Foto: Index
"DA SAM se, umjesto u Hrvatskoj, kojim slučajem rodio u Danskoj danas bih pohađao moderno opremljenu školu, u koju bih dolazio biciklom, po sigurnim biciklističkim stazama, Imao bih dvostruko manji broj predmeta, a u školskoj torbi bi mi, umjesto debelih i teških, bili mnogo tanji udžbenici te prijenosno računalo.
Da sam, kojim slučajem, rođen u Danskoj, po izlasku iz srednje škole odmah bi me čekalo radno mjesto, ili pak novčana potpora države, ukoliko bih se odlučio za daljnje školovanje jer za nastavak obrazovanja svi mladi dobivaju novčani poticaj“, priča za Index 16-godišnji učenik iz Zagreba koji se nedavno vratio iz Danske gdje je, u sklopu projekta razmjene učenika, pohađao gimnaziju Silkeborg, jednu od najvećih u toj zemlji.
Danska ulaže u obrazovanje
Ulaganje u obrazovanje u Danskoj je, kako tvrdi, na mnogo višoj razini nego kod nas u Hrvatskoj te je i gimnazija koju je pohađao mnogo bolje opremljena čak i od velike većine onih "poznatijih" gimnazija ili strukovnih škola u Hrvatskoj.
„Svaki učenik na nastavi ima svoje prijenosno računalo, svi su povezani sa stranicom škole gdje se uspoređuju primjeri koje profesori koriste u radu. Na toj su stranici i sve smjernice koje profesori daju učenicima. Budući da je većina nastavnog materijala dostupna na laptopima, učenici nemaju bilježnice. Tamošnji profesori imaju potpuno drugačiji pristup nastavi. Oni nisu tek puki 45-minutni predavači, nego tijekom nastavnog sata aktivno usmjeravaju, pojašnjavaju, organiziraju….
Ukratko, način rada profesora, kao i sam odnos na relaciji profesor-učenik, mnogo je ležerniji. Primjerice, profesor može u prvih 10 minuta sata organizirati nastavu, podijeliti razred u grupe te potom otići i vratiti se na posljednjih 5 minuta sata, koji ne traje 45, nego 75 minuta, Iako im je u školi dana mnogo veća sloboda, danski učenici to ne zloupotrebljavaju te, bez obzira na to što profesor nije stalno u učionici, disciplinirano sjede i rade, što je kod nas nezamislivo“, kaže učenik 3. razreda zagrebačke gimnazije.
Umjesto štrebanja - razmišljanje
Za razliku od hrvatskih, njegovi vršnjaci u Danskoj, nisu, kako tvrdi, opterećeni gomilama gradiva - umjesto na štrebanje, potiče ih se na aktivno razmišljanje.
„I dok smo mi u hrvatskim školama i u 21-om stoljeću i dalje primorani memorirati nevjerojatno mnogo nepotrebnih podataka, od danskih se učenika traži da ih znaju samostalno pronaći na internetu. Težište je na praktičnim znanjima i na istraživačkom radu. Primjerice, na nastavi smo analizirali tekst iz Guardiana o djeci koju su, zbog visokog IQ-a, roditelji iskorištavali. Takav tekst, koji bi u našim školama bio etiketiran kao suviše kontroverzan, poslužilo nam je kao primjer na kom se temelji teorija o pisanju eseja. Na nastavi smo analizirali i govore svjetskih političara čime nas se poticalo na kritičko razmišljanje“, kaže naš sugovornik.
Danske se učenike, ističe, već u školskim klupama intenzivno usmjerava i da samostalno zarađuju za džeparac.
„Moji vršnjaci u Danskoj, svaki ponedjeljak poslije škole te svaku drugu nedjelju, mogu raditi u supermarketu, što je odlično, ali kod nas još uvijek nemoguće i nezamislivo“, kaže učenik zagrebačke gimnazije.
Svidjelo mu se i to što se u Danskoj mnogo ranije počinje i s usmjeravanjem učenika u buduća zanimanja.
„Već pri samom upisu u srednju školu danski učenik bira između 4 smjera - prirodoslovni (Geologija, biologija, kemija, matematika, astronomija, biotehnologija i informatika), klasični i ostali jezici uz filozofiju, društveni (povijest, sociologija, povijest, ekonomija) te umjetnost (drama, glazba, dizajn, ples itd.). Upravo zbog takvog suvremenog koncepta naši vršnjaci u Danskoj imaju dvostruko manji broj predmeta koje, izuzev onih obaveznih, mogu sami kombinirati, prema svojim željama i naklonostima“, kaže 16-godišnjak iz Zagreba koji se nedavno vratio iz Danske gdje je boravio u sklopu projekta razmjene učenika.