etniki zloini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosni i

Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-1945.)

Published 25. oujak 2012.
etnici su u krvavoj stvarnosti tijekom Drugoga
svjetskoga rata (1941.-1945.) izvrili vie oblika zloina nad Hrvatima i Muslimanima u
Bosni i Hercegovini, koji po svim meunarodnim kvalifikacijama predstavljaju genocid.
Pojam genocida predstavlja najtei meunarodni zloin koji obuhvaa djela uinjena s
namjerom da se potpuno ili djelomino unite narodne, etnike, rasne ili vjerske skupine ljudi.
Taj pojam je u novije vrijeme dopunjen novim meunarodnim dokumentima. Sve zemlje
potpisnice obvezne su raditi na njegovom sprijeavanju, a ukoliko do njega ipak doe, i na
kanjavanju njegovih izvritelja, bez obzira na vrijeme, jer ti zloini ne zastarijevaju.
Meutim, sve do potkraj 80-tih godina, etniki zloini su bili jedna od tzv. tabu tema, o kojoj
se jednostavno nije smjelo u bivoj SFRJ znanstveno istraivati i pisati.Zato su ti zliini
etnika jednostavno preuivani ili tek usput deklarativno spominjani, bez konkretnih
podataka pa i brojanih pokazatelja. Nasuprot tome, o stradanjima, zloinima i genocidu nad
Srbima u Bosni i Hercegovini (i Hrvatskoj) od ustakog reima, ve od g. 1941 . gotovo
jedino se govorilo i pisalo, esto u slubi politike s netonim i zlonamjernim tvrdnjama,
napose o tobonjoj genocidnosti hrvatskoga naroda. Tako su do sada izostala sustavnija i
potpunija istraivanja ove problematike u cjelini. Tek s demokratskim promjenama od g.
1989. poelo se i u zemlji pisati o genocidu nad Hrvatima i Muslimanima te o stvarnim
ljudskim gubicima na podruju bive Jugoslavije u ratu g.1941.-1945. No, jo uvijek nemamo
o tome znanstveno zasnovane studije koja bi tu problematiku istraivala i obradila u cjelini.
Ovom prigodom elim ukazati na neke najbitnije elemente iz etnikih planova i aktivnosti,
rezultat kojih su njihovi zloini genocida tijekom Drugoga svjetskoga rata nad Hrvatima i
Muslimanima na podruju dananje Bosne i Hercegovine.
Od svog osnutka g. 1903. etnitvo je gotovo iskljuivo instrument nacionalistike i
ekspanzionistike politike Srbije, pa tako i u Kraljevini Jugoslaviji (1918.-1941.). Tada ono
pokraj vojske i policije, predstavlja jedno od sredstava obrauna s politikim protivnicima, a
za ouvanje centralistikoga velikosrpskog politikog sustava, s kraljem na elu, grubom
silom i terorom. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. zapoinje osnivanje etnike
organizacije pod nazivom: Udruenje etnika za slobodu i ast otadbine, sa sjeditem u
Beogradu. U poetku u ovom udruenju okupljaju se ratni veterani. No ubrzo poinje se
primati u njega i one koji nisu ranije bili etnici, te isto postaje kao jedno od uporita
velikosrpske i hegemonistike politike. Jedan broj pododbora toga etnikog udruenja
nalazio se i na podruju Bosne i Hercegovine.Kako je ovo udruenje bilo pod utjecajem
Demokratske stranke, to poticajem Narodne radikalne stranke 1924. osnivaju se u Beogradu
dva nova etnika udruenja i to: Udruenje srpskih etnika za Kralja i Otadbinu i
Udruenje srpskih etnika Petar Mrkonji.Oba ova etnika udruenja, kao i postojee, iako
su se deklarirala za jugoslavensku politiku orjentaciju, imala su u osnovi stvaranje Velike
Srbije, radi ega su traila oslonac prvenstveno meu srpskim puanstvom, irom
Jugoslavije, pa tako i na podruju Bosne i Hercegovine. Radikalna stranka bila je najaa
srpska politika organizacija u Bosni i Hercegovini a to su upeatljivo pokazali i skuptinski
izbori na kojima se broj dobijenih radikalskih glasova s 59.443 iz 1920. poveao na 183.308 u
1925 godini. Istodobno su je broj dobivenih glasova na tadanjim izborima na podruju Bosne
i Hercegovine kod glavnih srpskih stranaka jako smanjio.Tako je Demokratska stranka od
18.500 dobivenih glasova 1920.g. spala 1925 na 4.871 glas a Savez zemljoradnika od 55.108
spao na 26.326 dobivenih glasova.Te 1927.na skuptinskim izvorima Jugoslavenska
muslimanska organizacija na podruju Bosne i Hercegovine dobila je 127.690 glasova, a
Hrvatska seljaka stranka 83.387 glasova. Ubrzo se poinju osnivati pododbori etnikih
udruenja na podruju Bosne i Hercegovine. Tako je ve 1924. u Mostaru osnovan Okruni
odbor za Hercegovinu Udruenja srpskih etnika Petar Mrkonji. Dok je 1925. u Sarajevu
osnovan Odbor Udruenja srpskih etnika za Kralja i Otadbinu (tzv. Raievih etnika). Oba
radikalska etnika udruenja su se 1925. fuzionila u Udruenje srpskih etnika Petar
Mrkonjiza Kralja i Otadbinu. Stvarni voa tog udruenja do 1928. bio je Punia Rai,
ubica hrvatskih zastupnika u Narodnoj skuptini, u Beogradu, u koju je izabran 1927 kao
predstavnik Radikalne stranke.Radi trzavica u vodstvu rad ovog etnikog udruenja
postupno prestaje da bi 1929., nakon zavoenja kraljeve diktature, bilo rasputeno.Tada
veina lanova prelazi prvotoj etnikoj organizaciji koja je nastavila uspjeno djelovati.
Udruenje srpskih etnika imalo je zastavu jugoslavensku trobojku na ijim se stranama
nalazio grb Udruenja s natpisom S VEROM U BOGA a ispod ZA KRALJA I
OTADBINU Zastava Udruenja etnika za slobodu i ast otadbine bila je crne boje s
mrtvakom glavom u sredini, a na koplju se nalazio bijeli orao kao simbol monarhije i natpis
Za slobodu i ast otadbine.Dok su im peati i znake bili isti dvoglavi bijeli orao s
maevima koji u kandama nosi mrtvaku glavu s ukrtenim kostima. Te simbole zadrae
kasnije i etnici Drae Mihailovia.
Tih godina osnivaju se gotovo u svim veim mjestima Bosne i Hercegovine i nizu mjesta
nastanjanih srpskim puanstvom, posebno u istonoj Bosnii Hercegovini, etniki pododbori.
Na elu etnikog udruenja u Kraljevini Jugoslaviji od 1929. do 1932. nalazio se vojvoda
Ilija Trifunovi Biranin (koji tada postaje predsjednik Narodne obrane), a od tada vojvoda
Kosta Milovanovi Peanac. Udruenje je imalo ve 1935. u zemlji 430 etnikih podobora s
213.210 lanova, da bi se taj broj do 1938 g. poveao na oko 1000 etnikih pododbora s
preko 500.000 lanova. Uz etnike organizacije osnivaju se i druge pod utjecajem etnika i u
kojima isti djeluju. Posebno se nastoji okupiti omladinu pa je tako osnovana i organizacija
Srpska nacionalna omladina (SRNAO). Do 1926. ve je na podruju Bosne i Hercegovine
bilo osnovano 80 mjesnih organizacija SRNAO-a, u svim veim mjestima, sa oko 60.000.
lanova. Tu su jo i sline organizacije kao Narodna obrana. Organizacija jugoslavenskih
nacionalista (ORJUNA) i Srpski kulturni klub. lanovi ovih etnikih udruenja i
organizacija bili su po nacionalnosti oko 95% Srbi a po zanimanju veinom seljaci. U njima
se nalazio manji broj Hrvata i Muslimana, uglavnom jugoslavenskih nacionalista i to
preteito u upravnim odborima i u nacionalno mjeanim sredinama. Tako je do poetka rata g.
1941 . osnovano i djelovalo, oko 300 u Bosni i Hercegovini (i oko 200 u Hrvatskoj), razliitih
etnikih udruenja te brojnih organizacija slinog programa u kojima su etnici djelovali a
koja su se isticala terorom i okrutnou te ubojstvima mnogih Hrvata, ali i mnogih
Muslimana. Pokuaji da se njihov rad zabrani uspjeli su samo na podruju Savske i Primorske
banovine, ali ne i na podruju Vrbaske, Drinske i Zetske banovine (u sastavu kojih se
nalaziolo preko 80% podruja Bosne i Hercegovine).
Tako su etnika udruenja i organizacije u kojima su etnici djelovali nastavljaju i dalje
nesmetano s radom gotovo na cijelom podruju Bosne i Hercegovine. Kroz ta udruenja
velikosrpska politika je ostvarivala svoj cilj. Nasilno je suzbijala i guila svaku tenju Hrvata i
Muslimana za afirmacijom vlastitih nacionalnih vrijednosti. Istodobno, isticale su se srpske
nacionalne vrijednosti, esto kao jedine, a i nastojalo se bezuspjeno u Muslimana (i dijela
Hrvata) razvijati srpsku nacionalnu svijest. Budui je u Kraljevini Jugoslaviji Bosna i
Hercegovina administrativnim putem bila razbijena na oblasti i od 1929. na etiri banovine,
ali tako da je u trima Srbima osigurana prevlast, dok su u etvrtoj prevlast imali Hrvati i
Muslimani. Kako je i Hrvatska u toj dravi nakon ujedinjenja g. 1918., ukidanjem Sabora i
Vlade, hrvatskog domobranstva i policije, diobom podruja na est banovina g. 1929. (tako da
je u etrima Srbima osigurana prevlast), izgubila svoj povijesni identitet i svoju dravnost
koju je stoljeima imala. Zato je sve to dovelo do odgovarajuih protuakcija s hrvatske i
muslimanske strane. Jedna od njih bila je osnutak (1929.) ilegalnog ustakog pokreta s ciljem
stvaranja samostalne i neovisne hrvatske drave, izvan Jugoslavije, u koju bi ula cijela Bosna
i Hercegovina. S druge strane, bilo je kontinuirano jaanje homogenizacije muslimanskog
puanstva oko Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) ije vodstvo je taktiki
varirajui izmeu velikosrpskih vlasti i opozicije nastojalo izboriti to povoljniji politiki ali i
gospodarski poloaj u Bosni i Hercegovini, te Kraljevini Jugoslaviji. Istodobno odvija se
proces nezaustavljivog jaanja hrvatskoga narodnog pokreta predvoenog Hrvatskom
seljakom strankom (HSS), to su evidentno pokazali izbori g. 1938. HSS trai rjeenje
hrvatskog pitanja u okviru Jugoslavije, to je velikosrpski monarhistiki reim zbog
zaotravanja meunarodnih prilika u Europi, gdje se nazirao rat, te kako bi spasio dravu od
raspada, morao uvaavati.
Tako je sporazumom Cvetkovi-Maek 26. VIII. 1939. nastala zasebna upravna cjelina
Banovina Hrvatska, u sastavu Kraljevine Jugoslavije, ali s banskom upravom, Saborom te
zakonodavnom, upravnom i sudskom autonomijom, koja joj se bez njezina pristanka nije
mogla oduzeti i smanjiti. U sastav Banovine ulo je 13 kotareva s podruja BiH i kotar id, s
podruja Vojvodine, u kojima je hrvatsko puanstvo bilo veinsko, no bez hrvatskih
povijesnih podruja istonog Srijema, te Boke kotorske s Budvom i Spiem. Banovina je
imala povrinu 65.456 km2 s 4,025.601 stanovnikom (po popisu iz g. 1931.) od kojih je bilo
70,1 % Hrvata, 19,1 % Srba, 3,6 % Muslimana i 7,2 % ostalih. Protiv sporazuma, s hrvatske
strane, bile su pristae ustakog pokreta jer njime nije rijeeno hrvatsko pitanje kako su ga oni
zastupali, niti stvorena hrvatska neovisna drava. S muslimanske strane protiv sporazuma
izjasnila se veina muslimanskog politikog vodstva, smatrajui ga nastavkom razbijanja B i
H, u kojem sada uz srpske sudjeluju i hrvatski politiari, bez njihovog pitanja a na tetu
muslimanskog puanstva. Zato se oni zalau da BiH postane zasebna autonomna politiko-
teritorijalna jedinica u svojim povijesnim granicama. No, uslijedile su i srpske protumjere.
Tako su se uspostavi Banovine Hrvatske odluno suprotstavile sve srpske stranke, osim SDS-
a, nacionalistike i velikosrpske organizacije i udruenja, kao i vojska i Pravoslavna crkva
koji su je smatrale opasnou za srpstvo i opstanak drave, najee reagirajui kao ovinisti i
kao zagovaratelji svoga velikosrpstva. Zato su pokrenuli pokret Srbi na okup s ciljem da se
ostalih est banovina (Vrbaska, Drinska, Dunavska, Moravska, Vardarska i Zetska) spoje u
jednu upravnu cjelinu pod nazivom Srpske zemlje. U njihov sastav bi, po njima, uli i svi
oni dijelovi Banovine Hrvatske u kojima srpsko puanstvo ima veinu, kao i ona podruja za
koja Srbi smatraju da im iz geostratekih i politikih razloga trebaju pripasti, poduzimajui
pripreme za otpor (npr. u Kninu), to je jo vie zaotravalo meunacionalne odnose. Radi
unutarnjih i vanjskih imbenika taj program nije sproveden u ivot, ali se od njega nikada nije
odustajalo. Taj program stvaranja Velike Srbije na raun hrvatskih povijesnih podruja (ali i
drugih) ostat e trajno opredjeljenje velikosrpskih i etnikih politikih ekspanzionistikih
krugova otada te tijekom Drugoga svjetskoga rata sve do naih dana i biti glavni uzrok
njihovih zloina genocida nad Hrvatima i Muslimanima i ostalim nesrbima. Zato se ovaj
predratni period i dogaanja u njemu na podruju bive Kraljevine Jugoslavije nikako ne
smiju zanemariti.
Pred rat 1940. prilo se osnivanju etnike komande u sastavu vojske Kraljevine Jugoslavije i
ustroju sedam bataljuna, pri svakoj armiji po jedan, ali ne i ozbiljnijem planu da se lanstvo
etnikih organizacija iskoristi za gerilske operacije. Tako se je jedan bataljun nalazio u
Mostaru a drugi u Sarajevu kad je izbio rat, dok su se mnogi lanovi etnikih udruenja pri
opoj mobilizaciji 1941. nali u vojsci. Ali u travanjskom ratu 1941. ovi odredi su se raspali a
mnogi lanovi etnikih udruenja pali u njemako i talijansko zarobljenitvo, dok se vojvoda
K. Peanac, sa svojim etnicima u Srbiji odmah stavio u slubu njemake okupacijske vojske.
No, prije kapitulacije na vie mjesta pripadnici etnikih udruenja poinili su masovnije i
pojedinane zloine nad Hrvatima i Muslimanima, pa tako i na nekoliko mjesta u Bosni i
Hercegovini.
Pri razmatranju i razumjevanju zbivanja, djelatntnosti i zloina etnika u Bosni i Hercegovini
tijekom Drugoga svjetskoga rata treba imati u vidu upravo to meuratno razdoblje. Razdoblje
(1921.-1941.) osnivanja, ustroja i intenzivne djelatnosti etnikih udruenja i slinih
organizacija u kojima etnici djeluju. Bilo je to razdoblje estokih politikih, vjerskih i
nacionalnih konfrontacija, a to e se jo vie iskazati tijekom rata. Iako se veina
rukovodilaca etnikih udruenja s podruja Bosne i Hercegovine, uslijed razliitih okolnosti
(odvoenje u zarobljenitvo, preseljenje u Srbiju i inozemstvo, uhienje, zatvaranje i
stradanje) izvan nje ili izvan aktivnosti, ostali e se ukljuiti u obnovu i predstavljati osnovu
etnikog pokreta tijekom rata. U tome e im pomoi i znatan broj onih etnika koji su iz
Srbije i Crne Gore od Drae Mihailovia bili upuivani na rad, osnivanje i rukovoenje
etnikim organizacijama i postrojbama na podruju Bosne i Hercegovine. Poglavito se to
odnosi na asnike i doasnike bive jugoslavenske vojske koji e initi rukovodeu strukturu
etnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. U etniki pokret e se ukljuivati i pripadnici
raznih velikosrpskih politikih stranaka i drutava kao i onih jugonacionalistikih, a biti e
pokuaja da se u njega ukljue prosrpski orijentirani Muslimani i Hrvati.
Krvava ratna zbivanja na prostoru razbijene Kraljevine Jugoslavije tijekom g. 1941.-1945.
velikim dijelom su rezultat i posljedica predratnih prilika i politikih odnosa, u novonastalim
stanjima na terenu. Iskazala su se u sukobljenim koncepcijama za obnovu Jugoslavije s jedne i
nastojanja nesrpskih naroda s druge strane, pogotovo Hrvata, da sauvaju ve uspostavljene
autonomije ili nastoje uspostaviti neovisne nacionalne drave izvan Jugoslavije. Poglavito se
to oitovalo upravo na podruju Bosne i Hercegovine (i Hrvatske).
etnici su isticali da su dvanaestodnevnim ratom i vojnikim porazom, te okupacijom i
razbijanjem Jugoslavije od nacistike Njemake i faistike Italije te Maarske i Bugarske,
koji su potom uslijedili, samo Srbi izgubili dravu i slobodu (budui su oni Kraljevinu
Jugoslaviju, gotovo svi smatrali samo proirenom Velikom Srbijom, te su se najee tako i
ponaali), okrivljujui za to sve ostale nesrpske narode, u prvom redu Hrvate i Muslimane.
Posebno ih je pogodilo proglaenje 10. IV 1941. i potom ustroj Nezavisne Drave Hrvatske
(NDH), s cijelom Bosnom i Hercegovinom u njezinom sastavu (kao i Srijemom). No u
sastavu NDH nije se nala Dalmacija od Zadra do Splita, istoni dio Konavala te Boka
kotorska, zatim svi jadranski otoci (osim Hvara, Braa i Paga), kao i znatnog dijela
Kvarnerskog primorja i Gorskog kotara, to su anektirali Talijani (nazvavi to podruju
svojom I. zonom), kao ni Meimurja i Baranje, koje su anektirali Maari. NDH je obuhvaala
povrinu od 102.725 km2, brojila 6.640.000 stanovnika i administrativno bila podijeljena na
22 velike upe s 141 kotarom, 19 kotarskih ispostava, 31 gradom i 1.005 opina, te gradom
Zagrebom, kao posebnim upravnim sreditem. Srpsko puanstvo je u njoj brojilo oko 30 % od
ukupnog broja stanovnika. Prostor BiH obuhvaao je povrinu od oko 54.070 km kvaratnih
kilometara; bio podijeljen u 12 velikih upa, 55 kotareva, 16 kotarskih ispostava i 358 opina,
dok je na njemu bilo 7 gradova, 364 varoi i 6.988 sela. Na tome prostoru prema posljednjem
popisu 1931. ivjelo je prema vjeroispovjesti: 1,031.446 pravoslavnih, 645.175 muslimana,
496.013 rimokatolika, 10.447 idova, 10.837 vjernika ostalih krenskih vjera ,6.697
grkokatolika i 49 bez vjere. NDH je bila podijeljena demarkacijskom crtom, pravcem malo
junije od Samobora, Gline, Dvora, Jajca, D. Vakufa Fojnice, Tarina, Trnova, Prae,
Rogatice i Viegrada, a sjevernije od B. Otoke, Sanskog Mosta, Vacvar Vakufa, Bugojna,
Konjica, Kalinovika, Gorada i Rudog. Sjeverno od te crte je njemako, a juno od nje
talijansko okupacijsko podruje.Nakon rimskih sporazuma 18. V 194l. talijanske postrojbe na
podruju NDH, pa i Bosne i Hercegovine, postale su od okupacijskih posadne, predavi vlast
ustaama.No to je potrajalo kratko do izbijanja ustanka kada su Talijanu na osnovu sporazuma
od 26. VIII l941. tijekom rujna i listopada izvrili reokupaciju cijelog svoga podruja u NDH.
Talijansko interesno i okupacijsko podruje u NDH tada je podijeljeno na II. i III. zonu.U II
zoni Talijani su imali cjelokupnu vlast. Granica te zone na podruju Bosne i Hercegovine ila
je neto junije od Drvara, Glamoa, Kupresa, Prozora, Konjica i Uloga. U III zoni, koja ide
do demarkacijske crte, Talijani su imali operativnu vlast nad postrojbama NDH, a civilnu
vlast NDH. Na podruju NDH uspostavljena je civilna, policijska i vojna dravna vlast. Od
politikih organizacija u NDH jedino je bio doputen rad ustakim organizacijama, a osnivane
su i posebne ustake postrojbe.
Ustaki reim provodio je politiku nacionalne i rasne iskljuivosti, to se posebno odraavalo
na vienacionalnom podruju Bosne i Hercegovine. Postojanje i djelovanje vlasti NDH
ovisilo je od konkretne situacije na dotinom podruju, poglavito od aktivnosti partizanskih, a
na nekim podrujima i etnikih snaga nakon izbijanja ustanka u ljeto 1941 ., kao i od interesa
i volje okupatora. Za ustako vodstvo na elu s dr. Antom Paveliem nije se uope postavljalo
tzv. muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, odnosno u NDH, jer je prihvaalo tezu dr.
Ante Starevia o muslimanima kao najiem dijelu hrvatskog naroda, emu ne smeta i ne
smije smetati vjerska razliitost.Dio muslimanskog politikog vodstva (poglavito iz bive
JMO) prihvatio je NDH i ukljuio se u ustaki reim, dok je veina to nije uinila. Slino je
bilo i s hrvatskim politiarima s podruja Bosne i Hercegovine (poglavito onima iz HSS-a),
koji su prihvaali dravu ali ne i ustaki reim.
Srpski nacionalisti i ekspanzionisti, kojih su etnici, kao vojniki i politiki organizirani,
najpoznatiji i najistaknutiji dio, nisu se nikada mogli pomiriti sa stvaranjem bilo kakve
hrvatske drave, pa tako ni NDH. Razlog je vrlo jednostavan i sastoji se u tome to su oni
smatrali da gotovo 90% podruja NDH (u maksimalnom programu) predstavlja podruja tzv.
Srpske zemlje (ukljuujui tu cijelo podruje dananje Republike Bosne i Hercegovine i
veinu podruja dananje Republike Hrvatske), bez obzira na to to ta podruja nisu nikada
bila sastavni dio srpske drave i to u njima Hrvati i Muslimani predstavljaju veinu
puanstva. Zato po njima ta podruja NDH mogu i moraju ui samo u sastav tzv. Homogene
ili Velike Srbije, kako su je nazivali u dokumentima. Jedna od glavnih njihovih parola u BiH
je Srpska Bosna.Glavni preduvjet za ostvarenje etnikih planova je ruenje NDH i ienje
hrvatskog i muslimanskog puanstva s tih teritorija, kako bi ih potom ukljuili u Veliku
Srbiju. Tako esto u BiH nailazimo na njihovu parolu Borba protiv Turaka (tj. Muslimana) i
okaca (tj. Hrvata).
To je jedan od razloga to, neposredno nakon proglaenja NDH, nailazimo i na prva
masovnija ubojstva hrvatskog i muslimanskog puanstva od strane etnika, te paljenje veeg
broja kua i cijelih sela u nekim podrujima NDH. Tako su npr. etniki odjeli, koji su se
nalazili u redovitoj vojsci Kraljevine Jugoslavije i bili namijenjeni za specijalne akcije, ili
pojedini zapovjednici etnici u vojsci pri povlaenju, ubili su kraj Dervente od 11. do 13. IV.
1941. 17 civila Hrvata, od kojih je i 5 ena (nakon ega se etniki bataljun preko Doboja
prebacio u Sarajevo gdje je razoruan od njemake vojske, a etnici upueni u zarobljenitvo
u Njemaku) a na podruju apljine od 13. do 15. IV. ubili su 20 Hrvata i 5 Muslimana i
zapalili 40 kua te kraj Mostara 15. IV. ubili 5 civila Hrvata, od kojih 1 ena, i zapalili sela
Cim i Ilii, nastanjena Hrvatima, a takvih ubojstava bilo je u jo nekim mjestima, kao poetak
i nagovjetaj onoga to e ubrzo uslijediti.
Nakon prvoga oka, uslijed okupacije i razbijanja Jugoslavije te stvaranja NDH, etnici su u
BiH i Hrvatskoj poeli, najee u suradnji i zajedno s komunistima, raditi na organiziranju
oruanog ustanka Srba protiv hrvatske drave kao takve, u ovom sluaju ustake NDH
(komunisti i protiv okupatora), a pozivajui se na tradicije iz srpske prolosti. Radi se
istodobno na uspostavljanju veza a potom i povezivanju s ostalim etnikim i
nacionalistikim snagama na podruju bive Jugoslavije (u prvom redu s onima u Srbiji). Isto
tako se radi i na stvaranju etnikih programskih osnova, u kojima se jasno istiu genocidne
namjere zloina prema Hrvatima i Muslimanima.
Tako je ve 30. VI. I94I. dr.Stevan Moljevi, advokat iz Banjaluke, jedan od kasnijih glavnih
etnikih ideologa i rukovoditelja u zemlji, izradio projekt: Homogena Srbija u kojem
iznosi etniki program o granicama, drutvenom ustroju i vanjskoj politici Velike Srbije u
obnovljenoj Jugoslaviji, nekoliko mjeseci prije nego to e biti osnovan logor Jasenovac. Po
tome projektu se Srbima namee danas prva i osnovna dunost: da stvore i organizuju
homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko podruje na kome Srbi ive. To je
znailo ukljuenje u tu Srbiju Bosne i Hercegovine u cjelini i veeg dijela Hrvatske, to je
kartografski iskazano u posebnom promidbenom letku, koji je uz prigodan tekst kao u
projektu iren na terenu. Da bi ta Srbija postala homogena tj. naseljena samo Srbima
ostavljena je mogunost preseljavanja i izmjene iteljstva, naroito Srba i dijela Hrvata, dok
bi svi preostali Hrvati, svi Muslimani i nesrbi bili jednostavno poienitj. fiziki
likvidirani.
U svezi s operacionalizacijom i ostvarenja svog programa Moljevi je u pismu Dragii
Vasiu, takoer jednom od glavnih etnikih rukovodilaca, u veljai 1942. , u svezi granica i
drutvenog ureenja poslijeratne Velike Srbije napisao: 2) to se tie naeg unutranjeg
pitanja, razgranienja sa Hrvatima tu drimo da treba odmah, im se ukae prilika, prikupiti
sve snage i stvoriti svren in: zaposesti na karti oznaenu teritoriju, oistiti je pre nego li se
iko pribere. Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se jakim odredima
zaposela glavna vorita i to: Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i ibenik,
te Mostar i Metkovi, a onda iznutra pristupiti ienju zemlje od svih nesrpskih elemenata.
Krivcima bi valjalo otvoriti put Hrvatima u Hrvatsku, a Muslimanima u Tursku (ili
Albaniju) U pogledu muslimana valjalo bi da naa vlada u Londonu odmah rei pitanje s
Turskom, u emu e nas i Englezi pomoi. (Pitanje je!). Organizaciju za unutranje ienje
valjalo bi odmah pripremiti, a moglo bi se, jer u Srbiji ima mnogo izbeglica iz svih srpskih
krajeva .
Istodobno i grupa srpskih nacionalista koja je iz BiH i Hrvatske pobjegla u anketirani dio
Dalmacije i tu se u svibnju 1941. povezala s talijanskom upravom, alje talijanskoj vladi
peticije u Rim zahtijevajui da talijanska vojska ponovo okupira i anketira Bosnu i
Hercegovinu, cijelu Dalmaciju, zatim Liku, Kordun i Baniju, i na tim podrujima ukine vlast
NDH. To e talijanska faistika vlada ubrzo koristiti za svoje ekspanzionistike pretenzije i
pritisak na NDH u pregovorima po izbijanju ustanka, kao i za razgovore, suradnju i
organiziranje etnika na njezinom anketiranom i okupacijskom podruju u BiH i Hrvatskoj.
U srpnju i poetkom kolovoza 1941. gotovo u svim podrujima BiH i Hrvatske gdje je ivjelo
preteito srpsko puanstvo izbio je opi ustanak Srba. Glavni pokretai i rukovoditelji ustanka
bila su rukovodstva Komunistike partije Jugoslavije i to Pokrajinski komitet KPJ za BiH u
Bosni i Hercegovini i CK KPH u Hrvatskoj, kao dijelovi jedinstvenog CK KPJ, iako je bilo
mjesta gdje je izbio spontano, a u ponekim mjestima na elu su mu se nalazili etnici ( kao
npr. na podruju Srebrenice i Vlasenice, u istonoj Bosni). Tada u ustanku na tim podrujima
sudjeluje gotovo iskljuivo srpsko puanstvo, a od pripadnika ostalih naroda sudjeluju tek
pojedinci i manje grupe, veinom lanovi KPJ i SKOJ-a. Kao glavni razlog ustanka istiu se
zloini ustakog reima nad srpskim narodom te njegov spas od unitenja s ciljem ruenja
NDH i obnove Jugoslavije. Dok komunisti nastoje ustanku dati narodnooslobodilaki i
antifaistiko-nacistiki karakter ukljuujui u njega sve narode i nacionalne manjine s
podruja Jugoslavije i u tijeku rata izvriti uspostavu svoje nove Komunistike vlasti, dotle
mu etnici daju uglavnom nacionalni, odnosno nacionalistiki i ekspanzionistiki karakter,
ukljuujui u njega gotovo iskljuivo Srbe, nastojei zadrati stari predratni velikosrpski
sustav vlasti s kraljem na elu. To e ubrzo dovesti do meusobne podjele izmeu ovih dvaju
pokreta na NOP, na elu s komunistima, i etnike, te do meusobnih oruanih borbi koje e
trajati sve do kraja rata. etnici od poetka pa do kraja rata namjerno poistovjeuju itav
hrvatski i muslimanski narod s ustakim reimom, optuivi ga za zloine ustaa prema
Srbima u NDH, nastojei tako formalnim razlozima zapravo opravdati svoje zloine. Tako
kroz cijelo to vrijeme etnici imaju izrazito genocidni, antihrvatski i antimuslimanski
karakter. Iz dokumenta etnike provenijencije proizlazi da su razlozi koji oni navode za
ustanak u NDH bili samo povod i formalne naravi dok su stvarni razlozi tenja za uspostavom
etniki iste Velike Srbije, a na raun povijesnih i nacionalnih teritorija hrvatskog i
muslimanskog naroda (ali i nekih drugih). To e biti i osnovni uzrok etnikog terora i zloina
genocida nad Hrvatima i Muslimanima u BiH i Hrvatskoj . etniki pokret se sastojao od
oruanih i politikih organizacija, koje su se pojavile i na podruju NDH ubrzo nakon
kapitulacije Jugoslavije i proglaenja NDH, i djelovale sve do kraja rata. Krajem g. 1941.
nalazile su se pod jedinstvenim zapovjednitvom Drae Mihailovia.
Potrebno je istaknuti da su izbjegliku vladu Kraljevine Jugoslavije kao legitimnu u lipnju
1941. prihvatile SAD i Velika Britanija, a u srpnju i SSSR glavne velike sile antifaistike
koalicije. Budui su Atlantskom poveljom od 14. VIII. 1941. bili odreeni ratni ciljevi sila
antifaistike koalicije, meu kojima je bilo naznaeno i obnavljanje svih okupiranih drava
nakon rata, pa tako i Jugoslavije, time je njezina obnova bila osigurana. Upravo u to vrijeme
na njezinom podruju, a poglavito na tadanjem podruju NDH, zapoinje graanski rat
izmeu NOP-a sjedne i etnikog pokreta s druge strane na pitanju kakva e biti obnovljena
Jugoslavija. etniki pokret je kroz cijelo vrijeme rata imao pomo jugoslavenske
emigrantske vlade i kralja Petra II., koji su se uglavnom nalazili u Londonu. Istodobno,
etniki pokret je dobivao podrku i pomo zapadnih saveznika, poglavito V. Britanije do g.
1944. i potom SAD-a. U programu aktivnosti etnikog pokreta tijekom i po zavretku rata,
to je u rujnu 1941. dostavljen jugoslavenskoj kraljevskoj vladi, u ime politikog odbora
etnika Drae Mihailovia, voe pokreta, a koji je vlada prihvatila, nadopunjuje se
Moljeviev projekt. U tome etnikom programu pie: Pripremati se da bi u danima
sloma mogli izvriti ove akcije b) omeiti defakto srpske zemlje i uiniti da u njima
ostane samo srpski ivalj. v) posebno imati u vidu brzo i radikalno ienje gradova i njihovo
popunjenje sveim srpskim elementom. g) izraditi plan za ienje ili pomeranje seoskog
stanovnitva sa ciljem homogenosti srpske dravne zajednice. d) u srpskoj jedinici kao
naroito teak problem uzeti pitanje muslimana i po mogunosti reiti ga u ovoj fazi.
U Instrukciji etnikim odredima od 20. XII. 1941. o organizaciji, ciljevima i uporabi
etnikih postrojbi D. Mihailovi, koji je unaprijeen u in generala i ubrzo postaje ministrom
vojske u emigrantskoj vladi Kraljevine Jugoslavije, otklanja sve dvojbe. Po njemu cilj borbe
etnikog pokreta na elu s kraljem Petrom je: Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku
Srbiju, etniki istu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema,
Banata i Bake, ienje dravne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih
elemenata, Stvoriti neposredno zajednike granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao i
izmeu Srbije i Slovenake, ienjem Sandaka od muslimanskog ivlja, a Bosne i
Hercegovine od muslimanskog i katolikog ivlja
Uz to je jo kanjavanje svih ustaa i muslimana i krivaca za nau aprilsku katastrofu
1941., to su opet poglavito Hrvati i Muslimani, te naseljavanje Crnogoraca u oiena
podruja, a za osiguranje svega toga potrebno je osnivanje jednog politikog tela.
Kako se to prenosilo i obrazlagalo na terenu pokazuje i pismo zapovjednika Ozrenskog
etnikog korpusa upueno 13. II. I943. zapovjedniku Zenikog vojno-etnikog odreda. Tu
se uz iznoenje ciljeva etnika prema Drainoj Instrukciji kae i sljedee: Moda tebi i
tvojim borcima izgledaju ovi ciljevi veliki i neizvedivi. Setite se velike borbe za osloboenje
pod vodstvom velikog voda Karaora. Srbija je bila puna Turaka (muslimana). U Beogradu
i ostalim srpskim varoima strale su muslimanske munare, a pred damijama su Turci vrili
svoja smrdljiva pranja kao to i sada rade u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada
muslimana bilo je tada preplavilo nasu otadbinu. A poite danas kroz Srbiju. Nigdje neete
nai niti jednoga Turina (muslimana), neete nai ak niti jednoga njihovog groba (mezara)
nijednog iljka (niana). To je najbolji dokaz i najvee jamstvo da emo uspeti i u
ovoj dananjoj svetoj borbi, i da emo istrebiti sve Turke iz ovih naih srpskih zemalja.
Nijedan musliman nee meu nama ostati Seljake i ostali svijet sitni preseliemo u Tursku.
Naa Vlada u Londonu posredstvom Engleske saveznike i prijateljske vlade nastoji da
postigne u tom smislu pristanak Turske vlade (pa je o tome eril govorio u Ankari s g.
Inenijem). Sve katolike koji su se ogreili o na narod u njegovim traginim danima, kao i sve
intelektualce i sve ekonomski jae, nemilosrdno emo unititi. Seljaki svijet i isto tako sitni
radni svijet potediti i od njih emo napraviti prave Srbe, koje emo milom ili silom prevesti
na pravoslavlje.
Eto to su ciljevi nae velike borbe i kad doe odsudan as mi emo ih ostvariti. Mi smo ih ve
u nekim dijelovima nae otadbine i ostvarili.
Ovaj dokument najneposrednije ukazuje na izvore etnikog zloina genocida nad Hrvatima i
Muslimanima, koji vue korijene jo od stvaranja srpske nacionalne drave i njezine
ekspanzionistike politike. Draa ide dalje od Moljevia u svezi teritorija te trai za veliku
Srbiju vie od 90% teritorija NDH, na kojemu je tada ivjelo vie od 2.500.000 katolika i vie
od 800.000 muslimana, koji su inili oko 70% ukupnog puanstva na tome podruju, dok su
pravoslavni Srbi tvorili blizu 30% puanstva. Kao to vidimo iz Draine Instrukcije svi ti
Hrvati, Muslimani i ostali nesrbi bi s toga podruja morali nestati, bilo tijekom rata ili
neposredno nakon njega. Hrvatima se preputalo tek oko 10% tadanjeg teritorija od Karlovca,
preko Zagreba do Varadina i oko 1/5 puanstva NDH. Optube i svaljivanje sveope krivnje
na Hrvate i Muslimane za sva zla i stradanja Srba tijekom rata imala su za cilj stalno
motiviranje etnika u vrenju kazni tj. zloina genocida prema njima, to Draa jasno kae u
svojoj Instrukciji . U svezi s time a s istim ciljem je i stalno umnaanje srpskih rtava koje
su prouzroile ustae, odnosno po etnicima Hrvati tj. itav hrvatski i muslimanski narod,
poevi od brojke 382.000 krajem 1941., preko 518.000 krajem veljae 1942., zatim s
600.000 u listopadu 1942., s 800.000 tijekom 1943. kako bi do kraja rata taj broj iznosio vie
od milijun ubijenih Srba na podruju NDH. To je iole objektivnom istrazivau apsurdno, a to
pokazuje i rad Srbina dr. B. Koovia, ali i niza drugih znanstvenika. S istim ciljem su i
Draine prijetnje Hrvatima odmazdom, kao preduvjet za ivot, granice Hrvatske i prava u
buduoj dravi, te prijetnje Muslimanima unitenjem.
I u drugim programskim dokumentima pojedinih etnikih voa i zapovjednika postrojbi
navode se slini ili istovjetni argumenti i ciljevi. Tako u Elaboratu Dinarske etnike
divizije, iz oujka 1942., koja je upravo u to vrijeme i osnovana obuhvativi u operativnom
pogledu sjevernu Dalmaciju, Liku i jugozapadni dio Bosanske krajine, iznijeti su njezini
ciljevi i zadaci. Glavni joj je cilj stvaranje srpske nacionalne drave tamo gde ive Srbi, pa
i u onima na koje Srbi aspiriu, odnosnoVelike Srbije, koja bi obuhvaala Bosnu i
Hercegovinu te dio Dalmacije i Liku i druga podruja s isto nacionalnim poretkom sa
kraljem Petrom na elu, u kojoj ima iskljuivo iveti pravoslavno stanovnitvo. Ostalo
treba nestati. Kada je potrebno treba i taktizirati. Tako se u Elaboratu istie kako prema
Muslimanima treba na vjet nain postupati i ubijediti ih da su im etniki odredi prijatelji,
kako ne bi otili u partizane, i da ostasnu kod svojih kua, pa da ih na njihovim domovima
unitimo. Kada je prosueno da je dolo vrijeme uslijedila je 25. III. 1943. zapovjed
zapovjednika postrojbama Dinarske divizije za ienje Hrvata i muslimana na njezinom
podruju. Istodobno se postavio kao jedan od primarnih zadataka ove divizije i etnikog
pokreta uspostavljanje jednog nacionalnog koridora du planine Dinare za vezu Hercegovine
sa sjevernom Dalmacijom i Likom, to e etnici pokuati i ostvariti, poglavito g. 1942. i
1943. ienjem tamonjeg hrvatskog i muslimanskog puanstva.
Vukain Mareti, zapovjednik etnikog odreda Manjaa, 7. VI. 1942. na konferenciji
tamonjih etnikih odreda izjavljuje: Smatram da su Bosna i Srbija jedna zemlja i nadam
se da e iz Bosne oistiti sve sto nije srpsko. Jo neposredniji je Milan anti, jedan od
etnikih voa. On u govoru krajem srpnja 1942. u Trebinju izjavljuje da je cilj etnikog
pokreta uspostava Velike Srbije kako ju je odredio Draa te da te Srpske zemlje moraju
biti oiene od katolika i muslimana. U njima e ivjeti samo Srbi. ienje e se provesti
temeljito. Sve emo ih potisnuti i unititi bez izuzetaka i bez saaljenja. To e biti polazna
taka naeg osloboenja. Dalje istie da sve to treba da se svri brzo i u jednom
revolucionarnom zamahu, a radi toga etnici nee nikada ni formalno priznati NDH.
Bajo Stanii, pukovnik bive jugoslavenske vojske, nakon to istupa protiv partizana,
sredinom veljae 1942., uz oslonac na talijanskog okupatora i njegov garnizon u Nikiu,
osnovao je etniki bataljun u danilovgradskom kotaru te tab narodnooslobodilake vojske
Crne Gore i Hercegovine. Tada je dobio od etnike Vrhovne komande nadlenost za ustroj i
organiziranje djelatnosti etnikih postrojbi u centralnoj i zapadnoj Crnog Gori i jugoistonoj
Hercegovini.On je uspio da Talijani puste iz internacije grupu hercegovakih oficira, koji su
potom poli u Hercegovinu sa njegovim uputama i zadatkom da rade na daljnjem stvaranju
etnike organizacije. Istodobno se koristio i svojim osobnim vezama s hercegovakim
etnikim voama i snagama koje je od pred rat imao kao zapovjednik Podoficirske
pjeadijske kole u Bilei, sudjelujui u travnju 1941. u napadu na apljinu, kada su poinjeni
i prvi masovni zloini nad Hrvatima i Muslimanima u ovim krajevima. Istodobno se koristio i
vezama koje je imamo s tamonjim etnicima krajem 1941. i poetkom 1942. U Staniievoj
poruci etnikim funkcionerima, u biti etnikom programu, istaknuta je stara parola vodilja
Srbi na okup, zatim taktinost i lojalnost okupatoru uz nastojanje da ga se pripremi u
zajedniku suradnju protiv etnikih neprijatelja a sve radi postizanja konanog cilja. On je po
Staniiu slijedei: Konani cilj jeste osnivanje nove srpske drave, ne geografskog pojma
nego isto srpskog, sa etiri svoja najosnovnija atributa: srpska drava (Velika Srbija), Srbin
kralj (iz) dinastije Karaorevia, srpska narodnost i srpska vjera. Balkanska federacija jeste
istom sledea etapa ali glavna osovina i vodilja te federacije mora biti iskljuivo naa srpska
drava tj. Velika Srbija.
Svi ovi dokumenti pokazuju da su etniki zloini genocida nad Hrvatima i Muslimanima bili
namjerni i planirani. Muslimani su bili u jo nepovoljnijoj situaciji od Hrvata. I dok se
Hrvatima ostavljala mogunost da ive u svojoj, iako jako smanjenoj, teritorijalnoj jedinici, i
buduoj Jugoslaviji, ta mogunost, prema shvaanju etnikih ideologa, za Muslimane nije
postojala. Oni su po njima smatrani nenacionalnim elementom, unutranjim neprijateljem
i Turcima te se i njihovo unitavanje smatralo etnikom najsvetijom dunou. Zavisilo
je jedino od vojnikih i datih mogunosti etnika, te rasporedu i jaini ostalih vojnih tabora te
prilika na pojedinim podrujima te zamiljene etnike Velike Srbije. Sukladno tome bila
su iena pojedina podruja od Hrvata i Muslimana.
Radi ostvarenja planiranog zloina genocida nad Hrvatima i Muslimanima na podruju
dananjih Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske, a tadanje NDH, pristupilo se
organiziranju vojnoetnikih postrojbi. One su osnivane na podruju NDH juno od Save pa
do Jadranskog mora, s neposrednim osloncem i uz potporu talijanskih i njemakih
okupacijskih snaga. Talijansko-njemake snage ne samo da su opskrbljivale etnike vojne
postrojbe na osnovi sklopljenih sporazuma s orujem, streljivom i namirnicama te plaale
njihovo ljudstvo, nego su bile esto inicijator a uglavnom okrilje najveem broju masovnih
etnikih zloina genocida protiv Hrvata i Muslimana.
Na poetku ustanka (kolovoz-rujan 1941.) postojali su samo Srebreniki i Vlaseniki etniki
odred, te vie etnikih grupa na podruju Bosne i Hercegovine. U rujnu1941. Talijani su
reokupirali svoju Drugu zonu u NDH, preuzevi u njoj cjelokupnu vlast , dok su ih postrojbe
NDH morale napustiti ( pa se zove i demilitarizirana), a ustake organizacije raspustiti.
Mjesec dana potom Talijani su zaposjeli i Treu zonu u NDH preuzevei u njoj operativno
zapovjednitvo nad tamonjih postrojbama NDH, ostavivi NDH civilnu vlast u njoj. No
tijekom operacija na tim podrujima preuzimali su i cjelokupnu vlast.Od tada je osnivanje i
djelovanje etnikih postojbi na ovim podrujima NDH bilo preteito vezano na potporu
talijanskog okupatora i oficire Drae Mihailovia, glavnog etnikog zapovjednika. Tako od
jeseni 1941. talijanski okupator ovdje poinje pomagati etnike materijalno, organizacijski i
politiki, kako bi ih suprostavio partizanima i NOP-u, ali i kao protuteu NDH. Tako je
njemaki general Gleise mogao ve 13. IX. 1941. izvjestiti zapovjednika Jugositoka da
etnici slono surauju s talijanskim trupama. Talijani omoguuju etnicima meusobno
povezivanje izmeu postrojbi na cijelom svom okupacijskom podruju u NDH, ali s onima u
Srbiji i Crnoj Gori, kao i s Draom Mihailoviem i stavljanje pod njegovo zapovjednitvo.
Ve od rujna 1941. dolazi do osnivanja novih etnikih postrojbi. Tako su npr. tada u
jugozapadnoj Bosni osnovani etniki pukovi: bosanskograhovskiGavrilo Princip i
bosanskopetrovaki Kralj Aleksandar.
U istonoj Bosni osnovano je jo 7 etnikih odreda.Talijani su s etnicima tu 11. XI 1941.
sklopili sporazum, na osnovu kojega su povukli svoje postrojbe a etnicima predali vlast na
podruju ajnikog i foanskog kotara, naoruavi 9 tamonjih etnikih odreda s oko 3.000
puaka, opskrbivi ih streljivom, opremom i hranom. Tada tu etnici dre 8 gradova pod
svojom vlau a u jo tri grada dijele vlast s partizanima. Za to podruje su osnovali
Privremenu upravu istone Bosne te Gorski tab bosanskih etnikih odreda. Na tome
podruju nalazile su se i neke etnike postrojbe iz Srbije i Crne Gore. Izvan toga podruja na
Majevici, Ozrenu i nekim dijelovima Hercegovine i srednje Bosne postojale su pojedine
etnike grupe i postrojbe. Gotovo sve ove postrojbe na podruju talijanske zone surauju s
Talijanima, a na podruju njemake ne sudjeluju u borbi protiv Nijemaca, ali zapoinju borbu,
zajedno s njima, protiv partizana i NOP-a. U svih tih 15-ak etnikih postrojbi zajedno na
podruju Bosne i Hercegovine bilo je blizu 13.000 naoruanih etnika. (U isto vrijeme u BiH
bilo je oko 18.600 partizana s toga podruja, rasporeenih u 10 partizanskih odreda i 2
samostaljna odreda, te s 1.500 partizana iz Srbije i Crne Gore, uglavnom u 1. proleterskoj
partizanskoj brigadi koja je i osnovana u Rudom 22. XII 1941.).
Tijekom 1942., politikom odlaganja borbe do povoljnijih uvjeta pruanjem podrke i
ukljuivanjem u oruane akcije s Talijanima, Nijemcima i dijelom oruanim snagama NDH
protiv partizana, etnici su se do sredine te godine na podruju BiH konstituirali kao
jugoslavenska vojska u otadbini, na elu s generalom Draom Mihailoviem. To je
razdoblje vjerojatno najveih etnikih uspjeha. Tako se oko 20-ak partizanskih i
dobrovoljakih odreda s podruja BiH, a uslijed ofanzivnih aktivnosti njemakih, talijanskih i
oruanih snaga NDH i etnika, raspalo preteito uz pomo tzv. etnikih pueva i od veine
osnovani novi etniki odredi (u istonoj, srednjoj i jugozapadnoj Bosni te Hercegovini).
Time je omoguen prijelaz etnike vojne organizacije od odreda na vii stupanj na
osnivanje brigada, korpusa i divizija.Tako je do kraja 1942. na podruju BiH uz 20-ak odreda,
4 puka, osnovano i preko 20 etnikih brigada.Spomenut emo ove: 1. i 2. Sarajevska,
Bileka, Foanska, Hercegovaka letea, Kalinovika, Kladanjska, Ljubinjska, Majevika,
Manjaka, Mostarska, Nevesinjska, Rogatika, Srebrenika, Stolaka, Visoka, Vlasenika i
epaka, to govori i o prostornom rasporedu etnika, bez 5.-6. brigada iz susjednih podruja
Srbije, Crne Gore i Hrvatske, a koje su tijekom 1942. operativno djelovale na podruju BiH.
Osnovani su i prvi etniki korpusi i to: Drinski, Nevesinjski, Ozrenski, Romanijski i
Trebinjski u sastavu Komande operativnih jedinica istone Bosne i Hercegovine. U proljee
1942. osnovana je i Dinarska etnika divizija u iji sastav, uz etnike postrojbe iz sjeverne
Dalmacije i june Like, ulaze i dva etnika puka s podruja jugozapadne Bosne. U
talijanskim okupacijskim zonama u NDH izvrena je legalizacija gotovo svih ovih etnikih
postrojbi, koje su kao Milizia volontaria anticomunista MVAC tj. Antikomunistika
dobrovoljaka policija ukljuene u sastav talijanskih postrojbi.Krajem 1942. u sastavu
talijanskih postrojbi bilo je oko 20.000 naoruanih etnika, od kojih veina s podruja BiH.
Kako je NDH snosila teret izdravanja talijanskih postrojbi to je bila primorana od sredine
1942. snositi teret izdravanja i ovih etnikih postrojbi. Istodobno su na podrujima
njemake okupacijske zone u BiH, kao i dijelu talijanskih zona, koje su nakon povlaenja
Talijana sredinom 1942., zaposjele postrojbe NDH, gotovo sve postojee etnike postrojbe
od rijeke Drine do rijeke Une, pregovarale, suraivale i sklopile sporazume s predstavnicima
civilnih i vojnih vlasti NDH, a u nekoliko sluajeva i s Nijemcima, na osnovu zajednike
borbe protiv partizana i NOP-a u cjelini. O njima je bila izvjetena etnika Vrhovna
komanda s Draom, koji su ih odobrili uz preporuku da se ta suradnja prikrije od javnosti.
Sporazumima ove etnike postrojbe su priznale suverenitet NDH, zadrale odreenu
autonomiju na svojim podrujima i osigurale odgovarajuu opskrbu, poglavito streljivom.
No etnici se nisu nikada u cijelosti pridravali tih sporazuma, a poglavito kada se radilo o
pljaki, teroru i ubojstvima Hrvata i Muslimana na podrujima pod njihovom kontrolom. Ipak
na sreu nemamo vie onako masovnih i brojnih zloina kao na podrujima gdje je vea
koncentracija njihovih postrojbi i gdje takovih sporazuma nema. Broj ovih etnika
kolaboracionista u istonoj i srednjoj Bosni kretao se tada oko 17.000 naoruanih boraca,
kojima treba dodati i oko 3.000 naoruanih etnika koji su tu doli iz Srbije i Crne Gore. Sve
etnike postrojbe u BiH bile su povezane i pod zajednikim zapovjednitvom D.
Mihailovia, iako su lokalni zapovjednici nastojali biti to neovisniji. etniko
zapovjednitvo je namjeravalo iskoristiti ofenzivne operacije njemako-talijanskih i NDH-
kih postrojbi, prikljuivi im se etnikim postrojbama, za unitenje partizana. Partizani su
tada u BiH imali oko 11.000 boraca rasporeenih u 1 korpus, 2 divizije i 10 brigada, s 5.000
partizana uglavnom iz Srbije i Crne Gore, a drali su pod svojom vlau blizu 1/3 BiH sa
svojim sjeditem u Bihau. Takoer su drali i znatna susjedna podruja Dalmacije, Like,
Gorskog kotara, Korduna i Banovine u Hrvatskoj, u kojoj se tada u postrojbama nalazilo oko
25.000 partizana. Na svim podrujima partizani su, za razliku od etnika, uspostavljali novi
sustav vlasti, koji su objedinili osnivanjem AVNOJ-a, u Bihau, kao najvieg predstavnikog
i politikog tijela.
Godina 1943. predstavlja prekretnicu u odnosima i uincima postrojbi na podruju Bosne i
Hercegovine koja je, s obzirom na nepovoljni razvoj situacije na istonom i afrikom bojitu
za Nijemce i Talijane, dobila poseban znaaj. Taj znaaj je proizlazio iz nezaustavljivog
jaanja partizanskih postrojbi i snaga NOP-a, koji su onemoguavali neophodnu privrednu
eksploataciju najznaajnijih ruda i sirovina, te radi mogunosti saveznike invazije poglavito
na susjednu hrvatsku jadransku obalu, koja je nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943. postala
sve aktualnija. Zato je njemaka Vrhovna komada nastojala s velikim vojnima snagama, u
kordinaciji s talijanskim i etnikim snagama te oruanim snagama NDH, pod svaku cijenu
nastojala unititi snaga NOP-a i zaposjesti obalni prostor i onaj u njegovom zaleu, te
osigurati prometnice i eksploataciju najvanijih stratekih sirovina iz BiH za svoju privredu.
etnici su u 1943. na podruju BiH uli s velikim planovima. S jedne strane nastojali su (uz
pomo etnikih snaga iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske) unititi NDH, a s druge strane, u
suradnji i uz pomo okupatora, poglavito Talijana, nastoje unititi NOP i partizane, glavnog
politikog protivnika. To je bio preduvjet daljnje uspjene izgradnje vlastite etnike vojne i
politike organizacije, te nakon poraza sila Osovine, osiguranje obnove Kraljevine
Jugoslavije.Tako u prvoj polovici 1943. bosansko-hercegovaki etnici sudjeluju u svim
znaajnijim njemako-talijanskim operacijama protiv partizana, radi ega se na podruje BiH
prebacuje oko 20.000 etnika iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske.
No uslijed pretrpljenih poraza koje su etnicima nanijeli partizani, posebno u najveim
bitkama na Neretvi, Drini i Sutjesci, njihova strategija doivjela je opi slom. Nakon ovih
njihovih poraza te nakon kapitulacije Italije njihov broj u BiH se jako smanjio na oko 15.000
naoruanih etnika.Znatan dio je preao u partizane. To se bitno odrazilo na daljnjim
odnosima prema etnicima u zemlji ali i u inozemstvu. Ove postojee etnike snage su se
brzo prilagodile novonastaloj sitaciji i ubrzo, gotovo sve, njihove postrojbe ostvarile su
neposrednu suradnju s Nijemcima, a pod njihovim patronatom na osnovu novih sporazuma i s
dijelovima oruanih snaga NDH, a sve na crti zajednike borbe protiv partizana i NOP-a koji
su stalno jaali. Nijemci od jeseni 1943. pa do kraja rata opskrbljuju etnike postrojbe u BiH
poglavito streljivom, spremom i hranom, omoguavajui im daljnji preustroj i osnivanje novih
zapovjednitava i postrojbi, od odreda i brigada do korpusa. Tijekom 1943., pored onih 5
etnikih korpusa u istonoj Bosni i Hercegovini, bili su osnovani novi etniki korpusi i to:
Majeviki (osnovan 3. VI 1943. s majevikom, semberijskom, tuzlanskom i podrinjskom et.
brigadom); Grmeko-klekovaki (odluka o osnovanju donijeta 26. II. 1943. u Kninu,
obuhvaa podruje Bos. Grahova, Drvara i B. Petrovca, a imao je brigade Gavrilo Princip i
Kralj Aleksandar), koji se operacijski nalazio u sastavu Dinarske etnike divizije, te
Bosanskokrajiki (osnovan 3. VI 1943. s brigadom Vojvoda Mii i brigadom Zmijanje);
Srednjobosanski (osnovan 8. VII 1943. s vrbaskom, teslikom, ljubikom, motajikom i
banjalukom et. brigadom). Za posljednja dva korpusa u listopadu 1943. ustrojena je
etnika Komanda zapadne Bosne.
Prema izvjeu D. Mihailovia iz listopada 1943. u pet etnikih korpusa istone Bosne i
Hercegovine bilo je 24.075 naoruanih etnika, rasporeenih u 21 etniku brigadu, uz jo
toliki broj nenaoruanih etnika na tom podruju. U ostalim etnikim postrojbama u srednjoj
i zapadnoj Bosni prema njemakim podacima bilo je oko 13.000 naoruanih etnika.
(Istodobno krajem 1943. partizanske postrojbe u BiH su porasle na oko 30.000 partizanskih
boraca rasporeenih u 2 korpusa, 7 divizija, 24 brigade i 26 odreda, a tu je jo tada djelovalo
oko10.000 partizana iz susjednih podruja Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Vojvodine).
etnike postrojbe tijekom 1944.primorane su oslanjati se neposredno na njemake garnizone
i uporita u BiH (a ponegdje i oruane snage NDH) te sve manje djelovati na terenu. I dalje
nastoje ojaati i reorgnizirati svoje postrojbe osnivajui nove brigade i korpuse ( npr. 2.
bosanski, 2. srednjobosanski i Zeniki et. korpus), a pokuavaju osnovati etnike postrojbe
od Muslimana i Hrvata. Njihov broj oscilira. Tako ih je potkraj veljae 1944., prema
njemakim izvorima na podruju NDH bilo 23.300 naoruanih etnika, od kojih je 17.500 na
osnovu sporazuma kolaboriralo s Njiemcima i vlastima NDH. U jesen iste godine bilo ih je u
BiH prema istom izvoru u Hercegovini i istonoj Bosni 17.500 rasporeenih u 6 korpusa a u
srednjoj i zapadnoj Mosni oko 14.000 rasporeenih u 4 etnika korpusa i 2 etnika odreda.
Prema podacima D. Mihailovia, pod njegovim zapovjednitvom istovremeno (krajem 1944.)
u BiH je bilo 22.320 domaih naoruanih etnika te 19.960 etnika koji su se tu prebacili iz
Srbije i 7.5000 etnika iz Crne Gore i Sandaka, ili sveukupno 49.780. Nijemci su ih
opskrbljivali streljivom i dijelom ostalim potrebitim materijalom. No kako su izgubili pomo
Saveznika, to ih je sve vie hvatala demoralizacija, a mnogi su koristili partizansku amnestiju
i prelazili bez posljedica u partizane.
Iako je D. Mihailovi 28. II. 1945. izvjetavao da u Bosni ima domaih snaga 35.000 boraca;
pored toga, ima jo 20.000 iz Srbije i Crne Gore, ubrzo dolazi do njihovog raslojavanja i
opadanja njihovog broja. Nijemci su oko 32.000 ovih etnika koncentrirali u dolinu rijeke
Bosne kako bi osiguravali promet njemakim postrojbama koje su se izvlaile iz Sarajeva,
Tuzle, Teslia i Dervente na sjever, na lijevu obalu Save.U oujku 1945. od D. Mihailovia
odvojili su se crnogorski etnici i dio hercegovakih etnika, ali su na putu prema zapadu u
travnju razbijeni od ustaa na Lijeve Polju, nakon ega je od njih osnovana Crnogorska
narodna armija, ukljuena u sastav Hrvatskih oruanih snaga NDH. Kod drugih etnika
uslijedio je ubrzani raspad te je s D. Mihailoviem ostalo oko 20.000 etnika. S njima je 13.
IV 1945. u tri kolone D. Mihailovi nastojao se vratiti u Srbiju. No na putu su se etnici
osipali i na Zelengori od 12. do 18. V 1945. bili razbijeni od partizana uz gubitke od preko
9.000 mrtvih i zarobljenih etnika..Preostale etnike vojnike grupe na podruju BiH
postupno su unitavane i hvatane do 1947. godine.
Rezimirajui na kraju moemo konstatirati da je prema etnikim dokumentima tijekom rata
g. 1941.-1945. na podruju Bosne i Hercegovine bilo osnovano 14 etnikih korpusa, 76
brigada i 2 puka (a na podruju Hrvatske 4 korpusa, 1 divizija, 32 brigade i 2 puka etnika).
Uz njih su postojali i brojni organi vlasti na podrujima pod etnikom kontrolom. Toan broj
etnika nije do sada utvren a prema nekim pokazateljima, to u vojsci i to na terenu, na
podruju BiH i Hrvatske kroz njihove redove prolo je vie od 100.000 ljudi, od kojih oko
98% Srba. Ovdje treba istaknuti i pomo koju je etniko rukovodstvo upuivalo u ove
krajeve iz Srbije i Crne Gore. Sve etnike postrojbe su inile zloine, ali postojale su i
posebne postrojbe kojima je to bio i glavni zadatak, od etnikih trojki, i leteih eta do
leteih brigada.
Iz programskih dokumenata je nedvojbeno da su etniki zloini genocida usmjereni protiv
hrvatskog i muslimanskog naroda u cjelini na podrujima po njima zamiljene Velike
Srbije. No, treba rei kako su etniki teror i zloini bili usmjereni i prema sudionicima
antifaistikog pokreta ili NOP-a, kako se on nazivao, kao i njihovim obiteljima, bez obzira na
njihovu nacionalnu pripadnost, iako su etnici nastojali s vremena na vrijeme i potedjeti
ivote pojedinim uhienim partizanima i pripadnicima NOP-a Srbima. A takoer je bio
usmjeren i prema onim Srbima koji su na razliite naine iskazivali lojalnost prema vlastima
NDH. Dvije su glavne metode etnikih zloina genocida nad Hrvatima i Muslimanima. Prva
je direktna, kojom se na razliite naine fiziki unitavaju pripadnici ovih dvaju naroda (ali i
drugih), i druga indirektna putem razliitih prijetnji, fizikih i psihikih zlostavljanja,
silovanja ena i djevojaka, te pljaki. Fizikom unitavanju najei oblici tih etnikih
zloina bili su klanje, vjeanje, odsijecanje glave, paljenje, bacanje u jame te ubijanje
razliitim predmetima, obino uz prethodno muenje rtava. Od indirektnih metoda istaknuo
bih brojne etnike prijetnje pokoljima Hrvatima i Muslimanima bilo putem letaka, pjesme ili
govora, zatim najrazliitija fizika nasilja nad tim rtvama, od kamenovanja, batinanja,
sakaenja, prebijanja do muenja glau i edu, poglavito u centralnom etnikom zatvoru-
logoru u Kosovu, kraj Knina, ali i u zatvorima pri tabovima korpusa, pa do silovanja ena i
djevojaka Hrvatica i Muslimanki, ime ih se htjelo nacionalno i vjerski poniziti.
Ovdje treba ukazati na jo dva izuzetno znaajna smiljena oblika indirektnog etnikog
zloina, a to su pljake i prisilni prijelazi katolika i muslimana na srpsku pravoslavnu vjeru.
Pljaka je imala stravine razmjere i esto bila jedna od glavnih motiva pokretanja etnika za
akcije. Ona se najvie prakticirala za vrijeme vojnih aktivnosti etnikih postrojbi, ali inila se
i u svim moguim prilikama. Imala je za posljedicu izazivanje gladi i smrti u podrujima kroz
koje su etnici proli, te masovni egzodus puanstva, a to je i bio glavni etniki cilj.
Prisilnim prijelazima na srpsko-pravoslavnu vjeru nastojalo se rtve jo vie poniziti i kod
njih unititi onu najdublju nit koja ih vee s hrvatskom, odnosno muslimanskom narodnou.
Ostvarivanje zloina genocida nad Hrvatima i Muslimanima, po iznijetim planovima
etnikih voa i zapovjednika, zapoelo je odmah iza njihovog donoenja i trajalo sve do
kraja rata. Njihov obim je ovisio od etnikih, prije svega vojnih, mogunosti, te o rasporedu i
jaini suparnikih tabora na dotinom podruju. Iz dokumenata se mogu uoiti tri razdoblja u
kojima su ti etniki zloini genocida, po broju stradalih bili najmasovniji. Prvo je od poetka
ustanka tj. kraja srpnja 1941. do veljae 1942., drugo od kolovoza do listopada 1942. i tree
od sijenja do oujka 1943. godine. To je razdoblje u kojemu je etnici na podruju Bosne i
Hercegovine i Hrvatske bili vojno najjai, kada su imali najintenzivniju potporu etnika iz
Srbije i Crne Gore, ali i svekoliku potporu talijanskog, a manjim dijelom i njemakog
okupatora. Za svako od ovih perioda navest emo nekoliko karakteristinih primjera.
Prvo razdoblje (kraj srpnja 1941 . veljaa 1942.)
Ovo razdoblje ima dva dijela i to: prvi, od izbijanja ustanka do jeseni g. 1941. kada u ustanku
sudjeluju etnici i gerilci zajedno; a drugi zapoinje kada i diferencijacija na etniki i
narodnooslobodilaki pokret, odnosno vojniki na etnike i partizane, te se mogu pratiti
zloini etnikih postrojbi.
Ustanak Srba u Bosni i Hercegovini ima je masovni karakter. U njemu sudjeluje velika veina
Srba, a na podrujima nastanjenim iskljuivo Srbima ili gdje predstavljaju veinu puanstva
sudjeluju u njemu gotovo svi Srbi. O obimu ustanka govori i podatak da se u kolovozu 1941.
g. gotovo polovica BiH nala pod nadzorom ustanika ( gerilaca /od rujna 1941. partizana/ i
etnika, kako se sami zovu), s kojih su potisnute ili unitene oruane snage i vlasti NDH. Tada
su se mnoga mjesta nastanjena hrvatskim i muslimanskim puanstvom nala na udaru ili
okruenju ustanika. Ova tzv. osloboena podruja su se nadovezivala na podruja pod
nadzorom ustanika Srba u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini. Ubrzo se stvaranju
tri glavna arita ustanika Srba u Bosni i Hercegovini i to: u Bosanskoj krajini, istonoj
Hercegovini i istonoj Bosni. Pokuaji vlasti NDH da oruanim postrojbama ugue ustanak
nisu uspjeli. U tome prvom razdoblju ustanka, kada u akcijama zajedno sudjeluju etnici i
komunisti, izvreni su i prvi masovni zloini nad Hrvatima i Muslimanima u BiH (i
Hrvatskoj). Navesti u nekoliko karakteristinih primjera s podruja svakog od ustanikih
sredita, a koji govore samo o masovnijim protjerivanjima i stradanjima Hrvata i Muslimana,
poto je stradanja manjih grupa i pojedinaca bilo vrlo mnogo.
Najvea ustanika osloboena teritorija u BiH ( pa i u cijeloj NDH) bila je ona u Bosanskoj
krajini sa sjeditem u Drvaru, u kojem je ustanak i poeo 27. VII. 1941. pod vodstvom
komunista. Ve toga dana te u nekoliko narednih dana ustanak se proirio i na sva okolna
podruja nastanjena Srbima. Tako se to podruje pod nadzorom ustanika prostiralo od Livna,
Knina, Graaca, Udbine, Gospia, Bihaa, Bos. Krupe, Bos. Novoga, Prijedora, Sanskog
Mosta, Kljua, Vacvar Vakufa (Mrkonji Grada), Jajca, Glamoa do opet Livna. Unutar toga
podruja odrao se pod nadzorom postrojbi i vlasti NDH jedino garnizon u Bos. Petrovcu. Na
cijelome tome podruju, ukljuujui i Drvar, Hrvati i Muslimani, ukoliko nisu uspjeli pobjei
naputajui svoje kue i imanja, uglavnom su stradali. Bila su to tako prva oiena podruja
od Hrvata i Muslimana.
Tako su 27. VII. 1941. i nekoliko narednih dana u Bosanskom Grahovu i okolici od ustanika
(etnika /s ubarom i etnikim znakom/ i gerilaca-komunista /s kapom i crvenom
petokrakom zvijezdom na glavi/), ubijena 62 Hrvata, medu kojima 5 ena i 9 djece, dok su
sve hrvatske kue u mjestu i pet okolnih sela opljakane i potom spaljene.
Bosanskograhovskog upnika Juraja Gospodnetia, etnici su nakon okrutnog muenja nabili
na raanj i ivog ispekli pred majkom kraj B. Grahova. Ostali su Hrvati izbjegli u Knin. Na
elu tamonjih etnika nalazio se Branko Bogunovi, od rujna 1941., kada Talijani ponovno
preuzimaju vlast na tome podruju, zapovjednik tamonjeg etnikog puka. Uz dozvolu i
garanciju Talijana pojedini bosanograhovski Hrvati poeli su se vraati poetkom studenog
1941. u svoja sela i ostatke svojih kua. Ali Bogunovi, prema izvjeu upske redarstvene
oblasti Knin od 13. XI. 1941., to sprijeava, nastavljajui da govori i prijeti i danomice ubija
i kolje Hrvatski narod, sve dotle dok ubije do zadnjega Hrvata, jer da u njegovom kraju ne
smie biti ivo ni jedno Hrvatsko lice.Dalje o stradanju Hrvata u tom izvjeu navodi se:
Dana 12. studenoga t. g. on (tj. Bogunovi a.) je usmrtio pet momaka, obana iz sela Luke
kod Grahova, a zatim prigrabio i za sebe prisvojio njihovo blago circa 500 ovaca, 20 goveda i
10 konja. Doznaje se takoer, da je pred nekoliko dana pod njegovom upravom nestalo
seljaka Samardija Mate, njegova ena i diete, a za sudbinu ove trojice se uobe ne zna to se
s njima dogodilo. Radi Bogunovievog terora tamonji hrvatski narod prisiljen je da
naputa svoje domove i imovinu i bjei glavom bez obzira, bar da spasi goli ivot te
danomice dolazi u bjegstvu u Knin. Bogunovi sa svojim etnicima dolazi i na podruje
kninskog kotara te je 12. XI. 1941. u gostionici Save Deia, u Kninskom polju govorio: da
nema spasa za Hrvate, te ne treba da bjee, jer utei ne mogu, jer Hrvatske drave nema, niti
e je biti, a Hrvate treba sve poklati. U samom Drvaru i blioj okolici, uoi rata stalno je
ivjelo oko 800 Hrvata. Nakon njegovog zauzimanja od strane ustanika 27. VII.
1941.pobijeno je oko 300 Hrvata koji su tu ivjeli i radili, te izvjestan broj Muslimana koji su
radili u tvornici celuloze, to je oko 90% od zateenih i uhvaenih.Veina je ubijena u selu
Kamenici i baena u jedan ponor. Treba istai da meu pobijenim Hrvatima, kako u Drvaru
tako i u B. Grahovu i okolici, tek oko 10% su bili naoruani pripadnici ustakog pokreta, a sve
ostalo nenaoruani civili. Tako je nestalo hrvatskog ivlja. U Drvaru je preostalo tek oko 20-
ak Hrvata, lanova KPJ i SKOJ-a i lanova njihovih obitelji, a u Grahovu nitko. Veina onih
koji preivjeli ili izbjegli zarobljavanje dola u Knin, a nekolicinu su pustili partizani da odu
iz grada.
Krnjeuu i okolicu, u kojima je pred rat ivjelo preko 300 Hrvata, 2. VIII. 1941. zauzeli su
ustanici su izvrivi pokolj svih onih Hrvata koje su tu zatekli ili pohvatali. Veinom su to bili
staraci, ene i djeca, koji su ubijeni ispred svojih kua i na svojim imanjima. Sve hrvatske
kue su opljakane i rimokatolika crkva u Krnjeui i potom zapaljene. Krnjeukog upnika
Kreimira Bariia, ustanici su ivog zapalili u upnoj crkvi. U susjednom selu Vrtoama, u
kojem je pred rat ivjelo preko 70 Hrvata, takoer su istoga dana kad i u Knjeui, po
zauzimanju od ustanika, pobijeni svi zateeni Hrvati. Izvjestan broj Hrvata uspio je izbjei
unitenje sakrivi se i preko uma probivi se do Bihaa.Toan broj ubijenih na podruju ove
rimokatolike upe s podruja bosanskopetrovakog kotara nije utvren, ali je ona
neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, ostavi bez vjernika, prestala postojati.
Zatim slijedi proboj oko 2.500 Hrvata iz Borievca i okolice u Biha, dok je mjesto potom
bilo od ustanika opljakano i potpuno spaljeno, a nakon rata nije obnovljeno. Tako je prestalo
postojati 19 rimokatolikih upa s desne i desetak s lijeve obale Une, budui da su ostale bez
vjernika.
Potom je od ustanika iz Bosne i Like 5. IX. 1941 .izvren stravian pokolj u Kulen Vakufu i
okolici, iz Vakufa i okolnih mjesta nastanjenih Muslimanima. Veinu poklanih inili su starci,
ene i djeca. Za oko 1.500 postoje odreeni biografski podaci, dok za jo toliko njih, koliko se
pretpostavlja da je u ovome pokolju stradalo, ti podaci nedostaju. Tu je stradalo i oko stotinjak
Hrvata, koji su se zatekli u Vakufu i okolici.Sve muslimanske kue su opljakane i potpuno
spaljene. Oni koji su izbjegli zarobljavanje probili su se za Biha. Slino je bilo i na drugim
mjestima gdje su se nalazila sela nastanjena muslimanskim i hrvatskim ivljem prema onima
nastanjenim srpskim ivljem, pod nadzorom ustanika. Tako je zapaljeno 5 sela nastanjena
Muslimanima kod B. Krupe, dok su u V. Duboviku u jednoj kui pobijeno krampovima i
sjekirama! 12 Muslimana, koji su se tu sklonili, a u selu jo 8, uglavnom starijih ljudi.To se
navodi i u pojedinim komunistikim dokumentima. Tako se npr. u izvjeu Oblasnog
komiteta KPJ za Bosansku krajinu upuenom PK KPJ za BiH od 12. VIII. 1941. kae za
sukob kod Sanskog Mosta i okolice da je bio isto na etnikoj liniji, te da su ustanici
ubijali muslimane i Hrvate seljake, pa i njihovu obitelj ene i djecu. Prema dnevnom
izvjeu od 20. X 1941. na podruju Sanskog mosta etnici su zapalili muslimanska sela
Gorice 60 kua, Naprelje 120 kua, Fajtovci 20 i Kisku 12 kua i napali grad Kamengrad.
Tada su Varcar Vakufu i okolici ubijena 44 Muslimana i 12 Hrvata a u Glamou i okolici 45
Muslimana i 2 Hrvata. Tako je bilo i prema Livnu, Kninu, Udbini, Gospiu, Bihau, B. Krupi
i drugim okolnim mjestima. Tako su ta osloboena podruja ubrzo osloboena od Hrvata i
Muslimana koji su ih morali napustiti, kako ne bi bili zaklani i pobijeni, a to se dogodilo
onima koji su bili uhvaeni, a njihove kue i sela opljakana i spaljena. Ubrzo se u Bihau,
Jajcu, Kninu, Sanskom Mostu, Prijedoru, Livnu i drugim gradovima slila rijeka od oko 50.000
hrvatskih i muslimanskih izbjeglica. Udio etnika i njihovih simpatizera u ovim zloinima je
najeee bio dominantan.
I u istonoj Hercegovini nakon izbijanja ustanka (prvi puta u lipnju 1941., a nakon njegovog
savladavanja tijekom srpnja od oruanih snaga NDH, izbija opet u kolovozu) zabiljeeno je
nekoliko izvrenih pokolja civilnog muslimanskog i hrvatskog puanstva od strane ustanika
(etnika i gerilaca /partizana/) Srba, uz pripomo ustanika iz Crne Gore. Tako je pri
zauzimanju Avtovca, kod Gackog 28. VI. 1941. zaklano i ubijeno 47 Muslimana, meu
kojima je bilo ena i djece, dok je mjesto i okolna sela nastanjena Muslimanima opljakana i
potom spaljena. Prema izvjeima komunistikih i vojnih rukovodstava hercegovakih
ustanika izvreni su ovi vei zloini nad Muslimanima i Hrvatima. Po zauzimanju Berkovia
(Dabra) 28. VIII. 1941. crnogorske komitske ete s domaima izvrili su opi pokolj i
paljevinu kada je poklano preko 300 muslim. ena, ljudi i djece.Iste ete su po zauzimanju
Plane 29. VIII i grada Bilee dan kasnije (izuzev tvrave i vojarne gdje je uz oko 500 vojnika
NDH nalo spas oko 4.500 muslimana do dolaska Talijana), poklale oko 40 lica neborakog
stanovnitva, opljakavi i potom zapalivi muslimanske kue.Pri evakuaciji 3. IX 1941.
muslimanskog puanstva iz sela oko Fatnice, prema Stocu transport od oko 400 ena, djece i
staraca koji je pratilo 12 partizana, presrela je grupa etnici i srpskih andara na Dabru i
gotovo cio taj transport pobila bacanjem u jame, a tek se nekolicina bjekstvom spasila.
Veina je baena u jamu avkaricu, koju je nakon 81 preivjela Hadera Bijedi, poto su
je izvadili iz nje seljaci iz Nevesinja. Ona izjavljuje da ih je bilo oko 600, to ena, to djece
i staraca, koji su s njome stradali u toj jami. Iz opine Divin od 425 ubijenih ljudi, uglavnom
staraca, ena i djece za koje postoje osobni podaci,ubijeno je i baeno u jamu avkaricu oko
375., dok su ostali ubijeni naoko ili u selima, a jo ih je 41. stradao u bjeanju za Bileu, na
Planoj. Tako se ovdje u sjeveroistonom dijelu Hercegovine ustanak, koji je bio uperen samo
protiv ustake vlasti i hrv. vojske vrlo brzo pretvorio u pljaku i opti pokolj muslimana. U
neto manjoj mjeri s obzirom na broj stradalih bilo je i na podruju ostalih
istonohercegovakih kotareva. Tako su npr. etnici 7. IX 1941. opljakali selo Dubljane i
zapalili 23 kue a 9. i 10. IX. opljakali i zapalili sela Kruevicu i abicu, sva tri sela u kotaru
Ravno.Istodobno su 8. IX 1941. na podruju stolakog kotara opljakali su i potom zapalili u
selu Bitonji 20 kua i 70 tala i cijelo selo Grablje. Dalje su pljakali i palili sela koja su
prethodno napustili Muslimani i Hrvati. Prema dokumentima vlasti NDH na podruju istone
Hercegovine do kraja 1941.g. broj stradalih iznosio je 1.056 zaklanih i ubijenih Muslimana te
preko 100 ubijenih Hrvata. Istodobno su iz cijele istone Hercegovine potekle kolone
izbjeglica u susjedne gradove, poglavito apljinu, Mostar i Dubrovnik. Mnoge muslimanske i
hrvatske kue i nekoliko sela su nakon pljake spaljeni.Pojedinim etnikim akcijama
prethode i prijetnje.U tom pogledu karakteristina je ona Komande etnikog tabaiz
Nevesinja upuena S. Debi, M. Bajramoviu i V. Bariiu, u kojoj ih obavjetava o nestanku
sa Bune Ilije Bokovia iz Hodbine 7. XII. 1941.. Pa iako talijanska istraga u svezi toga nije
nita utvrdila etnika komda smatra da oni neto o tome znaju, i da su mogui sauenici te
prijeti u koliko se bude ovako ili slino desilo u budue za svaku jednu Srpsku glavu kotae
vas 50 hrvatskije glava, a ni Vaoj dobro biti nee.Znajte dobro, da je ovo naa Srpska zemlja
i da Vaa nikad biti nee. Poetkom sijenja 1942., prema etnikom izvjeu, osvojena su i
zapaljena turska sela oko Uloga.Vlasti NDH o tome navode da su u tih 5 sela i okolici Uloga
etnici nakon pljake sve kue popalili, te svugdje gdje su doli sve su redom klali i ubijali
i to puanstvo vjere islamske.
I u istonoj Bosni, gdje se od poetka ustanka pojavljuju etniki odredi (poglavito na
prostoru Han Pijeska, Olova, Srebrenice, Bratunca i Vlasenice), osnovani i pomagani od onih
iz Srbije, zabiljeeni su prvi pokolji muslimanskog puanstva. Ovi etniki odredi zauzeli su
polovinom kolovoza 1941. Han-Pijesak, Srebrenicu i Bratunac, a 8. VIII uli su u Vlasenicu,
koju su ranije zauzeli partizani. Te varoi sela odmah su poeli pljakati a postupno kako su
se organizaciono uvrivali i brojano jaali, zapoeli su s masovnim zloinima.Tako npr.
etnici u Meei (juno od Viegrada) i Koraju (jugozapadno od Bijeljine), u listopadu i
studenom 1941., pri napadu na ta mjesta, zaklali i ubili nekoliko stotina Muslimana,
uglavnom ena i djece. U mjestima gdje su preuzimali vlast uslijedila su uz pljaku, pale i
brojna ubojstva Muslimana i Hrvata (ako ih je bilo) na cijelom podruju pod njihovim
nadzorom (npr. Rogatica, Praa).Kako su etnici napredovali tako je pred njima muslimansko
stanovnitvo naputalo svoje domove i ugroena mjesta, koja su pljakana i potom paljena, i
povlailo se u vea mjesta i gradove, poglavito Tuzlu i Sarajevo. Tako su npr. popaljena sela
Klanik, Banja, Strumica i druga nastanjena Muslimanaima i na tome podruju ubijeno oko
600 Muslimana. I ovdje su etnici prijetili. Tako trebavski etnici u proglasu gradaakim
Muslimanima prijete da za svaku zapaljenu srpsku kuu zapalie celo neprijateljsko selo, a
za jednu srpsku glavu piu da e sravniti s lica zemlje 100 neprijateljskih glava.
O etnikim zloinima i situaciji na podruju opkoljenog Viegrada izvjestio je pismeno 3.
XI. 1941. Reis-ul-ulemu u Sarajevu njihov izaslanik, molei pomo u hrani i vojniku zatitu.
On izjavljuje: etnici su uzeli u svoje ruke cijelu okolicu Viegrada osim sela Orahovica.
Sve dokle dou i to ivo uhvate, i to mukarce od 12 godina pa na vie, na najokrutniji nain
ubijaju. Jednim vade grkljane, druge ive gule, treima reu ui, nos i vade oi. enski svijet
ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe. Mlade ene vode sebi u logore da im
posluuju i da se s njima provode. Do sada rauna se da je izginulo muslimana u kotaru
Viegrada na gornji nain oko 2.500 raunajui u ovo i odbranu.Ima sluajeva i to dosta da i
djecu kolju, pa im glave peku i svojim voama aljuPoto se je puanstvo iz sela sleglo u
Viegrad, sam Viegrad je pasivno mjesto, tu je zavladala neopisiva glad i siromatvo tako, da
ima dosta svijeta, koji nema niti da jede, niti da se obue, a niti da se gdje skloni. Danas je
jedino mogue hranu pribaviti preko Mostara, Kalinovika i Foe. Izlaui ovo napominjem,
da su etnici sva sela popalili, pa je potrebna brza i trajna pomo, poto se izbjeglice ne bi
imale kuda povratiti i kad se prilike srede.
I na drugim podrujima izvan ova tri arita ustanka bilo je slinih aktivnosti u manjem
obimu. Tako su napr. 6. VIII 1941. etnici zapalili sela Dabrovinu i Brievo u visokom
kotaru, te selo Ljubovo, u jajakom kotaru,nastanjena muslimanskim puanstvom koje je
izbjeglo u sigirnija mjesta.
Slino je bilo i u graninim podrujima BiH s Hrvatskom. Tako su etnici u okolici Knina i na
Tromei uz teror prema hrvatskom puanstvu izvrili nekoliko veih zloina. Dana 29. IX.
1941. uhitili su 44 Hrvata iz Brotinje, kod D. Lapca te ih na mjestu Poljice, kod Dolja muili
i klali i bacili u ponor, meu kojima su veinom bile ene i djeca; 7/8. X.1941 . u Donjem
Erveniku zaklali su 7 Hrvata, od kojih su 3 bile ene; 1. XI. etnici su zapalili selo Rudopolje,
koje je do temelja izgorjelo, a u kui su zaklali 3 Hrvata ( od kojih 1 ena), a etvrtog
udarcem sjekire po glavi teko ranili; 3. XII. 1941 . su naredili da se moraju svi katolici u
selu tikovu pokrstiti i prei u Srpsku vjeru, a 16 dana kasnije u napadu su zaklali 11
mjetana Hrvata i 1 orunika ubili dok su 11. XII. 1941. u selu Velika Plana, kraj Lovinca
zaklali 6 Hrvata, od kojih jedna ena i njezina kerka od 3 godine. To je prouzroilo novi val
izbjeglica Hrvata.
Oruane snage NDH, koje su bile u osnivanju, iako su do kraja 1941. narasle na oko 50.000
ljudi u BiH, nisu uspjele ustanak uguiti i sprijeiti njegovo dalje irenje. Tako se ustanaku
jesen i zimu 1941. iri i ubrzo zahvaa srednju Bosnu i druga podruja u kojima u veem
broju ive Srbi, te ustanici na mnogim mjestima prekidaju glavne komunikacije, te ugroavaju
mnoga rudarska i industrijska sredita. Zato su morale intervenirati talijanske i njemake
okupacijske snage. Talijani s oko 30.000 vojnika zaposjedaju II ( po. rujna). i III. zonu
(tijekom listopada 1941.) u BiH. Zato je general Gleise 13. IX 1941. izvjestio njemako
Vrhovno zapovjednitvo oruanih snaga: Poloaj NDH u kritinoj fazi. Dvije treine zemlje
nalazi se u rukama Talijana i ustanika, a samo treina u rukama vlade NDH. Zato i Nijemci
dovlae nove snage i njihov broj u njihovoj zoni u BiH raste na oko 12.000 vojnika.. Talijani
omoguavaju osnivanje, ustroj, jaanje, povezivanje, naoruavanje i opskrbu etnikih
postrojbi i na podruju BiH, od rijeke Drine do rijekeUne, kojih broj narasta na oko 10.000
naoruanih etnika, predajui im u pojedinim mjestima vlast. Time se stvaraju osnovne
pretpostavke za ostvarenje etnikih planova zloinima genocida prema Hrvatima i
Muslimanima.
Od prosinca 1941. pa do veljae 1942. izvreni su mnogi masovni pokolji nad Muslimanima
od strane etnika u istonoj Bosni i Hercegovini, gdje su im Talijani predali vlast. Tako je u
studenom 1941. nakon pregovora izmeu etnika i Talijana dogovoreno meusobno
nenapadanje, te da etnici osiguravaju iri rajon Viegrada a Talijani im daju iroka ovlatenja
za borbu protiv muslimanskog ivlja. To oni odmah koriste pljakajui i palei sela
nastanjena Muslimanima i ubijajui stanovnitvo. Ve 30. XI 1941. uslijedio je slijedei
sporazum izmeu majora Boka Todorovia, zapovjednika hercegovakih etnika, i
talijanskog pukovnika Castagnerom o ulasku etnika u Fou i Gorade. Tako su etnici jo
istoga dana uli u Gorade a 5. XII 1941. u Fou, u kojoj ostaju do 20. I 1942., kada je
zauzimaju partizani. S ulaskom etnikih postrojbi u ova mjesta dolazi do pravog masakra
stanovnitva. O ulasku etnika i njohovoj vladavini svjedoi izvjee Kotarske ispostave
Gorade od 18. V. 1942. U njemu pie: KRVAVA VLADA ETNIKA. Dne 30. studenog
1941. godine nae vlasti i talijanska vojska napustile su Gorade, te su na 1. prosinca unili u
Gorade krvavi odredi etnikih zlikovaca. Na samome mjestu u Goradu saekali su etnike
mnogi graani Gorada neki iz straha, a neki iz zadovoljstva. Na elu ostalih etnike je
doekao na mostu zloglasni Mitar Trapari sa srpskom zastavom. Prije samoga nastupa
etnika, sam svrstao graane tako da su na desnoj strani bili postrojeni Srbi, a na lijevoj
muslimani i katlici. U to je naiao krvavi major Dangi i nazvao Boga, na to je vodstvo te
povorke odgovorilo sa ivila Velika Srbija i ivili etnici. Na to je zloglasni major odrao
govor u kome je izmeu ostalog rekao: Mi smo se digli Srbi sa motikom i vilama u ruci, ta
je ko imao protiv Hrvata i Muslimana.
Na to je zloglasni Trapari dignute glave plaui odgovorio, Hvala Vam bro etnici to ste
nas oslobodili Hrvatske i turskoga zuluma. Mi smo svi unuci Nemanjia i svi etnici. Pod ovo
malo vladavine Hrvatske, a nama sto godina, pod njihovim terorom smo ivjeli, ipak smo svi
radili koji se osjeamo Srbi i pomagali etniku organizaciju. Na te i druge rijei odgovorio
je Dangi: Nema vie Hrvata nema vie Turaka, sada je velika Srbija.Iza toga se Dangi
okrenuo Hrvatima i Muslimanima koji su bili zarobljeni i okupljeni tu i reko otrim tonom:
Niste nam mogli umai ni pobjei, pa se okrene etnicima i rekne: Draga brao etnici
neemo vie zajedno mi i balije.Tu vee je odpoelo krvavo klanje i pljakanje. etnici su se
podijelili u razne formacije, te se razili na razne strane i poeli su u masama dovoditi
nesretne hapenike, ija je sudbina bila da na najgrozniji nain zavre svoje ivote na
krvavom mostu. Tako su dovodili iz ajnia, Rogatice, okolice Foe, Viegrada, kao i svih
blinjih kotareva iz okolice Gorada i teritorija ispostave koga su god uhvatili i znali za
njega.ak ta vie su za pojedincima pravili potjeru, ako su recimo saznali da je kekuda
otiao, da spase goli ivot. Na most su dovodili cijele grupe ljudi od 50 do 300, pa i vie. Tada
bi na jednu strana mosta donijeli harmoniki i svirali, a na drugu bi stranu postavili samovoz,
te bi upalili motor i dali sav gas tako da bi rad motora, a sviranje sa druge strane eliminiralo
vrisak nesretnih rtava koje bi u to vrijeme klali na najgori nain patili. asne sestre koje su
odvedene sa Pala poto je nad njima po svoj prilici najprije izvreno nasilje po ovim
zlikovcima zaklane na kamenom mostu. Cijela sela i okolica samoga Gorada ostale su bez
kua, a esto i bez jedne muke glave.Grad je imao 75 rtava koji su poklani. Mnogi koji su
ostali su isprebijani i prestraeni da vie ne lie na normalne ljude. Na tri mosta u Goradu
poklano je oko 7.000 ljudi a u relaciji od Foe do Ustiprae Drina je progutala oko 20.000
ljudi. Da su preivjeli graani Gorada spasili bar gole ivote moe se zahvaliti estitim i
potenim nekim graanima pravoslavne vjere kao i to da sam grad Gorade sa ovu stranu
Drine nije do temelja izgorio.
Gotovo identino je bili i u Foi.Tako je kapetan Sergej Mihailovi, etniki zapovjednik u
Foi 6. XII 1941. pozvao proglasom sve Muslimane i Hrvate od 16 do 60 godina da se jave.
Potom su za nekoliko dana na zvjerski nain pobijeni. Uz oko 400 mjetana meu pobijenima
bilo je i oko 700 Muslimana, koji su tu u Foi zateeni kao izbjeglice iz jugoistone Bosne,
sklanjajui se od etnikog terora. Za nepuna dva mjeseca na foanskom kotaru tada je na
razliite naine poubijano oko 5.000 mukaraca, ena i djece, dok je spaljeno nekoliko stotina
kua. Po izjavi samoga S.Mihailovia u Foi i Goradu ubijeno je 5.000 Muslimana.
Istodobno ubijeno je tu tada i stotinjak Hrvata.
etnici se nisu zaustavili samo na ova dva grada i kotara ve su inili zloine na svim
podrujima koja su im dola pod njihovu vlast.
O etnikim zloinima na podruju ajnikog kotara pismeno u veljai 1942. svjedoi Sejfo
elik, jedan od oevidaca. On kae: Kada su se Talijani povukli iz kotara ajnikoga sva
snaga etnika sa Gorada i Foe bacila se na ajnie . te poela robiti i paliti, te ubijati sve
ono to je muslimansko.Kada su zauzeli itav kotar ajnie postavili su za zapovjednika
mjesta nekog Nedimovia, umarskog upravitelja u penziji iz Gorada, a u opini batovskoj
nekog Strahinju, lugara u Batovu, Karadi Marijana, seljaka iz Suia i Mievi Milana,
seljaka iz Meureja. Sada je nastupilo klanje muslimanskog ivlja. Koga su uhvatili zaklali
su i to ne ispod nego iznad vrata. Vido sam Hastar Salku sina Nedibova iz sela Prolaza
kojemu su grkljan izvadili i koji je tek nakon mjesec dana u tekim mukama i patnjama
izdahnuo.U opini Batavskoj su poklali i poubijali oko 1.000 ljudi, a u Miletkovikoj oko
500.Od ovih su neki uhvaeni i poklani, a neki u bijegu poubijani.Pored zuluma koja su
izvravali na nama mukarcima najtee nam je to su najprije obeastili nae najljepe
enskinje, a onda ih poubijali. Kada bi izvravali ove svoje nalete na nae muslimanke
djevojke su skakale kroz prozore i u vodu, te tako rae ile u smrt nego u ruke odmetnika.
I na podruju Srebrenice etnici su tada izvrili brojne zloine. Prema izvjeu kotarskog
predstojnika iz Srebrenice od 29. I 1942. samo mjesto se od 18. VIII 1941. do 16. I. 1942.
nalazilo pod vlau etnika.Kotar broji oko 40.000 ljudi od kojih je oko polovica Muslimana a
ostala polovica Srbi, uz jednu idovsku i nekoliko katolikih kua.Odmah su etnici poeli
pljakati robu, stoku i hranu kako u gradu tako i na selima, bez masovnijih ubojstava. No
dolaskom etnika iz Srbije s majorom Jezdimirom Danigiem, te vlasenikih na elu s
Rajkom elonjom, poetkom sijenja 1942. uz pljake, paljevine, muenja vre se i masovna
ubojstva Muslimana. O tome kotarski predstojnik izvjeuje: Toan broj rtava ne moe se
sada znati, ali od prilike u kotaru srebrenikom oko 1.000 ljudi je poubijano, a materijalne
rtve su neprocjenjive, jer su opljakali sve redom, poklali i unitili svu stoku kao i ostalu
pokretnu imovinu. Prilikom pljake su zvjerski postupali sa ljdima i enama, tukli icom,
kundacima, boli noem po raznim dijelovima tijela, svlaile gole ljude i ene, kao od majke
roene i tako ih prisiljavali da im daju novac, kau ko ima novaca i gdje je ko pobjegao, te
mnogima i ako je dao sve to je imao oduzeli bi i goli ivot. Bilo je nekoliko silovanja nad
djevojicama od 14 godina pa na vie. Neke su ljude ubijali iz puke, neke kundacima, a
najvie su klali kao janjad. Ljudi su stalno ivjeli u strahu, jer je svaki oekivao strepio kao
ovca noa, te vie noi i dana proveli na onoj zimi po umi. Pored ljudi koje su etnici ubili i
zaklali ima ih dosta mrtvih od posljedica iza batina i studeni.Preostalim stanovnicima radi
nedostatka hrane, uslijed bolesti i radi studeni prijeti glad te zarazne bolesti.
O stanju u Viegradu izvjestila je Kotarska oblast Viegrad 28. V. 1942. slijedee: Puanstvo
ove oblasti od 2. rujna 1941. godine, pa sve do danas preivljuje najcrnje dane u svome
ivotu. Sela popaljena. Puanstvo unire od gladi i bolesti po ulicama grada u koliko je
izbjeglo ispred komunistiko-etnikih bandita iz svojih seoskih domova u grad. Do danas
pobijeno je Hrvata, muslimana i katolika u ovome Kotaru oko 5.000 ljudi koja se cifra jo
poveava.U gradu se nalazi oko 10.000 nezbrinutih izbjeglica. ivotnih namirnica nema, a u
koliko se mogu nai, cijene su previsoke da bi se siromani dio puanstva mogao odrati na
ivotu. U izvjeu iste oblasti od 12. VI. 1942. daje se potpunije izvjee o prilikama i
politikoj situaciji u kotaru viegradskom od dolaska Talijanskih vlasti (9. XI. 1941.) do
danas. Tu se navode i ovi etniki zloini: 3. I. 1942. u selu Dobrunu sakupljeno je u jednu
kuu 82 lica (sitne djece, starih ena, odraslih mukaraca i enskinja) bombe su baene u kuu
koja je kasnije zapaljena i kojoj su svih 82 izgorjeli; 6. I. = u selu Strmici u jednoj su kui
izgorjeli 46 lica (djece, ena i mukaraca) i 5. III. = u selu Resniku natjerano je u Drinu 52
osobe u kojoj su se svi podavili osim jednog djeaka koji je iako ranjen u pleku isplivao na
desnu obalu rijeke Drine i ispriao mi ovaj etniki postupak. Tu se navodi da je ve oko 300
izbjegliva u Viegradu umrlo od gladi.
U to vrijeme broj ubijenih Muslimana od strane etnika pocjenjuje se prema pisanim
dokumentima jo za podruje Vlasenice 2 do 3.000 i Rogatice do 1.000. Slino je bilo i u
okolici Nevesinja gdje su takoer Muslimani klani i ubijani, a zapaljeno pet sela. Veina
rtava je muena, a ene i djevojke silovane, dok su mnogi zaklani i ubijeni bacani u Drinu od
Foe do Ustiprae. Nakon pljake, mnoge su kue i neka sela spaljena, a spaljene su i mnoge
damije, od kojih samo u Foi tri. Tisue izbjeglica je pohitalo prema Sarajevu, Tuzli,
Mostaru i drugim okolnim gradovima. Tako je u Sarajevu krajem sijenja 1942. bilo 7.000
prijavljenih izbjeglica, krajem veljae 11.266. te u oujku oko 17.000 i to gotovo svih
Muslimana. Veina ih je bila smjetena u zajednikim nastambama. Blizu 60% od ukupnog
broja tih izbjeglica inile su ene, djeca(do 7 god.) i starci i starice (preko 60 god.).Izbjeglice
su bile izistonobosanskih kotareva: Gorade, Rogatica, ajnie, Foa, Viegrad, Srebrenica,
Sarajevo i Vlasenica, zatim iz istonohercegovakih kotareva: Gacko, Bilea,
Nevesinje,Ljubinje, Trebinje i Stolac, a bilo ih je izvjestan broj iz Sandaka. Koji su sve
problemi nastali u svezi s njihovim smjetjem, odjeom i obuom, ishranom te lijenikom
zatitom, u to zimsko vrijeme s temperaturama od 20 stupnjeva ,nije potrebno ni govoriti.
Tako se ukupan broj izbjeglica u cijeloj NDH u proljee 1942. ve popeo na blizu 100.000,
veinom radi etnikog terora i zloina. Dolazak partizana u to istonobosansko podruje
onemoguilo je privremeno dalje etnike zloine, ali je omoguio mnogim etnicima
prelazak u partizane, bez kazni za poinjene zloine.
Drugo razdoblje (kolovoz-listopad 1942.)
U ovome razdoblju opet e najvei etniki zloini genocida biti uinjeni u istonoj Bosni i
Hercegovini, ali i u drugim krajevima. Prema izvjeu D. Jevevia majoru P. Baoviu iz
druge polovice srpnja 1942. na tome podruju tada etnici su raspolagali sa 10.000 puaka, od
kojih se 7.000 nalazilo organizirano i razvrstano po postrojbama. Od toga se u Hercegovini
nalazilo oko 4.000 koje su Talijani hranili.Njima su u pomo slati oni iz Crne Gore, Sandaka
i Srbije. Istodobno etnici su nastojali oistiti svoje redove ali i likvidirati poznatije pojedince
izvan njih koji im smetaju u radu. Zato je 6. VIII. 1942. major Petar Baovi, zapovjednik
Komande operativnih jedinica istone Bosne i Hercegovine uputio zapovjednicima svih
etnikih korpusa i brigada zapovjed da dostave spiskove i podatke o pojedinim ljudima s
miljenjem kako bi Komanda donosila rjeenja o primjeni slova Z. Zapovjednici brigada
duni su po prijemu nareenja o stavljanju pojedinog lica pod slovo Z u roku 24 sata
pomou trojki istog likvidirati ubiti. Baovi pojanjava da ovo likvidiranje ubijanje ima
biti iskljuivo klanje kamom. Iz prakse proizlazi da etnicima nisu bile potrene takove
zapovjedi poto su oni to i bez njih inili, a najee masovno.
Planirajui napad na Fou etnici su istaknutim talijanskim zapovjednicima poklonili vrijedne
poklone i od Talijana dobili dozvolu.Zapovjednik operacije bio je major Zaharije Ostoji.
etnici su zauzeli Fou, 19. VIII. 1942., u kojoj se nalazilo oko 8.000 Muslimana, to
mjetana to okolnih izbjeglica. Oko 5.000 njih je uspjelo pobjei prema Sarajevu, manje
grupice su se posakrivale, dok su svi ostali uhvaeni i pobijeni. Z. Ostoji je 23. VIII. 1942.
izvjestio evniku Vrhovnu komandu : Juer zavrio akciju do Ustikoline i grebena
Jahorine.Po dosadanjim podacima . 1.000-3.000 muslimana poklanih. Sve trupe dobri
borci, a jo bolji pljakai. Pad Foe ima dobrog odjeka. Muslimani u masama bjee u
Sarajevo.Jedan od preivjelih Muslimana iz Foe izjavljuje: im su Fou zauzeli etnici,
pohvatali su i poubijali sve mukarce muslimane kao i jedan veliki broj ena i djece, dok su
skoro sve djevojke i mlade ene silovali. Ostalo je ivo svega 11 skrivenih mukaraca.
Trgovine i kue do kraja opljakane, a neke od njih zapaljene. Isti navodi oko dvije tisue
nevinih rtava. O tim dogaajima u Foi krajem kolovoza 1942. izvjeuje Kotarska
ispostava Gorade. Tu pie: Za cijelo vrijeme dok su nae vlasti bile u Foi (od 30.V. do 19.
VIII. 1942. a.) etnici su ubijali i vrili su nasilja nad muslimanskim ivljem, koje je bilo
pod njihovom vlau Sve se je dogaalo i u ono vrijeme kada je talijanski asnik bio u Foi
(od 20. VI. 1942. a.), kome su nae vlasti sve predoavale, to rade etnici po
muslimanskim selima. On je obeao da e ovo sprijeiti, ali iz dana u dan ovo se ponavljalo, u
zadnje vrijeme ak i uestalo.Kada su etnici vrili napad na Fou (19. VIII. 1942. a.), sve
su ubijali bez ikakve milosti, kako djecu tako i ene, opljakali djelomino polalili na primjer
kod same eljeznike postaje natjerali su u jednu kuu oko 40 osoba ena i djece te istu
zapalili. Po zauzeu grada Foe ulazili su po kuama vrili pljaku, klali ljude, ene i djecu i
vrili nasilja silovanja nad djevojakama i enama, pa potom ih ubijali, takoersve one to im
je dolo na puku i pod no nisu ostavili ve su sve pobili i poklali. Za vrijeme zbjega i
probijanja puanstva, etnici su postavili strojnice , pucali u masu izbjeglica, a sa bacaima su
u najvee mase tukli i nitili, tako da se rauna da je u onome zbjegu ubijeno i stradalo oko
3.000 osoba veinom ena i djeceTalijanske vlasti iz Gorada i ajnia prispjeli su u Fou
21. kolovoza 1942. godine i bili oevici cijelog pokolja kojeg su etnici izvrili u Foi i
okolici. No, prema izvjeu P. Baovia i D. Jevevia D. Mihailoviu, etnici su se
pobrinuli tako da su pred Talijanima svi tragovi masakra odmah uklonjeni, objavivi
formalno i strijeljanje onih etnika koji su ubijali i pljakali te Talijanima i pismeno
utvrditi kako etnika vojska nije inila nikakva nasilja. Ali u drugom izvjeu etniki
zapovjednik P. Baovi 5. IX. 1942. izvjetava D. Mihailovia o rezultatima ove akcije
navodei da je u Foi poginulo 1 .200 ustaa u uniformi i oko 1.000 kompromitovanih
muslimana, dok smo mi imali etiri mrtva i pet ranjenih Imali smo ogromni plen. Na je cilj
bio da osiguramo vezu sa Srbijom i to smo postigli. Istodobno zapovjednik Nevesinjske
etnike brigade 24. VIII. 1942. izvjetava D. Mihailoviu u svezi Foe slijedee: moram na
alost, da naglasim, da je Foa ovog puta sva opljakana i najvei broj zgrada demoliran. Bilo
je sluajeva gde su i srpske porodice opljakane. Pljaku su vrili i etnici i susedni seljaci,
muko i ensko, staro i mlado Mnogi Oficiri nisu bili na visini jer nisu nita preduzeli da
pljaku spree, naprotiv bilo ih je koji kau da je to prirodna stvar i da ne treba spreavati
pljaku nad neprijateljem To to se desilo u Foi, ini se i na svim drugim mestima kuda
etnici prolaze, tako da izgleda da je glavni etniki zadatak pljakanje. U pljaki nisu se
pokazale nikakve razlike izmeu Crnogoraca i Hercegovaca.
Od 29. VIII. do 4. IX. 1942. grupa od oko 1 .000 istonohercegovakih etnika je za vrijeme
talijanske vojne operacije Albia protiv partizana na Biokovu izvrila masovnu pljaku,
pale i zloine nad tamonjim civilnim hrvatskim puanstvom. Tako je samo na podruju
velike upe Cetine (u mjestima Baani, upa biokovska, Kozica i Dragljani) zaklano,
strijeljano i spaljeno oko 160 Hrvata, medu kojima i tri sveenika i to: Ivan Bondi, Josip
Braenovi, kojemu su odsjekli glavu, i Ladislav Ivankovi. Major Petar Baovi, zapovjednik
etnika 5. IX. 1942. o toj kaznenoj ekspediciji izvijestioje D. Mihailovia : Nai etnici
proli su te krajeve s pesmom i srpskom zastavom i doli na obalu naeg Jadrana (juno od
Makarske a.) gde su na obali poboli nau zastavu. Preko 1 .000 ustaa pobijeno je, dok mi
nijesmo imali ni jednog mrtvog ni ranjenog. Dalje navodi da su na tome putu od Ljubukog
do Vrgorca, radi velikog ogorenja za nedela koja su ustae poinili prema Srbima (iako na
tome podrugju gotovo i nema Srba te im to slui kao motivacija i opravdanje za svoje
zloine) oderali iva tri katolika svetenika.Nai etnici ubijali su sve mukarce od 15
godina na vie. ene i deca ispod 15 gorina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno.
Od svibnja do rujna 1942. u istonoj su Hercegovini etnici, na osnovi sporazuma s
Talijanima, preuzeli vlast, osim gradova. M. anti, na sastanku etnikog vodstva u Trebinju
izjavljue: Naa suradnja sa Talijanima odobrena je od DraeOsim toga Talijani nam daju
oruje i municiju. Mi danas u hercegovakim krjevima imamo oko 8.000 puaka i preko 2
miliona rezervnih metaka najavivi i ovdje ienje od katolika i muslimana, koje treba
sve potisnuti i unititi bez izuzetka i bez saaljenja. To etnici i ine tamo gdje su postojali
uvjeti a tamo gdje takovi uvjeti trenutno nisu postojali, tu su taktiki postupali. Tako su pobili
nekoliko stotina Hrvata i Muslimana, nakon ega je uslijedilo masovno iseljavanje hrvatskog i
muslimanskog puanstva s lijeve obale Neretve. U ovom periodu taj egzodus je bio veinom s
podruja stolakog kotara na kojemu od oko 28.000 katolika i muslimana, osim nekoliko
obitelji u samom Stolcu nije ostao ni jedan Hrvat i Musliman, kae se u jednom etnikom
dokumentu. Tako da bi ostvarili svoj cilj izbijanja na Neretvu nastojali su ostvariti. suradnju
sa prosrpski orjentiranim Muslimanima Tako su,uz suglasnost Talijana, osnovane
muslimanske etnike postrojbe pod etnikim nadzorom i neposrednim zapovjednitvom,
prikrivajui dakako svoje krajnje namjere. Takove postrojbe nazvane su kvazi
Muslimanske nacionalne organizacije. Glavni nosilac promidbe oko ustroja te organizacije
bio je Dr. Ismet Popovac. etnici e iskoristiti ove postrojbe za ostvarenje svog cilja tj.
izbijanja na lijevu obalu Neretve, ienjem tamonjih Hrvata. Tako su etnici od 19. do 25.
rujna 1942. godine protjerali Hrvati iz Stoca i Dubrava i pritom zaklali njih preko 100, dok
nisu stradali Muslimani u tim mjestima, sukladno dogovoru Jevevia i predstavnika
tamonjih Muslimana. Tada su etnici u selu Prenj, kod Stoca polili benzinom, iva zapalili i
na taj nain ubili 83-godinjeg upnika don Vidu Puticu. Tada je prema podacima Jeveviu
upuenim Drai, uniteno, poklano i protjerano s cijelog stolakog kotara 10 do 15.000
Hrvata. Istodobno su etnici opljakali a potom poruili ili spalili oko 1.000 hrvatskih
domova, opljakavi svu krupnu i istnu stoku i sve dogugo to se moglo opljakati. U tome
poslu prikljuio im se i jedan broj tamonjih Muslimana. Tada su hercegovaki etnici krenuli
u napad na sela u apljinskom kotaru na lijevoj obali Neretve. O tome je Kotarska oblast
apljina izvjestila 27. rujna 1942. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH slijedee:Dana 26.
rujna 1942. godine tokom cijelog poslijepodneva napadali su etnici selo Dretelj, umance i
Kruevie pucajui s lijeve strane Neretve na desnu stranu, dok je druga grupa napadala
Bivolje Brdo. Iz kotara stolakoga imade ovdje oko 1.000 osoba izbjeglica koji nisu nita
iznijeli osim golih ivota. O pobijenim i poklanimma u selima ne zna se jo toan broj jer su
obezumljeni ljudi izbjegli u razne krajeve i kotareve i da ne znaju jedan za drugoga.
U noi od 26. i 27. rujna t. g. napali su etnici oko 11 sati nou oruniku postaju
Domanovii. Napadaj je odbijen bez rtava.
Nakon svega ovoga kotar stolaki je oien od hrvatskog ivlja koji se nalazi jo jedino u
selu Dabrici, potpuno blokiran od etnika, i ive izbjeglice u samom mjestu Stolac.Dakle pod
okriljem Talijana etnici su oistili potpuno lijevu obalu Neretve u kotaru stolakom od
hrvatskog ivlja i sada doli do Neretve i napadaju sela kotara apljina i Mostara s desne
strane Neretve.Od kotara apljinskog takoer je spaljeno selo Hotanj, poruene kue u selu
Tasoviima, istjeran hrvatski ivalj iz Poitelja. Talijani su samo forme radi uhitili nekoliko
etnika koji su sudjelovali u paljenju, ubijanju i protjerivanju hrvatskog ivlja, koji su nakon
par dana puteni, dok su kamionima prebacili hrvatske izbjeglice iz Stoca u apljinu. Odatle
se veina prebacila u Slavoniju. Sada su etnici nastavili svoju aktivnost u dolini Neretve. Ve
6. listopada 1942. godine napali su etnici u zajednici s nekoliko muslimana i to ubili, to
poklali 17 osoba u selu Viii. Ubijeni su ovi: Boras Franjo, glavar sela, zaklan noem,
Manda Boras, ena mu, zaklana, Jaka Boras, ki mu zaklana, Nikola Falak, Zaklan, Ana
Falak, zaklana, Stojka Ivankovi, zaklana, Andrija Ivankovi, ubijen pukom, Boica Mali,
zaklana, Anica Cvitanovi, zaklana, Miko Mali ubijen, Boko Mali ubijen, Mara Blaevi
ubijena, Kata Krei ubijena, Pero Rai zaklan, Marija Rai zaklana, Luca Ljiljanovi,
pukom ubijena.Ne treba ni govoriti da je stoka i hrana u selu po etnicima opljakana.
etici su 12. X. 1942., u pratnji talijanske vojske, popalili sela Belenie, Kijev Dol i
Golubinjac, u kotaru Ravno, iz kojih se hrvatsko puanstvo spaavalo bijegom u Slano na
jadranskoj obali. Time je bio ispunjen u potpunosti talijansko-etniki dogovor o unitenju
Hrvata s lijeve obale Neretve u Hercegovini.
U tijeku talijanske vojne operacije protiv partizana na prozorskom podruju u listopadu 1942.,
etnici su najprije na mostarskom podruju ubili oko 200 Hrvata i Muslimana, a zatim na
prozorskom ubili, zaklali, bacili u vodu ili jamu 1.716 ljudi, od kojih su 340 bili Muslimani, a
ostalo Hrvati civili, dok su u povratku na konjikom kotaru ubili dvadesetak Hrvata,
opljakavi kue i sela i mnoge od njih zapalivi. Baovi je brzojavom 23. X. 1942. izvijestio
D. Mihailovia: U operacijama Prozor zaklano je preko 2.000 okaca i Muslimana. Vojnici
se vratili oduevljeni.
I na drugim podrujima BiH na kojima su djelovale etnike postrojbe, premda vezane
sporazumima s vlastima NDH ili Nijemcima, vrile su kontinuirano pljake, palee i ubojstva.
Tako su npr. prema izvjeu upske redarstvene oblasti Nova Gradika etnici iz Velike
Ilove, pod zapovjednitvom Rajka Maleevia 29. VII. 1942. opljakali 11 Hrvata (ija se
imena navode). Prema izvjeu Zapovjednitva 3. orunike pukovnije etnici su nakon to su
10. IX l941. zauzeli Bos. Svinjar zapalili u istome 30 katolikih i muslimanskih domova,
dok su zarobljene zapovjednika orunike postaje i jednog orunika zaklali.Na podruju
Dervente etnici su vrili upade i pljake, te ubojstva po selima nad hrvatskim i
muslimanskim puanstvom te zarobljenim domobranima. Tako su 23. VIII. 1942. na rijeci
Bosni u Podnovlju poklali 96 zarobljenih domobrana. O daljnjim etnikim zvjerstvima nad
puanstvom sela nastanjenim Hrvatima izvjestila je kotarska oblast Deventa 15. XI 1942.
Zato je Vrhovno oruniko zapovjednitvo NDH u izvjeeu za drugu polovicu studenog
1942. u svezi s etnikom djelatnosti moglo navesti da su svi sporazumi sa etnicima bez
ikakve vriednosti, poto njihove manje skupine upadaju u hrvatska sela gdje otimaju sve
vednije stvari i razoruavaju seoske milicije. Istodobno oni etnici na podrujima pod
talijanskim nadzorom, kao protukomunistika milicija zajedno s talijanskim postrojbama vre
progon naeg mirnog ivlja kojeg etnici okrivljuju zbog komunizma, a ta okolnost prua im
neograniena prava da na ivalj unitavaju, vre pljake i palee a nae vlasti uobe
preziraju.Potom se navode izvjea orunikih pukovnija koja to ilustriraju.Tako su npr. 5.
XI. 1942. u Milinom selu doekali trgovca Mehu Haraia i Mehu Memievia, oba iz
Koraja, kotar Brko. Iste opljakali a potom na zvjerski nain ubili i bacili u jedan potok gdje
su pronaeni; 13. XI kod Dervente uhitili seljake Petra Gavrana i Matu Sirovinu, svezali i
odveli sobom. Na putu u selo Gor. Smrtii ubili su Petra Gavrana, dok je Sirovini uspjelo
pobjei; 17. XI u selu Agii, kotar Derventa ubijen je seljak Ivan Mami i njegova ena
Manda poto se htio iseliti sa njihova podruja; 6. XI po skupini etnika napadnuti su i
ubijeni braa Ibro i Mujo Voloder te Halil Voloder iz sela Rabine, kotar Nevesinje; 9. XI
ubijena je po etnicima Kata Bender i Mara Krai, obe iz sela Vinina Hrasno, kotar
apljina poto su se suprostavile etnicima kod oduzimanja stoke; 13. XI vie
pravoslavaca dravnih slubenika u miru iz biv. Jugoslavije, primilo je svoje mirovine i
mirovinske zaostatke na blagajni poreznog ureda u Trebinju. Nakon toga otili su u krmu
Vlade Petkovia u Trebinju. Bivi blagajnik obine Trebinje Tomo Petkovi i Dimitrije
Kurili, biv. direktor gimnazije u Trebinju plaajui raun dizali su novac u vis i govorili:
Vidi Kune na njima ne pie Za dom spremni, ovo su nam dali Hrvati koje smo klali ima 13
mjeseci.itd.
Istodobno i na podruju sjeverne i srednje Dalmacije etnici su u reiji Talijana i pod
njihovim okriljem uinili vie zloina genocida nad Hrvatima. Tako su poetkom listopada
1942. na podruju velike upe Cetina, predvoeni vojvodom M. Rokviem u selima Gata,
Naglice, Cisla, Ostrvica, Zveanji, Dugopolje, Kolenice, Srijani i Dolac Gornji pobili oko 200
Hrvata, a nakon pljake mnoge kue zapalili. Kako su Talijani zabiljeili: Poklane su
veinom starije osobe, ene i djeca koje nisu imale nikakve veze s partizanima. Svatko je
zaklan tamo gdje je i uhvaen. etnici su usput pjevali: Nama Petar iz Londona pie oj
Hrvati, nema vas vie. Zatim su ujievi etnici 21. X. 1942. u Biteliu, kod Sinja, u reiji
Talijana ubili 29, a u Otiiu 6 Hrvata, zapalivi pritom 220 hrvatskih kua. Po izvjeu
talijanskog generala Berardija iz Knina svaki katolik je muen i zaklan, a poslije je veina
leina izmrcvarena na najgrozniji nain, ali nije reagirao. uji je brzojavom izvijestio D.
Mihailovia: Moji su klali sreda! I Medaki etnici su 3. X. 1942. ubili petoricu Hrvata iz
Ribnika u Lici. Svi dokumenti pokazuju da su u ovim pokoljima stradali civili, to se vidi i po
etnickim gubicima, a isti su imali za posljedicu novi val izbjeglih Hrvata iz ovih podruja
prema moru i dalje u unutranjost NDH.
Tree razdoblje (sijeanj-oujak 1943.)
etniki zloini genocida nad Hrvatima i Muslimanima u ovom razdoblju poklapaju se s
operacijama Nijemaca i Talijana protiv snaga NOP-a na irem podruju NDH sa sjeditem u
Bihau, koje zapoinju 20. I. 1943. U njima sudjeluju i etnici s podruja NDH, Crne Gore i
Srbije. To e oni iskoristiti za ve otprije planirano ienje Muslimana i Hrvata. Ve 25. XII.
1942.u instrukciji D. Mihailovia majoru Zahariju Ostojiu, da prije prikupljanja etnika u
rajonu Jablanice i njihovog upuivanja u borbu protiv partizana, prvo svri glavnu stvar tj.
pokolj Muslimana u jugoistonom dijelu Bosne i u zapadnom dijelu Sandaka. Vjetom
propagandom etnici su pridobili dio prosrpski orijentiranih Muslimana intelektualaca kao
nrp. dra Ismeta Popovca, Mustafu Paia i majora Fehima Musakadia. Oni su osnovali kvazi
Muslimansku nacionalnu vojno-etniku organizaciju, u sastavu etnikog pokreta, pod
njihovim nadzorom, ustrojivi i ograniene vojne postrojbe, kako bi odvojili Muslimane od
NOP-a. To se vidi i iz depee majora Ostojia upuene 2. I. 1943. Drai Mihailoviu u kojoj
pie: Muslimani (odnosi se na Popovca, Paia i Musakadia a) vam alju pozdravni
telegram. Jo su kod mene i piu rezoluciju. Pored ovog prijateljstva ja istovremeno radim
detaljan plan za unitenje Turaka u ajnikom srezu.I ovdje je jasan etniki dvolini stav.
Kako se ve 3. I. 1943. bilo prikupilo 4.200 etnika etvrtog etnikog korpusa (sastavljen od
etnika Limsko-sandakih etnikih odreda i etnika Zetskog leteeg etnikog odreda) u
Kolainu i Ostrogu, a kako su Talijani privremeno odgodili njihov pokret za Jablanicu, to je
Draa Mihailovi pristupio ostvarenju svog monstruoznog plana unitenja Muslimana. Tono
je prosudio da Talijani, radi zauzetosti borbama s partizanima te odnosima s Nijemcima i
ustaama, nee biti u mogunosti intervenirati. Postupajui po Drainoj zapovjedi Ostoji je
sazvao konferenciju u ahoviima, kod Bijelog Polja, na kojoj su uz njega bili jo etniki
zaovjednici major Pavle urii i Vojislav Lukaevi. Na konferenciji je razraen plan
unitenja Muslimana koji su se nalazili na putu etnika iz Crne Gore i Sandaka prema
Jablanici na Neretvi. Odlueno je odmah krenuti u akciju sa hercegovako-crnogorskim
etnicima koji su trenutno bili na raspolaganju, ne ekajui da se prikupe preostali etnici iz
Crne Gore, Sandaka i istone Bosne.
Zato se s tih oko 3.000 etnika, na elu s Lukaeviem i Miraem Saviem, a prema zapovjedi
majora Ostojia od 3. I 1943., pristupilo dva dana kasnije ienju Muslimana bjelopoljskog
kotara. urii je otklonio talijansku intervenciju i 6. I. naredio etnikim zaoovjednicima da
produe s napadom sve dotle dok se ne postigne cilj koji sam odredio na konferenciji u
ahoviima, a kada se taj cilj dostigne, onda stanite, uz napomenu na prisustvo Italijana se
ne obazirite. urii je 10. I. 1943. izvjestio etniku Vrhovnu komandu da je akcija u
bjelopoljskom kotaru zavrena, da su u njoj potpuno opljakana a potom unitena 33
muslimanska sela; ubijeno oko 400 muslimanskih boraca i oko 1.000 ena i djece, koji nisu
uspjeli izbjei s ostalima, dok su sami inali 14 poginulih i 26 ranjenih etnika. Bio je to samo
uvod. Iako je major Ostoji 3. I. izdao zapovijed i za ienje Muslimana u ajnikom kotaru,
izvrenje se moralo prolongirati dok se ne prikupe sve etnike snage, predviene u akcijama
protiv partizana u dolini Neretve, pod okriljem Talijana. Dana 15. I. 1943. Talijani su dali
odobrenje za pokret prema Jablanici ovim crnogorskim etnicima podijelivi im u narednih
15-ak dana 4.000 puaka i ostalo neophodno naoruanje i streljivo. Draa je naredio Ostojiu
da ljudi ne sede besposleni te da etnici krenu u pravcu Kalinovika, gdje se Ostoji nalazio,
ali da uz put oiste oblast ajnia.Tako je 28. I. 1943. donijeta odluka o ilegalnom
odlasku etnika u zapadnu Bosnu koji e uz put izvriti stravian pokolj Muslimana. Major
Pavle urii, koji je odreen da rukovodi ovom operaciojom izdao je 29. I. 1943. zapovijest
svojoj grupaciji od 6.000 etnika za pokolj muslimanskog ivlja u ajnikom kotaru. Draa ih
je pismeno instruirao 1. i 4. II. 1943. predviajui da e ovi uriievi etnici 4. korpusa ii
kao divlji odredi kojima se ne zna poreklo, ali da usput iste sve pred sobom, te da su
ve krenuli i iste Sandak i tako redom.
Postupajui po tim Drainim instrukcijama P. urii je naredio zapovjednicima svih pet
etnikih kolona da Talijane ne napadaju a od stanovnitva sve borbe Muslimane, ustae i
komuniste ubijati, ene i djecu ne ubijati, to je bila obina etnika podvala, kako se ne bi
ostavili pismeni tragovi o ubijanju stanovnitva. To je vidljivo iz uriieve povjerljive
zapovjedi od 8. II. u kojoj pie: skrenite panju starjeinama na obezbeenje od r.(ijeke)
Drine, a izdati pored toga nareenje pojedinim odjeljenjima da prokrstare okolni teren i unite
sav muslimanski ivalj na koji naiu. Sve etnike postrojbe prele su 5. II 1943. u napad
izbivi ve 7. II. na rijeku Drinu, ime su zavrene borbe s muslimanskom milicijom. Potom
se prilo pregledu terena, pljaki i unitavanju kue i imovine, te potpunom unitavanju
Muslimane s podruja kotareva ajnie, Foa i Pljevlja, ubijajui uz put sve na koje se nailo,
bez obzira na spol i uzrast. Sukladno viim zapovjedima i zapovjednici brigada izdavali su
zapovjedi takovog sadraja. Tako je Jovan Jelovac, zapovjednik etnike Pljevaljske brigade
10. II. naredio svojim etnicima: Hvatajte i sve ubijajte. To je nareenje naih najviih
stareina i to moramo izvravati.Manji dio muslimanskog ivlja spasio se skrivanjem i
bijegom izbjegavi tako etnikom pokolju. O rezultatima operacije P. urii izvijestio je
Vrhovnu komandu i Drau Mihailovia osmi dan nakon njezina poetka tj. 13. II. 1943 .
Tu stoji:Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako da nijedan
njihov dom nije ostao itav. Sva imovina je unitana sem stoke, ita i sena. Naeeno je
prikupljanje ljudske i stone hrane u odreenim mestima, za stvaranje magacina rezervne
hrane i ishranu jedinica koje su ostale na terenu radi ienja i pretresanja terena i umovitih
predela, kao i radi sprovoenja i uvrivanja organizacije na osloboenoj teritoriji. Za vreme
operacija se pristupilo potpunom unitavanju muslimanskog ivlja bez obzira na pol i godine
starosti. rtve. Nae ukupne rtve su bile 22 mrtva, od kojih 2 nesretnim sluajem i 32
ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih rtava: ena, staraca i dece.
Ovaj pokolj je bez sumnje jedan od najveih grupnih zloina poinjenih tijekom Drugoga
svjetskog rata na podruju bive Jugoslavije. ienje je potom nastavljeno i u Sandaku.
Po njemakom generalu Lutersu cilj ovih etnikih akcija je istrebljenje muslimanskog dijela
naroda naroito u Sandaku i u Hercegovini, jer taj klin muslimanski izmeu Srbije i Crne
Gore mora konano da nestane. Istodobno on svom Glavnom stanu pie: Treba ba istaknuti
kao osobinu etnikog vojevanja njihovo napadanje nenaoruanoga i slaboga neprijatelja
Klanje bespomonih ena i djece (muslimana) za etnike je po sebi razumljivo, asno i hrabro
djelo, a izvrioci se smatraju junacima.
To je potvrdio i etniki voda D. Jevevi iz toga vremena kada, su oni koji su bili junaci u
pljakanju i klanju ena bili su kukavice im je prva puka pukla bjeei 30 km pred
hrvatskim partizanima iz Dalmacije.
Upravo su porazi etnika od partizana na Neretvi, a potom na Drini, gdje je doprinos
hrvatskih partizana bio najznaajniji, utjecali da njihovi planovi unitenja Muslimana i Hrvata
doive slom. Po njemakim provjerenim podacima s podruja svoje zone, u est
istonobosanskih i etiri srednjobosanska kotara, do toga vremena poginulo je 32.800 Hrvata i
Muslimana, od kojih prvih 8.400 a drugih 24.400. One male preostale skupine Muslimana
etnici su poetkom oujka 1943. prisilili da prijeu s islamske na srpsku pravoslavnu vjeru,
kao to je bio sluaj u selima kraj Foe i to Potpeu i Viskou.
Istodobno su krajem sijenja 1943. i etnici u Dalmaciji, iskoristivi odsutnost jaih
partizanskih snaga, krenuli u akciju ubivi u selima Kijevo, Kosori, Maovice, Vrlika, Rui,
Otavice, Gradac i Krike vie od 100 Hrvata, silujui ene i djevojke, a sve pod parolom pali
i kolji sve sto je katoliko. Tada su starca Niku Blaevia od 68 g. ivog nabili na kolac i
pekli na vatri dok nije umro, a u Otavicama Iliju Metrovia, starca od 86 g., strica glasovitog
hrvatskog kipara Ivana Metrovia, bacili iva u njegovu zapaljenu kuu i tako usmrtili. Ve 1
. II. 1943. D. Mihailovi je izvjeten: U Kijevu i Vrlici Baovi streljao 55, a u Maovicama i
Otavicama uji 48 ustaa. Potom su 3. i 4. II. 1 943. hercegovaki etnici na podruju
Imotskog i okolnih sela zaklali i ubili 32 Hrvata, pljakajui i unitavajui imovinu, palei
kue, silujui djevojke i ene. U tim akcijama stradali su samo Hrvati civili, koji su za etnike
svi ustae, a niti jedan Srbin, kao ni jedno selo nastanjeno Srbima. Posljedica je opet samo u
Sinju oko 3.000 izbjeglih Hrvata.
U svezi s vijestima o stravinim pokoljima Muslimana pod vodstvom D. Mihailovia
britanska vlada mu je 1 . V. 1943. skrenula pozornost da bi etniko vodstvo trebalo ublaiti
stav prema Muslimanima. Istodobno legendarni francuski general Charles. de Gaulle, voa
pokreta Slobodne Francuske i nove armije, lanim informacijama jugoslavenske vlade
Slobodana Jovanovia doveden u zabludu, odlikovao je francuskim ratnim kriem D.
Mihailovia i nekoliko drugih Z. Ostojia i jo nekoliko etnikih zapovjednika, na njihovo
veliko zadovoljstvo.
Treba istaknuti da su Hrvati i Muslimani antifaisti, aktivisti, borci i sudionici NOP-a bili
gotovo bez izuzetka ubijani ukoliko su bili zarobljeni od etnika. Tako je samo Dinarska
etnika divizija od 25. V. do 15. VI. 1942. u borbi s partizanima izbrojila preko 500
partizanskih leeva, veinom Hrvata. Neto kasnije 1942. kraj Rujita etnici su uhitili 23
partizana Hrvata i strijeljali ih, za sto su od Talijana dobili nagradu od 10.000 lira, koji su ih i
na ovaj nain poticali na zloine. U izvjeu vojvode ujia D. Mihailoviu od 21 . XII. 1943.
navodi se da je u borbama s partizanima zarobljeno njih 140, od kojih su 7 bili Srbi, a ostalo
Hrvati. Srbi su puteni a Hrvati svi poklani i baeni u jamu. U to vrijeme i zapovjednik
Podrinjske etnike brigade u svom izvjetaju uz ostalo pie: streljao sam 5 partizana jer su
bili Turci (tj. Muslimani, op. Z.D.). Iz drugih dokumenata se vidi da su to veinom bili
predstavnici raznih antifaistikih organizacija NOP-a te ranjenici, bez dovoljne vojne zatite,
to su etnici koristili.
I izvan ovih razdoblja, pa sve do kraja rata etnici su inili i dalje brojne pljake, zlostavljanja
i ubojstva Hrvata i Muslimana, gdje god im se pruila prilika. Spomenut emo samo neke od
tih zloina. Tako su etnici 7. VI. 1943. u opini Brnjic poklali 42 Muslimana, nakon ega je
u Zenicu pobjeglo 1.060 muslimanskih izbjeglica. Dalmatinski etnici su u veljai 1944. u
selima Dubrava, Danilo, Radonii i Gori ubili 30 Hrvata, a u prominskom selu Nemen 4.
IV. ubili 10 Hrvata i na podruju Skradina 12. IX. 1944. ubili 27 Hrvata, te u prosincu 1944. u
Bribiru, Grianima i Tribalju, kod Crikvenice ubili 32 Hrvata, zapalivi 70 kuca i bribirsku
crkvu. U svibnju 1944. etnici su u Goradu poklali oko 50 Muslimana, zapalivi 2 damije.
U sjeveroistonoj Bosni trebavski etnici su 8. X. 1944. u selima Tramonica, Turi,
Liporae i Srednja Slatina ubili 25 Hrvata, potom 3. I. 1945. u selima Kladari i Carevac
uhvatili, silovali i postrijeljali 27 ena i djevojaka Hrvatica, a 10 dana potom su izvrili
pokolj Hrvata u selu Peniku. Rogatiki etnici su 21. XII. 1944. u selu Vinograd ubili 23
Muslimana. Samo na podruju rogatikog kotara do lipnja 1944. bilo je spaljeno 3.677
domova i ubijeno 4.635 Muslimana (medu kojima i mali broj Hrvata) od strane etnika.
etnici su na kraju rata vojniki poraeni ali je mnogima tijekom rata omogueno, najee
nakon zarobljavanja, a od rujna 1944. nakon amnestije, da dobrovoljno stupe u partizane, ili
su jednostavno mobilizirani u partizane krajem 1944. i poetkom 1945. pri opoj mobilizaciji
na podrujima pod nadzorom partizana, to je iskoristilo njih vie od 80% ime su, gotovo u
pravilu, bili amnestirani od zloina. Tek je nekolicini sueno za zloine. Tako im se mnogima
posredno pruila prigoda planiranja odmazde koju su tijekom rata stalno isticali a najee
pjesmom: Oj Hrvati, al emo Vas klati, kad se Pero iz Londona vrati, iako im se kralj nije
vratio. Posebno je to dolo do izraaja tijekom zavrnih operacija nakon predaje kod
Bleiburga, ubojstvima, strijeljanjima i stradanjima na brojnim krinim putovima, u logorima i
stratitima pripadnika hrvatskih oruanih snaga i vlasti NDH te civila irom tadanje
Jugoslavije, dakle Hrvata i Muslimana. to se tie broja etnikih rtava genocida medu
Hrvatima i Muslimanima tijekom rata 1941 .-1945 . on jo dosada nije utvren. Tijekom rata
za odreena razdoblja davane su i odreene procjene. Tako je npr. Ministarvstvo vanjskih
poslova NDH u svom Unutranjopolitikom pregledu br. 11 od 11. IX 1944. od odjeljku
etnici protiv NDH navelo da su do tadaetnici razorili oko 30.000 hrvatskih domova i
poubijali najmanje oko 150.000 hrvatskog puanstva. Najnovija demografska istraivanja
daju mogui stvarni gubitak Hrvata od oko 200.000 a Muslimana oko 100.000 na podruju
NDH, tj. onih koji su ubijeni. Prema V. erjaviu, od toga na mogue etnike rtve genocida
otpada 32.000 ubijenih Hrvata (u Hrvatskoj 20.000 a u BiH 12.000) i 33.000 ubijenih
Muslimana. Mnogima se ova erjavieva brojka ini premalena, poglavito zbog ve rairenih
procjena u izvorima i literaturi. Smatram da je i to mogue dok e budua istraivanja, koja su
u tijeku, moi dati konkretnije brojane podatke ovih etnikih zloina genocida.
etniki zloini genocida nad Hrvatima i Muslimanima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
tijekom Drugoga svjetskoga rata (1941.-1945.) nisu bili sluajni, ve su planirani i bili
sastavnim dijelom vojnih i politickih ciljeva etnikog pokreta. Oni imaju izvorite u
shvaanjima velikosrpskih nacionalista i ekspanzionista kojih je etniki pokret tijekom rata
bio najekstremniji, najorganiziraniji i najoperativniji dio. Po njima su i izvan Srbije okolna
nacionalna i povijesna podruja drugih naroda srpska, jer u njima ima Srba, bez obzira na
broj, a1i i ona gdje ih nema a Srbi ih iz geostrateskih ili drugih razloga smatraju srpskima.
Tako su Bosnu i Hercegovinu u cjelini i najvei dio dananje Republike Hrvatske smatrali
srpskim, i nastojali ih oistiti zloinima genocida od tamonjih Hrvata i Muslimana,
veinskog puanstva, i ukljuiti u srpsku etniki istu dravu Veliku Srbiju. Upravo stalno
zalaganje etnikog pokreta za uspostavu te i takve Velike Srbije, na navedenim
podrujima, je stvarni uzrok etnikog terora i zloina genocida, a ne religiozne i nacionalne
raznolikosti, kao niti teror i kontrateror, kao sto neki misle i piu, a to su samo formalni
razlozi. Ova svoja genocidna shvaanja etnici su iskazali u svim prigodama brojnim
dokumentima, zemljovidima, govorima, izjavama i praksom uoi i tijekom, a na alost i
nakon Drugoga svjetskoga rata.
Tijekom toga rata oni su s osloncem i pod okriljem najprije talijanskog, a potom i njemakog
okupatora, te podrku izbjeglike vlade Kraljevine Jugoslavije kao i V. Britanije i SAD-a,
pokuali, putem etnikih postrojbi, ostvariti svoje genocidne planove. Zato uz etnike i svi
naprijed navedeni imbenici snose svoj dio odgovornosti za njihove zloine. Tako su, kao sto
smo dijelom pokazali planski `iena od Muslimana i Hrvata mnoga podruja Bosne i
Hercegovine i Hrvatske, od Srbije i Crne Gore do Slovenije, po etnicima. Svugdje gdje su
stizale etnike postrojbe izvreni su stravini zloini i ovisili su jedino od odnosa snaga i
okolnosti na datom podruju, ali i ire u NDH, Europi i svijetu. Rezultat toga je spaljeno i
razoreno oko 300 sela i gradova, vie muslimanskih damija i katolikih crkava i drugih
povijesnih i kulturnih spomenika, uz desetke tisua ubijenih Hrvata i Muslimana. Meu njima
je okrutno ubijeno 67 muslimanskih imama i hafiza te 52 katolika sveenika, te nekoliko
asnih sestara, od kojih su najpoznatije tzv. drinske muenice, njih pet iz samostana na
Palama, koje su etnici pred Boi 1941. doveli u Gorade i nakon muenja poklali i bacili u
Drinu.
etniki pokret nije mogao svoje genocidne namjere i provesti jer nije raspolagao s dovoljnim
vojnim postrojbama. No, po meni, glavni je razlog samoorganiziranje obrane i oruanog
otpora hrvatskog i muslimanskog naroda, koji se tako na mnogim mjestima zatitio od jo
traginijih etnikih zloina. ali i doveo do njihovoga vojnikog poraza. Nakon rata g.1945.
proputena je prilika da svi etniki zloinci i pred sudom odgovaraju za svoje zloine
genocida nad Muslimanima i Hrvatima i njihovim povijesnim, sakralnim i kulturnim
spomenicima. Dapae, mnogima je pod novim znakom (zvijezdom?) pruena prilika da s tim
zloinima nastave. Zato nije sluajno to su se takvi zloini genocida velikosrpskih
nacionalista i etnika u jo stranijem, i po broju ubijenih i prognanih i po razaranjima, obliku
dogodili nad Hrvatima i Muslimanima od velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991.
a potom i Republiku Bosnu i Hercegovinu do 1995. godine. Povijesno iskustvo pokazuje da
vojniki poraz etnika omoguuje povratak veine preivjelog hrvatskog i muslimanskog
puanstva na svoja spaljena ognjita, ali da to nije dovoljno. Potrebno je i sve zloince suditi i
osuditi te privesti zasluenoj kazni, jer dok se to ne uini nee biti mira na ovim prostorima i
stalno e prijetiti ubudue opasnost od novih sukoba i novih etnikih zloina.Toga moraju
biti svijesni i svi oni meunarodni imbenici, ako im je zaista do trajnog mira stalo i ako ne
ele i sami snositi svoj dio odgovornosti za te etnike zloine genocida.
P. S. Autor teksta je dr. sc. Zdravko Dizdar s Hrvatskog instituta za povijest
Share

29 Responses to etniki zloini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosni i Hercegovini
tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-1945.)
HISTORIK says:
25. oujak 2012. at 6:05 poslijepodne
To je tekst iz autorove knjige, koja je odlina tako da nemam to dodati. Posebno je
dobro opisano (tkz. Prvo razdoblje) kontroverzna 1941. koja vrlo jasno pokazuje
zajedniko djelovanje etnika i partizana do konane diferencijacije sredinom 1942.
godine u BiH.
Jedino to se ne mogu sloiti da za vrijeme SFRJ se nije pisalo o etnikim zloinima i
iste istraivalo, odnosni da su etniki zloini bili tabu tema. S tom autorovom
konstatacijom nije se sloio ni dr. Graovac.
Uvijek sam mislio da je to tek marketinki trik (mislim naslov knjige Preuivani
etniki zloini..)
despot says:
25. oujak 2012. at 7:59 poslijepodne
HISTORIK
Slaem se, etniki zloini nisu preuivani u SFRJ, dovoljno je samo uzeti to je
radila Fikreta Jeli Buti, ili Jozo Tomasevich ija je knjiga objavljena sedamdesetih.
Ali dakako da su preuivani dijelovi koji su bili nezgodni za partizansku stranu, kao
zajedniko djelovanje sa etnicima, ili pregovori i dogovori s Nijemcima. Ili nisu
preuivani, nego su interpretirani onako kako je drugovima odgovaralo.
HISTORIK says:
25. oujak 2012. at 10:19 poslijepodne
DESPOT
Drago mi je da se slaemo. (sada u rei neto to vjerovatno znate, ali to mogu
nismo face on face da odmahujemo glavama)
Dakle kao to smo se sloili uglavnom, nije u pitanju preuivanje nego interpretacija
odnosno slubena historiografija. U tim temema je historiografija igrala onu ulogu
koju je vlast doputala. Jedina je iznimka Bleiburg ija tema je stvarno preuivana
do 1989. godine, odnosno o toj temi se nije moglo pisati na znanstveni nain. (Pisali
su Basta, Na, ali to nije objektivno niti je moglo biti). Vani (mislim na inozemstvo) je
ve mnogo toga bilo jasno.
Rekao bih jo (kao to vjerovatno ve znate) da je upravo Tomaeviava knjiga bila
prijelom za tabu temu o partizanskim pregovorima s Nijemcima tkz.Martovski
pregovori 1943. Sjetite se Titovog govora i njegovog odobrenja da se o tom pie.
Upravo je ta tema dosta dugo stvarno preuivana, sve dok Tomaevi nije traio da se
iz prijevoda njegove knjige ne smije izbaciti ta epizoda, pa su vlasti reagirale (stvari je
potaknuo po svom svjedoanstvu uglavnom izdava Slavko Goldstein). Jasno o tome
se vani ve davno govorilo i pisalo.
To s interpretacijom drugova je isto tako diskutabilno, ko to moe prigovoriti knjizi
Mie Lekovia koja jasno na znanstveni nain pie o toj problematici. Jasno on je to
napisao kada je to bilo doputeno, iako je radio po nalogu Lekovi je napravio odlian
posao. Uope je glupo da se takva stvar skrivala.
O suradnji s etnicima se nije rado pisalo (u poetku), ali postojali su i takvi radovi i
memoari koji ni to pitanje nisu zaobilazili.
Komina says:
26. oujak 2012. at 10:37 prijepodne
@HISTORIK: Samo da Vam se zahvalim sto se ukljucujete svojim komentarima, jer
delujete kao objektivni ekspert za ovu oblast. To je pravo osvezenje u moru pristrasnih
tekstova. Ja mislim da bi bio pravi potez Vecernjaka da Vama ponudi da pisete blog o
istorijskim temama.
despot says:
26. oujak 2012. at 11:19 prijepodne
Meni je drago da ima komentatora koji se bave bilo kojom temom hladne glave i
nastoje svoje stavove argumentirati i injenice iznijeti bez vrijeanja nekog drugog.
Dakako da se ne trebamo oko svega slagati, ali svakako moemo kao ljudi o svemu
normalno raspravljati. Tome i slui ovaj blog, ali zbog niza drugih obaveza nemam
dovoljno vremena da redovito piem jo tekstove i za ovdje. No blog svejedno
nastojim drati ivim, pa zato rado i prenosim tekstove drugih kolega o temama koje
su aktualne i koje vrijedi prouiti i prokomentirati.
Komina says:
26. oujak 2012. at 12:57 poslijepodne
@HISTORIK: Samo jos jedan mali dodatak. U zivotu sam ziveo (i jos uvek zivim)
duze u par razvijenih zapadnih zemalja. Deca su mi ucila istoriju u skolama tih
zemalja i po mom licnom iskustvu u svakoj drzavi u kojoj sam bio postojala je izvesna
pristrasnost u selektiranju cinjenica koje ce se uciti i njihovoj interpretaciji. U svetlu
toga, kada se setim svog skolskog SFRJ kurikuluma iz istorije cini mi se da i nije bio
toliko los.
nn says:
26. oujak 2012. at 2:00 poslijepodne
1. XI. etnici su zapalili selo Rudopolje, to je bilo kasnije, u srpnju je poginulo vie
ljudi (mislim tridesetak), bilo je i ena i djece. Organizirana je i Maekova straa koja
je trebala pruati otpor dok se civili povlae prema Lovincu, ini mi se da su svi ili
veina streljani. Izbjeglice koje su dole u Lovinac su koliko mi je poznato bile
smjetene u nekoj koli koja je granatirana od tih istih etnika, rtve uglavnom ene i
djeca. Ovi iz studenog su starci koji se nisu htjeli povlaiti nego su odluili ostati u
svojim domovima, i to je trajalo jedno vrijeme jer koliko mi je poznato selo je bilo
okrueno, a ovaj vod etnika je preduhitrio lokalne koji su se spremali u pljaku.
Drazen says:
27. oujak 2012. at 11:45 prijepodne
Hahahahahahahahaha, kako ste jadni, ne mogu da vjerujem. Ljudi pogledajte istinu u
oci, budite objektivni (barem Vi gospodine Dizdar, zasto ste se skolovali?????), jeste
bilo zlocina JVuO (jugoslovenska vojska u otadzbini) ali zasto ne spomenete da su
odredjeni ljudi procesuirani i da im je vojni sud JVuO presudio streljanjem, konkretno
u slucaju Istocna Bosna, da, istrazite gospodine Zidar (a mozda i namjerno to
precutkujete, mada ne vjerujem u to) Francuzi i Amerikanci su ga odlikovali, Britanci,
Italijani, Rusi u svojim dokumentima nazivaju taj pokret antifasisticki, svjetski lideri
su se dogovorili da ce Jugoslavija biti sovjetska zona zato su i napustili Drazin pokret.
Da nije bilo bacanja ljudi u jame (Srba), inace to je prvi put (barem ja koliko znam) u
evropskoj istoriji da su pripadnici jednog naroda bacali u jame pripadnike drugog
naroda, pokolja Srba u Istocnoj Bosni od strane pripadnika NDH, pokolja Srba u
Posavini, Krajini, Hercegovini, Slavoniji, Lici Kordunu, ne bi bilo ni cetnickih
odmazdi, ali znajte da su samo pripadnici JVuO procesuirani od strane njihovog
vojnog suda. Istina gospodo samo istina, jeste bolna ali nam je svima potrebna, ako ne
vama gospodine onda vasoj djeci, da tako je
antehr says:
27. oujak 2012. at 1:19 poslijepodne
Opet povijest gledana sa sprske strane onisu najvei patnici i rtve bez obzira to su
poubijali na desetke tisua nevinih ljudi u II sv. ratu kao i 90-tih godina.Bravo jo
jedan mit o srpskoj hrabrosti.
tit says:
27. oujak 2012. at 3:07 poslijepodne
Draene, smijean si.
Drazen says:
27. oujak 2012. at 5:18 poslijepodne
To su cinjenice stit, pravu istinu o JVuO sazno sam u Engleskoj, na zalost, ja znam
zasto kazes da je to smijesno zato sam i rekao budite objektivni i polazite od cinjenica,
mnogi od vas ne smiju pogledati iza sebe (ne zelim biti zloban).
tit says:
27. oujak 2012. at 5:24 poslijepodne
Budui sam ve odavno uvidio da argumentirana rasprava sa suprotnom, srpskom
stranom uglavnom nema smisla, a u isto me uvjerio i Va ugledni istoriar Pein, ne
mogu drugo nego se smijati. A tebi svaka ast ako si putovao do Londona da sazna
istinu.
HISTORIK says:
27. oujak 2012. at 6:41 poslijepodne
DRAEN
Ali, dragi Draene i mnogi pripadnici ustakog pokreta su sueni od ustakog suda te
su mnogi i strijeljani.
Da, li to neto znai? Ja vjerujem da ne.
tit says:
27. oujak 2012. at 9:24 poslijepodne
Kao to HISTORIK kae, iako se esto nismo slagali, ustaki su vojni sudovi sudili
vrlo otro i rigorozno.
Drazen says:
27. oujak 2012. at 9:32 poslijepodne
Ideologija JVuO nije bila genocidna kao sto je to bila ustaska ili nacisticka ideologija,
u ovom tekstu se to zeli reci ali tekst je povrsan i ne otkriva sva desavanja 1941-1945,
zato sam i reagovao.
Pogledajte zakljucke sa kongresa odrzanog u selu Ba i sve ce vam biti jasno pa i
Moljevic i Vasic.
Rekao sam da je tekst povrsan i pun lazi (naravno ne namjernih) npr: u tekstu
spominjani major Jezdimir Dangic, on nije dosao iz Srbije on je iz Bosne iz sela kraj
Bratunca, licno pozanjem njegove doduse dalje rodjake i znam svu pricu oko
organizovanja cetnickog pokreta u istocnoj Bosni, a ako niste znali zbog zlocina crne
legije u istocnoj Bosni Nijemci su htjeli da cijelu istocnu Bosnu prepuste Dangicevim
cetnicima, jer Njemcima nije odgovarao ustanak naroda u istocnoj Bosni, cak su i
vodjeni pregovori o tome u Beogradu ali Crna legija nije pristala i protestvovali su kod
njemacke komande i na kraju ta teritorija je ostala pod komandom Crne legije iz
razloga sto su oni saveznici bez obzira na zlocine,
dalje amerikanci nisu do 1944 podrzavali JVuO nego sve do kraja rata.
Kazem vam mnogo intelektualaca je bilo protiv pripajanja Austrougarskih prostora
kraljevini Srbiji posle 1918 (pogledajte sta je vojvoda Zivojin Misic rekao za vas,
Jovan Ducic, Zasto se Ivo Andric odrekao svoje vjere) a mozda su takvi bili i Moljevic
i Vasic ali jedino je validan kongres u selu Ba 1944.
Meni je istorija hobi i nisam zbog toga isao u Englesku, i ja vam dajem suve cinjence i
argumente, a bas me interesuje zasto su procesuirani ustaski casnici.
i necu vise da polemisem.
tit says:
27. oujak 2012. at 10:17 poslijepodne
Ne daje suve injenice neko manipulira podacima. Crna Legija nije izvrila
nikakve pokolje u istonoj Bosni poetkom rata, jer jednostavno nije postojala.
Sklepana je od nekoliko sarajevskih satnija pod vodstvom Beira Lokmia i bila je
odgovor na Dangieve zloine nad hrvatskim muslimanima u istonoj Bosni u ljeto i
jesen 1941. Imala je jedva 1500 pripadnika u svojem zaetku i kao takva je ostvarila
vanredan vojni uspjeh poraavajui daleko mnogobrojnije Dangieve etnike. Nijemci
nisu vjerovali u uspjeh pa su nastojali zaustaviti akciju. No visoki moral i zloni
etnika u istonoj Bosni motivirali su ih da daju i vie no to su objektivno mogli.
Nakon Lokmieve smrti zapovjednitvo preuzima Jure Franceti, a nakon njegove
Rafael Boban, iako Crna Legija kao takova kasnije ni ne postoji, ali se zbog odora
uvrijeio naziv Bobanovi Crnci ili samo Crnci. Takoer je smijena tvrdnja da je Crna
Legija odluila ostati na tom teritoriju. Vojna jedinica nema to odluiti, ona slua
zapovijed s vrha, konkretnije politiara. Zbog toga Crnci brzo naputaju istonu Bosnu
i kreu na druge terene. A ova tvrdnja da ideologija etnikog pokreta nije bila
genocidna je naroito smijena. itaj izvjetaje uriia Mihailoviu ili pogledaj
zemljovide s Velikom Srbijom koje su crtali etniki ideolozi. Ili da ti spomenem
sluaj Foe? Ili asnih sestara koje su pobili etnici u istonoj Bosni? I jo za kraj
neto o Francetiu, jedna njegova izjava o disciplini u CL. Kad su Crnci krenuli krasti
kruke u dvoritima srpskih obitelji, on je to strogo zabranio rekavi; Oni jesu nai
neprijatelji, ali kruke su njihove. Toliko o tome. Jo bi samo dodao da to to je
odreeni broj Hrvata iz Dalmacije bio u etnicima ne znai da etniki pokret nije bio
antihrvatski, jer i u ustakom je pokretu bio odreen broj Srba to nije poricalo njegov
antisrpski karakter, tak da ti ta teza ne dri vodu. Eto toliko.
Drazen says:
27. oujak 2012. at 11:41 poslijepodne
Ipak moram prokomentarisati, ti ces stit stvarno da naljutis gospodu Despota i
Dizdara, Crnu legiju nazivati Crncima i navoditi primjere njihove discipline je
stvarno uzasno. mislim da cete gospoda Despot i /ili Dizdar zamoliti da vise ne
komentarises jer bacas u ocaj hrvatske nacionaliste a uveseljavas srpske, a da ne
spominjen to da nisi argumentovano moje tvrdnje pobio, odnosno pises nesto totalno
drugacije (da ne uopotrijebim teze rijeci) od mog konteksta?????? sto ce reci ja sam
upravu, ali kao sto sam vec rekao nastavicu da polemisem ali samo sa nekim ko
raspolaze argumente i cinjenice, a ti stit citaj sto vise o IIWW, svasta ima da
procitas i naucis.
tit says:
28. oujak 2012. at 7:59 poslijepodne
Kao to rekoh Draene, nemogu se s nekim ko ne zna argumentirati svoje stavove
raspravljati. I ne znam to je tu udno, zvali su ih Crncima, a da si proitao neke od
autora koji se bave tim djelom povijesti vidio bi esto taj njihov nadimak. A sluaj kao
prof povijesti proitao sam puno o tome, ali neda mi se s tobom koji smatra etnike
antifaistima, to rei za takvu nebulozu, osim laku no Draene.
MK says:
30. oujak 2012. at 11:34 prijepodne
Draza, a zaboravio si kako su pripadnici Srpskog naroda pripadnike Srpskog naroda
bacali i to ne samo u jame nego i u more (Veljko Kovacevic na Losinju)! Kako da to
nazivamo, srpski genocid nad srbima?
Srpski Partizani i Srpski Cetnici ne samo da su se rokali po Srbiji nego su se rokali i
po Hrvatskoj i BiH. Najlakse je te mrtve onda zbrojiti pod zrtve NDH!
Koliko obitelji Cetnika koje su pobili Partizani (i obrnuto) je poslje kukalo da su njih
pobili Ustase? A sobzirom na to da su se i Cetnici i Partizani borili protiv Hrvatske
Drzavae i za BG-centricnu politiku i Jugoslaviju, uz to i dobar dio Cetnika presao je
na kraju u Partizane, moralo bi se odredene elemente NOB-a staviti pod upitnik ne
samo zbog zlocina KPJ-a nego i zbog Veliko-Sprske-Politike koja se vec uvijek isto
tako sakriva iza te tzv. Antifa-Borbe kao iza smokvinoga lista.
Nebi nas ta promjena paradigme velicanja danas srpskih cetnika i jucer srpskih
partizana trebala u magli ostaviti u vezi veliko-srpske harmonizacije proslosti u kojoj
se u vrijeme SFRJ za sve krivcima proglasilo Hrvate koji su svoju drzavu zeljeli, KPJ
je spasiteljica i zasluzna za sve, a Cetnici su samo krivi ako iskoce iz manevarskog
prostora koj je KPJ njima ostavila (primjer Srb). No te konstrukcije danas sve vise
pucaju po svim savovima
Danas kad KPJ-ovska nacela u Srbiji sve vise slabe vidimo koliko su Cetnici uspjeli
ostavljen manevarski prostor iskoristiti i paradigmu gotovo preokrenuti sto
kuluminira sa rehabilitacijom Draze Mihajlovica, a na cemu nece stati. Ako budemo
iskreni, pa cemu je to Draza Mihajlovic zasluzan u Srbiji? Nit se borio za to da Srbiju
oslobodi od komunizma, nit se borio za to da Srbiju oslobodi od Nijemaca. Draza se u
Hrvatsku isao boriti za veliku Srbiju i smrt sijat i nista drugo. Je za to rehabilitiran?
Slusajmo dobro sto je Srpski-Patriotizam DANAS (a sto je bio jucer? a sto ce
biti sutra?)
http://www.youtube.com/watch?v=VQ_JBiBg4mY
i pogledajmo dobro kako se Borisu Tadicu taj koncept dobro svida! A YUsipovic se
sa Borisom vozika na camcu po Brijunima a Mesic prica sa njim viceve o taljanskim
cipelama na nekom od sumita regiona.
Evo nesto o proglasu Draze Mihajlovica sa Ravne Gore:
http://www.youtube.com/watch?v=0_A3hSsJD84&feature=related
Samo kao primjer bi spomenuo jos i zlocine koji su se dogodili jos u travansjom
ratu 1941 nad Hrvatskim i Muslimanskim civilima u Ilicima i Cimu kod Mostara (a
nisu spomenuti u tekstu), koje je pocinila Srpska Kraljevska Vojska odnosno Srpski
Cetnici kad su se povlacili. Kako da Hrvati i Muslimani gledaju na te zlocine koji su
se dogodili sredinom travnja 1941, a onda pocetkom Svibnja 1941 se vec opet
povodom Durdevdana diljem NDH cuje spremte se spremte cetnici u SPC-ovskim
okupljanjima kao pripreme na razglas Draze Mihajlovica sa Ravne Gore i poziva u rat
protiv Hrvatske drzave. To je nakon izgubljenog travanjskog rata bila objava novoga
rata, a ravnogorski Cetnici se nakon poraza od jednom vracaju kao saveznici Talijana i
Nijemaca od jednom je to bio jedini srpski patriotizam ONDA kao sto su to
Euroatlantske integracije DANAS!.
Srbi su se pokazali i jos dan danas pokazuju kao krajnje flexibilini u svojim
stavovima jedina konstanta je BG-Centricnost i Jugoslavija kao paravan za Veliku
Srbiju. To sto svijet vuku za nos jos nekako mogu shvatiti, ali da i neki hrvatski
politicari padaju na te trikove, to je samo zalosno. A mozda je problem u tome sto su
to ipak samo srpski zetovi a ne hrvatski politicari.
Sve u svemu treba uzeti u obzir, da vecina Hrvata koji su otisli u partizane to je cinila
jer NDH vezana cudnim konstelacijama (sve do sredine Rujna 1943) nije imala jasan
odgovor protiv Cetnika koji su se relativno slobodno uz patronat Nijemace i pogotovo
Talijana kretali na teritoriju NDH a naravno i situacije Dalmacije i iz bunta niza
nepravdi i zlocina koji su iz NDH proizasli.
Unatoc svemu hrvatski narod je imao pravo na svoju drzavu prije 10. Travnja 1941,
poslje 10. Travnja 1941, i zato imao pravo na proglasenje svoje drzave 10. Travnja
1941! Jos vise uzmemo li u obzir da je Tito preko Staljina u paktu sa Hitlerom jos od
24.8.1939 pa sve do 22.6.1941. A i Drazini Cetnici su prvo 25.3.1941 bili dio sila
osovina, pa je bio puc 26/27.3.1941 (ali nisu izasli iz pakta sa Hitlerom), pa je Hitlerju
pukao film i naredio napad na Kreljevinu Jugu i Cetnici su se razbjezali, da bi se od
Durdevdana 1941 u pripravnost postavili kao saveznici
Bilo kako bilo, ja se nadam da ce Hrvatska naci snage istinski osuditi jednakom
mjerom i jedan i drugi totalitarizam i jednako se odnositi prema njima, a ne se
postaviti slaviti i stovati i jedan i drugi totalitarizam kao sto to Srbija cini uz jako
bizarna objasnjenja i stajalista.
Bilo kako bilo do 10. Travnja 1941 i proglasenja NDH moralo je doci.
Bilo kako bilo preko 90% Hrvatskih Partizana nakon zavrsetka rata se osjecalo
gubitnicima, jer se nisu borili za zlocinacku KPJ i njezinu politiku i politiku terora,
diktature i jednoumlja.
Bilo kako bilo prevrtljivost i lazi su posluzili kao opravdanje i zadnjeg cetnickog i
jugo-komunistickog pohoda na Hrvatsku (Ustae iz Singapura brane Dubrovnik, reu
Srbima glave i jedu djeci prste).
http://www.youtube.com/watch?v=WHw34b92nHg&feature=related
Tako se i dan danas i sve vise u internetu gaje mitovi o SRBOSJEKU
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d8/Srbosjek_(knife)_used_in_Croa
tia_-_19411945.jpg da bi se mitoloski uvelicavalo brutalnost Ustasa, dok pak se u
stvari radi o poljoprivrednom alatu marke GRWISO koj je sluzio jednakoj funkciji
kao srp za rezanje konopa zitarica (vidi:
http://www.messerforum.net/fotoalbum/data/510/Garbenmesser.jpg ili
http://www.youtube.com/watch?v=P3OOq5l_Hzw ).
A evo jos jedna istina o cetnickim planovima i za sto se borila THE ARMY OF THE
HOMELAND iz godine 1941 za koju i Englezi jako dobro znaju
http://balkanforum.at/images/chetnikkarte.jpg
Drazen says:
31. oujak 2012. at 11:08 prijepodne
Ovaj tekst od gospode Despot/Dizdar je najobicniji propagadni tekst, kao sto su
komunisti imali propagadne tekstove, ne mogu shvatiti da ste ismijavali komunisticke
tekstove (sto smo svi radili) a sada koristite njihov nacin rada?????
Evo samo nekih od lazi u ovom tekstu:
-Spomenuo sam majora Dangica, znaci on nije dosao iz Srbije i nije pravio zulum po
Bosni,
-Amerikanci su se do kraja rata nalazili u Drazinom stabu a ne do 1944,
-U tekstu kaze Cetnici (negdje u istocnoj Bosni) su izvadili grkljan i covjek je tek
nakon mjesec dana preminuo pa ni komunisti nisu imali ovakvu mastu,
-U Grahovu cetnici su pobili Hrvate i na raznju ispekli zupnika, a ostali prezivjeli su
pobjegli u Knin????? ma ne moj, a tekst je pun lazi o Djuicevim zlocinima u kninskoj
Krajini a oni bjeze u Knin, ko je ovde lud,
Ja ovakav tekst ne bih napisao, uopste ne znam svrhu teksta, ni spomenuto nije da su
odredjeni cetnicki oficiri procesuirani. U Italijanskim dokumentima pise da Hrvati
prave masovne zlocine protiv Srba Srbi se pocinju buniti, sa Srbima nemamo
problema organizovali su se da sacuvaju svoje zivote, to je istina gospodo. Da nie bilo
dogovora na Jalti da Jugoslavija bude Sovjetska interesna zona JVuO bi pobijeddila u
WWII.
Cetnicki pokret je cijenjen u svietu jer se borio protiv dva naveca zla 20vijeka
komunizma i fasizma.
Ove tvoje linkove uopste ne raazumijem, sta si htio reci????.
Pogledaj malo mapu borbi antifasta u Hrvatskoj (bilo partizanskih bilo cetnickih)
vidjeces da se otpor pruzao u 99 posto slucajeva gdje su Srbi u vecini, a takodje
pogledaj mapu zlocina. Pogledaj koliko ste antifasistickih spomenika unistili od 1991,
mozda na Balkanu moze ali u ozbiljnom svijetu ne mozes koristiti lazi, ozbiljan svijet
egzistira na cinjenicama, pogledaj sta Amerikanci, Francuzi, Australijanci,
Kanadjani,Italijani,Nijemci,Britanci kazu za Drazin pokret, ne moze te vi od 1990 do
2000 minimizirati antifasisticke pokrete a velicati ustaske pokrete, a od 2000 obrnuto,
u ozbiljnom svijetu to ne prolazi.
Upitajte se zasto Amerikanci nikada nisu procesuirali vojvodu Djuica, citajuci vase
tekstove covjek bi rekao da je on monstrum????
antehr says:
31. oujak 2012. at 2:29 poslijepodne
Draa u kojem ti svijetu ivi oito onom u kojem samo veliaju te tvoje etnike
zloince.Daj se probudi malo i otpusti tu velikosrpsku ideologiju.
Drazen says:
31. oujak 2012. at 3:09 poslijepodne
Ja samo zahtjevam cinjenice i argumente, niko od vas nije rekao ni jednu cinjenicu niti
je argumenovao svoje pisanje, kao i ti Ante sada, ja samo hocu da moja djeca uce
istoriju na bazi cinjenica i argumenata, kako se uci u cijelome svijetu.
Ja sam na zalost ucio laznu istoriju, komunisti su me ucili da su ustase i cetnici isti a
da su partizani ispravnu, i tek u inostranstvu sam saznao da je JVuO jedina ispravna
strana i Da je Draza Mihajlovic jedan od najtragicnojih osoba u WWII vodjenom na
prostoru ex JU. Tek u inosranstvu sam saznao da su patizani krivi za smrt hiljade i
hiljade nevinih ljudi, za ustas se znalo i ono sto pise u stranim knjigama u 90 posto
slucajeva se poklapa i sa nasim knjigama.
Ante ja necu da zivim u laznom svijetu i meni je drago sto nase knjige postavljaju
stvari iz IIWW onako kakve i jesu, a zarad nekog laznog bratsva i jedinstva
izjednacavati ustase i cetnike, to nece proci.
MK says:
2. travanj 2012. at 12:53 poslijepodne
Drazene,
Tvoj Draza Mihajlovic niti se borio za oslobodenje svoje Srbije od komunista, niti se
borio za oslobodenje svoje Srbije od nijemaca, nacista i tzv. fasista.
Znaci politika pokreta tvoga Draze Mihajlovica nikada nije bila konkurentna
komunizmu, nacizmu ili fasizmu u Srbiji vec komplementarna u smislu teritorijalnih
veliko-srpskih pretenzija izvan Srbije odnosno na ondasnjem teritoriju NDH.
i sad bi ti nas uvjeravao da je Draza Mihajlovic bio neka vrsta crvenoga kriza za
saveznicke pilote?
I kameleoni bi se od Draze Mihajlovica i njegovih sljedbenika jos puno toga mogli
nauciti.
Drazen says:
2. travanj 2012. at 5:31 poslijepodne
Aaaaaaa pa konacno sam shvatio, vi se zezate sa mnom joj joj djavolcici-vragolcici
jedni uh uh, nalozili ste me da ja insistiram na cinjenicama argumentima, da
pronalazim greske u tekstu, a vi dotle pisete sta hocete,( gospoda istoricari su nalijepili
ovaj tekst znajuci da ce se slatko nasmijat siguran sam u to) bez ikakve logike,
postavljate linkove koji mene bune a vas uveseljavaju i sigurno zamisljate upitnik
iznad moje glave uh uh djavolcici-vragolcici, a znate sta posumnj`o sam da se radi o
nekoj podvali, kad sam procitao tekst i vidio pravila autorova za komentarisanje
odmah sam primjetio nelogicnost jer je tekst ustvari jedna istrosena komunisticka
propaganda, zatim vasi komentari svako je pisao sta mu padne na pamet ali opet sam
sebi rekao ne moguce ovo ozbiljan autor ne bi dozvolio, kad ono prc, svaki naredni
komentar mi je otvarao oci i na kraju sam shvatio da se vi se smijete i zabavljate a ja
se lozim na istinu. Sad je i meni zabavno kad znam da znate ali hocete da se zezate
malo, tako i treba, iznenadili ste me pozitivno, super
tit says:
3. travanj 2012. at 9:47 prijepodne
Draene jesi ti moda Jovan Pein? Jeste li Vi svi srpski povjesniari malo udareni u
glavu pa ivite u svom svijetu? Daj ovjee vidi da si smijean da ne rabim neku
drugu rije. Kak Vi kaete, Idi bre pa se lei.
MK says:
3. travanj 2012. at 2:34 poslijepodne
Drazane
Kakvi tvoji argumenti?
A koja je onda bila uloga Dusana Simovica?
Nije li Dusan Simovic sudjelovao u pucu protiv princa Pavla 27.3.1941 koj je
pristupio silama osovine? Draza Mihajlovic nije sudjelovao u tom pucu
Nije li Dusan Simovic nakon njemacke okupacije otisao u London? Draza Mihajlovic
se dosta dobro aranzirao i sa Nijemcima i Talijanima koji su ga stavili pod svoju
zastitu (pogotovo pred Vojskom NDH i Hrvatskim Partizanima na podrucju NDH)
Nije li Dusan Simovic protiv Draze Mihajlovica svjedocio u sudenju g. 1946?
Nije li Dusan Simovic bio premier Jugoslavenske vlade u Londonu?
Nije li ta jugoslavenska vlada u Londonu glavna karika argumentacije na kojoj gradite
rehabilitaciju zlocinca Draze Mihajlovica?
A sto ako je Draza Mihajlovic vas heroj, hocete li onda Dusana Simovica proglasiti
izdajicom?
Znas Drazene, nebi se upustao u to da je Draza Mihajlovic imao pravedno sudenje nit
mi je to sudenje blize poznato, i uzimajuci u obzir druga montirana sudenja zlocinacke
KPJ sklon sam vjerovati da sudenje i nije bilo izkljucivo pravno i samo tako daleko te
mogu razumjeti. No znas Drazene, u utvrdivanju povjesne zlocinacke uloge Draze
Mihajlovica, to KPJ-isticko sudenje 1946 najmanje je relevantno.
A vama koji rehabilitirate Drazu Mihajlovica, preporucujem da razmislite i drugi
korak i sto ce te uciniti sa Dusanom Simovicem, koj je ipak temelj (vlada u Londonu)
vaseg, iz te perspektive absurdnog, pokusaja rehabilitacije Draze
ceh says:
15. travanj 2012. at 8:44 prijepodne
etnici su i prije 1941 klali i ubijali po istonoj bosni i ist.hercegovini,tako da sam in
produenog genocida nad nesrbima ,traje od 1876 god. do danas.I nikad se nee nesrbi
opametiti.
Naalost malo je uraeno da se ti zloini dokumentuju,istrae i krivci kazne.SPC i
SANU su isplanirali, MIloevi;osi i bratija kao i stranke SPS SRS naredili,JNA i
etnici poinili zloine ,a prikrivanje rade sustavno i planski /1990-1999/ u BH je
samo prelazna faza postojanje RS ,krajnji cilj je odcjpljenje i stvaranje velike srbije,na
emu im pomau Rusi i drugi ortodoksni narodi,kao i kukavika politika Unije i
raznorazne potplaene doris pak i sl.Financiranje se vri iz crnih fondova
alkohol,cigarete,droga oruje,terorizam,otmice,pranje novca ,malo je onih koji mogu
da sagledaju dimenziju srpskih zloina,koje ine imahom koristoljublja,pod krinkom
nacfaizma.
kunte kinte says:
3. svibanj 2012. at 11:29 poslijepodne
Vidim, da jo neki ne kontate zato su etnici i ustae izgubile II svjetski rat. Zato to
su vodilu pogrenu politiku nasilja do pripadnika drugih naroda i na taj nain su
pomagali partizane. Zanimljivo je da partizani na poetki rata nisi bili neka jaa sila
(cca. 6000 ljudi). etnici=ustae su za mene lino skoro isti koljai. Ne razumijem
Srbe i Hrvate koji se diu sa etnicima i ustaama. Bila je pogrena prije 70 godina i
prije 20 godina i pogrena je i sada.
Ps: partizani su usrali motku na kraju rata..to je je
bosanske poslovice says:
29. svibanj 2012. at 1:25 prijepodne
Ovo su vrlo vrlo korisne informacije !!