Sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić jedan je od rijetkih koji se ne libe javno nastupati, ali i kritizirati zakone te upozoravati na anomalije u pravosuđu i političkom donošenju zakona. S njim smo razgovarali povodom uhićenja njegove kolegice Vesne Malenice s Trgovačkog suda i stečajnog upravitelja Pere Hrkaća. Uskok ih tereti za štetu od 45 milijuna kuna te da su sebi i partnerima stekli protupravnu imovinsku korist od 27 milijuna kuna. Sutkinja je ciljano dodjeljivala stečajne postupke Hrkaću, a onda je imovina tvrtki u stečaju izvlačena za privatnu korist. Stečajevi i njihova provedba već su dugo na meti kritika. Kolakušić nije mogao razgovarati o konkretnom slučaju, ali je detaljno secirao stanje u društvu, pravosuđu i politici, koja donosi loše zakone. Objasnio je koje su promjene potrebne, zašto je Hrvatska izgubila borbu protiv korupcije te, u konačnici, zašto smatra da će Vladin “lex Agrokor” nanijeti štetu koju će platiti svi porezni obveznici.

Kako je moguće da jedan sudac Trgovačkog suda sa stečajnim upraviteljem godinama izvlači materijalnu korist za sebe kroz stečajne postupke?

Prevare su moguće, kako u gospodarskom poslovanju tako i u stečajnom postupku, u kojem se obavlja gospodarska djelatnost. Stečajni upravitelj je u svojoj biti nova uprava društva, te u svom radu podliježe svim propisima RH, kako u poreznom i poslovnom smislu tako i u kaznenopravnom. Nadzor pravilnog obračuna poreza spada u nadležnost Porezne uprave, nadzor nad počinjenjem kaznenih djela vezanih uz gospodarsko poslovanje spada u nadležnost policije, Državnog odvjetništva i Uskoka. To što je tvrtka u stečaju ne znači da ne podliježe redovnoj kontroli tih tijela.

Zašto nema dodatne kontrole?

Kontrolu nad radom stečajnog upravitelja, prema Stečajnom zakonu, provode skupština vjerovnika, koju čine svi vjerovnici, odbor vjerovnika i sud. Kontrola je ograničena na postupanje stečajnog upravitelja sukladno obvezama propisanim Stečajnim zakonom. Dodatna kontrola je na Poreznoj upravi i DORH-u, skupština vjerovnika i stečajni sud nisu ni policija niti POA ili SOA.

Što bi trebalo promijeniti u Stečajnom zakonu da se stečajevi ubrzaju, da budu transparentniji, a stečajni upravitelj pod kontrolom?

- Potrebno je promijeniti Stečajni zakon i prepisati cijelo insolvencijsko zakonodavstvo neke od uređenih država. Nama su potrebni novi i suvisli Zakon o trgovačkim društvima, Ovršni i Stečajni zakon, Zakon o parničnom postupku, Kazneni zakon, Zakon o sudskim pristojbama itd. Što vam vrijedi da imate najbolji Ferrarijev motor, Audijev ovjes, a nemate kotače i volan? Kako je u proizvodima, tako je i u pravu, samo cjelina svih propisa može ispravno funkcionirati. Ako vi možete odvesti 100 tvrtki u stečaj i ostati dužan milijardu kuna te otvoriti 101. tvrtku, o čemu mi uopće onda možemo ozbiljno razgovarati?! Ako vi ne odgovarate niti za iznos temeljnoga kapitala svojom imovinom, čemu onda taj kvazitemeljni kapital uopće postoji? U uređenim društvima stečaj se pokreće ako niste tri računa platili na vrijeme. Blokade računa u trajanju od nekoliko tisuća dana prije otvaranja stečaja, pa to je nepoznanica u pravnim državama, a kod nas je pravilo. Nezdravi dijelovi ekonomije odmah se odvajaju, prije nego što zaraze zdravi dio. Mi smo to propustili učiniti i svi vidimo gdje se sad nalazimo i kakvo nam je gospodarstvo.

Zašto smatrate da sudac nije nadređen stečajnom upravitelju?

Stečajni upravitelj je samostalan u obavljanju poslova za koje ga je ovlastila skupština vjerovnika, nastavak obavljanja djelatnosti, unovčenje imovine koja nije opterećena razlučnim pravom itd. Imovina koja je pod hipotekom prodaje se na javnim dražbama, koje su donedavno provodili sudovi, a sad Fina. Stečajni upravitelj je tijelo postupka jednako kao i sud ili odbor vjerovnika, što nužno znači određenu samostalnost u poslovanju i postupanju. Skupština vjerovnika u svako doba može razriješiti stečajnog upravitelja i imenovati novog, a sud prema Stečajnom zakonu nema ovlaštenje takvu odluku ne priznati.

Ako nije dobar Zakon o stečaju, a kažete da nije ni onaj o predstečaju, kako onda pošteno voditi insolvencijske postupke?

Zakoni su alat sudova. S lošim zakonima nema dobrog rezultata. Stolar s drvenim dlijetom i pilom ne može izraditi drveni stol, to je jednostavno tako.     

Jesmo li nakon svih uhićenja i procesa uspjeli u borbi protiv korupcije?

Korupcija uništava naše društvo, ali nažalost, svakim danom svjedoci smo sve gore situacije. Zakoni se pišu po narudžbi lobija, pa je onda i svako otimanje javnog novca – našeg novca, po zakonu. Predstečajni zakon je direktno dao mogućnost da se putem nepostojećih potraživanja otpisuju stvarna, sad je velika vjerojatnost da se to ponovi i prema ‘lex Agrokoru’, odnosno da se temeljem multipliciranih potraživanja i osporavanjem stvarnih potraživanja nečija imovina pretvara u prah. Što je to korupcija? To je kad se u postupku javne nabave nešto što vrijedi jedan milijun plati jedan milijun i za to se primi “naknada” od 5000 eura zato što ste izabrali baš tog dobavljača. Kod nas je pravilo da se nešto što vrijedi jedan milijun plati 50 milijuna i uzme “naknada” od 100.000 eura. I to više nije korupcija, to je veleizdaja. Pa prema javno dostupnim podacima, pojedini kilometri autoceste koštali su i 20 milijuna eura, a kažu da je europski prosjek četiri milijuna po kilometru, koliko je koštala i trasa Zagreb - Split. A sagradili smo 1000 kilometara autocesta. Dok se građanima prezentira farbanje tunela, nitko se ne bavi razlikom od stotina milijuna ili milijardi kuna. Korupcija je kad se Ovršnim zakonom omogući da se pojedinci na troškovima tog postupka obogate dok se siromašni građani tjeraju u bijedu. Korupcija je kad se 300 milijuna kuna državne imovine u predstečajnom postupku poklanja za 10 milijuna kuna.

Rumunjska je bila država pred raspadom zbog razine korupcije. Tad je Nacionalna direkcija za borbu protiv korupcije počela borbu za budućnost Rumunjske te je samo tijekom 2014. procesuirala 1138 vodećih rumunjskih javnih osoba. Procesuirani su premijer, pet ministara, 16 zastupnika, pet senatora, 90 gradonačelnika, 32 direktora javnih tvrtki i 500 ljudi iz tijela državne i lokalne uprave, profesori, suci, liječnici... Danas dvostruko više građana Rumunjske vjeruje toj direkciji nego vladi Rumunjske. U Hrvatskoj je svaki dan korupcijska afera, a broj procesuiranih ljudi s izrečenom kaznom koja je teža od guljenja krumpira je - nula.

Kako će, prema vašemu stavu, završiti postupak otvoren prema ‘lexu Agrokor’ i zašto?

Nažalost, završit će iznimno loše za hrvatske građane. Bit će izgubljene milijarde kuna samo kroz obezvređivanje dionica tvrtki unutar Agrokora, a što se raznih tužbi tiče, to ćemo tek vidjeti kako će to sve završiti i koliki će biti konačni račun. Da nije bilo ‘lexa Agrokor’, gotovo je sigurno da bi bio proveden predstečajni ili stečajni postupak samo nad Konzumom, a ovako je u stečajni postupak uvučeno 75 društava povezanih s Agrokorom, čija je vrijedna imovina sad založena za kredit novih vjerovnika, čime je njihova tržišna vrijednost drastično smanjena. Taj zakon je, sa zakonom o koncesijama, omogućio stavljanje zaloga na koncesije pitke vode i poljoprivrednog zemljišta u trajanju od 50 godina. Što više reći?! Na tvrdnje da, kad se nešto da u koncesiju, ostaje naše i nitko to neće odnijeti, pokušajte si predočiti da vaš susjed da vaš stan u koncesiju i da vi u njega ne možete ući sljedećih 50 ili 100 godina. Što biste onda mislili o koncesijama našeg blaga i spoznaji da nitko neće odnijeti vaš stan?