Bude li u Bosni ili Sandžaku pakao – u Srbiji će sigurno biti džehennem!
MOZGOVI NA TALASIMA PATOLOŠKE MRŽNJE
Autor: Edit Agović
Objavljeno: 06. Oct 2009. 15:10:14
Edit AGOVIĆ: Dok su bošnjački mozgovi podešeni na frekvenciju sabura i brze amnezije, srpski su podešeni na frekvenciju nacionalističke i patološke mržnje, kojoj se ni oni sami ne mogu oduprijeti, a upravo ta njihova bolest je opravdanje za nešto što mi neminovno moramo učiniti, jer ostaviti buduće generacije na milost i nemilost tom bolesnom narodu bio bi zločin ravan njihovim zločinima, a oni su sve granice zla prešli!
"Niko ne sme da vas bije!", rekao je Slobodan Milošević na Gazimestanu 1989. godine. Nakon desestak godina, na izborima za predsjednika SRJ, održanim 24. septembra 2000. pobijedio ga je kandidat DOS-a i lider Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica, poznat po ushićenju prizorom opkoljenog Sarajeva, i izjavi koju je tada dao:

“Ovo je primjer kako treba izgledati buduća granica Srbije. Ohrabren sam moralom i odlučnošću naših boraca da ne odstupe!”

Šta reći o Ludom Voji, kad je on sve, “ovako, srpski, lepo”, o sebi rekao! No, pošto u Srbiji normalni nemaju šanse, upravo je Ludi Voja potukao Slobu sa 2.470.304 prema 1.826.799, odnosno u procentima sa 50,24 prema 37,15 odsto. Milošević je, nakon višednevnih protesta i štrajkova, organizovanih zbog odluke Savezne izborne komisije prema kojoj je trebalo da se održi drugi krug izbora za predsjednika SRJ., 6. oktobra, priznao izborni poraz i čestitao pobjedniku. U aprilu, naredne, 2001. godine, uhapšen je zbog finansijskih malverzacija, a nakon dva mjeseca izručen Haškom tribunalu gdje mu je suđeno za genocid u Bosni i Hercegovini, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu. Umro je 11. marta 2006. godine od infarkta, u svojoj ćeliji u pritvoru Haškog tribunala. Vojislav Koštunica, pak, još uvijek nije procesuiran zbog svoje uloge u planiranju i realizaciji zločina izvršenih u Republici Bosni i Hercegovini, što ne znači i da neće!


Glogov kolac na grobu zločinca

Nije ali hoće

Srpski predsjednik čvrsto korača Miloševićevim stazama

Ma nemoj njega nogom...
UMJESTO ZLOČINCIMA SUDI SE I PRESUĐUJE ŽRTVAMA!

Pred kvazi sudovima još kvazičnije, genocidne i primitivne Srbije, vode se perfidni montirani procesi i dosuđuju zatvorske kazne onima kojima tokom agresije nisu uspjeli presuditi nožem ili metkom. Ovih dana izrečena je presuda gospodinu Iliji Jurišiću, zbog njegove uloge u odbrani Tuzle. Sudi mu se jer je, s hiljadama drugih patriota, stao u odbranu svoje domovine. Cinični sudski procesi poput ovog ismijavaju našu potajnu nadu da će vrijeme učiniti svoje i da će Srbi shvatiti razmjere svojih stravičnih zločina! Šipak… oni još gori! Nadali smo se da će vrijeme učiniti svoje, pa će Srbe početi sablažnjivati sopstveni primitivizam i zločini, no uzalud, jer i skoro 15 godina od pokolja i genocida, oni i dalje veličaju zlo! Nadali smo se da će razmisliti o smislu svoga postojanja, te da će se zapitati kako će s izmasakriranim tijelima bosanske i ine druge nejači, koja nose na svojim unakaženim dušama i savjestima, stati pred Boga. Nadali se, ali uzalud! Jer, Ludi Voja je, kao što rekosmo, prije osam godina zamijenio Slobu! Slobo je bio zbunjen, a Ludi Voja k’o svaki ludak. Dakle, onoga koji je obećao razularenoj srpskoj rulji na Kosovu da "Niko ne sme da ih bije!", zamijenio je piroman koji je s ushićenjem gledao zgarišta Sarajeva, grada u kojem se u tom trenutku odigravala dramatična bitka za goli život; bitka, koju je izgubilo više od 1600 sarajevske djece.

FREKVENCIJE MOZGOVA – NAŠIH I SRPSKIH

Dok su bošnjački mozgovi podešeni na frekvenciju sabura i brze amnezije, srpski su podešeni na frekvenciju nacionalističke i patološke mržnje, kojoj se ni oni sami ne mogu oduprijeti, a upravo ta njihova bolest je opravdanje za nešto što mi neminovno moramo učiniti, jer ostaviti buduće generacije na milost i nemilost tom bolesnom narodu bio bi zločin ravan njihovim zločinima, a oni su sve granice zla prešli. Njihovo sadašnje ponašanje – koje za cilj ima destabilizaciju Bosne – budilnik je koji će sigurno uskoro zazvoniti, što će biti znak za mobilizaciju i pokret Bošnjacima /svih vjera!/, a svi putevi tada vodit će u Bosnu, a odatle i preko Drine!

PREDENUT ĆEMO IME, BRE!

Prije desetak godina na političkoj sceni Srbije pojavila se simpatična nacionalistička politička stranka koja je u svom programu, između ostalog, imala i plan promjene srpskog nacionalnog imena, jer, a oni su to jasno i glasno tada kazali, Srbi su u slobodnom, a bogami i oficijelnom, prijevodu sa grčkog, Sluge! Pišem – Sluge - velikim slovom, jer po pravopisu bosanskoga jezika ime nacije tako se piše, a ja ne volim tuđice, pa ni vizantizme. Vjerujem da se većina sjeća izjave Blesavog Ratka prilikom okupacije Srebrenice. Govorio je o “osveti Turcima nakon bune protiv dahija”(!?) Iz te njegove izjave može se zaključiti kolko dubok turski trag je ostao u Ratkovoj, Radovanovoj, Miloradovoj, Vojinoj i inim drugim prababama, a preko prababa prenio se i na praunučiće - Ratka, Raša, Mila i Voju - koji s mukom nose svoj Y-hromozom, inače marker muške linije predaka, pa je jasno da autodestrukcija Blesavog Ratka, ili piromanstvo Ludog Voje, nisu samo na nivou duše, koju su prodali đavolu, nego su i na nivou genetske pripadnosti, jer oni mrze svoje direktne pretke! Znaju oni vrlo dobro, posebno fosilni kreteni iz SANU-a, da je poturčavanje genetsko modifikovanje – što se njima desilo - dok je primanje neke vjere, konvertiranje, odnosno, u slučaju prihvatanja Islama - islamiziranje – što se desilo jednom dijelu bošnjačkoga naroda – no ipak, uporno pokušavaju zamijeniti teze! Sazdani od neautentičnih, tuđih folklora i sopstvenih kompleksa i laži, generalno gledano, Srbi liče na s koca i konopca skupljenu rulju koja bi, istovremeno, da maše barjacima sa vizantijskim simbolima, izvodi koreografiju turskog Vranja, i zanosno, uz pokliče, pljuje po svojim precima… Turcima?! Vizantiji duguju svoje “slavno nacionalno ime!”, svoje simbole - dvoglavog orla - te autokefalnost crkve. Turcima, pak, duguju mnogo više… Duguju im osnovnu kulturu, izuzetan demografski rast, rasprostranjeno građenje crkava, te, što oni doduše nikada nisu prihvatili, saznanje da se voda osim za piće može koristiti i za čišćenje tijela! E sad, pošto se ponose svojim korijenima, a s obzirom da već razmišljaju o predenjavanju svog nacionalnog imena, najpametnije bi im bilo da spoje ugodno s korisnim, odreknu se gospodara, Vizantijaca, koji su odavno samo mali neugledni Grci, a onda se priklone svojim, sada vrlo jakim djedovima, Turcima, te zamole ove potonje da im oproste lajanje na zvijezde i dozvole uzimanje imena Poturice, a nas Bošnjaka neka se okane, za svoje dobro, jer: bude li u Bosni ili Sandžaku pakao – u Srbiji će sigurno biti džehennem!