenja perifernih arterija;

  • Artroze;

  • Artritis;

  • Algodistrofija;

  • Mijalgije;

  • Tendinitisi;

  • Postraumatski edemi.

Kontraindikacije su:

  • Oštećenja kože;

  • Prisustvo metala;

  • Akutna krvarenja;

  • Oštećen senzibilitet.

ElektroterapijaElektrostimulacija

Elektrostimulacija je terapijsku postupak kojim se izaziva mišićna kontrakcija uz pomoć električne draži. Može se izvoditi jednosmernom (isprekidana galvanska struja u vidu pravouglih ili trouglastih eksponencijalnih impulsa) i naizmeničnom strujom (faradske i sinusoidalne struje).

  • Trouglasti impulsi (eksponencjalni) imaju postepen porast intenziteta, što dovodi do pojave selektivnosti u aktiaciji, odnosno aktiviraju se samo teže denervisana vlakna (vlakna koja su inervisana nervom koji je oštećen), jer zdrava mišićna vlakna imaju očuvanu prilgodljivost na električnu stimulaciju. Koristi se kod težeg stepena denervacije;
  • Pravougli impulsi se odlikuju naglim porastom intenziteta i imaju izgled pravougaonika. Koriste se kod lakšeg stepena denervacije. Prilagođavanje na draž je snižena kod težih denervacija, tako da se pri draženju pravouglim talasima javlja bol.

U odabiru parametara elektrostimulacije od velike koristi su klinički pregled, funkcionalni testovi i neurofiziološka isptivanja. Parametri trajanja impulsa i pauze određuju se na osnovu stepena oštećenja, s obzirom na brzinu izazivanja kontrakcije i posebnog vremena relaksacije mišića.

Osnovni princip programa jačanja mišića elektrostimulacijom je da se izazove jaka mišićna kontrakcija, pri čemu se bira amplituda koja izaziva kontrakciju bez senzorne neugodnosti i bola.

Elektorsimulacija se primenjuje bipolarnom i monopolarnom tehnikom. Veličina elektrode treba da odgovara mišiću koji se stimuliše. Kod bipolarne tehnike obe elektrode su iste veličine i postavljaju se u predelu pripoja mišića, odnosno na mesta gde su nervi najpovršniji u odnosu na kožu. Kod monopolarne tehnike jedna elektroda je aktivna druga inaktivna. Aktivna elektroda se stavlja na motornu tačku mišića.

Sa električnom stimulacijom kod oštećenja perifernih nerava započinje se što ranije.

Indikacije za peimenu elektrostimulacije su:

  • mišićna atrofija;

  • periferne paralize;

  • mišićna reedukacija kod paraliza;

  • jačanje zdrave muskulature;

  • povećanje izdržljivosti mišića;

  • kontrola spasticiteta;

  • stimulacija abdominalne muskulature.

Kontraindikacije:

  • pacijenti sa pejsmejkerom;

  • pacijenti sa metalnim stranim telom u regiji stimulacije;

  • kožne promene u regiji stimulacije;

  • lokalne upale u regiji stimulacije;

  • duboka venska tromboza;

  • malignitet;

  • krvarenje;

  • predeo gudnog koša i karotidnog sinusa;

  • ne primenjuje se kod pacijenata sa ekstremnim vrednostima krvnog pritiska.

Elektrostimulacija glatke muskulature

Glatka muskulatura nema sposobnost prilagođavanja, slabo je podražljiva, a kontrakcije su spore i duge. Može se stimulisati glatka muskulatura bešike i creva.

Elektrode se postavljaju paralelno suprapubično, procedura traje 30 minuta u seriji od 20 do 25 terapija.

Indikacije za primenu elektrostimulacije glatke muskulature su:

  • atonija creva i bešike;

  • dolihokolon;

  • spastična opstipacija;

  • neurogena bešika;

  • disfunkcionalno mokrenje.

Funkcionalna elektrostimulacija

Funkcionalna elektrostimulacija je metoda električne stimulacije motornih i nervnih tačaka mišića koji imaju oslabljenu voljnu nervnu kontrolu usled oštećenja centralnog nervnog sistema.

Primenjuje se kod bolesnika sa cerebralim lezijama usled vaskularnog oboljenja, inflamatornih procesa, traume ili tumora, a takođe i kod bolesnika sa spinalnim lezijama i kod dece sa cerebralnom paralizom.

Dijadinamske struje

Dijadinamske struje ili Bernarove struje su niskofrekventne impulsne sinusoidalne struje frekvencije od 50 do 100 Hz, koje mogu biti modulisane po obliku amplituda i frekvencija električnog impulsa. Razlikuje se nekoliko modulacija, čiji nazivi potiču od početnih slova njihovog imena na francuskom jeziku.

  • MF (mophase fixe)- sinusoide trajanja 10ms, frekvencije 50 Hz. Pretežno dejstvo je toniziranje vezivnog tkiva;
  • DF (diphase fixe) - 2 polutalasa sinosoide trajanja 10 ms, frekvencije 100 Hz. Pretežano dejstvo je blokada gangliona sipatikusa;
  • CP (module en courtes periodes) - periodične izmene prethodna dva oblika bez dodatnih pauza, nastala je u nastojanju da se izbegne adaptacija. Pretežno delovanje je miorelaksantno (opuštanje mišića), vazodilatatorno (širenje krvnih sudova) i trofičko;
  • LP (module en longues periodes)- kombinacija MF sa sličnim oblikom ipulsa, ali su moduliranu po jačini i fazno promaknuti (trajanje kombinacije 5s). Pretežno delovanje je analgezija;
  • RS (rythme syncope)- to je zapravo oblik kod koga postoji povremeno ritmička pauza u trjanju od 1 s. Pretežno ima nadražajni i stimulativni efekat.

Glavna dejstva dijadinamskih struja su:

  • analgezija (umirivanje bola);

  • vazodilatacija (širenje krvnih sudova);

  • simpatikolitički efekat.

Kombinacijom pojedinih modula ostvaruje se pojačani efekat ovih struja.

Elektrode je neophodno dobro fiksirati i izolovati. Obično se tokom aplikacije na 1,5 min promeni pol, jer dijadinamske struje imaju izražene polarne efekte pod negativnim polom. Jačina struje se oređuje individualno do osećaja peckanja.

Indikacije za primenu dijadinamske struje su:

  • stanja posle povreda;

  • bolna stanja;

  • uključujući i algodistrofičene promene;

  • reumatska oboljenja;

  • funkcionalni i organski poremećaji krvotoka;

  • Sudek sindrom;

  • Rejnoov sindrom.

Kontraindikacije su iste kao za primenu galvanske struje.

Interferentne struje

Interferente struje su struje čiji su efekti niskofrekventnih struja i postižu se u dubini tkiva. Kao posledica različitih frekvencija, dve srednjefrekventne struje, frekvencije 3900-4000 Hz, odnosno 4000-4100 Hz ukrštaju se u dubini tkiva. Na taj način dolazi do interferencije. time se postiže efekat niskofrekventnih struja, a izbegnut je kožni otpor i neprijatnost ispod mesta aplikacije elektroda.

Tokom terapijske procedure može se birati konstantna frekvencija, tj. nepromenljiva za sve vreme aplikacije ili ritmična frekvencija koja se periodično menja od najniže do najviše i obratno u suprotnom smeru. Struja, stalno menja intenzitet. Ritmička frekvencija se koristi u rasponu 1-10 Hz; 1-100 Hz; 1-50 Hz; 50-100 Hz; 90-100 Hz. Svaki raspon izaziva različite efekte, a izbor frekvencije zavisi od indikacija.

Efekti su najveći u ferkvenciji 1-10 Hz i ispoljavaju se ne ispod elektroda već u zoni ukrštanja polja.

Elektroterapija

Cene elektroterapije u privatnoj praksi se kreću oko 2.000 do 3.000 dinara po tretmanu, Pre terapije je neophodan pregled specijaliste fizikalne medicine. Sve informacije možete dobiti popunjavanjem kratke forme ili pozivom na 063/687-460.

Zakažite pregled fizijatra:


Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde