Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

»asopis Sarajevske sveske 

objavljuje se uz finansijsku pomoÊ 

Fond otvoreno druπtvo BiH i dræava: 

Kraljevina ©vedska 

Kraljevina Norveπka 

Republika Finska 

©vajcarska Federacija 

Republika Francuska 

Republika Portugal 

Kraljevina ©panija 

Velika Britanija

Glavni i 

odgovorni urednik: 

Velimir ViskoviÊ 

Izvrπni urednik: 

Vojka –ikiÊ 

Redakcija: 

Jovica AÊin 

Ivo Banac 

Balπa BrkoviÊ 

Aleπ Debeljak 

Ljiljana Dirjan 

Ivica DuhoviÊ-ÆakniÊ 

Drinka GojkoviÊ 

Zdravko Grebo 

Miljenko JergoviÊ 

Enver Kazaz 

Tvrtko KulenoviÊ 

Boris A. Novak 

Mihailo PantiÊ 

Slobodan ©najder 

Marko VeπoviÊ 

Sekretar: 

Zoran MutiÊ 

NO 

1 

2002

UVODNIK 

Velimir ViskoviÊ

Zamisao o ovom Ëasopisu pojavila se kao plod inicijative skupine 

istaknutih knjiæevnika i intelektualaca s cijelog podruËja bivπe 

Jugoslavije. Raspad zajedniËke dræave bio je praÊen i posvemaπnjim 

prekidom komunikacije izmeappleu njezinih nekadaπnjih kulturnih 

srediπta. NacionalistiËke elite, koje su svoje ideologe imale upravo 

u knjiæevniËkim krugovima, nametnule su “govor mrænje” kao poæeljan 

model odnosa prema kulturama susjednih, dojuËer tzv. bratskih 

naroda. 

Nakon zavrπetka ratova na ovom tlu odræava se i dalje stanje 

“hladnog rata” na planu kulturnih veza: sporo se uspostavlja kulturno 

træiπte, raznim restriktivnim legislativnim mjerama (a joπ viπe 

restriktivnom praksom) intencionalno se ometaju cirkulacija knjiga, 

kazaliπnih predstava, filmova, nosaËa zvuka, πtampe; gostovanja 

umjetnika oteæana su zbog rigoroznog reæima viza i radnih dozvola. 

Namjera pisaca okupljenih oko inicijative za pokretanje Sarajevskih 

sveski nije stvaranje intelektualne platforme za politi- 

Ëku rekonstituciju Jugoslavije; oni ne dovode u pitanje realnost 

postojanja novih dræava; aktivni su sudionici kulturnog æivota u 

svojim matiËnim sredinama i nisu liπeni osjeÊaja nacionalne pripadnosti. 

Meappleutim, ne pristaju na ideju da se autentiËni nacionalni 

identitet dokazuje samo isticanjem razlika meappleu susjednim 

kulturama i stvaranjem umjetnih barijera cirkulaciji ideja i 

ljudi. Zagovaraju normalnu komunikaciju meappleu kulturama i pojedincima 

uvjereni da time obogaÊuju vlastiti kulturni identitet 

te pomaæu stvaranju uvjeta da prostor bivπe Jugoslavije postane 

regijom plodonosnog proæimanja, suradnje i tolerancije i da se time 

neutraliziraju opasnosti ponavljanja sukoba. 

U proteklom desetljeÊu Ëesto smo se suoËavali s pokuπajima da 

se kao kriterij ispravnoga nacionalnog osjeÊaja postavi distanciranje 

od “civilizacijski inferiornih kultura” susjednih naroda, iako s njima 

Ëak æivimo ispremjeπani. NeobiËno je bio omiljen govor u prvom 

licu plurala kojim se nastojalo histeriËno stanje izazvano ratovima 

zavazda zacementirati; jedan je poznati hrvatski intelektualac u 

polemici koja je prije nekoliko godina izazvala veliku pozornost 

javnosti Ëak govorio o tome kako Êe za Hrvate u buduÊnosti srpska 

knjiæevnost biti isto πto i islandska; nacionalni identitet i nacionalna 

knjiæevnost shvaÊane su u toj vrsti ostraπÊenog govora kao u sebe 

zatvorene, organske cjeline koje svoju posebnost mogu dokazati samo 

podizanjem barijera prema srodnim nacionalnim kulturama s 

kojim smo æivjeli u intenzivnoj komunikaciji i proæimanju. 

PaniËna potreba za naglaπavanjem i hipertrofijom razliËitosti 

izazvana je strahom od srodnosti i sliËnosti. Upravo stoga je 

i potreban autoritativan direktivni govor artikuliran u prvom 

7

8 

licu mnoæine koji podrazumijeva da Êemo svi prihvatiti novu 

politiku, novo stanje, nov odnos prema onome πto nam je dojuËer 

bilo blisko, πto smo osjeÊali kao prirodni dio naπe lektire, 

naπega kulturnog nasljeapplea. Inzistiranje na prvom licu mnoæine 

zapravo pokazuje implicitnu paniku pred malim razlikama, 

strah da netko sluËajno ne izmakne nadzoru ideologa nacionalne 

ËistoÊe: nije dovoljno da JA obznanim svoj raskid s piscima 

koje sam dojuËer Ëitao (takav je raskid stvar pojedinaËne, 

banalne odluke da se viπe nekoga ili neπto ne Ëita); samo kolektivni 

Ëin, dakle kad taj pluralni MI obznani obustavu interesa za 

srodnu knjiæevnost i kulturu moæe imati vaænost remodeliranja 

kulture, stvaranja kompletne nove kulturne paradigme. Zanimljivo 

je i paradoksalno da se ponekad u funkciji takvog zagovaranja 

pluralnosti pojavljuju i nekadaπnji strastveni zagovornici prava 

na singularnost. 

Ali, kako se praviti da su pisci iz susjednih knjiæevnosti daleki 

i tuapplei, kad njihov jezik bez problema razumijeπ, Ëak moæeπ uæivati 

i u najkompliciranijim igrama rijeËi, u finim viπeznaËjima, prepoznatljive 

su ti i mentalitetske karakteristike, poznajeπ sociokulturni 

kontekst, odrastao si uz iste idole rok i pop glazbe, poznati su ti i 

glumci filmova i kazaliπnih predstava. (Da ne spominjemo tragikomiËnu 

Ëinjenicu da je balkanski “turbo-folk” bio i u vrijeme najveÊih 

ratnih sukoba svojevrsna muziËka poveznica najostraπÊenijih 

nacionalista, onih koji su ime vlastite nacije i vjere bili u stanju po- 

Ëiniti najgnusnije zloËine.) 

S kojom drugom knjiæevnoπÊu dijeliπ neke pisce, Ëak i one 

najvaænije? Ne pripada li Ivo AndriÊ i srpskoj i bosanskoj i hrvatskoj 

knjiæevnosti, Vladan Desnica hrvatskoj i srpskoj, Meπa SelimoviÊ 

srpskoj i bosanskoj, Stanko Vraz hrvatskoj i slovenskoj, 

Mirko KovaË i Bora ∆osiÊ i srpskoj i hrvatskoj? I bezbroj je takvih 

primjera pred kojima se fetiπisti Ëistog nacionalnog identiteta 

hvataju za glavu u nedoumici. 

Ali ambicija pokretaËa i urednika ovog Ëasopisa nije suprotstavljanje 

jednog tipa autoritarnoga kolektivnog diskursa drugome. 

Nas okuplja stav da jezik tolerancije i uvaæavanja drugoga, 

jezik prijateljstva ima prednost pred jezikom mrænje, netrpeljivosti 

i rata, da samo on utjelovljuje etiËke vrednote i humanistiËke 

ideale. U patriotizmu vidimo afirmativnu vrijednost, ali u 

onom trenutku kad od ljubavi prema vlastitom narodu preraste 

u mrænju prema drugome, zapravo postaje faπizam. 

Meappleutim, ne namjeravamo na silu uvjeravati one kojima nije 

do komunikacije da moraju suraappleivati s drugima, da moraju Ëitati 

pisce iz susjednih knjiæevnosti; svatko ima pravo sebi osobno

odrediti mjeru interesa za suradnju s drugima, ali nema pravo 

vlastitu idiosinkraziju nametati kao standard ponaπanja drugima. 

Ratovi voappleeni proteklog desetljeÊa na svima su nam ostavili 

duboke oæiljke. PoËinjeni su straπni zloËini, izreËene uæasne uvrede. U 

svemu tome vaænu su ulogu imali i knjiæevnici. ÆiveÊi u nedemokratskom, 

monopartijskom druπtvu umjetnici i nezavisni intelektualci 

preuzimali su funkciju politiËkih tribuna, artikulirajuÊi stavove 

koji nisu mogli biti izreËeni u oficijelnim politiËkim forumima 

i medijima. Ne moæe se poreÊi da su u mnogoËemu oni imali ulogu 

pionira demokracije. Ali, u naπih pisaca moglo se primijetiti i duboko 

uvjerenje da su oni, kao intelektualni reprezentanti malih naroda 

(kojima ∑ zna se ∑ neprekidno prijeti opasnost asimilacije i 

gubljenja identiteta), duæni preuzeti ulogu Ëuvara kolektivne memorije, 

branitelja nacionalnog identiteta. U situaciji kad se raspada 

zajedniËka dræava, kad se uruπava ideologijski sustav, dio je pisaca 

povjerovao u svoju profetsku funkciju nacionalnih bardova koji 

modeliraju politiËku buduÊnost vlastitih naroda. Shvatio je svoju 

ulogu na anakroni naËin koji se hranio mitskim slikama narodne 

epike ili romantiËarske poezije devetnaestoga stoljeÊa. 

Joπ u osamdesetim godinama suoËili smo se s procvatom 

novopovijesnih romana, koji se nisu bavili povijeπÊu u postmodernistiËkoj 

maniri historijske metafikcije, veÊ su iz vizure militantnog 

nacionalizma osvjetljavali proπlost svojega naroda pothranjujuÊi 

nacionalne frustracije, prokazujuÊi neprijatelje, konstruirajuÊi 

ideoloπku podlogu buduÊih ratova. Devedesetih godina 

mnogi se pisci pojavljuju kao pisci udvoriËkih lauda nacionalnim 

voappleama, a neki Ëak i kao glavni idejni arhitekti koncepata 

prekrajanja granica i etniËkih ËiπÊenja. 

Naπ Ëasopis namjerava analizirati te procese koji su obiljeæili 

protekle godine: temu rata i odgovornosti za zloËine nemoguÊe 

je izbjeÊi. Meappleutim, iako je rasprava o krivici za rat i zloËine, osobito 

o knjiæevniËkoj odgovornosti, neizbjeæna pretpostavka svakog 

okupljanja oko zajedniËke Ëasopisne platforme, to ne bi smjelo biti 

jedinom temom ovoga glasila. Namjeravamo se, prije svega, baviti 

afirmativnim aspektima kulturne komunikacije juænoslavenskih 

kultura: prezentiranjem knjiæevnih radova ponajboljih pisaca 

s ovoga podruËja: onih Ëije knjige dobro poznajemo, Ëitali 

smo ih s radoπÊu i straπÊu, osjeÊali ih kao vaæan dio naπega kulturnog 

formiranja, ali objavljivat Êemo i one mlaapplee, meappleu kojima 

ima i niz pisaca koji su se afirmirali kao internacionalne knjiæevne 

zvijezde, prevoappleene na mnoge jezike, o kojima se u susjednim 

kulturnim sredinama zbog barijera postavljenih da bi 

sprijeËile kulturnu komunikaciju ne zna mnogo. 

9

10 

U esejistiËkom bloku izlazit Êemo i izvan sfere uskih knjiæevnih 

interesa prezentirajuÊi najzanimljivija intelektualna strujanja 

i ideje. O nekim problemima namjeravamo objaviti i opseæne 

tematske blokove: u sljedeÊem Êemo broju pisati o tzv. æenskom 

pismu u zemljama bivπe Jugoslavije; tom Êemo se temom pozabaviti 

jer smatramo da je dominacija nacionalizma devedesetih godina 

bitno ugrozila neke dosegnute civilizacijske standarde vezane za 

druπtveni status æene; s druge strane pojavio se niz novih, talentiranih 

spisateljica, a neke veÊ afirmirane, svjetski poznate autorice 

istaknule su se kao protivnice nacionalistiËkih reæima, plaÊajuÊi za 

to visoku cijenu, izvrgavane ostracizmu kao “vjeπtice”. O tom problemu 

piπe niz naπih istaknutih esejistica i teoretiËarki. Potom namjeravamo 

objaviti i blokove vezane za problem Balkana i balkanskog 

identiteta, pitanje Odgovornosti pisaca za rat itd. Neki tematski 

blokovi bit Êe viπe knjiæevno profilirani, poput bloka o novim 

dramskim piscima na podruËju bivπe Jugoslavije, panoramskih 

prikaza novih pojava u pojedinim knjiæevnostima itd. 

»asopis Êe donositi i prijevode stranih pisaca; neki Êe njihovi 

tekstovi biti primarno i pisani za naπ Ëasopis. Osim tekstova koji 

analiziraju naπe kulturne i politiËke probleme, bit Êe tu i knjiæevnih 

tekstova, osobito onih koji korespondiraju s naπom suvremenoπÊu, 

koji svojom vrijednoπÊu i zanimljivoπÊu mogu poticajno djelovati 

na naπe pisce. Opseænim blokom kritiËkih priloga namjeravamo 

Ëitatelje upozoriti na relevantne knjiæevne pojave potiËuÊi kritiËare 

da piπu o knjigama tiskanim u drugim knjiæevnim sredinama. 

U svakom broju opπirnim esejem-intervjuom predstavit Êemo 

jednog vrhunskog pisca, a redovno Êemo objavljivati i dnevnike 

u kojima Êe ugledni autori komentirati aktualna zbivanja. 

Autorski prilozi bit Êe objavljivani na izvornom jeziku autora 

(bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom), a slovenski 

i makedonski Êe osim na izvornom jeziku biti prevedeni na jedan 

od spomenuta Ëetiri jezika. 

Nastojat Êemo distribuciju naπeg Ëasopisa osigurati u svim 

dræavama nastalim na podruËju bivπe Jugoslavije, a takoappleer i 

preko interneta. 

Nadamo se da Êemo naπim djelovanjem pripomoÊi da knjiæevnost 

postane polje suradnje, uzajamnosti, plodonosnog proæimanja 

nakon razdoblja kad je u njoj dominirao duh razornog 

antagoniziranja nacionalistiËkih ideologija.

DIJALOG 

Dane Zajc 

Aleπ Debeljak


IZAZOVNI JEZIK ZEMLJE: 

PORTRET DANETA ZAJCA 

Stari trg u Ljubljani u stvari nije nikakav trg nego 

razvuËena ulica ispod starog grada. Njegovi aristokratski 

vlasnici Spannheimi veÊ su utonuli u specijalizirane povijesne 

priruËnike, a dolje, na gusto satkanoj mreæi ulica 

izmeappleu gradskih palaËa, na kojima se barok jedva poznaje, 

poluproπla historija jugoslavenskog socijalizma to 

neÊe. Naime, bar u jednom lokalu na Starom trgu istrajava 

u æivoj sadaπnjosti. To je popularni bar Nostalgija, 

u kojem su zidovi prekriveni plakatima ranih slovenskih 

filmova poslije drugog svjetskog rata, razglednicama 

Dubrovnika, Beograda i Sarajeva, reklamama za “Kraπove” 

napolitanke i bombone “505 sa crtom”, crno-bijelim zvijezdama 

ekranizirane mladosti mojih roditelja i nevidljivim otiscima pare 

koja se diæe iz kapuËina. Pili smo ga skupa Dane Zajc i ja. 

Bilo je kasno majsko poslijepodne, vlaæni zrak je koketirao 

sa svjeæinom koja je dolazila od rijeke, improvizirane baπte ispred 

susjednih lokala nisu bile pune, uËenici na izlizanim granitnim 

kockama, koja je tumarala pored stoliÊa ispred kafea, jedna se Ëarapa 

spustila sve do gleænja, a druga je Ëvrsto stezala bjelinu ispod 

koljena. SunËane naoËale nisu bile potrebne. Ostale su u tvrdoj 

futroli na stolu. Danetove nemirne ruke, posute smeapplekastim pjegama 

sedamdesettrogodiπnjaka, s njom su se pokatkad kao slu- 

Ëajno poigrale, a onda se opet povukle u sklopljenu piramidu prstiju. 

Dane Zajc je, po opÊem struËnom i javnom suglasju, koje je, 

kada se radi o knjiæevnosti i umjetnosti, veoma teπko postiÊi, 

najveÊi æivi pjesnik na slovenskom jeziku. Skoro bih se mogao 

zakleti da prolaznici to uopÊe ne znaju. Za to da bi nekoga danas, 

kao umjetnika, mogle poznati πire mase, ne samo profesionalni 

struËnjaci, tumaËi nekorisnih rijeËi, studenti humanistiËkih znanosti 

i drugi pjesnici, potrebno je, naime, svoje stvaralaËke neuroze 

podrediti zakonu potroπne robe, u koju se rijeËi pretvaraju pod 

pritiskom æanrovskih obaveza koje nalaæe posreÊen sound-bite. 

Za tako podreappleivanje se Dane Zajc rodio prerano, 1929. godine. 

Prvih Ëetrnaest godina æivota proπlo mu je u zabaËenom selu 

Zgornja JavorπËica. Potom su, kada su ZajËevima spalili drvenu 

rodnu kuÊu, preselili u susjedno selo Vrhpolje. Po spaljivanju kuÊe 

13

14 

Dane je ostao najstariji muπkarac u velikoj obitelji. Mi, Ëetiri 

djeteta, prepleπeno zbijeni oko mame, bili smo jako sami. I mama je 

bila jako sama. Dakle, nije niπta neobiËno πto u eseju Ljepota 

moga kraja, objavljenom 1969. godine, ironiËno kaæe da je bio poπteappleen 

lijepog djetinjstva, a onda raskrije da u mom djetinjstvu trunu 

doæivljaji, mraËni i nesvakidaπnji, koji su opÊi samo po tome po Ëemu 

je smrt kraj svakog æivota. Dugo nisam znao da su ti doæivljaji prejaki 

da bi pustili iz svojih moÊi teturav æivot kakav æivi odrastao Ëovjek. 

Zajc je, kao povremeni kurir, koji je u slamnatom πeπiru nosio partizanska 

pisma, inaËe stvarno odlazio u dolinu, ali se veÊinom, 

pod nebom, koje je Ëesto praskalo od bijele svjetlosti vojniËkih raketa 

i svijetleÊih metaka, muËio na siromaπnim zakrpama njiva kako 

bi pomogao preæivljavanje obitelji, u kojoj su pala dva starija brata. 

Njegov intimni, poznati teren seljaËkih obiËaja, koji se podrazumijevaju, 

protezao se naime po brdima iznad MoravËke doline. 

Danas su ti krajevi udaljeni samo pola sata voænje autom od slovenske 

prijestolnice. Kada je poslije rata Zajc doπao u Ljubljanu, a 

ceste joπ bile makadamske, predjeli njegovog djetinjstva leæali su 

takoreÊi na drugom planetu. Ali oba, urbani i ruralni, bili su uhvaÊeni 

u galaksiju jugoslavenskog socijalizma i Titove despotske karizme. 

Prve nikada ne zaboraviπ 

Ma koliko paæljivo gledao u sliËice na zidovima Nostalgije i 

u pokojne ikone ispod autoriteta srpa i ËekiÊa, ogromnu razliku 

izmeappleu mog doæivljaja svijeta i onog kojim je obiljeæen Danetov 

æivotni i stvaralaËki put, veoma oËito mi je pribliæio njegov odgovor 

s oklijevanjem na moje raspitivanje o knjiæevnim utjecajima. 

Sitan muπkarac s obrvama koje strπe i kratko podrezanom bradom, 

koja naglaπava eleganciju lica i spokojnih, ako ne umornih 

oËiju, primjetno se trudi kada traæi izvore rane inspiracije. Rusi, 

Rusi, Rusi. Ponovno primijetih kako je istoËno usmjerenje Titovog 

imperija na generacije pjesnika i umjetnika ostavilo svoje 

duboke tragove, kada ih s politiËkim reæimom “mekog” totalitarizma 

nije relativno izoliralo samo od demokracije i kapitalistiËkog 

poretka nego i od anglo-ameriËkih estetskih postupaka. 

Na naËin mondenog automatizma i komercijalnih kontakata s 

javnoπÊu ti postupci ne gospodare samo u masovnim medijima, 

veÊ sve viπe i u alternativnoj imaginaciji u globaliziranom svijetu, 

a, dakako, i u nezavisnoj Sloveniji i po bivπoj Jugoslaviji. Dane 

uzdahne. Govori malo. A svoj dug ruskoj lirskoj tradiciji ne krije. 

Jesenjin, Puπkin, Ëije je mnoge pjesme u mladosti znao napamet,

Ljermontov, sva ta olujna romantiËna egzaltiranost, demonstrativna 

svjetska bol i senzualnost puna zanosa Daneta Zajca su dirnule 

u kasnim Ëetrdesetim i ranim pedesetim godinama. A kada 

je kasnije otkrio i Ëudesno lijep uæas u djelima salzburπkog apotekara 

Georga Trakla i u urbanim elegijama CvijeÊa zla naπao zavjet 

onima bez glasa, njegovi umjetniËki kanali su se priliËno napunili. 

Poslije tridesete godine postanu utjecaji izvana manje presudni, kaæe 

Dane. Vlastito ja poslije “Kristovog praga” postane mnogo viπe na 

raspolaganju izvor nadahnuÊa, a ljestve tuappleih tjeskoba, iz tuappleih knjiga, 

odbaËene. Dane srkne kapuËino. Je li veÊ ohlaappleen?, nagaappleam, pripalim 

mu cigaretu i sluπam. Izvikanog Vladimira Hljebnikova, koji 

je veoma moÊno uticao na rani avangardni revolt u poeziji joπ 

jednog slovenskog “æivog klasika”, Tomaæa ©alamuna, Zajc je otkrio 

prekasno da bi zaumni jezik tog ruskog enfant terrible-a uistinu 

mogao presudno obiljeæiti njegovo pjesniËko djelo. A nije uopÊe 

neobiËno πto su ga veoma zanimale velike dame ruske poezije dvadesetog 

stoljeÊa, Ana Ahmatova i Marina Cvjetajeva. Zavjetom svjedoËenja 

o gluhoj noÊi banalnosti, u kojoj je komunistiËki reæim 

uniπtavao ljudske æivote i istovremeno otporom prema kartezijanskoj 

formi pjesme, u kojoj se guπio katastrofiËni doæivljaj svijeta, te 

dvije umjetnice su predstavljale dobar uzor toga da su biografija i 

bibliografija zapravo neodvojive. I kod Daneta Zajca je tako, jer je u 

jednom nedavnom intervjuu jasno rekao: NajznaËajnije je traæiti nove 

izraze i nove relacije æivota koji imaπ, da postaneπ njegov umjetnik. 

Izmeappleu pjesama i æivota pjesnika vidim vrlo znaËajnu povezanost. 

Nagnem se naprijed, skoro se dotaknemo Ëelima, potom se 

naglo vratimo na uljudnu distancu; konobar je naslonjen na dovratak 

vrata u Nostalgiji, πihti se joπ ne bliæi kraj, nije ga, potpuno 

pravilno, briga za dvojicu pjesnika. A mene je i te kako briga 

da shvatim πta kaæe sugovornik. A Slovenci, upitam, kako te 

inspirira slovenska knjiæevna tradicija? Zajc govori tiho, ne πapÊuÊi, 

ali poluglasno, kao πto govore ljudi koji, s nepovjerenjem prema 

rijeËi, veÊ znaju kako su pribliæni, privremeni i nestabilni naπi 

napori da izrazimo ono πto se izrazu opire. Slavka Gruma, prefinjenog 

ekspresionistu izmeappleu dva rata, koji je volio eksperimentirati s 

frojdovskim konceptima i morfinistiËkim navikama, takoappleer je 

otkrio u ranim pedesetim godinama, u tom svom formativnom 

periodu. SreËko Kosovel, da, Kosovel je svakako bio inspiracija, oda 

Zajc poπtovanje prvom slovenskom avangardisti. Naime, mimo 

Kosovela ne moæe nijedan moderni slovenski pesnik, jer je Kosovelova 

umjetniËka nenadomjestivost u nacionalnom kanonu joπ 

okrijepljena smrÊu u mladosti, neispunjenim planovima i pionirskim 

sumnjama u linearni smisao. 

15

16 

Jugoslavenski komunisti su relativnu samostojnost umjetni- 

Ëke imaginacije najprije priznali poslije prekida sa Staljinom 1948. 

godine, kada se povukla teorija “partizanske breze”. Za nju znamo 

da je Ëak od slikanih krajolika traæila da daju sjenu parizanskom 

vojniku. Oni na vlasti su i izriËito priznali (a onda uistinu 

proizvoljno prakticirali) estetsku autonomiju na jugoslavenskom 

partijskom kongresu 1958. godine. Dakle iste godine kada je 

Dane Zajc konaËno uspio objaviti pjesniËki prvijenac Spaljena 

trava, mada ga je morao πtampati o vlastitom troπku. ©est godina 

ranije je Edvard Kocbek, pjesnik, vodeÊi krπÊanski socijalist, 

partizan i jedan od vodeÊih politiËara, u zvaniËno odbaËenoj knjizi 

Strah i hrabrost, koja je u slovenskom kulturnom æivotu imala 

dalekoseæan emancipacijski utjecaj, potkopao ideoloπki zapovijeappleenu 

dramaturgiju dobrih i zlih junaka, glorifikacije “naπih” i 

dehumanizacije “svih drugih”, “neprijatelja”, “izroda”. Ubrzo poslije 

objavljivanja svog prvijenca Dane je pozvan kod Kocbeka. 

Kocbek je tada æivio u heretiËkoj nemilosti, pod budnim oËima 

tajnih agenata. VeÊ sama posjeta njegovom graappleanskom stanu, 

uz Preπernovu cestu, znaËila je za posjetitelja svojevrsnu politiËku 

gestu. Daneta je Kocbeku doveo stariji urednik, koji je bio 

veÊ “iniciran” u posveÊeni dom unutraπnjeg disidenta. Danetu je 

posjeta dakako laskala, a usprkos Kocbekovom kompromitiranom 

statusu nije osjeÊao nikakav rizik. A poslijeratna umorstva?, 

upitam i mislim na zloËin kojim poËinje historija slovenskog 

kolektiva poslije drugog svjetskog rata ∑ mislim na Kocbekovu 

zgroæenost kada je malo-pomalo spoznao da su se njegovi partizanski 

drugovi uistinu, ne samo u prestraπenom narodnom πuπkanju, 

surovo obraËunali sa svojim klasnim neprijateljem, mislim 

na jame i rudarska okna, na bezdane po KoËevskoj πumi, u 

kojima su meci opijenih pobjednika usmrtili preko deset tisuÊa 

ljudi. VeÊ su po zavrπetku drugog svjetskog rata posebne jedinice 

novih jugoslavenskih gospodara, bez ikakvog suappleenja, masovno 

pobile zarobljenike, uniformirane domobranske vojnike i civile 

koji su bili pauπalno osumnjiËeni za kolaboraciju sa okupatorskim 

reæimom. Za slovensku historijsku svijest i savjest taj masakr 

predstavlja najteæu kolektivnu bol s kojom se politiËke elite 

poslije dræavnog osamostaljenja nisu mogle suoËiti ni na cjelovit 

simboliËan naËin, kamoli tek pravno-formalno. Nasljeapplea smrti se 

oËito najteæe otresti. Prijatelj mi je rekao za umorstva, kaæe Dane, negdje 

godinu dana poslije informbirovske rezolucije. »ovjek bi morao biti slijep 

da ne primijeti njihove tragove. Dane Zajc, kao i Kocbek, nije htio 

æmiriti pred plodovima totalitarne jalove sjetve. Svojim pjesniËkim 

rukopisom je potvrappleivao pravo pojedinca protiv kolektiva, a protiv

funkcionalnosti Potemkinovih sela prizivao je Ëovjekovu smrtnost. 

S vidika stvari koje se sudbinski tiËu slovenske nacionalne 

zajednice, Dane Zajc se i praktiËno angaæirao. Krajem osamdesetih 

godina sudjelovao je u opozicijskom Odboru za ljudska 

prava, u masovnim demonstracijama pred kasarnom na Roπkoj 

cesti i na protestnim knjiæevnim veËerima u Druπtvu slovenskih 

pisaca. U Ëuvenoj aferi s trojicom zatvorenih novinara i 

armijskim podoficirom, s Janπom, Borπnerom, TasiÊem, Zavrlom, 

ili JBTZ, kojima je vojni sud sred Ljubljane sudio na srpskohrvatskom 

jeziku, tada je izbio otvoreni raskol izmeappleu armijskog 

vrha i ortodoksnih komunista na jednoj i pokreta slovenskog 

politiËkog proljeÊa na drugoj strani. Dane Zajc je u tom periodu 

redovno objavljivao svoje umjetniËke tekstove na stranicama 

mjeseËnog Ëasopisa Nova revija, centralne disidentske publikacije, 

koja je, pored misli Duπana Pirjevca, naπla uporiπte svoje 

uredniËke politike upravo u Kocbekovom opusu. Zato nije Ëudno 

πto sam se odmah sjetio kako mi je u vrijeme posjete u skromnom 

stanu na Prulama, korak od obdaniπta u kojem sam ostavio 

πest prvih godina svog æivota, Dane Zajc pokazao nekakvo drveno 

korito. Najviπe je liËilo naÊvama. U tom koritu, koje je s ormariÊa 

u dnevnoj sobi gledalo u svijet tako neduæno kao bilo koji 

dekorativni predmet, po usmenom predanju Kocbekovog sina i 

pjesnika Matjaæa ∑ koji je naÊve Zajcu i poklonio ∑ Edvard 

Kocbek se kao dijete viπe puta kupao. Ali ja u to ne vjerujem, nasmijeπi 

se Dane i odvede me do kuhinje u kojoj nas je, pored tepsije 

iz Mostara, pod Ëudovitim intarziranim raspeÊem koje mu je 

poklonila mama, Ëekala domaÊa rakija. TeËe glatko. 

Samo lagano kimnem glavom kada od Daneta joπ Ëujem 

improvizirani spisak omiljenih reæisera. Taj filmski spisak seæe od 

πokantne poetike Louisa Bunuela i umnoæenih melankoliËnih 

ogledala Andreja Tarkovskog, do dokumentarne oπtrine talijanskog 

neorealizma i karnevalskog raskoπja kod Federica Fellinija, 

te do asketskog prouËavanja potisnutih strasti u opusu Ingmara 

Bergmana. Predvidljiv je. Dane Zajc je, pak, odrastao u vrijeme 

kada su “Stetson” πeπiri i πuπkavci, svilene æenske Ëarape i upaljaËi 

proπvercovani iz Italije predstavljali traæenu robu na crnom 

træiπtu potroπaËkih proizvoda, koje je komunistiËka partija uskra- 

Êivala nedobrovoljnim podanicima u druπtvenoj i politiËkoj sferi. 

U kulturi je bilo donekle lakπe disati. Ljubljanska kina “Union”, 

“Komuna” i “Sloga” su, pored propagandnih æurnala, vrtjeli i 

ozbiljne umjetniËke filmove iz evropske produkcije tog vremena. 

Tako su se pobrinuli za raπirena obzorja veÊinom mladog i 

novosti gladnog mnoπtva, za koje se skromna dijeta ameriËke 

17

18 

“tvornice snova” joπ nije tako vrtoglavo podrazumijevala kao 

danas, kada u suπtini predstavlja veÊ drugu prirodu onih koji 

odrastaju u naπem katastrofiËnom obratu tisuÊljeÊa. Naime, po 

zavrπetku hladnog rata i padu Berlinskoga zida, volimo se i mrzimo 

pod baldahinom iluzije o demokraciji i slobodi laænog “kraja 

povijesti”. U njoj se socijalistiËkom realizmu, kao obaveznoj 

estetskoj praksi, viπe ni ne podsmjehujemo, jer je kruta pedagogija 

radniËkog heroizma, sa snaænim udarnicima na crvenim 

horizontima, veÊ tako oËajno passe da ne zasluæuje viπe ni fusnotu. 

A istovremeno æmirimo pred talasima agresivnog trgovanja 

kakvo uvodi sublimna poetika kapitalistiËkog realizma, koja 

je isto tako pedagoπka i moralistiËka, bez obzira na to πto je digitalne 

tehnologije veoma spretno podupiru. Tko se hoÊe skloniti 

pred neprekidnim tokom slika, muzike i rijeËi u privremeno 

boraviπte umjetnosti, danas ima teæak posao, jer se mora dobrovoljno 

osamiti kako bi se mogao nadati trenucima kontemplacije, 

a moæda Ëak epifanije. 

Poetika druπtvenih prostora 

A Danetovo osamljenje dug niz godina nije uopÊe bilo dobrovoljno. 

Po dolasku u Ljubljanu 1947. godine i upisu na Poljansku 

gimnaziju, iz appleaËkog doma “Ivan Cankar”, gdje je upoznao 

sadaπnjeg politiËkog esejistu Viktora BlaæiËa, knjiæevnika Lojzeta 

KovaËiËa i pjesnika Janeza Menarta, preselio se u RadniËki dom. 

Tamo je æivio do 1961. godine. U smrdljivom labirintu samaËkih 

soba za nove generacije radne snage, koja se zbog raslojavanja 

sela, obeÊanja obrazovanja, posla i boljeg æivota, slijevala u slovensku 

metropolu, Dane Zajc je jednu jedinu sobicu dijelio s joπ 

dva brata, zidara. U petnaest kvadratnih metara, sa zajedniËkim 

kupatilom u hodniku, u kojem su sijalice bile samo rijetki luksuz, 

bio je doslovno prisiljen naÊi pribjeæiπte u Ëarobnoj moÊi 

sjeÊanja. Poπto nije imao nikakav intimni prostor kako bi pjesme 

uopÊe mogao pisati na papiru, gdje od Stephana Mallarmea nadalje 

spada moderno pjesniËko stvaralaπtvo, oblikovao ih je i popravljao 

prosto u glavi, uËio ih napamet i, na besciljnim tumaranjima 

po gradu, ritualno ponavljao. Na poËetku svijeta i pjesniπtva 

joπ nije bilo slova, ali je pjesnik bio sam svoja knjiga, jer je 

pjesme uvijek nosio u sjeÊanju, koje je mogao prelistavati i usput mijenjati, 

oduzimao ili dodavao svom trezoru. Bio je sam posrednik svoje 

pjesme, koju je bojio i πtampao svojim glasom i kretnjom, pri Ëemu su 

mu pomagali dar intuicije i moÊ ili nemoÊ njegovog uroka napasnika,

tvrdio je, sa æaljenjem, Zajc u svom 1972. godine napisanom 

eseju Igra rijeËi i tiπina, koji je imao velikog odjeka. Odatle izvire 

i njegov proboj iz okova πtampane rijeËi u spontanost æivih 

scenskih nastupa, s kojima se pojavio u devedesetim godinama. 

Kamo, kamo ste iπli, Dane? Da, u kavanu “Union”. Kavana s 

istim imenom i danas stoji na uglu izmeappleu MikloπiËeve i Nazoreve 

ulice. A, tamo kamo sam i sam iπao osamdesetih godina? odmah sam 

se oduπevio, jer sam u “Unionu”, pored svojih poËetniËkih pjesniËkih 

vrπnjaka, upoznao i korifeje ljubljanske knjiæevne scene. 

S naslonjaËima separea koji su u sjeni privatnosti iz nuæde podsticali 

povjerljiv πapat, prikritu naklonjenost i meappleusobne konflikte. 

No Danetov se doæivljaj kavane “Union” iz πezdesetih godina veÊ 

bitno razlikovao od mog sjeÊanja. Naime, mojim uspomenama, 

dva desetljeÊa kasnije, veÊ gospodari pregledan prostor, koji, od 

πanka u unutraπnjosti, omoguÊava jednom jedinom pogledu nadzor 

nad cjelokupnom scenom, mada su vaæne stilistiËke razlike 

izmeappleu neoavangardista i zakaπnjelih reista, uËenih borgesovaca i 

πahista, izmeappleu postmodernista i profesionalaca sa sunËane uprave, 

vjerojatno ostale terra incognita za partijske πpijune. Vjerojatno 

je do promjena doπlo i zato jer se graappleanska privatnost od 

πezdesetih godina nadalje odluËno usidrila u domaÊim stanovima 

po blokovima kompleksa za spavanje. A dijelom je promjeni kumovala 

i Ëinjenica da separei i loæe ipak predstavljaju meku ljusku 

privatnosti, koja u javnom prostoru, a ne kod kuÊe, mami ka 

spajanju individualnog nezadovoljstva, formiranju urotniËkih 

skupina i opuπtene druπtvenosti kakvu nije moguÊe lako kontrolirati, 

te zato za totalitarnu vlast uvijek djeluje potencijalno opasno. 

Dobro, u kavanama ste raspravljali o knjiæevnosti i idejama. A 

gdje ste plesali? Dane se sanjalaËki nasmijeπi, oπuti, povuËe joπ jedan 

dim iz lakog “Marlboroa”, a onda pomene jedno mjesto iz 

moje vlastite obiteljske mitologije. Triglav. Restoran. Menza s 

abonentskim jelima i tacnama od ultrapasa danas utjelovljuje 

mizernu proπlost upravo tamo gdje je poslije drugog svjetskog 

rata plesaliπte s imenom najviπe planine u nekadaπnjoj Jugoslaviji 

privlaËilo i pogansku slovensku vezu s nebom. Tamo su se, 

na jednom od redovnih nedjeljnjih plesova, na kojima garderobe 

nisu bile viπe obavezne, u presudnom poljupcu zavrtjeli i 

moji roditelji, koji su, kao i Dane Zajc, mada desetljeÊe mlaapplei, iz 

seoske sirotinje doπli u urbanu sirotinju, a, umjesto blistave karijere 

u duboko paranoiËnom svijetu, sjaj dubokog razumijevanja 

naπli jedno u drugom ∑ najveÊi dar. U Triglavu je na bini, u studentskom 

plesnom orkestru, u dæezovski trombon puhao Rudi 

©eligo, poslije prvak deskriptivne proze a la francuski roman 

19

20 

noveau, Danetov prijatelj i kratkotrajni a beskompromisni ministar 

za kulturu, u jednoj od rijetkih slovenskih vlada poslije osamostaljenja, 

koja je ugrozila skoro apsolutnu vlast Stranke liberalne 

demokracije. Prosto ga vidim, Daneta, koji je bio, sudeÊi po 

fotografijama iz mladih godina, upravo ubitaËno privlaËan muπkarac, 

s tom pravom mjerom sjete na licu, koja joπ omoguÊava 

da ispod blage povrπine slutimo demonske izvore koji kljuËaju, 

kakvim se æenske ne odupiru, vidim ga kako preko ramena sugovornika 

lijeno pretraæuje plesaliπte i suknje koje se diæu, Ëaπa u 

ruci, cigareta meappleu usnama, spreman na lov. Mnoga kazivanja iz 

usmene kronike potvrappleuju da je mladi Dane Zajc bio nesporni 

frajer ili car, kako bismo rekli danas, mada je po vlastitom priznanju 

u razgovorima radije πutio. 

A jesi li uopÊe plesao? Dane tajanstveno πuti. Aha, znam, jurio 

si za curama, kaæem. Dane tajanstveno πuti. KikoÊe se viπe u sebi 

nego naglas. Odgovor je, mislim, poznat. Isto kao πto je u povijesti 

slovenske kulture poznato i to da je u tupoumnom socijalizmu 

pedesetih godina za knjiæevnike bilo gotovo neizbjeæno da 

nastupaju i u radnim brigadama, tim kovaËnicama jugoslavenskog 

“bratstva i jedinstva”, gdje radni uËinci krampova i lopata 

nisu bili ni upola tako znaËajni koliko su bile znaËajne lekcije 

zvaniËne politiËke indoktrinacije. Dane Zajc je isto kao i mnogi 

njegovi vrπnjaci plaÊao danak partijskom imperativu vremena. 

Svojim recitacijama pjesama o beztemeljnosti ljudske egzistencije, 

koje su krhke sluπatelje plaπile, a radoznale izazivale, Dane Zajc 

je znao, na rubovima kanalizacijskih jaraka i elektriËnih vodova, 

uzbuditi publiku, mada je potom doπao u spor s Ëuvarima pravilnog 

ukusa. A ipak, tada nije mogao ni pretpostavljati da Êe jednoga 

dana, kada sjeÊanje na radne brigade bude boravilo joπ samo 

u “muzejima XX stoljeÊa”, svojim javnim nastupima uspjeti zaËarati 

publiku i πirom Evrope, a ne samo u svojoj “uæoj” domovini. 

MagiËni pjesniËki varijete 

Na evropske pjesniËke puteve uputio se zajedno s Janezom 

©kofom, slavnim glumcem ljubljanskog Mladinskog gledaliπËa. 

NeobiËni pjesniËki varijete je 1992. premijerno nastupio u Strasburgu, 

na Danima slovenske kulture, koji su evropskoj javnosti 

trebali otπkrinuti prozor u nepoznatu dræavicu, Sloveniju. Pjesnik 

i muzikant otada nadalje nastupaju zajedno desetak puta godiπnje, 

kod kuÊe i vani. Njihovom svojeglavom performansu suviπni 

su veliki spektakli. Pouzdaju se samo u drhtavu moÊ rijeËi,

ukvalno baËene u prostor, πto omoguÊava sluπateljima zajedniËku 

transcendenciju i invididualna sanjarenja. Utonem u sanjarenje 

i sam. Sjene na ulici ispred Nostalgije se produæavaju, postaje 

neprijatno hladno, zakopËani sakoi viπe ne pomaæu. Moæda 

smo pjesnici, ali nismo glupi. Zato se Dane i ja premjestimo unutra, 

u toplu zavjetrinu kafea i naruËimo joπ po jedan kapuËino. 

Sam, u mislima, naruËim joπ jednu baπ posebnu sliku. IzvuËem je 

iz arhiva vlastitih uspomena. ©ta vidim? Vidim blago zamraËenu 

dvoranu KUD-a “France Preπeren” u dijelu Ljubljane koji se zove 

Trnovo, zadruænu dvoranu, na kojoj se, usprkos pliπu nove zavjese, 

ipak poznaje da je nekad bila namijenjena kazaliπnim amaterima. 

Na πkripavim drvenim sjediπtima prvog reda vidim uzbuappleena 

lica pjesnika koji su obavezno morali doÊi da vide najveÊeg 

u naπem esnafu. Ispred bine ËuËe fotografi. U prepunoj dvorani 

oko sto pedeset ljubitelja pije pivo, puπi i strpljivo Ëeka. Potom, 

kada su, tog aprila 1994. godine konaËno najavili nastup za koji 

su sreÊni posjetitelji platili ulaz, a nezanemarljiv broj ih je morao 

Ëak ostati ispred napunjene dvorane, bilo je jasno da imamo 

posla s bestselerom. Publika je doπla sluπati pjesniËku rijeË. Jeste, 

rasprodano je bilo “literarno veËe”, veËe æive pjesme. Za takve 

nastupe je slovenski jezik baπ primjeren u svom negiranju razlikovanja 

izmeappleu zapjevane i napisane pjesme, kao πto, na primer, 

tu barijeru precizno opisuje engleski jezik svojim Song i 

Poem. Dane Zajc i Janez ©kof: recital za pjesniËku rijeË i harmoniku, 

dva tijela, jedan svijet, ukinuta barijera. U tom magi- 

Ënom krugu, koji su nevidljivo povukli kroz zrak dvorane, raapplea 

se spoznaja boli. PjesniËka umjetnost Daneta Zajca se, naime, 

pokazuje kao simbol rane koja izvire iz Ëovjekovog duga vlastitoj 

smrti. Ono πto je istisnuto iz iskustva Ëovjeka kao smrtnog 

biÊa vraÊa se u govoru Ëovjeka kao smrtonosnog biÊa. Nasilje je 

primordijalna istina svijeta i istodobno njegova osnovna metafora, 

kako to Zajc jezovito utvrappleuje u pjesmi Jalova sjetva. To 

direktno upjesmljenje potresenosti bratovom smrÊu predstavljalo 

je jedan od politiËkih razloga zbog kojih Zajc svoju prvu pjesniËku 

knjigu nije mogao objaviti ni u jednoj od zvaniËnih slovenskih 

izdavaËkih kuÊa. Da bi se revolucija, u ime koje su komunisti 

opravdavali smrti palih partizanskih boraca i civila, mogla 

stvarno razakriti kao jalova sjetva, ta konstatacija je bila za aroganciju 

svemoguÊe vlasti odveÊ nepodnoπljiva. 

Prepoznala bih njegovu lubanju 

po lijepim bijelim zubima, rekla je majka. 

Lijepi bijeli zubi, 

zagriæeni u zemlju, 

21

22 

lijepe smeapplee oËi, 

pune zemlje, 

jake mlade kosti, 

koje su nekad bile ruke, 

ruke, koje joπ nisu zagrlile æenu, 

jake mlade kosti zagrlile su zemlju. 

…besmisleno je zasijati 

svoje lijepe smeapplee oËi 

za jalovu sjetvu 

u neosjetljivu zemlju… 

Iz zgariπta dogme o automatskom “pjesniËkom” jeziku cvijeÊa, 

travica i ptiËjeg cvrkutanja, gdje su se u udaljavanju od socijalistiËkog 

realizma sklanjali pjesnici prethodne “intimistiËke 

generacije”, a i iz zgariπta iluzije o spasiteljskim kolektivnim projektima, 

Dane Zajc je veÊ u drugoj knjizi, Gruda pepela iz 1961. 

godine, odbacio kako politiËke tako i estetske pretpostavke tadaπnjeg 

vladajuÊeg mentaliteta. Stvorio je sebi novi jezik, koji je 

jezik od zemlje i govori rijeËi od zemlje, kako bi, inovativnim usredsreappleenjem 

na najmaterijalniju dimenziju svijeta, omoguÊio oslobaappleanje 

nakupljenih potencijala topline i istodobnog uniπtavanja 

πto se kriju u vatri u ustima. Pri tom je pjesnik, vjeËni marginalac, 

morao savladati i strah pred svijeπÊu da vrane ubijaju bijelu vranu, 

jer to nije samo aluzija na komunistiËku kulturnu hegemoniju, 

nego i ∑ ako ne prije svega ∑ opis elementarne mitske pripovijesti 

u bilo kojem kolektivu, u bilo kojoj povijesnoj epohi. Zato pjesnik 

u suπtini nije niπta drugo do Ëuvar subjektivnog identiteta i 

istodobno Ëuvar kljuËeva ka istinskom jeziku koji je neophodno 

potreban kako bi pjesnik bio vjeran svojoj osnovnoj vokaciji, 

svojoj pozvanosti, koja se manifestira upravo u potrebi da potraæi 

prave rijeËi za stvari. U tom mandatu biblijskog prvog 

Ëovjeka, koji se sa svakim snaænim stvaralaËkim autorom orfejski 

obnavlja, pjesnik se mora otresti nakupljenih formula i stereotipa. 

Verodostojnu viziju pjesnik moæe izraziti rijeËima samo svjeæom, 

strasnom i dinamiËnom metaforikom, mada je svjestan da 

nemoÊ jezika sakati napore da iz usta stvarno plane vatra, znaËi 

onaj prisni doæivljaj neËega πto nas potpuno prevazilazi, a ne 

samo njegov nadomjestak, koji je gruda pepela, kako legendarno 

sugerira Dane Zajc. U traæenju novog jezika, koji uporno shvata 

kao svoj kategoriËki imperativ, bez obzira na slutnju da je stanje 

potpune stopljenosti rijeËi i stvari u modernom svijetu zapravo 

nemoguÊe doseÊi, Dane Zajc je Ëesto kroËio u neposrednu blizinu 

granice koja dijeli pjesnika od mistika. Mistik, naime, osjeÊa

da rijeËi nisu dovoljne i zato moæe umuknuti, a pjesnik iz istog 

razloga pjeva i dalje. Ali u duboko proturjeËnim situacijama, u 

kojima je ljudska nemoÊ u dramatiËnoj suprotnosti s reklamnim 

porukama Partije, Naroda, Dræave, a danas i “Nike” patika, koje 

sve redom perverzno obeÊavaju moÊ, status i uæitak, i mlada generacija 

ipak oËito prepoznaje vlastite dileme. Da se poezija univerzalnim 

slikama obraÊa svaki put posebnoj publici, jer govori 

iz prostora koji su s one strane specifiËnih historijskih okvira, tu 

moguÊnost naËelno poznajem. A u praksi, utrobom, doæivio sam 

je upravo u dvorani KUD-a “France Preπeren”. 

Nastup koji je trajao pun sat, zavrπio se oduπevljenim ovacijama 

i frenetiËnim lupanjem nogama, kakvo publika u toj omiljenoj 

ustanovi alternativne kulture u Ljubljani nastupajuÊim namijeni 

samo rijetko. Dobio sam dobar dokaz da poezija nije mrtvoudo 

dijete romantike, kako joπ od Hegela nadalje obznanjuju 

grobari Ëulne inteligencije i metaforiËkih uvida u suπtinu. Taj 

prikaz je pokazao kako iz rzanja vranaca iznad brdskih samota, 

iz pomjeranja stvari u jutarnjem daπku, iz tuappleinaca, tvoje djece i iz 

istog, koje je na drugom svijetu, istom, poezija joπ uvijek moæe razaznavati 

onaj prvotni tekst æivota iz kojeg mitska cjelovitost 

joπ nije bila i nikada neÊe biti prognana. Pjesnik i muzikant su 

recitirali, svirali i pjevali, svaki sam i u duetu, kao kad bi seoski 

trubaduri “πpilali” za vlastiti uæitak i decu vina u vrijeme odmora, 

pjevali su sa æarom i straπÊu, u krËmi na appleavoljem raskrπÊu, 

koje viπe nema. KrËmi, naime. A raskrπÊa, obiljeæenih mirisom 

baruta i nasilne smrti, sve je viπe, kao na “ovim prostorima” ∑ to 

najbolje znaju Bosanci. ZajËevo “neispolirano” izricanje Ëuvstvenih 

odziva na prokletstvo modernog Ëovjeka ©kofov je razoruæavajuÊi 

vrisak joπ naglasio, a ja sam, poput izgubljenog iz 

ZajËeve rane pjesme Svejedno kamo, morao priznati, da je svejedno 

kamo: Smrkava se veÊ / u mraku su staze jednake. Osluπnuti 

paæljivo, tako kako to izuzetno teπko u suvremenom svijetu u 

kojem su zvuËno kolonizirani veÊ svi prostori, od poslovnih liftova 

do javnih klozeta, sluπati Daneta Zajca kako priziva surovo 

istinitu poruku koja oæivljava samoÊu kao modernu sudbinu: to 

je rijedak doæivljaj. PesniËku knjigu, koju Ëitamo u skladu s tradicijom 

Augustinovog tihog micanja usnica, πto znaËi ka unutra 

usmjerenom “privatnom” Ëitanju, tada kada ne moæemo viπe slijediti 

intenzivnost doæivljaja, moæemo odloæiti u stranu. Ali onda 

kad jednom uappleeπ u zaËarani krug javnog nastupa ili onda kad 

jednom poËneπ sluπati Vatru u ustima, CD sa snimcima æivih 

nastupa, koji je 2000. godine izdala i odmah rasprodala “Studentska 

izdavaËka kuÊa” u Ljubljani, u svojoj ediciji “Beletrina”, nema 

23

24 

viπe povratka. Prihvatiti ritualnu inkantaciju Daneta Zajca znaËi 

katapultirati se u drugi svijet, u svijet magiËnih uroka i zakljinjanja, 

biblijskog paralelizma i antiËkog autoriteta grËkih dramskih horova. 

Pjesnikove sigurno manje poznate rane pjesme, pretoËene u 

odsjeËne ritmove harmonike, tog “alpskog”, “narodnog” i “tipiËno 

slovenskog” glazbenog instrumenta, koji je ©kof spasio od sudbine 

potcijenjene seljaËke zabave, sjajno su uhvatile korak s jezivo prijeteÊim 

izricanjem onih pjesnikovih tekstova zbog kojih je prevratniËka 

metafora o jeziku od zemlje izbila u svakidaπnji slovenski 

govor. Dobro, dobro: priznajem. Pretjerujem. A svakako je istina da 

se ta metafora udomaÊila bar meappleu knjiæevno pismenim u πezdesetim 

i sedamdesetim godinama. U osamdesetim i devedesetim godinama 

simboliËne preference su se promijenile, a egzistencijalistiËki 

ulog je ustupio mjesto strukturalistiËkom i psihoanalitiËkom 

rjeËniku, æivahnoj neposrednosti grafita i postmodernistiËkoj proizvoljnosti. 

Usprkos Ëinjenici da su mnogi u publici joπ brisali slinave 

nosove po obdaniπtima kada je 1980. godine Dane Zajc dobio 

uglednu jugoslavensku nagradu Goranov vijenac, a dvije godine 

kasnije popeo se na peruanski Wayna Picchu, ipak je to bilo veËe 

bliske povezanosti izmeappleu πamana i hipnotizirane zajednice. 

U poeziji Daneta Zajca meko meso na crnoj plahti noÊi drhti u 

smrtnom i istodobno erotiËnom grËu, a ja odgovor publike mogu 

opisati samo ovom πupljom frazom: vulkan odobravanja, kakvim 

k izlazu obiËno isprate rokerske zvijezde, izbio je usporedo s poπtovanjem 

s kakvim gledamo u realiziranog mistika kojeg vanjska forma 

brine mnogo manje od unutarnje mudrosti. U toj dvorani, u 

ljubljanskom naselju obiljeæenom πarmom stvari koje se raspadaju, 

ponovno se pokazalo da je vrhunska poezija u stanju privuÊi neuobiËajen 

broj publike koja sluti da mramorne dvorane velikih kulturnih 

institucija nisu suviπe primjerne za dogaappleaj magiËnog kontakta 

rijeËi i stvari. Kao πto mora biti pesnik “tamo, gdje u tiπini pauci 

snuju svoje mreæe; u blizini jaraka, gdje gnjije donji sloj naπih snova”, 

kako kaæe nigerijski pisac Ben Okri, u eseju Pjesnici i njihovi 

protivnici iz 1992. godine, isto tako mora i njegova rijeË odjekivati 

na druπtvenom rubu kako bi nam svojim drugim glasom, glasom 

s one strane razuma raskrila strah u onim kutcima srca, u koje se 

sami ne usuappleujemo, pa zato trebamo lirskog vodiËa. 

Epifanija milosti 

Snaæna pjesniËka rijeË, naime, opaæa moguÊnost kontinuiteta 

i obnove, bez koje bi bila nepodnoπljivo optereÊena vlastitom

planskom trenutaËnoπÊu. Zato su od romantizma nadalje pjesnici 

naglaπavali priËe i procese svoga vremena, re-evoluciju i redefiniciju. 

Bili su poznavaoci moderne civilizacije upravo zato 

jer nisu imali povjerenja da ona, svojim tehnologiziranim, urbaniziranim 

i industrijaliziranim oblicima, moæe donijeti spas. S 

tog vidika je Dane Zajc sigurno nasljednik romantiËkog predanja. 

Ne samo zato πto joπ piπe rukom i na pisaÊem stroju, nego i 

zato πto na javnim nastupima razotkriva nepovjerenje prema 

modernim tehniËkim igraËkama, a istodobno se uzda u autoritet 

æivog, neposrednog, nepredvidljivog glasa, koji poput Benjaminove 

aure lebdi izmeappleu nas umjesto rutine privatnog Ëitanja. 

Javno recitiranje, kao pjesnikov dar i u isti mah njegova simboliËna 

veza sa zajednicom, ima moÊ zato πto izvire iz tradicije 

arhaiËnih kultura u kojima je priËa ispriËana oko plemenske 

vatre utjelovljavala apsolutnu stvarnost, koja je postala stvarna 

tek onda kad je bila izreËena. Pisanje pjesama povezano je s posebnim 

suglasjem tijela i duha, s odnosom prema vremenu, kada mora 

lovac stati mirno/ i Ëekati. Magovo tijelo mora biti u posebnom suglasju 

sa svemirskim i zemaljskim silnicama i njegova moÊ djeluje kroz 

nekakve rupe u vremenu. Rupe u vremenu su vrata kroz koja u poeziju 

ulaze tri osnovne jedinice vremena, smjenjujuÊi se, redom, odjednom, 

kaæe Zajc u svom fragmentarnom eseju Poezija i javnost, 

objavljenom 1990. godine u kazaliπnom listu u povodu izvoappleenja 

njegove drame Medeja u Drami Slovenskog narodnog gledaliπËa 

u Ljubljani. 

Moæda se baπ zato dio izabrane publike u suvremenom svijetu, 

u kojem dominira digitalni kiË, okreÊe ka azilu lirike: pod svodovima 

pjesama, naime, vrijeme zastane, proπlost, sadaπnjost i buduÊnost 

su suspendirane, a stihovi nam govore o univerzalnim slikama 

uæasa i ljubavi, u kojima moæemo vidjeti vitalni podsticaj za 

razmiπljanje o vlastitom æivotu. A to je vjerojatno najviπe πto nam 

umjetniËko djelo moæe ponuditi. Dane Zajc je mnoge pjesme, eseje 

o slikarima, pjesnicima i æutom maËku, pola tuceta drama i viπe od 

deset knjiga bajki i igara za djecu, ponudio Ëitatelju, od osmogodiπnje 

uËenice iz Dolenjske, Ëiji slobodni sastav o Jalovoj sjetvi je 

Dane, samo nekoliko dana prije nego πto smo sjedili u Nostalgiji, 

dobio poπtom, pa do uËenih znanstvenika i studenata slovenskog 

jezika, meappleu kojima nije malo onih koji su “diplomirali iz Zajca”. 

U ediciji uglednih zbornika izdavaËke kuÊe “Nova revija”, koja pod 

naslovom Interpretacije od poËetka devedesetih godina objavljuje 

knjiæevno-teoretske studije o opusima izabranih autora, Dane 

Zajc je, kao prvi od æivih slovenskih pjesnika, dobio svoj svezak. 

Temeljito ga je uredio pjesnik i kritiËki poznavalac Boris A. Novak. 

25

26 

ZajËev autoritet najveÊeg æivog pjesnika na slovenskom jeziku 

potvrappleuju i brojne nagrade, ukljuËujuÊi i Ëlanstvo u Slovenskoj 

akademiji znanosti i umjetnosti i Preπernovu nagradu za æivotno 

djelo, najveÊe slovensko priznanje za umjetnost. A svojevrsna 

ironija, mada dobrodoπla, krije se u Ëinjenici da je sabrana djela 

Daneta Zajca, koja je priredio Boris A. Novak, u privatnoj izdavaËkoj 

kuÊi “Emonica” 1990. godine, kao krupan pothvat u pet 

knjiga, objavio, a onda, izmeappleu ostalog i zbog toga skoro propao, 

kontroverzni Duπan Cunjak, ljubljanski Srbin. 

Knjigu kupimo, posudimo je ili ukrademo, a pjesniËka vizija u 

njoj je dar. Kada smo na njega pripremljeni, ne bivajuÊi toga svjesni, 

tada nam se dogodi mala epifanija. VeÊina nas se bar jednom u 

æivotu suoËi s umjetniËkim djelom koje nas zaustavi u rutinskim 

kretnjama i navikama. Takva nam suoËenja kazuju da nismo to πto 

umiπljamo da smo, jer nas izbace iz ustaljenog kolosijeka i nauËenih 

odnosa, razotkrivajuÊi pri tom dimenzije egzistencije s one strane 

svakidaπnjeg æivota. Mogu nas πokirati, tjeπiti, uzbuappleivati ili odbijati. 

Neke epifanije su alegorije koje aktiviraju kratke detonacije 

uvida u suπtinu stvari. Druge su poput misterioznih fabula koje nas 

vuku u nepoznato; treÊe, opet, imaju crte mitskih snova ili filmova 

strave i uæasa, ili Ëak πala. Na naπem putovanju od djetinjstva do 

starosti moæemo ih moæda nabrojati na prste jedne ruke, a one ipak 

imaju svoj prostor meappleu æivotnim dogaappleajima koji su najvredniji 

sjeÊanja. Za mene je takva bila i poezija Daneta Zajca. Ipak je nisam 

odmah otkrio. Doduπe, i sam sam pisao pjesme, veÊ u gimnaziji, 

ranih osamdesetih godina, ali moje Ëitateljsko sazrijevanje, koje je 

Ëesto preticalo lirsko, proticalo je izmeappleu korica drugih i drugaËijih 

knjiga. Daneta Zajca sam, kao pjesnik koji prepoznaje vlastitu nesposobnost 

da izrazi ono πto je snaænom autoru uspjelo, blagodarno 

otkrio tek negdje na treÊoj godini fakulteta. Dakako, ZajËevu poeziju 

Ëitao sam i ranije, na kraju krajeva studirao sam komparativnu 

knjiæevnost i redovno pisao knjiæevne kritike, tako da mi je bar na 

informativnoj ravni bilo nemoguÊe zaobiÊi ZajËev doprinos riznici 

moderne slovenske lirike. A ipak sam tek poslije jednog ljetnjeg pohoda 

u Julijske Alpe, poslije jednog potresno lijepog doæivljaja 

usklaappleenosti olujne prirode, dahtavog disanja i staze koja se kruπila 

pod gojzericama, dakle poslije doæivljaja koji nisam znao opisati, 

naletio na knjigu Jesi li vidio. Na policama “Trubarovog antikvarijata” 

leæala je, poput trgovaËkog ostatka, knjiga velikog formata, s 

apstraktno lijepim fotografijama Zmaga Jeraja. Izaπla je 1979. godine. 

Odmah sam je kupio. U njoj je objavljena i pjesma koja je u 

kapsulu stihova zbila kipljenje proturjeËnih osjeÊanja iz moje 

nijeme epifanije negdje na pola puta izmeappleu Koritnice i Krnskog

jezera. Skinem kapu i tiho se poklonim. Ne trebam niπta reÊi. Za 

mene je posao u toj pjesmi obavio Dane Zajc. 

Jesi li vidio katedralu 

Jesi li je vidio u daljini planinsku 

Jesi li joj vidio orgulje na koje svira sunce 

Jesi li je vidio u raznobojnim koprenama 

Jesi li vidio katedralu samotnu planinsku 

Jesi li vidio katedralu 

kako je bila visoka pod nebom 

kako je bila teπka na zemlji 

kako su je oblivali slapovi sunca 

Je li ti se zamaglilo pred oËima 

Je li ti se zavrtjelo u glavi 

Je li ti se zaljuljalo pod nogama 

Je li ti se od katedrale u daljini 

Jesi li Ëuo pucketanje poslijepodneva 

paranje plavog zraka 

ljuskast jezik vjetra na stijeni 

Jesi li Ëuo buËanje u glavi 

Jesi li ga Ëuo πuplje 

Ne radi se o biografskom detalju upozorim li da je Dane veÊ 

Ëetvrt stoljeÊa sreÊni zakupac kolibe na planini Laz u bohinjskim 

brdima. Zajc je naime fanatiËan planinar koji se ne plaπi ni riziËnih 

zimskih pohoda. U njegovoj privræenosti alpskom svijetu iskrzanih 

vrπËiÊa i zapuπtenih visokoplaninskih paπnjaka, sasvim suprotno od 

izabranih odrediπta veÊine slovenskih pisaca, koji svoje druge domove 

traæe na kultiviranom Krasu ili kraj blage morske obale, u toj 

njegovoj vezanosti za svijet oπtrina i rubova elementarne prirode 

treba, po mom miπljenju, vidjeti i osnovnu zalihu ZajËevog poetskog 

rjeËnika. Ptice, stijene, insekti, tjelesni organi, straπno blistava svetlost, 

poskoci, nebo, voda i planine, skrite oËima, prevashodno su signali 

vjeËnog kontinuiteta biÊa, u kojem buËanje u glavi nastupa zato 

πto za beskonaËnu moÊ potpunosti nijedna rijeË nije prikladna. 

Prijatelji, æene, pisci 

A za socijalnu historiju ZajËeve umjetnosti znaËajno je bilo 

i jedno drugo buËanje u glavi. Bilo je manje uzneseno, ali za 

27

28 

knjiæevni æivot podsticajnije. Prve ozbiljne poËetke za kontinutet 

druπtvenog kruga u kojem pisac provjerava svoje ideje, zamisli 

i metafore zajedno s drugim srodnim duπama, Dane Zajc je 

naπao u Odru 57. Pod okriljem te mlade kazaliπne institucije, 

izvrsni glumci, dramatiËari i reæiseri eksperimentirali su i provocirali 

ne samo partijsku vlast nego i ustaljene stilove umjetniËke 

reprezentacije kada su u kasnim pedesetim godinama odluËno 

odbacili humanistiËki intimizam i predali se “baËenosti u svijet”. 

Naime, ZajËeva vizija besmislenog nasilja kao istine svijeta odliËno 

je pristajala okviru koji su oblikovale drame Jeana Paula Sartrea. 

Dane ih je, u hrvatskom prevodu, otkrio za vrijeme sluæenja vojnog 

roka u Vipavi. U Reviji 57, koja je predstavljala knjiæevni 

pandan Odru 57 i kritiËki se uhvatila u koπtac s druπtveno-politiËkim 

problemima, Zajc je bio angaæiran i u uredniËkom odboru, 

gdje se preselio po cenzorskom ukidanju prethodnog Ëasopisa 

Beseda. Nju su opunomoÊenici avangarde radniËke klase 

ukinuli zbog objavljene novele Lojzeta KovaËiËa s naslovom 

Zlatni poruËnik, u kojoj je KovaËiË, Danetov prijatelj, autobiografskim 

realizmom opisao πikaniranja u vojnom kaænjeniËkom 

bataljonu. Po ukidanju Besede Zajc je suosjeÊao sa piscima koje 

su proganjali po novinama i policijski uhodili. Zato mu se Ëinilo 

nuænim da se umjetnici koji sliËno misle i osjeÊaju meappleusobno 

bolje poveæu. ZajedniËko nastupanje bilo je nuæno, ali viπe kao zavjetrina, 

ne kao ugroæavanje individualnosti, tvrdi Zajc. SliËno kao 

danas, mislim, kad se pisci zdruæuju u kolektivne formacije, mada 

uopÊe ne viπe zbog politiËkih, nego viπe zbog marketinπko-ekonomskih 

razloga i prostorËiÊa pod Êudljivim reflektorima javne 

pozornosti. Dane Zajc je u kavani “Union” poneseno doæivljavao 

svoju privremenu knjiæevniËku zajednicu. Najviπe vremena 

nije proæivio samo s kroniËarem druπtvene periferije Petrom BoæiËem, 

s kojim je, na pijanskim putovanjima bezbroj puta prokrstario 

Ljubljanom, nego i s pjesnikom Gregorom Strniπom i 

dramatiËarem Dominikom Smoleom. A skitalaËki æivot prinudnih 

bezdomaca, bez odgovornosti prema socijalnim strukturama, 

bio je ipak proæet probljescima autentiËne Ëuvstvene povezanosti 

izmeappleu pojedinaca koje je zajedniËki otpor prema politiËkoj 

diktaturi zdruæivao viπe nego πto ih je zdruæivala pripadnost 

ovoj ili onoj estetskoj πkoli. Moæda je Dane prebolijevao joπ 

jedan od veliËanstvenih mamurluka, poslije nekog cjelonoÊnog 

uËvrπÊivanja takvih veza, kad je izmeappleu dlanova, u koje je zario 

teπku glavu povremeno kriπom zaπkiljio prema nama, djeci, πto 

smo odlazili posuappleivati slikovnice u Pionirsku knjiænicu u ulici 

Komenskog. Zajc je, kao knjiæniËar, radio tu sve do umirovljenja,

nakon πto je, po povratku iz vojske, dvije godine proveo za poπtanskim 

okancem. Naravno, tek kasnije su mi rekli ko je taj natmureni 

Ëiko i da je baπ on taj koji je 1968. godine objavio knjigu 

pjesama za djecu Bijela maca, omiljenu za mamine vjeæbe Ëitanja. 

Ne znam je li Daneta Zajca kasnije bilo kako pogaapplealo to πto 

su mnogi njegovi vrπnjaci kasnije potraæili posao u izdavaËkim 

kuÊama i na univezitetu, ali znam da je aktivno sudjelovao u 

mnogim kulturnim projektima, naroËito kada se radilo o Novoj 

reviji. U atmosferi politiËke neizvjesnosti poslije Titove smrti, 

Dane Zajc je pomagao ustanovljavanju te publikacije, a zatim 

doprinosio da Nova revija, kao forum intelektualnog nacionalizma, 

odigra odluËujuÊu ulogu u oblikovanju temelja nezavisne 

slovenske dræave. Od 1964. godine nadalje, kad je komunistiËka 

vlast zabranila dalje izlaæenje joπ jednog vaænog Ëasopisa za kulturu, 

Perspektive, oko kojeg su se skupljali vodeÊi teoretiËari, 

kritiËari i pisci tadaπnje slovenske “kritiËke generacije”, Dane 

Zajc je, s instinktivnim nepovjerenjem motrio svaki oblik kolektivnog 

nastupanja. “Perspektivaπi” su se viπe okupljali po barovima 

i kavanama nego u redakciji. Mada su filozofi Taras Kermauner, 

Veljko Rus i Joæe PuËnik, koji je bez zaπtite oËeva-partizana 

morao, zbog objavljenog kritiËkog eseja odleæati osam godina u 

zatvoru, diktirali tempo prisvajanja egzistencijalistiËkih i strukturalistiËkih 

tendencija, kombiniranih s mladim Marxom, po dosljednosti 

osobnog stava u toj grupi, bili su knjiæevnici radikalniji, 

kazuje Zajc. Strniπa je bio dobar prijatelj, ali najbolji je bio Smole, 

sjeti se Dane obojice danas veÊ pokojnih umjetnika, a onda, s 

teπkoÊom, kao da mu vadim zube, ipak se prisjeti anegdote kako 

je Strniπa, pjesnik kozmiËke svijesti i filigranskih asonanci, jednom 

u kavani “NebotiËnik” traæio od Daneta, s kojim je Ëesto i, 

kako sam kaæe, smrtonosno pio, da toËi piÊe isto kao on, jednakim 

redoslijedom: rum s pivom! Gregor je bio Ëudesan, ali za 

njega je prijateljstvo bilo neka vrsta ropstva, a meni to nije godilo, 

uzdahne Zajc, kao da bi se htio opravdati πto je oËuvao moralni 

integritet i u suoËenju s prijateljem, ne samo s vlaπÊu. Zajc i 

Strniπa, zajedno s Venom Tauferom, predstavljaju prvu uistinu 

autentiËnu modernistiËku liriku u Sloveniji, i to ne samo po stilsko-tematskim 

krugovima, nego i po Ëinjenici da su morali svoje 

prve knjige izdati u samizdatu. U tom kontekstu ne bi bilo 

pogreπno tvrditi da se izmeappleu Zajca i Strniπe Ëak radilo o nekakvom 

prikrivenom rivalstvu, koje nikada nije izbilo u fiziËki 

obraËun ili javno sramoÊenje, mada bi neπto takvo bilo moæda 

sasvim opravdano oËekivati. Rivalstvo je, naime, sve vrijeme tinjalo 

ispod povrπine graappleanskih navika, a ulje na vatru su dolijevale 

29

30 

i obje æenske, ZajËeva tadaπnja æena Helena Zajc, reæiserka i glumica, 

i Svetlana MakaroviË, danas prva dama slovenske poezije, 

koju je u doba tijesnog umjetniËkog drugovanja ljubav povezivala 

s Gregorom Strniπom. Obje su ljubomorno traæile prostor. 

Tako kao πto ga je od Daneta traæilo i Ëetvero djece s trima razliËitim 

æenama. Da su prazne rijeËi u stalnom opticaju zato πto 

usprkos ispraænjenoj formi sadræe i malËice istine moæemo vidjeti 

i u nasljeappleivanju profesionalnih ozljeda, jer, u skladu s izrekom 

da “iver ne pada daleko od klade”, dvojica od ZajËevih sinova, 

Zlatko i Lenart, nastavljaju knjiæevnu tradiciju. U Ljubljani, 

gdje svi æive, Ëesto se sreÊu, dok jedina ZajËeva kÊerka æivi u 

Zagrebu. Tri æenske, majko boæja! Naporno, nema πta, naporno. Dobar 

si, Dane, muπki mu laskam. A Dane me razoruæa zrelim priznanjem: 

Ne ja, æenske su dobre. 

PolitiËki angaæman 

Borba za intimnu pozornost je meappleu Ëlanovima obitelji i 

prijateljima uvijek konfliktna. Ali odvija se u privatnoj sferi. A 

konflikti Daneta Zajca s vlaπÊu bili su javni. Postepena distanca 

prema vladavini “radnika, seljaka i poπtene inteligencije”, koju 

je Dane Zajc refleksivno razvijao veÊ negdje od 1949. dalje, dobila 

je neposrednu potvrdu 1951. godine. Sa tri mjeseca zatvora. Zajc 

je nastupio na sceni appleaËke menze. A neko iz publike ga je “otkucao” 

i organi narodne milicije su ga odveli u centralni ljubljanski 

zatvor na Poljanskom nasipu, gdje je bio, zbog “verbalnog 

delikta”, primoran mjesec dana æivotariti u samici prije nego πto 

su ga vratili u zajedniËku Êeliju koju je dijelio sa πvercerima, 

lopovima i sitnim kriminalcima a ne samo s “politiËkim” zatvorenicima. 

Neki bivπi Knojevac je dobio Ëetiri godine za kapu riæe koju 

je zdipio s vagona, s nevjericom se sjeÊa Dane brutalnog kaznenog 

sistema. Njegov sluËaj bio je tik pred tim da zasluæi put na Goli 

otok, Titov staljinistiËki Gulag presaappleen na jadranski krπ. ZajËevoj 

mami, prostoj seljanki, samohranoj, tada je prekipjelo. Jednostavno, 

ukoraËala je u Slaviju, kako su tada zvali glavni policijski 

πtab u centru Ljubljane. Nekako je izborila pristup do odgovornih, 

udarila po stolu i rekla: dvojicu sam vam dala, treÊeg ne dam. Potom 

Zajc ipak nije trebao iÊi na Goli. Ali njegov zatvorski staæ nije 

ostao bez posljedica, koje za tadaπnja olovna vremena nisu bile 

neobiËne, mada zato s danaπnjeg stanoviπta nisu niπta manje 

πokantne. Daneta su, naime, po hitrom postupku izbacili iz gimnazije 

i odmah nakon toga poslali na sluæenje vojog roka. U

sivomaslinastoj uniformi Jugoslavenske narodne armije zaglavio 

je dvije pune godine. Poπto nije imao maturu, za njega je vaæio 

duæi vremenski rok od onog koji su domovini sluæili inæinjeri i 

drugi diplomirani. Iz Vipave, iz πkole rezervnih oficira, bio je 

zatim, po kazni, premjeπten u Novo Mesto. Gledam crno-bijelu 

fotografiju mladog Zajca, koji s nepoznatim kolegom, isto tako 

“guπterom”, i s titovkom na glavi, u zadræanom frajerskom maniru 

blago pomaknuto na lijevu stranu, stoji ispred razgranatog 

grma, a u pozadini se nasluÊuju obrisi visokih reflektora koji Ëuvaju 

unutraπnji krug kasarne. Gledam tu sliku i postaje mi sve 

jasnije da u stvari sebi ne mogu predstaviti πta je zapravo znaËilo 

dati dvije godine svog æivota dræavi i partiji. 

U vrijeme kada sam generacijski bio prikladan za regruta, 

bio sam, naime, zbog sportske ozljede, na lijeËniËkom pregledu 

proglaπen za nesposobnog. Ali su mi prijatelji koji nisu imali tu 

sreÊu, po povratku iz garnizona po bivπoj Jugoslaviji, uzbuappleeno 

priËali o nizu neprestanih poniæavanja, od kojih je bio “Janezpizda”, 

pogrdan naziv za Slovence, joπ meappleu blaæim u bogatom 

meniju psovki. To je bilo osamdesetih godina. EtniËki kriterij je 

poslije Titove smrti postao znaËajan i u sistematskom favoriziranju 

srpskog kadra u narodnoj armiji, mada je upravo JNA trebala 

biti otjelovljenje posljednjeg pouzdanog jamstva “poslije Tita ∑ 

Tito”, πto znaËi trebala je πtititi dræavno jedinstvo, revolucionarne 

privilegije i “ravnopravnost svih naπih naroda i narodnosti”. 

Mislio sam da etniËki identitet u ranim periodima jugoslavenskog 

eksperimenta stvarno nije bio vaæan. Dane Zajc mi je 

rasprπio te idealizirane predrasude. PriËao mi je o potcjenjivanju 

slovenskog partizanstva. To je Zajc posebno dobro zapamtio, a ja 

takoappleer. Zaπto? Zato πto je u tom fragmentu proπlosti moguÊe u 

suπtini ugledati veÊ i onaj paradoks politiËke lojalnosti koji je 

svoju izriËitu artikulaciju dobio u periodu “slovenskog proljeÊa” 

u osamdesetim godinama. Naime, radi se o paradoksu po kojem 

antikomunistiËki stav joπ ne sadræi automatsko odbijanje buntovniËke 

tradicije partizanstva kao svenarodnog otpora. Tako pogreπno 

misle, naime, zagovornici domobranske prisege Hitleru, 

koji su kao okorjeli desniËari u samostalnoj Sloveniji na legalnim 

demokratskim izborima dobili parlamentarna mjesta zajedno 

s preobuËenim komunistima, okorjelim ljeviËarima. Ali Dane 

je odmah dodao da stvari u vojsci nisu bile crno-bijele: A slovenske 

novine smo mogli Ëitati, to da. Jedan od zapovjednika bio je joπ i 

nekako blagonaklon. Rekao je da za manjine treba brinuti. Slovenci 

kao manjina? U vlastitoj republici? Velika tolerancija oficirske 

pameti, stvarno. 

31

32 

Samo bizarnom sluËajnoπÊu bi se u Vipavi neko mogao sjetiti 

da je mladi Dane Zajc u tom gradiÊu sluæio vojsku. A u Vipavi 

je bio pod prisilom; zato njegova prisutnost nije imala nikakvih 

πirih socijalnih ili kulturnih efekata. A makedonsko selo VevËani 

je drugaËije. Tamo je Dane Zajc heroj joπ i danas, bar meappleu onim 

generacijama seljana koji se dogaappleaja od prije petnaest godina 

joπ sjeÊaju. Sa stanoviπta lokalne historije to je moguÊe lako razumjeti, 

jer je dogaappleaj dobio agresivne odjeke po svoj jugoslavenskoj 

πtampi. O Ëemu se radilo? Tada je Dane Zajc bio potpredsjednik 

Druπtva slovenskih pisaca. Kasnije je, od 1991. do 

1995. godine, kao predsjednik, Druπtvo i vodio, mada se u politi- 

Ëki ispostavljenoj ulozi osjeÊao bar neudobno, a sigurno u njoj 

nije naπao prirodan stav. Talenat, koliko ga imam, nije politiËki. 

Politikom se moram baviti zato πto me ugroæava, jer trguje mnome i 

za mene, bez moje prisutnosti, opisao je Zajc svoj moralni stav 

Aleksandru Zornu u intervjuu 1990. godine. Na poËetku meappleunarodnog 

festivala Struπke veËeri poezije, na kojem je, iste godine, 

1987, Zlatni vijenac poezije dobio poznati poljski pjesnik 

Tadeusz Ruzewitz, Dane Zajc je na mostu preko Crnog Drima, na 

kojem su pjesnici tradicionalno Ëitali svoje pjesme tradicionalno 

brojnoj publici, umjesto vlastite poezije radije protestno pro- 

Ëitao telegram slovenskih pisaca. Telegramom su izrazili smionu 

potporu vevËanskim seljanima. Oni su tada bili veÊ duæe vrijeme 

izloæeni straπnim politiËkim pritiscima vlasti, koja je drastiËno 

uskraÊivala VevËanima graappleanska prava. Ostali su bez slobodnog 

dostupa pitkoj vodi. Vlast je, naime, htjela vodovod preusmjeriti 

u etniËko albansko selo u susjedstvu, kako bi vodu upotrijebila 

za kaænjavanje VevËana, bogatog peËalbarskog sela, iz kojeg je 

viπe generacija radnika traæilo kruha u NjemaËkoj i posebno u 

Sloveniji. Ta Ëinjenica, koja u sebi ne nosi samo redovne nov- 

Ëane uplate od “privremenog rada u tuappleini”, nego i potencijale 

socijalne samosvijesti, naravno, nije baπ niπta koristila seljanima 

koji su ovako ili onako podupirali narastajuÊu politiËku opoziciju 

komunistiËkom reæimu. Cijelo je selo, æene, djeca, starci, æivim 

obruËem Ëuvalo izvor vevËanske rijeke, ali su ih policijski 

batinaπi brutalno rastjerali. Dane Zajc je te postupke lijepo razgolitio 

kada je u novinskom Ëlanku Kajanje, napisanom neposredno 

po povratku u Ljubljanu, sarkastiËno upotrijebio æanr 

staljinistiËkog kajanja i drugarske samokritike: U nedjelju, kad je 

bila priredba (Struπki festival), joπ nisam znao to πto sad znam, 

naime, da je upotreba elektriËnih pendreka u borbi sa æenama i djecom, 

zakonito sredstvo. Niti to, da se smije zakonito pozvati osmogodiπnji 

djeËak na sasluπanje, gdje ga isljednik, u skladu sa zakonitim

postupcima s djecom, iπamara… Æao mi je πto sam naivno mislio da 

treba, po starim zakonima dramaturgije, gdje bilo i u kakvom god 

poloæaju, stati na stranu onog koga tuku, bilo da si pjesnik ili nisi. 

Lokalni organizatori festivala, s kojima se Dane mudro unaprijed 

uopÊe nije savjetovao o zamjeni pjesme za politiËku gestu solidarnosti, 

gledali su ga, dakako, poprijeko, dok su VevËani u publici 

bili izvan sebe od oduπevljenja. Svuda su inaËe vrvjeli namrgoappleeni 

organi narodne milicije, mada na samom festivalu nije 

doπlo do fiziËkog obraËunavanja, ali se radilo o zastraπivanju, kaæe 

Dane. Oskar DaviËo, knjiæevnik-senior, s jakim komunistiËkim 

zaleappleem, sjedio je u prvom redu. Po svoj prilici je baπ njegova 

pasivnost u stilu “ne uËiniti niπta, pustiti da Slovenac proËita”, 

zapravo sprijeËila ZajËevo hapπenje. Usprkos svoj zahvalnosti, 

vevËanski seljani ga ne bi bili u stanju izvuÊi iz zatvora. Ali su 

mu zato priredili urnebesnu zabavu i, s poklonom lokalnog slikara, 

s piÊem i plesom, a naroËito brojnim zdravicama s ljutom 

domaÊom, izrazili svoju zahvalnost kada je sljedeÊeg januara 

Dane Zajc doπao na tradicionalne peËalbarske dane, narodni festival 

za vjeËne putnike na relaciji siromaπtvo-bogastvo, za nepriznate 

pjesnike æivota a ne knjiga. Iste godine izaπla mu je i 

Izgorjela trava, knjiga izabranih pjesama u prevodu Mateja Matevskog 

na makedonski jezik. Dane je, dakle, oËito uæivao oboje, 

æivot i knjige. Bez makedonskih knjiæevnih prijatelja, Liljane 

Dirjan i Bogumila –uzela, koji su ga, poslije dugog vodanja od 

kuÊe do kuÊe, kada su Daneta htjeli gostiti na svakom pragu, 

nekako veÊ uspjeli smjestiti na vlak za Ljubljanu, ostao bi ipak 

meappleu prijatnim ljudima, kao πto je za nekim ciglenim zidom 

ostala ona poklonjena slika, kako mi je potvrdila svjedokinja 

dogodovπtine. 

Jugoslavenski putevi 

A u arhivi ZajËevog pogleda preko ramena pohranjene su i 

druge slike: prvi nastup izvan slovenskih granica, na festivalu 

jugoslavenske poezije u Opatiji 1958. godine (uh, nekoliko godina 

prije mog roappleenja) i malËice tremaπke zbunjenosti, dvije 

godine kasnije ∑ prvi javni recital u Beogradu, a onda postepeno 

i uzbuappleeno otvaranje knjiga u prevodima na srpskohrvatski 

jezik, koji je svoje ime tada nosio joπ sasvim neupitno. VeÊ je 

1962. godine u izboru i prevodu Roksande Njeguπ, u poznatoj 

izdavaËkoj kuÊi “Nolit” iz Beograda, u biblioteci Savremeni 

jugoslovenski pisci, izaπla knjiga Visoki crveni mesec. Izdanje 

33

34 

je posebno zanimljivo zbog toga πto su u knjigu ukljuËene i neke 

pjesme iz nikad objavljene prve zbirke Virovi tame, u kojoj je 

Zajc sebi dopustio koketiranje sa sentimentalnom intonacijom. 

To ukljuËivanje, koje proizlazi iz privilegiranog pristupa mladalaËkim 

lirirskim pokuπajima svakako kaæe bar neπto o intimnom 

povjerenju koje je pjesnik imao u srpsku prevoditeljicu. Meappleu 

posrednicima u juænoslovensku lingua franca Zajc redovno pominje 

i pokojnog novosadskog knjiæevnika Dejana PoznanoviÊa, 

koji je u knjiæevnim Ëasopisima bivπe Jugoslavije objavio niz njegovih 

tekstova, pri Ëijem prevoappleenju je pjesnik Ëesto i sam sudjelovao. 

Atmosfera meappleusobne kulturne informiranosti bila je 

vjerojatno jedna od kvaliteta minulog jugoslavenskog doba za 

kojim mogu Ëeznuti svi oni kojima ekskluzivnost vlastite nacionalne 

kulture nije dovoljna za punokrvno iskustvo svijeta. S nelagodom 

je Zajc poËeo spoznavati promjene u takvoj atmosferi 

tek od druge polovice osamdesetih nadalje. U prilikama sve dubljeg 

rascjepa izmeappleu “zapadnih” i “istoËnih” modela rjeπavanja 

krize u bivπoj dræavi, πto znaËi u prilikama razilaæenja izmeappleu 

slovenskog demokratskog nacionalizma i srpskog socijalistiËkog 

nacionalizma, u atmosferi sve veÊe vaænosti etniËkih identiteta 

u svakoj republici, opÊeg ekonomskog siromaπenja i neskrivenih 

apetita srpske elite da ponovno vidi Srbiju kao balkanski Pijemont 

u politici i kulturi, u takvoj atmosferi su i mnogi srpski pjesnici i 

intelektualci na sve rjeappleim zajedniËkim susretima poËeli otvoreno 

omalovaæavati slovensku tradiciju, toboæe da mi Slovenci “i tako i 

tako” nemamo pravih, moÊnih, dobrih pjesnika. 

A s kojim pjesnicima si posebno drugovao? upitam. Dane neko 

vrijeme πuti, povuËe joπ jedan dim, kao da bi u njemu htio sakriti 

razoËaranje nad bivπim prijateljima, a onda mu se oËi u trenu 

zablistaju. Vasko Popa i Miodrag PavloviÊ, istakne dvije nesporne 

veliËine moderne srpske poezije. Poezija Vaska Pope, koja je izvorno 

spojila predanje srpskog folklora i nadrealistiËku smjelost metafora, 

vjerojatno je u stvari mnogo bliæa ZajËevoj poetici upravo 

zbog zajedniËkih izvora inspiracije, koje su, kako Popa tako i 

Zajc, otkrivali u æili kucavici anonimnog ritma koji seæe od dje- 

Ëje nabrajalice do magiËnog zaklinjanja. Istina pjesme je, naime, 

istina njenog ritma, ritma tijela. Ritam je bioloπki, a i etiËki zakonik 

pjesme, kao πto je Zajc to oËigledno opisao u razgovoru s 

Milanom Deklevom 1990. godine: Ritam je, i Ëak izbor rijeËi, leksika, 

uvjetan. Ritam je u naπem tijelu. Kada izgubim ritam, izgubljen sam; 

kao kad bih zalutao na putu. Kao da je korak nesiguran, a kretnje kolebljive. 

Ponovno nalaæenje ritma je kontakt sa samim sobom… Kada 

naappleem ritam, znam da jesam. A stilske arabeske, uËene reference i

inter-tekstualnost spadaju u anale babilonske knjiænice prema 

kojoj je Dane Zajc uvijek bio suzdræan. Ma kako se Zajc dobro 

razumio s objema teπkim kategorijama srpske poezije. S Mijom 

PavloviÊem, Velimirom ViskoviÊem i joπ nekim drugim jugoslavenskim 

knjiæevnicima, Zajc je 1981. godine otiπao i na organiziranu 

turneju po Americi. PjesniËki “paket aranæman”. Nastupali 

smo posvuda, kaæe Zajc, koji je tada prvi put bio u Americi, u 

Torontu, New Yorku, San Franciscu, Pittsburgu i Albanyju. Da, tamo 

su imali dane jugoslavenske kulture, ustaljen oblik zvaniËne kulturne 

promocije, s kojom je trebalo da se potvrappleuju koliko pojedinaËni 

umjetniËki glasovi toliko i jugoslavenski identitet uop- 

Êe. Tada se meappleu slovenskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim 

piscima joπ uopÊe nisu primjeÊivale neke posebno izrazite napetosti, 

koje bismo, u retrovizoru uniπtene Jugoslavije, mogli 

oznaËiti refleksivnim odjecima politiËkih konflikata izmeappleu vladajuÊih 

republiËkih kasti. Naprotiv, tvrdi Zajc, veselo smo pijanËili 

i πalili se, a najraapplee smo zadirkivali PavloviÊa. Publika ga je, kad im 

je bio predstavljen kao znaËajan srpski pjesnik, nekoliko puta zamijenila 

s Vaskom Popom, koji je upravo tada objavio svoju knjigu pjesama 

u jednoj dobroj ameriËkoj izdavaËkoj kuÊi. 

SamoÊe su se razmaknule 

Na ameriËki kontinent seæe i moje osobno sjeÊanje na Daneta 

Zajca. S Zajcom sam se, inaËe, u Sloveniji veÊ sporadiËno sretao 

na razliËitim knjiæevnim veËerima, a i u tada joπ prijatno pretrpanoj 

kancelariji Druπtva slovenskih pisaca, te, viπe usput, i u 

kakvom od ljubljanskih lokala po kojima je Dane znao kruæiti s 

fatalistiËkom upornoπÊu profesionalnog ljubitelja kapljice. Ali 

mnogi od nas koji su ga htjeli oponaπati, a meappleu mladim pjesnicima 

je bilo nemalo takvih, veÊ pri prvom πpriceru zaboravljali 

su da samo alkoholiziran duh joπ nije dovoljan uvjet za raappleanje 

moÊne poezije koja te bubne u æeludac i izbaci iz svakidaπnjeg 

odnosa prema svijetu. Meni, koji radije πutke smotam zelenu travicu 

nego da mumljajuÊi iskapim flaπu, te vrste imitacija pjesnikovog 

“lika i djela” nikad nisu bile posebno privlaËne. Moæda 

se i zato nisam posebno revnosno kretao po Danetovim druπtvenim 

orbitama. Tog jesenjeg dana 1990. godine, ili moæda sezonu 

prije, prvi put sam ga sreo u Americi. Ni u treÊem tisuÊljeÊu nije 

uobiËajeno da dva slovenska pjesnika u istom ameriËkom gradu 

i na istoj knjiæevnoj veËeri nalete jedan na drugog. Veoma rijetki, 

a zato mnogo opuπteniji, bili su susreti te vrste devedesetih 

35

36 

godina, kada zaneseni Ëitatelji poezije nisu imali na raspolaganju 

ni jednu jedinu antologiju slovenskog pjesniπtva u engleskom 

prevodu, dok je slovenskih pjesniËkih zbirki u ameriËkoj “republici 

knjiæevnosti” bilo taman toliko za jedan stolarski dlan, πto 

znaËi takav na kojem nedostaju tri prsta. Dakle, Dane i ja smo iz 

jedne anonimne nacionalne tradicije doπli nastupati u kulturi u 

kojoj jaram anonimnosti nosi pojedinac. Zbog toga πto su Daneta 

Zajca njegovi mladi Ëitatelji prepoznali kao velikog pjesnika, bez 

obzira na zaπtitu kolektivnog slovenskog ugleda, o kojem Amerikanci 

naravno nisu imali nikakvih predstava, ubijeappleen sam da 

upravo duboko individualno uæivljavanje u njegove pjesme 

svjedoËi o tome da dobro umjetniËko djelo ne poznaje vremenska 

ograniËenja ukusa, etniËkih predrasuda i nazora o svijetu. 

Usprkos nuænim pomutnjama o granicama jezika kao granicama 

onog svijeta koji jezik uopÊe moæe izraziti, dobra pjesma, ipak, i 

mada kroz koprenu prevoda, ljubi Ëitatelja u najintimnije mjesto, 

jer govori snagom arhetipskih situacija u kojima mi Ëitatelji 

otkrivamo vlastite portrete. To je zahvalnim ameriËkim Ëitateljima 

u Chattanoogi, u dræavi Tennessee, ponudio Dane Zajc u 

trodnevnoj knjiæevnoj radionici kakvih je u zemlji izmeappleu Atlantika 

i Pacifika u suπtini bezbroj. Tada sam veÊ nekoliko godina 

bio na postdiplomskom studiju u New Yorku , tako da nije neobiËno 

πto sam bio veÊ upoznat s institucionalizacijom pjesniπtva 

kao discipline koju predaju na univerzitetima zato da bi, pored 

podsticanja zanatske spretnosti, svoju nomadsku mikro-zajednicu 

dobili i pisci, koji se, u ogromnim prostranstvima te naporne 

i fascinantne kulture ne mogu nadati prednostima europskog 

kavanskog æivota i spontanim oblicima druπtvenosti. Na ovom 

mjestu ostavljam po strani pomisao da kavane, kao civilizacijske 

institucije, veÊ i u suvremenoj Europi nezadræivo iπËezavaju u 

mit. Radije prizivam pred unutarnje oko tu sliku, sliku u slici. 

Zajc je sjedio nepomiËno, veÊ nekoliko sati, na zelenom 

“abπlesanom” naslonjaËu u primaÊoj sobi Richarda Jacksona, 

profesora knjiæevnosti i pjesnika koji je o njemu napisao nekoliko 

pronicljivih eseja. Zabava se uspinjala ka vrhuncu, u kuÊi 

nije bilo mirnog kutka. Jasno, trebalo je na odgovarajuÊi naËin 

proslaviti kraj radionice i predavanja iz suvremenih pjesniËkih 

stilova. Ti se stilovi Daneta Zajca vjerojatno nisu mnogo ticali. A 

i zaπto bi. Do boli u koπtanoj sræi je ovladao samo jednim: svojim. 

Ako Ëovjek piπe kamene temeljce u jednoj duhovnoj graappleevini, 

dekorativni volanËiÊi stiha ga opravdano ne mogu pretjerano 

zanimati. Ako ga uopÊe zanimaju. Zanimaju ga, prije svega, 

naËini na koje vlastitu mraËnu opsjednutost izreÊi neËim

tako krhkim kao πto je lirska pjesma. Zajc je gledao u razveseljeno, 

opijeno i viπe nego tek skromno erotizirano mnoπtvo studenata, 

te ameriËkih i evropskih pjesnika i nas koji smo doπli Ëitati 

svoja djela na “duboki Jug”. NajveÊi æivi slovenski pjesnik sjedio 

je tamo, u kuÊi u predgraappleu, bogu iza leapplea, okruæen gomilom 

grebatora i plavokosih brucoπkinja, darovitih stipendista i tatinih 

djevojËica koje su se pravile nevjeπte, frustriranih urednika 

knjiæevnih Ëasopisa i romantiËnih bardova campusa. Samo dan 

prije toga ih je, sve skupa, do poπtovanja vrijedne potresenosti 

dovela njegova javna recitacija pjesama. Upozorila je na izlazak 

male knjiæice pjesama u prijevodu Michaela Bigginsa i Michaela 

Scamella, Ashes, u seriji Poetry Miscellany Yugoslav Chapbooks, 

koju izdaje odsjek za kreativno pisanje na mjesnom Univerzitetu 

Tennessee. A Daneta Zajca se sva ta nemala paænja nije ticala. 

Isto tako malo ga se ticala Ëinjenica πto je dobitnik Nobelove nagrade, 

danas pokojni rusko-ameriËki pjesnik Josif Brodski, kada 

je Dane Zajc 1982. godine bio Fulbrightov gostujuÊi umjetnik na 

uglednom univerzitetu Columbia u New Yorku, s divljenjem 

okarakterizirao njegovu liriku kao “veliko djelo malog naroda”. 

Pohvala koju ti da Brodski pouzdano nije mali kompliment. A 

Dane Zajc, mislim, intuitivno osjeÊa i neπto drugo. OsjeÊa da 

takva pohvala spada doduπe meappleu lijepe, privlaËne i poæeljne, ali 

u suπtinskom smislu ipak u spoljaπnje stvari. Blistave laudacije, 

Ëestitke, nagrade i tekstovi koji veliËaju su, s druπtvenog aspekta, 

dakako, nadasve vaæni. S vidika egzistencijalnog impulsa umjetniËkog 

djela, koje zna taknuti ranjenu duπu jer i sama izvire iz 

rane, sva ta vrteπka jedva da ima kakav znaËaj. Na zabavi se Dane 

Zajc digao samo jednom, kada je priπao djevojci koju bar ja ni po 

Ëemu nisam mogao zapamtiti, mada sam, viËan tome, kruæio po 

sobama. Doajen slovenske lirike je s djevojkom izmijenio nekoliko 

rijeËi, ne ÊaskajuÊi s njom duæe. Joπ danas se najeæim zbog 

metafiziËkog otkriÊa koje mi je donio njegov odgovor na provokativno: 

Hej, Dane, joπ si u formi! Usklikom sam htio neobavezno 

dati do znanja da πtedre groupies uopÊe nisu samo domena 

pop zvijezda i nogometaπa. Dane Zajc me potresao. Krhkim 

glasom je πapnuo: SamoÊe su se za trenutak razmaknule. 

Ta scena mi se vrtjela pred oËima i kad sam, krajem devedesetih, 

sjedio u Preπernovom gledaliπËu u Kranju, na dodjeli najuglednijeg 

nacionalnog priznanja za knjigu pjesama, Jenkove 

nagrade. Nagradu dodjeljuju slovenski “pjesnici pjesnicima”, 

πto znaËi da se radi o “najËistijoj” i “politiËki nezainteresiranoj” 

nagradi, koja, uz to, ima veÊ priliËno dugu tradiciju, viπe od petnaest 

godina. A Jenkova nagrada je u devedesetim godinama 

37

38 

sasvim isËezla iz πire kulturne svijesti u Sloveniji. Organizatori 

nisu imali lagan posao kad su priredbi htjeli dati nov æivotni 

kredit. Dobro im je iπlo od ruke. Ne samo zato πto su pokuπali 

obnoviti neπto od one pozornosti koju je poezija doæivljavala u 

slovenskoj kulturnoj svijesti sve do uspostavljanja nezavisne dræave. 

U njoj ∑ pogledamo li suvremeni globalni kapitalizam, naæalost 

Ëini se nuæno ∑ najprivatnija ekstaza ili pak meditativna 

usredsreappleenost nemaju viπe status javnih πifri kroz koje se, za trenutak, 

moæe ugasiti destilirana slika vremena. Dobro je organizatorima 

iπlo od ruke i zato πto su sveËanosti dali socijalnu formu. 

Poπtovali su je svi, ukljuËujuÊi i govornike, te prvu ligu pjesnika, 

Svetlanu MakaroviË, Borisa A. Novaka i Milana Jesiha, koji su, u 

Ëast nagraappleenom, Ëitali svoje pjesme. Forma? Kakva forma? No, 

javno komuniciranje svakako. Doappleeπ, kaæeπ ili recitiraπ πto imaπ, 

zahvaliπ se i odeπ. SliËnu formu poznaju i druge kulturne sfere. 

Ipak se baπ tu, na pjesniËkom ceremonijalu, zasvijetlio onaj 

nepodnoπljivo izmigoljiv viπak koji poezija ima u odnosu na 

ostale naËine upotrebe jezika. Viπak koji izvire iz πutnje. Laureat 

je doπao na binu u elegantnom crnom odijelu, sveËan, a istodobno 

nekako izgubljen. Iz ruku Evalda Flisara, predsjednika Druπtva 

slovenskih pisaca, Dane Zajc je primio nagradu za knjigu 

Dolje, dolje (1998). Primio ju je za knjigu koja, poslije viπe od 

desetljeÊa odsutnosti sa slovenske pjesniËke scene, razotkriva bar 

dvije stvari: da pipanje ka prijeteÊe nasilnom korijenju naËina na 

koji smo u svijetu istodobno i upozorava na suπtinski ljudski 

stav: nadati se usprkos tome πto nema nade. A s takvom pjesmom 

treba se suoËiti neposredno. Nema umjetniËke discipline 

koja bi se kritiËkom prisvajanju, javnom prihvatanju ili Ëak medijskom 

glamouru grËevitije opirala od same poezije. Usprkos 

vanjskim povijesnim promjenama, propalim imperijima, spaljenim 

gradovima, preseljenim narodima i raappleanju novih dræava, 

ostaje pjesniËka rijeË u nekom smislu uistinu takva kakva je bila 

u svojim biblijskim poËecima. SvjedoËi, naime, o potrebi pojedinca 

da reËenom, zapjevanom i iz duπe izgrebanom priËom o 

vlastitoj samoÊi dosegne bliænjeg, drugog, svojom rijeËju oblikujuÊi 

onu “zajednicu” u kojoj je tu samoÊu moæda moguÊe prevaziÊi. 

Dane Zajc, koji je zastao i na kranjskoj bini umuknuo 

usred recitacije svoje pjesme, na najbolji je naËin otjelovio to 

krhko, nepouzdano i uvijek iznova neispunjeno nadanje. SamoÊa 

iz koje se raapplea poezija je, naime, samoÊa kakvu doæivljava 

Ëovek kojemu biti “ja” nije dovoljno, ali ga ne moæe izbjeÊi. I u 

najsnaænijem naporu da nestane u drugom, u Ëulnoj ekstazi koja 

ukida granicu izmeappleu “ja” i “ti”, orgazma su joπ uvijek dva, ne

samo jedan. SamoÊa. Upravo zato πto smo na nju osuappleeni, toliko 

smo osjetljiviji prema njenim krajnjim granicama. Pjesnik koji 

pripovijeda o samoÊi veÊ obeÊava hlapljive trenutke nadanja da 

meappleusobno prepoznavanje vodi ka oblikovanju povezanosti meappleu 

duπama, naime one veze koja bljesne kao zraka iz πupljine 

tijela, kako Zajc πamanski objavljuje u pjesmi Asskalla. I samoÊe 

se za trenutak razmaknu. 

Preveo: Josip Osti 

39

Dane Zajc 

ZA VSE BO© PLA»AL 

Za vse boπ plaËal. 

Jata posmehljivih ptic te bo zasledovala 

skoz æivljenje. 

Ob uri miru 

in ob uri nemira 

se bo spuπËala na tvoje prsi. 

Terjala bo plaËilo. 

In ti boπ dajal in dajal. 

Ampak odreπitve ne bo nikoli. 

Nikjer ni odreπitve za Ëloveka. 

V sebi nimaπ vrednosti, 

s katero bi plaËal. 

In sam si plaËilo za vse. 

ZA SVE ∆E© PLATITI 

Za sve Êeπ platiti. 

Jata podrugljivih ptica progonit Êe te 

kroz æivot. 

U vrijeme spokoja 

i u vrijeme nespokoja, 

spuπtat Êe se na tvoje grudi. 

Utjerivat Êe dug. 

I ti Êeπ davati i davati, 

ali iskupljenja neÊe biti. 

Nigdje nema Ëovjeku iskupljenja. 

U sebi nemaπ vrijednosti 

kojom bi platio. 

I sam si plaÊa za sve. 

41

42 

KOZLI 

spomladi se vali z viπin 

s hrupom belim 

navzdol navzdol se peni 

belo se peni spomladi z viπin sneg 

pridejo beli kozli 

od belega uroËeni 

v belo teËejo 

Ëisto bel je svet beline 

neshojen je nedotaknjen je 

brez stopinj je brez znamenj je 

mladi kozli teËejo drzno 

teËejo objestno 

in igrivo teËejo mladi kozli 

v breg brez madeæa 

in ko priteËejo do najveËje beline 

odmetavajo mlade kozlovske glave 

v belo jih posejejo 

v belo naroËje puhasto 

v belo polje kjer uspeva samo belina 

poleti pridejo gorjanci 

nabirat mlade kozlovske glave 

po krvavih roæah v snegu jih sledijo 

iz ruπevja jih trgajo 

med kamni jih razpoznavajo 

in jih tlaËijo, ah, v svoje globoke bisage

JARCI 

s proljeÊa se valja s visina 

s bukom bijelom 

nadolje nadolje se pjeni 

bijelo se pjeni s proljeÊa s visina snijeg 

dolaze bijeli jarci 

bijelim omaappleijani 

u bijelo trËe 

potpuno bijel je svijet bjeline 

neutaban netaknut 

bez stopa bez znakova 

mladi jarci trËe odvaæno 

trËe obijesno 

i razigrano trËe mladi jarci 

u brdo bez mrlje 

a kada dotrËe do srca bjeline 

odbacuju mlade jareÊe glave 

u bijelo ih zasiju 

u bijelo naruËje paperjasto 

u bijelo polje u kojem uspijeva samo bjelina 

ljeti dolaze gorπtaci 

brati mlade jareÊe glave 

po krvavim mrljama u snijegu ih slijede 

iz grmovlja ih trgaju 

meappleu kamenjem ih raspoznavaju 

i trpaju ih u duboke bisage 

43

44 

©KORPIJONI 

samotarji so 

svetloba jih boli 

hranijo se z æagovino mraka 

æivijo v stolpih iz Ërvojedine 

brezdomci so 

stisnjeni pod kamni 

v razpokah πpranjah 

spreπani od teæe 

ki se vali Ëeznje 

vËasih πvignejo gor gor v tiπino 

gor gor v mraz 

vËasih jim bela kri drhti v pesmi brez glasu 

na vrπiËku samote 

tam pod deæjem noËi 

se vzpnejo in zakliËejo klic tiπinast 

iz drugega srca jim odgovori drug klic 

potem cvetejo klici 

v razkosanih globoËinah 

globoko 

dol pod Ërnim nebom 

hitro se priæigajo 

tiho odcvetajo 

æivijo z æelom 

namerjenim v lastno srce

©KORPIONI 

samotnjaci su 

svjetlost ih boli 

hrane se piljevinom mraka 

æive u tornjevima od crvojedina 

beskuÊnici su 

stisnuti pod kamenjem 

u pukotinama prorezima 

spresovanoi teretom 

koji se valja preko njih 

katkada izbiju gore gore u tiπinu 

gore gore u studen 

katkada im bijela krv drhti u bezglasnoj pjesmi 

na vrhuncu samoÊe 

tamo pod kiπom noÊi 

popnu se i zaklikÊu zov tiπinast 

iz drugog srca odgovori im drugi zov 

potom cvjetaju dozivi 

u raskomadanim dubinama 

duboko dolje pod crnim nebom 

brzo se pale 

tiho otcvjetavaju 

æive s æaokom 

uperenom u vlastito srce 

45

46 

ZAPRL SEM VRATA 

zaprl sem vrata zunaj je noË 

korakov ni veË rosa rosi na stopinje 

trava klije skoz stran obrnjene oËi 

zaprl sem vrata zunaj se kotali 

po skalah blazni zvonec 

se zunaj prikazujejo kozlovske glave 

sesajo modrasi kozam vimena 

zunaj ponoËi 

zaprl sem vrata naj se moj vreπËeËi 

pekel razpase v noËi ponoËi 

po meni naj razsaja naj me poæirajo 

za zaprtimi vrati 

zublji in zubeljËki gibËni ponoËi 

KAMEN 

V sanjah mi je pripovedoval kamen, 

kaj misli kamen. 

V enem samem dolgem stavku mi je pripovedoval 

v sanjah kamen. 

»e bi se spomnil, kaj mi je povedal, 

Ëe bi se spomnil besed, ki jih je govoril 

v mojih sanjah. 

ko se mi je sanjal kamen.

ZATVORIO SAM VRATA 

zatvorio sam vrata napolju je noÊ 

nema viπe koraka rosa rosi na stope 

trava klija kroz u stranu okrenute oËi 

zatvorio sam vrata napolju se kotrlja 

po stijenju ludo zvono 

vani se prikazuju jareÊe glave 

sisaju poskoci kozama vimena 

napolju noÊu 

zatvorio sam vrata neka se moj vriπtavi 

pakao raspase po noÊi noÊu 

po meni neka hara neka me proædiru 

iza zatvorenih vrata 

plameni i plamiËci gipki noÊu 

KAMEN 

U snovima mi je pripovijedao kamen 

πta misli kamen. 

U jednoj jedinoj dugoj reËenici mi je pripovijedao 

u snovima kamen. 

Kad bih se sjetio πta mi je rekao, 

kad bih se sjetio rijeËi koje je govorio 

u mojim snovima, 

dok sam sanjao kamen. 

47

48 

NI» 

VËasih zgine v oblakih 

In je ni 

V jasnih noËeh poæira zvezde 

Velikega voza 

Z ostrim robom 

Takrat vem da je za robom 

NeskonËno Brezdno 

NiË 

GOVORI VODA 

Govori voda 

iz vodnih ust. 

Usta so v vodni glavi. 

V trogovoru govori voda, 

v jeziku brez besed. 

V πumenju iz tihote. 

Zakaj mi teËe Ëez sencí. 

Zakaj Ëez telo, ki ne utriplje. 

Ki molËi. 

Ne govori meni. 

Sebi iz svoje glave pripoveduje 

voda zgodbo brez zgodbe. 

Pesem brez besed 

je zapisana v vodi. 

V Ërkah neberljivih. 

IzreËena z jezikom, 

ki ga ni v ustih, ki jih ni. 

Ni ust. Vodenih vodnih ust.

NI©TA 

Katkada nestane u oblacima 

I nema je 

U vedrim noÊima guta zvijezde 

Velikih kola 

S oπtrim rubovima 

Tada znam da je iza ruba 

BeskonaËno Bezdan 

GOVORI VODA 

Govori voda 

iz vodenih usta. 

Usta su u vodinoj glavi. 

U trijalogu govori voda, 

jezikom bez rijeËi. 

©umom od tiπine. 

Zaπto mi teËe preko sljepooËnica. 

Zaπto preko tijela, koje ne pulsira. 

Koje πuti. 

Ne govori meni. 

Sebi iz svoje glave pripovijeda 

voda priËu bez priËe. 

Pjesma bez rijeËi 

zapisana je u vodi. 

Slovima neËitljivim. 

IzreËena jezikom 

kojeg nema u ustima, kojih nema. 

Nema usta. Vodenih vodinih usta. 

49

50 

»AS TVOJ 

Pride Ëas, ko ni veË Ëasa. 

Se stopinja ustavi in ne more naprej. 

Se oËi zazrejo v lastne oËi, 

s pogledom, nalitim z oËitkom. 

Kam si me pripeljal, pravijo. 

Zakaj si trd od strahu. 

Zakaj si ledeno nepremiËen. 

Pride Ëas, ko je Ëas krut. 

Je neizprosen. 

In so ustnice zamrznjene. 

V toËki, ko ni premikanja. 

In je jezik suh od spoznanja, 

ki kaËasto plane v odprtino 

grla. 

»as, ko se ustaviπ. 

Ko si led samega sebe. 

»as tvoj.

VRIJEME TVOJE 

Doapplee vrijeme, kad viπe nema vremena. 

Korak se zaustavi i ne moæe dalje. 

OËi se zagledaju u vlastite oËi, 

pogledom, natoËenim s prigovorom. 

Kamo si me doveo, kaæu. 

Zaπto si skamenjen od straha. 

Zaπto si ledeno nepomiËan. 

Doapplee vrijeme, kad je vrijeme surovo. 

Neumoljivo. 

I usne su zamrznute. 

U taËki, kad nema pomjeranja. 

I jezik je suh od spoznaje, 

koje zmijasto izbije u otvor 

grla. 

Vrijeme, kad se zaustaviπ. 

Kad si led samoga sebe. 

Vrijeme tvoje. 

51

52 

DOL DOL 

ko mislim na vse tvoje upe 

ki so vtisnjeni v stopinje tvoje 

jih sledim 

stopinje ki se naenkrat 

ugreznejo v meglo in blato 

in mraz mokrotni 

ko te priËakujem ko prideπ 

in tiho sedeπ zraven mene 

in vpraπam A vse a vse je πlo 

V trenutku, reËeπ, v trenutku 

nepriπtevnem je padlo dol dol 

je zginilo 

mislim kako si priπel z nogami 

razærtimi od zavratne poti 

kako ti vidim brlijo oËi brez odseva 

in gledam kako padajo teæki oblaki 

Ëez ostrine sten 

in sliπim kako prebadajo smrekovi vrπiËki 

trebuhe temnega vetra

DOLJE DOLJE 

kad mislim na sve tvoje nade 

koje su utisnute u stope tvoje 

slijedim ih 

stope koje najednom 

utonu u maglu i blato 

i studen vlaænu 

kad te oËekujem kad doappleeπ 

i tiho sjedneπ pored mene 

i upitam A sve a sve je otiπlo 

U trenutku, kaæeπ, u trenutku 

neuraËunljivom palo je dolje dolje 

nestalo je 

mislim kako si doπao nogu 

razjedenih podmuklim putem 

kako ti vidim πkilje oËi bez odbljeska 

i gledam kako padaju teπki oblaci 

preko oπtrine stijenja 

i sluπam kako probadaju vrhovi jela 

trbuhe mraËnog vjetra 

53

54 

GORI POEZIJA 

Ogenj prebira pesmi. 

Ogenj postavlja loËila. 

Hitri ogenj z zoglenelimi oËmi 

lista liste z zubljastimi prsti. 

Kdo bo bral verze, 

zapisane v æerjavici. 

Pregorele besede. Razpadle zloge. 

Zveriæene Ërke. 

Na kol nataknjena glava 

pesni pod zaprtimi vekami. 

»rno pesem nam poje glava, 

jo poje nesliπno iz odsekanega grla. 

Gorijo svetlolase pesmi z ognjem v laseh. 

Gorijo slavci nad mestom slavcev 

z oæganimi krili, s pregorelim 

gostolenjem v kljunu. 

Gorijo vrtnice v obzidanih vrtovih. 

Gorijo beznice, palice minaretov se lomijo. 

Cerkve gorijo. 

V ognju je zoglenelo vpraπanje, 

kaj je pesem. 

Gorijo obrazi ur, 

vsi naenkrat zaægani. 

»as pretekli, Ëas prihodnji 

frlita iz plamenov Ëasa sedanjega. 

Na vpraπanje, kaj je smrt, 

kaplja kri 

iz smrtne rane pravkar rojenega.

GORI POEZIJA 

Vatra Ëita pjesme. 

Vatra razluËuje. 

Brza vatra ugljenisanih oËiju 

Lista listove plamenastim prstima. 

Tko Êe Ëitati stihove 

zapisane u æeravici. 

Progorjele rijeËi. Raspale slogove. 

IzobliËena slova. 

Na kolac nataknuta glava 

pjesmi pod sklopljenim vjeappleama. 

Crnu pjesmu nam pjeva glava, 

pjeva je neËujno iz prerezanog grla. 

Gore svjetlokose pjesme s vatrom u kosi. 

Gore slavuji nad gradom slavuja, 

spaljenih krila, pregorjelog 

biglisanja u kljunu. 

Gore ruæe u obzidanim vrtovima. 

Gore krËme, palice minareta se lome. 

Crkve gore. 

U vatri je ugljenisano pitanje 

©ta je pjesma. 

Gore lica satova, 

sva najednom spaljena. 

Vrijeme proπlo, vrijeme buduÊe 

leprπa iz plamenja vremena sadaπnjeg. 

Na pitanje πta je smrt 

kaplje krv 

iz smrtne rane upravo roappleenog. 

55

56 

KROKAR 

Poæira 

navsezgodaj zvezdne oËi. 

Najbolj slastni del noËnega obraza, 

ki se ohlaja na visokih vzglavnikih. 

Nanjo se spusti, na posteljo noËno, 

in kljuje, kljuje. 

Kadar leti, leti skoz samoto. 

Kakor skoz votlino v votlini, 

ki gre z njim in se sproti obnavlja. 

Kadar se spusti nizko, 

perutnice oponaπajo 

glas vetra. Kose. 

Kakor da je veter planil z gore. 

Kakor da kosa kosi zrak. 

VËasih leti v dvoje. 

Tudi takrat je njegov let 

padanje v kroge samote. 

Tista, ki jo spremlja, 

je v tihi razdalji 

Ne dotikata se s perutnicami. 

V prostorih iz dveh kolobarjev 

letita. 

Poje na tri naËine. 

V treh razliËnih govoricah. 

Vse so sebi namenjene. 

Za lastno uho, za pogovor s sabo. 

Ni oponaπavec, ptiË kljukasti. 

»e oponaπa, tedaj sebe. 

tedaj svoje glasove, zapleteno 

govorico vijugastih klicev. 

Ko leti nizko, 

se mu na perutih lesketa 

Ërno kljubovanje kraljestva 

Skrivnosti.

GAVRAN 

Proædire 

prerano zvjezdane oËi. 

Najslaapplei dio noÊnog lica, 

koje se hladi na visokim uzglavljima. 

Na nju se spuπta, na postelju noÊnu, 

i kljuje, kljuje. 

Kada leti, leti kroz samoÊu. 

Kao kroz πupljinu u πupljini, 

koja ide s njim i usput se obnavlja. 

Kada se spusti nisko 

krila oponaπaju 

glas vjetra. Kose. 

Kao da je vjetar planuo s planine. 

Kao da kosa kosi zrak. 

Katkada leti udvoje. 

I tada je njegov let 

padanje u krugove samoÊe. 

Ona, koju prati, 

u tihoj je udaljenosti. 

Ne dotiËu se krilima. 

U prostorima od dva kolobara 

lete. 

Pjeva na tri naËina. 

U tri razliËita govora. 

Sva su sebi namijenjena. 

Za vlastito uho, za razgovor sa sobom. 

Nije oponaπatelj, ptica kukasta. 

Oponaπa li, tada sebe oponaπa, 

glasove svoje, sloæeni 

govor vijugavih doziva. 

Kada leti nisko, 

na krilima mu se bljeska 

crni prkos kraljevstva 

tajnovitosti. 

57

U PRVOM LICU 

Zdravko Grebo

Zdravko Grebo 

TRI VJE©TICE IZ RIJA 

Zapravo, iznijeti liËni stav, a govoriti u svoje ime u ovakvim 

vremenima, a ne podrazumijevati druge, teπko je, jer sve πto kaæete 

kao liËni stav odnosi se na druge i moraju se podrazumijevati 

u bilo kakvom obliku vlastitoga iskaza. I to ne moj liËni stav o 

knjizi Thomasa Manna ili Petrischa, nego moj liËni stav o jednom 

tragiËnom vremenu koje je iza nas sada, ako je iza nas? 

Poπto imam i privilegiju a i nelagodu da govorim prvi, ja 

mogu govoriti samo o onome πto je moje popriliËno traumati- 

Ëno iskustvo posljednjih deset godina. Ako bih sumirao tih deset 

godina, u krajnjoj liniji, u posljednje vrijeme smo popriliËno na 

tragiËan i tuæan naËin proslavljali razne desetogodiπnjice, od po- 

Ëetka rata u Bosni i Hercegovini, deset godina od prijema Bosne 

i Hercegovine u Ujedinjene narode, pa sve do apsurdne proslave 

deset godina stvaranja vojske Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. 

Pa, ne znam je li poπteno reÊi je li to moj æivotni poraz. 

Danas, kada mislim o tih posljednjih deset godina, mislim da je 

iskustvo sa kojim sam izaπao nakon svega toga popriliËno traumatsko 

i jedino o Ëemu sam pomiπljao jeste da iskreno potraæim 

pomoÊ psihijatra. Mi smo, na svoju sreÊu ili nesreÊu, roappleeni 

ovdje gdje smo roappleeni, baËeni smo na ovaj komad zemlje da 

ovdje provedemo æivot, to je naπ izbor i ako sve to uzmete u 

obzir, onda je teπko da Ëovjeku pod koæu stane sve ono πto smo 

imali kao iskustvo tih deset godina. Kada govorim o deset godina, 

ne mislim samo na Ëetiri uæasne godine nego na ono vrijeme 

koje je obiljeæeno poËetkom ‘90-tih pa sve do danaπnjih dana. 

Ovdje se desilo neπto kosmiËki znaËajno. Ne mislim da se samo 

nama desilo, vjerovatno se desilo u ovom cijelom regionu, vjerovatno 

se desilo i malo πire u centralnoj i istoËnoj Evropi, ali 

kako se to obiËno deπavalo u istoriji ili povjesti, Bosna i Hercegovina 

je morala na kraju izvuÊi krvavi kusur i mi smo taj kusur 

i platili. Platili smo ga na razliËite naËine. Prvenstveno ærtvovanjem 

svojih ideala, svojih uvjerenja, svoje vjere da je moguÊ 

nekakav bolji, pravedniji svijet, koji Êe poπtovati principe slobode 

i jednakosti meappleu ljudima, a pokazalo se da je to apsolutno 

nemoguÊe. Da smo otkrili da neko novo vrijeme nosi neke 

nove modele koji su se pretvorili u karikaturu, a to su etniËke 

identifikacije, koje su eskalirale u πovinistiËke, pa onda ponekad 

61

62 

i rasistiËke paradigme i koje su odnijele ogroman broj ljudskih 

æivota, koji su uniπtili kulturnu baπtinu, koji su protjerali ogroman 

broj ljudi s ovih prostora. I nakon svega toga pitate se ∑ 

sada veÊ nije ni estradno efektno reÊi, na kraju jednog milenijuma 

i na poËetku drugog ∑ pitate se πta uopπte jeste cilj, πta uopπte 

jeste ideja. “Mene je sramota πto sam Ëlan ovog tijela”, rekao 

sam na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. 

To je bila jedna od priliËno rutinskih sjednica. Meappleutim, 

veÊ u to vrijeme, to je bilo dvije godine prije svih dogaappleaja koji 

su obiljeæili ovu zastraπujuÊu istoriju bivπe Jugoslavije i Balkana, 

kada jednostavno, kako bi to pomalo konfekcijski rekli, stomakom 

viπe nisam mogao podnijeti ono πto se deπavalo u toj 

zemlji. Vjerovatno je veoma mali broj ljudi uopπte slutio πta 

nam se sprema. Ja sam znao. Ja jesam joπ uvijek u dobroj mjeri 

ostao Ëovjek ljevice. Ja u tu ideju jesam vjerovao, mislim u ideju 

demokratskog socijalizma. Meappleutim, vidio sam da je to apsolutna 

laæ. To je vrijeme sedam-osam godina nakon Titove smrti 

kada su njegovi nasljednici, jednostavno nedorasli zadatku, pokuπali 

da vladaju Ëvrstom rukom. Meni se to zgadilo. Mislim da 

je to pravi izraz. Onda sam to javno rekao i, ako me niko neÊe 

shvatiti pogreπno, u dugoj istoriji te partije koja ima i svoje svijetle 

trenutke, koja se zvala KomunistiËka partija, a poslije Savez 

komunista Jugoslavije, ja sam prvi Ëovjek koji je dobrovoljno 

izaπao iz njenog Centralnog komiteta. NeÊu reÊi, naravno, da 

time zasluæujem neki istorijski kredit, ali ljudi kao πto su Milovan 

–ilas, kao πto su Aleksandar RankoviÊ, kao πto su Latinka 

PeroviÊ, kao πto su Slavka DabËeviÊ-KuËar, bili su izbacivani. Ja 

sam æelio da iπetam iz svega toga i da te ljude nikad viπe u æivotu 

ne vidim. 

To jednostavno viπe nisam mogao podnijeti. Tu vrstu licemjerja, 

tu vrstu laæi. Dok sam æiv, vjerovat Êu u ideju, koja potiËe 

od francuske graappleanske revolucije ili makar u njen treÊi dio, 

osim slobode jednakosti, u bratstvo. Ja i danas, kao veÊ sredovjeËni, 

nostalgiËni, melanholiËni Ëovjek, joπ uvijek vjerujem u 

tu ideju. U tom trenutku sam shvatio da u ovoj zemlji, u zemlji 

u kojoj sam ja æivio, ne postoje snage da se ta ideja izvede na 

poπten naËin do kraja i da je ljudi kojima se u milionskim brojevima 

obeÊavao taj hilijastiËki cilj, jedna skoro kvazireligijska 

ideja, ostvare. Tada sam se rastao od svega toga i to je bio kraj. 

U toku rata jedan prijatelj, ne bi li ohrabrio i sebe i nas, citirao 

je arapsku poslovicu “Najbolji uvijek ostaju.” Ali kada bih 

htio biti ciniËan, nakon svega πto nam se desilo i nakon ovog 

gliba u kojem danas æivimo ∑ kada kaæem mi, joπ uvijek mislim

na sve svoje prijatelje koji æive i u Zagrebu i u Ljubljani i u 

Beogradu i u Skoplju i u Priπtini itd. ∑ znao bih preformulisati tu 

tezu… Naravno, ja bih, da æivim sto æivota, uvijek napravio isti 

izbor, jer ne bih znao kako bih obrazom i srcem izdræao da nisam 

bio u tom i takvom Sarajevu. Meappleutim, kada mislite o angaæmanu, 

o onome πto smo investirali u sve to skupa u ono vrijeme, 

mnogo viπe mi se sviapplea jedna reËenica koju sam Ëuo od jednog 

mladog pjesnika kojeg volim. On je rekao: “Ja sam ostao jer 

nisam imao hrabrosti da odem.” I danas se Ëini da je moæda to 

taËno, jer mi smo svi vjerovali u to vrijeme da se vrijedi oduprijeti 

jednoj primitivnoj, surovoj, totalitarnoj agresiji, mislim na 

cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, a pogotovo opsadi Sarajeva. 

Ja bih tu priËu ponovio. S druge strane, hajde da sada 

budem veseljak, da ne budem rezigniran, danas sam sticajem 

okolnosti razgovarao s nekim ljudima s kojima sam podijelio, 

pa, skoro bih rekao, ratniËko iskustvo, kojima kaæem: “Daj Boæe 

da se hoÊe ponovo zaratiti. To su bila herojska vremena”. Nije 

vjerovatno niπta novo i niπta pametno kada kaæem da su to vremena 

kada sam ja, zaista, osjeÊao da moj angaæman neπto znaËi. 

Bio to mali FM radio, bilo “Zidne novine”, bilo izdavaËka djelatnost… 

Meni je bilo bitno da budem s ljudima i koliko mogu da 

ih hrabrim da ostanemo na nogama, da ostanu ljudi, da se ne 

predaju, da ne pokleknu, da se ne pokolebaju, da ne uËine neπto 

zbog Ëega Êe kasnije kajati. I kako cijela ta priËa u svojoj banalnoj 

verziji glasi, takva teπka vremena uvijek kod dobrih ljudi 

pokaæu ono najbolje, kod loπih ljudi pokaæu ono najgore. Ja se 

nadam da sam bio u ovoj prvoj grupi, kao i veÊina Sarajlija. 

Kada smo poËeli da izdajemo “Zidne novine” bio je to pokuπaj 

da prebacimo viseÊe mostove iznad opkoljenoga Sarajeva. 

Dakle, to su bili neki krhki, klimavi mostovi prema hrvatskoj 

knjiæevnosti, prema srpskoj, prema slovenaËkoj, istovremeno 

prema svijetu, prema francuskoj, engleskoj, ameriËkoj, irskoj, 

palestinskoj, indijskoj. 

Sada se okupila jedna grupa ljudi iz tih zemalja koje su nastale 

raspadom Jugoslavije, da pokuπamo da napravimo neπto 

sliËno, da napravimo jedan Ëasopis koji Êe te krhke mostove, 

ratne, pretvoriti u neπto ËvrπÊe mostove preko kojih Êe se moÊi 

sigurnije iÊi bez bojazni da Êe ti konopci biti zaljuljani ili prekinuti. 

Kako je Marko VeπoviÊ rekao, dosta drastiËno na onom 

prvom okruglom stolu prije godinu dana, posveÊenom ovoj ideji 

osnivanja Ëasopisa: “Mi jesmo grupa ili ludaka ili zanesenjaka”. 

Tako je nekako rekao. Zato mislim da ovaj Ëasopis koji nastaje 

vjerovatno predstavlja pokuπaj da taj mali broj ljudi, koji se 

63

64 

ophrvao tom sirenskom zovu zla, krvi, voapplee, na ispravljanje istorijskih 

nepravdi koje su automatski znaËile uniπtenje drugih i 

svakog ko je drugaËiji, zasluæuje naπu paænju. 

Ovo πto “Sarajevske sveske” treba da urade jeste oËajniËki 

pokuπaj da joπ jednom budemo plemeniti i ozbiljni i u svojoj 

profesionalnoj aktivnosti, a u krajnjoj liniji zaπto ne i kao ljudi s 

imenom i prezimenom. Mislim da su “Zidne novine” najzna- 

Ëajnije πto sam ikad u æivotu uradio, mada, da budem poπten, ja 

sam to uradio instinktom. Ja sam nekakav bijedni profesor Pravnog 

fakulteta, prema tome to nije moja oblast. Pokuπavao sam 

stalno da kaæem kako nismo sami na ovom svijetu, kako ta vrsta 

kulturne interakcije jeste bitna, kako nas jednostavno hrabri i 

obogaÊuje i, kao πto rekoh, to je viπe bila ideja koja vam doapplee u 

snoviappleenju nego πto sam imao Ëvrst koncept iza toga. Meappleutim, 

neizmjerno sam sretan i ponosan na ta izdanja “Zidnih novina” 

u ono vrijeme. I moram da kaæem da, naravno, nijedno izdanje 

“Zidnih novina”, slovenaËko, pa makedonsko, pa albansko, pa 

srpsko i hrvatsko, ne bi bilo moguÊe da automatski, bez ikakvih 

∑ ne samo dodatnih veÊ ni prethodnih pitanja ∑ niste jednostavno 

prepoznali ljude koji su bili spremni da budu urednici bilo 

gdje da su se naπli na ovoj planeti i koji su napravili i izbore i 

redakciju i tekstove itd. To je bilo zaista znaËajno. Ne znam koliki 

je broj ljudi Ëitao “Zidne novine”, ali mislim da ako ih je 

proËitao i mali broj, to je bilo ohrabrujuÊe i to je onaj sloj ljudi 

koji u svemu, ne gubeÊi ni ponos ni dostojanstvo, ipak dræi 

bradu iznad vode. A to nam omoguÊava da danas ovakvi pokuπaji 

postanu zaista neπto πto budi neke nove nade, nove izglede 

da jednog dana ponovo uspostavimo na ovim prostorima 

kulturne veze. 

Kada sam prvi put 1995. godine otiπao u Beograd mnogi su 

bili πokirani. Povod je skoro anegdotski. Imam dobru prijateljicu 

∑ i ponosan sam na to prijateljstvo ∑ koja se zove Jasminka 

HasanbegoviÊ i ona je sada docent na Pravnom fakultetu u 

Beogradu. Ona je iz svoje ludosti ∑ nemojte se smijati, jer postoje 

i lude æene, a ona je jedna od takvih i to kaæem s divljenjem ∑ 

odluËila je da svoju doktorsku disertaciju, koja je maestralna 

(3.000 strana o topici i pravu) mora braniti pred onom komisijom 

koja je bila odreappleena prije poËetka rata. U toj komisiji smo, 

osim profesora VraËara, profesora Danila Basare, profesora Koste 

»avoπkog, bili joπ profesor Æarko Puhovski i ja. To je bio povod 

i to je, kao πto je “Politika” objavila u ono vrijeme, bila prva 

meappleunarodna odbrana doktorske disertacije, jer smo tada veÊ 

bili razliËite dræave. I to je bila avantura.

Poslije sam iπao da promoviπem popriliËno neuspjeπan poduhvat 

koji se zvao “Zdruæena lista”. To je bio prvi pokuπaj da se 

pobijede nacionalistiËke stranke u Bosni i Hercegovini. Ja mislim 

da svi moramo, svako na svoj naËin, raditi na uspostavljanju 

pokidanih veza, Ëesto bolno optereÊenih. Zar je moguÊe æivjeti u 

jednom regionu, gdje je manje-viπe rijeË o jednom jeziku, a ne 

saraappleivati bez obzira na politiËke prilike? 

Govorim o tim, kako bih rekao, egzotiËnim posjetama Beogradu. 

Sada je to normalno, sad to nije uopπte ni znaËajno, ni 

opasno, ni pravo, ni krivo. TreÊi put sam iπao kad je Mark 

Thompson promovisao svoju knjigu Kovanje rata. Dakle, uloga 

medija u izazivanju mrænje i svega ovoga skupa. Vjerovatno kao 

i veÊinu Sarajlija, ratne prilike su me tjerale ∑ i sve nas, ako smo 

uopπte imali priliku da izaappleemo iz te miπolovke koja se zvala 

Sarajevo ∑ ka Zagrebu. To je bio normalan put. I moram da 

kaæem da je to bio prvi put u mom æivotu da sam ja bolje upoznao 

Zagreb. O Beogradu sam, naprotiv, sve znao, jer moje gimnazijske 

godine, moje godine postdiplomskog studija, moj doktoratski 

kurs, sve je to bio Beograd. Mislim, osim Mostara gdje 

sam roappleen, osim Sarajeva gdje æivim, Beograd je bio to mjesto. U 

kontekstu ove naπe priËe veoma je znaËajno da moje iskustvo 

tog poslijeratnog Beograda (mada Beograd tada nije bio u ratu, 

mi smo bili u ratu), πto se tiËe nekakvih novouspostavljenih 

odnosa, tenzija, animoziteta itd., bilo popriliËno Ëudno iskustvo. 

Po prvi put sam se zapitao: Pa, ko smo to mi? Kakvi smo mi 

ljudi? Maloprije sam govorio o bratstvu koji uspostavlja jezik. To 

jeste bitna odrednica. Meappleutim, nisam prepoznao moj Beograd. 

Jednostavno ja nisam imao viπe taj osjeÊaj, jer ako imate 16 ili 

17 godina i æivite u Beogradu, to je Ëudno, mislim prve ljubavi, 

fudbal, kraapplee, utakmice itd. Meappleutim, ja ga viπe nisam prepoznao. 

Ja nijedno, to govorim sasvim odgovorno, mada znam da 

zvuËi patetiËno, nijedno svoje bitno prijateljstvo nisam izgubio. 

Naravno, sluËajna prijateljstva, razne budale, kolege itd., jesam 

pogubio i oni mene, naravno, i svako ima pravo na svoj izbor, 

ali ljudi sa kojima sam bio prijatelj, potpuno je svejedno, u 

Rijeci, Splitu, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Priπtini i Skoplju, 

pokazali su se kao pravi ljudi. Ja se nadam da Êu jednog dana, 

kao πto sam pokuπao, ne toliko u direktnom smislu, estradnom, 

teatralnom, a ne daj Boæe i materijalnom, uspjeti da im vratim 

malo onoga πto su oni u mene uloæili kad mi je bilo teπko. 

Ja sam to nekoliko puta rekao, ali æelim i da ponovim, da je 

bombardovanje Beograda, ili kako se to eufemistiËki zove zraËni 

udari protiv Jugoslavije, neπto πto predstavlja pomalo brutalan i 

65

66 

ciniËan naËin rjeπavanja problema koji se moraju rjeπavati na 

politiËki naËin. Ja jesam imao puno razumijevanja i dan danas 

ga imam, mada sada, naravno, u sasvim drugoj formi, za dugogodiπnje, 

decenijama duge moæda i vjekovima duge patnje albanskog 

naroda na Kosovu. Meappleutim, ipak mislim da je taj problem 

trebalo rijeπiti politiËkim pregovorima. 

No, ja se ne usteæem da to kaæem. Mislim da nikad mi neÊe 

biti jasno zaπto su sruπili mostove u Novom Sadu. Da li je to 

ukljuËilo MiloπeviÊa, koji je bio miljenik meappleunarodne zajednice, 

s kojim je Richard Holbrooke ili veÊ ne znam kako se zove ta plejada 

likova, popriliËno leæerno pila viski i mislila da je on garant 

mira na Balkanu. Prema tome, da je neko htio, hajde sada da se 

vratimo ponovo na vlastiti prag, rat u Bosni i Hercegovini mogao 

je biti zaustavljen na samom poËetku. Iz kojih misterioznih razloga 

do toga nije doπlo, ostaje nam da nagaappleamo. Zaπto je toliki 

broj ljudi morao da izgubi æivote, ruke, noge, zaπto je toliki broj 

æena morao biti silovan, zaπto smo imali koncentracione logore, 

zaπto je toliki broj ljudi otiπao iz ove zemlje, to ostaje na savjesti 

tih ljudi koji sada dræe moralne lekcije cijelom svijetu. 

Neminovno se postavlja pitanje, kakva je odgovornost svakog 

pojedinca i cijelih naroda u tom vremenu zla koje nastane 

bez obzira gdje nastaje i kako, u Rusiji, u NjemaËkoj, ovdje kod 

nas, a formula je jasna: treba ubiti svakog ko ne misli kao ti ili 

ko neÊe da veruje kao ti, ko je druge nacije. 

Glucksmann u knjizi Dobro i zlo kaæe: “Problem Hitlera nije 

u tome πta je on æelio da uradi i kakva je nedjela poËinio, nego 

je problem u Ëinjenici kako je dozvoljeno da on sve to uradi. Ne 

moæemo se samo zadovoljavati konstatacijom da je on ludak. 

Treba pozvati na odgovornost savremenike koji su mu otvorili 

aleju moÊi, dakle nas same”. 

Meappleutim, uvijek imate jednu novu malu nelagodu, a ona se 

sastoji u ovome: na koji naËin imamo pravo da govorimo o kolektivnoj 

krivici ili, sa druge strane, na koji naËin imamo pravo da 

ne govorimo o kolektivnoj krivici, jer to je teorija banaliteta. 

Hitler jeste doπao na vlast na sasvim legalan naËin, kao MiloπeviÊ, 

kao Tuappleman, kao i ovi domaÊi nacionalni lideri u Bosni i 

Hercegovini, kao OVK na Kosovu. Mogao bih varirati temu 

Slovenije i Makedonije na sliËan naËin, ali su donedavno izbjegli 

ove strahote koje su se nama ostalima desile. Prema tome, prva 

Ëinjenica je da su ti ljudi, govorim o Bosni i Hercegovini, na 

apsolutno legalan naËin izabrani. Uopπte neÊu da govorim o 

teorijama zavjera, o prevarama, o kraapplei glasova ∑ mislim da to 

nije taËno. Ti ljudi su legalno dobili izbore. To znaËi da ih je

narod htio. Ja sam mislio da Bosna i Hercegovina moæe izbjeÊi zlohudu 

sudbinu Srbije, tadaπnje Jugoslavije i Hrvatske koji su opetovano 

glasali za apsolutno totalitarne reæime i svoje voapplee. Meappleutim, 

i u Bosni i Hercegovini se deπavaju, ili su se deπavale, sliËne stvari. 

Prema tome, zaista je nepristojno govoriti u kolelektivnim kategorijama. 

Nikad ne moæete reÊi svi Srbi su ovakvi, svi Hrvati su 

onakvi, svi Boπnjaci su na treÊi naËin isti. Meappleutim, s druge strane 

i narod, a vjerovatno nas u kontekstu ove priËe prvenstveno zanima 

intelektualna elita, ne moæe reÊi da ne snosi dio odgovornosti. 

Iz komoditeta ili straha, oËekivanja novih sinekura, potpuno mi je 

svejedno, ljudi su masovno pristajali uz te programe. Mislim da 

zadatak nekoga ko do sebe dræi toliko da moæe makar s polukreditom 

ponijeti ime intelektualca, jeste da prvenstveno razotkriva, demaskira, 

demistifikuje i optuæuje te totalitarne, πovinistiËke, nacionalistiËke 

tendencije u vlastitoj sredini. 

Meappleutim, stvar je principa, a princip glasi: svaki zloËin je 

zloËin. Da li se radi o 20 ili 200 hiljada u ovom kontekstu nije 

bitno. Mislim da niko na ovim prostorima, pa u krajnjoj liniji 

ukljuËujuÊi i mene, nije amnestiran. Ja mogu priËati bajke koje 

mi se sviappleaju, jer mislim da su osnovane, da Sarajevo u kom smo 

proveli rat jeste na neki Ëudnovat naËin odoljelo izazovu revanπizma 

i osvete. Meappleutim, neÊu nikada zaboraviti da postoje 

sluËajevi zloËina protiv drugih naroda u Sarajevu. I nikad neÊu 

razumjeti zaπto, upravo zbog tog moralnog kredita koji se podrazumijeva, 

ti zloËini nisu procesuirani odmah. Da li nas je ovaj 

rat nauËio da ne moæemo æivjeti zajedno? Ne znam, sumnjam. 

Moæda i ovo poslijeratno vrijeme pokazuje da, osim Ëasnih izuzetaka, 

nas stalno uËe da su etniËke, religijske i ostale razlike ustvari 

krucijalne, a da nije bitno ono πto je naπe zajedniËko iskustvo, 

kulturno, istorijsko, æivotno, da æivimo tu zajedno. U tom 

smislu mislim da nijedna od strana koja igra na eksluzivno 

etniËku politiËku pravdu, nije nevina. Cijelo ovo zameπateljstvo, 

ovaj uæas je poËeo u Sloveniji, pa je izvezen u Hrvatsku, pa je 

izvezen u Bosnu, a onda je sada izvezen i u Makedoniju. I ærtve 

za koje smo imali simpatije, koje smo pomagali, mislim na 

Albance, nisu uopπte njeæne prema srpskoj manjini koja je ondje 

ostala. Radi se o principu. Potpuno je svejedno, jedan Ëovjek ∑ 

jedan Ëovjek, jedna glava ∑ jedna glava. Svaki zloËin se raËuna i 

svaki zloËin mora biti kaænjen. A to kako Êe zavrπiti povjest, ko 

Êe kako objasniti kako je sve poËelo i ko je πta radio, o tom po 

tom, ako budemo æivi. 

Æelim da kaæem na kraju neπto o ljudima koji imponuju u 

zlim vremenima. Ono πto je mene fasciniralo u svemu tome, 

67

68 

osim naravno Radeta KonstantinoviÊa, koji je neuporediv, koji 

uopπte ne spada u naπu priËu, jer nas je veÊ davno nadvisio, jesu 

ljudi sa svih strana, koji svojom smjeloπÊu svjedoËe da je svaki 

pokret suprotstavljanja nasilju, dakle diktaturi, moguÊ u svako 

doba. 

Naravno, mogu govoriti o ©keljzenu MaliÊiju, o Vetonu 

Suroiju, o nekim ljudima u Skoplju, o pokojnom Miladinu ÆivotiÊu, 

o Vladanu VasiljeviÊu, o Kosti ObradoviÊu, Filipu Davidu, o 

Dubravki UgreπiÊ i Slavenki DrakuliÊ, o Nadeædi »aËinoviÊ, Radi 

IvekoviÊ i, naravno, mnogim drugima. Kada govorimo o Beogradu, 

hoÊu da pomenem Nataπu KandiÊ, Sonju Biserko, Borku 

PaviËeviÊ ∑ tri vjeπtice iz Rija kako ih ja zovem. Koliko su hrabrosti 

imale te æene koje su u jednoj, vjerovatno nepodnoπljivoj, klaustrofobiËnoj, 

ksenofobiËnoj, histeriËnoj atmosferi uspjele da odræe 

i obraz i da urade sjajne stvari i da se suprotstave milionima i 

milionima ljudi i da ostanu moralno i intelektualno poπtene. 

Stoga mislim da je to moguÊe. Naravno da puno koπta. To je æivotni 

izbor. Moæete jednostavno da se prikljuËite razuzdanoj gomili 

ili moæete izabrati drugu poziciju. Pa ni u Sarajevu nije bila 

rijetka nekakva navodna samozatajnost ili povlaËenje u privatnost. 

Ne uËestvujem ni u Ëemu, πto znaËi oËekujem pobjednika. 

Ne, treba biti kadar suprotstaviti se, pa πta koπta da koπta. Zaista 

mislim da uvijek, otkad je svijeta i vijeka, postoje hrabri ljudi, i 

πto mi kao Hercegovcu nije lako izgovoriti, postoje hrabre æene. 

Æene su se pokazale hrabrije, bilo kao pisci, bilo kao reæiseri, bilo 

kao aktivisti u oblasti ljudskih prava. Bile su zaista fantastiËne, 

bile su sjajne. I to je izbor, mislim to je ljudski izbor. Tako birate 

svoj æivot, tako ga oblikujete. Naravno, svako od nas odluËuje 

πta Êe od svog æivota napraviti. 

Uvek su me zabrinjavali ti primjeri hrabrosti, bez obzira na 

to da li su bili u ratu, da li su bili u onim prelomnim trenucima 

u umjetnosti ili istoriji, ti ljudi koji su pravili iskorake i probijali 

zidove, da li opsade Sarajeva, da li nekih tradicionalnih opsada, 

plemenskih opsada. Uvijek sam se divio pojedincima i njihovoj 

hrabrosti. Radi se o znaËaju pojedinca u malom i u velikom, na 

planetarnom nivou, o prekrasnim primjerima hrabrosti, dosljednosti, 

moralne ËistoÊe. 

Ono πto je za mene intrigantno jeste da talenat ne ide paralelno 

s moralnom hrabroπÊu. Mi moæemo misliti πta god ho- 

Êemo, ali Dobrica ∆osiÊ je dobar pisac, ozbiljan pisac. Vjerovatno 

njegov pandan u Hrvatskoj je Ivan Aralica koji, takoappleer, 

nije zanemarljiv pisac, ali su se obojica pokazali kao politiËke i 

ljudske hulje u svemu ovome.

Kako je Thomas Mann znao prepoznati faπizam, a Heidegger 

nije? Kako ga Karl Schmit nije znao prepoznati, a Willi Brandt 

jeste? O Ëemu se radi? To je misterija i to je ono o Ëemu sve vrijeme 

razgovaramo. Ne mislim, naravno, da smo mi najbolji ljudi 

na svijetu, ali to je uvijek stvar vlastitog izbora: πta hoÊete da uradite. 

Ono πto bi, moæda, u tome bilo takoapplee znaËajno naglasiti 

jeste da, za razliku od nekih gamena i baraba koji traæe sitni πiÊar, 

postoje ljudi koji od toga nemaju nikakvu neposrednu korist, ali 

vjeruju. Vjeruju u ideju, ne znam Ëega… nacije, tisuÊgodiπnjeg 

hrvatskog dræavotvornog sna ili Srba kao nebeskog naroda ili po 

prvi put moguÊnosti stvaranja muslimanske dræave. Jednostavno 

su misionari, a takvi su najopasniji. I to znaju mnogi ovdje. 

69

DNEVNIK 

Bogomil –uzel

Bogomil –uzel 

NA RUBU ... ONOGA 

©TO MI/NAM SE DE©AVA 

Dnevnik, retrospektivni (ili u retrovizoru) 

HoÊe li biti (ili neÊe) Struπkih veËeri poezije od 22. do 26. 

avgusta 2001.? 

Ovo je pitanje koje mi u toku Ëitavog ljeta, povremeno ali 

konstantno, postavljaju svi (ponekad i ja samom sebi), a osobito 

novinari ∑ u iπËekivanju, razumije se, negativnog odgovora koji 

bi se podudarao s njihovim (a moæda i opπtim) “sindromom katastrofiËnosti”, 

kako veÊ ja obiËavam da nazovem njihovu praksu 

(i /ne/svjesnu strast) da objavljuju samo crne vijesti u svojim redovnim 

izvjeπtajima iz “kriznih regiona” u kumanovskom i tetovskom 

kraju o svakodnevnim teroristiËkim akcijama albanskih 

“bandi i kaËaka”. ObiËno poËinju uvodnim pitanjem: “Koliko je 

pozvanih pjesnika za ovogodiπnje Struπke veËeri poezije (SVP) 

veÊ otkazalo svoj dolazak?” Poπto im kaæem da su dosad odustala 

samo dvojica, i to iz liËnih razloga a ne zbog “situacije”, obi- 

Ëno uslijedi mala pauza, pa, eventualno, zahvaljivanje za datu 

informaciju; ali ovo posljednje, ovo πto Êu sada napisati, nikako 

da objave: prema mojim saznanjima i prema saznanjima Odbora 

SVP, festival Êe se ipak odræati, a mi i dalje intenzivno nastavljamo 

s pripremama u vezi sa programom i organizacijom... 

Ali ovo “katastrofiËno” raspoloæenje, i to ne samo kad su u 

pitanju medijumi, nastavlja se i poslije 13. avgusta, kad je potpisan 

Okvirni dogovor (OD) od strane lidera Ëetiriju vodeÊih 

partija (makedonskih: VMRO-DPMNE-a i SDS-a, prve, koja je na 

vlasti, i druge, opozicione, ali prinuappleene da uapplee u koalicionu 

vladu; i albanskih: DPA, koja je u vladajuÊoj koaliciji od izbora 

1998, i PDP-a, koja je takoapplee u aktuelnoj koaliciji) i od strane 

predsjednika Republike Makedonije ∑ a, razumije se, pod kljuËnim 

prtiskom i nadzorom “medijatora/olakπivaËa pregovora”, 

tzv. “meappleunarodne zajednice”, Amerikanca Dæejmsa Perdjua i 

Francuza Fransoa Leotara iz Evropske Unije. ZnaËajni (iako ne i 

kljuËni) dio makedonske javnosti strahuje da su, samim potpisivanjem 

OD, prodani (izdani) makedonski interesi. Drugi izraæavaju 

sumnju u to da Êe se OD ostvariti prema oËekivanju, a naroËito 

da Êe naoruæani pripadnici OslobodilaËke armije Albanaca 

73

74 

(ONA) dobrovoljno svuÊi uniforme i predati oruæje (simboliËnu koliËinu 

doduπe ∑ samo tri hiljade i tristo komada i to na tri “rate”). 

Makedonska javnost, a vjerovatno i “prosjeËni” Makedonac, 

teπko gutaju ovu “knedlu”, koju su mu pripremili i potpisali 

predsjednik Boris Trajkovski (koji je jedva bio izabran na izborima 

1999, i to u drugom krugu u kom su presudili glasovi albanskih 

biraËa, organizovanih i instruiranih od strane DPA) i lideri 

vlasti i opozicije (premijer LjupËo Georgijevski i Branko Crvenkovski), 

prinuappleeni prethodno da uappleu u nenormalnu koaliciju i 

da tako (pod prinudom, a ne dogovorno-koaliciono) rade u 

okviru zajedniËke vlade. Evidentan je joπ od poËetka bio, na 

primjer, raskorak izmeappleu ministra policije (VMRO-DPMNE) i 

ministra vojske (SDSM) u njihovim pojedinaËnim akcijama protiv 

albanskih terorista, pa Ëak i u onima rijetkim zajedniËkim. 

DjelimiËno zbog ove neusaglaπenosti, ali i zbog pritiska “meappleunarodne 

zajednice” da se teroristima (ili “ustanicima”) “srazmjerno” 

odgovori, policija i armija nisu uspjele da istjeraju 

pripadnike U»K-a ubaËene sa Kosova, a joπ manje da se obraËunaju 

s Ëlanovima ONA regrutovanim dobrovoljno ili pod prinudom 

iz redova lokalnih Albanaca iz kumanovskog i tetovskog 

kraja. »ak i kad im se ukazala jedina prilika da udare svim 

raspoloæivim snagama po dobro utvrappleenim teroristima u selu 

AraËinovu, koje se nalazi u neposrednoj blizini Skoplja (na 

starom putu ka Kumanovu), morali su veÊ poslije prve sedmice 

da se povuku i da dopuste intervenciju ameriËkih snaga KFOR-a, 

koje su doπle sa Kosova i koje su odvele albanske buntovnike 

svojim blindiranim vozilima sa zatamnjenim prozorima zdrave 

i Ëitave u “nepoznatom pravcu”. U znak protesta protiv ovog 

oËiglednog, ali i na neki naËin dobrovoljnog poraza, masa gnijevnih 

makedonskih demonstranata uπla je sljedeÊe veËeri u 

Skupπtinu i, poπto je vandalizovala nekoliko prostorija i opoganila 

hodnike, povukla se tek poslije naknadnih disciplinskih 

mjera koje je sprovela policija. Ruπenje vlasti bi, inaËe, dovelo 

do opπteg haosa i anarhije. 

Dakle, druge alternative, osim potpisivanja OD, nije ni bilo. 

Time je bar postignuto neko primirje, buduÊi da su se zadovoljili 

glavni zahtjevi Albanaca u vezi s predstojeÊim promjenama Ustava 

RM: uveden je “drugi sluæbeni jezik” (osim makedonskog s ÊiriliËnim 

pismom), “koji govori najmanje 20% graappleana” i to, kako 

u liËnim dokumentima svih graappleana, tako i u administraciji u okvirima 

lokalne samouprave u sredinama u kojima je zastupljen isti 

procenat etniËkog “nemakedonskog” stanovniπtva (πto je, zapravo, 

i dosad bila praksa); traæena je odgovarajuÊa zastupljenost

graappleana iz redova svih etniËkih zajednica u organima dræavne 

vlasti, a za zakone koji se direktno tiËu prava “manjina” (iako se 

ova “peæorativna” rijeË redovno izbjegavala), u Skupπtini Êe, 

pored toga πto Êe se odluËivati veÊinom glasova prisutnih poslanika, 

morati da se obezbijedi i dopunska veÊina prisutnih poslanika 

“iz redova zajednica koje nisu u veÊini u RM” (πto znaËi 

da Êe, na primjer, od sadaπnjih 25 albanskih poslanika za takav 

zakon morati da glasa bar njih 13). Obezbijeappleen je joπ i novi 

Zakon o lokalnoj samoupravi i, πto je najvaænije, amnestija za 

sad veÊ “bivπe” Ëlanove ONA, kao protivusluga za potpuno raspuπtanje 

njihovih jedinica i za djelimiËno (ali dobrovoljno) razoruæanje. 

KonaËno, poπto se zavrπi s “implementacijom” svih 

uslova iz OD, preporuËeni su i vanredni izbori s prethodnim 

dobrovoljnim raspuπtanjem parlamenta i to u najskorije vrijeme, 

taËnije: 27. januara 2002.! 

Iako je i tad bilo jasno da ispunjavanje svih odredaba OD 

neÊe teÊi tako glatko i u skladu s datim rokovima, kao i da Ëinom 

njegovog potpisivanja i oËekivanim (iako otegnutim i razvu- 

Ëenim) usvajanjem tog dokumenta od strane Skupπtine svakodnevne 

ili povremene teroristiËke akcije neÊe prestati, nama je 

bilo dato “zeleno svjetlo” za nastavak priprema u vezi s organizacijom 

Struπkog festivala na osnovu zacrtanog (ili nuæno redukovanog) 

programa. “KatastrofiËari” su, meappleutim, i dalje oËekivali 

glavnu vijest koja bi, na primjer, glasila da Êe se SVP odloæiti 

na neodreappleeno vrijeme, baπ kao πto je prethodno (Ëak i prije 

potpisivanja OD), poËetkom avgusta, otkazan Svjetski kongres 

PEN-a, koji je trebalo da bude odræan na obali Ohridskog jezera 

krajem septembra i poËetkom oktobra 2001. godine. To je, ipak, 

bila odluka Meappleunarodnog PEN centra sa sjediπtem u Londonu 

i tu je odluku Makedonski PEN centar, kao organizator, morao 

prihvatiti; dok mi, u vezi s odræavanjem Struπkog festivala, nismo 

zavisili ni od Ëijeg drugog rjeπenja osim od naπeg zajedniËkog. 

Dopunsku podrπku, Ëak i bezbjednosnu garanciju, dobili 

smo od MUP-a i od lokalne struπke gradske vlasti. 

I posljednja dilema: hoÊemo li imati festival s redukovanim 

programom ili ne, otpala je kad smo doznali da u Strugu dolazi 

naπ laureat (i dobitnik Nobelove nagrade za knjiæevnost za 1995. 

godinu) ©ejmas Hini i da Êe u cilju predstavljanja savremene portugalske 

poezije doÊi i Ëetiri njihova pjesnika od pozvanih πest. 

VeÊ duæe vremena sa ©ejmasom razmjenjujem faks-poruke koje 

se uglavnom tiËu nekih neophodnih objaπnjenja u vezi s mojim 

prevodom njegovih pjesama. Bio je ljubazan da mi odgovori na 

sva pitanja, bez obzira na to gdje se u tom trenutku nalazio: na 

75

76 

Karibima (na ostrvu Sveta Lucija, u gostima kod Dereka Volkota), 

u Oksfordu (na predavanjima) ili kod kuÊe (kad nije bio u Dablinu, 

kontaktirao sam s njegovom sekretaricom). Ali konaËan 

odgovor na pitanje da li Êe doÊi u Strugu ili neÊe nije mi dao sve 

dok mi se jednog nedjeljnog jutra, na desetak dana prije poËetka 

Festivala, nije javio na mobilni telefon, po prvi put. “Da te nisam 

zatekao u nezgodno vrijeme, kao na primjer: dok vodiπ ljubav?” 

naπalio se. “Ne, ne, veÊ dok obavljam vrlo sliËnu intimnu 

potrebu”, vratio sam mu u istom maniru, poπto je veÊ bio Ëuo 

πum vode iz kazanËeta u mom toaletu. Iznasmijali smo se dobro 

i on je potom rekao: “Ja sam Irac i nisam od onih, kako ih ti veÊ 

zoveπ, ‘katastrofiËara’, od onih koje je lako natjerati da pokriju 

glavu (‘duck my head’). Ali buduÊi da sam, htio-ne htio, javna 

liËnost, ne mogu sam donijeti odluku da li da doappleem u Strugu ili 

ne. MoraÊu u vezi s tim da Ëujem i miπljenje irskog ambasadora, 

izvjesnog gospodina Brendona Mak Mahona, koji u okviru organizacije 

OSCE radi u BeËu.” Reagovao sam brzo: “A da li moæemo 

da pozovemo i njega kao poËasnog gosta?” ©ejmasu se dopala 

ideja i rekao je da Êe odmah telefonirati ambasadoru da ga 

pita da li prihvata, ali da u vezi s tim, naravno, treba da mu se 

javim i ja. 

Sjutradan ujutro javio se i gospodin Mak Mahon i rekao je 

da prihvata ponudu, potvrappleujuÊi da Êe poletjeti avionom zajedno 

sa Hinijem iz BeËa, preko Ljubljane, za Ohrid dvadeset i prvog 

uveËe. Ipak je, dakle, bio presudan plan ©ejmasa Hinija da 

doapplee direktno u Ohrid i da odleti makar i jedan dan prije nego 

πto se zavrπi Festival, jer je imao obavezu da otputuje u Juænu 

Afriku na neku konferenciju za mir. Prethodno sam se, poËetkom 

avgusta, sa Krisom Ejdæijem, ameriËkim pjesnikom koji æivi 

u Belfastu, za vrijeme mog kratkog boravka u njegovoj kuÊi na 

KorËuli, bio dogovorio da ©ejmasu predloæim takav plan. Kris je 

trebalo da doapplee istim avionom kojim Êe doÊi i bosanska pjesnikinja 

Vojka SmiljaniÊ-–ikiÊ, koju sam isto tako upoznao na 

KorËuli. Naπ laureat, dakle, ne bi mogao da Ëita svoju poeziju na 

mostu na Drimu u toku posljednje struπke veËeri, ali veÊ smo bili 

odluËili da mu nagradu Zlatni vijenac dodijelimo joπ u toku prve 

noÊi na sveËanom otvaranju Festivala (kao πto smo to bili napravili 

i s “krunisanjem” V. H. Odna 1971. godine). 

©ejmas Hini stigao je avionom “Adrija Ervejza” na ohridski 

aerodrom neπto poslije ponoÊi 22. avgusta, a mi smo ga doËekali 

sa svim poËastima. Na aerodromu je dao kratku izjavu, u kojoj je 

objasnio zaπto je pristao da doapplee u Makedoniju u toku jedne 

ovako “krizne” situacije ∑ parafrazirajuÊi Aristotela; rekao je da

se pjesnici trude da stvore nemoguÊe, a o moguÊem neka raspravljaju 

drugi, filozofi i politiËari. Odmah se vidjelo da je u sjajnoj 

formi, sa osjeÊajem da kaæe pravu rijeË na pravom mjestu i u pravo 

vrijeme. A imalo je i vremena i raspoloæenja za poslijeponoÊnu 

sjedeljku uz hladno meze i vino. Poπto je s druge stane do 

mene sjeo ambasador Mak Mahon da bi me brifirao o “situaciji”, 

vidio sam odmah da Êemo se s njim slagati kao da je Ëlan pjesniËke 

“klape” (isto kao πto je on veÊ poËeo da se slaæe, kao pravi 

Irac, sa naπom æutom rakijom). 

Sjutradan, poslije doruËka, Festival je trebalo nezvaniËno da 

poËne simpozijumom na temu “Poezija u tranziciji i transformaciji”. 

Dok smo pijuckali kafu na πanku u lobiju hotela “Drim”, 

upozorio sam ©ejmasa da bi bilo prigodno da se i on pojavi na 

simpozijumu, makar i na kratko, i to na poËetku. “Je li zato πto 

me poslije oËekuje konferencija za πtampu, a prije toga i saappleenje 

drveta u parku?” ∑ “Ne, to te oËekuje sjutra. Danas te oËekuju 

samo na simpozijumu.” ∑ “Moje drvo, a? Misliπ, drvo πto Êe me 

nadæivjeti?” ∑ “Pa ako nisi zaboravio da kopaπ lopatom...” ∑ “Ne, 

kao pravi farmerov sin nikad neÊu odustati od lopate”, rekao je 

i dodao da je, kad veÊ treba da se pokaæe na simpozijumu, najbolje 

da to uradi odmah... 

I tako je Festival poËeo da se kotrlja po programu. Bilo nam 

je, doduπe, preporuËeno da πto viπe budemo u hotelu ili u Domu 

poezije, ali pala je kiπa, pa se sjutradan prijem odbora SVP ionako 

desio u lobiju hotela, a sveËano otvaranje proπlo je bez iluminacije 

(takvo vjeπtaËko “mangupisanje” stvarno nam nije bilo 

potrebno dok su se na naπem sjeverozapadu odvijale prave vojne 

“iluminacije”). Pjesma Konstantina Miladinova “Tuga za jugom” 

proËitana je u sali Doma, u sjajnoj glumaËkoj interpretaciji –orappleija 

Jolevskog, uz sav napeto uzdræani patos, πto je, usred opπteg 

muka, sluπaocima izmamilo podjednako i uzdræane uzdahe i 

suze. (I meni su, priznajem, zasuzile oËi.) Slijedilo je Ëitanje po 

jedne pjesme trinaestorice stranih pjesnika, koje je zavrπilo Ëitanjem 

pjesme “Kopanje” naπeg laureata. Nakon toga ja sam se popeo 

na binu da predam Zlatni vijenac ©ejmasu, prethodno pro- 

Ëitavπi odluku Upravnog odbora o dodjeli nagrade. Zatim su po- 

Ëeli da sijevaju blicevi fotoaparata i morao sam da pomognem 

©ejmasu da otvori poklopac kutije da bi pred kamerama pokazao 

Zlatni vijenac, ali s visoke bine na kojoj smo se nalazili nije bilo 

lako to i uraditi, jer su objektivi snimatelja bili dolje u auditorijumu, 

pa sam stalno morao da pridræavam krhki vijenac da ne 

ispadne iz leæiπta. (Zbog toga me je jedan maloumni lokalni novinar 

“okrivio” da sam æelio da “prisvojim” Vijenac za sebe!) Zlatni 

77

78 

vijenac Ëuvamo u sefu hotela, pa je ©ejmas imao prvu pravu priliku 

da ga vidi tek kod kuÊe ∑ i, kako mi je javio, telefonom, bio 

je oduπevljen ruËnom filigranskom obradom Vijenca, a kvalitet 

toga rada potvrdio je i neki ekspert ∑ njegov prijatelj. 

I niπta se nije desilo od onoga πto se moglo oËekivati da Êe 

se desiti kao incident za vrijeme Festivala. Struga mi je izgledala, 

doduπe (i moæda ne samo meni), povremeno sablasno polupusta; 

posebno se ovo odnosi na plaæu pored hotela “Drim”, koja 

je u toku prethodne dvije godine moga “direktorovanja” Festivalom 

(makar i u funkciji vrπioca duænosti) bila obiËno prepuna 

kupaËa, naroËito Albanaca ∑ lokalnih ili turista iz Albanije. Kako 

je odmicao Festival, svakim narednim danom bivali smo sve sigurniji 

da Êe se sve tako i zavrπiti ∑ zajedno sa zavrπnim Ëitanjem 

Mostovi; koje je, zbog smanjenog broja zemalja-uËesnica (“samo” 

30, a tradicionalno je Ëitao po jedan pjesnik iz svake zemlje), 

ovaj put trajalo neπto kraÊe ∑ sat i po. (Prethodne, normalne, 

2000. godine Mostovi su trajali cijela dva sata i kusur!) Doduπe, 

samo nas nekoliko znalo je za nepredviappleene smetnje koje je trebalo 

prebroditi na odgovarajuÊi naËin i uspjeπno. 

Na primjer, zbog navodnog renoviranja crkve Sveta Sofija u 

Ohridu (ohridsko-debarski mitropolit naredio je da renoviranje 

poËne nekoliko dana prije Festivala), “portret” dobitnika Zlatnog 

vijenca po prvi put se odræao u predvorju manastira Sveta Bogorodica 

u Kaliπtu, koji smo prije dvije godine “otkrili” kao lokaciju 

za joπ jedno meappleunarodno Ëitanje, ali i kao “matine” u toku 

dana. Istog dana, ali uveËe, i skoro na istom mjestu, no ovaj put 

osvijetljenom reflektorima, za direktan prenos preko dræavne RTV 

Skoplje (sa jezerom u pozadini za one koji su to gledali; njima je 

prenos bio joπ impozantniji), Ëitam kratku besjedu o ©ejmasu 

Hiniju kao o roappleenom, ali i (na)uËenom pjesniku, i na kraju skoro 

nevoljno zavrπavam molitvom: “Da nas Bog saËuva od novih ærtava 

i da blagoslovi naπeg pjesnika-laureata!” Poπto su glumci pro- 

Ëitali njegove pjesme u makedonskom prevodu, ustaje i ©ejmas da 

proËita nekoliko pjesama uz dodatnu besjedu, u kojoj makedonskog 

pjesnika uporeappleuje sa Orfejem koji treba da izvuËe svoju 

Euridiku iz podzemlja uz osjeÊanje sve svoje ljubavi, ali da se pritom 

ne osvrne i da je ne izgubi. Jednako teæak zadatak, ali moæda 

joπ uvijek ostvarljiv. Zaπto da ne probamo istinski ∑ opet i opet? 

A nove ærtve veÊ su se desile i za vrijeme Festivala ∑ dva 

Makedonca, vlasnici jednog motela u tetovskom kraju, bukvalno 

su razneseni πtapovima dinamita vezanim za njihova tijela, a 

stari manastir sa crkvom u selu Leπok razruπen je minama koje 

su postavili albanski teroristi.

Posljednju zajedniËku veËer ©ejmas i ja odluËujemo da provedemo 

izvan protokola (kojeg jedva i da ima otkad mu je ministarka 

za kulturu rekla “gudbaj”) zajedno sa joπ desetak bliskih prijatelja 

u jednom privatnom restoranu u Strugi, na naπ raËun. Kad je 

zavrπio s veËerom (posluæene su bile njemu sad veÊ omiljene 

belvice), ©ejmas je zapalio zasluæenu dugu cigaru “havana” (jedini 

luksuz koji je sebi priuπtio povodom dobijanja Nobelove nagrade, 

a sve na raËun cigareta s kojima je raskrstio), pa mi πapuÊe 

na uvo da ga kao Ëujemo samo Bog i ja: “Znaπ, poπto mi je nezgodno 

da primim i onih 2.000 ameriËkih dolara i Zlatni vijenac, 

dozvoli da te pare prepustim Festivalu. I, razumije se, ako moæe 

da platim veËeru za sve.” ∑ “Ne”, kaæem mu. “Ako odricanje od 

novËanog dijela nagrade i mogu prihvatiti, kao gest tvoje velikoduπnosti 

(s pokrivanjem troπkova Festivala ionako uvijek kuburimo), 

veËeru ne moæeπ da platiπ. Jer ti si joπ uvijek naπ gost, a mi 

smo tvoji domaÊini.” 

Ipak, kako se kasnije ispostavilo, raËun za veËeru je veÊ bio 

platio Brendan, irski ambasador. Ali kada sam ja Ëuo za to i kad 

sam zatraæio da mi da raËun, on je udario o sto i ustao kao da ho- 

Êe da se potuËe. “Dosta mi je toga. Ja niπta ne mogu da platim kad 

sam s vama. Pa zaπto sam onda dolazio kao predstavnik svoje 

zemlje?” I kad sam morao da se saglasim s ovom privilegijom 

koju mu daje ambasadorska funkcija, na izlazu je uhvatio pod 

ruku ©ejmasa, ali i mene s druge strane da ga Ëujem. “Za tvoju 

utjehu”, rekao mi je, “ovo me je koπtalo isto toliko koliko bi me 

koπtala jedna veËera za dvoje u BeËu. Ali kad doappleem sljedeÊi put 

u Irsku”, obratio se ©ejmasu, “ovo Êu ti duplo naplatiti!” 

Iste veËeri, dok smo se opraπtali pred hotelom, oni su nadgledali 

pakovanje glavnog prtljaga (zajedno s kutijom u kojoj je 

bio Zlatni vijenac) u kola koja ujutro teba da ih odvezu na ohridski 

aerodrom. “Ko je stavio one dvije flaπe æute rakije u prtljaænik?” 

pitaju me. “Otkud ja znam? Pa zar niste dvojica?” πalim se. 

“NeÊete valjda dijeliti jednu flaπu, i to usput?” 

Dakle, Ëetrdesete Struπke veËeri poezije proπle su uobiËajeno, 

ali i uz uobiËajenu napetost. Moæda ne baπ najbljeπtavije jubilarno 

∑ kao πto je moglo. Na primjer, od trinaest æivih dobitnika 

Zlatnog vijenca koji su bili pozvani, doπla su samo dvojica: najmlaapplei 

Horhe Husto Padron iz ©panije (svi ostali su veÊ u poodmaklom 

uzrastu) i Tomas ©apkot iz Australije, koji je uz naπu 

pomoÊ izdejstvovao da mu putne troπkove plati Australijski savjet 

za kulturu (usput i za dodatna njegova Ëitanja u Beogradu i u 

Budvi). Doπao je i manji broj uËesnika iz inostranstva (37) od 

uobiËajenog, ali ∑ po mom miπljenju ∑ bilo ih je taËno koliko i 

79

80 

treba. Oduvijek sam mislio i zalagao se za smanjenje broja pjesnika. 

Vaæna su imena, a ne broj uËesnika i zastupljenost zemalja 

da bi svaki pjesnik imao πansu da proËita i viπe od samo jedne 

pjesme. Proπireni i obogaÊeni program, posebno kad je u pitanju 

broj publikacija u sopstvenom izdanju SVP (koje smo dijelili 

besplatno!), trebalo je uskladiti i sa veÊom profesionalizacijom 

organizacije Festivala na raËun njegove spontanosti i improvizacije, 

te kampanjske manifestnosti. Sve sam pripreme vrπio ja 

(od kuÊe) i Odbor iz Skoplja, a tamo nismo imali ni kancelariju 

sa neophodnim sredstvima (kompjuteri, faks-maπine, telefoni). 

Takozvani “programski sektor” u Skoplju ove je godine ostao i 

bez tehniËkog sekretara, a Ëitava je prepiska iπla uglavnom preko 

mene i uz usluge “na pozajmicu” (faks i e-mail), a uz sluæbenu 

upotrebu samo dva mobilna telefona! Ostalo je da se istinska 

profesionalizacija uradi u neko drugo (sretnije?) vrijeme. 

Jedina mana ovogodiπnjeg Festivala moæda je bila to πto smo 

dozvolili gradonaËelniku Struge (Romeu Derebanu, ime mu je 

skoro postalo paradigma) da zavrπni piknik napravi (doduπe on 

je platio raËun), umjesto kao i uvijek do sada na ostrvu usred izvoriπta 

Svetog Nauma, na jednoj livadi u blizini struπkog sela Moroiπte. 

I ovo je mjesto moæda nekad bilo svetiliπte, o Ëemu su 

svjedoËili stogodiπnji platani i nova mala crkva, podignuta ili 

svjeæe obojena nedavno; ali se Ëinilo kao da je u meappleuvremenu 

prestalo da zraËi iznutra. Tako se πtedra avgustovska svjetlost, 

samo djelimiËno ugaπena kroπnjama drveÊa, razlivala rasipniËki 

po svjeæe pokoπenoj travi ∑ kao πto se rasipniËki uskoro rasprostrla 

i hrana od ruËka po postavljenim stolovima; a mi zasjeli pored 

njih kao na seoskoj svadbi (koja pokuπava da sakrije sirotinju 

nudeÊi premnogo jela i piÊa), zaglibljujuÊi svoje stolice sve dublje 

u meku zemlju, tjerani nekim neidentifikovanim osjeÊajem stida. 

Kao πto je trebalo da nas bar jednom dodirnu krilima anappleeli 

ohridske crkve Sveta Sofija, tako je bilo neophodno i da nam 

Sveti Naum umije i obriπe lica tamoπnjom ljekovitom i istinski 

boæanskom svjetloπÊu; ne samo odbljeskom izvorskih voda, veÊ 

svjetloπÊu svojom samom jednako izvornom, istoËniËkom. Umjesto 

toga, dok sam πetao moroiπkom livadom, nazdravljajuÊi posljednji 

put starim i novim prijateljima i poznanicima (sa podijuma 

pred crkvicom iz zvuËnika su treπtale narodne pjesme i kola), 

gledao sam joπ uvijek krmeljava ili veÊ umorna lica, prije iscrpljena 

nego preobraæena ovom gozbom. Samo su lica lokalnih 

pjevaËa i igraËa narodnih kola bila ozarena i zajapurena sopstvenom 

unutraπnjom duhovnom svjetloπÊu, ali kao da ona nije 

mogla da se prenese i na lica sluπalaca i gledalaca. Polovina od

njih veÊ je bila odlutala negdje drugdje, na putovanje koje ih je 

oËekivalo ili su veÊ u mislima bili stigli svojim kuÊama. 

Polako se stiπavalo i druæeljubivo raspoloæenje uËesnika, 

koje se pojavilo tako spontano i nenametljivo prve veËeri po 

zavrπetku simpozijuma kraj izvora VevËanske rijeke pod Jablanicom. 

Za to je zasluæan gradonaËelnik starog naselja VevËani 

(ili “VevËanske Republike”, kako je veÊ oni sami zovu) Vasile 

Radinoski, kojega sam upoznao joπ 1987. godine, dok je vodio 

omladince koji su πtrajkovali glaappleu, protestujuÊi protiv uzurpatorske 

æelje nekih opπtinskih moÊnika da im oduzmu vev- 

Ëansku vodu za opπtu i, Ëinilo se, rasipniËku distribuciju za navodnjavanje 

njiva okolnih sela (makedonsko-muslimanskih i 

albanskih). Na dobro rasporeappleenim (uveËe Ëak i osvijetljenim) 

stazama oko izvora, po rustikalnim stolovima od balvana sa 

grubo izdjeljanim sjediπtima ili klupama unaokolo Vasile nas 

je prostoduπno, ali od srca, nudio hljebom, pitama i kolaËima 

svojih sugraappleana (sugraappleanki). Podrazumijeva se, i lokalnom 

rakijom i vinom. I lokalnim “Ëuvarima”, koji su povremeno 

virili iz okolnog grmlja! Iako su autobus kojim smo doπli predvodila 

policijska kola (trebalo je proÊi kroz albansko naselje 

Veleπta, ali je lokalni “bos” ∑ sitni trgovac svim i svaËim, pa i 

“bijelim robljem” ∑ dao “besu” da neÊe dozvoliti nijednom od 

njegovih “boraca za veÊa prava” da mu pokvari “biznis”), raspoloæenje 

kod svih pjesnika i gostiju ubrzo je postalo opuπteno 

kad su se poslije kratke πetnje pored izvora rasporedili oko 

stolova na osnovu prvih poznanstava i razgovora. DoËekali 

smo Ëak i naknadni dolazak ©ejmasa i Brendana, koji su doπli 

jednim naπim kombijem zajedno sa mojom æenom, koja ih je 

naπla ispred hotela u Strugi, poπto su zakasnili jer su kasno 

napustili neko OSCE vozilo, kojim su se prethodno πetali oko 

jezera. Imali smo zaπto i ostati duæe u svjeæoj noÊi, pa makar 

i zgurani na skamijama oko jednog stola, ali u jednom rijetko 

uzviπenom raspoloæenju da se bude uvijek na pravom mjestu 

i u pravo vrijeme. O tome svjedoËe “kvantni skokovi” nekoliko 

trenutnih snimaka na kojima se prepoznaju ozarena lica 

(pored veÊ spomenutih) i srpske pjesnikinje Radmile LaziÊ, 

Izraelke ©eron Has, slovenaËkog Bosanca Esada BabaËiÊa, srpskog 

Makedonca Duπka NovakoviÊa, Crnogorca Pavla GoranoviÊa, 

Dankinje Ane Mari Dinezen, portugalske pjesnikinje Ane 

Haterli i Pedra Tamena, i mnogih drugih koji su prethodno 

bili u Strugi, a koji sad viπe nisu meappleu nama veÊ su, kao diskretna 

energetska zraËenja vjeËnog “kvantnog vakuuma”, prisutni 

iza naπih leapplea. 

81

82 

“Rat i mir”, knjiæevna konferencija 

u Norveπkoj, 3-5. IX 2001. 

U toku pretposljednjeg dana Struπkog festivala faksom mi je 

doπla “blagovijest” ∑ poziv da uËestvujem na knjiæevnoj konferenciji 

“Rat i mir”, koju za nekoliko dana, poËetkom septembra, 

organizuju norveπka vlada i Nobelov institut za mir, uz uËeπÊe 

petnaestak pisaca iz cijeloga svijeta, od Juæne Koreje do Meksika 

(meappleu pozvanima vidim imena ©tefana Hejma, Andrea Brinka, 

Amosa Oza i Jevgenija Jevtuπenka, jedinog poznatog pjesnika). 

Iako mi je odmah bilo jasno da sam pozvan u posljednji Ëas kao 

predstavnik zemlje kojoj se trenutno “dogaapplea” naslov teme konferencije 

(“ni rat, ni mir”), ali uz dobre æelje da uspjeπno zavrπi u 

Strugi “poznati svjetski pjesniËki festival”, pomislih da bih sa 

zadovoljstvom trebalo da prihvatim poziv, zato πto, ma koliko 

mi bio potreban odmor kod kuÊe, isto mi je toliko potrebna i 

jedna distanca od cijele ove “buke i bijesa” u kojima se svi nalazimo, 

ne samo u Strugi veÊ i u Skoplju; da bih vidio gdje sam ja 

kao pojedinac, a i kao predstavnik zemlje Ëije ime joπ uvijek 

ispunjava stranice i ekrane svjetskih medija. Ovo sam otprilike i 

rekao telefonom sluæbenici norveπke ambasade u Skoplju, prihvatio 

bih poziv, ali samo pod dodatnim uslovom: da mi obezbijede 

da povratna avionska karta bude preko Ljubljane, jer πestog 

septembra poËinje festival u Vilenici (njegov direktor Istok Osojnik 

zakazao je i susret direktora nekoliko evropskih festivala), a za 

deveti sam veÊ bio potvrdio svoje uËeπÊe na meappleunarodnom Ëitanju 

u Trstu. SljedeÊeg dana norveπka ambasada se saglasila da 

povratna karta bude preko Ljubljane, ali su me opomenuli da 

prethodno treba da izvadim slovenaËku vizu. 

Kad sam se dvadeset i sedmog avgusta vratio u Skoplje, ispostavilo 

se da bi problem mogao biti moj ispunjeni pasoπ ∑ u 

njemu je bila ostala samo jedna prazna stranica i neka ona bude 

za slovenaËku vizu, ali da li Êe “πengen” viza, koja mi joπ uvijek 

vaæi, biti validna i za Norveπku? U norveπkoj ambasadi prvo nisu 

ni sami znali kako da mi odgovore na to pitanje. Norveπka je potpisala 

dogovor za prihvatanje “πengen” viza u proljeÊe 2001. 

godine, ali moja viza je bila izdata nekoliko mjeseci prije toga (i 

zato tamo nije bilo oznaËeno da vaæi i za Norveπku). Kad sam se 

sljedeÊeg dana pojavio u ambasadi, sluæbenik koji izdaje vize tvrdio 

je da moja “πengen” viza moæe biti validna i za Norveπku uz 

dodatni peËat preko same vize, ali njegova πefica, tipiËna nordijka, 

koja samo πto je ugasila jednu cigaretu veÊ je poËela da pali

drugu, vrtjela je nepovjerljivo glavom i rekla da bi trebalo da pita 

nadleæne u Oslu. I dok sam Ëekao u njenom “ofisu”, stiæe nam 

glas da je ustvari u pravu bio sluæbenik ∑ Albanac! 

SljedeÊeg dana je, dakle, na jedinoj poËasno-rezervisanoj stranici 

moga pasoπa trebalo obezbijediti prokletu slovenaËku vizu. 

Uz pomoÊ veza, razumije se, i to dvostrukih ∑ jedne preko Ljubljane 

(javio sam se Istoku, na krajnjem zapadu naπe bivπe “jugojebene” 

domovine, da se javi svom novom ambasadoru u Skoplju), 

a druge preko æene slovenaËkog ambasadora, poznanice moje 

æene sa nekih ranijih skupova za æenska prava (Slovenci su 

uveli vize za makedonske graappleane ∑ a i mi odmah “zauzvrat” za 

Slovence ∑ i to odnedavno, ali je veÊ poËeo da ih bije glas da su 

veoma “tvrdi” u izdavanju viza). 

Otvaram ovdje zagradu da bih saopπtio da ta rigidnost, koja 

se graniËi s ksenofobijom, joπ uvijek traje i kao dokaz za to navodim 

posljednji sluËaj Lidije Dimkovske, jedne od najboljih makedonskih 

mladih pjesnikinja. Iako je odnedavno udata za Slovenca, 

moæe da boravi u Sloveniji samo s jednomjeseËnom vizom, 

poslije Ëega mora da napusti zemlju, a moæe se vratiti tek poslije 

mjesec i po; ali opet samo sa vizom za jednomjeseËni boravak. 

Druga, blistava, strana medalje je to da sam ja, razumije se, dobio 

vizu joπ istog dana poπto sam podnio prijavu i da me prije 

toga vrlo ljubazno, i to ukazavπi mi poπtovanje na dobrom makedonskom, 

doËekao liËno ambasador i poËastio me (slovenaËkim) 

sokom. 

Tridesetog septembra, zahvaljujuÊi posebnoj ljubaznosti norveπke 

ambasade, dobijam povratnu avionsku kartu preko Ljubljane 

i sljedeÊeg dana, u rano jutro, veÊ letim avionom “Svisera” 

preko Ciriha za Oslo. U podne na aerodromu u Oslu prolazim 

pasoπku kontolu s posebnim zapeËaÊenim pismom norveπke 

ambasade u Skoplju i s pozivom norveπke vlade da uËestvujem 

na konferenciji. I, poπto se ona odræava u Tromzeu, “najsjevernijem 

univerzitetskom gradu” na svijetu, sjevernom Êu vjetru 

doÊi s leapplea; ali me tamo, kod Hiperborejaca, oËekuje, znam, topli 

majËinski zagrljaj Golfske struje i, moæda, djeviËanstvo joπ uvijek 

netaknutog prvobitnog raja ∑ jedva pronalazim jedino mjesto 

za puπenje. Ulazim, u stvari, u jednu izolovanu zastakljenu 

prostoriju i po prvi put se osjeÊam segregiranim ∑ razumije se, 

zbog sopstvenog grijeha, koji dijele i drugi puπaËi raznih boja i 

rasa. Prostoriju su tako zadimili, u svom zasebnom praktikovanju 

poroka, Ëak i unutra u eksperimentalnoj izolaciji in vitro. 

Sigurno sam napravio neku gorku grimasu prije nego πto sam 

zatraæio dozvolu da sjednem, zato πto mi se sapuπaË smijeπi za 

83

84 

stolom i kaæe πiroko raspjevanim ameriËkim akcentom: “Oh yes, 

we are a dying race! Aren’t we?” ∑ “Indeed”, slaæem se svojim 

zarapplealim britanskim akcentom. “Are they not?” pitam πeretski, 

pokazujuÊi na lica koja ravnoduπno prolaze pored naπeg zastakljenog 

kaveza, u kom neki zaostali neandertalci prizivaju prevremenu 

smrt kao opπteljudski grijeh. Amerikanac je poËeo da se smije i 

odjednom se toliko zakaπljao da je, gaseÊi naglo cigaretu, naprasno 

izletio iz kaveza da uhvati malo od onog svjeæeg vazduha 

koji kao da je ekskluzivno pripadao manje smrtnima od nas. 

Na aerodromu u Tromzeu Ëekao me je jedan stvarno visok, 

plav i plavook nordijac s minibusom. Pridruæio nam se i jedan 

niæi, crnomanjasti »ileanac sa stomaËiÊem, novinar, a unutra nas 

je veÊ Ëekao njegov kolega iz Letonije. Govori se, podrazumijeva 

se, engleski i to na solidnom akademskom nivou. Raspitujem se 

o pjesnicima iz njihovih zemalja koji nisu ove godine doπli u 

Strugu. Letonac s respektom govori o Skujenijeksu, koji nije samo 

pjesnik veÊ i poslanik u njihovom parlamentu (i veliki borac 

za stvaralaËka i nacionalna prava pod ruskom dominacijom), u 

kojem sad jedva da ima poneki Rus, iako Rusi Ëine gotovo polovinu 

ukupnog stanovniπtva, ali joπ uvijek su praktiËno bez prava 

glasa. »ileanac odreËno vrti glavom ∑ nikad nije Ëuo za Otana 

Lara, Ëileanskog pjesnika. Poπto sam ih ukratko informisao o 

situaciji u Makedoniji, odgovarajuÊi na njihova ljubazna, ali ne 

i pretjerano znatiæeljna pitanja, dozvoljavaju mi da se povuËem 

iz daljeg meappleusobnog upoznavanja i da postepeno zadrijemam 

∑ kao πto su se polako tokom dugog sumraka poËele gasiti i 

zeleno-ljubiËasto-kafene boje pejzaæa kroz koji smo prolazili. U 

snu Ëujem »ileanca kako sam sebi saopπtava prve utiske iz Norveπke 

kao da je kod kuÊe, sa svim ovim fjordovima i ostrvima s 

kopna nakostrijeπenog prema okeanu. I ja se iznutra osjeÊam 

jednako prisno, iako me stvarno voze kroz neku gornju zemlju, 

u kojoj su oblaci u stvari leteÊa ostrva, a vozilo vikinπki brod koji 

guta prostor Ëudoviπno zinutom glavom pramca naprijed, prema 

zapadu: Grenland i Njufaundlend ∑ novopronaappleena zemlja mog 

(i naπeg konaËnog makedonskog) odmoriπta. Da, i ja sam kod 

kuÊe, u svojoj odjeÊi i u drijemeæu i sa vjeËnom Ëeænjom kao 

stvarnoπÊu: da mi je more uvjek nadohvat pogleda... 

Prene me tako joπ jedan pogled prema moru, koje se sada πiri 

prema nekom drugom daljem kopnu, moæda konaËno najisturenijem 

ka Atlantiku. I zaprepaπÊuje me luk joπ jednog mosta koji 

preskaËe neki drugi fjord ili morski rukavac, jer u Tromzeu je 

bilo nekoliko jednako graciozno izvijenih svodova preko horizonta. 

“Koliko joπ ovakvih mostova imate?”, uzvikujem spontano. A

vozaË mi odgovara da je to dio programa socijalne politike norveπke 

vlade da ne ostavlja prorijeappleeno stanovniπtvo priobalja iz 

fjordova i sa ostrva bez komunikacionih veza sa ostatkom zemlje 

i da tako stimuliπe dalji normalan æivot i u ovim zabaËenim 

predjelima. Revenues, prihodi od norveπke nafte koju crpe platforme 

kraj obale, uze mi rijeË iz usta »ileanac. I veÊ s vrha luka 

mosta kojim prolazimo vidimo joπ jedan manji pogrbljen most 

koji vodi ka jednom joπ zapadnijem ostrvu πto svjetluca upaljenim 

svjetlima. “E, to je Somaroj, Ljetno Ostrvo”, kaæe nam vozaË. 

Naπa veËeraπnja destinacija. Poznato izletiπte, ali na kraju 

sezone neÊe biti mnogo ljudi osim nas, iako je vikend. 

U predvorju hotela koji je gotovo srastao s obalom doËekala 

nas je kao prava domaÊica jedna gospoapplea iz Ministarstva inostranih 

poslova i, dajuÊi mi kljuË od sobe, pozvala me na intimnu 

zakusku u susjednu prostoriju. Gore, u sobi, poπto sam se 

istuπirao, odjednom me uhvatila takva æelja da se bacim u postelju 

da sam se jedva natjerao da se presvuËem i da opet siappleem 

dolje u trpezariju. Tamo je veÊ bilo zasjelo tridesetak uËesnika, 

domaÊina i gostiju konferencije, a “mala intimna zakuska” sadræala 

je toliko morskih specijaliteta koliko dotad nisam imao prilike 

da vidim na jednom mjestu. Za neke od njih morao sam da 

pitam i πto su. “O, to su pipci lokalne krabe.” (»itave cijevi pune 

bjelanËevina.) “A ovaj crni file je dimljeno fokino meso.” (“Zar 

ih joπ ubijaju?”, pitam se.) Jedan veÊi crni reæanj, skoro providan, 

koji se krza dok ga stavljam u tanjir, u stvari je marinirano 

kitovo meso. A raËiÊa i raznih πkoljki, koliko god poæeliπ. Jedva 

uspijevam da ih natrpam u jedan tanjir i da naappleem mjesto gdje 

Êu da sjednem i da grickam na miru. 

Ali kraj mene sijeda jedno njeæno i nasmijano æensko lice, 

Ëini se kao da me poznaje: Kirsti Blom, sekretarica norveπkog PEN 

kluba. Tad se sjetim odakle se znamo. “Zar niste bili u Skoplju 

pretproπle godine?” ∑ “Da”, potvrappleuje mi. Dugo smo razgovarali 

o tada tek zavrπenim Struπkim veËerima poezije 1999. “Sve do 

juna niste znali da li Êe se Festival odræati zbog krize na Kosovu.” 

∑ “I zbog NATO bombardovanja Jugoslavije”, dodajem. Za ovogodiπnji 

Festival nismo znali hoÊe li se odræati ni do poËetka 

avgusta, ali ipak smo ga odræali, i to po jubilarni Ëetrdeseti put. 

Iako, za razliku od prethodne dvije godine, ovaj put bez uËeπÊa 

norveπkog pjesnika, jer nam je poπtovani Kurt Odegard otkazao 

u poslednjem trenutku, navodno zbog bolesti. A on je, pored 

ostalog, i poËasni konzul Republike Makedonije u Norveπkoj. 

“Da, da”, potvrappleuje mi nevoljno Kirsti. “Kurt se, izgleda, teπko 

prehladio poslije svojeg pjesniËkog festivala u Noldeu.” ∑ “Koji 

85

1 Nakon takve historije, 

kakva buduÊnost?! 

(Prim. ur.) 

86 

se ipak odræao, iako bez uËeπÊa makedonskog pjesnika zbog naπe 

‘situacije’”, zadirkujem je ja. Na ovo Kirsti slijeæe ramenima i prelazi 

na svoj dio posla ∑ na ovoj konferenciji ona Êe biti medijator 

sesije na kojoj uËestvujem ja s jednim Palestincem. Iako Êe to 

biti tek u utorak, ja joj kaæem da ne brine. Valjda se do tada neÊu 

razboljeti. (A u sebi mislim: “Bar Êu imati vremena za odmor.”) 

Kirsti me ostavlja da “se obraËunam” s rakovima, ali me s 

druge strane jedna gospoapplea, volonterka iz organizacije, poziva 

da joj se pridruæim s Ëaπom vina (bijelog ili crnog?) kako bi me 

upoznala s druπtvom oko sebe. “Hajde da poËnem s bijelim,” kaæem 

i premjeπtam se na stolicu pored nje. “Ovo je Vladimir Tolstoj. 

Da, da, pra-praunuk slavnog Lava.” On ustaje da me pozdravi i 

vidim da, stasom bar, ne liËi mnogo na robusnog patrijarha. “I 

æivite na Jasnoj Poljani?” ∑ “Da, baπ tamo.” Ali tek od prije dvije 

godine, otkad su ga naznaËili da bude kustos muzeja koji samo 

πto nije poËeo da se raspada zbog nebrige ruskih vlasti u vrijeme 

opπte naπe boljke “tranzicije”. A rusku tranziciju sigurno nije 

lako proÊi ∑ kao ni Pasternakovo “polje” tranzitornog nam æivota. 

“Ali vi ste bar imali nekakav kapitalizam kome se moæete 

vratiti”, kaæem mu. “Onaj od prije Prvog svjetskog rata (kad je 

samo jedna Ukrajina proizvodila æita za cijelu Evropu), ili bar 

onu kratkovjeËnu demokratsku vladu Kerenskog od februarske 

do oktobarske revolucije 1917.” ∑ “Da, da”, smije se Voloapplea. “Iako 

je Putin bivπi πef KGB-a, moæda Êe nas on vratiti u carsku Rusiju 

pod vlast nekrunisanog cara.” ∑ “Ili dvorskog RaspuÊina,” dodajem. 

“Mislim na pisca,” objaπnjavam mu, “Ëiji sam dugi intervju 

proËitao u vrijeme svog kratkog boravka proπle godine u Moskvi 

i uËinio mi se predimenzionirano nacionalistiËkim Ëak i iz naπe 

balkanske vizure.” Ovaj je RaspuÊin tada izjavio da bi vratio Rusiju 

u “narodnjaπtvo”, u doba prije Petra Velikog, koji je svojim 

“zapadnjaπtvom” unio samo razdor u rusku duπu i od tada je raspolovio 

na dva suprotstavljena dijela. “A znate li odakle je ovaj 

novi RaspuÊin?”, pita Voloapplea i odmah mi odgovara. “Iz Arhangelska, 

gdje ljudi joπ uvijek æive od krompira, ribe, peËuraka i kitovog 

ulja. Ali vraÊanje u proπlost teπko Êe nam nadoknaditi buduÊnost”, 

dodaje. Ili kao πto mi je Piter Liota bio prenio miπljenje 

nekog svog ameriËkog kolege o Makedoniji i Balkanu: “After such 

history, what future?!” 1 Iz Ëega bi trebalo da proizaapplee zakljuËak 

da buduÊnost pripada onima bez (bremena) proπlosti i istorije. 

Odjednom i iznenada (ali po æelji) poËinju da sluæe kremsupu 

od crnog luka, poslije Ëega idem da uzmem francuskog sira, 

pa prelazim na crveni Bordo. Ali veÊ poslije prve Ëaπe osjeÊam kako 

mi se polako i nezadræivo zatvaraju oËi, a bogami i uπi, za svako

dalje sluπanje i voappleenje razgovora, πto je siguran znak da treba 

da odem i da legnem. 

Ne znam ni sam kako sam pronaπao krevet, ali me ujutro 

probudilo sunce snopom zraka pravo u oËi. Vidim da je jedva 

osam sati, ali se osjeÊam dobrano naspavano, pa ustajem i gledam 

kroz prozor. Ledina, trava i poljsko cvijeÊe odozdo polako 

isparavaju iz noÊne rose, a susjedni morski zaliv svijetli i mreπka 

talase po sitnom πljunku. Pada mi na pamet luckasta misao kako 

bi bilo da odem i da se buÊnem u ovaj srdaËno pruæeni rukavac 

Atlantika i prisjeÊam se da sam juËe u kupatilu vidio bade-mantil 

u koji bih se mogao uvuÊi samo s kupaÊim gaÊama na sebi. 

I veÊ se vidim kako skakuÊem po plitkoj vodi, kompletno 

najeæen, razumije se, iako osjeÊam da je voda neπto toplija od jutarnjeg 

vazduha. Da, kao da je grije neka nevidljiva æiËica moÊne 

Golfske struje. Strovaljujem se u neki virËiÊ dubine barem do 

pojasa i pokuπavam da plivam da bih se oslobodio hladnoÊe koja 

me steæe oko zglobova ruku i nogu. Pravim desetak patetiËnih 

zamaha, pokuπavajuÊi da otplivam ka dubini, ali shvatam da sam 

se ponovo nasukao u sitni pijesak drugog pliÊaka. Ispravim se da 

toboæe potrËim prema puËini i tada primijetim drugog ludaka 

koji desetak metara ispred mene pravi iste skakutave korake i tek 

zatim potpuno uranja u vodu, ali ko zna hoÊe li moÊi i da pliva. 

Meni je veÊ dosta tog viπe trËkaranja nego plivanja, ali bar 

sam ispunio svoju ludu æelju da se buÊnem u najsjeverniju taËku 

Atlantika na kojoj sam ikad bio. Ogrnut bade-mantilom i s kapuljaËom 

na glavi ulijeÊem u hotelsko predvorje, gdje me zaprepaπteno 

gleda jedna od ËistaËica. “Gdje vam je sauna?” pitam 

viπe zato πto nemam kud, ali kad mi ona veÊ pokaæe put stepenicama 

dolje prema podrumu, kaæem samom sebi: “Zaπto da 

ne? Bar Êu se zagrijati.” I veÊ ulazim kroz dvostruka vrata u jednu 

Êeliju tradicionalnog skandinavskog solipsizma, ali veÊ svjetski 

rasprostranjenog. UkljuËujem grijaË do kraja i Ëekam strpljivo da 

me oblije znoj iznutra i da izaapplee zajedno sa svim otrovima sakupljenim 

i nataloæenim tokom posljednjih sedmica, s groznicama 

i strahovanjima, svakodnevnim: radnim i katastrofiËarskim. Bio 

sam spreman i da se iπibam svjeæe isjeËenim vrbovim πibljem, 

kao neki od likova u Bergmanovim filmovima (da li je to bilo u 

Divljim jagodama?) ili kao flagelant-iskuπenik vjere u sebe... 

Vjere ∑ u πto? Pitam se ironiËno gore u sobi pred ogledalom 

dok se oblaËim da bih siπao dolje na doruËak. Pa u ovo πto slijedi 

i πto nam/mi preostaje od æivota, vjera u pre-æivljavanje, nadæivljavanje, 

s nadom da Êu uspjeti da zavirim dublje u ono πto je 

moæda vjeËno postojanje. A dobar dokaz za to je i predavanje o 

87

88 

Knutu Hamsunu, koje sluπamo u toku prijepodneva; o Hamsunu, 

koji je baπ u okolini Somaroja poËeo da piπe romane o svojim 

divljim i beskompromisnim individualcima. Sjetim se odmah 

entuzijazma s kojim sam, kasnih pedesetih godina kao gimnazijalac, 

gutao njegove romane Glad, Pan i Misterije (u srpskom prevodu 

od prije Drugog svjetskog rata), za koje je veÊ bio dobio 

Nobelovu nagradu 1920. U to vrijeme nisam ni znao da ga je 

omraza ka “dekadentnoj” anglo-ameriËkoj demokratiji zavela da 

povjeruje nacizmu. To sam doznao tek kad sam otkrio da su 

drugi njegovi prevodi novijih knjiga bili sklonjeni u zabranjeni 

fond Narodne i univerzitetske biblioteke u Skoplju. 

Sad doznajem o dugom periodu izolacije u koju je bio zapao 

poslije rata i u vlastitoj zemlji, sve do svoje smrti 1952. godine. 

Izmeappleu ostalog, i o njegovom jedinom susretu s Hitlerom 1943, 

kad je probao da izdejstvuje smjenu ratnog okupacionog komandanta 

Rajha u Norveπkoj zbog nekoliko njegovih osvetni- 

Ëkih egzekucija nad civilima. Poslije kratkog susreta, Hitler je bio 

potpuno pobjesnio i naredio je da istjeraju iz njegove kancelarije 

tog “poludjelog starca” i da mu ne donose viπe nikakve poruke 

od njega. Kasnije je taj njemaËki komandant ipak bio smijenjen, 

ali iz drugih razloga, πto Hamsunu nije smetalo da zasluge za tu 

smjenu pripiπe sebi i da time ponudi dokaz o firerovoj “velikoduπnosti”. 

Primjer je i ovo za to kako nadmeno inflatorni ego, iz 

kojeg kao vodoskok buja i Ëitavo stvaralaπtvo, moæe da se zapali 

i flambira ili da postane zaprπka tuappleim ideoloπkim vjerovanjima, 

veÊ usvojenim kao vlastitim. Za ovo mnogobrojnije primjere 

sreÊemo u sluËaju pjesnika i pisaca koji su bili namamljeni “progresivnom” 

utopijom komunizma ∑ od Gorkog i Majakovskog 

do Aragona i Sartra ∑ ma koliko oni bili razliËiti u estetskom i psiholoπkom 

smislu. 

Poslije predavanja i prije ruËka imamo vremena za kraÊu 

πetnju. Upoznajem se s Aleksandrom Hemonom, Bosancem 

ukrajinskog porijekla, koji sad æivi i piπe u »ikagu i veÊ je je izdao 

jedan roman na engleskom, koji je preveden i na norveπki. “Ali 

joπ uvijek ne i na bosanski”, smije se, “ili kako veÊ zovu jezik 

kojim upravo govorim ∑ i to izvorno.” Prava bosanska otvorena 

priroda, koja se dobro uklopila u srednjoameriËku πirinu, priroda 

πto kipi iz njegove krupne figure. “Izgledaπ kao eks-jugoslovenski 

koπarkaπ koji je veÊ nabacio teæinu i izaπao iz forme”, 

kaæem mu i udaram ga po πirokim leappleima, a on mi, uz razgovor 

o zajedniËkim prijateljima iz Sarajeva, pomaæe da se izvuËem iz 

mekog treseta u koji smo zaglibili. Izlazimo ponovo na glavni 

put, kreÊemo nazad ka hotelu i Saπa me upoznaje s drugom

Amerikankom, kojoj se (kako upravo Ëujem) Norveæanin hvali 

da je jutros ostvario podvig okupavπi se u moru. “I ja sam se malo 

buÊnuo”, kaæem mu. “Vidio sam vas neπto dalje u vodi. Je li tamo 

bilo dovoljno duboko da bi se moglo plivati?” ∑ “Ja vas nisam 

vidio”, uzvraÊa mi hladno Norveæanin, vjerovatno zato πto sam 

mu uskoËio u razgovor. (Ipak, kako sam se kasnije uvjerio, to je 

bio samo uvod u njegovo suptilno ignorisanje stranaca, koji nisu 

u njegovom civilizacijskom vidokrugu i zbog toga mu, koliko god 

bili neizbjeæni na ovakvim susretima, uopπte nisu interesantni.) 

Helen Epstajn, pak, ameriËka Jevrejka (kako sama kaæe, roappleena 

u Pragu, a pomalo zna i Ëeπki od svoje majke), obraÊa mi se 

na Ëeπkom i kad vidi da sam je razumio, traæi od mene da joj to 

isto kaæem na makedonskom da bi se uvjerila da je i moj jezik 

slovenski. “Da, vrijeme je lijepo”, kaæem joj na makedonskom, 

“a temperatura vode nije bila deset stepeni, kao πto vam je rekao 

naπ norveπki prijatelj.” (On veÊ ljutito krupnim koracima grabi 

ka hotelu.) “»udesno”, pljesnu rukama Helen, “razumjela sam 

skoro sve”, kaæe na engleskom. “A zaπto ne biste?” uzvraÊam joj 

takoapplee na engleskom. “Evo joπ jednog dokaza da ima i takvih 

Makedonaca koji ne govore grËki, a oni su i u veÊini...” 

Poslije ruËka imamo toliko vremena da se spakujemo i da se 

s prtljagom ukrcamo na brod koji je Ëekao na pristaniπtu da nas 

vrati u Tromze. Vrijeme je zaista lijepo, nekakav sjevernjaËki tip 

miholjskog ljeta. Kroz rasprπene oblake povremeno proviruje i 

sunce, a more je mirno. Za vjetar, koji Êe se pojaviti kasnije, pripremio 

sam mantil s kapom u dæepu. Brod je πkolski sa πirokim 

trupom, i svojim su ga rukama i maπinama napravili uËenici iz 

lokalne srednjobrodarske πkole; razumije se, pod struËnim nadzorom 

svojih uËitelja, objaπnjava nam kormilar/kapetan, i sam 

prototip pomorca, s dugom sijedom bradom skoro do pojasa, 

kapom sa πiritima i lulom meappleu zubima ∑ koja mu Ëas dimi, a Ëas 

mu se gasi. Poπto je izveo brod iz malog zaliva i uhvatio pravi kurs 

kroz vijugavi fjord (ili morski rukavac) ka unutraπnjosti kopna, 

naslonio se uspravno leappleima na kormilo i tako, samo povremeno 

ispravljajuÊi ga rukama, upravio brod do krajnjeg odrediπta. 

Rasporeappleujemo se na palubi duæ boËne ograde, ko gdje naapplee 

mjesto da se nasloni ili da prisjedne malo. KonaËno se sreÊem i 

sa Jevtuπenkom, Ëija je visoka pojava s obaveznim kaËketom (Ëini 

mi se da mu je ovaj ameriËki, zbog dreËavo ljubiËaste boje) ionako 

stalno bila lako uoËljiva. Ne vjerujem da me zapamtio iz 

daleke 1965. godine, kad je kao glavna zvijezda doπao u Strugu. 

(Tad sam kao mlad pjesnik i svjeæ diplomac, poslije jednogodiπnjeg 

studijskog boravka u Edinburgu, i ja sam jedva iznudio uËeπÊe 

89

90 

na Festivalu.) Ali ga podsjeÊam na mali klipni avion kojim smo poletjeli 

za Ohrid sa starog aerodroma u Skoplju, koji je bio obiËna 

tvrdo nabijena ledina. “Da, da, sjeÊam se. A sjeÊam se i veoma 

lijepih æena. E, a ja sam, moj Bagamile, veÊ vjenËan treÊom æenom, 

a moram da izdræavam i dvije prethodne dræeÊi predavanja i Ëitanja 

po Americi. Da, sad sam na jednom koledæu u Oklahomi, prva 

dva semestra. Imao sam tad oko za lijepe æene”, pravda se. “I joπ 

uvijek ga imam”, namiguje mi, “samo πto je tamo u Americi to sad 

veoma opasna stvar. »ak i ako je samo pozoveπ na kafu, moæe da 

te optuæi za ‘sexual assault’. Na æalost ili na sreÊu, ovdje oko nas 

lijepih æena i nema.” ∑ “Valjda Êe ih biti u Tromzeu”, tjeπim njega, 

a i sebe, ako niπta drugo, bar da bismo se ponadali kako Êemo 

prirediti radost oËima. Pita me zatim o situaciji u Makedoniji i o 

tome kako je proπla ovogodiπnja Struga. Kaæem mu i priznajem da 

je moæda trebalo da pozovemo i njega, iako on nije dobitnik 

Zlatnog vijenca. Æenja, kako on uporno govori prijateljima da ga 

zovu, odmahuje rukom i kaæe da on ima toliko lijepih uspomena 

iz Struge i Makedonije da bi u svako doba volio da se vrati, a 

naroËito u ovakvoj situaciji kad nam treba podrπka. “SjeÊam se 

jednog gospodina”, gurka me laktom, “koji mi je bio domaÊin u 

vili vaπe vlade na onom brdu nad Skopljem. Svako je jutro, otvarajuÊi 

friæider, pitao: ‘A πto danas ima za piÊe?’” (I Æenja joπ uvijek 

pamti kako se ovo kaæe na makedonskom!) “Ni sam ne znam 

koliko smo flaπa dnevno pili tada. Velika su to vremena bila”, 

uzdiπe, “a sad sve to trpaju u opπti komunistiËki i sovjetski koπmar.” 

Ja, razumije se, imam neke druge uspomene. Sjetio sam se 

da su ga u Strugi vozili sluæbenim mercedesom, pa Ëak i stotinjak 

metara u rikverc, od jednog mosta do drugog, jer je jedina prometna 

ulica pokraj Drima bila jednosmjerna. Ali namjerno mu 

to ne kaæem da poslije ne bih morao da sluπam dokaze njegovog 

pravog (ili toboænjeg) disidentstva; dokaze, kojih, razumije se, 

ima mnogo. Jevtuπenko je bio glavni glasnogovornik tzv. “otopljavanja” 

u vrijeme HruπËova i njegovih nasljednika ∑ bio je 

“dokaz” ali je sluæio i za pokaz van sovjetskih granica. Umjesto 

toga, pitam ga da li je i on bio iznenaappleen time πto je tako naglo 

pao Berlinski zid. “Da”, priznaje, “bio sam. I tek sam kasnije saznao 

da je GorbaËov to obeÊao Amerikancima da bi dobio milijarde 

dolara kredita i bespovratne pomoÊi, kojima se nadao da Êe 

Rusiju za nekoliko godina izjednaËiti s Evropom. ZahvaljujuÊi 

tim parama samo je jedna πaka ljudi postala milijarderski bogata. 

Kakva iluzija? GorbaËov je mislio da je novi Petar Veliki!” 

Æenja mi nervozno traæi cigaretu da je zapali i samo duvka, 

ne uvlaËi. S obje strane broda sporo se mijenjaju ili se slivaju

jedni u druge predjeli strmih padina s travom ili s ogoljelim kamenjarom 

i s ponekim æbunom, ali ima i udaljenijih πuma koje 

veÊ, na onaj jesenji naËin, postaju sve tamnije i to u svim nijansama 

s povremenim bijelim snopiÊima potoka i vodopada, 

koji padaju niz litice. “Eto gdje je za mene trenutni raj”, mislim. 

“Kakva li je æelja gonila Vikinge da krenu odavde preko mora u 

svim pravcima kad su pravi zemaljski raj imali i ovdje?” pitam 

glasno, ne znam koga. “Ista æelja za osvajanjem i pljaËkom koja 

je bila natjerala i Ruse u Sibir”, uzvraÊa mi Æenja i pita me da li 

sam nekad bio u njegovom Sibiru. “Ne”, kaæem mu. “Samo se 

sjeÊam da sam Ëitao djeËjeg pisca Mamina Sibirjaka.” “Gavno na 

Gepeu,” komentariπe Æenja. 

Gledamo kako mornari vade ispod palube gajbu s pivom, pa 

se pridruæujemo druπtvu oko njih. Kormilar nas upozorava na 

jaku struju sa suprotne strane u koju ulazimo i od koje se veÊ 

zatresao brod. Na jednom ostrvcetu pored kojeg prolazimo mogli 

bismo da vidimo i ponekog jaka, s velikim srpastim i crnim 

rogovima. Tamo su ih pustili kao u prirodni rezervat. Kormilar 

nam daje dvogled koji poËinje da kruæi unaokolo u potrazi za 

tim Minotaurom potonulim u lavirint zelenila, ali sa strujom 

dolazi i neki vjetar koji nas polako briπe sa palube. Jedan po 

jedan silazimo strmim stepenicama u potpalublje, koje se pretvara 

u vrlo prostranu rustikalnu gostionicu, gdje nas sluæe supom, 

Ëajem, kafom ili konjakom. Razgovor za stolovima i klupama 

prikovanim za pod pretvara se u opπtu galamu i buku... 

U Tromzeu smo se smjestili u hotelu “ArktiËko more”, koji 

se nalazi odmah do glavnog plovnog kanala izmeappleu ostrva i 

kopna i oko kojeg je rasprostrt grad πto u sumraku veÊ pali svoje 

svjetiljke. Prozor moje sobe gleda upravo na kanal, a preko puta, 

na drugoj strani, kao kristalna piramida svijetli Ëuvena moderna 

katedrala sva od stakla, s procjepom na sredini u formi krsta. 

UveËe odlazimo na otvaranje izloæbe fotografija “Trenuci iz 

rata i mira”, koja se odræava na jednom od spratova kulturnog i 

studentskog doma u kom Êe se odvijati i naπa konferencija. U 

prostoriji od miriπljave Ëamovine moæemo vidjeti potresne snimke 

s mnogih svjetskih ratnih podruËja ∑ od Palestine i Ruande do 

Bruneija i Meksika. I iz Bosne, razumije se, ali ne uoËavam nijednu 

iz Makedonije. Dok nas posluæuju Ëaπom vina, ne mogu da 

izdræim a da ne pitam autora za ovu “falinku”. “Ne, nisam joπ 

uvijek stigao da posjetim Makedoniju.” ∑ “Moæda je i bolje da ne 

doappleeπ ovim povodom”, pomislim zatim. 

KonaËno dolazi i dugo oËekivana veËera koju gradonaËelnik 

Tromzea prireappleuje u blizini katedrale. Nju razgledamo poslije 

91

92 

veËere. Iznutra djeluje veoma hladno, kliniËki je bijela, strogo 

prezbiterijanska, samo s nekoliko vatreno osvijetljenih vitraæa. 

Ali unutra, jednako neoËekivano, Ëujemo poeziju i pjesme, i igre 

Sama (tako Laponci zovu sami sebe) s nekim grlenim i cvrkutavim 

ugro-altajskim tonom. To mi kasnije napolju potvrappleuje i 

Korejanac Hvang Sok-Jong (koji je do kasno zaglavio u Somariju, 

pa su ga u Tromze dovezli kolima) ∑ to je jezik koji se u mnogo 

tonova i varijacija Ëuje odatle pa preko Sibira sve do Koreje. Kad 

je Ëuo da sam iz Makedonije (i baπ je tako i izgovorio, a ne onako 

kako obiËno stranci kaæu ime moje zemlje, preuzimajuÊi engleski 

izgovor), Hvang me pitao da li bih doπao na sliËnu konferenciju 

za mir koju Êe on krajem oktobra organizovati u demilitarizovanoj 

zoni izmeappleu dvije Koreje. “Da, doπao bih”, prihvatam, 

“ali pod uslovom da se u meappleuvremenu ne formira sliËna graniËna 

zona i u Makedoniji, pa bila ona i demilitarizovana. (“A 

veÊ se i formira”, htio bih da mu kaæem, “u mojoj glavi, kad se 

sjetim terena oko Vratnice, sjeverno od Tetova, gdje smo svakog 

proljeÊa i jeseni brali peËurke; terena koji su sada okupirani od 

strane albanskih terorista i nisu dostupni nealbancima.”) 

Sjutradan ujutro, poslije pozdravnih govorancija, Vladimir 

Tolstoj nam Ëita odlomak iz Rata i mira u originalu (sjetio sam se 

da u romanu postoji Ëitavo poglavlje od pedesetak strana, traktat 

o ratu, koji valja stalno iznova Ëitati), a direktor Nobelovog instituta 

pokuπava da nam objasni zaπto je Nobelova nagrada za mir 

postala toliko znaËajna, iako je tako vaænim imenima svjetske 

politike dodjeljuju anonimni Ëlanovi Instituta. (“Neki od dobitnika”, 

slaæe se on, “moæda su i ‘promaπaj’ ako se retrospektivno 

pogleda s distance od nekoliko godina, ali niko ne moæe predvidjeti 

koliko brzo se pali i gasi slava nagraappleenih.”) ZnaËenje 

Nagrade za mir svakako nije samo u novcu (koji Êe ove godine 

iznositi oko milion ameriËkih dolara), veÊ i u zvuËnim imenima 

koja dobijaju druge nagrade πto ih dodjeljuje ©vedska akademija. 

KonaËno dolazi na red i prva sesija konferencije na temu 

“Etnicitet i religija kao podstrekaËi rata” (kad vas fundamentalistiËka 

osjeÊanja preko noÊi udalje od vaπeg susjeda). Naslov 

zvuËi veoma provokativno, ali mi se Ëini da su uvodniËari Aleksandar 

Hemon i irski pisac Dæozef O’Konor, iako potreseni sopstvenim 

iskustvima, æeljeli πto prije pepelom posuti vatru koja 

dublje tinja, kao da je latentno prisutna u lignitu ili u tresetu 

pod bosanskim ili irskim tlom, koje se izgleda pali poslije svakog 

pokoljenja. Saπa je o svom iskustvu govorio kao o nekom deja vu 

fenomenu s distancom iseljenika u Ameriku, a Irac je polagao isuviπe 

nade u postignuti napredak u pregovorima izmeappleu katolika

i unionista-protestanata (zakljuËno s opπtom amnestijom za sva 

naoruæana lica koja Êe poloæiti oruæje ∑ kao πto to treba da se desi 

i kod nas u Makedoniji). Stara rana teπko se moæe zalijeËiti ako 

se povremeno ili konstantno ËaËka, makar ona i oæiljak bila. 

Popodnevna sesija o “Globalizaciji konflikata u postkolonijalnom 

periodu” poËinje æestokim izlaganjem danskog autora 

Karstena Jensena, koji, oËigledno, ima bogato iskustvo putnika i 

istraæivaËa u zemljama tzv. “treÊeg svijeta”. (Kojem odnedavno 

pripadamo i mi iz “bivπe Juge” kao “nesvrstani”, a iz kojeg svi 

kao postojeÊe ili fragmentirane dræavice nastojimo da se “razvrstamo”, 

makar i godinama Ëekali u dugom repu, πlepujuÊi se u 

vozu za Zapad, NATO, EU ∑ dok ne usaglasimo neraπËiπÊene ra- 

Ëune meappleu sobom. Na samom kraju repa naπli smo se svi, osim 

Slovenaca, kao “Zapadni Balkan”, πto nam daje “nadu”, jednako 

kao i vic koji govori o tome kako je za Makedoniju Zapad ∑ geografski, 

naravno ∑ Albanija!) Danac ne zaobilazi mnogo i izriËito 

kaæe da je sam proces globalizacije izazivaË konflikata. Za neke 

zemlje Afrike i Azije to je samo drugo ime za neokolonijalizam; 

za druge ∑ posljednja πansa da se agresijom nadoknadi ono πto je 

izgubljeno nasljeappleivanjem kolonijalnih granica, Ëesto iscrtavanih 

lenjirom preko nepoznatog stanovniπtva i nedovoljno istraæenih 

teritorija (na “ja tebi, ti meni” evropskim mirovnim konferencijama); 

za treÊe ∑ iznuappleeni ili dobrovoljni pad u zagrljaj 

svjetskom kapitalu ne bi li se od njega, makar i u vidu skupih 

kredita, otkinuo πto masniji zalogaj, prije svega zbog debele provizije 

u korist korumpiranih vlada, a tek potom i zbog toga da bi 

se nekom preostalom crkavicom umirile siromaπne i gladne mase 

ljudi Ëiji broj raste geometrijskom progresijom. (To smo do 

juËe i u IstoËnoj Evropi i na Balkanu gledali kao socijalizam ∑ 

globalnu “sovjetizaciju”; a danas ga, joπ drastiËnije, vidimo kao 

kapitalizam ∑ globalnu “amerikanizaciju”.) 

Jevtuπenko, drugi besjednik, prvo odbija da govori o “supersilama” 

u mnoæini ∑ ima samo jedna i svima nam je jasno koja 

je. Moæda neko u Rusiji joπ uvijek i ima ambiciju da naslijedi 

Sovjetski Savez, koristeÊi labavu Zajednicu Nezavisnih Dræava, 

pa u tom maniru, na primjer, rjeπava krizu u »eËeniji; ali mnoge 

od bivπih sovjetskih republika, naroËito one iz Srednje Azije i sa 

Kavkaza, veÊ mu izmiËu iz ruku. Globalizacija oznaËava preovladavanje 

ameriËkih interesa, a ne samo “amerikanizaciju” preko 

dæinsa, “Mekdonald’sa”, dæeza, pop-muzike i Holivuda. Na kraju 

Æenja, kao pjesnik, predlaæe da proËita jednu svoju pjesmu. 

Deklamuje je s neπto uzdræanijim patosom od uobiËajenog, ali 

svakako izmamljuje aplauz. 

93

94 

Poslije pauze slijedi burna diskusija, koju je veoma teπko 

pratiti, jer veÊi broj nestrpljivih govornika ne moæe da doËeka da 

do njih doapplee mobilni mikrofon, koji ionako kruæi iz ruke u ruku 

s ponekim pitanjem za uvodniËare. Preovlaappleuje miπljenje da je, 

bila ona poæeljna za odreappleene zemlje odn. pojedince ili ne bila, 

globalizacija neminovna ∑ i to ne samo zato πto je guraju krupni 

kapital i moÊne multi- ili nad-nacionalne kompanije, veÊ i 

zbog isprepletanih ekonomskih i politiËkih interesa, koji nisu 

uvijek identiËni, Ëak i kad su jednosmjerno okrenuti profitu, od 

kojeg u tako velikoj mjeri zavise investicije, Ëak i one koje se 

plasiraju u riziËna podruËja. Neko je veÊ ispustio krilaticu da 

nam se najdemokratskija globalizacija veÊ deπava upotrebom 

Interneta, a drugi mu se veÊ suprotstavlja rijeËima da je i ona prikriveno 

manipulativna. Da, Mreæa je dostupna svakom i za svaku 

vrstu sadræaja i poruke, ali da li moæda i sami sadræaj nije prethodno 

veÊ izabrana poruka (kao, uostalom, i sami medijum, kao 

πto je joπ πezdesetih godina sad veÊ proπloga dvadesetog vijeka 

nagovijestio Marπal Mekluan)? Javlja se i glas koji predskazuje da 

Êe Internet i opπta kompjuterizacija prvo globalizovati, a zatim i 

fragmentovati globus (citirajuÊi, mislim, novog “proroka” Rusa 

Mihaila Epπtejna). 

Tog dana veËeru prireappleuje Ministarstvo inostranih poslova u 

Gradskoj kuÊi, do koje se penjemo æiËarom, a sa Ëije terase posmatram 

veliËanstven zalazak sunca u druπtvu Korejanca. Pridruæuje 

nam se joπ jedan pravi Viking, norveπki kritiËar Halfsdan 

Frajhau (da, ime mu otkriva i porijeklo, poludanac, i zanimanje, 

slobodni pisac freelance), koji nas nudi lokalnom rakijom aquavit. 

Hvang mu odmah uruËuje poziv za svoju konferenciju u 

Juænoj Koreji (poziv, koji i ja veÊ imam u dæepu) i time kao da 

ovjerava zapoËeto prijateljstvo. 

Druæenje nastavljamo uz joπ nekoliko piva u jednoj kafani 

za vrijeme Ëitanja koje domaÊini prireappleuju dvojici veterana meappleu 

gostima-©tefanu Hejmu i, razumije se, Jevtuπenku. Hejm Ëita 

na engleskom odlomak iz svojeg Izvjeπtaja kralja Davida kao starozavjetni 

patrijarh. Iako pogrbljen pod teretom godina (roappleen 

je 1913), glas mu je nesalomljivo stamen i jasan, kao da “iz 

Vihora” Ëita autentiËnu poruku slavnog Mojsijevog potomka. 

(Pola æivota je proveo u emigraciji, ne samo kao Jevrejin veÊ i 

kao “vjeËiti njemaËki opozicionar”: prvo je od 1933. æivio u SAD, 

a zatim od 1953, prognan od strane makartizma, æivi u IstoËnom 

Berlinu kao “unutraπnji emigrant” i ima, nedavno pronaappleen, 

najdeblji dosije nekadaπnje tajne policije ©tazi.) Kad smo mu 

zatim Ëestitali na impresivnom Ëitanju (i to u ritmu engleske

standardne Biblije, dodao sam), on je kratko odgovorio: “I have 

always known my King James’ Bible.” 2 Slijedi i uzbudljivo Æenjino 

Ëitanje. Njegova poema Babij jar ne zvuËi mi viπe toliko mitingaπki 

ili je on veÊ, kao pravi profesionalac, nauËio da naπtima 

svoje recitovanje u odnosu na publiku koja ga sluπa. Poema zvu- 

Ëi kao istinski oæivljena klasika. 

NoÊ mi prolazi teπko uz neke stare (nove) koπmare, moæda 

zato πto nikako ne uspijevam da napunim potroπenu bateriju 

mobilnog telefona; utikaË punjaËa ne moæe da uapplee ni u jednu 

utiËnicu u hotelskoj sobi. Ne mogu da se javim kuÊi i ne znam 

πto se tamo deπava. Uzalud se tjeπim da niπta znaËajnije ne moæe 

ni da se desi. »im zaspim, stari jezivi snovi o izbjeglicama s 

fronta koje gaze sve pred sobom u paniËnom stampedu (sad to 

nisu samo Albanci sa Kosova nego i Makedonci iz tetovskog i 

kumanovskog kraja) smjenjuju se s nekim novim slikama teπkih 

rovovskih borbi, a ni presuπeni Vardar, ni njegova pritoka Lepenec 

(meappleu njima se nalazi naselje Vlae u kojem æivim) ne mogu 

da zaustave naoruæani baπibozuk... Tako se nemirno budim i 

ovog jutra. 

Dok se tuπiram, prebiram po glavi ono πto mislim da kaæem 

u svom dijelu prve danaπnje sesije na zadatu temu “Uloga knjiæevnosti 

u ratu ∑ Izgnanstvo? Dijalog? Konfrontacija?” NajkraÊi 

moguÊi odgovor bi bio ∑ pisac treba da nastavi da piπe i u ratu, 

ali kod kuÊe, u vlastitoj zemlji, a ne u izgnanstvu, jer bi ovo drugo 

bilo dobrovoljna predaja sili koja ga je izagnala. Svakako, voditi 

dijalog s Drugim, ali i konfrontirati se ako je to neophodno. 

Moje je da im kaæem ono πto sad mislim, a svaka moja dalja 

obaveza ne mora da ih se tiËe. VeÊ sam bio rekao medijatorki da 

o sadaπnjoj situaciji u Makedoniji mogu da govorim samo iz 

vlastitog iskustva, umjesto da teoretski razglabam moguÊe odgovore 

na ova i druga potencijalna pitanja u vezi sa temom, πto se 

ona sama veÊ bila potrudila da uradi u svom uvodnom tekstu. 

Pretpostavljam da Êe iz sliËnog rakursa vlastitog iskustva besjediti 

i prvi govornik Palestinac Izat Gazavi, autor nekoliko romana 

i predsjednik palestinskog Druπtva pisaca od 1995. 

Kad smo se, po dogovoru, naπli u konferencijskoj sali prije 

poËetka sesije da bi nam na podijumu testirali mikrofone, medijatorka 

Kirsti Blom me pita da li bih æelio da govorim prvi, odmah 

poπto ona proËita svoje uvodno izlaganje, a ne drugi kao 

πto je bilo najavljeno, jer Êe, navodno, i Palestinac Ëitati svoj prethodno 

napisan tekst, a ja Êu improvizovati svoj govor. “©to da 

ne?” slaæem se. “Zar ‘spremnost nije sve’, kao πto je Hamlet rekao 

pred dvoboj s Laertom?” kaæem joj. 

2 “Uvijek sam znao 

svoju Bibliju kralja 

Dæejmza” ∑ zvaniËno 

izdanje na engleskom 

jeziku. (Prim. ur.) 

95

96 

Kad je Kirsti poËela da Ëita svoj tekst, koji mi je prethodno 

veÊ bila dala da pogledam u Somaroju, shvatio sam πto ju je mu- 

Ëilo ∑ ona niπta nije promijenila, pa Ëak ni u vezi s engleskim 

prevodom, koji mi sad, dok ona Ëita, djeluje joπ konfuznije nego 

tada. Kad mi je zatim dala rijeË, ja sam odmah rekao da Êu improvizovati 

i da Êu u vezi s temom govoriti na osnovu vlastitog 

iskustva, jer takva mi je i uloga na ovoj konferenciji ∑ pozvan 

sam praktiËno u posljednji Ëas i to u toku odræavanja Struπkih 

veËeri poezije, za koje ni sam, kao vrπilac duænosti direktora, nisam 

znao kako Êe se zavrπiti s obzirom na trenutnu krizu u Makedoniji, 

koja je joπ uvijek trajala i kljuËala s mnogim potencijalnim 

moguÊnostima koje su iπle u prilog i ratu i miru. (O protraÊenom 

vremenu i energiji u pokuπaju da obezbijedim slovenaËku 

vizu na posljednjoj strani mog pasoπa, kao i o povratnoj 

karti preko Ljubljane nepotrebno je govoriti, jer bi malo ko od 

prisutnih to mogao razumjeti.) PoËinjem da govorim o svojim 

sjeÊanjima na jedan mnogo konkretniji rat, Drugi svjetski, i o 

prvim ærtvama koje sam vidio svojim oËima neposredno prije 

njegovog kraja ∑ o ostacima utrobe nekog sluËajnog prolaznika 

stradalog od eksplozije avionske bombe preko puta naπe kuÊe u 

centru Skoplja i o partizanu koga sam vidio s balkona na tavanu 

kako pada pogoappleen dok pokuπava da skoËi preko susjedne ograde. 

To su moji znani i neznani “junaci”, oni kojima svaka nacija 

(pobjedniËka ili poraæena) gradi spomenike poslije rata; junaci 

Ëija se imena na spomenicima ispisuju, ali i oni bezimeni koji su 

iπËezli bez traga. Kao πto su i namjerne ili sluËajne ærtve posljednjih 

sukoba izmeappleu albanskih terorista (ili ustanika) i makedonske 

dræavne policije i vojske. SluËajnih ærtava ima vjerovatno 

i meappleu licima koja su oteta da bi posluæila kao taoci; meappleu 

licima za koja se ne zna jesu li joπ æiva ili su veÊ pogubljena. 

Ali zatim, razumije se, kaæem i ovo ∑ u Makedoniji se trenutno 

deπava presedan koji nije zabiljeæen u novijoj evropskoj istoriji. 

Kao legitiman uËesnik mirovnih pregovora priznaje se ONA 

albanskih terorista (manje je vaæno da li su njeni Ëlanovi ubaËeni 

s Kosova, koje je protektorat UN, ili su regrutovani iz redova 

lokalnog stanovniπtva, na silu ili dobrovoljno), za koju je samo 

nekoliko mjeseci prije potpisivanja Okvirnog dogovora tzv. “meappleunarodna 

zajednica” ∑ NATO, SAD i EU ∑ preko svojih predstavnika 

izjavila da su “grupa ubistveno raspoloæenih bandita i 

kriminalaca” (Dæordæ Robertson). Dosad je neËuven presedan da 

se s oruæjem u ruci neko bori, ne za odbranu dosadaπnjih prava 

(kakva su u maksimalnoj mjeri uæivali makedonski Albanci u 

odnosu na situaciju u svim susjednim, pa i u evropskim zemljama),

uduÊi da im ih niko nije ni ugrozio, veÊ za ostvarivanje veÊih 

“ljudskih” (etniËkih) prava. I to ne preko demokratski izabranih 

institucija i sopstvenih albanskih predstavnika u vlasti ∑ izvrπnoj, 

zakonodavnoj i sudskoj (taËno je, moæda ne sasvim proporcionalno 

zastupljenih u vlasti, imajuÊi u vidu da Albanci predstavljaju 

jednu treÊinu ukupnog stanovniπtva, ali da li je to razlog 

da se osvajaju teritorije sa kojih se proganjaju Makedonci i 

pale se njihove kuÊe i imanja?). Nasuprot oËekivanjima albanskih 

terorista, u Makedoniji nije doπlo do opπtealbanskog ustanka 

i do graappleanskog rata, ali su zato, πto je veoma Ëudno kad su u 

pitanju demokratska naËela uspostavljena od strane “medijatora-olakπivaËa”, 

oni odjednom dobili podrπku “meappleunarodne zajednice” 

(vjerovatno pod prijetnjom da Êe poremetiti ionako 

krhku ravnoteæu na Kosovu, a i bezbjednost snaga UNMIK-a) i 

obezbijedili su za sebe ne samo promjene Ustava Republike Makedonije 

i sva dodatna prava koja im slijede kao “drugom (konstitutivnom 

i dekonstruktivnom) narodu”, veÊ i opπtu amnestiju 

u zamjenu za 3.300 komada starog oruæja (“ali i staro oruæje 

ubija”, otkrio nam je kasnije Dæ. Robertson). »ime su se stekli 

uslovi da dojuËeraπnji borci iz redova U»K/ONA svuku svoje 

uniforme kako bi mogli obuÊi nove, policijske, i postati Ëlanovi 

etniËki mjeπovite dræavne policije ∑ da bi se tako nastavio drastiËno 

naruπeni “suæivot”?! Da li se ovom amnestijom traæi i 

amnezija da bi nam se istorija ponovila kao farsa (Hegel), ne 

samo u Makedoniji veÊ sjutra, moæda, i negdje drugdje u Evropi 

ili je Makedonija samo eksperimentalno podruËje koje sluæi da bi 

se pokrila nakaradnost, kako makedonske vlade, tako i meappleunarodnih 

medijatora? 

I prije nego πto sam zavrπio osjetio sam kako me Kirsti gurnula 

laktom da bi mi pokazala da je mojih deset minuta veÊ 

proπlo. Nastao je fiziËki opipljiv tajac, usred kojeg ona poziva 

Palestinca da proËita svoj tekst. Ja polako smirujem svoje damare 

i pokuπavam da prilagodim uvo njegovom engleskom s jako 

naglaπenim akcentom. Izat daje drugi primjer meappleuetniËkog (ili 

meappleunacionalnog) konflikta, koji se ne moæe dobiti ni kad se palestinskoj 

“intifadi” odgovori joπ jaËom silom izraelske vlade 

“jastreba” Arijela ©arona, i zalaæe se, razumljivo, za primirje i pomirivanje 

uspostavljanjem nezavisne palestinske dræave i paralelne 

ili podijeljene vlasti s Jerusalimom. Ali on ne spominje 

ærtve “æivih bombi” mladih Palestinaca, Ëija se samoubistva veliËaju 

kao vrhunska samoærtva, jer Êe oni kao muËenici na taj 

naËin dobiti privilegiju da odmah uappleu u islamski raj, u kojem Êe 

ih gostiti djevice. (U ovo sam se i sam bio uvjerio za vrijeme 

97

98 

jednog skupa pisaca u Magaru, blizu Tiverije, koji su bili organizovali 

muslimani Druzi uz podrπku izraelske vlade poËetkom maja 

ove godine. UËenici lokalne gimnazije Ëitali su nam svoje vatrene 

pjesme posveÊene muËeniËkoj smrti baπ ovakvih “heroja”!) 

Odmah poslije PalestinËevog izlaganja javio se izraelski pisac 

Amos Oz da bi uzbuappleeno izjavio kako bi upravo saopπteni 

tekst svojega prijatelja Izata Gazavija potpisao i kao svoj “ne 

promijenivπi, ama baπ ni zarez”. (Sjutradan on Êe to potvrditi joπ 

strasnijom odbranom kompromisa kao jedinog sredstva za rjeπavanje 

duge izraelsko-palestinske krize, pa Ëak i kao svakodnevnog 

naËina komunikacije izmeappleu Mene i Drugoga; i æestokim 

napadom protiv dosljednosti u favorizovanju samo svojeg miπljenja 

i vjerovanja, πto je, u stvari, samo drugo ime za fanatizam.) 

Kirsti me zatim iznenada pita πto bih ja imao da kaæem na 

ovu zduπnu usaglaπenost predstavnika dviju suprotstavljenih strana. 

“Volio bih”, kaæem, “da u sali sjedi i neki moj albanski kolega, 

koji bi mogao da se saglasi s mojim izlaganjem, Ëak i ne ovako 

zduπno, makar mi bio i prijatelj. Ali buduÊi da nije tako, ne isklju- 

Ëujem moguÊnost da se na nekom buduÊem skupu pisaca ja saglasim 

s njegovim, eventualno sliËnim izlaganjem o krizi u kojoj 

æivimo ravnopravno.” Na ovo me direktor Nobelovog instituta 

otvoreno pita da li smo na ovogodiπnjem festivalu u Strugi imali 

i pjesnike iz Albanije i da li ja, kao njegov direktor, imam meappleu 

saradnicima nekog od etniËkih Albanaca u Makedoniji. “Da”, 

odgovaram mu zahvaljujuÊi se na pitanju i kazujem mu spremno 

ime pjesnika-uËesnika iz Albanije Skendera Rusija i makedonskog 

Albanca Resula ©abanija, koji nije samo jedan od pet Ëlanova 

Upravnog odbora SVP, veÊ je i redovan Ëlan (do proπle godine 

bio je i predsjednik) æirija za dodjeljivanje nagrade BraÊa Miladinovi 

za najbolju pjesniËku knjigu godine izdatu u Makedoniji. 

Javlja se zatim jedan glas iz publike koji se predstavlja kao 

predsjednik norveπkog PEN-a (jedva mogu da ga prepoznam, jer 

sjedim nasuprot reflektorima), koji bi htio da navede primjer za jedan 

takav susret kakav sam maloËas spomenuo. Ne samo izmeappleu 

jednog makedonskog i jednog albanskog pjesnika, veÊ i meappleu drugim 

balkanskim trubadurima koji su se naπli u jednom romanu Ismaila 

Kadarea i koji su pjevali svoje verzije istih balada na vlastitim 

respektivnim jezicima na dvoru nekog plemiÊkog zamka u srednjovjekovnoj 

Evropi. Doπlo mi je da brzo reagujem i bez Kirstine 

dozvole: “Ovo je moæda najbolji pokazatelj za to kako knjiæevna 

fikcija, bez obzira na to da li se nekad u proπlosti neπto od prikazanog 

desilo ili nije, ne iskljuËuje moguÊnost da jednoga dana 

postane i Ëinjenica, Ëim je veÊ prisutna u svijesti i savjesti pisca.”

Slijedi pitanje od dopisnika lista Frankfurter algemajne cajtung: 

“Ako veÊ postoji takva saradnja meappleu makedonskim i 

albanskim piscima, zaπto se ne ukljuËite u politiËki dijalog, koji 

se i ne odvija tako lako kad su u pitanju makedonski i albanski 

visoki politiËari?” ∑ “Svako prema svojim sposobnostima i vjeπtini”, 

odgovaram. “Ja, kao pisac, ne bih æelio da se mijeπam u posao 

politiËara koji su demokratski izabrani, a i veoma dobro pla- 

Êeni za to πto rade. Pisci na Balkanu su se, zapravo, i onda kad su 

mislili da znaju i umiju, pokazali kao loπi politiËari i kao joπ manje 

spremni na kompromis od nekih drugih. Zbog toga je i za 

makedonske a i za albanske pisce u Makedoniji, koliko god oni 

ne bili zadovoljni postojeÊom meappleusobnom komunikacijom 

(uglavnom naslijeappleenom iz prethodnog perioda), najvaænije u 

ovom trenutku da ne dozvole da se ispolitizuju i radikalizuju na 

osnovu suprotstavljenih maksimalistiËkih stavova njihovih politiËkih 

predstavnika.” 

Slijedi pitanje jedne dame iz publike o tome da li bih ja izabrao 

izgnanstvo i egzil, kao πto su to uradili mnogi pisci prije 

mene. “Ne, nikad”, odriËem kategoriËno. “Bar ne dobrovoljno ili 

iz ekonomskih razloga.” ∑ “Zaπto?” ∑ “Zato πto meappleu piscima 

koji su prihvatili egzil ima malo onih πto su zadræali kvalitet 

pisanja na svom jeziku, a joπ su rjeapplei oni koji su u izgnanstvu bili 

uspjeπniji na jeziku nove sredine. VeÊina, uglavnom, predstavlja 

nesreÊne sluËajeve, koje sam i liËno sretao u SAD. Na æalost, oni 

su najËeπÊe anonimni. Jedan pisac iz bivπe »ehoslovaËke mi se, 

na primjer, kleo da bi se veÊ sjutra vratio u Prag, pa makar i u 

zatvoru zavrπio, umjesto da piπe svoje blazirane priËe o promiskuitetnim 

seksualnim vezama u Ajova Sitiju. A drugi, pak, 

poljski pjesnik æalio mi se da se raspada od komfora koji mu daje 

pozicija predavaËa na nekom malom koledæu na IstoËnoj obali i 

Ëak me savjetovao da mi je bolje da se vratim gavranu da mi 

kljuca dæigericu kod kuÊe.” 

Poslije æamora koji slijedi, ali bez novih pitanja, Kirsti zakljuËuje 

prijepodnevnu sesiju i kaæe mi: “Eto, vidiπ da smo 

preæivjeli i bez otrovnih maËeva!” A ja se u sebi pitam: “©to ako 

sjutra bude bilo potrebno da se spremim i za noæ pod grlo, kao 

Kafkin ‘sluËajni junak’ Jozef K.?” Umjesto toga kaæem joj: “Pravi 

odgovor na sva pitanja, kao i na mnoga druga koja vise u vazduhu, 

bio bi, u stvari: ‘zrelost je sve’, kralja Lira; ali to je, izgleda, 

moguÊe tek kad proapplee, kako njegovo, tako i naπe opπte ludilo.” 

Dok izlazim iz sale, jedna norveπka novinarka me pita da li 

bih i kako bih, uæivo za njihovu nacionalnu radio-mreæu, komentarisao 

predstojeÊe glasanje u makedonskoj skupπtini za ili 

99

100 

protiv Okvirnog dogovora iz Ohrida. Odgovaram da se to, vjerovatno, 

neÊe desiti, kao πto je navodno bilo najavljeno, ni te 

veËeri, ni sjutradan, dok ja joπ budem bio tu. “Mislite, neÊe se 

izglasati?” pogreπno je razumjela ono πto sam rekao. “Ne, veÊ 

imam predosjeÊaj da Êe se glasanje odlagati i odlagati”, kaæem 

joj. “I poslanicima Êe trebati vremena da progutaju ovu teπku 

knedlu”, mislim u sebi. Tako je i bilo ∑ Okvirni dogovor je usvojen 

u makedonskom parlamentu tek 26. septembra. 

U hodniku sreÊem Izata i vidim ga kako æedno “usisava” cigaretu. 

“Hvala Bogu πto smo zavrπili posao”, kaæem mu i pridruæujem 

mu se u puπenju, iako on, poπto je proËitao svoj tekst, nije 

viπe ni usta otvorio. “Hvala Bogu πto je zavrπio ovaj cirkus”, 

uzvraÊa mi mrtav hladan. “A onaj cirkus koji nas Ëeka kod kuÊe? 

NaroËito vaπ gladijatorski ∑ sa svakodnevnim ‘æivim bombama’ i 

izraelskim represalijama?” vuËe me za jezik da mu to kaæem. Izat 

bezvoljno slijeæe ramenima i kaæe da trenutno nema drugog rjeπenja, 

sve dok Amerikanci ne pritisnu ©arona da se vrati za pregovaraËki 

sto. U stvari, Izat se i neÊe skoro vratiti kuÊi. OstaÊe neko 

vrijeme u Norveπkoj zbog promocije svoje najnovije knjige na norveπkom, 

a zatim Êe otiÊi u London na neku drugu konferenciju. 

Da konferencija veÊ puca po πavovima svog programa 

dokazuje i slaba posjeÊenost Polarnom muzeju, iako se on nalazi 

samo desetak koraka dalje. Ja to neÊu propustiti, makar i samo 

zbog Roalda Amundzena, koji je bio jedan od istraæivaËa-idola 

moje mladosti. U jednom od hodnika Amos Oz traæi dozvolu od 

mene da u svom sjutraπnjem izlaganju pozajmi moje spominjanje 

sluËajnih ærtava rata kao “neznanih junaka”. 

Zbog produæenog, ali Ëini mi se i zasluæenog popodnevnog 

odmora, kasnim na popodnevnu sesiju. Na ulazu u konferencijsku 

salu jedan lokalni novinar koji govori srpski (doπao je u 

Norveπku joπ prije dvadeset godina iz Niπa) traæi da mu u diktafon 

kaæem miπljenje o ovoj konferenciji i iznenada me pita da li 

moj liËni stav u vezi sa ohridskim Okvirnim dogovorom odslikava 

i stav makedonske vlade. “Nije baπ sasvim tako. Ja sam samo 

pokuπao da saopπtim miπljenja makedonske javnosti. A moje 

miπljenje je da je stav vlade da nas, graappleane, ubijedi u neophodnost 

i neizbjeænost tog dogovora, sakrivajuÊi tako svoju odgovornost 

i nesposobnost πto je uopπte i doπlo u obzir da se razgovara 

o jednom takvom diktatu ‘meappleunarodne zajednice’. Osnovna 

greπka naπe vlade i predsjednika (kao vrhovnog komandanta 

vojske) je to πto su dozvolili okupaciju skoro kompletne graniËne 

teritorije s Kosovom, iako, istini za ljubav, u neka iskljuËivo 

albanska sela u kumanovskom i u tetovskom kraju pripadnici

dræavne policije nisu uopπte ni kroËili nogom u posljednjih deset 

godina. ©to se zahtjeva Albanaca tiËe, opπte uzevπi, po rijeËima 

jednog zapadnog diplomate s kojim sam liËno razgovarao, oni 

jednostavno ne mogu da se sloæe s tim da imaju manja prava u 

manjoj dræavi od onih koja su do juËe imali na Kosovu, u neproglaπenoj 

sedmoj republici bivπe Jugoslavije.” Zadovoljan, izgleda, 

mojim nezavisnim stavom, novinar mi onako usput Ëestita 

na “otresitosti” s kojom sam odgovarao na postavljena pitanja 

tog prijepodneva. 

U sali me Kirsti podsjeÊa da te veËeri treba da Ëitam svoje 

pjesme u onoj istoj kafani od juËe, a ja joj dajem prevode pjesama 

na norveπki, koji su svojevremeno (prije petnaestak godina) 

bili objavljeni u njihovom knjiæevnom Ëasopisu Prozor (Vinduet). 

Ona je u meappleuvremenu razgovarala telefonom s njihovim pjesnikom 

Arneom Rusteom (mojim starim prijateljem, s kojim sam 

i radio na tim prevodima za vrijeme jednog njegovog duæeg 

boravka na Strugi) i on Êe me sjutradan uveËe Ëekati u jednom 

hotelu u centru Osla, gdje Êe me odvesti s aerodroma. S govornice 

Hvang Sok-Jong veÊ najavljuje konferenciju koju Êe organizovati 

u demilitarizovanoj zoni izmeappleu dvije Koreje, koja joπ 

uvijek postoji kao nezalijeËena rana straπnog rata iz pedesetih 

godina, πto je poËeo kao graappleanski, pa je prerastao u meappleublokovski, 

a zamalo nije postao i treÊi svjetski. 

Te veËeri, poslije Ëitanja prozaistkinje Marte Serda iz Meksika, 

Ëitam nekoliko pjesama na engleskom, a na kraju i jednu na makedonskom 

∑ konaËno se osjeÊam rastereÊeno i skoro u svom 

elementu. Zbog toga se sve to vjerovatno i dopalo auditorijumu, 

a posebno dvojici mladih novinara sa Bi-Bi-Sija, koji insistiraju 

da me poËaste piÊem i traæe mi joπ pjesama na engleskom. Dajem 

im kopije pjesama koje je Piter Liota objavio u nekoliko 

ameriËkih Ëasopisa kao najavu za knjigu prevoda koju treba 

uskoro da objavi jedan njihov izdavaË. (Knjiga pod naslovom 

Wolf at the Door zaista se i pojavila u decembru u izdanju “Xenos 

Books”, Riverside, California.) Britanci se Ëude kako je moguÊe 

da nisam objavio prevode i u Engleskoj, a ja im govorim da 

uopπte nisam ni pokuπao da po tom pitanju uËinim neπto joπ od 

ranih πezdesetih godina, kad je »arls Ozborn odbio da πtampa 

neke moje rane pjesme u vlastitom prevodu u svom The London 

Magazine, a Stiven Spender me je bar, poπto mi nije objavio neke 

druge pjesme u svom Ëasopisu Encounter, pozvao na ruËak i 

ponudio mi susret s –ilasom, tadaπnjim jugoslovenskim disidentom 

broj jedan. (“A ja sam u to vrijeme”, kaæem londonskim 

novinarima, “u toku svog tromjeseËnog ‘studijskog boravka’ 

101

102 

radio ‘na crno’ u restoranima u Sohou kao peraË sudova. I bio 

sam sreÊan πto su me vlasnici jednog italijanskog i drugog grËkog 

restorana pokrivali da me ne bi uhvatila policija i potom 

ekstradirala.”) 

Zatim nas, umjesto u hotel, vode u drugu studentsku kafanu 

na joπ jedno Ëitanje (i to mnogo duæe), koje su imala trojica 

prozaista. »ak smo stigli i da opet ogladnimo, jer je veÊ odavno 

bila proπla ponoÊ. I onda me onaj “moj” Norveæanin s jutarnjeg 

plivanja u Somaroju (koje uporno æeli da pripiπe samo sebi) iznenada 

poziva da sjednem za njegov sto da bih mu, navodno, 

dodatno objasnio neπto u vezi s mojim prijepodnevnim izlaganjem, 

na kojem mi sad i Ëestita. Kaæe mi da sam bio otvoren, iako 

on shvata razloge zbog kojih sam viπe zastupao svoju makedonsku 

stranu. “Trebalo je onda”, kaæem mu, “da pozovete i nekog 

Albanca kao zastupnika svojih interesa, iako mislim da su oni 

ionako veÊ dovoljno zastupljeni od strane ‘meappleunarodne zajednice’, 

pa ko god stajao iza toga ‘neutralnog’ imena.” (Nekad su 

se barem otvoreno i “transparentno” zvali Velikim silama.) “Vidite”, 

kaæe mi Norveæanin uz znaËajnu pauzu, “ja, kao Kjartan 

Flegstad, norveπki autor (a prije trideset godina pisao sam i poeziju), 

mogu samo da podijelim miπljenje ovdaπnje javnosti koja 

je, koliko god bila udaljena i moæda nedovoljno upoznata sa 

svim onim πto se deπava na Balkanu i trenutno u Makedoniji (a 

tamo, priznajem, joπ uvijek nisam bio, i pored ekstenzivnih putovanja 

po svijetu koje imam), ipak u principu naklonjenija 

zaπtiti prava manjina, pa tako i Albanaca u Makedoniji.” ∑ “Pa 

oni Êe sada, poπto se izvrπe predstojeÊe promjene Ustava, imati 

viπe prava i od vaπih Sama”, pokuπavam da mu objasnim. “Albanski 

interesi, zapravo, i nisu toliko vaæni za Zapad iz perspektive 

navodno obespravljene manjine u Makedoniji, veÊ upravo obratno, 

vaæniji su im kao veÊina u regionu, u kojem smo najmalobrojnija 

manjina upravo mi Makedonci.” ∑ “Kako to mislite?” 

pita me iskreno ili krajnje nedosjetljivo Kjartan. “Tako”, kaæem 

mu, “kao dan je jasno da Albanaca u regionu ima bar πest miliona 

i to na strateπki veoma znaËajnoj poziciji, koja je veÊ pod 

kontrolom Zapada. Radi se o Valonskom zalivu u Albaniji koji je 

kljuË Otrantskih vrata. Na Kosovu su SAD izgradile najveÊu bazu 

(za koju, za razliku od onih u GrËkoj, ne plaÊaju niπta), a uskoro 

Êe se graditi i naftovod za kaspijsku jeftinu naftu od Crnog do 

Jadranskog mora, za Ëiju bezbjednost Êe biti kljuËno zadovoljavanje 

nekih osnovnih albanskih zahtjeva kao πto su: druga albanska 

dræava na Kosovu, skoraπnja autonomija zapadne Makedonije, 

a moæda i sjutraπnja Velika Albanija. Da, moæda i bez oficijalne

promjene granica, ali, svakako, uz njihovo postepeno praktiËno 

iπËezavanje po ugledu na EU. Ipak, najvaænije je da ne bude velikih 

potresa u regionu, koji bi izazvali Albance da okrenu svoje 

oruæje, na primjer, protiv snaga UNMIK-a i KFOR-a na Kosovu i 

tu su manje vaæni mnogobrojni primjeri etniËkog ËiπÊenja drugih 

etniËkih grupa: Srba i Roma na Kosovu, odnosno Makedonaca 

iz tetovskog i kumanovskog kraja. Jer, gdje god je zakoraËila 

‘manjinska’ albanska noga, tamo nije viπe bilo mjesta za druge 

manjine...” 

©to viπe govorim, sve se viπe, vidim, osipa paænja s kojom je 

on poËeo da me sluπa, da bi na kraju pogled poËeo da mu luta ka 

improvizovanoj govornici na kojoj, baπ u tom Ëasu, Hvang po- 

Ëinje da Ëita odlomke iz svoje proze na korejskom. Uz engleski 

prevod, doduπe, njegovog ameriËkog prevodioca, koji, opet, Ëita 

toliko brzo i mehaniËki profesionalno, kao tumaË, pa i ja teπko 

mogu odoljeti da ne zadrijemam. 

Sjutradan propuπtam doruËak i u konferencijsku salu dolazim 

tek pri kraju sesije, u trenutku kad rezime Ëitave konferencije 

daje upravo “moj” Norveæanin. Kjarten Flegstad navodi samo 

neke primjere veÊ navedenih izvjeπtaja sa kriznih æariπta πirom 

svijeta i pritom ne spominje ni mene, ni Makedoniju, jer smo 

vjerovatno ostali “bijela mrlja” za moÊ ili za interes njegovog 

razumijevanja. U pitanju je oËigledno tradicionalna evropocentriËna 

“strategija marginalizacije” vlastitih zabaËenih regiona i 

podzemnih ideologija koja je dva puta do korijena razdrmala i 

Evropu, i svijet. 

februar ∑ mart 2002. 

POST SKRIPTUM 

15. maj 2002. 

Nikad nisam pisao (ili “vodio”) dnevnik, osim πto sam usput 

∑ kad mi je bilo dosadno ili kad nisam znao πto da radim u bukvalnom 

smislu ∑ zapisivao neke impresije (podatke) i to najËeπÊe 

putujuÊi, pa bi se iz toga naknadno mogla roditi neka pjesma, 

putopisna proza ili esej. Tako je nastao i ovaj pokuπaj da napiπem 

dnevnik o “onome πto mi/nam se dogaapplea”... 

On je, dakle, nuæno retrospektivan (ili viappleen/voappleen u retrovizoru 

mog sjeÊanja), pa zbog toga i nije hronoloπki dosljedan, 

iako sam se (kako bi se Ëitalac mogao orijentisati) dræao nekih 

103

104 

datuma navedenih uobiËajenim redoslijedom, s Ëestim aluzijama 

ili komentarima na ono bitnije πto se dogodilo prije ili poslije 

tih datuma. 

Zaπto bi on bio “na rubu ... onoga πto mi/nam se deπava”? 

Prvo, zato πto sam i ja, a i mi svi skupa u Republici Makedoniji 

danas, na rubu egzistencije; a moæda i opstanka. Drugo, zbog toga 

πto sam ga i pisao, uglavnom, s jedne marginalizovane taËke 

glediπta, stvarne ili dobrovoljno preuzete, a ne iz srediπta “onoga 

πto mi/nam se deπava”. Nisam namjeravao, niti bih to mogao i da 

sam htio, da piπem dnevnik jednog aktivnijeg sudionika, struËnog 

analitiËara, pa ni novinara-komentatora. A moæda sam i u 

dogaappleaje u kojima sam liËno uËestvovao (Struπki festival i Konferencija 

pisaca u Norveπkoj) nesvjesno unio neka odstupanja u 

odnosu na ono πto se stvarno dogaapplealo, jer sam pisao viπe po sje- 

Êanju, pa za eventualne greπke moram preuzeti i liËnu odgovornost. 

I sam dnevnik, kao knjiæevni æanr, neizbjeæno sadræi i dosta 

autorove “fikcije”, ma koliko iskreno bio voappleen na osnovu fakata. 

Uostalom, ovaj tekst je bio pisan po æelji i narudæbini redakcije 

Sarajevskih sveski. Nisam siguran da li sam pogodio æeljeni 

æanr ili sam ispisao joπ jedan hibridni tekst. Ne bavim se tzv. 

knjiæevnom “naukom” niti me odgovarajuÊa klasifikacija æanrova 

osobito zanima. Poπto sam ga pisao viπe sa zadovoljstvom 

(mada katkad, priznajem, i s naporom), nadam se da Êe tako biti 

i Ëitan. A ako ne bude tako bilo, postaÊe oËito da sam promaπio 

i temu, i sadræaj... 

Kako je svaki dnevnik zaista “work in progress”, tekst u kontinuitetu, 

i ovaj je tekst morao imati poËetak i kraj. Bio sam siguran 

Ëime treba da poËnem (jer su se Ëetrdesete Struπke veËeri 

poezije vremenski skoro poklopile s trenutkom donoπenja Okvirnog 

dogovora u Ohridu), ali priznajem da ovaj tekst pravog kraja 

i nema. Zavrπava se, takoreÊi, nasumice, tamo gdje treba otprilike 

da prestane poslije 38 ispisanih strana. ©to se mene tiËe, ovaj 

svoj dnevnik mogao bih zavrπiti (manje-viπe u istom stilu) i 

nekim dogaappleajem koji je vaæniji za mene liËno: putovanjem u 

Juænu Koreju i posjetom tamoπnjoj demilitarizovanoj zoni, 

odnosno putovanjem u NjemaËku (Jena) ili Bugarsku (i bugarsko-makedonskim 

odnosima u vezi s istorijom i jezikom, o kojima 

imam svoj stav na osnovu vlastitog iskustva), te πokom zbog 

bolesti i smrti mog starijeg brata ili dolaskom moje Êerke iz prvog 

braka na kontraverzni poloæaj portparola posredniËke misije 

Evropske unije u Makedoniji, i tako dalje. 

Ili moæda ameriËkim i svjetskim πokom od 11. septembra, najveÊim 

teroristiËkim aktom u istoriji? Ali i naπim, makedonskim,

πokom prouzrokovanim izjavom ameriËkog specijalnog izaslanika 

gospodina Dæejmsa Perdjua o tome kako se ovaj globalni teroristiËki 

akt ne moæe, niti se smije, uporeappleivati s akcijama albanskih 

“ustanika” u Makedoniji (ili se, njegovim rjeËima, “politiËki iskoristiti”). 

Kao da postoji neka suπtinska razlika izmeappleu jednog 

(veÊeg) i drugog (manjeg) terorizma i izmeappleu patnji ærtava i 

unesreÊenih ljudi (da ne spominjemo, po Dostojevskom, osnovno 

mjerilo ljudske patnje: jednu suzu djeteta za koju je odgovorno 

Ëitavo ËovjeËanstvo). Arogancija te bahate izjave gospodina 

Perdjua je tim veÊa kad se ima u vidu da sve veÊi broj izvjeπtaËa i 

komentatora u svjetskim medijima ukazuje na vezu izmeappleu Al 

Kaede i albanske mafije kad su u pitanju πverc oruæja, droge i 

trgovina ljudima, uglavnom u jednom pravcu, sa Istoka na Zapad. 

Kako god bilo, Makedonija je prestala da bude tema svjetskih 

medija i prije 11. septembra, jer je tzv. “meappleunarodna zajednica” 

nametnutim Okvirnim dogovorom i njegovim usvajanjem u makedonskom 

parlamentu 27. septembra ponudila nekakvo politi- 

Ëko rjeπenje oruæanog sukoba s albanskim “ustanicima” tako πto je 

potpomogla unoπenje odreappleenih izmjena u Ustav Republike Makedonije, 

izaπavπi tako u susret albanskim zahtjevima za veÊim 

pravima, istovremeno insistirajuÊi i na oËuvanju integriteta dræave 

i nedjeljivosti njene teritorije. Najnovije (posljednje?) krizno 

æariπte na Balkanu se time stiπalo, prestalo da se trese i talasa (bez 

obzira na to πto smo mi oduvijek na trusnom podruËju i bukvalno), 

pa se paænja “meappleunarodne zajednice”, prije svega Amerike, 

mogla svom svojom ubojitoπÊu usmjeriti na Avganistan i na druga 

stvarna ili potencijalna æariπta. (“Denes vo Avganistan, utre vo 

tvojot stan” ∑ kao πto je pisalo na jednom skopskom grafitu.) 

©to se tiËe samog Okvirnog dogovora, od Ëije sveukupne 

“implementacije” zavisi vjerovatno buduÊnost zemlje i svih nas, 

njegovi se uslovi joπ uvijek gutaju parËe po parËe, kao jedna beskonaËna 

knedla (u stvari, Dogovor guta politiËare i steæe ih kao 

boa). Izuzev “prijevremenih” izbora (zbog nemoguÊnosti bilo kakvog 

prijevremenog odræavanja, izbori Êe se obaviti u redovnom 

roku i veÊ su zakazani za 15. septembar ove godine) i Zakona za 

lokalnu samoupravu (usvojenog od strane Skupπtine sredinom 

januara), svih drugih 14 zakona predviappleenih Okvirnim dogovorom 

tek sada mora proÊi kroz zakonsku i izvrπnu proceduru. 

Koliko juËe, joπ jedan specijalni izaslanik ameriËkog Stejt Departmenta, 

gospodin Dæejms Holms (“another abrasive character”, 3 

komentar jednog lokalnog Amerikanca) i Alen le Roa, odomaÊeni 

predstavnik Evropske unije, opet su morali skupiti Ëelnike Ëetiriju 

najvaænijih partija da se kod predsjednika republike, Trajkovskog, 

3 Joπ jedan kruti lik. 

(Prim. ur.) 

105

Preveo sa makedonskog: 

Nenad VujadinoviÊ 

106 

radeÊi do u sitne sate, usaglase oko svih 14 zakona, koje Êe Vlada 

usvojiti veÊ narednih dana, a do kraja mjeseca Êe to uËiniti i 

Parlament. Bez ovakvog primanja “packe” i “zauπke” nijednom 

se partijskom Ëelniku, izgleda, u ovom predizbornom periodu, 

nije æurilo da ispuni do kraja ono πto je, inaËe, sam potpisao 

prije viπe od pola godine u Ohridu. 

Ovih 14 zakona uglavnom se tiËu upotrebe drugog zvaniËnog 

jezika (albanskog) u oficijalnim dokumentima (liËna karta i 

pasoπ), u Parlamentu i na lokalnom nivou. Time se, navodno, 

iscrpljuju svi albanski zahtjevi, uz garanciju “meappleunarodne zajednice”, 

i omoguÊava se potpunije integrisanje Albanaca u 

strukture ove jedne i nedjeljive dræave, a mjeπovita (makedonsko-albanska) 

policija vraÊa se da patrolira u sva sela tetovskog i 

kumanovskog regiona. (Joπ se, meappleutim, nije vratilo 12 hiljada 

Makedonaca u svoje poruπene i opljaËkane domove i oni Êe, 

izgleda, doËekati i izbore u izbjegliËkim kampovima.) U meappleuvremenu, 

usred proljeÊa, ni mi Skopljanci ne moæemo slobodno 

πetati padinama brda Vodno ili Skopske Crne Gore, pa ne moæemo 

otiÊi ni do tradicionalnog izletiπta Matka, jer tamo je dræavna 

vojska i policija spustila rampe na putevima, navodno zbog 

strateπkog poloæaja podruËja i obezbjeappleivanja prestonice. 

Prije nego πto proappleu parlamentarni izbori u septembru 

(nadajmo se ∑ u miru), teπko je predskazati πto Êe se sve dogaappleati 

i nakon usvajanja svih zakona predviappleenih Okvirnim dogovorom. 

Da li Êe se, na primjer, ostvareni Dogovor primjenjivati u 

okviru jedne legalne i legitimne dræave ili Êe se albanski zahtjevi 

umnoæiti pod prijetnjom oruæja radikalnih elemenata novoformirane 

ANA (Albanske nacionalne armije), koju, doduπe, zasad 

ne priznaju ni njihovi dojuËeraπnji saborci iz ONA/U»K? Ni 

mnogo bogatija zemlja ne bi mogla u dogledno vrijeme mladim 

naraπtajima obezbijediti legalno zaposlenje i pristojan æivot u 

zamjenu za brzo bogaÊenje πvercom droge i oruæja; iako, istini za 

volju, veÊina Albanaca æivi mnogo skromnije, i meappleu njima je i 

najviπe onih koji su za miran suæivot. 

Teπko je oËekivati i da Êe se svi Makedonci vratiti u svoje krajeve, 

gdje Êe od sada biti u manjini i pod lokalnom upravom 

albanske veÊine. Ali poπto su Makedonci i Albanci upuÊeni da 

æive zajedno u jednoj dræavi, zajedniËki æivot vjerovatno Êe zalijeËiti 

otvorene rane i pronaÊi nove forme saradnje, mimo korupcije 

i kriminala, na kojima su dosad jedino saraappleivali Ëlanovi 

partijskih vrhuπki i uËesnici u diobi vlasti.

MANUFAKTURA 

Lidija Dimkovska 


Luko Paljetak 

Radmila LaziÊ 

Alma Lazarevska 

Olivera ∆orveziroska 

Goran PetroviÊ 


Nina Kokelj


Staricata mu piπuva na svojot starec 

Oti ne se nadevam pak da se vratam 

vo zelenata soba 

oti ne se nadevam na stariot prag 

ni koga ¿e bide loπo vreme 

ni ako fati vojna 

ni koga ¿e bidam uπte postara 

a i ti isto taka star 

Zoπto da gi Ëuvaπ suvite bilki 

ruskiot monokl za zlatnata svadba 

sonot za sinot πto ne se rodi 

povojot za sinot πto ne go rodiv 

prvata pernica, πnolite, 

naπite dlanki vo parata na stakloto, 

zoπto da go Ëuvaπ ona πto bevme 

Tolku mnogu ostarev vo ovie sto godini 

ti beπe postar od mene, a sega si pomlad, 

nikakov pat nema krvta 

nitu pak vo neπto ima krv 

ovaa zima tolku mnogu studi 

se izgori, ogrej se, 

ognot e vaæen, ne ona πto gori. 


zakluËi se dva pati zafrli go kluËot 

spij vo stolot za niπawe 

toplo e 

jas πtom goram ne griæi se 

toplo e, spij, 

neka ne te plaπat koskite πto krckaat vo ognot. 


ne ¿e moæeme æivi da si odgovorime 

zoπto pomina taka æivotot ne poinaku 

ti vo mojata smrt 

jas vo tvojata ¿e te sretnam, duri togaπ, 

oti ne se nadevam pak da se vratam 

doma. Nikogaπ. 

109

110 

∆elavata pejaËka 

Nekoi luapplee me gledaat pod oko 

Nekoi æivotni me odminuvaat 

Sonceto mirisa na tvojot papok 

Ti si sovrπeno otsuten 

Dolgi godini ve¿e ne æiveeπ 

vo tvojot stan so trkalezni sobi 

Jas go otvoram katanecot 

so edna od moite πnoli 

Kosata mi se zaglavuva vo kluËalkata 

ja ostavam tamu 

∆elava vleguvam vo tvojot stan 

Ti si sepak tuka, ubav i star 

Vo mali kanËiwa od kiselo mleko 

odgleduvaπ krastavici. Zeleni, æolti, 

portokalovi krastavici vo sekakvi veliËini 

Korneπ edna i ja nadenuvaπ na sobnata antena 

Pej ¿elava pejaËke pej Pej 

Jas peam iako zaludno Ti si star i ubav 

Ne moæeme da vodime qubov 

Pariz e sekogaπ mnogu blisku no nikogaπ tuka 

Mrtov si. Samoubistvo poradi strav od besmrtnost 

Nadenat na krastavica me gledaπ tolku strasno 

Ja naslediv tvojata glava i ja nosam kako maska 

Nekoi luapplee vyaπeno me gledaat 

Nekoi insekti podmolno me kasaat 

Doædot mirisa na mojot papok 

Sega moæam se, se, duri i peπ 

niz elektrodite i mrakot 

da pominam od edna do druga metro stanica. 

So cela vre¿a na ramo polna krastavici.

Obratna perspektiva 

Na sudbinata koneËno i e pogodeno: 

ja zatvoriv vo termos Moulinex 

πto ¿e i gi Ëuva sveæinata i vkusot 

bez da zastojat pritoa karmite. Oslobodena od sebe, 

se dviæam vo pretskaæuvawata πto ne se ispolnija 

kako vo high life. Vaæno e da se mrda so kolkovite. 

Imaπ crvilo na zabite, honey. Znam, edinstveno medot 

direktno se rastvora vo krvta. A vo mene 

rastvorliva e samo - senkata. 

Sestra Aura znae deka sekoja kokoπka od ladilnikot 

prvin ja dræev nad ringlata 

vo isËekuvawe da oæivee, 

duri potem, poniæena od apostolite, 

ja frlav vo rernata na Silvija Plat. 

Vo znak na protest svetogorcite 

poËnaa da nosat apostolki. 

O, kolku ubavo mi gi baknuvaπ pluskavcite 

na petite, A., tie simulakrumi na organot za vid 

vo ovoj metaæivot. Sega, koga postojat prodavnici 

vo koi se moæe da se kupi za eden edinstven dolar, 

mora da odluËiπ dali ¿e poËneπ da nosiπ crveno πalËe 

okolu vratot vo znak na poËit kon Aboriyinite, 

potem ¿e bide lesno da dobieπ stipendija 

za mojata atavistiËka akademija. A potem ¿e bide uπte polesno: 

Silva - metodot gi pere i najtemnite damki 

od zdravicata meappleu kulturnite razliki, 

prekinata zaradi smrdea od kujnata. 

Gostite sami se posluæile od termosot so sudbinata 

i sega me varat vo svoite creva nebare kaπa! 

Znam deka e uæasno neprijatno, 

no nekoj od niv moæe da me isfrli kako fekalija 

tokmu vo tvojata erotska Ëakra. Obidi se, se duri veruvaπ 

vo svetata, apostolska koæiËka na kulturata, 

zaËineta so bosilok i krckava kako istorija - 

da me pretvoriπ vo prirodna pojava. 

Samo, bidi vnimatelen. Nekoj moæebi vodi dnevnik. 

111

112 

Praπina 

Praπinata ja izbegnuva mojata soba. 

Praπinata ima odliËni poznavawa 

od teorijata na individualnosta. 

Se bleska ovde, kako togaπ koga bev zaËnata. 

I se vreska ovde, kako togaπ koga ja bev naËnala 

na æivotot sræta. 

Vo postelata na ©tajnhart Ëuka moeto srce, 

a krcka krevetot od srceva mana. 

Vo knigite niz stranicite mi teËe krvta 

te anemiËna te gusta te leukemiËna. 

Ne, ne vleguva praπinata vo ovaa krËma 

kaj πto vekot spie so nogarki vovis 

- od slaba cirkulacija. 

Ne, ne vleguva praπinata vo ovaa crkva 

kaj πto angelite no¿e koristat psalmi 

vo psihodrama. 

Praπinata sama ja izbegnuva mojata soba. 

Skrπnuva vo nalet kon kujnata, kon ostavata. 

Mene me ostava so liËnosta na edna briπalka 

zakaËena za mojata senka. 

Dolgo i postavuvam praπawa za æivotot, 

za smrtta, i, kako πto e red, za qubovta. 

Praπinata niz kluËalka na cel glas vika: 

Eh, πto si budala, 

se ti se toa retoriËki praπawa 

samo ti si pogolema od mene i pepel i praπina.

Evangelie po sebe 

Kako malo dete e Bog - se luti za se i seπto, 

preËuvstvitelno dete, edinËe 

na imotni roditeli, no bez obrazovanie: 

ne go zapiπaa na karate, nitu na Ëasovi po gitara, 

ne mu Ëitaat pred spiewe prikazni od Grim, 

no zatoa pak sosedite im rekoa da go pra¿aat 

na veronauka oti sega e vo moda da si vernik. 

A toa moæe malku i ¿e go smiri. 

Sekoe popladne go posetuva manastirskoto uËiliπte, 

a tamu, samo sestrite znaat kakov beleg od raappleawe nosi 

pod lanËeto so krstËe: aura otvorena za metafiziËki belji, 

Ëetvrta dimenzija πto sveπtenikot ja narekuva 

∏ vodovrteæ na nevolji„. 

Celo vreme potstanuva, kolenata go bolat 

od Pofalnata pesna na Bogorodica Deva, 

ajde da zapeeme neπto poveselo, kako na pr. 

∏Hey, teacher, leave the kids alone„, decata go bockaat so molivËiwata, 

no sestrite se rastaæuvaat, kako da gi potsetuva 

na vnucite od sestri im, na stanovite 

so spalna, detska, dnevna soba i mirizliva bawa 

vo koi æivotot teËe niz kablite na televizorot, 

kompjuterot, haj-faj sistemot, videorikorderot, 

decata rastat, no raste i æelbata za promena na Boga 

i na maæot, ako se moæe, za drug so pokadifesta koæa. 

Sestrite go ispra¿aat posleden doma, 

natprevaruvaj¿i se vo praπawata kako: 

∏©to ¿e bideπ koga ¿e porasneπ i zoπto?„, 

a toj, neranimajko, sekoj pat izmisluva neπto novo, 

se duri eden den ne im reËe: ∏Znam πto ¿e bidam. 

Bog! Za da ve imam site!„ Togaπ vleze sveπtenikot 

i im vikna na sestrite: ∏©to ste pocrvenele tolku? 

Sramota! Cela no¿ bdenie i akatist na Majka Boæja!„ 

Koga ¿e porasne prvin ¿e se bara vo sektite 

plateni od zapadnoevropskite zemji, 

¿e go Ëita »oran, ¿e pie kefir so indiski bilki, 

¿e gi menuva uËitelite za domorodeËki gurua 

pronajdeni na veb-stranicite za mentalna kultura, 

se duri eden den, posle dolgi patuvawa od sebe do veËnosta i nazad, 

ne stigne na Bogoslovskiot fakultet i ne reËe: Skitav mnogu, no eve me, 

a profesorot po liturgika, avangardnoto Ëudo 

113

na istoËnata mistika, ne mu posaka dobredojde - Doma. 

No samo za kratko. Potoa ¿e se spletka so ¿erkata na duhovnikot, 

akterka vo amaterskata trupa ∏Lilit„, 

¿e paapplea vo trans na ∏Evangelieto po Juda„ 

naj, naj in vo svetkata literatura 

i nema da ima mir se duri ne go napiπe ∏Evangelieto po sebe„, 

intertekst, maπina za melewe na site formi na Jas, 

iskuπenie i spas, Le Geode na utrobata od sloj krv sloj datoteka 

sloj meso sloj socijalna sredina, Ëetiridimezionalna musaka 

vo koja site Ëirovi ¿e puknat so vagnerovska sila. 

Nema vrski vo izdavaËkite ku¿i i teatri: nikoj nema da go proËita 

∏Evangelieto po sebe„, nikoj nema da go spasi genijot od ona πto sledi: 

igla i grabeæ na manastiri i crkvi (vo niv se snaoapplea uπte od dete), 

i ete ti go vo uËilnicata za veronauka: 

sestrite se tolku stari i grdi πto mu doaapplea 

site da gi vπprica vo organot za zaborav, 

(duri ni Bog ne saka devici vo godini), 

mu ide da se rasplaËe, da krikne od bes i nemo¿ 

πto æivotot ne e pesna od Pink Flojd, mu teknuva, 

im go recitira ∏Evangelieto po sebe„, im go vpiva vo brËkite, 

vo isπtirkanite beli jaki, kako silikon im go vbrizguva 

vo dojkite opuπteni i vo raπirenite veni, 

a tie poleka se opuπtaat, i po sekoj zbor 

kako da se otkinuvaat od grËta na minatoto πto ne bilo nivno, 

si gi mestat gradite, si gi obliæuvaat usnite, 

si gi otvoraat oËite, se pomladi se, se poliËni, 

zraËat dodeka deteto gi gleda so zinata usta, 

gi zadeva, gi skokotka pod pazuvite, im gi dopira kolenata 

i se smee: Bog, Bog sakam da bidam. 

Za da ve imam site. 

114

Proekcija 

Lori Anderson imaπe loπa no¿ 

Nejzinite goli race ostavaa vpeËatok 

na slepi ulici vo mrakot 

Muskulite taguvaa po totalna temnina 

Temninata, reËe Lori, e proekcija na jadroto 

πto ne se gleda a e cel na elektronskata erekcija. 

Lori, veruvam deka si bila vo Ëetiri oËi so Boga. 

Jas bev vo πest. Nikoj nikogaπ ne znaeπe koj komu mu se obraka. 

Luappleeto se vrtea po rusokosata vo svileni Ëorapi, 

rusokosata se vrteπe po monahiwata so navednata glava. 

Site mislat deka vo takvite graniËni situacii 

Bog ja gleda crnoriskata. A ti Lori 

znaeπ deka ja gleda onaa koja ja gleda monahiwata 

i deka etiketata boæjo Ëedo i ja prilepuva tokmu po svilenite Ëorapi.. 

Bog znae dali pri toa malku i ja πtipka. 

No, nivna rabota. Jas si gi gledam dlankite 

napadnati od qubovni stafilokoki. 

Yemnam vo koπulata so naroden vez 

zaπto i taa bila luda po indiski koπuli. 

I toj beπe lud po farmerki Levi’s 

no neka me goltne mrakot ako mu go kaæam toa. 

Slatka zabrano, Ëuvaj i gi racete na Lori vo forma! 

Sodræinata na ¿esiËkata se istura vo vrela voda 

se vari trinaest minuti i se sluæi so slatka pavlaka. 

Potoa tetka i na Lori i raskaæuva 

bajki od Andersen. 

Potoa tetka i na Lori umira 

i ja pogrebuvaat starata moma vo venËanica. 

Lori go prekinuva sveπtenikot i i pee na svojata tetka: 

Na onoj svet te Ëeka maæ, tamu ¿e si ja najdeπ sre¿ata. 

KuËka si Lori, i toa golema! 

No znam deka znaeπ kako te jadat dlankite 

koga si sama, koga snemuva struja, 

i vo stomakot ti se prevrtuva tiπinata 

znam deka znaeπ kolku e teπko 

da se obleËeπ vo belo posle crninata 

a racete da ne ti se slevaat so denot 

tuku da bidat znaci kraj patot 

a nikoj, Lori, nikoj da ne patuva 

po tvoite patiπta. 

115

116 

Priznanie 6 

Ne sum tepana vo vre¿a. 

Zatoa ne moæam da te gledam naglaveËki 

a uπte pomalku da veruvam vo gradovi 

vtemeleni vo postvoeni dogovori za kulturna sorabotka. 

Padnatiot heroj me praπuva kolku e Ëasot 

a Ëasovnikot gledam puπtil stomaËe 

Od univerzalna sovest pove¿e ne se pozdravuvam so raka 

tuku so glava. Ova telce vo mojot rakav 

e divo meso sovrπeno za veæbite po anatomija 

vo elektronskata bolnica. Ja oblekuvam tvojata koπula 

i ja udiram rakata od memoarite na uËitelkata Slobodanka. 

Sekoe iskustvo e po malku nemoralno. 

Podobro napolni ja vre¿ata so grafiti kako ovoj: 

∏Jas sum sre¿na kocka! (- 16 S)„ 

Podobro svrti me kon sebesi so vnatreπniot yeb 

a jas ¿e ti povtoruvam folklorna poraka: 

∏Zemi go noæeto, rasparaj go ¿oπeto 

tamu si go sokriv posledniot grev„. 

No, vre¿ata e dobar ËoveËki izum za tie kako nas. 

Vo nea sme najposle tridimenzionalni, 

a vremeto tokmu denes se rodi. Da znaev 

deka raappleaweto e kuso i zazbivtano 

kako meappleunaroden telefonski razgovor, 

¿e moæev da nauËam stenografija 

¿e moæev da mu go izmeram pulsot na pileto 

dodeka go polniπ so nuklearno nebo 

kako kaleidoskop ili kada. 

No ¿e moæev li da ja napolnam vre¿ata 

so izglodani kovËiwa bez da ti reËam: 

Aleπ, znaeπ πto? Kaæaa na vesti 

deka atentatot vrz pretsedatelot 

e delo na nikoj drug tuku na ©eherezada!

Poemata na poËetokot 

Se isplaπi Brodski, se isplaπi da ne go pogodi 

nekoja bomba, lubenica ili uroËlivo oko na struπka moma, 

a togaπ se uπte namavme elektronska poπta 

za da me praπa uπte vo Predmet: ima li vojna vo Makedonija? 

i ne dojde. A tie Ëetiri dena, velat, 

go varosuvale Univerzitetot vo MiËigen, 

doma pak æenata πto Ëisti, Bosankata Sevda 

isturila varakina vo dnevnata i zasmrdelo se. 

Gi otvoril Brodski prozorcite i izlegol vo no¿ta, 

a nemal kade da odi se duri ne se provetri stanot, se duri 

ne mu go varosaat Kabinetot za literatura. »etiri dena 

lutal Brodski niz MiËigen, odel od crkva v crkva 

(a koga bil taæen, velat, vleguval samo vo pravoslavna) 

i naednaπ naletal na makedonskoto crkviËe πto dedo Ilija 

go podignal za spomen na majka si Petkana od Struga, 

tokmu togaπ se sluæela VeËerna, a dvajca Ëteci peele 

na makedonski: Bogorodice Devo, raduj se blagodatna Marie. 

Sluπal Brodski a dlankite mu se potele od pantalonite, 

na sekoe prekrstuvawe se zasrknuval 

kako da plival vo vodite od Kniga Bitie, 

Majka Boæja videla kako mu se rasplakala bebi-jakata na koπulata, 

potem edna baba mu priπla so varena pËenica 

i mu rekla: Zemi sinko, zaduπa na svekrva mi Petkana od Struga, 

Bog da ja prosti, mi gi izgleda decata. 

Brodski togaπ brknal vo zadniot yeb i go izvadil pismoto 

za Zlatniot venec na poezijata, ‘91. No babata 

samo go nudela: Kasni si, kasni si sinko od pËenicava, 

mnogu si bled, nemoj nekoja bolest da fatiπ, ta za venci, 

- Ëuvaj boæe, rano ti e! Prvin na nas starite ni e redot! 

Jadel Brodski i plaËel, srkal i se zasrknuval 

a vo ponedelnikot, koga go otvorile Univerzitetot 

na studentite po literatura vakva tema za esej im dal: 

∏Kolku otsto Ëovek æivee koga æivee, 

a kolku otsto umira koga umira?„ 

I celi dva Ëasa ja Ëital i preproËituval 

∏Poemata na krajot„ od Marina Cvetaeva. 

117


Starica piπe svom starcu 

Zato jer se ne nadam da Êu se opet vratiti 

zelenoj sobi, 

jer se ne nadam starom pragu 

ni kad bude loπe vreme 

ni kad krene, moæda, neki rat 

ni kad budem joπ starija 

a i ti, takoapplee, star. 

Zbog Ëega onda Ëuvaπ suvo cveÊe 

ruski monokl za zlatnu svadbu 

san o sinu koji se nije rodio 

povoj za sina koga nisam rodila 

prvo jastuËe, sijaset πnala, 

otisak dlanova naπih na staklu zamuÊenom od pare 

zaπto da Ëuvaπ ono πto smo jednom bili. 

Toliko sam ostarila za ovih sto godina 

a ti, stariji od mene, sad si postao mlaapplei, 

krv moja puta nema 

niti se iπta u meni od nje snaæi 

zima je ova tako hladna 

izgori sve, da zagrejeπ se 

vaæna je vatra, ne ono πto gori. 

Zato jer se povratku ja ne nadam 

zakljuËaj se dva puta, kljuË baci 

u stolici za ljuljanje 

spavaj, toplo je 

gorim, ne brini 

toplo je, spavaj, 

ne trzaj se od kostiju πto pucketaju u vatri. 

Zato jer se ne nadam da Êu se opet vratiti 

neÊemo jedan drugome odgovoriti za æivota 

zaπto je æivot proπao tako, a ne drugaËije 

ti Êeπ mene u mojoj smrti sresti 

ja Êu tebe u tvojoj, tek tada 

jer se ne nadam da Êu se opet vratiti 

kuÊi. Nikada. 

119

120 

∆elava pevaËica 

Neki ljudi me gledaju ispod oka 

Neke æivotinje me mimoilaze 

Sunce miriπe na tvoj pupak 

Ti si savrπeno odsutan 

VeÊ dugo godina ti ne æiviπ 

u svom stanu sa okruglim sobama 

Ja otvaram katanac 

sa jednom od mojih πnala 

Kosa mi se upetljava u kljuËaonicu 

ostavljam je tamo. 

∆elava ulazim u tvoj stan 

Ti si ipak tu, lep i star 

U malim zdelama za kiselo mleko 

gajiπ krastavce. Zelene, æute 

narandæaste krastavce u svim veliËinama 

Jedan trgaπ i nadevaπ ga na sobnu antenu 

Pevaj Êelava pevaËice, pevaj, pevaj 

Pevam, ali uzalud. Ti si star i lep 

Ne moæemo da vodimo ljubav 

Pariz nam je uvek tako blizu ali nikad ovde 

Mrtav si. Samoubistvo zbog straha od besmrtnosti. 

Nadenut na krastavac gledaπ me tako strasno 

Nasledila sam tvoju glavu i nosim je kao masku 

Neki insekti podmuklo grizu 

Kiπa miriπe na mom pupku 

Sada mogu sve, sve, Ëak i peπice 

kroz elektrode i mrak 

preappleem sa jedne u drugu stanicu metroa 

Sa celom vreÊom krastavaca obeπenom o ramena.

Obrnuta perspektiva 

Sudbini konaËno je ugoappleeno: 

zatvorila sam je u termos Mulineks 

koji Êe joj saËuvati sveæinu i ukus 

a da se, pri tom, karme ne ubajate. Osloboappleena 

od sebe, kreÊem se kroz neispunjena predskazanja 

kao u high life. Vaæno je da se mrda kukovima. 

Imaπ crvenilo na zubima, honey. Znam, jedino se med 

direktno rastvara u krvi. A u meni je 

rastvorljiva samo ∑ moja bakica Vetka. 

Sestra Aura zna da sam svaku kokoπku iz zamrzivaËa 

najpre dræala iznad ringle 

u nadi da Êe oæiveti, 

pa tek onda, poniæena od apostola, 

bacala sam je u rernu Silvije Plat. 

U znak protesta svetogorci poËeli su nositi apostolke. 

O, kako lepo ljubiπ æeljeve na mojim petama. 

A., te simulakrume organa za vid u ovom meta-æivotu. 

Sada, kad postoje prodavnice 

u kojima se moæe kupiti sve za dolar, 

moraÊeπ da odluËiπ, hoÊeπ li nositi crveni πal 

oko vrata, kao znak poπtovanja prema Abordæinima, 

potom Êe lako biti da dobijeπ stipendiju 

za moju atavistiËku akademiju. A onda Êe biti joπ lakπe: 

Silva-metoda uklanja i najcrnje fleke 

iz zdravice posveÊene meappleukulturnoj razlici, 

prekinute zbog smradi koja dolazi iz kuhinje. 

Gosti su se sami posluæili iz termosa sa sudbinom 

i sad me vare u svojim crevima, kao da sam kaπa! 

Znam da je to uæasno neprijatno, 

jer me neko od njih moæe izbaciti kao fekaliju 

taËno u tvoju erotsku Ëakru. Probaj sve, sve dok verujeπ 

u svetu apostolsku koæicu kulture, 

zaËinjenu bosiljkom koji osuπen postaje krt kao historija ∑ 

ne bi li me pretvorio u prirodnu pojavu. 

Ali, budi paæljiv. Neko moæda o tome vodi dnevnik. 

121

122 

Praπina 

Praπina izbegava moju sobu 

Praπina poseduje odliËna znanja 

iz teorije individualnosti. 

Sve bleπti ovde, kao onda kad sam bila zaËeta 

I sve vriπti ovde, kao onda kad sam naËela ∑ æivljenja sræ. 

U postelji ©tajnharta kuca moje srce 

i krevet krcka od srËane mane. 

U knjigama, meappleu stranicama, teËe moja krv 

Ponekad anemiËna, gusta ili leukemiËna. 

Ne, ne ulazi praπina u ovu birtiju 

gde vek spava s nogama u vis ∑ zbog slabe cirkulacije. 

Ne, ne ulazi praπina u ovu crkvu 

gde anappleeli u ponoÊ koriste psalme ∑ kao psihodrame. 

Praπina sama izbegava moju sobu. 

Okrene se, u zaletu, prema kuhinji, prema πpajzu, 

mene ostavlja sa biÊem jedne obeπene krpe 

istovetne sa mojom senkom. 

Dugo joj postavljam pitanja o æivljenju 

o smrti i, kao πto je red ∑ o ljubavi. 

Praπina, kroz kljuËaonicu, na sav glas viËe: 

Koja si ti budala, 

sve su to retoriËka pitanja, 

samo πto si ti veÊa od mene u pepelu i praπini.

Jevanappleelje po sebi 

Nalik detetu je Bog ∑ ljuti se na sve i svaπta 

preosetljivo detence, jedinac 

imuÊnih roditelja, no bez obrazovanja 

nisu ga upisali na karate, ni na Ëasove gitare 

ne Ëitaju mu, pred spavanje, Grimove priËe, 

ali su im zato susedi rekli da ga poπalju 

na veronauku, jer je sada u modi biti vernik. 

A to Êe ga moæda i malo umiriti. 

Svako popodne poseÊuje manastirsku πkolu 

a tamo, samo sestre znaju kakav beleg roappleenja nosi 

ispod lanËiÊa s krstiÊem: auru otvorenu za metafiziËke belaje 

Ëetvrtu dimenziju koju sveπtenici zovu “vrtlog nevolja”. 

Sve vreme stoji i od toga kolena ga bole 

od “Pohvalne pesme Bogorodici Devici”, 

hajde da zapevamo neπto veselije, kao na primer 

“Hey, teacher, leave the kids alone”, 

deca ga bockaju olovkama, 

ali sestre se rastuæuju, on ih podseÊa na unuke njihovih sestara, na stanove 

sa sobicama deËjim za spavanje, na dnevne i kupku mirisnu 

gde æivot teËe kroz kablove televizora i kompjutera 

haj-faj sisteme, videorekordere, 

a deca rastu a raste i æelja za promenom Boga 

i muæa, ako se moæe, za drugog sa kadifenijom koæom. 

Sestre ga ispraÊaju poslednjeg kuÊi, 

takmiËeÊi se oko pitanja kao πto su: 

“©ta Êeπ biti kad porasteπ i zaπto?” 

a on, bezobziran, svaki put izmiπlja neπto novo, 

sve dok im jednog dana ne kaza: “Znam πta Êu da budem, 

biÊu Bog! Da bih vas sve imao!” Tada uapplee sveπtenik 

i podviknu sestrama. “©ta ste pocrvenele tako? 

Sram vas bilo. Celu noÊ da bdite i akatist Majke Boæje!” 

Kad postane odrastao prvo Êe se traæiti po sektama 

plaÊenim od zapadno evropskih zemalja, 

ËitaÊe Siorana, piÊe kefir sa indijskim biljkama, 

menjaÊe uËitelje za domorodaËke gurue 

pronaappleene na web-stranicama za mentalnu kulturu, 

sve dok jednog dana, posle dugih putovanja 

od sebe do veËnosti i nazad, 

ne stigne na Bogoslovski fakultet i kaæe: 

“Lutao sam mnogo, ali evo me,” 

123

124 

a profesor liturgije, avangardno Ëudo 

istoËne mistike, nije mu poæeleo dobrodoπlicu kod KuÊe 

Ali samo na kratko. Posle Êe se spetljati sa Êerkom duhovnika 

glumicom u amaterskoj trupi “Lilit”, 

padaÊe u trans na “Jevanappleelje po Judi” 

naj, naj in u svetskoj literaturi 

i neÊe imati mira sve dok ne napiπe 

“Jevanappleelje po sebi”, inertekst 

maπinu za mlevenje svih formi Ja 

iskuπenja i spasa, Le Geode utrobe, sloja krvi 

sloja datoteke, sloja mesa, sloja socijalne sredine 

Ëetiridimenzionalne musake 

u kojoj Êe svi Ëirevi puknuti sa vagnerovskom snagom. 

Nema veze sa izdavaËkim kuÊama i pozoriπtima: 

niko neÊe proËitati “Jevanappleelje po sebi” 

niko neÊe spasiti genija od onoga πto sledi: 

igla i pljaËkanje manastira i crkvi 

(u njima se snalazi joπ od detinjstva), 

i evo ga u uËionici za veronauku: 

sestre su tako stare i ruæne da mu dolazi 

sve da ih uπprica u organ zaborava 

(Ëak ni Bog ne æeli device u godinama), 

dolazi mu da se rasplaËe, da krikne u besu i nemoÊi 

πto æivot nije pesma od Pink Flojda, pada mu na pamet 

recituje im “Jevanappleelje po sebi”, utiskuje im ga u bore 

u uπtirkane bele kragne, kao silikon ubrizgava ga 

u dojke mlohave i u proπirene vene, 

a one se polako opuπtaju, i posle svake reËi 

kao da se otkidaju od grËa proπlosti koja nije njihova bila 

nameπtaju grudi, oblizuju svoje usne, 

otvaraju oËi, sve su mlaapplee i lepπe 

zraËe dok dete ih gleda zinutih usta 

zadirkuje ih, golica ispod pazuha, dodiruje kolena 

i smeje se: Bog, Bog hoÊu da budem, to æelim. 

Da bih vas sve imao.

Projekcija 

Lori Anderson je imala loπu noÊ. 

Mjesne gole ruke ostavljale su utisak 

slepih ulica u mraku. 

MiπiÊi su tugovali za totalnom tamom. 

Tama je, reËe Lori, projekcija jezgra 

koji se ne vidi a cilj je elektronske erekcije. 

Lori, verujem da si bila u Ëetiri oka sa Bogom. 

Ja sam bila u πest. Nikad niko nije znao ko se kome obraÊa. 

Ljudi su se okretali za plavuπom u svilenim Ëarapama 

a plavuπa se okretala za monahinjom sa spuπtenom glavom. 

Svi misle da u takvim graniËnim situacijama 

Bog posmatra monahinju. A ti Lori 

znala si da gleda onu koja gleda u monahinju 

i da etiketu boæjeg Ëeda lepi taËno preko 

njenih svilenih Ëarapa… 

A na Bogu je bilo da zna da li je i pomalo πtipka. 

No, to je njihova stvar. Ja posmatram svoje dlanove 

napadnute ljubavnim stafilokokama. 

Drhtim u koπulji sa narodnim vezom 

jer je i ona ludovala za indijskim koπuljama. 

I on je bio lud za farmericama Levi’s 

ali neka me proguta mrak ako mu to ikad kaæem. 

Slatka zabrano, Ëuvaj Lorine ruke da ostanu u formi! 

Sadræaj kesice sipa se u vruÊu vodu 

i kuva trinaest minuta i sluæi se uz slatku pavlaku. 

Posle toga, Lori, njena tetka priËa Andersenove bajke. 

Posle toga Lorina tetka umire 

i sahranjuju jednu staru curu u haljini za venËanje. 

Lori prekida sveπtenika i peva svojoj tetki: 

Na onom svetu te Ëeka muæ, tamo Êeπ naÊi sreÊu. 

KuËka si ti, Lori, velika kuËka! 

Ali znam da znaπ kako je kad te svrbe dlanovi 

kad ostaneπ sama, kad nestane struje, 

i u stomaku ti se prevrÊe tiπina 

znam da znaπ koliko je teπko 

da se oblaËiπ u belo posle crnine, 

s ruke da ti se ne slivaju sa danom 

nego bivaju znaci kraj puta 

a niko, Lori, niko u tom Ëasu ne putuje 

tvojim putevima. 

125

126 

Priznanje 

za A. 

Nisam tuËena u vreÊi. 

Zato ne mogu da te posmatram naglavaËke 

a joπ manje da verujem u gradove 

utemeljene u posle ratne dogovore za kulturnu saradnju. 

Pali heroj me pita koliko je sati 

a Ëasovnik, gle Ëuda, pustio je stomaËiÊ. 

Iz univerzalne savesti viπe se ne pozdravljam rukom 

nego glavom. Ovo telaπce u mom rukavu 

divlje je meso savrπeno za veæbe iz anatomije 

u elektronskoj bolnici. OblaËim tvoju koπulju 

i udaram rukom o memoare uËiteljice Slobodanke. 

Svako iskustvo po malo je nemoralno. 

Bolje napuni tu vreÊu grafitima kao πto je ovaj: 

“Ja sam sreÊna kocka!” (- 16 C) 

Bolje je da me okreneπ k sebi kao prevrnuti dæep 

a ja Êu ti ponavljati folklornu poruku: 

“Uzmi noæiÊ, rasparaj ÊoπkiÊ 

tamo sam sakrila poslednji greh.” 

Ali, vreÊa je dobar ljudski izum za takve kao πto smo mi. 

U njoj smo, najposle, trodimenzionalni, 

a vreme se baπ danas rodilo. Da sam znala 

da je raappleanje kratko i zadihano 

kao meappleunarodni telefonski razgovor, 

mogla sam nauËiti stenografiju, 

mogla sam izmeriti puls piletu 

dok ga puniπ sa nuklearnim nebom 

kao da je kaleidoskop uli kada. 

Ali, jesam li mogla da napunim vreÊu 

izglodanim koπËicama, a da ti ne kaæem: 

Aleπ, znaπ πta? Rekli su na vestima 

da je atentat na predsednika 

delo nikog drugog nego ©eherezade!

Poema poËetka 

Uplaπio se Brodski, prestravio se, da ga ne pogodi 

neka bomba, lubenica ili urokljivo oko neke struπke cure, 

a tada joπ uvek nismo imali elektronsku poπtu 

da bi me upitao joπ u Predmetu: ima li rata u Makedoniji? 

I nije doπao. A u toku tih Ëetiri dana, kaæu 

kreËili su Univerzitet u MiËigenu, 

kod kuÊe, pak, æena koja Ëisti, Bosanka Sevda 

prosula je varakinu u dnevnoj i sve je zasmrdelo. 

Otvorio je Brodski prozor i izaπao u noÊ, 

ali gde da ode dok mu se stan vetri, dok mu 

ne okreËe Kabinet za knjiæevnost. »etiri dana 

lutao je Brodski MiËigenom, iπao od crkve do crkve 

(a kad bi bio tuæan, kaæu, ulazio je samo u pravoslavne) 

i najednom je naleteo na makedonsku crkvicu koju je deda Ilija 

podigao za duπu svojoj majci Petkani iz Struge, 

baπ se tada sluæila veËernja, a dva Ëteca pojala 

na makedonskom: Bogorodice Devo raduj se blagodetna Marijo. 

Sluπao je Brodski a dlanovi su mu se znojili u dæepovima pantalona 

kad god bi doπao red da se krsti, zagrcnuo bi se 

kao da pliva u vodama iz Knjige Postanja, 

Majka Boæja je videla kako mu plaËe bejbi-jakna koπulja, 

Potom, jedna baka mu je priπla sa kuvanim æitom 

i rekla mu: Uzmi sine, ovo je za duπu svekrve mi Petkane iz Struge 

Bog da joj prosti duπu, podigla mi je decu. 

Brodski se tada maπio za zadnji dæep i izvadio pismo 

O Zlatnom vencu poezije ‘91. A baka ga je 

samo nutkala: Probaj sine, probaj sine æito 

mnogo si mi neπto bled, nemoj neku bolest da navuËeπ, nisi ti za vence 

- saËuvaj me boæe, rano je to za tebe. Prvo je red na nas stare! 

Jeo je Brodski i plakao, grcao je i grcao neprestano 

a u ponedeljak, kad su otvorili Univerzitet 

studentima knjiæevnosti on je ovu temu za esej dao: 

“Koliko posto Ëovek æivi kad æivi 

a koliko posto umire kad umire?” 

I cela dva Ëasa Ëitao je i preproËitavao 

onu “Poemu kraja” Marine Cvetajeve. 

S makedonskog preveo: 

Duπko NovakoviÊ 

127

128 

Lidija Dimkovska, 1971. Skoplje, Makedonija. 

Zavrπila je Filoloπki fakultet u Skoplju, grupu za opπtu i komparativnu 

knjiæevnost. Doktorirala je na Filoloπkom fakultetu u 

Bukureπtu sa disertacijom “Poetika Nikite Staneskua”, pod mentorstvom 

predsednika rumunske akademije nauka, profesora 

Euappleena Simiona. Radila je kao lektor makedonskog jezika i knjiæevnosti 

na Filoloπkom fakultetu u Bukureπtu. Sada æivi u Ljubljani. 

»lan je Druπtva pisaca Makedonije i makedonskog PEN-a. 

Prevodi sa rumunskog i slovenaËkog jezika. 

Objavila je sledeÊe knjige: 

∑ Darovi sa Istoka (zajedno sa Borisom »avkovskim, 1992) ∑ 

nagrada za debitantsku knjigu. 

∑ Plamen reËi, 1994. 

∑ Izgrizani nokti, 1998. 

∑ 20 mladih makedonskih pesnika oo ∑ antologija mlade 

makedonske poezije, 2000. 

∑ Nobel protiv Nobela, 2001, klasiËno i elektronsko izdanje 

(na makedonskom i engleskom jeziku: 

www.blesok.com.mk /books/ dimkovska 

∑ Meta-veπanje na meta-lipi, izbor i prevod na rumunski jezik 

Konstantin Abaluca, Vinea, Bukureπt, 2001; nagrada za 

pesniËku knjigu Meappleunarodnog festivala poezije ∑ 

“Poesis”, Satu Mare, Rumunija. 

Zastupljena je u antologijama makedonske poezije: 

∑ Pesma nad pesmama, makedonsko-englesko izdanje, 

Skoplje, 1997. 

∑ Kraj veka, makedonsko-englesko izdanje, Skoplje, 1999. 

∑ An Island On Land, Sydney, Australia, 1999. 

∑ Orfej i Isus, makedonsko-englesko izdanje, Skoplje, 2000. 

Pesme Lidije Dimkovske u prevodu sa makedonskog objavljene su 

u Rumuniji, Sloveniji, Srbiji, Poljskoj, ©paniji, Hrvatskoj, SAD… 

Dobitnik je nagrade “Struπka lira” na meappleunarodnom festivalu 

Struπkih veËeri poezije 1998. 

Urednik je za poeziju u elektronskom Ëasopisu za kulturu 

“Blesok” (Bljesak): www.blesok.com.mk


Starka piπe svojemu starcu 

Ker niË veË ne upam, da se bom vrnila 

v zeleno sobo, 

ker niË veË ne upam, da bom πe kdaj 

prestopila domaËi prag , 

ko bo pustoπilo neurje, 

Ëe izbruhne vojna, 

ko bom πe starejπa 

in tudi ti toliko star. 

»emu hraniπ posuπena æeliπËa, 

ruski monokel za zlato poroko, 

sanje o sinu, ki se ni rodil, 

povoj za sina, ki ga nisem rodila, 

prvo blazino, prve sponke, 

najine dlani na zaroπenem steklu, 

Ëemu bi hranil tisto kar sva bila. 

Tako sem ostarela v teh sto letih, 

ti si bil starejπi od mene, sedaj si mlajπi , 

kri nima poti, 

in v niËemer ni krvi, 

ta zima je tako mrzla, 

seægi vse, ogrej se, 

ogenj je pomemben, ne tisto kar gori. 

Ker niË veË ne upam , da se bom vrnila, 

se zakleni dvakrat, odvræi kjuË in 

zaspi v gugalniku, 

toplo je, ne skrbi, jaz gorim, 

toplo je, lepe sanje ti æelim, 

ne boj se kosti, ki prasketajo v ognju. 

Ker niË veË ne upam, da se bom vrnila, 

da bova lahko æiva naπla odgovor na vpraπanje, 

zakaj je bilo æivljenje takπno in ne drugaËno 

ti v moji smrti, 

jaz v tvoji, te bom sreËala, πele tedaj, 

ker niË veË ne upam, da se bom πe kdaj, 

vrnila domov, niË veË. 

129

130 

Pleπata pevka 

Nekateri ljudje me gledajo izpod Ëela, 

nekatere æivali se me izogibajo. 

Sonce diπi po tvojem æelodcu. 

Ti si popolnoma odsoten. 

Æe vrsto let ne æiviπ veË v 

stanovanju z okoglimi sobami 

Z lasnico odklenem æabico, 

lasje se mi zapletejo v kljuËavnico, 

pustim jih tam. 

Pleπasta vstopim v tvoje bivaliπËe. 

Vseeno si tu, lep in star. 

V jogurtovih lonËkih vzgajaπ kumarice. Zelene, rumene, 

oranæne kumarice razliËnih velikosti. 

Eno odtrgaπ in jo vtakneπ v vtiËnico 

za televizijsko anteno. 

Poj! Poj, pleπasta pevka! 

Pojem. Zaman. Si lep, toda star. 

NiË veË se ne moreva ljubiti. 

Pariz je venomer blizu, toda nikoli tu. 

Mrtev si. Samomor zaradi strahu pred nesmrtnostjo. 

Nasajen na kumarico me gledaπ z neizmerno strastjo. 

Podedovala sem tvojo glavo in jo sedaj nosim kot masko. 

Nekateri ljudje me pogledujejo z grozo, 

nekatere æuæelke me podlo pikajo. 

Deæ diπi po mojem æelodcu. 

Sedaj lahko storim vse, prav vse. 

Lahko hodim 

po elektrodah, po temi, 

lahko hodim od ene postaje 

podzemske æeleznice do druge 

s polno vreËo kumaric na hrbtu.

Obratna perspektiva 

Usodi je konËno zadoπËeno, 

zaprla sem jo v termovko Moulinex, 

ki bo ohranila njeno sveæino in okus, 

ne da bi uniËila karme. Osvobojena same sebe 

se kot v visokih krogih gibljem 

med prerokbami, ki se niso izpolnile. 

Treba se je pozibavati v bokih. 

RdeËilo imaπ na zobeh, honey. 

Vem, da se v krvi topi samo 

med. V meni se topi samo ∑ senca. 

Sestra Aura ve, da sem vsako kokoπ 

iz zamrzovalnika najprej dræala nad elektriËno ploπËo 

in Ëakala, da oæivi, 

πele potem, sem jo, poniæana od apostolov 

zabrisala v peËico Silvije Platt. 

V znak protesta so menihi z Atosa 

zaËeli nositi sandale. 

Oh, kako lepo poljubljaπ kurja oËesa na mojih 

petah, A., simulacrum organa za vid v tem meta-æivljenju. 

Sedaj, ko imamo trgovine v katerih lahko kupiπ stvari 

za en sam dolar, se boπ moral odloËiti, ali boπ okrog vratu 

nosil rdeË πal v znak spoπtovanja do staroselcev, 

tako boπ laæje dobil πtipendijo na moji atavistiËni akademiji. 

Potem bo πe laæje: 

Smrad iz kuhinje 

prekine nazdravljanje med kulturnimi razlikami, 

metoda Silva odstrani πe tako trdovraten madeæ. 

Gostje so si sami postregli z usodo iz termovke 

sedaj me njihovo Ërevesje prebavlja kot kaπo! 

Vem, da je zelo neprijetno, 

toda kdo izmed njih, me lahko zabriπe kot iztrebek, 

naravnost v tvojo erotiËno Ëakro. Poskuπaj me spremeniti - 

dokler πe verjameπ v sveto, apostolsko koæico kulture, 

zaËinjeno z baziliko in hrustljavo kot zgodovina - 

v naravni pojav. 

Toda, bodi pazljiv! Morda nekdo piπe dnevnik. 

131

132 

Prah 

Prah se izogiba moje sobe 

Prah je izvrsten poznavalec 

teorije individualnosti, 

tu se vse sveti kot takrat, ko sem bila spoËeta 

in vse kriËi kot takrat, ko sem naËela 

- æivljenja sræ. 

V Steindhardovi postelji bije moje srce, 

zaradi srËne napake πkripa postelja, 

v knjigah med stranicami teËe moja kri, 

enkrat anemiËna, drugiË gosta, tretjiË levkemiËna, 

ne, ne v to krËmo prah ne vstopi, 

æe stoletja spi tu z nogami dvignjenimi kviπku 

- zaradi slabega krvnega obtoka. 

Ne, ne v to cerkev prah ne vstopi, 

tu ponoËi angeli uporabljajo psalme 

- za psihodramo. 

Prah se sam izogiba moje sobe. 

Poleti proti kuhinji v shrambo. 

Pusti me samo v druæbi krpe obeπene na mojo senco, 

æe kar nekaj Ëasa mu postavljam vpraπanja 

o æivljenju, smrti in seveda ljubezni, 

prah pa mi skozi kljuËavnico kriËi: 

Kako si ti neumna! 

To so le retoriËna vpraπanja, 

samo ti si πe veËji prah in pepel od mene.

Evangelij po sebi 

Bog je kot majhen otrok ∑ za vsako malenkost se kuja, 

preobËutljiv otrok, edinec, 

sin premoænih starπev brez izobrazbe, 

niso ga vpisali na teËaj karateja, ali na ure kitare, 

zveËer mu niso brali Grimmovih pravljic, 

sosedje so jim svetovali, naj ga poπljejo 

k verouku, ker je sedaj v modi, da si vernik. 

To bi ga lahko malo pomirilo. 

Vsako popoldne obiskuje samostanske uËilnice, 

tam samo sestre vedo, kakπno materino znamenje 

nosi od rojstva, 

pod veriæico s kriæcem: auro dovzetno za 

metafiziËne vragolije, 

Ëetrto dimenzijo, ki ji sveËenik pravi 

“vrtinec teæav”. 

Ves Ëas vstaja, bolijo ga kolena 

od molitve Zdrava Marija, 

zapojmo kaj bolj veselega, 

“Hey, teacher, leave the kids alone”, npr., 

otroci ga zbadajo s svinËniki, 

sestre se razæalostijo, spominja jih na njihove 

neËake, na stanovanje s spalnico, 

otroπko in dnevno sobo, na diπeËo kopalnico, 

kjer æivljenje teËe po televizijskih kablih, 

raËunalnikih, hi-fi komponentah, videorekorderjih, 

ob katerih otroci rastejo, hkrati pa raste tudi æelja, da 

bi zamenjali Boga 

in moæa, Ëe je le mogoËe, z nekom, ki ima mehko koæo. 

Sestre pospremijo domov πe zadnjega, 

obsujejo ga z vpraπanji kot so: 

“Kaj boπ, ko boπ velik in zakaj?”, 

on pa, nebodigatreba, si vedno izmisli, nekaj novega: 

“Vem, kaj bom, jim enkrat odgovori. 

Bog! Da vas bom imel vse!” Potem pride sveËenik 

in vpraπa sestre: “Kaj ste tako zardele! 

Sram vas bodi! Bdite celo noË in molite Zdravo Marijo!” 

Ko bo odrasel, se bo najprej iskal 

v sektah, ki jih plaËujejo zahodnoevropske dræave, 

bral bo Ciorana, pil kefir z indijskimi zeliπËi, 

uËitelje bo zamenjal z domorodnimi guruji, 

133

134 

ki jih bo naπel na spletnih straneh za mentalno kulturo, 

dokler ne bo nekega dne, po dolgih potovanjih od sebe 

do veËnosti in nazaj, 

priπel na Fakulteto za bogoslovje in nam rekel: 

Dolgo sem taval, sedaj sem tu, 

profesor za liturgijo, avantgardno Ëudo vzhodnjaπke 

mistike mu izreËe dobrodoπlico- Doma. 

Toda samo na kratko. Potem se bo speËal z 

duhovnikovo hËerko, 

igralko v amaterski skupini “Lilit” 

padel bo v trans med “Evangelijem po Judi”, 

ki je najbolj “in” v svetovni literaturi 

in ne bo naπel mira, dokler ne bo 

napisal “Evangelija po sebi”, 

interteksta, napravo za mletje vseh oblik Jaza, 

skuπnjavo in reπitev, Le Géode v maternici iz plasti krvi, 

plasti datoteke, plasti mesa, plasti druæbene sredine, 

πtiridimenzionalno musako, 

v kateri bodo Ëiri poËili z wagnerjansko moËjo. 

Nikakrπnih vez nima v zaloænikih hiπah in gledaliπËih: 

NihËe ne bo bral “Evangelija po sebi”, 

nihËe ne bo reπil genija pred tem, kar sledi: 

igla in ropanje samostanov in cerkva 

(v njih se je dobro znaπel æe od otroπtva) 

in zdaj v verouËni uËilnici: 

sestre so tako stare in grde, da bi jih vse 

vbrizgal v organ za pozabo, 

(πe Bog ne mara ostarelih devic), 

gre mu na jok, zakriËal bi od besa in nemoËi, 

ker æivljenje ni pesem Pink Floydov, mu pride na misel, 

da bi recitiral “Evangelij po sebi”, 

vtira jim ga v gube, 

v poπkrobljene bele ovratnike, 

vbrizgava jim ga kot silikon 

v poveπene dojke in razπirjene æile, 

one se poËasi sproπËajo, z vsako besedo se osvobajajo 

preteklosti, ki ni bila njihova, 

nameπËajo si prsi in oblizujejo ustnice, 

odpirajo oËi, pomlajajo se, polepπujejo, 

æarijo, ko jih otrok gleda z odprtimi usti, 

draæi, ægeËka pod pazduho, boæa po kolenih 

in se smeji: Bog, hoËem biti Bog, 

da vas bom imel vse.

Projekcija 

Laurie Andersen je preæivela teæko noË. 

Njene gole roke so pustile peËat 

na slepih ulicah odetih v mrak. 

Miπice so æalovale za popolno temo. 

Tema, pravi Laurie, je projekcija jedra, 

ki se ne vidi in je cilj elektronske erekcije. 

Laurie, verjamem, da si se sestala z Bogom na πtiri oËi. 

Jaz sem se na πest. Nikomur ni bilo jasno, kdo koga nagovarja. 

Ljudje so se obraËali za plavolasko v svilenih nogavicah, 

plavolaska se je obrnila k redovnici s sklonjeno glavo. 

Vsi so bili prepriËani, da v takih mejnih situacijah 

Bog gleda nuno. In ti, Laurie veπ, da gleda 

tisto, ki gleda redovnico 

in ji na svilene nogavice lepi nalepko boæji otrok. 

Bog ve, Ëe je pri tem tudi malo ne uπËipne. 

To mene ne zanima. Jaz si ogledujem dlani, 

ki so jih napadli ljubezenski stafilokoki. 

Drgetam v srajci, vezeni z ljudskimi motivi, 

ker je bila tudi ona nora na indijske srajce. 

In on je bil nor na kavbojke Levi’s, 

naj me poære tema, Ëe mu to povem. 

Sladka pregreha, ohrani Lauriene roke v formi! 

Vsebina vreËke se strese v vrelo vodo, 

kuha trideset minut in obogati s sladko smetano. 

Potem teta Laurie pripoveduje 

Andersenove pravljice. 

Potem Lauriena teta umre 

in jo kot staro devico pokopljejo v poroËni obleki. 

Laurie prekine duhovnika in poje svoji teti: 

Na onem svetu te Ëaka moπki, tam boπ naπla sreËo. 

Psica si, Laurie, in to velika! 

Vem, da veπ, zakaj te srbijo dlani, 

ko si sama, ko zmanjka elektrike 

in ti v æelodcu veje tiπina 

vem da veπ, kako teæko se je 

obleËi v belo po Ërnini, 

ne da bi se ti roke zlile z dnevom, 

ne da bi postale obcestni znaki, 

in nihËe, Laurie, nihËe, ne hodi 

po tvojih poteh. 

135

136 

Priznanje 6 

Mene niso tepli z vreËo na glavi, 

zato te ne morem gledati, 

ko naredim stojo na glavi, 

πe manj pa verjamem v mesta, 

ki so jih zasnovali v povojnih pogodbah 

o kulturnem sodelovanju. 

Padli heroj me spraπuje koliko je ura, 

jaz pa opazim, da je uri zrasel trebuπËek. 

Ker me peËe univerzalna vest, se ne pozdravljam z roko 

ampak z glavo. To telesce v mojem rokavu 

je divje meso, ki je kot nalaπË za vaje iz anatomije 

v elektronski bolniπnici. ObleËem tvojo srajco 

in se z roko zadenem ob spomine na uËiteljico Slobodanko 

Vsaka izkuπnja je malo nemoralna. 

Raje napolni vreËo z grafitom kot je ta: 

“Jaz sem sreËna kocka! (- 16ºC)” 

Rajπi me z notranjim æepom zavrti proti sebi, 

jaz pa ti bom ponavljala folklorno sporoËilo: 

“Vzemi noæiËek, razparaj kotiËek, 

tam sem skrila svoj zadnji greh:” 

Ampak vreËa je dober izum za take kot smo mi, 

v njej smo konËno tridimenzionalni, Ëas pa 

se je rodil πele danes. 

»e bi vedela, da je rojevanje kratko in zadihano 

kot mednarodni telefonski pogovor, 

bi se lahko nauËila stenografije 

lahko bi izmerila utrip piπËancu, 

ko ga polniπ z jedrskim nebom 

kot kalejdoskop ali kopalno kad. 

Ali pa bi vreËo napolnila 

z oglodanimi koπËicami, ne da bi ti rekla: 

Aleπ, veπ kaj, pri poroËilih so povedali, da 

je atentat na predsednika naredila 

sama ©eherezada.

Pesem zaËetka 

Brodski se je ustraπil, da ga bo zadela bomba, 

lubenica, ali uroËljivo oko dekleta iz Struge, 

takrat πe nismo imeli elektronske poπte, 

da bi me æe v Zadevi vpraπal: ali je v Makedoniji vojna? 

in ni priπel. Pravijo, da so tiste πtiri dni belili 

Univerzo v Michiganu, 

doma, pa je Ëistilka, Bosanka Sevda, 

v dnevni sobi polila varikino in jo zasmradila. 

Brodski je odprl okna in odπel v noË, 

a ni imel kam iti, 

dokler se stanovanje ni prezraËilo, 

dokler mu niso pobelili kabineta. ©tiri dni 

je Brodski taval po Michiganu, hodil od cerkve do cerkve 

(pravijo, da je v trenutkih æalosti vstopal samo v pravoslavne) 

in tako je naletel na makedonsko cerkvico, 

ki jo je dal postaviti Ilija v spomin na njegovo mater 

Petkano iz Struge, 

ravno takrat je bila veËerna maπa in dva pevca 

sta pela v makedonπËini: Zdrava Marija milosti polna. 

Brodski je posluπal, dlani ob hlaËnicah 

so se mu potile, 

ob vsakem pokriæanju se je zaËel daviti, 

kot da bi plaval v vodah Knjige o stvarjenju, 

Mati Boæja je videla, kako je jokal ovratnik 

njegove srajce, potem se mu je pribliæala starka 

s kuhano pπenico in mu rekla: Vzemi, sinko, 

za duπo moje rajne taπËe Petkane iz Struge, 

Gospod, daj ji veËni mir in pokoj, 

vzredila je moje otroke. 

Brodski je zaËel brskati po æepu na zadnjici in 

izvlekel pismo o Zlatem vencu poezije ‘91. 

Starka pa mu je πe naprej ponujala: 

Jej, sinko, jej pπenico, 

bled si, pazi, da ne boπ zbolel 

137

Prevedel Aleπ Mustar 

138 

- Bog ne daj, premlad si πe za vence! Najprej smo na vrsti mi, starci! 

Ubogi Brodski je jedel, jokal, srebal in se davil, 

ko so v ponedeljek na Univerzi odprli vrata πtudentom 

knjiæevnosti jim je za pisanje eseja dodelil naslednji naslov: 

“Koliko odstotkov æivi Ëlovek, ko æivi, 

in koliko odstotkov umre, ko umre?” 

In celi dve uri je bral in prebiral 

“Pesnitev konca” Marine Cvetajeve.


»RNA LUKNJA 

(balada) 

©e níkdar ni bil list pred mano 

tako globoko bel in prazen. 

Bolestno nem, beæim pred rano, 

kjer svet drhti in gre narazen. 

V zraku je æe toliko besed, 

ki padajo kot saje na papir. 

A molk je smrtno bolj porazen. 

Zato s koleni piπem sipko sled 

molitve, ki izginja v veËer... 

Bilo je, vseh vetrov pijano, 

srce, razbito med obraze 

bogov, ki jim je ærtvovano 

za hrano, dno, kjer se je blazen 

spoËel in se konËuje hitri vek, 

krvav, edini, naπ: in niË nikjer 

nikoli veË ne bo, samo nemir, 

ki zaloputne luË neπtetih vek... 

Sesa me Ërna luknja: sredi sukna 

kri... Je nekdo, ki zmore zbrano 

zarezati usodne raze 

v Ëelo, dnevu darovano. 

Nekdo, ki jemlje krhke vaze 

teles iz boæjih rok v svojo pest. 

In je nekdo, ki skozi daljnogled 

lovi oËi otrok, πe polne zvezd, 

da bi ubil odprt, rastoË pogled!... 

A onstran vojne: trg, posmeh in led... 

»emú s koleni piπem sipko sled? 

Vem: tudi jaz sem del te vojne, 

Ëeprav na varnem robu zemlje. 

Besede so vse bolj osojne 

in Ërna luknja me æe jemlje. 

(po obisku obleganega 

Sarajeva, konec l. 1994) 

139

140 

BEDENJE 

Bedim nad globoko belino papirja, 

bedim nad belino razgrnjenih rjuh, 

bedim nad pogrnjenim snom, kjer se kruh 

suπi in se bliæa poslednja veËerja, 

bedim nad otrokom in æeno, ki sanja, 

mornarji dotikanja se oberoË 

dræimo drug drugega, tiktakajoË 

s koraki po spalnici, ki je brezdanja, 

a jaz sem utrujen, tako sem utrujen, 

bedim nad begunci iz rane sveta, 

iz nezaceljivega brezna srca, 

in glava mi pada, in vse bo πe huje, 

bedim nad odsotnostjo samega sebe, 

zgubljenega, mrtvega, zdaj sem nekdo 

popolnoma drug, ki πe nosi telo 

nekdanjega sebe, telo, ki me grebe, 

bedim in bedim, ker sem mojster nespeËnosti, 

edinega mojega deleæa veËnosti, 

na smrt sem utrujen, in vse bo πe huje. 

O»E 

Dokler so starπi æivi, se s telesom 

postavijo med smrt in nas, otroke: 

usodo zremo kakor skoz zaveso. 

Bolele so me tvoje suhe roke, 

ko si umrl, o moj edini oËe: 

πe tvoje, a æe tuje, pregloboke, 

so padle, kamor meni ni mogoËe, 

v zrak, a Ëisto blizu, sèm, k izviru 

solzá, kjer padam na obraz in joËem.

V tistem straπnem, vélikem veËeru, 

ko smo umivali usahlo truplo, 

da bi vrnili lep nemir vsemirju, 

sem nase vzel, kristalno jasno in osuplo, 

svojo Ëloveπko smrt: odslej sem oËe 

jaz, jaz sem gola rana, ki brezupno 

πËiti otroka pred udarci toËe 

z edino smrtjo lastnega telesa, 

ki raste iz spomina v bodoËe 

in poje, ritem plesa, sneg slovesa. 

Na ono stran letim z zakonom jate 

selivk, in joËem, ko se vraËam nate, 

moj oËe. 

KRONANJE 

(sonetni venec) 

9 

Tesnoba se odpira kot zavesa. 

Ta stih je prednevihtni hip tiπine, 

Ki zbira svet, razpadel na Ërepinje. 

Beæim od groze z divjim ritmom plesa. 

Skrivnostni Ëas se dviga kot cipresa 

Nad nezasutim grobom zgodovine; 

In Ëez nebo, kot mora iz davnine, 

Drvi privid ognjenega kolesa. 

Glej, doga z gobcem iz krvave sline! 

Ko stih postaja strah in jutro tlenje 

In mesto stolp iz stekla in stekline, 

Otrok reπuje prostor za strmenje. 

Otrok je praznik, rojstvo iz praznine. 

Otrok je krona. Kronam te, æivljenje. 

(ob triletnici smrti, 

30. decembra 1994) 

141

142 

DLANENO PLATNO 

(gazela) 

OblaËim tvoje gole roke v dlaneno platno, 

obuvaπ moje bose noge v dlaneno platno, 

in ko se, plamen, slaËim zate v pepel noËi, 

oblaËiπ moje beæne rame v dlaneno platno, 

in ko se, voda, slaËiπ zame v obalo æeje, 

oblaËim neæne, sneæne dojke v dlaneno platno, 

in ko se, zrak, preoblaËim v mehak somrak objemov, 

oblaËiπ vse hvaleæne boke v dlaneno platno, 

in ko se, zemlja, sleËeπ v podzemlje æelje, 

oblaËim neizbeænost spola v dlaneno platno, 

in ko me slaËiπ, gola, ko me slaËiπ, gola rana, 

oblaËim tvojo krhko æenskost v dlaneno platno, 

in ko te slaËim, Ëas, in ko te slaËim, laËni Ëas, 

oblaËiπ mojo prhko moπkost v dlaneno platno, 

in zdaj, ko naju zebe, zdaj, ko naju zebe jutro, 

oblaËim tvojo golo smrtnost v dlaneno platno, 

oblaËiπ mojo golo smrtnost v dlaneno platno... 

ALBA 

Izven dosega rok zaspane zore, 

v razmetani postelji polmraka, 

bojeË se jutra, ki bo z bele gore 

priπlo med naju z meËem, ki ne Ëaka, 

leæiva, drug od drugega πe topla, 

in se slabo pretvarjava, da spiva, 

medtem ko moja dlan, vse bolj zasopla, 

πe hoËe zadræati voljnost tkiva, 

ki se topi pod zvezdami dotika. 

Vsak hip te bo posrkala daljava. 

Ostala mi bo tvoja skrita slika. 

Na moji rami tvoja topla glava 

leæi vso dolgo, vso prekratko noË. 

In skrivam solze, Ëudeæno nemoË.

PRIZNANJE 

Kdo sem jaz? 

Popotnik. Od vsèga, kar ljubim, potujem 

stran, daleË, na konec sveta, nedogledno 

obzorje, kjer varno samujem: na tujem. 

To moje srce je na smrt radovedno. 

A niË veË ni tu. Vse je zbrisano. Tu je 

samo vrtoglava praznina: za vedno 

zamrznjeni ljubi obrazi in toËa 

spominskih dotikov, boleËe navzoËa. 

Kdo sem jaz? Morilec. 

Ravnam sistematiËno, kruto dosledno. 

Iz nerazumljive, a nótranje nuje. 

Beæim od vsegà, kar je znano in redno. 

Nato me tujina do vrha zasuje. 

Od rojstnega kraja imam le besedno 

bogastvo, ta noæ, ki z njim reæem najhuje. 

Zdaj piπem sramotno, osamljeno pismo 

vsem vam, ki vas ljubim in ubijam, da nismo. 

Kdo sem jaz? Morilec. Ubijam z odsotnostjo. 

HITROST RAZPADANJA 

Hitrost razpadanja sveta je straπna. 

Hitrejπa od razpadanja teles 

v prst, prsti v prah, prahu v dah. 

Hitrejπa od razpadanja besed 

v glas, glasu v sled, sledu v led. 

Hitrost razpadanja besed je glas. 

Hitrost razpadanja teles je Ëas. 

Hitrost razpadanja sveta sem jaz. 

143

144 

VSE IZGUBLJENE STVARI 

(mala balada) 

Zdaj je igraËa, za zmeraj izgubljena 

skozi preluknjane hlaËe, enaka 

osamljenemu naroËju. In æena, 

ki sem jo beæno uzrl z dna somraka, 

enkrat in níkdar veË, Ëudno enaka 

rojstnemu kraju, kjer okno sred mlake 

traja brez mojih oËi in koraka. 

Vse izgubljene stvari so enake. 

Dlan, ki daruje, je okrvavljena 

s trnjem od vrtnice, s trnjem od zraka. 

Vsaka zapestnica, ki potopljena 

lepπa zeleno praznino vodnjaka, 

je zapuπËenim zapestjem enaka. 

Kot da so vse pokopane v oblake ∑ 

æenske, luËi in diπave iz mraka: 

vse izgubljene stvari so enake. 

Pesem, napisana in zaloæena, 

s svojo tiπino globoko enaka 

mrtvi prijateljici. Zatemnjena 

fotografija, ki kaæe vojaka, 

ki se smehljam, le zakaj je enaka 

sliki, ki je poloæena nad rakev 

samomorilca, med vejami slaka? 

Vse izgubljene stvari so enake. 

Jokaπ: ta slika je vse bolj enaka 

Ëelu in licu in ustnicam vsake 

zvezde na nebu, in ustnicam maka. 

Vse izgubljene stvari so enake.

BRATJE 

(balada) 

∑ Kdo trka? ∑ Jaz. ∑ Kdo si ti? 

∑ Me ne poznaπ? Jaz sem tvoj brat. 

∑ To ni tvoj glas. To nisi ti. 

Ne morem ti odpreti vrat. 

∑ Moj glas je hripav od nevihte. 

Priπel sem skozi sneg in mraz. 

∑ Tvoje oËi so polne ihte 

in spremenjen je tvoj obraz. 

∑ Beæim od straπnega strahu. 

Ko enkrat vidiπ teËi kri, 

se od predsmrtnega potu 

s krvjo pobarvajo oËi. 

∑ Ti sebi nisi veË enak, 

moj brat. O Ëem sploh govoriπ? 

∑ Nekdo je stopil na moj prag 

kot jaz na tvoj, kot smrtni piπ, 

in rekel: Tvoja psa sta zastrupljena. 

In mrtev je tvoj mali sin. 

In mrtva mati, hËi in æena. 

Jaz sem jih ubil. Tebi v spomin. 

Ker ti veË nisi ti. Ti si jaz. 

Na veke vekov boπ preklet 

po svetu nosil moj obraz... 

Na koncu veËnih blodnih let 

sem se dokopal tvojih vrat, 

moj brat. Glej, mrtev je tvoj sin. 

In mrtva mati, hËi in æena. 

Jaz sem jih ubil. Tebi v spomin. 

Vsa tvoja kri je zastrupljena. 

In ti veË nisi ti, moj brat. 

Ti si samo πe jaz, Poraz. 

Na veke vekov boπ preklet 

po svetu nosil tuj obraz... 

145

146 

ODSOTNOST 

Odsotnost me obdaja 

kot steklena krsta zraka, 

tihi, prhki prah, ki traja 

po koncu vsakega koraka. 

Odsotnost me spominja 

na neznansko znan obraz, 

skrivnostna kakor skrinja, 

ki jo zapeËati Ëas. 

Spomin, edini kljuË, 

odpre odsotnost v brezdanjo, 

iz tisoËih oËi izvirajoËo luË. 

Boli me, ko vstopim vanjo, 

tako telesno sem odprt, 

odsotnost, najbolj æiva smrt. 

RESNI»NOST 

(repati sonet) 

V sanjah 

govorim, 

govorim 

sanjaje, 

kako se spominjam, 

da pozabljam, 

kako sliπim, 

da vidim, 

kako sanjam, 

da sanjam, 

kako me boli.

Sanjam, 

da sanjam, 

da umiram, 

sanjajoË, 

da æivim. 

Sanjam, 

da sanjam. 

INTÉRIEUR 

Skrivnostni so znaËaji naπih bliænjih 

stvari: domaËi kot obraz Ëloveka, 

a od nenehne rabe Ëudno bliæji. 

Le kdo je komu Ëlovek, kdo obleka? 

Obutih Ëevljev jezik je molËeË. 

(Stvari, ki sluæijo, molËijo.) 

Ko jih sezujem, bræ spregovorijo: 

prepad brez dna, saj mene tam ni veË. 

Ko odloæim oËala, od kod in kam 

strmijo? Brez njih zrem le vase. Blazno. 

Stvari æivijo, jaz sem æiv in sam. 

Sam spim v omari. Ko odklenem veke, 

zagledam zevajoË rokav obleke 

in hlaËnico brez moje noge. Prazno. 

147


CRNA RUPA 

(balada) 

List s tako bijelom praznom stranom 

joπ nikad oËi da mi spaze. 

Bolno nijem, bjeæim ja pred ranom, 

gdje drhti svijet i cijepa staze. 

U zraku vrvi rijeËi Ëitav red, 

πto padaju ko Ëaapplea na papir. 

Al’ muk je joπ porazniji, stog gaze 

koljena pod mi piπuÊi trag blijed 

molitve, πto u noÊni tone vir… 

Od vjetrova svih bjeπe pjano, 

razbito, srce, meapple’ obraze 

bogova, njima ærtvovano 

za hranu, dno, gdje pun ekstaze 

poËe i kraju ide taj naπ vijek, 

jedini, krvav, brz: i u sav πir 

niËega neÊe biti, tek nemir 

πto utrne sjaj brojnih vjeapplea tek… 

Crna me rupa pije: sukno lije 

krv… Zar tko moæe svjesno dlanom 

urezat brazde sve do baze 

u Ëelo danu darovano. 

Zar ima tko kôm krhke vaze 

tijela iz boæjih ruku grabi pest. 

Il’ netko πto kroz dalekozor slijed 

oËiju djeËjih prati, gdje joπ srest 

zvijezde Êeπ, da im ubije pogled!… 

Tu rat je, tamo trampa, podsmijeh, led… 

Zbog Ëega piπem koljenom trag blijed? 

Znam: i ja dio tog sam rata, 

premda sa sigurnog sam dijela. 

RijeËi sve viπe studen hvata, 

crna me rupa grabi, cijela. 

Preveo Luko Paljetak 

(nakon posjeta opkoljenom 

Sarajevu, jeseni 1994) 

149



150 

BDJENJE 

Bdim nad dubòkom bjelinom papira, 

bdim nad bjelinom plahti razastrtih ko duh, 

bdim nad prostrtim snom, gdje se kruh 

suπi i bliæi se zadnja veËera, bez mira 

bdim nad djetetom i æenom πto sniva, 

za ruke mi se mornari dodira u kuÊi 

dræimo jedno drugog, tiktakajuÊi 

koracima po sobi koja kroz ponor pliva, 

a ja sam umoran, tako sam umoran, 

bdim nad bjeguncima iz te rane svijeta, 

iz nezaceljivoga ponora srca, πeta 

i pada mi glava, i sve Êe biti joπ gore, 

bdim nad odsutnoπÊu samoga sebe, 

izgubljenoga, mrtvoga, sada sam zacijelo 

netko potpuno drugi, πto joπ nosi tijelo 

nekadaπnjega sebe, tijelo koje je grebe, 

bdim i bdim, jer sam majstor nesanice ja, 

jedinog udjela mog po kojem vjeËnost me zna, 

na smrt sam umoran, i sve Êe biti joπ gore. 

OTAC 

Dok roditelji æive, stanu tijelom 

izmeappleu smrti i nas, djece svoje: 

kob nam je kao za zavjesom bijelom. 

Boljele su me suhe ruke tvoje, 

kada si umro, jedini moj oËe: 

joπ tvoje, a veÊ tuapplee, dolje koje 

pale su, gdje mi pristupi se koËe, 

u zrak, al’ sasvim blizu, âmo, k viru 

suza, tu gdje niz obraz mi se toËe.

U straπnoj onoj veËeri i miru, 

kad smo ti truplo umivali svelo 

da lijepi nemir vratimo svemiru, 

kristalno jasno ná se uzeh smjelo, 

osupnut, svoju ljudsku smrt: od sada 

ja, ja sam gola rana Ëije djelo 

πtitit’ je djete od tuËe πto pada, 

jedinom smrÊu vlastitoga tijela 

πto sjeÊanjem buduÊnosti se nada 

i pjeva zbogom, ritmom snijega bijela. 

Onamo letim s pticama πto jate 

seleÊ’ se, plaËuÊ’ dok se vraÊam ná te, 

moj oËe. 

KRUNIDBA 

(sonetni vijenac) 

9 

TjesnoÊa na dva otvara se dijela. 

Taj stih je tren predòlujne tiπine 

©to skuplja svijet, te same krhotine. 

Bjeæim od straha plesnim ritmom tijela. 

Nad golim grobom gdje je povijest cijela, 

Tajanstveni se Ëas ko Ëempres vine, 

I nebom, kao mora iz davnine, 

Bliæi se privid kotaËa nam vrela. 

Gle, doga s njuπkom od krvave sline! 

Dok jutro tinja, stih od straha stenje, 

Grad kula je od stakla i bjesnine, 

Dijete spaπava prostor za motrenje. 

Dijete je praznik, roappleen iz praznine. 

Dijete je kruna. Krunim te, æivljenje. 

(uz treÊu obljetnicu smrti, 

30. prosinca 1994) 


151



152 

DLANENO PLATNO 

(gazela) 

OblaËim gole ruke tvoje u dlaneno platno, 

obuvaπ bose noge moje u dlaneno platno, 

i dok se, plamen, svlaËim zá te u pepeo noÊi, 

oblaËiπ moje sklisko rame u dlaneno platno, 

i dok se, voda, svlaËiπ zá me u obalu æeapplei, 

oblaËim njeæne, snjeæne dojke u dlaneno platno, 

i dok se, zrak, preoblaËim u lak sumrak zagrljajâ, 

oblaËiπ sve priljeæne bokove u dlaneno platno, 

i kad se, zemlja, svuËeπ u podzemlje æelje, 

oblaËim neizbjeænost spola u dlaneno platno, 

in dok me svlaËiπ, gola, dok me svlaËiπ, gola rana, 

oblaËim tvoju krhku æenskost u dlaneno platno, 

i dok te svlaËim, vrijeme, i dok te svlaËim, gladno vrijeme, 

oblaËiπ moju prhku muπkost u dlaneno platno, 

i sada, kad nas zebe, sada, kad nas zebe jutro, 

oblaËim tvoju golu smrtnost u dlaneno platno, 

oblaËiπ moju golu smrtnost u dlaneno platno… 

ALBA 

Van domaπaja ruku snene zore, 

na razbacanom logu polutmine, 

bojeÊ’ se jutra, πto Êe s bijele gore 

doÊu meappleù nas s maËem, da ga rine, 

leæimo, jedno uz drugo joπ topli, 

hineÊi slabo da nam se joπ sniva, 

dok dlanovi mi, sve viπe zasòpli, 

zadræati æele voljnost tkiva 

πto dodir zvijezda topi ga tog trena. 

Ispit Êe te u hîp daljina plava. 

Ostat Êe slika tvoja mi skrivèna. 

Na ramenu mi tvoja topla glava 

leæi svu dugû, svu prekràtkû noÊ. 

I skrivam suze, Ëudesnu ne-moÊ.

PRIZNANJE 

Tko sam ja? 

Putnik sam. Najviπe putovati πtujem 

negdje, na kraj svijeta, volim nedogledno 

obzorje, na tuappleem siguran: samujem. 

Sve doznati srce na smrt mi je æedno. 

Al’ tu nema niËeg. Sve se zbriπe. Tu je 

samo vrtoglava pustoπ: lice ledno 

uz koji je drugi drâgi lik i tuËa 

dodirâ sjeÊanjâ, koja bolno kljùËâ. 

Tko sam? Ubojica. 

Radim sistemàtski, okrutno dosljedno. 

Iz nutarnje nuæde mutne, πto me ruje. 

Bjeæim od sveg’ πto je znáno i uredno. 

Tuappleina zatrpa me poput olúje. 

Od rodnoga kraja imam tek rijeË, vrijedno 

bogatstvo, noæ kojim reæem sve πto truje. 

Sad sramotnô piπem osamljeno pismo 

za sve koje volim i morim, da nismo. 

Tko sam? Ubojica. Morim odsutnoπÊu. 

BRZINA RASPADANJA 

Brzina raspadanja svijeta je straπna. 

Bræa od raspadanja tijelâ 

u zemlji, zemlje u prah, praha u dah. 

Bræa od raspadanja rijeËî 

u glas, glasa u slijed, slijeda u led. 

Brzina raspadanja rijeËî je glas. 

Brzina raspadanja tijelâ je Ëas. 

Brzina raspadanja svijeta sam ja. 



153

Preveo Milan –orappleeviÊ 

154 

SVE IZGUBLJENE STVARI 

(mala balada) 

Sad je igraËka zauvek izgubljena 

iz probuπenih pantalona, jednaka 

naruËju samotnjaka. A ona æena 

πto je hitro spazih u dno sumraka, 

jednom i nikad viπe, Ëudno jednaka 

rodnom mestu gde prozor sred mlake 

postoji bez mojih oËiju i koraka. 

Sve su izgubljene stvari jednake. 

Ruka πto daruje biva okrvavljena 

onim trnjem ruæe, trnjem od zraka. 

Svaka narukvica koja potopljena 

ulepπava prazninu bunarskog mraka 

napuπtenom doruËju beπe jednaka. 

Kao da sve je sahranjeno u oblake - 

æene, svetlosti i mirisi iz mraka: 

sve su izgubljene stvari jednake. 

Pesma, napisana i objavljena, 

svojim Êutanjem uæasno jednaka 

mrtvoj prijateljici. Zatamnjena 

fotografija πto prikazuje vojnika, 

mene gde se smejem, stvarno je jednaka 

slici πto su je stavili iznad rake 

samoubice pored ladoleæovog struka? 

Sve su izgubljene stvari jednake. 

PlaËeπ: ova slika sve je viπe jednaka 

Ëelu i obrazu i usnama svake 

zvezde na nebu i usnama maka. 

Sve su izgubljene stvari jednake.

BRA∆A 

(balada) 

∑ Ko to kuca? ∑ Ja. ∑ Ko si ti? 

∑ Tvoj brat. Ne znaπ glas svog brata? 

∑ To nije tvoj glas. To nisi ti. 

Ne mogu ti otvoriti vrata. 

∑ Glas mi je promukao od olujine. 

Doπao sam kroz sneg i mraz. 

∑ Tvoje su oËi pune æestine 

a promenio si i lice i obraz. 

∑ Beæim od uæasnoga straha. 

Kad jednom vidiπ da se krv toËi, 

od predsmrtnog znoja i daha 

tebi se odmah krvlju oboje oËi. 

∑ Ti sebi viπe nisi jednak, 

moj brate. O Ëemu govoriπ? 

∑ Neko je stupio na moj prag 

kao ja na tvoj, kao smrti pljusak, 

i reËe: Dva su ti psa ubijena. 

I mrtav je tvoj mali sin, znaπ. 

I mrtvi majka, kÊerka i æena. 

Ja sam ih ubio. Da se seÊaπ. 

Poπto ti viπe nisi ti. Ti si ja. 

Za vjeki vjekov biÊeπ proklet, 

po svetu Êeπ nositi moje lice... 

Na kraju veËnih godina lutanja 

dokopao sam se tvojih vrata, 

brate. Gle, tvoj sin je mrtav, znaπ. 

I mrtvi su ti majka, Êerka i æena. 

Ja sam ih ubio. Da se seÊaπ. 

Sva tvoja krv je otrovana. 

Moj brate, ti viπe nisi ti. 

Ti si samo joπ ja, Poraz. 

Za vjeki vjekov tebe Êe osuditi, 

svetom da nosiπ tuapplee lice i obraz.... 


155



156 

ODSUTNOST 

Odsutnost me opkoljava 

kao stakleni kovËeg zraka, 

prhka praπina πto se stvara 

na kraju svakog koraka. 

Odsutnost me spominje 

na lica straπno mi poznata, 

tajanstvena poput πkrinje 

kojoj je vreme umesto peËata. 

SeÊanje, jedini kljuË, 

otvara odsutnost u bezdanu, 

iz hiljade oËiju izviruÊu luË. 

Boli me kada uappleem u nju, 

tako Êu se telom otvoriti 

odsutnosti, najæivljoj smrti. 

STVARNOST 

(repati sonet) 

U snovima 

govorim, 

govorim 

sanjajuÊi, 

kako se seÊam 

da zaboravljam, 

kako Ëujem 

da vidim, 

kako sanjam 

da sanjam, 

kako me boli.

Sanjam 

da sanjam 

da umirem, 

sanjajuÊi 

da æivim. 

Sanjam 

da sanjam. 

INTÉRIEUR 

Tajanstvene su sve nama bliske 

stvari: znane poput lica Ëoveka, 

ali zbog stalne upotrebe Ëudno bliæe. 

Ko je kome Ëovek, ko odeÊa meka. 

Usta obuvenih cipela sad su nema. 

(Stvari πto sluæe nikad ne govore.) 

Kad ih izujem, baπ brzo progovore: 

ponor bez dna gde viπe mene nema. 

Kad odloæim naoËare, odakle i put Ëega 

zure? Bez njih gledam u sebe. Grozno. 

Stvari æive, ja sam æiv, eto me samoga. 

Sam spavam u ormanu. Podigavπi kapke 

spazim kako mi rukav zeva bez ruke, 

a u nogavici nema noge. Prazno. 


157

Luko Paljetak 

SVE PO ©EST 

AN–EO 

Ne diæi, spusti me, o anappleele, do svog pupka, 

a dalje kako bude, ne æelim da mi glava 

razvija bilo Ëiju glavu, i prema domu 

pogledaj, gdje me nema nego se samo ljupka 

obnavlja uspomena na onog koji spava 

u snu πto sada posve pretvara se u komu. 

AVIONI 

Prolaze avioni kroz bubnjiÊ moga uha 

i donose mi mnoπtvo putnika koji æele 

leÊi u krevet k tebi, djevice, πto kroz stakla 

prilazim ti u zraci koja je sasvim suha, 

iako plaËem, ne daj da oni πto te dijele 

spoje te onom rukom koju je smrt veÊ takla. 

MRAV-LAV 

Ne postojim i zato imam sva ova prava, 

na govor, i na πutnju, na skitnju πto me vodi 

kroz rijeËi kao slijepca koji je zato zdrav 

u onim udovima πto topovima dava 

papicu, ako padnem u tebe oslobòdi 

ropstva me, nije vaæno πto mrav sam ili lav. 

159

160 

SLADOLED 

Preda mnom evo stoji sladoled kao komad 

ponuappleene mi zemlje na kojoj tebi mogu 

ponuditi i kuÊu i nuænik, Ëokolada 

s kremom od vanilije, zar te to neÊe s nogu 

oborit, sve dok zima ta traje ja se nomad 

nadati mogu, onda prestaje svaka nada. 

STVARANJE 

Jednoga dana bog je prosuo s neba punu 

kutiju novih sjajnih spajalica i zatim 

razasuo na zemlju hrpu papira, raznih, 

bijelih, neispisanih, spajalice dva pò dva 

hvatale su, po redu, htijuÊi spojiti ih, 

nastale tad su knjige, leptiri, i nas dvoje. 

JUTRO-NO∆ 

Jutro je sasvim nalik na tebe, jutro, nebo 

πto otvara svoj kiosk, kiosk na uglu, nove 

novine, nove vijesti o bogovima, nove 

cijene za stare stvari, na tebe sasvim nalik 

jutro je, ali nije to sve, i veËer nalik 

na tebe je, i veËer, i veËer, Ëak i noÊ.

HULJA 

Moæda te neÊu viπe dotaknut ovim tijelom 

i zato sam u drugo uπao kao hulja, 

podstanar koji nikad ne æeli platit najam, 

svejedno leptiri nas spajaju u opijelu 

koje je za njih uvijek sveËanost puno dulja 

od ove naπe koja traje dok cvjeta bajam. 

ORMAR 

Uz pomoÊ vjetra, kiπe, mjeseËine i magle 

haljina tvoja svaka pretvara te u drugu 

æenu i ja se bojim da Êe optuæiti me 

za mnogoæenstvo; ormar otvaraπ a ja Ëekam 

da vidim koju od njih odabrat Êeπ da znam se 

pripremit, Ëekam, ti mi odgovaraπ: ni jednu! 

PRAZNINA 

Nemam te, ali imam prazninu koja jesi, 

u koju mogu uÊi korakom kojim hoda 

i magarac i jelen, ruke su moje prazne 

baπ zato πto te imam; imaj me jer sam roda 

istoga kao i ti, u zajedniËkoj smjesi 

razlika nam je samo u koliËini kazne. 

161

162 

DVOSJED 

Priapplei mi tako blizu da neÊeπ moÊi zatim 

vratiti niπta natrag u vlastiti svoj posjed, 

nije to samo ljubav (kako to zovu oni 

πto piπu pjesme slabo plaÊene), to ióni 

sudaraju se naπi; drugi put kada svratim 

parkirat Êu pred tvojim vratima bijesan dvosjed. 

VRATA 

Prolazim, mnoπtvo vrata otvara se i πkripi 

zastraπujuÊe, nisam hrabar i nemam muda 

za takav strah, ja plaπim one se svoje snage 

koja me Ëini tvojim, koja u meni kipi 

na rijeË, a sve je drugo sjeme u tlu bez vlage 

(vlaæim te zato), sve je tek iskopana ruda. 

MIROVINA 

Htio bih biti suprug Ëeπljugarke u vrtu, 

a nemam krila (barem vidljiva nemam), s njom 

æivio bih u sobi na vrhu grma, rublje 

prostirao bih, zrnje skupljao, ali dublje 

kad pomislim, ne mogu zaprosit je jer πkrtu 

mirovinu Êu imat, u staraËki Êu dom.

PONEDJELJAK 

Tko Êe nadoknaditi taj mir ponedjeljka; 

djeca u πkolu idu po novo staro znanje, 

ili u vrtiÊ gdje ih roditelji joπ vode 

na zadnje igre, opet sve, viπe ili manje, 

poËinje iz poËetka: svemir veÊ sjedeljka 

umirovljeniËka je za one πto se rode. 

OGLEDALO 

Nastojim zapamtiti sve ono πto me moæe 

opravdati pred licem ogledala u kojem 

ne vidim sebe nego sve one πto me tvore 

po nalozima nekim tajnim (zar svi su, boæe, 

tvoji?), zbog toga stojim i skrivam se u bóre 

kao u rov πto zatim zatrpat Êe ga strojem. 

BRIJANJE 

Brijem se, ali ipak uvijek mi neπto smeta 

u svijetu ovom koji pretvara svoje vijesti 

u ovu povijest: niπta nije joj sliËna ta 

πto zajedno ja i ti stvaramo je i πteta 

πto uËiti je neÊe nitko tko bude sjesti 

u πkolske klupe; znat Êe, nadam se, bar za 2. 

163

164 

VIJESTI 

Preda mnom stol je, papir i Ëaπa bijelog vina, 

politika joπ nije doprla k meni, vijesti 

bit Êe za pola sata na radiju, joπ imam 

vremena baviti se rijeËima πto Êe sjesti 

svaka na svoje mjesto, a udarci su Ëesti 

baπ otud, ali otud ja rado ih i primam. 

XXI ST. 

Volio bih da nisam volio, ali jesam 

volio, jesam, jesam, i sada πto je tu je, 

stoljeÊe dvadeset i prvo je, a ja srce 

joπ sluπam kao voappleu jedine stranke (sve sam 

veÊ iskuπao): ti si jedina koja πtuje 

moje na bojnom polju ljubavi pale mrce. 

MALI PSI 

Pustite male pse da pojedu taj velik 

mjesec, jer pun je, pse, kao πto i mi male 

lisice pustili smo na groæapplee i u sobu 

vlastitu gdje nam trnu zubi jer nisu Ëelik 

nego ih tope ovi poljupci; tako stâle 

svi se πto, ljubeÊi se, previπe priappleu grobu.

PRSTI 

Tvoji su neki prsti na meni put od svile 

na kojoj Marko Polo, lukav Venecijanac 

(KorËulanin u stvari) sve one priËe svoje 

pripovijeda, a ja sam tamniËar onaj, stranac, 

koji ih piπe, piπe, dok moji prsti stoje 

na tebi kao da su na klavisenu vile. 

SKALE 

Najprije vjeæbaπ skale pa tek se onda penjeπ 

po rebrima Chopina do mjeseca i dalje 

na zvijezde πto su mrtve u svjetlu koje æivi 

u ovoj naπoj sobi; ne boj se, nisu ralje 

ta vrata, nije zamka taj sumrak plavo-sivi, 

ta postelja na kojoj savrπeno, oh, stenjeπ. 

NEDJELJA 

Po obiËaju kiπa padala je i sjeli 

odmah smo za stol, jedni do drugih, ali jeli 

za sebe smo, sa svojih tanjura, kretnje duge 

praveÊi, malo jedno, a malo jedni druge, 

malo, po obiËaju, cijelo je vrijeme lila 

kiπa i nedjelja je ponedjeljak veÊ bila. 

165

Radmila LaziÊ 

TAKVE PESME PI©EM 

Trebalo bi da imam novog ljubavnika, 

Ovog da se ratosiljam 

Kao konzerve kojoj je istekao rok upotrebe. 

Trebalo bi brza kola da vozim 

Kroz prozor kosa da mi vijori 

Kao kod kakve Rozamunde 

©to na konju jezdi. 

Takve pesme piπem. 

Trebalo bi do podne da spavam, 

Da se izleæavam na πirokom krevetu 

Kao poleglo æito po majËici zemlji. 

Trebalo bi da ne marim za vreme; 

Da ne kaskam, da ne æurim. 

Da ispijam dan za danom, do dna ∑ na eks! 

NoÊ po noÊ, kao cigaretu za cigaretom. 

Pa, opuπke ∑ pod potpeticu! 

ReËi na æar. VruÊicu u pesme. 


Trebalo bi usku haljinu da nosim. 

Ramena krznom da ogrÊem. 

Visoke πtikle na noge da natiËem. 

Da se nafrakam i nakinappleurim, 

K’o boæiÊna jelka ∑ 

Da me ne prepozna ni roappleena majka. 

Trebalo bi da sam vedra, nasmejana, zavodljiva. 

Da pevam i pleπem do tri izjutra. 

Da sam svesna svojih æenskih draæi 

Kad mi kakav pastuv priapplee. 


167

168 

Trebalo bi da me ne dotiËu 

Æaoke, bodlje, bumbara i osa. 

Maramicom kao kap znoja sa Ëela 

Da obriπem svaku boru, brigu. 

Trebalo bi da imam dovoljno love 

Za kiriju, porez i joπ pride. 

Lova dobro doapplee kad ponestane ostaloga. 

Kad zature se poljupci, kad iscure reËi. 

S lovom mogu disati na kredit! 

Trebalo bi telo svoje da sunËam 

Na kakvoj steni, 

Daleko od dokova Sunovrata. 

Trebalo bi iz zemlje Apatije 

U zemlju Æelja da emigriram. 

Sve da æelim niËeg da se ne odriËem. 

Trebalo bi u miriπljavoj peni da se kupam 

Æilet veni da primiËem. 


SMEJA∆U SE SVUDA, 

PLAKA∆U GDE STIGNEM 

Govore da sam lakomislena, 

Da mnogo zujim i zunzaram. 

Da ne marim za rad i red. 

Da bazam i landaram, 

Da na sedeljkama osvanjivam, 

Da se danju unokolo vozikam, 

Da s nogu dæin ispijam, 

Da tako i piskaram. 

Govore da sam brbljiva, 

Da povazdan toroËem, 

Da jezikom kao zmija palacam. 

Da mi ga veÊ jednom treba otfikariti. 

Da me treba po njuπci zveknuti. 

Da me treba ko muvu prikucati. 

Govore da mora da imam dobra “leapplea”

Kad ne prezam ni od Ëega. 

Govore da sam namiguπa, 

Da flertujem bez pardona 

Sa tuappleim momcima i muæevima, 

A da mi i æene nisu mrske. 

Jedna opajdara i jedna kuja priËaju 

Da πetam æutokljunce a matorce Ëerupam, 

Da nikom niπta ne dajem za dæabe. 

Govore da sam prolupala, 

Da se na sav glas smejem, 

Da se cerekam kao da sam πenula, 

Ako mi πta nije po volji 

Da plaËem kao trogodiπnje dete, 

Gde god da se zateknem. 

A ja im kaæem, 

SmejaÊu se svuda, plakaÊu gde stignem. 

Æivot je kandirano voÊe & ocat, 

U stihove ih umeÊem u jednakim dozama. 

Moja je sintaksa πtimovanje orgulja u venama. 

Gorim sa srcem od 500W, 

Istina, ne grejem, al mogu da opeËem, 

Srcem kao i jezikom ∑ 

Koga ne perem i ne struæem Vimom, 

Al πto zgotovim to i kusam redovno, 

Toliko puta se oprljih, a ne zaceli niko. 

Ipak, nisam riba na suvom, 

Iako na suvom pecam muπkarce, 

KrajiËkom oka, duæinom suknje. 

SomiÊi tovljeni poæudom 

Tu su da bi ih neko Êapio. 

©to i Ëinim, ne odriËem. 

Ali ni ne hajem, za sve te trice i kuËine, 

©to se oko moga imena spliÊu 

Kao u pliÊaku Ëkalj oko trske. 

Iznad mene je nebo, u njega gledam, 

U zvezde rasute, koje ne mogu skupiti, 

Niti hoÊu. 

Nek se umnoæavaju. 

Nek se pare i nek se umnoæavaju, 

Neka bude tako. 

169

170 

SORRY, GOSPODE 

©vorc sam, Gospode. 

Prazno srce, prazna pica, 

Izvrnuti dæepovi moje duπe. 

U glavi tek po neπto zveËi 

Kao u konzervi prilog za Crveni krst. 

Tutni neπto, Bogo, u moj buappleelar. 

Prazna sam i bez prebijene 

Srce mi piπti k’o Ëajnik. 

Negde vidici pucaju od lepote, 

Ovde sumrak pritisk’o kapke. 

Sve sam protraÊila, proÊerdala. 

Sve spiskala. 

Sad Ti udeli, nahrani, isceli. 

Pre nego πto ubeleæiπ, 

Daj pljugu, daj kintu, 

Daj kitu, ovoj greπnici. 

Daj mi danas. 

Niti sijem, niti æanjem, 

Niti predem, 

Tebe posluπah Bogo, 

Sad Ti pobrini se za me. 

Izleæavam se do podne. 

Danju unaokolo cunjam, gluvarim, 

NoÊu nad rukopisima il po barovima 

Dreædim, krvarim. 

Ujutru stajem na hladan pod srca 

Tvog sina, tvog Ëeda. 

Njuπim njegovo meappleunoæje 

Kao keruπa svoje male. 

Jer, Ti kaza: 

Sve πto hoÊete da vama Ëine ljudi, 

»inite i vi tako njima. 

Al πutnu me, taj Ëova, 

Istrese me k’o pesak iz sandale. 

Na podijumu njegovog srca 

Sad pleπu tuapplee potpetice

A moje je prazno i πuplje kao oluk 

Kroz koji dobuju ubilaËke kapi kiπe. 

Viπe mi niπta ne ide od ruke ∑ 

Uska vrata, tesan put. 

Ne bulji u mene, Bogo, 

Ne dræi me zemljina teæa, 

Nacvrcana sam, gubim korak, 

Ulica mi je sve krivlja, 

KuÊa sve dalja. 

Pruæi ruku, pruæi prst, 

K’o luËu, ne k’o prut. 

Æivot cvili kao usna harmonika, 

Daleko sam zabasala. 

Ne razlikujem viπe vrste ptica, 

Biljaka, drveÊa, strane sveta, 

ReËne od morskih riba, 

Izvor od uπÊa. 

Snove po kojima gacam 

Od ulice kojom njiπem kukovima. 

Viπe puta voleh zauvek, 

Moje srce beπe vrela ringla, 

Sad je vrË razbijen. 

Seks neuprljan ljubavlju, 

Moja je deviza. 

Sve druge æelje stresoh 

K’o kiπne kapi sa kaputa. 

Gospodi pomiluj! 

Pevam o duπi utopljenoj, 

Koju ne mogu na obalu izvuÊi. 

Kao obeπena divljaË vise moje ruke. 

Pomozi! Izbavi! 

Daj mi ∑ usta na usta! 

Voleh gorka piÊa, æestoke momke, 

I kojeπta joπ, 

Priznajem Ti Bogo, 

Ne mimoiapplee me ni jedan greh. 

Kao Tvoje telo, 

Moje srce je jastuËiÊ za igle. 

171

172 

Sorry, Gospode, 

Nisam ja ni Marta ni Marija Magdalena. 

Tvoj sam ispljuvak, tvoja slina. 

Sad, sve stavi na kantar. 

Ne priteæi i ne zakidaj. 

Odreæi! 

Obnevidi mi srce, liπi me vida. 

Patiti i platiti. 

Gospodi pomiluj! 

BRA»NA POSTELJA 

Moj se bok uz tvoj ne primiËe viπe. 

Niti tvoja krma uranja u moje morske dubine. 

Pod mojim okom ti si pokvaπena πibica, 

Ja sam paketiÊ smrzlog mesa u frizu tvojih grudi. 

To je dovoljno i preko mere, 

Da se ne sreÊemo viπe pod ovim krovom, 

Da se ne mimoilazimo kao na peπaËkom prelazu, 

Jer nismo ni sustanari ni roappleaci, 

RazliËite su nam krvne grupe duπe. 

Moje grudi nisu biro za izgubljene stvari, 

Da bih te tu dræala, Ëuvala, 

Dok te neko ne pronaapplee, 

Raspakuje, sloæi, po svojoj meri 

Kao πto ja nekad uËinih. 

Postelja ova nije raka da leæimo u njoj kao mrci. 

Nismo ti ja Romeo i Julija 

Da bih nad naπim leπom sad lila suze, 

A i oplakivanja æivih mi je preko glave. 

NeÊu viπe da naklapam, da se cenjkam 

Na temu: voliπ ∑ ne voliπ. 

Moje je srce alfabetsko, 

NeÊu da ga opismenjavam 

Za πah-mat, za uzimala-davala.

Svaka prava cura zna πta joj treba 

Neko ko Êe joj gristi usne umesto srca 

Ko Êe joj paliti maπtu pod noænim prstima. 

Takvog hoÊu, takvog trebam. 

Za volan sedam i dajem gas. 

Ni tebi ne preporuËujem rikverc. 

Bolji recept nemam. 

BI∆U OPAK BABAC 

Vidim, biÊu opak babac, 

Mrπava kao pljoska, 

Kao i sad πto sam. 

Ne od onih debelguzih 

©to valjaju za sobom zadljice, 

Kako veli Selin. 

Ne od onih dobroÊudnih baba-tetaka 

Uz Ëije je meke i punaËke miπice 

Lepo prisloniti obraz. 

Viπe nalik onim straπilima za ptice 

U naπim baπtama 

Punim rumenih paradajza 

Kao deËijih obraza. 

Ima takvih bakutanera 

Æivahnih i ljutih kao osice, 

Sa oËima na vrh Ëela, 

Sve vide, sve Ëuju i imaju primedbe. 

Gunapplealo od roappleenja! 

ZvocaÊu i torokaÊu po vazdan. 

KokodakaÊu kao kvoËka piliÊima 

O vremenima kada bejah 

Mlada i zgodna cura, 

I kada momke vrteh oko malog prsta. 

Ædrebce i pastuve dok krotila sam 

Sevom oka, sevom suknje. 

PreÊutkujuÊi sva neverstva 

I sve jade, 

Kao izgubljene bitke general. 

Kao bapcu sve Êe mi biti dozvoljeno 

Od onoga πto mogu i æelim, 

173

174 

Da igram bridæ i da pleπem 

Okretne igre moga doba. 

OkretaÊu se i saplitati 

O sopstvene πtapiËaste noge, 

Udenute u trup kao ËaËkalice u Êevap. 

Bakutaner i po! 

KlicaÊe i aplaudiraÊe mi, 

Mladi pametnjakoviÊi skupljeni oko mene. 

Bakuta kao reπ kifla sa susamom ∑ 

Takva Êu biti, 

Svakom zapadaÊu za zube , kao i ranije, 

Dok sa velikim πeπirom i haljinom do poda 

Budem πetala po predelima bivπeg æivota 

MiriπuÊi æutilovku, diveÊi se vresu, 

O svaki ËiËak zakaËinjuÊi podsuknju-duπu. 

NEDELJA 

Nedeljom obiËno dugo krmeljam. 

Baπkarim se u krevetu, brËkam u kadi. 

VuËem se po kuÊi po ceo dan u pidæami. 

Niti koga primam, niti gde izlazim. 

Ne dumam mnogo. 

Ne pokuπavam da zaboravim, 

Ne pokuπavam da se setim. 

Gledam sebi da ugodim. 

Pa Ëim mi se misao uhvati za neku kvaku 

Ja skrstim ruke il zapalim cigaru. 

Dimom teram demone u kratkim pantalonama, 

©to se unaokolo πunjaju i prikradaju. 

Sa mnom u kuÊi sve je u dremeæu. 

Pospano, lenjo kao i ja: 

Sto i stolice, tepisi po kojima gazim, 

Saksije s cveÊem i cveÊe u vazi, 

Knjige i njihovi junaci ∑ 

Svi polegali kao na ladanju.

Dobro se slaæemo, 

NiËije nam druπtvo ne fali. 

Oni dremaju 

A ja se ugnjezdim u stih 

Kao vrabac pod strehu. 

JA SAM STAROMODNA CURA 

Ja sam staromodna cura 

Volim kuÊe prizemljuπe krastavih zidova 

Sa dvoriπtima krcatim starudijama, 

Umesto oblakodera i apartmana 

U kojima se budim i spavam. 

Muπkatle u prozorima i u loncim na tufne 

Viπe volim od imitacija, od “veπtaka”. 


©to viπe voli vespe umesto automobila. 

Tandrkanje tramvaja i kloparanje parnjaËe 

Viπe od zviæduka mlaznjaka. 

Puteljke umesto avenija i bulevara, 

Kojima moje potpetice odzvanjaju. 


©to voli miris opranog veπa 

Koga vetar naduvava 

Do moga lica, preko moga nosa. 

I sve ono πto veje iz prethodnog æivota. 


Joπ sluπam longplejke i tipkam Oliveti, 

Govorim hvala, izvinite, molim. 

Volim da mi dasa pripali cigaretu, 

Otvori vrata, pridræi kaput, primakne stolicu, 

Da me svlaËi krpicu po krpicu. 


©to voli kiË scene sa zalascima sunca, 

Modne æurnale i porodiËne albume, 

Od okretnih igara “stiskavac” jedino razumem. 

Nove filmove gledam na stari naËin, 

175

176 

Iz zadnjeg reda bioskopske polutame, 

VeæbajuÊi “francuski poljubac”. 

Ja sam staromodna cura, 

Ne zujim i ne skitaram kojekuda, 

U kuÊi dreædim povazdan, 

Kao glineni Êup suπeÊi se na promaji 

SamoÊe i zadovoljstava, 

Mamurna od snova. 


©to se kuva u sopstvenom loncu 

Marke hoÊu-neÊu. 

O ljubavi i strasti malo πta znam. 

DeviËijeg srca roappleena udovica, 

Pod mojim nogama æivot kulja 

Kao para iz πahta 

Koju zaobilazim brzim koracima. 


Ne kupujem po sniæenoj ceni 

Ni osmehe ni svilu. 

Ne nosim mini suknje i dekoltee, 

Bilo bi to lako oruæje za nekog 

Ko je nameran da osvaja bez. 


Niti psujem, niti zvocam, niti besnim, 

Moæete me mazati na hleb. 

Al s medom se uvek dobije malo otrova, 

Ljubavi u smrtonosnim dozama. 


Stari momak æulja me kao nova cipela, 

Koju moram izuti, promeniti, 

Za jednog udobnog kao patika, 

Ili razgaæenog kao susetkin muæ. 

Ja sam staromodna cura, 

Dobra prema muπkarcima 

Kao prema onim koji se plaπe mraka, 

Lifta i prelaska ulice van peπaËkog prelaza.

Ja sam stramodna cura 

Drevna kao Kartagina, 

Minimalno oπteÊena zubom vremena. 

Muzejski komad koga nema na aukciji. 

Pipanje nije dozvoljeno. 

Izmi ili ostavi! 

ZAÆELEH SE DA KAÆEM VOLIM 

Zaæeleh se da kaæem volim, 

Ali kome? 

Moje srce razbaπtinjeno je. 

Postriæeno ili zatravljeno, 

Kakva razlika ?! 

Ljubav mi je kost i koæa, 

Kanim da je podgojim. 

Bih da kaæem volim, ali kome? 

Svakome ta reË kao teg na srce padne. 

Ni meni do juËe ne beπe drukËije. 

Bilo pa proπlo, 

Sad neÊu viπe na drugo πta 

Vreme da traÊim, 

Bih da kaæem volim. 

Srce mi viπe nije satensko kao ni usne. 

Uæeglo je. 

Usne su mi tuapplee. 

Brstila sam hladne zvezde 

Od njih mi se jezik sledi. 

Bih da razvejem ljubavne reËi kao polen, 

Koliko ∑ odmah. 

Da uπetam meapple stabljike i stabla 

U vrt smrzli kao meseËev zrak 

GovoreÊi volim mraku, noÊi. 

Moæda sovi ili slepom miπu, 

NeËemu πto tamo u æbunju πuπka, 

Javlja se, moæda Ëulji uπi, 

Æeljno da Ëuje baπ ove reËi. 

177

Alma Lazarevska 

CRVENA PELERINA 

Katarini Nugant 

Profesor je neπto premetao po ustima. VoÊni bonbon. Okus 

zelene jabuke. Ako je vjerovati naËetoj kesici koja je leæala pred 

njim, na stolu. 

Moji papiri su leæali pored kesice. Seminarski rad. Ako je vjerovati 

naslovnici. Ali, profesor je progovorio i ubrzo je bilo sasvim 

jasno da on nije povjerovao. 

Dvanaest godina poslije grad je bio opkoljen. Povremeno su 

se na zidu sive zgrade objavljivali spiskovi sa imenima osoba kojima 

je odobren i omoguÊen odlazak. Iznemogla lica, stari, bolesni 

, majke, djeca, ranjenici i oni koji su se takvim predstavljali, 

pokuπavali su izaÊi iz opkoljenog grada. Uz spiskove je uvijek stajalo 

makar dvadesetak lica. Stoje u πutnji, nadviruju se, proteæu 

vrat. Kad neko naapplee svoje ime, ne povjeruje. Poteæe za rukav prvog 

do sebe. To isto radi i onaj ko se ne uspije pronaÊi. Ali, profesor 

nije bio ni od prvih ni drugih. Bio je slabovida osoba koja nema 

naoËale. Takve znam prepoznati. Ponudila sam pomoÊ prije 

nego se on odluËio da je potraæi (htjela sam izbjeÊi mrsko povla- 

Ëenje rukava? I u opkoljenom gradu preostanu male nelagode). 

Onima koje sam prethodno traæila na spisku, ionako nisam 

obeÊala da Êu brzo stiÊi sa vijestima. Uostalom, bile su loπe. 

Kada je rekao prezime koje traæi, i dva imena, jedno od njih 

svoje, prepoznala sam i njega. Predstavila mu se kao bivπa studentica, 

ne oËekujuÊi da me se sjeti. Rekao je kratko: 

∑ Ah, da. 

Nakon πto sam proËeπljala spisak i pronaπla njega ali ne i 

Danicu (nije me molio da opet provjerim), razmijenili smo nekoliko 

fraza o æivotu u opkoljenom gradu. Kada je bilo vrijeme 

za rijeËi ...Ëuvajte se, naiπao je neko ko je kamËio cigaretu. I to je 

bio Ëest prizor u opkoljenom gradu. GledajuÊi za onim πto se 

udaljavao praznih ruku, nakon πto je prethodno potegao desetak 

rukava, rekla sam profesoru: 

∑ Vi ste na vrijeme prestali puπiti. 

∑ Ali, nikad i nisam, odgovorio je. 

Zagledao se negdje mimo mene i rekao: 

∑ Da pogodim... kod mene ste pisali rad o Keatsu. 

Nije pogodio. 

179

180 

∑ Byron? 

Ni iz drugog puta. Ali, pogoappleeno je bilo neπto u blizini. 

Granatom. Rastali smo se bez pozdrava. TrËali smo svako na 

svoju stranu. On bez Danice. Ja bez imena pjesnika o kome sam, 

kod njega, pisala seminarski rad. Zapravo… priËu. 

Kad je rekao priËa, premetnuo je bonbon iz πupljine jednog 

u πupljinu drugog obraza. I djelovao sit literature koju je predavao, 

e da bi se joπ studentskim pokuπajima bavio. Radila sam 

taj... seminarski rad... pokoπena godiπnjim naletom gripa. Moæda 

je i oËeva pisaÊa maπina imala uticaja. Tipke sa slovima kojih 

nema u Mendeljejevljevom sistemu, bile su nedirnute. »ekale su 

nove elemente, baπ kao prazne Mendeljejevljeve kuÊice. U meappleuvremenu 

su zavele studenticu knjiæevnosti? 

Profesor mi je prstom pokazao da pokupim te papire sa njegovog 

stola, premetnuo onaj bonbon, sad u obrnutom smjeru, 

pa rekao: 

∑ DaÊu vam i drugu πansu. 

Drugu πansu sam iskoristila zdrava. Na pisaÊoj maπini (u 

meappleuvremenu su mi kupili pisaÊu maπinu) koja neÊe sluæiti 

oËevom iπËekivanju. Premda... 

Na profesorovom stolu ovaj put nije bila kesica sa bonbonama. 

Niti je iπta valjao po ustima. Ipak je u kabinetu sve podsjeÊalo 

na onu zelenu jabuku. 

Svoju prvu priËu sam poslije negdje zaturila. Trebalo je da 

nastupe posljednji dani (tako je neko u kulturnoj rubrici nazvao 

vrijeme u opkoljenom gradu) da mi se opet naapplee u rukama. Niti 

jedna priËa u opkoljenom gradu nije za potcjenjivanje. U nedostatku 

plina, uglja, drva, struje, vrijedi sve πto moæe gorjeti. 

I …gorjelo je. Ali, dræeÊi svoju prvu priËu u rukama, pomislila 

sam: 

∑ Moæda grad jednom ne bude opkoljen. Moæda mi bude æao 

πto sam plamenu predala listove koji me sjeÊaju oËeve pisaÊe maπine 

i praznih Mendeljejevljevih kuÊica πto Ëekaju nove elemente. 

Prekoravala sam se: 

∑ Kuham …Ëaj. Makar da je za dvoje. 

On je joπ uvijek bio tamo gdje su muπkarci u opkoljenom 

gradu najËeπÊe bili. DjeËak je veÊ bio u krevetu. Taj dan nije 

pitao za druga. Niti sam mu rekla da je otputovao baki, u Splitu. 

(Tako sam preπutkivala da je njegov drug usmrÊen gelerom 

granate.) DjeËak je te veËeri poæurio da zaspi. Htio je sanjati 

Vinetua. 

... U sobi u kojoj se zguπnjavao mrak meni je preostalo da 

Ëekam.

»ekanje se u opkoljenom gradu uvijek protezalo u neizvjesnost 

…hoÊe li se vratiti ...mada je bilo razloga i za …hoÊe li nas 

zateÊi. Bili smo figure na πahovskoj tabli u igri u kojoj nije bilo 

pravila. U svakom trenu te mogao sustiÊi πah-mat. Baπ nigdje u 

opkoljenom gradu nisi bio siguran. Pa ni na broju 9. Tamo je, na 

sreÊu, te veËeri nastradala tek jedna stara naslovnica. Poderana 

je na nadvoje, naËetvero, na osmero... 

Na vrhu prve stranice sam ispisala: 

PJESNIK I DU©A 

Prethodno sam uz svjetlost tanke svijeÊe proËitala: 

On ima devetnaest godina. Ona je mlaapplea. U edinburπkoj su diliæansi. 

London se udaljava. U njemu ... reputacija autora pamfleta 

Neophodnost ateizma. Pripada Pjesniku. PorodiËni prsten putuje na 

njegovom domalom prstu. Ona ostavlja lektiru koja se pitomicama 

Akademije za mlade djevojke propisuje kao moralna profilaksa. 

Uspjela je da proËita tek nekoliko stranica i zapamti poneku preporuku 

(...OËajniËka pisma se πalju daleko, najdalje. Nekome za koga 

Ëak ne znamo ni da li postoji, da li je æiv. U protivnom, to su razgoliÊavanja 

iza kojih slijedi ako ne kajanje, onda nelagoda...) Ramena i dekolte 

je ogrnula po preporuci mode. Pjesnik pita na πta se, ako ne na 

augustovsku mjeseËinu, spustila njegova ruka. Ona odgovara: 

∑ Na svilu. 

Pjesnik takav odgovor ne Ëuje. Jer je ... eclet. Sutradan, osvojio 

je joπ lakoÊe u prstima. Da ga je neko upitao kani li viπe ikada 

iπta na njih staviti, odgovorio bi: 

∑ Ne! 

Ali zna da osoba koja stoji preko puta pita neπto drugo. Te 

odgovara: 

∑ Da. 

Prsten od tog dana bljeska na njenoj ruci. 

Æivot koπta. Æivot u dvoje joπ viπe. Treba provjeriti da li je 

naslov Neophodnost ateizma joπ uvijek razlog za razbaπtinjenje. 

Ona je za to vrijeme povjerena Prijatelju. Tri dana. Dvije veËernje 

πetnje. Tokom druge reËeno je i ovo: 

∑ Kladim se da ga mogu oduvati. Indijska svila? 

∑ Sad ih izraappleuju kod nas. U Paisley-u. Paisley. Niste znali. Vi 

znate kako bi se to trebalo pisati? Pejzlejski πal. 

∑ I stvarno sam ga uspio oduvati. Sa vaπih ramena i ... dekoltea. 

O, Harriet! 

Harriet je svijetla. Figura pribliæna lutkama koje su francuski 

krojaËi prije Revolucije, jednom godiπnje, ukrcavali u brodove 

i velike berline. ©irile su modes de Paris Europom, a u Paris su se 

vraÊale nabacane na gomilu, gole. 

181

182 

Pjesnik je vitak, visok. OËi plave. Glava isturena, kao da æuri 

ispred tijela. Kosa duga i razbaruπena. Teπko je, kad se gleda ovo 

lice, reÊi πta je ateizam. Joπ manje zaπto je neophodan. 

Na palubi su. Sa njima, u prtljagu, putuje Proglas Ircima. U 

njemu to da Êe filozofija, poezija i ljubav promijeniti svijet. 

Svijet je i u Holandiji, Kini, Finskoj, Italiji. Pjesnik se odluËio za 

… Irsku. Ali, nekoliko mjeseci prije predviappleenog kraja misije, 

reÊi Êe: 

∑ Sit sam Irske. 

VeÊ sutradan, Zeleni Otok se udaljava. Na Pjesniku je sivi 

vuneni ogrtaË. Pored njega crvena pelerina sa uzdignutom 

kukuljicom. Nalet vjetra je u trenu jaËi. Kukuljica spada. Harriet! 

HotimiËno utapanje, zakljuËak je policijskog inspektora objavljen 

u londonskom decembarskom TIME-u iz 1816. godine. Prepoznavanje 

su obavili otac i vlasnice kuÊe u kojoj je utopljenica 

imala iznajmljenu sobu. Visoki struk utopljeniËine haljine je dug 

modi koja veÊ godinama traje, ne oËiglednoj trudnoÊi koja se 

procjenjuje na pet mjeseci. Proπirenje na dnu je u skladu s modom 

koja je tek stigla preko Velikog Kanala. Da je æivjela joπ koju 

godinu, utopljenica bi satenske vrpce zamijenila Ëipkama ili resama. 

Ovako, alternativa su bili gajtani. 

∑ U zadnji se tren odluËila, kaæe vlasnica kuÊe sa sobama za 

samice. 

©ivana po uzoru na br. 21 iz izdanja Le Beau mode za 1815. 

godinu. Walking dress br. 21. Haljina za πetnju upropaπtena hotimiËnim 

utapanjem. Osuappleena da ne doËeka Ëipke i rese. 

Presudan u prepoznavanju je bio prsten. Predat je ocu. Rado 

ga je primio. Preko lica koje se ne da gledati prebaËen je dæepni 

rubac policijskog inspektora. 

Pjesnik je stigao nakon πto se nad tijelom utopljenice sklopila 

zemlja. VeÊ odavno æivi sa Marry, ali je utopljenici joπ uvijek zakoniti 

muæ. Po sili zakona ... glavni akter ostavinskog postupka. 

U kuÊi Ëija vlasnica pamti brojeve haljina iz æurnala, do 

samaËkih soba vode strme stepenice. Na petom stepeniku se 

poËinje oglaπavati crvotoËina. Pjesnik je stao kao ukopan. Vlasnica 

stepenica je za to vrijeme Prijatelju u uho udjenula napomenu 

o izvjesnom dugu. 

∑ Vidite, nesretnica je ostala duæna za ove … hm… dane… 

dok je nije bilo. Dok nije pronaappleena. Soba je bila zauzeta njenim 

stvarima... Nisam je mogla izdati. A ovo je dobra lokacija. 

Najbolja zona. Odavde imate prekrasnu πetnju do... Serpentine. 

Pred vratima na vrhu stepenica je rekla: 

∑ Soba male nesretnice. Gospodo, izvolite.

Haljine? Nije ih bilo. ObuÊa? Nema je. Kao da ih je sve ponijela 

da tamo, gdje je otiπla, πiri modu. ©ta je ostalo da zauzima 

sobu? Ispostavilo se … Ëetiri predmeta! Kartonska kutija u kojoj 

su zateËeni, je izuzeta. 

∑ Pardon, ovo je kuÊno. Zgodno, znate, za maËku. 

Sudski zapisniËar se nakaπljao nakon πto je zapisao svaki 

predmet poimenice. Bjeπe mu sjena melankolije u uglu oba 

oka.To biva kod osoba Ëiji se posao iscrpljuje u nabrajanju. U 

zjenicama mu je, meappleutim, tinjala pretenzija. Nedostajala su mu 

joπ dva, joπ tri, joπ mnogo pridjeva. Zamolio je trenutak strpljenja 

da spisak revidira, prije nego ga vjeËnosti sudske arhive 

preporuËi svojim potpisom. Krenuo je od kraja: 

∑ ©al?! 

Pritekao je advokat koji je nekoÊ iskazao interes za æenske 

odjevne predmete i moguÊnost njihovog oduvavanja sa golih 

ramena i dekoltea. 

∑ Pejzlejski πal, moliÊu. Pejzlejski. Dozvolite… to se piπe … 

pi, i … dozvolite… 

UnatoË æaru iskaza, onaj je πal leæao... prljav, umaπÊen. 

∑ Da, pejzlejski πal. Svakako. U pravu ste. Pejzlojski πal. U 

pravu ste kolega. 

Kad mu se, kao zakonskom nasljedniku, πal naπao u rukama, 

Pjesnik se stresao. I pri silasku je stao. Ovaj put na stepenici bez 

crvotoËine. Bio je mjeseËar koji se oslobaapplea suviπnih predmeta, 

u slutnji najduæe πetnje. Iz dugoprstih, golih i lakih, pejzlejski πal 

je preπao u tuste i nakiÊene æenske ruke. Na svakom prstu po 

jedna prsten. 

∑ Koliko li je veÊ utopljenica siπlo niz ove stepenice, pomislio 

je Prijatelj. 

∑ Ah, mila nesretnica, rekla je vlasnica deset prstenova, sad 

i vlasnica pejzlejskog πala. Znate, i ja sam majka. Imam srce. 

Imam kÊeri. Vi ih morate upoznati.Vitke i ljupke. A i pokojnica 

je bila ljupka. Samo to stanje… I taj muπkarac koji ju je upropastio. 

Ja sam joj govorila… kao majka… da ga se mane. No…. sad 

πta je, tu je. I... ne morate platiti za ove dane… ove… znate… I 

ja sam majka… razumijem. »ak sam joj svoj rubac, sirotici, 

preko lica, tamo, prebacila. Kad su je izvukli iz... Serpentine. 

Pjesnik nije Ëuo πta govori majka koja ima srce i kÊeri (vitke). 

Ruke su mu opet bile lakoprste. Neposlano pismo mu je bilo u 

dæepu. Poslije Êe se utvrditi da je to tek jedno, doduπe posljednje, 

od desetak jednako adresiranih pisama. PoËinju sa Svako doba 

ima svoje nevolje i ja imam svoje... zavrπavaju sa Zbogom draga prijateljice. 

Izmeappleu je sadræaj nevrijedan citiranja. Prijatelj je nosio 

183

184 

dva æenska Ëasopisa. Nova vlasnica pejzlejskog πala ispratila ih je sa 

Zbogom, gospodo. Iza zatvorenih vrata Ëula su se joπ dva æenska 

glasa. Ne i mijaukanje. 

Sudski zapisniËar je vani prozeblo πmrcnuo. Sjena u uglovima 

oba oka je pri vanjskoj svjetlosti postala tek vlaga pred kijavicu. 

Inventura je zavrπena. Nabrajanje okonËano. Melankolija 

se opet pretvorila u prehladu. 

Pravila zdravstvene sluæbe Viareggia su nalagala spaljivanje 

utopljenikovog leπa. Na obali, tamo gdje ga more izbaci. Od 

visokog, koπËatog tijela, zlaÊanog presijavanja uvojaka, plavih, 

sjajnih oËiju, Keatsa i Sofokla koji su se zatekli u dæepovima, kad 

doapplee i Pjesnikov Ëas, ostaÊe samo poneka kost i pepeo pomijeπan 

sa obalskim pijeskom. Pjesnikovo ime je veÊ bilo slavno. Zato 

podatak da je u hrastovu kutiju obloæenu grimiznom kadifom 

priloæeno i srce koje vatra nije uspjela savladati prije spada u mit 

nego faktografiju. Neko pominje jetru. To je veÊ cjenjkanje. 

Seoska djeca su poslije priËala kako iz onakvih kutija, kada 

se odnesu u Englesku, mrtvaci uskrsavaju. Pjesnikova urna je 

poloæena u Italiji. 

Pjesnik je postao najslavniji svjetski utopljenik. 

Marry (s njom je æivio duæe i skladnije, s njom nikad nije 

putovao u Irsku) je Pjesnika nadæivjela dvadeset devet godina. 

Otuda Pjesnik i Harriet. Ne... Pjesnik i Marry. 

...Jer, samo desetak koraka od kuÊe sa crvotoËnim stepenicama, 

Pjesnik je opet stao kao ukopan. Prinio je ruku ustima, pa ju 

je naglo spustio. IskolaËio se. Dotakao rukama dæepove. Povukao 

ih kao da shvata da Ëini zaludu radnju. Gubi vrijeme. Djelovao 

je kao alhemiËar koji je retorti na plamenu okrenuo leapplea u presudnom 

Ëasu. Spustio plemenit metal u kiselinu, a onda se osvijestio. 

Kasno. Nije bio mjeseËar koji se oslobaapplea suviπnih predmeta. 

Suviπe mu je lakoÊe odjednom bilo u prstima. Straπne 

lakoÊe. LakoÊe niËega. 

Majka koja je zbog samilosti ostala bez rupËiÊa, mada sklona 

virkanju kroz zavjese, bila je posveÊena reanimaciji pejzlejskog 

πala. Sudski je zapisniËar na vrijeme πmugnuo. Ni πetaËa do 

Serpentine nije bilo. »ak ni prosjaka... da naiapplee. A ono πto se 

deπavalo pred Prijateljem bilo je nejasno, luckasto. I... sablasno, 

premda bijaπe podne. 

Pjesnik: A gdje je… Gdje je… 

Prijatelj: ? 

Pjesnik: Gdje je, zaboga… 

Prijatelj: ©ta… ko… ko… 

Pjesnik: Gdje je ona… ona…

Prijatelj: ? 

Pjesnik: Pelerina… crvena… 

Prijatelj: ? 

Pjesnik: S kukuljicom… s kukuljicom… gdje je… 

Kad je izgovorio gdje je ona... ona? Pjesnik je poËeo izvoditi 

neπto kao pantomimu. Izraz lica mu se poËeo mijenjati, usaglaπen 

sa promjenom pokreta i sa rijeËima. Odvojivπi se od Pjesnikovih 

dæepova, Pjesnikove su se ruke podigle ka Pjesnikovoj 

glavi, licu. Neπto su nevidljivo pridræavale. Potom je Pjesnik jednom 

rukom to … neπto … smaknuo. Kao nagli nalet vjetra. Lice 

mu je postalo kao ono koje se otkriva. U zavrπnici pantomime, 

Pjesnik je zaustavio dah i raπirio zjenice. Postao osoba pred 

kojom se ono lice ukazalo. Osoba koja ono lice nikada viπe neÊe 

vidjeti, nikada osim tada, i osim na tren. 

Sve je ovo izvedeno u jednostavnom ritmu jedan-dva-tri. 

Kratko jedan. Kratko dva. Kratko tri. 

Prijatelj je za potrebe biografije Ëesto ponavljao ovu scenu. 

Uvijek iste rijeËi, pauze, pokrete. Osim jednom. Tad je pokrete 

ponovio brzo, ali ne brzopleto i povrπno. Niπta nije izostavio. 

Samo je sve saæeo. Nijedan pokret nauπtrb drugog. Niπta zanemareno 

i niπta prenaglaπeno. S rijeËima je bilo drugaËije. I glas 

mu je bio naroËit. Glas kakav je, kaæu, imao Pjesnik u trenucima 

kada je eksperimentisao sa kiselinom i metalom. NeobiËno 

visok, oπtar, neprijatan Ëak. Umjesto da kaæe reËenicu sa ponavljanjem 

i pauzama, Prijatelj je rekao tek: 

∑ A gdje je ona? 

Bijaπe, ipak, kratka pauza. Prije ona. Mogla je stati u dvije 

taËke. U jednom Pjesnikovom manuskriptu, doduπe ... nepotvrappleenom, 

ovakva se interpunkcija koristi pred pomen duπe. 

* * * 

Umjesto moje prve priËe, u vatri su zavrπila dva stara raËuna 

(jedno odgoappleeno i jedno neodgoappleeno plaÊanje); septembar, 

oktobar i novembar iz starog kalendara (decembar je spasio 

Vinetu nacrtan na poleappleini), i jedna papuËa (druga je prije 

opsade upala u kantu sa Jupol bojom i zavrπila u smeÊu). Voda u 

lonËiÊu se sporo mreπkala. A ja sam mislila: 

Irska bijaπe najdalja daljina do koje je stigla. KrojaËica jedina 

osoba s kojom se tamo druæila. PiπuÊi oËajniËka pisma, Harriet 

bijaπe pitomica Akademije za mlade djevojke, uprkos svemu. Nije 

mogla zamisliti da postoji opkoljeni grad. I ja u njemu. 

185

186 

Spustila sam u lonËiÊ neπto πto je od tople vode u njemu trebalo 

napraviti Ëaj (pomozi oËeva hemijo … ili alhemijo!). Za 

dvoje...ipak! 

* * * 

Deset godina poslije, u TV terminu Fashion show emitiran je 

snimak revije na kojoj su manekenke predstavile look 2002 kombiniran 

sa odjeÊom iz posljednjih dana. Poznati sugraappleani su se 

odazvali molbi redatelja revije: 

...Molim vas da za potrebe naπe revije izdvojite dio odjeÊe koji 

izraæava suπtinu posljednjih dana i Vas u tim danima. 

Gledala sam: 

...bijelu svilenu bluzu urednice kulturne rubrike 

...zelenu beretku tadaπnjeg predsjednika dræave 

...vjenËane cipele nekadaπnje voditeljice djeËje emisije u 

kojoj se umjesto pozdrava govorilo vos-vos, 

...vjenËanu kravatu njenog muæa 

...kabanicu sad veÊ penzionisanog generala... 

...Mogla sam se sjetiti koπulje koju sam nosila u ljetnim danima 

opsade. I trenutka u kom sam na njenom desnom dæepu 

primijetila izvezena slova. U drugoj bih prilici posegnula za makazicama 

za manikiranje. Ali, bio je to jedan od trenutaka kada 

se Ëinilo da su se sve boje povukle pred bojom krvi. A na dæepu 

je pisalo Blue. 

Angora dæempera koji sam izvukla iz ormara onoga jutra kada 

sam ugledala prvo martinje u opsadi... sam se mogla sjetiti. 

Martinje je prvi snijeg. Padne u poznu jesen. Preko noÊi. Ujutro, 

dok stojim pored prozora. I gledam martinje, pomislim na grobove 

koje joπ nije pritisnula teæina kamena i mermera. Poæelim 

da do njih odem. Da ugledam martinjski pokrov na tim grobovima. 

IduÊe godine ga veÊ neÊe biti. Tamo Êe biti mermer i kamen. 

Samo na zemljanoj humci martinje pravi bolno lijep pokrov. VeÊ 

oko podneva taj pokrov nestane. Iskopni ... iπËezne... 

Ovaj sam put, ugledavπi martinje, mislila tek na to kako 

stiæe zima. I nema struje, ogrijeva, plina... Drhturila sam u angora 

dæemperu. Tog se drhturenja joπ mogu sjetiti. 

I nevoljno kupljenih cipela koje su u dnu ormara, nedirnute, 

saËekale opsadu ... kao priliku. I njih sam se mogla sjetiti. 

Prethodno sam gazeÊi po srËi i πutu upropastila sve druge cipele 

koje sam imala. Nevoljno kupljenim je, kad su najzad morale 

doÊi na red, bilo suappleeno da prvi dan ugaze u krvavu lokvu.

Obrisala sam ih o travu. Voda se u opkoljenom gradu Ëuvala za 

vaænije potrebe. 

Rukava koji je stradao od jednog povlaËenja ... sam se mogla 

sjetiti. Nije bila posrijedi nevjerica pred sivim zidom. Niti je 

kamËenje cigarete bilo... Bilo je neπto... treÊe. 

...Ali najjaËe od svega sam se sjetila odjeÊe koju sam na sebi 

imala dok sam iπla prema ulaznim vratima, nakon πto su tri kratka 

udarca po njima, Ëaj za jedno pretvorila u Ëaj za dvoje. Æenski 

lik u takvoj sceni zastane na tren pored ogledala … ili makar 

ruku prinese licu i kosi. 

Ja sam prolazila kroz neosvijetljen hodnik. Ipak sam ruku 

mogla prinijeti licu ili kosi. Nisam. Pelerinu, crvenu, sa kukuljicom, 

sam na sebi imala. Rad dablinske krojaËice, Katarine Nugant. 

* * * 

Za desetogodiπnjicu opsade organizirana je i izloæba pisama 

koja su primali stanovnici opkoljenog grada. Niti jedno izloæeno 

pismo nije bilo potpisano Vinetuovim imenom. Tri su takva 

stigla na broj 9. Zbog njih sam morala koristiti πtampana slova. 

DjeËak se sa pisanim joπ nije snalazio. 

Pismo sa æigom Splita, ispisano djeËjim rukopisom, na broj 

9 nije moglo stiÊi. Ali, moglo je ono u kojem bi profesorskim 

rukopisom, bilo ispisano tek: 

Shelley? 

Nije stiglo. Moæda stigne. Profesor je æiv. (Svugdje postoje 

godiπnjaci u kojima profesori koji su prestali pisati joπ od svoje 

doktorske teze objavljuju svoja predavanja. Onaj ko ih je sluπao, 

nema volju da ih proËita. Ali, onom ko je proæivio dane opsade, 

nije mrska prilika kada moæe reÊi... Pazi, molim te, joπ je æiv.) 

Umrla je Danica. Desetak dana nakon πto je nisam pronaπla 

meappleu imenima izloæenim na sivom zidu, pronaπla sam je u 

novinskim osmrtnicama. 

187

Olivera ∆orveziroska 

(U)PLETENA PRI»A 

U lijevom oku, sasvim malo pod zenicom, tamo gdje plavo 

polako poËinje da postaje bijelo, Marija Misleva imala je jedva 

vidljiv biljeg u neobiËnoj formi petlje. Ako bi se neko izbliza 

unio u njega, mogao je vidjeti cijeli plet priËe njene babe Timke 

i sve o njihovim Ëuvenim dodacima. 

Igle za pletenje u Marijinom djetinjstvu nikad nijesu stajale 

nigdje, taËnije, skoro su uvijek bile tu negdje blizu, pri ruci; a 

baba joj je stalno bila uz njih. Veoma, veoma rijetko, u toku vrelih 

ljetnjih mjeseci, kad je i sam pogled bjeæao od vunice kao od 

neËega πto bi dodatno moglo da ugrije, igle su stavljali u drugu 

fioku polirane vitrine, tamo gdje su stajale i igle za πivenje, makaze, 

platneni metar, lastik i Ëiode ∑ ali nakratko. Kad god bi doπao 

ko poznat, kakva susjetka ili roappleaka s neËim pletenim-nedopletenim, 

igle bi se odmah odnekud pojavile. Baba Timka je 

znala da doplete, da dopravi, da doda kao nijedna druga æena ili 

baba u cijelom gradu. Bila je Ëuvena po svom umijeÊu da na 

tuappleim obiËnim pletivima stvara svoje neobiËne dodatke koji, na 

æalost, bez onog obiËnog nijesu mogli da æive, jer su se njime 

hranili kao hljebom nasuπnim. 

Najvaænije je bilo da tuapplee pletivo prebaci na svoje igle, 

petlju po petlju, strpljivoπÊu nekog od Ëijih bi se nerava slobodno 

mogla maπna vezati. Zatim je brzo brojala redove, neπto preraËunavala 

i tek je onda pitala posjetiteljku: 

∑ ©to hoÊeπ da uradim? Da dodam ili da oduzmem? 

Dodavanje i oduzimanje bili su najËeπÊi zahtjevi. Ali ne i u 

momentima kad bi doπla stasita Elica –oretova i kad bi svojim 

nakostrijeπenim glasom rekla: 

∑ Teta Timka, hoÊu da mi napraviπ neku πaru, neki ukras na 

pletivu. 

∑ Dodatak, dakle. 

∑ Da, ali πaren ... Evo, donijela sam ti razliËitu vunicu. 

Dodatak je gubio osnovni smisao i pretvarao se u ukras koji 

je jednostavnost lomio kao obiËnu granËicu πljive. Ovakvi trenuci 

toliko su bili vaæni Mariji Mislevoj da je jedva Ëekala da πarenilo 

preplavi njihove jednobojne dane. Ali to se gotovo nikad 

nije deπavalo zato πto su, dok je njena baba Timka dodavala 

najπarenije πare na svijetu stvarajuÊi boju u tuappleim danima, u njihovom 

domu, petlja po petlju, ostajale samo dlaËice i guæve po 

189

190 

podu kao istjerani roappleaci boja. Konac prebaËen preko vrata njene 

babe, izgledao joj je kao linija koja je dijelila Ovaj od Onoga svijeta. 

Mogla je i da skoËi na drugu stranu, ali sigurno bi se naπla u 

skutu svoje babe iz kojeg nikad nije ni uspjela da izaapplee. 

Kad je njena baba prestala da pravi dodatke i da plete πare u 

æivotu svojih poznanika ∑ ne zato πto viπe nije mogla da vidi ili 

zato πto joj je bilo dosadilo, veÊ zbog toga πto je umrla od jednoliËnosti 

∑ Mariji su najveÊi problem predstavljale igle. U drugoj 

fioci u poliranoj vitrini ∑ u onoj u kojoj su stajale igle za 

πivenje, makaze, platneni metar, lastik i Ëiode ∑ za igle nije bilo 

mjesta i Marija nikako nije mogla da shvati kako je uopπte u 

toku ljetnjih mjeseci baba uspijevala da ih strpa tamo. ©trËale su 

gdje god bi ih stavila; Ëak i iz dubokog suda za kiπobrane iza 

ulaznih vrata. Najposlije je rijeπila da ih ne stavi nigdje, da uvijek 

budu tu negdje blizu, pri ruci, kao πto su bile i njenoj babi. 

Ali Marija Misleva nije znala da plete. U stvari, nije znala da 

radi niπta drugo osim da Ëita ∑ da Ëita, gaseÊi svoju æeapple za knjiæevnoπÊu 

u tuappleim zdencima. Ipak, negdje duboko u sebi bila je 

ubijeappleena u to da, uz pomoÊ igala, pletenje i pisanje mogu postati 

jedna stvar, pa je zato i njihovo prisustvo postajalo sve vaænije. 

Uskoro, Marija je shvatila da s iglama u rukama moæe vrlo lako da 

uapplee u sve knjige, a zatim i da im pravi dodatke. Nije mogla da Ëita 

bez igala, isto kao πto ni njena baba nije mogla bez njih da plete. 

U poËetku se stidjela svoje Ëudne navike da Ëita s iglama u 

rukama, ali se tokom vremena toliko navikla, da joj se sve to 

poËelo Ëiniti nekako obiËnim. Doπla bi do knjige, uzela bi igle u 

ruke i saËekala bi da je preplavi πarenilo. Kad su dvije igle poËele 

da joj smetaju u Ëitanju, jer njima nije mogla lijepo okretati 

stranice, poËela je da Ëita samo uz pomoÊ jedne i odmah je 

osjetila olakπanje. Njen zdenac je poËeo da biva sve dublji i da u 

sebe skuplja i svoju vodu. 

Goran, sin stasite Elice i jedini –oretov unuk, jednog dana 

ju je zamolio da mu pomogne da uradi domaÊi zadatak na slobodnu 

temu. 

∑ O Ëemu treba da piπeπ? ∑ pitala ga je Marija, i sama 

zaËuappleena time πto joj Goran traæi ovakvu uslugu. 

∑ O proljeÊu, prirodi, cvijeÊu ... 

∑ Jesi li napisao neπto, jesi li barem poËeo ... 

∑ Ne. 

∑ ©to onda hoÊeπ da uradim? Da dodam ili da oduzmem? 

Goran se postidio. Marija ∑ joπ viπe. Umekπala je zatim glas 

i skotrljala jedan osmijeh za mladiÊa pravo iz svojih plavih oËiju. 

∑ Dobro. Napiπi ti bar malo i doapplei. UËiniÊemo neπto zajedno.

Goran je donio dvije-tri stereotipne reËenice, koje je nastavnica 

najvjerovatnije bila spomenula kao moguÊi poËetak. Marija 

je trebalo da doda joπ toliko mnogo stvari, Ëitav tekst. Shvatila je 

da joj mogu pomoÊi samo igle njene babe. Najvaænije je bilo da 

njegove rijeËi prebaci na igle, petlju po petlju, stpljivoπÊu nekog 

od Ëijih bi se nerava slobodno mogla maπna vezati ... 

DomaÊi rad bio je ocijenjen najveÊom moguÊom peticom u 

cijelom razredu i od tog trenutka Marija je shvatila da knjiæevnost 

moæe jednostavno da obuËe, kao πto moæe obuÊi i bilo 

koji dæemper koji joj je baba isplela; bez obzira na to πto njena 

baba viπe nije æiva i πto, naravno, nije studirala knjiæevnost. 

Zaplivala je kroz vlastitu slobodu neviappleenom harmonijom i brzinom, 

koje su na njenom licu iscrtale mapu istinskog zadovoljstva. 

Svi su to primjeÊivali, uostalom, njeno plivanje je i najveÊe 

vode pogaapplealo pravo u srce. GranËica πljive iz njene proπlosti 

osuπila se neosjetno, petlju po petlju, a plet priËe o Mislevima 

izaπao je iz Marijinog lijevog oka i rasprostro se po svijetu kao 

raskoπni ogrtaË talenta. 

To πto je prvo uradila s Goranom, poËela je, i to vrlo Ëesto, 

Ëiniti i s mnogim drugim poznatim i nepoznatim piscima i 

prepisivaËima koji bi osjetili potrebu za dodacima. Ugrabila bi 

bilo kakav tuapplei tekst i prebacila bi ga na svoje igle, petlju po 

petlju. Zatim bi brzo brojala, neπto preraËunavala. Ali pritom je 

strogo vodila raËuna o tome koje Êe rijeËi na koju iglu staviti. 

Zato πto nije sve jedno koja vam rijeË sa koje strane dolazi. S 

lakoÊom je plivala iz teksta u tekst, ponekad i ponijevπi poneπto 

sa sobom, ali najËeπÊe je, ipak, samu sebe nosila i kao teret i kao 

hamal - i poslije dugih i iscrpnih pokuπaja i testova doπla je do 

zakljuËka da joj najbolje ide kad promjenljive rijeËi stavlja na 

lijevu, a nepromjenljive na desnu iglu. Tako desna igla, kojom 

se, u stvari, preuzimaju rijeËi-petlje s lijeve, nikad nije preteπka 

za rad, a i stalno su ti nekako pri ruci pomagala u izraæavanju, 

kakva su prilozi i predlozi, na primjer. Kad je prvi put nanizala 

priËu o Mislevima, poËetni pasus je rasporedila ovako: 

Na lijevu iglu je stavila rijeËi: 

191

Preveo s makedonskog: 

Nenad VujadinoviÊ 

192 

Na desnu: 

Prvu rijeË s desne igle naglaπavala je jednim Ëvorom na 

petlji rijeËi, jer je ova bila inicijalna u reËenici i trebalo je da 

bude napisana velikim slovom, do nje je uplela prvu i drugu rijeË 

s lijeve igle, pa drugu s desne, treÊu isto tako s desne i sve tako 

dok plet od rijeËi nije poËeo da raste i da se Ëita kao pasus priËe. 

Olivera ∆orveziroska koja je bila poËela ovu priËu, bila je veoma 

zadovoljna daljim tokom koji je plela Marija Misleva. Ona je 

znala da Marijini dodaci nijesu ni imenice, ni pridjevi, ni zamjenice 

(iako su podsjeÊali na sve rijeËi odjednom) ∑ da su iznad 

rijeËi, zato πto u sebi sadræe sve priËe koje su dosad ispriËane i 

one koje tek treba da se ispriËaju. Znala je, takoapplee, da se plet 

dodataka ne vidi golim okom, jer se besprekorno uklapa u tuapplei 

tekst; a tajnu ∑ da se samo iglom za pletenje, Ëvrsto stisnutom u 

jednoj ruci (u bilo kojoj) dodatak moæe odvojiti od teksta (da bi 

se vidjelo ko je tu πto, u stvari, uradio) ∑ nije nikom govorila. 

Sva je sreÊa πto joπ niko nije doznao kakvu moÊ ima Ëitanje s 

iglom u ruci, inaËe bi se promijenio kompletan utisak o naπoj 

novijoj knjiæevnosti. Marija Misleva neumorno plete i dopliÊe na 

tuappleim tekstovima, a njen udio niko ne moæe vidjeti, osim babe 

Timke, koja je, opet, em umrla, em nepismena; ali, ipak, u sluËaju 

da joj se dopadne plet neke priËe, spremna je da bez ikakvog 

dvoumljenja utisne svoj palac, pristajuÊi na koautorstvo.

SVE»ANO OTVARAWE 

Goran PetroviÅ 

SLIKE SA IZLOÆBE 

Gosti su brisali korake od liπÜa i meseËine. Pred 

raskriqenim vratima je ostalo vedro jesewe veËe. Bezbroj 

πuπweva. I nebeske troπice. 

A ovde, u galeriji, neoklasicistiËkoj dvospratnici sa 

elementima romantizma, zapravo u bivπem zdawu Magistrata, 

te NaËelstva, za ovim okupacione, Reichwehr komande, 

potom Narodnog odbora, pa dugo samo napuπtenoj i oronuloj 

graÑevini, sve zavisno od Üudqivih mena istorije 

proπlog veka, odnedavno zgradi prilagoÑenoj novoj nameni 

≠ svetlosti je bilo napretek. Slivala se odnekud, sa 

tavanice, ureπene obnovqenom πtukaturom, zarila je iz 

besprekorno mleËnih zidova, caklila se uglaËanim mermernim 

podom, izbijala je iz svakog ugla, posle spajawa 

πest mawih, sada velike, jedinstvene prostorije u prizemqu. 

Qesak se kupio po sveËanim osmesima, u oËima zvanica, 

plemenito je sjaktao duæ niski ogrlica, po obruËima 

nauπnica, u skupocenim kamenovima prstewa i sedefnim 

dugmadima za manæetne. Od tolike se svetlosti niπta 

nije moglo skriti. Nije bilo nijedne jedine seni. Svaki 

se detaq mogao vaqano sagledati: pravilne veÑe, uπtirkani 

okovratnici, zanosne mirisne magline, suzdræane 

kravate, qupki mladeæi, svilene maramice u malim yepovima, 

ruæiËaste jagodice prstiju, do oπtrine izvedene 

ivice pantalona, pripijenost svedenih krojeva i slapovi 

bogatijih veËerwih haqina, a ispod laganih tkanina mogli 

su se nazreti uzbudqivi obrisi ≠ kuda se to traËice i 

obrubi finog damskog rubqa pruæaju, pa potpuno zalaze. 

Zidovi galerije su bili sasvim pusti. No, rastuÜi æamor 

kao da je prkosio toj neobiËnosti. Otvarawe izloæbe 

bez slika nije nikoga spreËilo da pokaæe πto viπe, za 

ovu priliku satima i danima spremanog, dobrog raspoloæewa. 

Govorilo se bez jaËeg razloga. Po pravilu, uz odobravawe. 

Mada je poneko priËao i samo da bi taknuo uπne 

uvoje sagovornice. »ak i da drsko klizne duæ vrata, niz 

prsa, tamo gde je izrez dekoltea nagoveπtavao razmeÑe. 

Sve smelije, i neæniji deo publike se otvorenim, zvonkim 

193

194 

smehom, ili obilnim treptawem, privijao uz gospodu zvanice. 

Ako je i bilo onih koji su primetili odsustvo slika, 

nije bilo naivnih koji bi se usudili da to naglas tumaËe. 

Niko nije bio voqan da iskaæe nedoumicu. Svako se, 

bez razlike, ponaπao kao da sluti ili je veÜ do tanËina 

upuÜen u posebnost likovne postavke, mnogi Ëak poverqivo 

tvrdeÜi da im je umetnik, joπ lane, u svom ateqeu, liËno 

obrazloæio svoje nazore, iako se uistinu nije znalo ko 

je zagonetni autor. 

BiÜe da se zbog svega toga ≠ niko nije ni osvrnuo na nekolicinu 

pomoÜnih radnika galerije, onih πto su sa prozora 

uklonili zastore, bela platna kojima je arhitekta veπto 

stvorio privid niËim uznemirene izloæbene povrπine. 

Samo trenutak docnije, zgasnulo je bleπtavo osvetqewe. 

KATALOG 

Kao da se ukupan mrak sakupio baπ tu. Napoqu je, videlo 

se kroz okna, sve bilo kao i uvek. Samo se sada, iz ove 

tame, to sve Ëinilo jasnije, izrazitije. Prozori su zauzimali 

svoje vidike. »etiri na proËequ zgrade ≠ ka glavnoj ulici 

grada. Wima suprotna Ëetiri ≠ pravo u unutraπwe dvoriπte 

galerije. Dva desna ≠ ka crkvenoj porti, sa kojom se graniËilo 

istoËno krilo. Druga dva boËna ≠ prema padini, πto 

se zapadno, neπto daqe, blago slivala do reËne obale. 

Sa nestankom svetla namah je utrnuo i sjaj. Toalete su 

izgubile na znaËewu. MeÑusobni pogledi zvanica, takoÑe. 

Æagor se posuvratio u Üutawe. Dvanaest prozora, kao dvanaest 

prizora, pruæalo se u vedro, jesewe veËe. Uokolo 

tame, zarile su spoqne slike. Nije bilo izbora, jedino se 

videlo pruæalo kroz razotkrivene kapke. 

JUG 

Gde se ko zatekao ≠ okretao se najbliæem ramu, a zapravo 

prozorskom okviru. Gradska vreva joπ nije bila utihnula, 

ulicom su promicali qudi, od neona uæutele puti, 

meseËina je padala samo do visine svetiqki, tek bi se retka 

zraka probila i do asfaltirane zemqe. Niæe vaænih 

zabata dræavnih zgrada ≠ milela je povorka. Samo malo daqe, 

siluete zastale na debelim staklima izloga u izobiqu.

KuËence, koje je na povocu cimalo staricu u uÜebanoj astraganskoj 

bundi. Preprodavac cigareta ≠ unezvereno pakuje 

svoju robu. Naglaπeno lako obuËena, πtrkqasata devojka, 

πto se svakim korakom, nepogreπivo, mimoilazila 

sa sopstvenom sreÜom. Nekoliko prozeblih sezonskih 

radnika, dvoje zagrqenih mladih, najmawe desetoro nekih, 

zaklowenih raπirenim novinama, student muzike sa pohabanom 

violinskom kutijom pod miπkom i golobradi vojnik 

u potpuno novoj maskirnoj uniformi ≠ na autobuskom 

stajaliπtu. Dedica koji na obliæwe drvo pribada umrlicu. 

Iz jednog pravca, neodluËno, dolazila je prilika sa 

kartonskim koferËetom uvezanim kanapom. Iz drugog, sa 

detetom u naruËju, brzao je mlaÑi Ëovek. Za wim æena, uplaπenog 

izraza lica. Priπli su automobilu parkiranom su- 

Ëelice zdawa galerije. Razmenili reËenicu-dve sa vozaËem. 

Pa su nastavili da trËe. Onaj u kolima je, oËigledno, odbio 

da ih poveze. Odista, bio je to neprijatan prizor. 

SEVER 

Publika na sasvim drugoj strani, ona pred prozorima 

okrenutim unutarwem dvoriπtu galerije, imala je da vidi 

samo jednu figuru, starca zapuπtenog izgleda, prispalog 

u uglu. Ovde nije vladala gradska rasveta, zvezde su nesmetano 

zrnile. Pod wihovim uteπnim kapima kisnule su 

gomile otpadaka, odavno mrtva ptica, odbaËene boce jeftinog 

vina, upotrebqeni tiketi tombole, razjapqena metalna 

posteqica konzervirane ribe, pacov kraj skorele hrpice 

izmeta, opuπci, skvrËena koπarkaπka lopta, na roπavim 

leÑima susedne zgrade krupne tetovaæe, crteæi, 

izukrπtani grafiti: ∏SRBIJA!„, ∏Miπutka, qubavi, sre- 

Üan ti roÑendan„, ∏Vratite Kraqa„, ∏©to, imaÜe mawu svitu?!„, 

∏Povoqno prodajem motke„, ∏Redno i uredno!„, ∏Nemam 

komentar„, ∏Piksi, majstore!„, ∏KGS„, ∏Decooo, buπi 

gume!„, ∏Zorica je sponzoruπa„, ∏I want you to roll me„, ∏Ne 

leti se sve πto jede„... 

JUG, PONOVO 

Na ulici, onaj par sa detetom nikako, baπ nikako da 

odmakne. Ne videÜi da u galeriji ima posmatraËa, krajwem 

195

196 

levom prozoru priπla je sredoveËna æena, vaqda da se 

ogledne. Weno lice je setno, utisak ne mogu da poprave ni 

razvuËene usne. Pred odrazom ostaje veoma dugo, kao da 

uveæbava osmeh za samu sebe ili nekog voqenog, a udaqenog 

za jedan Ëitav æivot. Onaj par, ona æena i onaj 

muπkarac sa nepomiËnim detetom, onim detetom klonule 

glave u naruËju, sada ne trËi ≠ sada samo stoji uz kolovoz. 

Majka Ëas podiæe ruke, Ëas ih bespomoÜno spuπta. Niko 

neÜe da stane. Niko. Vozila jure. Uæagreni farovi do 

muËnine jasno rasvetqavaju wen uæas. 

ZAPAD 

Zvanice u zapadnom krilu galerije, kraj dva prozora 

nadnesena ka reËnoj padini ≠ drhte. Ne, kapci nisu otvoreni. 

Pa opet, okupqene podilazi jeza od tog pogleda ka 

ogolelim stablima topola uz vodu, sablasno izukrπtanim 

senama grana vrbaka. Qudi strepe od tog toka, koji se ne 

vidi, ali mora biti, noseÜi sve i svaπta, podmuklo vaqa 

vremena, hirovito razmeπta utopqenike, ribqa jata i 

sprudove, zaobquje kamenove, lagano spira obale pamÜewa. 

Zebu qudi od daleke, zgrbqene planine, vrha veÜ pod ledom, 

jedva obrisom razdvojene od poleglog svoda. Strahuju 

pred prostranstvom, πto se pravo iz grada, nesmetano, bez 

ijedne prepreke, πiri ka neizvesnom, gde nema jasnih putokaza, 

gde moæe da se zaluta u mnoπtvu pravaca, gde se 

obiËno ukupan æivot ide ukrug, gde iz drevne tame, navodno, 

po predawu, motre pakosni oËni prorezi jazavaca, 

beowaËe pomakruπa i proziruÜe zenice buqina. 

SEVER, DRUGI PUT 

Okolo slike unutraπweg dvoriπta zdawa: muk. Onaj se 

starac, moæda pijanac, zasigurno beskuÜnik, probudio. 

Taman πto je ustao, nestrpqivo se raskopËao i zijajuÜi u 

nebo ≠ pomokrio. »ulo se kako mlaz dugo πqapori po 

kesama izjedenim lepkom. 

U lokvi je, tamo-amo, plivala kruænica meseca.

JUG, ISTO 

Na ulici su dogaÑaji otekli nekoliko puta. Samo ona 

oËajna æena i onaj mladi Ëovek sa detetom neprirodno klonule 

glave, samo onaj par u nevoqi ≠ nikako nije uspevao 

da se odmakne, da se otme od usuda. 

ISTOK 

Okna u istoËnom krilu galerije dræala su se, meÑutim, 

od samog poËetka, istog prizora ≠ borova i jela, nadgrobnog 

spomenika jerarhu iz proπlog veka i obliËja crkve, 

iz Ëija su tri uska, a visoka prozorËeta, kroz vitraæe, 

proplamsavale æiæe kandila i voπtanica. Ovde se od 

samog otvarawa izloæbe niπta nije mewalo. Ali se zato, 

pred ovim postojanim slikama okupqalo sve viπe zvanica. 

Sprva neprimetno. Pa u tolikom broju da se stvorio meteæ. 

A onda i neprimerena guæva u kojoj su jaËi odgurkivali 

slabije, sve ne bi li se primakli bliæe, πto bliæe. 

Na kraju, u opπtem mraku galerije, pred tim prozorima, 

tiskalo se toliko sveta da su se prvi naπli uz sama stakla, 

izobliËenih obraza i noseva, dok su se iza ≠ gotovo 

tukli za mesto do skuta onih dalekih, toplih plamsaja. 

KOKTEL 

Iznenada, kako je nestala, svetlost sinu. Svih dvanaest 

prozora se namah izgubi u belilu stropa, zidova i 

mermernog poda. Zvanice krenuπe da se odmiËu od ramova, 

æurno popravqajuÜi toalete i izraze lica. Jedna mlada 

dama znatiæeqno stade da odmerava poglede muπkaraca, 

pokuπavajuÜi da otkrije ko je to od wih, u onom komeπawu, 

poloæio svoj topli dlan na weno bedro. Osobqe galerije 

gotovo neprimetno namaknu zastore. Tiπinu prvi prekinuπe 

konobari, diskretno nudeÜi odabrana piÜa. Uz 

koktel se opet stadoπe razvijati qubazni osmesi i meÑusobne 

priËe... 

197


FRANCUSKA VEZA 

On je bio zaljubljen u moju mamu u vrijeme kad su oboje joπ 

bili bezmalo djeca. Nikad nisam pitala da li je i u kolikoj mjeri ta 

ljubav bila uzvraÊena, ali joj je on ostao do kraja vjeran. Moglo je 

od toga neπto i biti, ali je doπao rat i sve rasturio. 

Nastupilo je doba neimaπtine i gladi, hranili su se hljebom i ribom 

koju bi mamin otac, moj djed, eventualno ulovio u kanalima 

i u pritokama Ila. VoÊe nisu vidjeli mjesecima, moæda godinama. 

Po zavrπetku rata moja mama udala se za moga oca, “srpskog 

appleaka”, podanika siromaπne savezniËke dræave koji je doπao u Francusku 

da studira. Kad je nagovijestio mome djedu da ima namjeru 

zatraæiti ruku njegove kÊeri, ovaj mu je rekao da doapplee ujutro 

u pet na odreappleeno mjesto na obali Ila, gdje je tih dana pecao ribu. 

Zatim je djed odluËio da poapplee u posjetu svojoj kÊeri, da vidi tu 

siromaπnu savezniËku zemlju u koju se ona iznebuha udala, i kad 

su u Ëast njegovog dolaska dovezli pred kuÊu kola puna lubenica 

zinuo je od Ëuda. 

Mamin prijatelj se u meappleuvremenu oæenio, dobio dvoje djece, 

razveo, ponovo oæenio, i opet dobio dvoje djece. Poπto se u 

meappleuvremenu i bez obzira na lubenice jasno pokazalo ko je siromaπan 

a ko bogat, rekao je mome ocu: “Ti si njen, a to znaËi da 

si naπ. PoËni neπto, a mi Êemo ti u svemu biti od pomoÊi”. Moj 

otac je bio na putu da se uz njegovu pomoÊ malo i obogati, ali 

je doπao rat i sve rasturio. 

Za vrijeme rata otac je vodio takozvanu “Centralu za humor”, 

πto ga je poslije osloboappleenja moralo koπtati glave, ali je 

istovremeno radio za partizane o Ëemu je posvjedoËila jedna 

æenska sa kojom se zatim morao oæeniti. 

Mama je ostala sa nama i pred prvi poslijeratni BoæiÊ jela je 

πunku koju smo dobili na poklon od tate, koji je bio prestao da 

slavi ovu vrstu praznika. Pokazalo se meappleutim da je πunka sadræavala 

bacil botulinusa; mi djeca smo se izvukli, ali je mama 

umrla na sam dan BoæiÊa. Posljednji put sam je vidjela u mrtva- 

Ënici, imala je papiriÊ vezan za noæni palac na kojem je pisao 

broj 48, a upravo toliko je imala godina. 

Mamin prijatelj probio se iz Francuske kolima sa æenom i devetomjeseËnom 

bebom, po nemoguÊim cestama i uprkos Ëinjenici 

da je naπa zemlja tada joπ uvijek bila u vrlo loπim odnosima sa 

199

200 

svim zapadnim zemljama. Na povratku su i mene poveli sa sobom 

u Francusku, bila sam zaduæena za Ëuvanje djeteta koje je 

meappleutim u kolima ujela osa za jezik, i ja sam tada prvi put poËela 

da ridam. Oni su mi tada rekli: “To se moglo svakom desiti”, i 

“Zar ti ne shvataπ da si sada isto toliko naπa koliko i ova beba?” 

Kad sam se ja udala, moj muæ i ja dobili smo od njih pismo 

koje je poËinjalo rijeËima: “Draga naπa djeco”, i otada je njihova 

kuÊa bila naπa kuÊa. GoπÊenja su bila obilata i rafinirana, 

mada su, naravno, bila ista takva i kad mi nismo bili u gostima. 

Naπ prijatelj je uvijek bio spreman da dokazuje da su hrana i piÊe 

najljepπe i najveÊe stvari u Ëovjeka. J’ai bien mange et bien bu ∑ to 

je bio rezime jednog dana, nekog mjesta, i Ëitavog æivota. Pod 

piÊem je naravno podrazumijevao vino, ali nije imao niπta ni 

protiv piva. Na naπem jeziku znao je da kaæe: “Pivo, pivo!”, a na 

ruskom: “NiËevo amerikanskavo!”; taj usklik ponavljao je Ëesto, 

smijuÊi se, sa zadovoljstvom. Vodio nas je na πetnju brodom po 

Rajni, i tada je govorio: “Pogledajte kako je ona obala preko puta 

fina i uredna, a vidite kako je ova naπa neuredna i lijepa.” 

Kad sam se razboljela, trebalo je da idem na lijeËenje u Francusku, 

o njegovom troπku, ali je doπao rat i sve je rasturio. Javljali 

su mi se telefonom, brat i kuma, na telefonu se kod njih Ëulo kako 

kod nas puca. Brat je rekao: “Skloni se!”, ja sam rekla: “Nemam kud 

da se sklonim”, kuma je pitala: “Ko to puca?”, ja sam odgovorila: 

“Pa Srbi!”, ona je rekla: “Kakvi Srbi, to po tebi pucaju muslimani!” 

Rekla sam mome muæu da Êu nadæivjeti svoju mamu za ta- 

Ëno deset godina. Zavjetovala sam ga da nikad viπe ne ode tamo, i 

da nikad ne prekida vezu sa naπim prijateljem u Francuskoj. On 

mu je kasnije napisao pismo ludo od bola, dao ga je jednom πvedskom 

novinaru koji je putovao u Finsku da ga odande poπalje na 

njegovu adresu. Odgovor je stigao neoËekivano brzo, opet preko 

nekog novinara, i u njemu je stajalo: “Ako ubuduÊe æeliπ æivjeti sa 

nama, odmah doapplei. Ti si naπ i ova kuÊa je tvoja kuÊa dok ima nas.” 

Kad je rat zavrπio, moj muæ je otiπao da ga posjeti i da mu 

Ëestita devedeset i neki roappleendan Ëetvrtog januara, ali ga je do- 

Ëekala vijest da je umro, i to baπ na sam BoæiÊ. Dobro je jeo i pio, 

zatim je rekao da Êe poÊi malo ranije u krevet, otiπao je u svoju 

sobu i nije se viπe vratio. 

Beograde, laku noÊ 

Mornari iz Havane πto stoje sa strane, sa strane, pitaju: 

“Kapetane kako se zove vaπ brod”? Moj brod zvao se Beograd.

Svojim Ëvrstim pramcem zariva se u sastave Save i Dunava, ali 

paluba za razgledanje je ulazni plato na veliki Kalemegdan, 

odakle se vidi i rijeka i most, i crkva i ljudi. 

Plovio sam njime joπ prije svjetskog rata, ali se toga, naravno, 

ne sjeÊam. SjeÊam se plovidbe iz Ëetrdeset devete, na koju 

me je vodila moja baka, moja majkica, koja je pedesete umrla. 

NiËim nije bila optereÊena, ali pretpostavljam da se poslije tri godine 

æivota u Sarajevu bojala da Êu zaboraviti drugi dio svoga 

nasljedstva. Iπla je da obiapplee svoju bolesnu sestru, ali nije morala 

na taj put mene voditi. SjeÊam se ulaska u voz na staroj sarajevskoj 

æeljezniËkoj stanici, i toga kako sam, prije nego πto Êu na 

visoki stepenik zakoraËiti, valjda od uzbuappleenja, ispustio iz ruku 

dragocjeni termos, koji se rasprsnuo u hiljade sjajnih komadiÊa. 

Stvarno sam plovio nekoliko puta od Beograda do Kladova na 

Dunavu, dakle do mjesta gdje Ëitava naπa rijeka, sa obje svoje 

obale, prelazi u Rumuniju. 

Bilo je ovako: oko deset izjutra pribliæili smo se Kladovu, od 

kog nisam mnogo oËekivao. Bio sam veÊ izmoren palankama, nijedna 

ulica i dvadeset kuÊa na obali Dunava, zakljuËio sam da je 

pametnije izvaliti se u naslonjaËu i predati se suncu i ljuljanju parobroda, 

ali zbog nedostatka treninga nepokretnost mi je brzo dosadila, 

poËeo sam se vrtjeti na stolici kao zdravo dijete na Ëasovima 

muzike ili jezika, digao sam glavu i ugledao tankove od benzina ili 

neËeg drugog kakvi se nalaze samo po pravim lukama, æeljezniËke 

vagone na slijepim kolosijecima i kuÊe koje se prema centru sve 

viπe razmnoæavaju i poveÊavaju broj spratova. Od tog iznenadnog 

susreta odmah je proradio mehanizam iluzija, sliËan mehanizmima 

starih satova, koji na isti naËin, naoko bez razloga, stavlja u 

pokret neobiËne liËnosti i podneblja. Brod je pristao uz pocrnjeli 

debarkader, blago ispupËenje obale sakrilo je i ono πto se sa rijeke 

moglo vidjeti, a ni varoπica nije imala isturenih poloæaja zgodnih 

za osmatranje ∑ pa ipak sam vjerovao da vidim na drugoj obali 

aleju drevnih brijestova i parove πto lagano prolaze njenim vlaænim 

stazama, starinsku crnu koËiju i u njoj ljepoticu pod velom 

koja nekog Ëeka, iza zamagljenih prozora. Povremeno, u talasima, 

nailazi gradska vreva, glasovi pijanih mornara i nakaznih prodavaca 

novina, zvonjava plavih tramvaja i sirene teπkih autobusa, ali 

nemoguÊe je doÊi do njenog izvora: svuda se prostiru samo tihe 

sjenovite ulice bez prolaznika s lijepim kandelabrima, s turobnim 

starim kuÊama, sa tamnim baπtama ukraπenim staklenim kuglama 

i keramiËkim patuljcima koje Êe tamoπnja djeca zauvijek ponijeti u 

srcima. Grad ima oblik kvadrata, pravilno podijeljenog na kvadrate, 

pa na joπ manje kvadrate. Zove se Turnu Severin. 

201

202 

Ali plovidba je jedno a æivot na brodu drugo: bogojavljensko 

lutanje beogradskim ulicama, u kome nailaziπ na imena kao 

πto je ulica »arli »aplina (©arla ©aplina), na mjesta kao πto je Galerija 

fresaka koja upravo ugoπÊava izloæbu “Ravenski mozaici”, 

i, naravno, Kalemegdansku terasu, na kojoj te, kao vjetar iz daljine, 

upija pogled na dvostruki æivot, rijeËni i suvozemni. Zatim 

hram, templum, koji romantiËan mladiÊ traæi u svakom gradu i 

na svakom brodu, mada je na brodu najbolji hram njegova okolina, 

puËina. I danas susreÊem ljude kojima praπtam sve ako su 

spadali u druπtvo koje je u ono doba pohodilo Kinoteku. 

Bili smo umorni, bez kuÊe i kuÊiπta, zaæagrenih oËiju, po cio 

dan na nogama i u vrtlozima æivota (tako smo zvali, æivotom, 

zapuπtene kafane kraj æeljezniËke stanice u kojima su se mogle 

vidjeti kurve i tuËe, i obale rijeka nastanjene alasima i skitnicama), 

ne propuπtajuÊi ni jednu od kulturnih manifestacija (tako 

nazivam, vrlo smijeπno za ovu priliku, izloæbe, koncerte, generalne 

probe po pozoriπtima i predavanja i diskusije po raznim bibliotekama 

i univerzitetima); snage su nam naroËito uveËe bile na 

izmaku i trudili smo se da ne uhvatimo sebe kako na kraju uspjeπno 

probdjevenog dana spavamo na najsvetijem od svih mjesta, 

koje je bilo Kinoteka. Æivjeli smo za film, drogirali se “kinestetikom”, 

s prezirom govorili o “literaturi” i “snimljenim predstavama” 

i u mraku za vrijeme projekcija pucali prstima i s odobravanjem 

klimali glavom kad bi se platnom pronijela neka 

bravura “filmskog jezika”. Jer koja je knjiga u stanju da u nas 

unese, kao dinamit, onaj uzdræani pokret koji unosi usporeni 

marπ kadeta u “»apajevu”, ili nas umori onim bremenitim mirom 

kojim umara kiπa koja pada u “Raπomonu”. 

Zatim, susreti sa ljudima: nigdje nije bilo ljudi koji su bili 

tako vrijedni upoznavanja kao u tadaπnjem Beogradu. Evo dva 

uzorka sa dva vremenska kraja, povezana zvuËnoπÊu, Branka 

©uπiÊ i Stevan PeπiÊ. Mi smo bili studenti pretendenti, a Branka 

veÊ gotova pjesnikinja, objavljivala je kod DaviËa u “Delu”. Bio 

sam veoma sklon modernizmu, ali sam pjesmom ipak najviπe 

smatrao ono “Stojte galije carske, sputajte krme moÊne, gazite 

tihim hodom”, a kod nje je bilo, “porodilja πirokih bedara”: 

“Zemlja”. Pritom nije znala ni za Lautreamonta, pa Ëak ni za 

Preverta, nije posjeÊivala ni Kinoteku, to je iz nje tako, jednostavno 

vrcalo. Vrcalo. Ili joj je DaviËo u tome pomagao. Bila je 

zgodna, pomalo prijeka, nimalo Twigi, plavokosa. Udvarao sam 

joj se, bezbeli, a ona nije branila, ali nije ni pripuπtala. UËila je 

portugalski i govorila da Êe iÊi u Brazil. Onaj Ëudesni zaliv Sao 

Paula, sa glavom πeÊera, san svih romantiËnih mladaca. Nije

govorila da Êe tamo da se uda, pomiπljao sam da me je time 

pomalo πtedila, mada, osim obiËajnih primjera, nisam imao drugih 

argumenata da mislim da je tako. Jedino sam znao da je 

Oskar veÊ tamo bio, gledao sam film koji je snimio na karnevalu 

u Riu, to jesam povezivao. U svakom sluËaju jeste ubrzo iπËezla, 

otplovila, i ostala samo u sjeÊanju. 

Stevu P. sam, naprotiv, upoznao mnogo kasnije, kad sam se 

vratio iz Indije, pa je i od tog povratka joπ dosta vremena proteklo. 

Kad sam u izlogu neke knjiæare vidio knjigu “Katmandu” 

Stevana PeπiÊa. »udesna knjiga. Pa opet su proπle godine prije 

nego πto sam pisca i Ëovjeka upoznao. Prepoznao sam neke stvari 

i ispostavilo se da sam kao pozoriπni dramaturg pripremio za 

izvoappleenje njegovu “Smrt Omera i Merime”. Pa sam proËitao njegove 

Ëudesne djeËije komade u knjizi “Grad sa zeËjim uπima”. 

Moj brat, koga smo zvali Zeko, dojurio je kao bez duπe da mu 

Stevo potpiπe tu knjigu, pa je usput pao i poderao pantalone. 

Stevo je rekao: “On je boæiji Ëovjek”. 

Ne znam kad smo se upoznali. Prije sam Ëuo za njegove 

teπke i dugotrajne glavobolje nego πto sam njega sreo. On mi ih 

je kasnije podrobnije objasnio: kako je na jednom od svojih 

mnogobrojnih kontinentalnih putovanja u Indiju zamalo 

zaglavio ∑ u Turskoj su ga stavili u bolnicu gdje mu je krv linula 

na nos kao luda i to ga je spasilo. Govorio je: “Dobro je da si 

predveËe sa mnom. PredveËe me odvlaËe”. Zaustio sam da pitam 

ko, ali sam se sjetio da se to ne smije pitati Ëovjeka u Ëijoj knjizi 

æivotinje govore ljudskim jezikom, hrane se mjeseËinom i ptice 

izlijeÊu iz Ëaπe pune vina. Takoapplee ja govorio: “HoÊe li i sutra 

neko od ovih velikih Srba biti veliki srpski pisac ili je to samo 

privremeno tako?” Rekao sam: “Po mom sudu, uz svakog pravog 

pisca ide kao pratilac, makar jednim krilom, jedan anappleeo. Ja jedino 

za tebe znam da ga imaπ”. Njegov veliki prijatelj nije bio niko 

sliËan DaviËu, nego mali i Ëudesni Ëovjek Duπko RadoviÊ. Kapetan 

Dæon Piplfoks. Mornari iz Havane, πto stoje sa strane, sa strane. 

“Beograde, dobro jutro”: “Iz malog tela i velike duπe lakπe 

izrastu krila nego kad je, kao kod nas, obrnuto”. Steva je bio tijelom 

nevelik, ali kad sam jednom namjeπtao bojler, a on naiπao, 

potegao je bolje od mene, ja sam se zaËudio, a on se osmjehivao. 

Posljednji susret sa Stevom odigrao se na tijesnom i uskom 

prostoru pred kafanom “Plavi Jadran” ili “GrËka kraljica”. Za jednim 

stoliÊem sjedili smo mi, a odmah do nas uparaappleen stariji 

gospodin u svijetlosmeappleem odijelu sa ulaπtenim cipelama, u 

druπtvu jedne mlaapplee dame. Stevo je neumorno puπio i otresao 

pepeo gospodinu na nogavicu i ulaπtenu cipelu. Gospodin je 

203

204 

pozvao konobara i zamolio ga da donese jednu pepeljaru. Kad je 

konobar doπao, gospodin je prstom pokazao da pepeljara ide za 

naπ sto. Konobar nam je dao pepeljaru, a Stevo je upravo u tom 

trenutku sasuo golem grumen pepela gospodinu na cipelu. 

Otkako je balkanski uæas poËeo, nismo se viπe Ëuli ni vidjeli. 

Bio je puki siromah, ali sam siguran da bi me ipak nazvao telefonom, 

samo ga je bilo sramota. Zvali su drugi: 

∑ To kod vas puca! 

∑ Odjutros stalno, a pomalo svaki dan 

∑ ©to se ne sklonite? 

∑ Nemamo gdje da se sklonimo. 

∑ Pa ko puca? 

∑ Pucaju Srbi sa brda. 

∑ Ma kakvi Srbi, na vas pucaju muslimani. 

Kad je pala granata u ulici Vase Miskina na ljude koji su stajali 

u redu za hljeb i djecu koja su stajala u redu za sladoled, rekli 

su: “Ne zna se Ëija je to granata”. Tada sam zaurlao. 

“Ako vam je hladno kao u grobu, proverite da li vam je i 

mraËno kao u grobu. Ako jeste, svako dalje pitanje je suviπno. 

Neka vam je laka zemlja”, kaæe Duπko RadoviÊ. Beograde, laku 

noÊ! 

Rajski proplanci 

Naπa zemlja puna je bajkovitih planina iza kojih je azurno 

more, kao i svuda na Mediteranu. Neke od tih planina nisu oπtre 

i kamenite, nego su zelene gromade pune rajskih proplanaka oiviËenih 

ljubiËastim πumama. 

Na jednom od tih proplanaka moja æena uËiteljica Ëuva ovce, 

jer jedino na taj naËin moæe sebi da zaradi za æivot. Moji drugovi 

iz jedinice kaæu da je to vrlo lijepo i zdravo, ali da, iskreno 

reËeno, jedino ovcama trava sluæi kao hrana. Ljudi travu koriste 

za druge slasne stvari, na njoj se najljepπe obavlja ona krasna 

fiskultura koju je Bog dao Ëovjeku i koja je bolja od svih sportova 

koje je on sam izmislio. 

I mi sami crkavamo od dosade u ovoj planinskoj selendri 

kojoj je Bog rekao laku noÊ; mogu da zamislim kako je tek njoj 

koja od sve civilizacije jedino ima na raspolaganju kolibe koje 

pastiri napuπtaju kada zimi silaze sa stadima u ravnicu. 

Jedinu vezu sa svijetom odræavam preko moje mame, koja 

uredno skuplja rijetku poπtu koja mi dolazi; zato mi je uredno 

πalje u rijetkim prilikama kad naπi kuriri silaze u grad.

Meappleutim, kad neπto hoÊe, onda naapplee naËina da to lako i 

brzo ostvari: tako mi je za tren oka poslala otvorenu dopisnicu 

koju je neki gulanfer uputio mojoj dragoj, a koja je nekako njoj 

dopala ruku. 

DotiËni hvali seosku uËiteljicu kao æenu svojih snova, naziva 

je “divnim inteligentom” i “rajskom duπom”, ali me zbunjuje 

zavrπnom napomenom koja glasi: “U subotu u dva.” Joπ iste 

noÊi sanjao sam kako je o tome ispitujem, da mi kaæe πta je bilo, 

a ona mirno odgovara da nije bilo niπta. “Onolika ljudina, bivπi 

koπarkaπ, asistent na fakultetu, a ne moæe niπta. Stavio je do pola, 

ali mu je ispalo.” 

Sutradan sam poπao svome komandiru da zatraæim Ëetiri 

dana odsustva u svrhu rjeπavanja porodiËnih problema. Sve sam 

mu potanko ispriËao, bili smo dugogodiπnji prijatelji i naπe prijateljstvo 

se sa ovom sadaπnjom promijenjenom situacijom nije 

nimalo promijenilo. Rekao sam: “Znaπ da se uveliko govori da 

sam najbolji borac u jedinici, i niko ti neÊe zamjeriti πto si mi 

dao ono πto sam poπteno zaradio.” 

Rekao je: “»ovjeËe, ovdje se æivi prema komunistiËkim idealima 

∑ svako prema svojim moguÊnostima, a svakome prema 

njegovim potrebama. A svaËija je æestoka potreba da ode da se 

malo promuha po gradu.” 

“Znam ja da si ti najbolji borac, ali i ti znaπ da si predviappleen 

za moje mjesto ako se meni neπto dogodi, kako mogu da te pustim? 

»etiri dana iz ove vukojebine i Ëetiri dana u nju znaËi osam 

dana, a nisam siguran ni da Êeπ se uopπte vratiti. Ne mislim da ti 

ne bi htio, nego jednostavno da neÊeπ, znam kakve su te stvari. 

»ovjek je tu kao æivotinja koju mreæom hvataju, kud god zakoraËi 

njen kavez ide jedan korak ispred nje.” 

“A ti si veÊ uhvaÊen u mreæu narodnih priËa o zloj svekrvi i 

dobroj snahi, ili obratno. Jasno je da se ne trpe, jer bi inaËe 

makar u ovom neljudskom vremenu æivjele zajedno. ©to se tvoje 

æene tiËe, niπta nije dokazano, a sve je u ovom neljudskom nevremenu 

lakπe oprostivo. Ali ta poπtarska aktivnost tvoje majke 

mi se ne sviapplea. Jedan moj omiljeni pjesnik je davno napisao: 

“Svoju majku treba tuÊi dok je mlada.” 

U unutraπnjem dæepu uniforme imao sam mali piπtolj sa posrebrenom 

drπkom na kojoj je krupnim slovima pisalo: “©ERIFU”. 

Ne znam ko je, ili ko je bio taj ©erif, 1 ali meni je piπtolj poklonio 

liËno on, moj prijatelj, moj brat, moj komandir. 

Prihvatio sam piπtolj sa obje ruke, naslonio oba lakta na njegov 

radni sto i iz blizine mu ispalio dva metka pravo u glavu. Da li 

sam time htio da osvetim uvrjedu nanesenu mami ili sam mislio 

1 Ja, pisac, znam ko je bio 

Ëovjek pod nadimkom 

©erif: strastan i vrstan 

lovac i moj prijatelj; 

donosio mi je na poklon 

ulovljene zeËeve, divlje 

patke i fazane. »im je 

poËeo rat, uzeli su ga u 

snajperiste, ali se njemu 

ta prekvalifikacija izgleda 

nije dopala. Nastradao je 

u prvom okrπaju, 

pod nerazjaπnjenim 

okolnostima. 

205

206 

da Êu se sada diÊi i otiÊi kuda hoÊu, i ostati koliko hoÊu, da ni za 

koga i ni za πta ovdje nikakvim vezama nisam viπe vezan. To ne 

znam. Znam da sam jedva stigao do kraja sela, a veÊ viπe nisam 

mogao podnijeti misao da sam ubio druga, brata, komadanta, a 

da se meni samom niπta nije dogodilo, æiv sam. 

Istina, ne za dugo. PredaÊu se svojim drugovima i oni Êe me 

jednostavno strijeljati, vezavπi mi oËi maramom da me ne straπe. 

StrijeljaÊe me bez æurbe, bez zlobe, Ëak i bez mrænje, ali sa osje- 

Êanjem da vrπe nezaustavljivu pravdu. 

MoliÊu ih da mi izvade srce i da ga uviju u bijelu servijetu, 

koju Êe zatim naËetvoro presaviti, i da taj paket poπalju mojoj 

dragoj na njen proplanak, sa porukom: “©aljemo vam srce vaπeg 

vjernog sluge.” Mami ne smiju reÊi πta je bilo, nego Êe joj javiti 

da sam zarobljen u boju i da sam dopao neprijateljske tamnice, 

pa me u svom ovozemaljskom æivotu sigurno viπe neÊe vidjeti. 

Oblaci nad Tarom 

Knjiga poËinje opisom ËetniËkog vojvode: “»etniËki komadant 

»elebiÊa, Spasoje DakiÊ, bivπi æandarmerijski narednik (njemu 

su Italijani, odlazeÊi za Pljevlja, predali komandu), sa prili- 

Ëno opljaËkanog muslimanskog zlata u turskim lirama i napoleonima 

izbjegao je, pred dolazak proletera, u joπ guπÊe gudure, 

put Meπtrovca.” 

Zanimljivo je da se je bezmalo isto tako zvao jedan partizanski 

junak, Radoje DakiÊ. Stanovao sam u ulici pod njegovim 

imenom, u Zemunu, u stanu penzionisanog podoficira koji se 

mnogo brinuo za πkolski uspjeh svoje kÊeri. Doveo bih djevojku, 

ili prijatelja, to su bili jedini trenuci kad sam boravio u kuÊi, a iz 

susjedne sobe Ëulo se buËno listanje atlasa i povik: “Ajde, bogati 

ne prdi, kakvo Jadransko more!” 

U susjednom stanu, balkon do balkona, stanovao je aktivni oficir 

Albanac, tada ©iptar, sa æenom na Ëije ponaπanje sam, od strane 

moje gazdarice, bio upozoren. Stajali smo na balkonu, lakat do lakta 

kroz tanko pregradno staklo i Advija, tako se zvala, govorila je: “Ti 

si naπ” i ubrzo zatim, znajuÊi za probleme koje sam imao u redu za 

kupatilo: “Doapplei kod nas da se kupaπ. Da se zajedno kupamo.” 

Moja gazdarica bila je Vojvoappleanka πirokog tijela i duπe kojoj su 

optereÊenja ove vrste bila davno proπla, ali su zato druga sve viπe 

dolazila u prvi plan. Bila je sa sela, ali iz bogate porodice i sva bivπa 

seksualna i sliËna problematika skoncentrisala se u negativnu 

opsesiju da se udala za golju podoficira, na πto ju je uostalom

porodica upozoravala kad je tome bilo vrijeme. Sa ponosom mi 

je pokazivala pisma svojih roappleaka i predaka koji su iselili u Ameriku: 

“U naπem hotelu na Ëetrdesetom spratu stanuje naπ Ëovek 

Nikola Tesla. Sutra Êemo iÊi da ga posetimo.” 

Nisam pitao otkud Vojvoappleani kao iseljenici u Americi, ne 

volim ËaËkati po proπlosti ljudi, iz toga se ispovite neobiËne stvari 

koje te na kraju udare u glavu, kao u grËkoj tragediji. Nisam je 

pitao ni o njenim glavoboljama, niti sam otiπao da je posjetim u 

zemunskoj bolnici, gdje je na kraju i umrla od moædanog udara. 

Na sliËan naËin umro je moj prijatelj Vojvoappleanin Stevan PeπiÊ, 

koga je jednom ranije jako krvarenje iz nosa spasilo od smrti, ali 

kad se glavoboljama pridruæio ovaj miris raspadanja na naπim 

prostorima, niπta viπe nije moglo da ga spasi. 

Ne pitam se ni otkud tim naπim muslimanima to toliko zlato. 

Stalno su im ga pljaËkali i nakon nedugog vremena dolazili 

po novo. Ili moæda u ovom posljednjem ratu i nije viπe bilo toliko 

zlata, jer sad su im odnosili i vrata s kuÊa, zatim kuÊe spaljivali, 

zatim njih ubijali, a æene i kÊerke silovali. 

Bilo je toga, istina, i ranije. “Bilo je podne kad je Spasoje DakiÊ 

izlazio iz »elebiÊa, praÊen petnaestoricom Ëetnika, od kojih 

su samo πestorica bili »elebiÊani. Iπao je peπke, prkosno uzdignute 

glave ∑ niz desno rame visila mu je dugaËka kiÊanka od 

crne svile, duæa od svih. Svojim æutim korbaËem, ovijenim oko 

ruke, nervozno je πibao desnu Ëizmu ∑ Ëinio je to samo kad je 

radio ËetniËki sud, kad su pred njim batinali nepokorne seljake i 

seljanke iz ove proklete pustinje πto ne zna ni za boga, ni za kralja, 

ni za red!. Odmah za njim koraËao je joπ uzdignutije glave 

seiz Mita, kome je bivπi narednik dopuπtao silovanje ËelebiÊkih 

devojaka, preko reda, Ëak i u petak, kad je inaËe silovanja strogo 

zabranjivao, pa Ëak i kaænjavao trodnevnim okovima.” 

Ovo je neπto strahotno i nevjerovatno. Bilo je i u ovom naπem 

ratu gestova prijateljstva prema pripadnicima drugog naroda 

za koje su poËinioci bili surovo kaænjavani, bilo je poærtvovanja, 

ljubavi i, uprkos sveopπtem protivljenju, mjeπovitih brakova, ali 

za ovakvo makar groteskno poπtovanje tuapplee vjere, zakona i reda 

∑ do kojeg je bivπem policijskom naredniku bilo stalo nema primjera, 

to jeste neπto nevjerovatno. 

Odmah po odlasku Ëetnika na ove prostore doπli su proleteri, 

i odmah zatim bili napadnuti. “Na momente Ëuje se kako 

meci, dolazeÊi iz daljine, meko, kao πljive, padaju na zemlju, 

nedaleko iza njih. 

∑ Ovo su najgori! Ovi ostaju u mesu! ∑ opet se Ëuje mirni 

Cvjetinov glas.” 

207

208 

Kad se sve smiri, proleteri sanjaju. “Samo hujanje vetra, πum 

talasa, smeh, radosni dozivi, prelistavanje knjiga. 

U daljini hukte lokomotive preko velikih belih mostova. 

Odnekud, blizu, udaranje lopte o zemlju, poklici dece, i tihi, lagani 

koraci”. 

Zatim pjevaju. “Usamljen, taman, dubok glas ∑ Dejan u krugu 

nije mogao da uoËi ko je to bio ∑ otpoËinjao je pesmu. Poznata 

ruska melodija nosila je reËi ∑ slivene toplim ljudskim glasom 

u jedno, i melodija i reËi, polako, πiroko, plovile su u mraËnu, 

potmulu noÊ unaokolo tugom, hladnom pustoπi gole daljine, 

priguπenim jaukom u kome se budio nepokorni, buntovni 

ton dubokog ljudskog revolta: 

“Konjuh ∑ planinom 

Vetar πumi, bruji 

LiπÊe peva 

Æalovite pesme...” 

TaËno je da su mnoge naπe partizanske ratne i poratne pjesme 

bile zasnovane na ruskim melodijama. Jedna od najpopularnijih, 

najrasprostranjenijih, “Po πumama i gorama...” zapravo je 

prilagoappleeni prijevod odgovarajuÊe ruske pjesme, a “©to to huËi 

Sutjeska” o Savi KovaËeviÊu preuzela je melodiju od “Pjesme o 

©Ëorsu”, Ëuvenom ukrajinskom komandantu iz doba graappleanskog 

rata u Rusiji. Ali “Konjuh planinom” nije zgodan primjer, nije 

taËan, ali je oprostiv, u ono vrijeme, naπem autoru, koji je svoju 

knjigu nazvao “poveπÊu”, jer je to bio uobiËajeni bratski ruski 

oblik u knjiæevnosti, kao πto bi danas svaki autor koji dræi do 

sebe svoju knjigu nazvao romanom oslanjajuÊi se na definiciju 

poznatog engleskog pisca E. M. Forstera, po kojoj je roman svaki 

prozni tekst koji sadræi viπe od 50.000 rijeËi. 

Knjiga nije mala, ne bi trebalo reÊi ni da je tanka, jer ima jake, 

pune, kartonske korice koje svojim ivicama uveliko prevazilaze 

ivice unutraπnjih listova pruæajuÊi im zaπtitu, kao πto i treba 

da bude kod starinskih knjiga. Na naslovnoj strani su slova, 

rijeËi, ime pisca i naslov knjige “Oblaci nad Tarom”, uokvireni sa 

tri stroga koncentriËna pravougaonika, podvrgnuti strogoj simetriji 

kao da se spremamo za æivot u klasiËnoj GrËkoj. 

A jesmo se spremali za æivot, uvijek spremali pogleda usmjerena 

u buduÊnost, za sadaπnjost je ostajalo malo prostora i vremena. 

Djeca i veÊina odraslih æeljeli su bar jedan manji dio 

unaprijed, ali za to je trebalo biti dovitljivac, lukavac, lopov, a 

naπ pisac nije bio ni jedno od toga, bio je sutonski pjesnik. 

“U suton se k’o moËvara πiri truleæ s Grosovih slika 

U suton su velike i tuæne oËi bolesnika”

Znao sam za francuskog slikara koji se zvao Gros ili Grez, koji 

je slikao Napoleona podmeÊuÊi mu lik svoje æene. Kasnije sam saznao 

da postoji njemaËki napredni slikar ekspresionista Gros, koji 

je drastiËnim bojama slikao sramni i truli æivot tadaπnje buræoazije, 

pa je dakle o toj truleæi rijeË. Joπ kasnije sam sve shvatio i skupa 

uvezao kad sam proËitao stih iz njegove pjesme posveÊene borbi 

za pravdu i slobodu u ©panskom graappleanskom ratu: 

“Reka Mauzanares πto celim svetom teËe.” 

Jedna od onih velikih rijeka koje veliËaju buduÊnost i potiru 

sadaπnjost. Ali u vrijeme kad sam to saznao i shvatio, moje 

unutarnje iπËitavanje onih stihova bilo je veÊ zavrπeno, i njihov 

pjesnik ostao je u mom srcu onakav kakav je u njega uπao, 

sutonski pjesnik. 

Zbliæila nas je Indija. Poπao sam mu po savjet i uputstvo, a 

oËekivao sam nastup koji Êe bar negdje u prikrajku sadræavati 

ime, poloæaj, slavu. Posjetio sam ga u Biblioteci, u njegovoj direktorskoj 

sobi. “Pogledajte ovu sobu”, rekao je. “To je najbolja 

soba u Ëitavoj Biblioteci. A fudbalski stadioni niËu na sve strane 

oko nas kao atomske peËurke.” 

“Sustiæemo Juænu Ameriku”, rekao je sa sarkazmom koji nisam 

od njega oËekivao. “Sustiæemo Juænu Ameriku, ali ne i Indiju. 

Indijska je beda straπna, a njena istorija je takoapplee krvava. Krvari 

i danas, ali njen duh se tom ludilu istorije protivi. A mi Êemo 

joπ mnogo krvi proliti pre nego πto tu vrstu znanja, tu vrstu 

pameti usvojimo.” 

On je taj nauk u Indiji prihvatio, ali to ga je natjeralo da vlastiti 

æivot proveden u borbi i vezan za politiku smatra proÊerdanim. 

“Reka Mauzanares πto celim svetom teËe.” 

I nosi leπeve. Kao i naπe rijeke. Zato je htio mene, mladog 

prijatelja koji je imao joπ dugog æivota pred sobom, uputiti u 

drugaËijem pravcu. “Obratite paænju na ta boæanstva koja igraju, 

ili se igraju, raduju, ljube, tucaju, nigde nema tog preteÊeg 

prsta u ime kojeg Ëovek ubija druge ljude.” 

Kad sam se vratio s jednog putovanja, zatekao sam novine sa 

njegovom slikom i opπirnom vijeπÊu o smrti naπeg knjiæevnika, 

velikog prijatelja Indije. Saznao sam za njegovu bolest tek prilikom 

naπeg posljednjeg susreta, u onoj poluraspadnutoj kancelariji 

direktora Biblioteke. Razgovarao je s nekim telefonom i rekao: 

“Znaπ kako ti ja æivim, stalno sa vodicama i pilulama.” Ali ni poslije 

toga nije liËio na bolesnog Ëovjeka. Na umornog da, ali iza umora 

ima joπ toliko mjesta za æivot. I slika koju su objavile novine, zar 

prikazuje lik bolesnog Ëovjeka? A ipak, sve πto je sada ostalo to su 

knjige, to je ova knjiga o oblacima, oblacima nad Tarom. 

209

210 

U vrijeme naπeg velikog kulturnog prevrata pedesetih godina, 

kojem moj kasnije veliki prijatelj nije bio sklon, ja balavac, 

zaneseno sam pratio dogaappleaje i pokuπavao da se negdje u njih 

udjenem, mada sam dolazio direktno iz njedara Maksima Gorkog 

i onog njegovog “»ovjek, kako to gordo zvuËi!” i nisam uspijevao 

da svarim Kafku. Dopala mi je ruku prelijepa mala knjiga 

Baudelairevih pjesama u prozi i u njoj pjesma o oblacima, u kojoj 

Ëovjek∑stranac na kraju dugog i miπlju bogatog poetskog 

dijaloga kaæe da najviπe, ili jedino na svijetu voli oblake. Ne 

znam je li ona inspirisala Camusa da u drugom dijelu Stranca 

stavi Mersaultu u usta onu slavnu misao o nebu iznad πuplje 

bukve, znam da je mene inspirisala da napiπem neπto njoj sliËno, 

ali gorkijevski obojeno. Bila je to pjesma u prozi odistinski napisana 

a ne tek prepisana (u to vrijeme nisam se joπ bavio prepisivanjem, 

jer mi joπ nisu bila poznata teorijska opravdanja za 

takav knjiæevni postupak) i zavrπavala se sliËnom konstatacijom 

da voli ljude. Baudelairevi oblaci nisu se nigdje spominjali, ali se 

iz konteksta podrazumijevalo da je u pitanju odgovor: “Kakvi 

oblaci! Ljude treba voljeti.” Poslao sam je dvjema knjiæevnim 

revijama koje su nosile najveÊi teret naπe knjiæevne i umjetniËke 

prekretnice, “Mladoj Kulturi”, koja je promovisala Kafku, i “Mladosti”, 

koja nam je otkrila jednog drugaËijeg Majakovskog. Duæe 

od πest mjeseci Ëekao sam odgovor, ali on nikad nije doπao.

Nina Kokelj 

DEBELJU©KA 

U svom je selu Debeljuπka tog dana napisala sedam pisama. 

Sedam pisama ljubavi. Otiπla je u susjedno selo, stazom, s grana 

drveÊa Ëuo se cvrkut. Iπla je. Bila je najdeblja djevojka u selu. 

Oko pupka je imala Ëarobne bijele vjenËiÊe sala. I blijede kolute 

oko Ëlanaka. I velike, radosne usnice. Hodala je stazom, ozarena, 

tiha, i doπla u susjedno selo. Tamo je poslala svih sedam pisama. 

Pisma su bila velika, u omotu od jute. Povezana sjajnom vrpcom. 

U njima su bila zmijolika slova. I smokve. Na omotu je 

pisalo: Debeljuπka. 

VraÊala se kuÊi i ljudi su zurili u nju. 

∑ Kako debela æena! 

govorili su. 

A ona je iπla kuÊi i Ëekala pisma. Pisma ljubavi. Tri dana ih 

je Ëekala. SjedeÊi u krevetu. Gladila se po bokovima i pila Ëaj. 

TreÊeg su dana pisma stigla. Otiπla je u drvarnicu, sjela na koπnicu, 

na oslikanu koπnicu. I Ëitala. To su bila najljepπa pisma πto ih je 

u æivotu primila. Znala je da je njena sestra veÊ odavno meappleu 

zvijezdama. Da Êe biti vjeËno meappleu zvijezdama. Da sestrino zlatokoso 

dijete raste, raste, raste. Niπta nije mogla uËiniti. Moglo 

se, ali ona nije mogla. Salo na njoj bilo je preteπko. »itala je: 

Debeljuπka! 

Ti si najdeblja djevojka na selu. Ti si soËna i ljupka. NoÊu vidim 

tvoje lice na prozorskom staklu. Debelo je i ljubazno. Onda zaspim. 

Vidim te pod stablom. Vidim te kako sjediπ na svojoj suknji. Vidim te 

golu. Plivamo po tvojem salu. Plivamo i niπta nam se ne moæe dogoditi. 

Bio sam na Crnom moru, jedrio oko grËkih otoka, bio sam u Indiji. 

Tamo sam kupio zmiju. Koja mi je pobjegla. Ali joπ nikad nisam tako 

plivao. Joπ nikad. Joπ nikad nisam plivao tako kao πto plivamo nas 

dvoje. Daleko i duboko. Svakog se trenutka moæemo utopiti. Ali niËeg 

se ne bojimo. Danas sam kupio pticu. NauËio sam je izgovarati tvoje 

ime. »itave dane pletem rogozine i sluπam: 

Debeljuπka, Debeljuπka, Debeljuπka. 

Onda rogozine prodam. Onda kupim konja i kola. 

Onda, Debeljuπka, odemo. 

HoÊeπ li? 

Reci da hoÊeπ. 

OtiÊi Êemo odavde. Kola Êe Ëarobno kloparati. Kupit Êu ti velik 

zemljovid i ti Êeπ birati gradove koje Êemo posjetiti. Gradovi Êe biti 

Preveo Edo FiËor 

211

212 

veliki i lijepi. Sa zlatnim kupolama. S dugaËkim trænicama. S tihim 

rijekama. S Ëamcima na njima. Onda Êu ti kupiti svjetiljku. Dok se 

noÊu budemo kolima truckali po cestama, svjetiljka Êe nam svijetliti. 

Pokupit Êemo ljude uz cestu. Muπkarce u sivim ogrtaËima. S okovanim 

cipelama. Puπit Êemo cigare. Vidjet Êe da se volimo. U svakom Êu ti 

gradu kupiti prsten. Onda Êeπ imati toliko prstenja da viπe neÊeπ moÊi 

dræati olovku u ruci. Niπta viπe neÊeπ moÊi napisati. A to ti neÊe ni trebati. 

Sve Êemo ispriËati jedno drugome. ReÊi Êemo kako je tuæno to da 

tako putujemo. Kako tuæne oËi ima konj. Kako smo sretni. Kako o 

veËerima jedva Ëekamo da doapplee novo jutro. I doapplee. Veliko, bijelo, svileno. 

Dræim tvoju ruku. Tvoju prekrasnu debeljuπkastu ruku. Pitam te: 

∑ Jesi li sanjala svoju sestru? 

∑ Da, da. 

∑ Jesi li je sanjala kako iz drvarnice nosi drva? 

∑ Jesam. 

∑ Kako pase koze i pjeva tako moÊno da joj iz oËiju teku velike suze? 

∑ Aha. 

∑ Jesi li sanjala veliku æenu? 

∑ Jesam. 

∑ Æenu koja je bila tako velika da je hodala po koljenima, ali se 

ipak morala sagnuti kad bi iπla kroz vrata? 

∑ Æenu, da. 

∑ Æenu koja je stajala ispred kuÊe. I gledala muæa na konju. I kad 

je rekla: Gledajte, ljudi, past Êe. I ona je gledala u njega. I on je pao. 

SkoËio je ponovno na konja i jahao dalje. Trave su bile visoke i plemenite. 

»arobne trave. I ona je rekla: Gledajte, ljudi, past Êe. I ona je 

gledala u njega. I on je pao. SkoËio je ponovno na konja i jahao dalje. 

Trave su bile visoke i plemenite. »arobne trave. I ona je rekla: 

Gledajte, ljudi, past Êe. I on je pao. I nikad viπe nije ustao. 

∑ Nikad viπe nije ustao, da… 

∑ Nikad viπe ustao. 

∑ Jesi li je sanjala? 

∑ Jesam. 

∑ Kako je iπla u πumu. I vratila se. NaveËer. Na jednom je ramenu 

nosila drvo. Na drugom dojenËe. Poloæila ga je na krevet. Muæ je zurio 

u nju. Rekla mu je: ©to buljiπ? Tu imaπ dijete. Danas popodne sam ga 

rodila. I drvo treba rascijepati. Zima Êe biti duga. 

Krenuo je i rascijepao ga. 

∑ Rascijepao, da. 

∑ Rascijepao. 

∑ U kuÊu su doπli ljudi. I vidjeli dijete. Klicali su: Ohohohohohoho! 

∑ Ohoho… 

∑ Radovali su mu se. Pozdravljali su ga.

∑ Pozdravljali. 

∑ Dijete je naraslo. Onda je u kuÊu doπao gost. Bio je posve obiËan 

gost. Ali bio je gost. Muæ mu je oprao noge. Ona ga je posluæila 

Ëeπnjakom. I jogurtom. 

∑ Ali njega su lovili… 

∑ Lovili, da. 

∑ Doπli su… 

∑ Doπli su i pokucali na vrata. Muæ je iπao otvoriti. Rekli su mu: 

Samo ga poπalji van da ga ubijemo. Sve Êe biti u redu. Samo ga poπalji 

van. Moramo ga ubiti. A on na to: Ne, ne mogu. Nipoπto. On je moj 

gost. Oni: Onda Êemo ti sruπiti kuÊu. Ne, neÊete je sruπiti. Krenuo je i 

preobukao sina. U odjeÊu gosta. Gost je i dalje jeo Ëeπnjak i jogurt. 

Tada je poslao sina van. Nikad viπe nije uπao u kuÊu. Otiπli su. Gost 

je pojeo Ëeπnjak i jogurt i navukao Ëarape. I otiπao. Rekao je: Hvala. 

Otiπao je i viπe nikad nije doπao u kuÊu. 

∑ Ali ta kuÊa… 

∑ Ta je kuÊa postala najveÊa kuÊa u brdima. Ljudi su prolazeÊi 

kraj nje skidali kape. Æene su jecale. 

Vidiπ, Debeljuπka, tako Êu te pitati. 

∑ Jesi li sanjala? 

∑ Jesam, 

reÊi Êeπ, 

∑ Sanjala sam. 

Bit Êeπ velika i debela. Svako jutro Êu nabirati tvoje snove. 

Napisat Êu knjigu. Kupit Êu naoËale. Tako Êu biti pravi pisac. Napisat 

Êu veliku, debelu knjigu. Tebi Êu je posvetiti, tebi, moja Debeljuπka. 

Onda Êemo prodati kola i æivjet Êemo u gradu. U kuÊi s balkonom. Ti 

Êeπ stajati na balkonu, okruæena cvijeÊem. CvijeÊe Êe biti veliko, s cvjetovima 

koji se vrte. Gledat Êeπ dolje na ulicu. Ulica Êe biti dugaËka. 

KuÊe Êe biti obrasle povijuπama. Gledat Êeπ dolje na ulicu a ljudi Êe 

tuda prolaziti i gledati gore. 

∑ Tu æivi pisac, 

tako Êe govoriti. 

∑ Pogledajte kako divnu æenu ima. Kako je debela, kako divno 

debela, kako divno debela! 

A ti Êeπ stajati na balkonu, meappleu cvijeÊem, i gledati dolje na ulicu. 

Debeljuπka je plakala. Pohranila je pismo u svoje grudi. 

∑ Kako tankoÊutno pismo, 

rekla je. 

Oko nje je mrmorilo. Bilo je dobro ljeto. Zaboravila je na to 

kako mala i æalosna je njena drvarnica. Kako debela je ona sama. 

Kako je pojela svu ljubav svoje mame, tako da niπta nije 

preostalo za njezinu sestru. 

213

214 

Koja je morala meappleu zvijezde. 

»itala je: 

Debeljuπka! 

Ti, Debeljuπka, Debeljuπka moja debeljuπkasta, ti si me cijelog 

obuzela. Viπe ne znam gdje da se skrijem. ZavlaËim se u krevet, pokrivam 

se preko glave, navlaËim kapice i kape, a ti si mi i dalje mila. 

Debeljuπka, sjeÊaπ li se kako je tvoja majka tukla sestru? Tukla ju 

je, tukla, a ona je vriπtala. 

Sve dok izmeappleu njih nije skoËila maËka. 

SjeÊaπ li se te maËke, Debeljuπka, sjeÊaπ li se kako je skoËila 

izmeappleu njih? 

Ti pak nisi nikad skoËila. Samo si sjedila na krevetu, s teπkim 

lancem oko vrata. 

Puno mislim na tu maËku, Debeljuπka. Leæim na podu na hodniku, 

moje tijelo je veliko i tamno. Na zidu tvoja slika. Izgledaπ tako 

prozirna. Tako prozirna da vidim kroz tebe. Vidim da se bojiπ. 

Bojiπ se da Êe ti zauvijek ostati sjeÊanje na tu maËku. Zauvijek. 

Da Êe iza tebe ostati samo slika na mojem hodniku. Da se neÊemo 

nikada pomilovati po kosi. 

Ali hoÊemo, Debeljuπka, milovat Êemo se po kosi i naπa Êe ljubav 

biti velika. Iz ruke Êu ti jesti. Budeπ li æeljela, Ëeπljat Êu te. Lagano i 

tiho Êu te Ëeπljati. 

ZakljuËat Êu te u krletku koja Êe visjeti pod stropom, i ti se neÊeπ 

protiviti, neÊeπ se protiviti. Hodat Êeπ u krugovima, Ëetveronoπke, i bit 

Êe ti dobro. 

Debeljuπka je plakala zbog maËke. MaËka je bila velika i 

dlakava. Tada je otvorila treÊe pismo. U njemu je pisalo: 

Debeljuπka! 

Molim te, udaj se za me. ObeÊajem ti da Êe svadba trajati tri 

dana. Ti Êeπ stajati na stolu, u bijeloj haljini, i pjevati. Onda Êemo 

plesati po stolu. Razbit Êemo sve Ëaπe. Na raænju Êe se okretati veliko 

tuæno prase. I tvoje srce Êe biti veliko i tuæno. 

∑ Da, 

proπaputala je Debeljuπka. 

∑ Da, da… 

Ruku je gurnula meappleu dojke. Tako je sjedila. »itala je: 

Iπao sam do vode. Bio sam sam. Bio sam tako sam da sam se 

uplaπio za svijet oko sebe. Ali taj svijet je æivio. Jutro je bilo glatko i 

tiho. Iπao sam do vode. Sve je teklo. ©umilo je. Kapljica je bilo bezbroj. 

Ispod povrπine mirno kamenje. Svukao sam se, do gola sam se svukao. 

I skoËio sam. 

Joπ sam skakao. I voda je bila svaki put drugaËija. 

I ti si, Debeljuπka, svaki put drugaËija. Kad budemo zajedno,

svaki put Êe biti drugaËije. Ja Êu govoriti prije nego πto Êemo se dodirnuti, 

i ti Êeπ govoriti poslije. Do jutra Êeπ moÊi govoriti, budeπ li tako 

æeljela. 

∑ Ah, 

izustila je Debeljuπka. Pila je vodu iz vrËa. Igrala se s kapljicama. 

∑ Svaki put drugaËija. Sve je svaki put drugaËije. 

Pismo: 

Debeljuπka! 

Nikad ne smijeπ napustiti naπe selo. 

Ti, zvjezdice prevelika tijela. ©to to radiπ u drvarnici? 

Znaπ, Baba Lijepa je danas vidjela svoju baku. Znaπ koja, Baba 

Lijepa. Æena koja noÊu hoda poljima riæe. Koja u svojoj sobi ugoπÊuje 

prognanice. Koje gase svoje cigarete u njenim divovskim mesnatim 

vazama za cvijeÊe. 

Danas je iπla mesaru po odreske. Za Djeda. Djed je veÊ star. Kad 

puπi, pepeo mu pada na hlaËe. Ni cigarete mu se ne da otresti. 

A nekad je hodao okolo s visokim crnim cilindrom. Kod svake 

kuÊe bi se zaustavio i kod svake kuÊe je govorio. Govorio je o ratovima. 

Bez prestanka. O dva rata. Prvom i drugom. O tome kako je iπao 

na sjever dok su svi iπli na jug. Navodno je tamo na sjeveru radio u 

kovaËnici. 

U ruci je imao crnu torbu i iz nje je virila boca rakije. Iπao je u 

grad. Biljeæniku. Zajedno su pili rakiju. Vratio se s naelektriziranim 

crnim cilindrom na glavi. Na njemu se njihalo veliko plavo pero. 

Pero ptice koju je ulovio na jezeru. Iz Ëamca. Goloruk. 

Baba Lijepa je iπla po odreske i srela svoju baku. Njezina je baka 

veÊ odavno mrtva. Stajala je pod stablom i pogledala Babu Lijepu u 

obraz. Gledale su se u oËi. Jedna drugoj su se nasmijeπile. Baba Lijepa 

je nastavila stazom, kupiti odreske. Na povratku bake viπe nije bilo. 

Otiπla je do zdenca i pogledala u njega. U zdencu je bila voda. Onda 

je ispekla odreske. Za Djeda. Narezala ih je na komadiÊe i njima ga 

hranila. Pitala ga je kako to izgleda ako se udaπ iz ljubavi. 

On joj se smjeπkao velikim staraËkim osmjehom. 

∑ To je lijepo, 

rekao je. 

∑ Lijepo. 

Samo to sam ti æelio reÊi, Debeljuπka. Da je naπe selo najljepπe 

selo na svijetu. Da ga nikad ne smijeπ ostaviti. Da je to selo u kojem 

æena moæe sresti svoju baku, nasmijeπiti joj se i krenuti dalje. 

Da je lijepo kad se udaje iz ljubavi. 

∑ Ne, 

zajeËala je Debeljuπka, 

∑ neÊu ga ostaviti, ovo selo. 

215

216 

I stvarno nije. Nikada. 

Otiπla je gore u kuÊu. Iπla je na balkon. Na balkonu je ispekla 

veliku papriku te je pojela. ProËitala je πesto pismo. 

Veliki bijeli kristali ∑ maglovit dan. U magli magla. U magli 

niËeg. U magli smo. 

pisalo je u njemu. 

Ostala je sjediti na balkonu. Sunce je lizalo ogradu. Ispod 

balkona bile su stare, siromaπne, uboge kokoπi. I debela svinja. I 

dvije koze. Sjedila je u krvi sunËevih zraka znajuÊi da nikad neÊe 

ostaviti taj balkon, sobu, krevet na kojem je sjedila i Ëitala sedmo 

pismo. Cijelog æivota ga je Ëitala. Ljudi su je vidjeli kako je sjedila 

na balkonu, u moËvari ljudskih osjeÊaja. 

∑ Debeljuπka, 

mahali su joj, 

∑ Doapplei. Doπli su Bugari. S velikim kolima. Prodaju boju za 

kosu. I jedna od prodavaËica ima kosu do poda. Po njoj hoda, 

stvarno. Svi mi kupujemo kod nje. Tako moæemo na tren stati na 

prostirku njene kose. Divno je. 

Ili: 

∑ Debeljuπka, doapplei. Danas Êe se sve æene u selu skupiti kod 

Babe Nate. Pa danas je dan kada izraappleujemo papirnato cvijeÊe. 

Sjedit Êemo na podu i raditi papirnate cvjetove, Debeljuπka, znaπ 

kako su lijepi papirnati cvjetovi, kako πuπti, ππππ, napravit Êemo 

im stapke i Baba Nata Êe pjevati, a ujutro Êemo ih pustiti po 

jezeru. 

Plivale su dugo dugo. 

Ili: 

∑ Debeljuπka, doapplei, pustit Êemo lampione po jezeru, svi Êemo 

biti tamo, Debeljuπka, Djed Êe doÊi, Lijepa Êe ga dovesti, donijet 

Êe jastuk da na njemu sjedi, a on Êe sjediti i gledati u svjetlost, 

u lampione, jezero Êe biti tiho i toplo, i nitko neÊe znati πto 

on misli, starac, nitko. 

Njegove su se oËi opsjednuto sjajile. 

A ona je sjedila na balkonu. Kraj nje je bila maËka. MaËka je 

bila stara i umorna. Na balkonu je sjedila, Debeljuπka, debela i 

tiha.

Rusmir MahmutÊehajiÊ 

ISLAM, 

KATOLI»ANSTVO I 

PRAVOSLAVLJE 

O MATRICAMA POJMOVNIH PRESLIKAVANJA 

1. Mimo modernog vidika 

I danas, jednako kao i vazda prije, ljudske slike Zbilje i ona 

sama zahtijevaju usklaappleivanje. Za taj pothvat nikada prije nije 

postojalo veÊe iskustvo od ovog danaπnjeg. U njemu bi se ponovno 

mogla pronaÊi potvrda za stav o izvedivosti ljudskog osloboappleenja 

od strahova i mrænji preko mijenjanja tumaËenja Zbilje 

i njezine slike. Jer, sama Zbilja ostaje suπtinski neizmjenjiva i, 

kao takva, neovisna o svakoj svojoj slici. Tek pristajanjem na 

ljudsku otvorenost prema Potpunosti svaka slika svijeta pokazuje 

se kao uvjetna, a Ëovjek, njezin imatelj, kao biÊe Ëiju izvornu 

i konaËnu narav mogu jamËiti samo skromnost i dareæljivost 

preko kojih je ono u stalnom primicanju boljem i udaljavanju 

od loπijeg. Ako slika bude usvojena za Potpunost, Ëovjek se uzdiæe 

iznad nje i nuæno djeluje kao nasilnik prema sebi, svijetu i 

Bogu. Te dvije opreËne moguÊnosti zahtijevaju razluËenje, kako 

bi uvid u uzroke i uËinke strahova postao sigurnije polaziπte u 

ljudskom traganju za izvornom i konaËnom savrπenoπÊu. 

Ako se danas ocrtavaju identiteti balkanskog prostora koji su 

u sukobu, moguÊe je, kao u svim sliËnim sluËajevima u svijetu, 

odabrati razliËite pristupe u tumaËenju njihovih odnosa. Jedan 

od njih je preko odreappleenja etniËkih zasebnosti. Ti etniËki identiteti 

razgraniËavaju se uzduæ politiËkih, kulturnih i ekonomskih 

suprotstavljenosti. Napetosti na granicama, koje se pokazuju kao 

strahovi i mrænje, nisu stalne. Moderni vidik tog stanja ljudskih 

pojedinaËnosti i druπtava preovlaappleuje u tumaËenjima tih napetosti. 

I Ëini se da su ona jedino sposobna da objasne ljudske prilike. 

VeÊini savremenih prouËavatelja nije poznato da postoji i 

poËelno drukËija moguÊnost slike Ëovjeka i svijeta. Ako ona bude 

Ëak i priznata, dodjeljuju joj se manja valjanost i potËinjeno mjesto 

u apsolutizirajuÊim slikama nastalim i podræavanim u dobu modernosti. 

A razumijevanja naravi tih slika ne mogu jednostavno 

217

i Imenicom “uËenje” ovdje 

je prevedena arapska rijeË 

al-Kur’an, koja izvorno 

znaËi “uËenje”, “Ëitanje”, 

“kazivanje” itd. To je i 

ime za cjelinu Boæije 

Objave vjesniku 

Muhammedu. UËenje je 

uobliËeno u cjelinu knjige 

sa znakovima (ajetima) i 

slikama (surama). 

ii Postanak 1,27. 

iii Sura 95, 4. 

iv Za ovo razmatranje 

vaæno je napomenuti 

perenijalno religijsko 

uËenje o Boæijem 

stvaranju RijeËju. 

StvaralaËkoj RijeËi u 

UËenju kun odgovara 

biblijski fiat. To nije flatus 

vocis. Ona izvodi bivstvo u 

istini. Stvaranje ima svrhu 

iako Bog mimo Sebe 

nema nikakvu potrebu: 

Kada On hoÊe da neπto 

bude, samo mu rekne: 

“Budi!” ∑ i to jest (Sura 2, 

117); I tog dana kada On 

rekne: “Budi!” ∑ pa Njegova 

rijeË je Istina (Sura 6, 73). 

Tome odgovaraju rijeËi na 

poËetku Tore: Bog reËe: 

“Neka bude svjetlost!” ∑ i bi 

svjetlost (Postanak 1, 3). 

To isto sabrano je u 

Psalmu (33, 6): 

Gospodnjom RijeËju 

sazdana su nebesa, i sva 

njihova vojska dahom 

Njegovih usta. 

Tako, stvaranje je 

objavljivanje u kojem 

Bog govori o Sebi. 

218 

biti prenoπena iz jednog u drugo razdoblje, niti postavljena u 

neizmjenjivi odnos ili prenoπena iz jednog u drugi vidik. Za 

svako jastvo moguÊe je reÊi da je ono druga strana ili pokazanje 

Jastva koje je korijen svemu. TumaËenje te razluËenosti jastvo 

/Jastvo moguÊe je na dva posve opreËna naËina. U prvome Jastvo 

jest poËelo svemu. To znaËi da nema jastva bez Jastva. Razum 

je niæa razina moguÊnosti jastva da se usmjerava prema Jastvu. 

To usmjeravanje dovodi do krajnje granice mjerljivog svijeta na 

kojoj ne prestaje njegova moguÊnost uspravljanja prema Jastvu 

kao temelju. Prema drugoj moguÊnosti, poËelo jastva jeste u njegovom 

najniæem sadræaju ∑ kaplji tmaste tvari. Razum je njegova 

najviπa moguÊnost u kojoj jastvo dostiæe sebe kao krajnju razinu 

ukupnog postojanja. U tome je ono dovoljno sebi za usmjeravanje 

prema najboljoj moguÊnosti u neizbrojivom mnoπtvu 

ciljeva prema kojim teËe historija. Tim vidicima moguÊe je pridruæiti 

pojmove tradicija i modernost s obzirom na njihove preovlaappleujuÊe 

sadræaje. Ukupnost postojanja rasporeappleuje se, prema 

ta dva vidika, od Najviπeg prema najniæem, i obrnuto. BuduÊi da 

je Ëovjek na toj okomici, njegovo postojanje ukljuËuje spuπtanje 

na niæe i uzdizanje na viπe razine. Njegovo porijeklo, takoappleer, 

moæe biti izvedeno odozgor ili odozdol ∑ iz rijeËi ili tvari. Izvedenosti 

odozgor odgovara stvaranje, a odozdol evolucija. Ako je 

jastvo stvoreno ili izvedeno, tada ono odraæava Stvoritelja ili 

RijeË. Toj izvedenosti odozgor odgovaraju iskazi u Tori i UËenju i : 

Tako, Bog stvori Ëovjeka u Svojoj slici, u Boæijoj slici On ga stvori ii ; 

Ëovjeka doista stvorismo u najljepπoj uspravnosti iii . Tu je RijeË stvaralaËko 

poËelo. Ona je i poËetak i kraj svega. iv 

Pitanje o toj razluËenosti, koja proizvodi napetost u svijesti 

i usmjeravanju prema Potpunosti, ukljuËuje u oba sluËaja prisutnost 

zla. Ako je temelj vidika u tome πto je niæe i manje, ljudski 

razvoj ili uspinjanje od tmastog poËetka trebalo bi da znaËi udaljavanje 

od zla. Meappleutim, zbilja Ëovjeka, druπtva i svijeta to ne 

svjedoËi. Zagonetka o zlu postaje s razvojem sve zamrπenija, tako 

da se od odgovora na nju odustaje u veÊini modernih ideologija. 

U vidiku koji se rasporeappleuje u silaznom slijedu, od Istine ∑ a 

to znaËi od potpunog dobra ∑ prema uvjetnim naËinima pokazanja 

i postojanja, ljudska moguÊnost slobodne volje ostaje upletena 

u neizbjeænost dobra i zla. Ali, zlo je svojstvo mjerljivog svijeta, 

a to znaËi i Ëovjeka sa svim njegovim tumaËenjima. Tako, 

zlo ne moæe biti prevladano samo time πto je ograniËeno i zatvoreno 

u svijet i Ëovjeka. 

RazgraniËenja i napetosti meappleu etniËkim zasebnostima, koja 

neizbjeæno ukljuËuju pitanje o dobru i zlu, mogu biti odnosi

izmeappleu etniËkih zasebnosti ∑ Srba, Hrvata, Boπnjaka i drugih, 

naprimjer. Budu li ti pojmovi uzeti u znaËenju nacionalnih razgraniËenja, 

valja istaknuti da su im najvaæniji sadræaji uËitani iz 

modernosti. To su prisutnosti i utjecaji nacionalnih ideologija. U 

njima se konstruiraju poËetak nacionalne svijesti, utemeljenje 

dræave i usmjerenost prema njezinom buduÊem ozbiljenju u skladu 

sa zadanom ideologijskom slikom. PoËetna vizija, njezini nositelji 

i njihova prva postignuÊa nailaze, prema takvom gledanju, 

na otpore drugih koji su redovito ili stranci ili izdajnici. Povijesni 

tok biva prekinut u nekoj pometnji ili katastrofi. Tu zapoËinju 

stradanja, lutanja i oËekivanja. Trajanje propadanja prekida nova 

Ëista jezgra, koja poduzima obeÊavanje i oblikovanje novog po- 

Ëetka u kojem bi bile shvaÊene i osnaæene sve vrednote davnog 

uzora. Ta jezgra, prema njezinom tumaËenju sebe, najbolji je 

iskaz neshvaÊenog i zaboravljenog u nacionalnoj ukupnosti. Njezino 

‘’mi’’ je posve iskljuËivo. Svi koji ne prihvaÊaju njezina tumaËenja 

i poziv ostaju s druge strane zadane homogenosti. Oni 

su zapreka koju treba otkloniti. Njihova drugost nije prevodiva 

preko jednosti transcendentnog autoriteta ili Jastva. Religija i 

sveta predaja bivaju dozivane i koriπtene u modernim ideologijama, 

ali vazda su potËinjene. U tome se nikad ne priznaju ni RijeË 

ni Ime koji i proæimaju i nadlaze svaku pojedinaËnu cjelinu jezika, 

znaËenja i simbola. 

Moderno tumaËenje Ëovjeka, druπtva i svijeta jeste viappleenje 

koje se razlikuje od jednog do drugog doba i podruËja. Ako su, 

naprimjer, u modernim bosanskim identitetima historija i religija 

i s njom povezane naracije zadobile razgovijetne i razliËite slike 

u ideologijskim ukupnostima, njihova usporeappleivanja sa zbiljnim 

ili izmiπljenim predstavama u ranijim dobima mogu doprinijeti 

otkrivanju razloga za toleranciju. Uz organizirano druπtvo, koje 

je doæivljavano kao zbilja, postoje i druga iskustva. To su duhovna 

iskustva poretka kakva su iskazana u vjesniπtvu, metastatskoj 

vjeri, apokalipsi i gnozi; ‘’dubinska razluËenja temelja biÊa 

misticizmom na kojem su osnovani tolerancija i uravnoteæivanje 

simbolizma poretka neizrecivoπÊu; te i iskustva pobune s odgovarajuÊim 

‘filozofijama historije’ i njihovim masovnim pokretima, 

i tako dalje.’’ v 

U postojeÊe ideologijske napetosti, s modernom civilizacijom 

kao njihovim okvirom, ukljuËeni su religijski nauci, obredi 

i vrline sa znaËenjima koja su bila znatno drukËija u predmodernim 

vremenima. Razumijevanje te razliËitosti uvjetuje preoblikovanje 

vladajuÊih napetosti pojedinca, druπtva i historije. Savremeni 

strahovi od drugog, te iz njih proistekle mrænje ukljuËuju 

v Eric Voegelin, Anamnesis, 

prev. i ur. Gerhart 

Niemeyer, Columbia: 

University of Missouri 

Press, 1990., str. 207. 

219

vi Pojmom kristologija 

ovdje je oznaËeno 

teoloπko tumaËenje o 

Isusu Kristu (Hristosu, 

Mesiji, Mesihu ili 

Pomazanom), naroËito o 

njegovoj osobnosti. Iako 

evanappleelja opisuju Isusa 

Krista na razliËite naËine, 

ni Kristovo objavljenje 

sebe ni propovijedanja 

njegovih sljedbenika o 

njemu ne bi trebalo 

smatrati kristoloπkim, jer 

se crkveno razmiπljanje o 

naravi osobe Isusa Krista 

nije pojavilo sve do prvih 

stoljeÊa rane crkve. 

I evanappleelja i Pavlove 

poslanice istiËu i ljudsku i 

boæansku narav Isusa 

Krista. Rana crkva je 

uskoro uvuËena u æestoku 

i temeljnu raspravu o 

naravi Kristove osobnosti. 

Pred kraj prvog stoljeÊa 

doketisti, koji su, kao i 

Grci, grijeh poistovjeÊivali 

s tjelesnoπÊu, smatrahu da 

je Krist samo prividno 

uzeo ljudsko tijelo. 

Takoappleer su vjerovali da su 

Isusovi zemaljski æivot, 

muka i smrt bili gotovo 

posve prividni. Ebioniti su 

poricali Kristovu 

boæanstvenost, tvrdeÊi da 

je Isus bio samo ljudsko 

biÊe. Tako, rana crkva je 

bila suoËena s dva 

opreËna stanoviπta. 

Rasprava je raspaljena 

Arijevim tumaËenjem u 4. 

stoljeÊu da Isus Krist nije 

ni vjeËan ni boæanske 

naravi. Crkveni oci su 

obznanili boæanstvenost 

Isusa Krista i njegovu 

jednakost s Ocem na 

saboru u Nicei 325. 

godine. Ali, rasprava o 

dvojnoj naravi Isusa 

Krista nastavljena je u 

220 

jezike, znaËenja i simbole tradicije u moderne ideologije. Time 

tradicija biva izvrnuta i preinaËena u svoju suprotnost. Strahovi 

jednog doba jednostavno se prenose u vremena kada su tradicijski 

jezici, znaËenja i simboli imali bitno drukËiji ontoloπki slijed. 

Tako nastaju tumaËenja historije kao neprekinutog rasta 

mrænje. Savremenost s njezinom ideologijom i svim posljedicama 

u prilikama pojedinca i druπtva biva opravdana njezinom 

vezom s davnim korijenom. Meappleutim, ostaje Ëvor pitanja: na 

koji naËin je modernost povezana s tradicijom; kako je nastala 

zamisao o autonomnom jastvu i dovoljnosti razuma za gradnju 

druπtvenog poretka bez potrebe za transcendentnim temeljem? 

Iznijeta pitanja nisu odvojiva od zamrπenosti dva jezika, 

modernog i tradicijskog. Nerazgovijetnost njihovih razliËitosti 

prijeËi uspostavljanje odnosa koji bi mogao biti pokrenut u 

prevoappleenje jednog i istog perenijalnog nauka u mnoπtvo jezika, 

znaËenja i simbola, jer tek na taj naËin bilo bi moguÊe ustvrditi 

uskraÊenosti tumaËenja preuzetih i nastajuÊih slika Ëovjeka, 

druπtva i svijeta. Povijesni sluËaj Bosne nudi paradigmatiËna 

iskustva za tako pretpostavljenu moguÊnost. U toj zemlji kroz 

ukupnost njezine povijesti susreÊu se i sukobljavaju razliËite kristologije 

vi , koje su ukljuËene u tradicijske vidike kao njihov bitan 

sadræaj, ali i moderne kao potpora ideologijskim nacrtima. 

2. Neprekinutost 

Svaki ideologijski identitet nastoji se opravdati u historiji i 

pokazati se u neprekinutom razvoju od neke arhetipske jezgre 

koju Ëuva, prenosi i potvrappleuje. To je redovita i preovlaappleujuÊa zamisao 

ili utvara moderne ideologije. U njezinom srediπtu su usvajanje 

i tumaËenje jastva kao posve samostalnog i dovoljnog graditelja 

druπtvenog poretka. Prosvjetiteljstvo i racionalizam su oslonac 

i okvir takvog pothvata. Neprekinuti slijed moguÊe je prikazati, 

u takvoj zamisli, na dva naËina. Jasno razluËenje tih dvaju 

naËina moglo bi doprinijeti boljem razumijevanju starih i novih 

napetosti identitetskog ja/mi prema drugom/drugim. Tolerancija 

je mjera napetosti na granici te identitetske dvojine. 

Prvi naËin je preko fundamentalistiËkog vidika. U njemu se 

odreappleuju arhetipna pojava osobe i/ili druπtva. Njima pripadaju 

vazda neki prostor i vrijeme u kojima je RijeË imala moguÊu jednakost 

sa Zbiljom. Od tada se Zbilja dijelila od RijeËi i postajala 

sve viπe njezino poricanje i iznevjerenje. Ali, RijeË tu viπe ne postoji 

kao jedna i ista prisutnost. Ona “ponire” u historiju. »uvari

i tumaËi te RijeËi znaju, prema njihovoj tvrdnji i vjerovanju 

mnogih, naËin otklanjanja te pukotine koju su napravili vanjski 

neprijatelji i unutarnje nedosljednosti. To znanje, prema ponudi 

njegovih vlasnika, ozbiljivo je u druπtvenom preoblikovanju 

oko ‘’Ëistog srediπta’’. Njegovu modernu i ideologijsku narav 

odreappleuje ta ponuda druπtvene promjene kao krajnje i potpune 

oblikovateljice ljudske sudbine. Njome bi se preko druπtvenog 

djelovanja, prema ideologijskom nacrtu, bilo moguÊe ‘’vratiti’’ u 

‘’zlatno doba’’, a to znaËi dosegnuti druπtvo bez napetosti ili posve 

usmjereno njezinom otklanjanju. U takvoj vezi s prauzorom, 

u kojem ili preko kojeg se Istina objavljuje u ljudskom govoru, 

poriËe se slijed prijenosa od jednog do drugog naraπtaja. To πto 

se zbilo izmeappleu uzornog poËetka i neprihvatljive savremenosti 

biva poreËeno i odbaËeno kao ‘’iznevjerenje’’. ‘’»ista jezgra’’ se 

predstavlja kao vlasnik znanja i veze s uzornom zajednicom u 

davnini. Svojim “mi” ona potËinjava sve koji joj se pridruæuju, a 

ostale iskljuËuje. Nad njom nema niËeg prema Ëemu bi samu 

sebe svjedoËila poniznoπÊu. 

Drugi naËin je domiπljanje i ozbiljenje nacionalne dræave. I 

ta ponuda prihvaÊa historijski tok od konstruiranog poËetka do 

novog obrata. Historijske okolnosti onemoguÊavale su, prema 

takvom tumaËenju, puni razvoj do druπtvene i dræavne moÊi. 

Ali, poËetni obrazac je preæivio sva iskuπenja. Taj uzor preuzima 

nova nacionalna elita i postavlja ga u srediπte svoje ideologije 

koja usvaja, razvija ili pretpostavlja odgovarajuÊu filozofiju historije. 

I tu je gradnja novog druπtvenog poretka promaknuta na 

razinu koja nadlazi pojedinca. ObeÊani poredak postaje bog kojem 

se pojedinac potËinjava. Za taj odnos zadanog poretka u historiji 

i pojedinca koji ga ozbiljuje ne postoji nikakva vanjska 

zabrana. Ideologijska elita proglaπava sebe i sebi potËinjene 

sljedbenike vlasnikom znanja. Oni premoπÊuju vremenski prekid 

izmeappleu davnog arhetipa i nesreappleene sadaπnjosti Ëije preoblikovanje 

u poredak obeÊavaju. To je oblikovanje druπtva i dræave 

u mjerljivom svijetu. Granice i sadræaj koje one obuhvaÊaju 

odreappleuje razumni nacrt za koji su dopuπtena sva raspoloæiva i 

odræiva sredstva. 

U oba sluËaja ∑ i fundamentalistiËkom i nacionalistiËkom ∑ 

‘’mi’’ oznaËava to ‘’Ëisto srediπte’’. Sve πto je izvan njega, u takvom 

tumaËenju, biva predstavljeno kao nedorasli ili neprijateljski 

sadræaj u povijesti Ëije otklanjanje ili uniπtavanje pravda 

poistovjeÊenost ideologijskog “mi” i neumitnosti povijesnog toka 

ili same istine. U oba sluËaja moguÊe je preinaËiti i znanstvene 

i religijske slike Ëovjeka, druπtva i svijeta u tumaËenja iz 

narednim stoljeÊima. 

Nuappleenja i zagovaranja 

razliËitih rjeπenja i 

tumaËenja postali su 

otvoreni i granajuÊi tok. 

U to razgranato 

raspravljanje smjeπta 

se i srednjovjekovno 

iskustvo bosanskih 

krstjana. 

221

vii Sura 7, 23. 

viii Sura 7, 16. 

ix U modernom znaËenju 

pojmova satana i pakao 

teπko je pronaÊi iπta od 

njihovog smisla u 

tradicijskom govoru. 

Ovdje zagovarano 

razluËenje modernog i 

tradicijskog vidika 

pretpostavlja moguÊnost 

Ëitateljeva shvaÊanja da 

su i satana i pakao u 

Ëovjeku. Vidjeti, npr., 

Ananda K. 

Coomaraswamy,’’Who is 

‘Satan’ and Where is 

‘Hell’?’’ u Coomaraswamy: 

Selected Papers, 

Metaphysics , ur. Roger 

Lipsey, Princeton: 

Princeton University Press, 

1977., str.23-33. 

x Pojmu tradicija 

odgovaraju, manje ili 

viπe, ar. din i lat. religio. 

To je slijed odozgor 

prema dolje ili potpuna 

obrnutost prema 

modernom 

evolucionistiËkom 

prikazu razvoja od 

manjeg prema veÊem. 

Vidjeti, npr., Huston 

Smith, Forgotten Truth: 

The Common Vision of 

the World’s Religions, 

San Francisco: 

HarperCollins, 1992. 

222 

tog Ëistog srediπta. Iskaz ‘’ja’’ u odnosu prema viπoj razini bivstva 

ne moæe premaπiti to ideologijsko “mi”. Time jastvo biva 

zatvoreno a njegov temelj sveden na druπtvo, odnosno njegovu 

sliku kakvu nudi ideologijsko tumaËenje. Otvorenost jastva prema 

Jastvu biva poreknuta zarad postavke o oblikovanju druπtva 

prema obrascima koji su usporedivi s razumskim odnosom prema 

prirodi i njezinoj tvari. 

Tradicija ima sebi nametnuta ograniËenja koja prosvjetiteljstvo 

nema. Tu razliku valja prepoznati i uobliËiti u jasnost. 

Sve dok Boæija zabrana ima smisao, ostaje moguÊnost i preispitivanja 

u jastvu i njegove otvorenosti prema Temelju u kojem je 

i usmjeriteljski zov prema dobru. Priznati zabranu znaËi prihvatiti 

da Dobro ne ovisi o pojedincu, te da je ono njegova stalna i 

neiscrpna moguÊnost. Ako je zabrana poreËena, nestaje i moguÊnost 

ograniËavanja unutar tradicijske cjeline. Tome odgovaraju 

dva razliËita uzvrata na presudnost Boæije odluke ∑ ljudski i satanski. 

Nakon prekrπenja Boæije zabrane i iskuπenja pada s izvornog 

poloæaja, Ëovjek priznaje: Naπ Gospode, uËinili smo nepravdu 

sebi! vii Satana uzvraÊa na suprotan naËin: A Ti si me naveo da zalutam! 

viii U ta dva obrasca osvjeπÊivanja odnosa uvjetnog i Potpunog, 

te stvorenog i VjeËnog sadræana su i dva vidika ili glasa 

u ljudskoj srijedi. ix Prvi vidik ili glas prihvaÊa svoje postojanje 

kao dug pokoravanja prema Potpunosti. Ta potpunost je vanjska, 

ali i takva da nema unutarnjosti koju ne obuhvaÊa. Drugi 

vidik ili glas poriËe Potpunost, te u svojoj unutarnjosti poznaje 

dovoljnost za upravljanje sobom. U prvome vidiku Ëovjek je 

svugdje i vazda naspram Istine. U drugom on je naspram ukupnosti 

tvarnog svijeta. Pokornost i poniznost su narav prve naspramnosti, 

a oholost i moÊ druge. Tradicija odgovara prvom, a 

modernost drugom od ta dva vidika. x U njima su pitanja o zlu i 

dobru, te pravu i duænosti odgovarana na drukËije naËine. Njihovi 

izvori i svrha su, takoappleer, razliËiti. 

ZaprijeËenosti razvoja izvorne jezgre u modernom vidiku 

tumaËene su kao vanjske i objektivne okolnosti. U takvom gledanju 

zlo dolazi izvana. Ono je Ëovjeku predmetna Ëinjenica, a 

ne odraz prilika u njegovom jastvu. Rascjep pojave na bivanje i 

znanje preinaËuje se, kada izgubi vezu s Logosom, u dvojinu zasebnih 

i prividno sebi dovoljnih oblika postojanja. Svako od 

njih moæe se nametati drugom kao viπe i veÊe. ©to je snaga tog 

nametanja veÊa, rascjep postaje πiri a razorne posljedice u Ëovjeku 

i svijetu sve brojnije. Utjecanjem na te okolnosti i njihovim 

mijenjanjem moguÊe je, prema ideologijskoj slici Ëovjeka, druπtva 

i svijeta, toj jezgri druπtvenog razvoja osigurati puno pokazanje.

Prirodne i druπtvene okolnosti oblikuju svaku pojedinaËnost. 

Tako, promjene u prirodi i druπtvu proizvode otklanjanje zapreka 

u ljudskoj pojedinaËnosti. 

Tradicijski vidik je obrnut. Nikakve vanjske okolnosti ne prijeËe 

jastvo da izobliËi svoju izvornu uspravnost ili da se u njoj 

ponovno pronaapplee. RazliËite razine ljudske moguÊnosti, koje se 

ozbiljuju preko stupnjeva volje, ljubavi i znanja, zadræavaju i zaborav 

i sjeÊanje. IzobliËavanje ili propadanje je iskaz zaborava, a 

pronalaæenje i uspravljanje proistjeËu iz sjeÊanja koje nije niπta 

do stalna otvorenost jastva za Jastvo. Temelj svem stvaranju, u 

njegovoj cjelini i svim njezinim sadræajima, jest jedna i ista rijeË. 

To da je ona vazda jedna i ista moæe biti potvrappleeno mnoπtvom 

njezinih iskaza ili tradicija. »im neka tradicija, koja je per se i 

iskljuËiva i ukljuËiva, porekne tu vezu s jednoπÊu i istoπÊu stvaralaËke 

ili izvorne rijeËi, ona se ne moæe prevesti u drukËiji tradicijski 

jezik, niti u sebe, zadræavajuÊi svoju puninu, primiti i poznati 

poËelno istu ukljuËivost i iskljuËivost svake druge tradicije. 

A kada tradicija bude svedena na tu neprevodivost, njezino poricanje 

drugih i nasilno poniπtavanje postaju jedini naËin njezinog 

potvrappleivanja, koje nije niπta do fantazija prednosti i moÊi. 

Tada se iskljuËivost i ukljuËivost s Logosom svodi na poricanje 

drugog i njegovo uniπtavanje zarad kumira kojim je otvorenost 

prema Istini preinaËena u ideologiju. 

U razliËitim dobima postoje drukËije prisutnosti i utjecaji 

tih vidika. Moderni je sâm sebi dodijelio nadmoÊ nad tradicijskim. 

Ali, njegova iskustva u ureappleivanju svijeta oslabila su njegovu 

fantaziju nadmoÊi. A to olakπava raspravu o tradicijskom 

tumaËenju Ëovjeka, druπtva i svijeta Ëiji nauk, obred i vrlinu 

modernost u cijelosti poriËe. S obzirom na preovlaappleujuÊe moderne 

pometenosti, nasilja i razaranja, postavlja se pitanje: da li 

je moguÊe obnoviti intelektualnost u kojoj bi razliËite tradicije 

bile prepoznate kao drukËiji iskazi jednog i istog Logosa, te tako 

preko njega postale i prevodive, pri Ëemu bi drugi prestao a priori 

biti i neizmjenjiva strana nepoznatog koja potiËe strah i 

odræava mrænje? 

3. Strah i znanje 

Napetosti meappleu druπtvima i zajednicama odraæavaju stanja 

u pojedinaËnim jastvima njihovih Ëlanova. Strah od drugog 

ovisi o propusnosti granice prema njemu i znanju o tom πto je 

iza granice. MoguÊe je reÊi da odnos ‘’mi’’ i ‘’oni’’ kao napetost 

223

224 

sabire pojedinaËne strahove Ëlanova jedne skupnosti od druge. 

Ustrajavanje tih strahova pokazuje se kao mrænja. Tako, granica 

pojedinaËnog ili skupnog jastva u odnosu na drugost uzrokuje 

strah ili mrænju. Izvor straha su prisutnost i narav drugog kao 

nepoznatog ili stranca. Ako je jastvo saznavatelj, znanje je odnos 

izmeappleu njega i saznavanog. Saznavano je sve u jastvu i izvan 

njega. To je proces koji svojim mijenjanjem prima od Zbilje i 

njoj daje od sebe. U znanju postoji, prema tome, napetost u kojoj 

su dvije strane. Ako su i jedna i druga mjerljive, njihovo 

usporeappleivanje ne moæe biti bez ostatka. Vazda postoji razlika 

meappleu njima. Ako je jedna strana Potpunost, druga je samo njezin 

znak ili pokazanje. Iza granice pojedinaËnosti ostaju, tako, 

dvije moguÊnosti. Prva je konaËnost, a druga Potpunost. U prvoj 

sve ima svoju dvojinu ili usporedivost. U drugoj potpunost jest 

jedna i jedina, niËem sliËna i ni sa Ëime usporediva. Ako nema 

svijeta mimo mjerljivog, usporeappleivanje ili prevoappleenje nikad nije 

bez ostatka. Neznanje o drugosti, u skladu s tim, nije razrjeπivo. 

Svako uzdanje u drugost ukljuËuje i nerazrjeπivi strah. 

Ali, ako je odnos meappleu pojavama mjerljivog svijeta samo 

izvedeni iskaz voljnog pokoravanja Potpunosti, strah od drugog 

kao mjerljivog iskaza biva premjeπten od Nemjerljivog u razlu- 

Ëenje svijesti sa svjedoËenjem da nema jastva osim Jastva. Tada 

je i iza granice jastva prisutno jedno i isto Jastvo, jedna i ista 

RijeË, i jedna i ista Istina. Tome Jastvu okreÊe se svaka pojedinaËnost 

s moguÊnoπÊu da Je doziva Njezinim Imenom, ustrajavajuÊi 

u razliËitim naucima i obredima. 

©to je neznanje o tome iza granice dodira veÊe, snaæniji je i 

strah od njega. Strah i znanje su, prema tome, ovisni jedno o 

drugom i odsustvu svijesti o jastvu koje vazda i svugdje moæe 

biti svjedoËeno i dozivano. Granica izmeappleu jastva i njegove drugosti 

moæe biti propusna ili savladiva nasilnim prodorom u drugost 

radi njegovog potËinjavanja i/ili saznavanja. Odnos prema 

drugosti moæe imati razliËite oblike ∑ saznavanje ili prevoappleenje 

u vlastiti jezik, ukljuËivanje u njega uz mijenjanje ili gubljenje 

ranije posebnosti, trpljenje drugog i drukËijeg, usvajanje svega 

πto je iza granice, ili razaranje i uniπtavanje drugosti. Bilo kako 

bilo, ustvrdljive su uzajamnosti straha, graniËne propusnosti i 

znanja. To simboliËki moæe biti iskazano jednadæbom: 

S = F (Z), 

gdje S oznaËava strah, Z znanje, a F naËin njihove uzajamnosti. 

S obzirom na to da je savremeni strah na neki naËin protegnuÊe 

ranijeg i, prema tome, uvijek i neizbrisani otisak ranijih trauma 

u ukupnosti ljudskog biÊa, te da njegovo trajanje u proπlom

mileniju odreappleuju dva vaæna razmeapplea ∑ prvo u 15. stoljeÊu, kada 

se u bosanska jastva i drugosti ukljuËuju i muslimani; i drugo u 

17. i 18. stoljeÊu, kada zapoËinje moderno ideologijsko ocrtavanje 

i preureappleivanje Ëovjeka, druπtva i svijeta ∑ uvidi u promjene 

znanja o sebi i drugima zahtijevaju odreappleivanje i usporeappleivanje 

bitnih sadræaja danaπnjih i davnih strahova od drugih. Ovo razmatranje 

smjera razviti postupak usporeappleivanja danaπnjih/modernih 

(S m ) i predajskih/tradicijskih (S t ) strahova u bosanskom 

druπtvu, i to na odabranim primjerima modernog tumaËenja odnosa 

meappleu razliËitim identitetima i njihovog nametanja predmodernim 

pojavama. OËekuje se da bi time bilo olakπano razumijevanje 

dolazeÊih promjena od modernih ideologija prema novoj 

prisutnosti intelektualnosti koja je suπtina perenijalne mudrosti. 

Ako se s pouzdanoπÊu moæe tvrditi da su strahovi i mrænje 

meappleu Boπnjacima, Hrvatima i Srbima uzrok opasnih i neuravnoteæivih 

napetosti meappleu njima, njihovo slabljenje moguÊe je 

smanjivanjem neznanja o sebi i drugima i nepropusnosti na granici 

prema nepoznatom. S obzirom na uËinke trajuÊih napetosti 

o kojima je ovdje rijeË, njihovo slabljenje i/ili otklanjanje jest 

potreba svih sudionika druπtvene razliËitosti. 

»ini se da glavno neznanje u modernim etno-nacionalnim 

ideologijama predstavljaju tumaËenja mjesta i uloge religijskih razlika. 

Uzrok tome jeste svedenost religije u moderni vidik, te nastojanje 

da se ona, kao takva, pozna u razdobljima koja su epistemski 

odreappleena posve drukËijim gledanjima na Ëovjeka, druπtvo i svijet. 

BuduÊi da je stanje pojedinaËnog jastva u modernom vidiku 

potËinjeno pothvatu preoblikovanja druπtva, valjalo bi strahove u 

katolika, muslimana i pravoslavaca xi dovesti u razgovjetniju vezu s 

njihovim saznanjima jednog o drugim. Ovdje Êe biti uvedena kakvoÊna 

uzajamnost meappleu tim pojmovima u sadaπnjem/modernom 

i predajskom/tradicijskom dobu bosanskog druπtva: 

S 

S 

S 

m 

k 

m 

m 

m 

p 

K 

M 

P 

m 

m 

m 

K 

K 

K 

m 

m 

m 

K 

M 

P 

m 

m 

m 

gdje su S k m , Sm m i Sp m strahovi katolika, muslimana i pravoslavca 

u danaπnjem/modernom dobu; K m K m , K m M m , K m P m odnosi 

katolika prema sebi, muslimanu i pravoslavcu, odnosno nepropusnosti 

granica jednog jastva prema vlastitoj otvorenosti i 

prema drugima, u svim ovdje razmatranim uzajamnostima; 

a N k m , Nm m i Np m neznanje katolika, muslimana i pravoslavaca 

u tom istom dobu. 

M 

M 

M 

m 

m 

m 

K 

M 

P 

m 

m 

m 

P 

P 

P 

m 

m 

m 

N 

N 

N 

m 

k 

m 

m 

m 

p 

xi Iako je ovo razmatranje 

govorniËki ograniËeno 

na odnose krπÊana i 

muslimana, s posebnim 

osvrtanjem na bosansko 

iskustvo, ono je suπtinski 

neodvojivo od izravne i 

neizravne prisutnosti i 

ukljuËenosti jevrejskog 

sadræaja u svakoj pojavi 

kojom se ovo 

istraæivanje bavi. 

225

xii Bosanski krstjani i 

krstjanice su Ëlanovi 

strogo ustrojene Bosanske 

crkve Ëije trajanje je 

neodvojivo od razliËitih 

oblika bosanskog druπtva 

i dræave od 12. do 15. 

stoljeÊa. Oni su sebe 

smatrali “pravom 

apostolskom crkvom” i 

odluËno su se 

suprotstavljali katoliËkoj 

i pravoslavnoj crkvi. 

Cjelinu te pojave Ëine 

zasebnost nauka, obreda i 

ustrojstva, koji su svoje 

pravdanje i tumaËenje 

smatrali neprekinutim i 

vjernim tokom predaje od 

Hristosa do njihovih 

duhovnih prvaka. Svoju 

zajednicu nazivali su 

“Bosanskom crkvom”, a 

sebe “krstjanima i 

krstjanicama”. Drugi su 

ih, suprotno njihovoj 

volji, nazivali 

“patarenima”, 

“hereticima”, 

“manihejcima”, 

“bogomilima”, 

“babunima”, itd. 

xiii Za ovo razmatranje 

uputna je uvodna tvrdnja 

u UËenju (Sura 2,1-3): 

To je knjiga ∑ neka nema 

sumnje! ∑ uputa svjesnim, 

koji vjeruju u Neizrecivo (...) 

226 

Ako se taj isti odnos postavi za posebnosti religijskih zajednica 

u bosanskom druπtvu 15. stoljeÊa u prethodnu kakvoÊnu 

matriËnu jednadæbu za odreappleeno tradicijsko doba, valja uvesti 

bosanske krstjane xii umjesto bosanskih muslimana. 

Nepropusnost na granici izmeappleu razliËitih jastava moæe biti 

predstavljena i neprevodivoπÊu njihovih jezika, znaËenja i simbola. 

Tako, ako jednom jastvu odgovaraju, naprimjer, nauk, 

obred i vrlina uobliËeni u katoliËanstvu, njegova granica prema 

muslimanskom i/ili pravoslavnom jastvu jest nepropusna toliko 

koliko su neprevodivi njihovi naukovni i obredni jezici, zna- 

Ëenja i simboli. Prevodivost znaËi da razliËiti sveti jezici, znaËenja 

i simboli vazda iskazuju, i pored cjelovite posebnosti, jednu 

i istu Neizrecivost, koja im je i korijen i plod, i poËetak i kraj, i 

unutarnjost i vanjskost. Pristajanje uz neizrecivost koju potvrappleuje 

jednota, a nju, potom, mnoπtvo jest sadræaj svake tradicije 

u izvornom znaËenju tog pojma. To je odnos u kojem pokazano 

dug ima prema Nepokazanom ili reËeno prema ©utnji. xiii 

I upravo tu je mjesto razluËenja izmeappleu moguÊnosti promjene 

straha u modernom i tradicijskom vidiku. U tradicijskom 

vidiku krajnji razlog straha jeste potpunost: strah od nje i prema 

njoj oslobaapplea od svakog drugog. Tada Se Jastvo pokazuje kao 

potpuna drugost ukupnom bivstvu koje pojave obznanjuju i 

svjedoËe. Tako, svaka pojedinaËnost bez obzira na svoju razliËitost, 

a to znaËi i svaki jezik, zadræava vezu s PotpunoπÊu, preko 

koje je prevodiva na svaku drugu pojedinaËnost, uz oËuvanje i 

snaæenje svoje posebnosti. Ta ukupnost postojanja obznanjuje 

Istinu: Ëovjek je sabranost sveg postojanja i on je zgusnuta ukupnost 

kozmosa. Oni su poput dva ogledala u kojima se Jastvo 

objavljuje u jastvima i obzorjima postojanja. Jezik, znaËenja i 

simboli mogu biti razliËiti, kako su to, naprimjer, manastiri, 

crkve, sinagoge i mesdæidi, ali u njima je spominjanjem Boæijeg 

Imena prisutna jedna i ista RijeË koja nadlazi njihovo prostorno 

i vremensko odmjeravanje. Preko te RijeËi oni su meappleusobno prevodivi 

i ne mogu biti svedeni samo na odnose koliËina i moÊi. 

Ako su i Ëovjek, i druπtvo, i svijet posve u dosegu razumskih 

moguÊnosti, oni su mjerljivi. Neizrecivost i nemjerljivost moraju 

biti ili zanemarene ili poreËene. Osloboappleenje od straha pretpostavlja 

znanje svega πto je izvan i naspram pojedinaËnosti. Ali, 

to je istodobno i pretpostavka da sve postojeÊe moæe biti naspram 

i protiv Ëovjeka koji Êe to savladati. U takvome vidiku kozmos 

nije istodobno i Ëovjek. Njegovi znakovi ne kazuju o istini 

na jednak naËin kako to moæe Ëovjek koji se sjeÊa svoje izvorne 

i konaËne savrπenosti.

4. NemoguÊnost jednostavnog prijenosa 

Danaπnje bosansko druπtvo jeste paradigmatiËan sluËaj za 

svijet kao cjelinu. Iako je povijesno, prostorno i jeziËki jedinstveno, 

ono je razdijeljeno u suprotstavljene etniËke, religijske i 

politiËke zasebnosti. Njihova danaπnja imena su Boπnjaci, Hrvati 

i Srbi. To nisu religijske zajednice. Ali, u njihovim etno-nacionalnim 

i politiËkim ideologijama religija Ëini sadræaj bez kojeg, 

izgleda, cjelina zasebnosti ne bi bila moguÊa. Religija zadræava 

svijest o historijskom trajanju. Ali, njezini nauk, obred i vrlina 

bivaju potËinjeni i preoblikovani zarad ukljuËenja u ideologijski 

nacrt. KljuËni pojmovi religije gube znaËenja koja imaju u tradicijskoj 

intelektualnosti. Njihova znaËenja su najËeπÊe izvrnuta u 

odnosu na izvorni smisao. Nastojanje da ta promijenjena zna- 

Ëenja budu koriπtena u opisivanju i prouËavanju minulih historijskih 

pojava neizbjeæno dovodi do krivih slika. Danaπnji 

krπÊanstvo ∑ i pravoslavno i rimokatoliËko ∑ i islam nisu i ne 

mogu biti pojmovi i pojave sa znaËenjem koje je jednako s onim 

u bilo kojem ranijem razdoblju. Jednostavno preslikavanje danaπnjih 

znaËenja u neka druga vremena ne moæe biti niπta do 

nasilje u postupku prikazivanja i tumaËenja povijesnih pojava. 

Posljedice tog su gubljenje religijske intelektualnosti u njezinome 

izvornome smislu. Jezik, znaËenja i simboli religijskog nauka 

i obreda gube svoju povezanost s vrlinom. Njihovo uklju- 

Ëivanje u ideologijsku naraciju i druπtvene pothvate oduzima im 

vezu s natpojedinaËnoπÊu. Tako, oni zadobivaju postojanje koje 

je odvojeno od Temelja, te se tumaËe kao sama zbilja. Iz tog 

proistjeËe izobliËenje svijesti koje proizvodi groteskne druπtvene 

pojave Ëiji su najgori oblici masovna nasilja i razaranja u dvadesetom 

stoljeÊu. Jednost pokazana u prividnoj dvojini jastva i 

Jastva biva raskoljena. Svijest o Ëovjeku, druπtvu i svijetu biva 

zamrznuta u nekoj od njezinih slika. Pri tome se poriËe njezina 

promjenljivost. Nema viπe zbilje jastva. Tako, uvjetna slika koju 

je jastvo prihvatilo biva proglaπena potpunom. »ovjek, druπtvo 

i svijet, koji su u neporecivom neskladu s tom slikom, moraju 

biti preinaËeni. Takav sukob ljudskog preoblikovanja svijeta radi 

njegovog usklaappleivanja s apsolutiziranom slikom, na jednoj, i 

vazda neuhvatljivom zbiljom, na drugoj strani, pokazuje se kao 

groteska u kojoj politiËka moÊ neizbjeæno proizvodi patnju, ubijanje 

i razaranje. 

Ova rasprava kani ukazati na taj odnos izmeappleu savremene 

slike Bosne ∑ u modernome i tradicijskom vidiku ∑ i naËina njezinog 

preslikavanja u prijelazno razdoblje petnaestoga stoljeÊa. 

227

xiv Sura 59, 19. 

228 

Savremene pojave ili proπirena moÊ modernih ustrojstava 

ne mimoilaze nijedan dio svijeta. Ali, one se u bosanskoj pojedinaËnoj 

i druπtvenoj zbilji pokazuju, moæda, na paradigmatiËniji 

naËin nego igdje na drugom mjestu. To druπtvo u svojoj ukupnosti 

Ëuvalo je ∑ intuitivno ili svjesno ∑ teænju da se uravnoteæe 

razliËitosti i prava na njih. Njegova moderna sudbina ogleda prilike 

svijeta kao cjeline. Zato se u njegovom jeziku, znaËenjima i 

simbolima, koji su povezani s religijskim razliËitostima, mogu 

prepoznati i razmatrati najvaæniji sluËajevi izobliËavanja religijskog 

u modernom i obrnuto. 

KljuËni pojmovi Religije mogu imati razliËite oblike i zna- 

Ëenja, ali ne mogu, sve dok pripadaju njoj, izgubiti vezu s Temeljem. 

Kada se to, ipak, dogodi, tada se oni ukljuËuju u ideologijski 

govor, u kojem zabrana u srediπtu ljudske otvorenosti zadobiva 

oblik neupitne ideologijske postavke. Tome odgovara pouka 

o zaboravu kao neznanju, u kojem se Ëovjek udaljava od svog 

jastva koliko je velik njegov zaborav Jastva: Ne budite poput tih 

koji zaboraviπe Boga, pa On dade da oni zaborave i svoja jastva; ti ∑ 

oni su pokvareni. xiv Tako religijski pojmovi imaju dva bitno razliËita 

znaËenja ∑ jedno u njihovom izvornom tradicijskom obzorju 

i drugo u modernosti. Ovisno o usvajanju jednog ili drugog 

od ta dva znaËenja, dobivaju se posve drukËiji vidici o Ëovjeku, 

druπtvu i svijetu. Ako je zabrana s transcendentnim razlogom 

uvedena samo s razumskim utemeljenjem u razoËarani svijet, 

ona ne moæe biti niπta do prihvaÊanje neizbjeænosti pogreπke ili 

laæi u ideologijskoj mapi kretanja od niæeg prema viπem. I svijet 

i Ëovjek poËinju, prema takvom tumaËenju, od ne-uma, te nekako 

dostiæu razvijenost tog ne u razum. To ne postaje nenadmaπiva 

pogreπka sveg razvoja, buduÊi da je ono poËelno i kao 

takvo poreËeno ili prikrito. Jedno od razrjeπenja te suprotstavljenosti 

smislu jest prihvaÊanje da je Istina jednom bila s Ëovjekom 

i svijetom, te ih poslije ostavila u samoÊi i dovoljnosti njima 

samim. 

Ustvrdljivi su razliËiti odnosi zbilje i njezinog imena. Promjene 

tumaËenja zbilje mogu dosegnuti takve razmjere da po- 

Ëetna stanja budu temeljito preoblikovana. Zbilja ostaje vazda 

jedna i ista, i pored toga πto se njezine slike i tumaËenja neprestano 

mijenjaju. Imena koja priliËe zbilji i njezinim slikama 

mogu ostajati u cijelom tom toku promjene s istim oblikom, ali 

s drukËijim znaËenjem. Mogu biti i zamijenjena posve novim. To 

πto danas oznaËavaju pojmovi katoliËanstvo, pravoslavlje i islam, 

Ëemu odgovaraju simboliËke kristalizacije njihovih nauka, obreda 

i vrlina u samostanima, crkvama, sinagogama i mesdæidima,

nije izvan te promjene slika i tumaËenja zbilje. Da je to tako, 

jasno moæe pokazati ispitivanje znaËenja pojmova molitva, mesdæid, 

crkva, hvaljenje, pomazanje itd, i to u dva vidika ∑ modernom 

i tradicijskom. 

Pojmu religija odgovara u njegovom izvornom znaËenju 

povezivanje preko znanja i bivanja, i to s ukljuËenoπÊu svjesnosti, 

jastva s Jastvom. Ponovno uspostavljanje te veze znaËi prepoznavanje 

istine u njezinoj slici ili uspravljanje prema izvornoj 

savrπenosti. Religijski nauk i obred nisu proistekli ni iz Ëega drugog 

nego iz tog prema Ëemu je usmjereno uspostavljanje veze ili 

uspravljanja. Oni su objavljeni ili spuπteni, kako bi u jastvu bili 

prepoznati i prihvaÊeni preko slobodne volje ili preuzimanja tog 

πto mu povjerava sama istina. Njihovi jezik, znaËenja i simboli 

prevode iz mnoπtva prema jednosti. A buduÊi da jednota potvrappleuje 

neizrecivo, mnoπtvo jezika znaËenja i simbola, πto znaËi i 

svetih nauka i obreda, zadræava punu prevodivost preko te jednote, 

koja se i spuπta i uzdiæe kao RijeË. Ona je i dostupna i odsutna 

u svakoj pojedinaËnosti, neovisno o jeziku, preko prisutnosti 

njezinog imena bez kojeg svijet, tvari i vremena ne mogu biti 

niπta do smrt pokrivena prividom æivota i moÊi. Samo na taj 

naËin razliËiti religijski jezici su meappleusobno prevedivi, πto jeste 

uvjet njihove moguÊnosti usmjeravanja jastva prema njegovom 

temelju. Slobodna volja kao zbilja jastva prepoznaje se u moguÊnosti 

otklona od Volje Jastva. Tek s takvom moguÊnoπÊu preuzimanja 

tog πto Ta Volja nudi pokazuje se ljudska zbilja: sje- 

Êanje ili zaboravljanje, prihvaÊanje ili odbijanje, te gubljenje ili 

pronalaæenje. Ako je ta moguÊnost razlike volje i Volje svedena 

na mjerljivi svijet, pri Ëemu isti oblici jezika, znaËenja i simbola 

zadobivaju drukËije sadræaje, njihov prijenos iz jednog u drugo 

doba nije moguÊ bez uzimanja u obzir suπtinskog preoblikovanja 

kroz koje oni prolaze iz jednog u drugi vidik. Modernost ne 

raskida svoju vezu s tradicijom odbacivanjem slijeda i trajanja 

jezika, znaËenja i simbola kao govornih oblika. Ona ih zadræava, 

ali ih suπtinski preobliËava. To πto im se daje uvoappleenjem u novi 

vidik nije moguÊe jednostavno prenijeti u njihovo izvorno obzorje 

u nasljeappleivanju jezika, znaËenja i simbola. »ini se da bi, u 

skladu s tim, bilo ispravnije govoriti o obrtanju ili izobliËavanju 

tradicijskog vidika u modernome negoli o raskidu meappleu njima. 

Prepoznavanje tog moglo bi doprinijeti shvaÊanju izvora i razloga 

moderne groteske kojom su pojedinaËne i skupne usmjerenosti 

prema Jastvu zamijenjene zamrznutim slikama ili tuma- 

Ëenjima Zbilje. 

229

Kolja MiÊeviÊ 

PRE©EREN, U JEDNOM DAHU 

Preπeren i Mozart 

I o Preπernu se ∑ kao i o Mozartu ∑ sve zna. Tako izgleda. 

Mozartolozi i preπernolozi su dve porodice znalaca koji su, svaki 

na svoj naËin, ali ponekad i zajedniËki ∑ jer postoje izvesne taËke 

oko kojih bi bilo besmisleno sporiti se ∑ uπli u sve pore njihovih 

dela. Uzmemo li, u srazmeri sa prostorom i vremenom koje zahvataju, 

i podrazumevajuÊi izraæajne moguÊnosti jezika njihovih 

tako razliËitih umetnosti, mogli bismo reÊi da je Preπeren po fascinaciji 

koju izaziva sasvim ravnopravan sa velikim Mozartom. 

ZajedniËko im je to πto su obojica postali slavni tek nekoliko godina 

posle smrti, a to je izgleda i jedina stvarna slava za koju 

moæemo pretpostaviti da Êe trajati do kraja sveta. Mozartov pohod 

na taj svet zapoËeo je objavljivanjem njegove prve biografije 

iz pera Niklausa fon Nisena, a Preπernov u trenutku kad su 

Josip JurËiË i ©tritar objavili njegove pesme, 1866. 

SliËan je i naËin na koji su umrli: u mukama, iscrpljeni borbom 

protiv iste sile, sa sliËnom boleπÊu, boreÊi se do poslednjeg 

trenutka; Mozart, dajuÊi uputstva svom uËeniku Franzu Xaveru 

Süssmayru kako da privede kraju Rekvijem; Preπeren, savetujuÊi 

svoju sestru Lenku πta od onoga πto ostaje neobjavljeno za njim 

treba uniπtiti a πta ne. Uostalom, povodom tog uputstva treba 

ipak naglasiti da joπ uvek postoji nesporazum i zagonetka koja 

verovatno nikada neÊe biti razreπena. 

Obojica iscrpljeni borbom protiv iste nimalo metafiziËke sile. 

Koje iste sile? Bila je to austrijska administracija dovedena do 

savrπenstva tokom vladavine Marije Terezije, i Ëiji je odliËan nastavljaË 

bila ona koju je sprovodio Meternih. Jer, obojica su se, i 

Mozart i Preπeren, grubo ogreπili o tu administraciju joπ u svojim 

mladostima. Nema sumnje da je nadimak “freigeist” bio prilepljen 

Preπernu joπ dok je studirao u BeËu; jer je i on, poput 

Mozarta, imao “odreπen” jezik, kao πto je Mozart izopÊen iz Terezijinog 

carstva joπ mlaapplei, u Ëetrnaestoj godini, kada ga je prosvetljena 

carica “giljotinirala” jednim pismom-dekretom kojim je 

delikatno i utoliko okrutnije zabranila svom sinu Ferdinandu, da 

uzme u sluæbu tog “prosjaka”, “vagabunda”, ne udostojivπi se da 

ga u tom pismu ∑ koje Mozartolozi nisu smeli da tumaËe onako 

231

232 

kako to pismo zahteva, inaËe bi vratili Mozartologiju na polaznu 

taËku ∑ imenuje! 

A koja je bila Mozartova greπka? Ta πto je, na “muziËkom dvoboju” 

u Milanu, l772, svojom operom-serenadom “Ascanio in 

Alba” pobedio Terezijinog zvaniËnog i milog kompozitora Johanna 

Hasea, odnosno njegovu operu “Ruggerio”! Meappleutim, ono πto je 

veÊ ostareli Hase primio s potpunom sveπÊu da ga je pobedio bolji, 

pred kojim stoji zvezdana buduÊnost, carica, u neobuzdanoj moÊi 

i besna kao da je izgubila kakvu bitku greπkom kakvog nespretnog 

generala, nije mogla da oprosti. Pismom sinu Ferdinandu, koje je 

imalo vrednost opπteg dekreta, ona je unapred zatvorila sva vrata 

na koja Êe Mozart kucati sledeÊih dvadesetak godina u nadi da Êe 

iza njih pronaÊi pokrovitelja koji Êe mu omoguÊiti da na miru 

razvija svoju umetnost zvukova, ali mu se nijedna neÊe otvoriti! 

Ne znam da li je ijedan preπernolog ispitivao podrobnije Preπernov 

beËki dosije, koji verovatno joπ uvek postoji. »injenica, 

Ëesto podvlaËena, da mu je administracija u nekoliko navrata 

onemoguÊila da otvori vlastitu advokaturu samo je Ëinjenica. 

Mnogo bi znaËajnije bilo doÊi do teksta tih odluka koje mora da 

su joπ uvek pohranjene u kakvom od sumraËnih uglova kakvih 

administracijskih sobica, pod zemljom, kako ne bi zauzimale bitniji 

prostor! Kada su policijski douπnici utvrdili da je Preπeren 

veÊ pri kraju, izmuËen kao muËenik na toËku, BeË se najzad smilovao 

i, dve godine pred smrt, pesnik je mogao da postane advokat, 

advokat pesnik, ali u rodnom Kranju... Istim datumom, 23 

juni ?? l847, oznaËena je i cenzorska odluka s odobrenjem da Dr. 

Preπeren moæe πtampati svoju pripremljenu zbirku pesama! Isti 

dan, kakva izopaËena podrugljivost i kakva mraËna odluka kakvog 

administratora sklonog morbidnim igrama zaumnih podudarnosti. 

Jer ta prividna milost ∑ dodela advokature i dozvola za 

πtampanje stihova, uz zahtev da Zdravica bude “okrnjena” za 

jednu strofu ∑ u stvari je bila poslednji Ëin okrutnosti jedne sile 

Ëije je konce, uæad i mreæe Preπeren tako pronicljivo raskrinkao 

u poslednja dva soneta iz Soneta nesreÊe. 

Sagledani tako, kao ærtve jedne iste sile, austrijske administracije, 

Mozart i Preπeren su izvanredno bliski i na izvestan naËin se 

nadovezuju u nama. Ako se dogodi da zaista pokrenem proces protiv 

Marije Terezije zato πto je ubila veÊ u povoju svoga najboljega 

Ëoveka, a to je osnovna tema mog nedavno πtampanog romana 

MOZART, zloËin Marije Terezije, Preπeren Êe na tom procesu biti veoma 

bitan “dokazni” sluËaj, na kome Êe se joπ vidljivije razotkriti taj 

zloËin protiv ËoveËnosti ∑ upravo zbog toga πto je Preπeren pripadao 

vremenu koje je joπ uvek naπe, koje joπ nismo u potpunosti

shvatili. Ali, ne treba zaboraviti da je i Mozart naπ savremenik, viπe 

nego πto je to bio za one koji su, samo sluËajno, æiveli uporedo s 

njim i koji, sve u svemu, nisu razumeli ono πto mi danas razumemo 

u njegovoj umetnosti. I πto za sva vremena volimo. 

Svakako, porediti Mozartovu muziku s Preπernovom poezijom 

bilo bi ne samo nategnuto, nego i nepotrebno. Pre bismo 

mogli, na osnovu njihovih tako razliËitih dela, da uspostavljamo 

sve moguÊne razlike u postupku, πto nas takoapplee ne bi dovelo do 

znaËajnijih zakljuËaka. Ali, Ëinjenica da su, svaki u svome vremenu, 

æiveli pod nebom jedne iste i slobodnim umetnicima nimalo 

sklone sile, Mozart i Preπeren ∑ bez obzira na sve tako oËigledne 

razlike u njihovim prirodama, ili moæda upravo zbog 

toga ∑ zaista su veoma bliski i Ëak se, ako tako mogu da kaæem, 

sjedinjuju u naπem duhu; jer sluËaj jednog pomaæe nam da bolje 

shvatimo sluËaj drugog, iako ne raspolaæemo nikakvim dokazom 

da je Preπeren ikada Ëuo ijednu Mozartovu notu! 

Preπeren i Beethoven 

Nekome se ova muziËka poreappleenja s Preπernom mogu uËiniti 

preteranim i neodræivim. Zaista, kao pesnik, Preπeren i nije 

imao nikakav kompleks muzike; u njegovim stihovima ne nalazimo 

pojedina mesta koja bi nas upuÊivala na to da izvesna “zvu- 

Ëna vrela” dolaze od nekih od kompozitora s kojima ga poredim, 

ukoliko je ovde uopπte reË o poreappleenjima. Takoapplee, u njegovim 

pismima ne nailazimo ne samo na bilo kakve ozbiljnije napomene 

o velikim stvaraocima, njegovim savremenicima, kao πto su 

Beethoven, Schumann, Chopin, Schubert... i joπ mnogi drugi, 

nego ni o klasiËnoj muzici njegovog vremena uopπte. 

»uvena Mallarméova reËenica, “doπlo je vreme da poezija 

preuzme carstvo koje joj je muzika bila preotela...”, nije mogla 

zalebdeti na Preπernovim usnama, niti zaπkripati na vrhu njegovoga 

pera. Zaista, bez velikog kruæenja oko te teme, moæemo 

zakljuËiti da je Preπeren suπtinski i bez ikakve nostalgije razdvajao 

muziku od poezije i da je potpuno izbegao opasnosti da traæi 

izmeappleu te dve umetnosti bilo kakva tesnija proæimanja. Preπeren, 

kao pesnik, nije zavideo muziËaru, i po tome je takoapplee 

jedan od najizvornijih koje je Evropa posedovala. 

»ak i Goethe, koji nikada nije sasluπao nijedan od brojnih 

liedera koje je Schubert napisao na njegove stihove, Ëesto osrednje; 

koji je ∑ nakon πto mu je mladi Mendelssohn odsvirao 

klavirsku varijantu Beethovenove “Pete simfonije” ∑ izjavio kako 

233

234 

mu nije jasna sva ta grmljavina ∑ Ëak ni takav Goethe nije bio 

“bez uha” i moæemo smatrati izvanrednom njegovu izjavu da je 

muzika prestala s Mozartom! 

Prema nekim svedoËanstvima koja su doprla do nas, izgleda 

da Preπeren nije imao lep glas, niti je pokazivao posebno zanimanje 

za muziku, u svojim razgovorima, po ljubljanskim krËmama, 

ili u »opovom kabinetu. Taj nedostatak ∑ ukoliko moæemo 

tako reÊi ∑ u stvari mi se Ëini jednim posebnim kvalitetom; neËim 

πto je omoguÊilo da se njegova verba razvija samostalno i da se bistra 

voda njegovog jezika uopπte ne zamuÊuje zvuËnim kristalima 

palim u nju sa strane. Njegova otpornost prema “zvuËnom zvuku” 

imala je presudan uticaj na razvoj Preπernovog “pesniËkog zvuka”, 

odnosno ritma, svih ritmova, i to ne samo onih koje je on sam 

izmislio ∑ vrhunac tog traganja je pesma “Pesniku” ∑ tim isklju- 

Ëivo verbalnim konstrukcijama, nego i onih koje je preuzeo iz slovenaËkog, 

i Ëak austrijskog folklora, u prvom redu “alpske podoknice” 

koji su iskonski usaappleeni u duh tih naroda. Ti ritmovi su nesumnjivo 

opsedali i kompozitore, od baroknih do Mozarta, i posebno 

od Haydna, Beethovena sve do Brucknera; i pored svega toga, 

kod Preπerna s lakoÊom uoËavamo i ustanovljujemo svest i 

svesnost o moguÊnostima razliËitih razvijanja i jasno razgraniËavanje 

na zvuËnu, tj. muziËku i jeziËku, tj. pesniËku suπtinu. 

Meappleu savremenicima kojima se mogao pribliæiti, naroËito 

poslednjih godina boravka u BeËu, bio je i Beethoven. Jer nije bilo 

moguÊno æiveti u tom gradu oko l825, a ne Ëuti za tog kompozitora 

koga je veÊ slavio sav evropski svet, ili ne Ëuti, makar u prolazu, 

kakvu njegovu melodiju, ili refren, u kakvom vrtu nedeljom 

ujutru; ili u kakvoj krËmi ∑ gde je Preπeren, joπ stidljivo, zalazio ∑ 

u vinskom dimu, uveËe! Da li je dokazano da je Preπeren prisustvovao 

nekom koncertu u nekoj od beËkih koncertnih dvorana, 

jer ne verujem da je ikad bio pozvan u kakav beËki salon gde 

je izvoappleena, u prvom redu, muzika majstorâ savremenikâ. 

Beethovenova “horska” simfonija izvedena je tokom l824. 

godine; Preπeren je u tom trenutku joπ uvek student u BeËu. Ipak, 

nikakvog traga u njegovoj saËuvanoj prepisci, ili kakvom drugom 

zapisu, o tom prvorazrednom dogaappleaju! »ak ni Ëinjenica da 

je Beethoven, veÊ ovenËan oreolom mitskoga muziËara, u tome 

dèlu genijalno povezao muziku i poeziju, odnosno Schillerov 

tekst masonske ode, nije izgleda posebno privukla Preπernovo 

uho! Ali, mi o tome ipak ne znamo niπta pouzdano i iz opreznosti 

treba da se zadræimo na tome “izgleda”. 

Preπeren je posedovao vlastitu logiku ∑ koju je studiranje prava 

samo sreÊno pojaËavalo, u to sam ubeappleen ∑ najliËnija zapaæanja i

povezivanja. BuduÊi oniriËni advokat i pesnik ne toliko sloæenog 

koliko promiπljenog “lirskog” kontrapunkta koji je ikad izgraappleen u 

ijednom evropskom jeziku, imao je prava da na potki tih refrena 

Ëutih u prolazu, pa makar oni dolazili od Mozarta, Haydna ili Beethovena, 

izgraappleuje svoju viziju o muzici znajuÊi da sve to nema posebne 

veze s onim πto ona namerava da uËini; i da Ëak postoji opasnost 

da potpuno predavanje zavodljivoj muzici donekle “otupi” 

njegovu strelu. Jer, Preπeren je, kao i veliki Nemac ustoliËen u BeËu, 

bio Strelac; to je astroloπka Ëinjenica kojom bi se mogla objaπnjavati 

njegova hirovitost, njegovo “sve ili niπta” u odnosima sa veËnom 

muzikom; ali hirovitost dignuta do stepena metafiziËke otpornosti. 

ZakljuËak je priliËno paradoksalan: da bi se “odbranio” od te 

Velike Muzike, od koje je sve brujalo oko njega dok je boravio u 

BeËu, i u onim æivotnim godinama kad je gotovo svako biÊe veoma 

osetljivo na njenu magiju i energiju, Preπeren se moæda zadovoljavao 

tim usputnim napevima i skromnim, prigodnim ostvarenjima 

∑ tim zvuËnim drobiæem ∑ poput one slavne Beethovenove 

bagatele WoO. 59, poznatije pod naslovom “Pismo za Elizu”, 

poput Mozartovog “Turskog marπa” ili Schubertove “Maapplearske 

melodije”; prepuπtajuÊi da upravo ta takva, opπta i kao bezopasna 

dèla, pokrenu u njemu izvesnu uspavanu muziËku energiju. 

Moæda je upravo zbog tog “otpornog” odnosa s muzikom 

Preπeren uspeo izbeÊi svome vremenu i ne postati, kako su neki 

znali da kaæu, bidermajerski pesnik. Naprotiv, Preπernov bidermajerski 

muziËki ukus, onaj koji Ëini da se razneæimo na nekoliko 

slatkih akorda, u potpunosti ga je zaπtitio od te opasnosti. 

Ali, Preπeren je i zagonetan pesnik. On kao da je oËevidnu 

saæetost svog dela nadgradio asocijacijama i aluzijama, dubljim 

nego πto se to moæe uËiniti na prvi pogled. Moæda u tom smislu 

treba Ëitati i jedan stih iz “Krπtenja na Savici”, koji bi nakon 

svega mogao biti i utisak-odjek preostao u Preπernu posle Ëitanja 

Schillerove ode, ili moæda u znak seÊanja na sluπanje (ali gde? i 

kada?) pomenute Beethovenove “Devete simfonije”, izvedene u 

BeËu u godini kad je on napuπtao taj grad s diplomom buduÊeg 

oniriËnog advokata u svome skromnom prtljagu: 

Ljudje vsi bratje, bratje vsi narodi. 

Preπeren je taj stih stavio na usta Sveπtenika, a to je bio samo 

jedan od naËina da se uguπi bilo kakva deklarativnost, i da nam ne 

omoguÊi da odmah prepoznamo ono Schillerovo-Beethovenovo: 

Alle Manschen werden Brudher. 

235

236 

Ovako “preveden” iz note u slovo, taj betovenovski savet i 

zavet deluje mnogo jaËe i trajnije od bilo kakvog zapisa ili usputnoga 

svedoËanstva. 

Beethoven je blizak Preπernu i po zanimanju za poeziju 

tragiËnog pesnika Gotfrida Augusta Bürgera; veliki majstor iz 

Bona, koji je najveÊi deo æivota proveo u BeËu, napisao je melodije 

za nekoliko Bürgerovih pesama od kojih je za nas posebno 

zanimljiva ona pod naslovom “Uzajamna ljubav”, Gegenliebe, 

koju je Beethoven komponovao 1795, pet godina pre Preπernovog 

roappleenja. 

Ali, Beethoven nije zaboravio ni tekst ni melodiju i, mnogo 

kasnije upotrebio ih je u pisanju svoje Ëuvene “Horske fantazije” 

koja je neka vrsta klavirskog koncerta u jednom dahu, s horom 

i solistima u zavrπnom stavku. Kad znamo da je ta privlaËna 

Fantazija bila za Beethovena kao jedna pripremna veæba za komponovanje 

grandiozne “Devete simfonije”, onda i Bürgerovo prisustvo 

u svemu tome dobija jednu posebnu vaænost. 

Beethoven je liËno izveo tu Horsku fantaziju u BeËu, 1808., 

i to je postalo jedno od njegovih najpopularnijih dela; lako 

pevljivo, postalo je predmet najraznovrsnijih aranæmana, koji 

najverovatnije nisu usreÊivali Beethovena, ali to je moæda bio 

najjednostavniji naËin da ga i Preπeren, u svojim lutanjima 

BeËom i njegovim krËmama, Ëuje u prolazu, i zauvek upamti. 

Preπeren i Paganini 

Paganini je jedini kompozitor Ëije se ime pojavljuje u Preπernovim 

stihovima. I, treba odmah naglasiti, u najsreÊnije izabranome 

trenutku. Kada njegov “ludi godec” ostane na poslednjoj 

æici, neizbeæno se pred nama pojavljuje lik “appleavoljeg violiniste”, 

onog iz –enove. Ko zna, moæda je Preπeren ideju za “Æensku vernost”, 

odnosno o muziËaru koji postupno i neodoljivo ostaje 

veran svome instrumentu, “izvukao” iz podatka koji je mogao, 

tokom 1839. proËitati u Illyrisches Blatt, da Niccolò Paganini svira 

samo na jednoj æici. Paganini je umro godinu dana kasnije. Ta 

duga pesma je, naroËito u svojim poslednjim distisima, gde se i 

pojavljuje njegovo ime, nekakav Preπernov memento mori velikom 

virtuozu. 

Paganini je umro 27. maja l840., taËno godinu dana nakon 

Julijinih zaruka, 28. maja 1839.! NeobiËna podudarnost, koja je 

za Preπerna imala utoliko viπe (simboliËnog) znaËaja jer je povezivala 

veoma intimni trenutak sa smrÊu jednog umetnika koga

je, bar po imenu, dobro poznavao i koga je moæda ∑ iako to nikada 

neÊemo pouzdano saznati ∑ sluπao u vreme dok je studirao u 

BeËu, oko l826-28, poπto je Paganini viπe puta svirao u tom 

gradu. Nije uopπte preterana legenda po kojoj je Paganini zasenio 

Franza Schuberta u trenutku kada je ovome bilo potrebno 

najviπe svetla i razumevanja! U Groveovom MuziËkom reËniku, 

koji Paganinija naziva “free artist”, isto kao πto je Preπeren bio 

“Freigeis”, Ëitamo ovu reËenicu: “Nakon πto je l828. osvojio 

BeË...” A Preπeren je te iste godine doktorirao pravo u tom gradu. 

Preπeren je u Ljubljani, joπ kao gimnazijalac, ali i kasnije, 

kad se konaËno vratio iz BeËa, mogao sluπati od svojih starijih 

prijatelja odjeke koncerta koji je Veliki Virtuoz odræao u tom 

gradu, l802., kao dvadesetogodiπnjak, kojom prilikom mu je Filharmonijsko 

druπtvo uruËilo diplomu poËasnog Ëlana, 27. juna 

iste godine. Nema sumnje da su o Paganinijevom sviranju priËali 

razna Ëuda; ali Preπerna je verovatno najviπe zanimala ta “poslednja 

æica” ∑ “la plus haute corde”, kako ju je nazvao Charles 

Baudelaire u jednoj svojoj pesmi ∑ koja je za njega bila slika 

konaËnog stanja umetnika koji je odbacio sve suviπno na svome 

instrumentu, u svome dèlu. Za Preπerna je taj umetnik u prvom 

redu pesnik koji, tako, Ëini isto πto i istinski muziËar, ili slikar: 

oslobaapplea svoju umetnost, samoga sebe. Ali takvi su veoma retki, 

poπto postoji velika opasnost da ta sposobnost virtuoznog izraza 

obesmisli sadræaj. Preπeren, ljubitelj ravnoteæe, Ëovek halucinantne 

simetrije, dobro je osetio “duπu virtuoza” . On je imao takvu 

duπu. I ma koliko se u prvi mah moæe uËiniti da to nije taËno, 

ipak jeste. Jer Preπernova virtuoznost ne sastoji se u nagomilavanju 

svih ukrasa oko glavne metafore pesme, nego naprotiv u 

otklanjanju svakog od tih takvih suviπnih ukrasa, bili oni ritmi- 

Ëki, versifikacijski ili neki drugi. Umetnost se sastoji u odbacivanju 

svega suviπnog, ne u dodavanju nepotrebnog. Izmeappleu te 

dve krajnosti postoje veËne sumnje, dorade i prerade... 

Preπeren je kuπao sve ritmove koji su “lebdeli” u vazduhu 

njegove epohe; uspostavio je, kao kakav neumoljivi i blagonakloni 

zakonodavac, jasna pravila versifikacije-ritmovanja koja su 

pre njega, od Stefana ModriËeka do Vodnika, bila bliæe improvizaciji 

nego jednom sreÊno uspostavljenom i primenjenom sistemu. 

Jer, kod Preπerna se, bolje nego kod veÊine pesnika njegovoga 

vremena i onih koji su mu neposredno prethodili, pa i onih 

koji su doπli neposredno za njim, oseÊa ta briga da izmeappleu 

onoga o Ëemu se govori i onoga kako se o tome govori postoji 

ravnoteæa u kojoj pomanjkanje najmanje Ëestice, u potrebnom 

trenutku, uniπtava celinu. Takvu napetost i ravnoteæu moæe 

237

238 

istovremeno ostvariti samo istinski virtuoz, onaj koji svira zatvorenih 

oËiju ili piπe pesmu u hodu, i veÊ gotovo zavrπenu 

prenosi je na hartiju. 

Preπeren je bio takav. I pored priliËnog broja prepravki ∑ 

moglo bi se povremeno govoriti o varijantama, kao povodom 

poËetka “Sonetnog venca” ∑ koje je Ëinio na vlastitim pesmama, 

ili prevodima ∑ “Lenoru” je usavrπavao punih pet godina pre 

nego πto ju je πtampao ∑ ipak moæemo tvrditi da se njegova glavna 

pesniËka laboratorija nalazila u njegovom duhu, u njegovom 

mozgu. Kad znamo da je Preπeren, u prilikama kad ga je u 

druπtvu ponekad znala uhvatiti istinska æivotna radost, bio u 

stanju da se izraæava direktno u stihovima ∑ pripremljenim? ili 

improvizovanim na licu mesta zavisno od okolnosti i prisutnih? 

∑ takav se zakljuËak nameÊe kao sam od sebe. 

To znaËi da je Preπernova pesniËka tehnika bila neka vrsta 

nevidljivoga rada, πto svakako nije bilo bezrazloæno: Ëovek koji ∑ 

iz razloga koje svako moæe lako zamisliti ∑ nikada, na primer, 

nije dozvolio da bude portretisan, Ëak ni u tim trenucima radosti, 

najËeπÊe u kavani, kroz vinski plamen, svakako je imao 

jakih razloga da “zaπtiti” svoju umetnost. U toj taËki slovenaËki 

pesnik opet se susreÊe s virtuoznim Talijanom koji najËeπÊe nije 

zapisivao svoje kompozicije, iz straha da ih osrednji muziËari ne 

bi zloupotrebili banalizovanjem i pojednostavljivanjem njegove 

umetnosti. VeÊi broj Paganinijevih rukopisa pronaappleen je nakon 

njegove smrti, a naslednici i muzikolozi su imali dosta problema 

dok nisu uneli konaËniji red u njihov nastanak. Na primer, niz 

od dvanaest violinskih sonata koje je Paganini napisao vrlo 

mlad, od 1805. do 1809., za vreme boravka u gradu Lucca, otkriven 

je i snimljen pre samo nekoliko godina, 1999! 

Preπeren je za æivota doæiveo ne baπ da ga potkradaju, poπto 

je oprezno i pomalo objavljivao, ali je zato imao priliku da se 

“brani” od tekstova koji su mu bili pripisivani, πto je isto tako 

opasno. Posle njegove smrti, mnogi su hteli ∑ iz razliËitih razloga 

∑ da dopune njegovo delo i liËnost, kroz dopisane stihove ili 

manje-viπe istinite anegdote. U tu skupinu spada i Preπernov 

katren koji je kasnije dobio naslov “Preπernova vera” i koji niko 

nikada nije video zapisan pesnikovom rukom. Jedini nepobitni 

dokaz da je on Preπernov nije poπtenje onoga koji je taj katren 

saËuvao u svojim seÊanjima i saopπtio ga mnogo godina posle 

pesnikove smrti, nego filosofska misao ∑ koju treba uzeti s puno 

ozbiljnosti ∑ i razigrana virtuoznost kojom je ta misao izreËena. 

Jedan redak, drugde nepostojeÊi spoj. Poput kakvog savrπenog (a 

koji nije?) Paganinijevoga kaprica!

Preπeren je nepobitno dobro znao kako se zvao Veliki italijanski 

virtuoz Ëije se prezime ipak nalazi “okrnjeno” u pesmi 

“Æenska vernost”: Paganìn umesto Paganini! U prvom trenutku 

uËini nam se da je to iskljuËivo zbog sile ritma kojim je Preπeren 

“vodio” svoju pesmu, ili ona njega, sve do kraja. I to je taËno. 

Ali, taj Ëisto tehniËki potez ∑ koji bi ostao prazan, neplodan, 

dakle ne neophodan, da nije opravdan kakvim viπim razlogom: 

jer ne “krnji” se jedno takvo ime tek zbog potreba ritma, nego bi 

pre trebalo prilagoditi ritam tom imenu ∑ taj Ëisto tehniËki potez 

nadgraappleen je slikom kojom Preπeren sugeriπe celu ideju pesme: 

oduzimajuÊi Paganiniju poslednje slovo-slog njegovog prezimena, 

on upravo saæima Ëitavu ideju pesme tako πto tim oduzimanjem 

jednog sloga-slova u nama stvara utisak ∑ koji oseÊamo 

gotovo fiziËki, kao da smo i sami prisutni u pesmi ∑ pucanja 

jedne æice za drugom, dok se ne ostane na poslednjoj, najviπoj, 

onoj najizraæajnijoj. 

Ovim izvanrednim efektom, sprovedenim s toliko prisnoga 

sklada, Preπeren se pridruæuje talijanskoj virtuoznoj πkoli Ëiji su 

najbolji predstavnici Arcangelo Corelli, Domenico Scarlatti i 

Niccolò Paganini, koji su svi iziπli ∑ Ëinjenica koju do sada nije 

ustanovio nijedan talijanski dantolog ∑ iz beskrajnih preplitanja 

Danteovih terca-rima. A kao πto znamo, Preπeren je nauËio 

mnogo toga kreÊuÊi se njihovim beskrajnim lavirintom. 

Susret u KrËmi “Kod Srebrnog Zmijca” 

France Preπeren sedeo je za stolom, sam, ali kao da oËekuje 

nekoga. Pred njim je stajala Ëaπa neodreappleenog piÊa, ispijena dopola. 

Moglo bi se, s ove udaljenosti, reÊi da je bilo oko pet sati 

popodne. Vani je padala kiπa, grane visokih stabala gotovo su 

udarale o okna krËme njihana vrtloænim vetrom kakav zna da 

nas ponese krajem oktobra. Ni leto, ni jesen, a ponekad se Ëini 

da je veÊ poËela zima, ali bez snega. Takvo je bilo raspoloæenje 

prirode kad je nepoznati slovenaËki pesnik France Preπeren odlu- 

Ëio da prekoraËi prag priliËno Ëuvene beËke krËme “Kod Srebrnog 

Zmijca”. Iako se veÊ pripremao da poloæi svoj doktorski 

ispit, iako je veÊ dobro poznavao BeË, Preπeren je joπ uvek oseÊao 

u sebi snaæni pritisak nekakve, ne bismo rekli provincijalne, 

stidljivosti koja ga je spreËavala da slobodnije ulazi u prostore 

gde ljudi kroz æamor, u dimu cigara i mirisu raznih piÊa, raspravljaju 

o stvarima koje su njega privlaËile najviπe zbog toga πto 

su mu se Ëinile kao zabranjene. Upravo zato je izabrao ovaj 

239

240 

“prelazni” trenutak dana, ni podne ni veËe, kad su kafane kao u 

predahu, a posluæitelji sanovni i liπeni one ponekad napadne 

usluænosti. Svu tu posebnu atmosferu oseÊao je u sebi i oko sebe, 

sedeÊi sam za tim stolom, s pogledom uperenim u dalj, tog dana 

krajem oktobra 1825. godine, kad se vrata priliËno iznenadno i 

naglo otvoriπe i u prostoriju nahrupi, upravo bi se tako moglo re- 

Êi, jedan mladi Ëovek, koju godinu stariji od Preπerna, umotan u 

nekakav sivi plaπt koji je njegovom pomalo bucmastom licu 

uokvirenom kovrdæavom i neurednom kosom ∑ bar sudeÊi prema 

Ëupercima koji su virili ispod cilindra koji novodoπli gost 

skide i nespretnim i hitrim pokretom spusti na prvi sto koji mu 

je bio pod rukom, a zatim pogleda vrlo odluËno po sali, kao da 

traæi nekoga, blago zadræa pogled na Preπernu i gotovo mu se 

neosetno nakloni, kao da ga pozdravlja, pokret koji bi verovatno 

uËinio i da je krËma bila dupke puna. Tek πto je uËinio taj 

pokret, pored njega se naapplee jedan od kelnera koji prihvati njegov 

plaπt i rukavice, i naklonivπi se, pozdravi ga s osmehom koji 

je odavao i poπtovanje i prisnost: 

“Dobardan, gospodine Schuberte! Mozartov klavir vas Ëeka!” 

Preπeren je Ëuo i video sve πto se upravo dogodilo pred njim, 

ali je tek nakon kelnerovih nekoliko reËi shvatio, a ubrzo i ugledao, 

kako se u samom uglu priliËno izduæene prostorije ∑ iako 

pokriven crnim velom ∑ nalazi jedan klavir, bolje reÊi pijanino, 

tako diskretno prisutan da se Preπeren i nije zaËudio πto ga pre 

toga nije primetio. I zaista, umesto da sedne za jedan od brojnih 

stolova, mladiÊ koga je kelner oslovio sa “gospodine Schuberte” 

trapavim ali odluËnim korakom uputi se prema instrumentu, i 

veÊ je sedeo na nekakvom tabureu koji mu je jedan drugi kelner 

prethodno pripremio. 

Schubert poËe da prebire po klaviru, Ëije su dirke ponekad 

oËigledno bile raπtimane, ali πto njega izgleda ni najmanje nije 

ometalo da sa puno poleta preleÊe svojim prstima ne samo od 

jedne do druge, nego od Ëitavog buketa belih ili crnih, kao da je 

iz svih zajedno izvlaËio najvedrije i najpunije skladove. 

Preπeren oseti nekakvu magiju koja ga je doticala zahvaljujuÊi 

tom zdepastom telu, koje je video tek s leapplea, pred kojim je 

nastajala muzika kakvu pre toga u svome æivotu nije nikada Ëuo. 

»arolija je trajala i trajala, a Schubert je samo povremeno ispruæao 

ruku prema peharu s pivom koji je s neverovatnom veπtinom 

∑ i kao liËeÊi na one koji listaju partiture pijanisti za vreme 

koncerta ∑ ispijao ne gubeÊi ni najmanji deliÊ muzike koju je svirao. 

U jednom trenutku zasta, oseÊalo se da o neËemu napeto 

razmiπlja i onda, kao krunu svega, odsvira kratku kompoziciju

(Preπeren pomisli u sebi: ova je trajala oko tridesetak sekundi) i 

naglo se diæe uz pljesak kelnera i gazde gostioniËara koji je izgleda 

celo to vreme kunjao negde u uglu ili je neosetno uπao u prostoriju, 

s druge strane, i, da ne bi remetio sviraËa, ostao da stoji iza 

vrata. I Preπeren, gotovo nesvestan πta Ëini, zapljeska. Ali, udarajuÊi 

rukom o ruku, dlanom o dlan, oseti u sebi nekakvu toplinu 

i prijatnost kakve dotad joπ nikad nije osetio. Gospodin Schubert, 

nakon πto je izmenjao nekoliko reËi sa poslugom, naapplee se munjevito 

pred Preπernovim stolom i, dok je ovaj nespretno i nespremno 

ustajao, pruæi mu ruku, uz osmeh i ovih nekoliko reËi: 

“Franz Schubert, beËki kompozitor, ali se o tome joπ ne zna toliko 

koliko bi trebalo da se zna i koliko Êe se jednoga dana svakako 

znati!” 

Preπeren stisnu Schubertovu meku ruku, joπ vrelu od muzike 

koju mu je ponudila, i reËe svoje ime. 

“Retko se dogaapplea, dragi prijatelju, da se u jednoj ovakvoj 

gostionici naappleu dva Franca nasamo; hajde da nazdravimo za taj 

susret!” 

Preπeren tek tada primeti da je jedna kelnerica, gotovo leteÊi 

kroz vazduh, napunila njegovu Ëaπu istim piÊem koje je on, dok 

je sluπao muziku, neosetno bio ispio do dna! VeÊ su im se pehari 

zvonko sudarali u vazduhu, a pogledi se svetlucavi ukrπtali uz 

obostrano nazdravljanje. 

“Dakle, vi ste Slovenac, ako me uho ne vara, sudeÊi po vaπem 

naglasku. Ni tu nismo daleko, moja majka je bila Poljakinja, 

razumem pomalo i slovenaËki. Pre desetak godina napisao sam 

lied na tekst jednog vaπeg zemljaka, kako se ono zvaπe? Urban, 

Urban... Jarnik, da! ali u prevodu na nemaËki, ‘Die Sternewelten’. 

Vrlo lepa stvar, mada nisam imao prilike da vidim slovenaËki 

original. Nadam se da ga je Fellinger dobro preveo! Nemam 

pojma gde mi se taj rukopis zagubio... Ako ga traæim, neÊu ga ni 

naÊi, a verovatno Êe se jednom pojaviti, moæda kad mene viπe ne 

bude ovde...” 

I Schubert baci priliËno tugaljiv i odsutan pogled po praznoj 

sali. Zatim se trgnu, kao iz sna, i nastavi, ËineÊi se da odgovara 

na neko pitanje koje je moæda bio postavio Preπernu u tom kratkom 

trenutku sanjarije: 

“Kaæete da ste student prava i filosofije. Kako vas samo lepa 

buduÊnost Ëeka ! HoÊete li ostati u BeËu ili se vratiti u Lajbah ? 

Zamislite, pre neki mesec bio sam podneo kandidaturu za direktora 

opere u tom gradu, a preporuku mi je potpisao liËno moj 

πtovani uËitelj kontrapunkta Antonio Salieri! Ja sam njegov 

uËenik!” 

241

242 

“Ukoliko uspeπno zavrπim svoje studije, kao πto sam ih zapoËeo, 

obavezno Êu se vratiti u Ljubljanu. ©ta bih radio celoga æivota 

u BeËu, gde ionako ne bih nikada uspeo da dobijem odgovarajuÊi 

posao? Ali, πto se tiËe vas, iskreno vam moram reÊi da je 

dobro πto niste dobili to traæeno mesto u operi! Ljubljana je mra- 

Ëna i crna peÊina, u njenim gostionicama nema Ëak ni raπtimanih 

klavira na kojima vi oËigledno znate da proizvodite naj- 

Ëarobniju muziku, Ëak i kad su veoma raπtimani. Nema sumnje 

da su vas odstranili kakvom smicalicom koja je u tom sluËaju bar 

bila dobra za vas. Iako bih ja liËno voleo da vas sretnem ponekad, 

makar u prolazu... da mi odsvirate ovaj poslednji komad 

koji ste izveli na samom kraju i koji ne traje ni punih tridesetak 

sekundi!” 

“Ah, mislite na cotillon! Drago mi je πto vam se dopada, 

upravo sam ga komponovao, na licu mesta!” 

“Zar se ne plaπite da Êete ga zaboraviti... sve te note...!” 

“Bez bojazni ! jer ono πto se iz moga mozga jednom preko 

mojih prsta prelije na klavijaturu zauvek ostaje tu (i Schubert dotaËe 

blago svoje Ëelo kaæiprstom desne ruke), a ne bi bilo ni neka 

velika πteta da se negde zagubi. Moj prijatelju, koliko je sliËnih 

cotillons ostalo iza mene po beËkim i nekim drugim austrijskim 

krËmama! Moram priznati da mi je ovaj mio i saËuvaÊu ga, pomalo 

i zbog vas! Istina je da mi se ta mala tema motala po glavi 

veÊ nekoliko godina, ali danas popodne sam joj dao najkonaËniji 

oblik.” 

“Oprostite mi moje neznanje, ali kakav je taËno taj ples cotillon, 

moæete li me poduËiti!” 

“Cotillon je priliËno sliËan, Ëisto po glavnom ritmu, quadrilleu, 

ali dok je kadril neπto otmeniji, gotovo militaristiËki, jer se 

igra u velikim salama i najËeπce u posebnim trenucima, dotle je 

cotillon predviappleen za one trenutke kada se gospoda, veÊ pomalo 

pod dejstvom popijenih piÊa, polako opuπta, tad se obiËno otvaraju 

flaπe πampanjca, dok se kadril igra gotovo redovito u treznom 

stanju. A πto se tiËe ritma, cotillon je daleko slobodniji upravo 

zbog toga πto se moæe ‘podeπavati’ prema atmosferi, odnosno 

njegova brzina i trajanje uveliko zavise od toga kako onaj koji ga 

izvodi sudi da je raspoloæenje druπtva za koje svira. Ima tu pravih 

Ëuda, kad se svi raspojasaju i kad se ne zna ko pije a ko plaÊa. 

Tada je cotillon najpodesniji, jer moæeπ da ga sviraπ u nedogled, 

da ga ponavljaπ kao na kakvom mehaniËkom instrumentu ili da 

ga variraπ do mile volje. Ja sam na jednoj sliËnoj zabavi svirao 

jedan, joπ kraÊi od ovoga, nekoliko sati i niko nije ni primetio da 

celo vreme sviram u stvari jednu te istu muziku! Ni sad se ne

seÊam ko mi je za to vreme ukrao moju dragu... Cotillon je pravi 

appleavo od plesova, a æivoti mnogih ljudi su ponekad oznaËeni 

onim πto se deπava prilikom njegovog sviranja i plesanja. Pa Ëak 

ni oni koji posmatraju nisu poπteappleeni njegovog demonskog uticaja 

i posledica koje moæe ostaviti u naπim srcima. Oni koji ih 

komponuju to najbolje znaju, zato su moæda malo poπteappleeniji 

od ostalih! Ali sve je u iskustvu...” 

Nakon kratke stanke, u kojoj je joπ nekoliko puta odjeknuo 

sudar pehara i prijatni πum dosipanja u Ëaπe, Franz Schubert 

doda: 

“Uveren sam da su prvi cotilloni nastali upravo u ovoj gostionici, 

pre tridesetak i viπe godina, u vreme kad je veliki Mozart 

ovde dolazio i kad je prebirao na ovom istom klaviru na kome 

sam ja ∑ nedostojni muziËar ∑ upravo izveo taj cotillon! Mozart je 

ovde zalazio, dragi prijatelju, bolan i osiromaπen, ali kaæu da je 

upravo u tim trenucima svirao i komponovao tu muziku ∑ koju 

je kasnije moæda zabeleæavao kad bi se vratio kuÊi ∑ Ëiji smo mi 

samo jedan bledi, prezrenja dostojan odjek! Da li ste ikada Ëuli 

neπto od Mozartove muzike? Pitam vas, jer me ne bi iznenadilo 

da niste, poπto je on danas poluzaboravljen u ovom gradu kome 

je dao celoga sebe!” 

“Na moju veliku æalost i sramotu, nisam, ali sam Ëuo za njegovo 

ime. Kaæu da je bio otrovan!” 

“Nikad to nemojte ponoviti, dragi prijatelju, jer je ta prljava 

legenda ∑ koja na nesreÊu ËoveËanstva uzima sve viπe maha ∑ 

jedna bedna izmiπljotina o kojoj ja liËno ne volim da priËam jer 

mi naviru reËi koje se ne bih usudio da izgovorim, da proπapuÊem 

ni u najveÊoj osamljenosti! Vi ste buduÊi advokat, nadam 

se da Êete biti pravedan i uporan, jer ovaj je svet jedna velika 

parnica. Verujte mi, πto se tiËe legende o otrovu, da bi bilo 

dosta posla za vas i vaπe bratstvo, i da bi se doπlo do neverovatnih 

saznanja kad bi se samo malo zavirilo u neke dobro Ëuvane 

dosijee ili podigao veo s nekih lica koja su drmala naπom istorijom, 

a drmaju i sada, Ëak iz svojih velelepnih grobova. Evo me, 

brbljam! Morate zaboraviti sve ovo. A najbolji naËin za to jeste 

da vam za koji tren odsviram neπto veliko i lepo od Mozarta, da 

to zapamtite za sva vremena kad se budete vratili tamo u tu vaπu 

Ljubljanu kako je vi nazivate!” 

Schubert odskoËi kao loptica i u nekoliko koraka naapplee se za 

instrumentom. Muzika koju je poËeo da proizvodi i liËila je i nije 

liËila na onu koju je malopre izvodio gotovo neobavezno. Sada 

se oseÊalo da su celo njegovo telo i biÊe bili u stanju izvanredne 

napetosti, ali napetosti koja iz nas izvlaËi one niti koje Ëesto 

243

244 

ostanu zanemarene i nikad probuappleene na naπim dnima. Preπeren 

je sluπao ozbiljan, kao i joπ nekoliko pridoπlih gostiju, a 

Mozartova muzika je lebdela i priËala veliku nikad dopriËanu 

priËu o svemu onom πto svakodnevno sanjamo i uvek otpoËinjemo 

sledeÊeg dana, uporno, beznadeæno, toliko ljudski... 

Nakon πto je zavrπio sa sviranjem ∑ a mi sa ovog rastojanja 

ne moæemo nikako i niËim izmeriti vreme trajanja tog koncerta 

u beËkoj krËmi “Kod Srebrnog Zmijca” ∑ Franz Schubert, joπ 

okrenut klaviru, stojeÊi, pognute glave, proπapta samo za sebe: 

“Mozarte, Mozarte!” Zatim se hitro okrenu prema prisutnima i 

potraæi oËima slovenaËkog imenjaka s kojim je do malopre sedeo 

za jednim od stolova. 

Ali ga njegove oËi ne naappleoπe. 

* Ovi odlomci rukopisa PRE©EREN, U JEDNOM DAHU, 

pokuπaj da se veliki Slovenac sagleda i “kroz” nekoliko kompozitora, 

zasnovani su na sasvim moguÊnim Ëinjenicama (Preπeren 

je objektivno mogao “okrznuti” Beethovena u kakvom beËkom 

sokaku) ili “ubedljivim” fikcijama (na primer, potpuno izmiπljeni 

susret sa Schubertom u jednoj beËkoj krËmi koja moæda 

postoji danas). K. M.

BALKAN 


Andrew Wachtel 

Krzysztof Czyzewski 

Sneæana Bukal


Rubrika BALKAN 

Balkan, kako je na prvi pogled jednostavno nazvana ova rubrika, 

sasvim pouzdano nije samo brdoviti poluotok na jugoistoku 

europskog kontinenta, nejasnih granica prema zapadu Europe 

i imena koje je prema turskom kartografu preuzeo njemaËki 

geograf August Zeune na poËetku devetnaestog stoljeÊa. U zadnjih 

dvjesto godina ratova i nasilnog premjeπtanja granica pod 

pritiskom raznih imperija ∑ habsburπkog, otomanskog i jugoslavenskog 

∑ i, dakako, uz obilnu geostrateπku i kulturno-hegemonijsku 

asistenciju zapadnih velesila, Balkan je postao prikladna 

metafora za neku forma mentis, za necivilizirani i divljaËki, 

ne sasvim racionalizirani i s modernim mitovima znanosti neusklaappleeni 

mentalitet, koji je svojim metastazama sposoban brzo 

zaraziti “zdrave” duhove u svijetu globalnog kapitalizma. 

Balkanizacija neke dræave ili zajednice danas je prvenstveno 

pogrdna i negativna metafora. Na opÊoj razini jezika masovnih 

medija i u svijesti ljudi na ulicama razvijenog svijeta ta metafora 

sugerira ponajprije egoistiËko drobljenje veÊih cjelina na sve 

manje jedinice, koje se kroz prelijevanje krvi i svirepu mrænju, 

kroz prefrigani moralizam “ËistoÊe” i ritualno zazivanje predaka 

i ognjiπta nameÊe kao izrazito moderan, dakle destruktivan proces. 

Stoga se nema smisla pretvarati da je rijeË “samo” o procesu 

koje su zapadnoeuropske nacionalne dræave veÊ sprovele u devetnaestom 

stoljeÊu. DesetljeÊe ratova u bivπoj Jugoslaviji nije 

donijelo kraj uniπtavanju u tim prostorima. Joπ su svjeæi grobovi 

najnovijeg vala nasilja i preduboki su tragovi srpske etniËke grandomanije 

i korumpiranih lokalnih elita u novonastalim dræavama 

koje su nacionalistiËki fundamentalizam promaknule u 

kljuËni kriterij pripadnosti, da bismo se uljuljali u iluziju kako je 

veÊ samim prikazivanjem te katastrofe kao prijenosom eminentno 

europskih ideja prosvjetiteljskog i romantiËkog nasljeapplea u 

balkanski druπtveni, kulturni i politiËki okoliπ, taj neugodni problem 

ujedno i intelektualno iskritiziran pa time i nekako sreappleen, 

postavljen ad acta, veÊ zbog same neumitnosti povijesna tijeka. 

Zato Êe ova rubrika imati prvenstveno sljedeÊi skromni cilj: 

ponajprije Êe pokuπati naÊi zaπtitu pred licemjerjem samodovoljne 

zagledanosti u vlastiti pupak, πto vodi u drndanje po jednoj 

struni, najËeπÊe struni mistiËke kolektivne biti. Takoappleer Êe se 

boriti protiv paralizirajuÊeg razoËaranja nad time πto europski 

247

248 

naËini æivota i miπljenja nisu u cijelosti prisutni i na raspolaganju 

tu i sad, na Balkanu. I napokon, gdje je taj “tu”? Na juænoj 

strani terase hotela Esplanade u Zagrebu, kako je ironiËno poentirao 

premjeπtanje simboliËnih razgraniËavanja Miroslav Krleæa? 

Zar je Balkan kod kuÊe u gastarbajterskim krËmama na Goethe i 

Schillerstrasse oko münchenskog kolodvora, kako tvrdi æuti æurnalizam 

paranoiËne njemaËke malograappleanπtine? Ili Balkan zapoËinje 

na juænoj obali Kolpe ili Kupe, koja Sloveniju dijeli od 

Hrvatske, kako vjeruje dobar dio Slovenaca? Cordon sanitaire koji 

razdvaja stabilnu i ureappleenu dræavu od kaosa plemenskih strasti 

je imaginativni znak. Moæe se premjeπtati po æelji, no posljedice 

tih premjeπtanja ne pogaappleaju samo one koji se naappleu na “nepravoj” 

strani. Kao πto se moderna predodæba o Balkanu oblikovala 

kroz raznovrsne mutacije, kod kojih su zapadni naËini konstrukcije 

stranog, drugog i drugaËijeg aktivno suraappleivali s nastojanjima 

pronalaæenja nativne, etnogenetski izvorne i superiorne 

“barbarogenijske” kulture, tako i ova rubrika nastoji obuhvatiti 

istodobnost pogleda izvana i iznutra. U njoj Êe svoje poglede na 

Balkan predstaviti pisci, kulturni kritiËari koji sami nisu bili neposredno 

zahvaÊeni raspadom Jugoslavije, rijekama prognanika 

i valovima nestabilnosti. Vjerujemo da Êe kozmopolitska perspektiva 

takvih pisaca omoguÊiti za kompetentnu analizu prijeko 

potrebnu distancu, premda to ne znaËi da Êe u njoj automatski 

biti iskljuËena Ëuvstvena i etiËka senzibilnost. Lokalna perspektiva 

u ovoj rubrici nastojat Êe ponuditi zrelu samorefleksiju 

koja u svojim najboljim izdanjima ide ruku pod ruku sa zavjetom 

izabranoj zajednici. 

Uistinu se pri tome radi o izboru, a ne samo o automatskoj 

bioloπkoj “uroappleenosti”. Izbor je to one neuhvatljive zajednice u 

kojoj dominira ideja da biti Ëovjek nije samo pravo, nego i odgovornost. 

I to nalaæe svakom Ëasopisu, rubrici i piscu imperativ 

razumijevanja Ëinjenice da odgovornost za poËinjeno djelo raste 

usporedo sa smanjivanjem vitalnih segmenata javnosti, u kojima 

kritiËna analiza djela i postupaka uopÊe i moæe biti primjereno 

shvaÊena. Ono πto sve nas koji bismo æeljeli imati udjela 

u zajednici u kojoj ideja zajedniπtva i ljudskosti joπ nije zamrla, 

uopÊe joπ moæe zaπtititi, moæda je doista samo krhka nada da 

analitiËko razmiπljanje i sumnja u modne trendove i ideologije 

veÊ samim svojim postojanjem predstavljaju otpor prihvaÊanju 

kako statusa quo tako i nuænosti raznih lica zla kao sastojaka 

svakodnevice. Na ovom se naizgled starom humanistiËkom, no 

uistinu duboko angaæiranom intelektualnom habitusu, temelji i 

ova rubrika.

Krzystof Cyszewski, jedan od dvojice pisaca u ovoj rubrici, 

negdje je zapisao da smo mi, pisci roappleeni oko 1960, “bosanska 

generacija”, obiljeæena ne samo krajem hladnog rata i smrÊu 

komunizma nego i raspadom svih iluzija o nuænosti u traganju 

za dobrim. U to nas je za visoku cijenu brutalne zornosti uvjerila 

opsada Sarajeva i komadanje Bosne i Hercegovine, koja je moæda 

na najspontaniji i zato najranjiviji naËin utjelovljivala onu transnacionalnu 

ideju, o Ëijem raspadu piπe Andrew Wachtel.Stoga me 

ne Ëudi da mi je tako æivo ostalo u sjeÊanju, kad je pribliæno 

dvije godine prije daytonskog sporazuma ∑ koji je vojno stanje u 

æariπtu Balkana zamrznuo, ne otklonivπi strukturne uzroke za 

takvo stanje ∑ Josip Osti, bosanski i slovenski pjesnik, recitirao 

pjesmu Izeta SarajliÊa (1930-2002), vjerojatno najpopularnijeg 

pjesnika bivπe Jugoslavije. Recitirao ju je u egzilu, u Ljubljani, 

pred publikom mladih bosanskih prognanika. Stara pjesma je 

dobila nov ton. Legendarna elegija opisuje patnju mladih talaca, 

palih pod faπistiËkim hicima u Drugom svjetskom ratu: uvijek 

mi se oËi napune suzama kad pjesnik toplinom zrelog sentimenta 

svraÊa pozornost na to da su mladiÊi bili najprije ljubavnici a 

tek potom vojnici. Da su vojnicima postali zbog ugroæene domovine. 

Elegija Roappleeni dvadeset treÊe, streljani Ëetrdeset druge predstavlja 

potresni “memento mori” iz proπloga svijeta, za koji je 

SarajliÊeva generacija vjerovala da se ne moæe ponoviti. Zato je 

strasnim pacifizmom, humanistiËkom lirikom i karakteristiËnim 

education sentimentale pisala nesluæbenu povijest doba nakon 

poraza nacizma, kad su aleje lipa u Sarajevu, ruske romance i 

ljubavnici na Ilidæi upuÊivali na to da ljudska potreba za smislom 

i æivotom u zajednici ne moæe umrijeti. Pisati o Balkanu 

danas, na poËetku dvadeset i prvog stoljeÊa, koje obnovljenim 

manihejskim jezikom simpfliciranog dobra (Europa, Zapad, 

Amerika) i zla (islamski svijet) donosi nove prijetnje za ljudsko 

dostojanstvo, znaËi pisati o ljubavi i ratu istodobno. No to ne 

znaËi pisati samo o razdoblju nakon pada nacizma i faπizma 

nego i o njihovom oæivljavanju, Ëemu je doprinijelo i kozmeti- 

Ëko preæivljavanje komunizma preruπenog u nacionalistiËko ruho. 

S tog vidika je vjerojatno posve jasno zaπto moramo saËuvati u 

sjeÊanju nedavne pokuπaje da se znaËajni dio identiteta balkanskog 

kulturnog mozaika topovima izbriπe s obliËja Balkana. To je 

po mojem miπljenju nuæno. Takoappleer je nuæno da budu upravo 

one zajednice kojima prijeti fiziËko uniπtenje svjesne znaËenja 

tiskane rijeËi ∑ potrebe za dokumentiranjem i analizom individualne 

i kolektivne prezencije koja je naporima bosanskih nakladnika 

pod opsadom Sarajeva dala herojski peËat: tu i sad oËuvati, 

249

250 

osnaæiti i u novim pravcima razviti vlastite intelektualne i stvaralaËke 

snage. JaËanjem tih snaga neÊe “profitirati” samo Bosanci 

kod kuÊe i u egzilu, nego Êemo i svi mi ostali, koji smo æivo zainteresirani 

za sudbinu viπestrukih identiteta i umnoæenih lojalnosti, 

dobiti moguÊnost da u oblikovanju uvjeta za dijalog obnovimo 

i tradiciju meappleusobnih upoznavanja, informiranja i diskusije. 

Premda je ta tradicija bila u zadnjih deset godina okrutno 

iskuπavana i gurana u razne slijepe ulice ignorancije i arogancije, 

Sarajevske sveske i rubriku Balkan vodi Ëvrsto uvjerenje da je 

ona nuæna.

Krzysztof Czyzewski 

BOSNA POSTAJE NA©A ∑ DO BOLA 

“Objektivnost u Bosni nije mogla biti neutralnost, 

a glava u Bosni nije znaËila niπta bez srca”. (Cohen) 

1 

»itam knjigu Roberta Cohena, Hearts Grown Brutal: Sagas of 

Sarajevo /Srca koja su postala okrutna: Sage o Sarajevu/, u Gracu u 

Austriji, na jednom starom posjedu, odakle se pogled proteæe do 

granica s Maapplearskom i Slovenijom. Ispod mene, na 18 Sackstrasse, 

nalazi se zgrada koju su nazivali Conradovom kuÊom i u kojoj je 

13. marta 1863. godine nasljednik habzburπkog prijestolja, Franz 

Ferdinand, doπao na svijet. Danas je u toj zgradi smjeπten muzej 

s fotografijama iz nadvojvodinog æivota. 28. juni 1914. godine ∑ 

ubistvo u Sarajevu. Gomila ljudi odvodi zarobljenog Srbina, Gavrila 

Principa. Dan nakon toga, tijela Franza Ferdinanda i njegove 

supruge leæe u otvorenim kovËezima u jednoj sarajevskoj pogrebnoj 

kapeli. Tada poËinje njihovo puteπestvije kroz srednju Evropu. 

Oni plove niz Neretvu, preko Mostara, do Jadrana. Onda jedre 

do Trsta, putuju Dunavom, do dvorca u Artstettenu i BeËa. 

Gomile oæaloπÊenih su posvuda. Car Franjo Josip, star i nemo- 

Êan, uhvaÊen je kako u fijakeru ide na sahranu. U meappleuvremenu, 

u Sarajevu je meteæ. Muslimani se najviπe istiËu u antisrpskim 

demonstracijama. Fotografije sa suappleenja “Mladoj Bosni”, 

organizaciji kojoj su pripadali Princip i Nedeljko »abrinoviÊ, 

momak koji je postavio bombu. U njihovim oËima je misija, izrazi 

lica su im tvrdoglavi, oËito su spremni da se bore i umru. 

Zapis urezbaren na Kosovskom polju kao da probija na licima tih 

mladih ljudi: “Ko je Srbin i srpskoga roda, / i od srpske krvi i kolena, 

/ a ne doπo na boj na Kosovo, / ne imao od srca poroda, / 

ni muπkoga ni devojaËkoga! / Od ruke mu niπta ne rodilo, / rujno 

vino ni πenica bela! / Rappleom kapo dok mu je kolena”. 

Kroz sve godine postojanja Jugoslavije, pored Mosta Gavrila 

Principa stajala je jedna ploËa objeπena radi sjeÊanja na njegovo 

djelo koje se smatralo herojskim. Danas taj mladi srpski nacionalista 

viπe nije heroj Sarajeva, a na mjestu ploËe sada je samo praznina. 

“Ovdje historija neÊe da je ostave na miru”, piπe Cohen. Dan 

kada je nadvojvoda ubijen, dan kada je zapaljen æar Prvog svjetskog 

rata, jeste dan na koji se obiljeæava godiπnjica Kosovske bitke. 

263

264 

28. juni 1989. godine ∑ gomila od milion ljudi se okupila na 

mjestu poraza, koje se pretvorilo u mjesto slave. Lider nacije, MiloπeviÊ, 

govorio je o narodu, “jednom od rijetkih koji je u porazu 

ostao neporaæen”. Bilo je veÊ oËito da su ljudi, koji su “u samoubistvu 

naπli spas”, kako ih odreappleuje Cohen, “bili spremni da se 

sahrane u slomu Jugoslavije ne bi li se oslobodili nekog jarma, 

pravog ili zamiπljenog, nije vaæno”. 

Meappleu pismima i komentarima πto podsjeÊaju na ubistvo u 

Sarajevu, paænju mi privlaËi neπto πto je napisao jedan drugi mladi 

nacionalist, Mussolini, a objavljeno je u Popolo d’Italia 10. jula 

1915. godine: “Heil dem Revolver des Princip und der Bombe des 

Cabranovic!” 

Historija je krenula bræim korakom. S moje kule u Gracu moglo 

se posmatrati nekoliko neobiËnih dogaappleaja. Naπao sam staru razglednicu 

koja prikazuje let cepelina 1931. godine. »ini se potpuno nestvarnim, 

kao πto bi neko dijete zamislilo posjetioce s druge planete. 

Uskoro, meappleutim, zapanjene oËi se okreÊu prema nepobitno stvarnoj 

figuri. SaËuvani dokumentarci biljeæe trijumfalni marπ Hitlera u 

Grac i zagluπujuÊi aplauz gradskih stanovnika. Razglednica iz 1938. 

godine pokazuje zastave sa kukastim krstovima πto se vijore s moje 

kule i ljude πto trËe za voappleom. Ko je æivio u ovoj kuli prije mene? 

Bliæi se ruËak. Osjetim miris kog se dobro sjeÊam iz Bosne, miris 

povrÊa i mesa koji se peku. To vjerovatno moja susjeda gospoapplea 

©ariÊ kuha bosanski lonac. Ona i njen muæ se nemaju gdje vratiti. 

Grac im je pruæio privremeno utoËiπte. Moj prijatelj iz Sarajeva 

Dæevad Karahasan takoappleer æivi ovdje sa svojom suprugom. On se 

vraÊa tamo. Pitao sam ga hoÊe li me povesti sa sobom. “Znaπ”, 

odgovorio je, “neko vrijeme, za vrijeme rata, æelio sam da tamo 

povedem razne ljude. Stvari su se deπavale, bili su potrebni. Ondje 

je bio æivot i borba. Sada, ne æelim nikoga da povedem u Sarajevo. 

Sada je ondje gore nego πto je bilo za vrijeme rata”. Pomislio sam na 

sinagogu spaljenu za vrijeme Kristalne noÊi. Trebala bi uskoro biti 

obnovljena: u mirnom Gracu, ono πto je uniπteno u slijepoj mrænji 

moralo je Ëekati viπe od πezdeset godina kako bi nanovo oæivjelo. 

Smrkava se. Kroz prozor gledam gospodina ©ariÊa koji kreÊe u 

πetnju. O Ëemu razmiπlja taj tihi logoraπ iz Bosne? Mjesec je februar 

1999. godine. PoËinjem Ëitati Hearts Grown Brutal. 

2 

Vrijedi li vratiti se u Bosnu nekoliko godina nakon πto je mirovni 

sporazum potpisan u novembru 1995. godine u Daytonu?

Poslije svega πto smo gledali na televizijskim ekranima, poslije 

svega πto smo proËitali u novinama ∑ ima li πta novo da se kaæe o 

Bosni? Ostavili smo Bosnu iza sebe, veÊ smo rjeπili to pitanje, dosta 

je. Æivot ide dalje, postoje druga, vaænija pitanja. Zaπto se Robert 

Cohen vraÊa u Bosnu? Ta knjiga je debela, kao da kaæe: ‘ajmo joπ 

jednom ispriËati priËu ispoËetka. Hronologija u predgovoru 

poËinje s 395. godinom ∑ s podjelom Rimskog carstva na IstoËno i 

Zapadno duæ rijeke Drine. »injenice i datumi poËinju se nagomilavati 

1918. godine: stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 

koja se 1929. godine pretvara u Jugoslaviju. Tu, po Cohenovom 

miπljenju, leæi korijen drame ∑ ne u stoljeÊima starih, krvavih sukoba, 

kako su to pokuπavali da imputiraju zapadnjaËki politiËari poput 

ameriËkog dræavnog sekretara Warrena Christophera. Christopher 

je 1993. godine izjavio: “Mrænja izmeappleu sve tri grupe ∑ Bosanaca, 

Srba i Hrvata ∑ gotovo je nevjerovatna. Ona je skoro zastraπujuÊa 

i stara je viπe stoljeÊa. To je uistinu problem iz pakla”. Ne. 

Problem je u samoj Jugoslaviji, u njenoj sedamdesettrogodiπnjoj 

iskrivljenoj historiji koja je od poËetka izazivala nacionalne i vjerske 

tenzije πto su morale biti skrπene silom, bilo pod kraljevskom 

diktaturom ili pod komunistiËkim reæimom. 

Tako, “ispriËati historiju od poËetka” za Cohena znaËi ispri- 

Ëati je od trenutka kad je nastala prva Jugoslavija. Od trenutka 

kad je poËeo rat u Hrvatskoj 1991. godine, a onda u Bosni 1992. 

godine, datumi u hronologiji se poËinju nagomilavati. Gotovo 

svaki mjesec je posebno oznaËen. Moramo joπ jednom preÊi kroz 

sve faze rata kako bismo stigli do mjesta Ëija imena radije zaboravljamo: 

Jasenovac, Omarska, Srebrenica... Podnaslov knjige, 

Sagas of Sarajevo, simboliËan je, jer su tu i dogaappleanja u Beogradu, 

na Kosovu, u Tuzli, BihaÊu, Kninu, Zagrebu... 

Cohen, meappleutim, ne æeli da nas vrati u Bosnu za vrijeme rata 

kako bi nas natjerao da ponovo proæivimo historiju. Ova nas knjiga 

dovodi u poloæaj “licem u lice” s danaπnjom Bosnom. Rana nastavlja 

da se gnoji. Ne samo zato πto Dayton nije postigao konaËno 

rjeπenje za Bosnu. To nije bio samo jedan rat veÊ i ogledalo podignuto 

prema zapadnom svijetu koje je odraæavalo odraz istine na 

kraju 20. stoljeÊa. “Htio sam da dosegnem dalje od samog rata”, 

piπe Cohen u svom predgovoru, “jer sam osjeÊao da bol koju Bosna 

trpi leæi dublje od prolivene krvi. Na licima πto su mi neprekidno 

bljeskala pred oËima, licima s modricama, licima πto ne mogu vidjeti, 

bila je rana koja se Ëinila da doseæe dno naπeg doba”. 

Cohen nas postavlja u poloæaj “licem u lice” s danaπnjom 

Bosnom i zaustavlja nas u pokuπaju da pobjegnemo. Nakon 

Ëitanja ove knjige, Bosna ponovo postaje naπa ∑ dok ne zaboli. 

265

266 

3 

Prije rata, gotovo da se kamenom moglo dobaciti od Sarajeva 

do mora ∑ bilo je udaljeno tri sata voænje autom. Tokom rata 

za taj put je trebalo mnogo duæe. Sruπeni mostovi, zaobilaznice 

uslovljene tekuÊim linijama fronta, kontrolni punktovi. 

Na cesti vlada izuzetan nedostatak prostora. Neki voze traktore 

kako bi obraappleivali zemlju, drugi oklopna vozila kako bi oËuvali 

mir na mjestima gdje ga nije bilo veoma dugo, a neki drugi 

opet kako bi se opskrbili zalihama oruæja ili municije. Kamioni s 

humanitarnom pomoÊi, autobusi zatamnjenih prozora πto prevoze 

joπ jednu turu meappleunarodnih pregovaraËa, Mercedes s lokalnim 

mafiozom i kola hitne pomoÊi Crvenog krsta... Ovdje 

sreÊete ljude koje trampa odræava u æivotu, one πto traæe svoje 

porodice i one πto traæe novi dom, one πto æive od rata i one πto 

umiru od njega, prosjake, bogalje, ranjenike i politiËke turiste s 

kamerama, one πto napadno ukazuju na svoju nacionalnost i 

one πto bi je æeljeli zaboraviti. ProÊi Êete pored ruπevina muslimanskih, 

katoliËkih i starih slovenskih svetiliπta, spaljenih domova, 

razbijenih prozora, balkona natrpanih drvima sakupljenim 

za zimu, nacionalnih zastava: bosanska, hrvatska, srpska 

(nikad neÊete vidjeti dvije kako se vijore s iste kuÊe). I grobovi, 

grobovi svuda, svjeæi, bljeπtavo bijeli. Neka tiπina πto oπamuÊuje 

visi u praπini i galami, tiπina πto pada na duπu i oËi zamagljuje 

prazninom. 

GraniËni prijelaz izmeappleu Bosne i Hrvatske u MetkoviÊima ∑ 

i odjednom, bukvalno nekoliko stotina metara dalje, sasvim drugi 

svijet: bezbriæna razvratnost svjetala iz jadranske luke Split. 

Voda za koju se ondje gubi æivot, ovdje πiba iz fontana; tiha, 

skladna ljepota Dioklecijanove palaËe oprane valovima mora, 

neuniπtive kroz vijekove; ljubavnici, ljubavnici posvuda; dobro 

opskrbljene prodavnice i bezbriænost na licima. 

Ko god je proveo neko vrijeme u Bosni za vrijeme rata, a kasnije 

se probio do Splita, ne zaboravlja sukob pakla i raja, teæine 

i lakoÊe, sumraka i svijetla, sloæenosti i oËite jednostavnosti, 

iskuπenja da se umre i iskuπenja da se æivi. To je iznad svega Ëulni 

utisak πto ostaje s vama do kraja æivota: miriπete slobodu, tako 

je, sloboda miriπe, sloboda je more za kojim æude svi ljudi iz 

Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, Mostara. 

Meappleutim ∑ a to je dojam πto uslijedi neπto kasnije, dojam πto 

uspijeva potisnuti onaj prvi ∑ teπko je duæe se radovati ovom 

ponovnom roappleenju kada uz njega ide osjeÊaj πizofrenije i Ëudnog 

nespokoja. ©ta je onda stvarno? Sa svakim trenutkom πto

mine, Bosna u koju smo bili uronjeni poËinje se udaljavati od 

nas da bi na kraju postala nestvarna. Da li se sve ono uistinu 

desilo? Tu je nadmoÊno, gotovo tjelesno iskuπenje da sebi dopustimo 

da nas zavede zamka nekog drugog svijeta πto krije ne miris 

veÊ jednostavno tumaËenje Ëinjenica iz medija, æivotnih interesa, 

konsenzusa i drugih “objektivnih okolnosti”. ©ta nas moæe 

odvratiti od ovog iskuπenja i vratiti nas onome πto je mraËno, 

bolno i teπko? 

U takvom trenutku, lica ljudi koje ste sreli u Bosni mogu 

vam se obratiti i srce vam se stegne pri pomisli kako su usamljeni 

oni koje ste ostavili za sobom. Nema nikog da bude svjedok 

njihovoj istini, njihovoj tragediji, njihovom neizgovorenom jadanju. 

Dok ste bili s njima, ponekad ste imali utisak da ono πto 

ih najviπe muËi nije glad, poniæenje, nepravedno postupanje prema 

njima, veÊ to πto ih niko nimalo ne razumije. Kako se neko 

moæe pomiriti s Ëinjenicom da je ta sloæena, viπeglasna drama 

mogla dovesti do plemenskog klanja? Da li ostaviti te ljude ili se 

boriti za pravdu u njihovo ime? To nije pitanje borbe za pravdu 

za jednu stranu u sukobu, jednu dræavu, kako je to shvatio jedan 

austrijski pisac, nego pravdu za ljude, stanovnike bivπe Jugoslavije. 

4 

“Moje razumijevanje ratova je proizaπlo iz porodica”. Robert 

Cohen je napisao sagu o jugoslovenskim porodicama Ëiji raspadi 

i patnje najdublje izraæavaju dramu rata. Jer, Jugoslavija nije 

bila samo vjeπtaËka tvorevina napravljena u salonima politiËara. 

Ta zajednica ljudi razliËitih nacionalnosti bila je stvarnost u æivotu, 

kulturi, jeziku, i viπe od svega, u porodicama koje nisu prepoznavale 

nacionalne podjele. “Nema Hrvata koji moæe reÊi da 

je Ëisti Hrvat, nema Srbina koji moæe reÊi da je Ëisti Srbin, a ni 

Muslimana da je Ëisti Musliman ... Mi smo izmijeπani”, kaæe 

Vojna AdamoviÊ - njen muæ je Slovenac, Ëiji je djed bio Srbin, a 

baka Austrijanka. To je bila osnova za dugo odræavano uvjerenje 

da oruæanog sukoba ne moæe izbiti. Opsada bilo kog grada u 

Bosni i napadi na njega znaËili bi ubijanje “vlastitog naroda”. A 

ipak, gradovi su opsjedani, pucalo se po njima, a “njihov vlastiti 

narod” je nestajao od ruku “svojih “. Teorija Radovana KaradæiÊa 

da Srbi ne mogu æivjeti zajedno s Hrvatima i Muslimanima, 

kao πto se voda ne moæe mjeπati s uljem, ispostavila se jaËom od 

æivota. Meappleunarodna zajednica je prihvatila tu shvatljivu logiku 

bosanskih Srba i krenula da crta taËne linije razdvajanja na krvavom 

267

268 

organizmu zajedniËkih gradova i porodica. Ono πto je bilo nacrtano 

na mapama poËelo se uvlaËiti u æivot sve dok, kako Vojna 

kaæe, “na kraju ljudi nisu stvorili granice u svojim glavama”. 

Muslimanska vlada u Sarajevu pokrenula je kampanju protiv 

mijeπanih brakova smatrajuÊi ih “veÊinom propalim brakovima”. 

Rat u Bosni je postao “rat prisnih izdajstava”, kako ga je 

Cohen nazvao u jednom dijelu svoje knjige. 

PorodiËne pripovijesti opisane u knjizi Hearts Grown Brutal s 

takvim knjiæevnim savrπenstvom postaju metafore fenomena πirih 

razmjera nego πto su sudbine pojedinaca. Pripovijest o Seadu 

MehmedoviÊu koji traga za svojim ocem ∑ πto ga dovodi to toga 

da spozna okolnosti vezane za stvaranje Jugoslavije i tragiËne 

dogaappleaje iz Drugog svjetskog rata ∑ to putovanje sina ka vlastitom 

ocu simbolizira æelju da se ponovno stekne vlastiti identitet, 

da se iznad vlastite glave podigne krov u jednom svijetu koji po 

prirodi Ëupa ljude iz korijena. UpeËatljiv simbol evropske moralnosti 

i prisustva meappleunarodnih sila u Bosni postaje, pod 

Cohenovim perom, sudbina Bisere ZeËeviÊ, Ëija muslimanskosrpska 

porodica æivi u Sarajevu i Beogradu. Nakon πto je izgubila 

sina koji se borio u bosanskoj vojsci, Bisera odluËuje da napusti 

opsjednuto Sarajevo. U ljeto 1993. godine, jedini pravac 

bijega bio je preko slobodnog aerodroma. Ta pedesetsedmogodiπnja 

æena trËala je preko piste noÊu, s prijateljem svog sina, 

koji je pristao da joj pomogne. Onda je sa one strane aerodroma 

koju su kontrolirale snage Ujedinjenih nacija snaæan bljesak 

svjetla obasjao par u trku, a sa strane koju je dræala KaradæiÊeva 

vojska odjeknuli su pucnji koji su pogodili svoj cilj. Sve se odvijalo 

prema utvrappleenim pravilima: vojnici Ujedinjenih nacija su, 

u skladu sa svojim statusom “neutralnosti”, ispunili svoju ritualnu 

duænost, jer bi svaki drugaËiji postupak ∑ kako su to objasnili 

njihovi lideri ∑ predstavljao naruπavanje nepristrasnosti i stajanje 

na KaradæiÊevu stranu. ©to se tiËe srpskih vojnika, oni su 

ispunili svetu duænost odbrane svoje zemlje kojoj je prijetio 

islamski fundamentalizam. “Kada je Bisera ZeËeviÊ pala kao 

ærtva kojoj je oËajniËki bila potrebna humanitarna pomoÊ, UN 

je doπao da joj pomogne”. Oklopno transportno vozilo ju je 

odvezlo u bolnicu. Narednog dana, njen suprug Asim je viπe nije 

mogao naÊi u bolnici. “Zamotana u plastiËnu vreÊu stigla je u 

mrtvaËnicu bez odjeÊe, prstenja i ostalog nakita ∑ niπta od svega 

toga nikad nije pronaappleeno. Na vreÊi je pisala samo jedna rijeË: 

NEPOZNATA”. 

Robert Cohen posmatra krvavu dramu πto se odvija u srcu 

Evrope kroz prizmu pojedinaca i njihovih porodica. No to ne

znaËi da je njegova knjiga intimna porodiËna saga, saga malih 

drama πto se odvijaju pred jedva ocrtanom pozadinom historije. 

Cohen uopπte ne æeli da svijet politike udalji od nas, jer bi on 

onda postao neshvatljiv, poniπten, gotovo neljudski. U stvari, on 

æeli upravo suprotno. Htio bi ga ogoliti, otkriti Ëitav mehanizam 

jugoslovenske tragedije. Imenom prozvani predsjednici zapadnih 

sila, lideri svjetskih organizacija, voapplee vojski, pregovaraËi, 

politiËari, kolovoapplee sukobljenih strana ∑ to su æive dramatis personae 

ove knjige. 

BuduÊi da Cohen uvijek pred sobom ima lica ærtava, on je 

nemilosrdan u traganju za istinom, a neosjetljiv na svako 

“objektivno obrazloæenje”. Kako kaæu Bosanci, “Drvo ne raste s 

neba”. Svako donoπenje odluke, svako izbjegavanje da se odluka 

donese, sve πto odluËuje o sudbini ljudi ima svoje ime u ovoj 

knjizi, svaki dogaappleaj ima svoj uzrok. Koliko izdaje, kukaviËluka, 

licemjerja, prevare... Bosna nam otvara oËi kako bismo shvatili 

πta su Evropa i Amerika danas. Nije bilo nuæde, nije bilo slijepe 

moÊi nezavisne od ljudskih napora u onome πto se desilo. 

Cohen pokazuje koliko se toga moglo promijeniti hrabroπÊu, 

ljudskom ËaπÊu i odluËnoπÊu pojedinih zvaniËnika i pregovaraËa 

poput generala Phillippea Morillona ili Richarda Holbrookea. Ali 

oni su ili opozvani s duænosti ili su na scenu stigli prekasno. 

5 

Teπko je pronaÊi knjigu o Bosni ili bivπoj Jugoslaviji u 

knjiæarama Graca. Knjigu Petera Handkea je lako naÊi. Taj 

album s fotografijama Lisl Ponger i Handkeovim tekstom, 

naslovljen Ein Wortland. Eine Reise durch Kartnen /Karantanija/, 

Slovenien, Friaul, Istrien und Dalmatien objavljen je proπle godine. 

Tiha razmiπljanja o svakodnevnom æivotu, ugodnoj prirodi, 

o obiËnom, ako ne i dosadnom. Kao da se niπta nije desilo. I 

stvarno, da taËno prenesemo atmosferu te knjige: “Niπta se nije 

desilo. Tiho, dragi moji. Æivite normalno i ne sluπajte one πto 

govore o tragediji historije”. Handke je postao poznat po tome 

πto je rekao da za njega srednja Evropa “predstavlja iskljuËivo 

meteoroloπko znaËenje”. On se tako ogradio od tragiËnog pe- 

Ëata na tom dijelu Evrope. SlovenaËki knjiæevnik Drago JanËar 

ga je u jednoj opreznoj polemici 1987. godine upozorio na 

Ëinjenicu da je “dobro gledati gore, u oblake πto plove nebom, 

ali je dobro i zagledati se ispod stopala, barem dok god postoje 

minska polja, bodljikava æica i Berlinski zid u ovoj srednjoj 

269

270 

Evropi”. Nakon tog predgovora doπlo je vrijeme da iskuπa rijeËi 

πto zacrnjuju papir protiv historijske stvarnosti, protiv Bosne. 

JanËar piπe Ëuveni esej pod naslovom “Augsburg”. “Radio se 

svim silama trudi da uvjeri strane turiste kako je Slovenija 

mirna zemlja. Rat je negdje drugdje. Rat je na televizijskoj kutiji 

u uglu. U toj rupi u svijet, odakle vam novi leπevi neprekidno 

upadaju u dnevnu sobu”. I on je otiπao u Sarajevo, nakon Ëega 

je napisao potresni “Kratki izvjeπtaj iz grada koji je odavno pod 

opsadom”. Tako se i Handke odluËuje na put, samo πto je rat u 

Bosni veÊ zavrπen. PoËetkom 1996. godine on objavljuje svoj 

izvjeπtaj, svoju “Pravdu za Srbiju”. Handke postaje heroj. Milorad 

PaviÊ, srpski nacionalista koji ga je pratio na putovanju po 

Kosovu, piπe: “...dobro je imati Petera Handkea. Ali samo velike 

nacije mogu imati Petera Handkea”. Zaobiappleimo ovu nacionalistiËku 

nit. Handkea zanima da baci sumnju na stvarnost bosanske 

tragedije koju smo mi vidjeli, o kojoj smo Ëitali, i koju 

smo iskusili. Sve je to nestvarno, posljedica meappleunarodne zavjere 

sredstava informiranja. Postoji li uistinu alternativa? Pisac 

ne odgovara, pisac mrlja sliku, kaæe da nije jasno ko je napao 

koga, pita kako je stvarno bilo u Dubrovniku i mogu li se 

Muslimani koji su nastali od Srba smatrati nacijom? Odgovor je 

nije bitan. Ono πto je bitno jeste zaborav, poniπtavanje stvarnosti. 

To je evropski lijek za one πto moæda osjeÊaju griæu savjesti 

zbog ravnoduπnosti prema tragediji koja se dogodila tako 

blizu da je bilo nemoguÊe zaËepiti uπi pred njom. “Tiho, dragi 

moji”, Ëini se da naπ “meteorolog” ponavlja. “BuduÊi da je ovdje 

sve tako nejasno i sumnjivo, zaπto se uopπte gnjaviti s uplitanjem? 

Ne dopustite da vam se novinari uvuku u savjest, jer su 

oni u sluæbi svjetske zavjere”. 

Jedan od tog “novinarskog Ëopora”, kako ih Handke naziva, 

jeste Robert Cohen, dopisnik New York Timesa. Viπe od pedeset 

njegovih kolega ubijeno je tokom rata u bivπoj Jugoslaviji. Cohen 

ne ostavlja naπe savjesti na miru, on ne briπe sliku, on nudi 

odgovor. “Pravda za Srbiju” nastoji da ode dalje od Ëinjenica “ne 

bi li dosegla duboko unutra” i napala barbarizam “politiËke knjiæevnosti”. 

Hearts Grown Brutal predstavlja realistiËnu, angaæiranu 

knjiæevnost utemeljenu na Ëinjenicama. Dovoljno je proËitati 

samo naslove obje knjige kako bi se uvidjela razlika. 

Moæda se Robert Cohen ne udubljuje u duhovnu suπtinu 

stvari, na πto je pozivao Handke, ali on zasigurno doseæe “dno 

naπeg doba”. Vrijeme je da pogledamo slike zapadnog svijeta 

umrljane iskustvom iz Bosne. “To nije bio samo rat; bili su to 

licemjerje i moralni pad vezani za njega”.

6 

Profesorica Marija Todorova, koja predaje na Institutu za 

historiju pri Univerzitetu u Floridi, bavi se stereotipom “balkanizacije”. 

Knjiga koju je objavila 1998. godine pod naslovom Zamiπljanje 

Balkana jedna je od najzanimljivijih o Balkanu. U intervjuu 

koji je dala Jedrzeju Morawieckom u Crnoj Gori (Tygodnik 

Powszechny, od 13. IX 1998. godine) ona zauzima stav objektivnog 

uËenjaka i kritizira ameriËke novinare i sredstva informiranja 

zbog antisrpskih predrasuda i proizvodnje i ekspolatacije 

stereotipa. Kada prof. Todorova na to nadovezuje priËu o Srpkinji 

koja æivi u Bostonu i sklapa prijateljstvo s jednom Njemicom 

i o tome kako njih dvije poËinju sumnjati da Ëudni pogledi 

drugih studenata proizlaze iz pretpostavki da su one nacisti, 

onda svi suosjeÊamo s neduænim ærtvama stereotipa (no jesu li 

sredstva informiranja kriva za to?). Naπe sumnje porastu kad 

prof. Todorova izjavi kako je naËin na koji su ameriËka sredstva 

informiranja komentirala rat u bivπoj Jugoslaviji bio prilagoappleen 

potrebama druπtva, a novinarima je vlastita inteligencija dozvolila 

da utvrde “s koje strane vjetar puπe”. To znaËi kako bismo, da 

je “smjer vjetra” bio drugaËiji ∑ a o tome u nekom salonu odluku 

donosi skupina sumnjivih likova πto na svjetskoj πahovskoj tabli 

igraju igre za vlastiti interes ∑ na televiziji, na primjer, mogli posmatrati 

dugogodiπnju opsadu Beograda bez islamskih fundamentalista 

krπÊanske krvi. Jesam li pretjerao? Ali sredstva informiranja 

su u stanju da sve uËine, a posebno neki genije kao πto je 

reæiser sjajnog popularnog filma “Trumanova priËa”. Tako nema 

niËeg jednostavnijeg nego prikazati junaËkog Radovana KaradæiÊa 

koji vodi odbrambenu borbu u ime svog naroda, kome prijeti 

bosanska armija naoruæana do zuba. U svakom sluËaju, po 

miπljenju prof. Todorove, slika ovog rata u ameriËkim medijima 

nije bila objektivna (Ëitaj: bila je antisrpska). To je perspektiva 

historiËarke koja hladnim (Ëitaj: objektivnim) okom gleda televizijski 

ekran i vidi vjekovima stare stereotipe. “Uvijek sam smatrala”, 

kaæe prof. Todorova u tom intervjuu, “da novinarstvo treba 

tretirati kao akademsku djelatnost”. 

A kakva je perspektiva onih na ekranu, kao πto su Amerikanci 

koji se bore u Sarajevu? Nakon πto je sluπao vijesti na CNN-u 

o graappleanskom ratu i svog predsjednika koji je izrazio zadovoljstvo 

zbog poboljπanja situacije u Bosni ∑ jer je manje ljudi umrlo 

1994. nego 1992. godine ∑ nakon takve “doze sredstava informiranja”, 

vatrogasac s Rhode Islanda John Jordan (kog citira Robert 

Cohen), ekplodirao je: “Mislim da nas zezaju. Kaæem vam, to mi 

271

272 

je stvarno otvorilo oËi kad je rijeË o tome za πta se Amerika bori... 

To je evropski grad sa blatnjavim rovovima uokolo i naoruæanim 

ljudima koji svakodnevno ubijaju djecu. I to bi trebalo da bude u 

redu? ... To nije graappleanski rat, to je MiloπeviÊev zloËin”. 

Ali nije pitanje sredstava informiranja najvaænije u razmiπljanjima 

prof. Todorove. Na kraju, niko ne sumnja da oni sebi 

dozvoljavaju stereotipe i ja sam ubijeappleen da Êe lovaËki pas koji 

meappleu novinarima traga za antisrpskim stavovima naÊi viπe od 

jednog primjera πto proizlaze iz ispravnosti ove uËenjaËke teze. 

(Handke je, na primjer, upratio da su muslimanske ærtve ËeπÊe 

prikazane u krupnom planu nego srpske.) Vaænije je neπto drugo. 

Ovo se deπava na kraju dvadesetog stoljeÊa, dakle u doba kad 

nauka viπe nije tako duboko uronjena u istraæivanja o nadmoÊi 

jedne nacionalnosti nad drugima. VeÊ za prethodna pokoljenja 

uËenjaka pitanje je li neπto antisrpsko ili prosrpsko moglo je biti 

od suπtinskog znaËaja. Za prof. Todorovu, savremenog uËenjaka, 

teret ovog pitanja leæi drugdje. U svijetu u kom vrijednost predstavljaju 

objektivnost, neutralnost, teorija pojednake udaljenosti, 

viπestrukost istina, relativnost vrijednosti, u takvom svijetu 

je neËuveno da ono πto u knjiæevnosti predstavlja angaæovanost, 

u novinarstvu predrasuda, a i u ratu podjela na krivce i neduæne 

neko prozove moralnim pravom. 

Maria Todorova, koje je istraæivala tu problematiku iz raznih 

uglova, proËitala je viπe od jedne knjige, istraæila sredstva informiranja 

objektivnim okom, i zna jedno: “Istina je takva”, kaæe 

ona u interjvuu, “da nema ‘crnog’ i ‘bijelog’”. To je vjerovanje 

uËenjaËke nepristrasnosti koje se preporuËuje novinarima. 

Robert Cohen, koji je tokom rata bio u Bosni, koji je razgovarao 

sa svim sukobljenim stranama, koji je iskusio tragedije ljudi 

sa svih strana fronta, zna jedno: postoji crno i bijelo. ©taviπe, 

od poËetka rata politiËari, a po uzoru na njih i neka sredstva 

informiranja, uloæili su znatan napor kako bi se zbrisala istina o 

postojanju crnog i bijelog. Izjava, “Istina je takva da nema ‘crnog’ 

i bijelog’” postala je najveÊi stereotip πto optereÊuje Bosnu, 

ili prije Êe biti Bosnu s koje je uklonjena maska jednog od najrasprostranjenijih, 

neimenovanih stereotipa na kraju ovog stoljeÊa. 

Kao struËnjak za ova pitanja, prof. Todorova Êe sa sigurnoπÊu 

potvrditi da stereotipi pojednostavljuju, oslobaappleaju ljude 

odgovornosti, olakπavaju æivot onima πto ovjekovjeËuju, a u slu- 

Ëaju Bosne, niπta ne moæe tome viπe doprinijeti od izreke, “Istina 

je takva da nema ‘crnog’ i bijelog’”. 

U ljeto 1995. godine, nakon trogodiπnje opsade Sarajeva, 

neka æena je povukla Roberta Cohena u stranu i zagledala mu se

duboko u oËi: “Ovdje su stvari crne i bijele”, rekla je. “Stvarno 

jesu. Postoji zlo i postoji dobro. Zlo je gore na brdima. Tako, kada 

kaæete da ste novinar i stoga morate biti objektivni, pa neπto 

od onog πto piπete neÊe biti pozitivno za nas veÊ za one zle ljude 

gore, ja vas razumijem, ali vas i dalje mrzim. Da, mrzim vas. Svi 

pitaju, kakvo je uistinu ovo mjesto. Pitaju nas, kako je biti bez 

struje, ili bez plina, ili bez plate, ili bez æivota? Kako je stajati u 

redu za vodu? Kako je biti pokusni kuniÊ? Pitaju nas, i pitaju, i 

pitaju. Ali da biste razumjeli, moæda biste trebali otiÊi na drugu 

stranu. Tamo Êe vam dati puπku, pa Êete moÊi pogledati sa 

zgrade kroz niπan i vidjeÊete nekog Ëovjeka. Onda Êete znati πta 

znaËi biti lovac. I povuÊi Êete obaraË i vidjeti tog Ëovjeka kako 

pada i steÊi Êete spoznaju o tome da ste ga ubili. To je Ëinjenica. 

»injenica. Onda vam moæda i neÊe trebati da znate mnogo o 

nama, neÊete trebati znati odakle smo potekli, ili zaπto smo 

postali Muslimani, i jesu li Muslimani nacija, ili da li Bosna postoji, 

ili bilo πta drugo uopÊe.” 

7 

Brisanje razlike izmeappleu crnog i bijelog, poistovjeÊenje objektivnosti 

s neutralnoπÊu, nedostatak odgovornosti i ravnoduπnost 

prema tragediji ∑ to je samo nekoliko simptoma naπeg duhovnog 

stanja koje Robert Cohen izvlaËi sa “dna naπeg doba”. Bosna 

se takoappleer pokazala kao nemilosrdan test humanitarizma, moæda 

posljednje duhovne iluzije zapadnog svijeta na kraju dvadesetog 

stoljeÊa. Prakticiranje humanitarizma poprimilo je zna- 

Ëenje u Evropi nakon pada Berlinskog zida. Konac hladnog rata, 

raspad sovjetske imperije, stvaranje novih nacionalnih dræava ∑ 

sve je to sa sobom nosilo prijetnju novim sukobima koje je u 

mnogim sluËajevima samo zamrznula komunistiËka diktatura. 

Odgovor na te prijetnje trebao je biti humanitarizam, koji je bio 

privlaËan iz nekoliko razloga. Cohen: “...nema sumnje da je 

dostavljanje u prosjeku hiljadu metriËkih tona hrane dnevno za 

dva i po miliona korisnika u Bosni spasilo æivote. To ostavlja utisak 

da se neπto radilo dok se izbjegavala opasnost od vojne intervencije. 

To uveliko odgovara ‘multilateralizmu’, joπ jednom izvrsnom 

mehanizmu za rastvaranje rizika... Ærtve privlaËe emocije i 

otupljuju inteligenciju. Kao i vremenske prilike, taj nepogreπivi 

izvor savremene drame lako utjeËe na gledaoce televizije”. 

Tako se “meteorologija” ponovo propinje na noge, ovog 

puta ne u nekoj publikaciji pisca koji se bori s Ëinjenicama, nego 

273

274 

u doktrinama meappleunarodne zajednice. I tako, kao i onda kad se 

gledalo u nebo i oblake πto plove kako bi se skrenula paænja sa 

bolne stvarnosti, sada imamo “hranjenje ærtava kao nadomjestak 

obuzdavanju mesara”. 

Ono πto se dogodilo u Bosni u oËima svjetskih donosilaca 

odluka nije bio rat veÊ “humanitarna katastrofa”, ili Ëak “elementarna 

nepogoda”, dok su korijeni toga bili u neprijateljstvu izmeappleu 

razliËitih plemena ∑ “izdanci pakla”. Te su teorije dovele do stvaranja 

“sigurnosnih zona” i embarga na nabavku oruæja u situaciji 

u kojoj je jedna strana posjedovala silno oruæje, dok druga nije posjedovala 

skoro niπta. Margaret Thatcher je nazvala Evropsku uniju 

“sauËesnicima u pokolju”. Humanitarizam takoappleer ima “dvostruko 

znaËenje”, ako se sjetimo retorike s Kosovskog polja, gdje je poraz 

postao pobjeda i napad u odbrani. Na primjer, istovremeno se govorilo 

o braniocima barbarske Bosne i o neangaæovanim agentima 

humanitarizma; opsada Sarajeva nije bila prava opsada veÊ “vojno 

okruæenje koje je davalo prednost” Srbima i “u taktiËkom pogledu 

nepovoljan poloæaj” za Bosance. PosmatrajuÊi æestoku artiljerijsku 

vatru na Sarajevo, oficiri UNPROFOR-a bi rekli: “Ne moæemo kontrolirati 

situaciju, ali je nadgledamo”. Preporuka da se “odvrate 

napadi” u sluËaju “zaπtiÊenih zona” prvo je protumaËena kao “odbrana 

u sluËaju napada”, a potom kao “humanitarna pomoÊ” u trenutku 

kad je vojska generala MladiÊa zauzimala Srebrenicu, a da 

jedinice Ujedinjenih nacija nisu ispalile niti jedan metak. Nije se 

mnogo promijenilo otkako je nekadaπnji generalni sekretar U Thant 

prokomentirao da Ujedinjene nacije predstavljaju “kiπobran koji se 

sklapa kad poËne padati kiπa”. 

Meappleu brojnim glasovima ljudi zgranutih nad moralnim padom 

zapadne elite, koji je Bosna razotkrila, Robert Cohen navodi 

miπljenje ameriËkog diplomate Charlesa Thomasa: “Vanjska 

politika je kao stara formula za poljubac: Budalo, potrudi se da 

ne kompliciraπ! Kad je poËeo rat, trebali smo im reÊi: Nagodite 

se, prekinite s granatiranjem Sarajeva, inaËe Êemo vas pobiti”. 

Na poËetku rata u bivπoj Jugoslaviji ova izjava nije mogla doÊi iz 

usta nijednog diplomate, politiËara, ili lidera. Ona bi predstavljala 

grubo krπenje retorike o humanitarizmu, a njen barbarizam 

bi iπao na æivce civiliziranom sluhu naviknutom na izjave o ljudskim 

pravima i oËuvanju ljudskih æivota. Nakon masovnog zraËnog 

napada na KaradæiÊevu i MladiÊevu vojsku 1995. godine, postalo 

je jasno da se jedino silom mogu zaustaviti zloËinci i uspostaviti 

mir. U meappleuvremenu, 200.000 ljudi je poginulo. Pitanje 

zaπto su trebale tri godine za intervenciju u Bosni visi nad nama 

poput crnog oblaka.

Mirovni sporazum je potpisan u Daytonu 21. novembra 

1995. godine. Kada je Robert Cohen upitao Asima, supruga æene 

koja je ubijena na aerodromu, πta osjeÊa, njegov odgovor je zvu- 

Ëao otprilike: “Niπta. U Sarajevu te zime nije bilo radosti. »udan 

kraj rata: neprijatelj nije poraæen, zlo nije pobijedilo.” Otiπao 

sam u Sarajevo sljedeÊe zime, kada je Papa Ivan Pavao II bio 

ondje. Papu je, na otvorenom stadionu i po snijegu, zamalo 

odnio nalet vjetra. Je li iko Ëuo njegove rijeËi: “Niste sami. Bog 

je sa vama”? Ponovo je zima. Ovdje traæe radnike koji bi poËistili 

cigle iz jedne zgrade gestapoa sruπene prije mnogo vremena. 

Cigle potjeËu od spaljene sinagoge. Zemlja je veÊ iskopana i 

temelji postavljeni na mjestu gdje je nekad stajala sinagoga. 

Dæevad je otiπao iz grada. Ja sam ostao u Gracu sa Bosnom. 

Prevela: Nika KaraappleinoviÊ 

275

Sneæana Bukal 

IKONOKLAST I IKONOBORAC 

Sve to nije vaæno, jer je proπlo. 

Miloπ Crnjanski 

To je veËito, jer se desilo. 

Ivo AndriÊ 

And finally, I was in a very small street in the Hague when I 

saw a sign, ‘Icons, come in and see’. So I went in. Not that I am 

crazy about icons. No. I have seen many of them. My Serbian 

grandfather was a priest. I grew up playing alone on the church 

porch or in church and surrounded by icons. I saw workshops 

were they are made. I knew people who earned their bread by 

painting them. I can tell Greek from Russian or Balkan schools. 

Besides, my ‘Byzantium period’ is far behind me. And, finally, 

except for nuances often seen only by experts, the icons are 

stereotyped and hence boring because they give the impression 

that they are all alike, which they mostly are. 

Now, when I am watching icons, I search only for profane 

elements in them ∑ how people are dressed, what is on the table, 

which kind of shoes they have… Their sacral element does not 

excite me any more. So, that was what I was doing in Ogidia, the 

small icon museum in the Hague. And then, that icon I want to 

tell you about, the reason for this awfully long letter, appeared. 

I was immediately caught. I knew immediately that in front of 

me was something special, different from anything else in the 

museum. The title said ‘Trinity’, 51 x 73, 15th Century, Northern 

Transylvania. No gold. Just simple ochre of earth. Bit of brown. 

Bit of green. Three simple figures sitting around the table, like 

three relaxed farmers late on a sunny afternoon, in front of 

some village church, somewhere in the mountains, when good 

work is done and they feel good. O, Bob, what a beautiful painting 

that is! I do not know how long I was standing there, but at 

some point the old gentlemen was suddenly behind me and he 

told me: Beautiful, isn’t it! I said: Indeed, beautiful. Then he told 

me the story about this icon. It was bought in the 70s from some 

Russian emigrant. The expert who bought it got it cheap. It had 

some 20-century stupid pink-blue angels. So, he bought it, removed 

that first layer and underneath found the Trinity. Expertise 

1 Naposletku, zatekla sam 

se u jednoj sasvim maloj 

ulici u Hagu, u kojoj sam 

opazila natpis: Ikone ∑ 

uappleite i razgledajte”. Tako 

sam uπla. Nisam baπ 

neπto luda za ikonama. 

Dosta sam ih se nagledala. 

Moj deda sa moje srpske 

strane bio je sveπtenik. 

Odrasla sam igrajuÊi se 

sama u crkvenom dvoriπtu 

ili u crkvi, okruæena 

ikonama. Gledala sam 

radionice u kojima ih 

prave. Poznavala sam 

ljude koji su zaraappleivali 

hleb slikanjem ikona. 

U stanju sam da razlikujem 

grËku πkolu od ruske ili 

balkanske. Osim toga, 

moj “vizantijski period” 

je daleko iza mene. 

I konaËno, osim nijansi 

koje Ëesto samo struËnjaci 

zapaæaju, ikone su 

streotipske te stoga 

dosadne, poπto ostavljaju 

utisak da sve su 

nalik jedna drugoj, 

πto je uglavnom taËno. 

Sada, kad posmatram 

ikone, tragam samo za 

profanim elementima u 

njima ∑ kako su ljudi 

odeveni, πta je na stolu, 

kakve cipele nose… 

Njihov sakralni element 

viπe me ne uzbuappleuje. I 

tako sam upravo to radila 

u Ogidiji, malom muzeju 

ikona u Hagu. A onda se 

pojavila ta ikona o kojoj 

hoÊu da ti priËam ∑ razlog 

πto je ovo pismo ovako 

dugo. Istog Ëasa me uzela 

pod svoje. Smesta mi je 

bilo jasno da stojim pred 

neËim posebnim, razliËitim 

od svega drugog u 

muzeju. Naziv ikone bio 

je ‘Sveto trojstvo’, 51 x 73, 

petnaesti vek, severna 

277

Transilvanija. 

Bez ikakve pozlate. Samo 

najjednostavniji zemljani 

oker. Neπto malo smeapplee 

boje. Malo zelene. 

Tri jednostavna lika πto 

sede za stolom, poput tri 

opuπtena seljaka u kasno 

sunËano popodne, pred 

nekom seoskom crkvom, 

negde u planinama, i 

nakon uspeπno 

obavljanog posla i 

oni se oseÊaju dobro. 

O, Bobe, kako je to bila 

krasna slika! Ne znam 

koliko sam dugo onde 

stajala, ali u jednom 

trenutku onaj stari 

gospodin odjednom se 

pojavio iza mene i rekao 

mi: Prekrasna, zar ne? 

Odgovorila sam: Stvarno 

je krasna. Onda mi je on 

ispripovedao priËu o toj 

ikoni. Kupljena je 

sedamdesetih godina od 

nekog ruskog emigranta. 

StruËnjak koji ju je kupio 

dobio ju je jeftino. Na njoj 

su bili neki blesavi 

ruæiËasto-plavi anappleeli iz 

dvadesetog veka. On je 

ikonu kupio, uklonio je 

prvi sloj i ispod njega 

otkrio Trojstvo. 

Ekspertizom je ustanovljeno 

da je ikona iz 15. veka, ali 

je joπ uvek neizvesno 

njeno poreklo ∑ ko ju je 

naslikao i gde. Natpis na 

vrhu je slovenski. Postoji 

nekakav konsenzus da 

potiËe iz severne 

Transilvanije (danaπnje 

Rumunije), poπto je taj 

kraj Ëuven po dobroj πkoli 

lokalnih æivopisaca. 

Moæda. Onda me je stari 

gospodin upitao: ‘©ta vi 

mislite, odakle je?’ Ne 

razmiπljajuÊi, i sama 

zaËuappleena svojim hitrim 

278 

proved that it was from the 15th century, but the origin, where 

and by whom it was made, is still disputed. 

The inscription at the top is Slavic. There is some sort of consensus 

that it originated in northern Transylvania (nowadays 

Romania) since that region is well known for its good native 

school of icons. Maybe. Then the old gentleman asked me: ‘What 

do you think, where it comes from?’ And without thinking, surprising 

myself with my prompt answer, absolutely sure, I said: 

‘The Balkans’. Some monastery in the mountains of Bosnia, 

Serbia or Bulgaria, far away from any censorship, some monk 

nicely and freely painting what his eyes saw, transcending his 

inner peace and unity, free of any worry that some stupid patriarch 

will punish him for not respecting dogma & the canon. 

What I now find interesting is that in that moment I 

expressed my idea about the Balkans instantaneously, while for 

days I had been struggling to define it for myself. On the way 

back, in the train, again nicely alone in a luxurious compartment, 

I wrote the draft of my /essay?/ text on the Balkans with 

only one idea in my mind: not to add to that mountainous subject, 

but to subtract something from the mountain of stereotypes 

and dubious histories attached to it. But, it will have to 

wait till I am back from Belgrade, to revisit it and make it final. 

This morning I woke up and figured out that, finally, I am 

in the mood to go to Belgrade. That I am less afraid. And that is 

Bob ∑ good and proper. What is the purpose of journey if you do 

not enjoy it in advance?! Besides, I hate it when I am afraid. It is 

a humiliating state of mind… 1 

Nakon ovog pisma otputavala sam doista u Beograd. Iz 

Beograda sam se vratila u Mastriht, kuÊi, glave pune misli koje se 

nisu dale tako lako dovesti u red. Moj rodni grad uËinio mi se 

nalik staroj knjizi, mnogo puta Ëitanoj a nikada do kraja 

proËitanoj, a ja nalik nekome ko uporno lista stranice te knjige, 

nemoÊan da joj prozre sadræaj i smisao. Sem moæda u snu u 

kome sam odsanjala Behemota, dvostruko Ëudoviπte od koga 

sam se spasla u zadnji Ëas, bacivπi se u nekakvu reku koja me 

odnela dalje... 

Moja poseta Beogradu dovela je u sumnju i moje sopstvene 

reËi o Balkanu. Draft teksta koji sam pomenula u pismu dragom 

prijatelju iz Oklahome uËinio mi se samo delimiËno taËnim, 

samo polovinom istine, onom ugodnijom, onom koja smiruje i 

proπlosti daje nekakav smisao. Tekst o Balkanu je govorio o kilometrima 

i kilometrima oslikanih zidova, izvezenih platana, o

arhitekturi koja nas fascinira i danas, o kovaËima i kujundæijama, 

tesarima i o zidarima, o graditeljima mostova, o piscima bajki, 

legendi, pesmi i poema koje i danas uzbuappleuju nekakvom svojom 

zaumnom snagom i lepotom. O nomadima. O Ëuvarima stada. O 

karavanskim putevima. O kamilama i mulama. O zemljoradnicima, 

o hiljadama i hiljadama kilometara ponovo i ponovo 

obraappleene zemlje. O krËenju πuma. O planinama ∑ da razdvajaju. 

O rekama ∑ da spajaju. O putevima “uvek nadole”. O “carskim” 

putevima koji uvek donose nekakvu nesreÊu. O peËalbarima. O 

putnicima koji su se s Balkana rasuli na sve strane sveta, do najudaljenijih 

taËaka. O putnicima koji su prolazili Balkanom, poreklom 

iz nekakvih boljih, udobnijih svetova, i ostavili za sobom 

zapise o Ëemernom, bednom i teπkom æivotu, projektujuÊi pri 

tom i sopstveno nerazumevanje sveta kroz koji su prolazili. O 

hajducima, o lopovima, o planinskim razbojnicima. Bilo je u tom 

tekstu svega πto volim i πto se nikada ne opire pamÊenju: 

...kamenih mostova, belih iluminisanih crkava, polutame 

pod arkadama, sjaja koji kamenu daje kiπa, oleandara, agava kraj 

mora s koga huËi bura, kosih livada i paperjastih ovËica, duvana 

koji se suπi nanizan u vence, ogrlica smokva koje se suπe na 

krovu kraj pospanih maËaka; reke koja se kovitla strmo, potoka 

kraj koga se suπi svilena marama okaËena o grm, buËnih pijaca, 

brda paprika, cimetastih amajlija, boËnih ulica, veπa na kanapu, 

glasa koji doziva ooooj! s brega; bademovog drveta kraj puta, 

lavande i ruzmarina πto se cede u podne teËnog zlata; gradskih 

trgova, platana, sunËevih mrlja, tkane odeÊe i opanaka pletenih 

od jareÊe koæe; lisca koji lebdi nad palaËom; buradi od borovog 

drveta, rakije od klekovih bobica, vina od sitnog groæapplea smederevka; 

plavih pera zadenutih u Ëohane kape, crvenih masni od 

krep-papira, crvenih licitarskih srca, ogledalaca, devojaËkih kika, 

zastava, truba, praπine, vaπara, πeÊerne vate, kuÊa pojedenih kiπom 

i vetrom u puzavica; bosiljka, kamilavki, epitrahilja; hodæinih 

zapisa; ravniËarskih reka, belog blata, πarana, grgeËa, somova, 

kukuruzove svilice, macinih glavica, crnih dudova, nevena, 

spomenka, turskih karanfila; u bojama perËina od vuËjih repova, 

krivih πtapova punih Ëvorova, zovinih svirala, sukna, teπke vune, 

orahovih plodova u zelenoj ljusci, lanenog platna, dunja, ËokanjËiÊa, 

gunjeva, sena, bunara, appleermova, splavova; vatri u noÊi, 

sovinog huka, trka divlje svinje, topota jelenovih kopita, krtiËnjaka, 

pirgavih kokoπaka, belih mekih gusaka, svinjskih Ëekinja, 

sedefa petlova, Êilibara pastrmki; lenti, potamnelog ordenja, kubura, 

krivih noæeva, vradæbina, bajalica, vukodlaka, uroka, vila 

kraj gumna, vodeniËnih toËkova, pπenice, crnih marama, crnih 

odgovorom, potpuno 

sigurna, rekla sam: 

‘Sa Balkana!’ Iz nekog 

manastira u planinama 

Bosne, Srbije ili Bugarske, 

daleko od ma kakve 

cenzure, neki monah je 

lepo i slobodno naslikao 

ono πto su mu oËi videle, 

uzdigao se iznad sopstvenog 

unutraπnjeg 

spokoja i sklada, 

osloboappleen svih briga o 

tome da li Êe ga neki 

glupi patrijarh kazniti 

zbog nepoπtovanja 

dogme i kanona. Ono πto 

mi je sada zanimljivo jeste 

Ëinjenica da sam u tom 

trenutku izrazila svoju 

ideju o Balkanu u jednom 

trenutku, a danima pre 

toga muËila sam se da je 

sebi definiπem. Dok sam 

se vraÊala, u vozu, 

ponovo prijatno 

usamljena u luksuznom 

kupeu, napisala sam 

skicu svog /eseja?/ teksta 

o Balkanu imajuÊi jednu 

jedinu misao u glavi: da 

ne dodajem niπta toj 

gorostasnoj temi, veÊ da 

oduzmem neπto od 

planine stereotipa i 

neizvesnih kazivanja koje 

se za nju vezuju. Ali to Êe 

morati da saËeka dok se 

vratim iz Beograda kako 

bih ga ponovo posetila i 

sve uËinila konaËnim. 

Jutros sam se probudila i 

odluËila da mi, konaËno, 

raspoloæenje dopuπta da 

odem u Beograd. Da se 

manje bojim. A to je, 

Bobe, dobro i ispravno. 

Kakva je svrha putovanja 

ukoliko u njemu ne 

uæivaπ unapred? Osim 

toga, mrzim kad me je 

strah. Takvo stanje duha 

je poniæavajuÊe… 

279

280 

barjaka, crvenih marama, crvenih barjaka, metli od pruÊa; dugih 

Ëunova, belih brodova; polutki hleba, koπara punih paradajza, 

baπti u gradini, pasulja u vreæama; Ëergarskih πatri, svilenih πalvara, 

dugih Ëibuka, daira, svilenih papuËa, Êemana, usnih harmonika, 

ispucalih dlanova; gugutki i crkvenih zvona; autobuskih 

stanica, konduktera, smeappleih kartonskih kartica, drvenih klupa, 

zelenih vozova, emajliranih natpisa na nekoliko jezika... 

Svejedno, uËinio mi se moj tekst nepodnoπljivo “romanti- 

Ënim”, pomislila sam: te reËi zapisalo je pero nostalgije a ne pero 

ikonoborca. Odloæila sam tekst u fasciklu PriËe i ponovo poËela da 

listam mnogo puta iπËitane knjige iz kojih sam uËila o Balkanu. 

“©ta su zapravo planine?” pita Fernand Braudel u knjizi Sredozemno 

more, predeli i ljudi. Nekoliko reËenica dalje, Braudel citira reËi 

Raoula Blancharda: “Potpuno je nemoguÊe dati jasan i razumljiv 

opis planina.” “Brdoviti Balkan” sintagma je zauvek utisnuta, nekada 

davno, joπ u detinjstvu, u moju svest. ©ta je zapravo Balkan? 

parafrazirala sam nedeljama za sebe Braudelovo pitanje meandrirajuÊi 

izmeappleu konstruktivistiËkog pokuπaja paralelne istorije Balkana 

Barbare Jelavich i dekonstruktivistiËkog pokuπaja Marije Todorove 

da na osnovu engleskih, francuskih, nemaËkih, albanskih, rumunskih, 

ruskih i juænoslovenskih izvora postulira jedan novi model 

pristupa razumevanju Balkana. Ja sam pokuπala da definiπem sopstveni 

Balkan ne bih li doπla do taËke u kojoj Balkan prestaje da 

bude opπta geografska odrednica ili skup pukih istorijskih Ëinjenica 

vezanih za region koji prati linije osmanlijskih osvajanja i osmanlijskih 

legata. Shvativπi da ne postoji nikakav konsenzus po pitanju 

“©ta je zapravo Balkan?” ja sam ga smestila tamo gde sam ga sretala, 

tamo gde sam æivela, tamo gde sam ga iskusila i konaËno, gde mi 

se ponekad uËini da ga poznajem i razumem. 

Predeli i duπe oblikuju jedno drugo, pisala je, zapravo i ne 

tako davno, uoËi drugog rata, Anica SaviÊ Rebac u “Helenskim 

vidicima”. Ako je tako, nestaju li, Anice, duπe kada se briπu predeli, 

da li razorene duπe razaraju predele i, konaËno, kako razoreni 

predeli i razorene duπe oblikuju jedno drugo? pitanje je 

koje sam 1999. zapisala u jednoj priËi a pred kojim i u ovom Ëasu 

stojim i Êutim. 

II 

Nakon decenije neprekidnog govorenja o ratu, o raspadu 

zemlje, o politiËkim oligarhijama, o istorijatu i evoluciji sukoba, 

o izbegliπtvu, o sopstvenom æivotu uhvaÊenom u mreæu dogaappleaja, 

poπto se iz mene izlilo Ëitavo jedno Panonsko more reËi,

priËa o poslednjim jugoslovenskim ratovima na Balkanu 2 se 

zaËudo, slepila u nekakva opπta mesta i svela na nekoliko re- 

Ëenica. Prostih, i u gramatiËkom i u filozofskom i bilo kom drugom 

smislu. Negde se na tom putu zagubila strast govorenja o 

tome, svest o vaænosti da se ne otÊuti i da doæivljeno i viappleeno ne 

sklizne u zaborav. Kada sam to razumela, pomislila sam da je 

vreme da se uzme pero u ruke i sve po prvi put zapiπe, sistematiËnije, 

disciplinovanije no πto su pisma prijateljima. 

No, pisanje je u jednom trenutku preraslo u agoniju i opsesiju 

istovremeno. Agoniju, jer se viappleeno nije dalo zapisati, opsesiju 

jer mi se Ëinilo da ako ne zapiπem bivam jednom i zauvek 

progutana, apsorbovana proπloπÊu. Dogaappleaji razumljivi i u tom 

smislu jednostavni u vreme kada su se deπavali, porasli su u 

meappleuvremenu, neprimetno, do volumena egipatskih piramida i 

dobili, kao i piramide, pored svojih geometrijskih, apstraktnih, 

numeriËkih, kvantitativnih svojstava i svoje simboliËke slojeve, 

idiomske slojeve, svoje diskurzivne slojeve, pa i slojeve u kojima 

je uËitano i mojih deset godina govorenja, deset godina ambivalentne 

potrebe da se neπto shvati, da se neπto objasni. 

Zaπto se onda toliko puta reËeno i izreËeno tako strasno 

opire da bude zapisano? Zaπto me je ispunila duboka i istinska 

tuga i potpuni, paraliπuÊi strah dok sam zapisivala ove priËe koje 

i jesu i nisu priËe? Nisu priËe samo utoliko jer komade sopstvenog 

æivota pokuπavam da stavim u sam æivot, precizno u 

vreme i prostor, kao da vraÊam kamenËiÊe u udubljenja iz koga 

ih je jednom otkinula i oduvala realna sila odreappleenih dogaappleaja 

koja je doæivljena gotovo mitoloπki, u punoj snazi biblijskih 

apokaliptiËnih nepogoda. No, i pored toga, ja znam da se radi o 

dogaappleajima koji imaju svoj poËetak, sredinu i kraj, koji su se 

desili na jednom odreappleenom mestu, u nekom datom Ëasu, sa 

punom sveπÊu da njihova mitiËnost proizlazi iz mog oseÊanja 

sveta, a njihova metafiziËnost iz puke Ëinjenice da su iz sveta 

realija prenesene u svet relikvija. 

Kako se talio Bodeæ 3 ? Kad sam u jednom Ëasu poæelela da 

odustanem od Bodeæa a nekako i od same sebe, isplivali su niotkuda 

zaboravljeni i davno zagubljeni “Filozofski eseji” Leszeka 

Kolakowskog. ProËitala sam ponovo “Svet kao predmet pristanka” 

i prisetila se onoga πto sam, pretpostavljam, jednom veÊ znala. 

Da se neke radnje ne mogu delimiËno izvrπiti. Da se moæe popuπiti 

cigareta do pola, ali da se ne moæe na pola umreti. Da prihvatajuÊi 

æivot mi prihvatamo svet u totalitetu, prihvatamo i rat 

i smrt i nestanak grada koji smo voleli i sopstveno starenje i smrt 

onih koje volimo. Da je tako i sa pisanjem i da je ono, zapravo, 

2 Ratovi su “jugoslovenski” 

a ne balkanski. 

Jugoslovenski ratovi su 

pokazatelj zrelosti 

Balkana. Nijedna od 

balkanskih zemalja se 

nije umeπala u sukob. 

Nazvati poslednje 

jugoslovenske ratove 

balkanskim znaËi samo 

podgrevati stare priËe 

koje se prepriËavaju joπ 

od Prvog izveπtaja 

Carnegiejeve komisije 

iz 1913. 

3 Bodeæ-za-ubiti-Sebe, 

zbirka eseja o istoriji, 

seÊanju i identitetu, 

pisana 1999/2001. 

281

282 

“nasleapplee” koje mi je dato. Da je na meni da ga “prihvatim” ili 

“ne prihvatim”. Te da se stoga Bodeæ ne moæe do pola napisati. 

I tek tada je Bodeæ zaista poËeo da se piπe. A desio se pri 

Ëeonom sudaru dva sazveæapplea: istorije i mita. Izmeappleu istorijskih 

knjiga i narodnih bajki. Izmeappleu dokumenata i legendi. Izmeappleu 

diplomatskih prepiski i hagiografija. Izmeappleu monografija i knjiga 

starostavnih. Izmeappleu svedoka i slepih pesnika. Izmeappleu aoda i 

rapsoda. Izmeappleu mene i mene. Sudarila se istorija s mitom i razbile 

su se obe u paramparËad. A s njima sam se i ja razbila u 

paramparËad. Jer su to bile ne samo nacionalna istorija i nacionalni 

mit, veÊ i moja istorija i moj mit. ZahvaÊena tom ruπilaËkom 

straπÊu, ja sam i ne primetivπi viπe razliku izmeappleu sopstvene 

proπlosti i svih drugih proπlosti, porazbijala i nacionalne i 

sopstvene idole, samozvane careve i vladare ali i sopstvenog oca, 

majku, dede i babe, sve svoje “okamenjene slike” po kojima je 

raappleena litografija od reËi, ne bih li neπto saËuvala, ne bih li ih 

popisala, menjajuÊi ih pritom, oduzimajuÊi im sopstvenost, previappleajuÊi 

prostu Ëinjenicu da ih nema i da ih nikada viπe neÊe biti. 

Razbili su se istorija i mitovi na kojima sam rasla, koji su se 

u mene utiskivali, koji su me oblikovali a da i nisam znala da su 

me oblikovali. Ali se zato proπlom vratila transparentnost. I ja 

sam ne samo videla ponovo sebe kako na primer recitujem na 

nekoj πkolskoj ekskurziji RakiÊeve rodoljubive stihove pred freskom 

Simonide u manastiru GraËanica na Kosovu. VeÊ sam napokon 

i razumela πta se u tom Ëasu zapravo deπavalo. Preko mojih 

usana je prolazila laæ o naπem srednjem veku. Jer nije Simonidu 

oskrnavio Arbanas, kako pesma tvrdi, nevernik, poturica, 

koji joj je noæem iskopao dijamantske oËi sa freske, veÊ njen 

pedesetogodiπnji muæ, srpski kralj Stefan Milutin kome je postala 

æenom u svojoj petoj godini. 

Pa se i seÊanju na trideset tri godine æivota u mojoj bivπoj 

zemlji vratila transparentnost. Ne kao moja priËa o seÊanju. VeÊ 

pravo seÊanje na sva lica uz koja sam rasla, na njihovu nesavrπenosti, 

na njihovu glupost, na njihovu uskogrudost, na njihove 

kompromise i konformizme, na njihove agresije i verbalne 

i stvarne, na njihovu pohlepu i gramzivosti, na njihove odnos 

prema Ciganima, Jevrejima, ©iptarima, crncima, deci, æenama, 

æivotinjama ili drveÊu, svejedno. I nisam se smirila dok ih sve 

nisam iz sveta relikvija vratila u svet realija i tako se, napokon, 

“starinskom metodom puπtanja krvi tamo gde je pritisak najjaËi”oslobodila 

sopstvenog totalitarizma. 

U tom ruπenju, u tom psihosomatskom ambisu pred kojim 

sam stajala, povraÊajuÊi, ne spavajuÊi, budeÊi se iz migrene u

migrenu, ne diπuÊi ako ne mislim da moram da diπem, napisano 

je moje svedoËanstvo pod naslovom “Slike”. 

Proπlo je nekoliko svetlosnih godina pre no πto mi se dogodio 

quantum leap i ja shvatila da na jedno od najËeπÊe postavljenih 

mi pitanja: Odakle si? ja uopπte ne moram da kaæem istinu. 

Tako sam vratila sebi jedno davno, u detinjstvu zaboravljeno 

znanje. NauËila sam ponovo da veselo laæem. Ponekad odgovorim: 

Iz Warszawe i provedem ugodnih pola sata priËajuÊi o 

Poljskoj u kojoj nikada nisam bila. Ako su Schulz, Gombrowicz 

ili Andrzejewski iz Poljske, onda sigurno nije loπe biti Poljakinja. 

Ponekad odgovorim: Iz Praga, u kome nikada nisam bila, ali mi 

je pesnik Gustav Krklec jednog prepodneva pre mnogo godina, 

na terasi beogradskog hotela “Prag”, rekao da je jednom sedeo u 

nekoj kafani u Pragu i da je neko ko je sedeo naspram njega 

rekao, pokazavπi na ËoveËuljka u crnom odelu i sa πeπirom na 

glavi: “To je Franc Kafka, pisac…” Da sam iz Litve, u kojoj takoapplee 

nikada nisam bila, ne kaæem viπe nikada, poπto sam jednom 

naletela na amsterdamskog taksistu Litvanca i bila spektakularno 

i vrlo poniæavajuÊe raskrinkana. Pa mi ni mala tajna koju 

sam odmah, da se iskupim, podelila s njim, da se u Vilniusu 

nalazi spomenik Franku Zappi nije uopπte pomogla, zato πto mi 

viπe ni reË nije verovao. Kada procenim da je znanje engleskog 

mog sagovornika loπije od mog, onda je lako. Eto meni nikada 

viappleene Irske, Ëiju mi je tajnu mapu odao W. B. Yeats. Svojoj 

irskoj biografiji onda hitro dodam nekoliko detalja na kojima bi 

mi i Fernando Pessoa pozavideo. Kada me mrzi da izmiπljam, 

kaæem ime zemlje, malog dela Gallije uveliËanog pod lupom: 

Armorica. Armorica? kaæe tada moj potencijalni sagovornik i 

lepo vidim da u glavi lista imena svih tih novih zemalja koje se 

pojaviπe u poslednjoj deceniji. Da, kaæem i dodam, iz Barbaoruma 

i na tome se cela priËa najËeπÊe zavrπava. No ponekad, 

kada sam umorna preko mojih usana ponovo preapplee, “Beograd, 

bivπa Jugoslavija”. I tada, dok strpljivo sluπam svog sagovornika, 

jer na tom odgovoru priËa se nikada ne zavrπava, u meni se 

ponekad deπava neπto teπko izrecivo. Obuzme me jako i neobiËno 

oseÊanje, zapravo meπavina bar dva oseÊanja: nevere i jeze 

i osetim se istovremeno nestvarnom i potpuno izgubljenom. 

No, svest o gubitku srediπta mene sve reapplee potresa, sve manje 

ranjava. MoguÊe zato jer ovladavam jednom niπta manje 

zanimljivom i uzbudljivom veπtinom zahvaljujuÊi kojoj srediπte 

i ja, neodvojivi jedno od drugog, zajedno putujemo svetom. 

Bio je jedan period u mom æivotu kada je moj bordo-pasoπ 

sa zlatnim slovima postao muzejska vrednost jer viπe nije bilo 

283

284 

SFRJ zemlje. Putovala sam sa “traveling document” izdatim od 

strane UN, a po konvenciji iz 1951. Tada, zvaniËno, formalno i 

legalno-pravno niËija, ja sam se oseÊala dobro. U rubrici: nacionalnost, 

mogla sam mirne savesti da napiπem: non ili udarim 

jednu veselu dijagonalnu crticu. OseÊala sam se pri tom bolje 

nego recimo P. P. Pasolini, koji je ipak morao da upiπe “Italijan, 

naæalost”. Mene danas zabavlja Ëinjenica da kad sam umesto 

pasoπa imala “putnu ispravu” i kada sam se zarad toga quod erat 

demonstrandum dobro oseÊala, da sam baπ u to vreme morila sebe 

nostalgijom za svakim pedljom zemlje koju ja jesam volela i koja 

je nestajala na najuæasniji meni zamisliv naËin: ratom. A da 

pak sada, kada imam holandski pasoπ, koji mi je jednog sivog i 

nespektakularnog amsterdamskog prepodneva uruËila ljubazna 

sluæbenica u gradskoj veÊnici i kad uz to, pride, imam i pravo da 

uloæim zahtev za novi pasoπ bar dve a moæda Ëak i tri od πest 

bivπih republika te moje nepostojeÊe zemlje; i kad me od tih 

moguÊih i nikad traæenih pasoπa deli samo jedna mala molba 

koja bi trebalo da sadræi i detalje iz moje biografije kao i biografije 

mojih roditelja i deda i baba; te kad se ta moja bivπa zemlja s 

mukom i polako ipak nekako, mak po mak, oporavlja i ponovo 

uspostavlja, po zakonu samog æivota koji vezuje razvezano, spaja 

razdvojeno i sam od sebe hrli dalje; eto, danas, kad sve to stoji 

tako kako stoji ∑ meni viπe ne pada na pamet da bilo kome bilo 

kakve molbe i dopisnice πaljem. 

Mene nacionalni identitet viπe ne uzbuappleuje i smatram ga 

temom oteæalom od sadræine koja, naæalost, meni o bilo Ëemu 

pa i o samoj sebi niπta ne moæe da saopπti. 

No, iako mene ovaj polinom posebno ne uzbuappleuje, ja naæalost 

viπe ne mogu da udarim onu lepu dijagonalnu crticu u 

rubrici, diskursu, nauËnoj temi, literarnoj temi, temi naπe svakodnevice, 

identifikacionom poenteru, ideoloπkom kurzivu, moguÊoj 

spisateljskoj poetici, a da to non ne bude samo metafora. 

Odnosno, mogu ali neÊu. A kad ja neπto neÊu, onda i ne mogu. 

A ne mogu zato jer neÊu da budem Ëlan posade svemirskog 

broda “Enterprise”, gde razliËiti a tolerantni i dobri, putuju svetom 

zaËudo i dalje punim Klingonaca, Borgova ili Romulanaca. 

Jer znam da gde god moja noga po ovoj lepoj planeti kroËila, 

naÊi Êe se uvek u nekoj zemlji i naciji, u nekoj genealogiji nacionalnog 

ili usred neke etnogeneze, svejedno. A svaka od tih dræava, 

nacija, etnija, imaÊe za vrhonaravni cilj, za svoj imperativ i 

raison d’etre “sebe, veru, narodnost i dinastije”, ono πto je Ëak i 

Njegoπ ∑ pisac junaËkog epa o ethnic cleansingu ∑ umeo da prepozna 

kao glavni uzrok “nespokojstva i nesreÊe ËoveËanstva”.

Nikada nisam srela narod koji je viπe voleo drugi narod no sebe, 

nikada nisam srela veru koja je viπe verovala u drugu veru no u 

samu sebe, nikad nisam bila u dræavi koja je viπe sile i moÊi 

poæelela drugoj dræavi a ne sebi, niti sam videla “dinastiju”, politiËku 

oligarhiju, politiËki centar odluËivanja koji je viπe moÊi 

æeleo nekom drugom politiËkom centru no sebi. Moæda zato jer 

se pomaci, veliki, bitni, deπavaju u vremenskim periodima koji 

prevazilaze moje skromne, pomena nevredne, æivotne moguÊnosti. 

Od otkriÊa zaπiljenog kamena do otkriÊa sekire, kaæu antropolozi, 

proπlo je milion i po godina. Zar se niπta u meappleuvremenu 

nije ubrzalo? Zar moje pismo bratu koje iz Maastrichta u Toronto 

stigne u trenu zaista niπta ne znaËi? 

Ja nisam zaboravila blisku proπlost. Vreme kada su se raskopavale 

pedeset godina zabetonirane masovne grobnice i zahvaljujuÊi 

mediju koji ima moÊ i slike i zvuka pred pukom nikle 

deËje lobanje razbijene maljem Drugog. OsveÊuju se kosti, pale 

kandila, metaniπe, a pandemonijumu glasova æivih prikljuËuje 

se i pandemonijum glasova mrtvih. Proπiruju se granice i na svet 

mrtvih. Meπa se istorija i mit, koncept i pohlepa, Sava i Leta, 

Drina i Aheront u rakki od πljive sa drveta lazi, jaËi od “duple 

ljute”, nazdravlja se i ispija do dna. 

©ta je popijeno? 

Oko toga se toliko mastila i reËi prolilo ne samo u deceniji 

πto je iza nas ∑ mastilo se proliva veÊ dva i po veka ∑ no odgovor-konsenzus 

joπ uvek nije pronaappleen. Taj napitak dobro poznat 

u istoriji ljudi predmetom je intenzivne nauËne i intelektualne 

rasprave. UkljuËujuÊi se u raspravu ja unapred priznajem da ne 

znam πta je formula napitka. Ali zato o efektu napitka znam sve 

jer sam sve svojim oËima gledala, from bellow. Za mene nacionalizam 

nije gramatiËka kategorija, niti apstraktna geometrija oËiπ- 

Êena od naslaga iskustva i osloboappleena morala. RizikujuÊi da mi 

je viπa istina promakla zarad zakljuËivanja zasnovanog na teroru 

sopstvenog iskustva koje se doduπe ne da uvek apstrahovati ali 

je u stanju da razlikuje uËesnika od ærtve, tvrdim da je to bila 

jedna abra-kadabra dræavna rabota kojom se ljudsko biÊe pretvara 

u nacionalno biÊe: ljuto, destruktivno, opsednuto fantomima 

iz proπlosti i okruæeno Drugima sa nezasitom potrebom da 

prema Drugom isijava jedno elementarno oseÊanje ∑ mrænju. To 

je mrænja kolektiva, dakle suma sumarum i kongruencija mnogih 

koji mrze. Mrzi se Drugi i nad njima se svakodnevno verbalno 

izraæava krvoæedna potreba za namirivanjem nekakvog vekovima 

akumuliranog i napokon osveπÊenog besa i preÊutanog, jednom 

velikoduπno oproπtenog, a nenamirenog istorijskog raËuna. 

285

286 

Sve se to deπavalo ne u Musilovom romanu veÊ u mojoj 

stvarnosti: na ulici, u tramvaju, u autobusu, na radnom mestu, 

u super-marketu. U virtuelnoj stvarnosti televizora, novina, radija. 

I u niπta manje vaænoj stvarnosti ljudskih glava. Napuπta svoje 

ontoloπko postojanje nacionalno biÊe i eto teledirigovanog pira 

koji poËinje kobnom lakoÊom urlanja, a zavrπava se negde drugde, 

za nekog drugog, Hugoovom kobnom lakoÊom umiranja. 

U juænoslovenskoj narodnoj priËi o straπnom Baπ-»eliku, 

priËi o raskovanom, osloboappleenom zlu, nesumnjivo je sublimirano 

neËije znanje da je zlo lako osloboditi i da je jednom osloboappleeno 

zlo teπko uniπtiti jer ono poprima mnoge oblike i lica. Tako 

je bilo i u stvarnosti kraja osamdesetih. Lisica je bila Ëas komunista, 

Ëas socijalista, Ëas demokrata, Ëas nacionalista, Ëas liberal, 

Ëas radikal, Ëas Ëlan pokreta kvazi-obnova, Ëas partizan, ustaπa, 

Ëas Ëetnik, Ëas vojnik, Ëas policajac. Prelivala se iz jedne forme u 

drugu i ponovo nicala tamo gde je Ëovek ni najmanje ne bi 

oËekivao. Ali njena snaga nije bila samo u tome. Leæala je i u 

kolektivnoj demenciji, u zaboravu sopstvenih kroz vreme sublimiranih 

znanja, u nemoguÊnosti da se lisica vidi kao lisica ma 

koji “bajkoliki” oblik na sebe uzela i u odbijanju da se prizna da 

je u toj lisici srce u kome Baπ »elik krije svoju snagu i svoj kraj. 

Sve je u nacionalnom zanosu ∑ pseudo. Jer je njegov poËetak 

u laæi. Nacionalista je pre svega laæov. Nacionalista je psihiËki 

fenomen kompulzivnog laπca i logiËki fenomen zakljuËivanja na 

osnovu laænih premisa. 

Instrumentalizovani nacionalizam, nacionalizam koji postaje 

instrumentom dræave ili instrumentom centara moÊi u uspostavljanju 

ili odræanju vlasti nije ideologija. To je tehnika kojom 

se realizuju odreappleeni politiËki ciljevi. Element strasti kao bitni 

deo technea proistiËe iz same potentie u kojoj “nacionalizam” prebiva: 

iz jezika, iz kulture, iz religije, iz mitoloπkih slojeva, iz istorije 

i iz totalnosti naπeg pripadanja njima. Arhetip o pojedincu 

neodvojivom od odreappleene zajednice u izvesnom obliku uvek postoji, 

jer æiveÊi, umiruÊi i raappleajuÊi se mi prenosimo i delimo jezik, 

zajedniËka seÊanja, zajedniËke rituale, verovanja, navike, obiËaje 

koji su neodvojivi od nas i nama vaæni, jer su delovi i vreme 

naπih æivota. ©to Ëovek dublje tone u arhetip, to je viπe otvoren 

za politiËku manipulaciju, to se viπe izlaæe moguÊnosti da izgubi 

smisao za razlikovanje politiËke laæi od istine kao interesa sopstvenog 

æivota. 

Dræava, centar moÊi, alijansa, vladar koja sa masom uspostavlja 

“nacionalnu” komunikaciju, nalazi se u misaonom kadru 

totalne idolatrije, a ne totalne ili bilo kakve druge ideologije.

Instrumentalizovani nacionalizam karakteriπe upravo suprotno: 

potpuno odsustvo ideoloπkog ili bilo kog klasnog koncepta. Jednom 

raskrinkani njihovi “koncepti” napokon osloboappleeni slojeva 

“nacionalnih interesa” i napokon viappleeni u svojoj punoj ogoljenosti, 

zapanjuju nas svojom banalnoπÊu. Hanna Arendt je u 

pravu: zlo jeste banalno. No moæda treba dodati i: banalno je po 

æivot opasno… 

U pesmi “Granate nad Sarajevom” sarajevska pesnikinja 

Ferida DurakoviÊ sublimirala je jednu drugu istinu o zlu: svako 

zlo, ako se dovoljno Ëesto ponavlja, postane na kraju dosadno ko 

jesenja kiπa. Ako se meni baπ u ovom sada Ëasu Ëini da ta “proπlost” 

πto me opseda postaje dosadna ko jesenja kiπa, te da i ja 

sama, piπuÊi o njoj, samo udvostruËujem dosadu, ponavljajuÊi 

po ko zna koji put iste misli i reËi. 

III 

Iza mene je loπe prespavana noÊ i nervozno jutro od koga se 

branim najbolje πto umem: uzimam grabulje u ruke, izlazim 

pred kuÊu i poËinjem da Ëistim debelu naslagu liπÊa koje, uzgred, 

postoji samo pred mojom kuÊom. Posao je smirujuÊi, no ja mu 

se predajem automatski, maπem grabuljama, zapravo nesvesna 

svog Ëinjenja, jer ruke doduπe neπto rade, ali misli i dalje idu svojim 

tokom. Razmiπljam o vremenu, o proπlosti i o istoriji i na tom 

i spekulativnom i analitiËkom putu sudaram se ponovo sa samom 

sobom, spotiËem se o samu sebe tamo gde proπlost i istorija 

prestaju da budu kategorije i postaju na jedan eksplicitan na- 

Ëin moje: neanalitiËne, nespekulativne, u onoj meri, a to znaËi 

potpuno, u kojoj sam ja nesposobna da svom æivotu priappleem kritiËki 

i posmatram ga ravnoduπno, kao neπto πto postoji van mene. 

“Imam pravo da ne zaboravim”, ponavljam u sebi i to me 

ljuti sve viπe i viπe. A πta sa onime πto bih da zaboravim? I viπe 

od toga. Da otËinim. Da zaboravim tako temeljito da prestane da 

okupirala moje sadaπnje vreme. I ne samo ja. Da zaborave i svi 

moji prijatelji, i svi oni koje znam i ne znam i da ih kolektivnim 

zaboravom jednom i zauvek ukinemo. Zaπto? Zato jer se ponekad, 

proπle noÊi na primer, osetim kao vrh kupe izvrnute naopako, 

kao taËka na kojoj poËiva ogromna teæina atomske gustine 

seÊanja. SeÊanja prve generacije, druge generacije, treÊe generacije, 

svih generacija koja su na ovaj ili onaj naËin stigla do 

mene. Moæda bi umesto reËi koje zapisujem reËitiji bio spisak 

oruæanih konflikta u poslednjem veku u kome nije bilo godine 

287

4 VeÊi ratni sukob predstavlja 

koriπtenje oruæane sile izmeappleu 

vojnih snaga dve ili viπe vlada 

ili jedne vlade i jedne 

organizovane skupine, Ëija je 

posledica bitka koja odnosi 

najmanje 1.000 ljudskih 

æivota u godini dana, a uzrok 

sukoba je kontrola nad 

upravom ili teritorijom. 

288 

da neko s nekim nije ratovao. Samo u 1999. bilo je 27 ratova, u 

Afganistanu, Alæiru, Angoli, Kolumbiji, Zairu, Etiopiji, Eritreji, 

Indiji, Pakistanu, Rusiji, Siera Leoneu, Sri Lanki, Sudanu i u Jugoslaviji. 

Samo u poslednjoj dekadi veka odigralo se 259 ratova 

koje Stockholm International Peace Research Institute ovako 

definisao: Major arm conflict is defined as the use of arm force 

between the military forces of two or more governments or one government 

and one organized arm group resulting in battle relating 

death of at least 1000 people in single year and in which the source 

of conflict is control of government or territory. 4 Ne, “The State, War 

and the State of War” Kalevija J. Holstija definitivno nije knjiga 

koju bih preporuËila za Ëitanje pre spavanja. 

Ja sam juËe utonula u san s poniæavajuÊom miπlju da je to 

πto mene muËi veÊ deceniju samo epizoda u seriji ratova i sukoba 

kojima nema kraja. Ja bih da se razreπim tog pritiska. Da se 

poput Kubrickovog Halla oslobodim, sloj po sloj, naslaga svega 

suviπnog u glavi i da se vratim u stanje lakoÊe kada sam uËila 

napamet pesmicu “Leptiricu, πareniÊu, hodi meni amo”… 

Eto, tu kupu ja bih rado da prevrnem. Da spirale deπenog 

budu podamnom, a ne nadamnom, da ja pridodam njihovoj teæini, 

a ne da mi njihova teæina oduzima dah. Da te spirale napokon 

poËnu da rade za mene, a ne protiv mene i da me, doista, 

kao u Kubrickovoj “Odiseji” otisnu u nekakvo novoroappleeno stanje 

koje istovremeno sve zna i ne zna niπta i koje poËinje na 

nekim potpuno drugaËijim i nehomerovskim postulatima. Samo 

tako bi se fraza “Vreme sve leËi” doista pokazala taËnom. Kada bi 

vreme uspelo da izrodi Ëudo. Jer vreme ne leËi niπta. »udo koje 

bi nas razvezalo od nas samih, od sopstvene sociopatologije. 

Eto, takvim mraËnim i detinjastim mislima sam se bavila 

prevrÊuÊi liπÊe s jedne gomile na drugu, svaappleajuÊi se sa samom 

sobom i sa upravo proËitanim tekstom pod naslovom “Was bedeutet: 

Aufarbeitung der Vergangenheit”, izlaganjem odræanim 

pri Druπtvu za hriπÊansko-jevrejsku saradnju u Wiesbadenu 1959, 

od strane Ëoveka imenom Theodor Adorno. Svaappleam se sa Adornom 

taËku po taËku, svaappleam se tako da liπÊe prπti na sve strane 

oko mene. I baπ na taËki kada Adorno parafrazira Goetheovo “i 

baπ kao da se nikada nije zbilo” ∑ reËi koje appleavo upuÊuje Faustu 

“otkrivajuÊi svoj unutarnji princip ∑ razaranje seÊanja” ∑ na taËki 

iz koje bih se teπko iskobeljala, ugledam neπto neobiËno: limunæute, 

srcolike listove ginka bilobe meappleu gomilom mrkog liπÊa 

platana. Otkud listovi ginka pred mojom kuÊom? Pokupim listove 

paæljivo, stavim ih u dæep jakne, privedem ËiπÊenje kraju i 

vratim se u kuÊu. Sednem za radni sto, rasporedim listove oko

sebe i krenem da razmiπljam o ovom misterioznom dogaappleaju u 

ulici platana. ©to me vrati u seÊanju u devedesete godine, u 

Beograd, kada sam u ©ulekovoj “Istoriji bilja”, koja mi je otkrila 

uz mnogo drugih Ëuda i ginka, najstarijeg nepromenjenog stanovnika 

planete, pokuπavala da naappleem antidot za svoju novu 

boljku: sudar sa svetom Ëim bih izaπla iz svoje glave. I seÊanje na 

jedno drvce ginka koje sam u jesen ‘91. posadila na proplanku u 

Ëetereπkoj πumi, da obeleæim mesto gde sam mnoge sate provela 

u razgovoru sa osobom Ëije su poslednje reËi upuÊene meni, dan 

uoËi smrti, oktobra ‘91, bile: “Ja ti garantujem svojim æivotom 

da se zemlja neÊe raspasti.” SeÊanje je preæivelo devedesete, ali 

drvce ginka nije preæivelo uzburkane politiËke strasti. IπËupao ga 

je iz zemlje, prelomio i izgazio neko koga je podseÊalo na nepopularni 

deminutiv kojim je pokojnik igrao po æivcima svojih 

sagovornika. Naime, govoreÊi o tekuÊim politiËkim dogaappleajima, 

a obraÊajuÊi se onima koji su u sebi upravo otkrivali moguÊnosti 

miπljenja samo u grandioznim granicama, on bi uvek rekao: 

“Srbijica”. I tako, piljeÊi u prozor pred kojim sedim veÊ godinu 

dana, u drugu stranu ulice koju znam napamet i koju sam sto 

puta opisala u nekakvim pismima prijateljima, ugledam, taËno 

naspram radnog stola, taËno u taËki na kojoj mi je pogled morao 

poËivati bezbroj puta, do tada neviappleeno drvo ginka bilobe. Eto, 

toliko o gledanju u isti prizor i moguÊnosti da kao u Poeovoj 

priËi o sakrivenom pismu ne vidimo upravo ono πto nam je pred 

nosom. I o moguÊnosti da se misleÊi o proπlosti koju smo jednom 

nekako preæiveli, naappleemo u jednoj drugoj Poeovoj priËi, 

ispod klatna ∑ seËiva seÊanja. 

©ta sam ovog puta previdela misleÊi o proπlosti? Liniju razdvajanja. 

Liniju koja razdvaja moju proπlost od nekakve kolektivne 

proπlosti u kojoj sam uËestvovala i bila joj svedokom. I previdevπi 

ponovo, po ko zna koji put, tu liniju, ja sam ponovo 

izgubila svoj ugao gledanja, pa su proπli dogaappleaji i ja u njima 

postali kao durbin koji prevrÊem u rukama: Ëas tako daleki da se 

lako “pretvaraju u puku uobrazilju” one “koja se njome oseÊa 

pogoappleenom”, Ëas “nestvarno blizu, preuveliËani, svedeni na detalj 

pred kojim se gubi svest o bilo kakvoj celini”. Pa je ponovo 

trebalo preÊi lavirintom bivπeg kao da se on ne zna napamet, 

ponovo naÊi svoje mesto u toj grupnoj storiji, ponovo ovladati 

optikom u odnosu na svoj æivot i ponovo se dosetiti jednostavne 

istine, da su meni u “radu na proπlosti” dovoljne unutarnje terazije 

i olovka i da je u senci te proπlosti sasvim moguÊe æiveti. 

Adorno kaæe: “Ljudi æele da se oslobode proπlosti: opravdano, 

jer se u njenoj senci ne moæe æiveti”. To je samo delimiËno 

289

290 

taËno, jer se odnosi samo na æivu proπlost. DrugaËija proπlost je: 

ono πto viπe nije sadaπnjost svesti, πto ne stoji æivo i u nekakvoj 

emotivno-sentimentalnoj vezi spram mene, sve πto je potpuno 

odvojeno od mene ne vremenom veÊ emocijom, odsustvo bilo 

kakvog emotivnog refleksa. 

Na primer, knez Lazar nije i jeste proπlost u mom jeziku, jer 

sam imala vrlo jaku i vrlo emotivnu vezu s njim, doduπe ne 

nacionalne veÊ liËne prirode. Naime, u mojoj svesti neizbrisana 

je slika nekog nedeljnog jutra u detinjstvu, u Beogradu, u Sabornoj 

crkvi, gde me napokon, nakon silnog moljakanja, odvodi 

mama u vreme kada je kovËeg u kome leæe moπti kneza Lazara 

otvoren za publikum. Trenutak u crkvi kad ispuπtam maminu 

ruku i potpuno sama se naginjem nad kovËegom, trenutak susreta 

sa knezom: purpur, zlato i πaka kao koren, od mrke koæe, od 

obrisa kostiju. Saginjem se i udiπem, ne nosom deteta nekrofiliËara, 

veÊ nosom neke buduÊe mene kojoj vreme postaje strast, 

udiπem vreme, udiπem najstarije æivo πto sam do tada videla. 

Unosim ga u sebe, utiskujem ga u sebe i time nekako otimam od 

proπlosti. Mnogo godina kasnije, u vreme ritualnih igara kojima 

ratnici sebe spremaju za rat, moπti tog istog kneza proπetane su 

“po svim srpskim zemljama” pre no πto su vraÊene u prvi od svojih 

nekoliko grobova. No to je veÊ druga priËa, o tome kako ne 

samo pojedinac veÊ i dræava moæe da istoriju prevede iz stanja 

pluskvamperfekta u stanje prezenta, da je instrumentalizuje tako 

da jedna epizoda iz nacionalne istorije ima “dovoljno snage da 

upregne milione ljudi za svrhe koje oni ne mogu smatrati neposredno 

svojima”. No, ne radi se tu o “paranoidnom sistemu 

sumanutih ideja”. Odnosno, kolektiv jeste u stanju paranoje, 

ideja jeste sumanuta, ali nema tu nikakvog sistema ideja, veÊ 

samo nekoliko suprotstavljenih politiËkih elita koje poseæu za 

onim πto je uvek pri ruci: za varljivim mitoloπkim naslagama 

seÊanja koje u svakoj kolektivnoj svesti æive kao prijatnija alternativa 

realisu istorije. Mircea Eliade je razvezao πaku od kneza, 

ukazavπi mi da magija relikvije ne leæi u knezu veÊ u ktoniËnom 

aspektu moje svesti koju privlaËi i uzbuappleuje sve πto plaπi. A zahvaljujuÊi 

jednom po mene zemljotresnom eseju Miroslava Krleæe, 

uspela sam zauvek da razveæem knezove i kneginje od manastira 

i fresaka uz koje su uvek kao ktitori pominjani. Naime, 

Krleæa je uspeo da mi pokaæe, prstom kao detetu, da se meni 

manastiri i freske danas dopadaju upravo zato jer se onda ktitorima 

nisu mogli dopadati i time je od zaborava saËuvao anonimne 

majstore sa mistrijom i viskom, sa malterom i bojom u 

ruci. Zato, zbog naËina na koji sam udahnula mit i naËina na

koji sam sebe oslobodila mita, veÊ pomenuti knez preπao je iz 

carstva proπlosti u carstvo moje sadaπnjosti da bi napokon bio 

vraÊen u istoriju. 

Adorno je pisao “proπlost” ali je mislio “sadaπnjost” koju tek 

treba da odgurnemo u proπlost. Prevladati proπlost znaËi ukinuti 

emotivnu vezu izmeappleu sebe i proπlog. Tek kada viπe nema 

emocije, proπlost je prevladana. I samo zato je bitka kod Poitiresa 

proπlost, a bitka kod Srebrenice sadaπnjost. 

Neπto neobiËno doæivela sam nedavno u Aachenu. U nekoj 

od uliËica oko katedrale, hodajuÊi po kamenu uglaËanom vremenom, 

ja sam po prvi put u æivotu videla dramu Drugog svetskog 

rata u njenom potpunom smislu. To je bio doæivljaj koji ne 

znam kako da imenujem, blizak otkrovenju ako otkrovenje moæe 

da postoji bez ikakvih religijskih ili metafiziËkih konotacija, ja 

sam videla nedostatak svega onoga πto su saveznici zbrisali bombardovanjem 

NemaËke potpuno van priËe o onome πto su Nemci 

uËinili i time to brisanje uzrokovali. Ne, nije nedostatak viappleen 

kao nekakav protubalans uæasnim zloËinima poËinjenim pod 

TreÊim rajhom, ne priËam o tome; samo mi se u jednom neizrecivo 

kratkom trenutku ukazala jedna istina u svoj svojoj punoÊi, 

na naËin koji je van “krvnika i ærtve”, koji sadræi u sebi Adornovu 

punu svest o krvniku i ærtvi, ali i joπ neπto. U tom Ëasu 

zaokruæio se spisak gubitaka, ne za Nemce i onda, ne govorim o 

tome, veÊ za mene i danas i za trenutak je Drugi svetski rat bio 

prevladana proπlost. 

IV 

Istorija se deπava stalno i svuda. Ne samo na Balkanu. 

Povrπni pregled naËina kako smo se u proπlom veku suo- 

Ëavali sa proπloπÊu pokazuje æilavu raznovrsnost u pristupu. 

Ljudi su stavljali druge ljude u koncentracione i radne logore ne 

bi li im izbili proπlost iz glave; ljudi su izvodili ljude pred revolucionarne 

i preke sudove da im po kratkom postupku sude 

“proπlost”; ljudi su masovno vrπili ritualna samoubistva da bi 

time oslobodili novo pokoljenje pogreπne proπlosti. Imamo tribunale, 

komisije za oËiπÊenje, komisije za utvrappleivanje istine i 

komisije za pomirenje, meappleunarodne sudove, nacionalne sudove; 

sudi se ponekad samo politiËkom i vojnom vrhu, ponekad i 

poπtarima i πoferima koji su na ovaj ili onaj naËin doprineli proπlosti; 

sude sudije i sude amateri; ponekad se kolektivno peva i 

igra sa vrhovnim sveπtenikom a cilj te psihodrame nije presuda 

291

292 

veÊ priznanje i pomirenje; sude sudovi, mediji, parlamenti i 

raznovrsne komisije; ponekad se sudi, ponekad se ne sudi; ponekad 

se arhive otvaraju, ponekad uniπtavaju; ponekad suappleenje 

zloËincima izazove spirale novih nasilja; ponekad se proπlosti 

prilazi “politikom sistematskog i razumnog istraæivanja”; ËeπÊe 

je prate vulkani emocija. No i pored svega ovoga, i nakon svega 

ovoga, ostaje oseÊaj da posao nije uraappleen kako valja i da je dvadeseti 

vek moæda ishitreno proglaπen ∑ kratkim. 

Raditi na proπlosti prethodnog veka koja se velikoduπno 

izlila u ovaj, znaËi suoËiti se sa tri sociopatologije: nacionalsocijalizam, 

komunizam i kolonijalizam. Kad se spisku od 259 neprevladanih 

proπlosti iz poslednje dekade dvadesetog veka, doda 

spisak miliona ubijenih, raseljenih, osakaÊenih, poludelih itd., 

onda se sav taj naπ rad na proπlosti i pokuπaj da joj sudimo uËini 

potpuno neproporcionalnim poËinjenim zloËinima pa se i sama 

“pravda uËini kao nekakva elementarna nepogoda” koja se s vremena 

na vreme, bez zakona i reda, obruπi na ponekog dæelata 

dok milioni i milioni dæelata i dalje, neometani, svakodnevno 

egzerciraju svoj krvavi posao. 

U Etiopiji je, nakon pada Mengistuovog reæima, pred sud 

izvedeno 3000 zvaniËnika. U evropskim komunistiËkim zemljama 

je, pak, nakon 1989. godine zvaniËna politika bila ne gonjenje 

veÊ diskvalifikacija (lustracija) bivπih elita uz poneko kriviËno 

gonjenje Ëiji je krajnji rezultat gubitak graappleanskih prava. 

U Urugvaju je vlada koja je nasledila vojni reæim 1986. donela 

zakon o amnestiji. SliËno je bilo i u ©paniji nakon Franka, gde su 

se “sve demokratske snage sloæile u nekaænjavanju onih pojedinaca 

koji su poËinili zloËine braneÊi ili napadajuÊi Franka”. U 

»ileu (1990) i El Salvadoru (1992) elite su se odluËile za pristup 

“amnestija ali ne i amnezija” i formirale komisije za pomirenje i 

za istinu pod okriljem UN. U Poljskoj se premijer Tadeusz Mazowiecki 

zalagao za politiku “debele crte” koju treba podvuÊi u 

odnosu na proπlost. No, 1992. ministar unutarnjih poslova je 

upoznao Parlament sa spiskom osoba koje su saraappleivale sa tajnom 

policijom. Na spisku se naπao jedan broj uglednih politiËara. 

Spisak je procureo u javnost i rezultirao padom vlade. Taj 

dogaappleaj nazvan je “noc teczek, noÊ dugih dokumenata”, i njime 

su otvorena pitanja koja i danas uzbuappleuju poljsku javnost, a moguÊe 

i da je njime pitanje komunistiËke proπlosti promenjeno u 

neprijatno pitanje “©ta su Poljaci uËinili Poljacima?” umesto 

ugodnijeg i bezbednijeg “©ta su Rusi uËinili Poljacima?’ 

SliËnu politiku “preventivnog zaboravljanja” vodio je i Vaclav 

Havel u prvim godinama svog predsednikovanja.

U Madæarskoj je donesen zakon kojim se tretiraju zloËini po- 

Ëinjeni u vreme revolucije iz 1956. godine. Madæarski tuæioci su 

zastupali stav da se neki zloËini poËinjeni pod komunizmom mogu 

odrediti kao “ratni zloËini” ili “zloËini protiv ËoveËanstva”. 

U vreme pada Berlinskog zida NemaËka se duæe od pola veka 

veÊ suoËavala sa svojom proπloπÊu. No, to je nije naæalost posedelo 

da suoËivπi se po drugi put sa proπloπÊu izbegne napetost 

izmeappleu politike i morala. 

Ovaj nepotpuni i povrπni pregled naËina na koji se institucionalizovano 

suoËavamo sa proπloπÊu ukazuje i na neumerenost 

“proπlosti” koju smo proizveli. Pitanje nacionalistiËke proπlosti i 

dalje je æivo u NemaËkoj, pitanje faπistiËke proπlosti tinja u Italiji, 

pitanje svih naπih komunistiËkih i kolonijalnih proπlosti i dalje je 

æivo, otvoreno i samo delimiËno odgovoreno ili neodgovoreno. 

Adornov tekst manje govori o radu na proπlosti a viπe o tome 

kako se o proπlosti krajem pedesetih mislilo u NemaËkoj. GorËina 

koja izbija iz teksta u kome sam se prepoznala kao u ogledalu govori 

samo koliko je pitanje jedne proπlosti bilo u tom Ëasu nereπeno. 

SliËnu gorËinu, kojoj je vreme oduzelo samo poviπenu temperaturu, 

naπla sam u tekstu jednog drugog Nemca, napisanom 

22 godine nakon Adornovog govora, u Fasbinderovom tekstu 

povodom priprema za rad na filmu “TreÊa generacija”. Pri tom 

moramo imati na umu da se radi o zemlji koja ima najveÊe iskustvo 

u smislu teorijskih pristupa i sistematskog institucionalizovanog 

rada na dokumentaciji, arhivama, izjavama svedoka. Toliko 

iskustvo da Timothy Garton Ash bez ikakve ironije i uz neπto 

veselog Ëuappleenja primeÊuje, 1999. godine, da upravo NemaËka 

moæe posluæiti “istoËnim susedima” kao primer kako se radi na 

proπlosti. Fasbinder 1978. godine zapisuje ove reËi: “Meappleutim, taj 

fenomen (terorizam, prim.aut) (…) ima zaista zapanjujuÊe mnogo 

veze sa ovom zemljom, sa njenim greπkama, njenim propustima, 

njenom na poklon primljenom demokratijom (…) demokratijom 

Ëije se osnovne vrednosti sve odluËnije degradiraju u tabue, koje 

dræava slepo brani od svojih graappleana, i to sa slepom saglasnoπÊu 

graappleanina koji (…) viπe uopπte nije u stanju da primeti kako 

tvorevina oko njega, ova dræava, iz dana u dan postaje malËice 

tolerantnija. A ‘sledeÊi put’, prijatelji, neÊe biti samo deËjih hiljadu 

godina, ‘sledeÊi put’ je veÊ poËelo, tajanstveno tiho i bezglasno 

i ‘sledeÊi put’ biÊe dugo (…) Kakav je boæji dar ovoj dræavi 

terorizam koji se deπava bez motivacija i tako u sebi ne krije 

nikakvu opasnost da bude razumljiv Ëak i kao negacija”. 

Nije na meni da zaboravim, naæalost. ZloËinima se mora 

suditi i nikakav pravni nulla poena sine lege, ili tekuÊe-politiËki 

293

294 

“joπ je rano” nije valjan razlog da se zloËinu ne sudi. Pojedina- 

Ëno i prema zakonu. 

Komisije za istinu i pomirenje samo su pomoÊna sredstva. 

Moæda se njima doista katarziËki leËe postojeÊi i kolektivni ose- 

Êaji krivice. No, iako mene moæe da zasmeje kad zamislim patrijarha 

Pavla, zagrebaËkog nadbiskupa BrozanËiÊa ili sarajevskog 

efendiju reis-ulemu CeriÊa, kako slede primer sveπtenika Tutua, i 

igrajuÊi i pevajuÊi sa svojima zaleËuju najsveæije istorijske rane, ta 

slika ne zadovoljava moj oseÊaj pravde. MoguÊe zato jer sam 

Ëinjenja kolektiva u poslednjem jugoslovenskom ratu videla kao 

psiholoπke fenomene instrumentalizovane rukama politiËkih 

elita sastavljenih od pojedinaca s imenom i prezimenom. 

Moj “deËji totalitarizam” po pitanju pravde i nestabilni optimistiËki 

racionalizam bi rado Ëuo sudske izjave i narodnih i 

meappleunarodnih aktera koji su u poslednjoj deceniji bili delom 

jugoslovenskih ratova. Ne samo zato πto je moj “deËji totalitarizam” 

gladan osvete, veÊ i zato πto veruje da je u goloj istini 

kljuË uspeπnog rada na proπlosti. Drugim reËima, moj deËji totalitarizam 

veruje u postojanje ∑ istine. 

V 

Ostaje na nama da se saËini sumorna statistika koja Êe 

popisati broj uniπtenih æivota, broj osakaÊenih æivota, broj zalud 

utroπenih godina ljudskog rada, broj samoubica, broj depresivnih, 

broj poludelih, broj radno nesposobnih, broj godina ukradenih 

iz naπih æivota, broj prekrojenih porodiËnih sudbina, broj 

narkomana, broj alkoholiËara, broj silovanih, broj ratnih zloËinaca. 

I da se iscrtaju grafikoni na kojima Êe se izvlaËiti linije pada. 

“Zaπto se sve to desilo? Kako je bilo moguÊe da se desi? Zaπto 

je bilo moguÊe da se desi?” Ne znam. Ali znam da vreme u kome 

je ljudski æivot kao raljama πËepan nekakvom viπom silom sluËaja 

i deπavanja ne dosuappleuju nikakve Parke, veÊ ljudi, ljudi s imenom 

i prezimenom, a kroz institucije i u ime dræave od koje funkcioniπu 

kao u vreme okivanja Prometeja, samo dve ∑ Sila i Vlast. 

©kripi rasklimatani karusel. Raspada se slika, fantom, idol, u 

svesti naroda koji je u sliku verovao trinaest godina. 

Meappleu srpskim intelektualcima (Mirjana MioËinoviÊ, Latinka 

PeroviÊ, Drinka GojkoviÊ, itd.) Ëesto se pominje potreba za kolektivnim 

samoosveπÊenjem, potreba za direktnim suoËenjem sa 

sopstvenom novom i novijom istorijom, te neophodne kolektivne 

katarze koja bi tek nakon toga usledila. Da li Êe do nekakvog

kolektivnog saznanja i pomaka zaista i doÊi, ja ne znam. Ako do 

toga doapplee, hoÊe li “kolektiv” umeti da æivi sa sveπÊu o uËinjenom? 

Ne znam. PoznajuÊi sopstvenu sklonost ka zaboravu kada 

se radi o neprijatnim seÊanjima ili Ëinovima, pre bih rekla da Êe 

i kolektivna svest teæiti da sopstveno kolektivno Ëinjenje ostavi 

za sobom, negde na periferiji, u magmi proπlog, poludefinisano, 

nedefinisano, nerazluËeno, mitologizovano. HoÊe li biti snage 

da se toj teænji suprotstavi? Da li Êe u novo akademsko miπljenje, 

u novo pisanje istorije biti ugraappleeno bar neπto od onoga πto 

je Krleæa smatrao po æivot i buduÊnost ljudi i zemlje bitnim: 

revizija “mutnih pojmova i krivih vrednosti kao dela akademskog 

i univerzitetskog rada”, odnosno potreba da se “kodificira i 

formulira ono πto su pokoljenja iz mnogih fatalnih razloga propustila”? 

HoÊe li se mnogim “tektonskim slojevima mrænje” o 

kojima piπe AndriÊ ponovo dodati joπ jedan sloj, ne znam. HoÊe 

li se mitologizovanoj masi haotiËnih dogaappleanja i samoj bliæoj i 

daljoj proπlosti ikada vratiti prvobitna transparentnost u obliku 

uspostavljanja svesti o uzroku i posledici, ne znam takoapplee. 

No znam da sam ‘92. uz neπto prtljaga ponela i svoj razlog 

odlaska na koji sam utroπila u potonjim godinama trideset hiljada 

palimpsestskih reËi, a koji u skraÊenoj verziji glasi ovako: mene 

je oterala nepromiπljenost kojom se masovno podræavalo zlo; 

odsustvo logiËnog, zdravorazumskog rasuappleivanja; naËin na koji 

je pozdravljena banalnost i ispraznost; lakoÊa kojom je progutana 

laæ da sreÊa “nas” leæi u uniπtenju “njih”; kolektivna demencija; 

ubistva; masovna ubistva; silovanja; razoreni gradovi; 

vladavina πljivoviËnih isparenja; vladavina πljama; vladavina 

ubica i lopova; vladavina laæova i mizantropa; bestijarium proglaπen 

dræavom i magnum crimen nazvan nacionalnom politikom. 

Ovim Ëinovima prekrojen je i moj æivot i æivot moje dece, 

a u tom prekrajanju nas tri smo danas moæda æive samo zato jer 

smo imale puku sreÊu da nismo bile roappleene ili æivele na nekom 

od onih mesta gde su smrt i glad i strah i poniæenje i ogoljenje i 

svedenost æivota na najelementarnije bili danima, nedeljama, 

mesecima i godinama Dobro jutro, Laku noÊ i Gospodi pomiluj. 

Ja nemam pravo da to zaboravim. To pravo nije nigde zapisano 

i nije nikakav uzviπeni moralni imperativ. To je moj imperativ, 

naporan i amoralan. 

Maastricht, 15. 01. 2001. 

295


Enver Kazaz 


Nenad MiloπeviÊ 

Branimir Donat 

Ivo Breπan 

Tonko MaroeviÊ 

Igor Isakovski 


FOKUS


JESU LI NAM DRU©TVA 

KNJIÆEVNIKA JO© POTREBNA? 

Prva su druπtva knjiæevnika u jugoslavenskim zemljama osnovana 

prije stotinjak godina. Ona su imala sindikalno-cehovsku 

ulogu obrane zajedniËkih staleπkih interesa pisaca, ali u naπim 

uvjetima ona se pojavljuju i kao nacionalnokulturne institucije 

prvog reda, po prestiæu izjednaËene s akademijama znanosti i 

umjetnosti, ili s maticama. KnjiæevniËke organizacije postaju simbolima 

nacionalnoga kulturnoga identiteta i integriteta. 

Nakon drugoga svjetskoga rata druπtva knjiæevnika osnivaju 

se u svim teritorijalnim jedinicama, republikama i pokrajinama, 

a djeluje i zajedniËki Savez knjiæevnika Jugoslavije. Mnogi tvrde 

da je cjelokupno ustrojstvo knjiæevne organizacije modelirano 

po uzoru na Sovjetski Savez. Druπtva knjiæevnika doista u uvjetima 

opÊe oskudice uæivaju popriliËne privilegije: reprezentanti 

knjiæevnih organizacija pozivani su kao prominentni gosti na 

sve javne manifestacije, ukljuËujuÊi i partijske kongrese, knjiæevnici 

preko svojih organizacija dobivaju druπtvene stanove, putuju 

na gostovanja i stipendije u inozemstvo; druπtva knjiæevnika 

obiËno izdaju novine i Ëasopise koje dotira dræava… 

U prvim godinama nakon rata cjelokupna je djelatnost druπtava 

knjiæevnika izravno kontrolirana preko Agitpropa, ideoloπkih 

komisija pri centralnim komitetima, ali ponajviπe interno ∑ 

preko knjiæevnika Ëlanova KPJ, odnosno SKJ koji djeluju u sklopu 

partijskih organizacija, odnosno komunistiËkih aktiva pri 

druπtvima knjiæevnika. 

UnatoË partijskom nadzoru, pri druπtvima knjiæevnika, naj- 

ËeπÊe preko knjiæevnih glasila koja izdaju druπtva, javljaju se i 

glasovi koji traæe liberalizaciju druπtva. SkrivajuÊi se iza svojstva 

knjiæevnosti da se sluæi viπeznaËnostima, jezikom punim aluzija, 

zaklanjajuÊi se iza naËela prava umjetnosti na autonomiju, knjiæevnost 

opÊenito (pa i knjiæevniËka druπtva) postaju utoËiπta 

onim intelektualcima koji propituju, pa i osporavaju dominantne 

ideologeme. 

Osamdesetih godina knjiæevniËke organizacije imaju vaænu 

ulogu u konstrukciji pluralistiËke platforme i razaranju politiËkog 

monopola Saveza komunista. »lanovi druπtava knjiæevnika 

preko svojih tribina, novina i glasila podvrgavaju nemilosrdnoj 

299

300 

kritici ideoloπke postulate na kojima se temeljio tadaπnji politiËki 

sistem nagovjeπÊujuÊi skore promjene. U rukovodstvima 

prvih politiËkih stranaka bio je niz istaknutih knjiæevnika, a neke 

su od stranaka imale i inicijalne sastanke u prostorijama druπtava 

knjiæevnika. 

Meappleutim, veÊ potkraj osamdesetih moæe se zamijetiti da su 

vodstva veÊine knjiæevniËkih organizacija viπe zaokupljena sastavljanjem 

programa nacionalne obnove, radikalizacije nacionalnih 

programa (koji podrazumijevaju nacionalno osamostaljivanje 

i teritorijalno proπirivanje) nego liberalizacijom i demokratizacijom 

druπtva. PoËetkom devedesetih i poËetkom ratova 

na podruËju Jugoslavije druπtva knjiæevnika popuno su identificirana 

s nacionalnim programima politiËkih reæima. 

Devedesetih godina dolazi i do krize postojeÊih druπtava 

knjiæevnika. PluralistiËki politiËki sustav i træiπna ekonomija Ëine 

upitnim dotadaπnju profiliranost druπtava knjiæevnika kao 

prestiænih dræavnih institucija bogato sponzoriranih dræavnim 

novcem. Smjenjivost vlasti, osobito pad nacionalistiËkih reæima, 

ostavio je nacionalistiËke, “dræavotvorne” ekipe, koje su dominirale 

u upravama druπtava knjiæevnika, na brisanom prostoru; te 

ekipe su se naπle u za njih nezamislivoj situaciji da nemaju 

izravnu vezu s vlaπÊu i dræavnim fondovima. Javlja se i reakcija 

onih koji osporavaju dotadaπnju praksu i traæe reformiranje knjiæevnih 

druπtava, stvaraju se alternativna udruæenja. OËito dolazi 

do uruπavanja tradicionalne organizacijske strukture druπtava knjiæevnika; 

mijenja se i njihova druπtvena pozicija. 

Kako Êe izgledati nova druπtva? HoÊe li ona biti depolitizirana, 

koncentrirana na estetska i sindikalno-cehovska pitanja, 

hoÊe li se ona baviti prije svega zaπtitom autorskih prava? Vidjet 

Êemo, transformacija je u toku. Zamolili smo, zbog svega toga, 

nekolicinu pisaca da komentiraju za Sarajevske sveske stanje u 

organizacijama knjiæevnika na podruËju nekadaπnje Jugoslavije.

Enver Kazaz 

“SVECI BLAGO DIJELE” 

TAMNI»ARI NACIJA 

U Bosni i Hercegovini postoje tri paralelna udruæenja pisaca: 

sarajevsko, banjaluËko i zapadnomostarsko. VeÊ sama Ëinjenica 

da su tako teritorijalno rasporeappleena upuÊuje na zakljuËak da su 

bosanska knjiæevniËka udruæenja tijesno povezana sa centrima 

politiËke moÊi. BanjaluËko i zapadnomostarsko knjiæevniËko udruæenje 

okupljaju pisce na jednonacionalnoj osnovi, u prvom su 

sve sami Srbi, u drugom sami Hrvati, dok sarajevsko druπtvo pisaca, 

barem prema svome imenu ∑ Druπtvo pisaca BiH, nastoji biti 

viπenacionalno. Ali, i u djelovanju ovog druπtva, preciznije 

reËeno njegovih rukovodilaca, od zadnjeg bosanskog krvavog 

rata na ovamo poËesto se nalazila puka politiËka djelatnost i 

rigidna ideologija. U takvom stanju stvari objelodanjuje se sva 

perverznost mehanizama kojima su totalitarne nacionalne ideologije 

usisale bosanska knjiæevniËka udruæenja i pretvorile ih u 

svoje politiËke ekspoziture. 

Zapadnomostarska i banjaluËka spisateljska organizacija zatvorene 

u svoj autizam, porobljene rigidnom nacionalnom ideologijom, 

servilno usluæne politiËkim moÊnicima, koji u postratnoj 

Bosni i nisu niπta drugo do kriminogene vladajuÊe elite, pretvorile 

su se, kako u Savetima mladom piscu kaæe Danilo Kiπ ∑ u politiËarevog 

vratara prema gomili. StavljajuÊi knjiæevnost u sluæbu izgradnje 

redukcionistiËke, desno ideoloπke interpretacije nacionalnog 

identiteta, svodeÊi time beskraj njenih svjetova na jednu jedinu 

dimenziju, ove su organizacije literaturu iz suvremenog vratile u 

predmoderno doba, na prelaz iz 20. u 19. stoljeÊe i onaj duh ovdaπnjeg 

nacionalno borbenog romantizma koji je pero metaforizirao 

sabljom, topom, puπkom videÊi knjiæevnost iskljuËivo u funkciji 

emancipiranja i homogeniziranja balkanske verzije nacije. U ovakvoj 

funkcionalizaciji knjiæevnosti tim se spisateljskim udruæenjima 

dogodio krajnji oblik pervezije, jer njihov poetiËki sistem u konaËnom 

zbiru raËuna ne dozvoljava literaturi Ëak ni to da bude u 

sluæbi obogotvorene Nacije, nego kriminogene politike, koja se u 

svom sistemu parola javlja i kao potpuni vlasnik nacije. 

Ako su balkanski romantiËari svojim ideologijama u 19. vijeku 

i nudili nadu da Êe literaturom emancipirati nacije, onda danaπnja 

spisteljska udruæenja svojim rigidnim ideoloπkim povratkom u 

301

302 

proπlost nude samo puki oËaj, namiËu omËu na vrat obogotvorenoj 

Naciji i na koncu postaju njeni tamniËari. 

Kada se trebalo suoËiti sa uæasom nedavne proπlosti, ova 

udruæenja su svojim mukom taj uæas podræala, Ëak svojim stavom 

ovjerila, legitimirala kao kulturoloπko-ideoloπku Ëinjenicu. 

A potom su i uæas i straπne ratne zloËine u ideoloπkoj manipulativnoj 

igri proglasila za oslobodilaËku borbu svojih nacija, trudeÊi 

se da tu laæ uËine jednom od temeljnih vrijednosti nacionalnog 

identiteta. 

Na drugoj strani, sarajevsko Druπtvo pisaca BiH gotovo je 

potpuno pod donedavnim voapplestvom Nedæada IbriπimoviÊa liËilo 

na politiku Alije IzetbegoviÊa, pogotovu na onu njegovu poznatu 

izjavu kako dopodne misli jedno, a od podne drugo. Privatizirano 

od svoga rukovodstva, ovo druπtvo Ëiji su Ëlanovi neki 

od uglednih srpskih i hrvatskih pisaca iz BiH, nerijetko je znalo 

napustiti svoju bosansku platformu i u konkretnoj djelatnosti 

ispoljiti se kao Ëisto boπnjaËko spisateljsko udruæenje. I ne samo 

to, nego je znalo i da se prikloni desnoj ideoloπkoj interpretaciji 

boπnjaËkog nacionalnog identiteta. 

Otud njegov donedavni sekretar u jednom svom tekstu objavljenom 

u politiËkom sedmiËniku Ljiljan u ljeto 1998. izvodi podjelu 

boπnjaËkih pisaca na tzv. tvrde i tzv. mehke Boπnjake. OptuæujuÊi 

mehke Boπnjake da su omekπali svoje Boπnjaπtvo kako bi lakπe 

svoje knjiæevno djelo prodali svjetskom træiπtu, sekretar je na ra- 

Ëun estetskih kriterija vrijednosti uveo Ëisto ideoloπko-politiËke. 

Iste one kriterije πto ih je kao osnovna programska naËela u praktiËnom 

djelovanju ovog druπtva kontinuirano zastupao Nedæad 

IbriπimoviÊ, donedavni predsjednik. Upravo zbog tih kriterija, 

IbriπimoviÊ prije nekoliko godina onemoguÊuje izbor Nenada 

VeliËkoviÊa u Druπtvo pisaca BiH, proglasivπi njegovu prozu i 

roman KonaËari ∑ ËetniËkom. Na takvu politiËku diskvalifikaciju 

nije uopÊe reagiralo pasivno Ëlanstvo, kao ni na mnoge druge 

IbriπimoviÊeve ispade kojima je ovom druπtvu davan desni ideoloπki 

predznak. 

Taj prvi u nizu skandaloznih poteza uprave sarajevskog 

druπtva pisaca i nespremnost sedamdesetak njegovih Ëlanova da 

se suprotstave IbriπimoviÊevoj manipulaciji ovim druπtvom otvorio 

je prostor za kasnije sve jaËe i sve sramotnije njegove politikantske 

manipulacije. Tako Êe npr. IbriπimoviÊ u povodu polemike 

VeπoviÊ ∑ LatiÊ, ponoviti u ime knjiæevniËke udruge rijeËi 

predsjednika svoje politiËke partije Alije IzetbegoviÊa. Polemika 

u kojoj LatiÊ prijeti VeπoviÊu stotinama hiljada svojih istomiπljenika, 

za IzetbegoviÊa je bila svaapplea izmeappleu “dvojice dobrih

Bosanaca”, kako je politiËar πto do podne misli jedno, od podne 

drugo, po noÊi snuje treÊe, a planira Ëetvrto, okvalificirao ovu 

polemiku u intervjuu sarajevskoj televiziji. Isto znaËenje ovoj 

polemici, u kojoj je LatiÊ kao profesionalni IzetbegoviÊev savjetnik 

u Predsjedniπtvu BiH pozvao stotinu hiljada svojih istomiπljenika 

da VeπoviÊu argumentom prijetnje odgovore na argument 

slobode miπljenja, daÊe i Upravni odbor sarajevskog druπtva 

pisaca. Samo πto Êe on rijeË Bosanaca zamijeniti rijeËju pisaca, 

da bi u ovoj manipulativnoj perverznoj igri polemiku prinicipijelne 

naravi sveo na privatni sukob. Time su predsjednik IbriπimoviÊ 

i Upravni odbor ovo spisateljsko udruæenje uËinili taocem 

IzetbegoviÊeve politike, do kraja demaskirajuÊi svoju ulogu. To je 

bio razlog nekolicini pisaca (VeπoviÊ, SarajliÊ. Slavko ©antiÊ itd.) 

da napuste ovo udruæenje, kao πto je na drugoj strani takvo djelovanje 

bilo razlogom da neki od najznaËajnijih bosanskih pisaca 

nikad ne postanu njegovi Ëlanovi. 

Spisak IbriπimoviÊevih ideoloπkih manipulacija ovim se ne 

iscrpljuje. U borbi za redukcionistiËku interpretaciju boπnjaËkog 

nacionalnog identiteta, on Êe preformulirati ideoloπku podjelu 

na mehke i tvrde Boπnjake, πto ju je izvrπio njegov sekretar, u joπ 

mutniju, crnju ideologijsku igru. IbriπimoviÊ pisce dijeli na one 

sa ruhani i one sa πejtani inspiracijom, uvodeÊi na toj osnovi 

inkvizitorske metode u Ëitanje literature. Tako npr. on Sidranovu 

dramu U zvorniku ja sam ostavio srce svoje odreappleuje kao dramu 

πejtanske, sotonske inspiracije, a Ëlanove nezavisnog udruæenja intelektualaca 

Krug 99 proglaπava u svojoj drami Woland u Sarajevu 

slugama Sotoninim. Torkvemadin maË time je i definitivno ovjeren 

kao kriterij kritiËkog vrednovanja. 

ZastupajuÊi toboæe tezu o autonomnosti umjetnika u odnosu 

na druπtvenu praksu, oni koji su vodili sarajevsko druπtvo 

pisaca kameleonski su ga pretvorili u politiËku ekspozituru IzetbegoviÊeve 

SDA. Na toj osnovi su i spisteljsko udruæenje, i pisac, 

i literatura gurnuti na marginu druπtvenog interesa, stjerani u zapeÊak 

ideologije, porobljeni ovdaπnjom polupismenom vizijom 

pisca kao barbarogenija koji u svojoj neobrazovanosti bunca o 

nadvremenoj ljepoti i univerzalnim suπtinama. U takvom kontekstu 

sarajevsko druπtvo pisaca i definitivno je umrlo, a kad bi 

se, kako reËe jedan prijatelj, i sjetilo da postoji ∑ obavezno bi se 

obrukalo. Namjesto borbe za literaturu, druπtvene vrijednosti, 

etiËku odgovornost, dostojanstvo spisateljske profesije, ovim udruæenjem 

dominira sitnoπiÊardæijski mentalitet uslovljen sjeÊanjem 

na lagodnu poziciju pisca u socijalistiËkom samoupravnom sistemu. 

ZaboravljajuÊi da samo totalitarne ideologije posveÊuju 

303

304 

knjiæevnosti paænju koju ona zasluæuje, kako bi je lakπe zauzdale 

i uËinile svojom sluπkinjom, sarajevsko udruæenje pisaca usrdno 

se nudilo tim ideologijama, Ëak i onda kad se htjelo toboæe depolitizirati 

pokuπavajuÊi da se pretvori u sindikalnu spisateljsku 

organizaciju. 

U situaciji u kojoj je predsjednik druπtva pisaca, uistinu 

vrstan prozaist i romansijer, uveo u literaturu Torkvemadine metode 

Ëitanja, za oËekivati je bilo kakvu takvu vrstu polemiËkog 

dijaloga. DominirajuÊi spisateljski sitnoπiÊardæijski mentalitet, 

meappleutim, ostao je nijem. 

Nijem je bio i onda kada su velikosrpski faπisti, KaradæiÊ i 

drugi ratni zloËinci, Ëlanovi predratnog druπtva pisaca BiH pripremali 

straviËni zloËin. 

U buci i bijesu politikanstva, u amoralnom lakejstvu politiËkim 

moÊnicima tavore bosanska knjiæevniËka udruæenja, pogotovu 

ono zapadnomostarsko i banjaluËko. SreÊom, bosanska 

ratna i postratna knjiæevnost veÊim svojim dijelom ne liËi na 

knjiæevniËke udruge. To znaËi da su se pisci znali izdiÊi iznad 

bijede svojih profesionalnih udruga, bez kojih se oËito ne moæe 

rijeπiti kriza izdavaËa, kriza Ëitaoca, kriza knjiæevne kritike, πto je 

unutarliterarni kontekst koji obiljeæava ovdaπnju knjiæevnu 

praksu. Ostaje da se vidi hoÊe li novo rukovodstvo sarajevskog 

Druπtva pisaca BiH na Ëelu sa Sidranom pozabaviti tim goruÊim 

pitanjima, ili Êe se i ono brukati onda kad se sjeti da postoji. 

Na naπu anketu o druπtvima pisaca BiH Amir Brka odgovorio 

je zanimljivom pjesmom, napisanom 1996. godine, na vrhuncu 

IzetbegoviÊeve vladavine, Marko VeπoviÊ svega jednom reËenicom, 

a Ivan LovrenoviÊ potrudio se da razjasni suπtinu apsurdistana.

Amir Brka 

PRIZOR SA NA©E TV 

Predsjednik naπe dræave 

i pjesnik naπ najvaæniji 

osmijesi i stisak srdaËni 

Njegove pjesme su najbolji 

sublimat duha naπega 

On je predsjednik 

naπega druπtva pisaca 

urednik naπeg Ëasopisa 

O mi smo sretni πto ga imamo 

jer on je simbol istinski 

naπeg stradalniπtva 

Ali ko Êe da nas izbavi 

od naπe sreÊe prevelike 

na koju nismo navikli 

nakon krajnjega patniπtva 

jer nisu dobre krajnosti 

buduÊi da se dodiruju 

u krugu πto ga zatvaraju 

(1996) 

305

306 

Ivan LovrenoviÊ 

GLOSA O APSURDISTANU 

Jedina funkcija koju bi knjiæevna druπtva trebala imati, i 

koja bi mogla opravdati njihovo postojanje, jest ∑ zaπtita vlastitih 

Ëlanova: egzistencijalna, materijalna, statusna, profesionalna, 

moralna. U historiji naπih knjiæevnih druπtava toga je uvijek 

bilo najmanje. A znalo je, bogami, biti i obratno: vrlo je obilat i 

æivopisan ljetopis stradanja pisaca, koje je bilo organizirano i voappleeno 

od vlastitoga udruæenja! Takvih milih uspomena imam i sam. 

Danaπnja situacija s knjiæevnim udrugama je slika Ëistoga 

apsurda. Svaka zamisliva fragmentacija i pluralizam na tom polju 

jesu dobri i poæeljni, osim one koju imamo na djelu. Naime, 

niπta ne bi πkodilo kada bismo imali stotinu razliËitih spisateljskih 

esnafa, sindikata, udruæenja, koji bi u temelju imali zdrav i 

racionalno obrazloæiv interesni motiv i razlog. No, u nas toga 

nema, ali ima ∑ entitetsko-etniËkoga pluralizma, koji je samo 

jadna preslika opÊega ideoloπko-nacionalnog “pluralizma”, koji 

nam je izgleda definitivno pamet popio. Ali, ako se u nas moæe 

misliti i gorljivo zastupati ideja o trima (nacionalnim) knjiæevnostima 

i o trima (nacionalnim) jezicima, zaπto onda ne bi bilo 

i takve podjele meappleu piscima. 

Spasonosno je jedino to πto Ëovjeka ama baπ niπta ne moæe 

prisiliti da sudjeluje u tom veselom apsurdistanu. 

Marko VeπoviÊ 

O tome ne mogu da mislim.


POLOÆAJ KNJIÆEVNOSTI, 

KNJIÆEVNIKA I KNJIÆEVNIH 

UDRUÆENJA U SLOVENIJI 

Poloæaj knjiæevnosti i knjiæevnika u Sloveniji u posljednjih 

deset godina u osnovi je isti kao i u svim drugim zemljama srednje 

i istoËne Evrope koje su iz socijalizma stupile u kapitalizam, iz totalitarizma 

u parlamentarnu demokraciju: mada ta politiËka promjena 

predstavlja povijesni korak naprijed, kultura, ukljuËujuÊi i literaturu, 

izloæena je sada radikalnoj druπtvenoj marginalizaciji. 

Zbog Ëinjenice da se radi o malom narodu, knjiæevnost je u 

povijesti Slovenaca igrala nerazmjerno veliku ulogu: buduÊi da 

se nisu mogli boriti za svoj jeziËni i kulturni identitet oruæjem, 

Slovenci su se za svoj opstanak meappleu jaËim i gramzljivim susjedima 

borili rijeËju, prije svega poezijom. U tom smislu Preπeren 

i Cankar nisu samo najveÊi slovenski pisci, nego i temeljni 

tvorci slovenskog narodnog programa. Jak OslobodilaËki front 

za vrijeme drugoga svjetskog rata predstavlja jasan znak da su se 

uloge maËa i pera razdvojile, mada veÊina brigada slovenskih 

partizana joπ uvijek nosi imena pjesnika i pisaca. Poslije rata 

knjiæevnost je obnovila svoj druπtveni znaËaj, prije svega kao kritiËka 

svijest o tragiËnom poloæaju pojedinca u svesatiruÊem mehanizmu 

totalitarne politiËke moÊi, πto je karakteristika disidentskih 

grupa od pedesetih i πezdesetih godina (knjiæevni Ëasopisi 

Beseda, Revija 57 i Perspektive bili su zabranjeni, s ozbiljnim 

posljedicama po pisce i urednike) do osamdesetih godina (Nova 

revija). U drugoj polovini πezdesetih i na poËetku sedamdesetih 

godina tadaπnja mlada generacija (Ëasopis Problemi) s avangardistiËkom 

poetikom zauzimala se za autonomiju fantazije i 

pjesniËkog jezika. Kriza jugoslavenskog druπtva u osamdesetim 

godinama imala je za posljedicu direktni politiËki angaæman 

knjiæevnika koji su Ëinili jezgru pokreta za demokratizaciju druπtva, 

πto se vidi i po neobiËnoj Ëinjenici da su prvi ustav samostalne 

Slovenije formulirali pisci i zato se on zove knjiæevni ustav. 

Mada je nezavisnost Slovenije bila proglaπena baπ u ime zaπtite 

jeziËnog i kulturnog identiteta, novokomponirani “demokratski” 

slovenski politiËari (koji su, uzgred reËeno, bili potpuno 

anonimni u vrijeme kad je bilo opasno boriti se za demokraciju) 

307

308 

potisnuli su kulturu na rub druπtva u ime ekonomije slobodnog 

træiπta. Na tako malom træiπtu knjiga se naπla u nezavidnom poloæaju: 

subvencije Ministarstva za kulturu su se smanjile, izdavaËke 

kuÊe su se komercijalizirale, a knjige su tako poskupjele da 

su postale teπko dostupne ljubiteljima knjiæevnosti. Uprkos tom 

negativnom trendu ËitalaËka publika ostala je vjerna knjizi: iznajmljivanje 

knjiga u bibliotekama u posljednjih deset godina naraslo 

je Ëetiri puta, πto znaËi da ËitalaËka kultura u Sloveniji na 

svu sreÊu nije opala. 

Opisani odnos izmeappleu knjiæevnosti i druπtva odraæava se i u 

prirodi slovenskih knjiæevnih udruæenja. Udruæenje slovenskih 

knjiæevnika je jedna od najstarijih kulturnih ustanova u Sloveniji: 

bilo je formirano veÊ u drugoj polovici 19. stoljeÊa kako 

bi organiziralo pisce kao sveÊenike u hramu slovenskog jezika. 

Poslije drugog svjetskog rata komunistiËke su vlasti podvrgle 

Udruæenje strogoj politiËkoj i policijskoj kontroli, ali je ono polako 

povratilo moÊ svoje kritiËne svijesti, pa je u osamdesetim 

godinama funkcioniralo kao moralni glas slovenskog naroda. 

Slovenski PEN bio je formiran 1927. godine; njegovu djelatnost 

prekinuo je drugi svjetski rat, a obnovljen je u πezdesetim godinama, 

kada je Slovenski PEN organizirao svjetski kongres Meappleunarodnog 

PEN-a na Bledu 1965. godine. Moramo priznati da 

je bogata meappleunarodna djelatnost jedna od kvaliteta slovenskih 

knjiæevnih udruæenja: Slovenski PEN veÊ 35 godina organizira meappleunarodne 

knjiæevne konferencije na Bledu, dok je Udruæenje 

slovenskih knjiæevnika sredinom osamdesetih godina ustanovilo 

meappleunarodni festival Vilenica. Vrhunac kritiËkog politiËkoga 

angaæmana te dvije knjiæevne organizacije doæivjele su krajem 

osamdesetih godina, kada je predsjednik Udruæenja slovenskih 

knjiæevnika bio Rudi ©eligo, a Slovenskog PEN-a Drago JanËar 

(obojica izvrsni prozni i dramski pisci). U prvoj polovici devedesetih 

godina, u razdoblju obiljeæenom tragiËnim ratovima 

na tlu nekadaπnje Jugoslavije, pjesnik Boris A. Novak kao predsjednik 

Slovenskog PEN-a organizirao je razgranatu humanitarnu 

pomoÊ za izbjeglice i pisce u opsjednutom Sarajevu. Predsjednici 

poslije njega takoappleer su pjesnici ∑ Marko Kravos (iz 

slovenske manjine u Trstu) i Veno Taufer. U devedesetim godinama 

Udruæenje slovenskih knjiæevnika suoËilo sa pogorπanim 

poloæajem knjiæevnosti i knjiæevnika u slovenskom druπtvu: pjesnik 

Dane Zajc je kao predsjednik pokuπavao slijediti “tradicionalnu” 

ulogu udruæenja kao moralnog glasa druπtva, a njegov nasljednik, 

dramatiËar Evald Flisar, koncentrirao je svoju djelatnost 

na ekonomske uvjete knjiæevnog rada. Novoizabrani predsjednik

Tone Perπak oËigledno pokuπava kombinirati oboje: s jedne strane 

boriti se za bolji ekonomski poloæaj knjiæevnosti i knjiæevnika, 

a s druge strane s etiËkom svijeπÊu artikulirati osnovne probleme 

slovenskog druπtva. Poslednji skandal kojim se udruæenje 

bavi u ovom je smislu veoma karakteristiËan: sud je osudio na 

visoku novËanu kaznu Matjaæa Pikala, jer se neki policajac prepoznao 

u jednom od njegovih romana. U pedesetim godinama 

pisac bi bio osuappleen na zatvor, u osamdesetim godinama protesti 

kulturnih krugova bi vjerovatno uspjeli postiÊi njegovo oslobaappleanje, 

a danas sudski i politiËki sistem to uopÊe ne smatra represijom 

veÊ sluËajem osobne uvrede. Izvan svake sumnje tu se 

radi o represiji, maskiranoj demokratskim ljudskim pravima (pravima 

policajca, dakako, a ne pisca). Udruæenje slovenskih knjiæevnika 

se, naravno, veoma trudi da pomogne svom Ëlanu. Uz to ne 

moæemo a da se ne sjetimo proroËkih stihova srpskog pjesnika 

Branka MiljkoviÊa: 

HoÊe li sloboda umeti da peva 

Kao πto su suænji pevali o njoj? 

Preveo autor 

309

Nenad MiloπeviÊ 

LUSTRACIJA ZA KNJIÆEVNIKE? 

Uzurpatori statusa 

Udruæenja pisaca u Srbiji 

posle 5. oktobra 2000. 

Nastanak viπe umetniËkih udruæenja cepanjem do tada jednog 

i jedinstvenog postao je fenomen tranzicionih kultura Isto- 

Ëne i JugoistoËne Evrope i pored toga πto status umetnika, naroËito 

knjiæevnika ni izdaleka nije onako visoko vrednovan kao 

ranije, u doba socijalizma. Paradoksalno je da se ljudi bore za 

ispraænjeni status. Jednima je stalo do toga da zadræe ranije ste- 

Ëene, iako umanjene privilegije, a drugima (bar javno) da se odvoje 

upravo od takvih i da pozivu pisca vrate bar deo druπtvenog zna- 

Ëaja koji on objektivno i na Zapadu ima, bar kod intelektualaca. 

U Srbiji taj proces u kulturi odvija se naporedo sa ekonomskom 

i politiËkom tranzicijom dok je u drugim zemljama bivπeg 

socijalizma taj proces zapoËeo pre jedne decenije. 

U Srbiji posle 5. oktobra nije izvrπena institucionalna reforma, 

a lustracija se Ëini kao preveliki zalogaj za novu demokratsku 

vlast. Stara udruæenja iz vremena socijalizma i balkanskog 

postkomunizma ispraznila su sadræaje statusa, kako u materijalnom 

tako i u moralnom smislu, prodajuÊi se po sve manjoj ceni 

na politiËkoj pijaci tokom poslednjih petnaestak godina. Ali starim, 

nekada skrivenim i zakamufliranim a sada razotkrivenim 

“uzurpatorima statusa”, nije viπe vaæno πto je on ispraænjen veÊ 

to, da se oni za dræavu i za “kandidate za prazne statuse” (druπtveni 

status nikada ne moæe postati toliko prazan da ga niko viπe 

ne æeli) i dalje nalaze na istim adresama na kojima su bili i ranije. 

Oni poruËuju da se sa tog mesta neÊe pomerati, Ëak i kada su 

dokumenti koji ureappleuju odnose udruæenja i zakoni prekrπeni a 

odluke vlasti postale izvrπne, to jest i kada im policija zakuca na 

vrata. Nadaju se da Êe dræava u tako “sitnim” stvarima (sitnim, 

jer postoje zaista mnogo krupnije, egzistencijalne) odustati, da 

neÊe iÊi do kraja, i da se uostalom demokratska dræava u principu 

ne meπa u poslove profesionalnih udruæenja. Stare garniture 

pomoÊu svojih javnih i tajnih veza koriste takvu situaciju i 

ostaju tamo gde su i bili pod izgovorom oËuvanja institucija, 

311

312 

odnosno esnafa, zadræavajuÊi stari naËin rada. One su tako potvrdile 

i istakle svoju politiËku cenu i pored pobede demokratije 

u Srbiji. Potencijal koji je 5. oktobar imao u sebi nije dovoljno 

iskoriπÊen. 

Vlast ne moæe da se odluËi kome da se privoli. Intimno je na 

strani novih udruæenja, koja su koliko-toliko moralno i profesionalno 

osveæena, ali s druge strane formalno, u odluËivanju 

teπko moæe da se okrene protiv starih, Ëiji nazivi simbolizuju malo 

ili niπta (osim lova u mutnom i izneveravanja interesa esnafa), 

ali u javnosti gde joπ uvek deluje “mistika autoriteta” niko ne 

æeli da regrutuje nove neprijatelje, pa ni dræava, dok se svi javno 

zalaæu za reforme koje podrazumevaju smenu starih garnitura 

upravljanja. 

Malo podseÊanje na sukob u UKS potvrdiÊe iznete teze. 

Pobuna pisaca protiv uzurpacije 

ovlaπÊenja Uprave UKS-a 

Neposredno posle 5. oktobra 2000. godine u redakciji Knjiæevnih 

novina formiran je Inicijativni odbor za zakazivanje vanredne 

skupπtine UKS-a i ostavku Uprave. »lanovi redakcije Knjiæevnih 

novina poslednjih desetak godina bili su u prilici da prate gotovo 

sve radnje Uprave UKS-a i da se neprekidno bore za opstanak 

jedinog knjiæevnog lista u Srbiji, pa je i prirodno πto je inicijativa 

potekla odatle, iako je ukljuËila i ljude van redakcije. 

U skoro svim domenima delovanja Uprava UKS-a je izneverila 

mandat Ëlanstva. Izuzetno su sniæeni kriterijumi uËlanjivanja. 

Sindikalno-esnafska aktivnost gotovo da je zamrla. Programi 

koji su se odvijali na Tribini Francuska 7 i na Meappleunarodnim 

susretima pisaca bili su na nedopustivo niskom nivou (antisemitski 

referati, osude demokratije itd). U Srpskom knjiæevnom 

magazinu na engleskom jeziku prevoappleeni su mnogi, po opπtem 

miπljenju slabi ili slabiji pisci. Knjige, najËeπÊe antologije srpske 

poezije na raznim jezicima nedopustivo su loπe sastavljene. U 

jednoj od antologija posleratne poezije nema Jovana HristiÊa, u 

drugoj Ljubomira SimoviÊa, itd. Knjiæevne nagrade koje dodeljuje 

Uprava UKS-a, naroËito nagrada Milan RakiÊ i Nagrada za æivotno 

delo, izgubile su prestiæ. 

Uprava UKS-a je tokom poslednjih nekoliko godina politiËki 

i intelektualno kasnila za burnim druπtvenim dogaappleajima, ili se 

nije oglaπavala u nekim bitnim momentima, kada je bivπi reæim 

bio izuzetno represivan prema graappleanima, njihovim slobodama,

institucijama i vrednostima (Univerzitet, πtampa, graappleanski pokreti, 

5. oktobar itd.). 

Dugo rabljena nacionalistiËka retorika u Francuskoj 7 izgubila 

je smisao i viπe nije odgovarala politiËkim i æivotnim Ëinjenicama. 

Uprava se primivπi odlikovanje od bivπeg visokog dræavnog 

i vojnog zvaniËnika Aleksandra BakoËeviÊa dodatno kompromitovala. 

Neki knjiæevnici iz sastava Uprave bili su kandidati 

na izborima partija bivπe nedemokratske vlasti koja je neistomiπljenike 

æestoko proganjala. 

Poslednjih nekoliko godina Uprava UKS-a kao izdavaË uopπte 

nije dostavljala sredstva za izlaæenje Knjiæevnih novina, lista 

Udruæenja, iako je znala da su sredstva od Ministarstva kulture 

viπe nego nedovoljna za redovno izlaæenje lista. Tokom NATO 

intervencije Uprava je ponizila i etiketirala Ëlanove redakcije 

Knjiæevnih novina imenovanjem ratnih urednika iz svojih redova. 

I pored toga πto je Uprava tokom 90-tih krπila pojedine 

odredbe Statuta, nijednom se nije oglasio Nadzorni odbor i Sud 

Ëasti Udruæenja. To se nije dogodilo ni kada je Upravi UKS-a 

istekao mandat, ni kada je tokom ratnog stanja zakazala redovnu 

skupπtinu. Veoma mali broj Ëlanova UKS-a imao je predstavu 

o materijalno-finansijskom poslovanju Udruæenja i raspodeli 

budæeta i donacija. Uopπte, rad Uprave tokom 90-tih bio 

je u potpunosti nedostupan i javnosti i Ëlanovima UKS-a. Tokom 

devedesetih Ëlanstvo UKS-a premaπilo je broj od hiljadu Ëlanova, 

da bi u 2000. Ëlanstvo UKS brojalo skoro hiljadu i pet stotina 

Ëlanova. 

Na nelegalnoj skupπtini odræanoj 18. novembra 2000. posle 

obraÊanja Ëlanova Inicijativnog odbora za zakazivanje vanredne skupπtine 

UKS-a i ostavku Uprave doπlo je do fiziËkog nasrtaja pripadnika 

pokreta Obraz na njih. Usledila je intervencija policije. 

Uprava UKS-a je 2. decembra 2000. zakatanËila kapiju na ulazu 

zgrade u Francuskoj 7, gde je trebalo da se odræi vanredna skupπtina 

UKS-a. Zatim su nekoliko narednih meseci trajali medijski 

dueli izmeappleu Uprave i Ëlanova Inicijativnog odbora. »lanovi Uprave 

gotovo su redovno izostajali sa takvih duela i optuæivali medije 

da su pristrasni. Dva puta su obijane prostorije redakcije Knjiæevnih 

novina. Pesnikinji Radmili LaziÊ lepljene su nalepnice Obraza 

na vrata stana, πto sve govori o metodama zastraπivanja koje su 

jasno ukazivale na spregu Uprave UKS-a i ultradesnog pokreta 

Obraz. Od samog poËetka prikupljanja potpisa za smenu Uprave 

doπlo je do kolebanja pre svega starijih pisaca, meappleu kojima je 

bilo i Ëlanova SANU-u, dok je podrπka PEN-kluba izostala. Sukob 

meappleu knjiæevnicima, moæda prvi put posle Drugog svetskog rata, 

313

314 

nije bio ni pod Ëijom kontrolom, i pretio je, Ëini se iz danaπnje 

perspektive, da u konfrontaciju uvuËe i pojedine nedodirljive 

pisce i da ih izloæi, po njihovom shvatanju, preteranom riziku. 

OkonËanje sukoba. Novo udruæenje pisaca 

Najzad, jedna grupa pisaca koja je bila meappleu potpisnicima 

peticije pristupila je formiranju Srpskog knjiæevnog druπtva (u daljem 

tekstu SKD). Na osnivaËku skupπtinu SKD-a pozvani su svi 

Ëlanovi Inicijativnog odbora sem Ljiljane –urappleiÊ. Motiv za izostavljanje 

ove knjiæevnice verovatno je jedan njen tekst objavljen 

u listu Danas (gde je gapplea –urappleiÊ kolumnistkinja) u kojem se ona 

kritiËki osvrÊe na javno delovanje nekih uglednih pisaca, meappleu 

njima i na neke od visokih funkcionera u novoj vlasti (Vladeta 

JankoviÊ, Miodrag PeriπiÊ, Duπko KovaËeviÊ i dr.). Nekoliko Ëlanova 

Inicijativnog odbora solidarisalo se sa Ljiljanom –urappleiÊ i 

nije pristupilo SKD-u. (U meappleuvremenu nekoliko Ëlanova Inicijativnog 

odbora pristupilo je novoosnovanom udruæenju). 

VeÊ pri samom osnivanju, smatrali su pojedini Ëlanovi Inicijativnog 

odbora, SKD- je prekrπilo povelju PEN-a i same principe 

na kojima se osniva. U javnom obraÊanju Upravni odbor SKD-a 

obavezao se da Êe ovo udruæenje pisaca (:..) pruæati svaku vrstu 

zaπtite piscima Ëlanovima, ali i piscima uopπte ∑ kao vaænoj druπtvenoj 

kategoriji i profesiji koja je poslednjih deset godina na razne 

naËine kompromitovana. Dalje, Uprava SKD-a je obeÊala da Êe 

saraappleivati sa svim drugim udruæenjima pisaca, pa i sa UKS-om, 

ukoliko to bude obostrano. Nije se postavljalo pitanje odgovornosti 

za napade na pisce koji su bili u Inicijativnom odboru za 

smenu Uprave UKS-a, niti pitanje njihove moralne i pravne satisfakcije. 

SKD se veÊ na osnivaËkoj skupπtini ogradilo od delovanja 

Inicijativnog odbora reËima da: ... osnivanje SKD-a nema 

nikakve veze sa sukobom unutar UKS-a... OËigledno je da je osnivanje 

SKD-a bilo sinhronizovano sa “zakopavanjima ratnih sekira” 

na “viπim nivoima” ∑ SANU, PEN i dr, gde su se i ranije 

zavrπavali sliËni sukobi. To sve indicira na nepostojanje spremnosti 

da se srpski pisci suoËe sa aktivnostima pojedinih svojih 

kolega tokom devedesetih. 

Neπto se ipak u knjiæevnom æivotu Srbije promenilo sa osnivanjem 

SKD-a, ali se malo toga pomerilo. Mnogi su sigurno 

zamiπljali SKD kao organizaciju koja Êe svoje principe formirati i 

braniti u kritiËkom odnosu prema fenomenu i nasleappleu UKS-a, da 

Êe na primer, formirati telo koje Êe istraæiti figuru pisca u naπoj

kulturi posle Drugog svetskog rata, i koje Êe raditi na stvaranju 

koncepta proπlosti javnog knjiæevnog æivota u Srbiji u poslednjih 

stotinak godina. 

Iako umetniËka udruæenja nemaju nekadaπnji ugled, oËito je 

da SKD ne koristi dovoljno svoj autoritet, kao organizacija umetnika 

koja viπe ne æeli da deli sudbinu sa kompromitovanim 

UKS-om. Veoma je indikativno da ovo udruæenje ni do danas 

nije dobilo svoje prostorije, a da se spor oko Francuske 7 posle 

odluke gradskih vlasti da se zgrada da na koriπÊenje trima udruæenjima 

(UKS,SKD i Udruæenju prevodilaca Srbije) nije zavrπio i 

da mu se ne nazire kraj. SKD je na svojoj poslednjoj konferenciji 

za novinare apelovalo da se druπtvu dodeli alternativni prostor, 

jer je do sada promenilo nekoliko adresa. To su sigurno mala 

sredstva za Ministarstvo kulture Srbije, koje u milionskim sumama 

dotira film i pozoriπte. »ini se da je mentalitet preæivljavanja 

stvaran u prethodnom reæimu, gde je bilo tolerisano poniæavanje 

zarad opstanka, preæiveo, i da se on i dalje podrazumeva. 

Oklevanje koje se u SKD-u oseÊa πteti srpskoj knjiæevnosti. Na 

jednoj od skupπtina nije prihvaÊen predlog (Leona Kojena) da se 

Ëlanovi SKD-a kolektivno iπËlane iz UKS-a. Zbog svega navedenog 

u kulturnoj javnosti se dovoljno ne oseÊa identitet SKD-a. 

Ostala udruæenja 

Udruæenje knjiæevnika Kosova i Metohije, kao i Druπtvo knjiæevnika 

Vojvodine postali su kolektivni Ëlanovi UKS-a joπ pre nekoliko 

godina. Do danas nije poznat odnos koje DKV ima prema 

UKS-u i prema SKD-u, iako su neki od uglednih Ëlanova pristupili 

SKD veÊ na osnivaËkoj skupπtini. »ini se da je u DKV ipak, 

sudeÊi po poslednjoj skupπtini (za predsednika izabran Jovan 

Zivlak), prevagnula ona struja koja je za ËvrπÊe veze sa UKS-om 

nego sa SKD-om. To u knjiæevnoj javnosti Vojvodine (u kontekstu 

neminovne regionalizacije i straha od iste kod mnogih intelektualaca) 

dobija i politiËku konotaciju i neke pisce dræi neodluËne 

izmeappleu principa i interesa. Mnogi pisci zamiπljaju svoju 

organizaciju kao apolitiËnu i usko profesionalnu. Ali kako izbeÊi 

politizaciju kada su mnoge kvalifikacije, na primer Ëlanova Uprave 

UKS-a na raËun SKD-a politiËke, odnosno politikantske? 

Pedesetak nekadaπnjih saradnika Knjiæevnih novina osnovalo 

je Klub saradnika Knjiæevnih novina i glasilo pod nazivom Knjiæevni 

list, Ëiji se prvi broj upravo oËekuje. I pored toga πto su 

Knjiæevne novine poslednjih desetak godina davale, nekada viπe 

315

316 

nekada manje, prostor razliËitim poetiËkim (ali i politiËkim) 

opredeljenjima, pitanje je kakva Êe biti njihova recepcija u novom 

knjiæevnom i kulturnom ambijentu postoktobarske, tranzicione 

Srbije. 

Perspektive 

Poslednjih nekoliko meseci akteri proteklih dogaappleaja u 

Srbiji u svim sferama æivota nastupaju kao da se niπta nije dogodilo, 

i kao da oni sa serijama tragedija koje su se odigrale nemaju 

nikave veze. Novinari im itekako idu na ruku dajuÊi im 

prostor, naroËito u tiraænim dnevnim listovima: Politika, Glas 

javnosti, VeËernje novosti i dr. Ako sami ovde æelite da odbranite 

ili pogurate stvar, onda Êe vam leapplea okrenuti (dogaappleaji oko UKS-a 

u proteklih dve godine to potvrappleuju) i vaπi dojuËeraπnji saveznici, 

jer su u Srbiji gotovo svi skeptici u pogledu individualnog 

nastupa. Svako udruæenje zapravo bi trebalo da okuplja pisce 

koji su, po samoj prirodi poziva, individualci. Pisci se prirodno 

zanimaju za istinu i pravdu. Udruæenja pisaca πtiteÊi i zastupajuÊi 

pojedinaËne pisce brane i same principe koji su se prirodno 

tokom vremena nametnuli knjiæevnom pozivu. Knjiæevnost se 

obraÊa svakom ko je pismen, ne odreappleenim licima ili grupama 

ljudi. Ili bi tako trebalo da bude.

Branimir Donat 

DRU©TVO KNJIÆEVNIKA ∑ 

KNJIÆEVNI»KA DRU©TVA 

Ima mnogo nepotrebnih stvari, a ipak one uporno postoje i 

dalje. Ima takvih koje se gledane iz neke perspektive Ëine posve 

nepotrebnim, a ipak promijeni li se motriπte, poËinje se pomaljati 

ipak i neka jasnija svrha njihova postojanja. 

Stoga nije nimalo neobiËno ako ove dvije moguÊnosti poveæemo 

i s razlozima postojanja DRU©TVA KNJIÆEVNIKA. 

Teπko je naÊi prave motive pa i razloge daljeg postojanja 

postojeÊih, u stvari nekadaπnjih republiËkih druπtava knjiæevnika, 

koja su u Jugoslaviji bila Ëetrdeset i neπto godina asocirana u 

Savez knjiæevnika Jugoslavije, no Ëinjenica da se tradicija tek djelomice 

modificirana ipak nastavlja mora se uvaæiti. 

Gledano oËima prakse i stvarnih iskustava, tadaπnji Savez 

knjiæevnika Jugoslavije u prvom je redu bilo tijelo koje je sluæilo 

koordinaciji rada republiËkih druπtava. 

©to tako nije uvijek bilo i u praksi neÊemo sada raspravljati, 

jer se bavimo projekcijama, a ne analizom neËeg proπlog. 

Raspadom Jugoslavije postojeÊa druπtva su se gotovo bezbolno 

preobrazila ostajuÊi sliËna sebi samima. 

Knjiæevnici novouspostavljenih dræava koje su naslijedila postojeÊi 

organizacioni model nastavili su samozadovoljno polastoljetnu 

praksu modela preuzetog iz Sovjetskog saveza. 

Pitanje buduÊe sudbine tih druπtava je nejasnije ako se 

pouzdano zna da su u njima zapoËeti mnogi procesi koji nisu 

logiËno dovodili u pitanje samo postojanje Saveza knjiæevnika 

Jugoslavije nego su mnogo radikalnije postavili pitanje smisla 

daljeg postojanja Jugoslavije same. 

I tako, dok su prava pitanja o smislu postojanja bivπe dræavne 

zajednice, odnosno Saveza postavljana upravo u tadaπnjem 

Druπtvu knjiæevnika Hrvatske ili pak u Druπtvu slovenskih pisateljev, 

raspadom Jugoslavije, iako je mnogo toga ostalo nerijeπeno, 

razlozi ustrojstva knjiæevniËkih organizacija nisu se suviπe 

prilagodili novonastaloj situaciji. Razloga je mnogo, a jedan je 

(osim mentaliteta) naËin njihova financiranja. 

Druπtva su se i nadalje ponaπala kao paradræavne organizacije 

ne samo zato jer su ostala distributeri sredstava koja primaju 

317

318 

od dræave nego i zato jer i pritom briæno osluπkuju πto se govori 

“gore” kako bi lakπe predvidjeli æelje financijera. 

Hrvatsko druπtvo knjiæevnika funkcioniralo je dobro kao 

recidiv bivπeg Saveza sve tamo do 1995. Centralizirano i okupljajuÊi 

oko sebe doista pisce koji su ranijih godina svojom djelatnoπÊu 

pokazivali razumijevanje i stvarnu angaæiranost u ratnoj 

situaciji zbog mnogih razloga poslije tog datuma previdjeli su 

nuænost demokracije i mehanizme s kojima se ona ostvaruje. 

U to sam vrijeme izrazito jasno zagovarao ideju da Druπtvo 

u svojoj biti mora postati staleπka organizacija, u Ëijem se srediπtu 

nalaze pitanja koja su sindikalne naravi. 

Ti prijedlozi nisu prihvaÊeni jer je vlast tada, a i danas smatrala 

da je efikasnije nekoliko pojedinaca “politiËki” korumpirati 

nego osigurati neke instrumente koji Êe omoguÊivati uspostavu 

slobodnih fondova ili tome sliËno. 

Nekoliko hrvatskih pisaca koji su bili tijekom ovih godina 

narodni zastupnici u Saboru nikada nisu ni zucnuli o potrebi i 

moguÊnostima jednog drugaËijeg ustroja ne samo knjiæevniËke 

organizacije nego i poloæaja intelektualnih radnika. 

Ovdje nije rijeË o klasiËnoj “izdaji intelektualaca” nego o 

briæno njegovanoj praksi po kojoj se sustav nacionalnih vrijednosti 

uspostavlja negdje drugdje, ali svakako izvan javnosti.

Ivo Breπan 

KNJIÆEVNI»KE UDRUGE 

Jednom je pokojni pjesnik Drago IvaniπeviÊ, prigodom razgovora 

o nekom piscu koga on nije cijenio, na neËiju primjedbu 

da je taj Ëlan Druπtva hrvatskih knjiæevnika, odgovorio: “Svako 

druπtvo nastaje iz slabosti pojedinaca, pa tako i Druπtvo hrvatskih 

knjiæevnika.” Makar je to bilo izgovoreno kao obiËna dosjetka, 

u tim rijeËima ima i neko zrnce istine. Pravi umjetnik je 

individualist, koji je svojim svjetonazorom i stilom toliko osoben 

i subjektivan da ne moæe imati niπta zajedniËkog s drugima, 

pa tako ni potrebe za udruæivanjem s njima. Druπtvo knjiæevnika 

je, prema tome, jednako contradictio in adjecto kao i, primjerice, 

sintagma “udruga individualista”. Samo piscima koji joπ 

nisu izgradili svoj svijet, svjetonazor i stil, poËetnicima koji su 

objavili svoje prve knjige, primanje u Druπtvo moæe biti poticajno 

u smislu da im pruæi stanovitu sigurnost i samopouzdanje. 

Pod pretpostavkom, naravno, da su kriteriji kod prijema ozbiljni 

i rigorozni, πto naæalost nisu. Jer, komisije Ëesto ni ne proËitaju 

ono πto je kandidat objavio i dostatne su im samo preporuke, pa 

se zato kod nas u Druπtvu nakupio enorman broj Ëlanova u 

odnosu na broj stanovnika. 

U svakom sluËaju, udruæivanje pisaca po crti stvaralaπtva je 

potpuna besmislica, koja podsjeÊa na koncept “socijalistiËkog 

realizma”, kad su u knjiæevnosti postojala neka pravila kojih su se 

svi pisci morali dræati. Ali to ne znaËi da se ne bi moglo naÊi 

drugih razloga za postojanje Druπtva. Nekad su preko njega “slobodnjaci” 

ostvarivali radni staæ, potreban za mirovinu; sad se i ta 

uloga izgubila. O tome da bi svojim Ëlanovima Druπtvo moglo 

osigurati, primjerice, stan ili pruæiti bilo koji oblik materijalne 

pomoÊi, ne moæe biti ni govora. Tako se sve svodi na organiziranje 

tribina i rad Naklade DHK, Ëime se moæe baviti i bilo koji Centar 

za kulturu u nekom manjem mjestu. Uostalom, Naklada DHK 

neÊe objaviti nekome bilo πto samo zato πto je Ëlan, kao πto neÊe 

ni odbiti nekog neËlana, ako je napisao neπto doista vrijedno. 

Ne æelim time reÊi da bi DHK trebalo ukinuti. U zemlji gdje 

je mali postotak ljudi koji uopÊe Ëitaju knjige, pogotovo one 

domaÊih pisaca, gdje su i neka vaæna imena hrvatske knjiæevnosti 

posve nepoznata Ëak i visoko πkolovanim ljudima (pogledajte 

kviz “Milijunaπ”!), Druπtvo ima barem tu ulogu da se preko njega 

zna za naπe postojanje. 

319

Tonko MaroeviÊ 

PJEVIDRUZI U ZBOR! 

IdealistiËke pripomene u nedostatku 

idealnog Druπtva pisaca 

Nikad nije bilo lako okupiti individualce, a pisci, knjiæevnici, 

pjesnici, dramatici, prozaici, kritici uglavnom su jako svojeglava 

Ëeljad, Ëesto izrazite osobnosti ukoliko ne i pravi osobenjaci. Pa 

ipak, razni oblici druæenja i udruæivanja stari su gotovo koliko i 

sama literatura. Naravno, ne smijemo pritom mijeπati generacijske 

grupacije s estetsko-stilskim povezivanjima, nacionalnojeziËne 

aglomeracije s politiËko-partijskim afinitetima. Ali veze i 

obaveze ulanËavale su takoappleer pisce, bilo iz mentorsko-mecenatskih 

motiva bilo pak iz pragmatiËno-funkcionalnih razloga 

boljeg preæivljavanja. 

U postsocijalistiËkom razdoblju dovedeni su u pitanje svi 

oblici ranijih druπtvenih odnosa, a posebno oni zasnovani na 

odreappleenim povlasticama ili na specifiËnom statusu “opÊedruπtvene 

vaænosti”. Ne zavaravajmo se, stanoviti autoritet i obavezu 

javne podrπke nekadaπnja druπtva (ili udruæenja) knjiæevnika u 

Jugoslaviji temeljila su joπ na baπtini (socrealistiËke) uloge pisca 

kao “inæenjera ljudskih duπa”. I kad je sreÊom dokinuta takva 

izravna funkcionalnost, nije sasvim izgubljena aura knjiæevnosti 

kao medija od opÊeg interesa niti zanijekana proroËko-svjedoËka 

narav pisca kao jamca dugoga pamÊenja kolektiva ili kao senzora 

novih, buduÊnosnih projekcija. DapaËe, pod kiπobranom povijesne 

misije (“Specijalnih izaslanika”) knjiæevne su organizacije 

prve stekle alibi slobodarskih tendencija i nimalo sluËajno su 

posluæile kao ∑ viπe ili manje sretni ∑ zametci pluralizma, æariπta 

viπestranaËja, gnijezda nacionalnog okupljanja ∑ i veÊ prema 

tome. 

Kriza tradicionalnih modela knjiæevnog organiziranja uzrokovana 

je ponajprije gubitkom spomenutih funkcija, koje su ili 

nadmaπene ili izvrπene. S obzirom da su druπtva bila Ëesto privilegirana 

i posebno stimulirana iz navedenih vanknjiæevnih motiva 

(prvo indoktrinacije, a zatim simuliranja demokracije), jasno 

je da su danas u tom smislu nepotrebna i nedovoljno od 

vlasti vrednovana, πto pak dekuraæira veÊi broj Ëlanova i umanjuje 

æelju za angaæmanom na njihovu odræavanju. Izloæenoj 

situaciji usprkos, mislim da je Druπtvo knjiæevnika sada potrebno 

321

322 

kao moæda nikada prije, odnosno da je nakon dugo vremena opet 

moguÊe kao okupljanje liπeno bilo kakvih ideoloπkih (ili antiideoloπkih) 

premisa, a temeljeno iskljuËivo na sindikalnim, cehovskim 

i najπire literarnim pretpostavkama. 

Ne zaboravljamo da je Druπtvo hrvatskih knjiæevnika osnovano 

prije viπe od jednoga stoljeÊa, te da je preæivjelo veÊ razne 

dræavne formacije i socijalne poretke. U ne uvijek slavnoj tradiciji 

postoje ipak i znaËajni svjetionici i epohe volje za razumijevanjem 

razliËitosti. Neπto od priæeljkivanih graappleanskih i slobodarskih 

naËina ponaπanja ugraappleeno je ∑ Ëak i nehotice ∑ u njegovu 

praksu i dijakroniju. U vremenima jakih partijskih polarizacija 

(“izmeappleu dva rata” ili joπ u austrougarskom kontekstu) u 

tom su Druπtvu djelovali mnogi pojedinci spremni da se zauzmu 

za drugaËije misleÊega ili ugroæenoga, odnosno Druπtvu su se 

obraÊali mnogi da zaπtiti njihovo pravo na rad i rijeË. U vremenima 

totalitarnijih opcija takva je uloga prirodnije pripadala 

PEN-u, ali ni Druπtvo knjiæevnika nikad nije bilo bez stanovitoga 

utjecaja na javno mnijenje. Te bi se aktive bilo πteta liπiti, a 

pogotovo prtljaga intelektualne i kreativne solidarnosti. 

NadajuÊi se da grubih presizanja na knjiæevno djelovanje 

neÊe biti, ne moæemo se nadati da knjiæevnost neÊe biti sve viπe 

marginalizirana i potcjenjivana. (Da budemo ciniËni, upravo iz 

perspektive umanjene recepcije i difuzije i smijemo vjerovati 

kako pisanje viπe neÊe biti izloæeno proganjanju). Kao korektiv 

umanjenoga druπtvenog znaËenja i protuotrov banalizaciji literature 

neophodna je veÊa svijest samih pisaca o meritumu vlastitog 

medija i o vrijednostima koje se isplati afirmirati. Knjiæevno 

druπtvo, dakako, ne smije propisivati norme, ali moæe pomoÊi 

odræavanju kriterija, Ëasti, ozbiljnosti. 

Dakle, aktualnu funkciju Druπtva knjiæevnika vidim ponajprije 

na sindikalnoj i na kolegijalnoj razini. U prvom aspektu 

rijeË je o autorskim pravima, o brizi za otkup knjiga, o tiskanju 

Ëasopisa, o socijalnoj zaπtiti, o konstituiranju fondova za pomoÊ 

(uz koriπtenje tzv. minulih prava i eventualnih ostavπtina), o sudjelovanju 

u svim strukturama gdje je pisac kao neposredni proizvoappleaË 

knjige ili teksta nemimoilazan. U drugom aspektu rijeË je 

o poπtivanju tuappleega rada i razliËitoga stava, o uvaæavanju stanovitog 

minimuma strukovne verifikacije (dara, imaginacije, pismenosti, 

civilizacijskih tekovina, poetiËke otvorenosti). Upravo u trenutku 

kad nam Druπtvo knjiæevnika viπe ne treba kao zamjena za 

saborsku govornicu, kad se pisac kao zoon politicon moæe realizirati 

u nekoj od stranaka (bilo kao obiËan glasaË, kao simpatizer, kao 

Ëlan ili Ëak kao funkcioner), sudjelovanje u knjiæevnoj organizaciji

izrazitih neistomiπljenika (jakih individualnosti) moæe posluæiti 

kao ispit demokratiËnosti, provjera tolerantnosti, jamstvo pluralizma 

∑ zasnovanog na spoznaji o potrebi viπeglasja (da ne 

kaæemo “cvjetanja tisuÊu cvjetova”). 

Razumije se da cehovska solidarnost ne iskljuËuje plodnu 

polarizaciju. Unutar samoga Druπtva knjiæevnika logiËne su podjele 

po razliËitim “interesnim sferama”, kako po horizontali (dramatiËari, 

romanopisci, esejisti) tako i po vertikali (estetski ideali, 

ideoloπki rezidui, naraπtajni i klapski afiniteti). »ak sam uvjeren 

da konfrontacija stajaliπta nudi dijalektiËku platformu koja 

moæe znaËiti realnost spisateljskog ceha i aktualnost knjiæevnog 

æivota. 

Naivnu projekciju lijepog suæivljenja naizgled ruπi autoritet 

stvarnih hrvatskih knjiæevnih veliËina kojima nije bilo do suradnje 

s Druπtvom hrvatskih knjiæevnika. Doista, od Matoπa koji je 

ratovao s ondaπnjom upravom, preko A. B. ©imiÊa, koji je polemizirao 

sa svim etabliranim funkcionerima i inima, preko Krleæe, 

koji je organizaciju ironiËno nazvao “Druπtvom hromih klokana” 

(sliËno Tinu koji se hiperironiËno izjaπnjavao o PEN-u), pa 

do Gotovca i DragojeviÊa (da uzmemo najamblematiËnije i meappleusobno 

daleke pojave iz niza onih koji su istupili iz sadaπnjega 

druπtva) imamo Ëitavu antologiju viπe no nespokojnih i bilo 

kakvoj “uravnilovci” logiËno neprilagoappleenih pisaca. 

Ali o svoappleenju na zajedniËki nazivnik i ne bi smjela biti 

rijeË. Zlobnici mogu kazati kako se slabi udruæuju da bi bili jaËi 

(neπto nalik pozivu: “Le vkup, uboga gmajna!”). Ljubitelji velikih 

gesta mogu smatrati da slijede presedane spomenutih velikana 

kad se suprotstavljaju knjiæevnom udruæivanju. Uroappleeni 

samostalci logiËno zaziru od svakoga okupljanja koje im naliËi 

na Ëetu ili jato (da ne kaæemo neπto gore). Naravno da ne moæe 

za sve postojati obaveza uËlanjivanja (kao πto ne vrijedi ni odveÊ 

liberalna moguÊnost uËlanjivanja), ali stogodiπnja zbilja Druπtva 

hrvatskih knjiæevnika obavezuje one koji su voljni raditi na 

dobrobit knjiæevnosti i za jaËi, konkretniji i dublji odjek knjige, 

protiv erozije i inflacije, mimo poruge i obezvreappleivanja. DapaËe, 

uvjeren sam da je naπe Druπtvo baπtinilo i matoπevsku grabancijaπku 

æicu (svjedoËi ©oljan) i tinovski unanimizam (“Nisi sam. 

Ima i drugih kao ti”) i krleæijansku invektivnost (a ne samo 

faktiËno materijalno nasljedstvo), te da je i na taj naËin cijepljeno 

da odoli djeËjim bolestima, ako veÊ protiv starenja nema 

lijeka. “Pjevidruzi u zbor!” ∑ zavrπimo samopodrugljivo, kao 

znak da ne gajimo pretjeranih iluzija, ali sasvim bez iluzija ne 

znamo i ne moæemo. 

323

Igor Isakovski 

DRU©TVA PISACA U MAKEDONIJI 

SliËno mnogim zemljama u tranziciji, i u Makedoniji je doπlo 

do razilaæenja unutar oficijalnog Druπtva pisaca Makedonije. 

Marta meseca 1994. πesnaest Ëlanova DPM je zvaniËno istupilo 

iz ovog druπtva i reπilo da osnuje udruæenje Nezavisni pisci 

Makedonije (NPM). NPM u svojoj Povelji insistira na zapaæanju 

kulturnih i literarnih vrednosti, slobodi izraæavanja, afirmaciji 

individualnog stvaralaπtva i miπljenja, slobodi odabira jezika i 

njegovom usavrπavanju, a protiv je bilo kakve izolacije, totalitarizma 

i nacionalizma, primitivizma i provincijalizma. Vredi ovde 

napomenuti da je istupanje iz DPM bilo uzrokovano i samovoljom 

tadaπnjeg predsednika i njegovim pokuπajima da zloupotrebi 

Druπtvo za politiËke i, pre svega, liËne ciljeve. Nasleapplee 

instrumentarijuma “glasaËke maπine” nekako nije bilo lako iskoreniti; 

nakon “lakog i brzog” “odluËivanja” u osamdesetim godinama 

proπlog veka, devedesete su, uz pluralizam, donele i moguÊnost 

drugaËijeg miπljenja. Instrumentarijum “glasaËke maπine” 

je bio na snazi Ëak i nakon istupanja Nezavisnih iz Druπtva 

pisaca Makedonije. To je, svakako, bio razlog za istupanje joπ 

nekih Ëlanova DPM i njihovo prikljuËivanje NPM. Tako je 1996. 

druπtvo Nezavisnih pisaca brojalo gotovo trideset Ëlanova. Ideja 

o nezavisnosti, o slobodi, o moguÊnosti slobodnijeg izraæavanja 

privukla je nove Ëlanove u NPM. Ovo, svakako, nije iπlo u korist 

DPM, ali ljudi u njemu su to shvatili tek nekoliko godina kasnije... 

U meappleuvremenu, NPM je osvojilo simpatije i kod nekih pisaca 

Ëlanova DPM, pre svega, svojim nepretencioznim nastupima 

u javnosti i promovisanju ideje neazvisnosti intelektualaca. 

»asopisi 

Od samog osnivanja, NPM je poËelo sa publikovanjem svog 

knjiæevnog Ëasopisa ∑ Naπe pismo. Tadaπnji glavni i odgovorni urednik 

Bogomil –uzel postavio je koncept koji i dan-danas traje: prevodi 

sa stranih jezika i objavljivanje kvalitetnih rukopisa domaÊih 

autora. Ovde vredi napomenuti da se makedonski autori u Naπem 

pismu nikad nisu delili prema Ëlanstvu po druπtvima; naprotiv, 

objavljivani su prevodi i autorski tekstovi koji su bili kvalitetni, bez 

obzira na to da li je prevodilac/autor Ëlan ovog ili onog udruæenja. 

325

326 

Ovaj princip oko domaÊih autora polako je poËeo da prihvata i 

Ëasopis DPM Stoæer, koji je pokrenut dve godine posle Naπeg pisma. 

Ovaj Ëasopis uglavnom objavljuje domaÊe autore, a prevodi su 

zaista retki. Akcent kod domaÊih autora je joπ uvek na Ëlanovima 

DPM. Oba Ëasopisa izlaze svaka dva meseca, a od prodaje gotovo 

da niπta i ne zaraappleuju: Naπe pismo se prodaje po ceni od 30 mkd 

(0,5 EUR), a Stoæer za 40 mkd (0,65 EUR). UzimajuÊi u obzir male 

tiraæe (oko 500 primeraka po broju), jasno je da oba udruæenja 

pisaca ne mogu opstati ukoliko ne bi dobili pomoÊ sa strane. Tu na 

red dolazi Ministarstvo kulture. Tako, na jedvite jade, Naπe pismo i 

Stoæer izlaze iz godine u godinu, a honorari su postali nedosanjan 

san autora. Nijedan Ëasopis nema drugih prihoda osim donacija i 

njihova buduÊnost je posve nesigurna. 

Osipanje NPM 

Iako, sudeÊi po kredibilitetu Ëlanova (neki od najpoznatijih i 

najslavnijih pisaca Makedonije) niko nije mogao da pretpostavi 

da Êe do toga doÊi, druπtvo NPM je poËelo da se osipa. Najpre je 

Petre M. Andreevski u intervjuu za domaÊe novine izjavio da je 

“kolaË bio lep, ali su jaja bila pokvarena”, a onda je Radovan 

Pavlovski pokazao da se vraÊa u DPM tako πto se kandidovao za 

predsednika. Ubrzo je druπtvo NPM napustila i Gordana Mihailova 

Boπnjakoska. Tako je poËelo osipanje druπtva NPM. Iako je 

veÊina Ëlanova ostala u druπtvu, pozicije NPM su bile opasno 

ugroæene. Nekoliko je razloga tome: najpre, tu je nezadovoljstvo 

upravljanja finansijama NPM i netransparentnost u radu. Mnogi 

u druπtvu NPM za ovo optuæuju Danila Kocevskog, koji je potpisnik 

raËuna. Zatim, tu je veliki peh pri izboru drugog predsednika 

NPM, nakon πto je Srbo Ivanovski zavrπio svoj mandat. Tada 

je novi predsednik Blagoja Risteski ∑ Platnar Ëlanstvu obeÊavao 

mnogo toga. Izmeappleu ostalog, bar jednu kancelariju za obavljanje 

najosnovnijih administrativnih poslova, velike donacije, itd. Od 

toga, naæalost, niπta nije ispalo. Novi predsednik joπ uvek nije 

izabran. Tako druπtvo NPM, sazdano od ideje za slobodu kreativnosti, 

doæivljava najveÊu krizu od osnivanja naovamo. 

DPM danas 

»ini se da je DPM nauËilo lekcije iz proπle decenije i sada 

grabi napred u osvajanju kako javnog mnenja tako i novih

Ëlanova. »lanstvo ovog druπtva raste u poslednjih nekoliko godina 

i sada broji oko 400 Ëlanova. Tu spadaju i poËasni i preminuli. 

Pre nekoliko meseci DPM je proslavilo 55 godina od osnivanja 

i tu je priliku iskoristilo da podeli zahvalnice nekim svojim 

Ëlanovima. Izmeappleu ostalih, zahvalnice su dobili i Ëlanovi 

NPM, Kole »aπule, Dimitar Solev i Srbo Ivanovski. U drugom delu 

sveËanosti podeljene su i tradicionalne godiπnje nagrade. Nagraappleeni, 

osim plaketa, dobijaju i novËani deo nagrada, koji obezbeappleuje 

Ministarstvo kulture. 

Ako se povuËe paralela izmeappleu DPM i NPM videÊe se da 

potonji nemaju svoje kancelarije, niti plaÊene administratore. 

Isto tako, NPM nije u moguÊnosti da deli nagrade, a joπ manje 

da za njih plaÊa autorima. 

Sindikat?! 

U posljednjih nekoliko godina Ëuju se sve glasniji predlozi 

za osnivanje knjiæevnog sindikata, koji bi obuhvatio sve pisce i 

vodio raËuna o zaπtiti autorskih prava. ImajuÊi u vidu nejedinstvo 

makedonskih pisaca, ova ideja teπko da Êe se ostvariti. 

327


FATALNA PRIVLA»NOST 

IZME–U SVAKE VLASTI I 

DILETANATA 

KnjiæevniËke asocijacije u Crnoj Gori 

KnjiæevniËke asocijacije kao relativno frekventna javna tema? 

Takvo πto je vjerovatno nemoguÊe zamisliti u ureappleenim 

druπtvima. To (trivijalno pitanje ∑ kako se pisci organizuju; nije 

li literatura, nepopravljivo ∑ individualno pregnuÊe) postaje temom 

tek tamo gdje stvari temeljno ne funkcioniπu, gdje vam 

cijeli æivot pojedu mutni, maskirajuÊi termini ∑ od stabilizacije 

(ko se joπ toga sjeÊa?) do tranzicije... Decenije koje su pojedene 

od ispraznih rijeËi... 

Istovremeno, sve πto se desi, prvo se desi u prostoru kulture. 

PodsjeÊam: najprije se raspao Savez knjiæevnika Jugoslavije, pa 

tek onda Partija (Savez komunista Jugoslavije, simptomatiËno: 

ista skraÊenica), a tek onda i sama SFRJ. Nasrtaji koji su sredinom 

osamdesetih krenuli iz Srbije na Crnu Goru prvo su funkcionisali 

u prostoru kulture, pa tek onda u prostoru jasne politike... Dakle, 

onaj dio socijalnog profila jednog druπtva koji amblematiËno 

prikazuju i knjiæevniËke asocijacije, vjeπtom ËitaËu pruæa 

odreappleen spektar korisnih informacija. 

Paradoks koji moæda na najubjedljiviji naËin odraæava neveselu 

sliku crnogorske kulture danas ∑ tuæno odusutvo sluha za 

stvarnost onih koji vode ovu kulturu, ali i ogromno optereÊenje 

diletantizmom ∑ zove se Udruæenje knjiæevnika Crne Gore. 

Ova knjiæevniËka asocijacija samo je jedna od postojeÊih u 

Crnoj Gori. I nedvosmisleno sa najmanjim javnim i knjiæevnim 

kredibilitetom. Naime, ovo Udruæenje ostatak je viπedecenijske 

prakse kopiranja sovjetskog kulturnog modela. Koji je u Crnoj 

Gori neoËekivano æilav, sudeÊi po naËinu na koji ova asocijacija 

i dalje ima drugaËiju poziciju od Crnogorskog PEN centra (dio 

najuglednije meappleunarodne knjiæevniËke asocijacije) ili Crnogorskog 

druπtva nezavisnih knjiæevnika, Ëiji knjiæevni sastav je 

nesumnjivo najreprezentativniji u Crnoj Gori. 

Po aktuelnom zakonu ∑ ovo Udruæenje je samo jedna od 

brojnih nevladinih organizacija u Crnoj Gori. No, zaπto nije tako 

i u stvarnosti? 

329

330 

UKCG ima profesionalce koji su plaÊeni novcem crnogorskih 

poreskih obveznika. Prostor koji takoapplee plaÊa dræava, i 

jedan, svoj, koji izdaju kao ugostiteljski objekat. 

Istovremeno ∑ PEN i CDNK nemaju niπta od toga. »ak ni 

pomoÊ za najugledniji crnogorski knjiæevni Ëasopis Ars, koji se 

pretproπle godine umalo ugasio. Zapravo, to je izbjegnuto zahvaljujuÊi 

oπtroj javnoj akciji ovdaπnjih intelektualaca (Vijesti i 

Monitor), nakon koje su u Ministarstvu kulture “naπli” i neke 

pare za ovaj Ëasopis. Pritom je Ministarstvo godinama glavni 

finansijer Ëasopisa koje niko ne Ëita, i koji su, ne tako davno, 

djelovali kao ËetniËki frontovski bilteni ∑ Ëak i bukvalno: “Stvaranje” 

je redovno publikovalo pjesniËka soËinjenija vukovarskih 

ili sarajevskih satrapa. 

No, pogledajmo kakav je goli fakticitet: 

UKCG (predsjednik »edomir VukiÊeviÊ ∑ ne tragajte po 

memoriji, sigurno nikada nijeste Ëuli to ime) ima najbrojnije 

Ëlanstvo. Preko pet stotina (ljuta) knjiæevnika. Mada niko ne zna 

taËan broj. Ni uËlanjenih, ni pismenih. I to ∑ impozantna brojnost 

∑ jedino je πto imaju. Gotovo nijedno ozbiljno ime ovdaπnje 

aktuelne knjiæevnosti ne nalazi se na spisku Ëlanstva ove asocijacije. 

Ne izdaju nikakav Ëasopis, list, nemaju svoju izdavaËku 

djelatnost, premda su, po nekoj inerciji tako tipiËnoj za Crnu 

Goru, i dalje uticajni u nekim redakcijama Ëasopisa... »lanovi 

UKCG oglase se jedino kada treba braniti interese “ugroæenog 

srpstva” ili pisati izjave odanosti i iskrene podrπke Slobodanu 

MiloπeviÊu. Od Gazimestana do Haga. I ne misle odustati. Jedino 

to doæivljavaju kao pitanje intelektualne dosljednosti. Od 1991. 

do danas ovu asocijaciju napustilo je gotovo stotinu pisaca. 

Crnogorski PEN (predsjednik ∑ akademik Sreten PeroviÊ) je, 

uz Crveni krst, tokom dijela devedesetih bio jedina meappleunarodno 

priznata adresa u Crnoj Gori. U Ëlanstvu se nalazi πezdesetak ljudi, 

ali pored znaËajnih pisaca tu se nalazi i nekoliko slikara, novinara 

i intelektualaca koji su, tokom devedesetih, bili progonjeni ili onemoguÊavani 

zbog delikta miπljenja i jasnih antiratnih istupa. Ova 

knjiæevniËka organizacija ima priliËne moguÊnosti za saradnju sa 

inostranim knjiæevnim scenama i to je strateπka prednost, koja se, 

Ëini se, joπ uvijek ne koristi u pravoj mjeri. Kao da se javlja zamor 

dugom i neravnopravnom borbom za normalan status u matiËnoj 

dræavi. U skladu sa Meappleunarodnom poveljom ove organizacije, 

Crnogorski PEN se svim vaænim prilikama oglaπava saopπtenjima, 

precizno iskazanim javnim stavom. 

Crnogorsko druπtvo nezavisnih knjiæevnika (CDNK, predsjednik 

Milorad PopoviÊ) nastalo je 1991, prvim talasom ostavki

na Ëlanstvo u UKCG. Ovo Druπtvo izdaje Ëasopis Ars koji je postao 

najpouzdaniji promotor nove crnogorske knjiæevnosti u okruæenju, 

u prostoru jednog jezika sa Ëetiri imena. Organizuje i interesantne 

okrugle stolove, diskusije, predavanja, knjiæevne veËeri 

i saraappleuje sa Grupom 99 i sliËnim organizacijama u regionu. 

Naravno, dræava Crna Gora, i njena vlast, ignoriπu ovakvo 

faktiËko stanje. UKCG, voappleeno od grupe frustriranih spisateljskih 

diletanata ∑ bez ikakavog prepoznatljivog znaka, ova dræava 

smatra ∑ najreprezentativnijim. To je ona DPS-partijska logika: 

oni imaju najbrojnije Ëlanstvo ∑ tu je najviπe glasova. A 

proklamovana DPS-borba za svoju dræavu meappleu tom populacijom 

prihvatljiva je kao, recimo, Arafat meappleu najkonzervativnijim 

Izraelcima. 

Ovakav manir samo beskrajno proizvodi jednu potemkinovsku 

kulturu privida, i golih fasada. Koja, πto je najvaænije, 

daje potpuno krivu sliku o duhovnoj profilaciji danaπnje Crne 

Gore. 

Moæda ovakvu dijagnozu najbjelodanije potvrappleuje sunovrat 

nekada iznimno uvaæene Njegoπeve nagrade ∑ posljednja nije ni 

dodijeljena ∑ kao i agonija megalomanskog budvanskog ljetnjeg 

festivala Grada teatra, koji ove godine faktiËki nije ni odræan. 

Iako se odigralo i sveËano otvaranje, a najavljeno je i sveËano 

zatvaranje! Moæda ova ljetnja basna, o festivalu nalik knjizi sastavljenoj 

samo od korica, sve najslikovitije pojaπnjava. 

331

Pedro Tamen 

Ana Hatherly 

Vasco Graça Moura 

Fernando Pinto Do Amaral 

Nuno Júdice 

Teresa Rita Lopes 

Barbara Terseglav 

Portugalska 

poezija 

PASO© 

PUTOVNICA 

PACO© 

POTNI LIST

Pedro Tamen 

Kamo si krenuo kad je otkucalo Ëetiri 

i prije, ko si bio, ako jesi? 

Prijatelju ili neprijatelju, mogu li te sad osloviti 

kad mi sjediπ nasuprot ramena 

pognutih pod teæinom pera? 

PriËam ti iznad spuπtene glave 

i vidim preko tebe, na obzorju, 

tvoje tragove, tvoje korake; 

no ne znam kamo si krenuo niti jesi li bio. 

Gledam te tamo dolje, u suncu i kiπi, 

kako praviπ πiroke kretnje ili samo lake naznake 

priËaπ starostavne rijeËi 

od prije Ëetiri 

i niπta ne znam o tebi, sve πto mi kaæeπ 

o ovoj gluhoj glavi. 

Ne pitam te za istinu, 

πta misliπ o sutraπnjem danu ili jesi li veÊ Ëitao Goethea; 

niti jesi li volio ili voliπ 

tajanstvenu æenu, ribu, mak. 

NeÊu te nemuπtosti saæaljenja 

radi mene, tebe ili pak zemlje 

koju ti i ja gazimo ∑ i jedemo. 

Pitam samo jesi li bio, 

ko si bio i kamo si krenuo 

kada je otkucalo Ëetiri. 

Nemaπ oËi? Ja ih ne vidim. 

Tu i tamo 

pokreneπ glavu ili je pak sve laæno. 

»asna rijeË, ne shvatam te. 

Prijatelju, zaπto si samo dolazio? 

Zbirka: Horácio e Coriáceo 

335

Zbirka: 

O Aparelho Circulatório 

336 

/ 

O snijegu ne znam niπta, ni o suncu, 

o tisuÊima paæljivih spokoja, 

o dizanju tvog lica na ramena, 

o zapaljenoj ruci, pogledu s balkona 

niπta ne znam. 

Polaæem rijeËi kao neπto okonËano: 

samo meappleu njima, dok se igraju, lagane, 

svoje kolutanje bez boje i odlike, 

moja savjest postoji i moja nije viπe 

ali samo onoliko kao njihova i tvoja 

zrak meappleu prstima, sok istina.

Ana Hatherly 

IZGUBLJENI RITAM… 

Ako razmak nije kraj 

tiπina nije odsustvo, 

ako blijeda zraka ne ubije drvo, 

je li izgubljena ljubav zbilja okonËana? 

uho koje sluπa 

duπa koja se nada… 

razliven val 

Jest ili nije bio viπe? 

Usamljeni oblak, 

πutljiv i kratak, 

proziran oblak 

eteriËna slika rasutog anappleela… 

oblak, 

zaboravljen na nebu nade, 

neistinit oblik prekinutih snova… 

oblak, 

svjetlost i tama, 

oblik i pokret, 

kratka fantazija Ëeænje za beskrajnim… 

oblak, koji si bio 

i veÊ te nema: 

izgovorena i neshvaÊena æelja. 

Zbirka: 

Um Ritmo Perdido (1958) 

337

338 

/ 

©ta znaËi letjeti? 

Samo popeti se u zrak, 

podiÊi tijelo sa zemlje, noge? 

ZnaËi li to letjeti? 

Ne. 

Letjeti znaËi, da se oslobodim, 

zaustaviti se u prostoru, nesvjesno 

biti slobodan, lak, nezavisan 

imati duπu odvojenu od æivota, 

æivjeti samo u nepostojanju 

I to znaËi letjeti? 

Ne. 

Letjeti je ljudski 

Prolazno, trenutaËno… 

Onaj πto leti mora negdje sjesti: 

to znaËi otiÊi 

i ne vratiti se.


Vrijeme ne bi moglo teÊi na otoku bez prostora i sjenki. 

Ako bi otpremili vrijeme, povijest ne bi viπe postojala. 

Na poËetku bijaπe nimfa i tiπina stroja svijeta. 

bijaπe tiπina u najËiπÊem trenu svoje razumljive slave. 

SONET ZA POVRATAK 

Djetinjstvo: odraslosti graappleenje 

prenemaæu se u pismu πto ujeda 

s izmiπljenoπÊu koja se odgrne 

u preobilju istinitog, gradi se. 

Kad nas zrelost vrijeapplea, kolebljivo 

srce, koje je krivo da obiËno 

nezadovoljno kaznu nam nabaci 

i ponekad nas crpi, ponekad boli. 

Silno æbunje meappleu koraljima, 

nepodnoπljiva sunca utopljena 

u bljeskavu plimu, i nek je dostigne 

varka vremena i bit Êe suviπna 

neuspjela oseka nekih strofa 

razgraappleivanje odraslosti: djetinjstvo. 

Zbirka: 

Concerto Campestre (1993) 

339

Zbirka Schubert, D.714 

340 

Ferdinando Pinto do Amaral 

Godinu dana trebalo je da nauËimo 

neke kretnje Ëuappleenja i divljenja, 

glas mladosti koji se budi 

πutljiv posle trajanja 

i topi nam snijeg πto je grlio 

samo srce, sad, ovdje, 

na povrπini naπih usana. 

Utopljen u tvoje prisustvo, 

sa sve manje Ëuappleenja ponavljam 

uvijek iste rijeËi: nas dvoje. 

Njezino drhtanje jest munja 

u mraku sobe 

i opet se susretnem s modrim cvijetom 

πto klija iz tvojih oËiju, uvijek u traganju 

za prosvijetljenog iznenaappleenja 

kad kaæemo: “uzmi, ovo je moje tijelo 

kog si ti otkrila.” 

Sad znam kako je izgubiti nevinost 

a i dalje je Ëuvati u kutku 

ove sobe ogledala, gdje æivi 

svjetlost tvog lika meappleu glasovima 

πto u zboru slave vodenog duha, 

tu prvu nadu koju Bog 

povjeri tvom i mom æivotu.

TAJNA 

NoÊas sam viπe puta umro ËekajuÊi 

san koji bi doπao iznenada 

i koji bi u tami zaigrao s mojom duπom, 

kada bi ti gonila 

njegov zapanjujuÊi ritam po tamama tijela, 

svekoliku spiralu sati πto bi porasli 

u zdencu Ëula. Ko si, 

obeÊanje iz maπte koje me uËi, 

kako razabrati namjere vjetra, 

glazbu daæda na oknima 

u februarsku studen? Ljubav 

mi je podarila tvoje apsolutno lice, 

projicirala tvoje oËi na moje nebo 

i sad mi πapÊe tu rijeË: 

tvoje ime ∑ to posljednje priËanje posljednje 

zvijezde πto se skoro gasi 

kad lagano natapa moju krv 

a moja krv traæi tvoje srce. 

341

Zbirka: Um Canto na 

Espessura do Tempo (1992) 

342 

Nuno Júdice 

FORMA 

Traæio je slog ∑ neπto πto bi stavio na 

pjesmu kao πeπir protiv kiπe ili protiv 

sunca. Htio je obuÊi govor, kiticu, stih, 

s neobiËnom elegancijom æonglera. »itao 

pjesme drugih naglas, kao da su 

njegove; i unatoË tome nije mu uspjelo da prodre 

iz “aurea medocritas”, iz niskog tona πto oznaËuje 

naivne plagijatore. Jedne noÊi iskoristio je 

opustoπenu ulicu da je sebe posmatrao 

u odsjevu staklenih vrata. “Ko 

si?” pitao je svoj lik; i nije ga iznenadila 

tiπina koja mu dade odgovor. Nije li bio on sam, 

na kraju krajeva nesposoban objasniti bilo πta 

u æivotu? Gradio je kule u oblacima; i pustio je 

da se rasplinu a da se nije potrudio da zapamti 

njihov izgled ∑ znaËi ono iz Ëega pjesme 

jesu. I proπla je zima s ognjem svojih 

voda; neko proljeÊe donijelo mu je ime koje se davno 

odviknuo zvati; juli i august 

bacili su ga u kolebanje popodnevâ. Zaπto 

pisati? Pa ipak jesenji su se oblaci spustili 

do krovova; dani su se skratili; 

sjeverni vjetar je dolazio s dozivanjem 

starog liπÊa. Zamisli da te posjete mrtvi; 

otvori im stranicu; i otkrij da si jedan od njih, 

omotan u Ëarπaf magle i retorike.

OËitost bjeline je tako opscena, 

kao obalno ljeto mladosti. 

Otvrdnulo vapno u vedrima privlaËi 

muke koje sumrak ne plaπi. 

Drπkom metle gurnem ih 

prema dnu, joπ æive, i vidim 

kako nestaju u nedotaknutoj materiji. Ponekad 

na kraju dana digne se vjetar, 

trese grane badema gdje se 

plodovi veÊ suπe; tu i tamo 

liπÊe zatreperi. Vapnena voda postaje 

neoËekivano prozirna i 

u njenom ogledalu pojavi se lice: ti, 

koju je vrijeme veÊ odavno odnijelo, gledaπ me 

ponovo, kao da to ne bi 

nikada prestala raditi. 

343

Sa slovenaËkog 

preveo: 

Jernej Terseglav 

Priredio: 

Zoran MutiÊ 

344 


KAO PTICE NA TLU 

Neki odluËe svoje mrtve 

zakljuËati 

na tavan ili u podrum 

sjeÊanja. 

Ja radije pustim da slobodno 

nastanjuju moje dane i viseÊi vrt 

mog desetog sprata, 

kao ptice na tlu 

kao muzika πto dopliva i gubi se 

u vjetru. 

OVA KU∆A 

Sviapplea mi se ovakva: joπ uvijek drhti od koraka 

πto su je ostavili samu sa mnom 

bez potrebe 

da nudi zaklon svojim stanarima. 

sa mnom je 

drukËije: 

ne ograniËavam se na to da je koristim, 

da u njoj boravim, 

sa njom se mazim. 

Sa mnom 

se prepuπta svom najintimnijem πapatu 

i mirisima 

i olakπana zadaÊe da bude korisna 

u tiπini 

pjeva.

Pedro Tamen 

Kam si πel, ko je odbilo πtiri 

in, prej, kdo si bi, Ëe bil si? 

Prijatelj ali sovraænik, te lahko zdaj nagovorim 

ko mi sediπ nasproti z rameni 

skljuËenimi pod teæo peresa? 

Govorim ti nad sklonjeno glavo 

in vidim onkraj tebe, na obzorju, 

tvoje sledi in tvoje korake; 

vendar ne vem, kam πel si niti Ëe bil si. 

Gledam te tam doli, v soncu in v deæju, 

kako delaπ πiroke kretnje ali samo rahel namig; 

govoriπ starodavne besede 

od pred Ëetrte 

in niËesar ne vem o tebi, kar mi poreËeπ 

o tej gluhi glavi. 

Ne spraπujem te za resnico, 

kaj misliπ o jutriπnjem dnevu ali Ëe si æe bral Goetheja; 

niti ali si ljubil ali ljubiπ 

skrivnostno æensko, ribo, mak. 

NoËem tiste nemosti soæalja 

zaradi mene, tebe ali zgolj zemlje 

ki jo ti in jaz teptava ∑ in jeva. 

Spraπujem le, Ëe bil si, 

kdo si bil in kam si πel 

potem ko je odbilo πtiri. 

Nimaπ oËi? Ne vidim jih. 

Sem pa tja 

premakneπ glavo ali pa je vse laæ. 

»astna, ne razumem te. 

Prijatelj, le zakaj priπel si? 

345

346 

/ 

O snegu ne vem niËesar ne o soncu, 

o tisoËero ËujeËih spokojih, 

o dviganju tvojega obraza za rameni, 

o goreËi roki, pogledu z balkona 

ne vem niË. 

Polagam besede kot nekaj dokonËanega: 

le med njimi, medtem ko se igrajo, lahne, 

svoje kotrljanje brez barve in lastnosti, 

moja zavest obstaja in æe ni moja 

ali samo toliko kot njihova in tvoja 

zrak med prsti, sok resnic.

Ana Hatherly 

»e presledek ni konec 

tiπina ni odsotnost, 

Ëe bledi æarek ne ubije drevesa, 

je izgubljena ljubezen res konËana? 

uho, ki posluπa 

duπa, ki upa... 

razlit val 

Je ali ni niË veË? 

Samotni oblak, 

tihoten in kratek, 

prosojen oblak 

eteriËna slika raztresenega angela... 

oblak, 

pozabljen na nebu upanja, 

neresniËna oblika prekinjenih sanj... 

oblak, 

svetloba in temina, 

oblika in gibanje, 

kratka fantazija hrepenenja po neskonËnem... 

oblak, ki bil si 

in te æe ni veË: 

izraæena in nerazumljena æelja. 

347

348 

/ 

Kaj pomeni leteti? 

Samo povzpeti se v zrak, 

dvigniti z zemlje telo, noge? 

Pomeni to leteti? 

Ne. 

Leteti pomeni, da se osvobodim, 

ustaviti se v prostoru, nezavedno 

biti svoboden, lahek, neodvisen 

imeti duπo, loËeno od vsega æivljenja 

æiveti samo v ne-obstoju 

In to pomeni leteti? 

Ne. 

Leteti je Ëloveπko 

minljivo, stvar trenutka... 

Tisti, ki leti, mora nekam sesti: 

to pomeni oditi 

in se ne vrniti.


»as ne bi mogel teËi na otoku brez prostora in senc. 

Ëe pa bi odpravili Ëas, zgodovina ne bi veË obstajala. 

na zaËetku je bila nimfa in tiπina stroja sveta. 

bila je tiπina v najËistejπem trenutku svoje razumljive slave. 

SONET ZA VRNITEV 

otroπtvo: odraslosti grajenje 

hlinjaje jo v pisanju, ki nas grize 

z izmiπljenostjo, Ëesar se odstrne 

v preobilici resniËnega, ki tako gradi se, 

Ko nas zrelost æali, nestanovitno 

srce, ki krivo je, da ponavadi 

nezadovoljno naloæi nam kazen 

in vËasih oπibi nas, vËasih pa boli. 

silen je grm med koralami 

in neznosna sonca, potopljena 

v bleskajoËo plimo, a naj jo doseæe 

sleparija Ëasa in odveË bo 

ponesreËena oseka nekaterih stihov: 

razgrajanje odraslosti, otroπtvo. 

349

350 

Ferdinando Pinto do Amaral 

Eno leto je trajalo, da sva se nauËila 

nekaterih kretenj zaËudenja in Ëudenja, 

glas mladostniπtva, ki se prebuja 

tihoten, po odtajanju, 

in nama topi sneg, ki je ovijal 

samo srce, zdaj tukaj, 

na povrπini najinih ustnic. 

Utopljen v tvoji prisotnosti, 

z vedno manj zaËudenja ponavljam 

eno in isto besedo: midva. 

Njeno tresljanje je strela 

v mraku sobe 

in spet se sreËam z modro cvetlico 

ki klije iz tvojih oËi, vedno v iskanju 

razsvetljenega preseneËenja 

ko praviva: “vzemi, to je moje telo, 

ki si ga ti razkrila”. 

Zdaj vem, kako je izgubiti nedolænost 

in jo πe vedno ohraniti v kotiËku 

te sobe ogledal, kjer prebiva 

svetloba tvoje podobe med glasovi 

ki v zboru slavijo vodnega duha, 

to prvo upanje, ki ga je Bog 

zaupal najinima æivljenjema.

SKRIVNOST 

Nocoj sem mnogokrat umrl, ËakajoË 

na spanec, ki bi priπel iznenada 

in bi v temoti zaplesal z mojo duπo, 

medtem ko bi ti gnala 

njegov osupljivi ritem po teminah telesa, 

vso spiralo ur, ki bi vzrasle 

v vodnjaku Ëutov. Kdo si, 

domiπljijska obljuba, ki me uËi, 

kako razbrati vetrove namere, 

glasbo deæja na oknih 

v februarskem mrazu? Ljubezen 

mi je podarila tvoj absolutni obraz, 

projicirala tvoje oËi na moje nebo 

in mi zdaj πepeËe to besedo: 

tvoje ime ∑ to zadnje govorjenje zadnje 

zvezde, ki skorajda ugaπa 

ko se zlagoma prepaja v mojo kri 

in moja kri iπËe tvoje srce. 

351

352 

Nuno Júdice 

FORMA 

Iskal je slog ∑ nekaj, kar bi lahko poloæil na 

pesem kot klobuk proti deæju ali proti 

soncu. Hotel je obleËi govorico, kitico, verz 

z neobiËajno eleganco æonglerja. Bral 

je naglas pesmi drugih, kot da bi bile 

njegove; in kljub temu se mu ni posreËilo, da bi prodrl 

iz “aurea medocritas”, iz nizkega tona, ki oznaËuje 

preproste posnemalce. Neke noËi je izkoristil 

opustoπeno ulico, da je sam sebe opazoval 

v odsevu steklenih vrat. “Kdo 

si?”, je vpraπal svojo podobo; in ni se zaËudil nad 

tiπino, ki mu je odgovorila. Ali ni bil on sam, 

konec koncev nezmoæen razloæiti kar koli 

v æivljenju? Zidal je gradove v oblakih; in pustil, 

da so se razblinili, ne da bi se trudil vtisniti si jih v spomin 

njihovo podobo ∑ se pravi tisto, iz Ëesar pesmi 

so. In je minila zima, z ognjem svojih 

voda; neka pomlad mu je prinesla ime, ki se ga je æe davno 

odvadil klicati; julij in avgust 

sta ga zaluËala v omahovanje popoldnevov. Zakaj 

pisati? Vendar pa so se jesenski oblaki spustili 

do streh; dnevi so postali krajπi; 

severni veter je prihajal z izrekanjem 

starega listja. Pomisli, da te obiπËejo mrtvi; 

odpri jim stran; in odkrij, da si eden izmed njih, 

ovit v rjuho megle in retorike.

OËitnost beline je tako obscena 

kot obalno poletje mladostniπtva. 

Strjeno apno v vedrih privlaËi 

muhe, ki jih veËerenje ne plaπi. 

Z dræajem metle jih potisnem 

proti dnu, πe æive, in vidim, 

kako izginjajo v nedotaknjeni materiji. VËasih, 

ob koncu dneva, se dvigne veter, 

stresa veje mandljevcev, kjer se 

plodovi æe suπijo; tu in tam 

listje zaplapola. Apnova voda postane 

nepriËakovano prosojna in 

v njenem ogledalu se pojavi obraz: ti, 

ki ti je Ëas æe davno odnesel, me gledaπ, 

æe spet, kot da tega ne bi 

nikoli nehala poËeti. 

353

Izbor i prijevod s 

portugalskog: 

Barbara J. Terseglav 

354 


KOT PTICE NA TLEH 

Nekateri se odloËijo svoje mrtve 

zakleniti 

na podstreπje ali v klet 

spomina 

Jaz pa raje pustim da svobodno 

poseljujejo moje dneve in viseËi vrt 

mojega desetega nadstropja 

kot ptice na tleh 

kot glasba ki priplava in se izgublja 

v vetru 

TA HI©A 

VπeË mi je taka: πe vedno drhteËa od korakov 

ki so jo pustili samo z menoj 

brez potrebe 

da daje zavetje svojim prebivalcem 

Z menoj je 

drugaËe: 

ne omejujem se na to da jo uporabljam 

da v njej prebivam: 

z njo ljubimkam 

Z menoj 

se prepusti svojim najintimnejπim πepetanjem 

in vonjem 

in olajπana naloge da bi bila koristna 

v tiπini 

poje


Abdulah ©arËeviÊ 

Slaappleana JaÊimoviÊ 

Aleksandar Jerkov 

Enver Kazaz 

Faruk ©ehiÊ 

Elizabeta ©eleva 

KRITIKA

MELANKOLI»NA ODBRANA 

SPISATELJSKE IMAGINACIJE 


AN–ELI I ZMAJEVI 

Mladi je James Joyce jednu noÊ proboravio u Ljubljani, gdje 

se bio zaustavio na putu za Trst. Tom “sluËaju” su slovenski pisci 

prije nekoliko godina posvetili zbornik kratkih priËa. Rezultati su 

bili razmjerno siromaπni. Niπta Ëudno. Cjeloviti kontekst Joyceovog 

nomadizma treba ili literarno mitologizirati ili socijalno povijesno 

utemeljiti, e da bi umjetnina koja nastaje “na pozadini” 

slavne biografije zaista mogla zadræati hlapljivu Ëitateljsku pozornost. 

Dragan VelikiÊ to zna. 

Gotovo svaka sljedeÊa knjiga Dragana VelikiÊa koju je taj autor 

objavio nakon popularnog i nagradom Miloπ Crnjanski ovjen- 

Ëanog romana Via Pula (1988) osvaja domiπljenim i stilistiËki 

istanËanim nadovezivanjem na prostor i duh srednje Europe, Pule, 

Istre, Trsta i, dakako, samog Jamesa Joycea. VelikiÊ je Ëesto prevoappleeni 

srpski pisac kojeg slovenska intelektualna javnost poznaje 

po nekim Ëasopisnim prijevodima a takoappleer i po polemici o balkanskom 

ratu na stranicama beogradskog tjednika Vreme, koja se 

u sredini devedesetih godina iskristalizirala izmeappleu potpisanog, 

s jedne strane, i skupine srpskih literata, s druge, odjeknuvπi i u 

meappleunarodnim krugovima. 

Ni danas se ne slaæem s VelikiÊevim “esteticistiËkim” stavovima, 

no to me nimalo ne prijeËi da u njegovom opusu prepoznam 

bogatu imaginaciju autentiËnog umjetnika. Njegov roman 

Danteov trg (Stubovi kulture, Beograd 1997) je moæda VelikiÊevo 

najambicioznije djelo. Kao veÊ toliko njegovih romana i Danteov 

trg razotkriva iznenaappleujuÊe krhko pjesniËko pismo, kojim se na 

pozadini kompleksne pripovijesti podrobnije ocrtava sudbina 

spisateljske vokacije u srednjoj Europi, sa sidriπtem u Puli Veliki- 

Êeva (i junakova) djetinjstva. PriËa o svojevoljnoj izolaciji, koju 

sebi umjetnik Labud IvanoviÊ joπ u rodnom gradu nameÊe a u 

njemaËkom progonstvu proæivljava, predstavlja πiri kompozicijski 

okvir. U njega je VelikiÊ smjestio svoje melankoliËne no strasne 

meditacije o “poslanstvu” literature, o velikim piscima poput 

Nabokova, Canettija, Joycea i Kiπa, kojega glorifikacijom vlakova, 

dobrovoljnog egzila i nizom drugih reminiscencija moæda u 

361

362 

najveÊoj mjeri simboliËki poËaπÊuje, kao i o istodobnoj sigurnosti 

i varljivosti pamÊenja te njegove veze s enigmatiËnim terorom 

povijesti, Ëime se usputno dotiËe i najnovijeg rata. 

Roman je u prvim poglavljima joπ “spor” i za vjernog VelikiÊevog 

Ëitatelja Ëak unekoliko predvidljiv u doduπe privlaËnim 

lirskim iluminacijama i opisu æivota zanemarenih stvari. U drugoj 

polovici pak sve slojevitija priËa ukljuËuje ameriËkog profesora 

koji tragom trojice paradigmatiËno usamljenih pisaca srednje 

Europe nastoji pronaÊi onu snagu stvaralaπtva koja Êe mu ∑ 

kao πto se kasnije iskazuje ∑ pomoÊi prvenstveno pri vrednovanju 

vlastite æivotne rutine. U tome roman pokazuje svoje najbolje 

karte. ©to je bilo reËeno prije, poprima svoj smisao sad, i prividno 

fragmentarna struktura Ëvrsto se povezuje u pripovjedni mozaik. 

VelikiÊ time dospijeva u neposrednu blizinu velikog umjetniËkog 

djela u modernistiËkoj tradiciji Musila i Brocha, Ëijih se 

nadahnutih impulsa, u rasponu od esejiziranog jezika do lirske 

koncentracije i epske freske unutar jednog teksta, taj izvorni srpski 

autor nikad nije branio. 

VelikiÊevo povremeno koketiranje s postmodernistiËkim postupkom, 

koji u Danteovom trgu ukljuËuje kako biljeπke pod crtom 

tako i kvaziobjektivni stil uredniËkog aparata za memoaristiku i 

junakova pisma, mene osobno nije posebno oduπevilo. Radije i viπe 

sam uæivao u onim opseænim dijelovima romana, u kojim VelikiÊ 

zorno demonstrira svoju apsurdno lijepu i poπtovanja vrijednu 

vjeru u snagu individualne imaginacije. Ona preæivljava svaki oblik 

socijalnih lomova, izmiËuÊi zaboravu tako dugo, dok god traje blagonaklona 

veza izmeappleu Ëitatelja i pisaca, tvoreÊi zajednicu onih 

koji æive u svijetu, svijetu koji se za njih ne zanima, i koji su predani 

izgubljenoj stvari, a koja upravo predstavlja naπ dom. 

ONKRAJ PUSTINJE 

“Pustinja raste: teπko onomu tko je skriva”, zapisao je Friedrich 

Neitzsche u svojem djelu Tako je govorio Zaratustra. Ovaj 

citat uvodi i petu knjigu pjesama srpskog pjesnika Milana –orappleeviÊa 

(1954), prevoditelja suvremene slovenske knjiæevnosti: 

Tomaæa ©alamuna, Edvarda Kocbeka i mlaappleih autora, πto se lijepo 

vidi u nizu pjesama posveÊenim Slovencima ∑ od Joæe PleËnika 

do, na primjer, Zdravka Duπe. Nietzscheov citat daje odgovarajuÊi 

ton –orappleeviÊevoj knjizi Pustinja (Vreme knjige, Beograd, 

1995), u kojoj se pjesnik do sada najzrelije odmaknuo od 

svojih poËetnih djela, proæetih ironiËnim dosjetkama.

Pustinja vremena, koju oslikava zato da bi silnije Ëeznuo za 

punoÊom trenutka, jest slika za kraj dvadesetog stoljeÊa, stoljeÊa 

koje je zapoËelo drhtajima rastrganih tijela a zavrπilo opustoπenim 

duhom iz kojeg su utopija i sentiment tako reÊi potpuno 

prognani, dok se svijet spljoπtio na pragmatizam trgovanja i 

uniπtavanja. U svojim zavodljivo lijepim, Ëuvstveno otvorenim i 

estetsko izuzetno uravnoteæenim pjesmama, Milan –orappleeviÊ ne 

æeli pristati na takvu pustoπ kao sliku svijeta, premda je uvijek 

iznova oslikava. U njegovoj poetici otkrivam uzbudljivu dimenziju 

pjesnika kao “oËi-vidca”, kako to lijepo izraæava slovenska 

rijeË u kojoj se krije nazoËnost kako neposrednog svjedoka tako 

i vizionara. U njima se moæe razabrati Ëvrsto uvjerenje da pjesnik 

upravo individualnom stvaralaËkom snagom i ustrajanjem 

na inspirativnoj tradiciji povezuje, na svojevrstan svjetotvoran 

naËin, proπlost, sadaπnjost i buduÊnost, u trenucima lirske kristalizacije, 

u kojoj nam se “izmeappleu sna i totalne anestezije, usred 

vjeËnog vraÊanja” pokazuje “put istog poËetka” ∑ Ëitamo u pjesmi 

“Imitacija æivota”. 

Knjiga Pustinja nam nudi snaænu eksploziju boja, mirisa i 

okusa, starih fotografija, botanike i osobnih komentara svagdanjeg 

æivota, usporedo s treÊim balkanskim ratom. Pjesnik pri tom 

upotrebljava precizne i nevjerojatno usklaappleene prispodobe, koje 

privlaËno podsjeÊaju na klasiËne pjesniËke oblike. Ne pjeva slu- 

Ëajno u tekuÊim rimama i prepoznatljivo Ëvrstom ritmu; svjestan 

je, naime, da upravo ograniËenje i formalna zabrana omoguÊuju 

velike metafiziËke izazove, kakve danaπnja razvodnjela varijacija 

na nekadaπnji modernistiËki radikalizam ne moæe niti zamisliti. 

Pjesnik intuitivno zna da svjedoËenje “na kraju tog umornog vijeka 

∑ odvratne jazbine” mora upotrebljavati osobni i ispovjedni 

izriËaj koji je ukotvljen u slojevima kolektivnog pamÊenja. Ta napetost 

izmeappleu pojedinca i povijesti leæi u samoj jezgri njegove 

pjesniËke pustolovine. Kako se prepoznati u olujnoj grmljavini i 

vonju pepela, uslijed Ëega su za pjesnika “ljudi tek izumrla 

vrsta”; kako otkriti vjeËnu punoÊu bivstvovanja u transverzalama 

lutanja preko Labradora i Praga, kroz biblioteke i æensko tijelo, 

kako pred bestijarijem mrænje potraæiti utoËiπte ne samo u dalekim 

geografijama i slikama, nego i u soku naranËe i mekoÊi snijega, 

to se pjesnik pita u toj izuzetnoj knjizi, prepunoj bogatih 

slika, gorkog razoËaranja i tihe nade. RijeË je o knjizi krhka i lirski 

osjetljiva jezika, koja u srpskoj poeziji navijeπta dosad rijetko 

prisutan povratak Ëuvstvenom identitetu jastva i autentiËne 

potresenosti. To Ëini Pustinju jednom od rijetkih knjiga koje nose 

u sebi izvor nepresuπne inspiracije za ËitalaËke pustolovine. 

363

364 

POTRESNI TRAG ZMAJEVE ©APE 

Ranih sam se osamdesetih poËeo zanimati ne samo za aktualnu 

literarnu produkciju u Sloveniji nego i onu na drugim prostorima 

tadaπnje Jugoslavije. Od bosanskih pisaca tada sam dobro 

poznavao na primjer liriku prijatelja Semezdina Mehmedinovi- 

Êa, koji nakon svih tih godina stvaranja u okruæenom Sarajevu 

danas pere automobile u Americi, kao i prozu Dæevada Karahasana, 

kojem je srpska vojska ubila blisku roappleakinju i koji u danaπnjem 

egzilu u NjemaËkoj predstavlja jedan od najuvjerljivijih 

glasova bosanske knjiæevnosti. Izmeappleu ostalog sam poznavao i 

muËnu ljepotu u priËama Miroslava Toholja, danas visokog sluæbenika 

za informiranje na srpskim Palama. 

No moram priznati da za bosanskog autora Antonija Æalicu 

nisam Ëuo sve dok mi u ruke nije doπla njegova knjiga Trag zmajeve 

πape (izd. Radio B92, zbirka Apatridi, Beograd 1995). ProËitao 

sam je na duπak i ostao πokiran i omamljen. Snaæne i stilski uvjerljive 

slike iz te pripovijesti ostale su joπ dugo u meni. 

Po mojem sudu, koji se, priznajem, temelji na necjelovitom 

poznavanju knjiæevnosti o balkanskom ratu, ta je knjiga moæda 

najuspjeπnije povezala egsistencijalnu pogoappleenost s jedne i estetsku 

punokrvnost s druge strane. Trag zmajeve πape, kako su Sarajlije 

zvali minobacaËke projektile, razlikuje se, dakako, od formi 

koje je rat pustio u zrelim ostvarenjima beogradskih pisaca 

(npr. Dragana VelikiÊa i Vladimira ArsenijeviÊa). U suvremenim 

srpskim romanima, bar onim koje sam proËitao, rat nastupa 

uglavnom kao priguπeni πum iz zvuËnika u pozadini, doËim je u 

bosanskim romanima rat u prvom planu. S takvom egzistencijalnom 

“graappleom” je mnogo teæe postupati, jer piscu prijeti opasnost 

da podlegne neposrednom politiËkom “angaæmanu” i “patriotizmu”. 

U romanu Antonija Æalice ne moæemo pronaÊi niπta od toga. 

Trag zmajeve πape omoguÊuje, naime, sloæen i ujedno istanËan 

uvid u osobnu kroniku æivota u “najveÊem koncentracijskom logoru” 

Europe. U tom svojevrsnom bildungsromanu vidimo postupni 

raspad bezbriænosti prema nacionalnom identitetu, po Ëemu 

smo mogli prepoznati urbani mentalitet prijeratnog Sarajeva. 

No prije svega vidimo umjetnika koji usprkos ratnim okolnostima 

nastoji ostati vjeran svojoj muzi te ostvariti kazaliπni 

projekt, pri Ëemu se istodobno ∑ najprije s nevjericom a potom 

sve jaËe ∑ suoËava s logistiËkim i ljudskim problemima i tragikom 

bosanske katastrofe. Junakova tvrdoglava duhovitost, 

smisao za ironiËnu perspektivu te postupno etiËno sazrijevanje u

spoznaji da je odgovoran ne samo za svoju umjetnost nego i za 

obitelj, πto ga na kraju pokreÊe i u amsterdamski egzil ∑ cijelo to 

klupko psihiËkih i fiziËkih stanja je Antonije Æalica ispisao suverenom 

rukom pisca koji izraæava egzistencijalnu bol na opisno 

iscrpan i estetski uspjeπan naËin, na kakav se ne moæe baπ Ëesto 

naiÊi u suvremenoj “ratnoj prozi”. 

AN–ELI SVAGDANJEG SVIJETA 

Delimir Reπicki u slovenskom knjiæevnom prostoru vjerojatno 

nije pjesnik kojeg bi preËesto spominjali. »ini se, naime, kao 

da se naπe poznavanje suvremene hrvatske poezije zaustavilo 

kod Zvonka MakoviÊa ili Anke Æagar. ©teta, velika πteta. 

Reπicki, koji spada u πiri krug generacije roappleene na poËetku 

πezdesetih, stvaralaËki se oblikovao ponajprije na stranicama slavnog 

zagrebaËkog Ëasopisa Quorum, da bi potom pjesniËkim zbirkama 

Gnomi, Sretne ulice, Die, die my darling i zbirkom kratkih 

priËa Sagrada familia te esejistiËkom zbirkom Ogledi o tuzi postao 

srediπnji pjesniËki glas svoje generacije, kad veÊ ne seæe onkraj 

granice. 

Knjiga o anappleelima (Meandar, Zagreb 1997) potvrappleuje ugled 

koji Reπicki uæiva kod pozornih sladokusaca lirske umjetnosti, pa 

i rockerskog eksperimenta, buduÊi da je takoappleer bio i tekstopisac 

nekih slavonskih grupa. Njegov kulturni ugled nije bez razloga. 

Reπicki se znao izvuÊi iz doduπe privlaËnih mreæa u koje su manje 

samosvjesne autore osamdesetih godina u Hrvatskoj upleli 

nadasve omiljeni hermetiËni literarni stilovi ∑ tekstualizam i 

“semantiËki konkretizam”, kod kojih sliËnost sa slovenskom neoavangardom 

nije nimalo sluËajna. Ipak nije ni htio ni mogao 

zaboraviti svoje mladenaËke inspiracije. I tako je Reπicki devedesetih 

godina znao uspjeπno sjediniti æivu razigranost jeziËne 

magme s tamnom, sudbonosnom i egzistencijalno obavezuju- 

Êom tematikom. Jasno, drugaËije nije ni bilo moguÊe. 

Reπicki, naime, nije ZagrepËanin; rodio se u Slavoniji i joπ 

danas æivi tamo, u ravniËarskoj pokrajini Belog Manastira, Osijeka 

i Vukovara, gdje je srpska destruktivna maπinerija ostavila 

iza sebe tako temeljite ruπevine, da ni po “zavrπetku rata” nisu 

mogle biti u cijelosti odstranjene. No i kad jednom budu odstranjene, 

na njih Êemo nailaziti ∑ kao arhitektonski nagovjeπtaj ili 

usput spomenutu topografsku referenciju ∑ u izvrsnim pjesmama 

Delimira Reπickog. Ujedno te pjesme, koje izrastaju iz osobne 

i kolektivne patnje, nisu optereÊene ni opisnom patetikom ni 

365

366 

banalnom kronoloπkom realnoπÊu, πto je veliko postignuÊe. Naprotiv, 

Ëini se kao da je u svojim otvorenim dijalozima s prostorima 

svjetlosti i anappleeoske milosti pjesnik tragao za onim oblikom 

otkrivenja koji ima snagu sugestije da se, naime, radikalna 

ljudskost Ëovjeka oblikuje tek na pozadini zla. 

Lirski jezik Reπickog odlikuju izvorna metaforika i pregledna 

pripovjedna struktura, koje Ëak, u najboljim ostvarenjima, Ëesto 

ocrtavaju atmosferu nekakve blage iluminacije. U njima se pjesnik 

uistinu ozbiljuje preko uspostavljanja veza s dragim biÊima i 

bestjelesno Ëistim licima koja govore iz onostranih prostora, gdje 

su bili prisiljeni prerano otiÊi. Beznaapplee, æalost i depresija uslijed 

predimenzioniranosti zla Reπickog ne vode u jednostavno kontrastiranje 

dobrih i lijepih sfera. Ne, njegova je najveÊa umjetniËka 

moÊ u tome πto uspijeva pokazati kako ljepota niËe upravo 

iz ukotvljenosti u svakidaπnjem svijetu, koji je obiljeæen surovom 

brazgotinom vremena. Reπicki uspjeπno odolijeva patosu 

koji rado vreba “pjesme o ratu”, no ujedno nije spreman odreÊi 

se velikoj Ëuvstvenoj investiciji i Ëarobnosti uravnoteæenog eksperimenta. 

Zato njegove pjesme ne podlijeæu nekakvoj hermetiËnoj 

πifri, veÊ u njima Ëitamo potresno skladne meditacije o 

svakodnevnici iz koje je pjesnik spasio posljednje ostatke transcendencije. 

To nije bilo laka zadaÊa. Delimir Reπicki je bio kadar 

nositi se s njom, a za takvo πto su sposobni samo realizirani lirski 

glasovi. 

FASCINANTNA PJESNI»KA TRILOGIJA 

Osim Davida Albaharija, koji je joπ ranije razvio kratku priËu 

do majstorstva, u osamdesetim sam godinama od sveg bogatstva 

srpske proze koju sam pozorno pratio najviπe zapamtio Nemanju 

MitroviÊa. Premda dobri srpski pjesnici nisu rijetki, samo neka 

imena me zaista privlaËe. Jedno od njih je i Dragan JovanoviÊ 

Danilov. 

Taj 1960. godine roappleeni pjesnik razlikuje se od svoje generacije 

prije svega po tome πto ga na stvaranje nagoni nesrameæljiva 

ambicija da romantici i simbolizmu vrati danas veÊ zaboravljeno, 

ali nekada privilegirano znaËenje. U njegovoj magistralnoj 

trilogiji KuÊa Bahove muzike: Tiha knjiga o beskraju (Prosveta, 

Beograd, 1998), koja je prije nekog vremena u neπto proπirenom 

i dramaturπko izmijenjenom obliku dospjela u ruke Ëitateljske publike, 

nije rijeË samo o obnovi veÊ poznate tradicije. SuoËeni smo 

s izvornim i samosvjesnim lirskim naporom koji po konceptualnoj

prirodi, arhitektonsko zasnovanoj strukturi i rasponu upotrebljenih 

verzifikacijskih stilova nadilazi takoreÊi sve πto je srpska 

poezija iznjedrila u zadnjem desetljeÊu, “pa i πire”. 

KuÊa Bahove muzike, Ëiji je istoimeni prvi dio izaπao 1993, da 

bi mu se slijedeÊe godine pridruæio Æivi pergament te godine 

1995. dobio svoj zakljuËni dio u doæivljajno moæda najsnaænijoj 

zbirci Evropa pod snegom, u sadaπnjem je obliku opremljena opseænom 

bibliografijom kritiËkih tekstova. Po tome se vidi kako se 

πiroko, uza sva protivljenja, Danilov utisnuo u kolektivnu svijest 

srpske knjiæevne javnosti. I ne bez razloga. Trilogija predstavlja 

pravu riznicu lirske refleksivnosti u kojoj Danilov pokazuje sjajno 

∑ premda tu i tamo poneπto artificijelno ∑ poznavanje brojnih 

lirskih æanrova i nevjerojatan katalog koriπtenih rijeËi, koje 

seæu od manieristiËkih arabeski do manje prisutnih epifanija popularne 

kulture. 

Danilov je naime sposoban udahnuti ∑ πto je mnogo vaænije 

∑ vitalno naËelo raappleanja Ëak i u melankoliju i neoromantiËni 

spleen, u te naizgled izblijedjele egzistencijalne stavove. »ini se 

da mu to uspijeva zato πto se ne obazire mnogo na teorije o smrti 

poezije kojom kritiËarski gavrani joπ od samih poËetaka modernosti 

popraÊaju svaku novu generaciju pjesnika. Danilov se radije 

∑ s cjelovitim egzistencijalnim ulogom ∑ podvrgava boæjoj milosti 

stvaranja, πto Êe reÊi da se izlaæe imperativu po kojem sam 

ispisuje svijet u bivstvovanje. Krπenje tabua i grijeh, nijemost i 

jezik, prapoËelo kaosa i muzikalni red stihova, strasna æelja za 

nadilaæenjem moderne fragmentarnosti kao i rehabilitacija renesansnog, 

naroËito baroknog mentaliteta ∑ to su samo neke od silnica 

koje se pretaËu u poeziji D. J. Danilova, ostavljajuÊi Ëitatelja 

u slatkoj pomutnji osjetila i duha, na kakvu u suvremenoj poeziji 

nismo navikli. Moæda je njegova lirika tako privlaËna upravo 

zbog “ljepote groze”, premda se katkad ne moæe otresti poneπto 

nasilne artificijelnosti ∑ no to je u tako opseænom opusu vjerojatno 

neizbjeæno. 

Ono πto mi se Ëini zaista vaæno je to da poezija D. J. Danilova 

utjelovljuje nadu u vremenu beznaapplea, vraÊa vjeru tamo 

gdje je prije bujao cinizam nemoÊi i πto baudelaireovski sinestetiËkim 

slikama, kao i ushitom koji se napaja kod Miloπa Crnjanskog 

slavi proturjeËnost æivota, onako kako ga vidi dionizijska 

osjeÊajnost tog izuzetnog pjesnika. Okretanje D. J. Danilova secesijskoj 

poetici, nimfama i lijepim djeËacima pod slapovima 

zlatne kiπe moæda je manje zavodljivo od zavodljivosti upravo 

njegove eruditske i jeziËno izvorne energije kojom je kadar divinizirati 

pjesmu mijenjajuÊi je u ritual, kao πto navodi Bojana 

367

368 

StojanoviÊ PantoviÊ, koja je pomogla pri ureappleenju trilogije te 

napisala pronicljiv pogovor. Premda proËitam mnoπtvo knjiga, 

samo se rijetkim vraÊam. Ovoj se hoÊu. 

DNEVNA SOBA POD OPSADOM 

Meappleunarodna je Ëitateljska publika veÊ upoznala niz hrvatskih 

i srpskih romana πto ih je inspirirao treÊi balkanski rat. 

Takav je, na primjer, poznati, Ninovom nagradom ovjenËani roman 

Vladimira ArsenijeviÊa U potpalublju, koji smo dobili i u 

slovenskom prijevodu. No bosanski pisci ∑ za razliku od πire poznatih 

pjesnika ∑ teæe utiru put meappleu stranim Ëitateljima. Razlozi 

za to seæu od jedva prepoznatljivog identiteta do nedostatka ute- 

Ëenih kontakata. No to ne znaËi da bosanska knjiæevnost oskudijeva 

znaËajnim djelima, u kojima je kronika svakodnevne boli 

dotjerana do vrhunskih ostvarenja. 

Roman KonaËari (vlastita naklada, drugo izdanje, Sarajevo 

1996) autora Nenada VeliËkoviÊa predstavlja jedan od mnogih 

odliËnih dokaza za kvalitetu one stvaralaËke strasti, uslijed koje 

se suvremena bosanska knjiæevnost ne treba bojati da Êe se uguπiti 

u πpanskoj Ëizmi patriotizma, koja tako rado i tako Ëesto u 

ratnim okolnostima steæe prve umjetniËke odazive na okrutnu 

stvarnost. Roman KonaËari nas u napetom ritmu dnevniËkih zapisa 

uvlaËi u dobro ispriËanu priËu koja u hodu nastaje ispod pera 

zajedljive i ironiËno istanËane maloljetne junakinje. VeliËkovi- 

Êeva Maja ne poznaje prijetvornu preozbiljnost i humanistiËke 

fraze koje su dnevnik Zlate FilipoviÊ uËinile svjetskim hitom 

sumnjive baæe, veÊ se radije predaje sjajnim opisima za nas dramatiËno 

neobiËnog a za Sarajlije ipak svakidaπnjeg æivota u gradskom 

muzeju, gdje se Majina obitelj morala preseliti na poËetku 

rata 1992. godine. 

KÊi muslimanskog direktora muzeja sa svojim srpskim polubratom, 

radijskim redateljem i deæurnim pesimistom, s njegovom 

trudnom æenom, otjelovljenjem neurotiËnosti, s vegetarijanskom 

mamom i tajanstvenom bakom te susjedima, nekadaπnjim partizanima, 

upletena je u onaj mikrokozmos kroz kojega se u estetski 

nenametljivom i humoristiËkom, a ipak opisno preciznom i 

moralno neumoljivom stilu naziru πiri obrisi bosanske katastrofe. 

VeliËkoviÊ je uspio udahnuti romanu osjeÊaj svjeæine, πto ga 

nudi pripovjedna perspektiva maloljetnice. Ona dakako ne razumije 

nuæno sve πto vidi, pa ipak se niËega ne æeli odreÊi. Staromodnim 

saæecima poglavlja i srednjoπkolskim komentarima o

upotrebljenim retoriËkim sredstvima autor je u svoje djelo ugradio 

i svojevrsnu distancu prema opisanoj graapplei, kojom se nadilazi 

moÊ uobiËajenog zapaæanja. 

Roman KonaËari glatko teËe iz jedne tragikomiËne situacije 

u drugu, iz jednog πtosa u drugi, gdje nezanemarljivu ulogu igraju 

Ëudesni jeziËni obrati kao i druπtvene, kulturne te dijalektalne 

posebnosti sarajevskog okruæja, Ëija se neformalna pravila ponaπanja 

ne mijenjaju ni pod ratnim imperativom. Bizarni postupci 

crnoburzijanaca, podsmjeh bombastiËkoj medijskoj propagandi, 

riæa na sto naËina i vlaæne pjege na podrumskim zidovima muzeja: 

podrobnosti svagdanjeg æivota uklapaju se u vrsno literarno 

izvjeπÊe o stanju za koje nisu potrebne velike rijeËi da se jasno, 

potresno i nadasve duhovito razotkrije sav napor egzistencije u 

ekstremnim okolnostima. 

Nenad VeliËkoviÊ je po mojem miπljenju stvorio vrhunsko 

djelo koje prikazuje a ne poduËava: i baπ zbog toga se Ëitanjem 

KonaËara moæe ne samo estetski uæivati nego i o Sarajevu pod 

opsadom saznati viπe nego iz brojnih aktualnih reportaæa i putopisa. 

Ujedno je taj roman i konkretna potvrda manje poznate 

Ëinjenice da pravo mjesto izbavljujuÊe bosanske inovativnosti 

nije samo u poslovicama veÊ i u knjiæevnom stvaralaπtvu. 

369

Abdulah ©arËeviÊ 

RELIGIJSKO-FILOZOFSKI 

IZRAZ LJUDSKOG MI©LJENJA I 

DOÆIVLJAVANJA 

Opasnosti i nade/ filozofija i teologija 

Reklo bi se da je Rusmir MahmutÊehajiÊ autentiËni protagonist 

eseja duha ili Duha, duha vremena, duha povijesti i druπtva. 

Mislilac, kojemu je stalo do æivotnog stila i fiziognomije duha, u 

kojemu Êe ljudska egzistencija biti netaknuta, svagda polifona i 

u toj polifonosti jedinstvena. Zato je njegova esejistika, misaono 

produbljena, i kada govori o bosanskom odgovoru, o postmodernosti 

i tradiciji, o tradiciji i liberalizmu, o ideologiji, svagda u 

odnosu na individuume i druπtvo ∑ pledoaje za logos polytropos, 

za ono πto je najviπe u sakralnom, u Istini, Pravdi i potpunosti. 

To je jedna znaËajka. I druga je bitna znaËajka njegova kulturno/znanstvenog 

i filozofskog djela jedna figura otvorenosti za 

Tajnu. U Rilkeovom smislu: pjesniπtvo i umjetnost su Tajna, i 

pravi odgovor nije sabran u definitivnom razrjeπenju Tajne 

Sfinge. Mi znamo Edipovu sudbinu, koja je metafora za tragiku 

znanja i djelovanja, koje poseæe za Tajnom.Ovdje su figure 

otvorenosti prisutne u simpatetiËkom razumijevanju tradicije, 

Objave, velikih svjetskih religija: judaizma, krπÊanstva i islama. 

Mnogobrojni eseji, Ëlanci i studije pokazuju da zna kritiËki procijeniti 

svijet moderne. Ali mu je potrebna ne fascinacija koja 

zasljepljuje, nego opuπtenost i u Heideggerovom smislu: opuπtenost 

prema znanstveno-tehniËkom napretku, koji nam se pojavljuje 

kao ideologija ili kao fetiπ. To je opuπtanje naspram postvarenja 

i u formi metode prirodnih i tehniËkih, nomologijskih 

znanosti, u formi rastuÊeg industrijaliziranja, globaliziranja i 

regionaliziranja. 

Ko otvori stranice ove knjige Bosanski odgovor, moÊi Êe vidjeti 

ove znaËajke. Duboko promiπljenu tradiciju, duh sakralnog i 

sakralnih predaja, judaizma, krπÊanstva i islama. U ezoterijskom 

i egzoterijskom smislu. Taj srediπnji forum tradicije jeste predaja 

svetog i sveta predaja, jeste ideja Boga. Ako to prosuappleujemo via 

negations, to nije tradicija kako se ona razumijeva u novovjekovnoj 

i modernoj historiji i filozofiji, Ëak ni kao imaginarni 

Rusmir MahmutÊehajiÊ, 

Bosanski odgovor, Durieux, 

Zagreb, 2002. 

371

372 

muzej (A.Malraux); nije povijest kulture, filozofije, literature, 

umjetnosti, koja je proπla, koja je predmet kulturnih i historijskih 

znanosti. 

II 

Time je jasno kritiËko odmaknuÊe od moderne, koja je predmet 

kritike u suvremenoj filozofiji, u hermeneutici i kulturnim 

znanostima, u KritiËkoj teoriji i Heideggerovoj post-filozofiji, 

koja govori o nadolasku “posljednjeg Boga”, koji svoju jedinstvenu 

jedinstvenost Ëuva izvan onog nama dobro znanog ra- 

Ëunskog i hronologijskog odreappleenja, πto kazuju naslovi “monoteizam”, 

“poli-teizam” i “a-teizam” itd. KritiËko odmaknuÊe je, 

Ëini mi se, u odnosu na onu metafiziku Ëija je bit dioba ili povijest 

kao shizofrenija. Linearitet vremena, novi mentalitet, prinuda 

novog koje je osuappleeno na starenje, na minulost, taj mit nastaje 

zaboravom sakralne predaje. Razlog tome je da ta novovjekovna 

zbilja, koja se danas realizira u industrijskom ili postindustrijskom 

druπtvu, kao Amerika, Evropa, Japan itd., kolonizira 

naπe miπljenje i naπu fantaziju, sposobnosti za izraz æalosti ili 

radosti, za mir kako ga razumije pisac Bosanskog odgovora. 

Bosanski odgovor je igra otvorenih formi hermeneutiËkog 

duha, topos opuπtene argumentacije, mudre briænosti, koja prepoznaje 

zlo u nacionalizmu i fundamentalizmu, u prinudi ideologije 

i politike, u represivnim kategorijama moderne na kraju 

20. i na poËetku 21. stoljeÊa. Za MahmutÊehajiÊa kriza moderne 

se oËituje, prije svega, u pervertiranju sakralne predaje u cjelini 

ili u pojedinim politiËko-kulturnim sferama. U Bosni se, na 

æalost, sabire i svjetlost i tama. U posljednjem desetljeÊu tama, 

pomrËina uma i moÊi opaæanja, ukidanje skepse, oËajavanja ili 

zdvajanja u miπljenju, u suspendiranju moraliteta ljudske egzistencije, 

koja nas neÊe prepustiti hladnom i krutom utilitarizmu 

ili pragmatizmu, koji nije u stanju da razvije “norme zajeniËkog 

æivota i moralitet ciljeva”. To se razaznaje iz jedne, rekao bih, 

demitologizirane strogosti izvedbe, koja je u nas prepoznatljiva 

po stilu koji nudi interkulturalno razumijevanje i iskustvo. 

HermeneutiËka reinterpretacija sakralne predaje, pojma 

Jednote, jedinstva, mnogostrukosti, usmjerena je ne prema 

nekoj novoj utopiji ili mesijanizmu, s onu stranu heteronomnih 

moÊi, u moguÊnosti pojavljivanja “tradicije u svjetskoj 

osjeÊajnosti”, u “traganju za drukËijim intelektualnim vidikom”. 

“Odnosi izmeappleu modernog miπljenja i tradicijske mudrosti

mogu, Ëini se, doprinijeti prekoraËenju granica u koje se Ëovjek 

sam zatvorio.”(158). 

Pisac nalazi krunske svjedoke meappleu filozofima, sociolozima 

i teolozima: u ustanovljavanju opravdanosti oËekivanja re-habilitacije 

tradicijskih sadræaja u sakralnim predama, u judaizmu, 

krπÊanstvu i islamu. Traganje za odgonetanjem zagonetke o sklonosti 

prema zlu, postvarenju instrumentaliziranju, povredama i 

ratovima, vrhuni u jednoj novoj irenologiji, u filozofiji koja zna 

za nauk ne-borbe, u moralnoj ontologiji koja izraæava naπa bitna 

pitanja, u nastojanju da pronaapplee odgovor u usmjerenosti prema 

miru, tom novom nauku ne-borbe i kreativiteta miπljenja, doæivljavanja 

i oblikovanja. 

To je sræ predstave koja nas upuÊuje na tragiËno iskustvo 

Bosne, koje se tiËe svakog individuuma i svakog naroda. To iskustvo 

je u znaku kraja 20. stoljeÊa: trijumf ideologije nacije, nacionalizma 

i fundamentalizma. Rusmir MahmutÊehajiÊ je promiπljeno 

analizirao pojam jedinstva u razlikama. Odavno je joπ 

u postmetafizici Heidegger pokazao da identitet ne potire diferenciju 

nego je omoguÊuje. I ovo interpretiranje sakralne tradicije 

izlazi iz okvira antikvarnog pojma povijesti u Nietzscheovom 

smislu. “»ovjek je izvorno savrπen”, kazuje pisac. Udaljavanje 

od “poËelne Ëistote”, od onog sakralnog tradicijskog sadræaja, 

znaËi potamnjenje u ljudskoj subjektivnosti, u jastvu, “πto je isto 

s njezinim zaboravljanjem”. 

III 

“»ovjek je stoga tako u neprestanom iskuπavanju izmeappleu 

dobra s Bogom i zemaljske raskoπi.”(160). MahmutÊehajiÊ u 

svim esejima otkriva smisao ovog stava, prolazeÊi sve tradicije i 

religije, sve povijesne i duhovne razine, koje se isprepliÊu. Meappleutim, 

poenta je ne samo u oËuvanju ideje transcendencije u religijskom 

pluralizmu. Danas misliti i djelovati, kazivati, bez transcendencije 

je ono na πto je ukazivao Max Horkheimer: to znaËi 

biti taπt ili ohol, kako voli da kaæe MahmutÊehajiÊ. 

Bosanski odgovor je u tom smislu lijepa i smisaona spekulativna 

ontologija, kritiËka filozofija povijesti, ne samo Bosne, 

nego takozvane svjetske povijesti. Bosanski odgovor Ëuva iskustvo 

kulturalnog, religijskog, metafiziËkog, tradicijskog alteriteta. On 

zna πto je antitradicijsko, πto je kob priklanjanja moderni i krizi 

moderne, zaboravljanje tradicije “koja odraæava vezu s nepojedinaËnom 

i natpojedinaËnom istinom”. 

373

374 

Istina ovdje nije propozicionalna i semantiËka. Nesposobnost 

za Istinu je nesposobnost za tradiciju, za opaæanje privida 

napretka i njegove ideologije, napose ideologije totalitarizma. 

Ljudsko traganje za transcendentnim izvorom, koje je moguÊe ne 

samo u politiËkoj teologiji ili politiËkoj i socijalnoj filozofiji, u 

sekularnoj i postsekularnoj teoriji i praksi, svagda je usred dramaturgije 

egzistencije, uma i duha, opaæanja, jedinstva koje 

omoguÊuje diferenciju (i diferencije) koja se legitimira u jedinstvu. 

Odgovarati na to pitanje o Transcendenciji, ponire kod 

MahmutÊehajiÊa u pitanje o porijeklu “πireÊe pukotine zla”, 

nepovjerenja i mrænje, oholosti i pomutnje. Ova ideja vrhuni u 

slici prevoappleenja, koje je hermeneutiËko dogaappleanje, koje pokazuje 

Istost razliËitog i razliËitost Istog, viπejeziËnog. 

Poentirano reËeno: Rusmir MahmutÊehajiÊ je protagonist 

politiËke i hermeneutiËke kulture, koja ne priznaje ni jedno privilegirano 

mjesto u epistemologiji ili u politiËkoj filozofiji, koje bi 

vodilo tiraniji, neurotiËnoj nesposobnosti da se ne dopusti da se 

ono Jedno, i u Plotinovom smislu, sa polifonijom kulture, tradicija, 

jezika, izraza, izgubi ili pervertira. Ova hermeneutiËka kultura 

je i stil, a stil je istina, ono vjeËno vraÊanje istog ali ne jednakog. 

Ona je religijski pluralizam, pluralizam tradicija, kultura, 

jezika, sposobnost da se istinski prizna subjektivna sloboda i dostojanstvo 

svih ljudi. 

U reinterpretaciji sakralne predaje MahmutÊehajiÊ vidi u 

njoj novu duboko ukorijenjenu snagu kreativiteta; povrh svakog 

megalomanijskog temeljnog toka moderne, povrh utopijskih 

projekata, socijalnih i individualnih, od renesanse, do totalitarizma, 

kojemu je prethodila ideologijska moÊ, arogancija ideologijske 

fantacije ili ideologije nacije. On u svojem iskustvu 

miπljenja ima na umu i holocaust i genocid. Danas znamo 

koliko je kulturalno duboko ukorijenjena nacionalna intolerancija, 

oslonjena na mitove, i u eurocentriËnim perspektivama 

(NjemaËka, Francuska itd) u korespondenciji sa holocaustom. S 

njom smo ne samo u pustinji. Mi smo sumorni dio pustinje, 

zapadna ili nezapadna forma samoÊe. 

Mnogobrojni eseji, Ëlanci i studije, knjige, svjedoËe o tome 

koliko je Rusmir MahmutÊehajiÊ pokazao kako je polifonost 

opaæanja ono πto odgovara onom stavu: Ëovjek se mora smjestiti u 

svoje iskaze i svoje iskustvo miπljenje i opaæanja. Kao tragalaËki mislilac, 

znalac liπen uobraæene dubokoumnosti, on jest bosanski 

odgovor, koliko je to i starogrËki odgovor, evropski odgovor, on 

je sebi priuπtio da kao znanstvenik bude filozof, kao historiËar da 

bude pisac, a kao umjetnik filozof ili znanstvenik.

On nije podlegao narcistiËkom ∑ privatnom, nacionalnom 

ili romantiËnom religiozitetu, preziru Drugog kao Drugog. I to je 

sinonim za ono tragiËno bosansko iskustvo, koje ne znaËi demisioniranje 

miπljenja i nade, ne znaËi fasciniranje “onom πireÊom 

pukotinom nasilja”. 

IV 

Stoga je Rusmir MahmutÊehajiÊ bio pripremljen, povijesno, 

kulturalno i duhovno, da na sebe dosljedno uzme ono πto je 

dolazilo iz veliËine sakralne predaje, iz izvora ili praizvora, πto je 

svagda bilo smisaono naspram svome Drugome. U tom bosanskom 

odgovoru neÊemo naÊi samo ono “Postoje zloËini iz strasti 

i zloËini iz razmiπljanja. Granica koja ih dijeli je neodreappleena.” 

(A. Camus). Svakako to πto prepoznajemo kao kulturalni i religijski 

pluralizam, koji se ne iscrpljuje samo u toleranciji, svakako da 

ima neπto od one Tajne, od one Istine, ima jednu auru predanosti, 

koja se ne da ras/tumaËiti. Ali je svako zlo, nasilje i poniæenje, 

“nasilje i prema Istini”, prema Bogu, prema Transcendenciji. 

Razviappleanje bosanskog odgovora nije gesta individualne odluke ili 

individualnog talenta, koji Ëesto jeste sublimirani bijes (Adorno), sublimirana 

patnja, jezik, literatura, umjetnost, demitologizirana molitva, 

post-sekularna vjera. 

O tome lijepo priËa Zaslov, i ono spoznavanje opÊeg pitanja 

o Ëovjeku “kao potpunoj saæetosti sveg stvaranja ili, kako kazuje 

Predaja, slici Stvoritelja.” PriËa se kako je neki djeËak u Stocu, 

starom gradu na bosanskome jugu, molio ostarjelog i poπtovanog 

pjevaËa da ga pouËi svom umijeÊu. A taj mu je rekao: 

“Niko te ne moæe pouËiti bolje od vode i vjetra, te zvijeri i ptica. 

Oni Êe te okrenuti sluπanju kao najuzviπenijem umijeÊu. Preko 

njega Êeπ, moæda znati Tiπinu. NiËim ona nije ograniËena. A sve 

πto ona nije, jeste njezin znak. To Ëemu bih te nauËio moglo bi 

te odvesti od sluπanja. A takvo udaljavanje vodi od mira i smirenosti, 

bez kojih Ëovjek gubi vezu sa svojom izvornom savrπenoπÊu. 

Nasilje prema Bogu i sebi nije niπta do to zastranjivanje.” 

Naravno, MahmutÊehajiÊ nalazi smisaonu korespondenciju 

vjerovatno i sa onim misliocima koje nije mogao ni Ëitati, kao 

πto je J. Habermas nastojao pronaÊi korespondenciju izmeappleu 

Rortyja i Meistera Eckharta, kojeg ovaj ameriËki neopragmatist, 

post-postmodernist nije nikada Ëitao. Pojam zla, opaæanja, pokornosti 

kao prave forme slobode, koja nije u sjeni novovjekovne 

metafizike, arogancije metode i razuma, u formi mjerenja 

375

376 

nemjerljivog, u matematiziranju, pisac je osvijetlio na naËin 

kako je to Ëinio u svojoj prozi, u socijalno-historijskim esejima, 

o pjesniπtvu i literaturi, o slikarstvu i filozofiji, o filozofiji religije 

i filozofiji povijesti itd. Stoga je MahmutÊehajiÊ iznad cinizma 

znanosti, znanstvene metodiËnosti, koja je liπena smisaono 

usmjerene fantazije. Ona zna da u Ëovjeku postoji, na pravi ili 

krivi naËin, potreba da se odnosi prema transcendenciji, prema 

samotrascendenciji koja ne bi smjela biti strana religijama u njihovom 

pluralizmu i kongruenciji. “Istina je vazda prisutna a 

odsutan moæe biti samo Ëovjek”, kazuje nam pisac. Religijski 

pluralizam, kao religijska i politiËka kategorija, koje nisu jednoznaËne, 

iskazuje jednaku vrijednost i veliËinu svih religija. To se 

ne podudara sa miπljenjem da taj stav protivrjeËi temeljnim 

pretpostavkama svake institucionalne religije. I Kur’an i Biblija 

su jedinstvene i jednake vrijednosti. To ne protivrjeËi stavu da 

svako oËekuje izbavljenje unutar svoje religije. Mi danas znamo 

da i islam i krπÊanstvo znaËe vjerovanje u obrat cijelog svijeta, na 

isti ali ne na jednak naËin. Taj je obrat moguÊ na miran naËin, a 

ne nasiljem ili terorizmom, kojim se pervertira svaki religijski 

nauk, pretvara se u vlastitu negaciju. U tom smo nasilju sasvim 

izgubili vid. Ne razlikujemo sjene i svjetlost, zlo i dobro. Susret 

religija je tada liπen sugovrnika, respekta drugog. Laæ je uvjerljivija 

od istine. Muslimani u Evropi znaju da je duhovna sljepoÊa 

tragiËno iskustvo. Bosna je hronika sumornosti te sljepoÊe. 

Oni æive i stvaraju u zapadno-evropskoj civilizaciji, kao i drugi 

narodi na Dalekom Istoku, na primjer, Japanci ili Kinezi. Japanci 

su odavno virtuozi u samoblikovanju duha Zapada, ali su jasno 

saËuvali vrijednosti vlastite tradicije; ne u liku antikvarnom ili 

muzejiranom. Euro-islam nije znak da su Muslimani izgubljeni 

usred zapadno/svjetske civilizacije. Izmeappleu euro-islama i Evrope, 

njezine metafizike i postmetafiziËkog miπljenja, nije bilo maËa i 

nasilja. Priznavanje ljudskih prava, prije svega, prava na slobodu 

i pravednost, na mir i Istinu, povrh svakog nasilja i terorizma, 

moæe se razumjeti iz samog islama. Bolje je da bude tako. 

Iz takvog udaljavanja ili zaborava Potpunosti, onda, potjeËu 

zla, megalomanija znanja i neznanja, oholost i bahatost, antropocentrizam 

koji je bit novovjekovne i moderne metafizike. U 

takvom pervertiranom svijetu nije moguÊa obuhvatnost, njezin 

jezik, judaizam, krπÊanstvo i islam su nesumjerljivi i neprevodivi 

jedni na druge. Gubitak sakralne Predaje i duhovnog bogatstva 

πto ga ona u beskraj otkriva veÊ je poËetak zla koje se u Bosni 

iskazuje u nasilju, poniæavanju i ubijanju. OËuvanje ljudskog 

dostojanstva, koje nije manje znaËajno od oËuvanja moguÊnosti

slobode i ne-borbe, poËinje sa epistemologijom, sa teorijom 

spoznaje i teorijom znanosti, a okonËava sa ontologijom ili kozmogonijom. 

MahmutÊehajiÊ iskustvo patnje pretvara u znanje i 

mudrost, u katharsu, u kreativnost koja je jedino opravdanje 

ljudske egzistencije. “Bosanski odgovor, prema tome, jeste prihvaÊanje 

da je u svaki jezik sve prevodivo.” 

V 

Puno toga korespondira i sa drugim iskustvima miπljenja. O 

tome svjedoËi jedan od najveÊih njemaËkih, evropskih i svjetskih 

mislilaca, Hans-Georg Gadamer: “Ne samo udaljeno i strano 

proπlosti. Zapravo, i udaljeno i strano koje stupa sa nama u jednu 

novu æivotnu, koja stupa u druge kulturne krugove postavlja pred nas 

novu zadaÊu i bez sumnje uvodi u jednom smisaonom horizontu pluralistiËkog 

svijeta novu izmjenu razgovora i stjecanje novih horizonata 

smisla, koji seæu ponad pojma filozofije, koji je na Zapadu iskusio 

svoje izobraæenje. Iz uske povezanosti pjesniπtva i filozofije, i umjetnosti 

razgovora stranih kultura, nastaje za nas neπto novo πto je dostojno 

miπljenja.” 

Rusmir MahmutÊehajiÊ, tako ga ja razumijem, rehabilitira 

vrijednosti svete Predaje; spaja nam tako razliËite mjerodavne 

mislioce kao πto su: Lao Tze, Konfucius, Sokrat ili Isus, Muhamed, 

afirmirajuÊi ne onaj um ili razum koji se iscrpljuje u megalomaniji 

diobe, utopijskih projekata, koji okonËavaju u totalitarizmu 

i holocaustu, u fanatizmu revolucionara od Francuske revolucije, 

u kojima um prestaje biti uman. Ako um teæi moÊi, 

onda je tu proces, ne samo onaj Kafkin “Proces”. Opasnost leæi 

u tome da u teænji za moÊi, za dominacijom, ne zapadne u totalitarnost, 

u zloupotrebu, u teror. 

Jer: “Bosansko jedinstvo razlika zahtijeva sluπanje i prevoappleenje 

od jednog do drugog oblika, te od modernosti do predaje, 

i obrnuto. Napetosti koje pritiπÊu i odgone mir nisu razrjeπive u 

oholosti umiπljenog znanja. Skromnost u raspolaganju znanjem 

pokazuje se kao otvorenost za savlaappleivanje neznanja koje je 

opseæna zbilja svake pojedinaËnosti.”(187) 

Bez nametljive literarne pedagogike, Rusmir MahmutÊehajiÊ 

je znao sluπati ono πto Tiπina kazuje u Bosni i posvuda u svijetu: 

bosanski odgovor, koji je u sadaπnjoj æivotnoj empiriji doæivio 

svoju, nadam se ne vjeËitu, negaciju. Rusmir MahmutÊehajiÊ 

nije sklon da bosanski odgovor pretvori u univerzalnu pedagogiku. 

U svojim esejima o modernosti i tradiciji, o ideologiji i 

377

378 

liberalizmu, o demokraciji i metafizici, on je u svojim esejima 

nalazio mjesto za kritiËko propitivanje etiËkog, otvorenosti duha, 

personalne savjesti, za “istinu i u odnosu prema drugima i 

prema sebi samome”. On nam je ponudio jednu literarnu kompoziciju 

svjetsko-evropskih vrijednosti, evropsku socijalnu i kulturalnu 

kartu, koja je “inovativni konsenzus” s onu stranu tradicionalnih 

i modernih ideologijskih granica. Pokazao je i to da je 

filozofija polifona, da nije odustala da uËi iz povijesti i da se ne 

zadovolji sa laænom lekcijom. 

VI 

Najvaænija zadaÊa filozofije i znanosti je da uËini sve πto je 

moguÊe uËiniti za izbavljenje iz metafiziËke krivnje, najveÊe opasnosti. 

Pitanje o moralu i politici kazuje da se ni znanost ne smije 

zadovoljiti sa onim πto je moguÊe konstruirati. Danas biotehnologija 

prijeti da uvede “posthumano druπtvo”. Rusmir MahmutÊehajiÊ 

otvara u tom smislu duboke uvide u svetu Predaju, u 

izvorni smisao krπÊanskog Otkrovenja i duh islama. Njegov kreativitet 

pripada intermedijarnom poslu koji raskriva smisao tekstova 

predaje i u isto doba nastoji oko sumjerljivosti ili kongruencije filozofije, 

teologije, duhovnih znanosti. Njegovo se miπljenje razvija u pogledu 

na velike predaje i alternative izmeappleu moderne, modernog svijeta 

i ideje transcendencije. 

Na kraju: Rusmir MahmutÊehajiÊ briæno promiπlja bosanski 

odgovor kao tragiËno povijesno iskustvo, kao ljudski univerzum, 

kao presedan: u Bosni i Evropi, u onom najvlastitijem. ZnajuÊi da 

je svaki Ëovjek, i svaki pisac, prije svega on sam u odnosu prema 

transcendenciji, na svoj naËin jedinstven, taËka ukrπtanja pojava 

svijeta i duha. I za njega bih mogao ponoviti: Odbija ga svaki rigidni 

sistem, Ëak i onaj narikaËa, i “k tomu joπ kao korisnik leπa 

umiruÊe kulture. U svakom duh nalazi svoj ob/lik, “u svakom pati 

kreatura, u svakom je pribijen na kriæ neki spasitelj”, govorio je 

H.Hesse Ëiju 125-to godiπnjicu roappleenja ËovjeËanstvo veÊ oznaËava. 

Bosanski odgovor, kako ga trezveno i mudro promiπlja Rusmir 

MahmutÊehajiÊ, nije arogancija uma, provincijalno-bosanskog ili 

univerzalno-bosanskog, nego je neka vrsta euro-taoizma, jedne 

nove poetologije kao temelja svijeta, u Ëemu leæi nada Bosne. On 

je za mene i faustovski Ëovjek, koji vjeruje u ideal znanja, u ideal 

koji je veÊ ostvaren, u beskrajni napredak Ëovjeka, bezgraniËno 

vrijeme kako bi se pribliæio bezgraniËnim idealima (Fr.Hölderlin, 

Hermokrates an Cephalus).

On fascinira i kao pisac i kao Ëovjek, ukotvljen u de-romantiziranu 

i de-mitologiziranu evropsku kulturnu i filozofsko-teoloπku 

tradiciju i modernitet. Literatura, kontemplacija u tmini i 

svjetlosti svijeta, literarno djelovanje njegovog æivota, s onu 

stranu filisterije obrazovanja i taπtine, sjaja i bijede zapalosti na 

raskoπje prolaznog svijeta, jest ono πto stvara Rusmir Mahmut- 

ÊehajiÊ. U doba krize moderne i krize miπljenja i literature. U doba 

kada se u monologu znanosti, prirodne, tehniËke i druπtvene, 

traæi obogaÊivanje naπih moguÊnosti æivota i moguÊnosti sreÊe. 

Ono πto ovdje imenujem kao “teologiju”, samo je “religijsko 

filozofski izraz ljudskog miπljenja i doæivljavanja” (H.Hesse), 

ponovno nalaæenje smisla sakralne predaje. I jezik i umjetnost 

su putevi do Istine, do Duha u svim religijama i svim formama 

æivota. Ali su naËin da u sebi pregorimo strah, oholost, nacionalni 

humanizam, da savladamo kulturu koja nije nastojanje oko 

istine i pravednosti, Ëije je ime ljepota, bjelodana u svim duπama. 

Taj put je put prema Bogu, prema “Ëistom bitku Duha” 

(H.Hesse), koji je znak da nismo prisegnuli na gubitak, otuappleenje, 

na materijalizam i profitabilnost svjetske civilizacije, na sudbinu 

populizma i medijske imperije. 

Bosanski odgovor ∑ ili svaki istinski bosanski odgovor, koji 

sabire u sebi logos polytropos, zbiljsku tragiku ne samo Bosne nego 

i Evrope, tragiku planete Zemlje ∑ piπe se za sjeÊanje i vjeru, za vrijeme 

koje nije skup medijskih fantazija i simulacija, za gubitak zbilje. 

Piπe se za ono πto je vidljivo nastanjeno u nama, u temeljnim 

doæivljima duπe, po Ëemu svako od nas zna da jest. Ona se pita o 

porijeklu dobra i zla, o zaboravu, o oËima koje vide ideal. 

U Bosanskom odgovoru vidim ono πto izmiËe strastima historiËara, 

psihologa i pjesnika: predanost znanju koje je ono 

najviπe, znanju koje je djelovanje, koje je doæivljaj, koje je demitologizirana 

molitva, ono πto je za Th. W. Adorna u stvari 

muzika, kakvu je vidio u prepisci sa Th. Mannom kome je bio 

savjetnik u stvarima muzike za djelo “Doktor Faustus”. Ona je 

Ëeænja za izgubljenim u zaboravu, za onim neizrecivim, za 

Jednim koje nije samo matematiËar svijeta, koji ne dijeli moral i 

kulturu, istinu i sudbinu. Ona je protiv demagoπkog veliËanja 

prolaznosti i vremena, puritanskog haraËenja domovine, duha i 

uma. Postoji viπe naËina ∑ u svim religijama i svim formama 

æivota ∑ da znamo da jesmo. Svaki znatiæeljnik moæe to iskopati 

iz vlastitog krhkog izgleda. »itanje Bosanskog odgovora je svagda 

davanje i uzimanje. I jedno i drugo mogu nam preprijeËiti put, 

u mrænji ili strahu, ili pak otvoriti ga, sabranog u sjeni i sposobnog 

da bude dugovjeËno. 

379

SlaYana JaÅimoviÅ 

DECENIJA VELIKIH 

PRIPOVEDA»A 

U vremenu izmeÑu dva rata, kada je, opπte je uverewe, 

srpska kwiæevnost po prvi put sustigla evropsku, dvadesete 

godine po intezitetu poetiËkih previrawa i ostvarenih 

umetniËkih vrednosti predstavqaju najznaËajniju 

deceniju i, moæda, najbitniji period kwiæevne evolucije 

HH veka. To je jedan od razloga πto je Mihajlo PantiÜ 

kwiæevnu studiju ModernistiËko pripovedawe posvetio 

pre svega toj deceniji veÜ proπlog veka i to kraÜim proznim 

formama ≠ pripoveci i noveli. IstiËuÜi da je vreme 

koje je neposredno usledilo stvarawu Kraqevine SHS i 

zavrπenom Prvom svetskom ratu bilo i doba kada su srpska 

i hrvatska kwiæevnost u najbliæem dosluhu i meÑusobnim 

uticajima, PantiÜ uoËava osobenosti i veze obe 

kwiæevnosti tumaËeÜi pripovedna ostvarewa najznaËajnijih 

pisaca: Miloπa Crwanskog, Ive AndriÜa, Rastka 

PetroviÜa i Miroslava Krleæe. Æanrovska odreÑewa pripovetka 

i novela, istaknuta i u podnaslovu studije, tretirana 

su u studiji ne kao bitno razliËiti veÜ kao gotovo 

sinonimiËni oblici bez lako uoËive i jasne distinktivne 

linije. 

U naπoj savremenoj kwiæevnoj istoriji period dvadesetih 

i tridesetih godina oznaËen je paralelnom upotrebom 

pojmova avangarda, ekspresionizam i modernizam, to 

jest izvesnom terminoloπkom neusaglaπenoπÜu. Autor studije 

odluËuje se za pojam modernizam jer je poqe wegove 

obuhvatnosti najπire i, u skladu sa takvim terminoloπkim 

odreÑewem, nadreÑen je ostalim pomenutim pojmovima. 

Ekspresionizam je, po PantiÜevim reËima, samo jedan, 

mada dominantan modalitet modernizma, dok je avangarda 

„apsolutno ekstreman, radikalan supstrat modernistiËkih 

principa novuma i negacije„. 

SabirajuÜi u sebi sve najbitnije karakteristike ekspresionizma 

i avangarde, modernizam je obeleæen dominacijom 

pitawa individualnog identiteta i ispraæwenosti 

posle velike ratne katastrofe, i wemu odgovaraju- 

Üeg formalnog i jeziËkog izraza. ©iroko shvatawe ove 

(Mihajlo PantiÜ, 

ModernistiËko 

pripovedawe: 

srpska i hrvatska 

pripovetka / novela 

1918-1930, 

Zavod za uybenike i 

nastavna sredstva, 

Beograd, 1999.) 

381

382 

stilsko-formacijske odrednice dopustilo je autoru studije 

da unutar korica iste kwige sabere tumaËewa pripovedaka 

bitno razliËitih pisaca naπe i hrvatske kwiæevnosti. 

Istovremeno, to je dovelo do zanimqivih i novih 

tumaËewa nekih od najveÜih imena srpske kwiæevnosti 

(mada nije sigurno koliko se AndriÜeve i NastasijeviÜeve 

pripovetke mogu uklopiti u modernistiËko Ëitawe). 

Istraæivawe ovog burnog i sloæenog razdobqa srpske 

i hrvatske kwiæevnosti ostvareno je u ModernistiËkom 

pripovedawu usaglaπavawem i kombinovawem istorijskog, 

teorijskog i kritiËko-interpretativnog pristupa kwiæevnom 

tekstu. Mihajlo PantiÜ je u svojim analizama uspeπno 

spojio govor o istorijsko-socijalnoj klimi u kojoj 

su dela nastajala (a bez uvida u wu opusi ovih pisaca teπko 

da se mogu razumeti) sa konkretnim analizama i ocenama 

umetniËke uspelosti pojedinih pripovedaka/novela. 

Dragocen uvod i pristup tumaËewu odabranih modernistiËkih 

pisaca predstavqaju dva poglavqa: Prethodnici 

i Prethodnici . U prvom se skreÜe paæwa na Buwu Veqka 

PetroviÜa i Vinaverove PriËe koje su izgubile ravnoteæu 

(u kojima se najavquju kasniji Vinaverovi eksperimenti), 

a u drugom na prozu Ulderika Donadinija i novele 

Augusta Cesarca ≠ dela koja su najavila buduÜe kwiæevne 

lomove i u kojima Üe paæqivi Ëitalac prepoznati modernistiËki 

nemir pred svetom poremeÜenih i izgubqenih 

vrednosti. 

Autor je vodio raËuna da studijom budu obuhvaÜeni 

pre svega izuzetni i znaËajni pisci, najboqi predstavnici 

svoje epohe: „Ne zanima nas, dakle, ona koncepcija kwiæevne 

istorije koja u obzir uzima sve pojave, bez obzira 

na wihovu prirodu i wihovu vrednost, veÜ poetiËki presek 

reprezentativnih uzoraka jednog æanra iz korpusa 

pripovednih dela hrvatske i srpske kwiæevnosti koje su 

u periodu od 1918 do 1930. godine izuzetno snaæno prepletene„. 

Posebno su zanimqive analize pripovedaka Miloπa 

Crwanskog i Rastka PetroviÜa, tim pre πto se radi 

o izuzetnim, a donekle skrajnutim i reÑe interpretiranim 

delima (pripovetke ovih pisaca ostajale su u senci 

wihove poezije i romana) najveÜih pisaca srpske avangarde. 

»ini se da je ovom prilikom u poqe autorovog bliæeg 

interesovawa trebalo da uÑe i zbirka pripovedaka Stanislava 

Krakova Crveni Pjero ≠ Mihajlo PantiÜ samo uzgred 

upuÜuje na wen znaËaj, prisutnost ekspresionistiËkih

toposa i novatorskih pripovednih tehnika u woj, kao i 

bliskost ovog pisca sa ostalim modernistima koji su 

predmet studije. 

Osim tumaËewa pojedinaËnih pripovednih opusa odabranih 

modernistiËkih pripovedaËa, tri poglavqa PantiÜeve 

kwige posveÜena su uporednim analizama i Ëitawima. 

U prvom od wih analizira se topos ratne bolnice 

u pripovetkama Crwanskog, Krleæe i VasiÜa, u drugom se 

otkrivaju paralele izmeÑu Dnevnika o »arnojeviÜu i nedovrπenog 

AndriÜevog romana Na sunËanoj strani, dok je 

u treÜem, posredstvom motiva torza ≠ obogaqenog qudskog 

tela, uspostavqena bliskost izmeÑu, na prvi pogled, ne 

tako bliskih pisaca: Miroslava Krleæe (Domobran Jambrek), 

Rastka PetroviÜa (NemoguÜi ratar) i Ive AndriÜa 

(Trup). Ove analize previπe su saæete i svedene na uspostavqawe 

osnovnih paralela, ali su izuzetno zanimqive 

i korisne za daqe uporedno Ëitawe ovih velikih pisaca 

meÑuratne kwiæevnosti. 

ModernistiËko pripovedawe jeste, po reËima autora, 

prvi pokuπaj da se modernistiËko pripovedawe sagleda u 

celini: da bi doπao do novih uvida, autor je bio prinuÑen 

da napravi ∏korak unazad„ i da se u znatnoj meri osloni 

na rad svojih prethodnika (da saæme i suËeli wihove zakquËke 

≠ posebno je iscrpno ukazivawe na tumaËewa dela 

MomËila NastasijeviÜa i Dragiπe VasiÜa, studiji Mila 

Lompara Moderna vremena u prozi Dragiπe VasiÜa dato je 

bitno mesto), ali i na sopstvena ranija tumaËewa. Ne ponavqajuÜi 

previπe ono o Ëemu je ranije viπe puta pisano 

i popuwavajuÜi ∏analitiËke beline„, Mihajlo PantiÜ je 

napisao veoma korisnu studiju, istovremeno i analitiËku 

i komparativnu. 

383

Aleksandar Jerkov 

SRCE PRI»E 

Otupeli i ogrezli u narcistiËkoj oholosti, srpski 

pisci i kritiËari vole da malo saËekaju. Tek onda kada 

veÜ i vrapci na granama ≠ ponosni na svoju ulogu u Andri- 

Üevoj priËi ili Sloterdajkovom eseju, mojoj omiqenoj lektiri 

≠ stanu da ponavqaju kako je neki pisac velik, odli- 

Ëan, izuzetan, oni pompezno i odvaæno poËnu da prikquËuju 

svoj autentiËno individualan horski glas. I veruju 

da od trivijalnog traËa do kojeg ume da se vine wihova 

hvala srpska kwiæevna javnost treba da zavisi viπe 

nego od strasti Ëitawa i vrline zalagawa za kwiæevne 

vrednosti. Tako je to u provinciji koja svoju zaostalost 

Ëuva kao nacionalno dobro. 

Od toga se beæalo i pre nego πto su rat i beda poterali 

kolone izbeglica, ali sada jedna nova, izbegliËka srpska 

kwiæevnost poËiwe da se vraÜa kao talas dragocenih 

darova koje bi, barem, vaqalo primiti otmeno i sa radoπÜu. 

Oproπtajni dar Vladimira TasiÜa, koji sam ovih 

nekoliko godina iπËekivao sa veÜim nestrpqewem nego 

πto sam spreman da priznam, pretvara u priËu kwiæevnu 

antropologiju darivawa kakva je svojstvena otmenim duπama. 

Mnogo viπe od toga πto je to promiπqena i mudra 

kwiga, odliËno napisana i tako savrπeno savremena da 

moæda predstavqa novi jorikovski oblik pisawa koji nam 

je toliko potreban, i mnogo viπe od toga πto uspostavqa 

luk koji ume da spoji kratke romane Crwanskog i Albaharija, 

a da ne propusti da ironiËno obeleæi trag Kiπa 

i PaviÜa, mnogo viπe od toga: roman Vladimira TasiÜa je 

jedno malo remek-delo. 

Vladimir TasiÜ, jedan fini, joπ koju godinu mladi novosadski 

gospodin koji je iz ravnice otiπao u svet da studira 

i docnije predaje matematiku, ima tu vrlinu da kwiæevnu 

imaginaciju ne optereÜuje, nego proπiruje i dogra- 

Ñuje raznovrsnim znawem koje ne okleva da utka u uzbudqivu 

priËu. Zatim mu je svojstveno da u poetiËki algoritam 

pretvori takoreÜi idealnu razmeru ekonomije stila i 

motiva, drhtavice zapleta i radosti saznawa. U Oproπtajnom 

daru otkrio je i kako da pripovedawe neposredno 

Vladimir TasiÜ: 

Oproπtajni dar, 

Novi Sad, 

Svetovi, 2001. 

385

386 

uËini æivotnim, da Ëitaoca obaveæe da se identifikuje sa 

izbegliËkom, porodiËnom i qubavnom priËom i sada tu 

pomaæe jedino neËitawe. Samo onaj ko iz zavisti ili Ëiste 

pizme ne bude Ëitao wegovu prozu moæe ostati ravnoduπan, 

dalek ili nem. 

Tako su dve kwige odliËnih priËa (Pseudologija fantastika, 

1995; Radost brodolomnika, 1997) bile najkraÜi 

moguÜi put do ovog kratkog romana u kojem se izmeÑu ironije 

i pastiπa prevrednuje ne samo naπ savremeni æivot u 

poznom i nekrofilnom titoizmu, te u vreme raspada i ratovawa, 

nego se slika savremene civilizacije proverava u 

raskolu izmeÑu potreba srca i duπe, sa jedne strane, i praznine 

visokoorganizovanog, tehnoloπki i ekonomski superiornog 

druπtva, sa druge. Na tu priËu moraju da reaguju biÜa 

u kojima satirski zov strasti, kao najboqa, a orijentalna 

lewost kao najgora crta prirode, stvaraju posebnu osetqivost. 

Da bi Ëitaoca ulovio u ovu zamku veπto postavqenu 

jednom senzibilitetu, Vladimir TasiÜ je intertekstualnim 

vezama i aluzijama vezao paæwu Ëitaoca za sve ono πto je 

osnovni nivo, civilizacijska rasprava u pripovedawu. U 

sledeÜem koraku je ispleo mreæu reËenica koje se dodiruju 

i prepliÜu iako ih razdvajaju stranice pa i Ëitava poglavqa 

kwige, i tek kada ova postmoderna anestezija poËne potpuno 

da deluje, ostaju qupke priËe o vrapcu, qudskoj dobroti i 

veri, o srcu, ritmu postojawa i oseÜawu veÜem od æivota, o 

pepelu, anÑeoskoj blizini, dvojniku i spasewu u bliskosti, 

o grnËariji, umetnosti, wenoj istoriji i oblicima, a pre 

svega o raskolu izmeÑu simulacija i qubavi. Sve ono πto su 

aveti, harpije i erinije od intimnog æivota oduzimale, 

bilo da smo se o boqa svojstva qudskosti sami ogreπili ili 

samo zatekli u tuÑoj niskosti, sve se to razreπava toplinom 

zagrqaja i bliskoπÜu. Onda kada pronaÑe qubav, izmeÑu 

Maje i ∏moje æene„, pa Ëak i obiËnog psiÜa, onda se viπe 

sfere povlaËe iz naπe uzaludne nostalgije. Mi smo pepeo 

davno eksplodiranih zvezda u kojima su se kao u topionici 

pravili elelementi, atomi od kojih je naËiweno naπe telo, 

i u pepeo Üemo se vratiti. Ali i nebeska briga, za kojom 

toliko Ëezne savremeni Ëovek, i zbog kojeg je dvojniËki lik 

brata u Oproπtajnom daru divinizovan, pretvara se u pepeo 

koji, kao prozu prilika, vaqa protopiti u poeziju srca. 

Istoriji i poetici savremene srpske kwiæevnosti 

Vladimir TasiÜ u isti mah nudi ono πto joj je najpotrebnije 

i πto je najteæe pronaÜi: vitalan oblik pripovedawa

u kojem se najboqe nasleÑe kraja veka i nova potreba za 

suoËavawem sa stvarnoπÜu pretapaju u ovo πto sam, sa 

miπqu o »arnojeviÜu, nazvao jorikovsko pripovedawe. 

Jer ono πto je u Oproπtajnom daru najboqe, to je πto susret 

sa stvarnoπÜu ne zavrπava u sentimentalizmu koji bi 

izneverio sve one fine ironiËne tragove u prozi. Pretapawe 

vremena i ukidawe prostornog diskontinuiteta, 

rasprava sa NiËeom i umetnoπÜu, sa porodiËnim obiËajima 

i druπtvenoistorijskim dogaÑajima, a naroËito udvajawe 

glavnog junaka, dakle rascep subjekta, ritam reËenice 

i nerazreπivost metafiziËkih dilema ≠ sve je to nasleÑe 

Crwanskog i Dnevnika o »arnojeviÜu. Usamqenosti modernog 

Ëoveka, nihilizmu i susretu sa tradicijom i istorijom, 

sa slikom oca i majke, uz ritam srca i metalni ukus 

æivota, uz kanadski sneg i razgovore sa æenom, sve je to 

nasleÑe Davida Albaharija izmeÑu Cinka i izbegliËke 

trilogije koja zavrπava Mamcem. Vladimir TasiÜ je u taj 

raspon uspeo da smesti svoje prozno darivawe, svoj srËani 

susret sa svetom znawa i æivota, i pomirio vrtloge obrazovanih 

misli i prostih situacija. Trodelna muziËka 

forma konËerta tome, doduπe, malo doprinosi, ali niπta 

i ne kvari, pa ako je radosti ovog Ëitaoca, uverewu ovog 

kritiËara i smirenom zadovoqstvu profesora trebalo 

neπto i oduzeti, u ovoj prilici nije se naπlo niπta teæe 

od napomene koja nije ni primedba. 

387

Enver Kazaz 

MOGU∆NOSTI 

ÆANROVSKOG ROMANA 

Andrej Nikolaidis (Sarajevo, 1974) jedan je od najzanimljivijih 

i najplodnijih mladih postmodernistiËkih autora na ex-jugoslavenskom 

prostoru. KritiËar, esejist, novinar, romansijer, 

Nikolaidis je svojim knjiæevnim djelom (Ogledi o ravnoduπnosti 

/1996/, Zaπto Mira Furlan /1997/, Katedrala u Sijetlu /1999/) presudno 

obiljeæio suvremenu crnogorsku knjiæevnu situaciju, a uz 

joπ nekoliko mlaappleih autora (Aleksandar BeËanoviÊ, Balπa BrkoviÊ, 

Pavle GoranoviÊ, Ognjen SpahiÊ itd.) temeljno doprinosi 

preobrazbi njene modernistiËke u postmodernistiËku literarnu 

paradigmu. 1 To nastojanje da se raskine s modernistiËkim esencijalizmom 

i utemeljnosti te umjetnosti u liotarovski shvaÊenim 

metanaracijama, πto u sluËaju crnogorske knjiæevnosti podrazumijeva 

i njenu postamentiranost u epski kulturalni kod zasnovan 

na Njegoπevom poetiËkom modelu, 2 Nikolaids pokazuje kako 

u svojoj proznoj isto tako i u esejistiËkoj i kritiËkoj produkciji. 

Okupljeni oko nekoliko Ëasopisa, od kojih je najznaËajniji Ars, 

Ëasopis crnogorskog Druπtva nezavisnih pisaca, mladi crnogorski 

postmodernistiËki orijentirani pisci svoj su literarni model, πto 

nije odlika knjiæevnih situacija u drugim sredinama ex jugoslavenskog 

kulturnog prostora, uËinili dominantnim, normativnim 

i vladajuÊim. Ova se ocjena odnosi, naravno, iskljuËivo na vrijednost 

njihove literature, ne i na njenu πiru druπtvenu i verifikaciju 

unutar studija knjiæevnosti. 

Nikolaidis je uz BeËanoviÊa centralna figura ovog cnogorskog 

postmodernistiËkog preokreta, a u njegovim esejima i kritiËkim 

radovima nemalo dolazi do izraæaja liberalna, lijevo usmjerena 

orijentacija, te radikalan raskid sa epskom umjetniËkom 

tradicijom i esencijalistiËkom kritikom, kao dominantnim obiljeæjima 

crnogorske modernistiËke paradigme. 

Roman Oni nosi sve najbolje osobine postmodernistiËkog 

koncepta viπestruko kodiranog romana, ili æanrovskog romana 

kako ovaj romaneskni tip voli kvalificirati juænoslavenska postmodernistiËka 

kritika. To znaËi da Nikolaidis u postupku viπestrukog 

kodiranja romana kombinira razliËite romaneskne obrasce, 

da bi u konaËnici ostvario neku vrstu hibridnog romanesknog 

teksta. U toj hibridnosti ispoπtovan je stav postmodernistiËke 

Andrej Nikolaidis: Oni, 

DUKS, Podgorica, 2001 

1 Pojam paradigma ovdje 

ne nosi ono znaËenje 

kakvo mu pridaje npr. 

Tomas Kun u Strukturi 

nauËnih revolucija (Nolit, 

Beograd, 1974). Kun 

pod paradigmom 

podrazumijeva “ono πto 

Ëlanovi jedne zajednice 

dele, i obratno jedna 

nauËna zajednica sastoji 

se od ljudi koji dele jednu 

paradigmu”. Dok u 

znanosti promjena 

paradigme podrazumijeva 

potpunu, korijenitu i do 

kraja izvedenu smjenu 

znanstveih zakonitosti i 

sudova, pa i 

aksiomatskog sustava, 

u literaturi promjena 

paradigme ne 

podrazumijeva korjenitu i 

do kraja izvedenu smjenu 

jednog sistema vrijednosti 

drugim. Otud npr. 

narativnu paradigmu u 

knjizi ModernistiËko 

pripovedanje (Zavod za 

udæbenike i nastavna 

sredstva, Beograd, 1999) 

Mihajlo PantiÊ odreappleuje 

kao “onaj 

pretpostavljeni, 

spekulativno iz prakse 

izveden poetiËki model, 

koji je bez obzira na 

razlike njegove 

individualne realizacije, 

kako to veÊ u knjiæevnosti 

jedino moæe biti, svojstven 

svim estetski 

najznaËajnijim 

pripovjedaËima jednog 

389

vremena. Razumljivo je 

da je u umetnosti 

paradigmu mnogo teæe 

izluËiti i diskurzivno 

konstruisati nego πto je to 

sluËaj u nauËnim 

disciplinama. Stepen 

uslovnosti, pri tome, 

ostaje vrlo visok”. Upravo 

s tim vrlo visokim 

stepenom uslovnosti 

raËunaju npr. Ihab 

Hasan, ameriËki teoretiËar 

postmodenizma i 

Dubravka OraiÊ-ToliÊ 

kada govore o promjeni 

moderne u postmodernu 

paradigmu i u skladu s 

tim o promjeni 

paradigme modernizma u 

postmodernizam. 

2 Ovdje pod pojmom 

epskog kulturnog koda 

nipoπto ne treba 

podrazumijevati 

narativnu tehnologiju, 

veÊ ideologijsku 

strukturu vrijednosti koja 

kodira, ozakonjuje procese 

kulturne proizvodnje. 

Ta se ideologijska 

struktura manifestira na 

nekoliko razina 

knjiæevnog teksta. 

Na prvoj razini ona 

podrazumijeva 

ahistoriËnost epskog 

svijeta, u onom smislu u 

kojem epska pjesma i 

ideoloπki konstruiran 

ep romantizma u 

juænoslavenskoj 

interliterarnoj zajednici 

utemeljuju svoj svijet ne 

na historiografski 

provjerljvim 

Ëinjenicama nego na 

mitoloπki konstruiranom 

poretku povijesnih 

vrijednosti. Pri tom taj 

svijet poËiva na principu 

idealnih kolektivno 

390 

teorije, promoviran joπ u davnom tekstu Lesli Fiedlera PrijeÊi 

granicu ∑ zatvoriti ponor (Playboy, 1969), prema kojem postmodernistiËka 

knjiæevnost nastoji da u postupku trivijalizacije ukine 

ponor izmeappleu elitne i masovne kulture. Otud postupak trivijalizacije 

ne znaËi doslovno ispisivanje krimiÊa, ljubiÊa ili nekih 

drugih trivijalnih æanrova, kako se Ëesto shvata u ovdaπnjoj akademskoj 

kritici, nego stapanje, kombiniranje, prestrukturiranje, 

dakle, jedno u osnovi sloæeno preslojavanje æanrovskih obrazaca, 

pri Ëemu nestaje modernistiËke napetosti izmeappleu lake i teπke 

knjiæevnosti, da parafraziram naslov knjige Milivoja Solara posveÊene, 

izmeappleu ostalog, i ovoj temi. Istodobno s tim obiljeæjima, 

viπestruko kodirani roman odreappleen je i retro-interesom, πto zna- 

Ëi da u preslojavanju æanrovskih konvencija, gdje nestaju Ëvrste 

granice na kojima poËiva klasiËna æanrologija, on esejizira, intelektualizira 

narativni diskurs u procesu preËitavanja tradicije. 

PostmodernistiËka praksa juænoslavenske interliterarne zajednice 

realizirala je dva modusa ovog romana. Na jednoj strani to 

je pavliËiÊevsko-tribusonovski modus lakog πtiva, u kojem se i u 

najdoslovnijem smislu zna dogoditi ispisivanje krimiÊa i ljubiÊa. 

Na drugoj strani viπestruko kodirani roman kao miks romanesknih 

obrazaca moæe se pronaÊi u opusu Borisava PekiÊa, Dæevada 

Karahasana, ili Tvrtka KulenoviÊa, uz napomenu da svaki od ovih 

pisaca na vrlo razliËite naËine realizira ovaj romaneskni obrazac. 

Nikolaidis u romanu Oni ide dalje u ispitivanju moguÊnosti 

ovog romanesknog obrasca. On, naime, roman uvlaËi u πire podruËje 

nego je to sluËaj u dosadaπnjoj romanesknoj praksi ovog 

prostora. Moglo bi se Ëak reÊi da se njegov roman ne kreÊe samo 

unutar knjiæevnih nego i intermedijalnih konvencija, pa se u 

njegovoj podlozi nalaze koliko obrasci krimiÊa, ljubiÊa, toliko i 

neke od konvencija horor-filma, zakonitosti montaæe i reæiserske 

orkestracije scena, te postupci kadriranja. U ovoj hibridnosti narativnog 

postupka Nikolaidis se veoma dobro snalazi, a izmjene 

narativnih perspektiva omoguÊuju mu istovremeno i esejizaciju 

i psiholoπku karakterizaciju likova, sloæeno postavljanje u meappleusobne 

odnose, da bi njegova vjeπto izvedena, napeta priËa u svojim 

paraboliËkim svojstvima dobila obiljeæja sloæene analize modela 

kulture potroπaËkog druπtva, razliËitih aspekata njegove etiËke 

degradacije i katastrofiËko-apokaliptiËkih moguÊnosti cilja kojemu 

je taj kulturni model usmjeren. Otud je obrazac trivijalizacije 

u ovom romanu nadograappleen, pa se on moæe Ëitati kao paraboliËki, 

kulturoloπki roman koji iz perspektive telosa ka kojemu 

je upravljena suvremena zapadna kultura ispituje/analizira njen 

katastrofiËki simulakrum. Ovaj relativno sloæen semantiËki okvir

Nikolaidis realizira u sasma jednostavnoj, veoma napetoj mozaiËnoj 

fabuli, koja na momente zna ostvariti i uËinak dramskog 

naboja. 

ZapoËevπi kao kratka hroniËarska uputa u historiju i osnivanje 

ameriËkog gradiÊa Grinsbergvila, roman Oni prati æivot 

petoro ameriËkih srednjoπkolaca: Toma Dæonsona, i dva ljubavna 

para Samante Plat i Dæeremi Dæonsona, te Toni Everton i 

Sendi Bergera do njihovog tragiËnog kraja. Razvivπi odmah na 

poËetku centralnu metonimiju romana ∑ groblje, na kojem je 

izgraappleen Grinsbergvil i na kojem poËiva suvremena civlizacija ∑ 

Nikolaidis po zakonitostima krimiÊa suprotstavlja glavne protagoniste 

svoje priËe. SuoËen sa moralnom degradacijom i zlom 

koje generira suvremena kultura, Tom Dæonson postaje straviËni 

masovni ubica u ime jezuitski shvaÊenog morala, dok Sendi Berger, 

Toni Everton i Dæeremi Dæonson nastoje u maksimalnoj mjeri 

iscrpsti sav hedonizam πto im ga omoguÊuje ta kultura. Na toj 

osnovi se hedonizam nameÊe za osnovnu ideologijsku vrijednost 

te kulture, πto na drugoj strani, kao suprotan ideologijski pol, 

proizvodi ideologiju jeuzitski shvaÊenog morala i pravde/zloËina 

u ime koje Tom Dæonson nemilosrdno ubija i svoje najbolje prijatelje. 

Kliπee na kojima poËivaju krimiÊ, ljubiÊ, ili horor priËa 

Nikolaidis puni paraboliËnim sadræajem. Lik masovnog ubice, 

Ëitava serija zloËina, scena masovnog ubistva, hedonistiËko orgijanje, 

sistem polarizacije meappleu likovima ∑ sve te kliπee Nikolaidis 

vjeπto odræava, razvija, ali i razgraappleuje, da bi u konaËnici ostvario 

roman parabolu, koji se kao napeta priËa Ëita u jednom dahu. 

Posebno zanimljivo u Nikoladisovom romanu jeste izvedena 

psihologija i “moralni” sustav masovnog ubice. “Etika” i ideologija 

kako ih razvija Nikolaidisov lik nemalo u asocijativni 

obzor i aluzivni prostor iskaza uvode Dostojevskog i njegove 

Zapise iz podzemlja i Zapise mrtvog doma, a tehnika ispovijesti koju 

primjenje Nikolaidis u asocijativni obzor iskaza uvlaËi Danila 

Harmsa i njegovu prozu koja kroz ispovijest zloËinca hoÊe dokumentirati 

zloËin. Naravno, ova dva pisca nisu jedini prisutni u 

podlozi Nikolaidisove aluzivne igre. Taj spisak je znatno πiri. 

Sotonizacija stvarnosti npr. u semantiËke mreæe teksta uvlaËi 

Bulgakova, kao πto na drugoj strani parabolizacija iskaza nemalo 

inisistira na kafkijanskoj i borhesovskoj fantastici itd. To znaËi 

da Nikolaidisov viπestruko kodirani roman nije to samo na razini 

postupka, same organizacije romana, nego i na razini semantiËke 

mreæe teksta gdje obrasci kriminalistiËke, horor-priËe, ili 

kliπeizirane priËe o masovnom ubici nose obiljeæja psiholoπke rasprave, 

odnosno rasprave o “etiËkom obzoru lika” i katastrofiËkim 

projektiranih vrijednosti, 

kojima se iz taËke 

sadaπnjosti i njenih 

ideoloπkih, politiËkih, 

moralnih i drugih potreba 

(re)interpretira 

nacionalna proπlost. 

Otud su i ep i epska 

pjesma iskljuËivo 

zastupnici kolektivnog 

identiteta i nacionalne 

ideologije. Time se epska 

vizija nacionalne proπlosti 

isporuËuje recepijentu u 

formi Ëiste politiËke 

ideologije. Na drugoj 

razini knjiæevnog teksta 

epski kulturni kod 

utemeljuje princip tzv. 

obrnute mimeze. BuduÊi 

da ne podraæava historiju 

nego mitoloπki poredak 

vrijednosti, on od 

recepijenta, baπ zato πto 

barata idealiziranim 

sistemom vrijednosti, 

traæi da u konkretnoj 

druπtvenoj praksi, tj. u 

recepijentovoj sadaπnjosti 

postupa kao epski junak 

u proπlosti, pri Ëemu se 

kroz postupke viπestrukog 

identificiranja recepijenta 

i epskog svijeta zbiva 

proces obrnute mimeze, 

odnosno onaj momenat u 

kojem sama stvarnost 

poËinje podraæavati 

knjiæevnost, kako je to 

uoËio Dostojevski u svojoj 

kritici sentimentalnog 

modela romana i 

njegovih negativnih 

uËinaka na ruske Ëitaoce 

svoga doba. Na treÊoj 

razini epski kulturni kod 

utemeljuje tzv. princip 

dvostruke prismotre koji, 

kao temeljno naËelo 

njenog funkcioniranja, 

ustanovljava Vladimir Biti 

u modelu kvantitativne 

lektire, tj. one lektire koja 

391

vaæi za kulturu usmenosti. 

Ta se dvostruka prismotra 

u epskom kulturnom kodu 

ukazuje kao Ëista cenzura i 

autocenzura, buduÊi da su 

i epski pjevaË (autor) i 

sluπalac (Ëitalac) 

istodobno motreni 

(πpijunirani) i od 

kolektiva (drugih 

sluπalaca), pa ne mogu 

ostvariti individualnu 

reakciju na epski svijet, 

ali su “motreni” i od 

idealnog, a povijesno 

utemeljnog sistema 

kolektivnih (nacionalnih) 

ideala koji Ëine samu 

bit kolektivnog 

(nacionalnog), samim tim 

i liËnog identiteta buduÊi 

da fromovske primarne 

veze izmeappleu individue i 

kolektiva joπ nisu pukle. 

392 

implikacijama koje ta etika nosi uklopljena u simulakrum suvremene 

cilvizacije. 

Roman Oni, meappleutim, na krajnjem rubu asocijativnih moguÊnosti 

svoje parabole, dakle, kao priËa o prirodi izvora i funkcioniranja 

zla/Zla, dohvaÊa i ovdaπnje ratno, postjugoslavensko 

iskustvo, one prizore uæasa koje je proizvela i legitimirala ideologija 

i s njom usklaappleen kulturni model, da bi ih u konaËnici 

ovjerila svojom pseudo etikom. Upravo tu, na krajnjim rubovima 

romaneskne parabole, Nikolaidisov masovni ubica postaje i 

transpovijestan, i transkulturalan, a njegov æanrovski roman dobija 

znaËenje napete paraboliËke rasprave o psiholoπkom profilu 

zla, sistemu njegovih (pseudo)etiËkih opravdanja i razloga, ali i 

rasprave o mehanizmima pomoÊu kojih se zlo nameÊe za temeljni 

princip i (pseudo)etike, i ideologije, i metafizike i kulture kako 

individualne tako i egzistencije druπtva u cjelini. Jednom rijeËju, 

Nikolaidis je u maksimalno moguÊoj mjeri preslojio obrasce trivijalnih 

æanrova, dokazujuÊi izrazito velike moguÊnosti postupka 

viπestrukog kodiranja romana.

Faruk ©ehiÊ 

LATICE SVJETLOSTI 

Kreπimir BagiÊ (1962), jedan je od najznaËajnijih hrvatskih 

knjiæevnih kritiËara i pjesnika πto su u knjiæevni æivot uπli osamdesetih 

godina proπlog stoljeÊa okupljeni oko Ëasopisa Quorum 

sa naglaπenim postmodernistiËkim poetiËkim stavom. Objavio 

je sljedeÊe knjige pjesama: Svako je slovo kurva (s B. GregoriÊem) 

1988; Izmeappleu dva snaæna dima, 1989; Kroπnja, 1994. i Brπljan, 1996. 

Pored poezije i kritike, piπe znanstvene studije i bavi se prireappleivaËkim 

radom. NavijaË je Hajduka i OM-a. 

U sveopπtoj postmodernistiËkoj razuappleenosti, u svijetu kojim 

vlada trauma i informaciona πizofrenija, dok uæivamo u vjeπtaËkim 

rajevima tranzicijskog modela druπtva, neka od temeljnih 

pitanja, (barem πto se knjiæevnosti tiËe) glase: kako pisati poeziju 

danas ili πta jeste poezija danas? »ini se da na ova pitanja pokuπava 

dati odgovore knjiga pjesama Kreπimira BagiÊa Jezik za 

svaku udaljenost. 

PoËev od njenog naziva, odmah je jasno gdje “pjesnik cilja”, 

naime, u problem jezika kao osnovnog konstitutivnog elementa 

ne jedino iskljuËivo pjesme, nego i njenog svijeta, pri Ëemu pjesma 

nije svedena samo na jezik, njim omoÊena kao svojim temeljnim 

referentom, nego je upuÊena iz vizure poetike nove 

osjeÊajnosti istodobno i jeziku i pjesniËkom subjektu i svijetu 

koji tvori. 

Problem pronalaæenja odgovarajuÊeg poetskog jezika, probijanje 

kroz slojeve tuappleih rijeËi da bi se doπlo do vlastitog diskursa, 

BagiÊ rjeπava na viπe naËina: poetikom malih stvari, moÊnim 

sitnicama, naglaπenom lirizacijom banalnih dogaappleaja iz svakodnevnog 

æivota, ukrπtanjem poezije i proze, citatno-ironiËkim osje- 

Êajem svijeta. Sve gore navedeno, naravno, ne predstavlja niπta 

novo, dosad neviappleeno u poeziji. BagiÊev stih je sasvim jasan i 

precizan, pa Ëak i kada odstupa od elemenata “zadate poetike”, 

metaforizirajuÊi jezik, on i dalje ostaje prozraËan i osloboappleen modernistiËkih 

tlapnji, πto su sadræane u rijeËima: hermetiËnost, 

tamnost ili nejasnost. 

Njegovi lajtmotiv-stihovi, u kojima je sadræana maksima 

poetske autoreferencijalnosti, Ëak neka vrsta poetskog programa 

koji traæi od jezika da u sebe vrati prognanu stvarnost, jesu: 

“kroπnja kaæe da je kroπnja” i “cvijet da je cvijet”. Takvi stihovi 

vraÊaju izlizanim rijeËima njihovo prvobitno, ali im baπ preko te 

Kreπimir BagiÊ: 

Jezik za svaku udaljenost, 

Naklada MD & Kreπimir 

BagiÊ, Zagreb, 2001. 

393

394 

svijesti o ispraænjenosti jezika od stvarnosti donosi i novo zna- 

Ëenje. Naime, na taj naËin BagiÊ naseljava vlastiti jezik punim, a 

ne modernistiËki praznim oznaËiteljima. 

Pa, ipak, da vjera u “svetu jednostavnost jezika” nije bespogovorna 

oËituju slijedeÊi stihovi: “otvorio sam oËi u drugom 

gradu, poπumio ga nesigurnim rijeËima”. Gdje akcenat jeste na 

ovom nesigurnim, kojim se u psiholoπkoj i emocionalnoj ravni 

oæivljava opÊepoznati filozofski stav o jeziku praznom od stvarnosti. 

S druge strane, izvrsna pjesniËka slika “mrakom ulatiËen je 

ovaj grad”, upozorava nas da imamo posla sa zrelim obrtnikom 

rijeËi. 

Ova poezija je i autoreferencijalna, programska, liπena autoironiËnih 

nanosa, osim kada programski prevazilazi modernisti- 

Ëke ili postmodernistiËke poetske regule, kreÊuÊi se prema poetici 

nove osjeÊajnosti. 

Tematsko odreappleenje ove knjige, pored onih nekoliko “vjeËnih 

zadanih elemenata”, BagiÊ pronalazi u nogometnom svemiru 

ili u gradivnim jedinicama samog jezika, imenicama, glagolima, 

uskliËnicima itd. 

Na drugoj strani BagiÊeva poezija je u intertekstualnom 

dopisivanju sa Ëitavim nizom hrvatskih pjesnika: Danijelom 

DragojeviÊem, Brankom Maleπom, Damirom Miloπem, Ankom 

Æagar, ali i sa Matoπem, UjeviÊem, ili ©imiÊem. Otud se ona iz 

jezika, kreÊe ka razliËitim autorskim jezicima, gradeÊi neku vrstu 

poetskog kosmosa. Taj je kosmos u pjesmi-ciklusu Hrvatski pjesnik, 

grafiËki oblikovanoj tako da pjesma vizualizira pjeπËani sat, 

slikovno zauzet zapravo time da ukaæe na tjelesnu kretnju jezika 

od ©imiÊa s poËetka stoljeÊa do BagiÊa na njegovu kraju. Pjesma 

u obliku pjeπËanog sata tako zbira u sebi s jedne strane nezaustavljivo 

curenje vremena, a na drugoj strani slaganje i zaustavljanje 

tog nezaustavljivog curenja u jezik. Onaj isti jezik koji je kod 

BagiÊa u ranijim zbirkama bio izloæen nekoj vrsti ludizma, pjesniËkoj 

igri, Ëak potpunom svoappleenju pjesme samo na jeziËku 

igru. Taj je jezik ovom pjesmom dobio i svoju tjelesnost i vremenitost, 

naslage biografija i poezija, jednom rijeËju postmodernistiËku 

muzealnost, zvitalnu u rezbarenje svijeta poezije. Otud 

je Hrvatski pjesnik pjesma mnogolikog lirskog subjektiviteta, onaj 

eliotovski pogled unazad, u tradiciju kojoj se svaka poetska individualnost 

pridodaje, mukotrpno je osvajajuÊi. 

Knjiga Jezik za svaku udaljenost montirana je od pet ciklusa. 

U prvom J’ai bien compris, merci BagiÊ melanholiËno oblikuje 

pseudo biografski svijet, izlazi iz domena jeziËke igre u vantekstualnu 

zbilju, dekribira kako vlastitu melanholiju tako i stanja

stvarnosti koju gotovo sinestezijski oæivljuje u pjesmi. Tehnikom 

montaæe i kadriranja, BagiÊ postiæe osobenu unutraπnju deskripciju 

stvarnosti, da bi se pseudobiografsko ukazalo na koncu kao 

mozaik slika stvarnosti, melanholija deponovana u jezik koji 

istodobno nastanjuju i pingvini, i francuski lokaliteti, i hrvatski 

egzilni likovi, i pjesnikove emocije, a ponad svega toga treperi 

blagi lahor BagiÊeva patosa i melanholije. 

U drugom ciklusu pod naslovom Moæeπ li izdræati pogled BagiÊ 

oprobava uspostaviti poetski kontakt sa malim, naoko nevaænim, 

a egzistencijalno presudnim slikama iz prirode, iz neposrednog fiziËkog 

svijeta. Djetinje doze njeænosti stvari koje nas gledaju, 

odjednom tom fiziËkom ili prirodnom daju ogromnu duhovnu 

energiju, inkorporiraju pjesnikov slikarski pogled u sebe. 

U ciklusu Vrijeme slavlja poetski dodir s prirodnim, stvarnosnim 

elementom joπ viπe je pojaËan buduÊi da se uspostavlja kao 

niz mekih filtera, nositelja identitetske odgode i levitacijskog stapanja 

sa stvarnosnim elementom. 

Zavrπni ciklus Zaπto mi je Thomas Bernhard ukrao pjesmu u 

kombiniranju poetskog i proznog, u nekoj vrsti poetske proze 

socijalizira estetsko iskustvo, ispituje traumu u susretu estetskog 

i socioloπkog, da bi se to ispitivanje opet vratilo onomu od Ëega 

BagiÊ i poËinje ∑ jeziku koji neposrednim poetskim dodirom levitacijski 

premoπÊuje svaku udaljenost. 

Kada bi tipiËni bosanskohercegovaËki lirik na Êumurni pogon 

proËitao ciklus U bilom dresu, vjerovatno bi odmah nakon Ëitanja 

morao otiÊi na ljekovito salijevanje strave. Teπko bi on, Ëija 

je pjesniËka njuπka vjeËito zabodena u nektar romantiËarskolivadskog 

cvijeÊa, mogao da shvati da fudbalska bubamara ili oËi 

Laurenta Blanca mogu da budu pjesniËki rekviziti. “Lopta u oËima 

Laurenta Blanca raste iz trenutka u trenutak./ Ona je more 

iznad mora, jezik iznad svijeta,/ radost prije svega./ Kada latice 

svjetlosti zauzmu oËi i ekran,/ vraÊamo se u zaviËaj, u polje zasaappleeno 

suncokretima.” 

Ako BagiÊ dekomponira “svima veÊ mrske” modernistiËke 

arhetipe, poniπtavajuÊi Napoleonovu izreku, “ono πto je veliko 

uvijek je lijepo”, on stvara, uslovno reËeno, novi pjesniËki mit, 

mit o najvaænijoj sporednoj stvari na svijetu. 

Ljubitelji “gole istine” u poeziji, oni koji spaljuju metafore 

kao inkvizicija vjeπtice, ipak mogu pronaÊi u ovoj knjizi utjehu 

za svoj ukus. Sve je ovdje briæljivo posloæeno u uspjele fragmente 

i isto takve pjesme. Moæda ponekad ovakva poezija djeluje previπe 

“ispolirano”. Niπta ne “talasa”. Odsustvo socijalnog u nizanju 

lijepih rijeËi, πto je pomalo simptomatiËno u ovom dobu 

395

396 

“vladavine prefiksa”, nije golem nedostatak ovoj knjizi, nego je 

to znak da sam se autor ovih redova vratio nakon Ëitanja 

BagiÊeve knjige u vlastiti poetski ukus. Ovu knjigu ne moæete 

nabaviti u sarajevskim knjiæarama, pa Ëak ni u najopremljenijoj 

od njih, knjiæari “Buybook”. Zavrπit Êu citatom, “nogomet je 

jezik za svaku udaljenost”.

Strah od Teksta 

Elizabeta ©eleva 

KATAHRESTI»KI 

»ITAJU∆I SARKANJCA 

“IzgubiÊu se u Deridi i 

u onom njegovom, da nema 

niπta izvan teksta, pretvoriÊu 

se u tekst, izgubiÊu samog sebe” 

(Sarkanjac, 2001: 37) 

Knjiga “Makedonski katahrezis” 1 Branka Sarkanjca pojavljuje 

se u vreme “loπe beskonaËnosti” teorijskih paradigmi, koje 

ambiciozno promiπljaju i racionalizuju Ëovekovu “baËenost” u 

svet; u vreme kad se zbog nepredvidljivih apokaliptiËnih scenarija 

πto nas okruæuju brzo pretvaramo u borhesovski nastrojene 

tumaËe fikcije, na brzinu pretoËene u naπ novi imperativ, u naπu 

∑ jednu i jedinstvenu stvarnost. 

Da li je opravdano da se ima strah od teksta, danas, kad se 

tekstovi mnoæe nesavladivom brzinom? Da li je opravdano da se 

prizna svoj sopstveni, egzistencijalni strah i zazor pred tekstom, 

koji je lakomo pripremljen da usisa svog Ëitaoca, svog sledbenika, 

svog zanesenjaka? Da li je moæda potrebno da objavimo, kao 

Sarkanjac, nelagodu pred tekstom, znajuÊi naime za njegovu veliku 

apsorpcionu moÊ, znajuÊi za Deridu koji je tako reÊi impregniran 

u magmi svoga pisma i ∑ gord zbog toga? 

Ali, upravo je to PRVA instanca zbog koje SarkanjËeva knjiga 

poËinje da se sledi kao uzbudljiva staza od kamenËiÊa i hlebnih 

mrvica, u teorijskoj πumi zle veπtice zapadnog stanja, koja pokuπava 

da proguta MARGINALNE Ivicu i Maricu, sve one koji su izvan nje, 

ali tako ukusni da mogu posluæiti kao hranljivi zalogaji, kao fizioloπka 

graapplea buduÊih teorijskih matrica i VeπtiËinih poduhvata. 

Prvo pitanje, iako moæda zvuËi neobiËno, upravo je pitanje: 

da li postoji, koji je, i gde je, DOM teorije danas (iskljuËivo: koliko 

je on gostoprimljiv i otvoren prema Drugima), da li ona ima 

jedinu i jedinstvenu lokaciju: poreklo (koren) i polaziπte? Na to 

pitanje ∑ SarkanjËeva knjiga odgovara tonom koji potkopava 

pretpostavljeni teorijski komfor: zato πto on prvenstveno govori 

o (svom) zamoru od teorije. Ili pak o jednoj teoriji zamora. Zamor, 

podjednako proizveden iz derivatnog (zapadno, imperijalno, 

1 Knjiga je peta po redu u 

seriji izdanja “Mreæe za 

lokalnu i subalternu 

hermenautiku 359+”, 

koja se karakteriπu 

nesumnjivom 

aktuelnoπÊu, 

provokativnoπÊu i πirokim 

tematskim opsegom 

(“Pitanja o makedonskom 

modernizmu”; 

“»ernobilija »iËkan”; 

“Komπijski kapidæik”; 

“State-Irnjin”). Autor ove 

knjige Branko Sarkanjac, 

inaËe profesor politiËke 

filozofije na Filozofskom 

fakultetu u Skoplju, 

zajedno sa Nebojπom 

ViliÊem i Bojanom 

Ivanovim javlja se kao 

jedan od inicijatora i 

osnivaËa intelektualne 

grupacije Mreæa 359+, Ëiji 

je osnovni cilj 

“preusmeravanje 

imperativnih diskursa 

Istok-Zapad ka lokalnoj 

sceni i njenoj 

funkcionalnoj 

pragmatici”, kao i 

“promocija lokalnih i 

sopstvenih resursa i 

njihovo postavljanje, ne 

viπe u funkciju zapadnih 

interpretativnih 

metodologija, veÊ u 

pravcu njihove 

implementacije i u 

funkciju onih koji æive 

post-kolonijalno stanje”. 

(Newsletter, 1, 2000) 

397

2 Da podsetimo na 

Ëinjenicu da je pesma 

Anzaldue “Da æiviπ u 

graniËnoj zemlji” 

objavljena u jednom od 

prethodnih brojeva 

Ëasopisa “Naπe pismo”. 

3 Izazov multikulturalnosti, 

viπekratnih “meπanih” 

identiteta, porekla i kulture, 

kao i nove propustljive 

granice, po prvi put kod 

nas beπe tematiziran na 

proπlogodiπnjem skupu 

“Komπijski kapadæik”, u 

kulturnom centru “Mesto”, 

odræanom na SarkanjËevu 

inicijativu. 

398 

pomodarsko, epigonsko znanje) i iz autoreferentnog (lokalno, 

samoizolovano, autistiËko, samodovoljno znanje). ReËeno jezikom 

Sartra, ova knjiga traæi slobodu od hegemonizma (zapadne 

teorije), dok, s druge strane, oËekuje svoju “slobodu za” i pravo 

na ∑ MIRNU, ratom neometanu, teorijsku refleksiju (koja se, 

poslednjih meseci, a moæda i godinama unazad, tako reÊi uopπte 

ili veoma teπko, kod nas mogla ostvariti). 

S obzirom na aktuelne turbulencije i uslove na “terenu”, pokazuje 

se da samo (prosvetiteljsko) vladanje teorijskim znanjem 

(nasleappleem) viπe nije dovoljno niti je pak funkcionalno upotrebljivo 

ukoliko nije dopunjeno jednom aktivistiËkom, lokalnom pragmatikom 

i operacionalizovanom “moÊi za znanjem”. 

Probleme i pitanja koje postavlja ova knjiga (probleme identiteta, 

politike znanja, potËinjenost “malih” kultura) nije moguÊe 

odvojiti od pulsirajuÊe dramatike savremene istorije. ÆiveÊi usred 

jedne “æivotno politiËke situacije” pitanja politiËke filozofije u 

odnosu na sve nas predstavljaju ne samo akademska i specijalistiËka 

nego isto toliko i egzistencijalno vaæna pitanja ∑ utoliko πto 

silom svoje duhovne provokacije postaju primamljiv i prihvatljiv 

argument, posebno za jednog komparatistu, u okvirima aktuelnog 

komparatistiËkog trenda: interkulturne studije. 

©arm Granice 

KoristeÊi kao svoje reference imena i dela teoretiËara nezapadne 

provinijencije (reË je o »ikano-æeni, Gloriji Anzaldua 2 , ili 

Indijki, poznatoj Gajatri Spivak) ∑ Sarkanjac nastoji da revidira i 

revalorizira πarm granice koju æivi i on sam, u i kroz sebe 3 . S tom 

naznakom πto ovoga puta ona nije shvaÊena kao prokletstvo veÊ 

kao stvaralaËki izazov i uzbuappleenje s kojim se autor liËno suoËava 

æiveÊi baπ kao “subjekt granice (a takav je, da podsetimo, bio i 

veliki “mangup” granice, svojevremeno izgnanik iz javnosti, a 

posthumno guru kulturne teorije, Mihail Bahtin). 

Epistemoloπki SarkanjËev pronalazak zove se “brahijacija” (“nomadski 

poduhvat kojim se dekonstruiπe dræavna nauka, discipline, 

grane”; nova rizomatska nauka s akcentom na lokalnom pragmatizmu 

umesto stare, korenite, sistemske Dræavne nauke). Ta reË u 

suπtini oznaËava pozajmicu iz zoologije, prerasporeappleivanje glavnih i 

sporednih grana na drvetu “zateËene dræavne nauke”, a primenjena 

na polju humanitarne epistemologije ona upuÊuje na sliku o identitetu 

“koji visi u vazduhu”, na osnovnu dilemu novog nauËnika, za 

koju granu da se uhvati, koju da izabere, kako da se odræi kretanje.

Znanje sveta i znanje o svetu, prema Sarkanjcu, viπe nije izvodljivo 

u sklopu tradicionalne, kumulativne i nekritiËke apsorpcije: 

danas ono prerasta u znanje podloæno izboru, “brauzibilnosti” (pretraæivanje, 

adekvatno lokalnim potrebama i lokalnoj pragmatici), prilagoappleavanju, 

modifikovanju. Ono se na kraju pretvara u “katahrezis”, 

u svojevrsni epistemoloπki otpor, u “drugaËije” presaappleeno znanje, u 

novu, upitnu smesu “univerzalne” sa lokalnom mudroπÊu, teoriju, 

akciju. Nije sluËajno πto autor upuÊuje na neophodnost traganja za 

takvim joπ uvek neosvojenim modalitetima znanja i multikulturalnom 

epistemologijom tako πto drugo poglavlje knjige ostaje interogativno 

formulisano “Koji je novi diskurs o novoj situaciji?”. 

Time se, mnim, polako nadilazi zakon Divljeg Istoka. Odnosno, 

njegova obaveza da on, kao subalteran (potËinjen), postojano samog 

sebe prevodi i dokazuje pred oËima arbitra, zapadnog Prvog. 

Tako teorija u makedonskim okvirima, prestajuÊi da bude iskljuËivo 

pitanje korektnih ili nekorektnih aplikacija, adekvatnih ili neadekvatnih 

erudicija, prerasta u jedan novi PROJEKT, ona se traæi i oËekuje 

samu sebe u svom autentiËnom, katahrestiËkom ruhu... Ili kao 

πto se pregnantno kaæe u knjizi ∑ “Meni treba diskurs o meni” (:47) 

Post-kolonijalnost 

“Uz moderne istorijske 

diskurse zemalja oko Makedonije 

jedan postmoderni 

nema πanse” 

(Sarkanjac, 2001: 61) 

Sarkanjac je prvi teoretiËar koji je joπ 1995. godine, u svom 

intervju za nedeljnik “Danas”, izrazio spremnost da eksperimentiπe 

s metodoloπkim domenima postkolonijalne kritike kod nas. 

Njegova knjiga se ukljuËuje u jednu zanimljivu, podsticajnu 

sferu, kao πto je “politika znanja”, upuÊujuÊi na latentnu spregu koja 

postoji izmeappleu znanja s jedne i moÊi s druge strane. U okvirima tih 

rasprava problematizuje se i demistifikuje prividna nauËna neutralnost 

teorijskih predstava (odnosno, slika o Drugom), koje sadræe 

jednu suπtanstvenu dimenziju politiËke manipulativnosti, politiËke 

represije i nepravde, koje, ne samo epistemoloπki veÊ i politiËki, 

potËinjavaju i uÊutkuju Drugog. 

Zato je uvodno poglavlje ove knjige formulisano u obliku 

jednog, za nas kljuËnog pitanja, pitanja (adekvatne) samoidentifikacije, 

i jednostavno glasi: “Kako da se govori o Makedoniji?” 

399

S makedonskog preveo: 

Duπko NovakoviÊ 

400 

UzimajuÊi u obzir dominantne i aktuelne konflikte identiteta, 

koji danas onespokojavaju Makedoniju, prema Sarkanjcu, 

Makedonija spada meappleu zemlje tzv. »etvrtog sveta, Ëiju distinktivnu 

odliku predstavlja upravo problem s identitetom i procesima 

njegovog politiËkog legitimisanja. 

Sem toga, postkolonijalna kritika u svom nastojanju da suπtinski 

prevrednuje imperijalnost i, u svojoj osnovi, diskriminatorski 

uËinak na paradigme zapadnog znanja, poseæe i za nas za 

isto tako znaËajnom i plodotvornom temom o subalternosti 

(potËinjenosti) i perifernost pojedinih (malih) kultura i njihovih 

subjekata: nasuprot privilegiranosti velikih, moÊnih, imperijalnih 

kultura i njihovih subjekata. 

AnalitiËko osvetljavanje i pronicanje u tu bolnu, kulturnu 

diskriminiranost, izraæenu preko kategorija “subalternosti” (pot- 

Ëinjenosti) predoËava jedno od moguÊih, teorijski produktivnih 

ishodiπta u procesu sopstvenog kulturnog, kao i teorijskog prevrednovanja, 

πto Sarkanjac priliËno provokativno, ali sasvim 

argumentovano i zagovara. 

Njegova knjiga se uklapa u tzv. standpoint epistemology, 

odnosno epistemologiju (razliËitih) glediπnih taËki i (specifiËnih) 

stajaliπta kroz koje se afirmiπe nezadovoljstvo od univerzalistiËkih 

modela tradicionalne epistemologije. Takva tendencija 

savremene teorije (u Ëijim se okvirima, pored postkolonijalne, 

uklapa i feministiËka kritika), oznaËena kao “πkola nezadovoljstva” 

∑ prvenstveno stremi u pravcu da konkretnog Ëoveka i njegovu 

egzistencijalnu dramatiku ponovo vrati u okvire danas 

paradoksalno otuappleene “humanitarnosti bez Ëoveka”. 

Neretko ostajuÊi zbunjeni i bez adekvatnog metodoloπkog 

alata za zadovoljavajuÊe imenovanje i eventualno razreπavanje 

dubokih i bolnih dilema koje slede naπu savremenost ∑ “ovde i 

sada”, u SarkanjËevoj knjizi pronalazimo nesumnjivo dragocen 

orijentir za dalje produktivno istraæivanje novih analitiËkih sredstava 

svojstvenih post-kolonijalnoj teoriji i korisnih za osvetljavanje 

naπe kulturno-politiËke situacije. 

Ipak, moæda najveÊa zasluga ove knjige sadræana je upravo 

u tome πto zahvaljujuÊi otvorenim sumnjama koje izraæava u 

pogledu zapadnih hermeneutiËkih kljuËeva, teorija kod nas viπe 

nema potrebu da svoje epistemoloπko “breme” licemerno odvaja 

i apstraktno profilira, odvajajuÊi ga od svog nasilno preÊutkanog 

egzistencijalnog “bremena”.

PORTRET 

Milica NikoliÊ 

Emir Dragulj 

1939-2002

Milica NikoliÊ 

TAJNOPIS EMIRA DRAGULJA 

U svome poslu, pred sopstvenim nalogom, Dragulj se oseÊa 

pomireno podvojenim izmeappleu svesti o tome da nikada neÊemo 

znati πta stoji iza stvari i pojava u kojima nam se svet ukazuje i 

imperativa da tu nedokuËivost odgonetnemo. Emiru se, u punoj 

tiπini i melanholiËnoj kontemplaciji, ukazuju znaci toga sveta, 

on ih izdvaja i prenosi po nalogu Ëije prirode i sam nije svestan: 

prirode zagonetne i nesaznatljive. One koja miri tamnu i svetlu 

stranu postojanja, naizgled potiruÊi podvojenost sveta. Ova su- 

Ëeljenost, likovno saopπtena najtananijim sredstvima, nenametljivo 

podreappleena unutraπnjem razlogu, izrasla je u dramatiËnu suπtinu 

ovoga dela: u rukopis jedne izuzetne umetniËke liËnosti i 

likovne poruke jednostavne na prvi pogled, a veoma sloæene u 

svemu πto je iznutra Ëini. Tajnovitost ovoga pisma artikuliπe upravo 

osnova koja oblikuje nevidljivo sapostojanje suprotnosti, ali 

i suzdræanost ekspresije, tiπina koju na prvi pogled niπta ne remeti 

iako se suËeljavanje iza te taËke Ëuje kao tragiËan sudar. Sve 

to uslovljava i naπu recepciju: Ëini je sloæenijom, ali tek onda 

kada podlegnemo poniranju ovog umetnika u neizvesnu buduÊnost 

i oËajnu savremenost, uz istovremenu potrebu da dozove 

nadu, verovatno i nesvestan da to Ëini. Ovaj nevidljivi, reklo bi 

se inkompatibilni spoj pokriven je teænjom za izdvojenoπÊu i 

samoÊom, u kojima je jedino i moguÊe pronicanje u ono πto je 

jedva dostupno spoznaji. Zato svaki govor o svetu Emirovog slikarstva 

ne moæe bez traganja za tim pritajenim povezivanjem, 

jer upravo ono i Ëini suπtinu tajnopisa koji nas toliko privlaËi. 

Draguljevo slikarstvo nas pokreÊe iznutra: Ëak i onda kada 

smo uvereni da smo sliku “doæiveli”, kako umemo da kaæemo, 

mi je i dalje nosimo kao tajni znak. ReË je o procesu “dogledavanja” 

u koji nas ove grafike ukljuËuju. Tako da tajnu otkrivamo 

u njenoj dvostrukosti ∑ kao neπto πto nam se otvara i kao neπto 

πto se skriva. Upotrebila sam impersonalni oblik, a mogla bih 

pouzdanije reÊi: kao neπto πto autor skriva a slikar otkriva. Ili, joπ 

pouzdanije: kao centripetalne i centrifugalne sile sveta koje se 

ovde tako dramatiËno oglaπavaju. 

Ne æelim da ulazim u deskripciju Draguljevih slika, kao πto 

ne bih ni u deskripciju pesama. PrivlaËi me raπËlanjavanje sastavnica 

ovog slikarskog zbivanja, razotkrivanje oblika i traganje za 

glavnim i sporednim protagonistima. Æelim da potraæim zapretena 

403

404 

znaËenja i, pre svega, bogatu simboliku koju ovaj likovni siæe 

nudi. Da u toj ukrπtenoj simbolici otkrijem skriveni sadræaj 

Draguljevog sveta i da pokuπam da se pribliæim slikarevom ose- 

Êanju tajne naπeg okruæenja. 

Svako kome su poznate Draguljeve grafike setiÊe se dva zbira 

njegovih tema: u sebe zatvorenih bosanskih predela sa usamljenim, 

u njih zagledanim Ëovekom ∑ i Ëudesnih minijatura ∑ velike 

priËe o “malim stvarima”. 

NetaËno, ili nepotpuno sam odredila prvu “grupu” grafika: 

svakako da je figura usamljene individue, zaustavljene pred tajnom 

predela, zagledana u sebe ili u vlastiti oËaj, ono πto nas 

najpre pokrene i πto u nama ostane kao overa autentiËnosti Draguljevog 

rukopisa. Ali usamljenost, samoÊa kao osnova egzistencije, 

nije na ovim slikama samo Ëovekovo svojstvo. Sve je tu 

sámo ∑ Ëak i πumarak. Sama je ona jedna, uvek dragoceno lepa 

kuÊa, i onda kad je u skupini seoskih domova. Sve je zatvoreno, 

svedeno na unutraπnji, nevidljivi æivot, zagledano u sebe. Sámo 

je drvo, sam je onaj Ëudesni kesten, sam je konj, Ëak su i brda 

sama, sama je dvokolica, sama je hrpa kamenova, Ëesto je sam i 

golub (jedino ptice na drvetu nisu same), sam je konjanik, sami 

su jablanovi, sam je pas, sama su tri ukrπtena lista, sam je plod, 

Ëak i kad je u povezanoj ili “slobodnoj” gomili, sam je sat, sama 

je πolja, sam metar, sam je Dali iako okruæen bezbrojem znakovlja, 

sam je kljuË, sam je cvet, sam je petao, same su ruke, jedino 

nisu sami dvoje u zagrljaju. 

Crvena avlija. Tema kruga. 

Proæimanje kruga i Ëetvorougla 

“Svi vole Crvenu avliju”, Ëula sam jednom Dragulja. Crvena 

avlija je, pretpostavljam, privlaËna zbog snage kontrasta izmeappleu 

boje nade, radosti ∑ i samosti, izdvojenosti, svojevrsne zatvorenosti 

svakog predmeta prisutnog na slici. »ovek pred zidom 

pri vrhu sam je da samlji ne moæe biti. Bela horizontala zida bila 

je potrebna iz kontrasno-likovnih razloga, ali upravo je Ëovek 

zagledan u mrak, u niπta, pred zidom koji preËi i odvaja ∑ jedan 

od najznaËajnijih motiva koji se ponavljaju sa uvek novim konotacijama. 

Iako nije njeno srediπte, ovaj je elemenat slike svakako 

i kontrapunktalna pozicija moguÊoj dominaciji æivo crvenog, 

obogaÊenog Draguljevim Ëudesnim drvetom, kestenom (desni, 

gotovo skriven, nikako nije beznaËajna replika), savrπenim 

skladom obliËja konja, golubom, koritom, dvokolicom, ponekim

kamenom, i dalje, na puteljku, Ëovekom sa kosom i psom. I tek 

na kraju da kaæem: sa dvoje zagrljenih u uglu, ispod kestena. A 

onda ∑ tanka linija kruga, presudna upravo zbog neoËekivanosti 

i tananosti. 

Uz tek rascvetalu voÊku naslonjen je bicikl ∑ trag æivota u 

kuÊi, Ëovekovog odsustvujuÊeg prisustva. Dva toËka bicikla, tamnog 

na beloj kori drveta, dozivaju se sa dva kruga-oka na Êupriji, 

sa krugovima i polukrugovima meseca u srednjem planu. I 

kroπnja drveta je neka vrsta kruga, sapi konja isto tako, druga 

Êuprija je deo kruga, toËkovi na dvokolici Ëisto i precizno izvedene 

kruæne forme. Drvo koje iznutra misli i ne da sebi da se 

eksteriorizuje i oËara nas poput kestena ∑ doziva se sa Ëetvoro- 

Ëlanom skupinom jablanova, Ëetiri vertikale usmerene ka nebu. 

Na grafici MeseËeva mena krug je najeksplicitnije obeleæje: 

Ëetiri kruga na nebu i tri na zemlji dominiraju likovnom celinom, 

skupinom usamljenih kuÊa na brdu i predstavom neba. 

Delovi puteljaka su delovi kruga, kruæni su tovari sena ili slame 

na konju. 

Pet krugova na nebu presudno obeleæavaju grafiku Brdo, 

ojaËani trima kruænim kroπnjama, naroËito drvetom obrubljenim 

ukrug postavljenim kamenovima, ali i ne sasvim Ëistom 

skupinom kruænih oblika voÊnjaka sa suprotne strane i stogovima 

sena uz njega. 

Dva kruga idealno su prisutna na slici Konjanik ∑ krug crvenog 

meseca i krug zadnjeg obliËja konja ∑ dva kruga u strogoj 

vertikali. 

Krug nam se nameÊe kao Draguljev visoko znaËeÊi oblik. 

Pratili smo ga, i pratiÊemo ga, pogotovu u proæimanju sa drugom 

dominantnom formom ∑ Ëetvorouglom. Krug i Ëetvorougao 

ukazuju se kao bitni konstruktivni i simboliËki znaci ove likovne 

koncepcije, kojima se, znamo, iskazuje jedno od osnovnih 

Ëovekovih oseÊanja prirode i reperkusija kosmiËkog prostora: 

princip skupljanja u granice i princip neograniËenosti. Ako se 

prihvati razumevanje da Ëetvorougao evocira zatvorenost, ukotvljenost, 

mirovanje, odabrani trenutak, posebno da evocira smisao 

tajne, a da je krug sinonim neograniËenog, savrπenog sklada, homogenosti, 

odsustva podele, poËetka i kraja, i, u islamskom predanju, 

znak apsolutnog ∑ u ovoj meappleusobno proæetoj osnovi nasluÊuje 

se poslediËna veza kojom se mogu posredno objasniti 

racionalni impulsi Draguljevog slikarstva. U sve to se izuzetno 

uklapa jedno od tumaËenja simbolike kruga ∑ da je krug znanje 

u neznanju, jer se ova sintagma moæe povezati sa racionalnim i podsvesnim 

u ovoj naizgled tako precizno iscrtanoj a istovremeno 

405

406 

tajnovitoj slici sveta u kojoj se uvek ostavlja moguÊnost za iracionalne 

poteze, koje umetnost i Ëine onim πto ona jeste, a koja 

je ovde izjednaËena sa pojmom neznanja. 

Dvostranost postojanja, 

Draguljev hortus deliciarum, 

Imanje, KuÊa na bregu 

Ova dva osnovna likovna elementa sa svojim simboliËkim 

znaËenjima mogu se primeniti i mnogo invazivnije. SimboliËka 

tema otvorenosti u zatvorenosti, i zatvorenosti bez izlaza prenosi 

se na dve zone slikareve unutraπnje postojanosti, koja deluje 

veoma Ëvrsto kao melanholija bez odstupanja i kao glas trajne 

okrenutosti ka dobroj strani æivota. 

Iako je Stojan ∆eliÊ joπ 1981. rekao: “Danas njegove gvozdene 

krletke odlaze nepovratno zatvarajuÊi vidike svojim Ëvrstim 

konstrukcijama, zastori padaju, sve πto je bilo æubor i zov æivota 

pretvara se u konaËan muk” ∑ πto je jedan od najtaËnijih nalaza 

∑ ipak mi nije bliska tvrdnja da se sve pretvorilo u konaËan muk. 

Naprotiv, na Draguljevim grafikama vidim joπ uvek, uz njegov 

nesumnjivo preteæno sumorni pogled, u nekim trenucima doveden 

do jauka ∑ i proplamsaje nade, nemoguÊnost da se ona 

potre. ∆eliÊ je svoj nalaz ispisao povodom grafike Kamion, 

nastale pre dvadeset godina, kada Dragulj nije mogao slutiti ono 

πto nas oËekuje ∑ najmanje kamione koji Êe odvoditi na streljanje 

ili prebacivati ubijene do tajnih skroviπta. Ali slikarevo duhovno 

sazrevanje i bioloπko udaljavanje od mladosti verovatno 

je pojaËalo oseÊanje zatvorenosti i suæavalo, ali ne iskljuËilo, 

prostor za vitalistiËko naËelo. Tako da ovu naporednost, ovo æivo 

sa-postojanje, pratimo do danas, iako bi se moglo uËiniti da Draguljev 

poslednji odgovor, njegova varijanta Los desastros de la 

guerra, ilustracije za knjigu Pucanje duπe Janje BeË, potire ovu moguÊnost. 

Ali, na sreÊu, nije tako. 

Æelim da sledim ovu dvostranost, ovu konstantu Draguljevog 

slikarstva, ne kao evolutivnu formulu, jer verujem da ona 

ne postoji. Mislim da je naporednost dva pogleda jedino postojana. 

Same godine nastanka grafika to potvrappleuju. Slike koje mi 

daju osnovu za ovo zakljuËivanje raπËlanjavaÊu rukovoappleena 

jedino sopstvenim unutraπnjim odazivom, ne vodeÊi raËuna o 

hronoloπkom sledu veÊ o onome πto povezuje jedno i drugo 

slikarevo oseÊanje sveta, prizore vedrine i one Ëija su podloga

eznaapplee i ÊeliÊevski muk. Tako Êe i moj sled biti u funkciji potvrde 

ove prividno kontroverzne dvostranosti, a u stvari izuzetno 

zrele intelektualne podloge i visoko postavljenog kreativnog 

razloga. PoÊi Êu od manje tipiËnog: od sloæenih Draguljevih vedrina 

∑ jer mi se upravo preko njih otvara pravi pogled na tamnu 

suπtinu druge strane. 

Zato bih prvo ∑ o Baπti. 

Nastala godine 2000, kada su svi zastori bili spuπteni, i sve 

veÊ zamraËeno i pokopano, viπe no πto je ∆eliÊ ikada mogao 

pretpostaviti, slika ovog rajskog vrta, Ëistog u svojoj vitalistiËkoj, 

skoro radosnoj artikulisanosti, neka je vrsta visoko znaËeÊeg kontrapunkta. 

»udesno lepa kuÊa, ona iz PoËitelja, sva u ozarenju, svojim 

skladom, otvorenoπÊu, sjajem okuplja okolne zgrade na naËin 

“roappleaËki”, u harmoniËnom susedstvu i prisnosti. Ovoj zdruæenosti 

prikljuËuje se drveÊe, raznoliko, posuto pticama, neuznemirenim, 

ukljuËenim u isijanje blagosti bosanskog pejzaæa. Prizor 

je dopunjen isto tako blagim i nevinim brdima, retko inaËe 

kod Dragulja liπenim skrivenih loπih slutnji. I brdski put ne vodi 

u mrak nepoznatog, veÊ, Ëini nam se, u neki sliËan plemeniti 

predeo. Baπtenska staza u prednjem planu kao da svojom belinom 

doziva neπto πto smo Ëitali: da je svaki put potraga za istinom 

i mirom, da nije beg od sebe, odvajanje, veÊ usmerenje ka 

nekoj drugoj destinaciji koju oseÊamo kao svoju. Uz nju se kreÊe, 

rekli bismo jedino na ovoj grafici, Ëovek okrenut licem a ne leappleima, 

uspravnim, delatnim hodom, neoptereÊen slutnjom i zaziranjem 

od poπasti. 

U srediπtu prednjeg, vedro ruæiËastog plana ∑ joπ jedno 

rascvetalo drvo, æivotvorno, darovalac ploda, hrane i moguÊe 

staniπte za ptice ∑ one koje je Ëovek jednom umeo da razume kao 

uzviπeno stanje biÊa. Raskoπ njegove razgranatosti precizna je, 

jasna, suprotna skupnoj neraπËlanjenosti gornjeg voÊnjaka. Pomiπljamo 

na stablo iz Kur’ana, simbol raja, ili na drvo koje je 

simbol dinamiËnog æivota zbog svoje sposobnosti neprekidnog 

obnavljanja. 

Jesu li komadi stene i krtiËnjaci ometanje ove dobre, plodne 

strane postojanja na toploj osnovi? Ili samo mala zadrπka u zra- 

Ëenju edenskog? Da li je tamna neraπËlanjenost voÊnjaka, svakako 

potrebna iz likovnih razloga, i nagoveπtaj moguÊeg dejstva druge 

strane? PitaÊemo se sve dok nas ne opomene na fonu bledog, 

blagog planinskog lanca, uz tvrappleavu (koja je zatvaranje ali i skloniπte) 

jedno malo drvo. Samo. Krivo. Ljupko. Kao cvet. Baπta bi 

mogla biti u vizuri ovog slikara nenaklonjenog rajskim predelima 

407

408 

onaj hortus deliciarum iz snova, onaj vrt slasti koji nudi radosti 

æivota ∑ moæda jedina prava radosna slika u Draguljevom opusu. 

Sa Imanjem (1980) veÊ nije tako. Ova bi grafika, onim delom 

koji je nosilac znaËenja i imena, mogla biti takoapplee varijanta 

edenskog æivota ∑ svedenog na elementarne sastavnice i vidne 

njihove znake, ali ne i svojom celinom. Pred nama je joπ jedna 

divna kuÊa bosanskih predela, kuÊa koja moæe biti sve πto joj je 

Ëovek vekovima pridavao: srediπte sveta, simbol utoËiπta, zaπtite, 

majke, otvorena suncu na izlasku, baπlarovski simbol unutraπnjeg 

biÊa. Prozorski niz neπto drugaËiji nego na kuÊi u Baπti, 

izlomljen, i on otvoren vazduhu, svetlosti i sposobnosti primanja 

∑ predstavlja onu neophodnu sponu izmeappleu unutraπnjeg æivota 

individue i spoljnjeg okruæenja koje je Ëovek uvek æeljan da 

potËini sebi. »udesna spona: niz malih belih pravougaonika ∑ 

zavesice na prozorima ∑ nagoveπtaj otvorenosti i prisustva, neka 

je vrsta dozivanja sa kestenom, drvetom koje, po jednom poetiËnom 

predanju, upija nebesku rosu. Æivot onih koji su nastanjeni 

u kuÊi i koji svojim malim zastorima daju najreËitiji znak 

o svome prisustvu, o æivotima koji se iza njih odvijaju, izjednaËuje 

se, ili povezuje, sa æivotom stabla koje se uvek obnavlja, kao i 

æivot iza prozora. Ono πto je u kuÊi unoπenje malih znakova æelje 

za ulepπanjem okruæenja, to su u vrtu raskoπni beli cvetovi, zenitni 

Ëas stabla, i beli kameni krug oko njega. Savrπenstvo kruga, 

nepodeljenost, jedinstvo, celokupnost, ali i dobrota, opstanak ∑ 

sve se to evocira ovde, “stavljanjem jednog pored drugog”. Krug 

zatvoren u sebe, kuÊa zatvorena u sebe, i nagoveπtaj plodova i 

radosti obnove. Joπ jedan edenski pogled i rajski Ëas, ne samo 

zbog rascvetalog drveta u srediπtu veÊ i zbog povezivanja sa ljupkim 

obrisima i razigranoπÊu tamnoga πumarka i linijama njegovog 

vedrog spajanja sa zavesicama i kestenom. Vedrini se naglaπeno 

prikljuËuje najjaËi beli potez zaËaranog imanja, kaldrma 

koja ne deli veÊ se obavija oko njegovih delova, okruæuje gotovo 

interuterinski u trouglasto-obloj svojoj dominaciji. Na njoj su 

atributi Ëovekovog povoljnog trenutka, odmora za stolom i na 

klupi, njegova pomagala, korito, lestve, daske, i ∑ prijatelj i pratilac 

svih Emirovih prikazanja ∑ konj. A oni kojima je sve ovo 

podreappleeno nisu samo u kuÊi, napolju je onaj poluskriveni par, 

koji tu ostaje, u uterusu ljudskog blagodatnog æivljenja i zatvorenoj 

slobodi. Naravno da tu mora biti i male nepoznanice ∑ 

dve forme u prednjem planu, nemirna (kruæno kamenje) i mirna 

(beli pravougaonik), jedna pored druge, koje za mene, koja nisam 

osoba prvenstveno likovne percepcije, moraju imati i neko 

drugo znaËenje koje ne umem da odgonetnem.

KuÊa na bregu (1986) poseduje samo jednu sponu sa Imanjem ∑ 

kuÊu okrenutu suncu na izlasku i svetlost na zadnjem planu slike. 

I ovo je kuÊa koja bi mogla biti utoËiπte, i ona doziva svojim 

“malim” odlikama lepπu stranu postojanja, uz prozore sa zavesicama 

i saksijom za cveÊe, Ëini nam prisnijim lestvice, bure, 

daske oslonjene na kuÊni zid, petla, ali i belu mrlju na krovu ∑ 

otvor za ognjiπte. Ognjiπte, srediπte koje zbliæuje toplinom i svetloπÊu, 

oliËenje æivota koji se podræava i πiri. Sve ostalo odlazi u 

drugu zonu ∑ poguren Ëovek u dvoriπtu, okrenut kao i obiËno 

leappleima. Reka uz kuÊu graniËni je pojas izmeappleu dobrih, osvetljenih 

pojedinosti æivota i druge obale u podnoæju brda koje zatvara vidik 

i, moglo bi se reÊi ∑ da nije obasjanih vrhova ∑ kao da krije pretnju 

zatvorenosti i tamne nejasnosti. Ovako, upravo zahvaljujuÊi osvetljenim 

vrhovima sa kojima se belina kuÊe dodiruje ∑ uspostavljena 

je ravnoteæa koja istovremeno potiskuje nejasnu zatvorenost druge 

obale ali i podseÊa na uvek prisutnu suprotnost edenskom krajoliku. 

Ova se grafika moæe smatrati i svojevrsnim uvodom u ciklus 

slika u kojima dominira zatamnjena strana, gde ravnoteæe nema, u 

apsolutnoj ili delimiËnoj podeli ∑ pre svega imam u vidu Rano 

proleÊe (1998) i Hamala (1996). Teπko mi je objasniti zaπto se u sastavnicama 

prednjeg plana Ranog proleÊa, koje su iste kao i na 

grafikama πto se vide u edenskoj svetlosti ∑ drvo, bicikl, par, ptice ∑ 

ne oseÊa ista poruka. Je li to zbog priguπenije svetlosti koja evocira 

viπe zimsko zamiranje nego svetlost proleÊa, uza sav blagi poËetak 

cvetanja na jednom drvetu, ili je pak to zbog drugog plana kojim 

dominira Êuprija sa dva razliËita oka i “neutralnim” brdima ∑ πto 

ne otvaraju niti zatvaraju bolju perspektivu ∑ teπko je reÊi. 

Hamal na drugi naËin evocira sumorne æivotne okolnosti. 

»ovek hoda dvoriπtem sa svojim oruappleem, konopcem, preko leapplea, 

meappleu tragovima oskudne æivotne priËe ∑ dvokolicom, ponekim 

kamenom ∑ sve oko njega sugeriπe jad i patnju. Ni hamalove 

ruke stavljene na leapplea i znaËenje toga poloæaja koji se oglaπava 

kao Ëovekova podreappleenost viπoj volji ∑ trpljenje jer je tako “dosuappleeno”, 

uteha u pokoravanju ∑ ne menjaju osnovni smisao slike. 

To je sumorni pogled bez ijednog proreza u svetlost, koji ne 

moæe da promeni ili umanji Ëak ni crvena podloga na kojoj je 

sve smeπteno. Naprotiv, ona definitivno okonËava priËu o sku- 

Ëenosti egzistencije. 

Ovim melanholiËnim odazivima dodala bih, kao viπi stepen 

toga tona sve do potpunog zatamnjenja, motiv Ëoveka pred 

tajnom druge obale, jednu od najuzbudljivijih Draguljevih tema. 

Pre svega izdvajam smisaoni triptih Pred brdima, Obala i 

Odlazak V. 

409

410 

Odlasci 

Obala i Odlazak V odgovor su na ovu temu, izvanredan u 

svojoj ekspresivnosti i dubini likovne meditacije. Ovde se odigrava 

jedan sasvim specifiËan proces poistoveÊenja slikara sa idejom 

dela, koju vidim kao govor o pritajenoj drami saznavanja, 

sumnje i poverenja. Mada se u prvi mah Ëini da su obe slike replike 

na temu upitanosti pred moguÊnoπÊu promene i prelaska na 

drugu æivotnu obalu i mada je sliËnost likovne realizacije velika 

∑ postoje tanane razlike koje razuappleuju jedno od presudnih Draguljevih 

promiπljanja Ëovekovog snalaæenja u prostoru i vremenu. 

Tako se u tumaËenju ovog likovnog diskursa nameÊe naporedno 

raπËlanjavanje ovih dveju grafika koje u velikoj sliËnosti i 

naoko malim razlikama produbljuju svoje odgovore. 

Osnovni elementi su skoro jednaki: Ëovek u istom poloæaju, 

pred zidom, zagledan prema drugoj obali, pred moguÊnoπÊu prelaska. 

U prvom trenutku razlikujemo samo razliËite tonalitete, 

zaokupljeni osnovnom porukom. 

Svetla, zamamna voda je pred hodæom na slici Obala. Zid, 

na suprotnoj strani, u sasvim svetlom, skoro belom tonu, omeappleuje 

πumarak rascvetalih kestenova, sinonim Draguljevog edenskog 

krajolika. Ni na jednoj drugoj grafici nema toliko ovog, Ëini 

mi se jedinog, Draguljevog znaka radosti i raskoπi. 

Odlazak evocira Ëoveka zagledanog u nevidljivu, zatamnjenu 

drugu obalu u prividno istom poloæaju, omeappleenog dvama zidovima, 

jednim pravim, kamenim, ispred sebe, i drugim, imaginarnim 

ili stvarnim, od naslaganih brvana iza sebe. 

»ovek pred zidom Obale i Ëovek pred zidom Odlaska podjednako 

su u stanju preispitivanja. Odlazak je suprotan svemu πto 

odreappleuje Obalu. Nema ni reke, ni drugog obalnog zida, namesto 

rajskog πumarka ∑ konaËni mrak, moæda i nepostojanje. Motiv odlaska 

ne moæe se naslutiti, jedino je sigurno da je dovoljno jak ali ipak 

i dovoljno podloæan sumnji. Sumnja je obojila vidik tamnim, ona 

sugeriπe njegovu zatvorenost. Vidimo ruke. Njihova sugestivnost 

jedan je od najjaËih “momenata” slike: ruke su uvek inspirisale 

Ëoveka na razmiπljanje: video ih je kao sposobnost da se uËini, deluje 

i izvrπi, ali i kao simbol snage, vlasti, pruæene pomoÊi i zaπtite, pa 

i delotvornosti u smislu podsticaja i ravnoteæe. U nekim civilizacijama 

stavljanje ruku na leapplea kazuje i podreappleenost boæanskoj volji, a 

spuπtene ruke s dlanovima okrenutim prema spolja sugeriπu zaklju- 

Ëivanje i iπËekivanje, fiziËku dopunu uspostavljanja unutraπnjeg spokoja. 

Ali, ma koliko cela Ëovekova figura odavala stanje smirene kontemplacije, 

crnilo pred njim uliva duboku sumnju u to.

Jesu li figure hodæe na ovim dvema grafikama zbilja identiËne 

kao πto se na prvi pogled Ëine? U crteæu, postavci, u celini 

i mnogim, bolje reÊi gotovo svim pojedinostima ∑ jesu. Ali razlike 

ipak ima, koja se moæe Ëiniti nebitnom, no ona, veoma 

istanËano, kazuje neπto πto se ne bi moglo smatrati beznaËajnim. 

Svakako uslovljena likovnim razlogom, ona ipak sugeriπe odreappleena 

znaËenja koja oseÊamo kao preobraÊanje jednog govora u 

drugi. »ovek na grafici Obala, prema kojoj oËigledno duhovno 

stremi, suoËen je sa preteπkim spoljnim preprekama. Njegova figura 

je tonski priguπenija, koloristiËki manje istaknutih sekvenci. 

Njen donji deo se gotovo gubi i stapa sa celinom. Na grafici 

Odlazak figura je u snopu svetlosti, naroËito ramena. Njihova 

naglaπenost uvek pretpostavlja snagu, Ëesto osnovnu delatnost 

koja Ëoveka odreappleuje. Istaknuta pleÊa u ovoj situaciji stvaraju 

utisak velikog duhovnog napora, moæda i ne samo duhovnog, 

koji oËekuje Ëoveka pred sudbinskom odlukom. Istaknuti su i 

ruke, vrat, πake. Bez obzira πto je to deo svetlosne game, nude 

nam se i nova moguÊa razumevanja. »ak i u skoro istom poloæaju 

πakâ postoji jedna znaËajna razlika. Na grafici Obala desna je u 

relativno mirnom poloæaju, koji ne odaje Ëoveka u grËu, i prekriva 

celu levu, bez vrhova prstiju. Ruka preko ruke, spokoj. U Odlasku, 

leva πaka je gotovo grËevito uhvatila desnu, dva palca kao da su 

u klinËu. Nalik na spremnost za odbranu koju oËekuje. Ili na 

grËevitu koncentraciju, na unutraπnju prepreku. Ili na sputavanje, 

da se ne naËini sudbinsko prekoraËenje. Moæda i joπ neπto. 

I, na kraju, najinspirativniji deo svih upitanosti: tri lista na 

crnoj podlozi. List najËeπÊe predstavlja simbol sreÊe i napretka, a 

sveæanj listova sjedinjenje u istoj radnji i istoj misli, celokupnost. 

Uzmimo tu moguÊnost, veoma prihvatljivu za razumevanje “druge 

obale”. Apsolutno crnilo je ostalo netaknuto iako ga pokrivaju 

listovi divni u svojoj sjedinjenosti sa podlogom i istovremeno 

u svojoj izdvojenosti od nje. Kao da sugeriπu nadu i dobre 

moguÊnosti zatamnjenog prostora ∑ postojanje æivota u predelu 

u kome se svetlost ne vidi, ili je uopπte i nema, i to æivota raskoπnog, 

jer ovakva tri lista mogu postojati samo u svetu preobilnog 

rasta æivog. 

Slutnje i godine 1991∑1992... 

PrateÊi lestvicu Draguljevih tamnih znaËenja izazvanih datom 

mu vlastitom unutraπnjom supstancom i sklonoπÊu melanholiËnom 

pogledu, a u poslednjoj deceniji i realnoπÊu jednog u 

411

412 

zlu prenapregnutog istorijskog razdoblja ∑ moæemo tu ravan 

sagledati razliËito, zavisno od ugla iz koga posmatramo. U nedavnom 

intervjuu u kome govori o opπtoj i sopstvenoj nesreÊi za 

proteklih ratnih godina, o erupciji zla koje je buknulo poput eksplozivne 

naprave, na pitanje-konstataciju da “tragedija i zlo nisu 

bili teme vaπih radova”, Dragulj odgovara da je “teπko, uæasno 

teπko izraziti to slikarskim jezikom”. Koliko znam, Dragulj se likovno 

direktno odazvao na kataklizmiËna zbivanja Ëiji je savremenik 

bio samo crteæima potresne ekspresivnosti i visoke tragiËke 

tenzije saraappleujuÊi sa Janjom BeË na knjizi Pucanje duπe, jednim 

od najznaËajnijih svedoËanstava naπeg vremena. Sve ostalo πto 

je u tom periodu saËinio pripada drugom pogledu ∑ posrednom 

govoru, metaforiËnom i simboliËnom. Za ovu priliku izdvojila 

bih tri grafike koje to ilustruju: Dvokolica, Godine 1991/1992... i 

Poplava. 

U beËkom katalogu iz 2001 ∑ nekoj vrsti antologije Draguljevih 

realizacija ∑ suËeljene su, sigurno ne sluËajno, grafike 

Dvokolica i Godine 1991/1992... i Poplava. 

Dvokolica je raappleena 1986, dakle pre moguÊih predviappleanja 

nadolazeÊe destrukcije, a ona to anticipira na naËin toliko upravan 

da je nemoguÊe ostati neuznemiren pred delovanjem podsvesnog. 

Ovu sliku totalne, unutraπnje i spoljne pustoπi nije lako 

preneti na verbalni plan. 

Golo brdo sa hrpom kamenja ∑ tragovima uruπene kuÊe ∑ i 

jedna dvokolica. I to je sve. 

Danas, nakon petnaest godina, tu ogoljenost liπenu vegetacije 

i koloristiËkih razlika, tog MeseËevog pejzaæa, doæivljavamo 

kao uzbudljivu anticipaciju, kao esencijalnu sliku poruπene 

zemlje i jedan od bosanskih predela kojima i poneka preostala 

kuÊa i poneko rascvetalo drvo ne mogu izmeniti uæasnuto lice. 

Pored ove slike u katalogu se, voljom slikara, svakako i samog 

u Ëudu pred vlastitim slutnjama kojih u vreme rada na Dvokolici 

nije mogao biti svestan ∑ nalazi grafika Godine 1991-1992... 

Nju nije teπko verbalno predstaviti, ali samo spolja, jer je njena 

snaga u onome πto stoji iza verbalnoga. Na velikoj crnoj povrπi 

i, u odnosu na nju, relativno uskoj beloj ravni nalaze se samo tri 

“predmeta”: preseËen, ili pukao kamen, postraniËno osenËeni 

vodomer i obliËje goluba u letu. Na reljefu zatamnjeno-belog kamena 

moæe se prepoznati skelet goluba. I niπta viπe. Kamen u 

ovakvoj postavci, i nekoj vrsti nedodirljivosti, izgubio je znaËenja 

koja mu se inaËe, u raznim predanjima, pridaju: on nije viπe 

statiËan aspekt æivota, niti je moguÊi simbol zemlje-majke, moæda 

samo doziva komemorabilnu objavu, jer, verovao je Ëovek,

izmeappleu duπe i kamena postoji neka veza. Ali uplela se ovde na 

posredan, gotovo tajanstven naËin, veza sa vodom, ne samo zato 

πto je Ëovek povezivao kamen i vodu, niti jedino stoga πto je 

slikar slutio ubrzo nastalu Poplavu. Na vodomeru u senci kamena, 

postavljenom sasvim po strani, ispisane su godine naπe straπne 

decenije. I treÊi sauËesnik ove alegorije, golub, simbol je ljubavi 

i, posebno u islamu, simbol anappleela i besmrtnosti. »udesni 

crteæ goluba, u svoj njegovoj raskoπnosti i lepoti oblika i léta, 

svakako je srediπte ovog jedinstvenog ratnog prizora, u kome bi 

golub ostao jedini glasnik æivoga. Sve ostalo bilo bi kamen. Onaj 

kamen iz predanja πto miriπe na Ëoveka. 

Grafika Poplava iz 1995, godine kraja rata u Bosni, neka je 

vrsta poslednje reËi, zasad, o tragediji bosansko-hercegovaËkoj. 1 

Opπte mesto ∑ da je voda izvor smrti koliko i izvor æivota, da 

razara koliko i stvara ∑ znatno se proπiruje u ovoj likovnoj zamisli, 

kao da sledi razmiπljanje o vodi smrti, koje provalu voda smatra 

simbolom velikih nedaÊa, pustoπenja i gutanja, i onog veoma 

vaænog za znaËenje ove slike koje potiËe iz judaistiËkog predanja 

∑ da se smrt jednog istorijskog razdoblja moæe uporediti sa 

potopom, jer on simbolizuje iπËeznuÊe, brisanje: jedno doba nestaje, 

drugo nastaje. Zato se i pitamo æeli li umetnik da oglasi nestajanje 

jednog vremena, iako zna da je ono koje nastaje nedostupno 

njegovom pogledu, oseÊajuÊi samo da voda briπe istoriju. 

No on sad nema prostora u sebi za spoznavanje vode koja uvodi 

biÊe u novo stanje, kao “simbol nesvesnih energija, bezobliËnih 

sila duπe, tajanstvenih i nepoznatih motivacija”. On stoji, kao i 

Ëovek, pokrivene glave, uæasnut pred potopom koji je odneo 

njemu znan æivot, znake vekovnog postojanja i Ëovekovih dobrih 

namera, nade da Êe umilostiviti nebo gradeÊi sebi staniπte za 

razgovor sa njim. Ipak ∑ pitamo se da li je ova slika samo rekvijem 

za nestale ili je umetnik ipak, u bilo Ëemu, ostavio moguÊnost 

za nadu u neuniπtivost æivota. 

Voda je poplavila sva obeleæja zajedniËkog postojanja, razli- 

Ëitosti u sliËnosti kao osnove æivota koji je trajao. To uniπteno 

zajedniπtvo oglaπavaju potopljene crkve, pravoslavna, katoliËka, 

katedrala, jevrejska, turbe, viπegradska Êuprija i mostarski most. 

A πta je ostalo na obali? »ovek pokriven svojim jadnim haljetkom, 

viπe zbog uæasa pred nemoguÊnoπÊu da bilo πta drugo vidi, 

ili da time smanji prostor koji mu je pred oËima ∑ nego zbog 

vode (kazne) koja se sliva na njega. I onaj htonski pas, i vodomer 

sa ispisanim ratnim godinama i nekoliko kamenova. Nema 

mosta koji omoguÊuje prelazak s jedne obale na drugu, nema 

hrpe kamenja koja bi, po islamskom predanju, udruæivanjem 

1 Govorim samo o 

grafikama. Izuzimam 

crteæe za Pucanje duπe. 

413

414 

slabih duπa kamiËaka, postala velika duhovna snaga. A pas, olinjali, 

mrπavi, izgladneli, otvorenih Ëeljusti, i on u nekom pohodu 

ili bekstvu? VodiË kroz noÊ smrti? On koji, opet po islamskom 

kanonu, poseduje 52 obeleæja ∑ polovinu svetih, polovinu appleavolovih. 

Neka ovde bude jedno ∑ tumaË æivima da ispituju mrtve. 

Ali uza sva tamna znaËenja i odsustvo ijedne druge boje u 

likovnoj koncepciji, moæda ipak moæemo pronaÊi dva razliËita 

znaka. Breæuljke u pozadini i ∑ mesec, koji kao da leæi na samoj 

vodi-poπasti. On, ovde gotovo deo poplavnih voda, nadznak 

nesreÊe, veÊim delom zatamnjen, sa jedino svetlom blagom luËnom 

linijom svoga srpa, opominje nas na najveÊu ærtvu nabujale 

nesreÊe ∑ muslimanski etnos. Simbolika meseca je jedna od 

najrazuappleenijih: sugeriπe, pored ostalog, da i mrtvi postiæu novi 

vid postojanja. Tokom tri noÊi, mesec kao da je mrtav, on nestaje, 

da bi se ponovo pojavio i sve jaËe sijao. Zato je, valjda, i 

shvaÊen kao simbol preobraæaja i rasta, sinonim bioloπkog ritma. 

Njegovo dvoznaËno postojanje: kao imenovanje ærtve i pomen 

mrtvima, i kao simbol revitalizacije, stvaralaËkih snaga æivota ∑ 

omoguÊuje da poruku ove slike ne shvatimo jednoznaËno, i otud 

nam se otvara moguÊnost da mesec poveæemo sa breæuljcima u 

pozadini, za koje je, i u likovnoj strukturi slike, upravnije vezan 

nego za simbole uniπtenja. 

Dihotomija meseca 

Mesec Poplave, sa svojom dvoznaËnoπÊu, pobuappleuje me da se 

joπ jednom vratim viπedimenzionalnoj grafici MeseËeva mena iz 

1998, koja me je prethodno privukla motivom kruga, a sada mi 

se ukazuje kao moguÊnost dvostranog znaËenja slike. Zanimljivo 

je koliko ovaj sugestivni, sveprisutni kosmiËki simbol, veoma 

blizak Dragulju, i sve njegove simboliËke funkcije koje Ëovek 

oseÊa, vidi i tumaËi, mogu da deluju na unutraπnja kretanja likovnog 

iskazivanja. Ono je zasnovano na dihotomiji iz koje 

proistiËe sloæena priroda ovog “MeseËevog pejzaæa”. Kada 

MeseËevu menu tako imenujem, ne mislim samo na zasutost prizora 

meseËevim diskom iako to proizvodi visok likovni efekat. 

Imam u vidu unutraπnji proces ponikao verovatno u nesvesnom, 

koji je gusto naseljeni predeo uËinio zonom hladnom i zatvorenom 

πto izaziva asocijaciju na beæivotnu planetu. 

U pokuπaju da konkretizujem doæivljaj, izneÊu duboko liËnu 

interpretaciju, svesna rizika i pred slikarem i pred onima kojima 

je likovnost struka. SimboliËnu povezanost i uslovljenost Dragulj

je izrazio tako πto je “MeseËev pejzaæ”, uokviren zidom izdvajanja, 

uokvirio joπ jednom ∑ belom, πirokom cestom koja sugeriπe 

pouzdanost, nepromenljivost, slobodu za Ëovekove delatnosti. 

Kao malo koji, moæda nijedan Draguljev prostor, ovaj je naseljen 

ljudima u poslu, u kretanju ka nekom delotvornom cilju, sa pratiocima 

i pomoÊnicima ∑ konjem, senom, sanducima, pruÊem. I 

ponekom pticom. Kao uvek, sve su ljudske figure okrenute posmatraËevom 

pogledu leappleima, spuπtene glave, πto ovde ima i 

posebno konceptualno dejstvo. Niko nije zagledan u naseobinu, 

svi deluju kao ljudi iz nekih drugih predela koji ovde svraÊaju i 

verovatno i ne vide ono πto vidimo mi. Dva razdvojena, naporedna 

“mesta radnje” ∑ u vezi i uslovljenosti, i u potpunoj samostalnosti. 

Poput dva nebeska tela Ëija nas veËita povezanost i razdvojenost 

toliko inspiriπu. 

MelanholiËni pojmovnik 

Konjanik 

Teπko se mogu udaljiti od stiπane unutraπnje tenzije 

Draguljevih slika a da se ne suËelim sa dvema grafikama iz 1995. 

i 1996 ∑ Konjanikom i Konjanikom s pticom. Vidim ih kao joπ 

jednu, izuzetno impresivnu realizaciju Draguljevog melanholiËnog 

pojmovnika. Slikar ukljuËuje nov mozaiËni komad u svoju 

globalnu sliku Ëoveka uvek samog i uvek ugroæenog, i onda kada 

je u neprobojnoj tmini i kada je u dnevnom prostoru nastanjenom 

ljudima kojih nema. Obe grafike mogu se razumeti i tuma- 

Ëiti dvojako: i kao vanvremenski, opπtesimboliËni likovni govor 

i kao koncept vezan za vreme kataklizmi naπeg prostora. Poπto i 

sama mogu da ukljuËim obe moguÊnosti, otvoriÊu i jednu i drugu. 

Utoliko pre πto mi se Ëini da one i treba da budu suËeljene 

jer su umnogome komplementarne. 

I Konjanik i Konjanik s pticom jesu, ili mogu biti, veoma posredne 

priËe o Ëovekovoj samoÊi i ugroæenosti. Teπko je reÊi ko je 

fundamentalnije sam ∑ konjanik koji odlazi u noÊno crnilo ili 

onaj na dnevnoj svetlosti. Obe su slike dramatiËno lepe i uzbudljive. 

Ako prihvatimo tumaËenje da je konj ono najplemenitije 

πto je Ëovek stekao, da se razlikuje od drugih æivotinja i da je njegova 

sudbina neodvojiva od Ëovekove, biÊe nam blisko i zaklju- 

Ëivanje da su konj i Ëovek u izuzetno istanËanoj igri sa bezbrojem 

moguÊnosti. NoÊu, kad jahaË ne vidi, konj je vidovit i vodiË; 

on tada upravlja, jer samo on moæe proÊi nekaænjeno kroz tajne 

415

416 

nedostupne razumu. Danju ∑ ponesen snagom trke, konj galopira 

naslepo a jahaË pazi, πirom otvorenih oËiju, da konja ne zahvati 

strah i vodi ga prema odreappleenom cilju. 

TumaËenje Æana Loda da je konj “skup znakova ... zupËasta 

crta koja znaËi vibraciju”, povelo me je da ove dve likovne interpretacije 

upravo tako i razumem, verovatno ne kao vibraciju o 

kojoj Lod govori, nego kao izuzetno prijemËivo vibriranje crnog 

i crvenog na grafici Konjanik, kao i dva polukruga ∑ Ëovekovih 

leapplea i konjskih sapi ∑ koji su u titravom susretu sa belom vertikalom 

moguÊe kuÊe ili zida. Tome dodajem odnos dominantno 

crnog sa svim znaËenjima koje ono nosi, a koja su osnovna tema 

ove slike, i svega Ëime zraËi spojena, dvodelna, figura jahaËa i 

konja, odajuÊi Ëovekovo poverenje u prelepu æivotinju jer zna da 

Êe ga dovesti gde treba, iako se neizvesnost ne moæe potisnuti. 

Ne umanjujem ni vibrantni dodir beline vertikale zida i beline 

jahaËevih leapplea koji moæe znaËiti i vezu koju Ëovek napuπta da bi 

otiπao u nepoznato. JahaË svojim dræanjem sugeriπe sigurnost, 

poverenje u upravljanje konja, njegov instinkt i intuiciju. TaËnija 

odrednica se ne bi mogla naÊi ∑ slika upravo treperi od moguÊih 

tajnih ili bar nedokuËivih znaËenja, od nesporazuma koje 

sreÊemo kao sam sukus ove zatvorenosti i zatamnjenosti, Ëvrstog 

saveza Ëoveka punog pouzdanja i konja u svoj njegovoj profinjenosti, 

jednostavnosti, strogosti i savrπenoj uravnoteæenosti. 

“Kao da lebdi u rukama jahaËa”, rekao je uz to Valeri. Upravo je 

tu deo onog veËitog tananog sadejstva, igre poverenja i velike 

naklonosti. Ova je istanËanost prenesena na celinu znaËenja 

Konjanika i na sve likovne odnose koje sliku stavljaju u sam vrh 

grafiËke umetnosti. 

Konjanik s pticom drugaËija je ravan ovoga spoja, druga moguÊnost 

zajedniπtva ∑ ona dnevna, na putu iz senke ka svetlosti 

izlazeÊeg sunca, ona u kojoj je konj simbol Ëovekove mladosti, 

snage, stvaralaËke moÊi. Konj lako prelazi iz noÊi u dan, povezuje 

suprotnosti koje se neprekidno ispoljavaju, on je æivot i stalnost 

u nestalnosti æivota i smrti. 

Ovoga puta, sinonim æivota je soko koji otvara pobedniËku 

dimenziju, nadu u svetlost. Usamljeni jahaË sa sokolom na ruci 

oglaπava nadmoÊ i pobedu, bilo da su one veÊ postignute, ili da 

tek treba da se dogode. Usponski simbol, soko, oglaπava pobedu 

koja se podjednako moæe ostvariti na fiziËkoj, intelektualnoj i 

moralnoj ravni, jer soko, kralj ptica, oko je koje sve vidi. 

Slika sugeriπe lako prelaæenje konja iz noÊi u dan i povezivanje 

suprotnih moguÊnosti. Prelazak iz senke u svetlosnu zonu lak 

je i spokojan. Konjanik, oËigledno u stanju poviπene koncentracije

i izuzetno harmoniËnog spoja sa æivotinjom, u pohodu je ka boljem, 

obeÊavajuÊem predelu, skoro ozarenom. On povezuje naspramne 

ruπevine i desni zid, ostatke graappleevine, i levu stranu, dve 

tople kuÊe sa Draguljevim edenskim znakom ∑ kestenom u cvatu. 

PrivlaËno je joπ jedno moguÊno tumaËenje: grafika je nastala 

1995, godine kraja rata u Bosni. Brdo u zadnjem planu je, po 

slikarevom svedoËenju, deo Sarajeva. Moæemo li, i smemo li, pogotovu 

posle prethodnih interpretacija, sliku videti i kao odazivanje 

na neposrednu proπlost? Suprotnosti, leva i desna strana sa 

naspramnim delom, mogu govoriti o iπËezlom æivotu koji je tu 

nekada postojao, ali i o æivotu koji se saËuvao i koji Êe se nastaviti. 

O moralnom pobedniku koji ide da objavi pobedu i oglasi 

obnovu sruπenog grada, kojeg na slici nema, jer ga zaklanja, 

nagoveπtavajuÊi buduÊu svetlost revitalizacije, blisko nam, toplo 

i jedva naseljeno brdo. Moæemo li i smemo li tumaËiti sliku kao 

odaziv na “istorijski trenutak”, ili je umetnikov govor vanvremenski, 

nastao u æelji da svedoËi o délu veËitog ciklusa æivota? 

Oba bi se razumevanja mogla obrazloæiti. NameÊe mi se da nastavim 

putem kojim sam poπla: Konjanik je nastao godinu dana 

posle Konjanika s pticom i obrazovao sa njim izvrstan diptih. 

Grafike se nisu, reklo bi se, naπle jedna pored druge samo iz likovnih 

razloga. Obe su, ovako postavljene, dobile novu smisaonu 

dimenziju i zaokruæile celovitost ovog jednog, bitnog, 

znaËenja. U svakom sluËaju, mogli bismo im, da se ne ogreπimo 

ni o jedno od dva osnovna znaËenja, prikljuËiti devizu renesansnih 

πtampara uz amblem sokola: 

Post tenebras spero lucem. 2 

Leapplea, πake, lice 

Telo na Draguljevim grafikama nije hriπÊanski dijaboliËni 

aktivizam, niti se predstavlja u svojoj krhkosti i prolaznosti, 

pogotovu nije protivnik duha; ne samo to, ono je njegov verni 

pratilac, izraz i provodnik htenja, ono sudeluje u mraËnim stranama 

duha ali i u njegovoj svetlosti. Telo kazuje svu Ëovekovu 

dihotomiËnost i razuappleenost. Ono je medij slikarevog govora o 

sloæenosti i raznostranosti postojanja. 

Ljudska figura je na Draguljevim slikama najËeπÊe okrenuta 

leappleima. Ne samo zato πto Ëovek u pejzaæu mahom nekud odlazi. 

I kad je tu ∑ u baπti, na imanju, poslujuÊi, uz kuÊu, on nam je 

retko okrenut licem. Leapplea zamenjuju sve: mistiku i nemi govor 

lica, inteligenciju, emotivnost. Leapplea kazuju Ëovekovu svetlost i 

2 Posle tmine nadam se 

svetlosti. 

417

418 

senku, koncentraciju, upitanost, melanholiju, nedostupna reπenja 

i ∑ trpljenje. Ona otvaraju sve nijanse celokupnosti habitusa 

i raπËlanjuju njegove bezbrojne izraæaje, razlaæu sloæenost sudara 

naπeg opstanka. Izraz leapplea je jedinstven fenomen ovoga slikarstva, 

i to je jedan od motiva koji se ne zaboravljaju. Kao da Êemo 

uvek videti Ëoveka zamiπljenog pred brdima, ili pred drugom 

obalom kojoj teæi i strahuje od nje, posebno onog koji se odluËio 

da ode verujuÊi i ne moguÊi da poveruje da Êe savladati tamu nepoznatog. 

Pogotovu nam se uvek vraÊa oËajnik pokrivene glave 

pred poplavljenim æivotnim zbirom. Ali i Rembrant pred πtafelajem, 

i savrπenstvo leapplea konjanikovih. »esto sam razmiπljala o 

ovom fenomenu pokuπavajuÊi da odgonetnem njegov unutraπnji 

smisao. Uvek mi se Ëinilo da sam na pragu odgovora, mada 

ga nikad nisam naπla. 

Nepoznanice su i πake, snaæni akteri ovih likovnih postavki, 

i kad su deo figure i kad su jedini “junaci” minijatura. ©ake Ëesto 

najreËitije sugeriπu slikarevu poruku: hamalova ruka na leappleima 

ili ona Ëoveka pored natovarenog konja u bosanskom predelu 

jaËe no njegov korak i telo u pokretu iskazuju preteπku svakodnevicu 

i spokojno trpljenje. ©aka pokriva Ëovekovu celinu: ona 

je njegovo oruapplee i njegov govor; sredstvo odræanja i srediπte 

muka. Ukrπtene πake Ëoveka pred brdima i hodæe na grafikama 

Obala i Odlazak V imaju takvog udela ne samo u ekspresivnosti 

figure nego i u dramatiËkoj tenziji slike da, verujem, ove kompozicije 

bez njih ne bi bile ono πto jesu. Ali poπto su πake nekad 

i jedini likovni subjekt, mogle bi se raπËlaniti u svojoj ekspresivnosti 

i znaËenju upravo u skupnoj jedinstvenosti u kojoj su date, 

recimo, u Rukama iz 1989. 

Ruke u Draguljevom viappleenju nisu poznati simbol vlasti i 

nadmoÊi, Ëak su manje nosioci sposobnosti da se deluje a viπe 

oznake ravnoteæe i “produæetak duha”. To su one ruke-sinteze o 

kojima se Ëesto govori, pasivne po onome πto sadræe, aktivne po 

onome πto mogu dræati. Uvek su u smirenom, opuπtenom poloæaju, 

opruæene pa time i pruæene. Brane se spokojem i deluju podatno. 

Nisu odbrambeno sredstvo, pogotovu ne napadaËko. Zatvaraju 

krug sa telom, sa celinom fiziËkog biÊa, ali i sa duhovnim 

likom. Kada su neposredno opuπtene, deo su organske celine 

kojoj pripadaju, isto onoliko koliko nisu odvojene ni od okruæenja. 

OseÊamo ih kao izraz Ëovekovih unutraπnjih pobuda, njegovih 

dobrih namera i visoke koncentracije. Najviπe onda kada 

su udruæene, preklopljene, pruæene jedna drugoj kao potpora, 

ojaËanje. U ispruæenom dlanu vidimo upuÊenost drugome, tako 

retku na ovim slikama gde je junak usamljeni, nekomunikativni

Ëovek, neprikosnoven upravo u svojoj usredsreappleenosti i osuappleenosti 

na samost. Ako bismo na frizu-kvarti Ruke pokuπali da 

raπËlanimo znaËenje koje poloæaj ruku moæe da sugeriπe, odnosno 

okrenutost dlanova prema spolja (samo su jedne ruke okrenute 

spoljaπnjom stranom πaka) ∑ mogli bismo to osetiti opet 

kao “dobru stranu” ∑ kao otvorenost, neagresivnost, odsustvo 

grËa, dodir sa spoljnim svetom. I viπe od toga: kao suπtinu opπtenja: 

πaka je tu posrednik, prijemnik, odaπiljaË, sredstvo, oruapplee, 

tumaË. Celina dobre strane ljudskog: poziv na razumevanje i 

saradnju. ©ake nisu pretnja nikome i niËemu. 

Lica su jedva prisutna na Draguljevim slikama, iako znamo 

da se upravo licu pridaje najveÊi znaËaj u otkrivanju individue, 

da se njime prikazuje unutraπnje ja, njegov najæivlji, najosetljiviji 

deo, da ono odaje neuporedivo viπe nego sve ostalo telesno, da 

simbolizuje evoluciju æivoga biÊa od tmine prema svetlosti. Draguljeva 

posebnost je upravo u tome πto po ekspresivnosti, zra- 

Ëenju, poruci, stavlja lice na istu ravan sa ostalim delovima Ëovekovog 

habitusa, onim koje on oseÊa nosiocima unutraπnjeg 

govora vrednosti i pobude. Na zbirnim grafikama, kao i na slikama 

koje fiksiraju spoljnja zbivanja, Ëovekovo lice je jedva vidljivo, 

bez raπËlanjenog izraza. Tako je i kod dvoje zaljubljenih koji 

Ëesto proviruju iz nekog ugla i obasjavaju svedene eksterijere, dajuÊi 

slici pojaËan lirski, ekspresivni akcenat (Rano proleÊe, Crvena 

avlija, MeseËeva mena, Imanje). 

No lice kao posebna tema, u kombinovanoj portretskoj tehnici, 

i te kako postoji na nekoliko izuzetnih grafika. Govorim o 

Devojci s golubom, Devojci i petlu i nadasve Zagrljaju (ovu grupu 

razlikujem od sjajnih portreta Direra, Rembranta, Goje i Dalija). 

Ne umanjujem izuzetnost lica devojke sa golubom i njegovu 

izvrsnu kompozicionu sjedinjenost sa ostalim elementima slike 

(Kalemegdan, savska obala, konjanik, mali i veliki golub, neËije 

i niËije ruke) i savrπenstvo samog tog lika ∑ ali dajem neku vrstu 

prednosti sloæenom i, okviru Draguljevog koncepta, sasvim posebnom 

Zagrljaju, gde lice æene isijava spajanje duhovne i Ëulne 

ljubavi. Uzbudljivost generiπe likovni izraz radosti sjedinjenja, 

apsolutne predanosti i utonuÊa u sreÊu. Kompozicija ima tri aktivna 

subjekta: lice æene, leapplea muπkarca, æenine ruke. Povezanost 

æeninog lica i njenih ruku artikuliπe æensko naËelo zaπtite, radosti 

predavanja i uzimanja, introvertne Ëulne omame, neku 

vrstu izraza ljubavne egzaltacije sliËne religioznoj. Kao da nam se 

ukazuje lice madone u dodiru sa Bogom. Æena sa Draguljeve slike 

emanira “svetost” Ëulne ljubavi, spoj duhovnog i Ëulnog doæivljaja. 

Njeno lice jedno je od najekspresivnijih koje znam upravo 

419

420 

zbog tog ekstatiËnog stanja koje je preneseno sa izuzetnom 

snagom transponovanja æudnje u duhovni spokoj. ©ake devojke 

su produæen efekat ovog preobraæaja. One, ne suviπe æenske, 

mogu Ëak izgledati kao ruke moÊi, pa Ëak i vladanja u njegovoj 

moguÊoj dijalektiËkoj suπtini. Idealna predanost i prepuπtanje, 

iako oliËenje pasivnog, preobraÊaju se u izraz dominacije. »ovek 

je utonuo u æenu ostvarujuÊi se, æena ga je prihvatila svojim 

darom, svojim licem, svojom tajnom. Njenu skrivenu snagu dovrπile 

su ruke, jer su one smisao ljubavi i identifikacije. Njegovo 

lice, koje jedva da je vidljivo na slici, utonulo je u sjaj æenskog 

predavanja. On je u poznatoj prisutnosti s leapplea, koja, mora se 

dodati, za Dragulja nije subalterna pozicija. Istina, ko bi smeo 

tvrditi da je ovo oseÊanje odnosa polova i autorovo. Junak 

Draguljevih slika je taj mahom leappleima okrenut muπkarac ∑ on je 

srediπte slikarevog melanholiËnog pogleda ∑ kazujuÊi svu 

mukotrpnost svoga æivljenja i ugroæavajuÊi zbir svoga uvida. 

Jedino je u Zagrljaju, u ovom izuzetnom iseËku univerzalne ljudske 

priËe, muπkarac okrenut sreÊnim leappleima da tako kaæem, daleko 

od razmiπljanja koje ga je uvek predstavljalo spuπtenih ili 

pravih ramena, optereÊenih unutraπnjim pritiskom. U Zagrljaju 

njegovih ruku nema, ramena su mu obgrljena rukama æenske 

zaπtite i potpore, a on je sav u predavanju onom jedinom πto 

moæe biti protivteæa okruæenju, izriËuÊi tako svoju priËu o ljubavi. 

Koja je, rekla bih, i slikareva Ëeænja za njom. 

Golubovi, tema parova. Samost i dvojnost 

Kao deo te Ëeænje vidim i trajni Draguljev motiv, neku vrstu 

njegovog amblema koji prati bezmalo sve slikareve teme ∑ 

obliËje goluba, tog univerzalnog pojma ljubavi i moguÊe nesamoÊe. 

Na Draguljevim slikama svi su sami: ptice, psi, insekti, 

vilini konjici, konji, Ëovek. Golubovi jedino nisu: uvek u doticaju, 

u meappleusobnoj teænji. »esto u usmerenom zajedniπtvu, kao da 

izviappleaju put onome jednome, raskoπnome. 

Ne znam πta je podloga æive privlaËnosti koju Dragulj oseÊa 

prema golubovima. Verujem da postoji Ëisto likovna ali i ona iz 

drugih projekcija. Za grafiËara je, sigurno, likovna spektakularnost 

ove ptice raskoπnog zamaha velika. Ali verujem i u simboliËku 

podlogu, prenesenu ko zna kojim putevima. U mnogim 

predanjima, a ponekad i u naπoj svakodnevnoj simboliËkoj svesti, 

golub je, osim sinonima ljubavi, i simbol Ëistote, mira i slobode, 

sublimacije nagona i prevlasti duha. Njegova krila se tumaËe

kao sudeoniπtvo u boæanskoj lepoti, a u nekim religijskim slikama 

duπa koja se pribliæava svetlosti prima oblik golubice. 

Svakako je nemoguÊe sve ovo ubrojati u potencijalne podsticaje 

a joπ manje u precizne zamisli slikara, ali isto tako ne 

moæe se iskljuËiti ni moguÊnost posrednih prenoπenja koja se 

transponuju u nesvesne impulse. A i da nije toga, tajnovita komunikacija 

golubova moæe biti izuzetno privlaËna jer je iznijansirana, 

zavodljiva u svojoj izraæajnosti, a golub je kao lik ptice i 

po snazi evokativnosti jedinstven u ptiËjem kraljevstvu. Golubovi 

su pouzdani sauËesnici Draguljevog tajnopisa, onog njegovog 

dela koji Ëovekovoj usamljenosti i osuappleenosti na patnju nudi 

protivteæu ljubavi. 

Ali odjek ovih znaËenja je daleko sloæeniji. Tema para, evocirana 

s toliko izraæajnosti u likovnim prizorima zbliæenosti i 

spojenosti ne zaustavlja se na predstavama golubova ili muπkarca 

i æene, veÊ otkriva polje naoko marginalnih, svakodnevnih 

znakova naπeg prisustva. »itav jedan svet predmeta, plodova i 

usputnih Ëovekovih pratilaca otvara se Draguljevim “mrtvim 

prirodama”, svet, izmeappleu ostalog, zasnovan na sapostojanju samosti 

i dvojnosti kao baziËnih oblika postojanja. Oni se neprekidno 

prepliÊu, Ëak i onda kada bi se reklo da su potpuno nezavisni. 

Dva predmeta, uvek na izvesnoj udaljenosti, ponekad ista, 

ponekad razliËita, otkrivaju potajne veze. Maline se dozivaju 

dvema stranama vlastitog oblika i razliËitim intenzitetom istog 

kolorita, svojom istoπÊu i jedva uoËljivom razliËitoπÊu, koja je 

toliko diskretna da se moæda tako ne bi mogla ni odrediti. Ali 

maline postoje zajedno. Ne samo zato πto su deo iste vrste æivoga 

sveta, veÊ i zato πto, ovako postavljene, na posredan naËin osmiπljavaju 

æivot koji ne moæe biti sveden na jedno, ma koliko 

slikarevo oseÊanje samosti bilo jako. Teπko je reÊi Ëime se dva 

ploda podstiËu, ali izmeappleu njih se neπto dogaapplea, to oseÊamo iako 

nismo kadri da znaËenje objasnimo. Dogaapplea se i van njih. Jer se 

smisao ovog sa-odnosa, bolje reÊi zbivanja odnosa, proπiruje i 

izvan domena slike, prenoseÊi se, u kataloπkoj postavci, na primer, 

na susednu grafiku Cvet (iz 1987). Koji nije tu, sasvim sigurno, 

nimalo sluËajno. Cvet je, u svome sjaju, joπ otvorenije koloritnosti, 

u dramatiËnom sadejstvu sa njima. Zeleni listovi, neka 

vrsta podloge, podloga nisu, oni su tu kako bi drugojaËijoπÊu 

i priguπenoπÊu, moæda i potisnutoπÊu, ojaËali blesak jednosti. 

Odnos je neπto sloæeniji na grafici Cvet iz 2001. jer su tu dve 

apsolutne samosti vizuelno povezane tankom vertikalom stabla 

cveta koja ih ne povezuje. Posredi su tananosti za koje verujem 

da neÊu imati verbalnih sredstava da ih odredim. Na jednakoj 

421

422 

crnoj pozadini kao i na istoimenoj minijaturi iz 1987. sve je, 

reklo bi se, isto, izuzev πto su pri dnu na njoj gotovo jedva vidljivi 

listovi, a na onoj iz 2001. jarko osvetljen sveæanj luka pored 

sata. Da li upravo ta osvetljenost podstiËe utisak samodovoljnosti 

kao πto i pojaËana obasjanost cveta stvara istovetan utisak, 

i kao πto naglaπeno labava veza stabljike samo podupire dojam 

dve naporedne samosti, ili Ëak stavlja u sumnju pravu dvojnost? 

Moæda i naporednost bez moguÊnosti pravog spajanja? Ili samo 

dosluh na daljinu, osuappleenost na jednost i privid dvojnosti? A 

moæda je ova slika i trenutak opπte sumnje u moguÊnost spajanja, 

moæda davanja prednosti samosti ili uverenje u osuappleenost 

sveta na samost? Ovo sve moæe liËiti na nedozvoljivu samovoljnost 

tumaËenja, ali, eto, neka i nama koji smo se naπli pobuappleeni 

da interpretiramo i kad nismo u svome domenu bude dozvoljeno 

takvo ogreπenje. Ukoliko ogreπenje jeste. Jer, ipak, ne 

pruæa li nam jedino umetnost moguÊnost da neograniËeno i slobodno 

πirimo projekcije na ono πto nam je ponuappleeno, ne razmiπljajuÊi 

o umetnikovom inicijalnom impulsu? 

SliËan odnos vidim i u povezanosti tri sledne minijature: 

dve πoljice, tegla, kljuË. I mada sam skoro sigurna da slikar nije 

imao na umu ovo πto mu pripisujem, mislim da se u tumaËenju 

neÊu ogreπiti o njegova htenja. Dve πoljice i kljuË Ëine motiv 

sloæenijim, odnosno uspostavlja se dvostruki odnos: povezanost 

dva istovetna predmeta, i odnos izmeappleu para jednakih i treÊeg, 

razliËitog, odnosno izmeappleu spoja i samosti. Spoj πolja je relativan: 

one stoje kao naporedne, nezavisne, i kao spojeni oblici u 

svojoj istosti. Liπene su razlika, osim nekih minimalnih osen- 

Ëenja. Istost ih Ëini dodatno skladnim i pojaËava ideju dvojnosti, 

para, vrednosti zajedniπtva, ma koliko ona bila relativna. HarmoniËnost 

njihovog spoja koja vrednuje zdruæenost dobija na 

konceptualnom planu prisustvom treÊeg predmeta, koji nema 

nimalo podreappleenu ulogu. Naprotiv. I on pojaËava ideju para ali 

joj i suprotstavlja ideju samosti kao ravnopravne moguÊnosti. U 

svojoj jednosti, kljuË podstiËe ovo dvostrano zakljuËivanje, odli- 

Ënom likovnom interpretacijom, jednostavnim sredstvima, sugeriπe 

razuappleeno znaËenje. Dve grafike pored πolja ∑ KljuË i Tegla, 

koje se na prvi pogled mogu uËiniti protagonistima ideje jednosti 

∑ imaju itekako ambivalentnu funkciju. Ovo, verujem, nimalo 

sluËajno postavljanje u katalogu ilustruje i razvoj slikareve 

ideje u veoma πirokom vremenskom rasponu. U ovom sluËaju, u 

razmaku od πest godina. Posebno je, u svojoj jednostavnosti, zna- 

Ëenjski viπedimenzionalna Tegla. Ona je prva u zbirci domaÊih upotrebnih 

predmeta, u galeriji plemenitih veπtina kuÊnog kraljevstva.

Saæetost plodova u njoj, sa joπ jednim carskim elementom, kriπkom 

limuna u srediπtu volumena tegle, i tkanina koja je zatvara 

na vrhu, kruna oblika, promoviπu, za razliku od kljuËa, recimo, 

samost kao rezultat zajedniËkog dejstva: ljudske ruke i joπ nekoliko 

elemenata moguÊe zamisli ∑ plodova, platna (ili papira), tankoga 

kanapa, sve u vrhunskoj reæiji prireappleivaËa. Ona se ozbiljno 

sa-postavlja uz apsolutnu samost susedne minijature KljuË, dajuÊi 

joj poseban intenzitet tim, sad bi se veÊ moglo reÊi, suprotstavljanjem. 

Iako je kljuË bio deo trodelne pozicije Dve πoljice, 

njegova je uloga tu potpuno drugaËija nego u minijaturi koja 

podvlaËi i veliËa njegovu samodovoljnost. KljuË pripada onoj seriji 

predmeta iz svakodnevnog æivota koji otvaraju prostor bolje 

strane postojanja. Uz njega, zapravo zajedno sa njim, sudeonici 

toga sveta predmeta su Kanap, Klupko, Novine, a pridruæuju im se 

plodovi, sami ili zdruæeni sa pokretnim æivim svetom. 

Luk sa satom 

Sve su mere i razmere ovoga teksta prekoraËene. Ali ne znam 

kako da ga napustim a da ne kaæem neπto upravo o njima, plodovima, 

o divnim grafikama Luk sa satom, Limunovi, Boranija, 

doËaranom spoju skladnoga zbira koji se nudi kao svet u malom. 

Ipak, imam prostora samo za onu gomilu luka vezanu Ëvrstim 

kanapom, celinu prisutnu svim licima energije zbira i pojedinaËnosti 

koja razuappleuje ono πto obiËno nazivamo “lepotom sveta”. 

Sveænjevi mladog luka, hrpa likovno privlaËnog povrÊa, u 

crnom, na crnom, uz naznaku ∑ gotovo samo liniju ruæiËaste 

podloge, pomaæe nam da osetimo izdvojenost i primimo poruku 

da radosti ima pred nama ako umemo da je vidimo i razumemo. 

Ali tu je i Ëasovnik, u svom sjaju Emirovih brojki na njemu, 

podsetnik na vreme veËnost, koji opominje da i luk treba shvatiti 

kao protivteæu niπtavilu, a sat, u njegovom paradoksalnom 

prisustvu, kao suËeljavanje vanvremenih oblika cikliËnog æivota 

planete i vremena merenog Ëovekovim parametrima koji imaju 

udela samo u njegovoj ograniËenoj egzistenciji. Ili pak kao otkrivanje 

lica bezvremenog trajanja ∑ uprkos kratkoveËnosti plodova 

ali i dugoveËnom njihovom obnavljanju i Ëovekovoj isto 

takvoj kratkoveËnosti i dugoveËnosti reprodukovanja ljudske 

vrste. OkonËani vegetacioni ciklus jedne vrste, i kratkoroËno 

njeno trajanje u postvegetativnom periodu, izraæeno je u ovoj 

smirenoj hrpi za koju ljudsko merenje ne znaËi niπta, moæda isto 

onoliko koliko ni Ëovekovo pomagalo ∑ Ëasovnik ∑ nema udela 

423

424 

u duæini trajanja ljudskog æivota. Tako da bismo grafiku Luk sa 

satom mogli konceptualizovati kao govor o ograniËenosti ljudskog 

postojanja ali i kao govor o razliËitim odseËcima vremena 

u funkciji veËitog (u planetarnom smislu) obnavljanja i male 

vaænosti Ëovekovih nastojanja da izmeri to neprekidivo obnavljaËko 

trajanje. 

Post scriptum 

Ovaj duboko liËni, i nimalo struËni uvid u Draguljevo slikarstvo 

moram da okonËam bez pomena petla, fijakera, natovarenih 

konja, ona tri portreta, Rembranta, Direra i Goje, Dalija 

i gusto naseljene pozadine te slike, ili neke druge (Balerine, recimo), 

minijaturnih portreta Stojana ∆eliÊa i ostalih drugova, vilinog 

konjica, skakavca, pËele, paukova, æabe, psa, ose, opnokrilca, 

πkoljki, cvetova, mnogih aktova, konja i opet, i uvek, ptica, svesna 

da je sve na ovom slikarskom polju deo tajnovitog predela i 

dugog niza aktivnih znaËenja. Ta me je tajnovitost i privukla na 

naËin kako me obiËno privlaËi neodgonetljivost pesniËkog teksta. 

Zavrπavam pokuπaj sigurna da odgovor nisam naπla. Verovatno 

sam jedna od mnogih koje Êe ovaj slikarski rukopis uvuÊi 

u svoje mreæe i koji Êe se odazvati, svako svojim moguÊnostima 

i svojim pogledom, od kojih nijedan neÊe biti konaËan. Vidim 

Draguljevo slikarsko carstvo nalik tajanstvenoj kuli: svi su prozori 

zatvoreni. Nikada ne znamo koji Êe se sledeÊi otvoriti i πta 

pokazati iz predela beznaapplea i uvek æivih nagoveπtaja nade.

Djevojka sa golubom

Baπta

Imanje

Crvena avlija

MjeseËeva mjena

Obala

Odlazak V

KuÊa na brijegu

Dvokolica

Dali

SADRÆAJ

UVODNIK 

Velimir ViskoviÊ RijeË urednika . . . . . . . . . . . . . . 7 

DIJALOG 

Dane Zajc i Aleπ Debeljak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 

Dane Zajc Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

U PRVOM LICU 

Zdravko Grebo Tri vjeπtice iz Rija . . . . . . . . . . 61 

DNEVNIK 

Bogomil –uzel Na rubu ... onoga πto 

mi/nam se deπava . . . . . . . . . . 73 

MANUFAKTURA 

Lidija Dimkovska Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 

Boris A. Novak Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 

Luko Paljetak Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 

Radmila LaziÊ Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 

Alma Lazarevska Crvena pelerina . . . . . . . . . . 179 

Olivera ∆orveziroska (U)pletena priËa . . . . . . . . . . 189 

Goran PetroviÊ Slike sa izloæbe . . . . . . . . . . . 193 

Tvrtko KulenoviÊ PriËe 

Francuska veza . . . . . . . . . . . 199 

Beograde, laku noÊ . . . . . . . . 200 

Rajski proplanci . . . . . . . . . . 204 

Oblaci nad Tarom . . . . . . . . . 206 

Nina Kokelj Debeljuπka . . . . . . . . . . . . . . 211 

Rusmir MahmutÊehajiÊ Islam, katoliËanstvo, 

pravoslavlje . . . . . . . . . . . . . 217 

Kolja MiÊeviÊ Preπeren, u jednom dahu . . . 231 

BALKAN 

Aleπ Debeljak Balkan . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 

Andrew Wachtel Kada i zaπto je 

“jugoslovenska kultura” 

imala smisla . . . . . . . . . . . . . 251 

437

438 

Krzysztof Czyzewski Bosna postaje 

naπa ∑ do bola . . . . . . . . . . . 263 

Sneæana Bukal Ikonoklast i ikonoborac . . . . 277 

FOKUS 

Velimir ViskoviÊ Jesu li nam druπtva 

knjiæevnika joπ potrebna? . . . 299 

Enver Kazaz Sveci blago 

dijele ∑ tamniËari nacija . . . . 301 

Boris A. Novak Poloæaj knjiæevnosti, 

knjiæevnika i knjiæevnih 

udruæenja u Sloveniji . . . . . . 307 

Nenad MiloπeviÊ Lustracija za knjiæevnike? . . . 311 

Branimir Donat Druπtvo knjiæevnika ∑ 

knjiæevniËka druπtva . . . . . . . 317 

Ivo Breπan KnjiæevniËke udruge . . . . . . . 319 

Tonko MaroeviÊ Pjevidruzi u zbor! . . . . . . . . . 321 

Igor Isakovski Druπtva pisaca 

u Makedoniji . . . . . . . . . . . . . 225 

Balπa BrkoviÊ Fatalna privlaËnost izmeappleu 

svake vlasti i diletanata . . . . 329 

PASO© / PUTOVNICA / POTNI LIST 

Portugalska poezija 

Pedro Tamen Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335 

Ana Hatherly Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337 

Vasco Graça Moura Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 

Fernando Pinto do Amaral Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340 

Nuno Júdice Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 

Teresa Rita Lopes Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344 

Fernando Pinto do Amaral Suvremena portugalska 

poezija ∑ promjenljivi mozaik . . 355 

KRITIKA 

Aleπ Debeljak Anappleeli i zmajevi . . . . . . . . . . 361 

MelankoliËna odbrana 

spisateljske imaginacije . . . . 361 

Onkraj pustinje . . . . . . . . . . . 362 

Potresni trag zmajeve πape . . 364 

Anappleeli svagdanjeg svijeta . . . 365

Fascinantna 

pjesniËka trilogija . . . . . . . . . 366 

Dnevna soba pod opsadom . . 368 

Abdulah ©arËeviÊ Religijsko-filozofski 

izraz ljudskog miπljenja i 

doæivljavanja . . . . . . . . . . . . 371 

Slaappleana JaËimoviÊ Decenija velikih 

pripovedaËa . . . . . . . . . . . . . 381 

Aleksandar Jerkov Srce priËe . . . . . . . . . . . . . . . . 385 

Enver Kazaz MoguÊnosti 

æanrovskog romana . . . . . . . 389 

Faruk ©ehiÊ Latice svjetlosti . . . . . . . . . . . 393 

Elizabeta ©eleva KatahrestiËki ËitajuÊi 

Sarkanjca . . . . . . . . . . . . . . . 397 

PORTRET SLIKARA 

Milica NikoliÊ Emir Dragulj . . . . . . . . . . . . . 403 

439

Sarajevske sveske 

IzdavaË: MEDIA CENTAR SARAJEVO 

Direktor : Boro KontiÊ 

Kolodvorska 9 

71000 Sarajevo 

Bosna i Hercegovina 

Telefon: (+387-33) 212-250 

Telefaks: (+387-33) 444-098, 207-026 

e-mail: zmutic@media.ba 

Lektor: 

Zoran MutiÊ 

Korektor: 

Edin HodæiÊ 

Design: 

Ognjenka Finci 

Amra ZulfikarpaπiÊ 

DTP 

Adnan MahmutoviÊ 

©tampa: JEÆ 

»asopis izlazi Ëetiri puta godiπnje. 

Ovaj primjerak je besplatan. 

ISSN 1512-8539 

Na osnovu miπljenja Federalnog ministarstva 

obrazovanja, nauke, kulture i sporta, 

broj 02-15-5451/02 od 28.08.2002. godine, 

Ëasopis “Sarajevske sveske” osloboappleen je 

plaÊanja poreza na promet proizvoda.

Download PDF verziju - Sarajevske Sveske

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?