zbornik zagrebačke slavističke škole - Zagrebačka slavistička škola

ZBORNIK ZAGREBAÈKE SLAVISTIÈKE ŠKOLE 

ZSS2003-NULTI.PMD 1 

27.7.2003, 23:34 

Black 

1

2 

press 

Zbornik Zagrebaèke slavistièke škole 2002. 

Nakladnik 

ilozofski fakultet u Zagrebu 

Zagrebaèka slavistièka škola 

Hrvatski seminar za strane slaviste 

Za nakladnika 

Neven Budak 

Odgovorni urednik 

Miljenko Jurkoviæ 

Uredništvo 

Stipe Botica, Krešimir Nemec, Evelina Rudan, Marko Samardžija, Boris Kuzmiæ 

Urednik 

Stipe Botica 

Lektor 

Ivo Pranjkoviæ 

Recenzenti 

Prof. dr. Josip Siliæ 

Prof. dr. Stjepan Damjanoviæ 

Grafièko oblikovanje i raèunalni slog 

Boris Bui 

Tisak 

Zrinski d.d., Èakovec 

ISBN 953-175-197-8 

CIP - Katalogizacija u publikaciji 

Nacionalna i sveuèilišna knjižnica - Zagreb 

UDK 811.16(082) 

ZBORNIK Zagrebaèke slavistièke škole 2002. / 

. - Zagreb : ilozofski fakultet, 

Zagrebaèka slavistièka škola - Hrvatski seminar za 

strane slaviste, 2003. 

Bibliografija uz veæinu radova. 

ISBN 953-175-197-8 

I. Slavistika -- Zbornik 

430723016 

Naklada: 350 primjeraka 


27.7.2003, 23:34 

Black


2002. 

Zagreb, 2003. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

3

4 

Sadržaj 

Proslov ......................................................................................................................................................... 6 

I. Radovi (predavanja s 31. seminara Zagrebaèke slavistièke škole) ........................ 7 

· iz jezikoslovlja: Hrvatski glagolski sustav 

Ivo Pranjkoviæ: Glagolske kategorije prema imenskima ..................................................... 9 

Josip Siliæ: Ustrojstvo glagolske osnove uvjetovane glagolskovidskim promjenama . 16 

Svein M¿nnesland: Glagolski vid u hrvatskome jeziku ..................................................... 21 

Marko Samardžija: Valentnost hrvatskih glagola ............................................................... 32 

Mirko Peti: Broj u glagola............................................................................................................. 39 

Zrinka Jelaska: Uèenje jezika kao stranoga i hrvatski glagolski sustav ...................... 48 

Josip Lisac: Èakavski, kajkavski i štokavski glagolski sustav ......................................... 64 

Ivo Pranjkoviæ: Novosti iz jezikoslovne kroatistike ............................................................ 70 

· iz književnosti: Žena u hrvatskoj književnosti i kulturi 

Ljiljana Marks: Nadnaravno žensko ........................................................................................ 78 

Slavica Stojan: Udati kæer u starom Dubrovniku................................................................ 90 

Krešimir Nemec: Èuvarica ognjišta, svetica, vamp. Slika žene u hrvatskoj 

književnosti 19. stoljeæa .............................................................................................................. 100 

Andrea Zlatar: Kontinuitet ili diskontinuitet poetika ...................................................... 109 

Dunja ališevac: Žena-autorica i lik žene u hrvatskoj novovjekoj 

književnoj kulturi ........................................................................................................................... 118 

II. Radovi s Meðunarodnoga slavistièkoga kongresa u Ljubljani ......................... 139 

Živa Benèiæ: ÒBiogeografijaÓ: Marina ili o biografiji Irene Vrkljan ................................. 141 

Dalibor Blažina: Mickiewicz u Hrvata: izmeðu legende, estetike i politike ................... 155 

Josip Kekez: Istraživanje suodnosa usmene i pisane književnosti u Hrvata .............. 169 

Ljiljana Koleniæ: Slavonski dijalekt prema ostalim hrvatskim dijalektima ................... 175 

Zvonko Kovaè: Slavenska poredbena interkulturna povijest književnosti ................. 185 

Josip Lisac: Nastanak i razvoj jugozapadnog istarskog dijalekta .................................. 193 

Mijo Lonèariæ: Odnosi susjednih hrvatskih i slovenskih govora ................................... 199 

Mile Mamiæ: Novije hrvatsko pravno nazivlje (Kontinuitet, 

diskontinuitet, rekontinuitet) .................................................................................................. 209 

Goran Novakoviæ: Tradicijski i suvremeni usmenoknjiževni oblici................................. 219 

Mirko Peti: Brojivost i nebrojivost u opisu kategorije broja ............................................. 229 

Milenko Popoviæ i Rajisa Trostinska: Još o interpretaciji nekih afiksa 

(na materijalu ruskoga, ukrajinskog i hrvatskoga jezika) .............................................. 241 

Ivo Pranjkoviæ: Izražavanje vremenskih odnosa u hrvatskome jeziku ....................... 249 

Marko Samardžija: Hrvatsko sociolingvistièko stanje od godine 1790. do 

hrvatskoga narodnog preporoda............................................................................................ 259 

Dubravka Sesar i Vesna Muhviæ-Dimanovski: razem, fraza i parafraza 

u suvremenom medijskom diskurzu ..................................................................................... 279 

Ivo Škariæ i Gordana Varošanec-Škariæ: Stupanj tolerancije hrvatskih 

govornika na ÒpogrešneÓ naglaske ........................................................................................ 291 


27.7.2003, 23:34 

Black

Branka Tafra: Dijakronijski aspekti normiranja hrvatskoga jezika ........................... 305 

Marija Turk: Latentni stranojezièni utjecaj na hrvatski jezik ....................................... 321 

Antonija Zaradija Kiš: Dva ljubljanska glagoljska odlomka .......................................... 331 

Ljuba Dabo-Denegri, Dragica Dragièeviæ, Antica Menac, Anja Nikoliæ-Hoyt, 

Stefan M. Pugh, Lelija Soèanac, Orsolya Žagar-Szentesi: Adaptacija posuðenica 

iz šest europskih jezika u hrvatskom ................................................................................... 343 


27.7.2003, 23:34 

Black 

5

6 

Proslov 

Ovogodišnji Zbornik Zagrebaèke slavistièke škole nešto je drukèiji od uobièajenog izgleda 

naših zbornikâ i sastoji se od dva raznorodna dijela: radova s XXXI. seminara Škole i 

radova hrvatskih sudionika za ovogodišnji meðunarodni slavistièki kongres što æe se u 

kolovozu odvijati u Ljubljani. 

U prvome su, dakle, dijelu radovi koji su se ostvarili na prošlogodišnjem XXXI. seminaru 

naše Škole. I to je u opsegu onoga što prvenstveno i sadrže naši zbornici. Kao što je 

uobièajeno, na seminaru se odvijaju dva tematska bloka: jezikoslovni i književni. Jezikoslovni 

obuhvaæa radove unutar teme Hrvatski glagolski sustav, a književni iz podruèja Žena u 

hrvatskoj književnosti i kulturi. Ovdje otisnuti radovi iz obaju tematskih blokova (recenzirani 

i doraðeni) pokazuju tek dio od iznimno bogatog raspona znanstvenoga i struènoga 

pregleda spomenutih tema što su predoèene na seminaru. Gotovo su svi podnesci popraæeni 

plodnim raspravama te su, i u svome pisanome obliku, sigurno vrstan prilog znanstvenoj 

kroatistici. 

Na seminaru su se ostvarili i drugi sadržaji, prvenstveno iz opsega kulturologije, ali 

nisu obuhvaæeni otisnutim uzorcima. Jednako kao ni brojni drugi sadržaji koji su 

performancijski obilježili XXXI. seminar. Drago mi je što je prošlogodišnja Škola i u 

predavaèkome dijelu, i svojim brojnim lektoratima/seminarima, i svim svojim izvedbenim 

ostvarajima bila na pravoj akademskoj razini, i da su svi koji su u njoj sudjelovali (polaznici, 

nastavno i tehnièko osoblje) njome bili iznimno zadovoljni. Veseli me da æe i ovi otisnuti 

radovi bar dijelom podsjetiti na XXXI. seminar Zagrebaèke slavistièke škole - Hrvatskog 

seminara za strane slaviste. 

Drugi dio našega Zbornika sadrži dvadesetak radova hrvatskih slavista što æe ih 

podastrijeti na XIII. Meðunarodnom slavistièkom kongresu u Ljubljani. Ovdje je 

reprezentativan broj radova iz svih podruèja kroatistike i slavistike i dobro æe doæi svim 

zainteresiranima za kroatistièke teme. Sigurno æe od toga imati koristi i ovogodišnji polaznici 

Zagrebaèke slavistièke škole, prvenstveno kao uvid u recentnu kroatistiku. 

Zahvaljujem, naposljetku, svim autorima otisnutih priloga jer su i ovim dali svoj prinos 

ugledu naše Škole i nezamjenjivu znanstvenu i struènu pomoæ hrvatskome seminaru za 

strane slaviste.nove za promidžbu hrvatskoga jezika, književnosti i kulture u svijetu. 

U Zagrebu, 27. lipnja 2003. Voditelj XXXII. seminara 

Zagrebaèke slavistièke škole 

prof. dr. Stipe Botica 


27.7.2003, 23:34 

Black

PREDAVANJA NA ZAGREBAÈKOJ SLAVISTIÈKOJ ŠKOLI 


27.7.2003, 23:34 

Black 

7

8 

Predavanja iz jezikoslovlja: Hrvatski glagolski sustav 


27.7.2003, 23:34 

Black

Ivo PRANJKOVIÆ (Zagreb) 

Ivo Pranjkoviæ, Glagolske kategorije prema imenskima 

GLAGOLSKE KATEGORIJE PREMA IMENSKIMA 

U 

jezikoslovlju je, bar koliko je meni poznato, rijetko bilo rijeèi o tome što se dogaða 

s pojedinim gramatièkim kategorijama kad postanu obilježja razlièitih vrsta rijeèi 

odnosno o tome zadržavaju li pojedine kategorije istu narav ili se ta narav mijenja ovisno 

o pripadnosti vrsti rijeèi. Kad se ta dvojba pomnije analizira, èini se da se može utvrditi 

kako je na djelu svojevrsni paradoks. U temelju je tog paradoksa èinjenica da semantièki 

opseg i stvarna narav pojedinih gramatièkih kategorija ne ovise o vrsti rijeèi na koju se 

kategorija odnosi, tj. da se ta narav u biti ne mijenja, ali da su ipak gramatièke reperkusije 

vezane za odnos izmeðu gramatièkih kategorija i pripadnosti vrsti rijeèi vrlo velike i 

dalekosežne. U ovom prilogu pokašat æu pokazati kako stoji s tim paradoksom u odnosu 

izmeðu gramatièkih kategorija koje su zajednièke glagolima i imenskim rijeèima i gramatièkih 

znaèenja koja su obilježja glagola i imenskih rijeèi kao vrsta. 

Glagolske kategorije koje su zajednièke glagolima i imenskim rijeèima (tj. imenicama, 

zamjenicama i pridjevima), bar u hrvatskome jeziku, a tako je ili posve slièno i u brojnim 

drugim europskim jezicima, jesu prije svega broj i lice, a ima, kao što æemo vidjeti, i drugih 

kategorija koje je zanimljivo razmotriti s obzirom na spomenuti paradoks. 

Kategorija broja, u okviru koje u hrvatskom jeziku razlikujemo jedninu (singular) i 

množinu (plural), primarno je svakako imenska ili, preciznije, imenièka kategorija. Njome 

se daje obavijest o kolièini predmeta, i to tako da se jednom predmetu supostavlja (suprotstavlja) 

neodreðeni broj ili kolièina predmeta (dva ili više). To je dakle kategorija koja se 

izravno odnosi na ono što se oznaèuje imenicom. 

Kad je ta kategorija obilježje drugih imenskih rijeèi, a u ovom sluèaju to znaèi pridjevskih 

(dakle pridjeva, pridjevskih zamjenica i pridjevskih brojeva), onda je ona, kao i druge 

pridjevske kategorije, posve zališna jer ponavlja isto ono što se tom kategorijom oznaèuje 

u imenica, oznaèuje dakle kolièinu predmeta oznaèenih imenicom. Takvoga su, zališnoga 

karaktera i druge pridjevske kategorije, tj. rod i padež. Pa ipak se i u sluèaju pridjeva može 

govoriti o svojevrsnom paradoksu jer se kategorija broja kod pridjeva ne odnosi na ono 

što se oznaèuje samim pridjevom (ne odnosi se na svojstvo, nije rijeè o kolièini svojstava), 

pa su i reperkusije tog kategorijalnog znaèenja kod pridjeva drukèije nego kod imenica. 

Kod imenica se ta kategorija odnosi na ono što znaèi sama imenica, ona je dakle osobina 

same imenice ili, još preciznije, osobina njezina oblika. Kod pridjeva meðutim broj nije 

osobina samoga pridjeva, nego osobina imenice kojoj se pridjev pridijeva. U sluèaju imenice 

broj ÒupotpunjujeÓ i precizira znaèenje same imenice odnosno njezina oblika pa ima izrazito 

morfološki karakter, a u sluèaju pridjevskih rijeèi broj je kategorija koja Òizlazi iz samog 

pridjevaÓ, jedna je od onih kategorija (uz rod i padež) kojom se pridjev povezuje s imenicom. 

Zato ta kategorija dobiva izrazito sintaktièko obilježje, postaje jedno od onih svojstava 

pridjevskih rijeèi kojima se te rijeèi povezuju u sintaktièke jedinice, u ovom sluèaju u atributne 

spojeve rijeèi (atributne sintagme). 

ZSS2003-pranjkovic.pmd 9 

27.7.2003, 23:34 

Black 

9


Još izrazitiji sintaktièki karakter ima kategorija broja kod glagola. Naime, i kod glagola 

ta kategorija oznaèuje isto što i kod imenica i pridjevskih rijeèi, oznaèuje broj odnosno 

kolièinu predmeta. Zajednièko je toj kategoriji kod pridjevskih rijeèi i kod glagola to što se 

ni u jednom ni u drugom sluèaju ta kategorija ne odnosi na ono što znaèi rijeè kojoj je 

pridružena. Kao što, drugim rijeèima, kod pridjeva ta kategorija ne oznaèuje kolièinu 

svojstava, tako ni kod glagola ne oznaèuje kolièinu procesa (radnji) odnosno i kod 

pridjeva i kod glagola ta kategorija ima izrazit sintaktièki karakter. 

Meðutim, razlika ipak ima, i to velikih. Sintaktièka narav te kategorije kod pridjevskih 

je rijeèi takva da je ona jedno od obilježja koje te rijeèi èine ovisnima o imenicama. Kod 

glagola se, s druge strane, ta kategorija takoðer odnosi na ono što znaèe imenske rijeèi, 

ali se može reæi da ona ne èini glagol ovisnim o tim rijeèima, nego upravo suprotno 

tome. Ona na neki naèin ÒuseljavaÓ u glagol samu imensku rijeè, pa time glagol èini još 

neovisnijim odnosno prikladnijim za službu predikata, pa onda i za službu èitave reèenice. 

Drugim rijeèima, kategorija broja kod pridjevskih je rijeèi konstitutivni element 

stvaranja atributnih sintagmi (preko kongruencije), a kod glagola je ta kategija konstitutivni 

element stvaranja reèenica, svojevrsnog ÒuseljavanjaÓ subjekta u predikat. Kad je 

rijeè o subjektima prvoga i drugoga lica, može se reæi da je to i doslovno tako. Naime, u 

hrvatskom jeziku predikati prvoga i drugoga lica (posebno jednine) sadrže i subjekte: 

reèenice Danas putujem ili Danas putuješ imaju subjekte u sastavu predikata (ja odnosno 

ti). Kod pridjevskih je rijeèi dakle kategorija broja konstitutivni elemet stvaranja 

atributnog spoja rijeèi, a kod glagola konstitutivni element stvaranja reèenice. 

U razmatranome je smislu vrlo slièno i s kategorijom lica, s tim da se u vezi s tom 

kategorijom moramo koncentrirati na odnos izmeðu glagola i zamjenica, posebno liènih. 

Naime, kao što je kategorija broja obilježje imenica, tako je kategorija lica obilježje 

zamjenica. Ona se doista odnosi na ono što zamjenice znaèe. Štoviše, u sluèaju liènih 

zamjenica možemo reæi da one znaèe lica u najdoslovnijem smislu, one Òjesu licaÓ. Lice 

dakle kod liènih zamjenica nije dodatno gramatièko svojstvo (kao što je broj dodatno 

gramatièko svojstvo · a ne znaèenje · imenica, jer one primarno ne oznaèuju kolièinu, 

nego predmete), nego su te rijeèi izrazi same kategorije lica. Kod glagola je s kategorijom 

lica vrlo slièno kao i s kategorijom broja. Lice je naime dodatno gramatièko svojstvo 

glagolskih oblika (koji se i zovu liènima), koje ima posve analognu ulogu kao i broj tih 

oblika. Lice je naime obilježje preko kojega se u glagolski oblik ÒuseljujuÓ sudionici 

(prvo i drugo lice: govornik, sugovornik) ili nesudionici u komunikaciji (treæe lice). 

Time kategorija lica kod glagola postaje takoðer kategorija koja ima bitnu ulogu u 

konstituiranja reèenice. To je, uz kategoriju broja, ona kategorija koja liène glagolske 

oblike ÒosposobljujeÓ da sami za sebe mogu funkcionirati kao strukturno, informacijski 

i semantièki potpune reèenice, npr. Putujem, Putuješ, Putujemo, Putuju i sl. 

Kad je rijeè o kategoriji roda, stvari stoje bitno drukèije. Naime, ta kategorija uopæe 

nije zajednièka glagolima i imenskim rijeèima, nego je obilježje samo imenskih rijeèi 

(uostalom, nije ni ÒprirodnoÓ da proces bude obilježen kao muški, ženski ili srednji!). 

Unatoè tome, u hrvatskom jeziku ima glagolskih oblika kojima je svojstvena i kategorija 

roda, npr. perfekt (putovao sam), pluskvamperfekt (bila je putovala), futur drugi (bude 

putovalo), kondicional prvi (putovali bismo) i kondicional drugi (bile biste putovale). 

Kao što je vidljivo, to su sve složeni glagolski oblici, i to oni koji sadrže radni ili trpni 1 

glagolski pridjev. Rod dakle kod glagola ne samo da nije obilježje samoga glagola nego 

10 


27.7.2003, 23:34 

Black


zapravo nije obilježje ni pojedinog glagolskoga oblika, iako je u navedenim oblicima 

obvezatan. On je naprosto rezultat èinjenice da se u navedenim glagolskim oblicima 

javljaju pridjevske rijeèi. Drugim rijeèima, razlog je pojavi roda u nekim složenim 

glagolskim oblicima pripadnost vrsti (rijeèi) pojedinih sastavnica (složenih) glagolskih 

oblika. Kako su te sastavnice pridjevske rijeèi, onda takvi složeni glagolski oblici ne 

samo da imaju rod nego imaju sva tri roda, tj. mociju ili moguænost Òpomicanja po 

roduÓ, koja je najvažnije (i obvezatno) gramatièko svojstvo svih pridjevskih rijeèi. 

Jedna od bitnih razlika izmeðu glagola i imenskih rijeèi sastoji se i u tome što glagoli 

imaju bogatije i raznovrsnije kategorijalno ustrojstvo. Imenskim rijeèima svojstvene 

su kategorije roda ili mocije (tj. trorodnosti), broja, padeža, lica i stupnja, a glagolskih 

kategorija ima dvije u mnogo èemu bitno razliète vrste. Prvu vrstu takvih kategorija 

možemo nazvati unutrašnjim glagolskim kategorima. To su kategorije vida i (ne)prijelaznosti, 

od kojih nijedna nije svojstvena imenskim rijeèima. 2 Ostale kategorije nazivamo 

vanjskim glagolskim katerijama, jer one nisu svojstvene glagolu kao rijeèi, nego su 

svojstvene pojedinim glagolskim oblicima. To su kategorije vremena, naèina, stanja, 

broja i lica. Unutrašnjim gramatièkim kategorijama svojstveno je da obilježuju glagol 

bez obzira na njegov oblik. Tako je npr. glagol pisati nesvršen i prijelazan u svim svojim 

oblièkim inaèicama (npr. pišem, pišite, pisao je, pisat æemo, pisali bi i sl.). Štoviše, moglo 

bi se (opet paradoksalno!) reæi da taj glagol zadržava ta svoja unutrašnja svojstva èak i 

onda kad nije više glagol ili, drugim rijeèima, glagoli jedini imaju moguænost da mijenjaju 

èak i vrstu, a da ipak ostaju glagoli, tj. jedino su kod glagola moguæi hibridni oblici. 3 

Sljedeæi se paradoks sastoji u tome što samo postojanje tih hibridnih glagolskih oblika, 

tj. infinitiva (pisati), priloga sadašnjeg (pišuæi), priloga prošlog (napisavši) i glagolske 

imenice (pisanje), omoguæuju upravo te unutrašnje glagolske kategorije. One su takoðer 

razlog što glagoli mogu imati ono što je kod drugih vrsta rijeèi nezamislivo, a to je 

postojanje nepromjenjivih oblika. Naime, glagolski prilog sadašnji naprimjer (pišuæi) 

može biti svrstan u oblike (iako je nepromjenjiv) upravo po tome što je nesvršen i 

prijelazan. Upravo je po tome on jedna od inaèica glagola pisati (kao i inaèica pišem) i 

upravo po tome može biti u opreci s drugim nepromjenjivim oblikom (npr. s glagolskim 

prilogom prošlim: napisavši). Zato se s pravom kaže da su vid i (ne)prijelaznost leksièkogramatièka 

ili èak leksièko-morfološka svojstva glagola. Ta su svojstva obilježja glagola 

sve dotle dok se može reæi da inaèica pripada glagolu ili i glagolu (kod hibridnih inaèica). 

Istodobno upravo te kategorije omoguæuju da se svojstva glagola javljaju i kod drugih 

vrsta rijeèi, npr. da prilog bude nesvršen i prijelazan (npr. pišuæi /pismo/), da bude 

svršen i neprijelazan (npr. skoèivši), da imenica bude nesvršena (npr. pisanje) i (rjeðe) 

svršena (npr. premještenje), da bude prijelazna (npr. pisanje /pisma/) odnosno neprijelazna 

(npr. ležanje). 

Meðutim, meðusobno se vid i (ne)prijelaznost izrazito razlikuju po naravi. Za vid se 

može reæi da je glagolska kategorija u užem smislu. Ono što se vidom oznaèuje doista 

se i tièe glagola, odnosi se na ono što glagol znaèi. Vidom se naime oznaèuje aspekt 

samoga procesa. S druge strane, (ne)prijelaznost je izrazito relacijska kategorija, mogli 

bismo èak reæi kategorija izrazito sintaktièke naravi. Njome se oznaèuje relacija izmeðu 

procesa i (eventualnoga) predmeta ukljuèena u proces, odnosno · na reèeniènoj razini 

· izmeðu predikata i objekta. To je dakle takoðer (kao i broj i lice) jedno od onih svojstava 

glagola kojim se konstituira reèenica. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

11


Kategorija padeža izrazito je imenska kategorija i nije naèelno svojstvena glagolskim 

oblicima, ali je ipak svojstvena nekim imensko-glagolskim hibridnim oblicima, prije 

svega glagolskim imenicama (npr. pisanje, pisanja, pisanju itd.). U starijim stadijima 

razvoja hrvatskoga jezika padež je bio svojstven i participima. Danas (pravih) participa 

više nema pa nisu moguæi ni izrièaji tipa *Prišao sam njemu pišuæemu. Oblici tipa pišuæi 

moraju se u suvremenom jeziku ÒdeparticipijaliziratiÓ, ÒrazvezatiÓ, što znaèi da ne mogu 

istodobno imati i priglagolsku (priložnu) i priimensku (pridjevsku) službu. Ako takav 

oblik poprimi svojstva pridjeva, kao u primjerima tipa Prišao sam noseæem stupu, onda 

on u suvremenom jeziku gubi svaku vezi s glagolom (nije više hibridni oblik), nego ima 

samo svojstva pridjeva. U citiranoj reèenici oblik noseæi po naravi je (ne doduše i po 

postanku) posve isti kao oblik kameni u izrièaju Prišao sam kamenom stupu. To se 

naravno vidi i u semantièkoj analizi takvih oblika. U izrièaju Prišao sam noseæem stupu 

oblik noseæi ne znaèi privremeno svojstvo (kao npr. u izrièaju Prilazi noseæi torbu), nego 

trajno svojstvo, koje je inaèe osobitost (pravih) pridjeva. Da takvi oblici gube svaku 

vezu s glagolom (osim veze po podrijetlu), vidi se i po tome što u spoju rijeèi noseæi stup 

ne možemo reæi da je oblik noseæi nesvršen. 

Uglavnom je slièno i kod glagoskog pridjeva prošloga, ali nije slièno po konsekvencijama. 

Naime, glagolski pridjev prošli naèelno se ne popridjevljuje ili se popridjevljuje 

posve rijetko, a i onda je to popridjevljivanje vezano za kakve lekseme vremenskoga 

znaèenja: još bi se npr. moglo reæi prošavša godina, ali teško da bi itko rekao *prošavši 

putnik. Postavlja se pitanje zašto je tako. Èini se iz barem dvaju razloga: prvo, zato što je 

rijeè o oblicima koji se naèelno tvore od svršenih glagola, a narav procesa koji se oznaèuju 

tim glagolima takva je da se veže za drugi proces, a nikako ne može postati stalno 

svojstvo predmeta (što se kod pridjeva podrazumijeva). Drugi se razlog sastoji u tome 

što glagolski prilozi prošli oznaèuju prethodnost (zato se i zovu prošli), a prethodnost 

je po naravi stvari priglagolska, a nikako priimenska. Drugim rijeèima, ima prethodnih 

procesa (i o njima se u gramatici vrlo èesto govori), ali nema prethodnih predmeta, pa 

ni prethodeæih svojstava. 

Dosta od onoga što je reèeno u vezi s glagolskim prilozima vrijedi i za glagolske 

pridjeve (pisao, pisala, pisalo; pisan, pisana, pisano), 4 s tim da glagolski pridjevi radni 

puno rjeðe postaju pravi pridjevi (npr. trula višnja) od glagolskih pridjeva trpnih (npr. 

pisana izjava). To je zato što glagolski pridjev radni pretpostavlja vršitelja radnje, pa 

onda i samu radnju. To je dakle radnja vezana za (obièno konkretnoga) vršitelja, pa se 

takva radnja teško i rijetko transformira u stalno svojstvo. 

Trpni oblici glagolskih pridjeva, s druge strane, pretpostavljaju ili radnju bez agensa 

ili radnju s nepoznatim agensom ili, u najmanju ruku, radnju s agensom u drugom 

planu. Takva radnja relativno lako može i gubiti obilježja stvarnoga procesa, odnosno 

može vrlo èesto oznaèavati rezultat procesa, a rezultat procesa semantièki je puno bliži 

stalnome stvojstvu (koje se oznaèuje pridjevima) nego sama radnja (proces). To su 

dakle razlozi zbog kojih se ne može reæi *pisala izjava ili *pisali izvještaj, a posve je 

obièno reæi pisana izjava ili pisani izvještaj. Naime, u aktivnoj konstrukciji (On je pisao 

izjavu) oblik pisao vezan je za agens (što se uostalom vidi i po tome da se s njime slaže 

u rodu), a u pasivnoj (Izjava je pisana) oblik pisana vezan je za izjavu (dakle ne za pokretaèa 

procesa, nego za predmet ukljuèen u proces), pa zato može znaèiti i (stalno) 

svojstvo onoga za što je vezan. 

12 


27.7.2003, 23:34 

Black


Ova zapažanja imaju naravno izravne veze s kategorijom stanja, koja se naèelno 

smatra glagolskom kategorijom (iako ima mišljenja da to uopæe nije glagolska kategorija, 

štoviše da uopæe nije morfološka, nego sintaktièka kategorija). Ovdje nas meðutim neæe 

zanimati sam opis te kategorije i eventualne nedoumice vezane za nj, nego (opet) odnos 

izmeðu te kategorije (kakva god bila) s jedne strane i glagola odnosno imenskih rijeèi s 

druge strane. U svakom sluèaju, nema sumnje (a to potvrðuju i netom iznijeta zapažanja) 

da je radno stanje (aktiv) puno bliže naravi samoga glagola. U toj je naravi naime u 

prvom planu djelovanje, aktivnost, radnja, a ona pretpostavlja onoga tko je uzroènik 

djelovanja, tko je pokretaè radnje. Drugim rijeèima, ako kažemo da netko nešto èini, onda 

je prvo što æe nam poslije te obavijesti zatrebati obavijest o tome tko to èini (a tek onda 

obavijesti o tome u vezi s èime netko nešto èini, s kim èini, gdje èini, kad èini i sl.). Zato je 

posve prirodno da se svojstva onoga koji što èini, kao što smo vidjeli, nalaze o samome 

glagolu (broj onih koji èine, status onoga ili onih koji èine u govornom èinu, tj. lice, te rod). 

Kod trpnoga stanja, s druge strane, nije više važan onaj koji što èini (njega èesto uopæe 

nema), pa èak ni èinjenje samo, nego je u prvom planu rezultat onoga što se èini, odnosno 

predmet koji je ukljuèen u èinjenje. To se vidi i onda ako npr. reèenice Ivan je pisao izjavu 

i Izjava je pisana promotrimo s komunikativne strane, sa stajališta tema-rema rašèlanjivanja. 

Prirodno je naime da prva reèenica bude odgovor na pitanje Tko je pisao izjavu? 

(agens je dakle neka vrsta Òprirodne remeÓ), a da reèenica Izjava je pisana bude odgovor 

na pitanje Što je pisano? (Òprirodna remaÓ je dakle oznaka predmeta ukljuèena u proces). 

Prema tome, u janusovskoj naravi kategorije stanja (a takvu narav imaju i mnoge druge 

kategorije) aktiv je ono lice koje ima glagolsku narav, a pasiv ono lice koje je okrenuto 

imenici odnosno ono lice koje je rezultat svojevrsne nominalizacije tipiènih glagolskih 

konstrukcija. Drugim rijeèima, kod pasiva je uvijek rijeè o veæem ili manjem stupnju nominalizacije. 

Kategorija stupnja (komparacija) tipièna je pridjevska kategorija, i to u užem smislu 

jer je ono što se izražava tom kategorijom doista okrenuto pridjevu: stupnjuje se ono 

što pridjev doista znaèi, tj. svojstvo. Zato je stupnjevanje posve netipièno za ostale vrste 

rijeèi (osim za kvalitativne priloge, koji se u semantièkom smislu zapravo i ne razlikuju 

od kvalitativnih pridjeva, nego bi se moglo reæi da se razlikuju funkcionalno: kvalitativni 

pridjevi oznaèuju svojstva predmeta, a kvalitativni prilozi svojstva procesa: lijepo vrijeme 

prema lijepo crtati). 5 Pa ipak, èini se da sporadièno ima i stupnjevanja drugih vrsta 

rijeèi, recimo u primjerima tipa najgol ili najvolim. U takvim primjerima meðutim i ne 

možemo govoriti o stupnjevanju imenica ili glagola, nego zapravo o svojevrsnom sintaktièkom 

kontrahiranju. Naime, u tim se primjerima (bar ÒdubinskiÓ) pretpostavlja pridjev 

(usp. najljepši gol) odnosno prilog u superlativu (usp. najviše volim). 

Zakljuèno bi se moglo reæi da ova razmatranja oèigledno pokazuju kako se neki 

aspekti pojedinih kategorija izrazito mijenjaju s obzirom na to odnose li se te kategorije 

na imenske ili na glagolske rijeèi, posebice kad se uzmu u obzir sintaktièka narav i sintaktièke 

reperkusije pojedinih kategorija. Pokazuje se naime da su kategorije koje se (i/ 

ili kad se) odnose na imenske rijeèi vrlo važni konstitutivni elementi imenskih (nominalnih) 

konstrukcija, a da su kategorije koje se (i/ili kad se) odnose na glagole bitni 

konstitutivni elementi reèeniènoga ustrojstava, posebice predikativnosti kao najvažnijega 

obilježja reèenice. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

13


14 

Bilješke 

1 Usp. pozvan sam, bila si pozvana, bude pozvano, bili su pozvani i sl. 

2 One doduše mogu biti svojstvene nekim takvim rijeèima ili oblicima takvih rijeèi, ali (kao što æe se kasnije 

vidjeti) pod uvjetom da takve rijeèi ili oblici imaju i glagolska svojstva, i to baš ta unutrašnja. 

3 Kod imenskih i nepromjenjivih rijeèi nema takve hibridnosti. Za njih bi se, eventualno, moglo reæi da 

u nekim sluèajevima mogu biti Òfunkcionalno hibridneÓ, npr. kad oblik koji je tipièan za pridjev 

funkcionalno postane imenica (npr. Sit gladnu ne vjeruje) ili kad imenica dolazi u funkciji tipiènoj za 

pridjev (npr. ptica trkaèica). Ovamo ne bi išli primjeri tipa O tome æe poslije biti govora prema Razgovarali 

su o tome poslije ruèka jer je tu rijeè o homonimiji, tj. o pukoj oblièkoj podudarnosti: prvo je poslije prilog, 

a drugo prijedlog. 

4 I glagolski pridjevi, naime, zadržavaju unutrašnje glagolske kategorije. Tako oni npr. mogu biti prijelazni 

i nesvršeni (pisao, pisan), prijelazni i svršeni (napisao, napisan), neprijelazni i nesvršeni (sjedao) te 

neprijelazni i svršeni (sjeo). 

5 Nešto slièno moglo bi se reæi i za kvantitativne priloge, s tim što valja zamijetiti da je kvalitativnost puno 

tipiènija za pridjeve, a kvantitativnost za priloge. Jedan od razloga tome svakako je u èinjenici da su 

svojstva predmeta puno brojnija i raznovrsnija nego svojstva procesa, a drugi razlog sastoji se u èinjenici 

što je kvantifikacija koja se izražava prilozima zapravo najèešæi i najobièniji naèin kvantifikacije procesa 

(radnje) uopæe. Moglo bi se èak reæi da kvantitativni prilozi uz glagole imaju ulogu koja je donekle slièna 

onoj koju kod imenica ima kategorija broja. Zanimljivo je takoðer primijetiti da se kvantifikacija tipièna 

za glagole susreæe i kao sredstvo kvantifikacije pridjeva, i to prije svega komparativa, npr. Danas je 

mnogo èitao prema Ti si mnogo jaèi ili Tu sam knjigu tri puta proèitao prema Moja je knjiga tri puta 

zanimljivija. Naravno, kvantifikacija superlativa po naravi stvari ne dolazi u obzir (usp. *On je mnogo 

najjaèi i sl.), a za kvantifikaciju pozitiva služe donekle razlièiti prilozi (èestice?), npr. vrlo razborit, veoma 

poduzetan, jako mlad, teško bolestan i sl. [U ovoj službi u hrvatskom standardnom jeziku uglavnom ne 

dolazi kvantifikator mnogo, ali se, bar meni, èini da je takva kvantifikacija pozitiva znatno obiènija u 

srpskom standardu, usp. On je mnogo opasan, Mnogo je dobra, Danas sam mnogo ljut i sl.] Treba napokon 

primijetiti da su pojavnosti vezane za izražavanje kvantitativnih odnosa ovoga tipa dosad slabo 

prouèene, bar u hrvatskome jeziku. 

Literatura (izbor) 

Aristotel: Kategorije (prev. i prir. . Grgiæ), Hrvatska sveuèilišna naklada, Zagreb, 1992. 

Beliæ, Aleksandar: O jezièkoj prirodi i jezièkom razvitku. Lingvistièka ispitivanja, I (21958), 

II (1959), Beograd. 

Benveniste, ƒmile: Problemes de linguistique gnrale, Gallimard, Paris, 1966 (prijevod: 

S. Mariæa: Problemi opšte lingvistike, Nolit, Beograd, 1975) 

Bondarko, A. V. Teorija morflogièeskij kategorij, Nauka, Leningrad, 1978. 

Hrakovskij, V. S. (red.): Problemy teorii grammatièeskogo zaloga, Nauka, Leningrad, 1978. 

Guberina, Petar: Povezanost jeziènih elemenata, Matica hrvatska, Zagreb, 1952. 

Guillaume, Gustave: Principi teorijske lingvistike, Globus, Zagreb, 1988. 

Iviæ, Milka: Neka zapažanja o rodu i broju u srpskohrvatskom jeziku, Južnoslovenski 

filolog, 45, Beograd, 1989, str. 27-44. 

Katièiæ, Radoslav: Jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1971. 

Jakobson, Roman: Zur Struktur des russischen Verbums, Selected Writings 2, The Hague, 

Paris, str. 3-15. 

Klajn, Ivan: O funkciji i prirodi zamenica, Biblioteka Južnoslovenskog filologa, knj. 7, 

Beograd, 1985. 

Martinet, Andr: Osnove opæe lingvistike, Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb, 1982. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Mešèaninov, I. I. Glagol, Nauka, Leningrad, 1982. 

Pranjkoviæ Ivo: Druga hrvatska skladnja, Hrvatska sveuèilišna naklada, Zareb, 2001. 

Pranjkoviæ, Ivo: Hrvatska skladnja, Hrvatska sveuèilišna naklada, Zagreb, 1993. 

Pranjkoviæ, Ivo: Lingvistièki komentari, Izdavaèki centar Rijeka, Rijeka, 1997. 

Siliæ, Josip: Od reèenice do teksta (Teoretsko-metodološke pretpostavke nadreèeniènog 

jedinstva), Sveuèilišna naklada Liber, Zagreb, 1984. 

Walter, H. O semantici kategorije broja u okviru glagolske sisteme srpskohrvatskog jezika, 

Nauèni sastanak slavista u Vukove dane, 13 / 1,Beograd, 1984, str. 259-267. 

Znika, Marija: Kategorija brojivosti u hrvatskom jeziku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 

Zagreb, 2002. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

15


Josip SILIÆ (Zagreb) 

16 

USTROJSTVO GLAGOLSKE OSNOVE UVJETOVANE 

GLAGOLSKOVIDSKIM PROMJENAMA 

Prije nego pristupimo opisu ustrojstva glagolske osnove uvjetovanomu glagolskovidskim 

promjenama, reæi æemo nešto o morfonološkim pravilima po kojima se te 

promjene dogaðaju. 

1. Osnova je svih glagola u svim njihovim oblicima dvomorfemska. Tako je i osnova 

glagola prve vrste dvomorfemska, što potvrðuje i njihova pretvorba u drugi glagolskovidski 

(ob)lik: (“s)-plet-¯-(ti) (možemo je strukturirati i ovako: (“s)-ple(s//t)-¯-(ti)) prema (“s)-plet-a- 

(ti). To je u skladu sa strukturalistièkim aksiomom: Ako nesvršenost ima svoj morfem, onda 

i svršenost (koja stoji nasuprot toj nesvršenosti) mora imati svoj morfem. Stoga nije toèna 

tvrdnja da prva vrsta glagola Ònema sufiksaÓ1 (mi kažemo osnovskoga (tematskoga) 

morfema). Kad bi bilo tako, osnova bi bila jednaka korijenu, što bi bilo contradictio in 

adjecto. 

2. Stoga je metodološki pogrešno kad se osnova izjednaèuje s korijenom i kad se, u skladu 

s time, alternante korijena proglašavaju alternantama osnove. Kaže se, primjerice, da su tuè-, 

tuc- i tuk- alternante osnove glagola tuæi. 2 Kao i svaki drugi glagol, tako i glagol tuæi ima 

onoliko glagolskih osnova koliko ima glagolskih oblika. Infinitivna mu je osnova tuö k-¯-, 

prezentska osnova tœè-½- // tœk-¯- (alternanta je tœè-½- osnova prvoga, drugoga i treæega lica 

jednine te prvoga i drugoga lica množine, a alternanta tœk-¯- osnova treæega lica množine), 

imperfektna osnova tœc-ija _ - (ili tœè-a _ -), aoristna osnova tœk-o-// tuö è-e- (alternanta je tœko- 

osnova prvoga lica jednine te prvoga, drugoga i treæega lica množine, a a lternanta tuöèe- 

osnova drugoga i treæega lica jednine), imperativna osnova tœc-i-, osnova glagolskoga 

pridjeva radnog tuö k-(a)o-//tœk-l- (alternanta je tuö k-(a)o- osnova muškoga roda jednine, a 

alternanta tœk-l- osnova ostalih rodova jednine i množine), osnova glagolskoga pridjeva 

trpnog t è-en-//tuè- n- (alternanta je t è-en- osnova muškoga roda jednine neodreðenoga 

lika i svih oblika odreðenoga lika, a alternanta tuè- n- osnova ostalih rodova jednine i 

množine neodreðenoga lika). Nastavci su (relacijski morfemi): za prezent: -m, -š, -¯, -mo, 

-te, -uö (tœè-½-m, tœè-½-š, tœè-½-¯, tœè-½-mo, tœè-½-te, tœk-¯-ø), za imperfekt: -h, -še, -še, - 

smo, -ste, -hÊ (tœc-ijâ-h, tœc-ijâ-še, tœc-ijâ-ðe, tœc-ijâ-smo, tœc-ijâ-ste, tœc-ijâ-hÊ), za aorist: -h, 

-¯, -¯, -smo, -ste, -še (tœk-o-h, tøè-e-¯, tøè-e-¯, tœk-o-smo, tœk-o-ste, tœk-o-še), za 

glagolski pridjev radni: -¯, -a, -o (za jedninu) i -i, -e, -a (za množinu) (tøk-(a)o-¯, tœk-l-a, 

tœk-l-o, tœk-l-i, tœk-l-e, tœk-l-a) i za glagolski pridjev trpni -¯, -a, -o (za jedninu) i -i, -e, -a 

(za množinu) (t è-en-¯, tuè- n-a, tuè- n-o, tuè- n-i, tuè- n-e, tuè- n-a). 

3. Svaki glagolski oblik ima svoju, i jednu, osnovu. Stoga nije toèna ni tvrdnja da 

Òveæina glagola ima dvije osnoveÓ (misli se na ÒinfinitivnuÓ ili Òinfinitivno-aoristnuÓ i 

ÒprezentskuÓ3 ) ni tvrdnja da se, primjerice, aorist tvori Òod infinitivne osnoveÓ. 4 Kao što se 

infinitiv tvori od infinitivne osnove, prezent od prezentske osnove itd., tako se i aorist 

tvori od aoristne osnove. (I tradicionalno tumaèenje dobivanja osnove to potvrðuje: 

ÒOsnova se dobije tako da se odbije nastavak.Ó - Pa ako svaki oblik ima svoj nastavak, onda 

ZSS2003-silic.pmd 16 

27.7.2003, 23:34 

Black

Josip Siliæ, Ustrojstvo glagolske osnove uvjetovane glagolskovidskim promjenama 

i svaki oblik ima svoju osnovu.) (Usput: Osnova je osnova po tome što ima i svoje 

ustrojstvo izraza i svoje ustrojstvo sadržaja. Infinitivnoj je osnovi ustrojstva sadržaja 

ÒinfinitivÓ, a prezentskoj ÒprezentÓ, a u jednome te istom ustrojstvu izraza ne mogu biti 

dva razlièita ustrojstva sadržaja.) Protiv toga je pravila, dakako, i tvrdnja da su Òu svim 

razredimaÓ (Òosim 5. i 6.Ó) Òjednake infinitivna i prezentska osnovaÓ. 5 Infinitivna je osnova, 

primjerice, glagola plesti plet-¯-, a prezentska pl t-½-//-¯-. (To je u skladu sa strukturalistièkim 

aksiomom: Jezièna jedinica - rijeè je ovdje o morfemu - nije jezièna po sebi, nego po 

odnosu prema sebi adekvatnoj (ali i prema sebi suprotnoj) jedinici.) 

4. Ako je u redu kad se kaže da je glagolski oblik osim Òalternacijom osnoveÓ i 

ÒnastavkomÓ odreðen i ÒprozodijskiÓ 6 (a jest), onda bi aorist imao još jednu alternantu 

osnove. Malo smo je prije naveli: tuöè-e- (za 2. i 3. l. jed.: tuöè-e-¯). (S prefigiranim bi 

glagolom, kao oznakom svršenosti, osnova glasila (^s)-tÊè-e-.) (Usput: Ipak bi trebalo reæi 

da se danas aorist tvori od svršenih glagola.) 

5. U gramatici kao opisu jeziènoga sustava nema nepravilnosti. Zato nije u redu kad 

se kaže da Òmnogi glagoli prve vrsteÓ tvore glagolski pridjev radni ÒnepravilnoÓ. 7 Glagolski 

je pridjev radni b napravljen u skladu s pravilom bod-l- (iz distribucije dl d ispada) > bol- 

> bo-o- (dva se kratka samoglasnika o stežu u jedan dugi samoglasnik - ) > b¯ (u 

ostalim se oblicima prvi samoglasnik o vraæa) > bo-l-a, bo-l-o, bo-l-i, bol-e, bo-l-a. Isto su 

tako pravilno napravljeni glagolski pridjevi radni i od glagola pasti i od glagola r‰sti: padl-¯ 

> pa-l-¯ > pa-o-¯, pa-l-a, pa-l-o, pa-l-i, pa-l-e, pa-l-a; rast-l-¯ (s nepostojanim a) > rastal-¯ 

> r‰st-ao-¯, rast-l-a (iz distribucije stl t ispada) > r‡s-l-a, r‡s-l-o, r‡s-l-i, r‡s-l-e, r‡s-l-a. 

(Èlanjenje glagolskoga pridjeva radnog pokazuje da njegovi nastavci ne glase -o/-ao, -la, -lo 

za jedninu i -li, -le, -la za množinu, 8 nego -¯, -a, -o - za jedninu i -i, -e, -a - za množinu. 

Jedinica (morfem) -o-//-l- (u -ao- a je nepostojano a) znaèi ÒglagolskiÓ, a jedinice -¯, -a, 

-o, -i, -e, -a ÒpridjevÓ. To su, kako vidimo, dvije jedinice (dva morfema).) 

Tako je i s prezentom. U ustrojstvima su -a _ m, -×m, -½m i -j½m takoðer dvije jedinice (dva 

morfema): -a _ - i -m, -×- i -m, ½- i -m te -j½- i -m. Morfemi -a _ -, -×-, -½- i -j½- s korijenskim 

morfemom èine osnovu prezenta, pa se zato i nazivaju osnovskim (tematskim) morfemima. 

Upravo se u njima krije sadržaj ÒprezentÓ. Usput: One su u ustrojstvu (i u sustavu) hrvatskoga 

jezika uvijek duge. Njihova je kraèina 9 problem komunikacije, a ne problem gramatike. 

U Hrvatskoj se gramatici 10 u objašnjenje te pojave dobro krenulo, ali se loše završilo. Ako 

je -a _ - Òoznaka za prezentÓ, a -m Òoznaka za lice i brojÓ, onda je to tako trebalo i reæi. (Usput: 

ÒNastavakÓ nije ništa drugo nego ÒmorfemÓ. Zato je nelogièno ÒnastavakÓ tumaèiti kao spoj 

Òoznake za prezentÓ (jedan morfem) i oznake za lice i brojÓ (drugi morfem).) (U Gramatici 

se, u tumaèenjima o kojima je rijeè, ÒmorfemÓ navodi kao ÒmorfÓ, što je pogrešno. 11 ) 

6. Svi glagoli u hrvatskome jeziku imaju nastavak (gramatièki morfem) -ti. Tako i glagoli 

Òna -æiÓ. U njima je æ rezultat promjena kt > æ, gt > æ i ht > æ: pek-¯-ti, mog-¯-ti 

i vröh-¯-ti. Pridružuje im se i (dopunsko) pravilo dt > æ u glagola ^æi < ^d-¯-ti. 

Kao što je izvorno æ u noæ kt (nakti) (u slovenskome je è: noè, u bugarskome št: nošt 

i u èeškome c: noc) 12 , tako je izvorno i æ u peæi kt 13 i æ u moæi gt 14 i æ u vræi ht. 15 

Nakon ovih metodoloških napomena navest æemo promjene i razloge zbog kojih je do 

njih došlo u osnovi. 

7. Korijenski morfem glagola prve vrste doživljava ove promjene: d mu se t i z mijenjaju 

u s: krad-¯-ti > kras-¯-ti, plet-¯-ti > ples-¯-ti, vez-¯-ti > v s-¯-ti); b mu se mijenja 

u ps: greb-¯-ti > greps-¯-ti; st mu se mijenja u s: rast-¯-ti > r‰s-¯-ti. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

17


8. Pri tvorbi nesvršenoga oblika glagola od svršenoga glagola prve vrste k se ispred 

morfema -a- i iza korijenskih inaèica (alomorfona) i, je i ije mijenja u c: “sticati prema “staæi 

(“s-tak-¯-ti > is-tik-a-ti > “s-tic-a-ti), “stjecati prema “steæi (“s-tek-¯-ti > is-tjek-a-ti > “s-tjeca-ti), 

presijcati prema pr sjeæi (pr -sjek-¯-ti > pre-sijek-a-ti > pre-sijc-a-ti). (To pravilo 

djeluje i kad glagoli prve vrste prijeðu u glagole druge vrste, tj. u glagole s morfemom -nu- 

(usp. istˆknuti prema “staæi).) 

9. Pri tvorbi nesvršenoga oblika glagola od svršenoga glagola prve vrste g se ispred 

morfema -a- i iza korijenskih inaèica (alomorfona) e, i i r mijenja u z: isprzati prema 

“spr½æi (“s-pr½g-¯-ti > is-pr½g-a-ti > is-prz-a-ti), st^zati prema st^æi (st^g-¯-ti > stig-a-ti > 

stiz-a-ti), rˆstræi prema rˆstrzati (rˆs-trg-¯-ti > ras-trg-a-ti > rˆs-trz-a-ti). 

10. Korijenski morfem prve vrste glagola pri promjeni svršenoga oblika glagola u nesvršeni 

osnovskim morfemom -a- doživljava ove promjene: ½ se mijenja u im: sˆ-ž½-¯-ti: 

sˆ-žim-a-ti ; ½ se mijenja u inj : p˜-è½-¯-ti : p˜-èinj-a-ti ; e se mijenja u ij½ : sˆ-zre-¯-ti : 

sa-zrij-(v)a-ti (s morfonološkim umetkom v); je se mijenja u ij½: pr -sjek-¯-ti : pre-sijca-ti 

(v. pravilo pod 5); va se mijenja u ×v: sˆ-zva-¯-ti > sa-z’v-a-ti; sla se mijenja u š×lj : p˜sla-¯-ti 

> po-š’lj-a-ti; ra se mijenja u ir: sˆ-tr-¯-ti > sˆ-tir-a-ti; mlje se mijenja u m½lj : sˆmlje-¯-ti 

> sa-mlj-a-ti; rij½ se mijenja u ir: -mrij½-¯-ti > -mir-a-ti; Ê se mijenja u ip: 

p˜-sÊ-¯-ti > p˜-sip-a-ti; e se mijenja u ij½: s-leg-¯-ti > s-lijg-a-ti; i se (samo u korijenskome 

morfemu -li-) mijenja u ij½: p˜-li-¯-ti > po-lij-(v)a-ti (s morfonološkim umetkom v). 

11. Korijenski morfem druge vrste glagola pri tvorbi svršenoga oblika glagola u nesvršeni 

osnovskim morefmom -a- (iz distribucijskih razloga) doživljava ove promjene: ¯ se mijenja u 

d: pr -ki¯-nu-ti > pre-k’d-a-ti; ¯ se mijenja u k: s-t^s¯-nu-ti > s-t’sk-a-ti; ¯ se mijenja u 

t: kr¯-nu-ti > kret-a-ti; ¯ se mijenja u b (pritom se korijenski samoglasni alomorfon i 

mijenja u samoglasni alomorfon ×): po-gi¯-nu-ti > po-g’b-a-ti. 

12. Završni alomorfon i korijenskoga morfema glagola prve vrste pri tvorbi nesvršenoga 

oblika glagola od svršenoga osnovskim morfemom -a- dobiva bilo alomorfon j bilo 

alomorfon v. Alomorfon j dobiva kad je posrijedi korijen osnove koja znaèi ÒtuæiÓ, a 

alomorfon v kad je posrijedi korijen osnove koja znaèi ÒpostojatiÓ. Tada i jedan i drugi 

postaju dugi. Usp.: -bi-¯-ti > u-b’j-a-ti i d˜-bi-¯-ti > do-b’v-a-ti. 

13. Završni se alomorfoni korijenskoga morfema b, d, f, l, m, n, p, s, t, v, z, sl, sn, zn, st, 

zd pri tvorbi nesvršenoga oblika glagola od svršenoga morfemima -ja-, -java- i -jivapodvrgavaju 

jotaciji: upor‡b(iti) + ja(ti) > upor‡blja(ti), zar˜b(iti) + java(ti) > zaroblj‡va(ti), 

izr‡b(iti) + jiva(ti) > izrablj’va(ti); “šèud(iti) + java(ti) > išèuð‡va(ti), zar‡d(iti) + jiva(ti) > 

zarað’va(ti); zašar‡f(iti) + j iva(ti) > zašaraflj ’va(ti); dos l (iti) + java(ti) > doselj‡va(ti), 

zahv‡l(iti) + j iva(ti) > zahvalj’va(ti); pripit˜m(iti) + j ava(ti) > pripitomlj ‡va(ti), pošœm(iti) + 

j iva(ti) > pošumlj’va(ti); nav˜dn(iti) + j ava(ti) > navodnj ‡va(ti), oplem n(iti) + j iva(ti) > 

oplemenj’va(ti); nak p(iti) + ja(ti) > nakœplj a(ti), zaè p(iti) + java(ti) > zaèeplj‡va(ti), 

otkœp(iti) + j iva(ti) > otkuplj’va(ti); ogl‡s(iti) + j ava(ti) > oglaš‡va(ti); vr‡t(iti) + ja(ti) > 

vraæa(ti), zašt’t(iti) + java(ti) > zaštiæ‡va(ti), napl‡t(iti) + jiva(ti) > naplaæ’va(ti); p˜stav(iti) 

+ ja(ti) > p˜stavlja(ti), utjel˜v(iti) + j ava(ti) > utjelovlj ‡va(ti), naj‡v(iti) + jiva(ti) > najavlj’va(ti); 

zˆpaz(iti) + ja(ti) > zap‡ža(ti), izr‡z(iti) + java(ti) > izraž‡va(ti), zaj‡z(iti) + jiva(ti) > zajaž’va(ti); 

p˜misl(iti) + ja(ti) > pom’šlja(ti), zap˜sl(iti) + java(ti) > zapošlj‡va(ti), zap˜sl(iti) + jiva(ti) > 

zapošlj’va(ti); zakˆsn(iti) + java(ti) > zakašnj‡va(ti), objˆsn(iti) + jiva(ti) > objašnj ’va(ti); 

nˆmjest(iti) + ja(ti) > namjšt(ati), ukr `st(iti) + java(ti) > ukršt‡va(ti), prièst(iti) + jiva(ti) > 

prièešæ ’va(ti); ubr‡zd(iti) + j iva(ti) > ubražð ’va(ti). 

18 


27.7.2003, 23:34 

Black

Josip Siliæ, Ustrojstvo glagolske osnove uvjetovane glagolskovidskim promjenama 

14. Kad je rijeè o gramatici kao opisu jeziènoga sustava, onda treba imati na umu to 

da se ona ne bavi uporabom jeziène èinjenice. Ona nju (jeziènu èinjenicu) daje na uporabu. 

Njoj je svejedno hoæe li se rabiti navijštati, navješt‡vati ili navješæ’vati. Za nju ni jedan od 

tih oblika nema prednosti pred drugima. Isto je tako za nju (jer je tako i za sustav) 

svejedno hoæe li se nesvršeni oblik glagola tvoriti morfemom -(j )a-, morfemom -(j )availi 

morfemom -(j )ivate koji æe se glagol tvoriti morfemom -(j )a-, koji morfemom -(j )avai 

koji morfemom -(j )iva-. Po njoj je (jer je tako i po sustavu) svakomu glagolu koji pripada 

odgovarajuæemu ustrojstvu moguæe pridružiti i morfem -(j )a- i morfem -(j )ava- i morfem 

-(j )iva-. Usp.: ukˆštati - ukršt‡vati - ukršæ’vati, proè’šæati - proèišæ‡vati - proèišæ’vati, 

preporœèati - preporuè‡vati - preporuè’vati, oslob‡ðati - osloboð‡vati - osloboð’vati itd. 

O tome koji æe se od tih oblika rabiti odluèuje norma standardnoga jezika, koja pritom 

vodi raèuna o njegovoj povijesti, o tome je li i, ako jest, koliko u tradiciji te je li u skladu 

s navikama govornika (hrvatskoga) standardnog jezika. Oèito je, primjerice, da tradicija i 

navike obliku proèišæ‡vati jesu, a obliku iskorišæ‡vati nisu ÒskloneÓ. 

15. Osnovski morfem -ja- (mogli bismo ga nazvati alomorfom morfema -a-) uz jotaciju 

zahtijeva i duljenje korijenskoga morfema. Zato o postaje a: por˜d(iti) + ja(ti) > por‡ða(ti), 

pom˜l(iti) + ja(ti) > pom‡lja(ti), pon˜v(iti) + ja(ti) > pon‡vlja(ti), ur˜n(iti) + ja(ti) > ur‡nja(ti), 

don˜s(iti) + ja(ti) > don‡ša(ti), opr˜st(iti) + ja(ti) > opr‡šta(ti), dov˜z(iti) + ja(ti) > dov‡ža(ti). 

Do te promjene dolazi i bez obzira na jotaciju. Usp.: osv˜j(iti) + ja(ti) > osv‡ja(ti), 

nˆbod(¯ti) + a(ti) > nab‡d(ati), razgl˜b(iti) + a(ti) > razgl‡ba(ti), prel˜m(iti) + a(ti) > 

prel‡ma(ti), ot˜p(iti) + a(ti) > ot‡pa(ti), preg˜rje(ti) + a(ti) > preg‡ra(ti), odgov˜r(iti) + a(ti) 

> odgov‡ra(ti), om˜t(ati) + a(ti) > om‡ta(ti). 

Takva promjena zahvaæa i samoglasnik o ispred suglasnika è motiviranoga suglasnikom 

k i ispred suglasnika ž motiviranoga suglasnikom g: um˜è(iti) + a(ti) > um‡ka(ti) i 

ul˜ž(iti) + a(ti) > ul‡ga(ti). 

16. Morfem -a-, kako navedeni primjeri pokazuju, zahtijeva duljenje prethodnoga 

sloga, pa refleks glasa jat je u njemu postaje ije: isp˜vjed(iti) + a(ti) >ispovijda(ti), raz mje(ti) 

+ a(ti) > razumij-(v)a(ti), nˆdje(ti) + a(ti) > nadij-(v)a-ti. To je i razlog zašto refleks glasa 

jat ije ostaje u glagolu iz kojega se izvodi njegov nesvršeni oblik: navijst(iti) + ja(ti) > 

navijšta(ti) (ovdje je -ja- alomorf morfema -a-). (Pravopisna norma traži da to je u korijenskim 

morfemima -jed-, -sjed-, -mjest- i -mjer-, iako je i ono dugo, ostaje: nˆjed(¯ti) + 

a(ti) > najda(ti), zˆsjed(¯ti) + a(ti) > nasjda(ti), nˆmjest(iti) + a(ti) > namjšta(ti), zˆmjer(iti) 

+ a(ti) > zamjra(ti). 

18. Kako je prednaglasni slog kratak, refleks æe se glasa jat ije u nesvršenim oblicima 

glagola s morfemima -(j)ava- i -(j)iva- mijenjati u refleks glasa jat je: navijst(iti) + java(ti) 

> navješt‡va(ti) i navijst(iti) + jiva(ti) > navješæ’va(ti). Uz pravilo æe Srje > Sre nesvršeni 

oblik svršenoga glagola otrijzniti glasiti otrežnj‡vati i otrežnj’vati, a uz pravilo Srje > Srje 

- otrježnj‡vati i otrježnj’vati. 

19. Morfem -ja- zahtijeva i (jotacijsku) promjenu skupova suglasnika (alomorfona) 

sk u št i zg u žd pri tvorbi nesvršenoga oblika glagola od svršenoga: vr’s(nuti) < vrisk(nuti) 

+ ja(ti) > vr’šta(ti) i zv^z(nuti) < zvizg(nuti) + ja(ti) > zv’žda(ti). Morfonemi su št i žd rezultat 

djelovanja disimilacije: št < šè > štš i žd < ždž > ždž - rijeè je tu o glasu È. (Da bi se to 

dogodilo, s i k te z i g moraju biti zajedno, a ne odvojeno. Odvojeni s i k daju iskljuèivo 

šè: das-k(a) + ica > dˆšèica i maz-g(a) + ica > mˆždžica. - Takvim bi postupkom vr’štati 

moralo glasiti iskljuèivo vr’šèati i zv’ždati - iskljuèivo zv’ždžati.) 


27.7.2003, 23:34 

Black 

19


20. I ovdje moramo reæi da sve promjene o kojima je bilo govora podliježu sinkronijskim, 

a ne dijakronijskim zakonitostima. Pravila kojima su ureðene ne pripadaju nekadašnjima, 

nego sadašnjima. Zato ih treba znati ako se želi uæi u ustrojstvo glagolskih osnova 

hrvatskoga jezika opæenito, pa onda i osnova kojima se ureðuju suodnosi svršenih i 

nesvršenih glagola. 

20 

Bilješke 

1 E. Bariæ, M. Lonèariæ, D. Maliæ, S. Pavešiæ, M. Peti, V. Zeèeviæ, M. Znika: Hrvatska gramatika, Školska knjiga, 

Zagreb, 1995, str. 248. (par. 680.). 

2 Nav. dj., str. 234. (par. 638.). 

3 Nav. dj., str. 234. (par. 638.). 

4 Nav. dj., str. 238. (par. 648.). 

5 Nav. dj., str. 248. (par. 680.). 

6 Nav. dj., str. 234. (par. 638.). 

7 Nav. dj., str. 245. (par. 673.). 

8 Nav. dj., str. 245. (par. 672.). 

9 Nav. dj., str. 236. (par. 644.). 

10 Nav. dj., str. 236. (par. 644.). 

11 Nav. dj., str. 235. (par. 641.). 

12 G. Holzer: Problemi vanjskih i unutrašnjih granica južnoslavenskoga jeziènog prostora, orum, god. 41., knj. 

73., br. 4.-6., Zagreb, ljeto 2002., str. 553.-566. (Na 553. str. pogrešno je umetnut tekst ÒVinko Grubišiæ: 

Arnold B°cklin, Prigodom 100. godišnjice smrtiÓ.) 

13 P. Skok: Etimologijski rjeènik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knj. druga, JAZU, Zagreb, str. 628.-629. 

14 P. Skok, nav. dj., str. 446.-447. 

15 P. Skok: Etimologijski rjeènik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knj. treæa, JAZU, Zagreb, str. 425. 


27.7.2003, 23:34 

Black

Svein MØNNESLAND (Oslo) 

Institut za istoènoeuropske i orijentalne studije 

Sveuèilište u Oslu 

Svein M¿nnesland, Glagolski vid u hrvatskome jeziku 

GLAGOLSKI VID U HRVATSKOM JEZIKU 

Vrag uzeo dukate,... kad se pendžaju, 

toliko slaci, a kad se spendžaju, 

zmije, lavi koji nam srce deru i ijedu. 

Marin Držiæ: Dundo Maroje 

Za strance koji uèe hrvatski najveæi problem predstavlja sigurno glagolski vid. Za roðene 

govornike, meðutim, vid nije problem, djeca malo griješe u glagolskom vidu. Možda 

zato izuèavanju glagolskog vida nije posveæeno mnogo pažnje u hrvatskoj lingvistici. Najveæa 

studija (Grubor 1953) vrlo je opširna, sadržava mnogo vrijednih opaski, ali nije dovoljno 

sistematska ni teoretski dosljedna da bi mogla dublje utjecati na teoriju vida u hrvatskoj 

gramatièkoj tradiciji. Druge su studije ili ostale nepoznate (Ružiæ 1943) ili tretiraju vid u 

kontrastivnom svjetlu s obzirom na engleski jezik (Riðanoviæ 1976). Saznanja iz opæe lingvistike 

posljednjih decenija, gdje je bila živa diskusija o glagolskom vidu (na primjer Comrie 1976, 

Dahl 1985, Smith 1991), ostala su uglavnom nezapažena. U nekim gramatikama nalaze se 

tvrdnje o glagolskom vidu uzete iz prouèavanja drugih slavenskih jezika, gdje je problematika 

drukèija nego u hrvatskom. Nedostatak se osjeæa i u gramatikama i u rjeènicima hrvatskog 

jezika. Cilj ovog teksta nije sveukupno tretiranje glagolskog vida u hrvatskom jeziku. Pristup 

je prije svega pedagoški, s naglaskom na tome kako predavati glagolski vid stranim studentima. 

1. Teorija vida 

1.1. Treba prije svega imati teoriju glagolskog vida. U lingvistici jos nema opæeprihvaæenih 

definicija imperfektivnosti i perfektivnosti. Dok imperfektivnost izražava trajanje, proces, 

teže je doæi do valjane definicije perfektivnosti. Predloženi su pojmovi kao ukupnost (totalitet), 

ogranièenje, punktualnost, završenost. Smith (1991) kaže da je karakteristika perfektivnog 

aspekta da ukljuèuje oba kraja radnje (poèetak i kraj). Za pedagoški pristup definiranje nije 

toliko bitno jer je glagolski vid opæejezièna kategorija, koja nije svojstvena samo slavenskim 

jezicima. Svi koji znaju engleski imaju osjeæaj o tome što su vidske razlike. Zato je korisno 

polaziti od engleskog sistema, gdje forme na -ing izražavaju imperfektivnost: 

IMP: We were drinking wine ÔPili smo vino.Õ 

P: We drank a bottle of wine ÔPopili smo bocu vina.Õ 

Glagolski vid nije, dakle, zagonetna kategorija. Zašto onda predstavlja tako veliki problem? 

Zbog dva razloga: prvo, morfološki je to vrlo složena kategorija u slavenskim jezicima, i 

drugo, oblici koji izražavaju vid imaju i druge funkcije u jeziku. 

ZSS2003-monnesland.pmd 21 

27.7.2003, 23:34 

Black 

21


1.2. Svi su glagoli u hrvatskom jeziku ili imperfektivni ili perfektivni, osim male skupine 

neutralnih glagola (tzv. dvovidskih): ruèati, veèerati, èuti, vidjeti, razumjeti, èestitati, tužiti, 

krstiti, vjenèati se, te nekoliko na -ovati: imenovati, savjetovati, žrtvovati i na irati: diplomirati 

itd. Neutralni su jer se mogu upotrebljavati i u imperfektivnim i perfektivnim sintaktièkim 

konstrukcijama. Imperfektivni glagoli mogu se upotrebljavati na primjer u konstrukcijama s 

veznikom dok, a perfektivni u konstrukcijama sa èim: 

22 

Dok veèera/pije, ništa ne govori. 

Èim veèera/popije, ide na spavanje. 

Ni ova problematika nije dovoljno izuèavana, što pokazuje glagol iæi, koji je obièno 

imperfektivni, ali koji se može upotrebljavati i u perfektivnim konstrukcijama: 

Želim da ideš/odeš/poðeš. A ne: *odlaziš. 

Èim ideš, idem i ja. 

Osnovni je pojam vidski par - parnjaci koji imaju isto znaèenje, a razlikuju se samo po 

vidu: 

P: ukrasti skoèiti 

IMP: krasti ÔstealÕ skakati ÔjumpÕ 

Nisu parnjaci glagoli èija je semantika razlièita: 

IMP: ležati Ôbe lyingÕ putovati ÔtravelÕ 

P: leæi Ôlie downÕ (IMP: lijegati) doputovati ÔarriveÕ 

Vidski su parnjaci oblici Ôjedne rijeèiÕ (kao padeži kod imenica). Stranom studentu je zato 

nužno da uvijek zajedno nauèi dva morfološka oblika kad uèi glagole. U ovom pogledu 

postojeæi rjeènici i gramatike nisu od velike pomoæi. Èak i u najveæim rjeènicima sasvim je 

sluèajno kako je glagolski vid predstavljen. Kod Aniæa (1998) imamo na primjer: 

krasti nesvrš. (...)1. (što) protivno zakonu, obièajima i moralu uzimati tuðe, 

otuðivati èije u svoju korist (ob. prikrivenom radnjom) 

ukrasti (što) svrš. (...) izvršiti kraðu, krišom otuðiti èiju stvar. 

Nema upuæivanja s jednog oblika na drugi. U jednom velikom englesko-hrvatskom rjeèniku 

(Bujas 1999) nalazimo: 

throw (...) baciti; dobaciti; oboriti, srušiti, zbaciti... 

Navedeni su, dakle, samo perfektivni glagoli. 

Važan dio usvajanja glagolskog vida sastoji se, prema tome, u uèenju dubleta. Vidski 

parnjaci mogu nastati na dva naèina, imperfektivizacijom i perfektivizacijom. U hrvatskom, 

za razliku od nekih drugih slavenskih jezika, prefiksacijom nastaju pravi vidski parnjaci. Postoji 


27.7.2003, 23:34 

Black


teorija u slavistici da prefiksacija uvijek donosi i novo znaèenje, ali smatram da to nije 

sluèaj u hrvatskom (u- u ukrasti ne donosi novo znaèenje osim perfektivizacije). Glagoli 

krasti-ukrasti smatram, dakle, vidskim parom na istoj razini na kojoj su i parnjaci nastali 

pomoæu imperfektivizacije (kao primiti-primati). 

2. Morfologija 

Primarni glagoli su neizvedeni glagoli. Mogu biti ili imperfektivni ili perfektivni. Kad je 

primarni perfektivni, vidski se parnjak stvara pomoæu imperfektivizacije, a kad je imperfektivni, 

pomoæu perfektivizacije. 

Primarni glagol Sekundarni glagol 

P vratiti imperfektivizacija (derivacija) vraæati 

IMP gasiti perfektivizacija (prefiksacija) ugasiti 

Proces imperfektivizacije vrši se i od perfektiviziranih glagola koji su pomoæu prefiksa 

postali perfektivni. Treba razlikovati vidsku, gramatikaliziranu perfektivizaciju od leksièke 

prefiksacije. Od primarnog glagola pisati moguæe je stvoriti razne perfektivne glagole pomoæu 

prefiksacije, ali to, u veæini sluèajeva, nije perfektivizacija u smislu stvaranja vidskih parnjaka, 

jer se mijenja znaèenje. 

IMP pisati 

P napisati upisati propisati prepisati opisati zapisati 

IMP ¯ upisivati propisivati prepisivati opisivati zapisivati 

Samo je jedan prefigiran glagol (napisati) vidski parnjak glagolu pisati. To zakljuèujemo 

kako na osnovi znaèenja (isto kao primarni glagol) tako i zbog toga što jedino taj prefigirani 

glagol nema svoga parnjaka dobivena pomoæu imperfektivizacije (nema *napisivati). U 

ovom pogledu hrvatski se razlikuje od nekih drugih slavenskih jezika, na primjer bugarskog, 

gdje se od svakog perfektivnog glagola može napraviti sekundarni nesvršeni (piša-napišanapisvam). 

Strani student mora, dakle, posvetiti mnogo pažnje procesima imperfektivizacije i 

perfektivizacije. Nema dobrih pomagala u kojima bi se mogli naæi popisi glagola istog tvorbenog 

uzorka. Jedna dobra gramatika za strance treba opsežno obraditi ovu problematiku. Ovdje se 

daje samo skica, s raznim infiksima koji služe za imperfektivizaciju. 

Imperfektivizacija (derivacija pomoæu infiksa): 

-i->-a- spremiti - spremati odvojiti - odvajati 

(s jotacijom) staviti - stavljati osjetiti - osjeæati 

+-a- pretresti - pretresati razviti - razvijati postati - postajati 

(s promjenom) uplesti - upletati stiæi - stizati pasti - padati 


27.7.2003, 23:34 

Black 

23


24 

-r(e)->-ira-: prezreti - prezirati utrti - utirati umrijeti - umirati 

+-va-: uspjeti - uspijevati proliti - prolijevati obuti - obuvati 

-iva- (dugi slog): optœžiti - optuž’vati dos‡diti - dosað’vati 

-ava- (kratki slog): od˜briti - odobr‡vati kˆzniti - kažnj‡vati 

Neregularni: uvesti - uvoditi svanuti - svitati prognati- progoniti 

uvesti - uvoziti uvuæi - uvlaèiti leæi - lijegati 

unijeti - unositi osnovati - osnivati posuti -posipati 

Posebno treba posvetiti pozornost neregularnim parnjacima (koji se daju dalje sistematizirati), 

uvjetovanim povijesnim promjenama. Treba napomenuti i koji su infiksi plodni. 

Zanimljivo je da je primjer koji se najèešæe navodi u elementarnim udžbenicima, kupitikupovati, 

jedinstven (neplodan), jer nema drugih glagola na -i- koji imaju imperfektivni 

infiks -ova-. 

Kod perfektivizacije stranom studentu su potrebi popisi glagola koji su složeni s pojedinim 

prefiksima. Kad se naprave manje-više kompletni takvi popisi, vidjet æe se da su neki prefiksi 

vrlo ogranièeni (od-, pre-, ob-, raz-), dok su drugi vrlo plodni (na-, o-, po-, u-). Nemoguæe je 

pogoditi, bez uèenja, koji se prefiks upotrebljava uz koji glagol. Evo samo nekoliko primjera: 

Perfektivizacija (prefiksacija): 

puniti - napuniti gubiti - izgubiti trovati - otrovati radovati -obradovati 

tonuti - potonuti suditi - presuditi gutati - progutati ljutiti - razljutiti 

lomiti - slomiti kloniti - ukloniti gajiti - uzgajiti kasniti - zakasniti 

Kod nekih glagola ima jeziènih promjena uz prefiksaciju: 

vješati - objesiti bježati - pobjeæi gaðati - pogoditi hvatati - uhvatiti 

Perfektivizacija pomoæu infiksa -nu- treba razlikovati od upotrebe istog infiksa za 

oznaèivanje jednokratne radnje. Kod nekih glagola -nu- služi za èistu perfektivizaciju: 

IMP metati stezati ukidati dirati spominjati 

P metnuti stegnuti ukinuti dirnuti spomenuti 

Kod drugih je -nu- infiks za oznaèivanje jednokratosti (ima dodatno znaèenje ÔjedanputÕ): 

IMP mahati kapati Ôviše putaÕ 

P mahnuti kapnuti ÔjedanputÕ 

U nekim gramatikama takvi se glagoli (ÒsemelfaktivniÓ) smatraju posebnim podvidom 

(Aktionsartom). 

Manji broj glagola ima dva prefiksa s razlièitim znaèenjem. Takvi sluèaji mogu se 

analizirati na dva naèina: ili da postoje dva primarna glagola, svaki sa svojim znaèenjem, 


27.7.2003, 23:34 

Black


ili (što je prirodnije) da jedan primarni glagol ima dva znaèenja, a za svako znaèenje ima 

poseban prefigiran glagol. Samo jedan primjer: 

tražiti (1) Ôlook forÕ, (2) Ôask for, demandÕ 

(1) potražiti Ôlook forÕ (2) zatražiti Ôask for, demandÕ 

Student traži (potražio je) knjigu u knjižnici. 

Traži (zatražio je) od oca da mu kupi auto. 

3. unkcije 

Uèenje glagolskog vida otežano je i zato što odnos meðu dvama parnjacima nije jednak 

kod svih glagola. To zavisi djelomièno od semantike glagola, ali dolazi i od toga što se 

glagoli uprotrebljavaju i u drugim funkcijama osim za izražavanje vida. Shematski možemo 

razlikovati sljedeæe funkcije: vidsku, iterativnu, generiènu i modalnu. 

3.1 Vid (aspekt) oznaèuje naèin kako se prikazuje radnja. Vidska razlika je razlika izmeðu 

imperfektivnog vida koji oznaèuje proces i perfektivnog vida koji oznaèuje ogranièenje glagolske 

radnje (èesto s rezultatom). Za oznaèivanje prave sadašnjosti upotrebljava se samo imperfektivni 

vid. Perfektivni prezent upotrebljava se redovno za oznaèivanje perfektivnih radnji u prošlosti 

(narativ). 

Proces Ñ Pio je vino. ÔHe was drinking wine.Õ 

Rezultat, ogranièenje o Popio je vino. ÔHe drank the wine.Õ 

(Sadašnjost) Sada pijemo vino. 

(Narativ) Juèer sam sreo prijatelja. Popijemo èašicu ... 

U hrvatskoj tradiciji svaka upotreba glagola koja ne oznaèuje pravu sadašnjost, prošlost ili 

buduænost naziva se ÒrelativnaÓ. Jedan od najtežih problema za stranog studenta jest 

upotreba perfektivnog prezenta u relativnoj funkciji. Jedina studija o prezentu je Mihailoviæ 

(1960), ali nije iscrpna. 

3.2. Iterativ oznaèuje uèestalost, naviku. Za razliku od drugih slavenskih jezika u hrvatskom 

se redovno upotrebljava perfektivni prezent za oznaèivanje iterativnih perfektivnih radnji. U 

drugim slavenskim jezicima, gdje perfektivni prezent ima funkciju perfektivnog futura, jedino 

se imperfektivni aspekt upotrebljava u ovoj funkciji. Za oznaèivanje iterativnih perfektivnih 

radni u prošlosti perfektivni perfekt ne može se upotrijebiti (*Svaki dan je popio bocu 

vina). Ali zato hrvatski ima poseban oblik (formalno istovjetan s kondicionalom) za 

oznaèivanje prošlih iterativnih radnji (bih popio), koji možemo nazvati habitualom. 

IMP: Ñ Ñ Ñ Svaki dan pije vino. 

P: o o o Svaki dan popije bocu vina. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

25


Prošla iterativna radnja: 

(Perfekt) Svaki dan je pio bocu vina. 

(Habitual) Svaki dan bi popio bocu vina. 

(Narativ) Bio je na odmoru. Svaki dan popije bocu vina. 

26 

Dakle, u iterativnom prezentu i narativu može se upotrijebiti perfektivni prezent. 

3.3. Generièka upotreba glagola oznaèuje svevremensku radnju, nešto što se prikazuje kao 

opæenito, što ubuhvaæa cijelu vrstu. Engleski razlikuje generiène reèenice (s prezentom) od 

prave sadašnjosti (s oblicima na -ing): 

Dalmatinci piju vino. Generièki: ÔThe Dalmatians drink wine.Õ 

Sadašnjost: ÔThe Dalmatians are drinking wineÕ 

Za oznaèivanja generièkih radnji obièno se upotrebljava imperfektivni glagol: 

Dabar gradi brane. (*sagradi) 

Sunce izlazi na istoku. (*izaðe) 

Ali i perfektivni glagol može se upotrijebiti u izvjesnim konstrukcijama, kad se osjeæa 

potreba za isticanje perfektivnosti. To imamo kad je uz glagol kvantifikacija: 

Zemlja se okreæe (*okrene) oko sunca, a za 24 sata okrene se oko sebe. 

Ptice nose (*snesu) jaja. Ali: Ženka slavuja snese 4-6 jaja. 

Isti je sluèaj kad je uz glagol kvalifikacija (kao lako, dobro, brzo): 

Profesori zaboravljaju dogovore. 

Profesori lako zaborave dogovore. 

Posebnu vrstu reèenica predstavljaju poslovice. One su generièke (opæenite), ali imaju 

èesto i modalno znaèenje te se zato redovno upotrebljava perfektivni prezent (Ògnomski 

prezentÓ): 

Jaki zubi i tvrd orah slome. (= mogu slomiti) 

Najedanput se hrast ne posijeèe. (= ne može se posjeæi) 

Generiène reèenice koje izražavaju moguænost možemo nazvati potencijalnim generiènim 

reèenicama. 

3.4. Modalna upotreba glagola oznaèuje moguænost ili potrebu. U ovoj funkciji èesto se 

upotrebljava perfektivni prezent (sa znaèenjem ÔmožeÕ ili ÔtrebaÕ): 

Možda se pronaðe i bolje rješenje. (= može naæi) 


27.7.2003, 23:34 

Black


Modalnu upotrebu perfektivnog prezenta nalazimo i u reèenicama koje su opæenite, 

a nisu generièke, jer je subjekt specifièan. Izražavaju svojstvo: 

Ona riješi svaki problem. (= zna riješiti) 

On lako popije litru vina. (= može popiti) 

Modalnu upotrebu nalazimo i u uputama, kuharima i sl. kao zamjenu za imperativ (ili 

imperativni infinitiv): 

Patku operemo, osušimo, ispeèemo na masti i pustimo da se dobro ohladi. 

Lijevo dugme okrene se na desno. 

Perfektivni se prezent, dakle, upotrebljava u sljedeæim vrstama ÔrelativnihÕ (ne-aktualnih) 

reèenica: 

Iterativne: Pozli mi èim se maknem od kompjutora. 

Generièke (kvantificirane i potencijalne): Kengur skoèi do 3 metra. 

Modalne specifiène: Ona riješi svaki problem. 

Imperativne: Doda se glavica crnoga luka. 

3.5. Za strane studente korisno je dobiti pregled i drugih funkcija perfektivnog prezenta, 

osim u glavnim izjavnim reèenicama. Perfektivni prezent ima modalnu funkciju u upitnim 

i poticajnim reèenicama: 

Što ne sjedneš? 

Da ti pomognem? 

Da poènemo! 

Tu možemo spomenuti i upotrebu perfektivnog prezenta u funkciji futura u vremenskim, 

pogodbenim i nekim izriènim reèenicama: 

Kad doðeš, vidjet æeš. 

Ako ne platiš, neæeš ih dobiti. 

Mislio sam da ostanete duže. 

Poseban je problem upotreba perfektivnog prezenta u raznim vrstama reèenica s da. 

4. Semantika glagola 

Za razumijevanje glagolskog vida od znaèenja je i semantika glagola. (Neki istraživaèi 

predlažu klasifikaciju situacija umjesto glagola, v. Smith 1991, Orešnik 1994.) Semantièka 

klasifikacija glagola može se praviti na razne naèine. Ovdje su glagoli podijeljeni na èetiri 

skupine. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

27


4.1. Samo imperfektivni su glagoli koji oznaèuju stanje ili aktivnost. 

28 

Stanje: živjeti, nadati se, bojati se, razlikovati se, slièiti na, znaèiti 

Aktivnost: igrati, raditi, svirati, vladati, voziti, plivati 

Kod glagola koji oznaèuju aktivnost ima ponekad problema kad se reèenica prevodi na 

neki neslavenski jezik, jer treba isticati imperfektivnost na drugi, opisni naèin: 

Vozio sam pola sata preko mosta. ÔIt took me half an hour to cross the bridge.Õ 

Posebnu grupu èine glagoli koji oznaèuju neodreðeno kretanje. Od imperfektivnog 

glagola kretanja prave se sekundarni imperfektivni glagoli pomoæu infiksacije. Za razliku 

od primarnih glagola oni imaju dodatno znaèenje Ôamo-tamoÕ: 

voziti - vozati Vozamo se po gradu. 

letjeti - lijetati Avion lijeæe nad gradom. 

nositi - nosati Nosa dijete po sobi. 

Za razliku od drugih slavenskih jezika ova je upotreba vrlo ogranièena u hrvatskom jeziku 

te se primarni glagoli kretanja uvijek mogu upotrebljavati u takvim konstrukcijama. 

4. 2. Imperfektivni glagol oznaèuje neogranièen proces, perfektivni proces s rezultatom: 

graditi ... Ñ ... sagraditi Ñl 

èitati loviti lijeèiti polagati umirati dogovarati se gaðati 

proèitati uloviti izlijeèiti položiti umrijeti dogovoriti se pogoditi 

Imperfektivni glagoli upotrebljavaju se u sintaktièkim konstrukcijama s prilozima i priložnim 

oznakama vremena sa znaèenjem trajanja, a perfektivni s priložnim oznakama koje oznaèuju 

granicu ili rezultat: 

Dugo je èitao knjigu. Proèitao je knjigu za dva sata. 

Godinama je gradio kuæu. Brzo je sagradio kuæu. 

Imperfektivnu radnju moguæe je negirati perfektivnim glagolima ako radnja ne stiže do 

konaènog rezultata. Za stranog studenta važno je upozoriti na èinjenicu da neslavenski jezici 

èesto imaju dva razlièita glagola u takvim sluèajevima. To znaèi da se radnja koja se u hrvatskom 

shvaæa kao semantièki jedna, samo s razlikom u vidu, u drugim jezicima shvaæa kao dvije 

razlièite radnje. Loviti je engleski hunt, a uloviti je catch. Dogovarati se je negotiate, a 

dogovoriti se je agree itd. Èesto se imperfektivni glagol mora prevesti na neslavenski jezik 

s dodatnim glagolom sa znaèenjem ÔpokušavatiÕ. 

Rješavala je zadatak, ali ga nije riješila. 

(ÔShe tried to solve the problem, but did not solve it.Õ) 

Lijeèili su ga od bolesti, ali ga nisu izlijeèili. 


27.7.2003, 23:34 

Black

Lovili su ga cijeli dan, ali su ga ulovili tek uveèer. 

Dugo su se dogovarali, ali se nisu dogovorili. 


Èak se može reæi da upotreba jednog glagola s dva vida u hrvatskom, prema dva 

razlièita glagola u neslavenskim jezicima, u nekim sluèajevima odražava drukèiji odnos 

prema stvarnosti. Smrt se u germanskim jezicima shvaæa kao trenutaèna, a u slavenskim 

kao proces. Zato je moguæe: 

Dugo je umirao, ali nije umro. 

Èinjenica da se iterativ, kako smo vidjeli, može (kod perfekta mora) izražavati imperfektivnim 

glagolom, kod glagola ove semantiène grupe može dovesti do dvoznaènosti. Upotreba 

imperfektivnog glagola ne oznaèuje radi li se o procesu ili rezultatu. Imperfektivni perfekt 

može se upotrebljavati, kako smo upravo vidjeli, za oznaèivanje imperfektivne radnje: 

Polagao je ispit, ali ga nije položio. 

Meðutim, kad je prošla iterativna radnja svaki put perfektivna, nastaje problem: 

Svake je godine polagao ispite. (Da li s uspjehom?) 

Svake godine polaže ispite. 

Dvoznaènost se može izbjeæi pomoæu distributivne èastice po: 

Svake je godine polagao po tri ispita. 

U prezentu po se može upotrebljavati, ali ne mora: 

Svake godine položi (po) tri ispita. 

Poseban sluèaj kod glagola ove semantièke grupe èini mali broj glagola koji mogu 

oznaèivati, u imperfektivnom vidu, da se radnja prvo izvrši, a zatim vraæa u prvobitno 

stanje, zbog toga što imperfektivni vid ne oznaèuje rezultat. To je sluèaj uglavnom kod 

glagola dolaziti i otvarati: 

Dolazio je danas. (Ali je otišao). 

Otvarala je prozore. (Ali sad su zatvoreni.) 

4.3. U treæu semantièku grupu idu trenutni glagoli, koji oznaèuju radnju koja se vrši bez 

trajanja. Imperfektivni glagoli obavezno znaèe iterativnost: 

P trenutnost o baciti pasti skoèiti sresti sjesti ubosti 

IMP ponavljanje o o o o o bacati padati skakati sretati sjedati ubadati 

Imperfektivni glagol ne oznaèuje trajanje, veæ ponavljanje. Perfektivni vid se može 

upotrebljavati kad je broj ponavljanja naveden. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

29


30 

*Dugo je skakao, ali nije skoèio. 

Èesto je skakao u vodu. 

Deset puta je skoèio u vodu. 

U ovu grupu idu perfektivni glagoli na -nu-, koji oznaèuju jednokratost: 

kapati - kapnuti vikati - viknuti gurati - gurnuti bljeskati - bljesnuti 

mahati - mahnuti 

4.4. U èetvrtu grupu idu glagoli koji su samo perfektivni. To je heterogena grupa glagola 

koji oznaèuju granicu (poèetak, kraj, odreðeno vrijeme, odreðenu kolièinu). Tu spadaju 

glagoli koji se u gramatièkoj tradiciji èesto karakteriziraju kao podvid (ili poseban naèin 

radnje, Aktionsart). Svi su prefigirani, a svaki prefiks ima svoje odreðeno znaèenje. Èesto 

je teško odrediti koji su samo perfektivni, a koji imaju imperfektivne (iterativne) parnjake. 

Mnogi takvi glagoli teško se mogu upotrebljavati za iterativne prošle radnje zato što 

nemaju imperfektivnih parnjaka. 

na- ÔmnogoÕ: napjevati se, nalomiti 

Nakupovao sam se knjiga. (?Èesto sam se....) 

Nalomili smo granja. 

iz- Ôdo kraja, mnogoÕ: izmuèiti (se), isposlovati, izudarati 

Iskrvario je. 

Isposlovao je viši položaj u službi. 

po- ÔmaloÕ: postajati, ponjušiti, porazgovarati 

Malo je postajao i otišao. 

po- ÔsveÕ: pokrasti, popljaèkati, pootkidati, pootimati 

Pokrali su ga. 

pre- ÔprekoÕ: pretrpjeti, prespavati, prežaliti 

Prespavao je ruèak. 

Prežalio je gubitak. 

pro- ÔpoèetakÕ: propušiti (se), prokašljati 

Propušio je/se. 

Dijete je progovorilo. 

pro- ÔproæiÕ: propješaèiti, prodrijemati, prohujati 

Propješaèili smo gradom. 

Prodrijemali smo televizijske vijesti. 

za- ÔpoèetakÕ: zapjevati, zaspati, zazvoniti itd. 

Telefon je zazvonio. 

Znatan broj glagola na za- imaju imperfektivne parnjake (zaljubiti se - zaljubljivati se). 


27.7.2003, 23:34 

Black


Pitanje perfektiva tantum još nije prouèavano u hrvatskoj lingvistici. U gramatikama se 

jedva spominje da ima glagola koji su samo perfektivni, iako je njihov broj znatan. Za stranog 

studenta teško je saznati koji su samo perfektivni, a koji imaju imperfektivne parnjake. 

Distributivna funkcija oznaèuje da se radnja odnosi na više subjekata ili objekata 

redom. Izražava se obièno prefiksom po-, koji se nadovezuje na imperfektivne glagole: 

Perfektivni Imperfektivni + po Perfektivni distributivni 

razboljeti se razbolijevati se porazbolijevati se Studenti su se 

porazbolijevali. 

razbiti razbijati porazbijati Porazbijali su sve èaše. 

I prefiks iz- može imati distributivno znaèenje: 

Ispolagao je sve ispite. 

Zakljuèak 

Za stranog studenta, pri prouèavanju glagolskog vida, važan je kontrastivni pristup. Važno 

je upozoriti na ono što je zajednièko, a i razlièito, u hrvatskom i drugim jezicima, prije 

svega u engleskom i drugim slavenskim jezicima. Treba posvetiti više pažnje, u izradi 

pedagoških pomagala, problemima u vezi s glagolskim vidom. U ovom prilogu obraðen je 

samo jedan dio problema glagolskog vida, uglavnom sa stanovišta uèenja hrvatskog kao 

stranog jezika. Nije spomenuta vidska upotreba u infinitivu, imperativu itd. S obzirom na 

niz neriješenih teoretskih problema u vezi s vidom, ovom problematikom æe se kroatistika 

morati još pozabaviti. 

Literatura 

Aniæ, Vladimir (1998) Rjeènik hrvatskoga jezika, 3. izd., Novi Liber, Zagreb. 

Comrie, Bernhard (1976) Aspect, Cambridge University Press, Cambridge. 

Dahl, …sten (1985) Tense and aspect Systems, Blackwell, Oxford. 

Grubor, Ðuro (1953) Aspektna znaèenja, JAZU, Zagreb. 

Mihajloviæ, Mihailo (1960) Tempus und Aspekt im serbokroatischen Prásens, Slavistische 

Beitráge 5, MŸnchen. 

M¿nnesland, Svein (1984) ÔThe Slavonic frequentative habitualÕ, Groot, C.D., Tommola, H. 

(eds.) Aspect Bound, oris Publications, Dordrecht Holland/Cinnaminson USA. 

M¿nnesland, Svein (1984-85) ÔVerbal Aspect in the Non-Actual Present Tense in Serbo- 

-CroatianÕ, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XXVII-XXVIII, Novi Sad. 

Orešnik, Janez (1994) Slovenski glagolski vid in univerzalna slovnica, Slovenska akademija 

znanosti in umetnosti, Ljubljana. 

Riðanoviæ, Midhat (1976) A Synchronic Study of Verbal Aspect in English and Serbo- 

Croatian, Slavica, Cambridge, Mass. 

Ružiæ, Rajko H. (1943) The Aspects of Verb in Serbo-Croatian, University of California 

press, Berkeley and Los Angeles. 

Smith, Carlotta S. (1991) The parameter of aspect, Kluwe, Dordrecht. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

31


Marko SAMARDŽIJA (Zagreb) 

32 

VALENTNOST HRVATSKIH GLAGOLA 

0. 

Tema je ovoga predavanja valentnost hrvatskih glagola o kojoj æemo, koliko nam to 

vrijeme dopusti, izložiti najosnovnije spoznaje. Naše æe se izlaganje oslanjati na osnovne 

postavke gramatike (i teorije) zavisnosti (njem. Abhángigkeitsgrammatik, Dependenzgrammatik 

ili Abhángigkeitstheorie, engl. dependency theory ili dependency grammar, fr. 

grammaire dpendant, rus. grammatika zavisimostej) èije zaèetke prouèavatelji nalaze u 

postavkama razlièitih autora (G. rege, K. BŸhler, S.D. KacnelÕson), dok se kao utemeljitelj 

istièe francuski jezikoslovac (i slovenist) Lucien Tesni re. U prvome dijelu svoje strukturalne 

sintakse (ÒLÕ connexionÓ) Tesni re temeljnoj dvodijelnosti (dvokomponentnosti) jednostavne 

(ÒprosteÓ) reèenice tradicionalne gramatike (RŽS+P), npr. Ivan sjedi. suprotstavlja trodijelnost 

(trokomponentnost), jer dvjema iskazanim komponentama dodaje treæu · vezu 

po kojoj te dvije komponente postaju reèenicom. Taj odnos Tesni re ovako vizualizira 

dijagramom koji naziva stema (fr. stemma): 

sjedi 

Ivan 

Treæa komponenta reèeniènog ustroja prikazana je okomicom koju Tesni re naziva 

koneksijom (fr. connexion) te tako, nasuprot linearnom poretku (fr. ordre linaire), uspostavlja 

strukturalni red (fr. ordre structurale) komponenata koji on shvaæa kao hijerarhiju koneksija 

(fr. hirarchie des connexions) koja je, zapravo, hijerarhija èvorova (fr. hirarchie des noeds). 

Tu æemo hijerarhiju oprimjeriti razlaganjem reèenice Neki dobri studenti vole zanimljiva 

jutarnja predavanja. èija realna stema (fr. stemma rel) izgleda ovako: 

vole 

studenti predavanja 

neki dobri zanimljiva jutarnja 

ZSS2003-samardzija.pmd 32 

27.7.2003, 23:34 

Black

Virtualna stema (fr. stemma virtuel) izgleda ovako: 

G 

I I 

Z Pd Pd Pd 

Marko Samardžija, Valentnost hrvatskih glagola 

Kako bismo uoèili temeljne razlike izmeðu gramatike zavisnosti i tradicionalne gramatike, 

podsjetit æemo se kako izgleda ÒidealnaÓ (ÒproširenaÓ) jednostavna (ÒprostaÓ) reèenica u 

tradicionalnoj gramatici: 

R 

S P 

A Ap O PO 

Iz te se usporedbe može uoèiti: 

a) da je temeljna postavka tradicionalne gramatike da je reèenica dvodijelna (ÒbicentriènaÓ) 

jer ima dva glavna dijela (subjekt i predikat); u gramatici zavisnosti glagol je kljuèni 

dio reèenice, upravo njezino Òstrukturno središteÓ; 

b) po tradicionalnoj gramatici sporedni se dijelovi u reèenicu uvrštavaju ili po subjektu 

(atribut i apozicija) ili po predikatu (objekt i priložna oznaka); u gramatici zavisnosti 

glagol u reèenici otvara mjesto sebi, a izravno i drugim elementima (u našem primjeru 

to su jedinice studenti i predavanja) koji izravno otvaraju mjesto (mjesta) reèeniènim 

dijelovima koji se u tradicionalnoj gramatici razlièito nazivaju. 

Tu sposobnost jeziènih jedinica da otvaraju mjesto drugim jedinicama, da se s njima 

povezuju te da odreðuju njihov broj i vrstu Tesni re je usporedio sa sliènim svojstvom atoma 

te ju je nazvao valentnost. Dosadašnja su prouèavanja pokazala da je valentnost sintaktièko- 

-semantièka znaèajka ne samo jedne vrste rijeèi (glagola), nego i drugih vrsta rijeèi. Neki 

prouèavatelji valentnosti tvrde da se o valentnosti može govoriti kod svih jeziènih jedinica, 

dakle i kod svih vrsta rijeèi, pa i da je tvorba rijeèi utemeljena na valentnosti tvorbenih 

sastavnica. Drugi su pak nešto oprezniji pa tvrde da se o valentnosti, pored glagola, može 

govoriti bar još kod imenica i pridjeva. Zbog toga se govori o razlièitim vrstama valentnosti: 

o imenièkoj valentnosti, o pridjevskoj valentnosti, o glagolskoj valentnosti. 

G 

1. 

lagolska je valentnost, dakle, sposobnost glagola da u svojoj okolini zahtijeva odreðen 

broj sintaktièkih suigraèa (njem. Mitspieler) ili komplemenata i da tako oblikuje 


27.7.2003, 23:34 

Black 

33


sintaktièki potpunu reèenicu. Pojava svih sintaktièkih suigraèa što se u reèenici mogu 

pojaviti uz neki glagol nije uvjetovana njegovom valentnošæu. Valentnošæu glagola 

uvjetovana je pojava samo nekih suigraèa (komplemenata) koje nazivamo dopunama (fr. 

actants, njem. Ergánzungen). Sve ostale, valentnošæu neuvjetovane sintaktièke suigraèe u 

reèenici nazivamo dodacima (fr. circostants, njem. Angaben). Je li neki komplement dopuna 

ili dodatak, lako se može dokazati postupkom izostavljanja koji se sastoji u sljedeæem: iz 

reèenice izostavimo neki dio i promatramo Òsintaktièki ostatakÓ; ako je on potpuna reèenica, 

izostavljeni je dio dodatak; ako je pak nepotpuna (ÒkrnjaÓ) reèenica, izostavljeni je dio 

dopuna. Npr.: 

Neki dobri studenti vole zanimljiva jutarnja predavanja. 

ŽDobri studenti vole zanimljiva jutarnja predavanja. 

ŽStudenti vole zanimljiva jutarnja predavanja. 

ŽStudenti vole zanimljiva predavanja. 

ŽStudenti vole predavanja. 

Ž*Vole predavanja. 

Ž*Studenti vole. 

Buduæi da tek izostavljanje imenice u nominativu (studenti) i imenice u akuzativu 

(predavanja) povlaèi za sobom nepotpunost reèenice, samo to su dopune glagolu voljeti, a svi 

ostali suigraèi su dodaci. 

Meðutim, kod nekih hrvatskih glagola ovaj postupak nije pouzdan naèin za razgranièenje 

dopuna i dodataka. Radi se o primjerima s tzv. apsolutivnom uporabom prijelaznih glagola 

kad imenica u akuzativu bez prijedloga (bliži objekt u tradicionalnoj gramatici) može biti 

neobvezatna (fakultativna). Npr.: 

Neki èovjek èita stare novine. 

ŽÈovjek èita stare novine. 

ŽÈovjek èita novine. 

ŽÈovjek èita. 

Zbog toga se ukupnost glagolskih komplemenata u hrvatskome jeziku može ovako 

prikazati: 

34 

komplementi 

dopune dodaci 

obvezatne neobvezatne 

(fakultativne) 


27.7.2003, 23:34 

Black


Unatoè svim dosadašnjim nastojanjima i primijenjenim postupcima još uvijek nije 

pronaðen postupak kojim bi se u teoriji valentnosti jednoznaèno (Òbez ostatkaÓ) razgranièili 

dodaci od fakultativnih dopuna. 

2. 

Prouèavanja glagolske valentnosti u raznim jezicima (francuskome, njemaèkome, 

finskome, švedskome, španjolskome, rumunjskome, hrvatskome) dovela su do dviju 

vrlo važnih spoznaja: 

a) da se sve glagolske dopune u nekom jeziku mogu razvrstati u nekoliko razreda i 

b) da se glagoli mogu razvrstati u razrede po kvantitativnim pokazateljima svoje 

valentnosti. 

Kao i u nekim drugim jezicima, u hrvatskome postoji deset razreda glagolskih dopuna: 

Do · dopuna u nominativu (=subjekt u tradicionalnoj gramatici) 

D1 · dopuna u akuzativu (=izravni objekt u tradicionalnoj gramatici) 

D2 · dopuna u genitivu (= dalji objekt u genitivu) 

D3 · dopuna u dativu (=dalji objekt u dativu) 

D4 · dopuna u instrumentalu (=dalji objekt u instrumentalu//priložna oznaka) 

D5 · prijedložna dopuna (=prijedložni objekt) 

D6 · priložna dopuna (=[obvezatna] priložna dopuna) 

D7 · imenska dopuna (=imenica kao dio imenskoga predikata) 

D8 · pridjevska dopuna (=pridjev kao dio imenskoga predikata) 

D9 · infinitivna dopuna (=infinitiv kao dopuna uz glagole//obvezatni predikatni proširak) 

Po valentnosti se hrvatski glagoli mogu podijeliti u èetiri skupine: 

I. skupinu nevalentnih (avalentnih) glagola: grmjeti, kišiti, sniježitiÉ; 

II. skupinu jednovalentnih glagola: bdjeti, sjediti, spavatiÉ; 

III. skupinu dvovalentnih glagola: èitati, postati, ubrzatiÉ; 

IV. skupinu trovalentnih glagola: omesti, pitati, stavitiÉ 

3. 

Iako je utvrðivanje valentnosti za svaki glagol važno iz nekoliko razloga (npr. za leksikografski 

opis, u uèenju jezika, navlastito stranoga), ipak se na prvome mjestu mora 

istaknuti da iz kolièinskoga podatka o valentnosti nekoga glagola doznajemo kakav 

reèenièni model nastaje njegovim aktualiziranjem, jer 

a) nevalentni glagoli konstituiraju jednoèlane reèeniène modele, npr. Sijeva., Smrzava se.; 

b) jednovalentni glagoli konstituiraju dvoèlane reèeniène modele, npr. Brat sjedi.; 

c) dvovalentni glagoli konstituiraju troèlane reèeniène modele, npr. Dijete pije mlijeko., 

Otac sluša radio. a 

d) trovalentni glagoli konstituiraju èetveroèlane reèeniène modele, npr. Petar je stavio 

knjigu na stol. 

S obzirom na èinjenicu da dvovalentni glagoli konstituiraju troèlane reèeniène modele 

po shemi Do+G+Dx, a na prazno mjesto Dx može doæi ukupno osam dopuna, razlikujemo 

sljedeæih osam tipova troèlanih reèeniènih modela u hrvatskome jeziku: 


27.7.2003, 23:34 

Black 

35


36 

1. Do+G+D1: Student je položio ispit. 

2. Do+G+D2: Dijete se boji mraka. 

3. Do+G+D3: Nasip odolijeva poplavi. 

4. Do+G+D4: Petar je slegnuo ramenima. 

5. Do+G+D5: Jutro je prerasta u veèer. 

6. Do+G+D6: Uèenici se vladaju pristojno. 

7. Do+G+D7: Buka je postala tiša//tišom. 

8. Do+G+D8: Ivan je postao student//studentom. 

Slièno je i s trovalentnim glagolima koji èetveroèlane reèeniène modele konstituiraju 

po sljedeæoj opæoj shemi: Do+G+Dx+Dy. Buduæi da na prazna mjesta oznaèena s Dx i 

Dy mogu doæi razlièite dopune, razlikujemo takoðer osam tipova èetveroèlanih reèeniènih 

modela u hrvatskome jeziku: 

1. Do+G+D1+D1: Petar je nešto pitao Ivana. 

2. Do+G+D1+D2: Kredit nas je oslobodio briga. 

3. Do+G+D1+D3: Profesori važnost pridaju uèenju. 

4. Do+G+D1+D4: Domaæini su goste poèastili piæem. 

5. Do+G+D1+D5: Bolest Ivana ometa u studiju. 

6. Do+G+D1+D6: Putnik je torbu spustio na klupu. 

7. Do+G+D3+D4: Policajac je vozaèu zaprijetio kaznom. 

8. Do+G+D3+D5: Petar prijatelju zavidi na putovanju. 

4. 

Pojam valentnosti glagola obuhvaæa bar pet sljedeæih skupina podataka: 

- podatke o broju (obvezatnih i fakultativnih) dopuna; 

- podatke o morfološkim i sintaktièkim (morfo-sintaktièkim znaèajkama dopuna; 

- podatke o semantièkoj snošljivosti (kompatibilnosti) izmeðu glagola i dopuna; 

- podatke o inherentnim semantièkim znaèajkama glagola i 

- podatke o semantièkim ulogama dopuna. 

Dosada smo se uglavnom zadržali na kvantitativnome utvrðivanju glagolske valentnosti 

i na utvrðivanju morfo-sintaktièkih znaèajka suigraèa koji se mogu naæi u sintaktièkoj 

okolini s nekim glagolom. Sada æemo nešto reæi o znaèenjskim (semantièkim) uvjetima 

koje morfo-sintaktièki suigraèi moraju ispuniti da bi se na referencijalnoj razini mogli naæi 

u susjedstvu nekoga glagola. Naime, da bi neki leksem popunio prazno mjesto uz neki 

glagol, nije dostatno da ispuni samo morfo-sintaktièke uvjete (vrsta rijeèi, padež), nego i 

znaèenjski mora biti spojiv (semantièki kompatibilan) s glagolom. 

Pokazat æemo to na primjeru glagola piti koji kao dvovalentan konstituira troèlani 

reèenièni model po shemi Do+G+D1, ali u znaèenje punoznaènice koja konkurira za 

mjesto Do mora biti ukljuèen sem , a u znaèenje leksema koji konkurira za mjesto 

D1 mora biti ukljuèen sem jer samo tako na referencijalnoj razini nastaju 

gramatiène reèenice poput 

Dijete pije mlijeko. 

Studentica pije kavu. 

Èesi piju pivo. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Ako se kao Do pojavi leksem s ili kao D1 leksem s , tada je posrijedi: 

a) ili pomak od osnovnoga znaèenja glagola piti, jer u reèenici Zemlja pije vodu. 

glagol piti znaèi ÔupijatiÕ ili 

b) jezièno stvaralaštvo, npr. Biraèi piju gluposti. 

5. 

Tako smo došli i do pitanja je li valentnost glagola postojana velièina ili se pod nekim 

uvjetom (uvjetima) može promijeniti? Valentnost je promjenljiva velièina na koju može, 

ali ne mora utjecati promjena znaèenja. Tako spomenuti glagol piti postaje jednovalentan 

kad znaèi Ôopijati se; biti alkoholièarÕ, npr. Petar pije. 

Izmeðu promjene znaèenja i valentnosti razlikuju se tri temeljna odnosa: 

a) promjena znaèenja glagola, bez obzira na to je li posrijedi suženje ili proširenje, ne 

utjeèe na promjenu valentnosti, npr. Petar muti vodu. vs. Petar muti moje raèune. 

b) promjena valentnosti bez promjene znaèenja, npr. Petar pliva. vs. Petar pliva rekord. 

c) promjena i znaèenja i valentnosti glagola kao što je u veæ navedenim primjerima 

(Dijete pije mlijeko. vs. Petar pije.), ali i u drugima. Glagol stati npr. kad je inkoativan, 

dvovalentan je (On je stao prièati.), a jednovalentan je kad znaèi Ôzaustaviti seÕ, npr. 

Vlak je stao. Glagol proigrati dvovalentan je kad znaèi Ôizgubiti novac igrajuæi karte 

ili koju drugu hazardnu igruÕ (Petar je proigrao cijelo imanje.), a jednovalentan je kad 

znaèi Ôpoèeti (dobro) igrati, dobro glumitiÕ (Glumica N.N. je proigrala.). 

6. 

U 

ovoj prigodi izvan naših razmatranja ostaju bar tri važna pitanja: 

1. pitanje složenoga strukturnoga središta reèenice (a. glagoli u složenim glagolskim 

oblicima, b. povratni glagoli); 

2. pitanje infinitivnih glagola (a. modalnih, b. modalitetnih i c. infinitivnih u užem 

smislu) i 

3. pitanje prelaska iz jednostavne u složenu reèenicu (da-reèenice, što-reèenice, kakoreèeniceÉ). 

7. 

Rezultati dosadašnjega prouèavanja glagolske valentnosti potvrdili su svoju vrijednost 

u dva iznimno važna podruèja. Prvo je leksikografski opis glagola kako u posebnim 

(jednojeziènim ili dvojeziènim) valencijskim rjeènicima tako i u jednojeziènim i višejeziènim 

rjeènicima opæega leksika. Drugo je podruèje nastava nekoga jezika kao stranog, jer stranci, 

za razliku od izvornih govornika, ne posjeduju jeziènu kompetenciju, što im u pravilu 

priskrbljuje znatnih poteškoæa u svladavanju valencijske problematike i, uopæe, problematike 

povezivanja leksema u drugome (stranome) jeziku. Upravo ta je èinjenica bila 

glavnim razlogom da o toj problematici iznesemo neke od temeljnih spoznaja u nadi da 

æemo tako bar malo pripomoæi svladavanju hrvatskoga jezika kao stranog. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

37


38 

Literatura 

Abraham, Werner (ur.): Valence, Semantic Case and Grammatical Relation. Papers prepared 

for the Working Group ÒValence and Semantic CaseÓ. Amsterdam, 1978. 

Allerton, D. J.: Valency and the English Verbs. Academic Press: London-New York-Paris- 

San Diego-San rancisco-S‹o Paulo-Sydney-Tokyo-Toronto, 1982. 

Bell, A.G.: Aspects of Valency and Dependency Grammar. Auckland, 1969. 

Brinker, Klaus: Modelle und Methoden der strukturalistischen Syntax. KTB 240. 

Kohlhammer: Stuttgart-Berlin-K°ln-Mainz, 1 1977. 

ilipoviæ, Rudolf (ur.): The Valence Theory and the Valency Dictionary of Croatian Verbs. 

ÒKontrastivna analiza engleskog i hrvatskog jezika · Contrastive Analysis of 

English and CroatianÓ, sv. IV. Zagreb, 1993. 

Helbig, Gerhard (ur.): Beitráge zur Valenztheorie. Janua linguarum. Series minor 115. Haag- 

-Paris, 1971. 

Helbig, Gerhard-Wolfgang Schenkel: W°rterbuch zur Valenz und Distribution deutscher 

Verben. VEB Bibliographisches Institut: Leipzig, 1 1978. 

Helbig, Gerhard: Valenz · Satzglieder · semantische Kasus · Satzmodelle. VEB Verlag 

Enziklopádie: Leipzig, 1982. 

Pranjkoviæ, Ivo: ÒOsnove valentnosti imenica i pridjeva u hrvatskome jezikuÓ, u ilipoviæ, 

Rudolf (ur.), str. 29-40. 

Samardžija, Marko: ÒDopune u suvremenom hrvatskom književnom jezikuÓ, Radovi Zavoda 

za slavensku filologiju, sv. 21, Zagreb, 1986, str. 1-32. 

Samardžija, Marko: ÒÈetiri pitanja o biti valentnostiÓ, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 

sv. 22, Zagreb, 1987, str. 85-105. 

Samardžija, Marko: ÒRazdioba glagola po valentnosti”, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 

sv. 23, Zagreb, 1988, str. 35-46. 

Samardžija, Marko: ÒGramatika zavisnosti i teorija valentnostiÓ, u ilipoviæ, Rudolf (ur.), 

str. 1-14. 

Samardžija, Marko: ÒValentnost i semantièke mijene hrvatskih glagolaÓ, V nemzetk°zi 

szalvisztikai napok (zbornik radova), Szombathely, 1994, str. 198-202. 

Samardžija, Marko: ÒValentnost hrvatskih povratnih glagolaÓ, Rijeèki filološki dani (zbornik 

radova), sv. 1, Rijeka, 1996, str. 211-217. 

Samardžija, Marko: ÒZnaèenjska nesnošljivost leksema i gramatiènost reèeniceÓ, Rijeèki 

filološki dani (zbornik radova), sv. 2, Rijeka, 1998, str. 297-302. 

Schumacher, Helmut (ur.): Untersuchungen zur Verbvalenz. Eine Dokumentation Ÿber die 

Arbeit an einem deutschen Valenzlexikon. Òorschungsberichte des Instituts 

fŸr deutsche SpracheÓ, sv. 30. Gunter Narr: TŸbingen, 1976. 

Siliæ, Josip: ÒValentnost i sintaksaÓ, u ilipoviæ, Rudolf (ur.), str. 15-27. 

Stepanowa, Marija D. · Gerhard Helbig: Wortarten und das Problem der Valenz in der 

deutschen Gegenwartssprache. VEB Bibiliographisches Institut: Leipzig, 2 1981. 

Tarvainen, Kalevi: EinfŸhrung in die Dependenzgrammatik. ÒGermanistische LinguistikÓ, 

sv. 35. Niemeyer: TŸbingen, 2 2000. 

Tesni re, Lucien: Esquisse dÕune syntaxe structurale. Paris, 1953. 

Tesni re, Lucien: Elments de syntaxe structurale. Paris, 1 1959. i 2 1965. 

Welke, Klaus M.: EinfŸhrung in die Valenz- und Kasustheorie. VEB Bibiliographisches Institut: 

Leipzig, 1988. 


27.7.2003, 23:34 

Black

Mirko PETI (Zagreb) 

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje 

BROJ U GLAGOLA 

Mirko Peti, Broj u glagola 

O 

broju u glagola u znanstvenoj se literaturi govori kudikamo oskudnije nego o broju 

u imenica (Corbett 2000, 243). O marginalizaciji glagolskoga broja za hrvatski jezik 

svjedoèi veæina gramatika toga jezika, u kojima se kategoriji broja u glagola Òpoklanja 

prilièno malo pažnjeÓ (Walter 1984, 259). 

Glagol u standardnom hrvatskom jeziku kao morfološki utvrdive oblike kategorije 

broja ima jedninu i množinu. Te oblike glagol nema kao leksem, u infinitivu. Jedninu i 

množinu glagol dobiva s predikatnom funkcijom, u finitnom obliku, npr. uèim (jednina) 

· uèimo (množina). U tom obliku broj je u glagola nerazdruživo vezan s kategorijom lica 

(Walter 1984, 259). 

Jednina i množina predikatnoga glagola ravnomjerno su rasporeðene na sve tri oznake 

kategorije lica: prvo, drugo i treæe. U jednini trèim, trèiš, trèi, u množini trèimo, trèite, 

trèe. U toj sprezi s licem jednina i množina èine glagolsku paradigmu kategorije broja. 

unkcija je glagolskoga lica u reèenici dvojaka: gramatièka i semantièka. Gramatièka 

da kao sastavni dio predikata otvori mjesto imenskoj rijeèi u nominativu kao subjektu: 

uèim ’ ja, uèimo ’ mi, uèe ’ uèenici. Semantièka da sadržaj predikatnoga glagola 

uèini liènim ili bezliènim. Po tome se oblik glagola s oznakom lica, finitni oblik, razlikuje 

od oblika glagola koji te oznake nema, infinitnog oblika. 

Za valjan opis glagolskoga broja iz odnosa s licem potrebno je imati na umu obje navedene 

funkcije glagolskoga lica. Zato u kategoriji lica valja razlikovati gramatièki aspekt te 

kategorije, s morfološki utvrdivim oznakama prvoga, drugoga i treæega lica, u jednini i množini, 

od njezina semantièkoga aspekta, olièenja, sa znaèenjski utvrdivim obilježjima liènosti 

i bezliènosti. U razlikovanju gramatièkoga od semantièkog aspekta kategorije lica valja razlikovati 

i dvije vrste sadržaja koje se oznaèuju morfološki utvrdivim oznakama te kategorije. 

Jedno je sadržaj samih tih oznaka. Sadržaj je oznake prvoga lica osoba prvoga lica, Ôonaj 

koji govoriÕ, govornik, sadržaj je oznake drugoga lica osoba drugoga lica, Ôonaj kojemu se 

govoriÕ, sugovornik, sadržaj je oznake treæega lica osoba treæega lica, Ôonaj o kojemu se 

govoriÕ, negovornik. Iz navedenoga je vidljivo da je sadržaj oznaka gramatièke kategorije lica 

izrazito gramatièki sadržaj. Taj je sadržaj sastavni dio paradigme gramatièke kategorije lica. 

Drugo je sam sadržaj predikatnoga glagola. Za svaki pojedini glagol taj je sadržaj 

izrazito leksièki. I nije sastavni dio paradigme gramatièke kategorije lica. Sintaktièku 

relevantnost dobiva u reèenici, u gramatièkom kontekstu u kojemu se glagol upotrebljava 

kao predikat. U takvu kontekstu taj se sadržaj može oznaèiti ili kao lièan ili kao bezlièan. 

Kao lièan sadržaj se predikatnoga glagola oznaèuje onda kad mu se u reèenici 

aktualizira sadržaj oznaka kategorije lica: pjevam, pjevaš, pjeva, pjevamo, pjevate, pjevaju. 

Sadržaj oznaka kategorije lica aktualizira se onda kad se bilo kojoj od oznaka te kategorije 

osoba odreðenoga lica pridružuje kao vršitelj radnje. Oznaci prvoga lica Ôonaj koji govoriÕ, 

govornik, npr. hodam ulicom, oznaci drugoga lica Ôonaj kojemu se govoriÕ, sugovornik, 

npr. brzo uèite, i oznaci treæega lica Ôonaj o kojemu se govoriÕ, npr. voda probija nasip. 

ZSS2003-peti.pmd 39 

27.7.2003, 23:34 

Black 

39


S aktualizacijom oznaka kategorije lica predikatnom se glagolu aktualiziraju i oznake 

kategorije broja. Glagol je tada i u jednini, npr. Jutros kasnim na posao, i u množini, npr. 

Jutros kasne na posao. S aktualizacijom oznaka kategorije broja predikatnoga glagola 

aktualiziraju se i oznake kategorije broja imenske rijeèi u nominativu kojoj glagol u reèenici 

otvara mjesto kao subjektu. Zbog toga je i ta rijeè i u jednini, npr. Ja dolazim veèeras 

na dogovor, Ti sada uživaš u plivanju, Pas laje cijelu noæ, i u množini, npr. Mi dolazimo 

veèeras na dogovor, Vi sada uživate u plivanju, Psi laju cijelu noæ. 

S aktualizacijom oznaka kategorije broja imenske rijeèi s gledišta se navedene kategorije 

aktualizira i sadržaj koji se tom rijeèju oznaèuje. Taj sadržaj postaje brojiv: sadržaj se 

imenske rijeèi pas jedninom te rijeèi u reèenici Pas laje cijelu noæ oznaèuje kao pojedinaèan 

cjelovit predmet koji se može brojiti, a sadržaj se imenske rijeèi psi množinom te rijeèi 

u reèenici Psi laju cijelu noæ oznaèuje kao mnogo takvih predmeta koji se mogu brojiti. 

U aktualizaciji oznaka kategorije broja morfološku opreku jednina · množina prati i semantièka 

opreka jedno · mnogo. 

Kao bezlièan sadržaj se predikatnoga glagola oznaèuje onda kad mu se sadržaj oznaka 

kategorije lica u reèenici neutralizira. U tradicionalnom opisu izrièito se naglašava da do 

neutralizacije dolazi samo u treæem licu jednine. Upotreba se predikatnoga glagola bezliènom 

1 smatra samo u tom licu, bilo da je rijeè o glagolima koji su samim svojim sadržajem 

bezlièni, u reèenicama tipa Grmi, Sijeva, Smrkava se, bilo da je rijeè o glagolima koji se 

obezlièuju dodavanjem nenaglašenog oblika povratne zamjenice se u akuzativu, u reèenicama 

tipa Pjevalo se cijelu noæ i sl. (Katièiæ 1986, 75-77, 145). 

Ovdje meðutim valja izrièito naglasiti da se neutralizacija oznaka kategorije lica predikatnoga 

glagola ne može ogranièiti samo na upotrebu toga glagola u treæem licu jednine. Za oznaèivanje 

sadržaja predikatnoga glagola kao bezlièna nije presudna oznaka kategorije lica u 

kojoj se glagol nalazi. Presudan je gramatièki kontekst u kojemu se glagol upotrebljava. 

Sadržaj se kao bezlièan može oznaèiti èak i u reèenicama sa subjektom, onima koje 

su se u dosadašnjoj hrvatskoj gramatièkoj tradiciji smatrale iskljuèivo liènima, npr. Ruka 

ruku mije (sa znaèenjem Ôjednaki se meðusobno podržavajuÕ) ili Ne jedu vuci meso po 

poruci (sa znaèenjem Ôništa se ne dobiva bez vlastita angažmanaÕ) ili Tko pjeva zlo ne misli 

(sa znaèenjem Ôkad se pjeva ne misli se zloÕ). Da je sadržaj predikatnoga glagola u tim 

reèenicama oznaèen kao bezlièan, vidi se i po tome što se bez promjene znaèenja može 

svesti na oblik treæeg lica jednine: podržavaju se, ne dobiva se, pjeva se, ne misli se. 

Suprotno od aktualizacije, sadržaj se oznaka kategorije lica neutralizira onda kad se bilo 

kojoj od oznaka te kategorije ne pridružuje osoba odreðenoga lica 2 kao vršitelj radnje. U bezliènim 

reèenicama tipa Grmi, Pjeva se cijelu noæ, s predikatnim glagolom u treæem licu jednine, 

taj je uvjet ispunjen. Oznaci se treæeg lica jednine kao vršitelj ne pridružuje osoba treæega 

lica, onaj o kome se govori. Po tome su, a ne zato što nemaju subjekta, te reèenice bezliène. 

Po istom su kriteriju bezliène i reèenice sa subjektom. U njima glagol oznakom treæeg 

lica jednine (mije, pjeva, misli) i množine (jedu) otvara mjesto imenskoj rijeèi u nominativu 

kao subjektu (ruka, vuci, tko), ali se tom rijeèju ne oznaèuje i osoba treæega lica kao vršitelj 

radnje predikatnoga glagola. Buduæi da se u takvim reèenicama radnja u pravom smislu 

rijeèi i ne izrièe, izostaje i njezin vršitelj. 

Osim u reèenicama s predikatnim glagolom u treæem licu, uvjeti za bezliènost mogu 

se steæi i u reèenicama s predikatnim glagolom u ostalim oznakama kategorije lica. Prvome, 

u reèenicama tipa Mislim, dakle jesam (sa znaèenjem Ôbiva se, postoji se kad se misli, 

40 


27.7.2003, 23:34 

Black


mišljenjem se postojiÕ) 3 ili Napunimo posude vodom i istisnemo iz njih zrak (sa znaèenjem 

Ôposude se napune vodom i istisne se iz njih zrakÕ). Drugome, u reèenicama tipa Hodaš 

tako ulicom i ne primjeæuješ nikoga oko sebe (sa znaèenjem Ôhoda se ulicom i ne primjeæuje 

seÕ) ili Napišete zadaæu i igrate se do mile volje (sa znaèenjem Ônapiše se zadaæa, kad 

se napiše zadaæaÕ). 

U reèenicama sa subjektom, tipa Umiljato janje dvije majke sisa (sa znaèenjem Ôumiljatošæu 

se bolje prolazi u životuÕ) ili Psi laju, a karavana prolazi (sa znaèenjem Ôstvari se 

dogaðaju mimo pokušaja da ih se zaustaviÕ) oznaci se treæega lica u jednini (sisa) i množini 

(laju) kao vršitelj ne pridružuje osoba treæega lica. Zbog toga se s reèenicama navedena 

tipa ne mogu povezati reèenice u kojima je osoba treæega lica oznaèena liènom zamjenicom 

treæega lica. Zato su u diskurzima Umiljato janje dvije majke sisa. *Ono se svaki dan s 

njima igra i Psi laju, a karavana prolazi. *Oni pokušavaju karavanu zaustaviti druge dvije 

reèenice iz odnosa s prvima neovjerene. Neovjerena reèenica s liènom zamjenicom treæega 

lica kao gramatièkim izrazom osobe treæega lica svjedoèi o tome da je lice predikatnoga 

glagola u prethodnoj reèenici neutralizirano te da se njime sadržaj toga glagola ne oznaèuje 

kao lièan, nego kao bezlièan. Stoga mu, u skladu s tim, ni ono što je oznaèeno imenicama 

janje i psi ne može biti vršitelj. 

Èim se sadržaj predikatnoga glagola oznaèi kao lièan, reèenica se može povezati s 

reèenicama u kojima se osoba treæega lica oznaèuje zamjenicom treæega lica. Zato su u 

diskurzima Janje svoju majku sisa triput dnevno. Ono se svaki dan s njom igra i Psi laju 

cijelu noæ. Oni pokušavaju zaustaviti karavanu koja prolazi druge dvije reèenice iz odnosa 

s prvima ovjerene. 

S neutralizacijom oznaka kategorije lica predikatnom se glagolu neutraliziraju i oznake 

kategorije broja, jednina i množina. U bezliènim reèenicama tipa Grmi ili Pjevalo se cijelu 

noæ posljedica je te neutralizacije svoðenje kategorije broja samo na jednu oznaku, oznaku 

jednine. U bezliènim reèenicama sa subjektom, tipa Ne plaæa bog svake subote ili Psi laju, 

a karavana prolazi, posljedica je te neutralizacije svoðenje kategorije broja ili samo na oznaku 

jednine (ne plaæa) ili samo na oznaku množine (laju). 

Opreka se meðu jedninom i množinom u svakoj od tih reèenica gubi. Tako npr. glagol 

plaæati s punom paradigmom kategorije lica ima i punu paradigmu kategorije broja. U jednini 

plaæam, plaæaš, plaæa, u množini plaæamo, plaæate, plaæaju. Ali se u bezliènoj reèenici tipa Ne 

plaæa bog svake subote ta paradigma neutralizira svoðenjem kategorije broja na samo jednu 

oznaku, oznaku jednine treæega lica. Jednako tako glagol lajati s punom paradigmom kategorije 

lica ima i punu paradigmu kategorije broja. U jednini lajem, laješ, laje, u množini lajemo, 

lajete, laju. Ali se u bezliènoj reèenici tipa Psi laju, a karavana prolazi ta paradigma neutralizira 

svoðenjem kategorije broja samo na jednu oznaku, oznaku množine treæega lica. 

S neutralizacijom oznaka kategorije broja predikatnoga glagola u reèenicama se toga tipa 

neutraliziraju i oznake kategorije broja imenske rijeèi u nominativu kojoj predikatni glagol 

kategorijom lica u reèenici otvara mjesto kao subjektu. U skladu s oznakama kategorije broja 

u glagola, i tu se kategorija broja svodi samo na jednu oznaku. Zbog toga ta rijeè u reèenicama 

toga tipa može biti ili samo u jednini, kao npr. u reèenici Ne plaæa bog svake subote 

(ne može množina Ne plaæaju bogovi svake subote), ili samo u množini, kao npr. u reèenici 

Psi laju, a karavana prolazi (ne može jednina Pas, laje, a karavana prolazi). 4 

S neutralizacijom kategorije broja imenske rijeèi u nominativu neutralizira se i sadržaj 

koji se tom rijeèju oznaèuje. S gledišta kategorije broja taj sadržaj postaje nebrojiv: sadržaj 


27.7.2003, 23:34 

Black 

41


se imenske rijeèi bog jedninom te rijeèi u reèenici Ne plaæa bog svake subote ne oznaèuje 

kao cjelovit pojedinaèan predmet koji se može brojiti, a sadržaj se imenske rijeèi psi množinom 

te rijeèi u reèenici Psi laju, a karavana prolazi ne oznaèuje kao mnogo cjelovitih 

pojedinaènih predmeta koji se mogu brojiti. Sadržaj koji se tim rijeèima oznaèuje u gramatièkom 

se kontekstu jedne i druge reèenice, neovisno o oznaci kategorije broja, jednini 

i množini, 5 oznaèuje kao jedinstven cjelovit pojam semantièka struktura kojega je takva 

da mu se elementi ne mogu brojiti. 

42 

unkcioniranje broja u glagola može se prikazati i shematski: 

Glagolska kategorija broja 

jednina množina 

1.lice: plaæam, lajem · osoba 1.lica: onaj koji govori, govornik · 1. lice: plaæamo, lajemo 

2. lice: plaæaš, laješ -osoba 2. lica: onaj kojemu se govori, sugovornik · 2. lice: plaæate, lajete 

3. lice: plaæa, laje · osoba 3. lica: onaj o kojemu se govori, negovornik · 3. lice: plaæaju, laju 

Gramatièka kategorija lica 

Semantièka kategorija olièenja 

lièno bezlièno 

jednina množina ili jednina ili množina 

1. lice: plaæam, lajem 1. lice: plaæamo, lajemo ili 1.lice · nema osobe 1. l. kao vršitelja · ili 1. 

lice 

· osoba 1. lica kao vršitelj - ili 2.lice · nema osobe 2. l. kao vršitelja · ili 2. lice 

2. lice: plaæaš, laješ 2. lice: plaæate, lajete ili 3.lice · nema osobe 3. l. kao vršitelja · ili 3. lice 

· osoba 2. lica kao vršitelj - 

3. lice: plaæa, laje 3. lice: plaæaju, laju 

· osoba 3. lica kao vršitelj · 

Aktualizacija glagolskoga broja Neutralizacija glagolskoga broja 

jednina množina jednina množina 

Plaæam svoje raèune. Plaæaju svoje raèune. Ne plaæa bog svake subote. *Ne plaæaju bogovi... 

Pas laje cijelu noæ. Psi laju cijelu noæ. * Pas laje, a karavana prolazi. Psi laju, a karavana... 


27.7.2003, 23:34 

Black


Jedninski i množinski oblici predikatnih glagola u bezliènim reèenicama nisu jednaki 

jedninskim i množinskim oblicima tih glagola u liènim reèenicama. Tako npr množinski 

oblik laju u bezliènoj reèenici Psi laju, a karavana prolazi u kategoriji broja semantièki 

nema istu vrijednost kao morfološki identièan množinski oblik laju u liènoj reèenici Psi 

laju cijelu noæ. Vidi se to po sadržaju imenske rijeèi u nominativu (psi) kojoj u te dvije 

reèenice ta dva morfološki identièna oblika predikatnoga glagola otvaraju mjesto kao 

subjektu. Buduæi da je gramatièka kategorija lica i gramatièka kategorija broja tih dvaju 

glagolskih oblika identièna, identièna je i gramatièka struktura imenske rijeèi u nominativu 

(psi) kojoj je tim oblicima u tim dvjema reèenicama kao subjektu otvoreno mjesto. 

Od jedne reèenice do druge, od bezliène do liène, ta se gramatièki identièna rijeè (psi) 

s gledišta kategorije broja razlikuje jedino po svojoj semantièkoj strukturi. A ta nije 

determinirana morfološki utvrdivim oblikom glagola koji joj u reèenici otvara mjesto, 

njegovim oznakama lica i broja, nego njegovim semantièki utvrdivim oblikom, oblikom 

sadržaja koji se u tim oznakama glagolom oznaèuje u dva razlièita konteksta. U reèenici 

Psi laju cijelu noæ semantièki je utvrdiv oblik predikatnoga glagola laju lièan, a u reèenici 

Psi laju, a karavana prolazi semantièki je utvrdiv oblik predikatnoga glagola laju bezlièan. 

Sadržaj je imenske rijeèi kojoj mjesto u reèenici otvara predikatni glagol u liènom obliku 

brojiv, a sadržaj imenske rijeèi kojoj mjesto u reèenici otvara predikatni glagol u bezliènom 

obliku nebrojiv. 

Kao što se iz izloženoga vidi, promjene u naèinu oznaèivanja sadržaja predikatnoga 

glagola s gledišta kategorije lica, kao lièna ili kao bezlièna, izravno utjeèu i na promjene 

u naèinu oznaèivanja sadržaja predikatnoga glagola s gledišta kategorije broja i s njim 

povezana sadržaja imenske rijeèi u nominativu kojoj predikatni glagol u reèenici otvara 

mjesto. Sadržaj koji ima, sâm glagol nema moguænosti oznaèiti ni kao brojiv ni kao 

nebrojiv. Ali aktualizacijom i neutralizacijom oznaka kategorije broja glagol determinira 

brojivost i nebrojivost sadržaja imenske rijeèi kojoj u reèenici otvara mjesto. 6 Po tome se 

vidi da je broj u glagolskih rijeèi, premda zapostavljen, semantièki èišæi i gramatièki 

primarniji od broja u imenskih. Broj u glagola zadaje odnose u kategoriji broja: aktualizira 

ili neutralizira broj u imenica. Tek s brojem u glagola broj u imenica èini cjelinu kategorije 

broja. 

Brojivost se kao semantièko obilježje kategorije broja vezuje uz liènost kao semantièko 

obilježje kategorije olièenja, a ne uz jedninu i množinu kao oznake gramatièke kategorije 

broja, niti uz prvo, drugo i treæe lice kao oznake gramatièke kategorije lica. Nebrojivost 

se, s druge strane, kao semantièko obilježje kategorije broja vezuje uz bezliènost kao 

semantièko obilježje kategorije olièenja, a ne uz jedninu kao oznaku kategorije broja, niti 

samo uz treæe lice jednine predikatnoga glagola kao oznaku gramatièke kategorije lica. 

Granica izmeðu liènoga i bezliènoga i brojivoga i nebrojivoga ne povlaèi se u morfologiji, 

nego u semantici. 

Buduæi da oznaèivanje sadržaja predikatnoga glagola u reèenici kao lièna ili kao 

bezlièna ne ovisi o oznaci kategorije lica, nego o gramatièkom kontekstu u kojemu se 

glagol upotrebljava, postoje u hrvatskom jeziku reèenice u kojima se sadržaj predikatnoga 

glagola može oznaèiti na oba naèina, i kao lièan i kao bezlièan. To su reèenice tipa Pas 

laje, Avion leti, Ovca bleji, Mladiæ pije i sl. 

Te su reèenice dvoznaène. U jednom sluèaju znaèe to da pas stvarno laje, da avion 

stvarno leti, da ovca stvarno bleji i da mladiæ stvarno pije, a u drugome da je svojstvo psa 


27.7.2003, 23:34 

Black 

43


da laje, aviona da leti, ovce da bleji i mladiæa da pije (da je pijanac). U prvom sluèaju 

sadržaj je predikatnoga glagola u tim reèenicama oznaèen kao lièan, u drugome kao 

bezlièan. Kad je oznaèen kao lièan, osoba je treæega lica, iskazana u reèenicama imenicama 

pas, avion, ovca, mladiæ, pretpostavljena kao vršitelj radnje predikatnoga glagola. Kad je 

oznaèen kao bezlièan, osoba treæega lica ne može biti pretpostavljena kao vršitelj radnje. 

U sluèaju liène upotrebe glagola uz navedene se reèenice mogu uvrstiti reèenice s 

liènom zamjenicom treæega lica kao gramatièkim izrazom osobe toga lica. Ta zamjenica 

može biti izreèena ili neizreèena, npr. Pas laje. Bijesan je; Avion leti. On se sada uspinje 

na svoju visinu; Ovca bleji. Ona je vjerojatno zalutala; Mladiæ pije. Žedan je. U sluèaju 

bezliène upotrebe glagola, kad reèenice znaèe da je svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce 

da bleji i mladiæa da pije (da je pijanac), uz navedene se reèenice ne mogu uvrstiti reèenice 

s liènom zamjenicom treæega lica. Takve su reèenice u tom sluèaju neovjerene: Pas laje. 

*Bijesan je; Avion leti. *On se sada uspinje na svoju visinu itd. 

Kad je sadržaj predikatnoga glagola oznaèen kao lièan, uspostavlja se opreka njegova 

jedninskog oblika prema množinskomu, npr. Pas laje · Psi laju, Avion leti · Avioni lete, 

Ovca bleji · Ovce bleje, Mladiæ pije · Mladiæi piju. Kad je sadržaj predikatnoga glagola 

oznaèen kao bezlièan, opreka se njegova jedninskog oblika prema množinskomu neutralizira 

tzv. generièkim znaèenjem, kojim se iskazuje svojstvo psa da laje, aviona da leti, ovce da 

bleji i mladiæa da pije (da je pijanac). Uz jedninske oblike glagola s tim znaèenjem reèenice 

su s množinskim oblicima neovjerene: Pas laje · *Psi laju, Avion leti · *Avioni lete itd. 

Generièko se znaèenje može izreæi i množinskim oblicima glagola, uz uvjet da se 

dokine opreka prema oblicima u jednini. Tada se u reèenicama Psi laju, Avioni lete, Ovce 

bleje, Mladiæi piju iskazuje svojstvo pasa da laju, aviona da lete, ovaca da bleje i mladiæa da 

piju (da su pijanci). Uz reèenice se u množini tada ne mogu uvrstiti reèenice s liènom 

zamjenicom treæega lica kao gramatièkim izrazom osobe toga lica, npr. Psi laju. *Bijesni 

su itd. U reèenicama s generièkim znaèenjem glagol može biti ili samo u jednini, npr. Pas 

laje, ili samo u množini, npr. Psi laju, kao što je to u poznatom primjeru Èovjek je 

smrtan · Ljudi su smrtni, a ne može imati opreku jednina · množina. Ta je opreka u tom 

kontekstu generièkim znaèenjem neutralizirana. 

S neutralizacijom glagolskoga broja neutralizira se i broj imenske rijeèi kojoj glagol u 

reèenici otvara mjesto. I ta rijeè u tom kontekstu može biti ili samo u jednini, npr. Pas 

laje, ili samo u množini, npr. Psi laju. S neutralizacijom broja imenske rijeèi neutralizira 

se i njezin sadržaj. Imenicom u jednini taj se sadržaj ne oznaèuje kao pojedinaèan brojiv 

predmet, a u množini kao mnogo takvih predmeta. I u jednini i u množini taj se sadržaj 

oznaèuje kao jedinstven cjelovit pojam semantièka struktura kojega je takva da mu se 

elementi ne mogu brojiti. 

Ima u hrvatskom jeziku glagola znaèenje kojih je takvo da im se kao predikatima u 

odreðenom gramatièkom kontekstu neutralizira vršitelj radnje. To su glagoli boljeti, gušiti, 

muèiti, gristi, spopasti, hvatati, obuzeti, peæi, svrbjeti, žuljati, zepsti, zanimati, oduševiti, srditi, 

izdavati, tresti, trti, proæi, pritiskati, podilaziti itd. u reèenicama tipa Boli me glava, Mene 

muèe vrele žudnje, Guši ga kašalj, Psa izdaje snaga, More ih brige, Èovjeka hvata strah, Ne 

grize ih savjest, Gradonaèelnika spopada bijes, Djevojku obuzima sjeta, Svrbi me dlan, Žuljaju 

me cipele, Zebu me prsti, Trese ga groznica, Podilaze me srsi itd. Reèenice su s takvim 

glagolima u tom kontekstu bezliène. Paradigma im je kategorije lica reducirana samo na 

dvije oznake: treæe lice jednine i treæe lice množine (tipa Boli me glava i Bole me kosti). 

44 


27.7.2003, 23:34 

Black


Takvi glagoli kategorijom lica i broja kao subjektu otvaraju u reèenici mjesto samo 

imenskoj rijeèi u nominativu kojom se oznaèuje što neživo (glava, snaga, žudnje, kašalj, 

brige, cipele itd.), a rekcijom kao objektu mjesto samo imenskoj rijeèi u akuzativu kojom 

se oznaèuje što živo (mene, me, njega, ga, èovjeka, psa, gradonaèelnika itd.). 

Do neutralizacije vršitelja u reèenicama s tim glagolima u navedenom kontekstu ne 

dolazi zato što se imenskim rijeèima u nominativu u njima obavezno oznaèuje što neživo, 7 

nego zato što se iz odnosa neživoga prema živomu, koje se oznaèuje imenskom rijeèju 

u akuzativu, neživo ne može definirati kao vršitelj. Ono što je oznaèeno samo kao neživo, 

npr. glava, ne može biti vršitelj radnji predikatnoga glagola (boli) kojom je kao objekt 

zahvaæeno ono što se oznaèuje samo kao živo (npr. mene). Stanju u koje je radnjom 

predikatnoga glagola dovedeno ono što je objektnom rijeèju u akuzativu oznaèeno kao 

živo (hvata èovjeka) subjektna rijeè u nominativu (strah) s obilježjem neživoga u reèenici 

Èovjeka hvata strah može biti samo uzrok. 

Èim se gramatièki kontekst upotrebe glagola promijeni, veæina glagola iz navedene 

skupine dobiva punu paradigmu kategorije lica, npr.: Muèim sve oko sebe, Muèiš nas 

svakodnevno, Èesto muèi životinje, Muèite sami sebe, Hvatao sam lisicu, Policija hvata 

bjegunca, Naveèer hvatamo golubove itd. U tim reèenicama predikatni se glagoli nalaze 

u liènoj upotrebi. Ta se upotreba znaèenjski bitno razlikuje od bezliène: Djevojku muèi 

ljubav, Èovjeka hvata panika itd. 

Do neutralizacije glagolskoga broja dolazi i u reèenicama u kojima se predikatni glagol 

upotrebljava sa zbirnim imenicama kao subjektima, npr. Telad pase i Telad pasu (jednina 

i množina za istu zbirnu imenicu), zatim Lišæe pada (samo jednina) prema List pada i 

Listovi padaju (i jednina i množina), pa onda Braæa pjevaju (samo množina), prema Brat 

pjeva (samo jednina, bez množine), pa Petero studenata putuje (samo jednina), prema 

Student/studentica putuje i Studenti/studentice putuju (i jednina i množina) itd. Jednina 

i množina kao morfološki utvrdivi oblici kategorije broja predikatnoga glagola u reèenici 

uz zbirne imenice kao subjekte semantièki nemaju vrijednost jednine i množine. Odvojene 

jedna od druge, u takvu gramatièkom kontekstu jednina i množina imaju vrijednost 

zbrojine. Zbrojina je oznaka kategorije broja zbirnih imenica (Peti 2001, 209-250). Tom su 

oznakom obuhvaæeni i predikatni glagoli koji se sa zbirnim imenicama slažu u jednini i 

množini. 

Glagolska je kategorija broja neutralizirana i u reèenicama u kojima se kao subjekti 

upotrebljavaju imenice uz glavne brojeve i priloge kolièine, tipa Uz obalu je plivalo deset 

riba, Na trgu prosvjeduje mnoštvo graðana. U takvu gramatièkom kontekstu i s 

imenicama u jednini i s imenicama u množini predikatni je glagol uvijek samo u jednini, 

npr. Jedan uèenik ne ide na izlet : Sto uèenika ide na izlet, Mnogo uèenika putuje u 

školu vlakom. 

Samo na oznaku jednine predikatni se glagol tu svodi zato što je kategorija broja 

imenskih rijeèi uz glavni broj i prilog kolièine neutralizirana. Sadržaj oznaèen imenicom 

u jednini uz glavni broj (jedan uèenik) ne oznaèuje se kao jedno koje bi bilo u opreci 

prema mnogo, a sadržaj oznaèen imenicom u množini uz glavni broj i prilog kolièine (sto 

uèenika, mnogo uèenika) ne oznaèuje se kao mnogo koje bi bilo u opreci prema jedno. 

I u jednini i u množini sadržaj se imenske rijeèi uz glavni broj i prilog kolièine oznaèuje 

kao izbrojena ili kao neizbrojena kolièina. Umjesto na obilježje jednosti i mnogosti, sadržaj 

se imenice uz glavni broj i prilog kolièine i u jednini i u množini svodi samo na jedno 


27.7.2003, 23:34 

Black 

45


semantièko obilježje, obilježje kolièine. Kolièina nije obilježje gramatièke kategorije broja, 

pa joj oznake te kategorije ne mogu biti izraz. Kolièina je semantièko obilježje matematièke 

kategorije broja. Uz imenice s takvim obilježjem predikatni su glagoli samo u jednini. 

Bezliènih reèenica s neutraliziranom oznakom kategorije broja predikatnoga glagola u 

jeziku ima više nego što na prvi pogled izgleda. Ovdje je uz opis postupka aktualizacije i 

neutralizacije sadržaja predikatnoga glagola upozoreno na nekoliko tipova takvih reèenica. 

No naèelno se može reæi da se takve reèenice javljaju svagdje gdje uz radnju predikatnoga 

glagola nije istaknut i njezin vršitelj. Vrlo èesto se to dogaða upravo s glagolima nepotpuna 

znaèenja, koji zahtijevaju dopunu kakvom imenskom rijeèju. Takvi se glagoli tu po 

funkciji približuju sponi. Umjesto da se ostvaruje, radnja im se, bez vršitelja u prvom planu, 

pretvara u kvalifikaciju osobe odreðenoga lica. 

Tako nastaju reèenice tipa Iznajmljujem baève za vino, Ustupam pravo na uvoz automobila, 

Popravljam sve vrste televizora, Dajem usluge prijepisa, Prodajem kuæu itd. Uvjetovane 

specifiènim komunikacijskim potrebama, svojim bezliènim sadržajem te su reèenice 

prikladne za objavljivanje kao oglasi. Prvo lice jednine može se u njima bez promjene 

znaèenja zamijeniti prvim licem množine: Iznajmljujemo baève za vino, Popravljamo sve 

vrste televizora, Dajemo usluge prijepisa itd. Da je sadržaj u tim reèenicama oznaèen kao 

bezlièan, utvrdivo je moguænošæu njegove parafraze u bezliènoj formi: iznajmljuju se baève 

za vino, prodaje se kuæa itd. 

Isticanje svojstva pred radnjom prevladava i u bezliènim reèenicama tipa Kæi mi pjeva 

u operi (operna je pjevaèica), Sin mi predaje na fakultetu (predavaè je na fakultetu), Igram 

u Dinamu (igraè sam Dinama), Svira po barovima (barski je sviraè), Dijete mu još ide u 

školu (školarac je), Marko piše pjesme i kritike (pjesnik je i kritièar) itd. Zbog izuzetna 

komunikacijskog uèinka tih reèenica njihove bezliènosti najèešæe nismo ni svjesni. 

46 

Bilješke 

1 Otklon od takva shvaæanja bezliènosti nalazimo u Raguževoj Praktiènoj hrvatskoj gramatici (str. 76). 

Ondje se osim u treæem licu jednine moguænost izražavanja bezliènosti pretpostavlja i za drugo lice 

jednine, te za prvo i treæe lice množine. Izmeðu ostaloga Raguž upozorava na upotrebu bezliènih 

reèenica u kulinarskim uputama, tipa Posudu napunite vodom i dodate malo soli, Kolaè prelijete 

šlagom, Prepržimo luk na maslacu i stavimo na nj pripremljene odreske itd. 

2 Katièiæ je u Sintaksi (str. 77) s tim u vezi izrièit: ÒBezlièni glagoli nisu dakle obilježeni time što ne 

otvaraju mjesto subjektu, nego time što im je sadržaj pri bezliènoj uporabi takav da mu se kao rijeku 

ne može dodati vršilacÓ. 

3 Primjer istoga tipa nalazi se i u naslovu knjige koja mi je nedavno došla pod ruku, a glasi Jedem, 

dakle mršavim (sa znaèenjem Ôkad se jede mršavi se, jedenjem se mršaviÕ). 

4 Reèenicu Pas laje, a karavana prolazi moguæe je pretpostaviti i s jedninom kao oznakom kategorije 

broja, ali u tom sluèaju to više nije poslovica. 

5 Neovisno zato što su oznake te kategorije tu neutralizirane. 

6 Analiza navedenih primjera može poslužiti kao dokaz da je u lingvistici neodrživa teza po kojoj se 

imenice na brojive i nebrojive dijele kao leksemi. Iz izloženoga se lijepo vidi da jedna te ista imenica, 

u našem sluèaju imenica pas, a tako je i s ostalima, u jednom gramatièkom kontekstu može biti 

brojiva, u drugom nebrojiva. Kontekst u kojemu je imenica brojiva odnosno nebrojiva nije uvjetovan 

leksièkim znaèenjem imenice, nego njezinim kontekstualno uvjetovanim gramatièkim znaèenjem. 

7 Svojstvo neživosti oznaèeno imenskom rijeèju kao leksemom u funkciji subjekta nije razlog neutralizaciji 

vršitelja radnje koji se tom rijeèju oznaèuje, što se vidi u reèenicama tipa Vjetar ruši stabla ili Zemlja 

èeka kišu itd. u kojima se imenicama za neživo (vjetar, zemlja) oznaèuje vršitelj. 


27.7.2003, 23:34 

Black

Literatura 


Bariæ, E. i dr. (1979): Priruèna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Školska knjiga, 

Zagreb. 

Corbett, G. (2000): Number, Cambridge University Press, Cambridge. 

Katièiæ, R. (1986): Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, JAZU · Globus, Zagreb. 

Kekez, J. (1984): Poslovice i njima srodni oblici, Zavod za znanost o književnosti, Zagreb. 

Peti, M. (2001): Zbrojina, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 27, 209-250, 

Zagreb. 

Peti, M. (2002): Matematièki broj prema gramatièkome, Rijeèki filološki dani, 4, 351-364, 

Rijeka. 

Raguž, D. (1977): Praktièna hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb. 

Walter, H. (1984): O semantici kategorije broja u okviru glagolske sisteme srpskohrvatskog 

jezika, Rod i broj u srpskohrvatskom jeziku, Nauèni sastanak slavista u Vukove 

dane, Referati i saopštenja 13/1, 259-267, Beograd. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

47


Zrinka JELASKA (Zagreb) 

PROIZVODNJA GLAGOLSKIH OBLIKA HRVATSKOGA 

KAO STRANOGA JEZIKA: od infinitiva prema prezentu 

Iako svaki jezik ima na milijune rijeèi, otprilike polovica svakodnevnih govornih i pisanih 

tekstova sastoji se samo od stotinjak istih rijeèi, a èak osamdesetak posto tih tekstova 

sadrži tek oko dvije tisuæe najèešæih rijeèi. Poznati su razlièiti naèini uèenja drugoga ili 

stranoga jezika, ali i iz navedenih se brojki vidi da je najbolje poèeti s najobiènijim, 

najèešæim rijeèima i reèenicama (npr. Sharpe, 1992) jer æe ga se tako moæi brzo upotrijebiti 

za sporazumijevanje u razlièitim svakodnevnim situacijama. 

Za hrvatski nije istraženo koliko bi rijeèi sadržavao temeljnji rjeènik, niti koje bi to rijeèi 

bile. Prema istraživanjima za druge jezike za osnovno svakodnevno sporazumijevanje 

govorom dovoljno je znati oko dvije tisuæe najèešæih rijeèi, za èitanje do pet tisuæa rijeèi 

(Schmitt, 2000, 143). Tako polaznik koji je nauèio dvije tisuæe temeljnih njemaèkih rijeèi 

zna oko 80 posto najvažnijih rijeèi u pisanome i govornome sporazumijevanju, dok daljih 

5-10 posto tekstova pokriva kad nauèi iduæu skupinu do otprilike èetiri tisuæe najèešæih 

rijeèi (npr. Langenscheidt, 1998; tako i Langenscheidt, 2000. za engleski). Za razlièite je 

jezike razlièit odnos broja rijeèi i pokrivenosti teksta (Lonèariæ, 1977), no on se kreæe u 

okviru navedenih brojaka (npr. Nation, 2001). Stoga se može pretpostaviti da bi slièno bilo 

i s hrvatskim. 

Iznad èetiri-pet tisuæa rijeèi èovjeku se rjeènik nepredvidljivo širi pa više nije jednostavno 

odrediti najkorisnije rijeèi po èestoti. Tada su potrebni drugi naèini uèenja jer je tada 

važniji naèin kako su rijeèi strukturirane u govorikovu umu nego njegov opseg. 

48 

Ovisnost gramatièkih pravila o velièini rjeènika 

Rjeènik se uèi drugaèijim naèinima od gramatièkih struktura, no za strance je korisno 

osmisliti pristupe koji æe se obazirati i na jedno i drugo. Osnovno bi naèelo bilo da 

se strancima koji žele znati hrvatski da bi se njime sporazumijevali, a ne poglavito iz 

lingvistièkih (ukljuèivo i slavistièkih) pobuda, na poèetku uèenja hrvatskoga nude samo oni 

gramatièki opisi i pravila kojima æe se plodno služiti u svome ogranièenome rjeèniku. To 

znaèi da pravila koja se odnose na mali broj rijeèi opæenito ili mali broj rijeèi poèetnoga 

rjeènika iz pedagoških razloga ne treba ni prikazivati. Jer višak znanja može u tome 

osjetljivome razdoblju susreta s novim jezikom odmoæi, a ne pomoæi, ma kako on bio 

lingvistièki zanimljiv i dosjetljiv. Strancu je na primjer bolje da nauèi misao - misli - mišlju 

jednostavno kao razlièite oblike iste rijeèi, nego kao rijeè koja mijenja glasove pravilima o 

nepostojanome a, vokalizaciji i jotaciji, jer æe mu dugo to biti jedina takva rijeè. Tek poslije, 

u naprednijim razdobljima njegova uèenja, može mu se objasniti da se ta rijeè proizvodi 

trima pravilima koja djeluju i u drugim rijeèima. 

ZSS2003-jelaska.pmd 48 

27.7.2003, 23:34 

Black

Zrinka Jelaska, Proizvodnja glagolskih oblika hrvatskoga kao stranoga jezika: od infinitifa prema prezentu 

Podjela glagola na vrste i razrede u hrvatskim gramatikama 

Uèeæi hrvatski stranci se susreæu s morfološkom raznolikošæu glagolskoga sustava, koji 

je posebno složen zbog brojnih fonoloških promjena pojedinih tipova. Hrvatske 

gramatike glagole tradicionalno dijele u šest vrsta, iako neke nadodaju i sedmu vrstu ili 

skupinu «nepravilnih glagola». 

U današnjim hrvatskim gramatikama postoji nekoliko podjela glagola na vrste i 

razrede ( Bariæ i ostali, 1979, 1990, 1995, 1997; Babiæ i ostali 1991. a; Babiæ, 1986, 1991. b, 2002; 

Raguž, 1997). Prva gramatika preuzela je podjelu koja se oslanja na èeškoga lingvista 

Dobrovskoga, tradicionalno prihvaæenu u hrvatskim gramatikama (npr. lorschütz, 1916), 

i to u obliku iz gramatike Brabec-Hraste-Živkoviæ (1968), koja veæ u svom prvom izdanju 

(1952) navodi u bilješci: «U starije vrijeme glagoli su se dijelili po infinitivnoj osnovi u šest 

vrsta. Tako su ih dijelili: Dobrovsky, Miklošiæ, Danièiæ, Maretiæ, Novakoviæ, lorschütz i dr. 

U novije vrijeme provodila se dioba glagola po prezentskoj osnovi u pet vrsta. Tako su ih 

dijelili: Leskien, Stojanoviæ i Musulin. Kako ni jedna ni druga dioba nije savršena (...) mi 

æemo glagole suvremenoga književnog jezika u ovoj gramatici podijeliti u šest vrsta po 

infinitivnoj osnovi. U šest vrsta dijele se glagoli i u gramatikama ostalih slavenskih jezika.» 

(str. 105). 

Druge dvije gramatike u podjeli na vrste oslanjaju se na èlanak iz Jezika (Babiæ, 1980), 

iako se meðusobno razlikuju. 

Radi uoèavanja sliènosti i razlika u te tri podjele navest æemo glagolske vrste i razrede 

u najnovijim izdanjima hrvatskih gramatika od devedesetih godina, koje se mogu nabaviti 

u knjižarama. Te su podjele utemeljene na donekle razlièitim kriterijima, ali sve su 

namijenjene izvornim govornicima. One su ovdje sažete i usustavljene kako bi bile što 

usporedljivije. Poslije razreda u zagradi su navedeni glasovi kojima završavaju prezentske 

osnove i primjeri glagola koji pripadaju toj vrsti. S desne su strane masno napisani 

infinitivni završetci. 

a) Babiæ i ostali (1991) 

I. vrsta 

1. razred: (-t -d -s -z +n) plesti: pletem, jesti: jedem, donijeti: donesem -Vsti -nijeti 

2. razred: (-p -b) grepsti: grebem, crpsti: crpem -Ksti (tj. -psti) 

3. razred: (-k -g -d -ð +n) peæi: pek- peèem, leæi: leg- leže, iæi: idem -æi 

4. razred: (-r) umrijeti: umrem, zreti: zrijem, zrem, trti: trem/tarem 

5. razred: (+m,n,j) èuti: èujem, smjeti: smijem, kleti: kunem, 

-reti, -rijeti -rti 

oteti · otmem -uti, -(j)eti 

6. razred: (+j) piti: pijem, biti: bijem, biti: jesam -iti 

7. razred: dati: dam, dadem, dadnem, znati: znam, znadem, sjati: sjam -ati 

II. vrsta -nuti tonuti: tonem -nuti 

III. vrsta -jeti -ljeti -njeti vidjeti: vidim, voljeti : volim, crvenjeti : crvenim -jeti, -ljeti, -njeti 

IV. vrsta -iti raditi: radim -iti 

V. vrsta -ati -ati 

1. razred: -im (j è š ž št žd) bojati: bojim, ležati: ležim krièati: krièim : -im 

2. razred: -em smijati se: smijem se, davati: dajem, pljuvati: pljujem : -em, +vati 


27.7.2003, 23:34 

Black 

49


3. razred: -jem jahati: jašem, micati: mièem, lagati: lažem, 

obrtati: obræem : -je 

4. razred: -am pitati: pitam : -am 

VI. vrsta - kupovati: kupujem, dopisivati: dopisujem, bièevati: bièujem -ivati, -ovati, -evati 

b) Raguž (1997) 

I. vrsta 

1. razred: (-t -d -s -z) plesti: pletem, jesti: jedem, donijeti: donesem -Vsti -nijeti 

2. razred: (-p -b) grepsti: grebem, crpsti: crpem -Ksti 

3. razred: (-k -g -d -ð +n) peæi: pek- peèem, leæi: leg- leže, iæi: idem -æi 

4. razred: (-r) umrijeti: umrem, zreti: zrijem, zrem, trti: trem/tarem -rti -reti -rijeti 

5. razred: (-n -m -p) kleti: kunem, bdjeti: djenem, nasuti: naspem -eti -uti 

6. razred: piti: pijem, smjeti: smijem, èuti: èujem -iti -jeti -uti 

7. razred: zvati: zovem, brati: berem, stati: stanem, mljeti: meljem -ati -jeti 

II. vrsta -nuti tonuti: tonem -nuti 

III. vrsta -jeti -ljeti -njeti vidjeti: vidim, željeti: želim, pocrnjeti : pocrnim -jeti 

IV. vrsta -iti raditi: radim -iti 

V. vrsta -ati 

1. razred: -em brijati: brijem, penjati: penjem, derati: derem, 

-ati 

revati: revem 

2. razred: -jem jahati: jašem, micati: mièem, lagati: lažem, 

: -em 

obrtati: obræem 

3. razred: -im (j è š ž št žd) bojati: bojim, ležati: ležim, 

: -jem 

krièati: krièim : -im 

4. razred: -am pitati: pitam, dati: dam/dadem, prepoznati: prepoznam : -am 

VI. vrsta -Vvati : -ujem -ovati (putovati : putujem) 

-ivati (putovati : putujem) 

-evati (bièevati : bièujem) 

-vati 

-Vvati : Vjem -uvati (pljuvati, kljuvati, obeæavati) 

-avati (upoznavati, davati) 

VII. vrsta - nepravilni glagoli: biti: jesam/sam, budem, htjeti: hoæu/æu, 

iæi: idem i njegovi prefigirani likovi 

-iti -jeti -æi 

c) Bariæ i ostali, 1997. 

I. vrsta - infinitvno-aoristna osnova nema tvorbenog morfa 

1. razred (t d) plesti: pletem. bosti: bodem -sti 

2. razred (s z) pasti: pasem, gristi: grizem, donijeti/donesti: donesem -sti -nijeti 

3. razred (p b) crpsti: crpem, zepsti: zebem, usuti: uspem -sti -uti 

4. razred (k g h) peæi: peku, striæi: strigu, vræi: vrhu, moæi : mogu -æi 

5. razred (n m) kleti: kunem, oteti: otmem, naduti: nadmem -eti -uti 

6. razred (r lj) umrijeti: umrem, mljeti: meljem, klati: koljem, 

trti: tarem, zreti: zrem/zrim -ijeti -eti -ati 

-rti 

7. razred (i u je/i) piti: pijem, èuti: èujem, izuti : izujem, umjeti: umijem -iti -jeti -uti 

50 


27.7.2003, 23:34 

Black


II. vrsta - morf - nu (-nuti) u infinitivnoj i n u prezentskoj osnovi -nuti 

dignuti : dignem 

III. vrsta - prezentski nastavci imaju morf i (-im), infinitiv završava na... -eti -ati 

1. razred glagoli na -eti s morfom je i glagoli s osnovom lje, nje, re) -eti 

vidjeti: vidim, željeti: želim, vreti: vrim, bdjeti:bdim 

2. razred s morfom a iza j è ž št žd bojati: bojim, krièati: krièim -ati 

IV. vrsta- infinitivna osnova ima morf i moliti: molim -iti 

V. vrsta - inf. osnova morf a, osim onih s prezent. nastavcima s morfom -i -ati 

1. razred (-am) gledati: gledam, dati: dam/dadem/dadnem, znam/znadem 

stati: stanem, tkati: tkam 

2. razred ( -em + jotirana osnova) pisati: pišem, jahati: jašem, šetati: šeæem 

3. razred (-em) orati: orem, derati: derem, žderati: žderem, revati: revem 

brati: berem, zvati: zovem, slati: šaljem, gnati: gnam/ženem 

4. razred (pz -jem, infiksi j(a) -v(a) u infinitivnoj osnovi) 

pljuvati: pljujem, sijati: sijem, davati: dajem, poznavati: poznajem 

VI. vrsta - infinitivna osnova morfi ova, eva, iva, prezentska morf u -ovati-ivati 

putovati: putujem, kazivati: kazujem, bièevati: bièujem -evati 

VII. Nepravilni glagoli -iti -jeti -æi -ati 

biti: jesam/sam/ budem (bijes- s- bud-) 

htjet: hoæu/æu htjednem 

iæ: idem ( i- id- iš- ið) + složenice od iæi doæi naæi poæi otiæi izaæi iziæi 

spat: spim + složenice od spati zaspati zaspim 

U svrstavanju razlièitih èlanova u istu skupinu mogu se neke razlike zanemariti, a neke 

sliènosti previdjeti ako se za to ima kakav razlog. Jasno je da æe takvi èlanovi onda biti 

rubni i izazivati poteškoæe. U navedenim je podjelama takav sluèaj s glagolima poput davati 

i pljuvati. U prvoj gramatici (Babiæ i ostali, 1991) smješten je u 2. razred pete vrste vjerojatno 

zato što mu je prezentski završetak ·jem kao i kod smijem, a tako je i s treæom 

gramatikom (Bariæ i ostali, 1997), samo je to 4. razred pete vrste. U drugoj gramatici 

(Raguž, 1997) smješten je u šestu vrstu jer im se 

kao i kod kazivati, putovati i bièevati infinitivno va zamjenjuje prezentskim je. No kod 

predavati i poznavati a pred v ne smjenjuje se s u, kao kod iva, ova i eva (uva nije problem 

jer veæ jest u). Predavati je moglo biti svrstano i s glagolima poput pisati: pišem, šetati: 

šeæem jer mu se kao i njima mijenjaju oba glasa pred infinitivnim nastavkom, objašnjenje 

bi bilo u smjenjivanju usnenoga prijelaznika v nepèanim prijelaznikom j. 

Da bi se još jasnije vidjele moguæe teškoæe sa svrstavanjem pojedinih glagola u razrede, 

ali i s poimanjem prikazanih podjela na glagolske vrste, naroèito razreda i njihovih razlikovnih 

obilježja, u prilogu I. prikazane se usporedne podjele na vrste i razrede triju navedenih 

gramatika i podjela predložena u ovome radu. 

Uloga podjela u vrste i razrede za izvorne govornike i strance 

Podjela u vrste i razrede za izvorne govornike služi lakšem snalaženju meðu glagolima 

koje oni veæ znaju. Ako susretnu nov i nepoznati glagol, koji nije zastario ili rijedak 


27.7.2003, 23:34 

Black 

51


korijenski glagol, izvorni govornici mogu prema podsvjesnim pravilima proizvoditi njegove 

oblike kad svjesno i ne znaju kojoj bi vrsti i razredu pripadali. No izvorni æe govornici u 

svim sluèajevima neprototipnih èlanova ili rubnijih podjela imati teškoæa s jezikoslovnom 

podjelom, a ne s jeziènim znanjem. 

Za strance koji hrvatski tek uèe podjela na skupine, vrste i razrede ima smisla ako im 

pomaže da ga nauèe. Stoga ove podjele u nekim svojim dijelovima ne odgovaraju na tu 

važnu potrebu stranaca koji uèe hrvatski. U prve se dvije lako mogu upamtiti glagolske 

vrste, teškoæa je u pamæenju nekih razreda. Na primjer, u prvoj gramatici (Babiæ i ostali, 

1991) u prvoj vrsti tri razreda imaju po dva ili tri razlièita završetka. U drugoj gramatici 

(Raguž, 1997) to se još i poveæava, a glagoli sa završetcima -uti i -jeti pripadaju u po dva 

razreda, a sa -iti, -jeti i -æi još i u sedmu vrstu. U podjeli treæe gramatike (Bariæ i ostali, 

1997) ipak nije dosljedno provedeno svrstavanje po infinitivu jer u treæu vrstu, koju èine 

glagoli što završavaju na -jeti, odnosno -eti, idu i glagoli koji su infinitivom jednaki glagolima 

pete vrste, svi završavaju sa -ati. K tomu glagoli prve vrste na -sti i -uti pripadaju 

trima razlièitim razredima, a meðu nepravilne glagole idu glagoli na -æi, -ati, -jeti i -iti. 

52 

Podatci potrebni strancima 

Za glagole koje prvi put susreæu samo u jednom obliku strancima bi koristilo da mogu 

iz toga oblika znati kakvi su ostali, bilo tako da znaju kako napraviti drugi ili ostale, 

bilo tako da znaju da ne mogu proizvesti drugi ili ostale, nego ih moraju prvo nauèiti. 

Stranci koji imaju iskustva s uèenjem jezika uglavnom i oèekuju neku kolièinu glagola èije 

æe oblike morati pamtiti, a neæe ih moæi analogijom ili pravilima proizvoditi. 

Kako je nužnost uèenja oblika obilježje veæine hrvatskih korijenskih glagola, tj. glagola 

bez tematskoga vokala u infinitivu, njih stranci obièno zovu nepravilnim glagolima. Taj 

je naziv popularan kod onih koji jezike uèe, usprkos velikom otporu jezikoslovaca koji 

ponavljaju da u jeziku nema nepravilnosti, da su i tzv. izuzetci oblikovani svojstvenim 

pravilima. Pisci gramatika razlièitih jezika, posebno onih namijenjenih strancima, obièno 

podliježu široj èitateljskoj publici, a ne struènjacima, pa se služe nazivom nepravilni, koji 

znaèi: posve ili slabo predvidljiv uzorak promjena oblika. 

Kada u tekstu naiðu na nepoznati glagolski oblik: prezent, imperativ, glagolski pridjev 

radni itd., stranci bi trebali znati pod kojim æe ga infinitivnim oblikom pronaæi u rjeèniku. 

Kada sami uèe nove glagole kako bi ih upotrijebili, strancima je važno znati kako 

mogu iz jednoga oblika pretpostaviti ostale. To najèešæe èine pomoæu rjeènika, i to dvojeziènih, 

u kojima se redovito pojavljuje infinitiv kao jedini glagolski oblik (tako je npr. u 

Langenscheidtovim dvojeziènim rjeènicima hrvatskoga: Croatian, Kroatisch, Croato, Croata... 

koji imaju po petnaestak tisuæa rijeèi). 

Popis odnosa izmeðu infinitiva i prezenta, najvažnijih glagolskih oblika koji su temelj 

za proizvoðenje ostalih oblika, jedna je od važnih potreba u predstavljanju hrvatskoga 

glagolskoga sustava strancima. Kako prema nekim fonološki istim infinitivnim završetcima 

mogu stajati razlièiti prezentski oblici, a prema fonološki istim prezentskim završetcima 

razlièiti infinitivni oblici, strancu je vrlo korisno znati dva podatka: 

1. kakve su sve teorijske moguænosti prezentskoga oblika prema odreðenom infinitivnom 

i obratno: infinitvnoga prema prezentskome, kako bi ih predvidio ili znao da ih ne 

može predvidjeti pa ih mora nauèiti; 


27.7.2003, 23:34 

Black


2. koliko je otprilike glagola koji se ponašaju na jedan, drugi, katkad i treæi ili èetvrti naèin 

kako bi sam mogao pretpostaviti koliko mu je korisno poslužiti se pravilom, tj. kolika 

je vjerojatnost da æe proizvesti toèan oblik. 

Kolièinski podatci 

U 

gramatici S. Babiæa i ostalih (1991) navode se neki kolièinski podatci o glagolskim 

vrstama. Tako se za II. vrstu kaže da su takvi glagoli brojni zbog plodne tvorbe glagola 

sufiksom 

-nuti, za III. vrstu da ima šezdesetak osnovnih i dvjestotinjak složenica, a za IV. da je 

mnogo takvih glagola. Za 1. razred 5. vrste nabrojano je sedamdesetak glagola, za 2. razred 

navedeno je da im je broj ogranièen, nabrojano je trideset glagola osim glagola na -ljati, 

-njati i -rati za koje je navedeno da su imperfektivizirani s proširenom osnovom korijenskih 

glagola i glagola sa -nuti, za 3. razred navedeno je da ih ima znatan broj, za 4. razred veliko 

mnoštvo. Za skupinu glagola sa završetkom 

-evati iz VI. vrste da ih je desetak, a glagole na -ivati da ih je velik broj (imperfektivizirani 

sufiksima -(j )ivati ). 

I u gramatici D. Raguža (1997) navode se podaci po broju glagola nekih vrsta. Za 1. 

razred I. vrste navodi se da ih skupa s prefigiranima ima oko 200, za 3. razred da glagola 

na -æi s njihovim alternativnim likovima na -nuti za svršena znaèenja ima oko 350. Za 

glagole sa -nuti navodi se da ih je više od tisuæu, za glagole treæe vrste kao voljeti nekoliko 

stotina, za glagole èetvrte vrste kao moliti više od šest tisuæa. Za treæi razred pete vrste 

navodi se da ih ima oko 70 osnovnih, na koje treba nadodati prefigirane, a za èetvrti da 

je to najbrojnija skupina glagola. 

Proizvodnja i prepoznavanje oblika 

Kada hrvatski proizvode, stranci znaju što žele reæi, ali ne znaju kako. Tada im trebaju 

razlièiti oblici rijeèi koju u rjeèniku imaju u polaznom obliku, za hrvatski u infinitivu. 

Kad hrvatski pokušavaju razumjeti, èuju ili vide kako, ali ne znaju što. Tada im trebaju 

polazni oblici rijeèi kako bi ju pronašli u rjeèniku ili kako bi ju razumjeli u njezinu temeljnu 

znaèenju, ali i reèenièni oblici kako bi ju razumjeli u njezinoj reèeniènoj ulozi. 

Kako se jezici meðusobno manje razlikuju oblikom nego sadržajem, strancima æe biti 

naèelno lakše polaziti od poznatoga znaèenja i uèiti oblike hrvatskih glagola nego prepoznati 

i obraditi nepoznate oblike kako bi pomoæu njih došli do polaznoga i saznali mu sadržaj. 

Stoga æe se ovaj rad baviti glagolima polazeæi od poznatoga infinitiva i kreæuæi prema prezentu. 

U jednom buduæem radu pozabavit æemo se drugom potrebom stranaca koji uèe 

hrvatski da iz ostalih oblika: poglavito prezenta, ali i glagolskih pridjeva itd. otkrije o 

kakvom je glagolu rijeè i proizvede njegov infinitiv. 

Razlog je i praktièan. Postoje brojni dvojezièni hrvatski rjeènici u kojima jednostavno 

piše da je rijeè glagol ili to korisnik može iz prijevoda zakljuèiti. No kad pokušava razumjeti 

glagole u tekstu, govornome ili pisanome, a zna tek malo o hrvatskome, stranac može 

imati poteškoæa s odreðivanjem što je uopæe glagol, a što neka druga rijeè. Stranci poèetnici 

mogu u tekstu pomisliti da su rijeèi nepoznati, moguænosti ili èetvrti infinitivi, ili pak 

da su morem, znaèenjem, èak i željom, voljom (iako nema glagolskoga završetka -om) u 


27.7.2003, 23:34 

Black 

53


1. licu jednine glagola morati, znaèiti, željeti, voljeti, da i ne spominjemo homofone kao 

crnim (pridjev crn i glagoli crniti, crnjeti), lijepim (pridjev lijep i glagol lijepiti), igra (imenica 

igra i glagol igrati), kazalo (sadržaj i pridjev radni glagola kazati) itd. Zato je potrebna i 

reèenièna analiza, ne samo oblièna. 

54 

Velièina rjeènika i glagolska pravila 

U 

pouèavanju hrvatskomu glagolskomu sustavu važno je i znati koliki je trenutaèni ili 

buduæi rjeènik kojim se stranac služi kako bi se znao odmjeriti odnos glagolskih popisa 

i propisa. Naime, kao i kod svakoga uèenja jezika, ukljuèujuæi i materinski, na poèetku 

se uèe glagoli i njihovi oblici. Tada i nisu uvijek nužna pravila, naroèito ako su malo plodna. 

Hrvatska je glagolska morfologija složeno ustrojena, ali zapravo je veæa teškoæa u fonološkim 

promjenama glagolskih oblika koje u znaèenju ne igraju nikakvu ulogu. 

Strancima je u nekim sluèajevima bolje i ne znati kakve su sve teorijske moguænosti 

odnosa izmeðu infinitiva i prezenta, dva najvažnija oblika za odreðivanje sprezanja. U skladu 

s onim što je reèeno veæ na poèetku rada, bolje je da stranac i ne zna podrobna pravila 

za proizvoðenje glagolskih oblika ako nisu dovoljno plodna opæenito, ili u njegovu hrvatskome 

rjeèniku. Jednostavnije je da nauèi nekoliko glagola malo zastupljenoga tipa jednostavno kao 

posebnost, kao tzv. nepravilni glagol, npr. kupovati, stanovati, putovati. Na jednom primjeru 

opširno æemo objasniti zašto je katkad bolje ne znati pravila na poèetku uèenja. 

Nepoželjnost pravila za male popise 

Možemo strancu reæi da glagoli koji završavaju s -ati mogu u prezentu završavati sa 

-im samo ako završavaju s nepèanicima j è ž š št žd, što se navodi u sve tri prikazane 

gramatike, samo s razlièitim brojem vrste i razreda: 5.1 (Babiæ i ostali, 1991), 5.3 (Raguž, 

1997) ili 3.2 (Bariæ i ostali, 1997, gdje se ne navodi š). No ako stranac to nauèi kao pravilo, 

time mu nismo uèinili uslugu, bar na poèetku uèenja hrvatskih glagola. 

Najprije, odrasli stranci, naroèito oni koji veæ imaju iskustva u uèenju stranih jezika, 

rado saznaju pravila jer tako unose red u njima kaotiène podatke novoga jezika. Osim 

toga, misle da tako mogu ovladati bar djeliæem novoga nepoznatoga jezika. Zato èesto 

preèuju upozorenja da pravila nisu sveobuhvatna. Kad im govorite da glagoli s infinitivnim 

završetkom -ati mogu imati -im u prezentu jedino ako završavaju glasovima j è ž š št žd, 

oni kao da ne èuju ili ne razumiju ono mogu i jedino èak i kad su to zapisali ili tako 

ponavljaju èak i kad im date primjere poput zbrajati: zbrajam, prièati: prièam, slušati: 

slušam, križati: križam, puštati: puštam, u kojima se jasno vidi da glagoli s glasovima j è 

ž š št žd MOGU, ALI NE MORAJU imati -im u prezentu!!! Poslije su neki od njih skloni 

razoèarano odustati i od uèenja pravila koja bi im bila korisna ili utvrditi da su bili obmanuti 

jer su im se na poèetku nudila loša pravila. 

Preopæavanje pravila 

Ako svjesno i savjesno nauèi da glagoli s navedenim glasovima mogu, ali ne moraju 

dobiti -im u prezentu, stranac i dalje može biti u neprilici zbog te preuranjene spoznaje. 

Naime, pravilo o moguæem smjenjivanju tematskoga -a- u infinitivu s tematskim 


27.7.2003, 23:34 

Black


-i- u prezentu iza j è ž š št žd bit æe previše moæno jer za neke od navedenih glasova postoji 

mali broj primjera, katkad samo nekoliko èešæih. Meðu prvih sto glagola u Èestotniku 

(Moguš-Brataniæ-Tadiæ, 1999), što bi pokrivalo poèetni rjeènik od šestotinjak hrvatskih 

rijeèi, pojavljuje se samo pet takvih glagola (u zagradi je broj pojavnica u milijunskome 

pisanome korpusu): bojati se (271), držati (246), ležati (235), stajati (532) i postojati (404). 

Ne znajuæi da tim glasovima završava malen broj glagola, kod glagola u kojima ti glasovi 

prethode infinitivnome završetku -ati stranac æe se bezrazložno kolebati. Na primjer, 

mislit æe da bi u prezentu moglo biti -im, -iš... (a tako nije nego je -am, -aš...), kod glagola: 

š - slušati, miješati, šišati, stišati, vješati, lepršati, jurišati ... 

ž - umnažati, opažati, iskrižati, oružati, prevažati... 

è - iskopèati, velièati, prièati, ruèati, sunèati, paèati, glaèati... 

j - bujati, opijati, zbijati, podvajati, prebijati, pribrajati, spajati… 

št - praštati, puštati, koštati, ukrštati, maštati, premještati... 

Prevelik popis 

U 

popisu od šesnaestak tisuæa glagola, što odgovara rjeèniku od najmanje šezdesetak 

tisuæa rijeèi (ako ne i osamdesetak, a to je rjeènik koji u cijelosti ne poznaju ni svi 

izvorni govornici), ima samo stopedesetak glagola koji u infinitivu završavaju na -ati, a u 

prezentu na -im.. Kada se od tih stopedesetak odbiju prefigirani od postojeæih neprefigiranih, 

svede ih se na sedamdesetak od kojih su neki jako rijetki i nepoznati mnogim izvornim 

govornicima, èak i studentima kroatistike u Zagrebu (npr. bištati, breèati, brenèati, fištati, 

kveèati, vrèati, veèati, sièati, zuèati). 

Od glagola koji u prezentu imaju -im sa završetkom 

-šati pojavljuje se samo stršati i njegovi prefigirani likovi; 

-ždati samo zviždati, dreždati i njihovi prefigirani likovi; 

-žati samo bježati, držati, ležati i režati i njihovi prefigirani likovi; 

-jati desetak glagola (blejati, bojati, brojati, brujati, grajati, hujati, stajati, strujati, zujati, 

zvrjati, stojati) i njihovi prefigirani likovi; 

-štati petnaestak glagola (bištati, bliještati, fištati, kr(ij)eštati, njištati, pištati, pljuštati, prštati, 

šištati, šuštati, tištati, treštati, vrištati) i njihovi prefigirani likovi; 

-èati èetrdesetak glagola i njihovi prefigirani likovi, koji uglavnom oznaèavaju vrste glasanja 

ili proizvoðenja zvuka (npr. buèati, cièati, cvrèati, dreèati, huèati, jeèati, kmeèati, 

krèati, skvièati, zveèati, zvuèati... ), osim muèati, trèati, kleèati, èuèati. 

I navedeni popis (neiscrpan kod glagola na -èati) zastrašio bi poèetnika. Jer za njega 

bi najbolje bilo da veæinu ovih glagola nije ni vidio. U temeljnom rjeèniku do otprilike 2000 

rijeèi pojavljivali bi se još obièniji trèati (92), bježati (120), brojiti / brojati (46+4), a tek bi 

prva dva ili tri od nekoliko poznatijih glagola iz te vrste možda ušla u prošireniji rjeènik do 

otprilike 4000 rijeèi: vrištati (32), zvuèati (27), kleèati (24), èuèati (21), pljuštati (15), zviždati 


27.7.2003, 23:34 

Black 

55


(8). Dakle, najbolje je da se svaki pojedini glagol navedene vrste oznaèi odnosom -ati: -im 

kad ga stranac treba nauèiti. 

56 

Razornost neplodnih pravila - glagoli s prezentskim inaèicama 

Kad bi uz popis glasova bili navedeni još i završetci -ktati, -htati, -kljati i -pati jer 

nekoliko glagola s tim infinitivnim završetcima ima dublete (ili triplete) sa završetcima: 

-am, -im (i -em), to bi za stranca bilo razorno: i predugo, i teško pamtljivo (jer skupovi 

kt ht klj i p ne èine prirodnu skupinu). Takvih glagola ima samo nekoliko osnovnih uz 

prefigirane, pri èemu tri imaju oblik s -im kao èešæu inaèicu: 

- drhtati: drhtim i dršæem, 

- škakljati: škakljam, škakljem i škakljim, 

- škripati: škripim, rjeðe škripljem i rijetko škripam, 

- buktati: buktim, rijetko bukæem 

- huktati: hukæem, rjeðe huktim. 

Da ti glagoli nisu izrijekom navedeni, stranac bi pravilom mogao zamjenjivati tematsko 

-a- i u sedamdesetak glagola na -pati i njihove prefigirane likove, a možda i petnaestak 

rijetkih i ne uvijek standardnih glagola na -kljati, -ktati, -htati (npr. sukljati, krkljati, šikljati, 

laktati, dihtati, fehtati) uz njihove prefigirane. A vjerojatno i neæe ni sresti sve te glagole. 

Postotak glagola po tipovima 

U 

sljedeæoj je tablici prikazano kako se mijenja udio glagola po skupinama. Posebno je 

izdvojen postotak korijenskih glagola u treæoj skupini. 

Skupina Prezent Primjer Prvih 100 glagola iz Èestotnika Šesnaestak tisuæa 

hrvatskih glagola 

I. -am 22 % -> 36 % 

gledati - gledam 22 

II. -im 37 %


Relativna nekorisnost nekih plodnih pravila 

No ni vrlo plodna pravila nisu nužna ako meðu rijeèima potrebnim strancu ima tek 

nekoliko glagola njima tvorenih. Na primjer, meðu hrvatskim je glagolima prepoznatljiva 

skupina tzv. plodnih glagola koji se tvore sufiksom -nu- pa završavaju na -nuti, poput 

èeznuti, dignuti, venuti itd. U prezentu ti glagoli zamjenjuju infinitivno -u prezentskim -e: 

èeznuti: èeznem, dignuti: dignem, venuti: venem. Po tome su vrlo prepoznatljivi i jednostavni 

jer nema druge moguænosti sprezanja: Svi hrvatski glagoli koji završavaju sa -nuti 

u infinitivu imaju -nem u prezentu. Dakle, o tim glagolima postoji sveobuhvatno pravilo 

bez izuzetaka, a oni su u infinitivu posve, bez izuzetaka prepoznatljivi. 

Meðutim, ti su glagoli u temeljnom hrvatskom rjeèniku vrlo rijetki. U korpusu na kojem 

je raðen Èestotnik (Moguš-Brataniæ-Tadiæ, 1999) meðu prvih sto glagola, kao što se 

vidi u tablici u prethodnom odjeljku, ima svih drugih glagolskih tipova, ali ni jedan tipa 

èeznuti. 

Jasno, kada stranac želi podrobno nauèiti hrvatski i služiti se velikim rjeènikom, pravilo 

o posvemašnjoj prepoznatljivosti i predvidljivosti glagola koji završavaju sa -nuti bit æe mu 

vrlo korisno jer ih u rjeèniku od šesnaestak tisuæa ima devetstotinjak. Time ide uz bok 

glagolima tvorenim sufiksima -ava- i -ira- kojih ima po više od tisuæu, a slijedi glagole sa 

sufiksom -iva kojih ima više od dvije tisuæe. 

Prepoznavanje korijenskih glagola 

Za strance je korisno glagole svrstati prema njihovoj predvidljivosti bez obzira na postojeæe 

podjele na glagolske vrste u gramatikama hrvatskoga namijenjene izvornim 

govornicima. Bilo bi vrlo važno razlikovati korijenske glagole (glagole koji neprefigirani 

imaju samo korijen i infinitivni nastavak) od tematskih glagola (glagoli koji prije infinitivnoga 

nastavka imaju jedan od èetiri tematska vokala). Njih se naziva i 0. vrstom, što je vrlo prikladno. 

Za korijenske æe se glagole prezentski oblik morati jednostavno nauèiti. Kako dakle 

u rjeèniku u kojemu to nije oznaèeno prepoznati korijenske glagole? Evo fonoloških 

pravila za prepoznavanje korijenskih glagola 

1. Svi su glagoli sa završetkom -æi korijenski, npr. iæi, doæi, moæi reæi. 

2. Svi su glagoli s konsonantom ispred -ti korijenski: -Kti, npr. jesti, gristi, grepsti, zatrti. 

3. Svi su glagoli sa završetkom -uti korijenski izuzev -nuti, npr. èuti, obuti, izuti, naduti, 

nasuti. 

4. Svi su glagoli sa završetkom -ijeti korijenski glagoli, npr. umrieti (umrijeti), nanieti 

(nanijeti). 

5. Svi su glagoli sa završetkom -eti korijenski izuzev -jeti, npr. uzeti, popeti, oteti. 

6. Svi su dvosložni glagoli korijenski, npr. prati, piti, bdjeti. 

ad 3. Nekoliko korijenskih glagola završava na -uti, može im prethoditi bilo koji 

konsonant osim -n- (jer su svi glagoli s -nuti posve predvidljivi). 

ad 4. Ako glagol završava s -ijeti (dugi diftong ie koji se piše ije) prije -ti, npr.. umrijeti, 

donijeti, uvijek je korijenski buduæi da dugi diftong nije jedan od tematskih vokala. 

ad 5. Ako nastavku -ti prethodi -je-, ne može se prepoznati je li trosložni i èetverosložni 

glagol korijenski ili ne. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

57


To znaèi da su fonološki neprepoznatljivi samo prefigirani korijenski glagoli koji 

završavaju sa -iti, -jeti i -ati, njih dvjestotinjak zajedno s prefigiranim. No, jasno, neki su 

od njih vrlo rijetki pa ih neæe biti ni potrebno prepoznavati. 

58 

Neprepoznatljivi korijenski glagoli 

Dakle, oko èetvrtina korijenskih glagola s prefiksima ne može se razlikovati od glagola 

s tematskim vokalima, zato što završavaju (korijenskim) vokalima i, a ili je što prethode 

nastavku -ti, npr. popiti: popijem prema topiti: topim, oprati: operem prema morati: 

moram, probdjeti: probdijem prema vidjeti: vidim. Jezikoslovcima se situacija s neprepoznatljivim 

korijenskim glagolima može uèiniti i ovladljiva. 

-jeti - Tako na primjer korijenski glagoli sa -jeti imaju sedam osnova, osim pomoænoga 

glagola htjeti, jedne od najèešæih rijeèi u hrvatskome (7177 u milijunskome korpusu). 

Èešæi su glagoli bdjeti, mljeti, uspjeti i dospjeti, umjeti i razumjeti (se), rijetki su požnjeti, 

nadjeti. No teško da æe stranac prepoznati da je glagol razumjeti prefigiran 

glagol od -mjeti ili umjeti, ili da su uspjeti i dospjeti glagoli iste osnove. Njemu æe to 

na poèetku uèenja biti posve razlièite rijeèi, a upuæivanje na zajednièku osnovu može 

ga tada samo zbuniti. 

-iti - Korijenskih sa -iti ima petnaestak neprefigiranih i stotinjak prefigiranih. Pomoæni 

glagol biti najèešæa je rijeè u hrvatskome (56 194 u milijunskome korpusu). Èešæe su 

složenice od piti i kriti: popiti, napiti, opiti..., sakriti, otkriti, prekriti, prikriti, pokriti, 

razotkriti, važnije su još i umiti, zašiti, naliti, ubiti, izbiti, nabiti, zariti. 

-ati - Korijenskih glagola na -ati ima dvojakih. Jedni tvore oblike posve predvidljivo, kao 

vrsta s tematskim -a- (dati: dam, znati: znam, satkati: satkam, izgnati: izgnam, zasjati: 

zasjam, sazdati: sazdam), s prefigiranima ih ima ukupno pedesetak. Neki od njih imaju 

i inaèice s drugaèijom osnovom, npr. dati: dadem i dadnem, znati: znadem, ali to 

strancima ne bi trebalo spominjati dok na takve oblike ne naiðu, ako uopæe naiðu. 

Drugi tvore nepredvidljive oblike: zvati: zovem, slati: šaljem, klati: koljem, prati: perem, 

brati: berem, drati: derem, ždrati: žderem, satrati: satarem, srati: serem, stati: stanem, 

zaspati: zaspim. Zajedno s prefigiranim oblicima ima ih ukupno stotinjak. 

Razredi korijenske vrste 

Korijenska vrsta može biti prva ili zadnja vrsta u predstavljanju hrvatskoga glagolskoga 

sustava. Ako je prva, najbolje ju je oznaèiti brojkom 0 i zvati nulta vrsta, jer je takav 

naziv poželjno dvoznaèan: pokazuje imenom da prije infinitivnoga nastavka nema sufiksa, 

odnosno tematskoga vokala. No može biti i zadnja zato što se pravila o korijenskim oblicima 

i trebaju uèiti zadnja, kad se veæ ovladalo sustavom. Dotada ih je bolje savladati kao 

pojedinaène glagole kad se na njih naiðe. 

Ponuðena je inaèica podjele korijenske vrste na razrede. Služi prepoznavanju vrste 

same i zadatka da se nauèe prezenti jer se ne mogu prepoznati. Kriterij su bili samo 

infinitivi, ne i prezent. Zadnjih je pet razreda prepoznatljivo, ali nepredvidljivo. Prva su tri 


27.7.2003, 23:34 

Black


razreda u prefigiranu obliku neprepoznatljiva, ali je 2. razred predvidljiv: u prezentu se na 

-iti zamjenjuje sa -ijem. 

1. -ati zazvati –zovem 

2. -iti popiti - popijem 

3. -jeti umjeti - umijem 

4. -ijeti umrijeti - umrem 

5. -eti uzeti - uzmem 

6. -uti èuti - èujem 

7. -Kti -sti rasti - rastem 

-rti otrti - otarem 

8. -æi naæi - naðem 

Odnosi meðu tematskim glagolima 

Jedan je naèin da se svi glagoli svrstaju u tri velike skupine prema tematskome vokalu 

u prezentu, tj. otvorniku prije nastavka za 1. lice jednine -m. To su a, i, e: jedini moguæi 

prezentski vokali, nema -om ni -um. Unutar svake skupine nalazi se primjer glagola i odnos 

infinitivnoga i prezentskoga obilježja. 

I. grupa -am GLEDATI gledam A · A 

II. grupa -im MOLITI molim I · I 

VOLJETI volim JE · I 

DRŽATI držim A · I 

III. grupa -em PLESATI plešem s A · šE 

SMIJATI se smijem A · E 

DAVATI dajem vA · jE 

PUTOVATI putujem VvA · ujE 

ÈEZNUTI èeznem nU · E 

Na ovaj naèin izdvojeni tematski glagoli pokazuju razlièite prezentske pojave u odnosu 

na infinitiv: 

- jednak tematski vokal (a : a, i : i ) 

- zamjenjivanje tematskih vokala (monoftongizacija je: i, a: i, a: e, u: e ) 

- jotovanje zatvornika (c-è, k-è; s-š, h-š; z-ž, g-ž, t-æ, d-ð, b-blj, p-plj, m-mlj, v-vlj ) 

- palatalizacija prijelaznika (v->j ) 

- ujednaèenje sufiksnoga vokala -i+va, -o+va, -e+va -> u+je 

Primjerima i fonološkim odnosima glasova ispred nastavka -ti pokazane su razlièite skupine 

glagola. Kada stranac susretne koji od tematskih glagola, neki æe mu biti odmah prepoznatljivi, 

a njihov prezent predvidljiv. Drugi æe mu biti teže prepoznatljivi, ali ako ih prepozna, 

prezent æe im biti predvidljiv. Treæi mu neæe biti prepoznatljivi ako ih ne bude poznavao. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

59


Na primjer, prepoznatljivi su svi glagoli na -nuti, glagoli na -ovati te prvih pet razreda 

korijenskih glagola. No glagoli na -nuti i -ovati ujedno su i predvidljivi, a glagoli prvih pet 

korijenskih skupina nepredvidljivi. Neprepoznatljive su vrste sa -ati, -jeti, -iti, ali je za -iti 

predvidljivo da je u prezentu ili -im ili -ijem (vidjeti: vidim ili proliti: prolijem). 

60 

Prijedlog podjele na vrste 

U 

prilogu II. naveden je prijedlog podjele na vrste. Korijenska je zadnja, deseta ili prva, 

nulta. Ona jedina ima razrede. Ostale su vrste podijeljene u tri skupine prema prezentskom 

tematskom vokalu. Unutar treæe skupine, ili grupe, neke su vrste malobrojne 

(6. smijati se i 7. davati), èlanova je manje nego u nekim razredima korijenske vrste. No 

kriterij za podjelu bio je fonološki lik i vrsta njegova ponašanja u prezentu bez obzira na 

plodnost. Naime, glagoli sa završetkom -vati u prezentu ponašaju se na razlièite naèine pa 

mogu pripadati 1., 5., 6., 7. i 8. vrsti. Nekolicina glagolskih završetaka može pripadati trima 

vrstama, ostali najviše dvjema, ako ne samo jednoj. 

U prilogu su zvjezdicama oznaèeni glagoli koji po svome glasovnome sastavu nisu 

prepoznatljivi, što znaèi da su svi bez zvjezdice prepoznatljivi. Kurzivom su oznaèeni glagoli 

koji su jedini takav primjer u svojoj vrsti u neprefigiranu obliku ili jedan od dva. 

Ovo je samo jedna od moguæih podjela. Vrste su mogle biti poredane i prema brojnosti 

njihovih èlanova, opæenito (npr. 1. gledati, 2. moliti, 3. putovati, 4. èeznuti, 5. plesati, 6. voljeti, 

7. smijati se, 8. ležati, 9. davati + korijenska, koja bi po ukupnom broju èlanova bila 

izmeðu plesati i voljeti) ili unutar skupine (za skupinu -em to bi znaèilo: 5. putovati, 6. èeznuti, 

7. plesati, 8. korijenska, 9. smijati se, 10. davati). Mogla se i korijenska podijeliti po 

razredima pa veæi razredi proglasiti vrstama jer 0.7. i 0.8. razred imaju više èlanova nego 

9. vrsta. Postoje još mnogi drugi naèini. Moglo se i štedjeti na brojci vrsta, no tada bi se 

moralo razredima ili pravilima odvojiti razlièite promjene. Broj se mogao i poveæati, npr. 

tako da su jotirane dublete usnenika j posebna vrsta ili da je svaki razlièit zatvornik 5. vrste 

(plesati · plešem, lagati · lažem É) vlastita vrsta. 

No, kao što je veæ nekoliko puta bilo reèeno, ovakva se podjela ne bi trebala dati na 

poèetku uèenja hrvatskih glagola. Dovoljno bi bilo predstaviti 1. i 2. te 0. vrstu. Ostale bi 

zbog malobrojnosti bilo najbolje uvoditi samo pojedinaènim glagolima. Tek poslije, u 

srednjem stupnju uèenja hrvatskoga, i to ne svima, veæ zainteresiranima strancima, mogle 

bi se ponuditi ovakva ili sliène podjele da bi oni upoznali hrvatski glagolski sustav. 

Bilješke 

1 Prva èetiri i sedmi razred imaju isti završetak infinitivne i prezentske osnove. U petome prezentska 

završava na n i m, infinitivna na e i u. U šestome razredu prezentska osnova ima korijenske morfe r, 

lj, a infinitivna na rije/re i supletivne morfe. 

Literatura 

Babiæ i ostali (1991. a) Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog 

jezika, HAZU i Globus. 

Babiæ, S. (1980) O podjeli glagola na vrste, Jezik, 27, Zagreb, str. 139-144. 

Babiæ, S. (1986) Tvorba rijeèi u hrvatskom književnom jeziku: Nacrt za gramatiku, 

Zagreb, JAZU i Globus. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Babiæ, S. (1991. b) Tvorba rijeèi u hrvatskom književnom jeziku: Nacrt za gramatiku, 

II. izdanje, Zagreb, HAZU i Globus. 

Babiæ, S. (2002) Tvorba rijeèi u hrvatskome književnome jeziku, III. poboljšano 

izdanje, Zagreb, HAZU i Globus. 

Bariæ, E. i ostali (1979) Priruèna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Zavod za 

hrvatski jezik, Školska knjiga. 

Bariæ, E. i ostali (1990) Gramatika hrvatskoga književnog jezika, II. neizmijenjeno 

izdanje, Zavod za hrvatski jezik, Školska knjiga. 

Bariæ, E. i ostali (1995) Hrvatska gramatika, III. promijenjeno izdanje, Zavod za hrvatski 

jezik, Školska knjiga. 

Bariæ, E. i ostali (1997) Hrvatska gramatika, IV. promijenjeno izdanje, Zavod za hrvatski 

jezik, Školska knjiga. 

Brabec, I., Hraste, M. i Živkoviæ, S. (1952) Gramatika hrvatskoga ili srpskog jezika, 

Zagreb, Školska knjiga. 

Brabec, I., Hraste, M. i Živkoviæ, S. (1968) Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, VIII 

nepromijenjeno izdanje, Školska knjiga. 

Langenscheidt (1998) Basic German Vocabulary. Langscheidt KG, Berlin. u. Muenchen. 

Langenscheidt (2000) Grundwortschatz English. Langscheidt KG, Berlin. u. Muenchen. 

Lonèariæ, M.: O èestotnim rjeènicima i èestotniku hrvatskoga književnoga 

jezika, Suvremena lingvistika, 15-16, 1977, 39-49. 

Meara, P. 1996, The dimensions of lexical competence, in G. Brown & others, eds, 

Performance and competence in Second Language Acquisition, Cambridge 

University Press. 

McLaughlin (1987) Theories of second-language learning, London, Arnold. 

Moguš, M., Brataniæ, M., Tadiæ, M. (1999) Hrvatski èestotni rjeènik, Zagreb, Školska 

knjiga. 

Nation, I.S.P. (2001) Learning Vocabulary in Another Language, Cambridge University 

Press. 

Raguž, D. (1997) Praktièna hrvatska gramatika, Zagreb, Medicinska naklada 

Sharpe, K.(1992), Communication, culture, context, confidence: The four Cs of 

primary modern language teaching, LLJ, 6). 

Schmitt, N. (2000), Vocabulary in Language Teaching, Cambridge University Press. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

61


Prilog I. 

U iduæem pregledu brojka prije toèke oznaèava vrstu, brojka bez toèke razred. U 

gramatici Bariæ i ostali nekoliko je glagola svrstano pod naslov Nepravilni glagoli. Njih 

æemo oznaèiti brojkom 7. kao da su izrijekom nazvani sedmom vrstom. Veliko K 

oznaèava bilo koji nepèanik, a veliko È svaki nepèanik. 

a) Glagoli s tematskim vokalima (imaju najmanje trosložnu neprefigiranu osnovu) 

inf. pz. primjer Babiæ i o. Raguž Bariæ i o. Jelaska 

-nuti dignuti = 2 = 2 = 2 = 9 

-jeti vidjeti, voljeti, pocrnjeti = 3 = 3 = 3.1 = 3 

-iti moliti = 4 = 4 = 4 = 2 

-ati : -im bojati = 5.1 = 5.3 = 5.1 = 4 

-ati : -em derati, hrvati orati revati = 5.2 = 5.1 = 5.3 = 6 

sijati, grijati, smijati = 5.2 = 5.1 = 5.4 = 6 

davati, pljuvati = 5.2 = 6 = 5.4 = 7 

-Kati : -Èem skakati, pisati = 5.3 = 5.2 = 5.3 = 5 

-ati : -am gledati = 5.4 = 5.4 = 5.4 = 1 

o/e/i+vati: -ujem = 6. = 6 = 6 = 8 

Korijenski glagoli, tj. glagoli bez tematskoga vokala 


-ÆI 1 1 + 7 1 + 7 0 

-æi = 1.3 = 1.3 = 1.4 = 0.8 

-æi iæi, pref+iæi = 1.3 = 1.3 + 7 = 7 = 0.8 

-KTI 1 1 1 0 

-Vsti -tem, -dem = 1.1 = 1.1 = 1.1 = 0.7 

-Vsti -sem -zem = 1.1 = 1.1 = 1.2 = 0.7 

-Ksti = 1.2 = 1.2 = 1.3 = 0.7 

-rti trti = 1.4 = 1.4 = 1.6 = 0.7 

-UTI 1 1 1 0 

-uti -ujem èuti = 1.5 = 1.6 = 1.7 = 0.6 

-uti -pem nasuti = 1.5 = 1.5 = 1.3 = 0.6 

-uti -mem naduti = 1.5 = 1.5 = 1.5 = 0.6 

-uti obuti izuti = 1.5 = 1.6 = 1.7 = 0.6 

-ETI 1 1 1 + 3 0 

-reti zreti = 1.4 = 1.4 = 1.6 =0.5 

-reti vreti = 1.4 = 1.4 = 3.1 =0.5 

-eti žeti oteti kleti = 1.5 = 1.5 =1.5 =0.5 

-zeti -èeti -peti 

-IJETI 1 1 1 0 

-nijeti donijeti, iznijeti = 1.1 = 1.1 = 1.2 = 0.4 

-rijeti mrijeti = 1.4 = 1.4 = 1.6 = 0.4 

62 


27.7.2003, 23:34 

Black



-JETI ostali na -eti 1 1 + 3 +7 1 + 3 +7 0 

-jeti mljeti = 1.5 = 1.7 = 1.6 = 0.3 

-jeti -nem djeti = 1.5 = 1.5 = 1.7 = 0.3 

-jeti smjeti umjeti dospjeti = 1.5 = 1.6 = 1.7 = 0.3 

-jeti bdjeti = 1.5 = 1.6 + 3 = 3.1. = 0.3 

-jeti htjeti = 1.5 = 7 = 7 = 0.3 

-ITI 1 1 1 0 

- iti biti liti = 1.6 = 1.6 = 1.7 = 0.2 

-ATI 

-ati nepr. -ati : -em = 1 = 1+5 = 1 + 5 = 0 

-ati klati = 1.7 = 1.7 = 1.6 = 0.1 

-ati prati brati zvati slati gnati = 1.7 = 1.7 = 5.3 = 0.1 

-ati dati, znati, stati = 1.7 = 5.4. = 5.1 = 0.1 

-ati tkati =1.7 = ? 5.4. = 5.1 = 0.1 

-ati stati =1.7 = ? 1.7 = 5.1 = 0.1 


27.7.2003, 23:34 

Black 

63


Josip LISAC (Zadar) 

64 

ÈAKAVSKI, KAJKAVSKI I ŠTOKAVSKI GLAGOLSKI 

SUSTAV 

U 

cjelini su hrvatska narjeèja èakavsko i kajkavsko, svako s više dijalekata, a štokavsko 

je narjeèje dijelom hrvatsko. Mislim da je opravdano govoriti i o èetvrtom narjeèju, 

torlaèkom, a i u tom narjeèju ima hrvatskih dijalekatnih govornika. Prikazat æemo sažeto 

hrvatski glagolski sustav govornika organskih idioma. 

Hrvatski dijalekatni prostor, kao dio srednjoužnoslavenskoga dijasistema, sudjeluje u 

razvoju osobina koje taj dijasistem dijele u tri cjeline. Jedna je kajkavsko-èakavska, druga 

štokavska (zapadnoštokavska i istoènoštokavska), treæa torlaèka na jugoistoku Srbije i u 

Rumunjskoj. Kajkavsko-èakavski razvoj konzervativan je u deklinaciji, a oštro je reducirao 

konjugaciju, poput sjevernoslavenskih jezika i slovenskoga. Drugi je put bugarsko-makedonski, 

suprotan sjevernoslavenskom; dakle, deklinacija je tu gotovo potpuno izgubljena, dobro se 

èuva aorist i imperfekt itd., a tim putem idu torlaci. Posebnim putem idu obje štokavštine, 

u znatnoj mjeri istim. One podjednako pojednostavnjuju i imenski i glagolski sustav. Npr. 

infinitiv se oèuvao, ali ne potpuno, tj. može doæi do zamjene infinitiva prezentom s veznikom 

da. 

U odnosu na praslavenski, suvremeni dijalekti imaju bitne razlike. Razlika je u broju 

gramatièkih kategorija; razlika je u sredstvima kojima se te kategorije izražavaju. Starohrvatski 

(hrvatski do kraja 12. stoljeæa) uglavnom je èuvao praslavenske gramatièke kategorije, 

meðutim, sredstva za izražavanje tih gramatièkih kategorija veæ su bitno izmijenjena. Npr. 

genitiv jednine imenica muškog roda u praslavenskom je imao razlièite nastavke, tj. nije 

dovoljno znati nominativ jednine i rod pa da se zna genitiv jednine. Starohrvatski jednu 

kategoriju izražava jednim sredstvom (npr. genitiv jednine imenica muškog roda na ·a). 

Važno je i to što je praslavenski imao za iste ili sliène funkcije po dva vremena, jedno 

složeno i jedno nesloženo. Npr. u praslavenskom je postojao nesloženi futur ili nesloženi 

perfekt, što je svim suvremenim Slavenima tuðe. 

Dvojina 

Dugo je u hrvatskom jeziku postojala dvojina, pa tako i kod glagola. Dual je preživio 

donekle do 16. stoljeæa (npr. do Petra Hektoroviæa i drugih hrvatskih renesansnih 

pisaca), a onda je likvidiran. Dvojinski oblici nisu ostavili traga u množinskim glagolskim 

oblicima, suprotno stanju u deklinaciji. 

Prezent 

Praslavenski je imao dvije serije nastavaka, jedne kod atematskih glagola, druge kod 

tematskih. Atematski npr. 1. lice jednine jesmy, tematski npr. 1. lice jednine pletaþ. U 

1. l. jednine zagospodario je atematski tip na ·m, i to iz dobrih razloga; jedan je npr. taj 

da su atematski glagoli bili èesti. To ·m uèvrstilo se u doba od 13. do 16. stoljeæa. Oblici 

ZSS2003-lisac.pmd 64 

27.7.2003, 23:34 

Black

Josip Lisac, Èakavski, kajkavski i štokavski glagolski sustav 

na ·u dobro su potvrðeni u starih hrvatskih npr. renesansnih pisaca, a danas (neredovito) 

imamo hoæu i mogu na ·u, a u dijalektima i još ponešto, npr. velju. U 2. l. jednine dolazi 

npr. znaš (iz konjugacije tematskih glagola), a u 3. l. jednine i množine nema krajnjega ·t 

(3. l. mn. saþty; pletaþty i slièno). To 3. l. množine u dijalektima je zanimljivo, jer èesto dolazi 

npr. vidu, tražu (standardni hrvatski jezik vide, traže), uz to npr. molidu ili moliju. U 1. l. množine 

dolazi ·mo iz praslavenskoga, a u nekih kajkavaca ·m³, prema praslavenskom ·me. 

U èakavaca u 1. l. jednine rijetko dolazi ·m (imam), èesto ·n (letin), vrlo rijetko ·u, 

npr. oæu, no mogu npr. je rijetko, obièno je moren. U 2. l. množine prezenta iznimno 

dolazi nastavak ·ste, npr. poviste (Novi; od infinitiva povidat ÒreæiÓ). To je starina 

(atematsko stanje npr. jeste, tematsko npr. pletete). Zanimljivo je i 3. l. množine gdje 

može doæi npr. moru (na ·u), dobivaju (na ·ju), muèidu (na ·du), cvile (na ·e). 

Kajkavsko 1. lice jednine prezenta ima nastavak ·m, rijetko ·n i rijetko ·u (hoèu). I 

kajkavci mogu imati u 2. l. množine ·st³ (dast³, uz to ·šte u Gorskom kotaru, analogijom 

prema 2. l. jednine (govorište). Neki glagoli na ·ati (kao u štokavštini) imaju dvostruki prezent, 

npr. sipam, siplj³m. Stanje u 3. l. množine podudarno je s èakavskim, uz fonetske razlike: 

b³ru, b³r³ju, b³r³du, l³t³ (uz l³tiju). Èesto je i b³r³jo, dakle na ·jo, i slièno. Ne dolazi 

u obzir da bi 1. l. množine npr. b³r³m³ dolazilo od praslavenskog nastava ·mo. 

Hrvatski štokavci u 3. l. množine mogu imati raznih moguænosti, naroèito u Slavoniji, 

prije svega u Podravini, blizu kajkavaca, ali i drugdje, npr. jedeju (Podravina), držu (Baranja), 

znaje, rugau (Posavina), prosiju (Baæin, Dušnok). Slièno je u zapadnom dijalektu (ikavskom 

novoštokavskom), gdje dolazi i uèidu. Èesto se od dati uz dam javlja i dadem, što je 

inspirirano oblicima kao igradu. Istoènohercegovaèki dijalekt (ijekavski novoštokavski) npr. 

ima i veljo, gdje je stari prezent prepravljen prema aoristu. U Bokelja dolazi èuvu i sl. u 

3. l. množine prezenta (zetski dijalekt), u Iloku (šumadijsko-vojvoðanski dijalekt, ekavski 

novoštokavski) od kazivati npr. kazivam (što je i slavonska i vojvoðanska znaèajka). U 

Rekašu (Rumunjska) nalazimo veæ isticane oblike, kod Vlaha u Gradišæu 3. l. mn. prezenta 

npr. glasi oni imu. U Janjevu (torlaèko narjeèje) 3. l. mn. prezenta glasi vidiju i slièno. Na 

Kosovu je 1. l. jd. prezenta npr. imam, ali kažu (Letnica). 

Imperfekt 

Prije, recimo, 400 godina to vrijeme bilo je opæenito živo i èesto. Danas ga nema u kajkavaca, 

u èakavaca je rijetko, u štokavaca takoðer. 

U èakavaca imperfekt je najèešæi na kvarnerskim otocima, npr. hojahi, hojašeš, hojaše, 

hojahomo, hojahote, hojahu. Ponegdje su jedini ostatci imperfekta od glagola biti, npr. 

bišeš (2. l. jd. u Lumbardi na Korèuli). 

U štokavaca nešto ima imperfekta u istoènobosanskom dijalektu, u zapadnom dijalektu, 

u istoènohercegovaèkom dijalektu, gdje je na sjeverozapadu rijedak. U Bokelja je dosta 

rijedak, dobro oèuvan u moliških Hrvata. Moliški Hrvati pripadaju zapadnom dijalektu, a 

u njih se radi o talijanskom utjecaju. 

Aorist 

Aorist se èuva u glavnini štokavštine, takoðer u ponekom èakavskom govoru, svakako 

èešæe nego imperfekt. Ipak su rijetki èakavski govori u kojima su saèuvani oblici za 


27.7.2003, 23:34 

Black 

65


sva lica. Nerijetko se u množini gube aoristni oblici, pa dolaze oblici imperfekta kao npr. 

kupihomo, kupihote, kupihu u V. Lošinju. 

U štokavaca u slavonskom je dijalektu aorist rijedak, u istoènobosanskom vrlo èest, u 

zapadnom izrazito èest (može se èuti npr. opletošmo, opletošte), ali ipak kod Moližana 

izostaje. U istoènohercegovaèkom dijalektu aorist je živ, ali ga na dubrovaèkom podruèju 

uglavnom nema. U Boki aorist je rjeði nego drugdje u zetskom dijalektu, u Iloku je njegova 

uporaba ogranièena, Vlasi u Gradišæu ga nemaju. U torlaèkom Karaševu (Rumunjska) 

aorist je rijedak. 

66 

Perfekt 

Perfekt je, naravno, èesto vrijeme, tj. na mnogim je podruèjima istisnuo imperfekt i 

rjeðe aorist. 

Pluskvamperfekt 

Pluskvamperfekt se tvori pomoæu imperfekta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog; 

sve èešæe umjesto imperfekta dolazi perfekt glagola biti. 

Npr. u èakavaca: bi je reka (Draèevica na Braèu). Kajkavski bi bilo: bil sem videl; biv 

sen naredov Òbio sam napravioÓ. U štokavaca obièno je uporaba pluskvamperfekta vrlo 

reducirana. U istoènohercegovaèkom dijalektu to vrijeme se tvori od bijaše (ili bješe) + 

glagolski pridjev radni. Èešæi je pluskvamperfekt na dubrovaèkom podruèju i u ikavskim 

zapadnobosanskim govorima. Primjeri: ja sam bijo otišo iz doma (Trnova kod Dubrovnika); 

on biše doletijo na konju da nan javi tu vist (Studenci kod Imotskoga). 

utur I. 

U 

štokavštini i èakavštini dolazi konstrukcija nenaglašenog prezenta glagola htjeti + 

infinitiv, kajkavci imaju bom ili slièno + radni pridjev. 

U èakavaca èesto se èuje misliæu npr., rjeðe reæi æu. 

Kajkavci buduænost izrièu i prezentom svršenih glagola, npr. mam ili odmah dojd m. 

Nekad je tako bilo u praslavenskom, danas je u sjevernim slavenskim jezicima. 

utur II. 

To se vrijeme izrièe konstrukcijom npr. budem radio. Èakavci i zapadni štokavci èesto 

imaju budem + infinitiv u funkciji futura II. U njih je onda budem + l-particip preuzelo 

znaèenje futura za prošlost, npr. ubit æu ga ako je bude pustio u djetelinu; dakle, tek æe 

se naknadno vidjeti ono što se eventualno u prošlosti dogodilo. Primjeri veze budem + infinitiv 

dobro su zastupljeni u književnim tekstovima svih hrvatskih podruèja osim kajkavskoga; 

npr. u Marina Držiæa (Dubrovèanin štokavac iz 16. stoljeæa) èitamo: Knjige su u mene; budem 

ih otvorit. Takvi se primjeri èuju i u organskim idiomima, npr. u Drinovcima kod 

Imotskoga: ako budeš èuvat motor, dugo æe te služit. Ili na otoku Susku: ka buden jimit, 

ontra æu joj dat. Na zapadu istoènohercegovaèkog dijalekta takoðer dolazi budem + infinitiv. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Imperativ 

U 

praslavenskom postojalo je dvojstvo imperativnih nastavaka za tvrde osnove (-i, -eÿmo, 

-eÿte : bereÿte npr.) i za meke osnove (-i, -imo, -ite : npr. plaèite). Veæinom je rano 

uopæeno ·ite (pa onda i berite), ali je u mnogih kajkavaca i u veæine torlaka prevladalo 

·eÿte : plaèet³, molet³; to su kajkavski primjeri. 

Èakavske su posebnosti u tom da, doduše, veæinom dolazi c, z kao u standardnom 

jeziku, ali ima i usporednoga javljanja (Senj: peci ili peèi), pa i prevladavanja è i ž: Lastovo: 

peèite ; Braè: striži. Naravno, u cakavskim èakavskim govorima bit æe posebno stanje, npr. 

Milna œici ÒsjeciÓ. Èakavski govori imaju i svoje suglasnièke alternacije, npr. Susak: bud 

ÒbudiÓ, bulmo ÒbudimoÓ, bulte ÒbuditeÓ. 

U kajkavštini, vidjeli smo, dolazi veæinom karakteristièni imperativni morf e, ali dolazi 

i i; dakle, npr. dignet³ ili pilit³. Prezent i imperativ èesto imaju razliku u prozodiji, npr. 

p×lit³ prezent · pi÷lit³ imperativ. Uz dvojni prezent moguæ je i dvojni imperativ: sipajt³: 

sipljit³. Obièno je u 3. l. mn. naj ili n³k; u èakavaca je uvijek nek(a). 

U štokavaca imperativ èesto glasi npr. peèi, striži, ali i peci, naravno. Èesto doèetno 

·i otpada, npr. doæ ti amo (Imotski). Od glagola moæ ponegdje je redovit imperativni oblik 

mogni · mognimo · mognite (ka se napijete, mognite unda odvaljat kamen · podruèje 

Imotskoga). 

Kondicional 

Praslavenski je imao poseban oblik za kondicional, i sadanji i prošli. Svugdje u Slavena 

(izuzev èakavce i djelomièno Poljake) ta je situacija brzo likvidirana; došlo je do zamjene 

s aoristom ili s kontaminacijom kondicionala i aorista. Stanovitu kontaminaciju saèuvali 

su Poljaci, a pravi praslavenski kondicional èakavci. U veæini hrvatskih govora uopæeno je 

bi u svim licima, npr. na dubrovaèkom podruèju: iz jedne bukare bi pili. Meðutim, u Dubrovniku 

je i bih, bismo, biste dosta obièno, paralelno s bi. 

Obièno èakavci imaju bin, biš, bi, bimo, bite, bi, no postoje i drugaèije realizacije. 

Kondicional II. glasio bi npr. bila bin se vrnila (Dugi otok). 

Kajkavci imaju redovito bi + pridjev radni; kondicional II. glasio bi npr. bil bi delal. 

Glagolski prilog sadanji 

Ne dolazi svuda, a uglavnom glasi npr. gledajuæi ili gledajuæ. U èakavaca ima dosta 

posebnosti u odnosu na stanje u standardnom jeziku. Tu je u prilogu sadanjem mnogo 

èešæa tvorba sufiksom e nego što se nastavak e javlja u 3. l. mn. prezenta. Uz to prilog 

sadanji ne tvori se sufiksom du, koji je u prezentu dosta frekventan. Javljaju se i naglasne 

razlike, i to tako da prilog sadanji (koji je rjeði) ima staro stanje, prezent inovirano. Najèešæi 

je sufiks ·æ (Novi: igrajuæ), rjeði ·æi (Tkon: hodeæi ), ponegdje dolaze oba, a iznimno 

i nulti sufiks (side ÒsjedeæiÓ · Dobrinj). Ponegdje prilog sadanji više nije živa kategorija (Rab, 

Žirje itd.). 

U kajkavaca dolazi npr. sed³èi ili sed³è, uz to npr. sed³èki ili sed³èk³. 

Štokavci imaju npr. stojeæi, rijetko stojeæ, no tako je samo u nekim predjelima; u drugima 

redovito je èuvajuæ, drmajuæ i slièno. Npr. Imotski, Derventa itd. redovito su bez 

završnog fonema ·i. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

67


68 

Glagolski prilog prošli 

Taj je prilog u dijalektima rijedak. Kajkavci i èakavci nemaju ga, a i u štokavaca uglavnom 

je pojava izvan sustava glagolskih odnosa. Primjeri su bilježeni iznimno; obièno 

je rijeè o potvrdi pošav. U tom smislu donekle se izdvaja istoènobosanski dijalekt, gdje primjera 

ipak ima više, uglavnom u ustaljenim izrazima: ležavši, sjedavši, gor pošavši. I u 

slavonskom dijalektu nalazimo pokoji prilog prošli, npr. uranivša (Babina Greda). Od uzeti 

dolazi uzam (‹ ). Naravno, 

glagolski pridjev radni sastavni je dio složenih glagolskih vremena. 

Trpni pridjev 

U 

sva tri narjeèja dolaze primjeri razlièitih sufiksa (npr. trešen, bran, nadut, dobijen, 

proliven u èakavskom narjeèju). Slièno je i u kajkavskom narjeèju, gdje opažamo i 

razliku u odreðenosti, npr. plaè¿n : plaè¿ni. U štokavskim govorima èesto su pridjevi trpni 

tvoreni kao u standardnom jeziku, ali uz nešto razlika (npr. pisato u znaèenju ÒpisanoÓ; 

davato mu je). Ponegdje (Slavonija) takvih razlika ima dosta. 

Infinitiv i supin 

Praslavenski je razlikovao infinitiv i supin (sypati: xo aþ sypati · sypaty: j daþ sypaty), 

što je u štokavštini i èakavštini rano izgubljeno. Kajkavci i danas veæinom razlikuju 

supin (na ·t ili ·è) i infinitiv (na ·ti, ·èi). Mnogi štokavci i najveæi dio èakavaca u meðuvremenu 

su izgubili ·i. Èakavci ·ti, ·æi èuvaju oko Zadra, u jugozapadnoj Istri te u Žumberku, 

neki gube i t: ima ÒimatiÓ. Štokavci imaju uglavnom krnji infinitiv u slavonskom, 

zapadnom i istoènobosanskom dijalektu; istoènohercegovaèki uglavnom èuva infinitivni 

morfem ·ti. Ipak je oko Dubrovnika èesto bit, kupit, pa i boja ÒbojatiÓ, dignu ÒdignutiÓ. 

Posebnost je dubrovaèko-konavoske zone udvajanje nastavka kod glagola na ·sti, npr. 

jestit. Torlaci infinitiva uglavnom nemaju. 

U raznim govorima dosta je èesto u glagolima II. vrste viknit, osvanit, metnit i slièno. 

Takoðer je èest spoj za + infinitiv. 

* * * 

Naravno, moglo bi se još mnogo govoriti, kao npr. o glagolu iæi ili o tom da kajkavci 

i sjeverozapadni èakavci imaju obièno glagole od imeÿti, ne od imati. Možda je ipak 


27.7.2003, 23:34 

Black


najvažnije naglasiti da u govorima koji su dijalekatna osnovica današnjega standardnog 

hrvatskoga jezika nema supina kao i još nekih praslavenskih oblièkih kategorija. 

Osnovna literatura 

Josip Baotiæ, 1983: ÒIkavskošæakavski govor u okolini DerventeÓ, Bosanskohercegovaèki 

dijalektološki zbornik, 4, 1983, str. 7-208. 

Dalibor Brozoviæ · Pavle Iviæ, 1988: Jezik, srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, 

Zagreb, 1988. 

Senahid Haliloviæ, 1996: ÒGovorni tipovi u meðurijeèju Neretve i Rijeke dubrovaèkeÓ, 

Bosanskohercegovaèki dijalektološki zbornik, 7, 1996, str. 9-286. 

Josip Hamm, 1963: ÒÈakavski imperfektÓ, Ivšiæev zbornik, Zagreb, 1963, str. 113-122. 

Mate Hraste, 1966: ÒÈakavski aoristÓ, Orbis scriptus. Dmitrij Tschižewskij zum 70. Geburtstag, 

MŸnchen, 1966, str. 359-365. 

Miroslav Kravar, 1978: ÒO perifrastiènom futuru budem + infinitiv u hrvatsko-srpskom 

jezikuÓ, Radovi ilozofskog fakulteta u Zadru, 17, 1978, sv. 17, str. 17-25. 

Mijo Lonèariæ, 1996: Kajkavsko narjeèje, Zagreb, 1996. 

Mira Menac-Mihaliæ, 1989: ÒGlagolski oblici u èakavskom narjeèju i u hrvatskom književnom 

jezikuÓ, ilologija, 17, 1989, str. 81-109. 

Mate Šimundiæ, 1971: Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo, 1971. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

69


Ivo PRANJKOVIÆ (Zagreb) 

70 

NOVOSTI IZ JEZIKOSLOVNE KROATISTIKE 

1. Ranko Matasoviæ: Uvod u poredbenu lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb, 

MMI, 334. str. 

Pregled novosti iz jezikoslovne kroatistike izmeðu XXX. i XXXI. seminara Zagrebaèke 

slavistièke škole (rijeè je dakle o publikacijama koje su se pojavile od polovice rujna 

2001. do poèetka rujna 2002. godine) poèinjemo ovom knjigom Ranka Matasoviæa, iako 

ona nije s kroatistièkog, nego s opæejezikoslovnog podruèja. Mislim meðutim da je važnost 

jedne ovakve knjige za jezikoslovnu kroatistiku nešto na što je posve suvišno upozoravati. 

Knjiga Uvod u poredbenu lingvistiku nije priruènik poredbenoga jezikoslovlja u nekom klasiènom 

smislu rijeèi. U njoj se autor, oslanjajuæi se najviše na amerièku i rusku literaturu, 

prije svega bavi Òjezicima svijetaÓ i njihovim tipološkim osobitostima (daje zapravo pregled 

jeziène raznolikosti svijeta). Osim toga, u njoj se na neki naèin utemeljuje jedna specifièna 

teorija jeziène raznolikosti ili, jednostavnije reèeno, autor u ovoj knjizi pokušava odgovoriti 

na pitanje u kojoj se mjeri jezici svijeta meðusobno razlikuju i koji su uzroci toj raznolikosti. 

U tome je kod autora najviše originalnosti unatoè tome što se on u izgradnji te teorije, 

naravno, oslanja na dosadašnje rezultate promišljanja jeziène raznolikosti, pa u završnom 

dijelu knjige daje i pregled tih rezultata od antike i srednjega vijeka, preko Humboldta i 

njegovih nastavljaèa, Sapir-Whorfove hipoteze i strukturalizma pa sve do Greenbergove 

kvantitativne morfološke tipologije i promišljanja njegovih nastavljaèa. Knjiga se sastoji iz 

èetiri cjeline: I. Uvod u teoriju jeziène raznolikosti, II. Genetska klasifikacija jezika svijeta, 

III. Pregled povijesti promišljanja jeziène raznolikosti i IV. Prilozi (literatura, vodiè kroz 

literaturu, kazala, jeziène karte i sl.). 

2. ranjo Ivekoviæ, Ivan Broz, Tomo Maretiæ, Vatroslav Rožiæ, Milan Rešetar, 

Antun Radiæ, Nikola Andriæ, Dragutin Boraniæ: Jezikoslovne rasprave i èlanci, 

prir. Marko Samardžija, Stoljeæa hrvatske književnosti, Matica hrvatska, 

Zagreb, 2001, 584 str. 

Ovom knjigom što ju je priredio kolega Marko Samardžija dobili smo ne samo 

reprezentativan izbor tekstova hrvatskih jezikoslovaca od sedamdesetih godina 19. 

stoljeæa do 1918 (dakle uglavnom tekstova hrvatskih vukovaca) nego i sažete, odmjerene 

i ubuduæe nezaobilazne ocjene njihova djelovanja i njihovih opusa. Meðu odabranim 

tekstovima u veæini su predgovori važnijim djelima hrvatskih vukovaca, npr. Brozova Hrvatskog 

pravopisa (1892), Maretiæeve Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga književnog 

jezika (1899) ili Ivekoviæ-Brozova Rjeènika hrvatskoga jezika (1901), što je sasvim prirodno 

jer su to najvažnija djela hrvatskih vukovaca uopæe, koja su obilježila hrvatsko jezikoslovlje 

cijelog 20. stoljeæa. Naravno, Samardžija ne zaobilazi ni brojne slabosti u djelovanju hrvatskih 

vukovaca (npr. u odabiru korpusa, u odnosu prema Vuku Karadžiæu, u prenaglašavanju 

svega narodnoga i sl.), ali to èini smireno i bez izazivanja polemièkih strasti. Samardžija 

ZSS2003-pranjkovic 2.pmd 70 

27.7.2003, 23:34 

Black

Ivo Pranjkoviæ, Novosti iz jezikoslovne kroatistike 

je pritom bez sumnje vodio raèuna o tome da su neke ocjene djelovanja hrvatskih vukovaca 

u posljednje vrijeme èesto bile izrazito neodmjerene, pa èak neukusne. Sve to on èini 

ne samo izravnim vrednovanjem nego i na taj naèin da predstavlja i afirmira djelatnost 

nekih filologa koji su bili suvremenici vukovcima, ali su se njihovu standardnojeziènom 

konceptu oštro protivili (posebno to vrijedi za Antuna Radiæa, koji je u ovoj knjizi po prvi 

put ozbiljno predstavljen kao jezikoslovac). Vrijednost je ove knjige i u opširnom predgovoru 

(pod naslovom Hrvatsko jezikoslovlje od sedamdesetih godina XIX. stoljeæa do godine 1918, 

str. 11-47) u kojem Samardžija predstavlja relevatne tekstove, ljude i dogaðaje iz spomenutoga 

razdoblja te cijelo to razdoblje znalaèki i odmjereno sintetizira. Treba napokon reæi i to 

da Samardžija u ovoj knjizi donosi i važne tekstove hrvatskih vukovaca koji su dosad bili, 

pogotovo izvan struènoga kruga, malo ili nimalo poznati. Tako su npr. èak tri Rešetarova 

teksta u ovoj knjizi prvi put objavljena na hrvatskom jeziku (sam ih je Samardžija preveo 

s njemaèkoga). Nadajmo se da æe se ovaj hvale vrijedan niz knjiga s izborom iz djela hrvatskih 

jezikoslovaca, koji uz Samardžijinu knjigu zasad èini i izbor iz djela rana Kurelca, 

Bogoslava Šuleka, Vinka Pacela i Aðolfa Vebera Tkalèeviæa (Stoljeæa hrvatske književnosti, 

Matica hrvatska, 1999), i dalje uspješno nastaviti (predviðene su još dvije knjige toga niza: 

jedna u kojoj bi bili predstavljeni jezikoslovci koji prethode predstavnicima zagrebaèke 

filološke škole, a druga u kojoj bi se našli jezikoslovci što su djelovali poslije vukovaca). 

3. Marina Kovaèeviæ i Lada Badurina: Raslojavanje jeziène stvarnosti, 

Izdavaèki centar Rijeka, Rijeka, 2001, 230 str. 

Ova knjiga L. Badurine i M. Kovaèeviæ predstavlja bez sumnje dogaðaj godine na 

podruèju stilistike, i opæe i funkcionalne i ÒknjiževneÓ. U njoj je došao do izražaja vrlo 

dobro osmišljen i moderno koncipiran pristup temi jeziènog raslojavanja, posebno funkcionalnoga, 

i rezultat je višegodišnjeg bavljenja ovih dviju autorica stilistièkom problematikom 

u najširem smislu te posebno problematikom pojedinih funkcionalnih stilova. To je zapravo 

prvi pokušaj u nas da se problematici jeziènog raslojavanja pristupi integralno, a to 

znaèi da se obuhvate razlièiti naèini komuniciranja, ukljuèujuæi i suvremene (npr. radijsko 

i televizijsko komuniciranje, komuniciranje preko interneta, preko mobilnih telefona i sl.). 

Tom zadatku autorice knjige pristupaju polazeæi od pretpostavke o horizontalnom raslojavanju 

jezika kojega su rezultat privatni, javni, multimedijalni i literarni diskurz, te vertikalnog 

raslojavanja pod kojim se podrazumijevaju planovi jeziène realizacije, prije svega govorni i 

pisani diskurz. Posebnom kvalitetom ove knjige smatram èinjenicu da se autorice ne suprotstavljaju 

tradicionalnim pristupima problemima jeziènog raslojavanja i prouèavanjima 

funkcionalnih stilova u hrvatskom standardnom jeziku (iznijetim u nas npr. u radovima 

Josipa Siliæa ili Krunoslava Pranjiæa), nego ih znalaèki integriraju u svoj dobro osmišljeni 

teorijsko-metodološki koncept. 

4. Marina Katniæ-Bakaršiæ: Stilistika, Nauèna i univerzitetska knjiga, Sarajevo, 

2001, 388 str. 

Knjiga M. Katniæ-Bakaršiæ, profesorice na rusistici ilozofskog fakulteta u Sarajevu, slièna 

je prethodnoj, bar po tome što se i jedna i druga odnose na podruèje stilistike. 

Ova je knjiga meðutim utoliko razlièita od prethodne što se u njoj ne otvaraju samo 


27.7.2003, 23:34 

Black 

71


teorijsko-metodološka pitanja vezana za podruèje stilistike, nego je autorièina ambicija 

bila da nam ponudi moderan priruènik stilistike. Mislim da se može reæi kako je autorica 

u tome uspjela unatoè nekim nedostacima i nedoreèenostima (u koje ovom prilikom nema 

smisla ulaziti). U knjizi se raspravlja o odnosu izmeðu jeziènog sustava i jeziènih funkcija, 

o odnosu izmeðu stilistike i semiotike, o pravcima u stilistici (npr. impresionistièka, 

strukturalna, poststrukturalna, ÒnovaÓ stilistika i sl.), o odnosu izmeðu retorike i stilistike, 

o jeziènome raslojavanju (socijalnom, teritorijalnom, individualnom, funkcionalnom i sl.), 

o pojedinim funkcionalnim stilovima (npr. sakralni, znanstveni, administrativni, razgovorni, 

književnoumjetnièki, žurnalistièki, publicistièki, retorièki i sl.), zatim o fonostilistici, grafostilistici, 

leksièkoj stilistici, morfostilistici, sintaktostilistici, tekstualnoj stilistici (stilistici diskurza), 

stilistici hiperteksta, o odnosu izmeðu stilistike, semantike i pragmatike te o stilskim figurama 

i tropima. Literatura kojom se autorica služila pretežno je amerièka. Hrvatska stilistika 

i/ili zagrebaèka stilistièka škola relativno je dobro prošla. Navode se radovi petnaestak 

imena (od Antice Antoš i Krešimira Bagiæa do Branka Vuletiæa i Luke Zime), ali je u najmanju 

ruku èudno da se npr. ne spominje nijedan rad Krunoslava Pranjiæa niti ijedan 

prilog Josipa Siliæa koji se odnosi na podruèje funkcionalne stilistike. 

5. Ivo Pranjkoviæ: Druga hrvatska skladnja. Sintaktièke rasprave, Hrvatska 

sveuèilišna naklada, Zagreb, 2001, 180 str. 

O ovoj 

72 

knjizi na predstavljanju novosti iz jezikoslovne kroatistike govorio je prof. dr. 

Marko Samardžija. 

6. Stjepan Babiæ: Hrvatska jezikoslovna prenja, Nakladni zavod Globus, 

Zagreb, 2001, 323 str. 

To je knjiga u kojoj su skupljeni polemièki tekstovi akademika Stjepana Babiæa (usput 

reèeno, arhaizam prenje u cijeloj se knjizi koristi kao naziv za polemiku). Meðutim, 

tekstovi se uglavnom ne donose u integralnom obliku, tj. u onom obliku u kojem su prethodno 

objavljeni, nego se dijelom citiraju, a dijelom preprièavaju. U tim preprièavanja ima 

dosta novih elemenata, dodatne argumentacije, Ònaknadne pametiÓ, pa i podmetanja te 

posve nekorektnih postupaka (pogotovo npr. prema mrtvim kolegama, kao što je sluèaj 

s pokojnim Matom Šimundiæem). Knjiga je podijeljena na poglavlja Prenja s vršnjacima, 

Prenja s mlaðima, Genitiv posvojni kao predmet prenja, Prenja o anglizmima te O Stjepanu 

Babiæu politièkim oèima (tu se Babiæ uglavnom brani od povremenih optužbi, a i od 

vlastitih tekstova, prema kojima je i sam svojedobno radio na uklanjanju hrvatsko-srpskih 

jeziènih razlika, dok je u posljednjih desetak godina /bio/ jedan od radikalnijih zagovornika 

suprotnih pozicija). 

7. Drugi hrvatski slavistièki kongres. Zbornik radova I (694 str.) i Zbornik 

radova II (688 str.), Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2001. 

U 

ovaj osvrt na novosti iz jezikoslovne kroatistike uvrstio sam i tri zbornika, dva 

objavljena 2001, a treæi 2002. godine. Prvi je zbornik radova s Drugog hrvatskog 

slavistièkog kongresa, održanog u Osijeku od 14. do 18. rujna 1999. godine, a drugi je Jezik 

i demokratizacija (o treæem je rijeè na samom kraju ovoga osvrta). 


27.7.2003, 23:34 

Black


Zbornik pod naslovom Drugi hrvatski slavistièki kongres ima dva omašna sveska. 

Prvi se gotovo u cijelosti tièe jezikoslovne problematike, a drugi književne i/ili kulturološke. 

U prvom svesku objavljena su uvodna izlaganja, a zatim izlaganja s pojedinih sekcija, i to: 

Èetiri stoljeæa hrvatskoga jezikoslovlja: Bartol Kašiæ i njegovo vrijeme, Hrvatskoglagoljska 

i paleoslavistièka problematika te Hrvatski jezik u XX. stoljeæu. U drugom svesku objavljena 

su izlaganja sa sekcija: Hrvatska renesansa i barok, Hrvatska književnost u europskom 

kontekstu, Hrvatska postmoderna - tendencije, modeli, paradigme te Hrvatska kultura i 

civilizacija. Ukupno je objavljeno 169 izlaganja. Kako je rijeè o doista impozantnom broju, 

nije korektno nikoga poimence spominjati, pa æu ovom prilikom upozoriti samo na nekoliko 

tema, i to samo iz sekcije Hrvatski jezik u XX. stoljeæu, za koje mislim da bi nekoga 

od polaznika mogle posebno zanimati. Tu su primjerice obraðene teme o tzv. rascijepljenim 

reèenicama, o hipokoristicima, o pasivu, o sportskom nazivlju, o izražavanju neodreðenosti, 

o administrativnom stilu, o tekstovima vremenske prognoze, o tvorbenim modelima u 

tehnièkom nazivlju, o jeziènim problemima u komunikaciji internetom, o morfemu satelitu, 

o glagolskoj prefiksaciji, o sinonimima u leksikografiji, o defektnim imenicama, o 

modalnim glagolima, o tome što je novogovor uèinio hrvatskom jeziku itd. itd. 

8. Jezik i demokratizacija. Zbornik radova, Institut za jezik u Sarajevu, 

Posebna izdanja, knj. 12, Sarajevo, 2001, 348 str. 

Drugi zbornik na koji æu ukratko upozoriti objavljen je u Sarajevu i sadrži izlaganja sa 

znanstvenog skupa Jezik i demokratizacija koji je održan u Neumu 21. i 22. rujna 

2001. godine u organizaciji Instituta za istoènoeuropske i orijentalne studije Sveuèilišta u 

Oslu (na èijem je èelu prof. Svein M¿nnesland) i Instituta za jezik u Sarajevu. Na skupu 

su sudjelovali slavisti iz Norveške, Švedske, Austrije, rancuske, BiH, Hrvatske i SR Jugoslavije. 

Na taj zbornik upozoravam ne samo zato što su u njemu zastupljeni i jezikoslovci 

iz Hrvatske (Dalibor Brozoviæ, Josip Lisac, Milorad Pupovac, Marko Samardžija, Ljiljana 

Stanèiæ, Dubravko Škiljan i Ivo Pranjkoviæ) i BiH (meðu kojima dakako i jezikoslovci Hrvati 

Josip Baotiæ i Stojan Vrljiæ) nego i zbog zanimljve i/ili provokativne problematike (a uglavnom 

je rijeè o standardnojeziènoj situaciji u zemljama koje su nastale raspadom Jugoslavije, 

posebno u BiH). U zborniku ima zanimljivih i vrijednih priloga, i s teorijskog, i s povijesnog, 

i s praktiènoga stajališta, ali ima i dosta iskljuèivosti, netolerancije, pa i tvrdih ultranacionalistièkih 

stavova, posebno kod nekih kolega iz Srbije (npr. u izlaganjima Branislava Brboriæa, 

Slobodana Remetiæa i Miloša Kovaèeviæa). 

9. Vladimir Aniæ, Dunja Brozoviæ Ronèeviæ, Ivo Goldstein, Slavko Goldstein, 

Ljiljana Jojiæ, Ranko Matasoviæ, Ivo Pranjkoviæ: Hrvatski enciklopedijski 

rjeènik, NoviLiber, Zagreb, 2002, 1584 str. 

Meðu knjigama koje su se pojavile u 2002. godini na prvom mjestu spominjem ovaj 

rjeènik, koji je dosad najveæi jednosvešèani jednojezièni rjeènik hrvatskoga jezika 

(ima 1584 stranice enciklopedijskoga formata s tekstom u tri stupca). Polazište mu je 

Aniæev Rjeènik hrvatskoga jezika te Aniæ-Goldsteinov Rjeènik stranih rijeèi, ali je pridodan 

i velik broj vlastitih imena (posebno hrvatskih toponima, antroponima te pojmova iz 

podruèja hrvatske povijesti i opæe naobrazbe), a daju se i osnovni etimološki podaci uza 


27.7.2003, 23:34 

Black 

73


svaku natuknicu. Novost je i grozdasta organizacija natuknica, a ima i dosta drugih novina 

u odnosu na spomenute rjeènike koji su služili za polazište (npr. u gramatièkoj obradi, u 

oznaèavanju naglasaka i sl.). Mislim da meðu dobrodošle novine idu i raznoliki dodaci: 

dodatak u kojem se donose važni tekstovi i dokumenti iz povijesti hrvatskoga jezika pod 

naslovom Nad stoljeæima hrvatskoga jezika (Marko Samardžija), zatim tabele raznih 

alfebeta, mjernih jedinica te kronološke tablice. 

10. Stjepan Damjanoviæ: Slovo iskona. Staroslavenska/starohrvatska èitanka, 

Matica hrvatska, Zagreb, 2002, 295 str. 

Ova Damjanoviæeva knjiga sadrži pomno odabrane i komentirane tekstove iz najstarijeg 

razdoblja slavenske i hrvatske kulture, vrlo je lijepo i bogato likovno opremljena te 

više-struko nadmašuje okvire jednoga sveuèilišnog priruènika, što joj je osnovna namjena. 

Knji-ga nudi i objašnjenja glavnih pojmova te temeljna znanja za upoznavanje s osnovama 

staroslavenske/ starohrvatske pismenosti. Podijeljena je u èetiri poglavlja: I. Uvodni tekstovi, 

II. Kanon staroslavenskih spisa, III. Redakcije i recenzije te IV. Æirilometodsko naslijeðe u 

hrvatskom srednjem vijeku. Kako je od treæeg izdanja Staroslavenske èitanke Josipa Hamma 

(1970) prošlo više od trideset godina, ovakva je knjiga bila prijeko potrebna svim studentima 

i struènjacima kroatistikog, slavistièkog, ali i drugih filoloških usmjerenja. Osim 

toga, velika je vrijednost ove knjiga i u tome što je, unatoè kompleksnosti problematike 

koju obraðuje, pisana maksimalno jednostavno pa je uz malo truda dostupna i svim zainteresiranim 

laicima, svima onima koje zanimaju poèeci hrvatskih i (opæe)slavenskih poèetaka. 

11. Ljiljana Šariæ: Kvantifikacija u hrvatskome jeziku, Institut za hrvatski 

jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002, 340 str. 

Ova je knjiga dosada najutemeljeniji i najpotpuniji pristup pitanjima kvantifikacije ne 

samo u jezikoslovnoj kroatistici nego i u hrvatskome jezikoslovlju uopæe. Mora se reæi 

da je taj pristup i izrazito zahtjevan, tako da knjiga sasvim sigurno neæe imati prevelik broj 

èitatelja, ali æe zato svi oni koji se ovom problematikom ozbiljno bave ili se ubuduæe budu 

bavili (i to ne samo lingvisti nego i logièari, epistemolozi, matematièari itd.) dobiti obilje 

vrijednih podataka o naravi i naèinima izražavanja kolièinskih odnosa u jezicima opæenito, 

a u hrvatskome jeziku posebno. Monografija je podijeljena u èetiri poglavlja: I. Pregled 

nekih pristupa problematici kvantifikacije, II. Kvantifikacija u logici prema kvantifikaciji u 

prirodnome jeziku, III. Vrste kvantifikacije i kvantifikacijske jedinice te IV. Determinatori 

i kvantifikatori. 

12. Sanda Ham: Školska gramatika hrvatskoga jezika, Školska knjiga, 

Zagreb, 2002, 168 str. 

Ova je Školska gramatika prilièno neobièna ponajprije po tome što je cijela graða 

izložena u obliku pitanja i odgovora. Autorica misli (i to sama istièe u predgovoru !?) 

da je time postigla Òjednostavnost, preglednost i ujednaèenostÓ, što je možda za neke jedinice 

i toèno, ali je u mnogo sluèajeva i opasno tim više što je gramatika namijenjena 

u prvom redu uèenicima osnovnih škola, a veliko je pitanje koliko je svrhovito puèkoškolce 

stalno bombardirati pitanjima, i to najèešæe onim najtežim, koji poèinju sa što (npr. Što 

74 


27.7.2003, 23:34 

Black


je naglasak? Što je rijeè? Što je padež? Što je glagolska osoba? Što je reèenièna uloga veznika? 

Što je neizreèeni subjekt? itd.). Osim toga, neka su pitanja po mom sudu u naj-manju ruku 

èudna pa teško da bi i struènjak na njih uspio odgovoriti, a kamoli puško-školac (zato mu 

neæe preostajati drugo nego ÒbiflanjeÓ odgovora napamet), npr. Što je mjesto uklapanja 

zavisne u glavnu reèenicu? 

Neobièna je ova gramatika i po tome što vrlo striktno provodi u praksu doslovce sve 

one normativne preporuke i savjete koji se mogu u posljednje vrijeme proèitati u èasopisu 

Jezik. Tako se u njoj npr. govori o usnenicima, zubnicima, desnicima, jedrenicima, titrajnicima, 

piskavcima, zapornicima, boènicima, zvonaènicima, zvuènicima itd., govori se o 

dvoglasniku ie (koji se piše ije) kao fonemu (pripada otvornicima), o smjenjivanju ije > je, 

govori se o glagolskoj osobi i neosobnim reèenicama, preporuèuju se, doduše Òu njegovanom 

i biranom izrazuÓ, u dativu likovi tipa dobromu, a u lokativu oni tipa o dobrom ili o dobrome, 

pa sama autorica kroz cijelu knjigu piše npr. po èem, usp. Po èem se prijedlozi 

razlikuju od priloga? (mislim da je takva preporuka u najmanju ruku prilièno cjepidlaèka 

s obzirom na èinjenicu da su se dativ i lokativ danas praktièno u svemu izjednaèili). 

[Osim ove gramatike upozoravam usput i na još dvije priruène gramatike objavljene 

izmeðu dvaju seminara Zagrebaèke slavistièke škole. To su Osnovi gramatike bosanskog 

jezika Ibrahima Èediæa (Sarajevo, 2001) te gramatika profesora Sveina M¿nneslanda, koji 

je ove godine predavaè na Školi, objavljena na norveškom jeziku: Bosnisk, kroatisk, serbisk 

grammatikk (Oslo, 2002)] 

13. Stjepko Težak: Jezièni prijelomi i mijene u hrvatskoj umjetnosti rijeèi, 

Tipex, Zagreb, 2002, 395 str. 

Ovo je zanimljiva knjiga sabranih tekstova Stjepka Težaka u kojoj se raspravlja o 

hrvatskim jeziènim i dijalektalnim tokovima, prijelomima ili mijenama vezanim u 

prvom redu za književnost. Knjiga je podijeljena u tri tematska kruga. U prvom je rijeè 

o dopreporodnom razdoblju s naglaskom na jeziku pisaca koji su svoj zavièajni idiom 

obogaæivali elementima drugih idioma. U središtu je pozornosti ozaljski jezièno-književni 

krug s analizama pojedinaènih djela rana Krste rankopana, Ivana Belostenca i Jurja 

Križaniæa. U drugom je tematskom krugu u središtu pozornosti razdoblje standardizacije 

na razmeði 19. i 20. stoljeæa kojemu su svojstveni relativno nagli prijelomi, nedoumice, 

kolebanja i nesnalaženja. Sve se to oprimjeruje analizama pojedinih djela Augusta Šenoe, 

Eugena Kumièiæa, Miroslava Krleže i Tina Ujeviæa. I napokon, treæi tematski krug u cijelosti 

je posveæen odnosu izmeðu narjeèja i/ili dijalekata i standardnoga jezika odnosno uporabi 

dijalekata u hrvatskoj književnosti i uopæe u kulturi (npr. u filmu, na televiziji i sl.). 

Posebno se analiziraju djela (npr. Dragutina Domjaniæa, Ivana Gorana Kovaèiæa i Pere 

Budaka) objavljena na kajkavskome narjeèju. 

14. Ivan Šugar, Igor Gostl, Kroata Hazler Pilepiæ: Hrvatsko biljno nazivlje. 

Analiza hrvatskog biljnog nazivlja u djelu Liber de simplicibus Benedicti 

Rinij, Hrvatska sveuèilišna naklada, Zagreb, 2002, 155 str. 

Knjiga je u cijelosti posveæena mletaèkom srednjovjekovnom kodeksu iz 15. stoljeæa 

poznatom pod naslovom Liber de simplicibus (Knjiga o ljekovitom bilju), višejeziènom 


27.7.2003, 23:34 

Black 

75


rjeèniku biljnoga nazivlja kojemu je autor talijanski lijeènik Nicolo Roccabonella i koji uz 

latinske nazive biljaka sadrži i veæi ili manji broj naziva na grèkom, arapskom, njemaèkom 

i hrvatskom jeziku (Roccabonella piše: sclavonice). Od ukupno 459 natuknica sclavonice je 

obilježeno 369 (taj se rjeènik, uz još neke glosarije, aneksne rjeènike i sl. obièno spominje 

kao svojevrsna prethodnica petojezièniku austa Vranèiæa · od Vranèiæeva je rjeènika Liber 

de simplicibus stariji èak za stoljeæe i pol). Autor je najveæeg dijela knjige botanièar Ivan 

Šugar (napisao poglavlja Uvod, Graða i metode, Prosudba nazivlja, Rasprava i Zakljuèak). 

U prikupljanju graðe, izradi kazala i tabelarnog prikaza pomagala mu je Kroata Hazler 

Pilepiæ, a na kraju je knjige i (prethodno objavljena) rasprava pokojnog Igora Gostla Liber 

de simplicibus. Prvi hrvatski rukopisni, višejezièni, terminološki i slikovni rjeènik. 

15. Nova ricsoslovica iliricska vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena 

trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici, U Tarstu 

1812; pretisak: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pogovor: Jezikoslovac 

Šime Starèeviæ napisala Branka Tafra, Zagreb, 2002, 177 str. 

Ovo je pretisak za povijest hrvatskoga jezikoslovlja vrlo važne gramatike Šime Starèeviæa, 

poznate izmeðu ostaloga i po tome što je u njoj prvi put uspješno i iscrpno opisan 

novoštokavski èetveronaglasni sustav. Pretisku gramatike dodana je opširna i vrlo informativna 

rasprava Branke Tafre Jezikoslovac Šime Starèeviæ s popisom Starèeviæivih djela i literaturom 

(str. 127-177). 

[Neposredno pred poèetak Škole saznao sam da je objavljen i pretisak još jedne važne 

hrvatske gramatike. To je Gramatika hrvatskoga jezika Josipa lorschŸtza, èije je prvo 

izdanje objavljeno 1905, drugo 1907, treæe 1916, a zatim je tiskana još 1921. i 1940 (s naslovom: 

Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika: za srednje i sliène škole) te 1943 (s naslovom: 

Hrvatska slovnica: za srednje i sliène škole i korijenskim pravopisom)]. 

16. Rijeèki filološki dani. Zbornik radova, knj. 4, ilozofski fakultet, Rijeka, 

2002, 576 str. 

Od zbornika objavljenih 2002. godine posebno upozoravam na ovaj, èetvrti po redu 

zbornik sa znanstvenog skupa Rijeèki filološki dani u kojemu je objavljeno 56 priloga, 

od toga više od polovice (30) jezikoslovnih. Zainteresirane upuæujem na to da u zborniku 

mogu, izmeðu ostaloga, proèitati priloge o modi i jeziènom snobizmu, o smijehu i plaèu 

u frazemima, o akademskom diskurzu, o izražavanju posvojnosti i dopusnosti, o hrvatskom 

raèunalnom nazivlju, o spacijalima kao pragmemima, o raèunalnom rjeèniku, o hrvatskom 

jeziku u vrijeme globalizacije, o antonimiji, o naglasnim dvostrukostima, o Bartolu Kašiæu 

itd. 

76 


27.7.2003, 23:34 

Black

Ljiljana Marks, Nadnaravno žensko 

Predavanja iz književnosti: Žena u hrvatskoj književnosti i kulturi 

ZSS2003-marks.pmd 77 

27.7.2003, 23:34 

Black 

77


Ljiljana MARKS (Zagreb) 

Institut za etnologiju i folkloristiku 

78 

NADNARAVNO ŽENSKO 

Zanimanje za istraživanje i opisivanje izdvojenih ženskih likova u tradicijskome pripovijedanju 

relativno je novo, seže u polovicu 20. st. i tek se doista u posljednjim godinama može 

govoriti o ÒsenzibilizacijiÓ problema u svjetskoj literaturi. Nema preglednoga rada koji bi 

obuhvaæao prikaz žene u europskom tradicijskom pripovijedanju · osim natuknica u Enzyklopádie 

des Márchens, gdje ženski likovi nisu analizirani prema svojem djelovanju ili po 

svojim posebnim osobinama, nego u opoziciji prema muškim junacima; nositeljice su 

radnje iznimke i kao takve, kao iznimke, i prikazane su, 1 a ne kao istovrsni i jednakovrijedni 

junaci. Muški nositelji radnje nisu istaknuti jer su se jednostavno ÒpodrazumijevaliÓ kao 

glavni likovi, akteri, junaci u prièama te je svaki tip prièe ili motiv gledan iz vizure muškoga 

junaka · osim kad je rijeè o prièama sa samo ženskim biæima · vilama, suðenicama ili 

demoniziranim vješticama. Neki istraživaèi pripisuju ženske kvalitete samo Òmagiènim 

mjestimaÓ poput bunara, vode, spilje, drveta, ali i stvarnim predmetima, poput peæi i uz 

ta su mjesta vezani i èitavi motivski kompleksi u kojima žene ili vile imaju najmanje isto 

toliko mjesta koliko i muški nositelji radnje (Moser-Rath:1985). 

U Hrvatskoj je 19. st. bilo stoljeæe otkriæa vlastite nacionalne svijesti i u tome kontekstu 

i otkriæa vlastite tradicije i nastojanja da se prikupljanjem tradicijskih tekstova i opisom 

pojedinaènih likova prikaže hrvatsko bajoslovlje. Ta je želja jednim dijelom proizašla iz 

probuðene romantièarske želje za bilježenjem svega što pripada korpusu slavenskoga u 

najširem smislu, a poglavito hrvatskoga. Vremenski je ta težnja korespondirala s europskom 

znanošæu toga doba, u prvome redu s radom braæe Grimm. Braæa su Grimm, poglavito 

Jakob (Njemaèka mitologija (1835), u bajkama i predajama vidjela nastavak germanskih 

mitova iz pretkršæanskoga doba i nastojali su ih predstaviti kao germansku mitologiju. 

Izvori njihovih tekstova bili su dijelom usmeni, a veæim dijelom iz povijesnih, književnih 

i narodoznanstvenih izvora, poglavito onih koji su izravno prizivali povijesne i mitske likove 

i dogaðaje. Stoga je Jakob Grimm želio na temelju poganskih vjerovanja starih Germana 

opisati cjelovitu Ònjemaèku mitologijuÓ, koja neæe ukljuèiti skandinavsku. Još tada živa 

narodna tradicija bila je za njega praizvor prirodne, uroðene, njemaèke mitologije, koja je 

naciju trebala uputiti u zlatno doba nevinoga djetinjstva. Uz poznate likove germanskih 

bogova, poput Votana, pozornost je dana i nižim bizarnim raznolikim mitskim likovima, 

koji nejasnih obrisa žive u njemaèkim usmenim predajama, premda upravo ta biæa èine 

najveæi dio pripovjedaèkoga repertoara sve do naših dana. Njegovi su sljedbenici (Max 

MŸller, Adalbert Kuhn i ostali) utemeljili takozvanu Òmitološku školuÓ, koja je snažno 

utjecala na europska istraživanja usmene tradicije duboko u 20. st. (Petzold 1999). 2 

Hrvatska istraživanja usmene tradicije iz sredine 19. st. s jedne su strane potaknuta 

domoljubnim zanosom, ali svoju znanstvenu potku i opravdanje pronalaze i u ozraèju onodobnih 

aktualnih europskih istraživanja. Gajeva Danica ilirska (Danica horvatska, slavonska 

i dalmatinska u prvome godištu) od samoga je poèetka objavljivala uz prijevode èlanaka 

istaknutih onodobnih slavista i tekstove poslovica, pjesama, ali i pripovijedaka s folklornim 


27.7.2003, 23:34 

Black


sižeom, doduše stiliziranih u kakvu romantièkom ili pouènom tekstu o otkriæu vlastite 

prošlosti. U tome je kontekstu objavljena i prièa Vila povodkinja (Boškoviæ-Stulli 1978: 284), 

a i najstarija se potvrda predaje o vilama koje su u jednu noæ sagradile arenu u Puli i njezinu 

imenu Diviæ našla u Danici iz 1842. kao pjesma iz Peroja što ju je pribilježio slavist 

Izmail Sreznjevski (Boškoviæ-Stulli 1997: 92). Upravo su tekstovi o vilama iz usmenoknjiževne 

tradicije objavljeni meðu prvim prilozima što su trebali prikazati posebnu slavensku mitologiju. 

Pjesnik Stanko Vraz, koji se u svome Kolu udaljio od romantiènoga slavljenja domovine, 

u èlanku Pabirci bajoslovni godine 1847. objavljuje zapise Ljubomira Martiæa Hercegovca 

o vilama. Vraz uvodno kritièki govori da Òbajoslovje slovinsko nikad neæe ponositi one jasnoæe 

i savaršenosti, koju danas hvalimo u mythologije starogarèke i skandinavske, jerbo 

nam k tomu nedostaje pismenih dokumentah iz najstarije dobe, iz dobe predkarstjanstvaÓ. 

Stoga nam i valja, nastavlja Vraz, skupljati zrno po zrno po raznim stranama domovine 

te i on neæe u Kolu Òdonositi systemah, nego za tu nauku priobæivat cigla gradivaÓ pa otuda 

i rubrika Pabirci (Vraz 1847: 58-59). 3 

Ivan Kukuljeviæ Sakcinski, hrvatski književnik, povjesnièar i politièar, godine 1846. u 

šest dijelova u Gajevoj Danici hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj objavljuje rad ÒBajoslovlje i 

crkva; VileÓ, kao prvi cjeloviti tekst na hrvatskome jeziku o tim mitskim biæima. Rad je 

u cijelosti pretiskan 1851. u prvome broju Arkiva za povjestnicu jugoslavensku . I Kukuljeviæ, 

u duhu svoga vremena, piše kako se u raznim slavenskim jezicima mnogo pisalo o bajoslovlju, 

ali nema još uvijek nijednog sustavnog rada o tome predmetu. Uzroke tomu vidi 

u zanemarivanju Òpuka i njegovog duhovnog blaga, kao što su puèke pjesme, pripovijesti, 

obièaji, poslovice, itdÓ, jer su prijašnji pisci crpili graðu uglavnom iz objavljenih knjiga. Stoga 

preporuèuje da se ide izravno u puk Òpa da se iz njegovih živih ustah uèi onaj naèin 

mišljenja i duhovnog uobraženjaÓ (...) jer se samo time može Òrazsvijetliti naše jugoslavensko 

bajoslovje, a po njem i narodna filosofia i domaæa povjestnicaÓ (Kukuljeviæ 1851: 86). Ne 

slaže se s Vukom Karadžiæem, koji u svome rjeèniku vile usporeðuje s nimfama i grèkim 

nereidama jer, smatra Kukuljeviæ, ako Òbi se veæ po sadanjem nevaljnom obièaju slavenska 

bajoslovna bitja s mytologièkimi stvorovi inostranih narodah prispodobiti ili iz njih izvoditi 

imalaÓ, morali bismo naše vile prispodobiti ne samo s rimskim nimfama nego i sa sliènim 

mitskim biæima iz grèke, indijske, germanske, skandinavske, iranske, turske, ruske ili èeške 

mitologije da bismo pokazali sliènosti izmeðu tih mitskih biæa i naših vila. I Kukuljeviæ 

polazi od onodobne njemaèke mitološke škole, a u analizu svojega rada ukljuèuje gotovo 

svu našu dotad poznatu graðu (usmenoknjiževnu i etnološku). U skladu s time Kukuljeviæ 

vile prema mjestu njihova prebivanja kruto razvrstava u tri skupine: vile zraène, vile zemne 

i vile vodne. Zemne vile dijeli na gorske i poljske vile, pri èemu za gorske vile ontemom 

njihova prebivanja oznaèuje visoke planine i gore (Ò...imaju svoje dvorove u spiljah, jamah 

i peæinahÓ). Otuda slijede i hrvatski nazivi za vile (pisani velikim slovom): Vila oblakinja, Vila 

planinkinja ili podgorkinja i Vila vodena (povodkinja i morska diklica). Sve ih dijeli i po dualistièkom 

principu dobra i zla Òjer zastupaju dva temeljita naèela, koja u bajoslovju po svem 

slavenstvu vladaju. (...) Tako su Vile zraène uvijek dobre, vodene uvijek zle: a zemne sada 

dobre sada zle. Svojstvo ovo uze narod od njihovog stana. S neba nada se uvijek dobru; 

s dola, što je iz pod zemlje, uvijek zlu; a od onoga, što je na zemlji sada dobru, sada zlu.Ó 

(Kukuljeviæ 1851: 87) 

Opæa obilježja vila, opisana u Kukuljeviæevu radu, podudarna su i s gotovo svom kasnije 

prikupljenom graðom. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

79


U studiji Natka Nodila Stara vjera Srba i Hrvata nalazi se i veliko poglavlje o vilama, 

koje Nodilo, tragom interpretacija njemaèke mitološke škole, u svojoj studiji usporeðuje i 

sa slavenskim, i s germanskim, i sa skandinavskim božanstvima ili pak s atmosferskim pojavama 

(grom, munja). Graða koja mu je bila potkom za interpretaciju vilinskih postupaka 

najveæim je dijelom preuzeta iz navedenog Kukuljeviæeva rada ili dotad objavljenih zbirki 

pripovijedaka, primjerice, M. Kraèmanova Valjavca (Nodilo 1981: 181-221). 4 On vile ne dijeli 

po mjestu njihova obitavanja, veæ po njihovim funkcijama jer smatra da je takva podjela 

Òjedino racionalna u vidu mitologièkom (...) Po svojem unutrašnjem biæu, vila je jedna; ona 

je, da tako reknemo, istosuæna, a tek razlikovana po nejednakoj zgodi svoga rada, ili po 

razlièitom stupnju razvitka mitiènogÓ (Nodilo 1981: 221). 

Tumaèenja vila i etimologija njihova naziva u hrvatskim rjeènicima odgovara ipak u 

prvome redu njihovoj mitskoj slici kakva se može pronaæi u mitologijama raznih slavenskih 

naroda, a objašnjenja su nastala na temelju njihovih opisa, ponajprije u epskoj poeziji, 

potom lirskoj, pa tek onda u proznim usmenim kazivanjima. 

Vile su Ònatprirodna ženska biæa; u klasiènoj mitologiji polubožanstva, koja borave u 

gorama, vodama, moru i oblacima; èovjeku su sklona, dok ih katgod ne povrijedi. (...) 

Metaforièki znaèi i lijepo i mlado žensko èeljadeÓ (Rjeènik, XX: 885). Vile su Òmitologièko 

žensko biæe koje živi i klikæe po planinama i kamenjacima, snabdjeveno magiènom moæi 

(lijeèi, prorièe)Ó · tumaèi Skok prema Vukovu Rjeèniku. Napominje i da je etimologija rijeèi 

nepoznata, ali zakljuèuje da se vila može dovesti u vezu s rijeèju vještica, višæun i sa vidjeti, 

vidati (otuda vrlo rano i predodžbe o vilama kao vidaricama, ženama koje lijeèe) (Skok 

1973: 593). Skok napominje da se sliènih osobina podjednako nalaze u pisanoj književnosti 

· kao muze, zaštitnice naroda ili likovi u pastoralama, te u usmenoj i poeziji i prozi. 5 

Istraživaèi slavenske mitologije, Niederle i Moszynski, tumaèe vile kao demone atmosferilija, 

posebno vjetra i oblaka, ali njihova preobrazba u konja, sokola i labuda upuæuje i na njihove 

nadnaravne moæi. Mozsynski pritom posebno naglašava vezu vila s Mjesecom, božanstvom 

vodenih demona, te otuda i njihova veza i s vodom i s noæi (Ovsec 1991: 371-372). Tomu 

bi tumaèenju odgovarali brojni zapisi usmenih predaja gdje èovjek vile sreæe (ili ih može 

vidjeti) samo noæu, uz jezera ili potoke na kraju šume, na rubovima ovostranskoga i onostranskoga 

svijeta otkuda nestaju u zoru. S druge strane, vile se boje svjetla, poglavito sunca, 

o èemu i opet kazuju prièe u kojima zahvalna vila nagraðuje sluèajna prolaznika koji 

joj je napravio hlad. 

Opis vila i njihovih postupaka što slijedi pregled je njihovih osobina u prvome redu u 

hrvatskoj usmenoj prozi. 

Vile se raðaju iz neke trave što po livadama cvate i što ima korijen nalik na glavicu crvenoga 

luka. Ova trava ujutro rano, za rosom, ima na sebi neku tekuæinu iz koje se raða vila. 

Èešæe se raða kao svako drugo biæe i tada treba ljudsku pomoæ koju traži. Ženu koja 

je porodi nagraðuje bezvrijednim darom · najèešæe ljuskama od luka · koji se u stvarnome 

svijetu pretvaraju u zlato. 

Vile katkad svoje dijete podmetnu ljudima, a uzimaju ljudsko. Ako dijete ne napreduje, 

smatra se da su ga zamijenile vile; postoje fabulati u kojima se preprièava èitav postupak 

oko vraæanja djeteta nakon nekoliko godina: mora se naložiti krušna peæ, na lopatu za 

kruh staviti vilinsko dijete i baciti ga prema vatri. U tome se trenutku na lopati najèešæe 

pojavi ljudsko dijete, a vile svoje uzimaju. Mogu kazniti ljude ako s njihovim djetetom ne 

postupaju dobro. 

80 


27.7.2003, 23:34 

Black


Kako se prema mitološkim tumaèenjima lik vile veže uz atmosferilije, poglavito vjetar, 

i izgled im je gotovo astralan, nestvaran: to su vazda mlade i lijepe djevojke odjevene u 

dugu bijelu haljinu, plave raspuštene kose, koja vihori za njima i èesto se mrsi pa je valja 

odmrsiti, a ne potrgati jer se u kosi skriva i dio njihove nadnaravne moæi (kosa katkada 

može biti i zlatna). Kosu nose èak i do zemlje, èešljaju se zlatnim èešljevima i umivaju na 

bunaru jer vole svježu vodu. Katkad maju krila i okrilje te mogu letjeti, a tu im se èesto 

skriva njihova snaga i vilinska moæ. Ljepotu im narušuje tek izgled nogu: imaju magareæa, 

konjska, goveða ili kozja kopita kao kakva tovarna živina te ih skrivaju da se ne vide (otuda 

i duge halje). Imaju još jednu manu · smrad, jer kosu vole mazati uljem ili drugom kojom 

mašæu. 

Vrlo su jake pa mogu zidati gradove: u povijesnim se predajama spominju kao graditeljice 

Diviæa, pulske arene. Na glavama su nosile veliko kamenje i zidale arenu, ali kad je 

pijetao zakukurikao, morale su otiæi pa je arena stoga do danas bez krova. Od kamenja 

što je popadalo u more nastali su Brijuni. Zidale su i crkvu sv. Vida u Rijeci. S Belebiæa 

su nosile kamenje u Rijeku i cijelu su noæ zidale mramornim kvadratima, ali su ih potjerali 

pijetli; kamenje je popadalo u more i otuda su nastali Bodulski škoji. Crkvu su htjeli dovršiti 

zidari Kirci, ali što su oni danju napravili, hirovite su vile noæu rušile. Zidari su odustali i 

rupu su pokrili staklom (Boškoviæ-Stulli 1986: 198-199). 

Bogato daruju sluèajnoga prolaznika koji im napravi hlad dok spavaju ili odmrsi kosu: 

daruju ga bogatstvom, snagom ili sreæom. Vilinski se darovi u prièama èesto vezuju uz 

stvarne lokalitete i osobe; nerijetko su te prièe isprièane kao nedvojbena zbilja, èiju vjerodostojnost 

potvrðuje ime i prezime sretnika, ali i stvarna vila i vinogradi na otoku Šipanu, 

koji se mogu vidjeti i danas: 

ÒNa otoku Šipanu ima i sad vila ograðena i vinogradi jednoga bogatoga Dubrovèanina, 

koji je radio kao težak na otoku Šipanu. Dakle, da se tu vila jedna namjerila, zaputila se 

u draèu i molila njega da je otputi, da æe mu dat bogatstvo. I dala mu je bogatstvo, eno 

ga i danas ðe stoji na Šipanu kuæa i vinogradi bogati, ja sam mojim oèima vidio. I u Dubrovniku 

ima kuæa svojije dobrije, imo je i parobrode · ederika Glaviæa to je bilo. Ma ova 

je istinita. Jer su meni stari ljudi prièali kad sam ja bio mlad.Ó (Boškoviæ-Stulli1997: 368). 

Vile su neobièno tašte na svoj izgled, ohole su i sujetne te otuda slijedi i njihovo hirovito 

ponašanje, koje ih i opet veže sa ženskim elementom. Kažnjavaju onoga tko progovori 

o njihovim manama, ali i sluèajnog promatraèa ili èovjeka koji nagazi na njihove predmete 

ili plesni prostor, vilinsko kolo. Primjerice u Zaostrogu se prièa kad tko pita vilu što 

je na njoj vidio, ne smije spomenuti kopita jer bi mu za to iskopale oèi; u Bukovici se jedan 

tomu nasmijao i èudio, a one su ga uzele i prebacile preko brda jedna drugoj u ruke. 6 

Jedan je Konavljanin iz Brotinca došao u Cavtat. Bio je neobièno jak i nièega se nije 

plašio. Stoga je jedne noæi išao iz Brotinca u Cavtat i vidio u šumi vatru; prišao joj je i 

vatra se ugasila, a kad je pošao naprijed, èuo je plaè i kletve. Nije odmakao ni nekoliko 

koraka kad se sav iskrivio: lice i usta su mu došli na zatiljak, Òoèi mu se iskrivu, prsti od 

ruka i nogaÓ i jedva je došao doma. Govorilo se da je nagazio na vilinsku pliticu Òi to je 

istinaÓ (Bogišiæ 1885: 92--93). 

ÒVila je isto što i žensko (djevojka, žena, gospoða, draga)Ó · stoji u Rjeèniku hrvatskoga 

jezika (Rjeènik: 887). Vole zabavu, poglavito ples u kolu, kojega se tragovi nalaze u šumi 

ili na proplanku gdje su plesale. Prema predajama, gdje su plesale posvuda u krug rastu 

gljive pa i lokaliteti na kojima plešu katkad dobivaju imena Vilinsko igrišæe i sl. Kako su 


27.7.2003, 23:34 

Black 

81


i vodena biæa, èesto se nalaze uz vodu, rijeke ili izvore, noæu raspleæu konjima grive i cijelu 

noæ na njima jašu. Ta samo naoko astralna biæa imaju jaki seksualni naboj: njihov ples na 

rubu šume, na gumnu iza kuæe, na granici mitskoga i stvarnoga svijeta, uvijek i samo na 

crti izmeðu ovostranoga i onostranoga, a nikada u realnome ljudskome svijetu, magièno 

privlaèi muškarce; oni ga potajno gledaju ili su uvuèeni u njega, a takav je susret èovjeka 

s vilama koban za èovjeka. Muškarac se gotovo nikad ne može oporaviti od takva susreta: 

èezne za vilom, pati, boluje i umire. 

Svjesne svoje erotske privlaènosti vole mlade momke koje daruju. Odvode pastire u 

svoje vilinsko kolo, ali i ostale manje ili više pristale muškarce. 

Jedan je od središnjih motiva i u književnosti i u mitskim predajama ljubavna veza izmeðu 

vile i ÒzemaljskogaÓ muškarca. U usmenoj je prozi taj motiv èesto kontaminiran i 

s motivom otmice vile: momak ugleda vile u noæi dok se kupaju, ukrade jednoj od njih 

okrilje ili haljinu i ona ostaje s njim, katkad rodi èak i dijete, sve dok se lukavstvom ne 

dokopa svoga predmeta, a tada nestaje (u bajkama je to najèešæe poèetak pustolovine u 

kojoj je muž traži i nakon što riješi tri zadatka, dovede je zauvijek kuæi). 

U predajama je veza izmeðu nadnaravne vile i èovjeka èesto uvjetovana tabuima, najèešæe 

zabranom govorenja ili spominjanja svoje veze s vilom, zabranom znatiželjnog propitkivanja 

ljudskoga partnera o imenu, izgledu, mjestu boravka i sl. Èovjek ne izdrži i zbog 

znatiželje naruši dogovor, a kazna slijedi odmah: gubitak sreæe, sakaæenje, otmica, smrt. 

Primjerice, neki je pastir na Vasiljištu poviše Pridvorja vili otputio kosu i ona mu obeæa 

da æe svaki dan iza kuæe pronaæi hrpicu para. Trajalo je to èetiri dana, dok ga majka nije 

maslinovom granom natjerala da joj kaže otkuda novci. Mali je Òkazo materi sve kako se 

dogodiloÓ, ali petoga je dana ploèa bila prazna (Boškoviæ-stulli 1993: 275; Marks 1998(a): 

260). 

Vile žive na svim prostorima izmeðu ovoga i onoga svijeta · oko voda, na rubovima 

šume, gdje se pojavljuju pred sumrak ili u zoru. Èesta su im obitavališta stijene, peæine ili 

jame bez dna. Brojni lokaliteti svoja imena duguju upravo njima. Nekoliko primjera iz Konavala: 

Vilena jama poviše Konavoskih stijena, Vilina peæ (peæina u kojoj su obitavale vile), 

Vilina kuæa u stijenama poviše Sokola, Vilina kamara, Zvonica (u kamenu su izdubljene 

police na kojima su vile držale svoje predmete, a katkad bi zvale prolaznika, pa otuda ime 

Zvonica) (Marks 1998 (a). 

Vile vole frule, diple gusle i onoga tko ih svira, ali nisu mogle podnijeti Òbajsa ni klarinetaÓ 

i ta bi ih glazba tako razdražila da su kaznile onoga tko je to svirao (Samobor). Nekad 

su živjele bliže ljudskim naseljima, ali su ih otjerale puške, a i nastali su novi ljudi koji 

su ih grdili (Poljica). Nestanak vila iz ljudskoga svijeta èesto se veže uz kršæanstvo (poput 

progona vještica) te se kazuje da su ih prokleli sveæenici (jer je narod raskalašen) te su se 

povukle u Viline kuæe. U predajama, koje nastoje omeðiti vrijeme, nestajanje nekog mitskog 

biæa vezano je uz prijelomne povijesne dogaðaje: u novijim je to zapisima Drugi svjetski 

rat, kad je sve nestalo. 

Kao neizravni dokaz njihova postojanja i boravka postoje nazivi i u biljnom i životinjskom 

svijetu: vilin klinac, vilin luk, vilin vinac, vilina kosa, vilino sito (trava koja se nosi uza se 

da ne mogu nauditi neprijatelji laganjem), vilenièka trava, vilovnjaèa (gljiva za koju se govori 

da raste na vilinu kolu), vilenski konj, vilin konjic. 

82 


27.7.2003, 23:34 

Black

* * * 


Vilinski svjetovi i vilinski postupci u prièama iz dubrovaèke okolice u jednom su svojem 

segmentu u mnogo èemu slièni europskoj pripovjedaèkoj tradiciji te sam u drugome 

dijelu odluèila govoriti podrobnije upravo o njoj. 

U zapadnoeuropskoj su pak tradiciji vile znane kao demonska biæa keltske mitologije, 

koje se pojavljuju na izvorima i stijenama; srodne su engleskim fairies, i mogu se uèiniti 

nevidljivima, pojavljuju se kao suðenice uz novoroðenèe. Razne mitološke teorije i istraživanja 

povezuju ih izravno s grèkim nimfama · nereidama, oreadama i drijadama (otuda se i 

izvode razne podjele prema mjestu njihova obitavanja) te s rimskim kultom Dijane i srodnih 

noænih biæa, primerice fatama · te se njihove znaèajke u nacionalnim usmenoknjiževnim 

korpusima nerijetko interpretiraju upravo u usporedbi s klasiènim primjerima, nastojeæi 

pokazati kontinuitet tih biæa na ovim prostorima. 

Biæima njemaèkoga tradicijskoga pripovjedaèkoga repertoara vile ne pripadaju, veæ su 

u tu tradiciju ušle posredno putem orijentalnih (zbirka prièa Tisuæu jedna noæ) i poglavito 

francuskih izvora, gdje ih Perrault 1697. i dÕAulnoy 1698. svojim prièama izravno uvode u 

modu te prièe o vilama potkraj 17. st. u rancuskoj postaju i posebnim pripovjedaèkim 

žanrom · conte de(s) fes, koji je posvjedoèen u prvome redu kao zabavna literatura dvorskih 

salona, a od 1690. postaje pomodno veoma omiljenom. Do predveèerja rancuske 

revolucije proživjela je ta književna vrsta više faza, pri èemu se sve više udaljuju od svojeg 

tradicijskog podrijetla. Umjesto na svoje usmene izvore ta se književna vrsta sve više oslanja 

na vlastitu kratku, ali intenzivnu tradiciju i uskoro zapada u ironiju i parodiju vlastitoga 

žanra. 

Za rane conte de(s) fes tipièan je napetostima bogati prodor tradicijskoga pripovijedanja 

s književno-filozofskim normama dvorske kulture. Svoje poznavanje usmenih prièa potvrðuju 

autori s jedne strane njihovim izravnim citiranjem, a s druge strane, neizravno, posvjedoèuju 

i svoje poznavanju tada aktualnih objavljenih zbirki pripovijedaka, koje mora da su utjecale 

na vilinske prièe. To su prije svege Straparolina Le piacevoli notti (Venecija 1550-53. Lyon 

u rancuskoj 1560/62), ranija Biblioth que bleue sa svojim preradbama èudesnih motiva iz 

romaneskne srednjovjekovne i renesansne tradicije i po svoj prilici Basileov Lo cunto de 

li cunti, Pentamerone (Napulj 1635-36, francuski doduše tek u izvadcima 1878) (Dammann 

1983). 

Koliko su i Straparolina i Basileova zbirka vrijedne, svjedoèi i Croceov uvodni tekst u 

uvodu njegova prijevodu Basileova Pentamerona, u kojemu piše da je Pentamerone (uz 

prethodni Boccacciov Decamerone te Straparolinu zbirku Le piacevoli notti Ònajstarija, 

najbogatija i najumjetnièkija meðu svim knjigama narodnih bajkiÓ te ujedno da je Pentamerone 

najljepša knjiga talijanskog barokaÓ (Boškoviæ-Stulli 2000: 201). 

Slijedom tih autora nastala je u rancuskoj potkraj 18. st. zbirka od 41 sveska Cabinet 

des ees (1785-1789) C.-J. de Mayera, putem koje su vile izravno ušle u njemaèke bajke 

(Trnoružica, Matovilka) i zbirke braæe Grimm. To su vile kakve su i nama uglavnom znane 

iz bajki · dobre i zle, mogu funkcionirati kao èudesni pomagaèi, ali i proricateljice sudbina, 

dužine života i sl. 

Naime, dubrovaèka je tradicija osobita: u njoj se stapaju i pretapaju mediteransko/europsko 

te kontinentalno/slavensko naslijeðe. Grad Dubrovnik i njegova visokorazvijena 

književnost od rane renesanse do zreloga baroka crpio je i nasljedovao i motive i stilska 


27.7.2003, 23:34 

Black 

83


obilježja puèke tradicije svoga slavenskoga zaleða. Te su se dvije tradicije meðusobno 

prepletale, dopunjavale, obogaæivale. Otuda i tako bogate i u hrvatskoj usmenoj književnosti 

osebujne i osobite zbirke prièa. Primjer je to istodobno i meðusobna utjecaja visoke, uèene 

i usmene, puèke kulture. Jer taj je put uvijek dvosmjeran i možemo govoriti o interakciji 

izmeðu dviju kulturnih sredina: nije uvijek put kulturnih sadržaja bio put odozgo prema 

dolje, tj. iz visoke u puèku kulturu, veæ su ti procesi bili meðusobni. Dominantna kultura, 

tada kao i danas, prima utjecaje, èak i crpe sadržaje iz tradicije, ali · kao i kad podreðena 

kultura asimilira invencije one uèene · ti kulturni sadržaji ne ostaju istovjetnima niti pasivno 

prihvaæenima. Oni se mijenjaju i prilagoðuju u dodiru s veæ postojeæim kulturnim 

obrascima kulture u koju bivaju integrirani. 

Najveæa, najpoznatija i najbogatija zbirka usmenih prièa iz okolice Dubrovnika, toènije 

Cavtata, rukopisna je zbirka iz druge polovice 19. st., što se èuva u ostavštini Baltazara 

Bogišiæa u Cavtatu (Bogišiæ 1885). 7 Zbirku je znanstveno obradila, prikazala i komentirala 

u svome radu Maja Boškoviæ-Stulli (Boškoviæ-Stulli 1984: 270-305). Integralna zbirka do 

danas nije objavljena. Tu je dragocjenu zbirku od 188 pripovijedaka i predaja iznenaðujuæe 

autentiènih zapisa toga doba najveæim dijelom Bogišiæ dobio od svoje sestre Marije Pohl 

i roðaka po majci, sveæenika Ive Miljana. Marija Pohl je sama bilježila pripovijetke (ukupno 

138 tekstova), dok ih je za Miljana zapisivala Katina Casilari. Zapisi su nastajali postupno 

od 1855. do 1891. godine. I Marija Pohl i Katina Casilari bile su domaæe žene, s kulturom 

priobalnog dalmatinskog gradiæa; bilježile su pripovijetke onako kako su ih èule. Dijalekt 

je u zapisima obiju žena autentièan, domaæi, jer je to bio i njihov govor od kojega se u 

zapisima nisu udaljavale. Najveæim su dijelom navele imena, dob svojih kazivaèica te ime 

osobe od koje su kazivaèice èule pojedinu prièu. Marija je bila znatno obrazovanija od priproste 

Katine te je u Katininim zapisima katkad teško odvojiti rijeèi kazivaèice od njezinih 

osobnih komentara i vlastitih formulacija. To ne umanjuje ni vrijednost ni ljepotu tih zapisa. 

Katina se u poèecima svojih prièa èesto poziva na onoga tko je prièu kazivao, imenuje 

protagoniste, mjesta i vrijeme dogaðanja. Iz zapisa je vidljivo da su objema zapisivaèicama 

glavninu tekstova kazivale žene. 

Prièe iz Konavala, Župe i Rijeke dubrovaèke sredinom pedesetih te na poèetku šezdesetih 

godina prikupila je Maja Boškoviæ-Stulli. Veæi dio tekstova objavljen je u antologijskim 

izborima hrvatskih usmenih pripovijedaka i u Hrvatskoj i u inozemstvu (Boškoviæ-Stulli 

1963, 1975 (19932),1993, 1997(a); Marks 1998, Boškoviæ-Stulli i Marks 2002). Upravo ta njezina 

terenska istraživanja i tekstovi koje je pritom skupila uspostavljaju dijakronijski slijed sa 

starim zapisima. Ako pretpostavimo · sudeæi prema navodima pripovjedaèica iz Bogišiæeve 

zbirke · da su neke prièe, premda zabilježene potkraj prošloga stoljeæa, živjele i prièale se 

još na njegovu poèetku, o usmenim pripovijetkama iz dubrovaèke okolice bez pisanoga posredovanja 

doista možemo prosuðivati u rasponu dužem od 150 godina. 

U prièama iz dubrovaèkog zaleða, i Konavala i Župe dubrovaèke, posebno i donekle 

drukèije pojavljuju se vile te stoga i ovaj moj izbor primjera prièa iz toga kraja nije uvjetovan 

samo mjestom održavanja ovog predavanja. Vila je, kao što sam rekla, mitsko nadnaravno 

žensko, koje se u usmenoknjiževnoj tradiciji pojavljuje podjednako u pjesmama, 

bajkama i predajama. Meðutim, memorati pa i fabulati o susretu s vilama pripadaju iskljuèivo 

žanru predaje. U ovim tekstovima meðutim dolazi do preklapanja, prepletanja žanrova: 

èudesne bajke isprièane su (i zabilježene) kao predaje te su njihovi fantastièni nestvarni 

sadržaji, što se inaèe u bajkama dogaðaju na neodreðenim prostorima i neomeðenim 

84 


27.7.2003, 23:34 

Black


vremenima, dogaðaju na mjestima poznatim svim recipijentima/slušateljima, pa posredno 

i èitateljima, a i vrijeme je nerijetko istaknuto. Time bajka izravno uzima stilska sredstva 

predaje. 

Pretpostavljam da i vilinske prièe s razvijenom bajkovitom fabulom, koje nalazimo u 

Bogišiæevoj zbirci · i koje su nedvojbeno živjele u onodobnoj usmenoj tradiciji dubrovaèkoga 

kraja · isto tako neke svoje uzore vuku iz talijanskih izvora. Spomenute talijanske zbirke, 

Straparolina, još više Basileova bile su znane u onodobnom Dubrovniku; podsjeæam samo 

da su bile neobièno razvijene pomorske i trgovaèke veze izmeðu Dubrovnika i gradova južne 

Italije, u prvome redu Napulja, i Sicilije. Dubrovnik je isto tako bio stjecištem poslovnih 

ljudi iz cijeloga Mediterana. ÒNa Siciliji su Dubrovèani postigli razlièite privilegije, primjerice 

oslobaðanje od svih daæa u Mesini i Siracusi, gdje su postojali dubrovaèki konzulati. Dubrovnik 

je, uz Veneciju i Anconu, bio najvažniji pomorskotrgovaèki emporij Jadrana, a 

gradiæ Cavtat bio je Republici važan pomorski centarÓ (Boškoviæ-Stulli 2002: 66-67). Mornari 

su u lukama razgovarali te su i ti sadržaji vjerojatno bili predmetom tih razgovora. 

Analiza zajednièkih pripovjedaèkih tipova prema meðunarodnim katalozima prièa iz cavtatske 

zbirke i Basileova Pentamerona pokazala bi dakako brojne podudarnosti u sižeima, ali to 

je i stoga što obje pripadaju pretežno europskom pripovjedaèkom korpusu. Iscrpnu komparativnu 

analizu tih dviju zbirki i moguæih zajednièkih širih mediteranskih i orijentalnih 

izvora, utjecaja i putova širenja napravila je M. Boškoviæ-Stulli i to nije predmet moga razmatranja 

(Boškoviæ-Stulli 2002: 65-82). 

U vilinskome svijetu Basileovih bajki njegov suvremeni prireðivaè Rudolf Schenda skloniji 

je viðenju literarnih negoli usmenih korijena jer pretpostavlja da je Basile èešæe mogao 

slušati prièe od pomoraca nego od starih žena. Tu su ugraðeni tematski kolaži iz klasiène 

mitologije, ranosrednjovjekovnih pustolovnih romana, avantura iz francuskih i franko-talijanskih 

renesansnih epova i romana, motivi sjevernotalijanske novelistike, aluzije i citati iz 

balada uliènih pjevaèa i puèkih knjižica, scene iz baroknih igrokaza i lakrdija napuljskog 

sajamskog teatra. Meðutim, to je bila jedna od najproduktivnijih i najpoticajnijih zbirki prièa 

za kasnije. Brojna izdanja, prijevodi, èitanja i preprièavanja Pentameronea snažno su 

utjecala na dalje usmeno kazivanje sve do danas (Boškoviæ-Stulli 2000: 201-202). Spomenuta 

je zbirka, kao što je reèeno, nadahnula èitav europski žanr conte de(s) fes te pretpostavljam 

da je isto tako našla svoga odjeka i u našim cavtatskim prièama pa se one i stoga u mnogo 

èemu razlikuju od vilinskih prièa u ostalim hrvatskim usmenoknjiževnim zapisima. 

Izravno se to ne može dokazati jer nema potvrda da je Basileova barokna zbirka bila 

èitana u Dubrovniku · problem je moglo biti i njezino napoletansko narjeèje · ali veliki 

broj zajednièkih sižea i detalja upuæuje možda na to da su neki skraæeni prijevodi na talijanskome 

književnom jeziku mogli doprijeti u Dubrovnik, pa potom i u usmenom obliku na 

hrvatskome jeziku do pripovjedaèa, Òa da je do njihove recepcije došlo veæ negdje u pomorskim, 

trgovaèkim ili drugim kontaktimaÓ (Boškoviæ-Stulli 2002: 75-76). 

U vlastitoj sredini prièe su dobile i svoj vlastiti život: prepleli su se knjiški motivi s tradicijskim 

motivima domaæe sredine i stvorili tako cjelovit žanrovski osebujan korpus vilinskih 

prièa. Navodim primjer koji svoje izravne potvrde ima i u Basileovu Pentameronu i u Bogišiæevoj 

zbirci: 

U cavtatskoj prièi bogati èovjek imao je dvije kæeri: ružnu i prelijepu. Neki konte zaprosi 

lijepu, ali otac ružnu potjera u vrt i natjera da siše prst i vièe: ÒJadna sam ti, bode 

me petrusin!Ó Konte je dolazi prositi i želi je vidjeti, ali je otac natjera da mu pokaže samo 


27.7.2003, 23:34 

Black 

85


prst što ga je sisala. Konte se oženi njome, a kad shvati koliko je ružna, zgrabi je i Òbaci niz 

prozor, a ona sretna ne pade doli, nego ostane visjetÓ na èavlu. Mimo dvorca prolazile su 

vile, a jedna nije mogla govoriti jer joj je zapela kost u grlu. Kad su došle do dvorca, vidjele 

su tu ružnu djevojku kako visi o èavlu, stale su se smijati iz svega glasa pa je bolesnoj vili 

kost izletjela iz grla i ozdravila je. Kad su èuli zašto žena visi, ponudile su joj blago ili 

ljepotu. Izabrala je, dakako, ljepotu. Sluga ju je došao zakopati, misleæi da je poginula, ali 

našao je ljepoticu, koja mu, svjesna svoje nadmoæi u novoj situaciji, nije htjela reæi istinu, 

veæ ga je napala (Boškoviæ-Stulli 1993:113-114). Ova je prièa proširena na Mediteranu i u Turskoj 

s ponešto drukèijim okvirom: kazuje o dvjema ružnim sestrama od kojih jedna postane 

lijepom, a druga si na njezin savjet dade oguliti kožu te umre · kao poanta o kazni 

za ženu koja je poželjela biti lijepom. I Basileova i cavtatska prièa sliène su: nema u njima 

ni traga moralnoj pouci o kažnjavanju žene koja je samo poželjela biti lijepom, veæ u objema 

vile daruju nesretnoj ženi ljepotu, pa time i sreæu. 

Kazala sam veæ da se vile u ovim prièama pojavljuju u najmanju ruku dvojako: u bajkovitome 

su svijetu pokretaèi radnje, èudesni pomagaèi te time u prièama iz dubrovaèke 

okolice nadomješæuju raznolike druge èudesne pomagaèe iz bajki. 

Oprimjeruje to bajka o ženi koja želi bilo kakva potomka. Bajka odgovara europskom 

tipu pripovijedaka o braku s biæem koje noæu ima jedan, a danju drugi oblik. Èovjek i žena 

hodili su kroz goru i našli vilu gdje spava na suncu. Hoteæi joj pomoæi napravili su hlad. 

Vila ih poželi darivati èime god žele. Žena joj ne vjeruje do kraja te joj govori: Ò...niti si 

ti Bog, nego si ti stvorenje BožijeÓ. Vila odgovara da nije doista Bog, ali može davati sreæu 

onomu tko joj dobro hoæe, a Òtako isto dignut život onemu ko mi se omraziÓ. Uto je uz 

njih prolazilo prase te žena, koja zapravo ne vjeruje vili, poželi roditi, pa makar i prasca. 

Tako se i dogodi. Prasca su dali u neku kuæu na selu u svinjac, a kad je odrastao, dolazi 

majci i šalje je kralju da mu dovede kraljevnu za nevjestu. Majka to nevoljko i sa strahom 

uèini, a kad kraljevna doðe i uplaši se prasca · kojega su vile nauèile da se tako ponaša 

· on je ubije. Isto se dogodi i s drugom kraljevnom, ali najmlaða ga pripusti u krevet, gdje 

on skine svoju svinjsku kožu te postane i ostane lijepim momkom. Motiv prièe jest poznati 

europski motiv, a ono što ga èini drukèijim jest vilina funkcija · uvod u bajku istovjetan 

je predajama o vilinskome daru za uèinjenu uslugu (napravljeni hlad); prièa prerasta 

u troepizodnu bajku da bi je objašnjenje na kraju i opet vratilo specifiènomu vilinskomu 

svijetu: Momak je i kao prasac živio dobro jer su mu vile davale pomoæ i uèile ga što èiniti. 

Vile su ga zaèarale te je bio Òu tminam i u inkantezimu od vilaÓ i nije se mogao osloboditi 

dok nije ubio dvije kraljevne, a treæu dobio jer je roðen kao vilinski dar (Marks 1998 (a): 

254-255). 

U zapisu inaèice te iste prièe iz 1954. godine nema više vile, veæ žena moli u Boga 

porod, pa bio to i prasac; s prethodnim je bajkama veže samo taj poèetni motiv: želja za 

porodom i roðenje prasca; slijed radnje kasnije je istovjetan: majka dovodi tri siromašne 

djevojke za nevjestu od kojih i opet tek najmlaða uspije preživjeti. Taj je motiv u tom relativno 

suvremenom zapisu kontaminiran s motivom o zabrani što je prekrši nevjesta pa 

ostaje bez muža, te stoga odlazi od kuæe i uz tri prepreke ga pronalazi i oslobaða (Marks 

1998 (a): 252--253). 

U poznatom meðunarodnom motivu bajke o maæehinoj kæeri i pastorci · pastorci u 

jamu upadne sito iz kojega je smeæe istresla pored mora i zaboravila · ona se spusti za 

sitom u spilju i tamo pronaðe vilu, koja joj za uèinjeno dobro govori da pred zoru izaðe 

86 


27.7.2003, 23:34 

Black


na prozor, gdje dobije zlatnu krunu. Maæeha pošalje vlastitu kæer, ali ta vili ne uèini dobro 

i vile je pretvaraju u rugobu. Kraljeviæ na obali mora ugleda lijepu djevojku i poželi je za 

ženu, ali maæeha prijevarom podmeæe svoju ružnu. Vile se ponovno upleæu i sve završava 

kako u bajci i mora. Dakle, u tim prièama vile potpuno preuzimaju ulogu i èudesnih pomagaèa 

i likova što odluèuju o sudbinama junaka (Marks 1998 (a): 243-246). 

Prièe o vilama iz dubrovaèke okolice, koliko god bile bogate i raskošne poput bajki, 

istodobno odgovaraju i stilskim i žanrovskim zakonitostima predaje: prièane su afektivno, 

nerijetko kao dogaðaji kojima je svjedokom bio i pripovjedaè ili barem netko od njemu 

poznatih, u uvodu se imenuju akteri i toèno odreðuju poznati lokaliteti na kojima se odvija 

radnja. 

ÒStara istina nazad 63 godine u Cavtatu · pripovijeda stara Ane Sturica. Kad je Lukre 

Stijepa Kristica iz Cavtata pošla na svetu misu...Ó (Bogišiæ 1885: 57) ÒDa je jedan dan došo 

u njih Luko, pokojni Zore, pitat rusmarina, a bilo je pasalo podne i ova Kate Miljanova 

što je bila udata za Baldasara imala je tad 15 godišæa.Ó Kate je pošla u vrt ubrati ružmarina, 

ali je nogom udarila u nešto, prokrvarila, poèela plakati i pobjegla. Majka ju je prekorila 

što je pobjegla jer da je ostala, vile bi joj dale sreæu (Bogišiæ 1885: 66). U oba su primjera 

vile htjele nadariti i Lukru i Katu, ali su se one uplašile i pobjegle. 

Isto je tako vrlo precizno odreðeno i omeðeno vrijeme: ÒU Baletina pod kuæom mjesto 

Rudina; na Rudini, u staro doba kad je propo Epidauro, iza tega su se oglasile silne vile 

i svud su se nahodile, ali najviše po Crljenim stijenama, to jes put Plata i vas Mali Obod;Ó 

Kazivaèica Katina Casilari uz propast Epidaura povezuje i dolazak vila; zbiljnosti njezina 

kazivanja pridonose i stvarni lokaliteti na kojima su vile obitavale (Crljene stijene i prema 

Platu) · lokaliteti znani i danas, ali èesto spominjani u predajama o vilama. Slijedi predaja 

o primalji što su je vile darovale šakom kora Òod luka arpaðikaÓ, koji se u njezinoj kuæi 

pretvorio u cekine kojima je izgradila kuæu u Cavtatu, Òma više ne izisti ta kuæaÓ (Marks 

1988(a): 259-260). 

To traganje za vremenom koje se želi uhvatiti, omeðiti, ukljuèiti u prièu da bi joj dalo 

zbiljnost pripada žanru predaje, najèešæe njezinu uvodnom dijelu. Prièi daje vjerodostojnost 

kad kazuje o povijesnom ili možebitnom istinitom èudesnom doživljaju, a istodobno 

uspostavlja i slijed tradicije, upuæuju na usmeno podrijetlo tekstova. 

Ovostoljetni zapisi potvrðuju kontinuitet pripovijedanja, upuæuju na varijantnost, odnosno 

invarijantnost i postojanost pojedinih pripovjedaèkih motiva i vrsta te njihove promjene 

tijekom vremena. To su u pravilu mnogo kraæi tekstovi, katkad imaju tek nekoliko reèenica: 

ÒVilena jama je u šumi Lokvica više konavoskih stijena. Govoru da su tu dolazile vile.Ó 

(Marks 1988(a): 262), a katkad je u jednoj predaji obuhvaæeno mnogo motiva o vilama: 

ÒIma u nas gumno, tu poviše ove kuæe, i da su tri vile balale. I sad se zove Igrišæe. 

Govoru da je ta jama u brdu bila duga, duga. Na unutra su govorili da ima okamenjeno 

kao pršut i pogaèe kruha i demižane, one su tu se hranile. A je l to bilo, pitaj Boga. 

Ja sam èula da se vila zaputila u draèe pa da je jedna djevojèica otputila, a vila je pitala 

su èijem da joj zafali. ÔNišta, da mi date dobre kose!Õ Ó (Boškoviæ-Stulli i Marks 2002: 508, 

518). 

Ova kratka prièica obuhvaæa tri teme: o igrišæu, o vilinskoj peæini, o vilinoj kosi zapletenoj 

u draèe, ali i dvojbu današnje kazivaèice u istinitost prièe koju pripovijeda. 

U suvremenim zapisima etioloških predaja prostori u kojima su obitavale vile svoje ime 

duguju upravo njima. U tim tekstovima najèešæe nema dogaðanja, veæ su to samo sjeæanja 


27.7.2003, 23:34 

Black 

87


ovjerena i danas postojeæim imenima mjesta. Blizi i poznati lokaliteti, spilje, lokve, udoline 

dobivaju time svoje gotovo bajkovite sadržaje, a prièe iscrtavaju emotivni zemljovid. 

Ti kratki suvremeni zapisi umnogome su tek torza negdašnjih bogato fabuliranih 

prièa. Oni ipak èuvaju ono esencijalno: prièu o dodiru dvaju svjetova i o granici koju je 

samo naizgled nemoguæe prekoraèiti. 

88 

Bilješke 

1 Temi žene u tradicijskoj kulturi posveæeni je zbornik Žena u seoskoj kulturi Panonije. Etnološka 

tribina, 1982, Posebno izdanje, a o mizoginom odnosu prema ženama u tradicijskome pripovijedanju 

govori rad M. Boškoviæ-Stulli: 2002, 5-46. 

2 O ponovno oživjelom zanimanju za mitologiju (drukèije promatranu i interpretiranu) svjedoèi bogata 

znanstvena literatura što je objavljena posljednjih desetak godina u svijetu i u Hrvatskoj, a i Grimmova 

je Njemaèka mitologija doživjela svoj engleski prijevod i amerièko izdanje (New York 1966) kao i 

austrijsko (Graz 1968). Istodobno se u privatnim nakladama i edicijama tajanstvenih naziva, primjerice, 

Tajne u džepu, objavljuje niz popularnih publikacija (koje pretendiraju biti znanstvenima ili barem 

struènima) u kojima se mitska biæa romantièno i proizvoljno opisuju uglavnom prema europskoj 

književnoj tradiciji. Naša je i usmena i književna tradicija zanemarena jer se možda autorima ne èini 

dovoljno atraktivnom (Viktoria aust, Vile, Zagrebaèka naklada, Zagreb 2002). 

3 Za sljedeæu knjigu Vraz najavljuje prilog Lj. Martiæa o mori i vješticama, dakle i opet ženskim 

mitskim biæima. 

4 Studija Natka Nodila izlazila je u Radu JAZU od 1885. godine, a 1981. objavljen je pretisak. 

5 O vilama koje lijeèe i koje tu sposobnost prenose na neke izabrane ljude u narodu pisao je veæ i 

Kukuljeviæ: ÒU križevaèkoj županii i po hrvatskom Zagorju pripovijeda narod, da na svaki stari petak 

Vila doleti s neba, da uèi ženske kako treba lijeèiti i ljudem hasniti. Ove žene moraju poæi s 

razpletenimi vlasi u zeleni lug, ondje se dve od njih zajedno s Vilom uzapnu na kojegodar staro drvo, 

te slušajuæi Vilu moraju predivo jesti, da si bolje zapamte, šta ih Vila uèi; kad se nauèe, postanu 

vileniceÓ (Kukuljeviæ 1851: 89-90). I Nodilo spominje vilovnjaka, mahnita èovjeka za kojega se kazuje da 

su u njemu vile, ali i vilenika, èovjeka kojemu vila daruje bilje kojim može lijeèiti i koji je Òpameti 

takove, da ga nije moæi prevaritiÓ (Nodilo 1981: 198-200). Suvremena folkloristièka istraživanja pokazuju 

da je granica meðu mitskim biæima, primjerice vilom i vješticom, mnogo tanja nego što se to obièno 

smatralo. Zoran Èièa na temelju povijesnih izvora, fragmenata književnih djela i teoloških spisa te 

suvremene etnografske i folkloristièke graðe konstatira i rekonstruira pretkršæanski kult vila s 

vilenicama i vilenjacima kao njihovim nositeljima i praktièarima. Uz te se likove izravno vežu i kasniji 

progoni vještica te se upravo time tumaèi nestajanje svijesti o vilenicama i vilenjacima i osebujnoj 

kozmogoniji kulta koji svoje paralele ima i u europskim razmjerima (Èièa 2002). 

6 O opakim pustolovicama, poznatima i u hrvatskoj književnosti (Palmotiæ, Kanaveloviæ), koje oduzmu 

èovjeku glas, vidi: B.-Stulli 1993, br. 162; B.-Stulli 1998, str. 15; Marks 1998, str. 38. 

7 B. Bogišiæ znameniti je pravni povjesnièar i istraživaè obièajnog prava te redaktor podjednako znamenite 

zbirke bugaršæica. Rodom je iz Cavtata, kojemu je ostavio svoju bogatu biblioteku, koja osim knjiga 

sadrži podosta rijetkosti i izvanredno vrijedne rukopisne graðe. 

Literatura 

Bogišiæ Valtazar · Baldo. 1885. Narodne pripovijetke i dr. iz Bogišiæeve biblioteke u Cavtatu 

(rukopisni zapisi Marije Pohl, Valtazara Bogišiæa i Iva Miljana iz 1885. god., Rkp. 

IE 189. 

Boškoviæ-Stulli, Maja. 

1963. Narodne pripovijetke. Priredila. Pet stoljeæa hrvatske književnosti 26. Zagreb. 

1975. Kroatische Volksmárchen. Herausgegeben von... †bersetzt von Wolfgang 


27.7.2003, 23:34 

Black


Eschker und Vladimir Milak. Die Márchen der Weltliteratur. DŸsseldorf · Köln. 

(2. izdanje 1993) 

1984. O Bogišiæevoj cavtatskoj rukopisnoj zbirci usmenih pripovijedaka. U: Usmeno 

pjesništvo u obzorju književnosti, Nakladni zavod MH, Zagreb, 270-305. 

1986. Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre. 

Priredila, Èakavski sabor et al. Pula, Rijeka. 

1993. Žito posred mora. Usmene prièe iz Dalmacije. Priredila. Književni krug, Split. 

1997. Prièe i prièanje, MH, Zagreb. 

1997(a). Usmene pripovijetke i predaje. Priredila. Stoljeæa hrvatske književnosti. 

Zagreb. 

1998. ÒTragovi konavoskog prièanjaÓ. Dubrovnik 1998, br. 1, 5-18. 

2001. ÒGiambattista Basile, Das Márchen der Márchen, Das PentameroneÓ (prikaz), 

Narodna umjetnost 37/2, 201-202. 

2002. O usmenoj tradiciji i životu (O mizoginim prièama, 25-46; Dvije mediteranske 

zbirke pripovijedaka (sa Sicilije i iz Cavtata), 65-82), Konzor, Zagreb 2002. 

2002. (s Lj. Marks) Usmene prièe iz Župe i Rijeke dubrovaèke, Hrvatska književna 

baština, knj. 1, 441-527, Ex libris, Zagreb. 

Èièa Zoran. 2002. Vilenica i vilenjak. Sudbina jednog pretkršæanskog kulta u doba progona 

vještica. Institut za etnologiju i folkloristiku (Biblioteka Nova etnografija), 

Zagreb. 

Dammann, GŸnter. 1983. ÒContes de(s) fesÓ. U: Enzyklopádie des Márchens, sv. 3/1, 

Berlin-New York: Walter de Gruyter, 131-149. 

Kukuljeviæ, Ivan Sakcinski. 1851. ÒBajoslovje i crkva. VileÓ, Arkiv za povjesticu jugoslavensku, 

knj. 1., Zagreb, str. 86-104. 

Marks, Ljiljana. 

1998. ÒGledaj kako cavti! Konavoske predaje i legendeÓ, Dubrovnik, 1998, br.1, 19-43. 

1998 (a) ÒÈudesni konavoski svijet. Izbor prièaÓ, Dubrovnik, 1998, br.1, 230-272. 

2002. (s M. Boškoviæ-Stulli) Usmene prièe iz Župe i Rijeke dubrovaèke, Hrvatska 

književna baština, knj. 1, 441-527, Ex libris, Zagreb. 

Moser-Rath, Elfriede. 1985. ÒrauÓ. U: Enzyklopádie des Márchens, sv. 5/1, Berlin-New York: 

Walter de Gruyter, 100-137. 

Nodilo, Natko. 1981. Stara vjera Srba i Hrvata, Logos, Split. 

Ovsec, Damjan J. 1991. Slovanska mitologija in verovanje. Domus, Ljubljana. 

Petzold, Leander. 1999. EinfŸhrung in die Sagenforschung, Universitátsverlag, Konstanz. 

Rjeènik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje JAZU, XX, Zagreb 1971-1972. 

Skok, Petar. 1973. Etimologijski rjeènik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga treæa, JAZU, 

Zagreb. 

Vraz, Stanko. 1847. ÒPabirci bajoslovniÓ, Kolo, Zagreb. 

Žena u seoskoj kulturi Panonije. Etnološka tribina, 1982, Posebno izdanje. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

89


Slavica STOJAN (Dubrovnik) 

90 

UDATI KÆER U STAROM DUBROVNIKU 

Odgovornost braka zahvaæala je djevojku (djevojèicu), ovisno o kriznim ili povoljnijim 

vremenskim razdobljima, vrlo rano. U doba renesanse veæina ih u vrijeme vjeridbe 

nije imala više od 17 godina, dok su njihovi odabranici bili gotovo dva puta stariji. Zakon 

je za ulazak žene u brak propisivao minimalnih 14 godina starosti, koje su se u kriznim 

vremenima snižavale na samo 12 godina (za muškarce je taj minimum iznosio 20 odnosno 

14 godina). 1 U obiteljima s više djece najprije su se udavale kæeri, a tek potom ženili sinovi 

(osim u sluèajevima velikih dobnih razlika meðu djecom), prema principu Òprvo sestreÓ. 2 

Otac je po Statutu grada Dubrovnika bio vlastan sprijeèiti da se sin oženi prije nego se 

kæeri udaju. 3 

Èin vjeridbe najèešæe je izuzimao stav o slobodnoj volji odabira životnoga partnera. 

Usprotiviti se roditeljskoj volji znaèilo je izazivati nevolju poput razbaštinjenja, izbacivanja 

iz kuæe i sramoæenja. 

Razbiješnjen odbijanjem sina da sudjeluje u njegovu odabiru sinove životne družice 

jedan otac ovako reagira u Komediji sedmoj Nikole Nalješkoviæa koncem 15. stoljeæa: 

Dat ga æu i dezereditat, 

gdi mu dvije tisuæe i trista hoæe dat; 

ako se ne vjeri zautra zavazdan 

za Petrovom kæeri, bogme æe iskat stan; 4 

A u Držiæevoj komediji Pjerin otac lukavije nagovara sina: ÒUgodi æaæku ako hoæ starosti 

doèekati. Æaæko ti je našao djevojku. Nemoj ti, kako èini sadanja mlados: Nije lijepa, 

ljevšu bih!Ó... 5 

ÒZa svršit vjeruÓ trebalo se, prije svega, podrobno dogovoriti ili abokat. Dogovori su 

najèešæe bili posve izravni. U veæ spomenutom Pjerinu Držiæev lik otac djevojke Luèile nudi 

djevojku ovako: ÒTko bi ti š njom lijepu præiju dao, bi li ju uzeo za svoju vjerenicu?Ó Præije 

je naime, nezaobilazni, štoviše, najvažniji element ženidbenog ugovora, nakon što je ispunjen 

uvjet korta supra korti, podjednaka statusna razina obitelji vjerenice i vjerenika. U 

komediji Pijero Muzuvijer otac zabranjuje sinu vjeridbu s nepriliènom vjerenicom: 

Ò...ja neæu da se tako interesano vijeraš, nego da uzmeš djevojèicu od kuæe kvalifikane. 

I ovo te avertiškavam; neæu da se vjeriš u Dživa Brabonèine, er je to vražija raca · sve 

govorci i rašèešljavci od podrijeti... neæu ni u Sima Štipavca, er su to èeljad od velike hvaste, 

a vazda su bili od starine smetlište od Place i gnjusobe po ulicam èistili...Ó Preporuèuje mu 

potom djevojku obitelj koje je Òod reputacioni i od stime; djevojèica je vrijedna i galanta 

a vrh svega kreposna i korisna ukuæi, i præija je za ne moæ se odreæ od nje.Ó 6 Djevojka s 

bogatijim mirazom imala je otvorenije moguænosti izbora, jer se mirazom trgovalo. Otac 

i buduæi muž ugovarali su vjeridbu pogaðajuæi se na naèin da je otac htio dati što manje, 

a vjerenik prijetio odustajanjem ne dobije li onoliko na koliko je raèunao. Ovim se rijeèima 

stanoviti Marko Sabliæ iz Orašca odbio 1750. oženiti djevojkom: ÒJa sam veæe puta vidio 

Mariju kæer Antuna Violiæa i za nju gusto sam se vjeriti i za to našo sam joj Bara brata 

ZSS2003-stojan.pmd 90 

27.7.2003, 23:34 

Black

Slavica Stojan, Udati kæer u starom Dubrovniku 

i isko sam je u njega da mi je da za vjerenicu, ma u isto doba reko mu sam za præiju da ja 

nijesam kontenat uzet je s onom præijomÓ. 7 

Osim zadovoljavajuæe dote vodilo se raèuna o još ponekom detalju kad je u pitanju bio 

odabir djevojke: U anonimnoj komediji s kraja 17. st. Lukrecija ili Trojo majka nastoji obeshrabriti 

sina za vjeridbu s njoj nepoæudnom djevojkom: ÒTot nije preèipitat te dat ti za 

ženu jednu što je za nièesa, koja ne ima matere da je alevava, ni manje oca spametna 

koji joj drži strah, jednu koja tri milja daleko smrdi superbijom i izvanštinom.Ó 8 

Prilike su, unatoè ponudi dobre præije, bile manje optimistiène ako je posrijedi bila djevojka 

koja je u iskanju što boljeg ženika zašla u ozbiljnije godine: ÒJa imam kæer, Mratinje 

lito, rad bih je udat,Ó duhovito progovara Marin Držiæ u Ðuhu Krpeti. 9 Iako pouzdano 

znamo da nikada nije ni ženio ni udavao, Bog zna je li možda gdje ostavio kakvog potomka, 

nitko od starijih hrvatskih pisaca u Dubrovniku nije tako duboko kao Držiæ oæutio 

muke roditelja djevojke koju je trebalo sretno i korisno udomiti. Sažeo je to u ovoj sentenciji: 

ÒTko ima udavat kæer ima febru kvotidijanu uza se, koja ga ne èini spat ni mirovat 

noæ ni dan.Ó 10 

Ugovaranju vjeridbe èesto su doprinosili brojni sudionici. Osim roditelja i starije braæe 

mogla je biti ukljuèena i šira rodbina, susjedi, znaèajniji prijatelji i sluge, pa èak i redovnici 

odnosno župnici u selima dubrovaèke okolice. Ovako se tim fenomenom šali Marko 

Bruereviæ (oko 1770.-1823.), francuski diplomat a hrvatski pisac, u Dubrovniku udomaæeni 

rancuz: Ò...pak mi nje djevojka Stane pripovidjela da joj je kazala neka nje tetka koja stoji 

u don Lunarda, da je èula od svojega gospara kako je on bio svjedok kad se ta vjera 

potpisala; i da se ti poso svršio po putu njegovu i fra Gabra iz Male braæe.Ó 11 Svaka je vjeridba 

na neki naèin bila u sferi zanimanja šire zajednice, èesto na susretištu razlièitih interesa, 

pa ju se nastojalo držati u tajnosti sve do trenutka dok nije bila svršen èin. Ò...Trudno je 

u Dubrovniku potpisivati vjere a da se ne proglasi...Ó, rezignirano je konstatirala gospoða 

Zora, majka djevojke dorasle za udaju u Bruereviæevoj komediji Vjera iznenada. Posredovanje 

pri vjeridbi moglo je biti i unosan posao: Vlastelin Melko u istoimenoj komediji spreman 

je to dobro platiti: Ò...evo ti tvrdu vjeru davam da ako po tebi budem dosteæi Jelu Valovu 

za vjerenicu, darovat æu ti na dan od vjenèanja 50 cekina mletaèkijeh u zlatu.Ó 12 Pritom 

se djevojèini osjeæaji nisu bog zna kako uvažavali, iako su postojale i situacije u kojima se 

mogla suprotstaviti. 

Junije Palmotiæ, barokni pjesnik (1607.-1657.) dobronamjerno je opominjao plahe djevojke 

da dobro otvore oèi i osmotre svoga vjerenika te se èuvaju moguæe nevjere s njegove 

strane: 

Paèe neka dikla svaka 

tvrdo gleda ka se vjeri: 

koga pekne zmija opaka, 

i manje se boji zvijeri. 13 

Na razmetanje vjere odluèivao se najèešæe vjerenik, ponekad i na sugestiju ili savjet 

kojeg poznanika, susjeda, pa èak i bliskog srodnika motiviranog osvetoljubljem, ljubomorom 

ili zavišæu i sl., dok su se vjerenice na takav korak teško odluèivale zbog nesagledivih 

posljedica koje je on mogao izazvati, pa su radije iskušavale svoju sreæu. Nikoli Zorzu prijetio 

je raniæ stariji, kovaè, da æe mu razmetnut sestrinu vjeridbu s Baldom Katiæem, 


27.7.2003, 23:34 

Black 

91


kojemu je bila obeæana, kad se dotièni vrati s Levanta. Uspjelo mu je je. Zorzinica se za 

njega nije udala. 14 

U Pjesnima razlike petrarkista Saba Mišetiæa Bobaljeviæa (1529/30.-1585.) majka spominje 

sliène nevolje razgovarajuæi s kæeri: 

92 

Mnozi te su izhulili 

da b´ te hrabru omrazili... 15 

A njegov suvremenik Marin Burešiæ (?-1572.) u pjesmi Tužba naglašava kako je bio 

nagovaran da ostavi vjerenicu, ali on to nije htio uèiniti: 

Ja sam mnokrat moljen bio 

da ku drugu vil obljubim, 

ma nikada nisam htio, 

mladu tebe da izgubim. 16 

O problemima koji se se otvarali nakon što su se nedobronamjerni posrednici uplitali 

u vjerenièki odnos mladiæa i djevojke razmišlja i barokni lirik Dživo Buniæ Vuèiæ: 

Otkud huda bi namjera, 

ko laživi glas donije, 

da velika moja vjera 

stavna ka bi veæe nije? 17 

Jedna djevojka iz Orašca, Lukrecija ranoviæ, napisala je oèajnièko pismo svome vjereniku 

dr. Matu Bratisu u Ankonu 14. listopada 1742. godine, saznavši da njegova obitelji 

ustrajava na tome da se prekine njihov vjeridbeni ugovor, kao i to da se sam vjerenik navodno 

izjasnio kako on nije Òniti vjeren ni oženjen...Ó. Dopunivši pismo upravo stihovima 

Dživa Buniæa, Ò...ja sam im odgovorila da zaludu sve izmišljaju, jer ne mogu s tezijem 

omrazit meni onega koji mi je draži neg isti moj život. Na ti su odgovor još gore arabijali 

i rekli: · ovdi veæe nije naèina, veæe je sasvijem neæemo u kuæu ·. Ma ja, budi meni moj 

Mato zdrav i živ, ja malo hajem za ikoga...Ó 

Tot da tebe ja ostavim, 

Moga srca drag životu, 

Tot da raj moj zaboravim 

I da izgubim tvu dobrotu. 18 

Neæu nigda, zaisto, neg te hoæu na svaèiji despet. Tvoja za sveð Lukrecija ranoviæ.Ó 

Ne obaziruæi se na to što je bio tako èvrsto usidren u srcu svoje vjerenice, Mato Bratis, 

bolonjski doktor medicine, znaèajna osobnost dubrovaèkog kulturnog života sredinom 18. 

stoljeæa, naobražen i slobodouman, napustio je svoju zaruènicu, kojoj je jedino preostalo 

da se prepukla srca pojada svome dušobrižniku Marku Kazilariju: Òmogu li ja ovako trpijet 

da meni ovako odvraæa jedan za koga sam ja posponjala i oca, i mater, i svu moju èeljad, 

i hodila po samomu njemu, i koji, za uzrok njegov izgubili mi su ljubav od roditelja, i sad 

me ovako on pjantat...Ó. 19 


27.7.2003, 23:34 

Black


Kate kapuralica u istoimenoj komediji Vlaha Stullija (1768.-1843.) presretna je što se èin 

vjenèanja njezine kæeri s nepoznatim mornarom zbio na brzu ruku, tako da se taj stranac 

nije imao prilike informirati u Gradu o stanju èednosti njezine kæeri o kojoj je vladalo opæe 

mišljenje da je u najmanju ruku sumnjive naravi: ÒJadne mene, da se nije ovako remedijalo, 

addio sposalizio, mogo se do sutra vjerenik jom predomislit i ne uzet je, ða sam doèula 

da zna lijepijeh galantarija od nje.Ó 20 Jer vjenèanje se u sluèajevima sumnjièenja mladenkina 

morala moglo omesti pred samim sklapanjem, što je najèešæe postajalo pravim javnim 

skandalom koji je doživotno stavljao peèat na djevojèinu sudbinu. A upravo to se dogodilo 

Lukreciji, kæeri Marija Matka Dragojeva iz Sustjepana, koja se koncem mjeseca studenog 

1735. godine imala vjenèati za ranèeska Gavre Napolitana. Koraèajuæi Placom mladenci su 

se bili uputili obaviti u crkvi sveèani èin kad se odnekud na Placi pojavio Hajo Tolentino, 

Židov u kojega je Lukrecija prethodno služila, vièuæi njezinu vjereniku uvredljive rijeèi preko 

cijele Place: ÒBecco fututo!Ó Zbog tih rijeèi koje su dovodile u sumnju Lukrecijin moral s 

jasnom aluzijom da je njezin bivši gospodar naèeo integritet njezine tjelesne èasti, ranèesko 

Napolitanac trenutaèno je odluèio poništiti vjeridbu i ne vjenèati se osramoæenom djevojkom. 

21 Braènom vezom muškarac je osvajao pravo nad njezinim tijelom koje je moralo 

biti saèuvano samo za njega. Nesuðeni mladoženja stoga ni sluèajno nije želio dovesti sebe 

u situaciju da ga nagriza vjeèna sumnja kako je netko naèeo njegovu imovinu, oskvrnuo 

mladenkino djevièanstvo. 

Mladiæe se revno upozoravalo na to da dobro promisle prije nego što se odluèe na 

brak. O tome pjesnik rano Ghetaldi Kruhoradiæ s kraja 17. st. (1650.-1719.) iz vlastitog iskustva 

gorko progovara: 

Promisli, mladiæu, ke su ovo nevolje, 

I tvomu sad biæu oberi èto ’e bolje. 

Promisli najpre, ki æeš drum trajati 

Zaman se je poslije ponazad kajati. 22 

Svjetovalo im se da se prije sklapanja vjeridbe dobro informiraju o tome kakva je djevojka, 

tko su joj i kakvi roditelji. ilozofski pisac, neoplatonièar Nikola Guèetiæ (1549.-1610.) 

naglašavao je upravo nasljedni fenomen, pa je stoga upuæivao mladog èovjeka koji se 

nalazio pred odlukom da stvori obitelj da dobro promotri roditelje svoje odabranice i 

njezino ponašanje. ÒAko bi drukèije postupao, mogao bi dobiti djecu koja æe mu biti na 

propast i bešèašæe obitelji, trajna neizljeèiva napast u kuæiÓ. 23 Kompliciranu teoriju o nasljedovanju 

gena Marin Držiæ (1508?-1567.) sažeo je na jednostavnu sentencu proizašlu iz narodne mudrosti: 

ÒSve što se od maèke rodi miše loviÓ, koju u nekoliko varijacija ponavlja u svojim 

komedijama. Taj uzorak narodne mudrosti iskoristio je i Antun Gleðeviæ (1657.-1728.) u 

stihovima kojima se obraæa mladiæu prilikom njegove odluke da izabere životnu družicu. 

Prije neg budeš rijeè podati 

da ne izgoriš ti s nje lica, 

nastoj svijesno obaznati, 

je li dobra djevojèica, 

nje roditelj ko prohodi, 

vrijedno majka ne žive li, 


27.7.2003, 23:34 

Black 

93


94 

jer od vrana vran ishodi, 

a od kufa kuf pribijeli.... 24 

Samo na taj naèin vjeridba je vodila u brak kao u sigurnu luku nemirima i tjeskobama 

ljudskoga srca. Za razliku od muškaraca, koji su ulazili u brak kad bi osigurali egzistenciju 

svojoj buduæoj obitelji, djevojke su bile spremne za udaju èim su fizièki stasale. Stoga je 

djevojka èesto bila prisiljena na braènu vezu s po godinama joj neprimjerenim muškarcem, 

što se ponekad razbijalo o glavu tih istih staraca. Motiv nejednakog braènog para (osobito 

stariji muškarac i mlaða žena), potaknut životnim realitetom prisutan je u književnosti veæ 

u 15. stoljeæu (U zbilji je potvrðen i ovim primjerima: tridesetak i više godina bio je stariji 

znanstvenik Marin Getaldiæ od svoje supruge kad se u pedest i drugoj godini života oženio 

Marijom Sorgo; slièan je primjer i brak izmeðu roditelja znanstvenika Ruðera Boškoviæa, 

pedesetgodišnjaka Nikole Boškoviæa i njegove mlaðahne sedamnaestogodišnje supruge 

Pavle Bettera.) Pjesnik Nikola Dimitroviæ (1510-1553) uviðao je da su neprimjereni brakovi 

izmeðu mladih djevojaka i starijih muškaraca, tvrdeæi pouzdano: 

Mladice kad stare muževe imaju 

za njih se ne mare prem ništa ne haju. 25 

Doista, stari su muževi ponekad mogli iskusiti vrlo neugodne trenutke sa svojim mladim 

ženama koje su bile pune snage i žestine. Ivana Špadu, starog i nemoænog èovjeka 

vlastita je mnogo mlaða supruga Klara tukla i zlostavljala. Kad joj je 14. sijeènja 1717. godine 

rekao da nema novaca platiti najam za kuæu, ljutito mu je odgovorila Òneka jede govnaÓ. 

Potom ga je istukla kandiljerom i bacila na tlo. 26 

Kao i o mnogim drugim životnim situacijama Marin Držiæ je o razlikama u godinama 

braènih partnera imao podijeljen stav podupiruæi primjerice zagrijanost staraca za mladice 

u Tireni. ÒTeško svakoj mladici koja stara èeka,Ó žalio je pak mlade vjerenice staraca u 

komediji Tripèe de Utolèe, ponavljajuæi mudru narodnu izreku: ÒÆaæka stara, a ljubovnika 

mlada!Ó 27 Stari muževi koji kašlju i teško hodaju, ali zato imaju mlade i lijepe nevjeste 

svojom neprimjerenošæu izazivaju smijeh unutar konvencija komediografskog žanra, što 

potvrðuje velik broj Držiæevih dramskih situacija. 28 Slièno se dogaða i u komedijama i farsama 

17. stoljeæa. Naslovna junakinja u komediji Mada, usprkos intenzivnih snuboèkih 

nastojanja, odbija ženika gospara Pava jer je star, pa se boji da æe on po svu noæ kraj nje 

mirno spati; kad pljuje Òpara da æe se razdrijetiÓ, Òprdi ko da mušketarija pucaÓ, ima Òveæu 

kilu nego glavu na sebiÓ, pa ne može zbog toga ni pravilno hodati, pati od kroniènog 

zatvora. Radije æe, isticala je ova ne više tako mlada i nimalo naivna djevojka, Òotiti utopiti 

se na veliki mosÔ Ó, nego njega uzeti za muža. 29 

Ivan Buniæ Vuèiæ (1592.-1658.), za razliku od spomenutih pisaca, držao je zrelost važnim 

braènim preduvjetom, smatrajuæi da i kad su muškarci mnogo stariji od svojih partnerica, 

u stanju su udovoljiti njihovim ljubavnim prohtjevima: 

Mlaðahna vil moja sveð mene prikara 

er ljubim još ju ja, sudeæ me za stara. 

Ja sam prem ko gora i meæe koja plam 

zasve da izdvora pokriva snijeg ju sam. 30 


27.7.2003, 23:34 

Black


Èak i stranci u Dubrovniku primjeæivali su da je izbor partnera uvjetovan staleškom 

endogamijom, koja je sužavala krug potencijalnih braènih partnera, kompliciraniji nego u 

drugim dijelovima Europe. Humanistièki uèitelj iz 15. st. ilip de Diversis hvalio je princip 

Dubrovèana da se ne žene puèankama niti da plemkinje daju puèanima zbog nesuglasnosti 

karaktera i naèina života, te razlièitog shvaæanja èasti i stida meðu ljudima slavnog i niskog 

roda. 31 Kad Ivan Gunduliæ (1589.-1638.) u svojoj pastirskoj igri Dubravka, u toj politièkoj alegoriji 

ili pak, ako želimo govoriti suvremenijim jezikom, u toj pastorali s kljuèem, aludira 

na dalekosežni raskol plemstva do kojega je došlo 1610. zbog razmimoilaženja stavova 

vijeænika u politici prema Osmanskom carstvu, raskol se odmah osjetio i u ženidbenoj 

strategiji novopodijeljenih plemiækih rodova: 

...... er kako neobiène, 

tako su i štetne ženidbe nesliène. 32 

Pjesnik oèito nije svjestan pošastne posljedice ženidbenih restrikcija meðu veæ vidno 

umanjenom brojkom oslabljenog dubrovaèkog plemstva. Do oporavka plemiækih rodova 

neæe doæi nikada. Unutar stoljeæima jedinstvenog plemstva salamankezi se više neæe ženiti 

sorbonezicama i obratno, osim usamljenih izuzetaka, a ženidbe sliène dat æe konaèni udarac 

demografski oslabljenoj, ekonomski nagriženoj i društvenopolitièki anakronoj Republici. 

Ono što je možda i bilo prihvatljivo u 15. st. za De Diversisa, u 17. a poglavito u 18. st. 

ogranièilo je potpuno izbor ženidbenog partnera u redovima plemstva i graðanskih obitelji 

višeg statusnog reda antunina i lazarina, pa su ženidbe roðaka u 2. koljenu postale uobièajena 

pojava. U pismu jednoga rancuza dubrovaèkoj dami Mariji Bonda na osvitu 19. stoljeæa 

taj visoki službenik francuskih okupacijskih vlasti u Dubrovniku pita je u pismu po 

povratku u svoju domovinu: ÒJe li vam se udala kæi Mada. Ne bih sumnjao u to da je rijeè 

o bilo kojoj drugoj zemlji, ali vi ste tako èudni u vašoj zemlji da je lakše princu da se vjenèa 

nego vama naæi odgovarajuæeg partnera.Ó 33 

Scenarij koji je prethodio vjeridbenom ugovaranju djevojku je gdjekad formalno stavljao 

pred moguænost izbora, premda su u principu roditelji veæ sve ranije odluèili. Iz korespondencije 

plemkinje Marije Giorgi Bona (1754.-1839.) s kæeri Marijetom da se odèitati majèin 

rafinirani pristup u nagovaranju kæeri na udaju za roðaka, kojeg su joj ona i otac 

djevojèin veæ bili odabrali, ali je majka toplim rijeèima nastojala uvjeriti djevojku da su pri 

izboru ženika ponajviše mislili na njezinu sreæu: ÒMarijeta moja najdraža, zahvaljujem 

bezgranièno vašoj poslušnosti, vašoj podreðenosti mojoj volji i vašoj vjeri u mene glede svih 

važnih stvari; ja dakako, vodim raèuna o svemu ne gledajuæi samo interes, kao što je vama 

poznato, nego iskljuèivo vašu sreæu koja æe se oblikovati oko izbora koji je veæ uèinjen i 

koji neæe razoèarati vaše srce i kojim bi mogla biti zadovoljena vaša prava ljubavÓ. 34 U 

komediji Ilija Kuljaš majka pita kæer: Ò..nu mi reci i govori slobodno, je li tebi ugodan Luko 

Gizdelin? Znam da odavna meæe oko na tebe: on bi za tebe veoma skladan bio.Ó 35 

Uz oprezan i trudan odabir vjerenika, dogovor s njime i njegovim roditeljima te psihološku 

obradu djevojke, za udaju vlastelinske kæeri trebalo se iskazati svotom koja se kretala 

izmeðu šest i deset tisuæa dukata. 36 

Ni siromašni puk dubrovaèki, gradske sluškinje, pralje, priprosti soldati i mornari, mlade 

kmetice i kmetovi po dubrovaèkim selima nisu bili prilikom odabira braènog druga 

izuzeti ogranièenja i otežavajuæih okolnosti koje su nametale njihove obitelji, ponekad i 


27.7.2003, 23:34 

Black 

95


gospodari. Ipak, u tom društvenom sloju vjerenici su bili približno jednake dobi, a imali su 

mnogo veæu moguænost (od onih iz redova dubrovaèke aristokracije te privilegiranih 

pripadnika bratovština antunina i lazarina) da za životnog partnera odaberu izabranika 

svoga srca. Oèevu ulogu pregovaraèa mogao je, ovisno o prilikama, preuzeti i djevojèin 

brat: Matija Bjelovuèiæ prosio je Violiæevu sestru Anicu za svoju ženu, a ona mu je odgovorila 

da nije ÒpadronaÓ dati rijeè za vjenèanje bez dopuštenja brata. Na dan Sv. Vlaha 1776. 

godine Anica je sa sestrom pošla u Janjinu Òal votoÓ (zavjetno). Na izlasku iz crkve Matija 

ju je zgrabio za ruku pitajuæi je kako to da ona nije ÒpadronaÓ da bez bratova odobrenja 

poðe za njega, a da su druge (djevojke) same ÒpadroneÓ. Potom ju je istukao. 37 

Zaruke su se meðu marginalcima opæenito odvijale na puno jednostavniji naèin. Nerijetko 

se u tim odnosima dogaðalo da je vjerenik obeæavao djevojci skoro vjenèanje, navaljujuæi 

na nju da mu se u meðuvremenu poda. Potom je naglo gubio svaku želju da se 

dotiènom i oženi. Nikola Kokotiæ zaruèio se 1697. godine pred svjedocima petnaestogodišnjom 

sestrom dum Ivana Veceljiæa s Lastova, pratiko s njome u kuæi i vani, a potom se njome 

odbio oženiti, štoviše dao je drugoj rijeè. Jedan od njihovih susjeda kazao je: ÒSveð je š njom 

bio zajedno u kuæi, i Pera vjerenica mu dohodila u njega u kuæu, i spediškavali težacima, i 

mljela mu, i hodila na baštinu, i tako je š njom bio za tri mjeseca dana, ma poslije, po 

Božiæu, nijesam ga vidio da je š njom frekvento, er su se bili svadili, to jes mati njegova...Ó 

Nikola se pravdao da je on dolazio u nje doma jer joj je s braæom ribario, Òa ne za konat 

od vjere s njomÓ. Jedan je susjed, meðutim, vidio svojim oèima kad je Nikola dao vjeru Peri 

i pružio joj dva mjendela, a ona njemu dva oraha, i potom su se poljubili. Sud je odluèio 

da se njome mora oženiti. 38 Takav sudski ishod rjeði je sluèaj, premda je i tada djevojku 

èekalo obilje sramote i neizvijesna udaja. Razlog prekinute vjeridbe èesto je bilo i nezadovoljstvo 

mirazom (præijom). Najèešæe je ipak bila posrijedi kriva procjena pri èemu je djevojka 

pristajala na spolnu bliskost da bi udobrovoljila svoga vjerenika i oraspoložila ga za brzu 

odluku o vjenèanju, dok je mladiæ to zapoèinjao iskljuèivo zbog spolnog nagona odnosno 

radi zadovoljstva. 

Èesto je gospodarica (ili gospodar) odluèivala o izboru životnog partnera svoje sluškinje 

i davala blagoslov njihovu braku uz skroman miraz: Sluškinja Katarina, iz komedije anonimna 

autora, donosi dobru vijest svome odabraniku Òda mi je gospoða dala lièencu da 

se vjerim, a ja neæu drugoga za vjerenika nego tebe; i donit æu ti, osvem plate moje, dosta 

dukata u præiju što sam od ovoga i od onoga prokaèajuæi se skunatorilaÓ. 39 U drugoj komediji 

gospodarica nije htjela poštovati volju sluškinje u pogledu odabira vjerenika. Sluškinja 

Krila tuži se zbog toga: Òmalo mi nije guèula pala s onom mojom, s onom koja me hoæe 

vjerit za koga ona hoæe a ja ga neæu er mi nije dragoÓ. 40 

Kraj 18. stoljeæa donosi promjene u tom pogledu, kao i u djevojèinu odnosu prema 

vjeridbi. Opæenito one nastupaju s puno više inicijative i zauzetosti. Premda stranac u Dubrovniku, 

u kojem se, istina, suživio s kulturnom tradicijom i narodnim jezikom, književnik 

i diplomat Marko Bruereviæ primjeæuje tu pojavu: ÒZaisto na dan današnji nije veæe nekoga 

stida u djevojèicam; veæe ne mislu nego o vjeri...Ó 41 Naobražene Dubrovkinje natapale su 

dušu mislima iz Nove Heloise kojima ih je Rousseau podupirao da Òžarom hrabrosti raspale 

žar ljubaviÓ. Pouèavao ih je da Ònejednakost imutka i staleža nestaje i miješa se u braku 

i ništa ne dodaje i ne oduzima sreæi; ali ostaje nejednakost æudi i karaktera i po njoj je 

svatko sretan ili nesretanÓ. 42 No, trebalo je više od hrabrosti da se žena opre ženidbenom 

endogamijskom naèelu korta supra korti te da statusni princip pronalaženja životnog 

96 


27.7.2003, 23:34 

Black


partnera, po kojem je Òvoda vodi prilièna a mlijeko mlijekuÓ (M. Držiæ: Pjerin), podloži 

zakonitostima srca. 43 

Vjeridbeni dogovor, njegovi sudionici i sve što je pratilo taj èesto tragikomièni fenomen 

vrlo je èesta pojava u komedijama starijih dubrovaèkih pisaca i kao motiv i kao njihov 

glavni sadržaj. Anonimne komedije 17. i 18. stoljeæa gotovo listom obraðuju tu temu, što 

zapravo svjedoèi o tome da ona nije samo dramaturško pitanje, veæ da je problem pronalaženja 

odgovarajuæeg braènog suputnika uistinu znakovito bio prisutan u životu. Razvrgnute 

vjeridbe, zbog razlièitih životnih okolnosti, nezadovoljstva dotom ili pogrešne prosudbe 

partnerovih namjera, zbog kojih je dolazilo do pretjerane prisnosti što bi nadilazila 

uobièajenu kršæansku uljudnost, egzistencijalno su pogaðale žensku stranu donoseæi joj 

dramatièan, pa i tragièan obrat u životu. Usprkos tome, sklapanje i razvrgavanje vjeridbi 

pratio je uvijek i komièni moment koji su umjeli iskoristiti u svojim dramskim i pjesnièkim 

ostvarenjima dubrovaèki pisci, pronalazeæi brojne izglede u životnoj svakodnevici Dubrovnika. 

Sažetak 

Tema je ogranièena na podruèje povijesnog Dubrovnika, jer je po mnogo èemu 

specifièna za ovu sredinu. Endogamija odnosno ženidbene restrikcije kojima je dubrovaèki 

patricijat nastojao saèuvati svoju ekskluzivnost konzervirale su društveni život ovoga grada 

od trenutka kad su se zatvorila vrata Velikog vijeæa 1332. godine. Republika je do svoje 

propasti zadržala u Europi najrigorozniji plemiæki endogamijski sustav. Dakako da se to 

oèitovalo i u ženidbenoj politici nižih društvenih slojeva. enomen udaje u Dubrovniku 

analizira se polazeæi od društvenih, antropoloških i etnoloških saznanja, utemeljih na višegodišnjim 

prouèavanjima arhivskih dokumenata iz razdoblja Dubrovaèke Republike, kao i 

literarnih predložaka nastalih tijekom istog povijesnog razdoblja. Situacije prisutne u svakodnevnom 

životu Dubrovnika autorica dopunja i rasvjetljava identiènim pojavama hrvatske 

književnosti koja je nastajala na tlu Dubrovnika. Ta dva usporedna tijeka istraživanja fenomena 

udaje ocrtavaju simbiozu zbilje i fikcije, tu zaèudnu korespondenciju stvarnih dogaðaja 

iz života grada i književnog stvaralaštva njegovih pisaca. 

Bilješke 

1 David Rheubottom, Age, marriage and politics in fifteenth-century Ragusa. Oxford: Oxford University 

Press 2000: 86-89. 

2 D. Rheubottom, Age, marriage and politics ..: 90-95.; Otada vjerojatno i uzreèica ÒIn casa dei gentili 

domini prima le donne e poi uominiÓ. 

3 O tome u glavi 13. knjige IV. u: Statut grada Dubrovnika 1272. Prev. Mate Križman i Josip Kolanoviæ. 

Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik 1990: 142. 

4 Nalješkoviæ, Benetoviæ, Palmotiæ. Pet stoljeæa hrvatske književnosti, sv. 9. Ur. Rafo Bogišiæ. Zagreb: 

Zora, Matica hrvatska 1965:102-103. 

5 Marin Držiæ, Djela. Prired. rano Èale. Zagreb: Sveuèilišna naklada Liber 1979: 770. 

6 ÔPijero Muzuvijer.Õ Komedije 17. i 18. stoljeæa. Ur. Marko otez. Pet stoljeæa hrvatske književnosti, sv. 

20. Zagreb: Matica hrvatska-Zora 1967: 146. 

7 Državni arhiv u Dubrovniku (dalje DAD), Lamenta del Criminale, (dalje Lam. Crim.), ser. 50-3, sv.112, f. 39. 

8 Zbornik Matice srpske. Novi Sad: Matica srpska 19 (1971): 196-220. 

9 M. Držiæ, Djela..: 535. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

97


10 Istaknuo . . Èale u: Marin Držiæ, Djela..: str. 160. 

11 Marko Bruereviæ, ÔVjera iznenada.Õ Komedije 17. 17. i 18. 18. stoljeæa. Ur. Marko otez. otez. Pet stoljeæa hrvatske 

književnosti, sv. 20. Zagreb: Matica hrvatska - Zora 1967: 383-419. 

12 Isto. 

13 Gjono Palmotiæ, Djela Gjona Gjore Palmotiæa. U: Stari pisci hrvatski, sv. 13. Zagreb: JAZU 1883: 392. 

14 Nenad Vekariæ, ÔParnièenja pred sudom Janjinske kapetanije.Õ Dubrovnik 32/3-4 (1989): 128-138. 

15 Sabo Mišetiæ Bobaljeviæ, Pjesni razlike. Ur. rano rano Raèki, Stari pisci hrvatski, sv. 8, Zagreb: JAZU 1876: 

225. 

16 Marin Burešiæ, Pjesme Miha Buniæa Babulinova, Maroja i Oracija Mažibradiæa i Marina Burešiæa. Ur. 

Sebastijan Žepiæ. Stari pisci hrvatski, sv. 11, Zagreb: JAZU 1880: 237-239. 

17 Dživo Buniæ Vuèiæ, Djela Dživa Buniæa Vuèiæa. Ur. Milan Ratkoviæ, Stari pisci hrvatski, sv. 35, Zagreb: 

JAZU 1971: 123. 

18 Istaknuo Miroslav Pantiæ Pantiæ u: ÔManji prilozi za istoriju istoriju naše starije književnosti i kulture.Õ Zbornik Zbornik 

istorije književnosti. Sv. 1, ur. Miroslav Pantiæ, Beograd 1960: 13-25. 

19 Isto, 21-22. 

20 Vlaho Vlaho Stulli, ÔKate ÔKate kapuralica.Õ Komedije Komedije 17. i 18. stoljeæa. Pet stoljeæa hrvatske hrvatske književnosti. Priredio 

Marko otez. otez. Zagreb: Matica hrvatska-Zora 1967: 316. 

21 Lam. Crim. Crim. sv. 89, f.14-15'. f.14-15'. 

22 ÔPìsan rana rana Šimunova GhetaldaÕ u: ran ran Kurelac, Runje i pahuljice. Zagreb: Dragutin Albrecht 1866-68: 

108-110. 

23 Nikola Nikola Guèetiæ, Upravljanje obitelji. Prev. Maja Zaninoviæ, Zagreb: Biblioteka Scopus 1998. 

24 Antun Gleðeviæ, ÔSelimir i Radmio èine razgovor više vjere.Õ Djela Antuna Gleðeviæa. U: Stari pisci 

hrvatski, Zagreb: JAZU 1886: 282-284. 

25 Nikola Dimitroviæ, Dimitroviæ, Nikola Nalješkoviæ, Pjesme Nikole Dimitroviæa i Nikole Nalješkoviæa. Ur. Vatroslav 

Jagiæ i Gjuro Danièiæ, Stari pisci hrvatski, sv. 5, Zagreb: JAZU 1873: 30. 

26 Lam. Crim. Crim. sv. 67, f. f. 137, 138Ô. 

27 M. M. Držiæ, Djela..: 677. 

28 Dunja ališevac, ališevac, Smiješno Smiješno i ozbiljno u staroj hrvatskoj književnosti. Zagreb Zagreb 1995: 40-41. 

29 ÔMada.Õ Komedije 17. i 18. stoljeæa. Ur. Marko otez. otez. Pet stoljeæa hrvatske književnosti, sv. 20. Zagreb: 

Matica hrvatska-Zora 1967: 173. 

30 Dž. Buniæ Vuèiæ, Djela..: 88. 

31 ilip ilip de Diversis de Quartigianis, ÔOpis položaja, zgrada, državnog ureðenja i pohvalnih obièaja slavnog 

grada Dubrovnika.Õ Dubrovnik 2/3 (1973):71; Zrinka Nikoliæ, ÔZaruke i vjenèanja u srednjovjekovnom 

Dubrovniku.Õ Otium 4/1-2 (196): 77-84. 

32 Gunduliæ, Gunduliæ, Ivan. Djela Djela Gjiva Gjiva rana rana Gunduliæa, Gunduliæa, ur. Ðuro Ðuro K°rbler. K°rbler. Zagreb: Zagreb: Stari pisci pisci hrvatski, hrvatski, sv. 9, JAZU JAZU 

1938: 284. 

33 Pismo elixa elixa Lareintza Marietti Marietti Bonda, Bonda, RO 169, 169, XVIII/51, DAD, prevela Mihaela Vekariæ. Vekariæ. 

34 Stojan, Stojan, Slavica. U salonu Marije Giorgi Giorgi Bona. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u 

Dubrovniku 1996: 101-117. 

35 ÔIlija Kuljaš.Õ Komedije 17. i 18. stoljeæa. Ur. Marko otez. otez. Pet stoljeæa hrvatske književnosti, sv. 20. 

Zagreb: Matica hrvatska-Zora 1967: 239. 

36 M. Bruereviæ, ÔVjera iznenada..Õ 383-419. 

37 Lamenta Lamenta Jagninae 9/128, DAD. 

38 Lam. Crim. sv. 38, f. 61; Dva mjendela kao poklon vjerenici spominju se i u komediji ÔMada.Õ 

Komedije 17. i 18. stoljeæa..Õ 176. 

39 ÔPijero ÔPijero Muzuvijer.Õ Komedije Komedije 17. i 18. stoljeæa. Ur. Marko otez. otez. Pet stoljeæa hrvatske književnosti, sv. 

20. Zagreb: Matica hrvatska-Zora 1967: 150. 

40 ÔStarac Klimoje.Õ Klimoje.Õ Komedije Komedije 17. 17. i 18. stoljeæa. stoljeæa. Ur. Marko otez. otez. Pet stoljeæa hrvatske književnosti, sv. 20. 

Zagreb: Matica hrvatska-Zora 1967: 227. 

98 


27.7.2003, 23:34 

Black

41 M. Bruereviæ, ÔVjera iznenadaÉÕ: 395. 

42 Jean Jacques Rousseau, Julija ili Nova Heloisa. Sv. 1. Split: Logos 1984: 194. 

43 M. Držiæ, Djela..: 780. 



27.7.2003, 23:34 

Black 

99


Krešimir NEMEC (Zagreb) 

100 

SLIKA ŽENE U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI 19. 

STOLJEÆA 

Sliku žene u hrvatskoj književnosti 19. stoljeæa kreirali su muškarci; zato je ona jednostrana, 

simplificirana, puna stereotipa, a za ženski rod èesto i diskriminirajuæa. Iza te 

slike nije teško otkriti snažnu spolnu asimetriju u tadašnjem hrvatskom društvu, odnosno 

podèinjenost žene u monocentriènom falokratskom svijetu. O ženskoj samosvijesti i želji 

za samopotvrðivanjem, o problematiziranju ideologema patrijarhalne kulture, o stvaranju 

ženskoga Òprostora pisanjaÓ, postoje tek skromni tragovi. 

Iznimka je tek Òprva dama narodnoga preporodaÓ Dragojla Jarneviæ koja je u svome 

Dnevniku, voðenom od 1833. do 1874. godine, pokušala preoblikovati položaj žene od 

objekta (seksualnog, društvenog, estetskog) do spoznavajuæeg samosvjesnog subjekta. Njezina 

otvorenost, iskrenost i posve nekonvencionalan govor o intimnim i za ono doba tabuiziranim 

temama, djeluju i danas šokantno. Dijaristica se u samom procesu pisanja uspinje 

prema poziciji osviještenog ženskog subjekta koji osjeæa posvuda, a najviše na primjeru 

vlastite sudbine svu tragiku ženstva u svijetu koji su organizirali i kojim dominiraju 

muškarci. Ona upisuje sumnju i nezadovoljstvo u kanonizirani muški diskurs svojega doba. 

Iz cijelog Dnevnika sluti se duboka provalija meðu spolovima. Ona je posebno bolna 

u opisima normi i predrasuda koje vladaju u društvenoj svakodnevici, a po kojima je 

muškarcima sve dopušteno, bez ikakva etièkog sankcioniranja. Žena pak gotovo nema 

vrijednosti izvan reproduktivne funkcije, ili je ima tek kao seksualni objekt. Dragojla Jarneviæ, 

Òhrvatska George SandÓ kako ju je nazvao Nikola Andriæ, ne samo da osjeæa nego 

i živi tu nepravdu. Zato i ne pristaje na ulogu Òžene robkinjeÓ i radije kao izlaz odabire 

tragiènu, ali dostojanstvenu samoæu, odnosno društveno autsajderstvo. U svakom sluèaju, 

njezin Dnevnik ispisuje krajnje granice ženske samosvijesti i èežnje za individualnom slobodom 

u hrvatskoj književnosti 19. stoljeæa. No, kao što je poznato, to je po mnogo èemu 

subverzivno štivo, iznimno zanimljivo i u literarnom, i u kulturološkom, i u sociološkom 

smislu, objavljeno u integralnom obliku tek nedavno (Karlovac, 2000). 1 Stoga nije ni moglo 

u svoje vrijeme izvršiti primjeren utjecaj. 

Vraæamo se, dakle, literarnoj slici žene koju su stvarali muškarci. 

Važnost žene za društvenu i kulturnu obnovu naroda uoèili su veæ hrvatski preporoditelji. 

Tako grof Janko Draškoviæ u spisu Ein Wort an Iliriens hochherzige T°chter (1838) poziva 

žene u ilirsko kolo svjestan da bez njihova aktivna udjela i podrške nema uspjeha preporodne 

ideje. I anonimni pisac èlanka Historièko ogledalo ženah u ÒDaniciÓ 1840. godine visoko cijeni 

ženske sposobnosti i drži da one moraju postati èuvaricama jezika, domovine i naroda. 

No jedno su preporodna patetika i agitacija, a drugo sama literarna praksa. U njoj pak 

slika žene poprima izrazito klišejizirana obilježja. Tako u impresivnom inventaru ženskih 

likova hrvatske književnosti 19. stoljeæa možemo razlikovati èetiri temeljna tipa: 

1) kuæni anðeo/svetica/ progonjena nevinost 

2) fatalna žena (femme fatale) 

ZSS2003-nemec.pmd 100 

27.7.2003, 23:34 

Black

Krešimir Nemec, Slika žene u hrvatskoj književnosti 19. stoljeæa 

3) produhovljena, boležljiva, krhka žena (femme fragile), produkt dekadentnog kulta 

ljepote krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa 

4) žena na putu prema samosvijesti, subverzivna žena koja raskida s patrijarhalnim, 

moralnim i klasnim ogradama. 

Kao što se može odmah uoèiti, prva dva tipa odgovaraju, mutatis mutandis, veæ otprije 

poznatim arhetipskim figurama koje su se razvile u književnostima zapadnoeuropskoga 

kulturnog kruga, dok su druga dva nastala kao produkti nove osjeæajnosti fin de sieclea. 

Krenimo redom. 

1. KUÆNI ANÐEO, SVETICA, PROGONJENA NEVINOST 

Posrijedi je idealizirana projekcija žene, tj. produkt muške fantazije koja ženskom biæu 

pripisuje osobine anðeoskog, svetog, netjelesnog, produhovljenog. To su samo razlièite 

varijacije onoga vjeènog ženskog prisutne u književnosti od najstarijih vremena. Vrhunac 

su takve idealizacije Danteova Beatrice i Petrarcina Laura. No kao osobit strukturni tip 

progonjena nevinost doživljava svoju konaènu literarnu fiksaciju u 18. stoljeæu, u likovima 

Richardsonove Pamele i Clarisse, u Laclosovoj Ccile (Opasne veze) ili, kasnije, u Goetheovoj 

Gretchen (aust). Uz taj se tip najèešæe vezuju sljedeæa svojstva: nevinost, èistoæa, moralna 

postojanost, krepost, vjernost, skromnost, stidljivost, nježnost, dobrota. Ti ženski likovi u 

svakom trenutku djelatno potvrðuju principe i vrijednosti kršæanskoga moralnog kodeksa. 

U novijoj hrvatskoj književnosti prvi je lik progonjene nevinosti uveo Adolfo Veber 

Tkalèeviæ u noveli Nadala Bakarka (ÒVijenacÓ, 1870). Naslovna junakinja, prava puèka 

heroina, ostaje i u najjaèim životnim kušnjama postojana i nepokolebljiva u obrani svoje 

èasti i dostojanstva, a na kraju je prisiljena odbaciti i vlastita muža koji je posumnjao u 

njezinu krepost. 

No paradigmatski lik progonjene nevinosti ipak je Šenoina Dora Krupiæeva iz romana 

Zlatarovo zlato. Ona je u sebi sabrala tipske osobine lika, dok njezina tragièna sudbina 

potvrðuje status žene-žrtve koja upravo zbog svoje dobrote, poštenja i plemenitosti stalno 

upada u nove opasnosti. 

Veæ u prvim narativnim sekvencama zatjeèemo tu, kako kaže Šenoin narator, Òmladicu 

po duši dobruÓ, u ruci s molitvenikom kako ide sa rane mise, a svi koji je ugledaju pomisle: 

ÒEto svetica sašla sa oltara meðu svijet da milim pojavom razveseli snuždene ljudeÓ. 2 

Dora se ne dièi samo lijepim licem Òveæ i ljepšom dušomÓ. Ona je skromna, plaha, stidljiva. 

Kad govori s muškarcima, ona to èini Òne dignuv okaÓ ili šapæuæi ÒstidnoÓ. Narator 

je usporeðuje s Òanðelom od mramoraÓ i redovito slika bijelom bojom, dakako simbolom 

nevinosti i djevièanske èistoæe. Na Dorinu tragu nastali su brojni likovi: Jelka u Kumièiæevu 

Jelkinu bosiljku, Marija u Zaèuðenim svatovima, Anica u Kovaèiæevu romanu U registraturi, 

Anka u Kozarèevim Mrtvim kapitalima, Evica u Novakovu romanu Pavao Šegota, Anica 

u Vojnoviæevoj drami Ekvinocijo. Za Kovaèiæevu Anicu kaže se da je Òsnježni ljiljan koji još 

nikada ne taèe ljudska pogana rukaÓ, u Gjalskijevu romanu U noæi Živko Naranèiæ ne 

usuðuje se stupiti pred Òsveto nevino liceÓ svoje Vilme, dok se Marko u Kumièiæevu romanu 

Zaèuðeni svatovi ÒrajioÓ i ÒbožioÓ u crnom oku i Ònevinom pogleduÓ svoje Marije. 

Upada u oèi da je odreda rijeè o èednim i povuèenim domaæim djevojkama koje se zaljubljuju 

u poštene i plemenite domaæe mladiæe, dok su im suparnice opake strankinje ili pak 


27.7.2003, 23:34 

Black 

101


žene nepoznata podrijetla: Laura, Marijeta Quirini, Lina, Sofija Grefštein, Nela Laporte, 

Barbara Celjska. 

No promatrajuæi strukturu zapleta narativnih i dramskih tekstova uoèava se tipièna 

osobina lika kuænog anðela i progonjene nevinosti. Rijeè je u pravilu o statiènim likovima, 

najèešæe tek objektima neèije žudnje ili žrtvama spletaka. Njihova krhkost, ranjivost i pasivnost 

oèituju se u svakoj situaciji. Dora umire kao žrtva snažnije suparnice, opasne zavodnice 

Klare Grubar, fatalna Kovaèiæeva hajduèica Laura onemoguæuje vezu izmeðu Ivice i 

Anice, dok se Barbara Celjska u Dragošiæevu romanu Crna kraljica ispreèuje izmeðu vrlog 

viteza Valentina i njegove Zlate. 

Likovima kuænih anðela i progonjene nevinosti nedostaje živosti: oni su èistoæa bez 

života, dobro koje odbija. To su zapravo po svojoj strukturi transpsiholološki karakteri: 

zastupnice službena morala iza koga se èesto skriva i sam pisac. Zato djeluju blijedo, papirnato, 

beskrvno, a u nekom smislu èak pomalo i odbojno. To je onaj poznati paradoks 

koji je Stanko Lasiæ izrazio formulom alteracije: intencija pisca prelazi u svoju suprotnost; 

odbija upravo ono što pisac silom sugerira. 3 

102 

2. ATALNA ŽENA 

Likovi dobra, kojima nedvojbeno pripada tip kuænog anðela i progonjene nevinosti, 

nužno imaju i svoju protutežu u silama zla. A njih zastupaju jaèe, moænije, a i literarno 

impresivnije fatalne žene. 4 

I u najstarijim mitovima i sagama hrabri se junaci susreæu s tajanstvenim, raskošnim, 

senzualnim, ali opasnim zavodnicama koje ih stavljaju pred kobnu kušnju i redovito odvode 

u propast. Lilit, Kirka, Meduza, Undina, Sirene stoje u ishodištu te tradicije. Tijekom 

vremena oblikovao se gotovo kod svih naroda arhetip kobne, demonizirane žene koja u 

sebi objedinjuje sve poroke, strasti i požudu odražavajuæi neuralgiène toèke muške seksualne 

fantazije. Osobine fatalnih žena pridavane su i povijesnim osobama koje su postale predmetima 

literarne inspiracije: Kleopatra, Lucrezia Borgia, Marija Stuart, kod nas Barbara 

Celjska. 

No lik fatalne žene osobito se proširio u europskim literaturama u razdoblju od ranog 

romantizma do sredine 19. stoljeæa postavši signaturom romantièarske osjeæajnosti. Razloge 

tomu valja tražiti u specifiènom otkriæu romantièara da užas i bol mogu biti izvorom 

zadovoljstva, ljepote, strasti i naslade. Romantizam je tematizirao neodvojivost patnje i 

zadovoljstva te razvio pravi kult Òpale ljepoteÓ. Ponovno oživljavaju likovi opasnih zavodnica, 

kurtizana, ÒanimirdamaÓ, tajanstvenih lijepih prosjakinja, zamamnih crnkinja i kreolkinja. 

Sjetimo se samo galerije fatalnih žena u rasponu od, recimo, de Sadea, Hoffmanna i Chateaubrianda 

do Mrimea, Swinburnea, Thackeraya ili lauberta. 

U romantizmu femme fatale dobiva definitivno svoj oblik, tj. skalu posebnih oznaka: 

fizièkih, karakternih, intelektualnih. Te su oznake sljedeæe: a) Sve su fatalne žene odreda 

èarobno lijepe, tajanstvene, pune neke kobne privlaènosti. No u toj je privlaènosti sadržana 

i opasnost, prijetnja, agresivnost. Zanimljivost lika kao jezovito fascinantnog objekta leži 

upravo u ambivalenciji, u antitetièkoj napetosti izmeðu lijepog i opasnog, zavodljivog i 

prijeteæeg. atalne su žene spoj fascinacije i želje za uništenjem; b) Uz lik fatalne žene 

vezuju se u pravilu i zanimljiva duhovna svojstva. Sve su fatalne žene inteligentne, proraèunate, 

duhovite, intelektualno superiorne. One dominiraju okolinom, samosvjesne su, vla- 


27.7.2003, 23:34 

Black


daju svakom situacijom, vješto manipuliraju željama muškaraca. Prirodna su mjesta njihova 

djelovanja svijet visokoga društva, salon, zabave, plesovi; c) U lik fatalne žene upisane su 

muške erotske fantazije. Zato su one u pravilu razvratne, nemoralne, pohotne. U rasponu 

izmeðu ekstremnog ženskog idealiziranja (anðeli, svetice, Òvjeèno ženskoÓ) i difamiranja 

(vještice, zmije, sotonine uèenice) fatalne žene nalaze se na drugom polu: one su Òapsolutne 

bludniceÓ, zapravo èista suprotnost puritanskoj projekciji vjerne èuvarice obiteljskog 

ognjišta. Može se bez pretjerivanja reæi da su upravo likovi fatalnih žena podnosili najteži 

teret tabua i predrasuda pojedinih epoha i društava: sve ono što je prelazilo granice ÒnormalnogÓ, 

ÒkonvencionalnogÓ i Òdruštveno ovjerenogÓ projicirano je u podruèje iracionalnog, 

destruktivnog i demonskog. A to je upravo podruèje koje pokriva fatalna žena; d) Likovima 

fatalnih žena redovito su se pripisivala iracionalna svojstva kojih se ti likovi nisu 

oslobodili ni do današnjega dana. Tako se ona redovito javlja kao glasnica smrti, nesreæe, 

propasti. U njoj je potencirana želja za uništavanjem i za sadistièkim muèenjem svojih 

žrtava. Uobièajeno je stoga da se fatalnoj ženi pripisuju oznake demonizma, dijaboliènosti, 

vampirizma. Uz nju se redovito vežu i metaforièke asocijacije sa zmijama, vješticama i raznim 

nemanima. 

U hrvatskoj književnosti 19. stoljeæa lik fatalne žene brzo se udomaæio i postao literarnim 

ÒrekvizitomÓ neophodnim u tvorbi zapleta i dinamiziranju radnje. Kao prototip 

fatalne žene može poslužiti Klara Grubar Ungnad iz Šenoina romana Zlatarovo zlato. U 

njezinu opisu sadržane su sve bitne osobine lika: 

Visoko, glatko èelo odavalo je neobiènu pamet, a ravni, tanki nosiæ komu se živo micahu 

ružiène nosnice, sivkaste al neobièno sjajne oèi, bijahu znakom velike hitrine. A srce, 

a èuvstvo? Teško je reæi. To glatko fino lice èas bi se zažarilo plamenitim zanosom, èas 

izrazilo otrovnim rugom, èas složilo u neodoljiv posmijeh, èas okamenilo hladnim mramorom, 

samo pune, pootvorene usne, samo nemirno kretanje tijela pokazivalo je, da u toj ženskoj 

glavi žive krvi imade. Tko je vidio puna i poput mlijeka bijela ramena štono provirivahu 

iza bruseljske pauèine, tko je gledao kako se puna njedra nadimlju i silom otimlju jarmu 

plavetne svilene halje, kako se srebrni pojas vije oko tankoga struka, kako se obje sjajne 

ruke kradu iza dugih rukava, kako se malene nožice u vezenih postolicah nestrpljivo premeæu 

na meðedovoj koži · tko je sve to vidio, moro je reæi · ta žena ugleda svijet za 

ljubav, ta žena hoæe, mora da ljubi. A jel ljubila? 5 

Vanjski opisi Kovaèiæevih, Tomiæevih, Kumièiæevih, Gjalskijevih fatalnih žena ne razlikuju 

se od Šenoina protomodela. Zanimljivo je da veæ prvi opis fatalne žene sadrži velik potencijal 

neizvjesnosti koji otvara brojne moguænosti u narativnoj kombinatorici. Pripovjedaè 

ne propušta priliku da veæ u prvom susretu glavnog junaka s fatalnom ženom ne podcrta 

relaciju žrtva-krvnik. Na primjer Lauri u Kovaèiæevu romanu U registraturi oèi Òbljeskahu 

kao tigru, kad ugrabi svoju žrtvuÓ, Gjalskijeva Òpogibeljna koketaÓ barunica Nela Laporte 

(U noæi) ima pogled Òlavice kad ulovi gazelu za svoju lavèadÓ, dok Tomiæeva Melita privlaèi 

nekom neodoljivom snagom, Òkao što privlaèi zmija svojim pogledom nježnu ptièicu koju 

je za svoju žrtvu odabralaÓ. ÒOdbijam i privlaèim po voljiÓ, kaže na jednom mjestu fatalna 

Melita i tim rijeèima definira princip djelovanja svih fatalnih žena: nepredvidivost, strast 

i želju za posjedovanjem, žeð za avanturom i senzacijom, žudnju za stalnom promjenom. 

Evo npr. opisa kobnog susreta Podgorskog i lijepe gospoðe Elvire u Kovaèiæevu romanu 

iškal: 


27.7.2003, 23:34 

Black 

103


Njegovo oko paslo se neobiènom požudom na liepom udovièinom tielu. Ona je kadkad 

lukavo izpod oka pogledavala na nj. Èudna neka nova struja oživila je u njegovom biæu. 

Njezini mlazovi kano da su se valovito gibali po svih žilah, a najjaèe udarili u žile kucavice. 

Bijaše to pojav požude, koja u jedan tren umara i oživljuje, truje smrtonosno i hrani životom 

sladkim nu kratkotrajnim. Požuda je raj, dok je u razcvatu. Pakao, kad dolazi do 

svrhe. Pustoš i praznina, kada je došla vrhuncu svrhe i prevalila se preko nje na drugi kraj. 

Za udovicu Elviru ne bijaše ništa nova gledati svoje žrtve kako im mozak kipi, èim dulje 

pasu oèi na njezinom razkošnom tielu. 6 

Karakteristièno je asocijativno povezivanje likova fatalnih žena sa zmijama. Smisao 

takve metaforizacije nije teško dešifrirati: u kršæanskoj ikonografiji sotona se èesto pojavljuje 

u liku zmije, a zmija je ujedno i simbol zavoðenja na prvi grijeh. U Šenoinu romanu 

Zlatarovo zlato u Klari Grubarevoj bijesna krv Ògamzi žilama kao otrovna zmijaÓ, u Seljaèkoj 

buni Loliæka se savija oko Tahijeve šije poput zmije, dok se Ivanu Martiniæu u 

Kovaèiæevoj Barunièinoj ljubavi Sofija Grefštein u snu ukazuje kao zmija s dvije glave. 

Stalno mjesto u karakterizaciji femme fatale jest i njezin prikaz kao lutalice, nestalne 

žene, nesposobne za dom i smiren obiteljski život. Tom svojom osobinom ona oponira 

patrijarhalnoj viziji žene u tipiènoj ikonografiji kuæe, djece, kuhinje. Ona odbacuje pravila 

koja je nametao puritanski graðanski moral i djeluje izvan konvencija koje je društvo propisivalo 

ženi. Za Kumièiæevu Linu kaže se da je bila roðena da živi, ali ne da bude supruga 

i majka. Terezija Baæan u Tomiæevu romanu Za kralja-za dom kaže ovako: ÒMeni je samo 

do svijeta društva! Tu ima zgode da uskomešaš èitavu rulju muškaraca, da je vijaš i vitlaš 

njome do razbludne nesvjestice, da ih opsjeniš i obaviš do skrajnosti, pa onda da gledaš 

i uživaš kako ti se svi dive, kako te obožavaju, kako plamte i luduju za tobom. Ah, to godi, 

to je život i naslada.Ó No najeksplicitniju formulu te samosvijesti izreæi æe Tomiæeva Melita: 

ona svjesno odbacuje sretan i sreðen obiteljski život jer bi u takvu životu Òišèeznula za šire 

krugove, za svijet, a ona baš hoæe da živi u svijetu i za svijetÓ. Melita žudi za životom Òpo 

svojoj volji, bez stegaÓ u kojem može Òpuštati maha svojim željamaÓ. Ona želi biti Ògospodaricom 

svoje volje i svojih djelaÓ pa stoga traži prilagodljiva muža Òkoji æe podnositi da 

mu žena živi ispod njegove vlasti, na svoju rukuÓ. Ne pristane li na to, ona æe se od njega 

rastati: ÒŠto zato? Tko u sadanjem vijeku još mari za predsude o braku? Osobna je sloboda 

idol komu se ona jedinomu klanja.Ó 

Kumièiæeva Lina, Kovaèiæeve Laura i Elvira · sve su one na neki naèin izopæene iz 

društva, sve one putuju od mjesta do mjesta i nose sa sobom nemir, mržnju, želju za 

osvetom. No èak i kad su vezane za prostor aristokratskih i graðanskih salona, poput npr. 

Kumièiæeve Sabine ili Rorauerove Maje, Olynte ili Mire, uvijek su u središtu chronique scandaleuse. 

atalne su žene brakolomke, èedomorke, ubojice, kradljivice, osvetnice; one uvijek 

imaju karakteristike deformirane ljudskosti. Iza sebe posve hladnokrvno ostavljaju razorene 

brakove, osramoæenu djecu, upropaštene egzistencije, ubijene ljubavnike. Mnoge potisnute 

traume, kompleksi i moralne dvojbe vremena našle su u demonskim djelima fatalne žene 

svoju tematizaciju. Ni u hrvatskoj književnosti 20. stoljeæa nije prestala produkcija fatalnih 

žena. Da ne idemo dalje, podsjetimo se samo prave galerije Krležinih fatalnih žena: Marijane 

(Vuèjak), barunice Castelli (Gospoda Glembajevi ), Boboèke (Povratak ilipa Latinovicza) 

ili Ane Borongay (Zastave). 

104 


27.7.2003, 23:34 

Black


3. KRHKA, PRODUHOVLJENA, BOLEŽLJIVA ŽENA (EMME 

RAGILE) 

 

emme fragile modernija je inaèica strukturnog tipa koji smo nazvali kuæni anðeo, 

odnosno progonjena nevinost. Njegove prve literarne konture iscrtao je još E. A. Poe, 

no lik je doživio puni procvat tek krajem 19. stoljeæa. 7 Popularnost lika u literaturi u direktnoj 

je vezi s usponom esteticizma i s dekadentnim kultom. Modu fragilnih žena stvorio 

je Maurice Maeterlinck svojom poetskom dramom Princeza Maleine (1889), slijedio ga je 

DÕAnnunzio u romanu Djevice s hridina (1895), a potom je lik postao jednim od zaštitnih 

znakova fin de si clea. Odlikuju ga sljedeæa fizièka i duhovna svojstva: krhkost, nježnost, 

boležljivost, eteriènost, aristokratska produhovljenost, umornost, potisnuta seksualnost, 

nemir i živèano rastrojstvo, bezvoljnost, nedostatak životne energije, ostentativna udaljenost 

od pragmatiènoga svijeta. Ona je èisti kontrast snazi, vitalnosti, zdravlju, animalnosti, 

agresivnoj seksualnosti. Djeluje više kao estetski objekt, kao literarna stilizacija, a ne kao 

osoba Òod krvi i mesaÓ pa je stoga èesto lišena dubljih psiholoških karakterizacija. Lik 

femme fragile rado se usporeðuje s ljepotom Madona u ranorenesansnih talijanskih slikara 

ili s prikazom žene u engleskih slikara prerafaelita. 8 

Što se tièe hrvatske književnosti 19. stoljeæa, lik krhke, fragilne, dekadentne žene uveo 

je Janko Leskovar u romanu Sjene ljubavi (1898). Rijeè je, dakako, o Ljerki Taverniæevoj 

koja je ženski tipološki pandan glavnom liku Marcelu Bušinskom, prvom pravom dekadentu 

hrvatske književnosti. 9 Veæ u prvoj narativnoj sekvenci vidimo Ljerku u Òbijeloj košuljici 

stidno zatvorenoj do djevojaèkog bijelog grlaÓ. Saznajemo da je prije osam mjeseci ostavila 

samostanske zidine, ali da je u njoj ostao snažan dojam na boravak ondje koji dira njezinu 

dušu Òkao smiješak s usana Djevice zvijezdama okrunjene, u mirisu tamjanaÓ. Izgled joj je 

opisan ovako: 

Njena zamjerno bujna plava kosa, tamna sjaja, èešljana jednostavno bez proraèunane 

pažnje skladaše se ljupko sa zagasito bijelom brsti lijepa joj lica. U tom licu ne bijaše ništa 

strasna, burna · nešto mila i tiha ležaše u njemu i cijelom joj biæu. 10 

No puno su zanimljivija dogaðanja u dubinama Ljerkine duše. A tamo, èitamo, vlada 

neki Òèudan nemirÓ, neodreðena èežnja, Ònešto bolno, bolnoÓ. Ljerki je odjednom Òtužno 

te bi zaplakalaÓ ili se iznenada snuždi i bježi u samoæu. Svijet joj više ne pruža nikakva 

zadovoljstva, Ònepoznata neka èežnja nju sve vuèe nekamo, nešto bi htjela, što joj ti ljudi 

ne mogu da dadu – i zato se ona udaljuje, uklanjaÓ. Leskovarova junakinja, ako se za nju 

može primijeniti ta oznaka, nije sposobna za životne borbe i nedaæe svakodnevice. Ona 

zapravo afirmira vita contemplativa, a to znaèi udaljavanje od života i usmjeravanje energije 

na svoju unutrašnjost, odnosno u prostore duha. Zato ona Ògleda k onim vrsima, kao 

da je nešto tajno mami onamo gore, gdje vlada mir, tišinaÓ. Na jednom se mjestu u 

romanu kaže: 

I obuze je ono duševno stanje, u koje zapadamo, kad iznenada otkrijemo da smo živjeli 

u iluziji /É/ 11 

Rijeè je, dakle, o liku žene koja duboko osjeæa da izmeðu ideala u koje je vjerovala i 

zbilje u kojoj živi zjapi duboka provalija. Disharmonija ideala i stvarnosti obilježila je i 


27.7.2003, 23:34 

Black 

105


možda najsnažniji ženski lik u hrvatskoj književnosti 19. stoljeæa · Luciju Stipanèiæ iz Novakova 

romana Posljednji Stipanèiæi. Ona je po fizièkom izgledu i psihogramu tipièna femme 

fragile jer, uz veæ spomenute osobine, bolest i malaksalost utiskuju njezinu produhovljenu 

biæu sudbinski peèat: 

Djevojka naoko mlaða od svoje dobi; njezin bijeli, fini, gotovo prozirni ten slabašnoga 

lica sa ozbiljnim tamnosmeðim oèima sjeæa na petnaest ili šesnaestgodišnje djevojèe što 

je juèer ostavilo zatvor kakvog strogog ženskog inštituta. Pod jasno ocrtanim obrvama i 

bujnom tamnom kosom nalik je to bijelo i nježno lice s odugaèkim, fino sadjelanim nosom 

i jasno crvenim usnicama na starinske portrete mladih aristokratkinja, a ne zaostaje 

joj za takovim portretom ni vrlo tanahan pas visokog struka, ni malene, jedva zamjetljive 

djevièanske grudi kao u èetrnaestgodišnjeg djevojèeta. 12 

Kao i sve krhke žene, i Lucija boluje od sušice (tuberkuloze), bolesti koja je u literaturi 

doživjela svojevrsnu estetizaciju. Valjda zato što bolesnika, po mišljenju dekadentnih umjetnika, 

produhovljuje i stvara specifiènu duhovnu dispoziciju. Slabe Lucijine prsi udišu zrak 

s Òoèitom mukomÓ, u oèima joj se primjeæuje Òponekud uzvišen izraz blage mukotrpnostiÓ, 

a kad pritvori oèi Òpred njom se stvore prava pravcata ljudska lica, zlovoljna, ojaðena, 

namrštena èela, poluzatvorenih oèiju, trpko stisnutih usnica · ah, u svima jedno, vjeèito, 

neumoljivo nezadovoljstvo, dosada, sapetost, muka i uzaludni vapaj za životom! ÉÓ. 

Lucija živi u Òvjeènoj tišini gdje se èini da pod žutim nemoænim svjetlom uljenice umire 

sve što je okružuje laganom smræu starostiÓ. Za nju se kaže da je Òuzvišena patnicaÓ ili 

da je Òslomljena kao ljiljan kojemu je oluja pretrgla strukÓ. Opis njezina umiranja na kraju 

romana ide u najbolje stranice hrvatske proze. No Lucija je takoðer simbol i žrtve i bunta, 

a njezina moralna èistoæa raste s poniženjima i uvredama kojima je izložena. U njezinoj 

aristokratskoj kuæi sva je njezina pozornost usmjerena prema njezinu bratu · propalici i 

renegatu. Lucija ispisuje svoje potresno ÒOptužujem!Ó u ime svih poniženih i obespravljenih 

djevojaka i žena kojima je oduzeto pravo na život i radost, a njezina sudbina otkriva nalièje 

patrijarhalnoga odgoja i puritanskoga morala. 

106 

4. ŽENA NA PUTU PREMA SAMOSVIJESTI: POÈECI 

EMANCIPACIJE 

Krajem 19. stoljeæa poèinju se oèitovati jasni simptomi krize ženskoga osobnog i graðanskog 

identiteta. Žene se žele osloboditi autsajderskog položaja u društvu i probiti 

dosuðene im granice. Sve se otvorenije govori i piše o Òženskom pitanjuÓ pa i o pokretu 

za oslobaðanje žene. To je zapravo vrijeme prvoga feministièkog vala u Hrvatskoj koji æe 

svoju kulminaciju doživjeti u djelovanju M. Juriæ Zagorke i, kasnije, Zofke Kveder. 

Promjene u društvu projiciraju se i na literaturu: nova senzibilnost moderne donijela 

je više slobode i u raspravama o metafizici spolova. 13 U raspravu se, s više tolerancije, sve 

više ukljuèuju i muškarci. Tako Milivoj Dežman Ivanov u recenziji knjige Misterij žene 

Zofke Kveder piše sljedeæe: ÒŽena ne smije svoju narav, razliènu od muške, zatajiti, svoje 

naravne osjeæaje ugušiti i umjetno u svojoj duši stvarati neki fiktivni svijet. Žene mora da 

si izvojšte pravo samoodluèivanja, slobodni razvitak svojih osjeæaja, pravo na samostalnu 

eksistenciju. Sloboda individua · to je deviza · no taj individuum nije bio zamišljen kao 


27.7.2003, 23:34 

Black


produkt hyperkulture, nego kao naravni razvitak slobodnog ženstva. Tim je stanovište prema 

muškom spolu bilo iz temelja promijenjenoÓ. 14 

U diskusiju se ukljuèio i Antun Gustav Matoš koji u prvom ženskom obiteljskom listu 

ÒDomaæem ognjištuÓ (1900/1901) piše: ÒŽena, o kojoj snivaše najslaði njen pjesnik · pjesnik 

Dubrave žeravinske · se budi, budi se, utjelovljuje se ideal duše i hrvatske kulture, bodreæi 

klonulog Hrvata na nov život. Ne držite to frazom, ne prezirite to zorovanje našeg slabijeg 

spola!Ó 15 

No i kasnije æe biti mrzovoljnih muških glasova, poput npr. onoga u ÒSavremenikuÓ 

1909. koji se otvoreno žali na Òsuknje koje pišuÓ, ili pak Stjepana Parmaèeviæa koji piše da 

se Òborba izmeðu spolova mora svakako svršiti porazom onoga, koji je borbu zametnuoÓ 

(dakle: žena). No razmišljanja moderne žene o njezinu statusu i društvu i braku u razdoblju 

moderne ispunjavaju stranice listova i èasopisa. 

Neke od tih modernih žena stidljivo se pojavljuju i kao literarne junakinje. Tako npr. 

Vojnoviæeva sestra Gjena, koja je pisala pod nordijskim pseudonimom Kristijana Solvejgs, 

donosi u liku neukrotive Vjere u pripovijesti Crveno ruho (ÒVijenacÓ, 1894) inkarnaciju 

ženske slobode. 16 Posrijedi je žena snažne osobnosti, umjetnièke intuicije i duhovne širine 

koja se ne uklapa u patrijarhalne okvire i društvene stereotipe. Nije to još hrvatska inaèica 

Ibsenove Nore, ali jest glas probuðenog ženstva. Još je radikalnija Zlata u zaboravljenom 

romanu Plein air (ÒNadaÓ, 1897) Jagode Truhelke. U tom ranom primjeru Òženskog pismaÓ 

prikazana je samosvjesna žena koja ne pristaje na konvencije koje je puritansko društvo 

nametalo ženi u braku, društvu i svakodnevnom životu. Nakon procesa ili iskljuèivo demoniziranja 

ili idealiziranja žena u hrvatskoj književnosti 19. stoljeæa, Truhelka dovodi na pozornicu 

emancipiranu, intelektualno superiornu ženu koja feministièke preokupacije (dakako, 

ne radikalne!) polako gura u prvi plan. Svijest o ženskom pitanju, pobuna protiv Òmuškog 

poretkaÓ i hijerarhije vrijednosti stalna je opsesija Truhelkine junakinje: 

Da sam se udala, možda bih bila postala rðavom ženom i majkom, možda ne bih znala 

valjano odgojiti djecu? Šta ti ja znam? · Ta ko zna, što drijema u djevojci? Još nije ni potpun 

èovjek sa sedamnaest godina, a hoæe veæ da raða, da odgaja djecu, sama još neuzgojena. 

Za tu tešku službu treba gotov èovjek, a to su obièno muškarci, kad stupe u brak. 

Pa onda mjesto da nastoje oko uzgoja mlade žene · mjesto da im um izobrazuju, rugaju 

se svakomu njenomu nastojanju oko umovanja. Ženu, mater, domaæicu, to od nje traže, 

ali ne pitaju, je li k tomu donijela dovoljnih sposobnosti. 17 

Zanimljivo je da se likovi samosvjesnih žena javljaju iskljuèivo u tekstovima koje pišu 

upravo žene. U Òmuškom diskursuÓ još nema prostora za takve glasove. Recimo, u Vojnoviæevu 

Sutonu, drugom dijelu Dubrovaèke trilogije, protagonistica Pavle nalazi se u ozbiljnoj 

kušnji osobne slobode, u jednom se trenutku èak i èini da æe tu slobodu realizirati i 

raskinuti verige tradicije i klase, ali ona ipak na kraju ostaje vjerna tradicionalnom duhu 

obitelji i aristokratskom etosu. No to je još i dobro, jer u djelima nekih drugih hrvatskih 

modernista slika žene èesto samo potvrðuje Weiningerove teze iz poznate knjige Spol i 

karakter (1903). 

Kao što se može vidjeti iz ovoga izlaganja, slika žene u hrvatskoj književnosti 19. 

stoljeæa prilièno je stereotipna, ali ipak s osjetnim promjenama što se više približavamo 

kraju stoljeæa. Za promjene govora o ženi i za novi identitet žene trebat æe još prièekati. 

U razdoblju izmeðu dvaju ratova javlja se drugi val Òženskoga pokretaÓ s imenima kao što 


27.7.2003, 23:34 

Black 

107


su Marija Juriæ Zagorka, Mara Ivanèan, Zdenka Jušiæ Seunik ili edy Martinèiæ. Ipak, žensko 

pismo, kao autentièno Òpismo žudnjeÓ (M. Duras), afirmirat æe se u hrvatskoj književnosti 

tek osamdesetih godina 20. stoljeæa. S njime æe i slika žene doživjeti svoju radikalnu preobrazbu. 

108 

Bilješke 

1 Usp. Krešimir Nemec, ascinantna proza. ÒRepublikaÓ LVII/2001, br. 5-6, str. 253-258. 

2 August Šenoa, Zlatarovo zlato. Zagreb, 2000, str. 26. 

3 Usp. Stanko Lasiæ, Roman Šenoina doba (1863-1881). Rad JAZU, br. 341, Zagreb, 1965, str. 182. 

4 Usp. o tome: Krešimir Nemec, emme fatale u hrvatskom romanu XIX. stoljeæa (Geneza i funkcija 

motiva). U knjizi: Tragom tradicije. Ogledi iz novije hrvatske književnosti. Zagreb, 1995, str. 58-75. 

5 Zlatarovo zlato, str. 90. 

6 Ante Kovaèiæ, iškal. Izbor poezije i proze. SHK, Zagreb, 2000, str. 297-298. 

7 Usp. o tome liku: Dragan Buzov, ÒProgonjena nevinostÓ i femme fragile. ÒRepublikaÓ LII/1996, br. 5-6, 

str. 93-105. 

8 Ibid., str. 96. 

9 Usp. Krešimir Nemec, Leskovarov antijunak ili literarni portret jednog dekadenta. U knjizi: Tragom 

tradicije. Ogledi iz novije hrvatske književnosti. Zagreb, 1995, str. 76-87. 

10 Janko Leskovar, Sjene ljubavi. Sabrana djela I. Pregrada, 1993, str. 275. 

11 Sjene ljubavi, str. 287. 

12 Vjenceslav Novak, Posljednji Stipanèiæi. Zagreb, 1963, str. 7. 

13 Usp. o tome: Dunja Detoni Dujmiæ, Ljepša polovica književnosti. Zagreb, 1998, str. 20-39. 

14 Usp. Milivoj Dežman, Zofka Kveder: Misterij žene. ÒŽivotÓ I/1900, br. 7, str. 33-34. 

15 Antun Gustav Matoš, Sabrana djela. Knjiga VI, Zagreb, 1976, str. 44. 

16 O Gjeni Vojnoviæ usp.: Dunja Detoni Dujmiæ, o. c., str. 131-141. 

17 Jagoda Truhelka, Plein air. Izabrana djela. SHK, Zagreb, 1997, str. 128. 


27.7.2003, 23:34 

Black

Andrea ZLATAR (Zagreb) 

Andrea Zlatar, Tko nasljeðuje žensko pismo? 

TKO NASLJEÐUJE ŽENSKO PISMO? 

Podnaslov: Književno sjeæanje priziva osamdesete, kada je “ženska 

poetika” izgledala kao najperspektivnija poetika ondašnje hrvatske proze 

Kad razmišljam o suvremenoj hrvatskoj književnoj produkciji, ne mogu se oteti dojmu 

(nisu li to ipak èinjenice?) da su u njoj ženske spisateljice potisnute, marginalizirane. 

Toènije, da ih (barem u književnoj javnosti) ima vrlo malo. Nije rijeè samo o medijskoj 

(ne)prisutnosti, mjerenom kolièinom muških autora promoviranih, primjerice, putem 

AK-a, nego o èinjenici da ženske spisateljice djeluju kao meðusobno potpuno nezavisne 

jedinke. Ima li zajednièkog književnog nazivnika koji bi povezao, na primjer, Sibilu Petlevski 

i Julijanu Matanoviæ, ili Rujanu Jeger i Milanu Vukoviæ, Sanju Lovrenèiæ i Vesnu Bigu? 

Možemo li govoriti o postojanju o zajednièkih poetika, bliskih tematskih krugova, sliènih 

stilskih opredjeljenja? Na svako od ovih pitanja odgovor je nijeèan: èini se, štoviše, da nikakva 

naknadna interpretacija eventualnih indirektnih povezanosti izmeðu autorica i njihovih 

književnih rukopisa ne može prikriti oèiti ÒnedostatakÓ zajednièkoga literarnog identifikacijskog 

kljuèa. Naravno, suvremenoj hrvatskoj ženskoj proznoj produkciji možemo pristupiti 

i drugaèije, unaprijed se u književno-interpretacijskom poslu zaustaviti na identifikaciji 

individualnih i meðusobno razlièitih poetika. Raznolikost književnih strategija u diskurzivnom 

polju suvremene hrvatske književnosti ne bi se smjela apriorno shvatiti ni kao 

nedostatak, možda èak prije kao prednost. Osjeæaj ÒnedostatkaÓ proizveden je, naime, na 

temelju iskustva književnog sjeæanja koje priziva osamdesete godine, razdoblje kada je Òžensko 

pismoÓ izgledalo kao jedna od perspektivnijih poetika recentne hrvatske književnosti. 

Devedesete, osamdesete – kamo dalje? 

Krajem osamdesetih godina tri literarno najsnažnije i u javnosti najprisutnije spisateljice, 

Dubravka Ugrešiæ, Irena Vrkljan i Slavenka Drakuliæ, nudile su razlièite poetike ženskoga 

pisma, od ironièno-parodijske paradigme do biografsko-intimistièke proze. U prvim 

krugovima recepcije zajednièki nazivnik njihove srodnosti bio je temeljen na biološkom, 

spolnom (danas bismo rekli ÒrodnomÓ) identitetu autorica, kao i na vremenskoj podudarnosti 

njihova Òizlaska u javnostÓ, iako nisu pripadale istim književnim generacijama. Gledamo li, 

pak, sada osamdesete godine unazad, iz perspektive onoga što se kasnije u literaturi dogaðalo, 

postaje jasno kako je prethodnica Òženskoga pismaÓ u Hrvatskoj bila sedamdesetih 

godina književnica Sunèana Škrinjariæ. No, njezina se prozna produkcija nikako nije uspijevala 

recepcijski, prvenstveno u oèima kritike, izvuæi iz ladica djevojaèke, omladinske literature, 

iako je njezina proza nudila model mekanoga autobiografskog ženskog pisma. Dubravka 

Ugrešiæ, kao druga u kronologijskom nizu, takoðer se okušala u djeèoj literaturi, 

a u prvoj je knjizi (Poza za prozu, 1978) svoje je (negdje u osnovi autobiografsko) pripovijedanje 

zakrivala ironijom i humorom. Od strane kritike, pak, proza Dubravke Ugrešiæ nije 

bila prepoznavana kao pripadna poetici Òženskog pismaÓ; najèešæe je bila interpretirana kao 

parodijski odmak od prevladavajuæe žanrovske proze i usporeðivana s Pavlièiæem i Tribusonom. 

ZSS2003-zlatar.pmd 109 

27.7.2003, 23:34 

Black 

109


Tekstovi Irene Vrkljan, nastali u desetogodišnjem razdoblju, od 1984. do 1994. (Svila, škare, 

Marina ili o biografiji, Berlinski rukopis, Dora, Pred crvenim trgom) stvorili su ono što 

obièno smatramo dominantnim modelom suvremene hrvatske autobiografske proze. 

Njezine tekstove od ÒpraveÓ romaneskne strukture razlikuje ponajprije nedostatak èvrstoga 

fabulativnog okvira i neprikriveni samoidentificirajuæi glas autorice-pripovjedaèice, ujedno 

i glavne junakinje. Godine 1987, u vrijeme izlaska drugoga romana Irene Vrkljan, Marina ili 

o biografiji, izlazi prvi roman Slavenke Drakuliæ, tada javno osvjedoèene feministkinje i 

priznate novinarke. Za razliku od Irene Vrkljan, kojaj je autobiografsku prozu poèela 

objavljivati na pozadini prije priznatoga statusa književnice, Slavenka Drakuliæ morala se 

osim feminizma, nositi s još jednom predrasudom, onom o granici koja dijeli Òne-fikcionalnuÓ 

od ÒfikcionalneÓ književnosti u teorijskom smislu, a u praktièkom pravo na pisanje 

dodjeljuje književnièkoj eliti. Dok je u hrvatskom kontekstu dokumentarizam Holograma 

straha bio otežavajuæa okolnost, u svijetu je odrednica non-fiction proze samo pridonijela 

uspjehu autorice. 

110 

Matièni korpus i nezavisne autorice 

U 

razdoblju devedesetih, i Irena Vrkljan i Dubravka Ugrešiæ i Slavenka Drakuliæ, nastavile 

su pisati i objavile su niz u inozemstvu izuzetno dobro recipiranih naslova, ali 

njihovi se opusi, gledano iz aspekta sociologije književnosti, situiraju na rubu hrvatske književnosti. 

Pripadnost Òmatiènom korpusuÓ nominalne je prirode, a njihova stvarna neprisutnost 

u književnom životu ima za posljedicu izolaciju samoga poetièkog modela, što, na kraju 

krajeva, i dovodi do izostanka onih koji/e bi nasljedovali/e poetike njihovih proza. Današnje 

mlade spisateljice ulaze u javnu arenu književnosti bez svijesti o svojim prethodnicama, o 

kontinuitetu poetika koji je mogao biti uspostavljen. Imamo li nekoga tko nastavlja u 

pripovjednom smislu Slavenku Drakuliæ, Irenu Vrkljan, Dubravku Ugrešiæ? Gdje su se uopæe 

tijekom devedesetih mogle, a i sada mogu nabaviti njihove knjige, osim u knjižari ÒAlgoritamÓ, 

uglavnom na engleskom ili njemaèkom? Mogu li se njihova imena naæi u srednjoškolskim 

èitankama ili popisima lektire? Koja je uèestalost njihovih intervjua ili kritika i 

prikaza njihovih knjiga iz devedesetih u hrvatskoj periodici? Odgovori su redom nijeèni ili 

manjkavi. Da nema rankfurtskoga sajma knjiga, jedva da bi široj javnosti bile dostupne 

i elementarne informacije o novim knjigama Slavenke Drakuliæ, Dubravke Ugrešiæ ili Irene 

Vrkljan. 

Sve tri su autorice, naime, iz politièkih i kulturalnopolitièkih razloga odbaèene iz ÒmaticeÓ 

hrvatske književnosti, dvije od njih s jednoznaèno zalijepljenom etiketom vještica. Nisu 

ih mimoišle ni optužbe za duhovnu izdaju i ratno profiterstvo u intelektualnom smislu: 

pojmovi kao što su disidentstvo, egzil ili intelektualna emigracija, tijekom su devedesetih 

bili korišteni u svrhu optužbe i svojevrsne denuncijacije. Najblaža je formulacija išla u 

pravcu skidanja odgovornosti sa strane Òmatiène književnostiÓ: one su otišle svojevoljno. 

Naša je primarno patrijarhalna, muška, homoerotska kulturna scena, bez obzira jesu li 

stvarni subjekti na toj sceni ženskoga ili muškoga spola, jedva doèekala njihovo ÒpovlaèenjeÓ. 

Štoviše, itekako je i pomogla u inscenaciji toga ÒsvojevoljnogÓ povlaèenja. Pa ionako ih je 

od poèetka doživljavala kao strano tijelo, nešto što u temelju ne pripada i ne može pripadati 

dominantnom muškom, samozadovoljnom diskursu hrvatske književnosti devetnaestoga 

i dvadesetoga stoljeæa. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Negativni odgovor na pitanje Òtko nasljeðuje autobiografski model ženske proze s kraja 

osamdesetihÓ poetièke je naravi i nije u izravnoj korelaciji s brojèanim podacima. Devedesetih 

je godina u Hrvatskoj, naime, izašao prilièan broj tekstova koje su potpisale ženske autorice 

i koje možemo odrediti kao autobiografsku prozu; najveæi dio te produkcije pripadao je 

korpusu tzv. Òratne prozeÓ, poput Alemke Mirkoviæ ili Slavice Stojan, ili kasnije Vesne 

Bige. Tu su i prave autobiografije · meðusobno gotovo opreène kako po biografskoj matrici 

tako i po poetièkom modelu · koje potpisuju Višnja Stahuljak i Eva Grliæ. Knjiga Julijane 

Matanoviæ Zašto sam vam lagala imala je u drugoj polovici devedesetih prilièan medijski 

uspjeh upravo igrajuæi na odnosu fikcionalnoga i nefikcionalnoga u tekstu, ali ni nju kao 

spisateljicu ne bih odredila kao nasljednicu pripovjednih autobiografskih strategija iz osamdesetih 

godina. Raznolikost i raznovrsnost diskurzivnog polja suvremene hrvatske ženske 

književnosti i poetièke je i kvalitativne prirode. S jedne strane, radi se o svojevrsnom fenomenu 

Òdemokratizacije pisanjaÓ, širenju polja pisanja iz tradicijski ogranièene elitne književnosti 

prema autobiografskim, publicistièkim i esejistièkim oblicima · što smatram 

pozitivnim bez obzira na pojedinaène estetske dosege ili kvalitativne padove. S druge 

strane, poetièka ÒosamljenostÓ hrvatskih književnica danas, njihova ne-pripadnost grupi, 

poetici, stilu èini se da ojaèava njihovu individualnu literarnu snagu: svaka od njih bori se 

ponaosob za vlastiti poetièki izražaj. 

Iz raznolikoga kruga razlièitih poetika suvremenih spisateljica izabirem · upravo u 

svrhu identifikacije njihovih razlièitosti · tri modela: odnos autobiografskog i ironijskog 

diskursa u prozi Dubravke Ugrešiæ, transformaciju autobiografske intimistièke proze Irene 

Vrkljan u kriminalistièki roman, te sraz dokumentaristièkog i fikcionalnog diskursa u romanima 

Daše Drndiæ. 

I. Èitanje unatrag 

U 

takvu kontekstu pojavljivanje ÒIzabranih djelaÓ Dubravke Ugrešiæ navodi na dvostruki 

proces ispitivanja: prvo, kakvi su dojmovi kronološki ÒunatražnogÓ èitanja Ugrešiækine 

proze i drugo, kako se se pitanje o poetièkom kontinuitetu ili diskontinuitetu hrvatskih 

književnica reflektira unutar samoga njezinog korpusa, imajuæi posebno na umu spisateljski 

luk od ranih djela ÒPoza za prozuÓ i ÒŽivot je bajkaÓ do romana ÒMuzej bezuvjetne predajeÓ 

iz druge polovice devedesetih. Za polaznu toèku interpretacije izabrala bih Òokvirne bilješkeÓ, 

kratke autorske napomene kojima Dubravka Ugrešiæ u novome ÒKonzor/B-92Ó 

izdanju komentira kako kontekst prvih izdanja tako i ono što se · iz njezine perspektive 

· s tim tekstovima dogaðalo u ÒmeðuvremenuÓ. Meðuvrijeme do drugog izdanja obuhvatilo 

je dvadesetak godina, a Ugrešiækine napomene ne odnose se na fakticitete vanjske realnosti 

(to se ni ne bi moglo pobrojati) veæ na ono što se s knjigama u vremenskom protoku 

dogaða u svijetu njihove duhovne povijesti, što one, naime, govore o sebi i o svijetu drugaèije 

i više nego što se èinilo u vremenu nastanka. 

U tom je smislu posebno pouèna autorièina nova napomena s kraja zbirke prièa ÒŽivot 

je bajkaÓ, u kojoj komentira kako je netom nakon izlaska knjige dobila neugodno pismo 

od stanovitoga (njoj tada nepoznatoga) Ante Matiæa koji ju je brutalno napao što je vulgarnoj 

junakinji svoje prièe ÒHrenovka u vruæem pecivuÓ dala njegovo prezime, a ne 

recimo · citiramo Matiæa · ime Nade Dimiæ. Istog tog Matiæa Dubravka Ugrešiæ susreæe 

u novinskim vijestima 1990. godine gdje se, kao perspektivni politièar, predstavlja u intervjuu 


27.7.2003, 23:34 

Black 

111


pod naslovom ÒHavel u PodsuseduÓ. Taj isti Matiæ (nisam provjeravala bibliografiju, ali 

podudarnosti ima previše) junak je DHK-ovskih skupština devedesetih, koje su kulminirale 

u lipnju ove godine, gdje se po ne znam koji puta istaknuo rasistièkim i šovinistièkim ispadima. 

Stvarnost osamdesetih, hoæu time reæi, prisutnija je u Ugrešiækinim knjigama nego što 

se onda èinilo, ponajviše zbog spisateljièina dara da realnost na više naèina transponira, 

preodjene, zamaskira i preobrazi postupcima parodije, ironije, humoristièke transpozicije · 

sve do krajnje radikalnih oblika književnog apsurda i fantastike. U takvu je, vrlo osvještenom 

i dosljednom poetièkom kodu, Dubravka Ugrešiæ zaobilazila izravan susret s autobiografskim 

diskursom kao temeljnom osobinom ženskoga pisma. Štoviše, èak u predgovoru ÒAmerièkom 

fikcionaruÓ 1992. godine jasno iskazuje stanovitu nelagodu, otpor prema autobiografskim 

oblicima: 

ÒOvo je jedna nepristojna knjiga. Oduvijek sam smatrala (i sada tako mislim) da bi 

pisac koji drži do sebe morao izbjegavati: 

a) autobiografske zapise, 

b) zapise o drugim zemljama, 

c) dnevnik.Ó 

Autobiografskom diskursu u cjelini Ugrešiæka zamjera neizbježni narcizam; ona se s 

tim narcizmom uspješno bori upravo zahvaljujuæi arsenalu književnih postupaka parodije, 

ironije, humora, od kojih ne odustaje ni u temama koje bi Òsame po sebiÓ vukle prema 

modusu tragiènog ili patetiènog. Spisateljska formula koju u devedesetima (ÒikcionarÓ i 

ÒMuzejÓ) koristi Dubravka Ugrešiæ mogla bi se pojednostavljeno definirati kao povezivanje 

autobiografskog diskursa i ironijskog modusa, što za rezultat daje · autoironiju. Koliko god 

to možda moglo izgledati kao lagani obrazac za zabavno štivo, toliko treba naglasiti da 

je èarobna formula autobiografija + ironija izuzetno rijetka u literaturi (posebno zapadnoeuropskoj). 

Autobiografski pisci ulijeæu s radošæu u klopku ega zbog koje je Ugrešiæka 

izbjegavala direktnu autobiografiènost, zaziruæi od narcisoidnog, samozadovoljnog i samozadovoljavajuæeg 

samo-predstavljanja, obiènog književnog egotripa. Što ima ljepše (i lakše) 

od nesmetanog plivanja i dubinskog ronjenja u vlastitoj duši? Što ima teže o neprestanog 

samoironijskog odmaka, stalnoga promatranja sebe iz gledišta vanjskoga oka, bez popusta? 

112 

Mn: Rasute rijeèi, raznizane godine 

Pitanje o unutarnjem poetièkom kontinuitetu u opusu Dubravke Ugrešiæ dobiva u Òèitanju 

unatragÓ, bez sumnje, potvrdan odgovor, samo su ironijsko i autobiografsko 

zamijenili mjesta. Dok je u osamdesetima autobiografsko bilo prikriveni sadržaj, a ironija 

se koristila kao vrsta književnoga ruha, sada je (auto)ironija unutarnja toèka, polazna i 

konaèna. Autobiografsko, kad biva ogoljeno i eksplicitno, pokazuje se krhkim i nesigurnim. 

Jer je takav život. U devedesetima. 

U devedesetima, kaže se na poèetku ÒAmerièkog fikcionaraÓ, da su se autorici sve rijeèi, 

kao i Alici, rasule. Jednako tako su se i godine raznizale. Ako ÒikcionarÓ sakuplja rijeèi i 

postavlja ih u novi red, onda ÒMuzej bezuvjetne predajeÓ ponovo spaja godine, povezuje 

ih u niz na temelju unutarnjega slijeda. Prividna nesekvencijalnost prizora zapravo je slika 

naèina na koje je ureðeno sjeæanje: po logici naèela osobnosti. 


27.7.2003, 23:34 

Black

II. Tko stanuje u Burggasse? 


Beèku ulicu, staru Burggasse, kojom se u romanu Irene Vrkljan ÒPosljednje putovanje 

u BeèÓ èesto uspinje inspektor Leo Winter, poznajemo iz njezine literature veæ otprije. 

ÒStara ulica BurggasseÓ pojavljuje se u knjizi proze Irene Vrkljan ÒPred crvenim zidomÓ 

1994. godine · tada u njoj stanuje Irenina stara tetka Nina. Evo kako o njoj pripovijeda: 

ÒProljetos sam u Beèu razgovarala sa svojom tetkom Ninom o Travniku u kojem je 

1904. roðena. Pognuta je i teško podiže ruku u velikoj hladnoj kuhinji (onoj koja izgleda 

jednako kao i godine 1916. kada su se moja majka, ona i baka iz Bosne preselile u Beè) 

kako bi visoko gore dosegnula prekidaè za svjetlo. Glasna buka strme Burggasse prodire 

u stan, obuhvaæa sve, njena povijena leða.Ó Transpozicija stvarnoga materijala u prozu nije 

postupak koji bi nas kod Irene Vrkljan trebao èuditi, pa èak ni onda kad je, barem formalno, 

rijeè o kriminalistièkom romanu. Osim toga, ni sama autorica, u novinskim intervjuima 

objavljenim po izlasku romana, nije krila kako se u srži ÒPosljednjeg putovanja u 

BeèÓ nalazi obiteljska materija, vezana upravo za tetku koja je stanovala u Burggasse. 

Za inspektora Lea Wintera, pak, ta je ulica, Òsiva, pomalo zapuštenaÓ, znak prošlih vremena: 

ona ga je Òuvijek podsjeæala na jedno drugo vrijeme, na vrijeme njegova djetinjstva, 

provedenog ovdje, u bliziniÓ. Leo Winter, pripovijeda dalje Irena Vrkljan, Ònije mislio da je 

to samo neka vrst nostalgije, ne on je samo u dubini duše bio za oèuvanje te skromne 

èetvrti, kao i za oèuvanje svih tragova vremenaÓ. Mehanizmi prisjeæanja koji vode glavni 

lik u romanu, kako u njegovim šetnjama bliskim kvartom što postaje poprište zloèina, 

tako i naèinima njegova razjašnjenja kriminalistièke zagonetke, analogni su, u stvari, 

pripovjednoj strategiji Irene Vrkljan. Na prvome mjestu, tu je temeljni oblik poimanja 

života u vremenskoj perspektivi. ÒVrijeme života, fragmenti životaÓ, sintagma koju poznajemo 

iz proze ÒPred crvenim zidomÓ bila je i ostala poetièkim naèelom organizacije Vrkljanièine 

proze koje prolazi stanovitu transformaciju kad se autorica, umjesto dosadašnjeg, prevladavajuæeg 

oblika asocijativne, fragmentarne proze odluèuje za fabularno kontinuirano i vremenski 

ureðeno pripovijedanje. 

Meðutim, da bi temeljno poetièko naèelo ostalo osigurano, brine se sama materija 

prièe. Rijeèima inspektora Lea Wintera: Òniti koje povezuju osobe u njihovoj igri èvrste su 

i istodobno tanke i one stvaraju neki èudan vez kao od nekih nerazmrsivih ostataka vune. 

Ako se samo jedna nit povuèe, tad se cijelo tkanje ispara i nama više ništa ne ostaje u 

rukama.Ó Posao gospodina Wintera sastoji se, naime, u otplitanju niti kojima su isprepleteni 

tuði životi, i to u trenucima krize, kada je nešto pošlo Òpo krivuÓ i kada nitko ne želi da 

se te niti raspletu. Ozbiljan gospodin Winter, po naravi fin i senzibilan, i sam ponekad poželi 

da zaborav ponovo pokrije sve što je u neèijem životu otkrio. 

ÒObiteljska tajnaÓ središnji je pojam romana ÒPosljednje putovanje u BeèÓ. Tajna pripada 

kriminalistici, obitelj poetici Irene Vrkljan. ÒObiteljska tajnaÓ, kao takva, predstavlja 

opæe mjesto tradicije kriminalistièkih romana, i to onih engleske, nešto staromodnije provenijencije. 

Dakako, u takvom romanu neæe biti nikakvih patologa, analitièarskih timova 

koji izraðuju profil serijskog ubojice, kompjuterskih struènjaka koji provjeravaju brojeve 

automobilskih tablica. Nikakve jeze, nikakvih prijeteæih e-mail poruka inspektoru, nitko ne 

bježi, ne otima žrtve, ne siluje, ne muèi. Na mjestu intelektualno precizno planiranog 

Òsavršenog zloèinaÓ nalazi se obièna obiteljska tajna. Najobiènija, onakva kakvih ima u gotovo 

svakoj (normalnoj!) obitelji: vanbraèna djeca, izgubljeni ljubavnici, usvajanja, neuspješna 


27.7.2003, 23:34 

Black 

113


potraga za nikad dobivenom ljubavi. Nikakva asocijalna psihopatologija, samo normalna 

patologija naših svakodnevnih života i poremeæenih odnosa. 

Jedino što ovaj roman direktno dijeli s modernim kriminalistièkim romanima èinjenica 

je što i ÒPosljednje putovanje u BeèÓ na samome poèetku izlaže leš. U pomalo ironiènoj 

pripovjednoj maniri prema main-streamu krimiæa, leš Marije Lenz u Vrkljanièinu romanu, 

leži u arkas-parku u Burggasse, a da Òoba muškarca u svom uredu, u odsjeku za umorstva, 

to još nisu ni slutilaÓ. 

Kad se stvari poèinju rasplitati, od savršenog zloèina ne preostaje ništa. Umorstvo je 

tu, ali sluèajno, nenamjerno, odnosno namijenjeno nekome drugom, u obliku otrovanih 

èokoladnih bombona koji su trebali biti poklonjeni tetki Klari Bertl u Burggasse, a ne njezinoj 

neæakinji Mariji. Jedna je smrt pretekla drugu, prirodna smrt Klare povukla je za sobom 

sluèajno umorstvo Marije. A preostali bomboni, neodmotani, kotrljaju se na tanjuriæu 

kojima ÒubojicaÓ, nesretna, nevoljena, neprihvaæena kæer i polusestra Helena Werner nudi 

inspektora Wintera. ÒVaši nisu otrovaniÓ, dodaje. 

Obiteljska tajna koja se prenosi iz jedne generacije u drugu eksplodirat æe s velikim 

posljedicama u onoj kad se otkrije. Generacije koje na sebi nose traume svojih predaka, 

popustit æe jednog trenutka pod teretom prošlosti koja je, silom prilika, odredila njihov 

sadašnji život. Recimo to rijeèima inspektora Wintera: ÒJer najdublje èuvane obiteljske tajne 

minska su polja, na njih se ne smije stati. Jer ono što roðaci pokojnika najmanje podnose 

· to su otkrivene istine. Zato nitko nezaštiæen ne bi smio otvoriti dobro zatvorene 

kovèege ili škrinje, pogotovo ne ako u njima leže pohranjene obiteljske tajne, skrivene kroz 

duge godine i pred svim ljudima.Ó O tome bi, smatra Leo Winter, trebalo poduèavati 

buduæe inspektore. 

Objasnimo ulogu tajne i rijeèima psihoterapeutkinje Gorane Tocilj: ÒTajna je fiksirani 

konflikt iz prošlosti koji se èuva zbog straha od njezina otvaranja jer ima socijalne i moralne 

implikacije. Tajna služi da bi se pojedinac zaštitio od društvene osude...Ó Definicija 

u potpunosti primjenljiva na prièu u ulici Burggase: stan koji èuva tajne, nedodirljive u razgovoru, 

indicije duboko pohranjene u staroj škrinji s fotografijama bez toènih datuma i 

imena. Tko je mala djevojèica na fotografiji iz 1948? To nije ubijena Marija Lenz, a tako 

joj je nalik. Zašto je fotografija saèuvana? Stara teta iz Berggasse nije u stanju podnijeti 

bol i otkriti tajnu, isprièati prièu o vanbraènoj djevojèici koja je data na usvajanje. A djevojèica 

odrasta povuèeno i neprilagaðeno, do krajnjeg šoka pri saznanju da je usvojena. Ostatak 

života fiksira u potragu za majkom, toènije, za majèinom ljubavlju. 

U romanu Irene Vrkljan sve su glavne ženske junakinje veæ mrtve, stvarno ili emotivno. 

Kroz koga i kako onda one govore? Ubijena Marija Lenz, o kojoj doznajemo da je 

bila tiha, skromna, povuèene naravi, takva ostaje tijekom èitavoga teksta. Samo naznake 

njezina života: neuspio brak, nikad nikome ništa kriva, strankinja, vjeèni osjeæaj egzila, 

studij slavistike, prijevodi ruske poezije. O Mariji saznajemo kroz oèište inspektora Wintera 

koji s tugom spaja dijelove njezina života. S druge strane, tetka Klara: tvrda, zatvorena, 

zahtjevna, gruba. Iza nje ostaju nevrijedni predmeti u stanu, tajna koja se raspliæe ali ne 

pobuðuje suosjeæanje. Još je jedna fotografija vrlo važna u prièi: fotografija tetke Klare i 

njezine sestre Inge (Marijine majke) snimljenih kao djevojèica, negdje u Mostaru. U ÒPosljednjem 

putovanju u BeèÓ taj opis glasi ovako: Ò...dvije djevojèice na nekom balkonu · 

negdje u Mostaru. Iza njih planine i jarko, bijelo svjetlo.Ó 

U Pred crvenim zidom slika je nešto drugaèija, detaljnija, pripovjedaèica komentira 

opisanu fotografiju i njezinu obiteljsku pozadinu · fotografiju je snimio njezin djed 1912. 

114 


27.7.2003, 23:34 

Black


godine, prije nego što ga je žena s djecom napustila i vratila se u Beè. ÒVoljela sam majku 

na toj fotografiji, voljela njenu opuštenost i naèin na koji je držala jabuku. Istovremeno 

sam voljela tajnovitost jedne nepoznate prošlosti · fotografija je bila njena materijalizacija 

· i to svjetlo jednoga davno prošlog dana.Ó Pronalazimo ovdje kljuènu formulaciju Irene 

Vrkljan za razumijevanje njezine pripovjedne poetike koju u ÒPosljednjem putovanju u 

BeèÓ ÒpodmeæeÓ inspektoru Winteru kao modus njegove istrage. Kako Irena Vrkljan pripovijeda, 

tako Leo Winter istražuje, i on jednako tako voli Òtajnovitost nepoznate prošlostiÓ, 

onako kako se ona nagomilava i razaznaje u trošnim proèelima zgrada, u starim beèkim 

kavanama, u blijedim svjetlima iza stakla antikvarijata (gdje netko èita, to nije uopæe sluèajno, 

Hannah Arendt), u fotografijama lijepoga vrta u Bosni, u fotografijama dviju djevojèica 

koje su svoje djetinjstvo provele pod sjenovitim stablima u Travniku. ÒRat je taj život 

razorio i one su kasnije u Beèu bile samo tri siromašne žene, bez rodbine; majka bez muža, 

djevojèice bez oca.Ó 

Pripovijedanje Irene Vrkljan u ÒPosljednjem putovanju u BeèÓ dosljedno je modernistièko 

pismo u kojem nad autorskim pripovijedanjem u treæem licu dominira pripovijedanjem iz 

oèišta lika (najveæim dijelom inspektora Wintera), danom u obliku slobodnoga neupravnog 

govora. Mogli bismo možda i kazati da Irena Vrkljan pripovijeda kroz Lea Wintera, ali 

njezina pripovjedaèka ostavština prisutna je i u likovima onih koji u romanu ne mogu 

uzeti pravo glasnog govora, poput mrtve Marije Lenz. Irena Vrkljan ispripovijedala je jednu 

tipiènu obiteljsku prièu, poput onih koje najèešæe ostaju zatvorene i dobro èuvane unutar 

èetiri zida graðanskih kuæa. Zloèin (pravni ili moralni) kao dio obiteljskog inventara, pospremljen 

u škrinjama ili kovèezima, na tavanu ili u podrumu, sve dok se ne dogodi nešto 

neoèekivano i Òneka ruka sluèajno ne otvori jedan takav kovèegÓ. Tada slijede posljedice. 

Tako je Marija Lenz saznala nešto što nije smjela saznati, da ima polusestru. I smrt je, po 

obièaju, izbrisala sve, oduzela moguænost ljubavi. Zato je ÒPosljednje putovanje u BeèÓ, kao 

roman o zloèinu, zapravo roman o nesreæi. 

III. Protiv zaborava 

Roman Daše Drndiæ ÒCanzone di guerraÓ, objavljen 1998. ÒzavršioÓ je reèenicom nije 

kraj. Nisam o tome razmišljala sve dok njezinu romanu iz 2000. godine ÒTotenwandeÓ. 

ÒZidovi smrtiÓ nisam trebala naæi ÒpoèetakÓ. A on se nalazi, dakako, izvan korica same 

knjige, na stranicama ÒCanzone di guerraÓ (od 61. stranice, za one koji kane zavirivati) 

gdje zapravo poèinje pripovijedanje o Konradu Košeu, glavnom liku i pripovjedaèu u ÒTotenwandeÓ. 

Konrad Koše je, saznajemo, roðen 1939. godine u Zagrebu, od oca Hrvata (Òodlièan 

šahist i osrednji ustašaÓ) koji 1941. emigrira i majke Židovke (Zlata Koše, roðena Weiss) 

koja za vrijeme rata radi u državnoj službi. Te biografske èinjenice u ÒCanzoneÓ Daša 

Drndiæ koristi kao polazne toèke za razvoj prièe: pripovijedanje se raèva u razlièitim linijama, 

od komunistièke ilegale za vrijeme NDH-a do glazbenih priredbi u fašistièkom logoru 

Theresienstadtu. Prièa se razvija slobodno, neprestano prelazeæi iz osobne razine na 

razinu obiteljske sage, i dalje, konstruirajuæi složene, gotovo nevjerojatne veze meðu pojedinaènim 

akterima. Ono što je svim likovima u oba romana zajednièko, to je da su njihove 

sudbine križišta povijesti, da se u njihovim životima lome kljuèni dogaðaji povijesti dvadesetoga 

stoljeæa. Totalitarizmi, ratovi, logori, ubojstva, muèenja. 

ÒTotenwandeÓ stoga nije toèno oznaèiti kao prièu o Konradu Košeu veæ se radi o prièama 

Konrada Košea, o nizu pojedinaènih sudbina koje su isprepletene u zajednièku, veliku 


27.7.2003, 23:34 

Black 

115


ali i kaotiènu tragediju dvadesetog stoljeæa. Cinièni i okrutni postupci života jedne likove 

spajaju u paradoksalne veze dok drugima onemoguæuju upoznavanje i komunikaciju. Obitelj, 

koja bi u ÒnormalnimÓ situacijama predstavljala prvi i temeljni okvir društvenog identiteta 

otkriva se, u obiteljskim pripovjednim stablima koja gradi Daša Drndiæ, najslabije toèka 

identiteta, a èesto postaje i mjesto laži i falsifikacije. ÒTotenwandeÓ zapoèinje neobiènim 

romanesknim postupkom, isljednièkim ispitivanjem, koje autorica odabire kao dijalogizirani 

narativni okvir svih drugih prièa. Konrad Koše odgovara na istražiteljeva pitanja o stanovitoj 

Jaqueline Heissmeyer, i unutar istražnog postupka piše svoj iskaz, tekst koji se odlikuje 

i svojstvima ispovijesti i svojstvima svjedoèanstva. Pišuæi, Koše križa neke od napisanih 

odlomaka, koji, pak, èitateljima ostaju na uvid kao ÒprekriženiÓ dijelovi teksta. Takav nam 

pripovjedni postupak signalizira s jedne strane nesigurnost ÒpripovjedaèaÓ, što on zapravo 

želi kazati, a s druge èini vidljivim moguænost prièe da u svakome trenutku skrene u nekom 

drugom dogaðajnom pravcu. Košeovo pripovijedanje uvlaèi u sebe razlièite formalne 

postupke i tipove teksta: crtanje porodiènog stabla, privatne i povijesne dokumente, leksikografske 

natuknice, biografsko pripovijedanje, pjesme i životopis Paula Celana, pisma i 

osobne prepiske, sudska izvješæa. Dokumentarna uvjerljivost i literarna sugestivnost temeljna 

su obilježja pripovijedanja u ÒTotenwandeÓ. 

Cijeli roman ispisan je na osi koja vodi od osobnog i biografskog, do povijesnog i univerzalnog. 

Dokumenti YadVashem muzeja i popis svih logora koji su saèinjavali koncentracijski 

kompleks Neuengamme, stoje na jednoj strani te osi, a sadistièke erotske scene Košea i 

Jacqueline predstavljaju krajnju toèku fikcionalnog, onu koja dodiruje fantastièno. Pripovijedno 

umijeæe Daše Drndiæ èitatelja dovodi u situaciju da se ta dva pola spoje u jedno: povijesnodokumentirani 

dogaðaji pokazuju svoju fantastiènu stranu, svoju unutarnju izoblièenost koja 

nas prisiljava da poništimo znaèenje sintagme smisao života. Holokaust, koji je stvarna 

tema ovoga romana, upravo je to · poništenje života i poništenje smisla. 

Vrhunac toga fantazmagorijsko-povijesnog kaosa predstavlja drugi dio knjige, pod 

naslovom ÒZubalo Lile WeissÓ, koji je u cjelini iskazan u dijaloškoj, odnosno, poliloškoj formi. 

Polifoni diskurs u ÒZubalu Lile WeissÓ satkan je od glasova Hitlera, Staljina, Konrada 

Košea, Lile, Rimme, Lenke É· dakle niza povijesnih i fikcionalnih osoba, ÒpoznatihÓ i ÒnepoznatihÓ 

koje bivaju izjednaèene tekstom. Iako se u smislu pretpostavljive kronologije 

dogaðaja ÒZubalo Lile WeissÓ ne nadovezuje na prvi dio knjige, njihova je unutarnja sveza 

tematske i motivske prirode. I zubalo, naposljetku, pratimo još od ÒCanzone di guerraÓ. 

Procedura ispreplitanja privatnih sudbina i Òvelike prièeÓ svijeta povezuje sve niti: kurva 

Jacqueline Heissmayer otkriva se kao kæerka doktora Kurta Heissmayera koji je u logorima 

vršio eksperimente nad djecom. Zlokobni virus tuberkuloze na ovaj ili onaj naèin stiže i 

do glavnog junaka, Konrada Košea, koji je ionako · unaprijed i izunutra · zaražen virusom 

smrti i ubijanja. 

Unutarnji književni provodni motiv u ÒTotenwandeÓ je biografija i pjesnièki opus Paula 

Celana. Konrad Koše pred istražiteljem izgovara na hrvatskom i njemaèkom Celanove stihove, 

njegovu Òugu smrtiÓ. Celan, pjesnik koji se ubio u svojoj pedesetoj godini, skoèivši 

u Seinu. ÒNa Pesah ili na Hitlerov roðendan, kako se uzmeÓ, ispisuje pripovjedaè-Koše u 

jednom od biografskih okvira u tekstu. Celan, jedan od preživjelih iz rumunjskih Òlogora 

s prisilnim radomÓ. Pjesnik poznat po hermetiènoj poeziji, jeziènom i smisaonom eksperimentu, 

ponekad na rubu razumljivosti. Ono što je u njegovoj pjesnièkoj biografiji sasvim 

116 


27.7.2003, 23:34 

Black


oèigledno to je vrlo visok stupanj transpozicije osobnog iskustva. Trauma je ono što se ne 

može izgovoriti: koliki su preživjeli iz koncentracijskih logora skonèali samoubojstvom, 

zato što se teret traume i teret krivnje (zato što su ostali živi) nisu mogli podnositi. 

Na drugome mjestu u knjizi, paralelni svijet deportacije stanovitog M.K.-a iz Prištine. 

Svjedoèanstvo o deportaciji vlakom iz proljeæa 1999. godine. Paralelni svjetovi, moguæi 

svjetovi za Dašu Drndiæ nisu svjetovi utopije, bajkovite slike sretnijih života, nego izbjeglièki 

vagoni, djeca odijeljena od roditelja, logori smrti, zidovi smrti graðeni uvijek iznova. Zato 

i posljednja reèenica ÒTotenwandeÓ glasi: Òima jošÓ. Nije samo rijeè o pripovjednom postupku 

oznaèavanja Òotvorene formeÓ romana, o naznaèivanju da se romaneskni ciklus 

ÒCanzone di guerraÓ i ÒTotenwandeÓ nastavlja. Reèenica je ispisana sitnim slovima ali 

govori jasno: još ih ima, zidova smrti, uokolo nas. ÒZidovi smrtiÓ su romaneskni odgovor 

Daše Drndiæ na Celanovu Òugu smrtiÓ. 

Kontekst suvremene hrvatske književnosti ne èini se najprimjerenijim okvirom za situiranje 

romana ÒTotenwandeÓ. Kada sam, po dovršetku drugoga èitanja, odluèila knjigu ÒtrajnijeÓ 

smjestiti na police s knjigama, nisam je stavila pored eriæa i Tomiæa. Napravila sam 

mali razmještaj i na nekih èetrdesetak centimetara smjestila proze za koje mi se èinilo da 

idu zajedno: ÒTotenwandeÓ Daše Drndiæ, ÒKonclogor na SaviÓ Ive Jakovljeviæa, ÒZar je to 

èovjekÓ Prima Levija, ÒŽivjeti ili pisatiÓ i ÒKakva lijepa nedjeljaÓ Jorgre Sempruna. Semprun i 

Levi kao dva opreèna naèina suoèavanja s prošlošæu: Levi, jedan u nizu žrtava holokausta 

koje su se ubile desetljeæima poslije; Semprun, kao primjer stalnoga kontrapunktiranja života 

i smrti, u kojemu pisanje/izgovaranje doživljenoga postaje naèin da se preživi smrt. Uz to, 

svezak ÒRepublikeÓ iz 1996. godine u kojem je Slobodan Šnajder preveo i komentirao Adornov 

tekst ÒŠto znaèi: odraðivanje prošlostiÓ, La Caprinu studiju ÒRepresenting the HolocaustÓ, i 

tako redom. Posljednje mjesto u nizu popunio je novi svezak ÒEuropskoga glasnikaÓ s 

prijevodom slavnoga teksta Hannah Arendt ÒEichmann u JeruzalemuÓ. Iako kasnimo za 

originalom više od trideset godina, ne bih povodom objavljivanja toga prijevoda lakonski 

rekla Òbolje ikad, nego nikadÓ, veæ mi se èini da dolazi u pravi èas. U pravi èas · za koga?, 

naravno da glasi pitanje. U pravi èas za one koji smatraju da jame pune leševa nikada nisu 

dobro zatrpane, ma koliko debeli bili slojevi vapna i zemlje. Za prijevod te knjige, na žalost, 

uvijek je pravi èas, rekla bi vjerojatno Daša Drndiæ. 

Adornov pojam Òodraðivanje prošlostiÓ svakako nam može biti od koristi u razumijevanju 

razloga koji su Dašu Drndiæ mogli voditi u pisanju ÒTotenwandeÓ. I u razumijevanju naše 

suvremenosti koja se nadaje kao primjereniji, prirodni kontekst za èitanje toga romana, 

potiskujuæi stvarne povijesne dogaðaje iz sredine dvadesetog stoljeæa. Adorno svoju raspravu 

piše 1959. godine, niti sasvim blizu niti vrlo daleko (dovoljno daleko ne postoji, ne treba 

se oko toga zavaravati) od vremena holokausta. ÒPoništavanje sjeæanja prije je uèinak odveæ 

budne svijesti nego njezine slabostiÓ, piše Adorno, i nastavlja: ÒU zaboravljanju onoga 

što jedva da je prošlo èuje se i bijes zbog neèega što svi znaju: da se, naime, nešto mora 

izgovoriti dokraja najprije samome sebi, da bi se onda moglo prigovoriti drugomeÓ. 

Prošlost može biti ÒodraðenaÓ tek onda kada se odstrane njezini uzroci, smatra Adorno, 

i ta njegova postavka i danas stoji. Konstantno obnavljanje fašizma svjedoèi o tome 

da još uvijek postoje isti interesi koji su oblikovali fašizam i prije pola stoljeæa, nacionalni 

i politièki, da još uvijek funkcioniraju isti mehanizmi koji proizvode rasne predrasude i sve 

što onda iz njih slijedi. 

ÒTotenwande. Zidovi smrtiÓ u meðunaslovu nosi in memoriam. U znak sjeæanja, dakle, 

protiv zaborava. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

117


Dunja ALIŠEVAC (Zagreb) 

118 

ŽENA-AUTORICA I LIK ŽENE U HRVATSKOJ 

NOVOVJEKOJ KNJIŽEVNOJ KULTURI 

(od XVI. do XVIII. stoljeæa) 

I. 

U 

razdoblju srednjeg vijeka na podruèju hrvatskih zemalja nema spomena o tome da 

bi žena bila sudjelovala u bilo kojem vidu kulturnog života: žensko biæe javlja se u 

hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi samo kao objekt, pasivno biæe, sporedni lik u nekom 

književnom tekstu, ocrtan mnogo èešæe negativno negoli pozitivno. Hrvatska je srednjovjekovna 

kultura naslijedila, naime, iz judeo-kršæanske i antièke tradicije koncepciju demonske 

žene, žene zavodnice koja muškarca magiènom erotskom moæi veže uza se neraskidivim 

vezama i odvlaèi ga od uzvišenih ciljeva grabeæi mu dušu, jer je sklopila savez s paklenim 

silama, s vragom, od kojeg je poprimila demonske moæi i snagu. Tako se u srednjovjekovnom 

glagoljskom Tkonskom zborniku s poèetka XVI. stoljeæa nalazi prva poznata pjesma protiv 

žena u hrvatskoj književnosti. U svojim osmeraèkim invektivama nepoznati glagoljaš ženu 

usporeðuje sa zmijom, koja èini više zla nego i sami ðavli, dokazujuæi svoju tvrdnju primjerima 

biblijskih osoba koje je prevarila. Izvor erotskih užitaka, mlada je žena · naglašava 

strogi glagoljaš · slièna ognju, paklu, zemlji i studencu bez dna, jer uništava, pali, proždire 

jadne muškarce, ona je kao vuèica koja nije nikada sita, ona naoružava i same ðavle da 

ustanu protiv muških duša kako ne bi došle u raj. Mrzovoljni ženomrzac glagoljaš na kraju 

zakljuèuje da svaki muškarac mora izbjegavati ženu. 

Pozitivno ocrtan lik ženskog biæa javljat æe se u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnoj 

kulturi samo u liku Bogorodice: u litanijama Gospi, marijanskoj lirici i u brojnim proznim 

Marijinim èudesima. 

II. 

Kada je jadransku obalu hrvatskih zemalja oplahnuo duh renesanse s neoplatonièkim 

koncepcijama, u koje su se ulile tradicije dolèestilnovizma, trubadurstva i petrarkizma, 

žena se poèinje opjevavati u petrarkistièkoj poeziji kao uzvišeno biæe koje participira u božanskoj 

ljepoti i dobroti, a javljaju se i glasovi prvih žena u kulturi i književnosti. S dolèestilnovistièkim 

i neoplatonièkim koncepcijama žene i ženskog biæa hrvatska se kultura 

upoznala na razne naèine: preko djela onodobne talijanske književnosti i utjecajem talijanskih 

uèitelja koji dolaze na hrvatsku obalu, a i mnogi su hrvatski mladiæi studirali na talijanskim 

sveuèilištima. 

Takvo, novo shvaæanje žene i ženskog biæa poèelo se ocrtavati i u religioznoj, a osobito 

u svjetovnoj književnosti. 

Žena i žensko biæe, njezina uzvišenost, plemenitost i odvažnost postaju predmetom 

opjevavanja ne samo u petrarkistièkoj lirici nego i u generièki drugaèijim djelima. Tako na 

ZSS2003-falisevac.pmd 118 

27.7.2003, 23:34 

Black

Dunja ališevac, Žena-autorica i lik žene u hrvatskoj novovjekoj književnoj kulturi 

primjer u hrvatskim djelima Marka Maruliæa (1450-1524), hrvatskog humanistièkog pjesnika 

iz Splita, žena i ženska sudbina postaju trajnom temom, stalnom preokupacijom: u vergilijansko-biblijskom 

epu Judita za glavni lik izabrao je Maruliæ hrabru Juditu, koja · za razliku 

od muškog dijela stanovništva rodnog grada · svojom spremnošæu na akciju i odvažnošæu 

odluèuje o sudbini Betulije, postavši aktivnim sudionikom povijesnih zbivanja; u Suzani 

ženski je lik simbol božanske pravednosti i moralni pobjednik nad lažljivim muškarcima. I 

u Maruliæevim kraæim pjesmama èesto su žene protagonisti i nositelji pjesnièke poruke. 

Pišuæi svoja djela o ženama i velièajuæi žensko biæe Maruliæ je svjesno pisao za onaj sloj 

èitalaèke publike koji nije znao ni jedan drugi jezik osim hrvatskoga, prije svega za žene, 

i to one u samostanima. Gleda li se na tu èinjenicu s aspekta sociologije kulture, Maruliæ 

ima iznimnu vrijednost u hrvatskoj književnosti: postojanje ženske èitalaèke publike osnovni 

je preduvjet jedne kulturne sredine da i žene postanu aktivnim sudionicima u književnom 

stvaralaštvu i kulturnom životu. 

Od svih hrvatskih zemalja dubrovaèka je kulturna sredina bila u 16. stoljeæu, u doba 

procvata renesanse najotvorenija zapadnim utjecajima, bila najspremnija prihvatiti ranonovovjekovne 

koncepcije o ženama: u kulturnoj sredini jedinog slobodnog grada-države na 

hrvatskom teritoriju žensko biæe sagledava se u svojoj kompleksnosti, analizira se ne samo 

njezin moralni lik nego i njezin intelekt i njezine duhovne sposobnosti uopæe. Tako je Dubrovèanin 

Nikola Guèetiæ (1549 -1610), filozof, državnik, politièar i pedagog, neoplatonik po 

filozofskim stavovima, u posveti Dijaloga o ljepoti (1581) dubrovaèku ženu i ženu uopæe 

uzdizao neobièno visoko; on kaže: 

ÒHoæemo li vjerovati autoritetu Aristotela i Platona a i zdravom razumu, vidjet æemo 

da su žene sposobnije od muškaraca da steknu svako znanje, jer sve naše spoznaje dolaze 

od osjetila, a buduæi da su one umjerenijeg temperamenta (....) one imaju i umjerenija 

osjetila. Iz toga slijedi da je njihov intelekt takoðer savršeniji od našega, što dokazuje da su 

žene superiornije muškarcima u moguænostima da izuèavaju lijepu knjigu i u sposobnosti 

da se predadu kontemplativnim krepostima. Zato ako se kaže da je muškarac superiorniji 

ženi, to dolazi odatle što je on vještiji oružju i vojnom umijeæu, što je jaèi i hrabriji, a 

i sposobniji za poslove i trgovinu i za uèenje onih nauka koje su vezane uz akciju. On 

može izdržati i veæe napore: tako one koji se podnose u naukama, kako i one što se 

podnose u drugim poslovima. To je, eto, bio razlog da su sebi muškarci prisvojili prednost 

i sveli žene na ropske poslove gotovo kao zavideæi im na njihovu savršenstvu. Pa ako se to 

muškarcu i dopušta, ipak se ne dopušta da žene mogu biti sposobnije za usvajanje svih 

visokih intelektualnih znanosti.Ó 1 

Svoje je shvaæanje o ženama iznijela i Guèetiæeva žena Mara Gunduliæ, obrazovana i 

uèena žena, koja je · obranom ženskog spola i ženskog intelektualnog i afektivnog biæa 

· ostavila prvi spomen ženskog glasa u hrvatskoj kulturi. Ona, u predgovoru filozofskom 

djelu svojega muža Nikole Guèetiæa Discorsi sopra la Metheora dÕAristotele (Venecija 1584), 

muškim zamjerkama ženskom spolu suprotstavlja svoje stavove: 

ÒMeðutim, kad bi oni htjeli biti manje lièni i suditi razumno, vidjeli bi da je naš spol 

onako savršen kao što je i muški u svojoj vrsti, tako da se apsolutno ne može reæi da je 

jedan vredniji od drugoga. A kad bi se to baš i moglo reæi, držim da bi ženama morala 

pripasti veæa pohvala kako bi se zaèepila usta njihovim napadaèima i otvorile oèi njihova 

razuma, jer je ljepota tijela jasan dokaz ljepote duše.Ó 2 


27.7.2003, 23:34 

Black 

119


Dalje u svojoj posveti Mara Guèetiæ tvrdi kako su žene sposobnije od muškaraca za 

du-hovne znanosti jer: ÒŽenski spol je po svome duhu još i skloniji od muškoga za shvaæanje 

svijeta ideja, a i po svojoj afektivnoj osobini prilagodljiviji tome.Ó Ilustrira Mara Guèetiæ tu 

svoju misao držeæi se izvora: Plutarha, Strabona, Boccaccia i drugih te navodi mnoge uèene 

i pametne žene koje su tijekom povijesti pokazale da su sposobnije od muškaraca. 

Ne nijeèe Mara Guèetiæ samo intelektualnu superiornost muškaraca nad ženama: tvrdi 

ona da se žene ni po fizièkim osobinama ne razlikuju od muškaraca te navodi brojne rimske 

žene koje su se proslavile na bojnom polju spašavajuæi svoju domovinu od neprijatelja. 

A najjaèi su dokaz ženske hrabrosti i junaštva za Maru Guèetiæ Amazonke, koje su bile 

tako vješte oružju da su pokorile veæi dio Azije. Na kraju svojega predgovora, posveæenog 

Cvijeti Zuzoriæ, Mara Guèetiæ hvali Dubrovkinju Margaritu Menèetiæ koja je Ò(...) najoèitije 

pokazala koliko žene mogu lakše uèiti i koliko one imaju um oštriji i skloniji znanosti 

negoli muškarciÓ. 3 

I neki drugi znakovi svjedoèe o tome da je hrvatska kultura na dubrovaèko-dalmatinskom 

podruèju u 16. stoljeæu prihvaæala i uvažavala ženu do te mjere da je ubrzo stvorila, poslije 

mnogih ÒmuškihÓ, epskih mitova, i prvi ÒženskiÓ mit: bio je to mit o Cvijeti Zuzoriæevoj, 

èiji je utjecaj na dubrovaèku kulturnu i književnu sredinu bio neobièno snažan. Ona je, 

kako kaže prva i jedina povjesnièarka dubrovaèkih pjesnikinja Zdenka Markoviæ, došavši u 

Dubrovnik, Ò(...) sa svom raskoši svoje ljepote i mladosti, (...) svojom fascinirajuæi lijepom 

pojavom, i svojim duhom, i obrazovanošæu steèenom u Italiji te svojim sigurnim i slobodnim 

vladanjem unijela novi duh u svoj rodni grad. Uzbibala je dubrovaèki ponešto veæ 

ustajali zrak i elektrizirala njegovu duhovnu atmosferu prikazavši se oèima Dubrovèana 

kao neko novo biæe, nova pojava. Ona je naime, bila ona tražena žena svoga doba (...) u 

kojoj su se, ujedinjene u skladnu cjelinu, našle sve one odlike fizièke i duševne koje su je, 

po mišljenju renesansnog èovjeka, èinile · ÔsavršenomÕÓ. 4 

Pjesnièko djelo Cvijete Zuzoriæ nije se, na žalost, saèuvalo. No, o njoj se toliko mnogo 

pisalo i toliko je podataka o njezinoj ne samo ljepoti i kulturi, nego i pjesnièkom talentu 

u djelima dubrovaèkih biografa da o tome kako je Cvijeta bila pjesnikinja ne može biti 

nikakve dvojbe. Jedan od najpouzdanijih i najuglednijih starih dubrovaèkih biografa Serafim 

Crijeviæ o njezinoj poeziji kaže: 

ÒDoista je za pisanje stihova imala priroðeni dar, lakoæu, okretnost i oštroumnost tako 

da se èinilo da je odgojena u njedrima Muza. Govori se da su njezini epigrami · vrst poezije 

u kojoj je najviše uživala · bili sastavljeni tako elegantnim stilom i da su svršavali tako 

duhovitim mislima da bi takvo nešto jedva mogao poželjeti i za muškarca, i to najvještijega 

pjesnika. Nadalje, ako se pouèljiv i oštrouman duh, odlièna naobrazba, birano i kiæeno 

obilje rijeèi naðu u žene, zaista joj to s pravom pribavlja veliko divljenje i naklonost sviju... 

Doista je u Cvijete zasjala takva snaga duha, takva ljubav za književnost, takva odlièna 

pjesnièka sposobnost i takvo poznavanje plemenitih umijeæa da bi bilo vrijedno divljenja 

kad bi se sve to našlo i u muškarca predana neumornom radu. Stoga æeš lako shvatiti, 

zašto je sebi pribavila i divljenje i naklonost najveæih muževa onoga vremena i zašto je 

zavrijedila da je slave najvišim pohvalama....Ó 5 

Cvijeta Zuzoriæ bila je, svakako, najpoznatija, ali ne i jedina pjesnikinja u renesansnom 

Dubrovniku. Stari dubrovaèki biografi spominju još nekoliko kulturnih i obrazovanih žena 

120 


27.7.2003, 23:34 

Black


koje su u 16. stoljeæu pisale poeziju i aktivno sudjelovale u kulturnom životu Grada. No, ni 

njihove pjesme, kao ni pjesme Cvijete Zuzoriæ, nisu se, na žalost, saèuvale. Tako se samo 

iz sekundarnih izvora, izvora koje pružaju stari dubrovaèki biografi, zna da je u 16. stoljeæu 

još nekoliko žena ravnopravno s muškarcima sudjelovalo u književnom životu Dubrovnika. 

Uz Cvijetu Zuzoriæ najpoznatija je bila Julija Buniæ, a i njezina sestra Nada Buniæ proslavila 

se kao pjesnikinja. No, o Juliji Buniæ na žalost nema mnogo saèuvanih podataka. Ipak, svi 

dubrovaèki biografi slažu se u tome da je živjela u drugoj polovici 16. stoljeæa, da je bila 

pjesnikinja i da je pisala na talijanskom jeziku. Jedino Daniel arlati u djelu Illyricum 

Sacrum iznosi podatak da je pisala i na hrvatskom. 

Lik, a u odreðenoj mjeri i poezija Julije Buniæ ipak se ocrtavaju iz nekih indirektnih 

izvora. Saèuvane su, naime, pjesme dubrovaèkog pjesnika i filozofa Mihe Monaldija upuæene 

i posveæene Juliji Buniæ, iz kojih se saznaje da je Julija pisala religioznu, duhovnu liriku 

na talijanskom jeziku. Talijanski je, naime, uz hrvatski i latinski, bio treæi književni jezik 

u renesansnom Dubrovniku. A meðu Monaldijevim je pjesmama sreæom saèuvana i jedna 

Julijina pjesma, odgovor prijatelju Monaldiju, i to autobiografskog sadržaja, pa tako lik 

Junije Buniæ nije ostao posve nepoznat. Ta pjesma potvrðuje lijepe rijeèi dubrovaèkih 

biografa o njoj: otkriva se u njoj nježna, suptilna i profinjena pjesnikinja, koja pjevajuæi o 

svojoj bolesti iznosi slutnju skore smrti. Nježnost i boleæivost motiva u pjesmi obavija stoga 

i lik pjesnikinje romantiènim velom. Tako veæ u prvoj saèuvanoj pjesmi jedne hrvatske 

pjesnikinje, za razliku od naslijeðene i iz literature preuzete poze Òzatravljena ljubovnikaÓ 

u petrarkistièkoj lirici muških pjesnika, nailazimo na autobiografske motive, prisnost i 

subjektivnost u iskazu, ispovjedni ton, zatjeèemo dakle karakteristièno ÒženskoÓ pismo. Iz 

sekundarnih izvora saznajemo da je Julija Buniæ napisala pjesmu i pjesniku Sabu Bobaljeviæu 

tješeæi ga zbog smrti ljubljene djevojke. Sve to govori da je Julija Buniæ prijateljevala s 

dubrovaèkim pjesnicima, da se ravnopravno kretala u njihovu društvu i da je od muških 

kolega bila uvažavana, što pak svjedoèi o tome da se humanistièka ideja druženja obrazovanih 

i kulturnih ljudi u doba renesanse u dubrovaèkoj sredini protegnula i na žene. 6 

Meðutim, nisu sve žene u dubrovaèkoj sredini zauzimale takav položaj. O tome nam 

vjerno svjedoèi dubrovaèki petrarkist Dinko Ranjina koji je u pjesmi ÔJedna djevojka, ku 

mladac privari, odgovor ocu da, hoteæu ju ubitiÕ vrlo realistièki ocrtao položaj žene u 

patrijarhalnom Dubrovniku: žene su do udaje bile zatvorene u kuæu, bile su toliko ogranièene 

u svojoj slobodi da su mogle izlaziti iz kuæe samo dvaput godišnje, na blagdane, i to 

s velom preko lica i u pratnji, a teško da su imale bilo kakvo obrazovanje. Ako se nisu 

udale, jedina moguænost bila je odlazak u samostan. A kako su dubrovaèki zakoni 

propisivali vrlo visok miraz u sluèaju udaje, dubrovaèki ženski samostani bili su puni žena 

koje su ovamo dospjele iz materijalnih razloga. 

Šesnaesto je stoljeæe, stoljeæe renesanse na dubrovaèko-dalmatinskom podruèju hrvatskih 

zemalja prema ženi imalo ambivalentan stav: žena se u raznim traktatima uzdiže iznad 

muškarca, pjesnikinje ravnopravno sudjeluju u kulturnom životu, nastaje prvi ženski mit 

oko Cvijete Zuzoriæ, a u petrarkistièkoj lirici žena zauzima kultni položaj; s druge strane, 

u realnom životu žena je bila potpuno neslobodna da donese i najmanju odluku o vlastitoj 

sudbini. 

I u religioznoj književnosti renesanse oèitovao se nov, promijenjen odnos prema ženskom 

biæu. Svjedoèi o tome zbornik hagiografija Život nikoliko izabranih divic (Rim 1606) 

austa Vranèiæa, zbirka svetaèkih pripovijedaka koja zauzima posebno mjesto ne samo u 


27.7.2003, 23:34 

Black 

121


književnom, jezikoslovnom i znanstvenom radu šibenskog humanista nego i u hrvatskoj 

književnoj kulturi zrele renesanse. Život je jedino Vranèiæevo djelo koje je pisano hrvatski. 

Opredijelivši se za hrvatski kao književni jezik svojeg djela aust Vranèiæ slijedi liniju onih 

humanistièkih pisaca koji su, za razliku od · mogli bismo reæi · ÒtvrdihÓ latinista koji su 

prezirali narodne jezike, pisali književne tekstove i na ÒdijaèkomÓ i na puèkom, ali biranom 

puèkom jeziku, kako je to predlagao još Dante u raspravi De vulgari eloquentia zahtijevajuæi 

za talijansku književnost Ôil volgare illustreÕ. Vranèiæev jezièni izbor može se tumaèiti i 

razumjeti nekolikim razlozima. Jedan je od njih težnja autora da ga razumiju i žene: aust 

svoju zbirku svetaèkih pripovijedaka piše za žene, za žensku publiku, i to za specijalnu i 

specijaliziranu žensku publiku: za redovnice u ženskim samostanima, jer one Òdrugi jazik 

ne umiju, vele malo nahode èa ètiti ali èa bi drugi štil razumitiÓ. Upuæujuæi svoje djelo ženskoj 

publici koja nije poznavala ni jedan drugi jezik osim hrvatskog, aust Vranèiæ slijedi 

Dantea koji je govorio da piše za ÒženiceÓ, kao i Maruliæa koji je neka svoja hrvatska djela 

uputio sestri Biri i njezinim kolegicama u samostanu. Izabiruæi pak jedino i iskljuèivo žene 

za pripovjedno središte svojih fabula humanist aust Vranèiæ, pišuæi djelo koje žanrovsko 

ishodište ima u srednjovjekovnoj književnoj kulturi, tradicionalnim elementima modelauzora 

dodaje nove, modernije poetološke elemente kao i ranonovovjekovne svjetonazorske 

koncepcije, koje je, oèigledno, oplahnulo dolcestilnovistièko i neoplatonièko poimanje žene 

i uzvišenosti njezina biæa, koje je u ženama vidjelo i umnija i emocionalnija biæa nego što 

su to muškarci. 

122 

III. 

Sedamnaesto stoljeæe nije donijelo ni unijelo u kulturni život Hrvatske nekih znatnih 

promjena u odnosu i stav prema ženama. Štoviše, ambivalentan stav prema ženi, naznaèen 

u prethodnom stoljeæu, u doba baroka zaoštrio se do krajnjih granica: s jedne strane 

žena se, u slijedu renesansnog neoplatonizma, velièa do božanskih razmjera, s druge 

intenzivira se negativan stav prema njoj, pa opet uskrisuju iz srednjovjekovlja poznata 

mizogina shvaæanja o ženi kao demonskom biæu. S jedne strane u ljubavnoj lirici, a osobito 

u povijesno-viteškoj epici žena se velièa kao ljepotica i hrabra ratnica, a u nekim drugim 

pak književnim žanrovima, prvenstveno u religioznoj poemi, s neobiènim žarom i energijom 

obnovit æe se mizogina tematika, pa æe lik demonske i zavodnièke žene koja je izvor svih 

muškarèevih nedaæa postati èestim djelatnim likom mnogih književnih djela, živeæi, supostojeæi 

s likom žene koja usreæuje muškarca i izvor je najljepših ljubavnih užitaka. Lik demonske 

žene javlja se tako u Gunduliæevu Osmanu u liku Mustafine matere, u ponekoj 

Buniæevoj pjesmi žensko se biæe opjevava kao podmitljivo i sklono zlatu, u Dubrovniku 

ponovljenom J. Palmotiæa Dionoriæa javit æe se lik demonske žene u oblièju erotski frustrirane 

ate, u mnogim Palmotiæevim melodramama javit æe se likovi zlih i pokvarenih žena, 

spremnih na svako zlo. Osobito snažno oblikovat æe lik žene upropastiteljice muške duše 

Ivan Gunduliæ u Suzama sina razmetnoga: bez oslonca za takav stav u biblijskoj paraboli 

o razmetnom sinu iz Evanðelja po Luki, koju je uzeo kao predložak za svoje djelo, Gunduliæ 

je u svojoj religioznoj poemi oblikovao ženu kao demonsko, pakleno biæe koje nevoljnog 

sina svojom zloæom, pokvarenošæu, pohlepnošæu i niskim porivima navodi na sva 

zla ovoga svijeta i želi ga otrgnuti iz krila Božjega. Gunduliæeva demonska žena i zavodnica 

himbeno je biæe, izgraðeno na samim lažima: 


27.7.2003, 23:34 

Black


Medna je rijeèca, srce otrovno; 

oèi ognjene, prsi od leda; 

ljubit kaže, mrzi skrovno; 

vijek ne želi, sveð te gleda; 

jedno misli, drugo èini: 

vara, izdaje, laže i hini. 

(Suze, I, 187-192) 7 

Demonska je žena poput vampira koji siše muškarèevu krv, ne pokoravajuæi se nikakvu 

razlogu ni zakonu; ona upropaštava ne samo muškarèeva materijalna dobra veæ i njegovu 

dušu. 

Stoga nije èudno što je takav, ambivalentan odnos prema ženi u 17. stoljeæu urodio 

i prvom polemikom za i protiv žena u hrvatskoj kulturi. Godine 1643. objavljeno je u Padovi 

djelo Slava ženska i protivni odgovor Jakova Armolušiæa Šibenèanina cvitu šestom, 

polemika s pjesmom Od privare i zle naravi ženske koja se nalazi u epsko-lirskom zborniku 

Kita cvitja razlikova (Venecija 1642) braèkoga pjesnika Ivana Ivaniševiæa, djelu objavljenom 

samo godinu dana prije Armolušiæeva odgovora. Ivaniševiæeva pjesma žestok je i žuèan 

napad na žene, pisan dogmatièno i ženomrzaèki, napad koji u ženama vidi demonska biæa 

i upropastiteljice jadnih i slabih muškaraca. Pod utjecajem brojnih rasprava o ženama koje 

su se vodile u talijanskoj sredini, kao i pod utjecajem Gunduliæevih Suza sina razmetnoga, 

braèki je pjesnik u svoje djelo Kita cvitja razlikova unio stihovanu raspravu o tada aktualnoj 

temi, stojeæi odluèno na strani onih koji su u ženama vidjeli samo izvor zla i nevolja. U 

devedesetak osmeraèkih sestina on je opisao niz opakih i zlih žena koje su upropastile i 

navele na zlo velikane i mudrace Svetog pisma, od Eve, Putifarke, Dalile, Judite, Betsabeje 

i Herodijade pa do onih koje se spominju da su izvrgle ruglu takve velikane duha i mudrace 

kao što su Vergilije i Aristotel. Nakon niza primjera zlih žena Ivaniševiæ u izravnom obraæanju 

èitatelju niže sve moguæe pogibelji kojima je izvor i uzrok žena. Pozivajuæi se na 

razne crkvene autoritete Ivaniševiæ žestoko osuðuje ženu kao nekarakterno, zlo i pokvareno 

biæe. Braèki pjesnik optužuje ženu za sva zla ovoga svijeta, slièno kao i Gunduliæ u Suzama: 

Tobom kuæe, sela i gradi 

i kraljevstva (joh) padaju. 

Tobom smetnje i neskladi 

u paklu se velièaju; 

da je uzmnožno još po tebi 

bio bi nesklad i na nebi. 

Ti nesharna, ti laživa, 

bludna, ohola, ponosita; 

ti zloæudna, ti karljiva, 

ti podjamna, ti sardita; 

i u svem hitra, grih skroviti 

licimerstvom hoæ pokriti. 

(Kita, cvit šesti, XVIII-XXIX) 8 

Baroknim slikama i motivima opisuje Ivaniševiæ žensku nestalnost: 


27.7.2003, 23:34 

Black 

123


124 

Protivna se sebi èuje, 

ni joj odluka stanovita, 

svaki dan se prominjuje, 

kako i stvari sega svita; 

kako prut se s vitrom kreæe, 

èa sad hoæe, sjutra neæe. 

(Kita, cvit šesti, LXXXV) 

Buduæi da u ženi nema ni jedne pozitivne osobine, buduæi da je izvor svega zla u 

svijetu, pjesnik preporuèuje muškarcu da, ako se veæ odluèio uzeti ženu, dobro pazi kako 

æe je izabrati. Ali još je bolje, i time pjesnik završava svoju ženomrzaèku invektivu, uopæe 

ne potpasti pod ženinu vlast jer ona nije sposobna ni za jednu korisnu i èasnu stvar na 

svijetu. 

Ivaniševiæev napad na žene bio je izravan povod i razlog postanju djela Slava ženska 

Jakova Armolušiæa (oko 1575/1580 · oko 1650): to je djelo obrana žena i opovrgavanje Ivaniševiæevih 

stajališta o demoniènosti ženskog biæa. Ivaniševiæevim argumentima o ženskoj 

zloæi, njegovim primjerima i katalogu zlih i opakih žena Armolušiæ suprotstavlja svoje 

argumente, i to na primjerima istih onih žena koje je braèki pjesnik navodio kao simbole 

zla i demonske moæi. Stih za stihom Armolušiæ nijeèe Ivaniševiæeve argumente, stih za 

stihom i šibenski pjesnik, kao i braèki, navodi prièe o biblijskim ili antièkim ženama, ali 

tamo gdje Ivaniševiæ vidi nedostatak, manu, zlo, himbenost, Armolušiæ vidi krepost, vrlinu, 

nježnost, odanost, hrabrost; tamo gdje Ivaniševiæ vidi nepostojanost i nekarakternost, 

Armolušiæ vidi postojanost, velikodušnost, privrženost. Pa dok Ivaniševiæevi stavovi o ženama, 

o ženskom karakteru, o odnosu muškarca i žene proizlaze iz tradicije srednjovjekovnih 

etièkih koncepcija, iz strogih, dogmatiènih i rigoroznih moralnih normi koje traže odricanje 

od svakog užitka i prezir prema ženi jer je olièenje svega tjelesnog, Armolušiæevi stavovi o 

ženama proizlaze iz modernijih, u humanizmu i renesansi èešæe izricanih nazora, iz morala 

utemeljenog u ljudskoj prirodi, a ne u religijskim dogmama. Armolušiæ uvažava ženu kao 

ljudsko biæe, a istodobno vidi i razumije posebnu i osebujnu psihologiju ženskog biæa. 

Na Ivaniševiæeve ženomrzaèke invektive Armolušiæ odgovara nizanjem i nabrajanjem 

žena koje su tijekom europske povijesti i civilizacije djelatno sudjelovale u njezinu oblikovanju 

svojim duhovnim osobinama, krepošæu i vrlinama ili svojom hrabrošæu, junaštvom i odvažnošæu. 

Armolušiæeve stihove u obranu žena nisu oplahnula samo neoplatonièka petrarkistièka 

shvaæanja koja su u ljubavi i ljepoti žene vidjela odsjaj Božanskog biæa, nego i takva stajališta 

koja su u ženskom biæu vidjela osobu, èovjeènost, autonomno ljudsko biæe. Armolušiæeva 

obrana žena i protunapad na Ivaniševiæa ne polazi, dakle, samo s pozicija kulturne svijesti 

u kojoj je galantno udvaranje i petrarkistièko opjevavanje ženske ljepote bilo opæim mjestom, 

poetièkom modom i samorazumljivim stavom izrazito ÒmuškogÓ shvaæanja uloge žene, 

nego i s pozicija kulturne svijesti u kojoj je žena dostatan subjekt povijesti, biæe ravnopravno 

muškom biæu, biæe djelatno u ovom svijetu i zaslužno u stvaranju vrijednosti toga svijeta. 

Slava ženska J. Armolušiæa prikazuje ženu, strukturu njezina biæa i njezinu ulogu u 

društvu u svoj onoj širini što ga pojam žena ima u ranoj novovjekovnoj europskoj kulturnoj 

svijesti. Armolušiæevi primjeri, prièe koje pripovijeda o ženama, osobno mišljenje koje 

èesto iznosi, naèin na koji iznosi svoje argumente, kao i cijeli Òdokazni materijalÓ nedvojbeno 

o tome svjedoèe. Armolušiæev je odgovor oblikovan kao pravi intertekst: svakom 


27.7.2003, 23:34 

Black


stavu, svakom primjeru, svakoj prièi o zloæi i nevrijednosti žene u Ivaniševiæa, Armolušiæ 

suprotstavlja svoje primjere, svoje stavove i svoja tumaèenja te brani Evu, Putifarku, Dalilu, 

Irudicu, Juditu i druge žene Svetog pisma gledajuæi u njihovim postupcima ne mane i grijehe, 

nego vrline, kreposti ili pak žensku nježnost i ljubav. Prièajuæi tako o Evi, koju je 

strogi Ivaniševiæ napao kao izvor pohlepe i razlog gubitka raja, videæi je kao demonsku 

ženu, Armolušiæ je, toplo i ljudski, brani prirodnim zakonima, razlozima srca: 

Ako Eva parva mati 

ona u grih ondÕ upade 

jer Adamu jabuk dade 

za skupa s njim blagovati 

na pamet joj grih ne biše: 

ciæ ljubavi zva Adama 

za ne jisti ona sama, 

toliko joj on drag biše. 

(Slava ženska) 9 

Na Ivaniševiæevu anegdotu o Vergiliju, u kojoj braèki pjesnik osuðuje ženu optužujuæi 

je da je obmanula i takva velikana kao što je bio rimski pjesnik, Armolušiæ odgovara s 

puno razumijevanja za ljubav i ljubavnu igru: 

Jine jÕ ljude privarija 

on Kupido, mlado dite, 

i vi, akoprem ne mnite 

veækrat vas je udarija. 

Kao protuargument na Ivaniševiæeve optužbe da se èak ni Aristotel, Òkralj naravske od 

mudrostiÓ, nije uspio saèuvati od ženske Òhimbe i hitrostiÓ, Armolušiæ navodi razloge koji 

izlaze iz èovjekove naravi, pa ljubavne emocije i tjelesnu, karnalnu vezu izmeðu muškarca 

i žene shvaæa kao gubitak razuma, što smatra prirodnim zakonom, a time i dostatnim 

i samorazumljivim argumentom za opravdanje ljudskih èina: 

Aristotil bil je od puti 

nije bio od kamika, 

ljubljenoga jer plamika 

Kupido ga èini èuti. 

Jer drag s dragom kad se stane 

u ljubavi ter se smiša 

promini se druga misa, 

nastran razum vas ostane. 

Armolušiæ u svojoj polemici ide i dalje pa na niz primjera pokazuje da nisu žene nego 

muškarci u povijesti proizvodili zlo. Muškarci su bili oni koji su · tvrdi Armolušiæ · tijekom 

povijesti uèinili mnogo više zla od žena kao muèitelji, porobljivaèi, osvajaèi, preljubnici, 

izdajice i varalice. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

125


U tri pjesme koje su povezane u svojevrsnu cjelinu opjevavaju se slavne žene antièke 

mitologije: Sibile, Muze i Amazonke. One èine zasebnu cjelinu u Armolušiæevoj Slavi ženskoj 

: velièajuæi vizionarsku moæ Sibila, umjetnièku i znanstvenu nadarenost i umne 

sposobnosti Muza i mušku hrabrost i odvažnost Amazonki, Armolušiæ je · kao rijetko koji 

pisac starijih razdoblja hrvatske književnosti · uzdigao ženu i dodijelio joj najviše atribute 

koje ljudsko biæe može imati. 

Najduža pjesma u zbirci ÒRazlici i èudnovati nauci ženskiÓ komponirana je kao niz 

povijesnih i pseudopovijesnih prièa u kojima su glavni likovi žene, kao niz exempla za 

dokazivanje ženske velièine. Armolušiæ u njoj pripovijeda o ženama koje su bile olièenje 

raznih vrlina i kreposti, o ženama koje su se hrabro borile protiv raznih osvajaèa stare i 

nove civilizacije, o ženama koje su svojom mudrošæu i odvažnošæu spašavale svoj narod i 

stvarale povijest. Po Armolušiæu, zlo u povijesti proizlazi od zlih muškaraca, a ne od žena; 

no, žene su u podreðenu položaju pa ne mogu iznositi svoje vrline, ali da mogu pisati o 

muškarcima, ne bi imale dosta papira i crnila da opišu Òtoke tamnosti i sramotna dilaÓ. 

No, ne velièa Armolušiæ samo ženine pozitivne, dobre strane. On razumije ženu i kao 

ÒslaboÓ ljudsko biæe, pa napade na pokvarenost i bludnost ženskog biæa Armolušiæ odbija 

vrlo demokratskim stihovima: 

126 

Ako žena kad puteno 

zgriši s kime u ljubavi, 

svi znademo to opæeno 

da ishodi od naravi. 

Jer stvorenje ni ni jeno 

na sem svitu, ko se pravi, 

da ljubavi ni æutilo, 

van kameno da je bilo. 

U tim su stihovima izreèene, vjerojatno, najliberalnije misli, najdemokratskiji stavovi 

rane novovjekovne hrvatske kulture u odnosu na ženu. Pun razumijevanja za ljudsko u 

èovjeku, pun shvaæanja za postupke koji proizlaze iz ljubavi, shvaæene ne samo platonski 

nego i · nedvojbeno · karnalno, Armolušiæ se u tim stihovima oèituje ne samo kao istinski 

poklonik žena, ne samo kao hvalitelj njihovih brojnih vrlina i kreposti, nego i kao èovjek 

s mnogo razumijevanja i za ÒnižeÓ strane èovjekova, a za šibenskog pjesnika to znaèi i 

ženskoga biæa. 

Slava ženska Jakova Armolušiæa vrlo je lijep primjer sedamnaestostoljetnih koncepcija 

o ženi i ženskom biæu u hrvatskoj kulturnoj svijesti. Shvaæanje žene kao biæa ravnopravnog 

muškarcu, izricanje dostojanstva i velièine žene, opjevavanje ljubavi i kao tjelesne, karnalne 

veze izmeðu muškarca i žene, gledanje na tjelesnu ljubav kao na nešto Òšto ishodi od 

naraviÓ · opjevavanje takvih tema i izricanje takvih liberalnih pogleda znak je novog, 

modernog duha koji je zahvatio i hrvatsku kulturu u 17. stoljeæu. Stoga to djelo zauzima 

u starijoj hrvatskoj književnosti kao i u povijesti ideja posebno mjesto: to posebno mjesto 

osigurava djelu i sama tema i naèin pristupa temi, odnosno stavovi koje pjesnik o temi 

izrièe, a i kontekst u kojem je djelo nastalo. Iskreno razumijevanje i ljubav prema ženama, 

uvid u žensko biæe, iznošenje i otkrivanje subjektivnih stavova, opjevavanje nekih dotada 


27.7.2003, 23:34 

Black


tabuiranih tema, zdravorazumsko, prirodno i liberalno shvaæanje tijela i tjelesnosti, kritiènost 

u procjeni uloge muškaraca u stvaranju i oblikovanju povijesti · oni su elementi koji svjedoèe 

o tome da je hrvatska kultura u 17. stoljeæu bila otvorena svim modernim, demokratskim 

shvaæanjima zapadne Europe. A èinjenica da je Slava ženska nastala kao demokratska i 

argumentirana polemika, kao odgovor na jedno književno djelo koje iznosi drukèije, suprotne 

stavove, da je to polemika koja je voðena pred oèima javnosti, govori o kulturnoj 

atmosferi u cijeloj Dalmaciji, svjedoèi o spremnosti sedamnaestostoljetne hrvatske kulture 

na dijalog, govori o njezinoj otvorenosti, liberalnosti i zrelosti da vidi i prikaže svijet s razlièitih 

aspekata, da sliku i shvaæanje svijeta oblikuje na raznolikim i razlièitim shvaæanjima, 

na pluralizmu ideja. 

Da bi se djelo Jakova Armolušiæa Slava ženska, djelo koje se može nazvati prvim 

Òmuškim pismomÓ u hrvatskoj književnosti · moglo pojaviti, moralo je u hrvatskoj kulturi 

biti ostvareno nekoliko temeljnih uvjeta. Kao prvo, morala je postojati ženska èitalaèka 

publika. Uistinu, u 17. stoljeæu u hrvatskoj kulturnoj sredini stvorili su se uvjeti koji æe ženi 

omoguæiti sudjelovanje u muškom svijetu kulture. Briga o hrvatskom jeziku, sustavan rad 

isusovaca, prvenstveno Bartola Kašiæa, na izgradnji jedinstvenog književnog jezika, a zatim 

i briga franjevaca oko obrazovanja ženskog dijela puèanstva, urodili su plodom te je 

stvorena i ženska èitalaèka publika, publika, dakle, koja u pravilu nije poznavala drugi jezik 

osim hrvatskoga. Da na dubrovaèko-dalmatinskom prostoru nije bio ostvaren taj preduvjet, 

nedvojbeno bitan za oblikovanje rane novovjekovne kulture u svim zemljama zapadne Europe, 

teško da bi Jakov Armolušiæ bio napisao Slavu žensku, djelo koje je veæ samom temom 

raèunalo i na žensku èitalaèku publiku · Armolušiæevo djelo ima istovjetnog adresata 

i recipijenta: ženu. 

Kulturna atmosfera u kontinentalnoj Hrvatskoj bila je u 17. stoljeæu posve drugaèija 

od one na jugu. Opustošena od Turaka, bez dodira s kulturom zapada, kontinentalna 

Hrvatska morala je misliti na rat s Turcima, a ne na ženu i narav ženskog biæa. Ipak, na 

podruèju banske Hrvatske, u predasima ratovanja mislilo se na umjetnost i književnost, 

pa je u sredini oko plemiæa i bana Petra Zrinskog djelovao i književni krug poznat kao 

Ozaljski jezièni i književni krug, a u tom krugu sudjelovala je i jedna žena: bila je to 

obrazovana, mudra i odvažna Ana Katarina rankopan-Zrinska (oko 1625 · 1673), žena 

Petra Zrinskog i sestra rana Krste rankopana, koji su obojica smaknuti u Beèkom Novom 

Mjestu 1671. godine pod optužbom da su kovali urotu protiv Beèkog dvora. Katarina 

je protjerana, rastavljena od djece, ime joj je zabranjeno, oduzeta su joj sva imanja. Povijesno 

pamæenje uistinu joj nije bilo sklono: odluèna, obrazovana i pametna žena u primitivnoj 

sredini sedamnaestostoljetne kontinentalne Hrvatske ubrzo nakon urote poprimila 

je crte demonske žene koja svojom pohlepom i željom za vlašæu tjera muškarca na svakojaka 

zla i vodi u propast. U dvjema pjesmama, zapravo pamfletima ona je grubo napadnuta 

kao pokretaè i zaèetnik urote, kao žena koja hlepi za blagom i kao grabljiva ptica, 

kao osoba koja je htjela uništiti kraljevstvo. Katarina nije našla svojeg Armolušiæa koji bi 

je branio. Ta èinjenica lijepo ilustrira razlike u hrvatskoj kulturi izmeðu sjevera i juga. 

Kontinentalna Hrvatska, ugrožena od Turaka, stvarala je samo ÒmuškeÓ mitove, a ako bi 

oni bili dovedeni u pitanje, za povijesne nedaæe optuživana je žena. 

No, u doba koliko-toliko mirna obiteljskog života, okružena ljudima koji su se bavili 

književnošæu · a hrvatski su pici bili i njezin muž i njezin brat · i Katarina je Zrinska prihvatila 

pero i posvetila se književnosti. Na žalost, ni do danas nije pouzdano utvrðeno što 

od djela nastalih u tom krugu pripada njoj kao autorici, a što kao meceni ili sakupljaèici 


27.7.2003, 23:34 

Black 

127


nekih zbornièkih knjiga. Jedino se za molitvenik Putni tovaruš, preveden s njemaèkog, 

pouzdano može reæi da je njezino djelo. Vrlo nedavno pronaðen je i jedan rukopis za koji 

se pretpostavlja da ga je barem djelomice napisala Katarina Zrinska. A djelo Sibila, knjiga 

gatalica, za koju se dugo vremena smatralo da joj je autorica Katarina, danas se pripisuje 

njezinu mužu. 

Prevodeæi i objavljujuæi Putni tovaruš (Mleci 1661) Katarina je Zrinska, kako sama u 

predgovoru istièe, imala na umu ispraviti jedan nedostatak u kulturi: istièe ona da je pomanjkanje 

hrvatskih knjiga uèvrstilo njezinu namjeru da djelo objavi, bez obzira na to što 

takav posao njoj kao ženi možda ne dolikuje pa æe je mnogi kritizirati i napadati. Unaprijedno 

opravdavanje od možebitnih prigovora, opravdavanje kakvo nikada neæemo naæi 

u žena s juga, karakteristièan je pokazatelj stava prema ženama u patrijarhalnoj i konzervativnoj 

sredini sjeverne Hrvatske, koja je bila optereæena stalnim ratovima, pa stoga 

priznavala samo ratnièke vrijednosti i stvarala junaèke mitove. Prijevod svojega molitvenika 

posvetila je Katarina Zrinska Bogu i svim ljudima Hrvatske, i to · istièe Katarina · obojega 

spola. Katarina je oèigledno bila upuæena u nastojanja zapadne kulture da se i žensko biæe 

opismeni i uvede u krug èitalaèke publike. Na predgovor se nadovezuje Katarinina originalna 

pjesma upuæena èitaocima, a zatim slijede prevedene molitve, upuæene pojedinim 

svecima, molitve u raznim prigodama, litanije, izbor iz psalama, putni oficij i drugi nabožni 

tekstovi. Dobar stilist, Katarina je svoj molitvenik, u kojem se prepleæu stihovi i proza, 

prevela vrlo èitko i lijepo, a utjecaj baroknog stila oèituje se i u proznim a djelomièno i 

u stihom pisanim dijelovima molitvenika. Reèenica Katarininih proznih prijevoda bogata 

je figurama, vrlo razvedena, èesto u gradaciji, s mnogim umecima koji objašnjavaju ili 

oslikavaju glavnu misao, a patos i ekstatièan ton glavna su osobina tih proznih segmenata 

u Putnom tovarušu. Stihovani pak dijelovi molitvenika prevedeni su jasno i èitko, barokne 

figuracije nema u tim pjesmama mnogo, osim u prijevodima pokajnièkih psalama koji su 

bogato opremljeni tipièno baroknim ornatusom. 

Osim što je prevela i tiskala Putni tovaruš, Katarina Zrinska bila je mecena i podupirala 

je razne kulturno-književne pothvate u sjevernoj Hrvatskoj. 

Kulturno pamæenje nije zauvijek ostalo nesklono Katarini. Zajedno s mužem, u 19. 

stoljeæu rehabilitirana je i ona, pa dok je njezin muž Petar Zrinski zadobio visoko mjesto 

meðu nacionalno-politièkim mitologemima, Katarina Zrinska osvojila je mjesto odluène, 

hrabre, obrazovane i pametne žene koja imponira svakoj ženi i kojoj se svaka žena divi. 

128 

IV. 

U 

književnom životu osamnaestostoljetne Hrvatske sudjelovalo je nekoliko žena, nekoliko 

njih na jugu, u Dubrovniku, a jedna i na sjeveru, u kajkavskoj sredini. Diobena 

crta koja hrvatsku književnost ovog stoljeæa uvelike razlikuje od književnosti 16. i 17. stoljeæa 

uoèava se i u djelima hrvatskih pjesnikinja. Isto tako, demokratizacija kulture, sve 

intenzivnije sudjelovanje graðanskih slojeva u kulturnom životu, stvaranje èitalaèke publike 

iz svih slojeva društva, kao i uvoðenje u kulturni život ženske èitalaèke publike, u mnogo 

veæoj mjeri nego što je to bilo u prethodnim stoljeæima, odredit æe i narav i funkciju književnih 

djela koja u to doba pišu žene. Naime, upravo u ovom stoljeæu književna djela koja 

pišu žene vrlo se jasno poèinju razlikovati od djela koja pišu muškarci, pa u 18. stoljeæe 

možemo smjestiti poèetke Òženskog pismaÓ u hrvatskoj književnosti. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Na jugu Hrvatske, u Dubrovniku djelovalo je u 18. stoljeæu nekoliko književnica, a sve pišu 

uglavnom religiozno-moralistièka djela, kakva su veæ više od dva stoljeæa bila proširena u 

hrvatskoj književnosti juga: to je religiozna lirika, biblijski spjev, božiæna pastirska igra, djela 

s naglašenom religiozno-didaktiènom tendencijom, ali to treba naglasiti · njihova se djela 

znatno razlikuju od djela iste vrste i iste namjene koja su nastajala u prethodnim stoljeæima. 

Iz graðanskih obitelji dubrovaèke pjesnikinje na svoje književno putovanje nisu krenule 

ovjenèane aureolom božanskih žena renesansnog neoplatonizma, praæene stigmama 

kultne ljepote i mitske duhovnosti. Ranonovovjekovna divinizacija žene nestala je bila 

trajno iz dubrovaèke kulturne sredine, a istodobno su novi, prosvjetiteljski nazori kao i 

ideje o ravnopravnosti žena teško prodirali u konzervativnu dubrovaèku sredinu. Iako 

stoljeæe prosvijeæenosti, 18. stoljeæe u Dubrovniku nije bilo sklono ženama, obrazovanim 

ženama još manje. Razabire se to jasno iz dubrovaèkog prijevoda-prerade Moli reove 

komedije Nauk od žena, u kojoj lik Lambro o ženama govori ovo: 

Ò(...) ali žena koja štogod umije i zna ne može se dobru nadat. Ja znam od koje je štete 

bilo njekolicijem koji su uzeli žene koje saviše znadu. (...) Ne, ne, ja neæu visina u ženi, ni 

koja umije saviše tezijeh pisma, franèezarije i talijanarije i versarije, er umije veæe nego je 

od potrebe da umije. Ja hoæu da moja žena (...) ne zna ništa (...) dosta je za nju da umije 

molit Boga, mene ljubit, šit i prestit.Ó 10 

Pa iako je navedeni tekst samo mišljenje jednog lika iz komedije, i to prevedene i 

lokalizirane komedije, u kojoj drugi likovi izrièu i demokratskija stajališta, ipak su rijeèi 

Lambra karakteristiène i za dubrovaèku kulturnu sredinu 18. stoljeæa. Razumljivo je stoga 

da je jedino što je ženama u kulturi u Dubrovniku bilo dopušteno bilo podruèje nabožne 

književnosti. No, iako dubrovaèke pjesnikinje stvaraju djela tradicionalna i po tematici i po 

generièkoj ustrojenosti, buduæi da pišu prvenstveno za neobrazovaniju èitalaèku publiku, 

a osobito za žensku mladež, kako onu u samostanima tako i za svjetovnu žensku publiku, 

ta je književna produkcija obavila demokratsku ulogu u kulturnom životu. 

Marija Dimitroviæ Bettera (1671 · 1765) potjeèe iz poznate graðanske obitelji Bettera, 

a njezin otac Baro Bettera bio je takoðer književnik. Udala se mlada za Krista Dimitroviæa 

i proživjela u krugu obitelji život praæen mnogim nedaæama i tragedijama · mnogo 

njezine djece umrlo je u djetinjstvu i mladosti. 

Književni opus Marije Dimitroviæ Bettera nije velik, a djelomice je i izgubljen. Nisu, 

naime, saèuvane njezine originalne lirske duhovne pjesme, koje spominju mnogi dubrovaèki 

biografi i po kojima je bila cijenjena. Saèuvala su se samo dva njezina prijevoda-prerade 

poznatih onodobnih djela talijanske književnosti. Prvi prijevod, pod naslovom Sedam pjesanca 

o poglavitijeh sedam blazijeh dneveh Prièiste Bogorodice, prerada je poznate i popularne 

zbirke marijinskih popijevaka Sette canzonette in aria marinescara sopra le sette 

principali feste di Nostra Signora (Milano 1738) poznatog i popularnog isusovaèkog propovjednika 

Girolama Torniellija (1694 · 1752), u kojoj se u sedam pjesama opjevava život 

Marijin. Svaka pjesma u zbirci povezana je s jednom od sedam glavnih Marijinih svetkovina. 

Te su pjesme trebale istisnuti svjetovnu lascivnu poeziju koja se proširila u Italiji meðu 

mornarima i pastirima. Svojim je pjesmama u èast Mariji Tornielli dodao i napjeve: trebale 

su se one pjevati na melodije poznatih i omiljenih sicilijanskih mornarskih popijevaka. Prijevodi 

Marije Dimitroviæ, u kojima je talijanski jedanaesterac zamijenjen trinaestercem, puni 

su nježnosti u opjevavanju majke Božje, a pisani su jednostavnim, gotovo djetinjim stilom, 

koji i danas djeluje na èitaoca svojom naivnošæu i prisnim tonom. Stoga pjesme Marije 


27.7.2003, 23:34 

Black 

129


Dimitroviæ, evocirajuæi jednostavnom naracijom Marijin život, pune deminutiva i iskrena 

oduševljenja za lik majke Božje, svojom emocionalnošæu i nježnošæu predstavljaju zaèetke 

Òženskog pismaÓ u hrvatskoj književnosti. Sve je u toj lirici prožeto idiliènim i sveèanim 

tonom, sve je obojeno zlatom i svjetlošæu rajskih krajolika, pa je i religiozna pouka u njoj 

ponuðena na prisan, intiman naèin, bez prinude, bez teških i kompliciranih teoloških 

sadržaja, bez izazivnja straha od grijeha, bez prisile na pokoru i kajanje, kao što je to bilo 

u religioznoj lirici baroka. To je literatura pisana za Ònevinu žensku dušuÓ. Drugo je 

saèuvano djelo Marije Dimitroviæ Beterre Muka Isukrstova, prijevod Òdramske pjesmeÓ, u 

stvari dramskog predloška za pasionski oratorij La Passione di Ges Cristo, Signor nostro 

Pietra Metastasija. Hrvatska je pjesnikinja svoje djelo nazvala tradicionalnim imenom 

prikazanje, a ne zna se je li ono u Dubrovniku bilo praæeno glazbom i pjevano. Najvjerojatnije 

je bilo namijenjeno recitiranju. Marija Dimitrovæ prevodi Metastasija vrlo slobodno, u 

osmeraèkim katrenima, a refleksivne dijelove u petercima i šestercima, èesto proširujuæi 

predložak, te sveèan, uzvišen i patetièani ton talijanskog djela ÒprevodiÓ u jednostavan, 

gotovo naivan tekst, u kojem su svi likovi: Petar, Ivan, Mandaljena i Josip Arimatejski · 

obilježeni snažnom emocionalnošæu. 

Druga je dubrovaèka pjesnikinja 18. stoljeæa Lukrecija Bogašinoviæ (1710 · 1784), takoðer 

iz ugledne graðanske obitelji u kojoj se nekoliko generacija njegovala lijepa knjiga. 

Život je provela u Dubrovniku, kasno se udala i bila bez djece. Saèuvan je jedan njezin 

portret, na kojem se naziva jakobinkom. Ne zna se zašto joj je nadjenuto to ime. Možda 

se ona, odrastajuæi u predveèerje francuske revolucije, kada su ideje enciklopedista i prosvjetitelja 

prodirale i u konzervativnu i patrijarhalnu sredinu Dubrovnika i bile osuðivane 

i strogo zabranjivane, potajno prikonila novim shvaæanjima života i svijeta, osobito onim 

idejama koje su ženama davale više sloboda, te bila potajno frankofilka, a to je onda 

znaèilo i demokratkinja. No, o tome možemo samo nagaðati. 

Napisala je Lukrecija Bogašinoviæ nekoliko djela, koja su sva ostala u rukopisima. To su 

biblijski spjevovi Posluh Abrama patrijarke (1763), Život Tobije i njegova sina (1763) i Oèitovanje 

Jozefa pravednoga (1770) kao i božiæna pastirska igra Razgovor pastirski vrhu poroðenja 

Gospodinova (1764). 

U spjevu Posluh Abrama patrijarke, sadržaj kojeg se temelji na jednom segmentu Prve 

knjige Mojsijeve, Lukrecija je Bogašinoviæ u osmeraèkim katrenima isprièala poznatu 

biblijsku prièu, prevodeæi je na kršæansko shvaæanje i istièuæi èesto moralno-religioznu 

pouku u obliku refleksija i sentencija. Veæ u poèetku pjesnikinja istièe: 

130 

Na glas božji tko se oziv 

i poslušan kaže njemu, 

oni vjeèna dobra uživa 

i žuðeni mir u svemu. 

A oni, ki se Bogu ogluši 

i svê volje ne satire, 

vijek æe kušat u svoj duši 

gorke jade i nemire. 

Neka izgled bude njemu 

Abram kako djelovaše 

i za ugodit Privišnjemu 

sam sebe satiraše. 11 


27.7.2003, 23:34 

Black


U spjevu Lukrecije Bogašinoviæ mogu se otkriti utjecaji i domaæe tradicije i suvremene 

talijanske književnosti: od hrvatskih je djela zacijelo poznavala Vetranoviæevo Posvetilište 

Abramovo, a od talijanskih La Rappresentazione e festa dÕAbraam e dÕIsaac suo figliuolo 

ea Belcarija i djelo Isacco igura del Redentore poznatog i u Dubrovniku rado èitanog 

talijanskog pjesnika Pietra Metastasija. Dopunjujuæi i šireæi biblijsku prièu mnogim motivima 

i sporednim temama Lukrecija je Bogašinoviæ nastojala što plastiènije ocrtati psihologiju 

glavnih likova, što dublje ocrtati odnose meðu njima, dramatizirati kljuèna mjesta prièe. 

U Sarin lik unijela je crte sumnje, ljubomore i straha za sina, u lik Abrahama unijela je 

motiv sumnje u Božje naredbe i odluke, a Izaku namijenila djetinji strah od smrti. Jednom 

rijeèju, Lukrecija Bogašinoviæ starozavjetnu je prièu, èiji je teološki smisao neupitna poslušnost 

Bogu, prevela na jezik ljudske osjeæajnosti i èitaocu uèinila prisnom, prepoznatljivom 

i bliskom, uvlaèeæi ga u prièu i èineæi sudionikom dramatiènih zbivanja, a prekidajuæi naraciju 

èestim dijalozima dovela je protagoniste prièe èitaocu pred oèi i tako ih oživila. Na taj 

je naèin kompleksnu i apstraktnu vjersko-teološku problematiku te uzvišene i daleke likove 

biblijskog predloška Lukrecija Bogašinoviæ ÒspustilaÓ u domenu ljudske emocionalnosti, 

smjestila u okvire graðanske obiteljske drame, a biblijsku prièu uèinila bliskom, prisnom, 

emocionalno prihvatljivom i osjetljivijoj ženskoj publici i neobrazovanijem èitatelju. Od 

starozavjetnih likova nadèovjeène snage stvorila je ljude sliène i prepoznatljive po svojem 

emocionalnom habitusu svim drugim ljudima, a zahtijevajuæi od recipijenta uživljavanje u 

prièu i težeæi prisnosti i intimnosti u komuniciranju s èitaocem unijela je elemente ženskog 

rukopisa u svoj spjev. Za razliku od biblijskih epova renesanse i baroka, u kojima uzvišenost, 

kompleksnost i apstraktnost teološke problematike ostaje nedirnuta, u spjevu Lukrecije 

Bogašinoviæ božansko je približeno èovjeku, svedeno je na ljudsku mjeru. 

Život Tobijin i njegova sina drugi je spjev Lukrecije Bogašinoviæ, a i u njemu je biblijski 

predložak znatno proširen, prije svega ocrtavanjem psihièkih stanja glavnih likova spjeva. 

I ovaj je spjev Lukrecija Bogašinoviæ smjestila u atmosferu obiteljskog graðanskog života, 

i u ovom je spjevu starozavjetnu prièu uèinila bliskom i prepoznatljivom iskustvu obiènog, 

jednostavnog i naivnog èitaoca. Nije poznato da je na obradu ove teme dubrovaèku pjesnikinju 

potaknuo neki domaæi ili strani književni uzor. 

Treæi spjev Lukrecije Bogašinoviæ Život Jozefa Patrijarke, napisan posljednji, takoðer se 

oslanja na biblijski tekst te prièa o zgodama iz Josipova života kako su zabilježene u Prvoj 

knjizi Mojsijevoj. Kao i u druge svoje spjevove i u ovaj je pjesnikinja unijela mnogo topline 

i nježnosti, intiman i prisan ton, približujuæi daleke biblijske likove èitaocima kao da je rijeè 

o ljudima iz susjedstva. Osobito se istièu mjesta na kojima se izražava oèinska, sinovska 

i bratska ljubav. Kao i u druga dva spjeva i u ovom je Lukrecija Bogašinoviæ naraciju popratila 

mnogim refleksijama, osobito u uvodnim dijelovima svakog pjevanja, pokazujuæi se 

dobrim poznavateljem Gunduliæeva Osmana. 

Razgovor pastirski vrhu poroðenja Gospodinova božiæna je pastirska ekloga, napisana 

u stilu renesansnih pastorala, žanra koji je u dubrovaèkoj književnosti bio neobièno proširen 

i plodan. Najvažniji dogaðaj kršæanske vjere i novozavjetnih knjiga · Kristovo roðenje 

· smjestila je Lukrecija Bogašinoviæ u svojoj pastorali na dubrovaèko tlo, a legendarne 

judejske pastire obukla u mlade dubrovaèke pastire i pastirice, onako kako se to radi u 

predstavama za djecu da im prièa postane što bliža i vjerodostojnija. Više zaokupljena emocionalnim 

reakcijama pastira na Kristovo roðenje nego teološkim smislom i znaèenjem tog 

dogaðaja, Lukrecija Bogašinoviæ nastojala je ocrtati kršæansko otajstvo kroz bogatu skalu 


27.7.2003, 23:34 

Black 

131


afekata koje roðenje Boga-Èovjeka u ljudima izaziva. Upletanjem mnogih sentencija i 

moralno-religioznih pouka te obraæajuæi se prvenstveno ženskoj mladeži, Lukrecija Bogašinoviæ 

i u ovom je djelu ostavila trag ženskog pisma upuæena ženskome srcu. 

Treæa je pjesnikinja koja živi i stvara u 18. stoljeæu u Dubrovniku Anica Boškoviæ (1714· 

· 1804), sestra poznatog znanstvenika i pisca Ruðera Boškoviæa. Njezina sudbina simbolièno 

pokazuje promjene koje su se dogodile u obièajima i privatnom životu male Dubrovaèke 

Republike: iako se nije udavala, nije morala otiæi u samostan, kako je to bio nepisani zakon 

za neudate djevojke u prijašnjim stoljeæima. Život je provela u obiteljskom krugu, s majkom 

i braæom, dopisujuæi se s braæom u tuðini, osobito s Ruðerom; njezina su pisma djelomice 

saèuvana pa predstavljaju prve i najstarije autobiografske zapise jedne žene u hrvatskoj 

kulturi. Možemo iz tih pisama doèarati Anièin lik: pobožna i brižna kæerka, obrazovana 

i talentirana, s mnogo smisla za humor, poznavala je nekoliko svjetskih jezika, neobièno 

cijenila intelektualne sposobnosti i divila se umjetnièkoj nadarenosti. Provodeæi djetinjstvo 

s Ruðerom, koji joj je po godinama bio najbliži od braæe, oèito je, kako se razabire iz 

pisama, prihvatila svijet njegovih duhovnih vrijednosti i njegovih intelektualnih preokupacija. 

Po svim tim duhovnim osobinama kao i životnoj sudbini ona je prva žena u hrvatskoj književnoj 

kulturi koja je izgradila dostojnu egzistenciju sama u sebi i sama po sebi, sudbinu 

koja je istodobno i pokazatelj uspostavljanja vrijednosti graðanskog društva i demokratizacije 

meðuljudskih odnosa u Hrvatskoj. Ona je prva žena nakon Cvijete Zuzoriæ koja je stekla 

društveni ugled, a nije pritom postala mit, nego je cijenjena na temelju onoga što je ostvarila 

svojim duhovnim sposobnostima. 

Ostavila je Anica Boškoviæ iza sebe nevelik opus koji se sastoji od jednog božiænog 

pastoralog spjeva, religioznih pjesmama i prigodnica. Dijalogizirani spjev Razgovor pastirski 

vrhu poroðenja Gospodinova, prvo djelo tog žanra iz pera jedne žene u dubrovaèkoj kulturi 

koje je i tiskano (Mleci 1758), posvetila je svojoj braæi Baru i Ruðeru, isusovcima, a u posveti 

toplim rijeèima evocira djetinjstvo i izrièe zahvalnost braæi što su je uveli u svijet znanosti 

i umjetnosti. U predgovoru naglašava da piše za žensku mladež, za Òsve djevojèice našega 

slovinskoga jezika na koris.Ó Naraciju u spjevu, koji ima oko 1500 osmeraca, prekidaju brojni 

dijalozi dviju pastirica i starca Lovorka, kao i lirski segmenti. Pastoralna idilièna atmosfera 

okvir je u koji je smješten razgovor pastirica o Kristovu roðenju, a svijest jednostavnih 

i nepokvarenih pastirica zrcalo je u kojem se reflektiraju dogaðaji Isusova roðenja te razmatra 

teološko znaèenje i smisao tog dogaðaja. To zrcalo je djeèje naivno zrcalo koje 

zaèuðenim oèima prati otajstva roðenja Boga. Djelo završava mislima o ništetnosti i prolaznosti 

zemaljske sreæe, ljepote i ljubavi. Idilièan, naivan, nježan i poetièan, s mnogim 

refleksijama o djevojkama i djevojaèkoj naravi, spjev Anice Boškoviæ pisan je kao prva jasno 

specijalizirana lektira za žensku mladež. 

Od njezinih prigodnica-pohvalnica zanimljiva je pjesma ÔPridragom bratuÕ, posveæena 

bratu Ruðeru, u kojoj izražava svoje divljenje bratu, njegovu znanju, pameti i umu, a 

osobito njegovu zvjezdoznanstvu. Brojne mitološke perifraze, birane metafore i sofisticirane 

poredbe pokazuju da je Anica Boškoviæ bila odgojena na najboljim tradicijama hrvatske 

barokne književnosti. Pjesma ispjevana u èast majci intimnija je, nježnija, jednostavnija u 

izrazu, ali i u njezinoj kompoziciji · pjesma paralelno izlaže dvije teme · razabire se 

poznavanje baroknih poetika. 

Religiozna lirika Anice Boškoviæ pisana je jednostavnim jezikom, bez kiæenosti i s mnogo 

topline. Ima neke naivne predanosti u toj lirici, u kojoj se teološka problematika opje- 

132 


27.7.2003, 23:34 

Black


vava iz vizure naivna djeteta, kao i u njezinu božiænom spjevu. Neke njezine religiozne 

pjesme imaju karakteristike popijevke i zacijelo su se pjevale. 

Književna djela Anice Boškoviæ, prvenstveno njezin spjev, a zatim i religiozna lirika, 

imaju jasno odreðenog adresata i recipijenta: žensku mladež. No, ta djela nisu specifièna 

samo po tome što su nedvojbeno namijenjena jedino i iskljuèivo ženskoj publici: njihova 

osebujnost leži u tome što se ženskoj publici nastoje približiti ne samo po tome što su 

na nju adresirana, nego i po tome što su njihove strukturne osobine, svjetonazor koji se 

u njima iznosi, ideje koje zastupaju, ton koji ostvaruju, emocionalni registar na kojem 

ÒfunkcionirajuÓ prilagoðeni ženskom karakteru, ženskom mentalitetu, usklaðeni s ustrojstvom 

ženskog srca i duše. Stoga ta djela u hrvatskoj književnosti predstavljaju ostvarenja koja 

su u potpunosti namijenjena ženskom biæu, ostvarenja koja su u cijelosti strukturirana kao 

žensko pismo. 12 

U osamnaestostoljetnom Dubrovniku znaèajnu su ulogu u kulturnom životu imali i 

brojni ženski samostani: tu su se pisala, prevodila, kaligrafski prepisivala i ukrašavala djela 

potrebna ÒdumnamaÓ za vršenje njihove pobožnosti, a ženski su samostani bili i pogodna 

mjesta za razna crkvena i duhovna dramska prikazanja. Izvodila su se te priredbe prilikom 

veæih crkvenih blagdana, osobito Božiæa, a u njima su sudjelovale jedino i iskljuèivo žene. 

Pa dok ni u jednoj scenskoj izvedbi svjetovnih dramskih djela u starijoj hrvatskoj kazališnoj 

kulturi nisu sudjelovale žene, u dubrovaèko-dalmatinskim samostanskim predstavama sve 

poslove oko predstave, od redateljskih, scenografskih pa do glumaèkih obavljale su same 

redovnice. Iz sekundarnih izvora (sudskog procesa) zna se, na primjer, da je poèetkom 17. 

stoljeæa deset sestara benediktinki sv. Spasa u Šibeniku izvelo predstavu Tri kralja a sve su, 

osim jedne, igrale muške uloge. 13 A i u dubrovaèkim su se samostanima, sudeæi po èestim 

zabranama, takve predstave u kojima su glumile redovnice, èesto izvodile, a prilikom 

karnevalskih sveèanosti u samostane su ulazili i svjetovni glumci i glumice održavajuæi neke 

predstave i kršeæi tako samostanske regule. 

Sav književni rad dubrovaèkih redovnica ostao je anoniman; ostalo je zabilježeno i 

saèuvano od zaborava samo jedno ime: to je ime Benedikte Gradiæ (1688 · 1771), dumne 

benediktinskog samostana sv. Marije u Dubrovniku. Napisala je ona u starosti za dumne 

svoga samostana božiænu scenu Zbor pastijerski skupljen na polju od Betlema više poroda 

Jezusova (1761), djelo koje obraðuje istu temu kao i Razgovor pastirski Lukrecije Bogašinoviæ 

i Anice Boškoviæ. No, Benedikta je Gradiæ svoje djelo napisala s namjerom da bude prikazivano, 

to je djelo predložak za predstavu. Likovi su u predstavi muški i ženski: Jezus, Blažena 

Gospa, Jozef, starac Vukmir, Lovorko, kao i mladi pastiri te pastirica Rumenka, a 

radnju prekidaju korske partije (tri su kora), koje su oèigledno bile pjevane. Tako je ovo 

djelo Benedikte Gradiæ kao predložak za prikazivanje jedini književni dokaz scenskog i 

kazališnog života u starijoj hrvatskoj kulturi u kojem su aktivno sudjelovale i žene. A 

èinjenica da je dubrovaèka redovnica mogla i smjela obuæi muške haljine i glumiti muškarca 

u konzervativnoj je dubrovaèkoj sredini posve pouzdano bio znak novih vremena, novih 

životnih shvaæanja koja su nezaustavno prodirala unutar zidina Grada. 

U sjevernohrvatskoj kajkavskoj osamnaestostoljetnoj književnosti saèuvana je jedna zanimljiva 

i vrijedna rukopisna pjesmarica, zbornik pretežito ljubavnih pjesama, s naslovom 

Pesme horvatske (1781), a kao možebitnog autora pjesmarice književna historiografija navodi 

groficu Katarinu Pataèiæ (oko 1743 · 1811), roðenu Kegleviæ. No, pitanje autorstva nije dosada 

definitivno riješeno. Argumenti kojima se Katarinino autorstvo dokazuje nisu dostatni, kao 


27.7.2003, 23:34 

Black 

133


što ni oni kojima se njezino autorstvo nijeèe nisu pobijeni. Meðutim, kako to èesto biva s 

anonimnim djelima · odredi li im se jednom neki hipotetièni autor, djelo èesto nastavlja 

život s imenom tog autora, pod njegovim se imenom u književnoj historiografiji vodi i 

živi u svijesti prouèavatelja i publike · tako se dogodilo i s Pesmama horvatskim: atribuiraju 

se one Katarini Pataèiæ, utoliko više i utoliko radije što je rijeè o ženi, jer ženâ pjesnikinja 

u hrvatskoj književnoj povijesti nema mnogo. Tako se ime Katarine Pataèiæ i njezino 

autorstvo, postavši zaštitnim znakom pjesmarice, prihvatilo kao sastavni dio sintagme 

Pesme horvatske, a Katarinin lik i svjetovne ljubavne pjesme u pjesmarici, što je bila 

rijetkost u sjeverozapadnoj hrvatskoj književnoj kulturi, uoblièili su se u sjevernohrvatski 

pandan mitu o južnjakinji Cvijeti Zuzoriæ i njezinim nikada otkrivenim pjesmama. Katarina 

je u kulturnom pamæenju ostala zapisana kao obrazovana i lijepa žena, ugledna plemiækog 

podrijetla, koja je · živeæi otmjenim životom sjevernohrvatskog plemstva u Varaždinu, 

politièkom središtu graðanske Hrvatske · sudjelovala u kulturnom životu, prizivajuæi i svojim 

imenom i svojim plemiækim rodom u svijest onu drugu Katarinu, Katarinu Zrinsku, 

koja je bila sudionikom jednog od najživljih mitova nacionalne povijesti, a u kulturnom 

pamæenju ostala je zabilježena i kao spisateljica. 

Godine 1781. sastavila je Katarina Pataèiæ zbornik pjesama pod naslovom Pesme 

horvatske. Ta lirska pjesmarica prva je izrazito svjetovna pjesmarica u kajkavskoj književnosti 

i prvo svjetovno djelo u hrvatskoj književnosti koje je napisala jedna žena. Katarinin je 

zbornik i po tematici i po strukturi, poretku pjesama u cjelini zbornika, kao i po svjetonazoru 

svojevrsna varijanta petrarkistièkog kanconijera koji sjevernohrvatsku liriku povezuje 

s novovjekovnom petrarkistièkom lirikom: pjesme Katarinine pjesmarice brojnim svojim 

reminiscencijama pokazuju i svjedoèe o tome da su oblikovane na poetološkim naèelima 

koja su bila djelotvorna u ljubavnoj lirici hrvatskoga juga tijekom 16. i 17. stoljeæa. 

U prvom dijelu zbornika, u prvih desetak pjesama opjevava se ljubavna prièa koja se 

odvija izmeðu lirskog subjekta, muškog glasa, kojemu u ponekoj pjesmi odgovara ženski 

glas, adresat njegovih pjesama i objekt njegove ljubavi · Kata. I sadržajem i poretkom, 

redoslijedom u zborniku te pjesme oblikuju mali ljubavni roman, obraðujuæi teme i sadržaje 

istovjetne onima koje oblikuju i petrarkistièki kanconijeri hrvatske renesansne i 

barokne lirike, nalikujuæi na ljubavne kanconijere Šiška Menèetiæa, Džore Držiæa, Dominka 

Zlatariæa, Dinka Ranjine, Ivana Buniæa i drugih lirika. 

U drugom dijelu zbornika nižu se pjesme koje pjevaju o ljubavi i milosti, o vjernosti 

i prijateljstvu, o ljubavnim bolima, o sreæi, himbenosti i poštenju. U veæem broju pjesama 

ovog drugog dijela pjesmarice, koje ne predstavljaju tematsku ni sadržajnu cjelinu, navodi 

se naslov ili prvi stih talijanskog originala: prevedene su one, dakle, s tog jezika. Talijanski 

predložak tim pjesmama dosada nije pronaðen. 

Pjesme zbornika mahom su kratke, najèešæe u jednoj strofi, oblikovane bilo kao iskaz 

ljubavnom objektu, bilo kao pouka ili savjet upuæen recipijentu, ali nikada docirajuæi ili 

moralizirajuæi, veæ uvijek eksponiran kao osobno životno iskustvo lirskog subjekta, pa je 

aforistiènost glavna osobina iskaza. 

Sociološki status te lirike teško je odrediv: mogla je biti namijenjena i graðanskoj i 

plemenitaškoj publici, a s obzirom na intiman, nježan i prisan ton vjerojatno je bila 

namijenjena prvenstveno ženskoj publici. 

U Pesmama horvatskim lirski subjekt oèituje se u veæini pjesama kao muški glas, a 

samo povremeno kao ženski. Identifikacija lirskog subjekta kao muškarca, kao ni u 

134 


27.7.2003, 23:34 

Black


petrarkistièkim zbornicima, ne mora nužno znaèiti da je pisac pjesama bio muškarac. 

Rijeè je naprosto o tradicionalnoj osobini novovjeke lirike, èije tijekove Katarinin zbornik 

bez sumnje nasljeduje, osobini lirike ranog novovjekovlja koja je bila podložna konvenciji 

Òmuškog autoraÓ, pa bi bilo vrlo neobièno da je ženski glas uoblièio zbornik u cijelosti. 

Ženski je glas u Pesmama horvatskim mogao dobiti samo sporednu ulogu, kao što je to 

bio sluèaj i u petrarkistièkoj lirici; Katarinino autorstvo Pesama horvatskih nipošto se ne 

može odbaciti samo stoga što u kanconijeru pretežito govori muško lice. 

Po opæem ugoðaju i tonu, po lirskim glasovima koji ih izgovaraju, po komunikacijskoj 

tipici pjesme Katarinina zbornika vrlo su jednostavne, subjekt izjave uvijek je i kazivaè 

pjesme, a svojom kratkoæom i jednostavnošæu kao i metrièkim oblicima podsjeæaju na 

popijevke. Lirski subjekti profilirani su u njima kao jednostavni kazivaèi intimnih, prisnih 

emocionalnih stanja, a ni stilom ni sadržajem pjesme ne teže oblikovanju uzvišenog, 

visoko estetiziranog književnog produkta. Melankoliène i nostalgiène po opæem ugoðaju, 

te pjesme ne idu dalje od opjevavanja tipiènih, poznatih i prepoznatljivih situacija ljubavne 

lirike. Nježne u iskazu, bez velikih gesta, bez pretenzija da se opjevanim sadržajima dade 

neko opæe, univerzalno znaèenje, pjesme Katarinine pjesmarice možemo generièki odrediti 

kao intimistièku liriku u kojoj su prepoznatljivi elementi tipièno ženskog pisma. Stoga, 

iako je nedvojbeno da u petrarkistièkom segmentu europske lirike treba tražiti ishodišnu 

toèku Pesama horvatskih, po nekim poetološkim elementima pjesme Katarinine pjesmarice 

uvelike se razlikuju od dubrovaèko-dalmatinskih muških petrarkistièkih kanconijera. Najveæa 

i najuoèljivija razlikovna crta izmeðu Pesama horvatskih i petrarkistièkih kanconijera s juga 

uoèava se u shvaæanju ljubavi i ljepote: slika ljubavi i ljepote u Katarininu zborniku nije 

prožeta neoplatonièkim idejama po kojima su ljubav i ljepota odsjaj ljubavi i ljepote božanskog 

biæa, slika dragine ljepote u kajkavskom zborniku ne upuæuje na ljepotu koja zraèi 

iz vrhovne ideje, ljubav pjesnièkog subjekta nije prikazana kao izraz kozmièke ljubavi. Isto 

tako ne postoji u Katarininu kanconijeru strogo normirano i konvencionalizirano izražavanje 

emocionalnih stanja, nema u njemu ni traga visokoretoriziranim iskazima ljubavnog 

udvaranja kao ni domišljatim, igralaèkim postupcima u opjevavanju ljubavi i ljepote, kao 

što je to sluèaj u razlièitim varijantama petrarkistièke lirike. Lirski subjekt, kazivaè pjesama 

izražava svoje emocije ÒspontanoÓ, kao individualno iskustvo, a Katinu ljepotu opisuje ne 

kao egzemplarnu i reprezentativnu, nego kao konkretnu i pojedinaènu. Adresatu svojih 

pjesama lirski se subjekt ne obraæa u pozi zatravljena ljubavnika, nego kao zaljubljeni 

pojedinac, bez ikakvih formalnosti u ophoðenju. U opisu Katine ljepote lirski se subjekt ne 

pridržava strogih petrarkistièkih pravila ženske prozopografije u kojoj se motivi ljepote 

nižu u strogoj kompozicijskoj simetriji · èime su pak hrvatski petrarkisti svjedoèili o poznavanju 

poetoloških pravila pjesnièke škole i vještom oponašanju uzora · nego njegov opis 

ljepotu drage predoèava kao nešto što je ÒdoživljenoÓ vlastitim osjetilima, u iskustvu viðeno. 

Stoga je ton ljubavnih pjesama u Katarininu zborniku mnogo intimniji, prisniji, subjektivniji 

od tona petrarkistièke lirike renesansnih i baroknih kanconijera, a ljubavna prièa 

isprièana u njemu nježnija, jednostavnija, nepretencioznija. U pjesmama hrvatskih petrarkista 

16. i 17. stoljeæa rijetko se susreæe nostalgièan i melankolièan ton, dominantan ugoðaj 

Pesama horvatskih. I po stilu: metaforici, konvencionalnom leksiku, figuraciji · Katarinine 

ljubavne pjesme mnogo su jednostavnije od ljubavnih kanconijera pjesnika s juga Hrvatske. 

Uvlaèeæi èitatelja u svoja emocionalna stanja lirski subjekt Pesama horvatskih ne zahtijeva 

od recipijenta odnjegovan ukus i visokorazvijenu poetološku svijest · kao što je to sluèaj 


27.7.2003, 23:34 

Black 

135


s recipijentom dubrovaèko-dalmatinskih kanconijera · veæ prije svega moguænost uživljavanja 

u njegove osjeæaje, ÒprepoznavanjeÓ njegovih emocionalnih stanja. Ljubavne pjesme Katarinine 

pjesmarice ne posjeduju onakvu uzvišenu gestu ljubavnog ophoðenja kakvu su imali južni 

zbornici, glas kazivaèa, lirskog subjekta nije tako dostojanstven i patetièan, ljubavna 

oèitovanja nisu tako strogo klišeizirana i podvrgnuta formama normirana komuniciranja 

kao što je to sluèaj u lirici juga. Sve te osobine Pesama horvatskih navode na zakljuèak 

da je zbornik pisala Òženska rukaÓ i da su na oblikovanje zbornika utjecala poetološka 

naèela novijih vremena, prije svega naèela umjetnosti rokokoa. Osim navedenih elemenata 

poetici rokokoa može se u Katarininu zborniku pripisati i sklonost malim oblicima, kratkim, 

nepretencioznim lirskim vrstama i podvrstama: gotovo sve pjesme u pjesmarici mahom 

su kratke ili kraæe pjesme, pa bismo mnoge od njih · kada bismo ih odreðivali po 

opsegu · nazvali: lirska minijatura, galantni medaljon, nostalgièna ili melankolièna popijevka, 

stihovana prièica ili narativna popijevka, suptilni epigram, ljubavni razgovorèiæ, intimni 

mali fragment, samo skiciran i naznaèen. Pjesme u pjesmarici mogu se, po prisnu tonu, 

po ÒlakojÓ tematici odrediti kao ÒsitnaÓ lirika. I po statusu lirskog subjekta kao i po 

komunikacijskoj odreðenosti pjesme Katarinine pjesmarice uklapaju se u ÒženskuÓ liriku 

rokokoa: lirski subjekt uvlaèi recipijenta u svijet vlastite emocionalnosti, subjektivnosti, 

nudeæi prisnost i nježnost u odnosu na adresata. Èesto isticane osobine rokokoa: ljupkost, 

dražest, kiæenost, finoæu, nježnost i tankoæutnu gizdavost · Katarinine pjesme posjeduju 

u znatnoj mjeri. Kao i u drugim pjesmama rokokoa, i u Katarininim se pjesmama sustavno 

izostavlja sve junaèko, herojsko, izostavljaju se ÒvisokeÓ, pretenciozne, opæe i opæenite 

teme, nema u njima nièega egzemplarnog i reprezentativnog. Svijet Katarininih pjesama 

uzak je svijet pojedinca i njegove emocionalnosti, to je svijet privatnog i intimnog, ženski 

nježnog i melankoliènog, ali ne i tragiènog. Bez smisla za igralaèko, ludièko, bez svijesti 

o nasljedovanju visokog uzora i pripadnosti školi, ta lirika ne želi svjedoèiti niti o obrazovanosti 

niti o uèenosti svojega muškog autora. Isto tako nikakvu moraliziranju ili pouènosti 

ta lirika ne teži: sve je u njoj podreðeno toplom ljudskom razumijevanju. 

Pjesme Katarinina zbornika po svojim se strukturnim osobinama najviše približuju 

onom tipu lirske pjesme koji u europskoj lirici ima dugu tradiciju, koji se tijekom stoljeæa 

uoblièavao u razlièite vrste i podvrste, ovisno o tematici, a koji je u 18. stoljeæu doživio 

svojevrsni procvat, uz mijenu nekih tipiènih osobina: to je popijevka. Nizom strukturnih 

osobina: prisnim, nježnim tonom, uvlaèenjem recipijenta u emocionalni svijet pjesnièkog 

subjekta, malim, intimnim sadržajima koje izrièu, intimistièkim karakterom i nježnim 

ugoðajem, svojevrsnom naivnošæu, simpatijom za recipijenta i otvorenošæu graðanskoj (i 

manje obrazovanoj), prije svega ženskoj publici · svim tim osobinama Pesme horvatske 

pokazuju i svjedoèe da je popijevke u njima pisala ženska ruka. 

136 

*** 

Ovaj kratak pregled viðenja žene i ženskog biæa kao i sudjelovanja žena pjesnikinja u 

hrvatskoj književnosti želio je pokazati da je proces ukljuèivanja žene u književnu 

kulturu na podruèju hrvatskih zemalja tekao relativno sporo, ali da je od samih poèetaka 

ranog novovjekovlja lik žene, njezin fizièki lik kao i psihièki habitus bio predmetom 

hrvatske književnosti. Isto tako, iako je ukljuèivanje samih žena u književnu produkciju 

teklo sporo i uvijek bilo obilježeno svojevrsnim konzervativizmom u odnosu na dominantni, 


27.7.2003, 23:34 

Black


muški tijek hrvatske književnosti, ipak je, malo-pomalo, književnost ženâ i književnost za 

žene osvajala svoj životni prostor, svoje teme, naèine izražavanja i oblikovanja, kao i svoju 

· žensku publiku. Èinjenica da je slika žene koju ta književnost zamišlja i pred sobom vidi 

slika religiozne, naivne, djetinjaste žene, žene koja odustaje od bilo kojeg vida svjetovnog 

života, koja ni u èemu ne dijeli sudbinu Gunduliæeve Sokolice ili Krunoslave èinjenica je 

koju je svaka žena na podruèju hrvatskih zemalja morala prihvatiti kao povijesnu nuždu 

i kao svoju trajnu sudbinu. Relativno intenzivno sudjelovanje žena u hrvatskoj osamnaestostoljetnoj 

književnoj kulturi kao i specifiène osobine književnih tekstova koje u tom stoljeæu 

pišu žene nedvojbeno pak govori o tome da je upravo to stoljeæe bilo onom diobenom 

crtom koja je oznaèila poèetak ženskog pisma u hrvatskoj književnosti, da je u 

tom stoljeæu, osim mnogih drugih specijalizacija u književnim tekstovima, ostvarena i 

podjela književnih tekstova na one muške i na one ženske. 

Bilješke 

1 Cit. prema: Z. Markoviæ, Pjesnikinje starog Dubrovnika, Zagreb 1970, str. 42. 

2 Cit. prema Z. Markoviæ, nav. djelo, str. 43. 

3 Cit. Prema Z. Markoviæ, nav. djelo, str. 44. 

4 Z. Markoviæ, nav. djelo, str. 72. 

5 Serafin M. Crijeviæ, Dubrovaèka biblioteka, cit. prema: Z. Markoviæ, nav. djelo, str. 58. 

6 O Juliji Buniæ usp. Z. Markoviæ, nav. djelo, str. 47-55. 

7 Cit. prema: I. Gunduliæ, Suze sina razmetnoga; Dubravka; erdinandu drugomu od Toskane, priredio J. 

Ravliæ, PSHK, knj. 12, Zagreb 1964. 

8 Cit. prema: I. Ivaniševiæ, Kita cvitja razlikova, Venecija 1642. 

9 Svi citati iz Armolušiæeva djela navode se prema izdanju: Slava ženska i protivni odgovor Jakova 

Armolušiæa Šibenèanina cvitu šestomu, priredili D. ališevac i S. Damjanoviæ, Šibenik 1993. 

10 Cit. prema: Dubrovaèke preradbe Moli reovih komedija, svezak I, priredio M. Deanoviæ, SPH, knj. 36, 

Zagreb 1972, str. 145. 

11 Cit. prema rukopisu Arhiva male braæe u Dubrovniku, rkp. 131. 

12 O dubrovaèkim pjesnikinjama 18. stoljeæa usp. Z. Markoviæ, nav. djelo, a o Anici Boškoviæ monografiju: 

S. Stojan, Anica Boškoviæ, Dubrovnik 1999. 

13 Usp. o tome: Z. Markoviæ, nav. djelo, str. 347-389. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

137


138 

ZSS2003-NULTI 2 dio.pmd 138 

27.7.2003, 23:34 

Black

Radovi s XIII. Meðunarodnoga slavistièkoga kongresa 

(Ljubljana, 15. - 19. kolovoza 2003.) 


27.7.2003, 23:34 

Black 

Autor, Rad 

139


NAPOMENA: U ovome dijelu Zbornika donosimo priloge o tematici Okrugloga stola kojim 

je obilježena 30. obljetnica Zagrebaèke slavistièke škole. Jedan dio priloga autorizirana su 

izlaganja s Okrugloga stola, a drugi autorski tekstovi sudionika okrugloga stola pa se zbog 

toga prilozi razlikuju dužinom i oblikom. 

140 


27.7.2003, 23:34 

Black

Živa BENÈIÆ 

Odsjek za slavenske jezike i književnosti 


Živa Benèiæ, ÒBiogeografijaÓ: Marina ili o biografiji Irene Vrkljan 

“Biogeografija”: Marina ili o biografiji Irene Vrkljan 

S obzirom na uèestalo mijenjanje 

boravišta ja ne mislim pisati 

autobiografiju nego autogeografiju. 

Aleksandar laker 

Nakon što je u djelu Svila, škare (1984) na osebujan naèin isprièala svoju životnu prièu, 

Irena Vrkljan objavila je djelo Marina ili o biografiji (1986) u kojem se, opisujuæi život 

drugih osoba, okušala u pripovijedanju tuðih životnih prièa. Rijeè je, zapravo, o žanrovski 

hibridnoj konstrukciji koja uz termin ÒbiografijaÓ istovremeno dopušta i žanrovska odreðenja 

kao što su ÒesejistièkaÓ i ÒautobiografskaÓ proza (usp. Zlatar 1998). Biografsko pripovijedanje 

Irene Vrkljan uèestalo se, naime, prekida i njezinom teoretsko-esejistièkom refleksijom i 

njezinim autobiografskim prisjeæanjima. No, buduæi da je Marina ili o biografiji u prvome 

redu pokušaj da se opiše životni put tragiène ruske pjesnikinje, usredotoèit æu se u svojoj 

analizi na Irenu Vrkljan kao biografa, tj. na njezin pripovjedni model biografije koji sam, 

parafrazirajuæi Aleksandra lakera, nazvala biogeografijom. 

Zanimljivo je da se o sudbini Marine Cvetajeve Irena Vrkljan odluèila pisati na naèin 

koji bi ruski formalisti zacijelo okarakterizirali kao Òogoljivanje postupkaÓ biografskog pristupa. 

Ona, naime, kao da nastoji ÒogolitiÓ ono što tradicionalna biografija s kakvim-takvim 

pretenzijama na objektivnost svakako pokušava prikriti · projekciju autora u svoj 

predmet, u drugo ljudsko biæe. ÒBiografije onih drugihÓ (1987: 194), pa i onih koje nije osobno 

poznavala Irena Vrkljan izlaže i tumaèi uvijek iz vlastita životnog iskustva i vrijednosne 

orijentacije oslanjajuæi se, kad god je to moguæe, na vlastito autobiografsko pamæenje. U 

novije vrijeme, zbog takve naèelno subjektivne perspektive pripovijedanja modernih biografa 

amerièki teoretièar Stanley ish proglasio je žanr biografije lošom i dosadnom igrom (New 

York Times, September 7, 1999). Problem po njegovu mišljenju leži u teškoæi pronalaženja 

odgovarajuæe Òeksplanatorne struktureÓ koja smisleno povezuje gole biografske èinjenice 

pridajuæi im znaèenjsku cjelovitost i dubinu. Nekoæ su tu eksplanatornu strukturu biografi 

nalazili u opæevažeæim narativnim modelima kao što su npr. providencijalni model (svatko 

živi prema uzorku koji su nam ostavili u naslijeðe Adam i Eva svojim izvornim grijehom) 

ili model kotaèa sreæe (svaki život vrijedan bilježenja primjer je opæeg pravila prema kojem 

sve ono što visoko leti nisko pada). Velika prednost navedenih modela sastojala se po ishu 

u tome što su oni biografe unaprijed opskrbljivali znaèenjima koja se danas oèajnièki traže 

u pismima, dokumentima, povijestima bolesti ili bilo èemu drugom, što se potom interpretira 

na krajnje proizvoljan i subjektivan naèin. Danas je onaj tko se laæa opisa tuðega 

života najèešæe u poziciji da tuðu prièu zamijeni svojom vlastitom. ÒSvi su biografi · zakljuèuje 

zlovoljno ish · autobiografi, premda im pretenzije njihova poduhvata ne dopuštaju 

da to priznaju ili èak vide.Ó (ibid.) 1 

ZSS2003LJ-bencic.pmd 141 

27.7.2003, 23:34 

Black 

141


Odmah valja naglasiti da Irena Vrkljan po mnogo èemu izmièe logici ishovih napada. 

Ona, kao prvo, nema nikakvih iluzija o objektivnosti pa od samoga poèetka nema namjeru 

opisati životni put Marine Cvetajeve s nekog objektivnog, tj. nadsubjektivnog stajališta. I kao 

što je svojedobno Marina Cvetajeva naslovila svoju knjigu o Puškinu Moj Puškin 2 , tako bi i 

Irena Vrkljan mogla za svoje djelo bez oklijevanja izabrati naslov Moja Marina, moja u smislu: 

onako kako je vidim ja, a ne netko drugi, po onome što znaèi meni, a ne drugima. Ponekad 

se, štoviše, èini da Irenu Vrkljan i ne zanima toliko Marina Cvetajeva sama po sebi, koliko 

je zanima trag koji je ruska pjesnikinja ostavila u njezinoj vlastitoj duševnosti: 

Ono što bih htjela otkriti, to je ulazak Marine u moj život. Kao po nekoj žili koja svjetluca 

piše se tekst. Ali žila je i slaba, taj trag mrtve žene koju nismo poznavali (istaknula 

Ž.B.). Pojaèavam njen obris drugim vremenima, nosim je naokolo poput životinjice od 

krpe, èvrsto stisnutu o grudi, nosim je kroz ovdašnje prostorije, kroz današnje, u svjetlu. 

Ne mislim na restrikcije struje. (244-245) 

Nekoliko redaka dalje, ali o tome kasnije, taj trag poprima jasne obrise i znaèenje, iskristaliziravši 

se u sliku žene-putnika, sliku koja æe Ireni Vrkljan poslužiti kao kljuè za tumaèenje 

i Marinina i vlastita života, u oba sluèaja Òpokušaja života na raznim mjestimaÓ (276): 

Ali trag je neki put ipak dubok, blistav. Veliki kovèezi, torbe s kruhom stoje na drvenom 

podu, na izlizanim daskama. To je prtljaga vremena. Tamo kao i ovdje. Ona stoji 

pored cipela, starih košara, neproèitanih knjiga. Ona stoji u raznim gradovima i izrasta 

polako u tamnu, neprepoznatljivu hrpu. Sve što je napisano dodiruje je u prolazu, kao 

kratak pogled unatrag. (245) 

Dokraja dosljedna subjektivnost pristupa ogleda se i u èinjenici da Irena Vrkljan u biografskim 

partijama svoje proze (kao, uostalom, i u autobiografskim) ne slijedi neki objektivni 

redoslijed dogaðaja nego iskljuèivo slijed naviranja svojih uspomena i misli u trenutku 

pisanja. Ona, osim toga, ne samo da namjerno napušta tradicionalni biografski model 

utemeljen na linearnom, kronološkom redanju biografskih èinjenica nego posve otvoreno 

odustaje i od bilo kakve Òeksplanatorne struktureÓ kakvu u svojoj kritici biografije ima na 

umu Stanley ish, prije svega uzroèno-posljediène ili teleološke. Iz duljeg odlomka, koji æu 

navesti, jasno je vidljivo da se Irena Vrkljan kao biograf u cijelosti oglušuje o nepisana pravila 

žanrovske poetike, ali se zato u izgradnji svoje proze uvelike oslanja na spontane 

mehanizme ljudskoga pamæenja: 

Prošlost živi u nama bez kronologije. Sve je istovremeno tu, i sve boje, svi osjeæaji. 

Prièajuæi, èesto èinimo nasilje nad tim istovremenim sjeæanjem. Svaka knjiga o životu 

mogla bi teæi paralelno, u kolonama, mogla bi izražavati cjelinu da nismo odgojeni u vjeri 

u redoslijed, vjeri u hijerarhije. Važno, nevažno. Poèetak, kraj. To je samovolja nastala iz 

želje da posredujemo, objasnimo. Ali to je i nasilje, uèinjeno nad doživljenim. Vezali smo 

se tako uz vanjsku biografiju, uz postaje. 

Tu konstrukciju o poèetku i kraju podarila nam je vjera u iskustvo, u hod vremena, 

u starenje. izièka smrt kao krajnja toèka jedne prièe, jednog života. Prošlost, buduænost, 

uzlazne, silazne linije. Ne bih htjela pisati za tu smrt. Htjela bih ponoviti Marinino pitanje: 

tko æe razbiti sat i tako nas osloboditi vremena? Ono što bi trebalo naæi, to je neko drugo 

vrijeme. Trebalo bi otkriti druge izvore, onu èitavu plohu pamæenja. Okanimo se svakog 

izbora! Jer na obali tako izgubljenog vremena ne postoje više najmilija mjesta, i ne postoje 

suputnici. (218-219) 

142 


27.7.2003, 23:34 

Black


I na kraju, buduæi da se Irena Vrkljan pojavljuje u svom djelu ne samo kao pripovjedaè 

ili autor, potpisan na koricama knjige, nego i kao lik, mnogo oštrije dolazi do izražaja i 

nešto što je Stanley ish u svom osvrtu na biografiju posve zanemario: ne utjeèe, naime, 

samo pisac na to kako æe izgledati njegov pripovjedni predmet, nego i obrnuto, sam 

predmet može snažno utjecati na pisca, na njegov svjetonazor i samorazumijevanje, pa 

utoliko i na njegovo samoopisivanje. Marina ili o biografiji nije u tom smislu samo projekcija 

Irene Vrkljan u Marinu Cvetajevu, jer Cvetajeva sa svoje strane igra itekako važnu 

ulogu pri oblikovanju autorièina osobnog identiteta, onako kako je taj identitet izražen i 

osmišljen u tekstualnoj strukturi. 

Dotaknuvši složeno pitanje osobnog identiteta, morali bismo u našim razmišljanjima 

zakoraèiti u širu, interdisciplinarnu zonu u kojoj se znanost o književnosti susreæe sa 

spoznajnim razultatima psihologije, sociologije, filozofije i prije svega kulturne antropologije. 

Kad je rijeè o tako mnogodimenzionalnom i dinamiènom pojmu kakav je osobni identitet, 

rado bih se nakratko zadržala na dvije èinjenice znaèajne za daljnju analizu Vrkljanièine 

proze. 

Htjela bih ponajprije upozoriti na kulturnu varijabilnost pojma Ja, tj. na èinjenicu da 

struktura i sadržaj toga pojma znaèajno variraju od kulture do kulture, kako to pokazuju 

i najnovija kulturnoantropološka istraživanja (usp. Neisser & Jopling 1997). To, drugim 

rijeèima, znaèi da èovjek kao takav ne posjeduje neko apsolutno autonomno, transcedentalno 

Ja, neovisno o modelima identiteta karakteristiènima za kulturnopovijesni kontekst u 

kojem on participira. Na duboku ovisnost èovjeka kao generièkog biæa o kulturi, i to ne 

o kulturi opæenito, nego o njezinim uvijek vrlo partikularnim i promjenljivim oblicima, 

upozorio je Clifford Geertz u svojoj znamenitoj knjizi The Interpretation of Cultures. ÒMi 

živimo · tvrdi on · u nekoj vrsti Òinformacijskog jazaÓ, kako je to lijepo rekao jedan pisac. 

Izmeðu onoga što nam govori naše tijelo i onoga što moramo znati da bismo funkcionirali 

postoji praznina koju moramo ispuniti sami, i mi je ispunjavamo informacijama (ili dezinformacijama) 

kojima nas opskrbljuje naša kultura.Ó (1973: 50) Za Geertza, koji nije sklon 

pri definiranju ÒljudskogaÓ traganju za univerzalijama, postati èovjekom znaèi postati 

pojedincem, a pojedinac se po njemu raða samo Òpod vodstvom kulturnih obrazaca, povijesno 

nastalih sistema znaèenja u terminima kojih mi razaznajemo oblik, poredak, svrhu 

i smjer u našim životimaÓ (52). U svjetlu navedenih Geertzovih zapažanja nameæe se pomisao 

da je u Marini Cvetajevoj Irena Vrkljan vidjela upravo takav kulturni obrazac s kojim 

se lako mogla identificirati. Sudbina ruske pjesnikinje, koja je emigriravši izgubila ne samo 

domovinu nego i èitateljsku publiku, sudbina koju je u burnom 20. stoljeæu ona dijelila s 

brojnim intelektualcima-emigrantima diljem svijeta, zacijelo je hrvatskoj spisateljici pomogla 

da bolje razumije i vlastitu, po mnogo èemu sliènu životnu putanju. ÒOpipavam razne 

biografijeÓ (174) · kaže Irena Vrkljan na poèetku svoje knjige da bi na stranicama koje slijede 

uvijek iznova i neumorno omjeravala svoje životno iskustvo o životno iskustvo Marine 

Cvetajeve (i ne samo o njezino) i u tom suèeljavanju bivala sve bliže odgovoru na pitanje 

Òtko sam ja ustvariÓ. 

Još nešto valja imati na umu kad je rijeè o osobnom identitetu. Odgovor na pitanje 

Òtko sam ja ustvariÓ može ovisno o kulturi sadržavati najrazlièitije karakteristike pojedinca, 

od fizièkih i psihièkih do društvenih i svjetonazorskih. Pojedinac, meðutim, gotovo uvijek 

ukljuèuje u taj odgovor i svoju osobnu povijest koja se temelji na njegovu autobiografskom 

pamæenju 3 i otkriva njegov pogled na samoga sebe kroz vrijeme. ÒJedini naèin da objasnimo 


27.7.2003, 23:34 

Black 

143


tko smo · tvrdi teoretièar postmoderne naracije Mark Currie · jest da isprièamo našu vlastitu 

prièu, da odaberemo kljuène dogaðaje koji nas karakteriziraju i organiziramo ih u skladu 

s formalnim naèelima naracije.Ó (1998: 17) Da se na naraciji o osobnoj povijesti, premda 

ne iskljuèivo na njoj, temelji naše samorazumijevanje i osobni identitet pokazuju i radovi 

skupine struènjaka, uglavnom psihologa, okupljenih oko projekta Emory symposia in cognition 

(usp. sv. 6. koji su U. Neisser i R. ivush publicirali 1994. godine pod naslovom The 

Remebering self: construction and accuracy in the self-narrative). Pretpostaviti je, dakle, 

da je Irena Vrkljan, oblikujuæi Marininu životnu prièu, a paralelno s njom i svoju, rješavala, 

izmeðu ostaloga, upravo pitanje osobnog identiteta. 

Mi, meðutim, ne možemo isprièati svoj (ili tuði) život kako god nam se to prohtije, 

upozorava Kenneth J. Gergen u èlanku ÒMind, text, and society: Self-memory in social 

contextÓ. Èlanak je, uzgred reèeno, takoðer objavljen u gore spomenutoj ediciji. Da bi naše 

pripovijedanje sredina doživjela kao smislenu i razumljivu životnu prièu, ono se mora 

odvijati prema odreðenim, više-manje univerzalno prihvaæenim pravilima koja potjeèu 

uglavnom iz našeg narativnog naslijeða (iz mitova, bajki, legendi i sl.). Dobro voðena 

naracija o osobnoj prošlosti, koju suvremena Zapadna civilizacija prepoznaje i prihvaæa kao 

takvu, mora se po Gergenu pridržavati sljedeæih pravila ili konvencija: 1. Ona se ponajprije 

mora graditi s obzirom na neku vrijednosno obilježenu krajnju toèku (Valued endpoint), 

tj. s obzirom na neki osobno željeni cilj ili stanje. O vrijednosnoj zasiæenosti te krajnje 

toèke, o njezinu pozitivnom ili negativnom znaèenju odluèuje u krajnjoj liniji ne pojedinac 

nego kulturna zajednica kojoj on pripada. 2. Kad je krajnja toèka jednom odreðena, tada 

se iz nepreglednog mnoštva prošlih dogaðaja odabiru samo oni koji su relevantni za 

njezino postignuæe. 3. Odabrani se dogaðaji sada moraju temporalno poredati. Što se 

naracije o osobnoj povijesti tièe, linearno, kronološko nizanje dogaðaja Gergen ubraja 

meðu konvencije koje u našoj kulturi imaju najširu moguæu primjenu. 4. Po suvremenim 

standardima dobra naracija mora osim svega ponuditi i neko objašnjenje, a to se najlakše 

postiže kauzalnim povezivanjem dogaðaja. 5. I konaèno, da bi neka prièa uopæe bila percipirana 

kao osobna životna prièa, kao èin sjeæanja, ona mora biti opremljena demarkacionim 

signalima, tj. metaizrièajima tipa Òsjeæam se da sam...Ó, Òsjeæam se kad sam...Ó i t. sl. (1994: 

90-94) Po Gergenu, kako vidimo, Òono što važi kao legitimno pamæenje samoga sebe nije 

niz slika nasumce raštrkanih u osobnoj svijesti nego kulturno oblikovan produkt. Sjeæati 

se znaèi zakoraèiti u javni ritual.Ó (1994:94) 

Zanimljivo je do koje se mjere proza Irene Vrkljan ne uklapa u Gergenov opis dobro 

voðene naracije o osobnoj povijesti! Osim demarkacionih signala koji upozoravaju èitatelja 

da povremeno ima posla s retrospektivnim osvrtom autorice na vlastiti život, sva su ostala 

pravila 4 , koja navodi Gergen, u njezinu djelu uglavnom izigrana. Štoviše, stjeèe se dojam 

da su upravo uvriježene narativne konvencije ono što Irena Vrkljan, i kad govori o sebi 

i kad govori o drugima, nastoji izbjeæi pod svaku cijenu. Buduæi da je za nju tradicionalno, 

linearno opisivanje vlastitoga, pa i tuðega života Ònasilje, uèinjeno nad doživljenimÓ (219) 

ona se odluèuje za Òmucajuæi tekstÓ (219), a to znaèi tekst koji æe, zaobilazeæi zadane 

modele, što vjernije slijediti fluidne procese u njezinoj psihi. Pred èitateljem se stoga otkriva 

sva kompleksna polifoniènost njezina unutrašnjeg iskustva gdje se u èvrstoj prepletenosti 

i uzajamnom prožimanju hirovito izmjenjuju slike sjeæanja sa slikama koje su plod imaginacije, 

provjerene biografske èinjenice sa sadržajima snova, razmišljanja o proživljenome 

s reminiscencijama iz proèitanoga (usp. Šafranek 1995). Za razliku od Gergena 5 , za kojeg 

144 


27.7.2003, 23:34 

Black


sjeæati se (Òto do memoryÓ) znaèi participirati u odreðenoj kulturnoj praksi poštujuæi pritom 

njezine narativne konvencije i pravila, za Irenu Vrkljan sjeæanje je prije svega intiman 

èin pojedinca koji se prepušta slobodnom i nesputanom unutrašnjem protjecanju mentalnih 

slika. 

Ne zaèuðuje, dakle, da u tekstualnoj strukturi njezine proze, koja se temelji dobrim 

dijelom na imitaciji psihièkih procesa, prije svega procesa sjeæanja, slika dominira nad prièom. 

Valja, meðutim, upozoriti da slika dominira nad prièom i u biografskim sekvencama 

te proze, konkretno u dijelovima posveæenima sudbini Marine Cvetajeve. Ne ulazeæi na 

ovome mjestu u problem neodreðenosti i mnogoznaènosti termina ÒslikaÓ, koji se u znanosti 

o književnosti najèešæe odnosi na upotrebu i uèinak stilskih sredstava, ogranièit æu 

se na samo jedan aspekt pojmovnog sadržaja tog termina, na èinjenicu da slika prikazuje 

pojave u njihovu prostornom okruženju, ali ne i u njihovu vremenskom slijedu kao što to 

èini prièa. Pod slikom, drugim rijeèima, podrazumijevam svaku verbalnu reprezentaciju 

nekog zaokruženog (zamišljenog ili stvarnog) isjeèka osjetilno perceptibilne realnosti koji 

je predoèen u svojoj prostornoj a ne vremenskoj protežnosti. U tom smislu Irena Vrkljan 

doista pretvara biografiju Marine Cvetajeve u niz atemporalno poredanih prizora ili slika 

koji nam omoguæuju laku orijentaciju u prostoru prikazanoga svijeta otupljujuæi istodobno 

naš osjeæaj za vremensku dimenziju stvari. Istina, autorica vrlo savjesno navodi osim prostornih 

i vremenske koordinate opisanih dogaðaja, premda smatra da Ònaši nesporazumi 

leže /.../ u svijetu datuma koji nam uzimaju sve što je biloÓ (184) Te scene, koje je lako 

vizualizirati, možemo, meðutim, samo s odreðenim naporom smjestiti u vremensku perspektivu, 

tj. odrediti njihovo mjesto na životnoj putanji Marine Cvetajeve, i to upravo zato 

što one nisu ulanèene u prièu. K tome se mnoge od njih, zbog višekratnog ponavljanja 

i variranja, pretvaraju u svojevrsne leitmotive koji svojom rekurzivnošæu zamuæuju našu 

jasnu percepciju temporalnosti, ali zato svojim simbolièkim znaèenjima i asocijativnim 

vezama pridaju veæu koherentnost Vrkljanièinoj nefabularno strukturiranoj prozi. Zadržat 

æu se na ÒoslikavanjuÓ samo jednog važnog dogaðaja u životu Marine Cvetajeve, jer je za 

Irenu Vrkljan upravo taj dogaðaj egzemplifikacija teze da je život moguæ i u nekoj višoj 

dimenziji realnosti · u poeziji, ili Òu pismima, u kojima se razdaljina prekoraèuje brzim 

rukopisom snaÓ (232). Rijeè je o prepisci koju je tijekom ljeta g. 1926. Marina Cvetajeva, 

odmarajuæi se sa svojom porodicom u mjestašcu Saint-Gilles sur Vie na atlantskoj obali, 

vodila s Borisom Pasternakom, a zahvaljujuæi Pasternaku i s R. M. Rilkeom 6 . Obojici se Cvetajeva 

neizmjerno divila držeæi Pasternaka najveæim živuæim pjesnikom u domovini, a Rilkea 

Òutjelovljenjem pete stihije · same poezijeÓ (Pasternak, Tsvetayeva, Rilke 1986: 82) 

Prepiska nije urodila susretom trojice pjesnika, premda je o tom susretu bar u jednom èasu 

iskreno maštalo sve troje 7 . Ona je, meðutim, Cvetajevu uèvrstila u uvjerenju da prostorna 

razdvojenost i nemoguænost fizièkoga kontakta nisu prepreka za pravu ljubav i razumijevanje. 

Ona ju je isto tako ispunila vjerom u moæ pisane rijeèi koja jedina omoguæuje taj Òsusret 

u duhuÓ jer je osloboðena pragmatizma i trivijalnosti površne svakodnevne komunikacije. 

Evo kako je navedena epizoda oslikana u prvom poglavlju: 

Vidim Marinu godine 1926. na obali Atlantika u Saint-Gillesu. Njen sin Mur star je godinu 

dana, kæi Alja je trinaest. Vidim Marinu na plaži samu, ona puši i gleda na puèinu. 

Ljeto je tek poèelo. Da li je zrak bio toliko bistar da je u daljini mogla prepoznati obris 

otoka Ile dÕYeu? Da li je obala još bila pusta i bez hotela? Da li je dan bio kišovit ili sunèan? 

I gdje je bio njen muž? 


27.7.2003, 23:34 

Black 

145


Jer u njenom krilu leže pisma dvojice pjesnika, pisma Rilkea i Pasternaka. Laki povjetarac 

nosi zrnca pijeska s listova./É/ 

Da li je pisma pohranila u dubok džep svoje pregaèe i zatim se vratila u malu sobu 

gdje je èekao Sergej? Ili je dugo ostala na plaži i tamo pisala? Onu pjesmu o sobi za 

Pasternaka koja je postala pjesma za Rilkea. 

Jedna žena na obali. Ona piše i vidi buduænost. (192) 

U treæem se poglavlju Irena Vrkljan još jednom zaustavlja na toj slici promatrajuæi je 

sada iz drugog rakursa, tj. usredotoèujuæi svoj pogled na Sergeja Efrona, supruga Marine 

Cvetajeve, koji je sa svojom ženom dijelio još samo teško breme sve razornije svakodnevice 

i upravo iz tog razloga ostao iskljuèen iz višeg duhovnog zajedništva kakvo je ona uspostavila 

s Rilkeom i Pasternakom. Promijenivši toèku promatranja iste slike, Irena Vrkljan 

nam, zapravo, razotkriva nepopravljivo romantièarski stav Cvetajeve · a pomalo i svoj · 

prema kojem se najznaèajniji dogaðaji u životu èovjeka ne odvijaju u sferi svakodnevne 

stvarnosti nego u sferi duhovnosti u koju ulaze prije svega pisana rijeè i poezija. 

Marina bježi iz grada. Ona sjedi na obali Atlantika i piše pisma. Njen mali sin skakuæe 

po njoj, Alja se igra u pijesku. Ona u pismima gotovo nikada ne piše o svom mužu. Ali 

Sergej je ponekad putovao s njima na odmor. U tamnoj sobi sa spuštenim roletama, 

oslonjen o zid, stoji jedan bolesnik. On šuti. Da li je bilo tako? On ne smije na plažu, na 

sunce. A obitelj još jede kruh prijatelja i kruh nade. Godina je 1926. Marina je stara 34 

godine. I piše svoje najljepše pjesme. (238) 

Zahvaljujuæi živoj imaginaciji Irene Vrkljan mi vidimo Marinu ne samo na obali Atlantika 

nego i na svim ostalim zemljopisnim lokalitetima s kojima ju je povezala njezina sudbina: 

u Moskvi, na Krimu, u Berlinu, u okolici Praga i Pariza i, konaèno, u Jelabugi gdje 

je 31. kolovoza 1941. samoubojstvom okonèala svoj životni put. Doduše, lokaliteti o kojima 

je rijeè ne pojavljuju se pred nama onim redoslijedom kojim su se pojavljivali u životu same 

Cvetajeve. Oni, naime, figuriraju u djelu kao podloga za mentalne slike Irene Vrkljan, tj. 

kao sadržaji njezine subjektivne autorske svijesti koja, kako sam veæ napomenula, i ne vodi 

raèuna o objektivnom poretku stvari. Razbijanje kronološkog naèela dovodi pak do toga 

da promjene u životu ruske pjesnikinje mi percipiramo mnogo više u prostornim nego 

u vremenskim okvirima. Biografiju Cvetajeve u interpretaciji Irene Vrkljan doživljavamo, 

drugim rijeèima, kao niz Marininih prostornih dislokacija, nerijetko prisilnih premještanja 

iz jedne sredine u drugu, a ne kao proces koji, trajuæi u vremenu, zapoèinje Marininim 

roðenjem i završava njezinom smræu. Termin ÒbiogeografijaÓ jasno istièe upravo tu karakteristiku 

Vrkljanièina pripovjednog modela biografije pa mi se njegova upotreba u konkretnom 

sluèaju èini posve na mjestu. 

Na odustajanje od linearnog, kronološki utemeljenog pripovijedanja Irenu Vrkljan su 

osim subjektivnosti njezina pristupa mogli navesti i ÒmetafizièkiÓ razlozi. Ako se temporalnost 

ljudske egzistencije sastoji u, hajdegerovski reèeno, Òbitku prema smrtiÓ, tj. u èinjenici da 

se raðamo i neizbježno umiremo, da smo, jednom rijeèju, smrtni, tada Irena Vrkljan 

svojim akronološkim nizanjem slika nastoji izbrisati upravo tu usmjerenost biografskog 

vremena prema smrti. Njegov vektorski karakter ona, dakle, poništava Òrezanjem konaca 

izmeðu godinaÓ (203), tj. razbijanjem kronološkog slijeda biografskih èinjenica i njihove 

146 


27.7.2003, 23:34 

Black


linearne povezanosti. Time pak otklanja i misao o smrti kao krajnjoj toèki èovjekova 

postojanja, što je posve na mjestu kad je rijeè o umjetniku kao što je Marina Cvetajeva 

èija djela traju i onkraj granica biografskog vremena, èija su djela, drugim rijeèima, ÒneprolaznaÓ. 

Tako, pitajuæi se kako je izvana gledano mogla izgledati Marinina smrt, Irena 

Vrkljan, i sama pod dojmom svojih tjeskobnih mentalnih slika, naposlijetku uzvikuje: 

Da li su mali prozori kuæe stvarno bili zatvoreni? Kakvo je bilo nebo iznad grada? 

Putevi su plivali u vodi, daske su ležale tamo gdje su lokve bile duboke. Cipele, odjeæa, 

poprskani. Tama oko drvene kuæe, tri mala prozora s prednje strane, nizak krov. Stari 

plot, dva stabla u vrtu. 

A soba, boja zidova, visina vratiju? Titravo svjetlo s ulice razlijeva se lijeno po njenom 

tijelu. To tijelo visi. Nikakva teka s pjesmama u dubokom džepu sive pregaèe. Ništa više 

ne postoji. Godina je 1941. 

Da bi se odagnale slike iz one nepoznate noæi: razrezati pamæenje. Sve konce izmeðu 

godina. Vremena su bila hladna. Pa ipak su primjer uzorne egzistencije i moje jadne apatiènosti. 

Jedna žena koja neæe umrijeti, tako te vidim. Jer si postojala, jer postojiš kao rijeè. 

Kao osjeæaj, rukopis i neprolaznost. (203-204) 

Svojom osebujnom tehnikom naracije Irena Vrkljan, meðutim, ne neutralizira samo 

naš osjeæaj neumitne konaènosti biografskog vremena nego paralelno s time gura u drugi 

plan i ideju o razvoju liènosti, liènosti, koja sagledana u svojoj vremenskoj dimenziji, 

takoðer neumitno raste, sazrijeva i stari. I premda je Cvetajeva prikazana u djelu i kao 

dijete i kao odrasla žena, njezin život, naglašavam ponovno, ne promièe pred nama kao 

niz razvojnih faza, nego se odigrava kao kretanje iz jedne geografske toèke u drugu. On, 

dakle, prije nalikuje na putovanje nego li na vremenski ogranièen razvojni proces. 

Na ovome mjestu ne bi bilo na odmet prisjetiti se nekih zapažanja G. Vinokura koji 

u svojoj knjižici iz 1927. godine Biografija i kultura tvrdi da istinski predmet biografa nije 

liènost kao statièna nego kao dinamièna velièina. ÒOna osobita modifikacija, u obliku koje 

liènost zauzima svoje mjesto u svijesti biografa, jest modifikacija liènosti u njezinu 

razvoju.Ó (1927: 32), kaže Vinokur upozoravajuæi da bez orijentacije na razvoj liènosti ne 

može biti rijeèi o žanru biografije, nego eventualno o žanru povijesnog portreta. Da se 

ravnamo prema Vinokuru, pitanje je da li bismo prozu Irene Vrkljan posveæenu Cvetajevoj 

bez zadrške mogli svrstati u žanr biografije. Još bi nam teže to pošlo za rukom kad bi 

nam kao polazište u toj procjeni poslužo esej Osipa Mandeljštama ÒKraj romanaÓ (1928), 

jer po mišljenju ruskoga pjesnika suvremenost dokida i samu moguænost postojanja biografskog 

žanra. U navedenom eseju Mandeljštam, naime, dezintegraciju europskog romana 

u 20. stoljeæu dovodi izravno u vezu s dezintegracijom ljudske biografije, koju pak smatra 

okosnicom svake fabule i opæenito temeljem svake romaneskne strukture. ÒOsjeæaj za 

vrijeme, koji èovjek ima zato da bi djelovao, pobjeðivao, ginuo, ljubio · taj osjeæaj za vrijeme 

èinio je osnovni ton u zvuèanju europskoga romana, jer je /É/ kompozicijska mjera 

romana · ljudska biografijaÓ (1971, II: 269) · zamijeæuje Mandeljštam. U 20. stoljeæu, 

meðutim, u doba velikih socijalnih prevrata i kataklizmi Òakcije liènosti u povijesti padajuÓ 

(268), a pritisak socijalne atmosfere lišava pojedinca njegove individualne sudbine. ÒSada 

su Europejci izbaèeni iz svojih biografija kao biljarske kugle iz svojih ležištaÓ (269) pa je 

njihovo djelovanje podvrgnuto istom zakonu kakvom je podvrgnuto i sudaranje kugli na 

biljarskom stolu · zakonu sraza. ÒDaljnja sudbina romana · uzvikuje mraèno Mandeljštam 


27.7.2003, 23:34 

Black 

147


· neæe biti nièim drugim do li poviješæu rasula biografije kao oblika liènoga postojanja, èak 

više od rasula, · poviješæu katastrofalnog uništenja biografijeÓ (269). Irena Vrkljan je 

zacijelo vrlo dobro osjetila, zahvaljujuæi djelomièno i vlastitu životnom iskustvu, da su 

Marini Cvetajevoj revolucija, graðanski rat, emigracija i konaèno II. svjetski rat oduzeli 

biografiju u mandeljštamovskom smislu rijeèi i lišili je onoga osjeæaja za vrijeme koji je 

èovjeku dan da bi svoj život usmjerio prema nekoj, rijeèima K. J. Gergena, Òvrijednosno 

obilježenoj krajnjoj toèkiÓ i u skladu s time svrsishodno djelovao. Kad životom èovjeka ne 

upravlja više teleološki princip nego zakon sraza, kad njegovi postupci nisu više rezultat 

planiranih akcija nego su puka reakcija na pritisak nadmoænih izvanjskih sila, tad i oblik 

tradicionalne biografije nema više mnogo smisla. Stoga ne zaèuðuje previše da je Irena 

Vrkljan životnu putanju tragiène ruske pjesnikinje, kao uostalom i svoju vlastitu, odluèila 

prikazati samo kao niz fabularno i kronološki nepovezanih slika. 

Ipak, Òda li su biografije tek svijet slika?Ó · pita se Irena Vrkljan, i odmah odgovara: 

ÒMarina, htjela bih više nego samo vidjeti.Ó (175) Sudeæi po odgovoru, oèekivati je da se 

autorica u svome pripovijedanju neæe ogranièiti samo na golu reprodukciju percipirane 

stvarnosti nego da æe tu stvarnost pokušati i interpretirati. Autorièine interpretativne 

sposobnosti dolaze, meðutim, mnogo više do izražaja na metaforièkoj nego na doslovnoj 

razini tekstualne strukture, jer, prisjetimo se, ona deklarativno zazire od bilo kakva 

izravnog i pravilima ogranièenoga tumaèenja života, ili, kako sama kaže, od bilo kakve 

Òželje da posredujemo, objasnimoÓ (218). U svakom sluèaju, u njezinoj prozi eksplikativnu 

funkciju, kakvu inaèe obavlja naracija, preuzima na sebe nekoliko prostorno-kinestetièkih 

metafora s motivom putovanja odnosno kretanja kao figurativnim polom. 

Odmah na poèetku djela Irena Vrkljan svoju retrospektivnu pripovjedaèku poziciju, tj. 

svoje pripovijedanje utemeljeno na sjeæanju metaforièki definira kao putovanje: 

Putujem kroz godine samo s jednim kovèegom. Vrijeme, sjeæanje, proklete biografije. 

Kamo to putujem? K njoj, k meni, u neku drugu zemlju? (173) 

U navedenoj upotrebi pojam putovanja ne znaèi više kretanje u terminima prostornih 

koordinata nego kretanje duž dimenzije vremena. Sjeæanje je putovanje kroz vrijeme, a 

destinacija je, kako stoji na kraju poglavlja, Òona jedna nièija zemlja bez bojeÓ, Òona iz 

tamnog lijevka pamæenjaÓ (212) u kojoj je jedino i moguæ susret s Marinom Cvetajevom 

odnosno susret sa samom sobom. Istovremeno, meðutim, pojam putovanja kao jedan od 

najuèestalijih motiva Vrkljanièine proze zadržava, dakako, i svoje doslovno znaèenje. Tako 

nekoliko redaka dalje on naprosto znaèi premošæivanje prostorne udaljenosti izmeðu dviju 

ili više geografskih lokacija: 

Kovèeg znaèi putovanje. Ali kamo? Ponovo natrag u Zagreb? Po deseti put samo u 

posjet, nedozvoljivo kratko. Da li sam samo putnik i zbog toga veæ strankinja? Marina je 

takoðer napustila Rusiju. Bilo je to dvadesetih godina. (174) 

To suptilno laviranje izmeðu doslovnog, prostornog i metaforièkog, temporalnog 

znaèenja motiva putovanja može se pratiti od poèetka do kraja Vrkljanièina djela. 

Najzanimljivije uèinke ono pak postiže u sluèaju metafore Òživot je putovanjeÓ kojom se 

autorica implicitno služi da bi, kako sam veæ nagovijestila, na posredan naèin osmislila 

biografiju Marine Cvetajeve, ali i svoju vlastitu. Rijeè je o metaforièkoj konstrukciji, duboko 

uvriježenoj u našoj kulturi, koju rabimo bez napora i gotovo automatski, a koju danas 

148 


27.7.2003, 23:34 

Black


vodeæi kognitivni semantièari poput G. Lakoffa, M. Turnera, M. Johnsona i drugih (Lakoff 

Johnson 1980; Lakoff Turner 1989; Lakoff Johnson 1999; Žic uchs 1992-1993) nazivaju 

temeljnom konceptualnom metaforom (basic conceptual metaphor) pronalazeæi njezine 

konkretne jeziène realizacije kako u konvencionalnim izrazima svakodnevnoga govora 

tako i u jedinstvenim i originalnim metaforama vrhunskih pisaca. Tako poèetak Danteove 

Božanstvene komedije (Na pola našeg životnoga puta/ U mraènoj mi se šumi noga stvori,/ 

Jer s ravne staze skrenuvši zaluta.· prev. M. Kombol/ s jedne strane, i uobièajena fraza Òs 

tridesetak godina nisam znala kojim putem da krenemÓ s druge, poèivaju na istoj temeljnoj 

konceptualnoj metafori Òživot je putovanjeÓ. U oba primjera ta nam metafora omoguæuje 

da apstraktan i kompleksan pojam života shvatimo i odredimo pomoæu konkretnijeg 

i jednostavnijeg pojma putovanja pa je u tom smislu doista valja tretirati, kako to èine i 

gore spomenuti znanstvenici, kao Òdio zajednièke konceptualne aparature koju dijele 

èlanovi neke kultureÓ (1989: 51), a koji se može iskristalizirati u razlièite jeziène izraze i pjesnièke 

slike. U istu bi se kategoriju na našem kulturnom prostoru mogle ubrojiti i konceptualne 

metafore Òživot je igraÓ ili Òživot je borbaÓ, ali buduæi da one osvjetljavaju pojam 

života iz nekih posve drugih i drugaèijih aspekata, Ireni Vrkljan nisu ni izdaleka onoliko 

zanimljive koliko metafora Òživot je putovanjeÓ. Hrvatska autorica, naime, svojom èestom 

upotrebom konvencionalnih metaforièkih izraza kao što su Òživotni suputniciÓ, Òživotne 

postajeÓ, Òživotna prtljagaÓ i sl. nedvosmisleno evocira u našoj svijesti upravo tu metaforu 

pa nema sumnje da se u svom doživljaju i tumaèenju života ona oslonila prvenstveno na 

nju, a ne na neku drugu. Time je pak, najkraæe i najopæenitije reèeno, životni proces 

odnosno promjene u vremenu ona predoèila u terminima kretanja u prostoru. 

Nièeg neobiènog nema u tom postupku jer prema spoznajama kognitivne semantike 

o vremenskim procesima, koje ne možemo percipirati direktno, govorimo uglavnom 

metaforièki koristeæi se pojmovima koji pripadaju neposredno perceptibilnim podruèjima 

našega iskustva. ÒGlavnina našeg shvaæanja vremena metaforièka je verzija našeg shvaæanja 

kretanja u prostoruÓ, kažu Lakoff i Johnson u svojoj najnovijoj knjizi Philosophy in the 

lesh (1999: 139). Ono što u Vrkljanièinoj prozi jest neobièno, to je èinjenica da se motivi 

vezani uz pojam putovanja podjednako èesto mogu shvatiti i na doslovan naèin pa se životi 

ruske i hrvatske spisateljice, zapravo, doimlju kao realizacija metafore Òživot je putovanjeÓ. 

Doista, i u sluèaju Marine Cvetajeve i u sluèaju Irene Vrkljan s njihovim stalnim mijenjanjem 

boravišta opravdano je govoriti o životu kao putovanju i u bukvalnom smislu 

rijeèi. 

No, vratimo se metafori! Svaka se metafora, pa tako i naša, usredotoèuje na samo 

odreðene aspekte pojma koji zamijenjuje dok ostale zanemaruje ili apstrahira. Što æe biti 

gurnuto u prvi plan, a što ostati u pozadini, ovisi prije svega o shvaæanju samog pojma 

putovanja. Naime, koliko god da je taj pojam jednostavniji od pojma života, njegov je 

sadržaj takoðer fleksibilan pa od upotrebe do upotrebe znaèajno varira. Recimo, za nekoga 

je putovanje svrhovito kretanje prema željenome cilju, dok je za drugoga besciljno lutanje 

sa sluèajnim destinacijama, za nekoga je to uzbudljivo i radosno iskustvo promjene, za 

drugoga · prisilno napuštanje dragih mjesta, tjeskoban odlazak u nepoznato ili pak 

zamorno i besmisleno prevaljivanje udaljenosti izmeðu dviju toèaka na zemljopisnoj karti. 

Sada se postavlja pitanje koje je aspekte života osvijetlila Irena Vrkljan svojom upotrebom 

metafore putovanja. Ne ulazeæi u detalje, odmah valja naglasiti da se ona nikada nije 

osjeæala kao Òputnik prvoga razredaÓ. Drugim rijeèima, u nje je, bar u kontekstu analiziranoga 


27.7.2003, 23:34 

Black 

149


djela, pojam putovanja optereæen uglavnom negativnim konotacijama. To je izmještenost, 

tuðina, iskorijenjenost, osjeæaj nepripadnosti. Ako navedene aspekte putovanja projiciramo 

na pojam života, tada je to život u trajnom pokretu, bez èvrste toèke, bez sigurnoga 

mjesta koje smatramo domom 8 , a to znaèi bez mjesta koje je inaèe jedan od osnovnih 

èimbenika našeg identiteta, i kao pojedinaca i kao èlanova zajednice. Lišenost osjeæaja da 

nekamo pripadamo, da smo negdje doista ono što jesmo, da smo na sigurnom, Òkod 

kuæeÓ, · životno je iskustvo mnogih emigranata koji su postali putnicima mimo svoje volje. 

U tu kategoriju Òputnika drugoga razredaÓ svakako ulazi Marina Cvetajeva, a na svoj naèin 

i Irena Vrkljan. ÒKad se emigracija jednom dogodila, emigrant više nikada ne može biti 

siguran gdje mu je domÓ pišu R. King, J. Connell i P. White u predgovoru svome zborniku 

Writing across Worlds (1995: XIV) upozoravajuæi malo dalje da Òemigracija nije puki interval 

izmeðu fiksnih toèaka odlaska i dolaska, nego je naèin postojanja u svijetuÓ (XV). O tom 

tipu egzistencije, o tom Ònaèinu postojanja u svijetuÓ posredno se izrazila i sama Cvetajeva 

pripisujuæi svim velikim pjesnicima status emigranta, Òemigranta iz Besmrtnosti u vrijeme, 

nepovratnika u svoje neboÓ (1979, I: 372), dakle, status osobe koja se bez trvenja ne upisuje 

ni u jedan društvenopovijesni kontekst i kojoj je svaka sredina strana i pretijesna. Ono što 

je po Cvetajevoj zajednièko i pjesniku i emigrantu to je Òosobit peèat nelagodeÓ (ibid.) na 

licu èovjeka koji se više nigdje ne osjeæa kod kuæe. 

Ako je emigracija poseban tip beskuæništva, ako je to gubitak doma kao referentne 

toèke koja je pridavala smisao svemu onome što èinimo i jesmo, onda je ona istovremeno 

i potraga za novom referentnom toèkom, za novim identitetom. Takvo èvrsto uporište 

u razumijevanju sebe i svoga mjesta u svijetu i Marina Cvetajeva i Irena Vrkljan pronalaze, 

po svemu sudeæi, u pisanju. U svakom sluèaju, u Vrkljanièinoj su prozi motivi putovanja 

i pisanja kao sredstva samoodreðenja tijesno i neraskidivo povezani: 

Marina je poznavala osjeæaje rastanka. Ona je putovala Evropom i stajala pred zakritim 

prozorima jedne tuðine. Ono što ju je oznaèavalo, bila je snaga vlastitog jezika. U ispranoj 

haljini stoji tako žena, pjesnikinja. (245) 

Tek u kontekstu takva pogleda na emigrantsku sudbinu Cvetajeve postaje jasnijom još 

jedna metafora kretanja u Irene Vrkljan. U toj je metafori, kao i u prethodno analiziranoj 

(Òživot je putovanjeÓ), zapretetna velika interpretativna snaga buduæi da se njome iskazuju 

temeljni životni stavovi obiju spisateljica, preciznije reèeno, otkriva se njihovo shvaæanje 

odnosa izmeðu života i umjetnosti. Rijeè je o frazi Òposve sam se preselila u tekuÓ 

(Cvetaeva 1991: 39), koju je Cvetajeva izrekla u pismu svojoj prijateljici Ani Teskovoj iz 

Èeške, a kojom je izrazila svoje buntovno neprihvaæanje emigrantskoga života, i kao 

posljedicu toga, svoje povlaèenje u sferu umjetnosti. Naèelno odbojan stav Cvetajeve prema 

ÒsirovomÓ životu, životu kao takvom, tegobnom i manjkavom kakav veæ jest, možda 

izravnije dolazi do izražaja na drugom mjestu prepiske s istim adresatom (u pismu Teskovoj 

od 30. prosinca 1925): 

Ja ne volim život kao takav, za mene on poèinje znaèiti, tj. dobivati smisao i težinu 

· samo preobražen, tj. · u umjetnosti (1991: 30) 

U zamišljenoj opoziciji izmeðu života i umjetnosti Cvetajeva se bez oklijevanja odluèuje 

za umjetnost kao višu i smisleniju sferu postojanja, koja je zato što se u njoj ÒpreobražavajuÓ, 

tj. ÒispravljajuÓ sve nesavršenosti i nedostaci ovoga svijeta, nedvojbeno superiorna životu. 

150 


27.7.2003, 23:34 

Black


U pjesnièkom stvaralaštvu Cvetajeva, zapravo, nalazi Òmehanizam kompenzacijeÓ, kako 

istièe prouèavateljica njezina opusa S. Eljnickaja. Pisanje je za nju Òosobita zaštitna reakcija 

na traumatizirajuæu situaciju konfliktnoga kontakta sa svijetomÓ (ElÕnickaja 1990: 129). 

I premda ton Irene Vrkljan nije buntovan kao Marinin, nego je prije pomirljiv i 

refleksivan, njihovi se pogledi na odnos života i umjetnosti bitno ne razlikuju: 

A kamo sam se ja preselila? samo u neku drugu zemlju? Podijeljen život, malo u 

Zagrebu, malo u Berlinu, jedan dio proždire onaj drugi./É/ 

Ali selidba u teku ostaje i meni. (195-196) 

Na istoj liniji stoje u Irene Vrkljan i metafore Òsmjestiti se u zamišljenom, jer negdje 

moramo živjetiÓ (204) ili Òsmjestiti se u goloj zemlji sjeæanjaÓ (212) ili Òputovati unutar podruèja, 

kroz koja prolazimo bez pasošaÓ (276). Metaforièki glagoli ovdje ne oznaèavaju više 

kretanje kroz prostor nego prebacivanje vrijednosnoga težišta s jednog interesnog podruèja 

na drugo, sa života na umjetnost. Na prvoj se stranici svoga djela Irena Vrkljan zapitala 

nije li gubitak, koji osjeæa, jedan od razloga pisanja da bi svoju prièu o Marini Cvetajevoj 

završila apodiktiènom tvrdnjom o superiornosti umjetnosti u odnosu na život: 

Marina je saèuvana u napisanome. Usporedbe ne postoje. To je život.(277) 

Da li bi se nakon svega reèenog moglo zakljuèiti zbog èega je i po èemu je Marina 

Cvetajeva postala za Irenu Vrkljan ne samo predmetom pažljivoga istraživanja nego i onim 

bliskim Òkulturnim obrascemÓ, kako bi rekao Clifford Geertz, s kojim se mogla identificirati? 

Razlozi, èini se, leže upravo u odluènosti ruske pjesnikinje da se u traženju svog identiteta 

· a u životnim okolnostima koje je Irena Vrkljan i sama djelomièno iskusila · ne oslanja 

ni na neku zemlju, ni na neku obitelj, ni na neku ideologiju, nego iskljuèivo na vlastito 

pisanje. Rekla bih da je to posve prirodan izbor za bogomdanoga pisca, kojeg je život bacao 

s jednog mjesta na drugo, pa bi se opis njegova životnog puta mogao prije odrediti terminom 

ÒbiogeografijaÓ nego ÒbiografijaÓ. 

Citirana literatura 

1. Benèiæ, Ž., 2000, ÒA. S. Puškin u ÔsjeæanjimaÕ Marine CvetajeveÓ, Književna smotra, XXXII, 

118 (4), str. 29-46. 

2. Cvetaeva, M., 1979, Izbrannaja proza v dvuh tomah. 1917-1937. Sostavlenie i podgotovka 

teksta A. Sumerkina, Predislovie J. Brodskogo, New York, Russica Publishers, Inc. 

3. Cvetaeva, M., 1991, PisÕma k Anne Teskovoj. Podgotovka izdanija, predislovie i kommentarii 

I. Kudrovoj, Sankt-Peterburg, ÒVneštorgizdatÓ. 

4. Currie, M., 1998, Postmodern Narrative Theory. New York, St.MartinÕs Press, Inc. 

5. ElÕnickaja, S., 1990, Poètièeskij mir Cvetaevoj: Konflikt lirièeskogo geroja i dejstvitelÕnosti. 

Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 30. 

6. ish, S., 1999, ÒJust Published: Minutiae Without MeaningÓ (a critique of biography and 

biographical narrative). (http://www.english.upenn.edu/~afilreis/88v/fishbiography.htlm) 

7. Geertz, C., 1973, The Interpretation of Cultures. New York, Basic Books, Inc., Publishers. 

8. Gergen, K.J., 1994, ÒMind, text, and society: Self-memory in social contextÓ, U: The 

remembering self. Construction and accuracy in the self-narrative. Edited by 


27.7.2003, 23:34 

Black 

151


U. Neisser and R. ivush. (The Emory symposia in cognition, 6). Cambridge 


9. Gergen, K.J., 1997, ÒNarrative, Moral Identity and Historical Consciousness: a Social 

Constructionist AccountÓ. (http://www.swarthmore.edu/SocSci/kgergen1/ 

text3.html) 

10. Heidegger, M., 1982, ÒGraðenje, stanovanje, mišljenjeÓ, U: M. Hajdeger, Mišljenje i 

pevanje. Izabrao i preveo B. Zec, Beograd, Nolit. 

11. King, R., Connell, J., White, P., (Editors), 1995, Writing across worlds. Literature and 

migration. London and New York, Routledge. 

12. Lakoff, G., Johnson, M. 1980, Metaphors We Live By. Chicago and London, The 

University of Chicago Press. 

13. Lakoff, G., Turner, M., 1989, More than Cool Reason: A ield Guide to Poetic Metaphor. 

Chicago and London, The University of Chicago Press. 

14. Lakoff, G., Johnson, M., 1999, Philosophy in the lesh: The Embodied Mind and Its 

Challenge to Western Thought. New York, Basic Books, A Member of the 

Perseus Books Group. 

15. Levinas, E., 1969, Totality and Infinity: An Essay on Exteriority. Trans. by A. Lingis, 

Pittsburgh, Duquesne University Press. 

16. MandelÕštam, O., 1971, Sobranie soèinenij v treh tomah. Tom vtoroj: Proza, Pod redakciej 

prof. G. P. Struve i B. A. ilippova, New York, Meždunarodnoe Literaturnoe 

Sodružestvo. 

17. Neisser, U., Jopling, D.A., (Editors), 1997, The conceptual self in context: culture, 

experience, self-understanding. (The Emory symposia in cognition, 7). Cambridge 


18. Pasternak, B., Tsvetayeva, M., Rilke, R. M., 1986, Letters: Summer 1926. Edited by 

Yevgeny Pasternak, Yelena Pasternak and K. M. Azadovsky. Trans. by M. 

Wettlin and W. Arndt, London, Jonathan Cape. 

19. Šafranek, I., 1995, ÒSvila sjeæanja, škare rata (ili Marina, Dora i Irena pred crvenim 

zidom)Ó, Republika, LI, 7-8, str.205-212. 

20. Vinokur, G., 1927, Biografija i kulÕtura. Moskva, Gosudarstvennaja Akademija Hudožestvennyh 

Nauk. 

21. Vrkljan, I., 1987, Irena Vrkljan o biografiji: Svila, škare, Marina. Zagreb, Grafièki zavod 

Hrvatske. 

22. Zlatar, A., 1998, Autobiografija u hrvatskoj: nacrt povijesti žanra i tipologija narativnih 

oblika. Zagreb, Matica hrvatska. 

23. Žic uchs, M., 1992-1993, ÒKonvencionalne i pjesnièke metaforeÓ, ilologija, Knjiga 20-21, 

str. 585-593. 

152 

Bilješke 

1 Autobiografija, za razliku od biografije, ne podliježe ishovoj kritici. Po ishu, naime, besmisleno je 

autore autobiografija optuživati za neobjektivnost ili za pokušaj da prièu svog pripovjednog predmeta 

zamijene svojom vlastitom jer su oni sami svoj pripovjedni predmet. ÒAutobiografi ne mogu lagati, jer 

štogod da kažu i koliko god da to bilo neiskreno · istina je o njima samima, bili oni toga svjesni ili 

ne. Autobiografi su neizbježno i bez napora autentièni.Ó (ibid.) 

2 Više o tome Ž Benèiæ, ÒA. S. Puškin u ÔsjeæanjimaÕ Marine CvetajeveÓ, Književna smotra, XXXII (2000), broj 

118 (4), 29-46. 


27.7.2003, 23:34 

Black


3 Autobiografsko pamæenje osim toga omoguæuje pojedincu da percipira svoju konzistentnost i 

nepromjenljivost u vremenu, što je takodjer jedna od bitnih sastavnica osobnog identiteta. 

4 K. J. Gergen u svojim kasnijim radovima, na primjer, u èlanku ÒNarrative, Moral Identity and Historical 

Consciousness: a Social Constructionist AccountÓ (1997) prestaje narativna pravila o osobnoj povijesti 

ogranièavati samo na autobiografski izrièaj nego ih, u ponešto modificiranom obliku, poèinje primijenjivati 

na svaki tip naracije. U tom smislu ona podjednako vrijede i za autobiografsku i za biografsku prozu. 

5 K. J. Gergen nastoji dovesti u pitanje tradicionalnu koncepciju autobiografskog pamæenja kao autonomnog 

i spontanog psihièkog procesa koji se odvija iskljuèivo unutar pojedinaène ljudske psihe pa je stoga 

posve neovisan o nadindividualnim kulturnim konvencijama koje važe u odreðenoj sredini. Kao gorljivi 

protivnik tog, kako ga je nazvao, Òpsihološkog esencijalizmaÓ (1994: 78) on vidi svojevrsnu ironiju u 

tradicionalnom shvaæanju pojma osobnog pamæenja (personal memory), jer je po njemu to pamæenje 

sve prije nego èisto osobno. 

6 Više o toj prepisci vidi u: Boris Pasternak, Marina Tsvetayeva, Rainer Maria Rilke, Letters: Summer 

1926. Edited by Yevgeny Pasternak, Yelena Pasternak and Konstantin M. Azadovsky, translated by M. 

Wettlin and W. Arndt, London 1986, Jonathan Cape. 

7 Cvetajeva i Pasternak, ako ne raèunamo njihovo površno poznanstvo prije odlaska Cvetajeve u egzil, 

susreli su se osobno tek g. 1935. u Parizu, kamo je Pasternak mimo svoje volje, a prema izrièitoj 

Staljinovoj želji, doputovao na Meðunarodni kongres pisaca. To je, meðutim, bio susret pun nesporazuma 

i nedoreèenosti · ÒnesusretÓ, kako ga je okarakterizirala Cvetajeva u pismu Ani Teskovoj (1991: 108). 

8 O primarnoj važnosti doma za ljudsko biæe, o nužnosti njegova osjeæaja da je negdje kod kuæe mnogo 

je toga reèeno i na podruèju filozofske antropologije. Dovoljno je spomenuti kasnoga Heideggera koji 

u svom radu ÒGraðenje, stanovanje, mišljenjeÓ kaže: ÒÈovek biti · to znaèi: kao smrtnik biti na zemlji, 

znaèi: stanovati./É/ Mi ne stanujemo zato što smo gradili, veæ gradimo i gradili smo, ukoliko stanujemo, 

to jest ukoliko jesmo kao stanovnici. (1982: 86-87). Na tragu Heideggerovih razmišljanja stoji i 

zapažanje E. Levinasa: ÒPrivilegirana uloga doma ne sastoji se u tome da je on svrha ljudske djelatnosti, 

nego njezin preduvjet, i u tom smislu njezina polazna toèka.Ó (1969 : 152) 


27.7.2003, 23:34 

Black 

153


154 


27.7.2003, 23:34 

Black

Dalibor BLAŽINA 



Dalibor Blažina, Mickiewicz u Hrvata: izmeðu legende, estetike i politike 

MICKIEWICZ U HRVATA: IZMEÐU LEGENDE, ESTETIKE 

I POLITIKE 

Ovim prilogom želim barem naèelno odgovoriti na sljedeæa pitanja: u kojoj su mjeri 

Mickiewiczeva legenda i njegovo stvaralaštvo bili prisutni u hrvatskoj književnoj i kulturnoj 

sredini, na koji je naèin ta recepcija · kao svojevrsna hrvatska inaèica mickjevièologije 

· stvarala vlastito polje povijesnosti, i konaèno, na koji su naèin njezini dometi bili iskorišteni 

u ideološkim, kulturnim i književnim strategijama njezinih najvažnijih aktera. 

Sama recepcija Mickiewicza u Hrvatskoj bila je do sada predmetom razlièitih obrada, 

bilo kao dio prikaza opæe recepcije poljske književnosti u slavenskom svijetu (Magnuszewski, 

1976), bilo u aspektu Mickiewiczeve nazoènosti u nas (Benešiæ, 1948a; ranèiæ, 1949; Hamm, 

1956a; Živanoviæ, 1956; Petraè 1998), koja se katkada odnosi samo na pojedina razdoblja te 

recepcije (naroèito u doba ilirizma i romantizma: Wierzbicki, 1970a, 1970b; Živanèeviæ, 1987a; 

Rapacka, 1999), ili pak na odreðene aktere te recepcije (o Vrazu: Vodnik-Dreschsler, 1909; 

Živanèeviæ, 1987b; o Mažuraniæu: Živanèeviæ, 1987c; o Markoviæu: Vodnik-Dreschsler, 1906; 

o Šenoi: Živanoviæ, 1958; Živanèeviæ, 1965). 

Indikativno je da se najveæi dio tih priloga odnosi na razdoblje izmeðu godine 1835. 

i 1880, dakle na vrijeme ilirizma i romantizma kada je Mickiewiczeva nazoènost bila nadasve 

živa: ne samo kao legenda o Ònajveæem slavenskom piscuÓ koji je, eo ipso, snažno prisutan 

slavenofilskim nagnuæima hrvatskih romantièara, u ideološko-politièkim adaptacijama 

i prevrednovanjima njegove profetske poruke, u prihvaæanjima opæih estetièkih naèela, 

nego i u brojnim književnim preuzimanjima na svim razinama književnih struktura: od 

pastiša do svekolikih stilizacija u podruèjima tematike, stilistike, versifikacije i sl. Uz to, 

naravno, ne treba zaboraviti niti na prevodilaèke izbore, buduæi da je Mickiewicz, kao pisac 

dinamièkih mijena, podatan za raznolike interpretacije (i manipulacije). 

U tom smislu posebno je važan bio prilog Jana Wierzbickog koji je u svojoj raspravi 

Iz povijesti hrvatsko-poljskih književnih odnosa u 19. stoljeæu pokazao da je Mickiewicz u 

tom razdoblju bio jedan od najutjecajnijih stranih pisaca u Hrvata. Naravno, to se prihvaæanje 

temeljilo na opæoj predožbi o Poljacima koji su, posebice nakon ustanka 1830. godine, 

postali simbolom domoljublja diljem Europe, pa je Òpoljski patriotizam bio uzorom 

za oblikovanje drugih slavenskih patriotizama, u tom smislu i hrvatskogÓ (Wierzbicki, 

1970a: 11). Taj æe ideologem, prihvaæen zahvaljujuæi èeškom posredovanju, uskoro poprimiti 

vrlo trajan oblik, pa æe biti osnovom recepcije poljske književnosti, koja je prihvaæena 

Ògotovo kao ideal slavenske narodne književnostiÓ (Wierzbicki, 1970a: 44). Tako æe sadržaj 

pojma ÒMickiewiczÓ, koji se identificirao s poljaštvom, postati znakom slavenofilstva, i na 

taj æe se naèin samo djelomièno ÒnasaditiÓ na mnogo stariji, još barokni kliše o posebnoj 

bliskosti Hrvata i Poljaka, koji je rezultantom sliènog kulturno-povijesnog i geopolitièkog 

položaja (sa sastavnicama: slavenstvo, katolicizam, antimurale christianitatis). U doba 

ZSS2003LJ-blazina.pmd 155 

27.7.2003, 23:34 

Black 

155


ilirskog slavenofilstva taj je kliše zbog svoga okcidentalizma izgubio na aktualnosti, ali se 

nakon gorkih iskustava u doba Bachova apsolutizma vratio u širu svijest, te je bio itekako 

referentan u ideološkim sukobima s kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa. 

Dakle, Mickiewicz je u doba ilirizma bio prihvaæen na Kollarovoj ideološkoj matrici · 

konstitutivnoj za èitav hrvatski preporod · u duhu slavenske uzajamnosti. Ipak, s obzirom 

na duboke razlike izmeðu ta dva projekta, njegov je diskurs valjalo prilagoditi slavenofilskom. 

Ta je potreba za adaptacijom bila posebno prisutna u prvoj fazi njegove recepcije (1835- 

1842), kada je na stranicama ÒDaniceÓ objavljeno devet fragmenata Knjiga poljskog naroda 

i poljskog hodoèašæa · prvog Mickiewiczeva teksta poznatog veæem krugu Hrvata. Meðutim, 

ti su fragmenti, kako je više puta istraženo, bili lišeni svih specifièno poljskih naglasaka, 

a selekcija je obavljena ili temeljem izbora fragmenata ili intervencijama u samome tekstu, 

tj. zamjenama na paradigmatskoj osi, prema kriteriju odbacivanja radikalno romantièkih 

ili ekskluzivno poljskih nacionalnih nagnuæa · u korist prosvjetiteljsko-slavenofilskih. Prihvaæanje 

Kollarove idilièno-utopijske slike Slavenstva, a ne Mickiewiczeve nacionalno-univerzalistièke 

vizure, trebalo je omoguæiti lakše sporazumijevanje, a ubuduæe i kulturnu integraciju slavenskih 

naroda (oko ruskoga). Da bi se postigao takav stupanj svijesti valjalo je, kako su 

pretpostavljali Iliri, provesti svojevrsnu moralnu, prosvjetiteljsku ÒrevolucijuÓ. U prihvaæanju 

takvoga stava posebno je važna bila uloga Ljudevita Gaja, voðe ilirskog pokreta, koji je tako 

polemizirao ne samo s teorijom romantiènog revolucionarnog èina, veæ i s njenim pristašama 

u vlastitim redovima. Knjige su uporabljene stoga prvenstveno kao kontrafaktura, koja 

raèuna s nepoznavanjem izvornoga teksta (s kojega se prevodi), i na njegovo presaðivanje 

u drukèiji ideološki kontekst; raèuna stoga prije svega s legendom o Mickiewiczu-borcu za 

Òslavensku stvarÓ, te je, dakle, nedvojbeno rijeè o pokušaju mistifikacije autorova teksta. 

Prvi koji se u tom kontekstu izdigao iz anonimnosti na razinu javnog, individualnog 

napora i jasne strategije djelovanja bio je Stanko Vraz. Naravno, kao Ilirac, i on je preuzeo 

èeški model Slavenstva, a Òpoljska je književna orijentacija bila organski dio njegove 

slavenske orijentacijeÓ (Wierzbicki, 1970a: 46). Pritom je poznavao i starije poljske pisce i 

njemu suvremene romantièare, èije je pjesništvo popularizirao i kao urednik èasopisa 

ÒKoloÓ. Tu je Vraz, posebice u doba krize ilirskoga pokreta (1842), znatno podigao ljestvicu 

poimanja literarnosti, i to, s jedne strane, prihvaæanjem temeljnih premisa romantièke 

poetike, kao i otvaranjem prema drugim slavenskim književnostima. Pritom je presudno 

bilo shvaæanje njegova kljuènog pojma narodnosti: ona je za njega oznaèavala Òromantiènost, 

demokratizam, slavenstvo, ujedno odreðene umjetnièke ideje i odreðene književne 

vrsteÓ (Wierzbicki, 1970a: 47). Mickiewicz je njegov krunski argument: poljskog pjesnièkog 

genija prihvaæa kao ÒpuèkogÓ stvaraoca, a njegov uzor u oblikovanju Vrazovih balada i 

povjestica, te ljubavne lirike · soneta neupitan je. Najèešæe, meðutim, on prihvaæa ono 

Òšto se može povezati s poetikom sentimentalizma i sentimentalnim shvaæanje narodnostiÓ 

(Wierzbicki, 1970a: 57). Tako smo i opet na herderovsko-kollarovskoj matrici, ali uz 

promijenjene kriterije: tu po prvi put Mickiewicz Ònije prisutan s obzirom na propagandnopublicistièko 

koristoljublje, veæ s obzirom na pjesnièke vrijednostiÓ (Wierzbicki, 1970a: 65). 

Vraz je, dakle, uveo u recepciju Mickiewicza vrlo važnu estetsku dimenziju književne uzajamnosti, 

proširivši moguænosti njegova usaðivanja u polazni kod. 

Ako je veæ Vraz želio podiæi kvalitetu uzajamnosti s ideološke na estetsku razinu, Ivan 

Mažuraniæ je · u doba u kojemu je hrvatska javnost mogla steæi osnovne informacije o 

Mickiewiczu kao pariškom predavaèu slavenske književnosti · uèinio kvalitativan skok u 

privaæanju mistièno-politiènog diskursa poljskog pjesnika. U žaru domoljubnoga napora 

156 


27.7.2003, 23:34 

Black


1848. godine još je jednom posegnuo za Knjigama i napisao brošuru Hrvati Maðarom, 

Òmanifest hrvatske demokracijeÓ (Wierzbicki, 1970a: 37), tekst koji se prema svome uzoru 

odnosio ne samo kao prema izvoru ideja · kao što je, primjerice, sakralizacija pojma 

naroda ili pak apologija ÒposveæenjaÓ, borba protiv ÒliberalaÓ i nadreðenost postulata 

narodne slobode u odnosu na sva ostala društvena pitanja · veæ i biblijskim stilom, brojnim 

reminiscencijama, ponovljenim i preraðenim motivima. Tako se Mažuraniæev poziv, 

pored svih idejnih razlika (ÒkonkretniÓ politièki zahtjevi Mažuraniæa u odnosu na vizionarstvo 

Mickiewicza; austroslavizam, a ne nacionalna sloboda) vidi kao Òrazvijanje, kontinuacija 

idejnih motiva Mickiewiczeva manifestaÓ (Wierzbicki, 1970a: 39) i zapravo je u obzorju 1848. 

godine jedan od najvatrenijih poziva na ostvarenje narodnih prava. Knjige su mu poslužile 

kao ideološka matrica, dobrodošla u odnosu na promjenu retorièke strategije domoljubnog 

diskursa: umjesto ilirskoga uvjeravanja i apeliranja, sada prvi put hrvatski književnik i politièar 

javno i neodgodivo zahtijeva · i pritom govori Mickiewiczevim jezikom! 

Poznato je kakve je posljedice 1848. godina imala na položaj Hrvatske: austrijska je 

politika srušila sve iluzije. U tjeskobnim pedesetima sublimirano je hrvatsko domoljublje 

tražilo nove putove izrièaja. Valjalo je osmisliti novi program, što u okolnostima apsolutizma 

i opæe potištenosti nije bilo nimalo lako. Nije èudno da æe se upravo tada znaèajno proširiti 

platforma za prihvaæanje poticaja iz drugih, a naroèito slavenskih sredina. 

Važnu ulogu u redefiniranju odnosa prema Slavenstvu odigrao je èasopis ÒNevenÓ, koji 

je u formacijskome smislu zastupao pomak prema kasnom romantizmu i protorealizmu. 

Zato za njegove suradnike najzanimljiviji poljski pisac više neæe biti Mickiewicz, nego · Kraszewski. 

Meðutim, za tu novu generaciju, odgojenu na ilirizmu, Vrazu i Mažuraniæu, poljska 

æe književnost romantizma biti Òsvojevrsnom klasikomÓ (Wierzbicki, 1970a: 81). Bit æe to 

ujedno prva generacija koja æe svoju spoznaju o Mickiewiczu temeljiti ne samo na Knjigama 

i ranom pjesništvu, veæ i na pariškim predavanjima. Upravo se stoga recepcija Mickiewicza 

usložnjava, kao što se usložnjava i slika hrvatskih ideoloških nagnuæa tog vremena. 

S jedne strane Mickiewiczevo izrazito suprotstavljanje poljskog-slobodarskog i ruskogdespotskog 

duha pridonijet æe osvještenju nekoherentnosti platforme slavenske uzajamnosti: 

od sada ekskluzivnom slavenofilstvu sve znaèajnije konkurira ideja poljskog univerzalizma, 

poljskog mesijanizma: ÒPobjeda u slavenskom svijetu duha slobode, èiji je nosilac, oplemenjen 

patnjom, poljski narod, otvorit æe vrata sveopæoj slobodi èovjeèanstvaÓ (Rapacka, 1999: 16). 

Uostalom, o sukobu izmeðu Kollara i Mickiewicza hrvatska publika može saznati iz samoga 

ÒNevenaÓ. Opredijelit æe se ipak za vlastita, ÒsrednjaÓ rješenja. 

Pedesetih i šezdesetih godina, na tragu Vrazovih nagnuæa, Mickiewicz postaje estetièkom 

i poetièkom paradigmom: veæ Ivan Macun u ÒNevenuÓ objavljuje Kratko krasoslovje, Òprvi 

pokušaj stvaranja osnova estetike (zapravo poetike)Ó (Wierzbicki, 1970a: 83) u novijoj hrvatskoj 

književnosti u kojoj su mu uzor, uz ostale, i poljski autori poput Mickiewicza i Malczewskog. 

Adolfo Veber Tkalèeviæ, predani filolog, polonofil i prevoditelj, u svojim Razmatranjima 

domorodnim poziva se, doduše, još uvijek na buditelje, promièuæi ujedno 

pozitivistièku ideju jaèanja temeljnih društvenih institucija, ali poljska mu je književnost 

Òumjetnièki uzor, uzor stilistièke savršenostiÓ (Wierzbicki, 1970a: 90), a dokaz tomu je · uz 

prijevod Irydiona · i njegov pokušaj prevoðenja Konrada Wallenroda, koji se rabi kao 

argument u pokušaju osmišljavanja hrvatskog versifikacijskog sustava. 

Istodobno, meðutim, pojavljuju se i pisci kojima æe Mickiewicz biti više od estetièko- 

-poetièkog uzora. Naime, njegova mesijanistièka poruka u svojoj terapijskoj funkciji odgovara 


27.7.2003, 23:34 

Black 

157


kriznim vremenima, u kojima je došlo do rušenja ideala ilirizma i poraza politièkih nada 

1848. godine. 

Meðu njima prvo mjesto zauzima Petar Preradoviæ. Kako je pokazao još Drechsler- 

-Vodnik, potaknut knjigom Mariana Zdziechowskog Odrodzenie Chorwacji w wieku XIX, 

još sredinom èetrdesetih godina, u krilu ilirizma, Preradoviæ æe preuzeti temeljne premise 

romantiènog individualizma i mesijanizma, ali sa znaèajnom korekcijom: neæe to biti 

nacionalni, veæ slavenski mesijanizam, projekt duboko razlièit od Kollarova, od kojega ga 

odbija, kako tvrdi, Ògermanski duhÓ i racionalizam, dok æe se kao Òpjesnik srcaÓ sve više 

približavati poljskim romantièarima, Òradi velike razvijenosti osjeæaja, veoma raznježene 

fantazije i vizionarstvaÓ (Drechsler-Vodnik, 1903: 26). Preradoviæ se distancira od svake ekskluzivno 

nacionalne ideje · bilo poljske, bilo ruske · a ekskluzivizam postaje obilježjem njegova 

slavenstva, koje se, kako smatra, može izraziti jedino na naèin velike poljske romantièke 

književnosti. Kada u Preradoviæa sazrije jednadžba koja slavensku misiju izjednaèuje 

s ostvarenjem Božje države na zemlji · približit æe se Krasiñskom. Ali prije toga progovorit 

æe ÒposuðenimÓ glasom slavenskoga proroka i bit æe to po recepturi Mickiewicza. Stoga 

nije èudno da je jedan od vrhunaca njegova stvaralaštva trebala biti drama saèinjena po 

ÒpravilimaÓ slavenske drame, onako kako ju je zamislio Mickiewicz u èuvenom Òkazališnom 

predavanjuÓ. Unatoè svemu, njegov Kraljeviæ Marko opæenito se smatra slabim ostvarenjem: 

lirik kakav je bio, Preradoviæ nije imao snage za ostvarenje široke dramske vizije, rodovski 

bastardne, fanstastiène, otvorene strukture kakvu je implicirao Mickiewicz. 

No, Preradoviæeva je pojava u perspektivi koju zauzimamo višestruko znaèajna: ne 

samo da je rijeè o programskom utjecaju Mickiewicza ili o adaptaciji mesijanistièkih ideja, 

veæ je pjesnik u hrvatskoj javnosti i s‰m bio prihvaæen kao svojevrsni prorok uskrsnule 

Hrvatske u uskrsnulome Slavenstvu. Taj naglašeni kult, koji je funkcionirao na slièan naèin 

kao i kultovi poljskih ÒprorokaÓ u Poljskoj, posebno je gajila generacija koja ulazi u javni 

život u šezdesetim i sedamdesetim godinama. 

Ti kasni romantièari i protorealisti najveæim su dijelom svoju naklonost prema poljskoj 

književnosti zahvaljivali ocijeni da je poljska književnost, kao nijedna druga slavenska književnost, 

ustrajna u obrani vlastitog identiteta: pokazivala je kako je moguæe obraniti se 

od pogubna stranog utjecaja · posebno germanskog. Zanimanje za poljsku književnost 

pojaèat æe se s odjecima sijeèanjskog ustanka 1863. godine, koji u Hrvatskoj imaju razlièit 

prijam · od opreznih ocjena narodnjaka, do otvorenog entuzijazma Eugena Kvaternika i 

ÒmladihÓ. 

Središnju liniju recepcije poljske književnosti èine u ovo doba polonofili s èijeg aksiološkog 

obzorja postupno nestaje Mickiewicz-prorok i mesijanist, a pojavljuje se prije svega 

kao pjesnik i književni uzor koji uspostavlja vrijednosti šireg kulturnog znaèenja. U prvom 

se planu pojavljuje kao autor Konrada Wallenroda (koji doživljava èak tri prijevoda!) i uskoro 

zatim, mnogo trajnije, kao autor Gospodina Tadije. 

Prvi meðu njima, ranjo Markoviæ, obièno se atribuira kao najistaknutiji predstavnik 

Òakademskog romantizmaÓ. U njegovu književnom programu poljski je romantizam, a 

naroèito Mickiewicz, igrao ulogu najvažnijeg uzora. To se preuzimanje temeljilo na uvjerenju 

Òo nerazvijenosti, nepotpunosti hrvatskog romantizma u kojemu nije bilo djela poput 

Gospodina Tadije i Konrada WallenrodaÓ (Wierzbicki, 1970: 119). Upravo tu su prazninu 

trebali ispuniti njegov spjev Dom i svijet i poetski roman Kohan i Vlasta · koji se pozivaju 

na navedene uzore, kao i njegove balade. 

158 


27.7.2003, 23:34 

Black


Dom i svijet èini to neposrednije, u širokoj skali zavisnosti, èiji su osnovni katalog ustanovili 

veæ Vodnik (Dreschsler-Vodnik, 1906) i Papierkowski (Papierkowski, 1991): prema 

njima, iz Gospodina Tadije išèitao je Markoviæ u Domu svijetu idilièni lirizam, genološki 

sinkretizam, kompozicijska naèela, opæu fabularnu shemu, mnogobrojne motive i reminiscencije, 

te široki spektar stilizacijskih postupaka. Ali unatoè toj Òvježbi parafraziranjaÓ, 

Dom i svijet u mnogoèemu se od Gospodina Tadije razlikuje · u osnovi, rijeè je Òpogledu 

koji je bliže realizmu a ujedno sentimentalizmuÓ (Wierzbicki, 1970a: 125). Zato je Markoviæev 

romantizam u Domu i svijetu uglavnom programskog karaktera. Naravno, njegovo 

zakašnjelo objavljivanje bitno je oslabilo snagu novine · bivajuæi zapravo vjesnikom realizma, 

pojavilo se u doba kada je realizam veæ bio posve neupitan. 

Drukèiji je odnosi izmeðu Konrada Wallenroda i Kohana i Vlaste. Markoviæev poetski 

roman pokazuje mnogo veæu emancipiranost u odnosu na uzor · popis zavisnosti ovdje 

je mnogo kraæi, a tekst se može shvatiti i kao diskusija s idejnim rješenjima Mickiewiczeva 

spjeva koji, kao što je poznato, velièa osvetu i mržnju, dok završetak Kohana i Vlaste 

ukazuje na potrebu pomirenja i ljubavi, u duhu stare teze o blagosti slavenskoga duha. Na 

taj naèin Mickiewicz Òu MarkoviæuÓ progovara na dva naèina: ako Kohan i Vlasta rješavaju 

eminentno romantièku dvojbu, Dom i svijet aktualizira Mickiewiczev odnos prema realistièkoj 

kulturnoj matrici. Meðutim, oba Markoviæeva teksta završavaju apologijom sentimentalizma, 

pokazujuæi da je hrvatski pisac Mickiewicza i opet funkcionalizirao, dok je u osnovi njegova 

idejna matrica organièkog karaktera. Markoviæevo je preuzimanje, dakle, tendenciozno, a 

njegova djela odaju Òkarakter svojevrsnih poetièkih i kulturoloških programa i manifestaÓ 

(ališevac, 2000: 34) · u funkciji jaèanja hrvatske graðanske kulture. 

August Šenoa bio je ne samo najznaèajniji hrvatski književnik i kulturni autoritet 

svoga doba · posebno kao urednik središnjeg èasopisa ÒVijenacÓ (1873-1881) · veæ i aktivni 

publicist, koji je kao èeški ðak, naslijedio ideju o slavenskoj uzajamnosti, ali u otklonu 

spram Kollarove vizije: lišena iluzija slavenofilstva, a samim tim i panslavizma, ona je bila 

okrenuta prema nacionalnom pitanju (a rješenje je nacionalnog pitanja vidjela je u okviru 

austroslavizma), gajeæi u uvjetima snažne germanizacije domoljubnu simboliku i preuzimajuæi 

ulogu èuvara nacionalnog identiteta. Po povratku u Hrvatsku · u kojoj su vladali slièni 

uvjeti · Šenoa je na stranicama ÒVijencaÓ istupao s jasnim stavovima o potrebi pomirenja 

poljske i ruske opcije · u ime slavenske solidarnost. U pjesmi Poljski slijepac i poznatom 

èlanku Poljaci i Rusi osuðivao je i poljsku ideologiju romantiènog èina i platformu ruskog 

imperijalizma, tražeæi · u Hercenovu duhu · da se Rusi najprije odreknu despocije, što bi 

omoguæilo uspostavljanje ravnopravnih odnosa u interesu cjelokupnog Slavenstva (vidi: 

Živanoviæ, 1958: 194). U politièkom kontekstu tumaèi se i Šenoin prevodilaèki izbor Konrada 

Wallenroda, sa svojom idejom podzemne borbe s neprijateljem (ranèiæ, 1949: 134). 

U književnim izborima Šenoa je bio sklon protorealizmu, i hvalio je, primjerice, Kraszewskog. 

Ali njegova je platforma djelovanja bila široka, a znaèenje za utemeljenje 

hrvatske graðanske kulture, kao što je poznato, vrlo veliko. U ideologijskom aspektu 

posebno je važno bilo njegovo isticanje plemiæke kulture, kao jedne od temeljnih sastavnica 

te ideologije. Zato s pravom Wierzbicki ukazuje na moguæe (premda daleke) inspiracije 

Gospodina Tadije u nastanku Šenoina romana Turopoljski top. Poljski kroatist istièe još 

jednu važnu paralelu · Gospodin Tadija je u poljskoj književnosti bio predšasnikom razvoja 

romana i razvoja realizma · a slièan položaj u hrvatskoj književnosti imaju i Šenoine 

pripovijesti (Wierzbicki: 149-150). 


27.7.2003, 23:34 

Black 

159


Markoviæeva i Šenoina preuzimanja, iako naèelno razlièitih obilježja i dometa, u jednome 

su jednoznaèni: buduæi da se u obojice važnih aktera onodobnog književnog i kulturnog 

života Hrvatske pojavljuje prije svega kao element kulturne ideologije, Mickiewiczeva inspiracija, 

mutatis mutandis, utkana je u temelje graðanske kulture Hrvata. Njezinu aktualnost 

potvrðuju i brojni prijevodi iz pera drugih polonofila · poput Ivana Trnskog, Lavoslava 

Vukeliæa, Andrije Palmoviæa. Tu, dakle, više nije rijeè o ideološkoj funkcionalizaciji vizionara 

i mistiènog politièara veæ o estetskim i idejnim preuzimanjima u doba utemeljenja moderne 

Hrvatske. 

Napor Šenoe i njegovih pristaša najavljuje prve plodove: oko godine 1880. djeluju u 

Hrvatskoj, u kojoj popušta pritisak austrijske administracije, temeljne kulturne i znanstvene 

institucije graðanskoga društva (politièke stranke, Sveuèilište, JAZU i dr.). Pobjeðuje, takoðer, 

i Šenoa kao ÒrealistÓ: književni romantizam definitivno pripada prošlosti. Ali, u jednom 

æe izgubiti: njegova ideološka vizija zasnovana na pravu naroda na samoporedjeljenje, 

ali uz istodobnu nužnost suradnje s drugima (a posebice Slavenima), zamijenit æe sada 

dvije ekskluzivnije ideje. S jedne je strane Strossomayerov kulturni program · program izgradnje 

osnovnih nacionalnih institucija, ali na bazi ideologije jugoslavenstva, buduæi da su 

upravo one trebale biti zametkom buduæe državne zajednice. S druge pak strane, u uvjetima 

nove neslobode · austrijski imperijalizam smjenjuje maðarski · u jednom dijelu hrvatske 

politièke javnosti raða se otpor prema bilo kakvom zajedništvu. Rijeè je o Stranci 

Prava, èija se politièka filozofija, utemeljena na djelovanju Ante Starèeviæa, ali i Eugena 

Kvaternika, zasniva zapravo na svojevrsnom romantiènom historiozofskom mesijanizmu 

hrvatskog naroda. Posebice u ovoga posljednjega, èija æe ideologija nositi mnoge elemente 

poljskog mesijanizma, pa i Mickiewiczeva politièkog programa (i taktike) iz vremena 1848. 

godine. Rijeèju: Mickiewiczeva se aktualnost seli iz književnosti u ideologiju i politiku. Ali 

poraz Kvaternikove Rakovièke bune, djelomice inspirirane sijeèanjskim ustankom, oznaèit 

æe i poraz njegove politièke filozofije, utemeljene na apologiji revolucionarnog romantiènog 

èina i nacionalnog mesijanizma. 

U književnosti pak Mickiewicz ostaje prisutan samo u onoj mjeri u kojoj je njegovo djelo 

referentno u odnosu na realizam, kojim sada dominiraju ruski književni uzori. U njezinome 

Òživom tkivuÓ ostat æe prisutan uglavnom samo kao autor Gospodina Tadije · i to ponajprije 

u onom dijelu koji gaji poseban odnos prema idilièno-plemiækom ideološkom kompleksu 

(Ðalski). Na mjesto najpopularnijeg i najreferentnijeg poljskog književnika u Hrvata zasjest 

æe sada apologet plemštine i književnosti kao Òokrjepe srcaÓ · Henryk Sienkiewicz. 

Baš kao i u Poljskoj svjedoci smo prvih pokušaja ÒklasicizacijeÓ legende i stvaralaštva 

Adama Mickiewicza. Tako hrvatski tisak pomno prati dogaðaje oko otkrivanja spomenika 

Mickiewiczu u Poljskoj, te proslave stote obljetnice pjesnikova roðenja. Pritom se perpetuiraju 

ocijene o velièini poljskog pjesnièkog genija, u patetiènom diskursu za koji se može reæi 

da je dobrim dijelom posljedicom interpretacije od strane neumjerenih poljskih ÒegzegetaÓ 

(Dopart, 1998: 17). Opæenito, od sada æe hrvatska recepcija Mickiewicza biti znatno više 

uvjetovana njegovom poljskom recepcijom, pri èemu u toj posrednièkoj funkciji dominiraju 

krakovski konzervativci. 

Prihvaæen kao neupitni klasik 19. stoljeæa, Mickiewicz æe u dva posljednja desetljeæa 

tog stoljeæa postati predmetom zanimanja hrvatskih filologa. Jedan od njih, Milivoj Šrepel, 

autor je prvog veæeg portreta u kojemu se Mickiewicz postavlja u isti red s najveæim književnim 

suvremenicima. Kao osnovnu odliku pjesnikova svjetonazora, u skladu s naèelima 

160 


27.7.2003, 23:34 

Black


romantizma, istièe autor neodvojivost etetskog i etièkog, koja svoj uzor pronalazi u folkloru. 

Vidjevši glavne odlike Mickiewiczeve forme mentis u ÒreligioznostiÓ (Šrepel, 1891: 42) i 

Òmuškoj èuvstvenostiÓ (Šrepel, 1891: 45), Šrepel promatra nastanak njegova opusa u 

dinamiènoj perspektivi, pri èemu je skloniji ÒmladomÓ, negoli ÒstaromÓ Mickiewiczu: primjerice, 

u kritièkoj ocijeni Mickiewicza i poljske emigracije (eo ipso pjesnikovih Knjiga) 

istièe njihovo povijesno sljepilo, neviðenje pravih razloga poljskih katastrofa s kraja 18. 

stoljeæa, te samim tim osuðuje i njihovu Òmistiènu vjeruÓ (Šrepel: 62). U toj perspektivi 

odbacuje se i poljski mesijanizam, pa nije èudno da æe za Šrepela Dušni dan Òostati zauvijek 

zagonetanÓ (Šrepel: 46). Najviše se pozornosti ovdje posveæuje Gospodinu Tadiji, i to u 

dimenziji njegova bogatstva realija. Taj portret, u kojemu se vrijednosno preferira poetièki 

otvoreni Mickiewicz, zapravo je prvi pokušaj uvoðenja reda u legendotvorno polje koje je 

zavladalo hrvatskim recepcijskim kontekstom. 

Drugi akter pokušaja ÒklasicizacijeÓ je Tomo Maretiæ: prvi prevodilac Gospodina Tadije 

u cijelosti (nakon fragmenata koje je preveo još Veber-Tkalèeviæ) i to heksametrom 

· baš onako kako je prevodio Ilijadu i Odiseju! Nije èudno da je Maretiæ Òstih okovaoÓ (Bratuliæ, 

1961: 65). Iako je sam prijevod bio èesto hvaljen (sve do meðuraæa · Esih, 1932), ostao 

je dokazom da je doslovan prijevod u Mickiewiczevu sluèaju posve nemoguæ. 

U doba moderne, u kojoj odjeci panslavistièkih ideja praktièno posve nestaju i koja je 

svakako nastojala nadoknaditi europske zaostatke hrvatske kulture i književnosti, u auri 

odbacivanja realizma i prevrednovanja romantiènoga naslijeða poljski ÒprorociÓ ponovno 

stjeèu veæu važnost. Ali na mjesto prvog patrona sada, baš kao i u Poljskoj, stiže S³owacki. 

Što se tièe Mickiewicza, u novinskim izvještajima i dalje traje prijenos ÒegzegetskihÓ hiperbola, 

ali se prevodilaèki izbori odmièu se od Gospodina Tadije i vraæaju njegovu pjesništvu. 

Najvažniji prevodilac tog razdoblja je Iso Velikanoviæ, kao autor prijevoda balada, Gra- 

¿yne, Konrada Walenroda i Velike improvizacije iz III. dijela Dušnog dana. Najvažniju 

meðutim ulogu u (re)interpretaciji Mickiewiczeva opusa u modernistièkom duhu preuzimaju 

krakovski studenti s poèetka stoljeæa. 

Prvi od njih, Branko Drechsler-Vodnik, sveuèilišni profesor i kritièar, kroatist, autor je 

monografijâ o trojici sudionika tog ÒživogÓ književnog preuzimanja · Petru Preradoviæu, 

Stanku Vrazu i ranji Markoviæu. Dok se u Vrazovu sluèaju Mickiewiczeva prisutnost ovdje 

oèituje samo u aspektu utjecaja odeskih soneta (Drechsler-Vodnik, 1906: 139), u Markoviæevu 

otkrivaju se odjeci Mickiewiczevih balada (Dreschsler-Vodnik, 1909: 19), te odnosi izmeðu 

Gospodina Tadije i Doma i svijeta, odnosno Konrada Wallenroda i Kohana i Vlaste (Drechsler-Vodnik, 

1909: 43-45). To otkrivanje Vodnik u velikoj mjeri zahvaljuje posredništvu krakovskog 

profesora i književnog kritièara Mariana Zdziechowskog, autora studije Preporod 

Hrvatske u 19. stoljeæu (Odrodzenie Chorwacji w wieku XIX), koji je svoju sliku hrvatskog 

romantizma · utemeljenu u trijadi: Vraz · Mažuraniæ · Preradoviæ · uspostavio u odnosu 

spram poljskog romantièkog mesijanizma, a posebice u paraleli izmeðu Preradoviæa i 

Krasiñskog. Kritièar u osnovi prihvaæa motrište Zdziechowskog, koje Preradoviæa izvlaèi iz 

ilirsko-kollarovskog slavenofilskog konteksta i uvlaèi u orbitu utjecaja poljskog romantièkog 

mesijanizma i njegova univerzalizma. Mickiewiczev pak utjecaj promatra u pjesnikovu 

pokušaju stvaranja Òslavenske drameÓ prema zasadama tzv. Òkazališnog predavanjaÓ. 

No, kritièareve opširna analiza (Drechsler-Vodnik, 1903: 36-57) pokazuje razloge zbog kojih 

Preradoviæ nije uspio. ÒNaš se pjesnik ropski povodio za pariškim predavanjimaÓ (Vodnik, 

1903:57). Vodnikovo išèitavanje hrvatskog romantizma u kontekstu poljskoga utemeljeno 


27.7.2003, 23:34 

Black 

161


je u modernistièkom shvaæanju, koje nije lišeno oduševljenja za mesijanistièku ideju. Kasniji 

hrvatski kritièari · možda upravo s razloga odbacivanja ekskluzivnosti poljskog mesijanizma 

· taj æe Mickiewiczev utjecaj (a posredno i utjecaj èitava poljskog romantizma) umanjivati. 

Uèestalost pojavljivanja Mickiewiczeva imena u književnopovijesnim pregledima hrvatske 

književnosti pobrojao je Božidar Petraè (Petraè: 1998). 

Drukèiji je sluèaj Julija Benešiæa, pjesnika, kazališnog intendatna, kulturnog atašea u 

Varšavi tridesetih godina, popularizatora poljske književnosti i velikog prevoditelja. Naravno, 

i njegovo je polonofilstvo u znaku Mickiewicza, ali rijeè je o ÒpreraðenomÓ, mladopoljskom 

viðenju poljskog romantizma · kroz ÒfilterÓ Stanis³awa Wyspiañskog. Benešiæ se 

ovdje pojavljuje prije svega kao popularizator i prevodilac Dušnog dana: najprije s neuspjelom 

verzijom prijevoda prerade Wyspiañskog, još poèetkom njegova prevodilaèkog rada, te u 

odliènom prijevodu izvornika, izdanom 1951. godine. Ipak, Benešiæev pristup Mickiewiczu, 

osim usputnih opaski u predavanjima i prikazima poljske književnosti, nikada nije bio ovjeren 

vlastitom interpretacijom · èak i svoj pogovor Dušnom danu temelji na preradi 

monografije Stanis³awa Ko³buszewskog! 

Kriza recepcije Mickiewicza izmeðu dva svjetska rata, kada nije objavljen gotovo 

nijedan novi prijevod, ipak ublažavaju napori nekolicine filologa i književnih kritièara, koji 

i dalje ponavljaju ili razvijaju teze ÒegzegetaÓ: meðu prvima važnu ulogu igra ran Ilešiæ, 

meðu drugima najaktivniji je Ivan Esih. Naravno, kriza je odjek golemih promjena u 

funkcioniranju književnosti u obnovljenoj Poljskoj, gdje je stoljetna opsesija poljskim prometejizmom 

i tirtejizmom postala bespredmetnom. Ali, u neslobodnoj Hrvatskoj, koja 

traži svoja prava unutar diktature kraljevske Jugoslavije, Mickiewicz još uvijek može opstojati 

kao simbol slobodarskih nacionalnih težnji · kao èovjek koji je Òpoput biblijskog Mojsija 

s visova svog pjesnièkog zanosa pokazivao put k Zemlji obeæanojÓ (Esih, 1928: 120). 

Naravno, ta nacionalno-mesijanska matrica teško se može uskladiti s lijevim mišljenjem 

koje rado problematizira odnos izmeðu tzv. velikih jedinki i mase. Književnik koji se 

uporno bavio tom temom bio je Miroslav Krleža: i njemu su poljski romantièki pjesnici, 

Òkoji se nisu mogli prilagoditi postojeæoj društvenoj stvarnosti i pomiriti se s njom, bili na 

neki naèin bliskiÓ (Rapacka, 1964: 133). Velièina Mickiewicza i poljskih romantièara bila je 

za njega ujedno signal pripadnosti poljske kulture europskim vrijednostima. Upravo zato, 

u tami najdublje ratne noæi, lipnja 1943, Krleža u svom Dnevniku zapisuje: 

162 

a ja razmišljam o Stanku Vrazu, o mickiewiczizmu kod nas prije stotinu 

godina, nasukali smo se, neæemo se izvuæi, baš smo mizerijeÓ (Krleža, 

1977: 331). 

Krležina misao u kojoj se, dakle, Mickiewicz pojavljuje kao znak otpora i slobode, dugo 

æe, kao što je poznato, biti meritorna unutar najveæeg dijela hrvatske književne javnosti i 

otuda njegov odnos prema poljskom romantizmu može biti znakovit. 

No nakon 1945. godine, u novom ideološkom kontekstu · na valu novog slavenofilstva, 

koji se uklapa u internacionalizam socijalistièke zajednice · Mickiewicz æe ponovno postati 

poželjnom opcijom. Primjerice, Julije Benešiæ u Današnjoj Poljskoj, izdanoj 1948, temelje poljskog 

politièkog angažmana, zasnovanog na krilatici Òza vašu i našu sloboduÓ, pronalazi u 

Mickiewiczevim Knjigama (Benešiæ, 1948: 95). Vrlo brzo, u obzorju 150. godišnjice pjesnikova 

roðenja · takoðer zahvaljujuæi Benešiæevoj inspiraciji · pojavit æe se novi, moderni prijevod 


27.7.2003, 23:34 

Black


Gospodina Tadije (1948) Ðorðe Šaule, prijevod monografije Mieczys³awa Jastruna (1948), a 

odmah zatim i Benešiæev prijevod Dušnog dana (1951). Izmeðu te dvije godine prošlo je 

vrijeme hrvatskog (i jugoslavenskog) socrealizma. No i kad se pojavio, odlièan prijevod Dušnog 

dana nije izazvao nikakve (!) kritièke reakcije. Oèito: ne samo složena struktura djela, 

veæ ni odveæ osjetljiva idejna fundiranost tog djela nisu odgovarali politièkom trenutku. 

U doba pak nove obljetnice · 100. godišnjice smrti · situacija æe se promijeniti: pojavit 

æe se više popularnih publicistièkih portreta (Benešiæ, 1956a; Šaula: 1956) i prikaza njegove 

hrvatske recepcije (Hamm, 1956). U tim portretima Mickiewicz je prikazan u naèelu ÒneutralnoÓ, 

kao klasik književnosti 19. stoljeæa, a široj je, a posebice školskoj i akademskoj publici, 

ostao pristupaèan kao autor Gospodina Tadije. Tako æe sudjelovati u stvaranju europskog 

književnog kanona, ali s onim svojim djelom koje je otvoreno prema realizmu. Na 

taj naèin uklapa se u školski program socijalistièke škole. Bit æe to sada Mickiewicz-domoljub 

i Mickiewicz-revolucionar, ali isto tako pjesnik ideološki poželjne slavenske uzajamnosti. 

Ta ÒškolskaÓ perspektiva konaèno æe biti prevladana u interpretativnom umijeæu 

Zdravka Maliæa, prvog hrvatskog polonista u pravom smislu te rijeèi, koji se poznavanjem 

konteksta poljske književne kulture, ali i same mickjevièološke misli mogao izdiæi iznad 

standarda funkcionalnog ili kanonskog èitanja. Štoviše, podvrgavajuæi to široko znanje 

vlastitom esejistièkom prosedeu, te vlastitoj pjesnièkoj viziji svijeta, Maliæ je · kao prvi meðu 

hrvatskim interpretatorima Mickiewicza · uspio postiæi izuzetnu bliskost s predmetom 

svog zanimanja, birajuæi iz njega ono što je najbliže biti njegovoga stvaralaèkog biæa, ogledavajuæi 

samoga sebe u Mickiewiczevoj poeziji · na (relativnoj) udaljenosti od svakog ideologijskog 

èitanja. 

Maliæeva mickjevièologija skupljena je u nekoliko tekstova, od kojih je kronološki najraniji 

pogovor u izdanje Gospodina Tadije iz 1965. godine; slijedi prikaz Mickiewicza unutar 

povijesnog pregleda poljske književnosti (1975), pa autorov najopširniji i vjerojatno najbolji 

esej Mickiewicz ili velièina poezije (1976), zatim dijelovi njegova pogovora ÒprivatnojÓ antologiji 

poljske poezije pod naslovom Tijekom rijeèi (1978), te najzad bilješke iz devedesetih 

godina, koje su se, kao Zapisi iz radne bilježnice, pored ostalih navedenih tekstova (osim 

povijesnog pregleda), našli u nedavno objavljenom izboru iz autorova polonistièkog esejizma 

pod naslovom Mickiewicz itd. Ovaj kronološki redoslijed pokazuje slojevito, ali i organsko 

širenje njegova interpretativnog horizonta; stoga je vrlo indikativna razlika izmeðu tekstova 

iz sedamdesetih godina i fragmenata iz devedesetih, koja se temelji na znatnom skraæivanju 

distance prema ÒpredmetuÓ interesa: Mickiewicz, koji je u Maliæa oduvijek bio kvintesencijom 

poetiènosti i humanosti, tada se definitivno razotkriva u dimenziji egzistencijalne bliskosti. 

Za Maliæev put prema Mickiewiczu, osim njegove fundiranosti u širem krležijanskom 

obzorju lijeve misli, važno je spomenuti i njegovu polonistièku edukaciju, koja je prošla 

kroz neposredno iskustvo poljske književnosti ÒotapanjaÓ i naroèito Gombrowiczeve destrukcije 

nacionalne mitologije. Ti su ÒfilteriÓ posebno važni za odbacivanje svih natruha 

ÒegzegetskogÓ èitanja: ali, za razliku od poljskih destruktora Mickiewiczeva kulta iz 

dvadesetih godina · koji su tome pristupili u ime vizije moderne kulture · Maliæ je to uèinio 

u ime reaktualizacije temeljnih postavki humanosti, etiènosti i · pjesništva. 

Maliæev Mickiewicz u sedamdesetim godinama vizija je pjesnika u neprestanoj 

dinamiènoj mijeni. U tom aspektu pristupio je Gospodinu Tadiji, baveæi se njegovom 

genezom od idile do nacionalnog epa, pri èemu dokazni postupak provodi uspostavom 

znaèenjske izotopije likova: tako prati Tadijino sazrijevanje prema osvještenom domoljublju, 


27.7.2003, 23:34 

Black 

163


ali pritom znaèajnija od njegova patriotizma biva društveno-emancipatorska gesta, koja 

Tadiju pretvara u Òsocijalnog reformatoraÓ. Drugi i ÒnajznaèajnijiÓ je lik Robak èiji fabularni 

segment pokazuje put od nesloge do pomirenja u ime nacionalnog dobra. Izmeðu ta dva 

kriterija · socijalnog i nacionalnog · otvara se interpretativna napetost, koju Maliæ, kao 

adept krležijanskog horizonta vrijednosti rješava Mickiewczevim otvaranjem: on je za 

njega, s jedne strane, Òpravi baštinikÓ racionalizma, dok je s druge otvoren prema realizmu. 

Ipak, ta je otvorenost utemeljena u Òromantièkoj gestiÓ povratka prema uzrocima, prema 

zaèetku · prema protoromantiènom shvaæanju pojma Naroda. Tražeæi istodobno 

stilizacijske osobine, Maliæ ih pronalazi u širokoj lepezi književnih preuzimanja, koji pripadaju 

pjesnikovoj klasièno-filo-loškoj edukaciji (klasicistièkoj), predromantièkoj literaturi i Novom 

Zavjetu, iz kojega pro-izlazi krajnja poruka: ÒVolimo se!Ó. Tako se veæ ovdje u Maliæevu 

èitanju Mickiewicza prepoznaju bitne odlike njegovih interpretativnih kodova: Mickiewicz 

je pisac slobode, koja se poima dvojako, u gesti socijalnog i nacionalnog osloboðenja, te u 

individualnom opi-ranju svakovrsnoj despociji, èiji je jedini jamac · poezija sama: zato 

nije èudno da Gospodin Tadija postaje u Maliæa prvenstveno lirsko djelo, u kojemu Òjedva 

da se nazire Mickiewicz politièki boracÓ (Maliæ, 2002b: 72). 

Slojevito, prelazeæi od teksta do teksta, u eseju Mickiewicz ili velièina poezije Maliæ 

rekonstruira pišèeve idejne i poetièke temelje, te kljuène toèke preobrazbi, pri èemu veæ 

na samom poèetku, povodom Balada i romanci, uspostavlja konstantu pišèeve humane 

velièine: Mickiewiczev sjetan i ironièan odnos prema predoèenom svijetu pokazuje razvoj 

od ÒknjiškihÓ spoznaja prema Òtuzi zrelineÓ, odnosno od ÒsarkazmaÓ do Òblagosti sverazumijevanjaÓ. 

Ova se ljudska perspektiva upotpunjuje interpretativnim mehanizmom: Maliæev 

æe se pristup temeljiti na antinomijama, te na ideji o Òdubokom unutrašnjem prožimanju 

svega postojeæegÓ (Maliæ, 2002a: 39), na Òsvijesti o jedinstvu svijetaÓ, koji se smatra Òimperativom 

Mickiewiczeve poezijeÓ (Maliæ, 2002a: 39). Taj totalizirajuæi horizont teži Òrenaturalizaciji 

ljudskog svijeta i humanizaciji svijeta prirodeÓ, koja se pretaèe u Òsamosaznavanje svijetaÓ 

(Maliæ, 2002a: 39). 

Tako se Mickiewiczeva mladoromantièna emocionalna spoznaja i etiènost u II. dijelu 

Dušnog dana temelje na ÒmetaegzistencijalnomÓ osjeæaju sveobuhvatne solidarnosti i osjeæaju 

za socijalnu nepravdu, koja postaje Òizvorom tjeskobeÓ; taj se univerzalni kod samo 

djelomice modificira u IV. dijelu Dušnog dana, gdje se, kako smatra Maliæ, upuæuje Òpoziv 

na suæut s patnicima, na osjeæajnost kao jedini moguæi korektiv etièke uspavanosti veæine 

koja smatra da je svijet racionalno ureðen, odnosno onakav kakvim ga je Bog stvorioÓ 

(Maliæ, 2002a: 12). To je ujedno protest protiv svake znanstvene i crkvene ortodoksije · 

mjera slobode u mladog Mickiewicza. S druge strane, Odeski soneti, koji, prema Maliæu, 

ne postavljaju u prvi plan Lauru, nego pjesnièko ÒjaÓ, te Krimski soneti, u èijoj metafizici 

prirode i metamorfozi od profanog u sakralno interpretator pronalazi èovjeka kao Òduhovni 

korektivÓ, pokazuju put oblikovanja Mickiewiczeva romantièkog, pjesnièkog 

individualizma u ruskoj biografskoj fazi. 

Od Konrada Wallenroda, meðutim, Maliæ æe pratiti proces u kojemu æe za Mickiewicza 

Òput poezije postajati sve uži, a put politike sve širiÓ (Maliæ, 2002a: 25). Iz tog teksta, u 

kojemu se obznanjuje tragièna ambivalencija Konradova èina, kao i nepostojanje bilo 

kakve moguænosti njegove korekcije, ostala je kao trajna konstanta dublja spoznaja Òo 

uzajamnosti, o zajedništvu individualnog i kolektivnogÓ. Upravo to pruža Maliæu moguænosti 

da ga supostavi s III. dijelom Dušnog dana, gdje Mickiewicz prevladava prethodna ideološka 

ogranièenja: sada Ònjegovo domoljublje ne podrazumijeva mržnju, ono se ne svodi 

164 


27.7.2003, 23:34 

Black


na nepomirljivost poljaštva i nepoljaštva. Njegove se domoljublje poistovjeæuje sa 

slobodoljubljem, s antidespotizmomÓ (Maliæ, 2002a: 32). Štoviše, taj je univerzalni slobodarski 

duh posve otvoren, i on rješava Konradov sukob s Bogom, naravno, u stavu redovnika 

Petra koji Òpotvrðuje moguænost kršæanskog angažiranja na strani nacionalno i socijalno 

ugnjetenihÓ (Maliæ, 2002a: 33). U toj slojevitoj, strukturnoj interpretaciji III. dijela Dušnog 

dana, simbol porobljene poljskosti prepoznaje se u situaciji Uznika; to je upravo onaj lik 

koji æe Maliæu omoguæiti da s tog mjesta prati u Mickiewiczevu opusu i njegovu pesimistiènu, 

tragiènu konstantu: ÒMickiewiczevo æe lice ostati nepromjenljivo zasjenjeno iskustvo jezgre 

mraka, tamnom sviješæu III. dijela Dušnog danaÓ (Maliæ, 2002a: 38). 

ÒIdeologizacijomÓ Uznikove Òoèajnièke nade u BogaÓ stiæi æe Mickiewicz do Knjiga: za 

Maliæa, one su svojevrsna društvena utopija (Maliæ, 2002a: 42), a upravo je ideologizacija 

temelj ÒkritikeÓ: osnovnu manu tog teksta, u kojemu se Mickiewicz želio izdiæi iznad stranaèkih 

razmirica u ime apstraktnog jedinstva poljskog naroda, Maliæ vidi u èinjenici da su 

Knjige Òpodatnije za politièku manipulaciju nego za politièku akcijuÓ (42). Rijeè je, zapravo, 

o prisvajanju tog teksta od strane poljske politièke desnice. Pa ipak, kritièar pronalazi 

moguænosti prevladavanja te zadatosti: pružaju ih Òpjesmotvorni obliciÓ, dakle sama poetiènost 

tog teksta, i njezina fundiranost u Bibliji, kojom se doseže do Òistine o svijetu s onu 

stranu ideologije i politikeÓ (Maliæ, 2002a: 43). Taj je put oznaèen Mickiewiczevim univerzalizmom 

i solidarizmom Òsa svim bespravnima i poniženima, bez obzira na krivice i zasluge 

iz prošlostiÓ (Maliæ, 2002a: 44). Pa ipak, ta æe ga etièka gesta opraštanja dovesti kasnije, 

prema Maliæu, do krajnjeg misticizma · do tovijanizma. 

Mickiewiczevo okretanje zavièajnosti zbiva se u trenutku kada nestaje moguænost bilo 

kakve realne politièke akcije: u tu situaciju upisuje Maliæ Gospodina Tadiju. Djelomice 

ponavljajuæi raniju interpretaciju, Maliæ je ovdje širi i modificira · u smjeru dezideologizacije. 

Primjerice, ÒnajreprezentativnijiÓ fabularni segment sada je onaj Zosjin, jer sadrži Òkarakteristiènu 

mjeru odnosa izmeðu intimnih i društvenih motiva, izmeðu osjeæajnosti i djelatnosti, 

izmeðu liriènosti i epiènostiÓ (Maliæ, 2002a: 49). Baveæi se strukturnim elementima teksta, 

književnopovijesnim kontekstom i motivacijskim mehanizmima, kritièar konaèno stiže do 

opæe smisaone razine, i to je kljuèno mjesto interpretacije: središnji, Òpolitièko-ideologijski 

motiv prirodnog generièkog jedinstva ljudske jedinke i narodne zajedniceÓ (Maliæ, 2002a: 

54) Maliæ fundira u rusiostièkom racionalizmu, koji je ujedno i naèin prevladavanja svake 

ideologije · to je izlazak Òiz zaèaranog kruga nepomirljivih antinomija izmeðu individualnog 

i kolektivnog ja s jedne strane i kolektivnog ne-ja s drugeÓ (Maliæ, 2002a: 56). Tako se 

interpretator vraæa svojoj prvotnoj tezi da je tajna prirodnosti i bliskosti tog svijeta ujedno 

mjera Mickiewiczeve univerzalnosti i etiènosti, a samim tim i poetiènosti. 

Svoju viziju Mickiewicza Maliæ završava apologijom Òbiti njegova biæaÓ: ona je 

Òaktivistièka, kretanje je prirodno željno stanje, stihija njegova duhaÓ (Maliæ, 2002a: 59). 

Takav je Mickie-wicz i etièan i slobodarski duh, i konzekventan i kontradiktoran istodobno, 

on postaje svojevrsnim zrcalom interpreta samog, odnosno njegove vlastite poetiène i 

dinamiène, otvorene osobnosti. 

Stanovita je dopuna i proširenje ove perspektive èitanja u Crnoj kutiji poljske poezije 

paralela Òna vrhuncimaÓ poljske poezije · izmeðu Kochanowskog i Mickiewicza, odnosno 

izmeðu Elegija i Krimskih soneta. 

Dvadesetak godina kasnije, u Zapisima iz radne bilježnice, preostat æe još samo jedna 

nedodirnuta antinomija: lozanska lirika, kao Òpoezija buduænostiÓ, i Pravorijeci i opaske, 


27.7.2003, 23:34 

Black 

165


kao izraz Òonog tipa aktivizma u kojemu su nerazluèivo stopljene vjera, etika i politikaÓ 

(Maliæ, 2002a: 366). A ona se, u ovom fragmentarnom, zapravo naknadno rekonstruiranom 

tekstu, prevladava basnom Prijatelji, i apologijom prijateljstva, koji je Òtrajni oblik 

Mickiewiczeva poistovjeæivanja sa svijetom, onaj oblik solidarnosti koji generira sva ostala 

zajedništva · zavièajnost, poljaštvo, slobodarstvoÉÓ (Maliæ, 2002a: 367). 

Tako Maliæeva ÒintimistièkaÓ interpretacija · u kojoj je poezija oblikotvorna bit pjesnikova 

ÒbiæaÓ · prevladava prethodna ogranièenja hrvatske recepcije, bilo da je rijeè o ideološkim 

i poetièkim adaptacijama ili o ÒegzegetskomÓ dizanju spomenika · o kojima je bila rijeè. 

Za njega je Mickiewiczevo pjesništvo utemeljeno u djelatnoj, otvorenoj naravi pjesnikova 

biæa, ono spaja i istodobno svodi na humanu i etièku dimenziju njegov cjelokupni znaèenjski 

totalitet. Zato nije èudno da Maliæu biva stran Mickiewicz-ideolog i mistik, kako 

onaj iz Knjiga, tako i onaj iz pariških predavanja · onaj koji se tako lako podaje svakovrsnim 

manipulacijama. 

Njegovo je oponiranje funkcionalnom i kanonskom èitanju Mickiewicza radikalno i zapravo 

postavlja u zagradu cjelokupnu tradiciju hrvatske recepcije koja se · premda svjedoèi 

o važnosti njegova položaja i utjecaja u hrvatskoj književnosti i kulturi · neprestance, iz 

faze u fazu, od aktera do aktera, kreæe u polju (Gombrowiczevske) ÒneautentiènostiÓ: izmeðu 

legende, estetike i politike · u polju ideologije. No naravno, ta se interpretacija 

prvenstveno opire Òkrizi estetske svijestiÓ, koja je zavladala poljskom mickjevièologijom 

sedamdesetih godina, a koja je favorizirala pjesnikov profetizam: ÒstarogÓ Mickiewicza na 

uštrb ÒmladogÓ (Maliæ, 2002a: 57). Krajnja mjera i završna toèka tog oponiranja jest Maliæev 

intimizam, njegova humanizacija Òpredmeta zanimanjaÓ, u kojoj je Mickiewicz bio Òvelik 

složenom i proturjeènom svekolikošæu svog biæaÓ (Maliæ, 2002a: 59). 

U doba odbacivanja svakovrsnih ideologija, èiji smo svjedoci u poljskoj, ali i u hrvatskoj 

kulturi i društvu, Maliæevo èitanje Mickiewicza svojevrsni je znak vremena. Takav Mickiewicz 

ponovno dokazuje svoju aktualnost, svoju suvremenost · svoju važnost u hrvatskom sada 

i ovdje. 

166 

Bibliografija 

Benešiæ, Julije 

1948 Poljska književnost u borbi za slobodu. U: Današnja Poljska. Zbornik 

Društva za kulturnu suradnju Hrvatske s Poljskom. Uredio Julije Benešiæ. 

Zagreb. 

1956a Adam Mickiewicz. Uz proslavu 100-godišnjice smrti velikog pjesnika, 

revolucionara-romantika. ÒVjesnikÓ, Zagreb (22. sijeènja 1956), br. 3387, 

str. 7. 

1956b My Translations of Mickiewicz’s Works into Croatian. U: Adam 

Mickiewicz in World Literature. A Symposium Edited by Wac³aw Lednicki. 

University of California Press, Berkley and Los Angeles, str. 525-530. 

Blažina, Dalibor 

1998 Hrvatska èitanja Dušnog dana. ÒKnjiževna smotraÓ XXX, br. 110(4), str. 

49-52. 

1999 Hrvatska èitanja poljske romantiène drame, ÒKnjiževna smotraÓ XXXI, 

br. 112-113 (2-3), str. 165-174. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Dopart, Bogus³aw 

1998 Izgnanik u oba poèela, ÒKnjiževna smotraÓ XXX, br. 110(4), str. 15-22. 

Bratuliæ, Josip 

1961 Sudbina Konrada Wallenroda i Gospodina Tadije u hrvatskoj književnosti. 

ÒDanasÓ, èasopis studenata ilozofskog fakulteta u Zagrebu, I, br. 1, str. 

55-69. 

Hamm, Josip 

1956a Mickiewicz w literaturze serbochorwackiej. ÒPamiêtnik S³owiañskiÓ, t. 

VI, str. 45-57. 

1956b Mickiewicz i mi. ÒNarodni listÓ, Zagreb, 12 (22. sijeènja 1956) 3283, str. 6. 

Esih, Ivan 

1925 Sinteza poezije Adama Mickiewicza. ÒVijenacÓ, 3, knj. 4, 6, str. 188-189. 

1926 Kult Mickiewicza u Poljskoj. Stogodišnjica ljubavnih i Krimskih soneta. 

ÒObzorÓ, Zagreb, 67 (20. travnja 1926), str. 2. 

1928 Adam Mickiewicz i njegova ÒOda mladostiÓ. ÒOmladinaÓ, Zagreb, 12, str. 

120-121. 

1932 Stota obljetnica poljskog nardonog eposa. Vrsnoæa hrvatskog prijevoda 

Pana Tadeuša dra T. Maretiæa · Utjecaj A. Mickiewicza na Hrvate. 

ÒObzorÓ, Zagreb, 73 (27. svibnja 1932), br. 120, str. 5. 

ališevac, Dunja 

2000 Epika ranje Markoviæa (izmeðu tradicije i inovacije). U: Dani hvarskog 

kazališta. Razdoblje realizma u hrvatskoj književnosti i kazalištu. HAZU, 

Književni krug Split, Zagreb - Split, str. 31-50. 

ranèiæ, Vilim 

1949 Adam Mickiewicz w chorwackich i serbskich perzek³adach. ÒPamiêtnik 

S³owiañskiÓ, t. I, str. 130-147. 

Krleža, Miroslav 

1977 Dnevnik. Osloboðenje, Sarajevo, Mladost, Zagreb, 4. sv. 

Maliæ, Zdravko 

1975 Poljska književnost. U: Povijest svjetske književnosti, knjiga 7, Liber, 

Zagreb. O A. Mickiewiczu na str. 159-165. 

2002a Mickiewicz ili velièina poezije. U: isti, Mickiewicz itd. Rasprave, èlanci i eseji 

o poljskoj književnosti. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, str. 11-59. 

2002b Mickiewiczev Gospodin Tadija. U: isti, Mickiewicz itd. Rasprave, èlanci i 

eseji o poljskoj književnosti. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, str. 60-73. 

2002c ÒCrna kutijaÓ poljske poezije. U: isti, Mickiewicz itd. Rasprave, èlanci i eseji o 

poljskoj književnosti. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, str. 232-340. 

2002d /Mickiewicz · zapisi iz radne bilježnice/. U: isti, Mickiewicz itd. Rasprave, 

èlanci i eseji o poljskoj književnosti, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 

363-372. 

Magnuszewski, J—zef 

1976 Przenikanie literatury polskiej do kraj—w ba³kañskich w XIX w. i jego 

uwarunkowania. ÒPamiêtnik S³owiañskiÓ, XXVI, str. 27-48. 

Papierkowski, Stanis³aw 

1991 Echa Mickiewiczowskie w poemacie ranciszka Markovicia ÒDom i œwiatÓ, 

ÒMostÓ, 1-2, str. 173-197, /prvotno: Lublin, 1934/. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

167


Petraè, Božidar 

1998 Adam Mickiewicz i Hrvati, ÒKnjiževna smotraÓ XXX, br. 110(4), str. 29-37. 

1999 Gospodin Tadija ili velièina poezije. U: Adam Mickiewicz, Gospodin 

Tadija, Vrhovi svjetske književnosti, Alfa, Zagreb, str. 423-436. 

Rapacka, Joanna 

1964 /£atuszyñska/ Polonica w tw—rczoœci Miros³awa Krležy. ÒPamiêtnik 

S³owiañskiÓ XIV, str. 123-141. 

1999 Adam Mickiewicz i hrvatski romantizam. U: Dani hvarskog kazališta. 

Hrvatska književnost od preporoda do Šenoina doba. Književni krug 

Split, Split, str. 13-20. 

Slukan, Sanja 

1998 Adam Mickiewicz u Hrvatskoj 1835.·1998. Bibliografija. ÒKnjiževna smotraÓ 

XXX, br. 110(4), str. 37-44. 

Šaula, Ðorðe 

1956 Adam Mickiewicz. Povodom 100 godišnjice njegove smrti. ÒVjesnikÓ, 

Zagreb, 16 (25. studenog 1955) 3338, str. 8. 

Šrepel, Milivoj 

1891 Adam Mickiewicz. U: isti, Slike iz svjetske književnosti. Pjesnièki prvaci 

u prvoj polovini XIX. vieka. Matica hrvatska, Zagreb, str. 38-65. 

Vodnik-Drechsler, Branko 

1903 Petar Preradoviæ. Studija. Zagreb. 

1906 ranjo Markoviæ. Studija. Naklada knjižare Gjure Trpinca, Zagreb. 

1909 Stanko Vraz. Studija. Matica hrvatska i slovenska, Zagreb. 

Wierzbicki, Jan 

1970a Z dziej—w chorwacko-polskich stosunk—w literackich w wieku XIX. 

Zak³ad Narodowy im. Ossoliñskich, Polska Akademia Nauk, Wroc³aw- 

Warszawa-Krak—w. 

1970b Književnost ilirizma u odnosu prema zapadnoslavenskim književnostima. 

U: Hrvatska književnost prema evropskim književnostima, Zagreb. 

Witkowska, Alina 

1998 Adam Mickiewicz dvjesta godina poslije. ÒKnjiževna smotraÓ XXX, br. 

110(4), str. 23-27. 

Zdziechowski, Marian 

1902 Odrodzenie Chorwacji w wieku XIX. Krak—w. 

Živanèeviæ, Milorad 

1965 August Šenoa a S³owiañszczyzna. ÒPamiêtnik S³owiañskiÓ, t. XV, str. 

159-198. 

1987a Vraz i Poljaci, U: isti, Polonica, Matica srpska, Novi Sad, str. 76-106. 

1987b Mažuraniæ prema Mickjevièu, U: isti, Polonica, Matica srpska, Novi Sad, 

str. 107-111. 

Živanoviæ, Ðorðe 

1956 Mickiewcz in Serbo-Croatian Literature. U: Adam Mickiewicz in World 

Literature. A Symposium Edited by Wac³aw Lednicki. University of 

California Press, Berkley and Los Angeles, str. 495-524. 

168 


27.7.2003, 23:34 

Black

Josip KEKEZ 

Odsjek za kroatistiku 


Josip Kekez, Istraživanje suodnosa usmene i pisane književnosti u Hrvata 

ISTRAŽIVANJE SUODNOSA USMENE I PISANE 

KNJIŽEVNOSTI U HRVATA 

Sustavno prouèavanje interferencije usmene i pisane književnosti zacijelo 

je jedan od važnijih, a možda je i najvažniji postupak u poslijeraæu. Bijaše 

to na dalekosežnu obostranu korist i usmenoga i pismom ostvarivana 

stvaralaštva: u književnopovijesnome i poetièkome smislu. Rezultati su 

istraživanja mijenjali predodžbu o objema književnostima. 

Prema prirodi književnosti hrvatske, nije bilo ni malo teškim uoèiti da je pismom ostvarivano 

stvaralaštvo tvorilo svoju stilistiku, ako veæ ne iskljuèivo, zacijelo pretežito usmenoknjiževnim 

posuðenicama još od ranih poèetaka. Stjecajem povijesnodruštvenih okolnosti, 

pa i znanstvene metodologije, sustavno izuèavanje dotièna pitanja uslijedilo je istom u drugoj 

polovici XX. stoljeæa; kada je uvjetno, dakako, odista uvjetno, može biti u osnovnim 

obrisima i dovršeno. Ali, pojedinaènih, naèelnih i prigodnih interferentnih zapažanja bilo 

je i prije, navlastito u vrijeme povoljnijega društvenoga statusa usmene književnosti. Izdvajanjem 

tek pokoje takve potvrde, kronološki se prisjeæamo prvo Matije Petra Katanèiæa iz 

razdoblja prosvjetiteljstva odnosno klasicizma i poèetaka romantizma. To što je Katanèiæ 

skupljao usmenu poeziju, èinili su i drugi prije romantizma, ili pak što je svoju poeziju 

tvorio nasljedovanjem usmenoknjiževne poetike, ni u tome ne bi bio nikakvom iznimkom; 

ali Katanèiæ prouèava i usmenu i pisanu književnost pa na više mjesta pritom govori o 

uprisutnjenosti jedne u drugoj. 1 Èak upotrebljava i termin Òpoezija po narodnuÓ, koji se 

inaèe sve donedavna pripisivao iskljuèivo Vatroslavu Jagiæu, koji ga je primijenio prireðujuæi 

za tisak Ranjinin zbornik iz 1507. za ediciju Starih pisaca hrvatskih, Zagreb, 1870, knj. II. 

Vidljiva je tako osobina hrvatske književnosti, ali biva i velikim priznanjem Katanèiæu kao 

njezinu prouèavatelju. Èuvenu i višestruko znaèajnu Poslanicu Maksimilijana Vrhovca iz godine 

1813, koju je ovaj otposlao sveæenstvu svoje, zagrebaèke, biskupije kao romantièarski 

poziv na sakupljanje usmenoknjiževih primjera, shvaæamo ne jedino tako, uostalom kako 

u je shvaæao i Ljudevit Gaj tiskanjem na izvornome latinskome i u prijevodu na hrvatski, 2 

nego i kao raspravu o suodnosu dviju književnosti, što znaèi o možebitnoj ulozi usmene 

književnosti u daljnjemu tijeku i hrvatskoga jezika i hrvatske književnosti, a sve to na 

osnovi susljedne uprisutnjenosti u dotadašnjim jezikoslovnim i književnim djelima, koje 

ovaj dakako i navodi. 3 

U poèecima hrvatske književne historiografije, u vrijeme dakle prikupljanja svakoga 

predmetnoga gradiva, pa i onoga iz usmene književnosti, to se gradivo moglo nalaziti jedino 

u pisanim odnosno u pisanoknjiževnim vrelima. A to je veæ problem interferencije i 

hrvatskoga jezika i dviju književnosti. Razumije se da je u drugoj polovici XIX. stoljeæa u 

tome pogledu najzaslužniji Vatroslav Jagiæ, filolog svjetskoga glasa, èija se, u krajnjoj liniji, 

ZSS2003LJ-kekez.pmd 169 

27.7.2003, 23:34 

Black 

169


što izravno što posredno, gotovo sva djela odnose na problem interferencije. U tome je 

smislu najcjelovitiji i za ono doba najiscrpniji Jagiæev rad Graða za slovinsku narodnu 

poeziju, što je objelodanjeno u akademijinu Radu 1878, u knjizi 37. Njezine 104 stranice ne 

èine je samo èitavom knjigom, nego, za ono doba, i potpunom poviješæu usmene književnosti. 

4 

Pojedinaènih zapažanja s obzirom na novovjeku književnost takoðer je bilo poviše, 

mahom književnika, i to onih najboljih: na primjer Šenoe, pa Matoša, koji je usmenu književnost 

preporuèivao drugima i još objašnjavao njezinu vezu s likovnom umjetnošæu. 

Nazora i više drugih, do recimo Šime Vuèetiæa, Jure Kaštelana, Ivana Slamniga, Antuna 

Šoljana. 5 Augustin je Ujeviæ pretpostavio kako æe biti da nisu rijetki oni koji posežu za 

usmenom književnošæu i da bi, reèe, bilo svrhovito o tome napisati jednu akademsku radnju. 

6 Razumije se, bilo je podosta povjesnièara koji su samostalno naznaèivali dotiène 

pojave u ponekih pisaca, starijega i novijega vremena. Sve je dalje teklo od povoda do povoda, 

a sustavno je izuèavanje trebalo tek uslijediti. Tako je opseg od jedne možebitne akademske 

radnje, kako je pretpostavljao Ujeviæ, dosegnuo opseg veæi i važniji od svake 

moguæe pretpostavke. 

Najprimjerenije bi bilo da se problemom suodnosa dviju književnosti odnosno književnoga 

jezika bave povjesnièari svih triju predmeta. Jednostavno zato što je otkrivanje interferentnih 

podruèja na dobrobit obiju književnosti: za usmenu ponajprije književnopovijesno; a za 

pisanu književnost pretežito poetièki. Meðutim, sve je danas prepušteno znanosti o usmenoj 

književnosti naprosto stoga što znanosti o pisanoj književnosti manjkaju kadrovi osposobljeni 

za prepoznavanje usmene sastavnice u pisanoj fakturi, za razliku od druge polovice 

XIX. stoljeæa (Jagiæ je najbolji primjer za to) kada je filologija èinila jedinstvo i jezièno i obiju 

književnosti. S vremenom je dolazilo do parcijalizacije i potpuno osamosvojenja svakoga 

dijela. Ipak, negativne posljedice takva procesa najmanje su za povjesnièare usmene književnosti. 

A povjesnièari pisane književnosti uvelike griješe što drže da su dostatni sami 

sebi, pogotovo što književnost u jednaku opsegu, ali na drugi naèin, primjenjuje usmenoknjiževna 

djela, a ni oni ni kritièari najèešæe ju nisu kadri prepoznati, a to æe reæi, niti 

primjereno vrednovati svoj predmet bavljenja. 

Pojedinaèno bavljenje interferentnim procesima dvaju tipova stvaralaštva preraslo je u 

sustavno tek u zadnjih tridesetak godina. 7 

U Ujeviæu pretpostavljena akademska radnja postala je zapravo èitavom poviješæu jedne 

i pretežitom poetièkom sastavnicom druge književnosti. U tome je dakle veæ prva vrijednost 

dosegnutih rezultata istraživanja. Time bismo trebali razumjeti kako nije bilo moguæe 

napisati, jer se nije imalo èime, povijest usmene književnosti, pa nje jedva da je i pokušajima 

bilo. S jedne strane. S druge pak strane, iznaðeni interferentni podaci dostatni su 

za razmjerno pouzdanu povijesnu rekonstrukciju i za razdoblja starija od romantizma, 

kada se usmenu književnost otkriva organiziranim sakupljanjem i redovitim odlascima na 

teren. Što se pak tièe pismom ostvarivane književnosti, razotkrivena interferentna podruèja 

pouzdano upuæuju na to da je usmena književnost temeljna poetièka sastavnica pisanoj 

književnosti. Pismom nastala književnost ostvarivana je u poetièkoj sukladnosti s uokolnim 

europskim književnostima. Ona time nije ni plagijatorska ni epigonska, kako nas se stoljeæima 

omalovažavalo, nego jednostavno opæemu zahtjevu vremena udovoljava srodnom stilistikom, 

a srodnost biva redovito oblikovanom vlastitim tradicijskim ostvarenjima, koji 

su redovito usmenoknjiževni. 

170 


27.7.2003, 23:34 

Black


Udovoljavanje opæoj stilistici vremena nije jedino u nasljedovanju usmenoknjiževnoga 

sustava, nego i u zapisu odnosno adaptaciji i preradbi ili interpolaciji faktiènih primjera, 

ali i tako da bi pisci ispostavljali èitave zbirke zapisa. Nasljedovanje usmenoknjiževnoga sustava 

potvrðuje prisutnost svih oblika toga sustava, još od srednjovjekovlja, ali su s interferentna 

podruèja dviju književnosti starijih razdoblja izdvojene èitave zbirke gradiva, koje 

ni brojem primjera ni njihovom vrijednošæu ne zaostaju za gradivom sakupljenim kroz 

XIX. stoljeæe na terenu. To se iskljuèivo odnosi na poslovice 8 i na starinske pjesme dugoga 

metra zvane bugaršèicama, 9 koje su takvima ustrajale snagu dijakronije jer su u XIX. stoljeæu 

na terenu uprisutnjene tek fragmentarno, a poslije više ni tako. Kako su zarana 

nastajala interferentna podruèja, doslovno od prvih pisanoknjiževnih ostvaraja, od epigrafike 

dakle, èak su povijesni i pravni odnosno liturgijski tekstovi, oblikovani vlastitim usmenoknjiževnim 

pojedinostima, tako su istom kronološkom logikom zapoèeta i otkrivanja dviju 

poetika u suodnosu, što znaèi od srednjega vijeka odnosno od Bašèanske ploèe kao prvoga 

književnoga teksta u Hrvata. Takvi su èlanci o pojavama, razdobljima i zatim piscima objelodanjivani 

ponajprije po znanstvenim publikacijama, èasopisima i zbornicima referata sa 

znanstvenih skupova. Tako su u našoj prvoj knjizi Prva hrvatska reèenica, Usmeno-pisani 

književni suodnosi, Zagreb, 1988, izborom izišli ogledi i rasprave koji obuhvaæaju problemski 

raspon od srednjovjekovlja do suvremene književnosti. 10 U daljnjim naslovima dotièni raspon 

biva jednako širok, ali komplementarno problemski gušæi i rezultatski susljedniji. 

Tako prepletanje dviju poetika nikada i nièim nije prekidano kroz èitavo povijesno 

razdoblje. Kolanje podataka od jedne prema drugoj književnosti nikada nije izostalo, pa ni 

sustalo, ali je svako stilsko razdoblje posezalo za posuðenicama na razlièit naèin, uvijek 

prema svojim zahtjevima. Radi dostatne jasnoæe odmah æemo kazati da je u svima razdobljima 

usmena književnost dopirala do pisane, a jedino je u srednjovjekovlju interferentni 

proces tekao obostrano: od usmene prema pisanoj i od pisane prema usmenoj. U srednjovjekovlju 

su dakle obje književnosti i percepcijske i emisijske, za razliku od naknadnih razdoblja, 

kada je taj proces tekao jednosmjerno, a tek iznimno od pisane prema usmenoj. 

Srednjovjekovlje je iznimka jer su njemu oba tipa stvaralaštva auditivna, pa je to bilo jedini 

naèin da pismom ostvarivana djela dopru do agrafijskih sredina. Interferentni proces u 

prošlosti ne bi bio svojstvom tek jednoga narjeèja. Od XVI. stoljeæa jednako je stvaran i 

na kajkavskome podruèju, pa onda približavanjem Sjevera i Juga, interferencija biva jednako 

uèinkovita i u unutrašnjosti; U Bosni i Hercegovini, Slavoniji i drugdje na štokavskome 

podruèju. Interferencija je najvažniji èimbenik u stilskome ujednaèenju svih nacionalnih 

književno relevantnih regija, koje se zbilo u XVIII. stoljeæu. 11 

Usmena je književnost zahvatila i jezikoslovna djela; gramatike i rjeènike: a) objasnidbeno, 

s obzirom na pojedine natuknice; b) kao gradivo na kojemu se obavlja lingvistièka analiza. 12 

Uostalom, bez rane, dakle još u srednjovjekovlju književne primjene narodnoga jezika, ne 

bi bilo ni interferencije, osobito ne u ovako ostvarenome obliku. I na taj je naèin, dodajemo, 

književni jezik u Hrvata bio èvrsto susljedno narodnim, za razliku od naših istoènih 

susjeda, u kojih æe narodni jezik postati književnim praktièki tek od XIX. stoljeæa. 

Povijesni tijek hrvatske književnosti zapravo je tijek suodnosa dviju poetika. To ujedno 

znaèi da iz suodnosa dviju književnosti proizlazi povijest usmene i poetika pisane književnosti. 

U horizontali je hrvatska književnost sastavni dio uokolnih europskih poetika odnosno 

književnih smjerova, ali im udovoljava vlastitim tradicijskim sredstvima, meðu njima redovito 

usmenoknjiževnima. Rijeè je o hrvatskome književnome oikotipu, srodnu, ali vlastitu, 

u europskoj oikotipskoj shemi. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

171


172 

Bilješke 

1 O Katanèiæu i o njegovu uoèavanju prisutnosti usmene u pisanoj hrvatskoj književnosti v. u mojoj knjizi 

Hrvatski književni oikotip. Enciklopedija hrvatske književnosti. Zavod za znanost o književnosti. Zagreb, 

1992, str. 91 – 104. 

2 ÒDanica ilirskaÓ, br. 24, teèaj III, od 17. lipnja 1837. 

3 Vrhovac svoju Poslanicu potpisuje dana 26. lipnja 1813. Gaj je naslovljava Poziv pokojnoga episkopa 

Maximiliana Verhovca Rakitovackoga na sve duhovne pastire svoje episkopie, g. 1813. izdat. Vrhovac 

tamo kaže: ÒSibirke posebnih rèih horvatskih i slavonskih, razne u tih narèjih psme i tiskane knjige nahadjaju 

se mnogeÓ, pa s kajkavskoga podruèja navodi Habdeliæev rjeènik (1670) Belostenèev Gazofilacij 

(tiskan 1740), rjeènik Andrije Jambrešiæa iz 1742; a sa slavonskoga podruèja Aždaju sedmoglavu Vida 

Došena (1768), Svetu Rožaliju A. Kanižliæa iz 1780. i A. Ivanošiæa Tri poglavlja knjige poroda iz 1788. 

U tome kontekstu Vrhovac poziva na suradnju: ÒÉzato med ostalimi i Vas pozivljem, nukam i molim, 

da obsebne rèi horvatske ili slavonske, svakojake poslovice i narodne psme, koje ste ili do sada za se 

skupili, ili u napredak skupili budete i meni takodjer što beržje sobæiteÓ. 

4 Uostalom, Graða je najèešæe navoðeni Jagiæev rad u znanosti o hrvatskoj književnosti. A za potvrdu 

kako su i mnogi drugi Jagiæevi naslovi zahvaæali dotiènu problematiku, spomenut æemo tek verzifikacijsku 

razinu u raspravi nacionalno i struèno nekorektna naslova, bez Jagiæeve krivnje: Dvanaesterac u starijim 

pjesmama slavenskih (srpskohrvatskih) pjesnika u Dalmaciji (rasprava je napisana 1896. u Beèu po 

panslavistièkoj narudžbi Ruske akademije znanosti). 

5 Zadnja èetvorica pisaca dio su drugoga niza onih koji su se nakon Drugoga svjetskoga rata, posebno 

nakon socrealistièkih godina, kada usmena književnost i domaæa tradicija uopæe bivaju sve manje uvažavanima 

i sve više društveno potiskivanima, zalagali za orijentaciju na usmenu književnost i tradiciju 

inaèe. 

6 Prsten obzorja, ÒJadranska poštaÓ, VI, br. 82, str. 6 · 7, Split, 8.4. 1930: ÒA meðutim, bio bi zahvalan 

seminarski ili akademski rad da se u isti mah obradi sve hrvatske pjesnike koji su pjevali po uzoru 

narodne poezije. Ima ih više nego se na prvi mah misli, a do sada, koliko znamo, nisu obuhvaæeni u 

kritièkoj cjeliniÓ. 

7 Usputnih ili prigodnih interferentnih zapažanja æe, dakako, bivati i nadalje. Uostalom, od takvih je 

nesustavnih, pojedinaènih, rezultata M. Boškoviæ-Stulli ne tako davno napisala povijest hrvatske 

usmene književnosti; doduše nepotpunu, ponajprije kronološki i žanrovski, ali zacijelo prije nje nije 

bilo ni bolje ni cjelovitije (Povijest hrvatske književnosti, knj. 1: Usmena književnost, Zagreb, 1978). 

8 J. Kekez: Svaki je kamen da se kuæa gradi, Hrvatske poslovice sakupljene u naše dane po književnim 

i jezikoslovnim djelima nastalima od 12. do 18. stoljeæa, Osijek, 1 1986, 2 1990. 

9 Isti: Bugaršæice, Starinske hrvatske usmene pjesme, Split, 1 1978, 2 1989, Zagreb, 3 2000. To je bilo prvi 

puta da su izrazito nacionalne pjesme izdane u narodu u kojemu su nastajale i koji ih je u starijim 

razdobljima bilježio. Treæe, zagrebaèko, izdanje je upotpunjeno novopronaðenim i manje poznatim, 

zapravo zatajivanim primjerima. Otkrivanjem novih interferentnih podruèja, u treæemu se izdanju 

moglo povijesno zakljuèiti, pa i izvanusmenoknjiževne tekstove predoèiti: a) iako je može biti 

neobièno, ali nema podataka niti naznaka da bi optjecajnima bile u ikojemu drugome narodu osim u 

hrvatskome; b) za razliku od prethodnih tvrdnja da su bugaršæice trajale jedino u priobalju od Istre do 

Boke, bit æe da su bugaršæice trajale i u unutrašnjosti, zapravo svugdje tamo gdje su Hrvati jednom 

davno živjeli; c) u meðuvremenu su bugaršæice od usmenoknjiževnih iz starijih razdoblja postale 

novovjeke pisanoknjiževne pjesme. 

10 Izborom i istim kronološkim naèelom ispostavljene su i ostale dosad objelodanjene knjige: a) 

Usmeno-pisani književni suodnosi, Nikšiæ, 1987; b) Hrvatski književni oikotip, Zagreb, 1992; c) Leukorn 

i djevojka bez grijeha, Slike i prilike propovijedane u Hrvata, Zagreb 1989. Za potpuniju predodžbu 

potencijalni korisnik æe se prisjetiti i ostalih triju, veæ bibliografski navedenih naslova. 

11 Razumije se da se uèinci prepletanja kronološki nastavljaju. Uputimo tek na dva: a) U poslijeraæu je na 

terenu usmene književnosti izvedbeno sve manje i prvi se puta u povijesti dogodilo da je društveni 

status usmene pao ispod društvenoga statusa pisane književnosti, ali æe ona nastaviti s optjecajnošæu 

kroz pisano stvaralaštvo; b) Veliki, Òsvjetski pisciÓ, znaèenjem i vrijednošæu ne dovode se u poticajnu ni 

konstitutivnu sponu s ambijentalnim, usmenim književnim stvaralaštvom, da bi se na kraju pokazalo 

da je ono ipak poetièki najodluènije (na primjer A. Ujeviæ). 


27.7.2003, 23:34 

Black


12 Neka takva djela, èijih je znaèenja bio svjestan još M. Vrhovac na poèetku XIX. stoljeæa, naveli smo u 

bilješci 3. Jasno je da im se može interferentno pridodati i mnogo drugih jezikoslovnih djela i sa 

Sjevera i s Juga; primjerice: Ardelio Della Bella, Dizionario italiano-latino-illirico, Mleci, 1728; Rjeènik je 

tvoren i gradivom starijih leksikona; Dubrovnik, 1808; Ignac Alojz Brliæ, Grammatik der illirischen 

Sprache, Budim, 1833, Zagreb, 1842. i 1850. I tako nizom i podjednako moguæim izborom do kulminacije 

u Maretiæevim djelima, posebno u Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskoga književnoga jezika, 

Zagreb, 1 1899. A najobilnije u velikome Akademijinu Rjeèniku, u dvadeset i tri debela sveska s dvjesto 

pedeset tisuæa rijeèi. rjeènik je pokrenut 1886, a završen 1976. Golem mu je nedostatak što nije zasnovan 

na jeziku onodobnih, pa i drugih hrvatskih pisanoknjiževnih, ali i usmenih djela. Doduše, nije jedino 

u Maretiæevoj Gramatici i u Akademijinu Rjeèniku uzrok, ali od tada i zbog toga Hrvati krenuše u 

drugu krajnost, sve više zapostavljaju usmenu književnost, da bi ona danas leksikografski postala 

gotovo posve neuvažavanom. A nismo sigurni da je uopæe plodonosno provedivo. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

173


174 


27.7.2003, 23:34 

Black

Ljiljana KOLENIÆ 

Pedagoški fakultet Osijek 

Ljiljana Koleniæ, Slavonski dijalekt prema ostalim hrvatskim dijalektima 

SLAVONSKI DIJALEKT PREMA OSTALIM HRVATSKIM 

DIJALEKTIMA 

Slavonski je dijalekt arhaièni tip štokavskoga narjeèja, s arhaiènim naglasnim 

sustavom i starijim morfološkim osobitostima. U tom smislu ima zajednièkih 

osobina s arhaiènim dijalektima ostalih dvaju hrvatskih narjeèja, kajkavskim 

i poglavito èakavskim. Èlanak govori o tom odnosu nastojeæi dati svoj prilog 

o razvitku hrvatskih dijalekata. 

Slavonski dijalekt pripada štokavskom narjeèju i èuva najstarije stanje hrvatske štokavice.Unutar 

slavonskoga dijalekta možemo govoriti o poddijalektima: posavskom, 

podravskom i baranjskom. Posavski je (južni) poddijalekt slavonskoga dijalekta ikavski i 

poluikavski (ikavskojekavski), a manjim dijelom i ekavski, podravski (sjeverni) je poddijalekt 

ekavski, a baranjski je poddijalekt ikavskoekavski. Ovdje æu dati kratak opis važnijih 

sintetskih radova o govorima slavonskoga dijalekta. 

Prva je ozbiljna studija o slavonskom dijalektu Ivšiæevo Šaptinovaèko narjeèje. (Ivšiæ 

1907.). U tom radu Stjepan Ivšiæ prouèava i opisuje govor sela Šaptinovci i Bokšiæ. To je 

opis dvaju mjesnih govora u Òkotaru našièkomÓ. Rad je imao biti priprema za prouèavanje 

slavonskih podravskih govora. Meðutim, Ivšiæ nije više prouèavao slavonske podravske 

govore i zaustavio se samo na opisu govora tih dvaju mjesta. Bitno je upozoriti da je opis 

bokšièkoga i šaptinovaèkoga govora Ivšiæ zapoèeo kao vrlo mlad èovjek, s dvadeset i dvije 

godine. Rad je objelodanjen kada je Ivšiæ imao dvadeset i tri godine. Samo podatak o 

autorovoj mladosti ne bi bio toliko bitan da nije važna jedna nezaobilazna èinjenica: tada 

još nije zapazio osobit naglasak ~ koji je tipièan za sve govore što ih danas zovemo 

govorima slavonskoga dijalekta. Ipak, dobili smo osobine slavonskih podravskih govora: 

ekavski odraz jata (s no, vera), prijelaz l u o na kraju sloga u glag. prid. rad., ali èesto ne 

i u imenica i pridjeva (obro, zaèo, gol, posal), zijev se izbjegava slijevanjem dvaju vokala 

(dao > do!, oteo > oto, saone > sone!), nepoznavanje glasa h (r«bat, ore!j, pra!v), šæakavizam 

(pr^šæ, šæeta), umekšavanje l i n ispred i: molj^t, zvonj^t. 

Premda Stjepan Ivšiæ tada još ne uoèava osobiti naglasak ~ , on i u tom ranom radu 

posebnu pozornost posveæuje akcentuaciji: ÒAkcenatska je strana u šaptinovaèkom narjeèju 

najinteresnija, jer s pomoæu nekijeh njegovijeh akcenata možemo objasniti neke pojave u 

akcentuaciji mlaðih slavonskih narjeèja.Ó (Ivšiæ 1907., 116.) Razvidno je da autor drži kako 

je prouèavanjem ÒšaptinovaèkogaÓ naglasnoga sustava moguæe dublje spoznati zakonitosti 

razvoja Òslavonskih narjeèjaÓ, ali i zakonitosti razvoja hrvatske akcentuacije opæenito. Autor 

daje bitne osobine toga naglasnoga sustava. One bi se mogle svesti na: 1. Ako se u 

Òobiènom štokavskom govoruÓ naglasak ` nalazi na treæem slogu od kraja rijeèi, ili još dalje, 

onda u šaptinovaèkom narjeèju dolazi do pomicanja akcenta za jedan slog prema kraju 

rijeèi kao ili kao ö ako je slog dug: livada, nepr‰vda. 2. Ako je pak Òu obiènom štokavskom 

ZSS2003LJ-kolenic.pmd 175 

27.7.2003, 23:34 

Black 

175


govoruÓ naglasak ` na drugom slogu od kraja rijeèi, onda a) na posljednjem slogu u infinitivu 

dolazi /a krajnje i ne izgovara se/: preb^t, okopat, b) na posljednjem se slogu ostvaruje 

ako iza rijeèi stoji enklitika: konj^ su, ženu je, c) se zamjenjunje s « : žna, mtla, te d) ako 

je posljednji slog dug Òu obiènom štokavskom govoruÓ a naglasak ` na drugom je slogu od 

kraja rijeèi, onda u šaptinovaèkom govoru dolazi na posljednjem slogu ö: vod , ledinm. 

Do duljenja vokala može doæi u šaptinovaèkom govoru i ispred sonanata ako su oni na 

kraju rijeèi: jeè‰m, trbøv. 

Stjepan Ivšiæ nabraja 17 (sedamnaest) pravila o prijelazu naglaska na prijedlog. Iz opisa 

se uoèava da akcent može biti na prijedlogu samo kada je na njemu moguæ . 

Razmotrimo li osnovne crte šaptinovaèkoga narjeènoga sustava, pa i bez uoèavanja 

tipiènoga naglaska ~ možemo zakljuèiti da je rijeè o arhaiènom hrvatskom naglasnom 

sustavu. Dodamo li tome i zavinuti naglasak, možemo sa sigurnosti tvrditi da je naglasni 

sustav ovih govora stariji od novoštokavskoga. Razvrstavanjem prema akcenatskoj klasifikaciji 

Milana Moguša, ja sam taj sustav veæine slavonskoga dijalekta uvrstila u Moguševu noviju 

hrvatsku akcentuaciju. (V. Koleniæ 1997., 103.) 

Velik dio Šaptinovaèkoga narjeèja Stjepan Ivšiæ posveæuje oblicima. Ukratko, šaptinovaèka 

morfologija èuva staro stanje. U Gmn. imenica a-vrste još se èuva stari ništièni nastavak 

(volov, ter t), u Dmn. imenica a-vrste obièno se èuva nastavak -om/-em (volm, konj m), 

u L i I mn. tih imenica nastavak je -i (konji, pajd‰ši). Imenice e-vrste takoðer èuvaju starije 

stanje u morfologiji. Gmn. èuva ništièni nastavak u nekim primjerima, Dmn. ima nastavak 

-am (svinj‰m). Imenice i-vrste imaju i Ijd. nastavak -(j)om: stvarjm. 

Šaptinovaèki govori umjesto posvojne zamjenice njezin rabe osobnu u Gjd.: (s) nj 

(sestrm). Stari komparativi na -eÿji završavaju na -eji: beleji, a èesti su i tipièni slavonski 

komparativi na -ji; v^šj×, n^žj×.Infinitiv se govori bez krajnjega -i: kopat, obrat. Ajd. ima u 

imenica m. r. i za živo i za neživo isti oblik s Gjd., ako ne dolazi s prijedlogom: kopat 

bostana, preb^t vra!ta. 

Za navedene bismo osobine mogli reæi da pripadaju opæenito govorima Slavonske 

Podravine, a ne samo Bokšiæa i Šaptinovca. O govorima Slavonske Podravine još su pisali 

Josip Hamm i Stjepan Sekereš sintetske radove, pa æemo samo ukratko spomenuti njihove 

spoznaje. 

Josip Hamm objelodanio je rad Štokavština Donje Podravine (Hamm 1949.). Autor 

opisuje govore Slavonske Podravine izmeðu Osijeka, Drave i Donjega Miholjca. Rad je 

podijelio u tri veæe cjeline: akcentuacija, razvedenost govora, podrijetlo. Buduæi da je 

Hammov rad objelodanjen 1949. godine, on tada, za razliku od Ivšiæa 1907., prepoznaje 

akut. Nakon velika Ivšiæeva rada o posavskim govorima (Ivšiæ 1913.), u kojima Ivšiæ bilježi 

akut, pa i prema zastupljenosti akuta odreðuje posavske govore, Hamm opisuje podravski 

akut. Po njemu se on razlikuje od posavskoga, kajkavskoga i èakavskoga akuta, što i 

muzièki predoèava. Zanimljivo je spomenuti da J. Hamm govori o još jednom naglasku 

što ga književni jezik ne poznaje. On ga zove poludugim saltansom. To je naglasak koji 

uglavnom zamjenjuje , ali nekada i ` ili « , a intonacijom je taj naglasak slièan akutu, samo 

što je od njega kraæi, s višim skokom u naglasku i nižim padom iza njega. Rijeè je, dakle, o 

poluakutu. Autor tvrdi da poludugi saltans Òlijepo pristaje uz podravski akut, kojem je 

toliko slièan, da se kadšto jedva razlikuju, osobito ako objekt ne govori dosta izrazito.Ó 

(Hamm 1949., 31.) 

176 


27.7.2003, 23:34 

Black


Posebno J. Hamm govori o tvorbi pogrdnica. Nastavkom -ena na zapadnom podruèju 

Slavonske Podravine izražava se deteriornost i augmentativnost u ženskih osobnih imena: 

Katena, Marena. U drugim je mjestima tvorbeni sufiks za takva imena -aèa (Anaèa, 

Rezaèa), u Petrijevcima -aka (Kataka, Maraka), a u Satnici -uša (Matuša, Maruša). U 

muških je deteriorativa èest nastavak -oš (Ivoš, Ðuroš), te -eta (Iveta, Ðureta). Na temelju 

prouèavanja govora izmeðu Osijeka i Donjega Miholjca, Josip Hamm zakljuèuje da je 

jezgra podravske štokavštine na zapadnom dijelu (Tiborjanci, Veliškovci, Gat, Èrnkovci, 

Marijanci, Kunišinci, Èamagajevci). To su govori koji èuvaju staro stanje. 

Josipa Hamma posebno zanima podrijetlo govora Slavonske Podravine (on to podruèje 

zove Donjom Podravinom). Ne slaže se s mišljenjem Stjepana Pavièiæa da je prvotni 

slavonski podravski govor bio kajkavski. Pavièiæ (Pavièiæ 1920.) kaže da je kajkavski bio i 

govor ekavskih mjesta u okolici Vinkovaca. Kasnije pod utjecajem štokavskih doseljenika 

kajkavski prelazi u štokavski, ali se saèuvao ekavski odraz jata, misli Pavièiæ. Josip Hamm 

veæ naslovom rada, Štokavština Donje Podravine, govori o tome što misli o podrijetlu 

slavonskopodravskih govora. On tvrdi da je rijeè o starim štokavskim govorima. Najbolje 

o tome govore njegove rijeèi vezane uz naglasni sustav. On kaže da je akcentuacija u 

Slavonskoj Podravini Òdobrim dijelom starija od kajkavske akcentuacije revolucionarnog 

tipa, te predstavlja nastavak onog razvoja, koji je prethodio naglašavanju u nekim posavskim 

govorima.Ó (Hamm 1949., 59.) Hammov je zakljuèak da je podravska štokavština autohtona 

i arhaièna. O prvotnim granicama toga arhaiènoga tipa štokavštine Hamm piše oprezno. 

On pretpostavlja da je granica išla od Drave i Dunava, u Srijemu do sjeverozapadne granice 

susjednih govora, na jugu uz podruèje Bosne i Neretve prema moru, Cetinom i Unom na 

Savu. Ostatak su tih govora ekavski govori u okolici Vinkovaca. 

Stjepan Sekereš u Govoru Slavonske Podravine (Sekereš 1974. i 1975.) opisuje govore od 

Erduta do Vaške. Njemu je osnovno obilježje tih govora ekavica. Za razliku od Josipa 

Hamma, on ne uoèava akcent poludugi saltans veæ drži da je rijeè o nijansiranju u 

izgovoru kratkosilaznoga akcenta. Podruèje Slavonske Podravine s obzirom na govor dijeli 

na istoèni dio (od Osijeka do Dalja), središnji dio (izmeðu Osijeka i Donjeg Miholjca) i 

zapadni dio (od Donjeg Miholjca do Vaške). Stjepan Sekereš zapisuje ove naglaske u 

Slavonskoj Podravini: ÷, ö, `, «, . Dakle, nije uoèio poludugi saltans što ga ima Hamm, ali 

zapisuje visokouzlazni akcent za koji kaže da se javlja samo na predposljednjem slogu 

dvosložnih i višesložnih rijeèi. Prema Sekerešovu opisu, taj naglasak poèinje višim tonom 

nego , a glas se kod njegova izgovra nešto više diže nego kod `. 

Za akut Sekereš tvrdi da se najbolje oèuvao u središnjem dijelu. 

Sekereš kaže da govornici mnogih starinskih naselja ne razlikuju è i æ, nego ih 

izgovaraju umekšano (æ tiri, æupav), ili srednjim glasom (kuc(a, krac(i ). U nekim mjestima 

ne razlikuju ni dž i ð, pa ih takoðer izgovaraju srednjim glasom dz( (medz(a, dz(ep), ili samo 

kao ð (ðep, ˜ðak). 

Sekereš posebno upozorava na neke fonetskofonološke osobine kao: ekavski odraz jata 

(mlko, dever), šæakavizam (prXšæ, ognjišæe) gubljenje glasa h (r‰na, iljada, kuvat d’jat), èest 

izostanak sibilarizacije (pu÷tniki, jun‡ki), umekšavanje glasova l i n (solj^t, zaklonj^t). U 

morfologiji Sekereš uglavnom govori o èuvanju starih nastavaka u Dmn. i Lmn., te rijetko 

ništiènoga nastavka u Gmn. Gmn. može se èešæe èuti na -i nego u književnom jeziku. 

Ostale morfološke osobine navodi kao i Hamm: nastavak u 3. o. mn. -eju (kr‡deju), - 

iju (nosiju). I Sekereš govori o tvorbi izvedenih osobnih imena poput Hamma. On navodi 


27.7.2003, 23:34 

Black 

177


tvorbene doèetke za imena muškoga roda: -o, -oš, -eta, -a (Jzo, Pavoš, Stepeta, Iva). 

Hipokoristici ženskoga roda tvore se uglavnom nastavcima -a, -aèa, -ica, -ena, -ka (M‰nda, 

Ivkaèa, Barica, Mandena, ånka). 

Podravske govore Stjepan Sekereš ubraja u slavonski dijalekt zajedno s posavskim i 

južnobaranjskim govorima. 

Temeljno je istraživanje slavonskoga dijalekta ono što ga je 1913. godine objelodanio 

Stjepan Ivšiæ: Današnji posavski govor (Ivšiæ 1913.). Nakon toga opisa slavonskoposavskih 

govora, bilježenja akuta (zavinutoga akcenta) u govorima Slavonske Posavine, sva su 

daljnja istraživanja slavonskoga dijalekta bila jednostavnija. Stoga Ivšiæev posavski govor 

držimo ishodišnim radom u prouèavanju slavonskoga dijalekta. Stjepan Ivšiæ odreðuje 

granice posavskoga govora prema naglasnom kriteriju. Svi govori u Slavonskoj Posavini i 

Bosanskoj Posavini koji imaju osobiti naglasak uvršteni su u posavski govor. U tim se 

govorima javlja uglavnom pet naglasaka: , ö, ÷, `, «. Novi naglasci `, « mogu stajati samo 

na drugom slogu od kraja rijeèi: v˜da, rœka. Ne mogu se pojaviti u trosložnim rijeèima ili u 

rijeèima s više od tri sloga na treæem slogu od kraja rijeèi, pa se govori govor^li i kàzali. 

Premda veæina govora ima takvu akcentuaciju, Stjepan Ivšiæ kaže da ima posavskih govora 

u kojih se ` Ònije potpuno razvioÓ pa se èuje voda i otac. Vrlo je pak malo posavskih govora 

koji imaju staru akcentuaciju, u kojima se nije razvio « naglasak. Prema akcentuaciji, Stjepan 

Ivšiæ dijeli posavski govor u devet skupina, a stari se hrvatski naglasni sustav javlja u 

sredini posavskoga govora, od Broda do Štitara. 1 S obzirom na odraz jata posavski su 

govori: a) ikavski (dugi i kratki jat daju i, dite - diteta), b) poluikavski ili ikavskojekavski 

(dugi jat daje i, kratki jat daje je, dite - djeteta), c) ekavski (dugi i kratki jat daju e, dete 

- deteta). Ikavski su posavski govori smješteni na istoku i zapadu, a poluikavski izmeðu 

njih. Ekavski su posavski govori malobrojni. Potaknuti Ivšiæevim opisom ekavskih govora, 

Božidar inka i Antun Šojat ponovno su ispitali ekavske govore i o tome su napisali dva 

èlanka (inka-Šojat 1973. i 1975.). 

Ostale bi osobine posavskoga govora bile: nepostojanje glasa h (grX, d’jat), šæakavizam 

(višæica, šæap), stari nastavci u D, L i Imn. imenica (Gmn. gr’jev, Dmn. konje÷m, kr _ mko÷m, 

snaja!m, Lmn. /nˆ/ vol×, Imn. /sa/ svjedocY), uporaba neodreðenoga oblika pridjeva (na 

l×pu m^stu), èesti komparativi na -ji (jaèj×, v^šj×), èesti glag. prid. trpni na t (posa÷d×to, 

pob^t), tvorba ženskih pogrdnica na -aèa (Ivkaèa, Kataèa). 

Osnovno je obilježje posavskoga govora da je on staroštokavski govor koji dobro èuva 

zavinuti naglasak ÷. Možemo reæi da je to ujedno i osobina svih govora slavonskoga 

dijalekta. 

Josip Matešiæ napisao je rad Prouèavanje govora u Požeškoj dolini (Matešiæ 1963.). 

Govori slavonskoga dijalekta u Požeškoj kotlini èuvaju naglasak, ikavski su, s iznimkom 

Djedine Rike s ikavskojekavskim odrazom jata, èesti su komparativi na -ji (višji, težji), stari 

nastavci u L i I mn., tipièni nastavci -aje za glagole V. vrste u 3. o. mn. 

Veæ je reèeno da su, potaknuti Ivšiæevim Posavskim govorom, Božidar inka i Antun 

Šojat odluèili istražiti hrvatske ekavske govore u okolici Vinkovaca. U radu O slavonskom 

dijalektu ekavskoga izgovora u okolici Vinkovaca (inka-Šojat 1973.) autori opisuju izgovor 

jata. Tvrde da je u tim govorima rijeè o nezamijenjenom jatu, odnosno o zatvorenom 

izgovoru vokala e. Osim veæ navedenih osobina posavskoga i podravskoga slavonskoga 

govora, spominju i tvorbu rijeèi tipa baæ-Mata u kojoj prvi dio složenice ostaje nepromijenjen, 

a skalanja se drugi dio, osobno ime: bab-R½ze!, æ^æ-Màtu, str^n-Evi. U radu Hrvatski ekavski 

178 


27.7.2003, 23:34 

Black


govori jugozapadno od Vinkovaca (inka-Šojat 1975.) autori nastoje odrediti podrijetlo 

navedenih govora. Drže da su ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca autohtona 

štokavska pojava (a ne kajkavska, na što su upuæivali neki autori, poput Pavièiæa). Nazamijenjeni 

jat izgovaraju i štokavci u rumunjskom dijelu Banata. Stoga B. inka i A. Šojat 

zakljuèuju da je rijeè podrijetlom o istim govorima, pa se pretpostavlja da su rumunjski 

Hrvati koji govore nezamijenjenim jatom u prošlosti živjeli u zajedništvu sa stanovništvom 

vinkovaèkoga kraja. Autori zakljuèuju da je starinaèko stanovništvo ekavskih mjesta jugozapadno 

od Vinkovaca saèuvalo govor kakvoga ga je opisao Stjepan Ivšiæ u Posavskom 

govoru. 

Stjepan Sekereš dosta je radova posvetio opisu govora slavonskoga dijalekta.Izmeðu 

inih, opisivao je i govore hrvatskoga dijela Baranje u radu Govor Hrvata u južnoj Baranji 

(Sekereš 1977.). S obzirom na rasprostranjenost, Sekereš baranjske govore dijeli na podunavske, 

podravske i središnje. Najstarije jeziène osobine saèuvali su govornici podunavskih naselja 

(Draž, Duboševica, Gajiæ, Topolje). (Sekereš rabi maðarska imena mjesta, kao Daraž, Marok, 

Bodolja.) Govori hrvatskoga dijela Baranje dobro èuvaju zavinuti naglasak. S obzirom 

na odraz jata ti su govori uglavnom ikavskoekavski prema pravilu da dugo jat daje i, 

kratko je: bíljit, leto. Samo su dva govora ikavska (Batina, Podolje). onološke i morfološke 

osobine baranjskih govora uglavnom se podudaraju s onima u slavonskom dijalektu. 

Srpski dijalektolog Pavle Iviæ daje sintetski prikaz slavonskoga dijalekta (Iviæ 1988.) na 

temelju dotadanje literature. On izrijekom kaže da slavonskim dijalektom govore Òiskljuèivo 

HrvatiÓ (Iviæ 1988., 74), i da je osnovno obilježje toga dijalekta èuvanje akuta. Upozorava 

da je taj dijalekt izmeðu svojega sjevernoga i južnoga dijala prekinut Òtrakom istoènohercegovaèkih 

govoraÓ. (Iviæ 1988., 74.). Iviæev je opis na temelju ponajbolje literature (Ivšiæ, 

Hamm, Sekereš), ali je neobièna Iviæeva tvrdnja: ÒMeðu štok. dijalektima slavonski spada 

u najneujednaèenijeÓ (Iviæ 1988., 75). Za njega je najveæa ÒneujednaèenostÓ u tome što sjeverni 

govori slavonskoga dijalekta uglavnom ne poznaju, kako ih on zove, Òštokavske akcenteÓ 

` i «. Meðutim, i u nekih se južnih govora slavonskoga dijalekta nisu razvili ti naglasci. 

Može se reæi, usuprot Iviæevu mišljenju, da je akcentuacija slavonskoga dijalekta jedinstvena 

i da je odlikuje arhaièno štokavsko stanje s èuvanjem zavinutoga naglaska ÷ na cijelom 

podruèju. Pa i sam Pavle Iviæ tvrdi: ÒU južnom pojasu staro stanje se ponajbolje saèuvalo 

u prostoru južno od Ðakova i u predelu istoèno od Stare i Nove Gradiške, a u Podravini u 

okolini Valpova.Ó (Iviæ 1988., 76). Ne govori li to upravo o povezanosti sjevernoga i južnoga 

dijela slavonskoga dijalekta. Akcentuacija je na cijelom prostoru slavonskoga dijalekta arhaièna 

štokavska, a i na sjeveru i na jugu postoji manji prostor stare hrvatske akcentuacije. 

Sintetski prikaz slavonskoga dijalekta dala sam i ja (Koleniæ 1997.) takoðer na temelju 

literature i vlastitih istraživanja. Slavonski dijalekt po mom je mišljenju jedinstven što se 

vidi po nekim osobinama koje taj dijalekt razlikuju od drugih u štokavskom sustavu. Osnovni 

kriterij za odreðivanje slavonskoga dijalekta za mene je, kao i za veæinu dijalektologa, akcenatski. 

Govori slavonskoga dijalekta imaju uglavnom noviju hrvatsku akcentuaciju s 

dobrim èuvanjem zavinutoga naglaska na cijelom podruèju (inventar od pet naglasaka: , 

ö, `, «, ÷), a u manjem dijelu èuvaju se oaze stare hrvatske akcentuacije. Podjela je prema 

naglasnoj razdiobi Milana Moguša (u Moguš 1977., 52, 53). Od ostalih sam osobina izdvojila 

neijekavski odraz jata, šæakavizam, nepostojanje glasa h, umekšavanje l i n, nastavak -om 

u Ijd. imenica i-vrste, neujednaèeni nastavci u D, L i I mn., odnosno èuvanje starijega 

stanja i u morfologiji, èesti glagolski pridjevi trpni na t, sklonidba muških hipokoristiènih 


27.7.2003, 23:34 

Black 

179


imena po sklonidbi imenica e-vrste, osobitosti u tvorbi izvedenih muških i ženskih osobnih 

imena. Za razliku od Pavla Iviæa, držim da je po navedenim osobinama slavonski dijalekt 

jedan od najujednaèenijih štokavskih dijalekata. Tome u prilog govori i èinjenica da govornici 

slavonskoga dijalekta, koji svoj govor zovu ÒšokaèkimÓ prepoznaju šokaèki govor drugih 

krajeva, bez obzira na to bio on sjeverni ili južni. 

Josip Lisac (Lisac 1998., 199-200) govori o slavonskom dijalektu ponajviše na temelju 

sintatskoga prikaza Pavla Iviæa (Iviæ 1988.). Slaže se da je slavonski dijalekt najarhaièniji 

meðu štokavskim dijalektima, ali kao i Iviæ tvrdi da je neujednaèen, za J. Lisca èak i u 

najbitnijim znaèajkama. Navodi da se neujednaèenost vidi u razlièitom odrazu jata, ekavskom 

na sjeveru, ikavskom i ikavskojekavskom na jugu, ikavsko-ekavskom u Baranji, 

nezamijenjenim jatom. Mislim da zapravo ne bismo mogli govoriti o neujednaèenosti. 

Rijeè je o neijekavskom odrazu jata u tim govorima, a što se tièe dvojnoga odraza jata, 

ikavskojekavskoga (Slavonska Posavina) i ikavskoekavskoga (Baranja), on je prema pravilu 

da dugi jat daje i, a kratki je odnosno e. 

Danas se uglavnom znaju granice slavonskoga dijalekta. Dalibor Brozoviæ objelodanio 

je zemljovid hrvatskih narjeèja pod natuknicom Narjeèja hrvatskoga jezika (Brozoviæ 1977.). 

Na zemljovidu je ucrtan i slavonski dijalekt. U navedenom zemljovidu, jednom od 

najnovijih, nisu ucrtana neka mjesta koja su kasnija istraživanje uvrstila u slavonski dijalekt. 

Jedno je od tih istraživanja ono što ga je objelodanila Iva Lukežiæ pod naslovom Polazišta 

i teze za opis iloèke skupine govora (Lukežiæ 1996.). Ona je istraživala govore Tovarnika, 

Bapske, Lovasa i drugih sela u iloèkom kutu, a za koje je dotadanja literatura tvrdila da 

pripadaju šumadijsko-vojvoðanskom dijalektu koji pripada srpskom jeziku. Temeljem 

prouèavanja zakljuèuje da navedeni govori pripadaju po svojim osobinama slavonskom 

dijalektu, što znaèi da ih ubuduæe na zemljovidu treba tako oznaèivati. Neke su znaèajke 

slavonskoga dijalekta zbog snažnog srbiziranja zatrte, ali su bile živo prisutne Òjoš prije pola 

stoljeæaÓ (Lukežiæ 1996., 235). 

Spomenula bih i svoje istraživanje govora mjesta Ilaèe, koje je zemljopisno u blizini 

navedene iloèke skupine govora, a koje takoðer po svojim osobinama pripada slavonskom 

dijalektu. Govornici navedenoga mjesta još dobro èuvaju zavinuti naglasak, morfološke i 

tvorbene znaèajke slavonskoga dijalekta (Koleniæ 1996. i 1999.). 

Danas više nitko u znanosti ne sumnja da slavonski dijalekt pripada štokavskom 

narjeèju, premda dijalektolozi naglašavaju da on pripada arhaiènim štokavskim govorima, 

dakle, govorima koji èuvaju starije jeziène osobine. Dalibor Brozoviæ zove ga uz slavonski 

dijalekt i arhaièni šæakavski (Brozoviæ 1997.). Mogli bismo reæi da je od štokavskih dijalekata 

on najbliže istoènobosanskom. Istoènobosanski dijalekt opisao je Dalibor Brozoviæ u radu 

O problemu ijekavskošæakavskog (istoènobosanskog) dijalekta (Brozoviæ 1966.). Dok za 

slavonski dijalekt možemo reæi da se smjestio izmeðu Save, Dunava i granice Republika 

Hrvatske i Maðarske na sjeveru (uz neke govore u Srbiji u zapadnoj Baèkoj te u Maðarskoj 

preko granice), istoènobosanski se dijalekt preko Save nadovezuje na slavonski dijalekt. 

Smjestio se, prema Brozoviæevu bilježenju, u meðurjeèju Bosne i Drine, te u porjeèju 

ojnice i Usore. Odraz je jata u tih govora specifièan: kratki jat daje je, a dugi je obièno 

dvosložni ijekavski refleks, ali s odreðenim osobitostima u odnosu na ostale ijekavske 

govore. Tako se èuva skupina C+rje (grjehota, drjemovan, srjeæom). I ispred r prelazi u jat: 

dierat, pier. Naglasni je sustav uglavnom s èetiri novoštokavska akcenta, ali rasporeðenih 

po drugim pravilima od novoštokavskoga. Najzanimljivije je da dugosilazni naglasak može 

180 


27.7.2003, 23:34 

Black


stajati na svakom slogu u rijeèi (im‰m, tam‰n). Akut se još ponegdje èuje. Istoènobosanski 

su govori šæakavski. 

Dalibor Brozoviæ u Hrvatskom leksikonu pod natuknicom Narjeèja hrvatskog jezika 

kaže: ÒKajkavsko, èakavsko i štokavsko narjeèje razlikuju se na svim jeziènim razinama, to 

jest fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktièkoj i rjeènièkoj, s time da su na svakoj 

razini zastupani arhaizmi i inovacije za pojedino narjeèjeÓ (Brozoviæ 1997.). On takoðer 

tvrdi da su meðu našim narjeèjima srodniji èakavski i kajkavski sustavi od štokavskih. Kao 

argument navodi, primjerice Òspecifiènu deklinacijuÓ Òsuprotstavljenu štokavskojÓ. Mogli 

bismo, prouèavajuæi slavonski dijalekt zakljuèiti da razlike izmeðu hrvatskih narjeèja nisu 

toliko velike kao što se obièno misli. Naime, obièno se uz štokavsko narjeèje vezuje 

mišljenje kako je ono revolucionarno, odnosno govori se o njegovoj novoj akcentuaciji i 

novim nastavcima (ponajprije se to odnosi na izjednaèavanje množinskih padeža - dativa, 

lokativa i instrumentala). Meðutim, slavonski dijalekt u tom je smislu sasvim razlièit od 

uobièajene predodžbe štokavskoga narjeèja. Njegova akcentuacija nije novoštokavska, ona 

je u manjim oazama stara hrvatska akcentuacija (oko Ðakova i Valpova), a na ostalom 

prostoru novija hrvatska akcentuacija s uglavnom pet naglasaka, ukljuèujuæi i zavinuti, koji 

govori o èuvanju starine. Stjepan Ivšiæ izrijekom kaže da u posavskom govoru (možemo 

reæi i posavskom poddijalektu slavonskoga dijalekta) Òima veoma mnogo staroga akcentaÓ 

(Ivšiæ 1913., 134). Šæakavizam je znak arhaiènosti govora. Šæakavci su èakavci, kajkavci i neki 

štokavci. Meðu njima i štokavci slavonskoga dijalekta. Množinski padeži u slavonskom 

dijalektu, D, L i I, nisu izjednaèeni kao ni u èakavskim i kajkavskim govorima. I u ikavskim 

(ikavskojekavskim) i u ekavskim mjestima èesto je D i L jd. imenica e-vrste na -e (riba živi 

u vode), što se obièno ne vezuje za štokavsko narjeèje. Takvi su nastavci i u èakavskim 

i u kajkavskim govorima. Toèna je Brozoviæeva tvrdnja da svako narjeèje ima arhaizama 

i inovacija koje su tipiène upravo za to narjeèje. Zato i razlikujemo tri hrvatska narjeèja 

koja su dobila naziv prema upitnoodnosnoj zamjenici kaj, èa, što. Dalibor Brozoviæ 

upozorava da uporaba same zamjenice, ako nema drugih bitnih osobina za to narjeèje, 

Ònije posve pouzdan pokazateljÓ (Brozoviæ 1997.) To tvrdi i Milan Moguš kada govori o 

kriterijima za odreðivanje èakavskoga narjeèja. On kaže da je zamjenica èa kriterij za 

odreðivanje èakavskoga narjeèja. Meðutim, ima èakavskih govora koje ne rabe navedenu 

upitnoodnosnu zamjenicu, a èakavski su: ÒRadi se naime o tome da u nekim sustavima 

èija je osnovica èakavska ne susreæemo zamjenicu èa, nego se umjesto nje rabi što, ili rjeðe, 

kaj, pogotovo u graniènim pojasimaÓ (Moguš 1977., 23). Premda Brozoviæ izrijekom kaže 

da svako narjeèje ima i arhaizama i inovacija, kada govorimo o štokavskom narjeèju, 

èesto zanemarujemo arhaizme, a mislimo uglavnom na inovacije. Govori slavonskoga 

dijalekta, podravski, posavski i baranjski poddijalekti, stari su štokavski govori. Oni u 

naglasnom sustavu i morfologiji imaju dosta osobina s èakavskim i kajkavskim narjeèjem. 

Veæ Stjepan Ivšiæ toèno zakljuèuje: ÒIz ovoga se, što sam dosad rekao u ovom &-u, vidi, da 

današnji posavski govor ima dosta zajednièkih crta s èakavskim narjeèjem, i da u tima 

zajednièkim crtama (izuzevši možda jednu) ne treba nazirati ostatke èakavskoga narjeèja.Ó 

(Ivšiæ 1913., 137). Na takvo Ivšiæevo razmišljanje upozorava i Milan Moguš kada govori o 

problemima naše povijesne dijalektologije: ÒPrimjene novijih pogleda nalazimo, na primjer, 

veæ u Ivšiæevu Današnjem posavskom govoru, gdje raspravlja o odnosu posavskoga govora 

ne samo prema ostalim štokavskim govorima nego i prema èakavskom i kajkavskom 

narjeèju, smatrajuæi, sasvim opravdano, da se odreðeni procesi mogu odvijati paralelno u 


27.7.2003, 23:34 

Black 

181


više sredina te ih ne treba tumaèiti samo plodom migracijskih nanosa ili hipotetiènog 

supstrata.Ó (Moguš 1995., 21). 

Ako prihvatimo Brozoviæevo (Brozoviæ 1997.) mišljenje kako sva tri naša narjeèja imaju 

arhaizama i inovacija, onda možemo reæi da je najarhaièniji dijalekt štokavskoga narjeèja 

slavonski dijalekt. On je cjelovit i prepoznatljiv. To što ima neke zajednièke osobine s 

èakavskim i kajkavskim narjeèjem sasvim je prirodno jer pripada istom, hrvatskom jeziku. 

Zajednièke osobine s ostala dva hrvatska narjeèja uglavnom se odnose na one dijalekte tih 

narjeèja koji takoðer èuvaju starinu. Kada, dakle, govorimo o štokavskom narjeèju, ne 

smijemo na prvom mjestu misliti na inovacije, nego na druge osobine koje obilježavaju 

to narjeèje (v. npr. Brozoviæ 1997., Lukežiæ 1998., 117-136). 

182 

Bilješke 

1 Milan Moguš dijeli hrvatsku akcentuaciju na staru, stariju, noviju i novu. Središnji posavski govori, tj. 

oni od Broda do Štitara, imali bi prema toj klasifikaciji stari hrvatski naglasni sustav s tri stara 

naglaska na svim starim mjestima. (V. Moguš 1977., 52,53). 

Literatura 

Brozoviæ, Dalibor: O problemu ijekavskošæakavskog (istoènobosanskog) dijalekta, Hrvatski 

dijalektološki zbornik 2, Zagreb 1966., 119-209. 

Brozoviæ, Dalibor i Iviæ, Pavle: Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ 

ÒMiroslav KrležaÓ, Zagreb 1988. 

Brozoviæ, Dalibor: Narjeèja hrvatskog jezika, u knjizi Hrvatski leksikon br. 2, Naklada 

Leksikon i Leksikografski zavod ÒMiroslav KrležaÓ, Zagreb 1997. 

inka, Božidar i Šojat, Antun: O slavonskom dijalektu ekavskog izgovora u okolici Vinkovaca, 

Rasprave Instituta za jezik 2, Zagreb 1973., 1.19. 

inka, Božidar i Šojat, Antun: Hrvatski ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca, Radovi 

Centra za znanstveni rad - Vinkovci, br. 3, Zagreb 1975., 5-131. 

Hamm, Josip: Štokavština Donje Podravine, Rad 275, Zagreb 1949., 5-70. 

Ivšiæ, Stjepan: Šaptinovaèko narjeèje, Rad 168, Zagreb 1907., 113-162. 

Ivšiæ, Stjepan: Današnji posavski govor, Rad 196, Zagreb 1913., 124-254 i Rad 197, Zagreb 

1913., 9-138. 

Koleniæ, Ljiljana: Govor mjesta Ilaèe, Književna revija 5/6, Osijek 1996., 212-216. 

Koleniæ, Ljiljana: Slavonski dijalekt, Croatica, Zagreb 1997.,101-117. 

Koleniæ, Ljiljana: Morfološko-tvorbene osobine ilaèkoga govora u okviru slavonskoga 

dijalekta, Hrvatski dijalektološki zbornik 11, Zagreb 1999., 41-47. 

Lisac, Josip: Štokavski i torlaèki idiomi Hrvata u knjizi Hrvatski jezik, Uniwersytet Opolski 

- Instytut olologii Polskiej, Opole 1998., 194-2004. 

Lukežiæ, Iva: Polazišta i teze za opis iloèke skupine govora, Croatica, Zagreb 1996., 212-236. 

Lukežiæ, Iva: Štokavsko narjeèje (Nacrt sveuèilišnih predavanja), Radovi Zavoda za slavensku 

filologiju, sv. 32, Zagreb 1998., 117-136. 

Matešiæ, Josip: Prouèavanje govora u Požeškoj dolini, Ljetopis 67, Zagreb 1963., 273-276. 

Moguš, Milan: Èakavsko narjeèje, Školska knjiga, Zagreb 1977. 

Moguš, Milan: O problemima naše povijesne dijalektologije, Hrvatski dijalektološki zbornik, 

knj. 9, Zagreb 1995., 11-23. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Pavièiæ, Stjepan: O govoru u Slavoniji do turskih ratova i velikih seoba u 16. i 17. stoljeæu, 

Rad 222, Zagreb 1920., 194-269. 

Sekereš, Stjepan: Govor našièkog kraja, Hrvatski dijalektološki zbornik 2, Zagreb 1966., 

209-297. 

Sekereš, Stjepan: Govor Slavonske Podravine, Zbornik za filologiju i lingvistiku 17 (2), Novi 

Sad 1974., 125-166 i Zbornik za filologiju i lingvistiku 18 (1), Novi Sad 1975., 185-221. 

Sekereš, Stjepan: Govor požeške kotline, Zbornik za filologiju i lingvistiku 19/1, Novi Sad 

1976., 173-245. 

Sekereš, Stjepan: Govor Hrvata u južnoj Baranji, Hrvatski dijalektološki zbornik 4, Zagreb 

1977., 323-484. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

183


184 


27.7.2003, 23:34 

Black

Zvonko KOVAÈ 



Zvonko Kovaè, Slavenska poredbena i interkulturna povijest književnosti 

SLAVENSKA POREDBENA I INTERKULTURNA 

POVIJEST KNJIŽEVNOSTI 

Uvod 

Prelistavanjem nekoliko brojeva Biltena njemaèke slavistike (Bulletin 1995-2002), u 

kojemu se na jednostavan, ali i polemièan naèin pokušava prikazati situacija i pravci 

razvoja njemaèke slavistike u novije doba, kao i problemi Òmalih slavinaÓ, odnosno Òdijelova 

slavistikeÓ, opaža se opæenita potreba za reformom stare slavenske filologije, u potragama 

za novim težištima. Netko æe otvoriti pitanja prouèavanja bosanskoga jezika i bosanske 

književnosti, na drugom mjestu æe se raspravljati o slavistièkom jezikoslovlju i 

slavistièkoj znanosti o književnosti, a zajednièka je osobitost veæine napisa osvrtanje na 

stanje pojedinoga seminara/instituta za slavistiku ili prezentacija reorganizacija studija 

slavenskih jezika i književnosti. Uz veæ opæenito prihvaæenu podjelu na slavensku književnu 

znanost i slavensko jezikoslovlje, uoèava se premještanje težišta s rusistike na druge slavenske 

filologije, bez odreðena pravila ili tendencije. Pojedina težišta više su izraz potrebe nego 

li želje i moguænosti da se pokrije cijelo slavistièko podruèje, bilo jezikoslovno, bilo književno-znanstveno. 

Dapaèe, pojedini prilozi ukazuju na veliku brigu njemaèke slavistike za 

emancipaciju pojedine nacionalne slavenske kulture (usp. priloge o slovenskom jeziku i 

slovenskoj književnosti), ali se dakako pri tome niti ne pomišlja da se tomu naðu i primjereniji 

oblik organizacije studija, koji uvijek ostaje kao studijska slavistièka cjelina, makar samo 

formalno. I još više zapažaju se i promišljanja da se književna slavistika uklopi u poredbene 

ili kulturološke studije, dakle u još širi studijski okvir. Promišljanje se takve moguænosti 

razmatra ukljuèivanjem metodologije suvremene znanosti o književnosti i semiotike, ali 

Òpod pritiskomÓ konkretnih uvjeta studija slavenskih jezika i književnosti, koji su se, zbog 

slabije zainteresiranosti za slavistièke studije, u novije doba bitno pogoršali. Na primjer, u 

dilemi · filologija i/ili znanost o kulturi · misli se da takva situacija Òiziskuje komparativno 

i interdisciplinarno obavljanje nastave i istraživanjaÓ, koje nam omoguæuje da naše instrumente 

analize posve protegnemo na neknjiževne znakovne svjetove te time otvaramo neizmjerna 

polja istraživanja: na povijesnu filologiju, sociofilologiju, psihofilologiju, i zakljuèno sve 

zajedno kulturalne filologije, koja sve obuhvaæa u predznaku kompleksnoga kulturnoga 

identiteta utemeljena u autonomnom semiotièkom procesu što ne iskljuèuje i izvankulturne 

faktore. (reise 2001: 33, 31) 

Ukratko, njemaèkom slavistikom zavladala je apatija zbog smanjenog interesa studenata, 

uzrokovana globalizacijom i tranzicijskim procesima u istoènoeuropskim zemljama, odnosno 

aktivnost u napuštanju ionako širokoga polja slavenske filologije u korist svojevrsnih 

slavenskih kulturalnih studija i komparatistike. O pojedinim slavenskim nacionalnim filologijama, 

odnosno jezicima i književnostima, jedva da itko i pomišlja kao zasebnim studijima, 

ZSS2003LJ-kovac.pmd 185 

27.7.2003, 23:34 

Black 

185


premda je bilo pokušaja osamostaljenja rusistike i polonistike (prve na raèun cijele slavistike, 

druge kao relativno izdvojenog studija npr. u Mainzu i Greifswaldu). 

S druge strane, društveni procesi formiranja nacionalnih država u slavenskim prostorima 

u novije doba potakao je silno i razvoj pojedinih nacionalnih slavenskih filologija, kako u 

tim novim državama tako i na slavistièkim studijima u gotovo svim slavenskim zemljama. 

Ne samo da se formiraju odsjeci, studiji i instituti za pojedine domicilne jezike i književnosti, 

nego se slavistièki studiji koncipiraju sve više izvan okvira slavistike, kao pojedinaèni studiji 

bohemistike i bugaristike ili ukrajinistike i slovakistike. Ne trebamo ni spominjati koliko 

se oko toga brinu mlade diplomacije novostvorenih država. Zadržimo li se samo na hrvatskom 

i slovenskom primjeru, vidimo da se na sveuèilištima u Ljubljani, Zagrebu i Zadru, 

gdje su se oni još održali, slavistièki studiji uglavnom dijele po nacionalnim jezicima, književnostima 

i kulturama na nekoliko zasebnih studija, osim za južnoslavensko podruèje, 

koje se pokriva višejeziènim studijima. Retorika koja se brine za relativno jedinstvo slavenske 

filologije nerijetko je napadana kao preživjela, pa èak i opasna, jer da priziva sveslavensko 

jedinstvo i Òbratske zagrljajeÓ, èega smo se toliko muke oslobodili. Dapaèe, ideja Òslavenske 

uzajamnostiÓ, nastala u vremenu prvobitne afirmacije slavenskih nacija, kao meðusobna 

pripomoæ u nacionalnom preporodu pojedinih naroda, danas se reinterpretira kao potpuna 

povijesna zabluda i aktualna opasnost, jer da se njome implicitno zagovara, zagovaranjem 

višejeziènih slavistièkih studija, sve ako su jezici tih studija tako bliski kao bosanski i hrvatski, 

slovenski i srpski (sa crnogorskim) na primjer, višenarodna državna zajednica. (Istodobno, 

na zapadnim studijima slavistike, upravo se razmišlja da se, zbog osjetno manjega 

broja studenata, a poveæanih nastavnih sati koje lektor mora obavljati te sa svim tim 

povezanim financijskim razlozima, lektorska nastava svih spomenutih jezika objedini jednim 

radnim mjestom, odnosno jednom osobom.) Iz perspektive nacionalno zagrijanoga 

struènjaka zapadna slavistika svojim integralnim studijima slavistike kao da ugrožava 

nacionalnu samostalnost, pa i suverenitet nacionalnih država, tako se opet Zapad javlja 

kao neprijatelj slavenstva, samo ne više tako da ga želi razjediniti, nego time što ga sa 

svojim slavistièkim studijima objedinjava. 

Meðutim, kao što smo vidjeli, dok se još nisu stišale sve nacionalne budnice i napadi 

na slavistiku ona se ukljuèuje u još šire istoènoeuropske, jugoistoènoeuropske, balkanske, 

opæelingvistièke, komparatistièke ili kulturološke studije. Zapažamo da sa slavenska filologija, 

odnosno suvremena slavistika, s obje strane nevidljive zavjese razvlaèi, reformira, napada, 

odnosno napušta. Što nam je èiniti? 

186 

Jednojezièni studiji slavenskih jezika i književnosti 

Premda nitko, ma i politièki neobrazovan, ne razmišlja o tome da se studiji nacionalnih 

slavenskih jezika u domicilnim kulturama obavezuje studijem drugog suvremenog 

slavenskog jezika, kao dug povijesti, odnosno kao relikt slavistièke prošlosti, starocrkvenoslavenski 

jezik u veæini studija slavenskih jezika i kultura stoji na njegovu poèetku. Studentu 

se želi dati predznanje kojim æe on raspoznavati poèetke poèetaka, Òprvu reèenicuÓ 

nacionalne kulture, neophodno znanje kojim æe moæi proèitati znakove pisma ploèe na 

koju je položena njegova nacionalna kultura. Zanimljivo je da ta, po jeziku i pismu, dvojbena 

nacionalna karta identiteta nikoga ne smeta, da bi se npr. studirala suvremena književnost, 

mora se savladati, na samom poèetku upravo ta kadšto i nesavladiva prepreka. 


27.7.2003, 23:34 

Black


U studiju jezika ona je samorazumljiva dijakronijska obaveza, pa studenta, prethodnim 

dvanaestogodišnjim školovanjem, dosta upuæena u gramatiku suvremenoga, svoga 

materinjeg jezika, valja destabilizirati gramatikom mrtvoga jezika te mu ponuditi još znanja 

iz povijesti jezika i dijalektologije, valjda da bi shvatio kako je mukotrpan bio put stvaranja 

književnoga jezika. Umjesto problemski koncipirana slavenskoga jezikoslovlja, s naglaskom 

na ovom ili onom znanstvenom ili struènom problemu, buduæem struènjaku za nacionalni 

standardni jezik nudi se ÒštrebanjeÓ najmanje triju paralelnih jezika, jezika dijalekata, povijesne 

gramatike i starocrkvenoslavenskoga. Rijetko æe se oni u studijskim programima 

zamijeniti ozbiljnijim studiranjem kojeg drugog suvremenog slavenskog jezika, sve ako æe 

u programima ostati obaveza formalnoga jednogodišnjega upoznavanja jednog slavenskog 

jezika kao izbornoga. Još je gora situacija u studiju nacionalne književnosti: podijeljeni na 

struènjake za srednjovjekovnu, narodnu, stariju ili noviju književnost, seosku pripovijetku, 

suvremenu književnost, roman ili poeziju, povijesni roman, struènjake za dramu ili èasopise, 

pa i pojedine pisce, a onda još u konkurenciji s ofenzivnom suvremenom književnom 

teorijom ili svjetskom književnosti, teško æe dozvoliti da se studentu poremete visoke 

estetièke vrijednosti nacionalne književnosti nekim poredbenim ili interkulturnim studijem 

kakve ÒbugarskeÓ književnosti. Priznaju se samo vrhovi i nacionalni kanon. Ukratko, mjesta 

za studiranje druge slavenske književnosti u programima nacionalne književnosti naprosto 

nema, pa makar ona bila tako važna za nacionalnu književnost kao što je bosanska 

za hrvatsku ili hrvatska za srpsku (prvo u hrvatskim programima studija nacionalne 

knji-ževnosti za narod, a drugo u sliènim programima za nacionalnu manjinu). ÒSlovenistièni 

diplomanti gredo veèinoma v profesorsko službo v srednjo šolo, kjer drugih slovanskih 

jezi-kov ne pouèujejo, le posamezna slovanska lietarna dela jim pridejo v poštev okviru 

pre-gleda svetovne književnosti. Z zahtevami po takem programu, ki bok ar najbolje 

usposobil uèitelje za samozavesten nastop v razredu, se sklada èrtanje oziroma omejitev 

slovanskih lektoratov, stare cerkvene slovanšèine in primerjalnega slovanskega jezikoslovja. 

/É/ Da-našnje kritiène besede, ki jih kolegi slavisti izrekajo na raèun samozadostne 

slovenistike, so deloma upravièene, sah zapiranje programa v zgolj slovenistièni okvir ne 

more biti blagodejno za izobrazbeno širino bodoèih diplomantov. Moti pa, kadar kritika 

prihaja iz ust tistih samozadostnih slavistov, ki v lastnem programu nimajo nobenih 

slovenistiènih vsebin.Ó (Hladnik 2002: 5) 

Unatoè svemu, mora se priznati da smo opet jednom pokleknuli pred kolektivnim, 

èesto i iracionalnom zahtjevima nacionalnih organizama. Svim se snagama studiji nacionalnoga 

jezika i književnosti održavaju i brane razlozima koji su viši od razloga samog 

studija književnosti i jezika, dok istodobno nacionalna književnost sve više funkcionira u 

kontekstu meðunarodne književne razmjene, a nacionalni jezik najèešæe ustupa engleskomu 

ili nekom drugom ekonomski važnijem jeziku. Premda mogu zamisliti razdoblje koje opet 

neæe nacionalnom faktoru u obrazovanju, kulturi i životu èovjeèanstva pridavati odluèujuæe 

mjesto, ne pada mi na pamet da danas napadam nacionalne kulture i nacionalne studije 

jezike i književnosti, s njima je kao i s voljom jedne zajednice da živi zajedno, dokle god se 

npr. katolici na Balkanu, Jadranu i Panoniji osjeæaju kao Hrvati ili Slovenci, sa svojim 

posebnim jezicima i književnostima, neka se njihovi nacionalni studiji održavaju i izvode 

po programima nacionalne elite, koju veæ èeka zasluženo mjesto u akademijama i pod 

arkadama. Oni bi jedino trebali dozvoljavati, pa i poticati, slavistièke studije u kojima æe se 

njihovi jezici i književnosti prepoznavati u užem južnoslavenskom i širem slavenskom, pa i 

najširem Europskom kontekstu, odnosno znati odgovarati potrebama studija slovenskoga 


27.7.2003, 23:34 

Black 

187


ili hrvatskoga kao stranoga/drugoga jezika, pa i organizirati paralelne svoje studije tako 

da omoguæe optimalne struènjake. A to se upravo ne dogaða, svim se snagama inzistira 

prenošenju modela studija pojedinoga jezika i književnosti u domaæim uvjetima na strana 

sveuèilišta, misli se da su domicilna znanja i naèini sistematizacije njihove vlastite kulture 

jedino mjerilo, najèešæe i stoga što pojedinci misle da su upravo njihova znanja i sistematizacije 

jedino ispravna, upravo jedina, a ne samo jedna od moguæih. Nestrpljivo se i 

neradoznalo gleda na razvoj njihove struke u drugim kulturama, možda i zato što se iz tih 

drugih kultura, najèešæe razvijenijih centara, gledalo na njih, s podcjenjivanjem, pa i 

ponižavanjem. Nije u tome nedužna ni zapadna slavistika, koja kadšto, iz svojih tradicionalnih 

okvira studija, koji su nastavnicima i studentima trošili snage na uèenje više jezika 

i književnosti, dok je korpus pojedinih književnosti ili struènih tekstova impozantno rastao, 

nije znala izaæi, tavoreæi na površini poznavanja pojedine slavine ili briljirajuæi uskospecijalistièkim 

raspravama. 

188 

Višejezièni studiji slavenskih jezika i književnosti 

Višejezièni studij slavenskih jezika i književnosti, slièno kao i dvojezièni ili dvodisciplinarni, 

danas su u krizi. Razumljivim napuštanjem cjeline studija slavistike, nisu se pronašli 

modeli smislenije koncentracije struènjaka, studija i studenata na pojedina slavistièka podruèja. 

Na primjer, iako se na raèun rusistike potpuno razvija interes za ukrajinski ili (rjeðe) 

bjeloruski jezik i književnost, ne misli se da bi studij istoènoslavenskih jezika i književnosti, 

triju naroda od oko dvjesta pedeset miliona stanovnika, bio vrijedan pozornosti zapadnih 

slavista, nego se i dalje inzistira da se pokriva cijelo slavistièko podruèje, najèešæe u kombinacijama 

rusistike i koje druge zapadnoslavenske ili južnoslavenske filologije. Umjesto da 

se struènjaci za nacionalnu filologiju susreæu sa slavistika koji bi poznavali ÒsamoÓ jezike 

ili književnosti i kulture iz njihove uskosrodne Òmeðuknjiževne zajedniceÓ, kao što su 

južnoslavenska ili zapadnoslavenska, susreæemo se uvijek iznova sa situacijom da se u 

zapadne slavenske kulture, od hrvatske i slovenske do poljske i lužièkosrpske ulazi preko, 

istoènoslavenske, ruske filologije. Zar zaista mora biti preduvjet poznavanja suvremene 

slovenske ili poljske književnosti poznavanje ruskoga jezika i književnosti? Ne ide li takva 

organizacija studija i s time povezano profiliranje struènjaka na ruku onima koji zagovaraju 

jednojeziène studije i na interkulturnim studijima slavistike (studijima slavenskih jezika u 

drugim kulturama, zemljama)? 

Zar je za poznavanje bogate i raznovrsne suvremene slovenske književnosti zaista 

potrebno obavezivati studente i nastavnike kompleksnim filološkim slavistièkim znanjem, 

ne bi li bilo uputnije poznavanje tek kojega južnoslavenskoga i/ili zapadnoslavenskoga 

jezika i književnosti? Ne vodi li postojeæi put upravo u zanemarivanje kultura brojèano 

manjih naroda? Zar se do zanimljive makedonske dramske književnosti ne bi primjerenije 

dolazilo obrazovanjem južnoslavistièki koncentrirana struènjaka, a ne opet i opet cijelom 

slavistikom, koja pak makedonistiku najèešæe sasvim zapostavlja. I obratno, nije li podcjenjujuæe 

da se ruska književnost primjerice u Italiji prouèava samo u sklopu slavistike, dok su se 

talijanisti u slavenskim zemljama odavna uglavnom oslobodili okvira romanistike? 

Umjesto bilo kakva promišljanja odnosa slavistike prema nacionalnim studijima 

pojedinih ÒslavinaÓ, meðu suvremenim se slavistima javila ideja o još širem kontekstu 

prouèavanja slavenskih jezika i književnosti, o kulturno-znanstvenom i sveobuhvatnom 


27.7.2003, 23:34 

Black


semiotièkom modelu. Odnos slavistike i znanosti o kulturi u povijesti i sadašnjosti sagledava 

se od veze slavistike i indo-germanistike, preko jezièno-povijesne i književno-znanstvene 

slavistike, do semiotike i slavistike, da bi se iznio pledoaje za novu disciplinu, odnosno 

slavistiku primjerenu dobu u kojemu živimo. Pitajuæi kako bi studij slavistike trebao izgledati 

u buduænosti, poznati njemaèki slavist Karl Eimermacher, dijeli slavistiku na èetiri tipa: 

a) slavistika u klasiènom smislu (s tradicionalnim predmetnim podruèjem te s njim 

povezanim povijesno-jeziènim, odnosno jezikoslovnim i književnoznanstvenim pitanjima 

i metodama; 

b) slavistika u klasiènom smislu proširena s kulturno-znanstvenim pitanjima odreðene 

zemlje (kazalište, film, likovna umjetnost, glazba, sociologija, politika, itd.) ; 

c) slavistika kao multidisciplinarna znanost o kulturi (ukljuèuje pitanja koja tematiziraju 

internu i eksternu kulturnu povezanost); 

d) slavistika u okvirima obuhvatno orijentirane interdisciplinarne znanosti o kulturi, 

odnosno antropologije (koja zajedno djeluje u podruèju temeljnih istraživanja s 

drugim strukama, s kojima obraðuje iste ili sliène probleme, koji ne mogu biti 

obraðivani ni od jedne pojedinaène znanosti, da bi se shvatili uzajamni odnosi 

svijesti-mišljenja-jezika-teksta-kulture). 

Kako slavistika obuhvaæa veliko materijalno podruèje europske, ali i izvaneuropske kulture, 

moguæe je govoriti o specifiènosti koja opstoji samo u tom kulturnom arsenalu. 

Osnova za tu specifiènost leži u velièini naseljena podruèja, broju njegovih etnija, višestrukoj 

prekrojenosti razlièitim kulturnim tradicijama, koje su u usporedbi sa Zapadnom Europom 

kasnije i drugaèije privredne i socijalne izdiferenciranosti. Istoènoeuropske su kulture 

prebogate kulturnim varijantama, tako da predmet istraživanja, zadobivanje opæenite 

znanstvene kompetencije, kao i razvoj vještina, omoguæava formulirati obuhvatna kulturna 

i antropološka pitanja. Slavistika u buduænosti ne može i ne smije se, prema mišljenju autora, 

u pogledu višestrukosti i obrazovnih i istraživaèki relevantnih pitanja, ogranièiti na 

svoje tradicionalno materijalno podruèje. Mora se mnogo više, ne želi li ostati u okvirima 

iskustva klasiène filologije, otvoriti globalnim i univerzalnim pitanjima te struèno stranom 

gradivu. U suprotnom sluèaju slavistika bi, pored svih zasluga u povijesno-poredbenom 

jezikoslovlju ili teorijski ovisne znanosti o književnosti – u svom razvoju stagnirala, pri 

èemu bi uvijek ista ili u principu slièna pitanja postavljala i na njih odgovarala. (Eimermacher 

2000: 42-54) 

Moderna, semiotièki orijentirana znanost o kulturi, koja u principu na isti naèin obraðuje 

sva podruèja ljudske kulture i sva potencijalno relevantna istraživaèka podruèja prirodnih 

znanosti, obuhvaæajuæi ne samo kulturu èovjeka nego i što èovjeka na specifièan naèin 

razlikuje od drugih živih biæa, nije samo kulturna antropologija, nego evolucijska semiotika, 

koja zaista obuhvaæa sve tj. Òsvijet kao i sav životÓ. (Isto: 59) 

Kako sam razumio, slavistika bi upravom tom idealu opæe znanosti trebala služiti, pa 

nije èudno što se, meðu njemaèkim slavistima, veæ i ukljuèivanje slavistike u komparatistiku, 

kolokvijalno komentira kao pretvaranje slavistike i sklavistiku. 

Umjesto zakljuèka: poredbena i interkulturna slavistika. 

Kao što vidimo, davno napuštenom filološkom jedinstvu slavistike danas bismo se 

trebali vratiti sveobuhvatnom suvremenom znanosti, evolucijskom semiotikom, samo 


27.7.2003, 23:34 

Black 

189


se postavlja pitanje, kao kada je svojedobno Vatroslav Jagiæ izložio optimalan plan slavenske 

filologije, Òkako da je svlada jedan èovjekÓ? Postojeæa podjela na dijakronijske i sinkronijske 

lingviste, povjesnièare i teoretièare književnosti, odavno funkcionalna meðu znanstvenicima, 

kao da još nema svoju utemeljenost u studijima slavistike. Studentima su na 

volju sve discipline naše raskošne znanosti, a ako se ide na pojednostavljenja onda su ona 

ogranièena na nacionalne jezike i književnosti. 

Ne ulazeæi u diskusiju oko cjeline slavistike, vidimo kako je i ona nedostatna za globalizmom 

zahvaæenu znanost, predložit æu, umjesto zakljuèka, za podruèje studija slavenskih 

književnosti, dvije kompromisne moguænosti: 

1) interkulturne studije slavenskih jezika i književnosti (studije kada su predmet studija 

slavenske književnosti kao strane, koji bi morali biti koncentrirani na tri slavistièka 

predmetna podruèja, istoènoslavensko, južnoslavensko i zapadnoslavensko); 

2) slavenske poredbenoslavistièke studije (studije koje potencijalno raèunaju sa svim 

pojedinaènim slavenskim nacionalnim jezicima i književnostima, slièno kao studiji 

slavistike u klasiènom smislu, s tim da se poznavanje sluèajno izabranih jezika i književnosti, 

kombinira s razgranatom mrežom poredbeno-slavistièkih disciplina, kako u 

jezikoslovlju, tako i na podruèju slavenske književne komparatistike). 

Objašnjenje, argumentacija: 

Imajuæi pred oèima iskustva studija pojedinih slavenskih jezika i književnosti u slavenskim 

zemljama, naroèito domicilne studije, zatim brojnost godišnje objavljenih knjiga iz svih 

književnih rodova te znanosti o književnosti (za usporedbu poèetkom prošloga stoljeæa u 

svim se slavenskim književnostima objavljivalo otprilike toliko knjiga koliko se danas 

objavljuje samo u Sloveniji), kao i specifiènu povezanost pojedinih slavenskih podruèja, kao 

što je južnoslavensko ili istoènoslavensko, njihova unutarnja povezanost, povijesna i prostorna 

meðusobna upuæenost, iznimna bliskost jezika, na temelju koje se s lakoæom stvaraju 

vrlo kompetentni struènjaci za dva-tri ili više jezika i književnosti, smatram da se 

preobrazba studija slavistike u svijetu, s obzirom na tri spomenute prepoznatljive cjeline, 

barem kada je rijeè o povijesti književnosti, može u bitnome približiti zahtjevima nacionalnih 

filologija, da se maksimalno poštuju vrijednosti i bogatstva slavenskih nacionalnih kultura. 

Osobito to vrijedi za sluèajeve kada je, zbog slaboga interesa, nemoguæe organizirati pojedinaène 

studije, èak ni na razini lektorata. 

Ovdje osjeæam prigovore s obje strane, nacionalne i zapadno-slavistièke. Odgovaram da 

se nacionalno predimenzionirani zahtjevi za pojedinaènim studijima pojedinih slavenskih 

jezika i književnosti u inozemnim uvjetima susreæe s kadšto nepremostivim kadrovskim 

problemima, najèešæe bi katedre trebalo ekipirati tako da nastavnika bude više od studenata, 

a tradicionalni studiji slavistike ni iz daleka ne ÒpokrivajuÓ naraslo gradivo pojedinih 

slavenskih kultura, kao i njihovih bližih kulturno-komunikacijskih prostora. Osobito to vrijedi 

za podruèje književnosti, a ako se ono proširi i na druga umjetnièka i kulturna podruèja, 

jedva da možemo ozbiljno govoriti o slavistima u najširem smislu. Koncentracija na 

spomenuta slavistièka podruèja tu se osobito dobro može iskoristiti. 

Kada pak je rijeè o drugom, poredbeno-slavistièkom modelom, koji bi podjednako 

mogao biti zanimljiv tradicionalnim slavistima kao i struènjacima za pojedinu slavensku 

književnost u drugim kulturama (kakvih je sve više u slavenskim zemljama), s obzirom na 

to da bi kombinirao koncentraciju na pojedine kulture s poredbenom metodologijom, kako 

u književnim, tako i u filološkim i jezikoslovnim strukama, odnosno pojedinim umjetnièkim 

190 


27.7.2003, 23:34 

Black


podruèjima. Naime, ako se ÒraspadÓ suvremene slavistike u korist komparatistike ili opæe 

lingvistike veæ dogaða na najširem semiotièkom planu, zar ga nije bolje ogranièiti makar 

samo na interslavensku komparatistiku, osiguravajuæi povjesnièarima književnosti kakvotakvo 

razumijevanje književnosti na jeziku na kojemu je pisana, a ne samo u prijevodima? 

Neæemo li se pristajanjem da se slavistièka problematika ukljuèi u najšire moguæe interdisciplinarne 

studije zauvijek odreæi makar minimalne filološke kompetencije u studiju književnosti, 

odnosno estetièke i etièke dimenzije u studiju jezika? 

Neka sam od tih pitanja veæ otvorio, a na druga i pokušao odgovoriti, ukljuèujuæi i probleme 

reforme studija na sveuèilištima, svojom knjigom Poredbena i/ili interkulturna povijest 

književnosti (Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 2001.), pa upuæujem zainteresirane 

da opširnije odgovore potraže u knjizi, a ovdje æu navesti samo neke pouèke za podruèje 

južnoslavenske povijesti književnosti: 

- slièno kao u konceptu tradicionalne slavenske filologije (npr. U Vatroslava Jagiæa), 

odnos nacionalne filologije i suvremene slavistike morao bi ostati povezan na podruèjima 

uže struke ili pojedine poredbeno ili interdisciplinarno zasnovane znanosti; 

- dilemu slavenska poredbena ili interkulturna povijest književnosti potrebno je 

razumjeti kao otvorenost slavistièkih studija i prouèavanja, s jedne strane, prema 

komparatistici, a s druge strane prema povijesti posebnih Òmeðuknjiževnih zajednicaÓ, 

odnosno konstruiranom interkulturnom kontekstu prouèavanja uskosrodne, povijesno 

i književno-komunikacijski povezane skupine književnosti; 

- pored veæ afirmirane poredbeno-analitièke sistematizacije književnosti potrebno je 

moderno tumaèenje slavenskih književnosti (osobito u drugim kulturama) zasnovati 

na principima interkulturne hermeneutike, razvojem interkulturne interpretacije, 

prekoraèujuæi granice pojedine književnosti, kao i prekoraèujuæi granice dijelova 

kultura; 

- objediniti koliko je god moguæe europske inozemne studije slavenskih jezika i književnosti 

zajednièkim nastavnim planovima i programima, koji bi naglašavali kako 

eksternu tako i internu višejeziènost i multikulturalnost slavistièkih studija (slavistièki 

studiji trebali bi se, u pravilu, studirati s drugim studijima na sveuèilištu te koncipirati 

iskljuèivo kao dvo-trojezièni studiji, oboje po principu: dva jednakopravna 

glavna predmeta, odnosno jedan glavni plus dva sporedna predmeta). 

Poredbena i interkulturna povijest književnosti, kao i druge poredbeno-interkulturne 

slavistièke discipline, od starocrkvenoslavenskoga do povijesti bosanske književnosti, u 

takvim æe uvjetima naæi svoje zasluženo, trajno mjesto. 

Literatura 

Bulletin der Deutsche Slavistik, Nr. 5-8, G°ttingen, 1999-2002. 

Karl Eimermacher: Slawistik und Kulturwissenschaft in Geschischte und Gegenwart, kulturwissenschaft 

russland, Ur. W. Eismann i P. Deutschmann, rankfurt am Main, 

Peter Lang, 2000. 

Matthias reise: Philologie und/oder Kulturwissenschaft, Ein Beitrag zur Diskussion um 

die Zukunft der slawistischen Literaturwissenschaft, Bulletin der Deutsche 

Slavistik, Nr. 7, G°ttingen, 2001. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

191


Miran Hladnik, Razmerje med slavistiko in slovenistiko na ljubljanskem primeru, http:// 

www.ijs.si/lit szomb.html-12, 5. srpnja 2002. 

Zvonko Kovaè, Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti, Zagreb, Biblioteka 

Književna smotra, 2001. 

Reinhard Lauer, O rŸhret, rŸhret nicht daran, rankfurter Allgemeine Zeitung, Br. 57, 8. 

Márz 1995. 

192 


27.7.2003, 23:34 

Black

Josip LISAC 

ilozofski fakultet u Zadru 

Josip Lisac, Nastanak i razvoj jugozapadnog istarskog dijalekta 

NASTANAK I RAZVOJ JUGOZAPADNOG ISTARSKOG 

DIJALEKTA 

I. 

Bilo bi moguæe detaljno prikazati kako se tumaèio nastanak i razvoj jugozapadnog 

istarskog dijalekta, ali to ovdje nije naš zadatak. Važno nam je istaæi da su o tom pisali 

brojni uèenjaci i da su izricali razlièite teze, pa i razlièita mišljenja o pripadnosti govora 

toga dijalekta raznim narjeèjima srednjojužnoslavenskoga dijasistema dijalekata. U tom 

smislu znakovito je kako na problem gledaju vodeæi autoriteti u poznavanju organskih 

idioma srednjojužnoslavenske genetskolingvistièke cjeline. Pavle Iviæ (1956) istarski ikavski 

dijalekt izdvaja kao jedan od štokavskih dijalekata; to ponavlja i 1958., s time da u toj prilici 

i govore moliških Hrvata, koje je 1956. uvrstio u tzv. mlaði ikavski dijalekt, ubraja u idiome 

istarskog ikavskog dijalekta. Tada je i poslije u smislu tih pitanja Iviæ djelovao pomirljivo, 

tj. u radu iz 1963. spominje ikavske istarske govore dodajuæi moguænost njihova ukljuèenja 

u èakavštinu, Òza šta su nedavno navoðeni ozbiljni argumentiÓ (1963 : 29). Podrubnica nas 

upozorava da se pritom misli na prilog Dalibora Brozoviæa koji je 1960. (str. 76, bilj. 11) 

pisao o neospornoj èakavizaciji toga dijalekta. Argumentaciju za takav stav Brozoviæ je 

nalazio i u Iviæevu Òpretresu èakavskih i štokavskih osobinaÓ (1960 : 76) 1958. U knjizi Srpski 

narod i njegov jezik (1971 : 62) Iviæ govori o Òraznim nijansama èakavsko · štokavskog prelazaÓ 

u jugozapadnoj Istri. Na dijalektološkoj karti knjige iz 1971. Iviæ govori o istarskom 

štokavsko-èakavskom ikavskom, meðutim, taj je dijalekatni tip opet uvršten meðu štokavske 

dijalekte. Godine 1981. (str. 68, bilj. 2) Iviæ kaže ovako: ÒUkoliko se istarski ikavski govori 

ubrajaju u èakavske, njihovo æe mesto biti meðu èakavskim govorima jugoistoène grupe, 

buduæi da su istarski ikavci preseljeni u Istru iz Dalmacije i da pretežnim delom èuvaju 

jugoistoène odlikeÓ. Dalibor Brozoviæ (npr. 1970.) redovito piše o jugozapadnom istarskom 

dijalektu kao o jednom od èakavskih dijalekata. Ozbiljnih razmatranja bitnih pitanja geneze 

jugozapadnog istarskog dijalekta bilo je i u ostaloj literaturi o tom pitanju, npr. u radovima 

M. Ma³eckoga (1930), J. Ribariæa (1940), M. Hraste (1966), R. Boškoviæa (1966-1967), 

M. Moguša (1977), P. Šimunoviæa (1989), S. Vukušiæa (1997), B. Crljenka (1997) i Line Pliško 

(2000). Milan Moguš govore jugozapadne (i sjeverozapadne) Istre koji imaju zamjenicu èa 

smatra Òpravim èakavskim govorimaÓ (1977, 5). Jakob Rigler npr. govor Vodica drži pretežno 

štokavskim naseljem u hrvatskom djelu Æiæarije (2001 : 484). 

II. 

Jugozapadni istarski dijalekt nastao je u Istri nakon seoba do kojih je došlo uglavnom u 

16. stoljeæu. Migracije su potekle iz Dalmacije, ali njihovo ishodišno mjesto nije na sjevernodalmatinskom 

prostoru; to, naime, podruèje èesto spominju povijesni podatci. Rijeè je 

ZSS2003LJ-lisac.pmd 193 

27.7.2003, 23:34 

Black 

193


o tom da je zadarsko ili šibensko podruèje predmigracijskoga doba bilo sasvim èakavsko, 

pa je oèito da tu nije oformljen taj dijalekt. On je oformljen istoènije, vjerojatno u zaleðu 

Makarskoga primorja. To je teren gdje se govorilo pretežno štokavski, neznatno èakavski, 

a glavna su obilježja štakavizam i ·a u glagolskom pridjevu radnom, uz to nenovoštokavska 

akcentuacija. Jasno je da su se iseljenici na putu zadržavali na šibensko-zadarskom podruèju, 

gdje su sigurno primili nešto èakavskih crta, a blaga daljnja èakavizacija je slijedila u 

Istri, gdje je sigurno otprije bilo i hrvatskoga èakavskog elementa, uz romansko stanovništvo. 

U svemu, svakako je Istra bila slabo naseljena, pa je novo stanovništvo venecijanskim 

vlastima bilo korisno; korisno im je bilo i iseljavanje s prenaseljenog prostora sjeverne 

Dalmacije. Ishodišno pak podruèje nije bilo smješteno na moru (jer bi tamo bilo šæ), ali 

ni vrlo udaljeno od mora (o tom govori ·a umjesto ·l). To podruèje Zabiokovlja glavninom 

je ishodište i moliškim Hrvatima, jedino što oni imaju više štokavskih elemenata nego 

iseljenici u Istru. Njihovo iseljavanje uzrokovali su turski napadi, a naknadno su na zadarsko-šibenski 

teren stizali i ljudi izrazito novoštokavskoga tipa, dakle, drugaèijega govora od 

idioma koji su dali današnji jugozapadni istarski dijalekt. Nerijetko se upravo Nadin kod Zadra 

spominje kao mjesto odakle je naseljena Premantura i okolica (M. Hraste 1966 : 26), 

no oèito je zadarska okolica bila tek meðustanica na putu u Istru. Sva je prilika da je glavnina 

ljudi što su stigli na sam jug Istre svoj dijalekt formirala dalje na jugoistoku, vjerojatno 

u blizini ušæa Neretve, dakle u štakavskom dijelu Makarskoga primorja. 

Svakako je veæ ishodišno podruèje govora jugozapadnog istarskog dijalekta bilo zahvaæeno 

èakavskim inovacijama, èakavizacije je bilo i u sjevernoj Dalmaciji, kako veæ rekosmo, a i 

u Istri svi su hrvatski starosjedioci bili èakavci. Važno je, meðutim, to da je meðu bjeguncima 

u Istru sigurno bilo i doseljenih èakavaca, takoðer èinjenica da su u Istri èakavci (i 

starosjedioci i naseljenici novijega doba) utjecali na idiome jugozapadnog istarskog dijalekta. 

Ukupni je rezultat taj da danas u tom dijalektu uglavnom prevladavaju èakavske crte svagdje 

osim na podruèju krajnjeg istarskog juga, tj. Premanture i okolice. Te su èakavske 

osobine dijelom jugoistoènoga tipa, dijelom sjeverozapadoga tipa; rijeè je, dakle, o osobinama 

donesenim s juga i o osobinama primljenim u Istri. Dio osobina jugozapadnog istarskog 

dijalekta rašèlanit æemo u daljnjoj obradbi. 

194 

III. 

1. Taj je dijalekt ikavski, uz malo stalnih ekavizama, kako je i na podruèju Zabiokovlja i 

na èakavskom jugoistoku (izuzevši jekavsko Lastovo). Meðutim, neki su ekavizmi (npr. 

breza) oèito primljeni iz susjednih govora u Istri. 

2. Relativno rijetko prednji nazal daje a, i to samo nakon j. Tako je i u mnogim drugim 

èakavskim govorima, a u nekoj mjeri i u zapadnijim štokavskim govorima. 

3. U primjerima kao zala ÒzlaÓ, malin ÒmlinÓ, malinar ÒmlinarÓ, s namon Òsa mnomÓ, kadi 

ÒgdjeÓ dolazi do vokalizacije poluglasa. To je èakavizam što se javlja i u neznatnom 

dijelu štokavskih govora. 

4. Slijed w + poluglas daje djelomice u- na štokavski naèin (tako je i na èakavskom 

jugoistoku), npr. u, unuki. Djelomice dolazi Vazam ÒUskrsÓ, vajk ÒuvijekÓ, valje ÒodmahÓ, 

a to je èakavski rezultat, osobito sjeverozapadni èakavski. 

5. Stražnji nazal i samoglasno l daju u, kako je uglavnom redovito ili redovito u štokavaca, 

manje redovito u èakavaca. 


27.7.2003, 23:34 

Black


6. Dolazi do prijelaza ra u re u primjerima kao rebac ÒvrabacÓ, resti ÒrastiÓ, kresti ÒkrastiÓ. 

To je osobina relativno dobro zastupljena u èakavaca i u zapadnih štokavaca. Uz to 

jugozapadni istarski dijalekt ima i teplo, rjeðe greb. 

7. Doèetno l uglavnom je redovito dalo a. To je štokavska znaèajka, meðutim, ona je 

dobro zastupljena i u èakavaca pod jakim štokavskim utjecajem. 

8. Uglavnom svagdje izostaju zvuèni afrikati, kako je inaèe u èakavaca. 

9. Zanimljivi su refleksi praslavenskih i ï, osobito ï. Od dolazi , æ, è, è, od ï j, ð, 

ï, ž, takoðer tip mlajži. Primjeri tipa mlaži zapravo su štokavski rezultat (=dž) izgovoren 

na èakavski naèin. Razumije se, j je èakavizam, zastupljen, meðutim, i u nekim 

zapadnijim štokavskim govorima. U sekundarnim skupinama uglavnom su zastupljeni 

primjeri tzv. nove jotacije (braæa, lišæe, veselje); spominjem i primjere tipa cvitlje ili 

frekventnije grojze. 

10. onem h dobro je zastupljen svagdje osim oko Premanture. To ipak ne znaèi da uopæe 

nema gubljenja h ili njegovih prijelaza u v ili k. Karakteristièan je primjer stiti ÒhtjetiÓ. 

To znaèi da je sudbina fonema h kao inaèe u èakavskom narjeèju: uglavnom se dobro 

èuva, ali ima i odstupanja od toga. 

11. Uglavnom dolazi tip pojti, pojdem, redovitije pojdem nego pojti. Nepromijenjeno jt, jd 

mnogo je zastupljenije u èakavaca nego u štokavaca, ali u jugozapadnom istarskom 

dijalektu nepromijenjeno jt, jd nije ni približno redovito. 

12. Taj je dijalekt pretežno štakavski, dakle dolaze primjeri tipa ognjište, dažditi, meðutim, 

nisu sasvim rijetki ni šæakavski primjeri, ponegdje i prevladavaju (Štinjan) ili su èak 

redoviti (dio Barbanštine). Naravno, štakavizam je štokavska / neèakavska osobina, ali, 

kako vidimo, nije opæenit. Zna se da su i mnogi štokavci zapadnoga podrijetla šæakavci, 

pa u tim jugozapadnim istarskim šæakavizmima može biti i štokavskoga šæakavskog 

utjecaja, ne samo èakavskog. 

13. Obièno se svagdje osim oko Premanture èuva èr-. Tako je obièno u èakavaca, iznimno 

u štokavštini. 

14. Doèetno m u nastavcima i u nepromjenjivim rijeèima uglavnom redovito prelazi u n. 

To je adrijatizam, uglavnom redovito zastupljen svagdje uz obalu. Uglavnom, dakle, 

dolazi u èakavaca, pa onda i u drugih (štokavaca, kajkavaca) u njihovoj blizini. 

15. Uglavnom se doèetni zvuèni suglasnici izgovaraju zvuèno, ali ima i iznimaka, npr. dio 

vodièke oaze; same Vodice nisu iznimkom. Obezvuèavanje zvuènih suglasnika na kraju 

rijeèi znaèajkom je dijela i èakavskih i štokavskih govora. 

16. U primjerima kao moren redovito dolazi r. Svagdje na zapadu dijasistema zabilježen 

je prijelaz ž u r. 

17. Uglavnom je redovito prenesen kratkosilazni akcent s posljednjeg otvorenog sloga 

(voda > v—da), još èešæe prenesen je na prethodni dugi slog (tr‰va > tr‡va), a frekventna 

su i druga prenošenja (npr. otac > —tac, n‰rod > n‡rod). Nenaglašene duljine uglavnom 

su izgubljene. R. Boškoviæ (1954) i M. Hraste (1966) u tom dijalektu uglavnom ne nalaze 

akuta, s time da i Boškoviæ i Hraste razlikuju dugouzlazni akcent i akut. Meðutim, M. 

Moguš (1977) problem interpretira u tom smislu da u èakavštini nema dugouzlaznog 

akcenta nego je rijeè o akutu. L. Pliško (2000) na podruèju Barbanštine nalazi alternaciju 

dugog silaznog akcenta sa starohrvatskim akutom, takoðer akut u primjerima 

tipa mu÷ka (


pa i drugdje u jugozapadnom istarskom dijalektu. Ponegdje (Premantura, Pomjan) bilježen 

je i kratkouzlazni akcent. Registrirani su i razni primjeri gubljenja tonskih opozicija ili 

skraæivanja dugih naglašenih slogova, uglavnom pod romanskim utjecajima. Posebno 

mjesto pripada govoru Trstenika blizu Vodica. Tu su likvidirane sve kvantitativne i 

intonacijske opozicije, pa je tu, dakle, akcenatsko stanje što se tièe broja akcenata kao 

u glavnini buzetskoga dijalekta. 

18. Deklinacija imenica uglavnom je arhaièna, ali u zamjenièko-pridjevskoj deklinaciji došlo 

je do inovacija, tj. do izjednaèenja dativa, lokativa i instrumentala množine. 

19. Uglavnom su redovite kratke množine jednosložnih imenica muškoga roda (npr. voli). 

Tako je i u èakavaca i u kajkavaca, gdjegdje i u štokavaca. 

20. Obièno se kaže dva kantuna, tri kantuni, èetiri kantuni, ali takvo stanje nije redovito. 

Tako, dakle s èuvanjem staroga stanja, èesto je u èakavaca. 

21. Karakteristiène su zamjenièke rijeèi èa i zašto. Zanimljivo je da se pod utjecajima lakše 

mijenja rijeè u znaèenju ÒštoÓ nego u znaèenju ÒzaštoÓ. Tako u èakavskom narjeèju 

nerijetko dolazi što ili kaj ali zaè. Ovdje imamo èa u prvotno pretežno štokavskom 

dijalekatnom tipu, ali zašto. 

22. Dolazi (s metatezom) svi, sve i slièno, kao na èakavskom jugoistoku i kod štokavaca. 

23. Infinitivi su uglavnom redovito s doèetnim ·i. To je stanje u èakavaca dosta rijetko, 

u zapadnijih štokavaca takoðer. 

24. Nema ni aorista ni imperfekta. Ta se vremena u èakavaca rijetko èuvaju, u štokavaca 

imperfekt svakako rjeðe od vrlo èestoga aorista. 

25. Kondicional glasi bin, biš, bi, bimo, bite, bi. I u Premanturi dolazi bimo, bite. To je 

èakavizam. 

196 

IV. 

Sve u svemu, taj dijalekt dobro karakterizira istodobno postojanje i èa i zašto. Podrijetlom 

je to pretežno štokavski govorni tip, koji je putem do Istre i u samoj Istri u nekoj mjeri 

èakaviziran, tako da danas uglavnom svagdje u tom dijalektu prevladavaju èakavske crte. 

Oèito je da su èakavizmi brojniji, za razliku od ishodišnoga stanja na graniènom dalmatinskohercegovaèkom 

podruèju gdje su sigurno prevladavale štokavske crte. Samo se po sebi 

razumije da u razlièitim zonama toga dijalekta ima razlièitih dijalekatnih stanja, no to su 

detalji kojima se ovdje ne bavimo, jer je naš zadatak što pouzdanija opæa slika o sadašnjosti 

(a time dijelom i o prošlosti) jugozapadnog istarskog dijalekta, ne pojedinosti te slike. 

Literatura 

Radosav Boškoviæ, 1954: ÒO jednoj akcenatskoj osobini dijalekata zapadne i južne IstreÓ, 

Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, XX, 1954, 229-259. 

Radosav Boškoviæ, 1966-1967: ÒRefleksi grupa tj, dj, tyj, dyj, stj, zdj, skj, zdj (sk, zg) u 

dijalektima južne i jugozapadne IstreÓ, Južnoslovenski filolog, XXVII, 1-2, 85- 

-142. 

Dalibor Brozoviæ, 1960: ÒO strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifikaciji hrvatskosrpskih 

dijalekataÓ, Zbornik za filologiju i lingvistiku, 3, 1960, 68-88. 

Dalibor Brozoviæ, 1970: ÒDijalekatska slika hrvatskosrpskoga jeziènog prostoraÓ, Radovi 

ilozofskog fakulteta u Zadru, 8, 1970, 5-30 + 7 karata 


27.7.2003, 23:34 

Black


Branimir Crljenko, 1997: Hrvatsko-talijanski jezièni dodiri u Istri, Pazin, 1997. 

Mate Hraste, 1966: ÒGovori jugozapadne IstreÓ, Hrvatski dijalektološki zbornik, 2, 1966, 5-28. 

Pavle Iviæ, 1956: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, Novi Sad, 1956. 

Pavle Iviæ, 1958: Die serbokroatischen Dialekte, s-Gravenhage, 1958. 

Pavle Iviæ, 1963: ÒO klasifikaciji srpskohrvatskih dijalekataÓ, Književnost i jezik, X, 1963, 1, 

25-37. 

Pavle Iviæ, 1971: Srpski narod i njegov jezik, Baograd, 1971. 

Pavle Iviæ, 1981: ÒPrilog karakterizaciji pojedinih grupa èakavskih govoraÓ, Hrvatski dijalektološki 

zbornik, 5, 1981, 67-91. 

Mieczys³aw Ma³ecki, 1930: Przegl¹d slowiañskich gwar Istrji, Krak—w, 1930. 

Milan Moguš, 1977: Èakavsko narjeèje · fonologija, Zagreb, 1977. 

Lina Pliško, 2000: Govor Barbanštine, Pula, 2000. 

Jakob Rigler, 2001: Zbrani spisi 1, Ljubljana, 2001. 

Josip Ribariæ, 1940: ÒRazmještaj južnoslovenskih dijalekata na poluotoku IstriÓ, Srpski 

dijalektološki zbornik, 9, 1940, 1-207. 

Petar Šimunoviæ, 1989: ÒBalotine pjesme u ogledalu rakaljskoga govoraÓ, Rasprave Zavoda 

za jezik, 15, 1989, 207-217. 

Stjepan Vukušiæ, 1997: ÒPreplet hrvatskih jeziènih vrijednosti u jugozapadnom istarskom 

dijalektuÓ, Hrvatski dijalektološki zbornik, 10. 1997, 209-219. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

197


198 


27.7.2003, 23:34 

Black

Mijo LONÈARIÆ 


Zagreb 

Mijo Lonèariæ, Odnosi susjednih hrvatskih i slovenskih govora 

ODNOSI SUSJEDNIH HRVATSKIH I SLOVENSKIH 

GOVORA 

Rad donosi razultate analize iz rasprave ÒProstiranje kajkavštine u prošlostiÓ 

odnosno poglavlja ÒGranice kajkavštine u prošlostiÓ u knjizi Kajkavsko narjeèje 

tj. onom dijelu koji se bavi odnosom kajkavštine sa slovenskim jezikom i 

zajednièkoga rada s Irenom Drpiæ ÒOdnos južnonotranjskih govora i govora 

Kastavskoga krasaÓ. 

Ni u Prekomurju kao ni izmeðu Mure i Drave nije bilo èvrste granice izmeðu 

(hrvatskih) kajkavskih i slovenskih govora. Najveæi dio današnjih slovenskih 

govora u Prekomurju zahvatila je prva specifièna slovenska pojava · 

progresivni pomak èelnog naglaska. Kako je toèno išla izoglosa toga pomaka, 

danas se zbog kasnijih promjena ne može odrediti. Panonske slovenske govore, 

pa tako ni prekomurske, nije zahvatilo opæe slovensko duljenje naglašenih 

neposljednjih slogova. 

Nešto drukèije stoji sa susjednim prleškim podruèjem, s desne strane Mure, 

koje je zapravo prirodni nastavak Meðimurja. Osim izostanka slovenskih 

osobina i prisutnosti hrvatskih, karakteristiènih za sve slovenske govore 

panonske skupine, istoèni prleški govori poznaju još neke osobine koje ih 

povezuju s kajkavštinom. 

Jugozapadno se na istoène prleške govore nastavlja haloški govor (na 

Halozama). I on je u nekim osobinama povezan s kajkavštinom, tj. odstupa 

od razvoja na ostalom slovenskom podruèju, kao što su i susjedni zagorski 

govori u pojedinim crtama drukèiji od ostale kajkavštine. Slovenski govori 

veæinom imaju slovenski, a hrvatski govori hrvatski razvitak, što je objašnjivo 

time što postoji i prirodna granica izmeðu Slovenije i Hrvatske, tj. pružaju se 

(relativno) visoke gore (Macelj i dr.). Vjerojatno je tako bilo i dalje na jug duž 

slovensko-hrvatske granice, ali su stariju sliku, prirodni razvitak, izmijenili 

doseljenici s juga, èakavci i štokavci, koji su se naselili uz Sutlu i u Žumberku. 

Kada govorimo o odnosu hrvatskoga i slovenskoga jezika obièno se kao prvo pitanje 

spominje kajkavština. To je jedno od pitanja slavistike koje ju zaokuplja od njezinih 

poèetaka, kao što su to i pitanja kašupštine, srednjoslovaèkih govora i rusinskoga jezika. 

Rasprava se vodila o tome je li kajkavština od poèetaka imala hrvatski ili slovenski razvoj. 

Neki su jezikoslovci, meðutim, ukazivali i na bliskost izmeðu slovenskoga jezika i èakavštine. 

Ivan Popoviæ (1956) smatra da su ta dva idioma imala dulje zajednièki razvoj nego slovenski 

jezik i kajkavština. Pridružuje mu se Rudolf Kolariè (1958), koji misli da su èakavština i 

slovenski jezik po akcentuaciji i leksiku slièniji nego slovenski jezik i kajkavština. 

ZSS2003LJ-loncaric.pmd 199 

27.7.2003, 23:34 

Black 

199


200 

1. 

Kao što na graniènim odnosno prijelaznim podruèjima izmeðu dvaju bliskosrodnih 

jezika, tako ni izmeðu susjednih hrvatskih i slovenskih govora nema oštrih granica. 

Izoglose se ne poklapaju, približuju se i udaljuju, križaju se, a na hrvatskoj strani nalazimo 

osobine koje su inaèe karakteristiène za slovenski jezik i obratno. U prošlosti zapadnoga 

dijela južnoslavenskoga prajezika, prajužnoslavenskoga jezika samo je jedna važna izoglosa 

koja odvaja slovenski jezik od hrvatskoga, i to progresivna metataksa èelnoga naglaska, 

staroga cirkumfleksa oko 10. stoljeæa (Lonèariæ 1988). Ta pojava, meðutim, ne zahvaæa 

neke rubne istoène slovenske govore, s jedne strane, dok je sporadièno nalazimo u nekim 

hrvatskim govorima, s druge strane. 

Ovdje želim sumirati istraživanja odnosa susjednih slovenskih i hrvatskih govora. Davno 

je poèeo Courtenay (1875), možemo izdvojiti Lukjanenka, a prvi pregled na cijelom graniènom 

podruèju dao je sažeto, ali vrlo utemeljeno ran Ramovš. On je pokazao da su susjedni 

slovenski i hrvatski govori razvili neke posebne crte, koje ne nalazimo u drugim slovenskim 

i hrvatskim govorima. Na pojedinim odsjecima produbili su saznanja pojedini slovenski, 

hrvatski i drugi istraživaèi (v. Literaturu). 

2. 

U 

Prekomurju kao ni izmeðu Mure i Drave nije bilo èvrste granice izmeðu (hrvatskih) 

kajkavskih i slovenskih govora. Najveæi dio današnjih slovenskih govora u Prekomurju 

zahvatila je prva specifièna slovenska pojava · progresivni pomak èelnog naglaska. Kako 

je toèno išla izoglosa toga pomaka, danas se zbog kasnijih promjena ne može odrediti. 

Te govore s kajkavštinom veže jedna starija crta, tj. skup žÉ. Naime, u starom skupu 

*zdj = *zgj palatalno ï nije prešlo u j, kao što se to dogodilo kada je bilo samostalno. Druga 

je stvar što se i za susjedno slovensko podruèje može prvotno takoðer pretpostaviti takav 

razvoj, tj. postojanje žÉ, što kasnije prelazi u žj. Medutim, takav razvitak nije vjerojatan u 

cijelom slovenskom jeziku, sigurno ne u južnom, odnosno jugozapadnom dijelu, na prijelazu 

u èakavštinu, gdje je, kao i u èakavskim govorima, jednaka sudbina ï i kada je samostalan 

i u skupu *zdj. 

Slovenski prekomurski govori, kao i drugi slovenski panonski govori (Ògovori panonske 

bazeÓ) zahvaæeni su u vokalizmu pojavom koja je karakteristika ne samo kajkavštine 

nego veæine hrvatskoga jezika. U njima se etimološki e jednaèio s prednjim nazalom (ê), tj. 

pri denazalizaciji ê se izjednaèio sa e. Rigler, koji je utvrdio takav tok u slovenskim panonskim 

govorima 1966, i na koga se nastavlja Junkoviæ 1972, kasnije, u kritici Junkoviæa (Rigler, 

1976) navodi da takvu pojavu nalazimo i u drugim slovenskim govorima. Meðutim, u 

slovenskim panonskim govorima najvjerojatnije se radi o kasnijem razvoju, ali ako je i 

tamo to starije stanje, može se reæi da takva istoèna osobina zahvaæa i šire slovensko 

podruèje, npr. dolenjsko, a ne samo panonsko. 

Panonske slovenske govore, pa tako ni prekomurske, nije zahvatilo opæe slovensko 

duljenje naglašenih neposljednjih slogova. 

U vokalizmu razvoj odgovara onom u zapadnim meðimurskim govorima: kontinuanta 

stražnjega nazala izjednaèena je nakon denazalizacije (koja je istovremena s ukidanjem 

prednjeg nazala) s etimološkim o. Nakon denazalizacije, kontinuanta je èuvala, dulje ili 

kraæe vrijeme, svoju posebnu vrijednost, širu od etimološkoga o. Slogotvorno lu prelazi u u. 

Je li to bilo u isto vrijeme, prije ili nakon jednaèenja kontinuante o s ot, ne može se odrediti. 


27.7.2003, 23:34 

Black


U panonskim govorima, kao i u nekim zapadnijim slovenskim, štajerskim govorima 

poznata je opæekajkavska specifièna crta · proteza v- ispred inicijalnog u, npr. vuèeni 

(Ramovš, 1936: 142). 

2.1. Nešto drukèije stoji sa susjednim prleškim podruèjem, s desne strane Mure, koje je 

zapravo prirodni nastavak Meðimurja. To je zemljište posebna cjelina i u etnološkom, 

morfološkom, geološkom, klimatskom i botanièkom pogledu. 

Za to je podruèje karakteristièna toponimija sa sufiksom -(ov)ci, što je normalan sufiks 

i u Meðimurju, a rijedak u drugim slovenskim krajevima (Kos, 1939). 

Osim izostanka slovenskih osobina i prisutnosti hrvatskih, karakteristiènih za sve 

slovenske govore panonske skupine, istoèni prleški govori poznaju još neke osobine koje 

ih povezuju s kajkavštinom. Ti govori imaju u pridjevskoj deklinaciji nastavke o-tipa (-oga, 

-omu...). Imperativ u glagola jesti, povesti/povedati glasi (po)jeè, poveè; poznaju priloge na 

-èke, npr. sedeèke. 

Osnovni razvoj prleškoga vokalizma – nakon poèetka posebnoga razvoja od jedinstvenoga 

praslovenskoga vokalizma (koji je u osnovi bio jednak prahrvatskom vokalizmu) – bio je 

drukèiji od onoga u drugim slovenskim panonskim govorima, drukèiji od tzv. slovenskoga 

panonskog vokalizma. (J. Rigler, 1976, 27). Rigler pretpostavlja drukèiji razvitak jata u 

slovenskom jeziku nego što ga je izvodio Ramovš, teritorijalno upravo obrnuto. W. R. 

Vermeer iznio je mišljenje da je uženje jata zahvatilo èitavo slovensko podruèje. 

I u jednom i u drugom vokalizmu, poluglas se razlièito razvijao, što je bitno za taj 

razvoj: dugi se poluglas izjednaèio s kontinuantom e = e, a kratki je saèuvao svoju posebnu 

fonološku vrijednost kao šva. Osim toga, u dugom slogu dolazi i do diftongizacije dugoga 

jata i etimološkoga o, koji se ovdje razvijaju paralelno, dok refleks ot èuva posebnu vrijednost 

kao o, fonetski vjerojatno otvoreno o. Stražnji difuzni vokal pomaknuo se naprijed i akustièki 

povisio (u). Rigler (1963: 47) izdvaja prleško podruèje na karti najranijeg razvoja slovenskoga 

vokalizma i kaže da je prleško podruèje Òsprva mogoèe spadalo pod panonski osnovni 

sistem, lahko pa bi šlo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizmaÓ. U bilješci na str. 43 veli 

za isti vokalizam: ÒÈe je vezan za kajkavšèino in ni nastal po monoftongizaciji.Ó 

Za prleško podruèje mora se pretpostaviti drukèiji razvoj. Dugi poluglas tamo je 

izjednaèen s jatom, a kratki s kontinuantom e = ê. Prema tome, treba i za poèetni prleški 

dugi vokalizam pretpostaviti posebnu fonološku jedinicu za kontinuantu poluglasa, kao 

što to pretpostavljam i za osnovni kajkavski vokalizam (Lonèariæ 1989), i to takoðer u 

vrijednosti šva. Samo je od a moglo doæi do jednaèenja s jatom, kao što je to, s jedne 

strane, u dugom slogu, a s druge strane · do jednaèenja s kontinuantom e = ~ u kratkom 

vokalizmu. 

Rigler je pri prikazivanju razvoja slovenskoga vokalizma, gdje je cijepanje toga 

vokalizma na dvoje starije od drugih tipiènih slovenskih pojava, iz toga razvoja izostavio 

prleške govore, istarsko, južnobelokrajinsko i pokupsko podruèje. Zadnja dva podruèja 

danas su miješana, odnosno drukèiji je bio razvoj u južnoj Beloj krajini od jugozapadnog 

slovenskog razvoja, a za prleško podruèje izrièito dopušta kajkavski razvoj vokalizma: 

Òlahko pa bi šlo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizmaÓ (Rigler, 1963: 43). 

Nije jasno je li to podruèje bilo zahvaæeno progresivnom metataksom èelne siline 

(cirkumfleksa), pa je i tu došlo do sekundarnog regresivnog pomicanja, kao na èetiri druga 

sigurno utvrðena slovenska podruèja (ºoko > ok > Õoko) ili progresivnog pomicanja nije 


27.7.2003, 23:34 

Black 

201


bilo veæ se ono kasnije proširilo sa zapada. U prilog drugom rješenju govorili bi kajkavski 

gradišæanski govori, tj. govori dvaju sela (Umok, Vedešin) južno od Nežiderskog jezera. 

Naime, ta dva govora imaju mnogo zajednièkoga s današnjim meðimurskim govorima, ali 

i jednu osobinu koja ih veže s Prlekijom, a to je prijelaz finalnoga m u n. Moglo bi se 

pretpostaviti da je navedena mjesta naselila i jedna struja prleških govora, zajedno s nekim 

kajkavskim govorima, èega bi tada bio trag navedeni prijelaz m > n. Meðutim, traga 

progresivne metatakse ne nalazimo. 

Zakljuèno se može reæi da u prleškim govorima, a posebno u najistoènijima, nema 

specifiènih slovenskih pojava, s izuzetkom progresivne metatakse èelne siline, što nije 

dovoljno jasno. Ako se, s obzirom na tu osobinu, ne možemo složiti s Junkoviæem da su 

prleški govori i u užem smislu kajkavski, sigurno je to prijelazno podruèje, gdje u 

prirodnom jeziènom kontinuumu nema èvrste granice. 

2.2. Jugozapadno se na istoène prleške govore nastavlja haloški govor (na Halozama). 

I on je u nekim osobinama povezan s kajkavštinom, tj. odstupa od razvoja na ostalom 

slovenskom podruèju, kao što su i susjedni zagorski govori u pojedinim crtama drukèiji 

od ostale kajkavštine. Na primjer, neki krajnji kajkavski zapadni govori poznaju progresivnu 

metataksu siline na kraj rijeèi u pojedinim rijeèima, a rijetki govori i u ponekoj kategoriji. 

Hrvatski govor Ivaniæa (Tomaševca) kod Pregrade proveo je èak i opæeslovensko duljenje 

nezadnjih slogova, ali nije imao opæu progresivnu metataksu i raniji slovenski razvoj 

vokalizma. Ipak slovenski govori uglavnom imaju slovenski, a hrvatski govori hrvatski 

razvoj, što je objašnjivo time što postoji i prirodna granica izmeðu Slovenije i Hrvatske, 

tj. relativno visoka gora Macelj i dr. Vjerojatno je tako bilo i dalje na jug duž slovenskohrvatske 

granice, ali su stariju sliku, prirodni razvoj, izmijenili doseljenici s juga, èakavci i 

štokavci, koji su se naselili uz Sutlu i u Žumberku. 

2.3. Vivodinski je govor, po svemu sudeæi, nastavak starijeg stanja na tom podruèju, 

kao i susjedni metlièki govor, koji takoðer nema neke specifiène kajkavske osobine. 

202 

3. 

Podruèje karlovaèkoga Pokuplja i Bele krajine, koja zapravo takoðer spada u Pokuplje 

(osim najudaljenijih obronaka gorja koji je okružuju i dijele od drugih slovenskih krajeva), 

bilo je višestruko predmet zanimanja dijalektologa. Na ta dva susjedna podruèja, koja su 

zapravo geografski jedno podruèje koje državna granica dijeli na dva dijela, susreæu se dva 

jezika: u Beloj krajini slovenski i hrvatski, a u Pokuplju tri narjeèja hrvatskoga jezika – 

kajkavsko, èakavsko i štokavsko. U tom je podruèju dolazilo do znatnih migracija stanovništva, 

izazvanih turskim provalama, a one su bitno izmijenile prvotno stanje. Kako se 

uvijek ne zna kakve su i kolike bile te migracije, ne može se reæi koliko je današnje jezièno 

stanje nastavak onoga iz predmigracijskog razdoblja, s normalnim jeziènim razvitkom u 

prostoru, a koliko je ono rezultat pritjecanja novoga stanovništva iz drugih krajeva. 

U Beloj krajini razlikuju se, kako piše Tine Logar, tri vrste govora: (1) potpuno ili pretežno 

slovenski, (2) miješani slovensko-hrvatski (upravo èakavski) i (3) èisto hrvatski govori. 

ran Ramovš (1935), razlikovao je tri skupine govora, u koje nije ubrajao štokavske govore 

(Bojanci, Marindol), a kao èetvrta mu je kostelski govor, koji i nije u užem smislu 

belokrajinski. Prvi mu je šokarski govor (semièki kraj), kojemu je u osnovi slovenski razvoj 

(treba pretpostaviti metatezu ok, od ºoko, koja je kasnije ponovno dala Õoko, npr. gÕosput, 


27.7.2003, 23:34 

Black


wÕuoku). Drugi je središnji belokrajinski govor (Èrnomelj-Dragatuš, Stari Trg, Griblje-Metlika), 

koji nije imao najstariji slovenski razvoj. U treæem, južnom ili privrškom govoru (uz Kupu 

od Vinice preko Preloke do Adlešièa) ima više hrvatskih crta. Ramovš piše: ÒŠokci pravijo 

pripadnikom osrednjega in južnega govora ÔHrvatiÕ; tudi sami pravijo da govore na primer 

na Vinici ÔhrvatskiÕ, v Nerajcu pa debelo ÔhrvatskiÕ Ó (Ramovš, 1935: 136). Kostelski govor (uz 

Kupu kod Broda) blizak je goranskim govorima. Za veæinu je belokrajinskih govora 

karakteristièan tip mDgla. 

S obzirom na osnovu i razvoj današnjih slovenskih belokrajinskih govora (dakle, ne 

onih koji se smatraju miješanima), postoje razlike u mišljenju pojedinih autora. Tine Logar 

dio Ramovševih središnjih govora, i to metlièki kraj, stavlja skupa sa šokarskim govorima. 

Postupa tako na temelju promjene vokalizma, koji je slovenski. Ramovš je pravio razliku 

izmeðu šokarskih govora i govora iz metlièke okolice jer ovi drugi nemaju najstariji 

slovenski razvoj, progresivnu metataksu cirkumfleksa (ºoko > ok). Isto tako Logar smatra, 

za razliku od Ramovša, da akcenatske pojave u sjeverozapadnim belokrajinskim govorima, 

kojih nema u dolenjskim govorima (Õoko < ok, kÕovaè < kov‡è), nisu nastale pod utjecajem 

hrvatskih govora, nego su samosvojni belokrajinski dijalektni tokovi. S tim u vezi potrebno 

je podsjetiti na dvoje: odnos akcenatskih i vokalskih promjena u promjeni slovenskoga 

jezika, njihova relativna kronologija i važnost u klasifikaciji govora te tumaèenje izoglosa, 

rasprostiranja jeziènih pojava u graniènom podruèju izmeðu dvaju idioma, koji ovdje imaju 

rang jezika, i njihova utjecaja jednih na druge. 

Ramovševa tvrdnja da središnji belokrajinski govori nemaju osnovni slovenski razvoj, 

temelji se na važnoj i specifiènoj crti slovenskoga jezika, spomenutoj progresivnoj metataksi 

cirkumfleksa (ºoko > ok). To je veoma rana pojava u slovenskom jeziku i prva opæeslovenska 

crta, vjerojatno iz 10. stoljeæa. Od nje može biti starije samo uženje jata, ali je ono zahvatilo 

vjerojatno samo jugoistoèno slovensko podruèje i zajednièko je sa srednjojužnoslavenskim 

dijasistemom. Kronološki, iduæa pojava – diftongizacija zatvorenoga e od jata u ei, takoðer 

samo u jugoistoènim govorima, veæ je nešto kasnija pojava (12.·14. stoljeæe), a i još jedna 

opæeslovenska crta · duljenje naglašenih nezadnjih vokala. Prema tome, ako neki današnji 

slovenski govori nemaju navedene metatakse (uz dio belokrajinskih nema ih npr. dio 

prleških govora, istoène Slovenske gorice), onda oni nemaju rani slovenski razvoj. Kada 

Logar kaže da su sjeverni belokrajinski govori oko Metlike po razvoju vokalizma slovenski, 

može biti u pravu, ali time ne pobija Ramovševe zakljuèke koji se odnose na akcentuaciju. 

Valja upozoriti na to da su u tom kraju, po Logarovim podacima, izjednaèeni ot i lu te da je 

njihova kontinuanta o, kao u vivodinskom govoru, a to je važna kajkavska crta. Akcent 

kao mn. se!la, ple!èa, što navodi Ramovš (bez toène lokalizacije), takoðer je kajkavska 

osobina. Tu treba upozoriti na još nešto: potrebno je razlikovati promjene u današnjim 

belokrajinskim govorima od starijeg razvoja u predmigracijskom razdoblju u Beloj krajini. 

Kako je zbog velikih migracija prekinut razvojni kontinuitet, današnji belokrajinski 

govori nisu normalan nastavak govora iz predmigracijskog razdoblja. Meðutim, raspored 

je govora onakav kakav bismo oèekivali i u normalnom toku: na podruèju koje je najbliže 

drugim slovenskim govorima govori su s oèekivanim slovenskim osobinama, dok govori 

na daljim podruèjima nemaju tipiène slovenske osobine. No, pitanje je koliko je takav 

raspored odraz starijega stanja, a koliko rezultat doseljenja novijega stanovništva iz 

zapadnih slovenskih krajeva i iz Hrvatske. Moguæe je djelovanje obaju elemenata, pa èak 

i triju. Osim starosjedilaèkih govora, koji su negdje više negdje manje ostali u Beloj krajini, 


27.7.2003, 23:34 

Black 

203


i novodoseljenièkih govora (slovenskih sa sjeverozapada i hrvatskih s istoka) arealno su 

djelovali takoðer slovenski govori na zapadu i sjeveru izvan Bele krajine, ukljuèujuæi i 

književni jezik, i hrvatski govori iz Hrvatske. Samo što su hrvatski govori nakon migracija 

bili veæim dijelom drugi i drukèiji nego prije njih, i to više èakavski, odnosno èakavskokajkavski, 

dok su prije migracija bili vjerojatno kajkavski. Novodoseljenièki slovenski i 

hrvatski govori u Beloj krajini djelujuæi na starosjedilaèke i doseljenièke drukèije govore, i 

sami se mijenjaju, stvarajuæi s njima u interferenciji nove govorne tipove. 

Posebno je pitanje šokarskoga govora, gdje je pretpostavljen rani slovenski razvoj, tj. 

progresivna metataksa cirkumfleksa, a onda opet njegov regresivni pomak. Veæi problem 

èini pitanje je li progresivna metataksa izvršena na tom zemljištu, tj. je li njezina izoglosa 

u 10. stoljeæu, ili nešto kasnije zahvatila dijelom i Belu krajinu, što je dopuštao Ramovš, ili su 

govore s tom izvršenom promjenom donijeli tek novi stanovnici sa zapada, od 16. stoljeæa 

dalje. 

Migracije izazvane provalama Turaka i u Beloj krajini i u karlovaèkom Pokuplju izmijenile 

su prvobitnu jeziènu sliku, ali se analizom suvremenih govora, jeziènih spomenika i 

povijesnih podataka mogu o njoj donijeti vjerojatne pretpostavke. Na tom je cijelom podruèju 

bio jedan jezièni kontinuum, i to tako što je Pokuplje bilo kajkavsko, a u Beloj krajini 

prelazila je kajkavština u slovenski jezik. Meðutim, samo je njezin sjeverozapadni dio, na 

obroncima gorja koje je dijeli od ostaloga slovenskog podruèja, mogao imati rani slovenski 

razvoj. Za turskih provala znatan dio starog stanovništva odlazi, posebno iz zapadnoga 

dijela luka rijeke Kupe i njezine belokrajinske obale. Napušteno zemljište naseljava novo 

stanovništvo s juga i istoka, èakavci i štokavci, te sa zapada, iz Dolenjske. Uzajamnim 

djelovanjem doseljenièkih i starinaèkih govora, gdje ih je bilo, formiraju se novi govorni tipovi. 

Na istom podruèju u meðusobnim kontaktima nastaju novi jezièni procesi, promjene, 

koje zahvaæaju veæe ili manje površine, tako da to podruèje presijecaju nove izoglose. 

204 

4. 

Kao i u Beloj krajini, i u Gorskom kotaru je granicu kajkavštine katkad teško odrediti i 

danas, a za prošlost to je još teže, zapravo gotovo i nemoguæe, kao i na nekim drugim 

podruèjima. Naime, i u Gorskom kotaru je bilo migracija, veæih ili manjih, a vjerojatno i vrlo 

velikih migracija, i to takva opsega da je, na cijelom podruèju ili samo u nekim dijelovima, 

došlo do potpune promjene stanovništva. To je mišljenje iznio Pavièiæ (1962), a prikljuèuje 

mu se i inka, koji kaže: ÒKako se pokazalo, to su podruèje prije migracije u 16. i 17. st. nastanili 

èakavciÓ i dalje ÒSmjena èakavštine s kajkavštinom vršena je od 16. do 18. st.Ó (1974: 

31, 32). Meðutim ne može se reæi za sve goranske govore da Ògorskokotarska kajkavština 

nije organski nastavak nijednoga hrvatskoga kajkavskog dijalekta, nego je kao kajkavska 

dijalekatna skupina formirana u kasnije vrijeme, kao rezultat raznorodnih dijalekatskih 

prožimanja, pri èemu je kohezijska uloga pripadala kajkavskim dijalektima slovenskog 

jezikaÓ (inka, 1974: 30). To svakako vrijedi za veæi dio govora, kako misle Iviæ (1961) i Lisac 

(1986). Naime, severinski i lukovdolski govorni tip, odnosno govori, svakako jesu organski 

nastavak kajkavskoga tipa koji se preko Bele krajine i luke Kupe nastavljao na glavninu 

kajkavskih govora (Lisac, 1986: 246). Prema tome, do toga se podruèja kajkavština sigurno 

prostirala na jugozapad prije migracija. Lisac isto dopušta Òda je u srednjem vijeku približno 

isto dijalekatsko stanje veæinom bilo i u ostalom dijelu Gorskoga kotaraÓ (isto). Ipak, 


27.7.2003, 23:34 

Black


vjerojatnija je pretpostavka da je ostalo današnje kajkavsko podruèje u Gorskom kotaru 

bilo jezièno prijelazno · kajkavsko-èakavsko-slovensko, koje je u dijelovima bližim odreðenim 

jedinicama bilo sliènije tim entitetima, tj. imalo je više postotaka ili kajkavskih ili èakavskih 

ili slovenskih osobina. Migracije su goranske kajkavce odvojile od kajkavske glavnine, 

kajkavski je kontinuum prekinut. Nakon smirivanja prilika, doseljava se stanovništvo iz 

Slovenije u veæem broju od ostalih struja · bilo da su to stariji Slovenci ili potomci nekadašnjega 

goranskog starinaèkog stanovništva. To uvjetuje da veæi dio današnjega zapadnoga 

goranskog poddijalekta pokazuje danas osnovni slovenski razvoj. 

Na drugoj, lijevoj obali Kupe, na slovenskoj strani, govor je u pravilu jednak susjednom 

govoru u Gorskom kotaru (Lisac, 1988: 138). 

S obzirom na razvoj vokalizma u tim govorima, ja bih se prije priklonio Riglerovu 

mišljenju, koji razvoj vokalizma u njima, kao i u govorima Bele krajine, izdvaja iz ostaloga 

slovenskog razvoja, nego Lišèevu poimanju i pretpostavci. Lisac piše: ÒMislim da neæemo 

pogriješiti povežemo li ipak delnièko stanje s dolenjskim, a tako moramo postupiti i s 

èitavim terenom od Delnica prema Gerovu, Zamostu i Prezidu, ukljuèujuæi i Babino Polje 

na slovenskoj straniÓ (1988: 166). Smatram da rani razvoj nije bio slovenski, kao ni u Beloj 

krajini, dok je kasniji, nakon migracija, mogao biti u dolenjskom smjeru. 

S obzirom na akcentuaciju, neki govori pokazuju ranu slovensku progresivnu metataksu 

(ºoko > ok), koja se oèituje ili u èuvanju toga tipa, ili u razvoju vokalizma, kada se, silina 

kasnije sekundarno opet regresivno pomakla (ok > Õoko), ali neki govori pokazuju 

miješano stanje, tj. nalazimo u njima primjere za progresivnu metataksu i primjere bez 

nje. To znaèi ili da je govor prijelazan, tj. primarno je u njemu dolazilo do progresivne 

metatakse siline samo u nekim kategorijama, ili je govor miješan, tj. nastao sekundarnim 

miješanjem dvaju razlièitih govornih tipova, jednoga koji je poznavao tu metataksu i 

drugoga bez nje. 

5. 

Govori Kastavskoga krasa veæinom su autohtoni, starosjedilaèki ekavski èakavski govori. 

Dio njih jesu sjevernoèakavski idiomi u sjeverozapadnome arealu (Lipe i Rupe). Na 

samome rubu sjeveroistoènoga dijela toga podruèja jesu èakavski ikavski govori (Klana i 

Studena). Navedeni kastavskokraški govori mogu se, s jedne strane, prikljuèiti autohtonim 

govorima na tom arealu, a s druge strane, to su rubni govori. Na sjeverozapadu Kastavskoga 

krasa povezuju se sjeveroistoèni istarski govori èakavske osnovice (æiæko i buzetsko 

podruèje) s gorskokotarskim idiomima kajkavske osnovice te dijelom i sa susjednim 

slovenskim govorima. Èakavski govori Kastavskoga krasa na jugu omeðuju južnonotranjske 

govore koji su dio notranjskoga dijalekta. 

U dijelu se južnonotranjskih i sjevernoèakavskih govora isprepleæu jeziène znaèajke 

tipiènije na èakavskoj, odnosno slovenskoj strani. Najveæi je utjecaj s èakavske strane u 

južnonotranjskim govorima prisutan u prijelazu završnoga m u n i finalne suglasnièke 

skupine st u s, zatim u prijedlogu i prefiksu va/v, u èuvanju a umjesto e u slijedu ra-, 

prefiksu raz- i prijedlozima na, za, nad, te u nestanku y, odnosno prijelazu y > u u ponekim 

govorima. Sudbina je završnoga l, u govoru Klane, Rupe i Studene izmijenjena s obzirom 

na primarno èakavsko stanje koje èuva završno /l/ u središnjim slogovnim i doèetnim 

pozicijama, te se ona pripisuje starom meðudijalektalnom rubnom teritorijalnom i jeziènom 


27.7.2003, 23:34 

Black 

205


smještaju tih govora. Opseg je ostalih fonoloških i leksièkih osobitosti veæinom sporadièan, 

odnosno oèituje se u malom broju primjera, a u veæem zadržava posebnost dijalekta i 

narjeèja kojemu ti idiomi pripadaju. 

206 

6. 

Sliènosti s položajem nekih goranskih govora ima tzv. buzetska kajkavština. O tom 

specifiènom govornom tipu Buzeštine iznosila su se razlièita mišljenja. Malecki (1930), 

Iviæ (1961), pa i Hraste (1963) govore o njima kao o èakavsko-slovenskim govorima, Ribariæ 

ih (1940) naziva slovensko-kajkavskima, a Ramovš (1935) smatra ih slovenskim istarskim 

govorima. Šimunoviæ ih, posljednji put (1983), uvrštava u èakavske govore. 

Ti govori, naravno, nisu jednaki, oni imaju èakavske, slovenske i neke posebne svoje 

osobine, pa jedne pretežu u jednima, a druge u drugima. 

S obzirom na njihov tok i formiranje, Hraste je iznio mišljenje da su to zapravo miješani 

govori, tj. èakavski govori koji su sekundarno poprimili slovenske osobine, kao kulturni 

superstrat. On kaže da je to podruèje Òu davnoj prošlosti moralo biti èisto èakavsko bez 

primjesa kajkavsko-slovenskihÓ (Hraste, 1963: 129). U naèelu takav je razvoj moguæ, ali u 

pogledu buzetskoga kraja nije vjerojatan. To je podruèje uz slovenski jezik, pa je Buzeština 

mogla jednostavno biti prijelazno èakavsko-slovensko jezièno podruèje, što je normalno u 

prirodnom kontinuumu izmeðu dva bliskosrodna jezika. S obzirom na njihov položaj na 

hrvatskoj dijalektološkoj karti i na èakavske osobine, svakako ih je najbolje danas ubrajati 

u èakavsko narjeèje, kao što to èini Šimunoviæ. Govori koji granièe sa slovenskima, u 

Gorskom kotaru i u Meðimurju, kao i susjedni slovenski govori imaju isto takav razvoj. 

Treba uzeti u obzir i razvoj ot, tj. njegov prijelaz, u veæini primjera takoðer u a, što nalazimo 

još na jednom mjestu kontakta hrvatskoga i slovenskoga jezika koliko je zasad poznato 

(Hum na Sutli). 

Najvjerojatnija je pretpostavka da je rijeè o organskim prijelaznim èakavsko-slovenskim 

govorima. Tomu bi se mogao, kao i u primjeru nekih goranskih govora, dodati atribut 

ÒkajkavskiÓ, kao što je to uèinio Ribariæ. Naime, prijelaznost rubnih slovenskih i èakavskih 

govora rezultira osobinama koje su inaèe karakteristika kajkavštine. Jasno je da ti ÒkajkavskiÓ 

govori nisu imali teritorijalnu vezu s kajkavskim podruèjem i pravim kajkavskim govorima. 

Kasnije je mogao biti jaèi utjecaj, dakle suprotno od onoga što je pretpostavljao Hraste. 

7. 

Na kraju kratak osvrt na ÒbeneškeÓ, mletaèke slovenske govore. O njima (koje je Courtenay 

nazivao hrvatskima · ÒSrbohrvatiÓ). Ramovš kaže da su èakavske elemente meðu 

njih donijele èakavske izbjeglice pred Turcima. Sigurno da je bilo i toga, kao i u Beloj krajini 

i u Gorskom kotaru. Meðutim, i ovdje kao i drugdje treba u osnovi pretpostaviti starije 

izoglose, koje naravno nisu slijedile politièke granice. 

Ramovš kao hrvatske elemente navodi, meðu ostalim, pridjevske nastavke -oga, - 

omu, nastavak u I. sg. f., npr. sestron, rokon, zatim primjere kao èetri itd.. Meðu njima 

navodi takoðer i od dugoga jata, što i ne mora biti hrvatska osobina jer je u èakavštini 

razvoj jata išao drukèije, a ne po kvantiteti. Hrvatskim osobinama treba dodati osnovni a 

od poluglasa, koji se kasnije razlièito razvija. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Literatura 

Courtenay, B. (1875). Opyt fonetiki rezÕjanskich govorov. Varšava-Peterburg. 

Drpiæ, I., M. Lonèariæ (2002) ÒOdnos južnonotranjskih govora i govora Kastavskoga krasaÓ. 

Med dialektologijo i zgodovino slovenskega jezika. Maribor 2002, 198-207. 

Drpiæ, I., Vraniæ S. (2000). Jeziène znaèajke mjesnoga govora Lipe. luminensia 1-2 : 17-37. 

Dybo, V. A. (1982). ÒO nekatoryh akcentologièeskih izoglosah slovensko-kajkavskoj jazykovoj 

oblastiÓ, Hrvatski dijalektološki zbornik, VI, 101-134. 

inka, B. (1974). ÒGorskokotarska kajkavština u našem dijalekatskom mozaikuÓ. Kajkavski 

zbornik. Zlatar, 29-43. 

inka, B., Šojat, A. (l973) ÒKarlovaèki govorÓ. Hrvatski dijalektološki zbornik, 3 : 77-150. 

Greenberg, M. (l993). ÒGlasoslovni opis treh prekmurskih govorov in komentar k zgodovinskomu 

glasoslovju in oblikoslovju prekmurskega nareèjaÓ. Slavistièna revija, 

41 : 465-487. 

Horvat, S. (1994). Nekaj naglasnih in fonoloških znaèilnosti slovenskega kostelskega 

govora. Slavitièna revija, 42/2-3 : 305-312. 

Iviæ, P (1961). ÒPrilozi poznavanju dijalekatske slike zapadne HrvatskeÓ, Godišnjak ilozofskog 

fakulteta u Novom Sadu, 6, 191-212. 

Ivšiæ, S. (1936). ÒJezik Hrvata kajkavacaÓ, Ljetopis JAZU, Zagreb, XLVIII, 47-195. 

Jaksche, H. (1962). Slavische Akzentuation, II. Slovenisch. Wiesbaden. 

Juranèiæ, J. (1982). ÒO jeziku in priimkih na obeh straneh slovensko-hrvaške meje v 

negdanji PanonijiÓ, Onomastika Jugoslavika, IX, 217-228. 

Kolariè, R. (1956). ÒSrediška govorica i spodnjeprleški govorÓ, Slavistièna revija, IX, 162-170. 

Kos, M. (1939). ÒSalzburška posest v štajerskom PodravljuÓ, Srednjeveški urbarji za Sloveniju, 

I. Ljubljana, 7-20. 

Kurylowicz, J. (1968). Indogermanische Grammatik. II. Akzent. Ablaut. Heidelberg. 

Junkoviæ, Z. (1972). ÒJezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalektaÓ, Rad JAZU, 

CCCLXIII, 1-229. 

Lenèek, R. L. (1982). The Structure and History of the Slovene Language. Columbus (Ohio). 

Lisac. J. (1986). Delnièki govor i govor Gornji Turni u svjetlosti goranskih kajkavskih govora 

(dizertacija, rukopis). Zadar. 

*** (1988) ÒIz goranskog vokalizmaÓ. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi 

Sad), 31-32 : 137-175. 

*** (l989) Prozodija goranskih kajkavaca. Radovi ANUBiH (Sarajevo) 84 (23) : 241-249. 

*** (1999) Bednjanski govor i štajerski dijalekatni idiomi. Logarjev zbornik. Logarjev 

zbornik. Maribor, 277-286. 

*** (l992) ÒKonsonantizam goranskih i ostalih kajkavacaÓ. Radovi ilozofskog fakulteta u 

Zadru, 31 (21) : 63-90. 

Logar, T. (1958). ÒDialektološke študije. X. Belokranjski govoriÓ, Slavistièna revija, XI, 145- 

155. 

*** (l993) Slovenska nareèja. Ljubljana. 

*** (l996) Dialektološke in jezikovnozgodovinske razprave. Ljubljana. 

Lonèariæ, M. (1988). ÒRani razvitak kajkavštineÓ, Rasprave Zavoda za jezik, XIV, 79-104. 

*** (1996). Kajkavsko narjeèje. Zagreb. 

Lukežiæ, I. (1998): Govori Klane i Studene. Crikvenica. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

207


Majnariæ, N. (1939). ÒJedno rovtarsko narjeèje u Gorskom KotaruÓ. Južnoslovenski filolog, 

17 : 135-149. 

Milèetiæ, I. (1894). ÒJe li stativsko narjeèje kajkavskoÓ, Nastavni vjesnik, Zagreb, 2, 9496. 

Moguš, M. (1971). onološki razvoj hrvatskoga jezika. Zagreb. 

*** (1977). Èakavsko narjeèje - fonologija. Zagreb. 

*** (l982). Èakavština Opatijskoga krasa. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 17 : 1-14. 

Neweklowsky, G. (1987). ÒLexikalische †bereinstimmungen im nordwestlichen SŸdslawischenÓ, 

Slavistièna revija, XXXV, 187-210. 

Popoviæ, I. (1960). Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden. 

Ramovš, . (1935). Historièna gramatika slovenskega jezika. VII. Dialekti. Ljubljana. 

*** (1936). Kratka zgodovina slovenskega jezika. Ljubljana. 

Rigler, J. (1963a). ÒPregled osnovnih razvojnih etap v slovenskem vokalizmuÓ, Slavistièna 

revija, XIV, 25-78. 

*** (l963b) Južnonotranjski govori. Ljubljana. 

*** (1976). ÒJunkoviæeva kajkavska teorija in slovenšèinaÓ, Slavistièna revija, XXIV, 437-464. 

*** Južnonotranjski 

S³awski, (1955). ÒUgrupowanie jêzykow po³udnis³owianskichÓ, Biuletyn Polskiego Towarzystwa 

Jêzykoznawczego, Wroc³aw-Krakow, XIV, 103-111. 

Strohal, R. (1901). ÒJeziène osobine u kotaru karlovaèkomÓ, Rad JAZU, 146, 78-153. 

Šimunoviæ, P. (1976) Takozvana buzetska kajkavština. Istra (Pula), 8/5-6 : 35-39. 

Šurmin, Ð. (l898). Hrvatski spomenici. Zagreb. 

Težak, S. (1957). ÒO rezultatu dijalektoloških istraživanja u okolici KarlovcaÓ. Ljetopis JAZU 

62 : 418-423. 

Vermeer, W. R. (1982). ÒRaising of *ì and Loss of the nasal eature in SloveneÓ. Zbornik 

Matice Srpske za filologiju i lingvistiku. 25/1 : 97-120. 

Zorko, Z. (1998), Haloško nareèje in druge dialektološke študije. Maribor. 

Zeèeviæ, V. (1999) Neke hrvatsko-slovenske sliènosti i razlike u vokalizmu. Logarjev zbornik. 

Maribor. 

208 


27.7.2003, 23:34 

Black

Mile MAMIÆ 

Sveuèilište u Zadru 

Mile Mamiæ, Novije hrvatsko pravno nazivlje (Kontinuitet, diskontinuitet, rekontinuitet) 

NOVIJE HRVATSKO PRAVNO NAZIVLJE 

(Kontinuitet, diskontinuitet, rekontinuitet) 

Usporedimo li hrvatske zakone od proglašenja hrvatske državne neovisnosti (godine 

1990.) do danas, vidjet æemo da se oni dosta razlikuju od prijašnjih zakona koji su ureðivali 

istu materiju. Mnogi su noviji hrvatski zakoni raðeni po uzoru na najmodernija 

zakonodavstva zapadnih zemalja, osobito njemaèkih, nadmašujuæi katkad svoje uzore u 

ureðivanju pojedinih pitanja. Ali temeljna razlika izmeðu sadašnjih hrvatskih zakona i onih, 

recimo uvjetno, iz jugoslavenskoga razdoblja jest u nazivlju, što se može jasno vidjeti i u 

samim imenima nekih zakona: Prije je npr. bio Zakon o izvršenju i osiguranju, sad je Ovršni 

zakon. Prijašnji Krivièni zakon zamijenjen je Kaznenim zakonom. Nekadašnji Zakon o 

kriviènom postupku sad se zove Zakon o kaznenom postupku. Zakon o braku i porodiènim 

odnosima postaje Obiteljski zakon. Mogli bismo spomenuti mnogo takvih novijih hrvatskih 

zakona koji svojim imenom svjedoèe o velikim promjenama u hrvatskom pravnom nazivlju. 

Uðemo li dublje u tekstove tih zakona, naiæi æemo na mnoštvo naziva koji su drukèiji 

od onih iz ÒjugoslavenskogaÓ razdoblja. Radi ilustracije navest æemo nekoliko raznovrsnih 

naziva iz pojedinih pravnih podruèja. Radi jasnoæe nazive prije osamostaljenja Hrvatske nazvat 

æemo uvjetno jugoslavenskima, a one nakon osamostaljenja · hrvatskima, premda su 

hrvatski na neki naèin jedni i drugi. Mogli bismo ih takoðer nazvati starijima i novijima, ali 

je u pojedinom sluèaju teško reæi koji je doista stariji, a koji noviji, što æemo u daljnjem izlaganju 

pokazati. Evo dakle nekoliko reprezentativnih naziva, i to po abecedi u prvom stupcu: 

Jugoslavenski Hrvatski 

bjekstvo bijeg 

budžet proraèun 

disciplinski stegovni 

dokumen(a)t isprava 

drugostepeni drugostupanjski, drugoga stupnja 

eksproprijacija izvlaštenje 

gonjenje, krivièno progon, kazneni 

informiranje priopæavanje 

izvještaj izvješæe 

izvršenje, izvršni ovrha, ovršni; izvršenje, izvršni 

komisija povjerenstvo 

krivièni kazneni 

linija loza 

moral æudoreðe 

naredba o dovoðenju dovedbeni nalog 

nehat nehaj 

ZSS2003LJ-mamic.pmd 209 

27.7.2003, 23:34 

Black 

209


210 

neuraèunljivost neubrojivost 

objavljivanje objava; objavljivanje 

obnavljanje postupka obnova postupka 

organ tijelo 

parlamentar pregovaraè 

pasoš putovnica 

piratstvo gusarstvo 

podrivanje potkopavanje 

podstrek, podstrekaè poticaj, poticatelj 

porodica, porodièni obitelj, obiteljski 

povreda ozljeda; povreda 

prinuda, prinudni prisila, prisilni 

prvostepeni prvostupanjski, prvoga stupnja 

punomoænik opunomoæenik 

rezerva prièuva; zaliha 

staratelj, starateljstvo skrbnik, skrbništvo 

suuèesnik sudionik 

uèestvovanje sudjelovanje 

uhapsiti uhititi 

ukaz odluka; rješenje 

umišljaj namjera 

ureðenje ustrojstvo 

usvojenje (djeteta) posvojenje (djeteta) 

vanbraèni izvanbraèni 

zakletva prisega 

zastarjelost zastara 

Da bismo bolje razumjeli te promjene i njihovu opravdanost, valja se prisjetiti hrvatske 

pravne tradicije. U njoj æemo naæi razloge za mnoge terminološke zahvate u suvremenom 

hrvatskom zakonodavstvu. Èitavu hrvatsku pravnu povijest mogli bismo podijeliti u dva 

razdoblja: 

I. Pretkodifikacijsko razdoblje 

II. Kodifikacijsko razdoblje 

Pretkodifikacijsko razdoblje ubuhvaæa vrijeme od najstarijih zapisa pravnoga sadržaja do 

sredine 19. stoljeæa. Mogli bismo ga podijeliti u dva podrazdoblja: 

I. a) Podrazdoblje parcijalne regulative (do godine 1788.) 

b) Podrazdoblje pokušaja usustavljivanja (od 1788. do 1853.) 

Kao meðaš izmeðu tih dvaju podrazdoblja uzeo sam objavljivanje znamenitoga pravnog 

djela Opchinska naredba od zlocsinstvah i njihovih pedepsah (Budim 1788.). To je prijevod 

Kaznenoga zakonika Josipa II., što ga je preveo Ivan Matkoviæ iz Požege. Tom se djelu 

uskoro pridružuje Skupozakonik iliti naredbe cesarske kraljeve varhu zlocinstva i pedipse 

odredjene protiva zlocinczem (Zadar 1804.). Bio je to prijevod austrijskoga Kaznenog zakonika 

od godine 1803. To su bili pokušaji usustavljivanja kaznenoga zakonodavstva, pa i 


27.7.2003, 23:34 

Black


stvaranja odgovarajuæega hrvatskoga pravnoga nazivlja. Za svaki njemaèki ili latinski 

kaznenopravni naziv pokušalo se stvoriti odgovarajuæu hrvatsku rijeè. Zanimljivo je pritom 

napomenuti kako ima naziva koji nam zvuèe smiješno, kao npr. dilo glavogubno, dilo 

glavokrivno, sudac glavogubni, glavokrivno (criminale) iliti tako recseno pod izgubljenjem 

glave zlocsinstvo. Pridjevom glavokrivni, glavogubni Matkoviæ prevodi latinski criminale. 

Taj naziv nije bio u skladu sa sadržajem zakona što ga je prevodio jer taj zakon ukida 

smrtnu kaznu (tj. gubljenje glave), ali se taj postupak može razumjeti na temelju stanja 

u nekoliko minulih stoljeæa, kad je smrtna kazna bila vrlo èesta, dominantna. Svakako su 

ti pokušaji utirali put sustavnoj kodifikaciji ne samo kaznenoga nego i ukupnoga hrvatskog 

zakonodavstva. 

Kodifikacijsko razdoblje obuhvaæa vrijeme od godine 1853. do danas. Ono se može 

podijeliti u tri podrazdoblja: 

II. a) Podrazdoblje stvaranja sustava hrvatskoga pravnog nazivlja (1853. do 1918.) 

b) Podrazdoblje srbizacije hrvatskoga pravnog nazivlja (1918. do 1990.) 

c) Podrazdoblje desrbizacije hrvatskoga pravnog nazivlja (uspostava kontinuiteta s 

tradicijom) 

Podrazdoblje II. b) možemo podijeliti u dvije faze, i to: 

1. Monarhistièka faza (1918. do 1941.) 

2. Socijalistièka faza (1945. do 1990.) 

Te dvije faze razdvojene su kratkotrajnim postojanjem Nezavisne Države Hrvatske, u 

kojoj se pokazuju sliène težnje kao i u podrazdoblju II.c), ali rezultati tih nastojanja ugušeni 

su, na žalost, nestankom NDH s europskoga zemljovida. 

Najvažnije podrazdoblje u hrvatskoj pravnoj povijesti, posebno s gledišta izgraðivanja 

sustava hrvatskoga pravnog i politièkog nazivlja, jest II.a). To smo podrazdoblje nazvali 

podrazdobljem stvaranja sustava hrvatskoga pravnog nazivlja. To je podrazdoblje trajalo od 

godine 1853. do godine 1918. Moglo bi se za poèetak toga razdoblja uzeti veæ godinu 1852., 

kad se pojavio Kazneni zakon o zloèinstvih, prestupcih i prekršajih, koji je prethodio nizu 

hrvatskih zakona: Kaznenom postupniku, Gradjanskom zakoniku, Gradjanskom parbenom 

postupniku, Gruntovnom zakonu, Obrtnom zakonu, Trgovaèkom i mjenbenom zakonu, 

Steèajnom zakonu, Biljegovniku, Zakonu ob umirovljivanju i drugima. Za poèetak sam 

ipak uzeo godinu 1953. kad je objavljen veliki èetverojezièni (njemaèko-hrvatsko-srpskoslovenski) 

rjeènik pravnih i politièkih naziva. 1 Slièan je rjeènik gotovo istodobno i na temelju 

istoga njemaèkog predloška naèinjen za èeški, poljski, ukrajinski i druge jezike Habsburške 

Monarhije. Poèetna graða, zajednièka za sve jeziène sekcije, ekscerpirana je iz svih 

postojeæih austrijskih zakona. Za postojeæe njemaèke nazive trebao je svaki narod (jezik) 

ponuditi svoj naziv. Bio je to mukotrpan posao. Hrvatsko nazivlje za taj rjeènik poèeo je 

raditi Ivan Mažuraniæ, a veæim dijelom dovršio ga je Dimitrije Demeter. Taj je rjeènik pravi 

temelj u sustavnom stvaranju hrvatskoga pravnog nazivlja. U nj su na primjeren naèin 

utkane terminološke teèevine minulih stoljeæa hrvatske pravne povijesti. Pri rješavanju 

terminoloških pitanja Demeter je bio otvoren ne samo utjecaju hrvatske tradicije nego i 

hrvatskih dijalekata, onodobne hrvatske publicistike i leksikografije, zatim utjecaju drugih 

slavenskih jezika, posebno èeškoga (koji je inaèe bio jezik uzor slavenskim narodima u 

Monarhiji). Sustav hrvatskoga pravnog i politièkog nazivlja nije bilo moguæe stvoriti bez 


27.7.2003, 23:34 

Black 

211


proširivanja stvaralaèkih, tvorbenih moguænosti hrvatskoga jezika. Mnogi tvorbeni obrasci 

hrvatskoga jezika nalaze u tom rjeèniku svoju prvu potvrdu. Taj je rjeènik osposobio hrvatski 

pravni jezik za kodifikacijsko razdoblje. Mnogi nazivi bili su posve novi. Oni su u hrvatskoj 

zakonodavnoj praksi trebali dobiti svoju verifikaciju. Veæi dio ponuðenoga nazivlja hrvatska 

je zakonodavna praksa uglavnom prihvatila, s manjim ili veæim izmjenama. Novi su nazivi 

uglavnom ušli u uporabu i ostali sve do godine 1918. Hrvatska zakonodavna praksa usavršavala 

je ponuðeni sustav, dalje ga izgraðivala i popunjavala novim nazivima za nove potrebe. 

Može se stoga sa sigurnošæu reæi da je hrvatski jezik prije godine 1918. imao relativno dobro 

izgraðen sustav pravnog nazivlja. Taj je sustav nastao kontinuiranim razvojem. 

Godine 1918. poèinje vrlo nepovoljno razdoblje za hrvatski narod, pa i hrvatski jezik 

uopæe, a posebno za hrvatski pravni jezik, napose njegovo nazivlje. Izbor štokavštine kao 

osnovice za književni jezik svih Hrvata u doba Preporoda vremenski koincidira sa sliènim 

izborom na srpskoj strani. Naime, Karadžiæ tada jezik srpskih svinjara i govedara, gotovo 

bez ikakve srpske pisane tradicije, uzdiže na razinu književnoga jezika. Èinjenica da je i taj 

jezik bio na štokavskoj osnovici, premda veæ tada ne baš homogenoj, dovela je do daljnjeg 

konvergentnog razvoja hrvatskoga i srpskoga jezika. Taj je razvoj sve do godine 1918. bio 

bez nametanja i nasilja sa srpske strane. Ali od godine 1918., osobito od godine 1929. poèinje 

otvoreno nasilje nad hrvatskim narodom i jezikom. 2 Jaki uniterizam s velikosrpskim 

pred-znakom obilježio je èitavo to podrazdoblje, obje njegove faze · monarhistièku i socijalistièku. 

Zapoèeo je proces srbizacije (posrbljivanja, rashrvaæivanja) hrvatskoga jezika, posebno 

hrvatskoga pravnog jezika. U tom podrazdoblju hrvatski je jezik, pa i hrvatski pravni jezik, 

doživio dva teška razvojna poremeæaja, dva loma, koji su, svaki na svoj naèin, ometali normalan 

razvoj. Prvi se lom zbio godine 1918. kad se zbog jakoga unitarizma i u hrvatskom 

jeziku sustavno provodi Òjednaèenje (asimilacija) po srpskostiÓ, posebno nakon uvoðenja 

šestosijeèanjske dikatature godine 1929. Nakon toga loma, koji je bio uvjetovan promjenom 

politièkoga središta, godine 1945. uvodi se socijalistièko društveno ureðenje. Zajednièko obilježje 

obaju tih tužnih vremena bilo je rashrvaæivanje hrvatskoga jezika ili barem ometanje 

njegova normalnog razvoja. To posebno vrijedi za hrvatski pravni jezik, osobito za njegovo 

nazivlje. Neki su hrvatski pravni nazivi potisnuti, zamijenjeni srpskima, mnogi novi nazivi 

naèinjeni su suprotno hrvatskoj tradiciji, a u socijalistièkom razdoblju mnogi su nazivi 

potisnuti kao nepotrebni za socijalistièko društvo (npr. dionica, dionièko društvo, oporba), 

a novi nazivi koji su nastali u kapitalistièkom svijetu nisu u hrvatskom jeziku dobili svoj 

terminološki adekvat jer tobože nisu bili potrebni. Pojavile su se dakle u sustavu hrvatskoga 

pravnog (gospodarskog i politièkog) nazivlja mnoge terminološke praznine. 

Kad se sve to uzme u obzir, onda postaje sasvim razumljivo i opravdano da su se nakon 

proglašenja nezavisnosti Hrvatske godine 1990. hrvatskim pravnicima, nazivoslovcima 

(terminolozima) i jeziènim struènjacima postavili zadaci da u skladnoj suradnji preispitaju 

hrvatsko pravno nazivlje, da što bolje upoznaju hrvatsku pravnojeziènu tradiciju prije tih 

dvaju lomova te da iz njih crpe temeljne spoznaje za usavršavanje i popunjavanje sustava 

hrvatskoga pravnog nazivlja. Tradiciji se ne smije robovati, ali njezin duh može biti vrlo 

djelotvoran i pri stvaranju novih naziva koji su potrebni. U tom svjetlu treba gledati terminološke 

promjene u novijem hrvatskom zakonodavstvu. Nastojalo se dakle uspostaviti takav 

kontinuitet hrvatskoga pravnoga nazivlja kakav bi bio da nije bilo spomenutih lomova. 

O povijesti hrvatskog pravnog nazivlja, njegovoj neprestanoj višestoljetnoj uporabi 

barem na jednom djeliæu hrvatske zemlje vrlo lijepo i sažeto piše Vladimir Mažuraniæ: 

212 


27.7.2003, 23:34 

Black


ÒNije prostrano tlo, na kojem se je službeni hrvatski jezik · u pismu · od najstarijega 

do najnovijega vremena održao u vlasti jezika obæenito gospodujuæega. Ali premda su tuði 

· mrtvi i živi · jezici u mnogih krajevih naše domovine iztiskivali sad više sad manje, 

materinji naš jezik, ovaj je ipak svagda sve do posljednjih decenija XVIII., a do prvih XIX. 

vieka služio i višim krugovima uzduž Primorja i po predjelih Posavja i Podravja kao jezik, 

dostojan da ozvanja za zelenim stolom. Prije toga razdoblja bio je vazda sad obsežnijih sad 

tjesnijih pokrajina, sad viših sad nižih oblasti, gdje su se i najznatniji poslovi obavljali u 

našem jeziku, u oblicih stalnih, predajom posveæenih, svakomu razumljivih. Od Kotora i 

Dubrovnika do Istre, po župah hrvatskih u sadašnjoj Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj nalazimo 

tragove službenomu hrvatskomu jeziku zapadnoga govora ... Pravni spomenici, iz tih predjela 

potjeèuæi, što nam ih je sudbina spasila iz vrtloga burnih vjekova, svjedoci su nam, 

da onaj bludi, tko misli, da je jezik naš, kao jezik službeni, pravnièki, jezik mlad, nov ...Ó 3 

Tim jezgrovitim, ponegdje pjesnièkim, nadahnutim rijeèima pisca Prinosa za hrvatski 

pravno-povjestni rjeènik uopæe ne treba tumaèenja. Njegovo kapitalno djelo najbolja je 

potvrda njegovih rijeèi i najbolji njihov komentar. Želimo li što dublje prodrijeti u hrvatsku 

pravnu prošlost i što temeljitije upoznati njezino pretkodifikacijsko razdoblje i hrvatsko 

pravno nazivlje u njemu, izvrsno æe nam poslužiti Mažuraniæevi Prinosi. 4 Mnogo je toga 

na primjeren naèin utkano i u hrvatski pravni jezik kodifikacijskoga razdoblja. 

Kao svojevrstan nastavak Mažuraniæevih Prinosa imao bi biti Rjeènik hrvatskoga pravnog 

i upravnog nazivlja od poèetka XIX. stoljeæa do danas, 5 što ga je pokrenuo svojedobno 

prof. Natko Katièiæ, a radi se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Naslov toga 

projekta valjalo bi svakako preinaèiti jer æe on obuhvaæati kodifikacijsko razdlje hrvatskoga 

pravnog i upravnog jezika, a to je od sredine 19. stoljeæa do danas. Osim toga novo 

vrijeme, novi politièki i društveni uvjeti nalažu i preinaku njegove koncepcije. 

Za upoznavanje sustava hrvatskoga pravnog nazivlja kodifikacijskoga razdoblja do 

godine 1918. može dosta pomoæi moja knjiga Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja. 6 Upozorio 

bih ovdje samo na neke èinjenice u vezi sa sustavom hrvatskoga pravnog nazivlja 

sredinom 19. stoljeæa, što bi i danas moglo biti inspirativno pri stvaranju modernoga 

sustava hrvatskoga pravnog nazivlja: 

1. ne zanemarujuæi hrvatsku pravnu povijest pretkodifikacijskoga razdoblja, temelji 

sustava hrvatskoga pravnog nazivlja kodifikacijskog razdoblja stvoreni su sredinom 

19. stoljeæa; 

2. hrvatska zakonodavna praksa neprestano je usavršavala taj sustav, ali je veæina 

ponuðenih naziva, od kojih mnogi sežu duboko u hrvatsku pravnu prošlost, 

prihvaæena, stekavši tako društvenu verifikaciju, što je bitno za sustav nazivlja tako 

široke namjene kao što je pravno; 

3. promatrajuæi sustav hrvatskoga pravnog nazivlja statièki i dinamièki i visoko ga 

vrednujuæi s nazivoslovnoga gledišta, meðu ostalim istièu se dva obilježja (ili bolje: 

dvije težnje) u tom sustavu, a to su: izraziti jezièni purizam, koji doduše pri kraju 

19. stoljeæa barem u pogledu opæeprihvaæenih internacionalizama malo slabi, i 

težnja za ekonomiènošæu naziva, koja se najèešæe oèituje kao pojednoèlanjenje 

(univerbizacija). To su dva obilježja po kojima se hrvatski pravni jezik toga razdoblja 

znatno razlikovao od srpskoga i slovenskoga. I slovenski se jezièni purizam doduše 

potkraj 19. stoljeæa jaèe oèitovao. Oba ta obilježja mogu i danas na primjeren naèin 

biti djelotvorna. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

213


Mnogi se jezici europskoga kontinenta na elegantan naèin opiru prodiranju anglizama 

(posežuæi za nazivima utemeljenim na latinskoj i grèkoj tradiciji ako se iz vlastitih jeziènih 

elemenata ne može stvoriti prikladan izraz). U tom neopuristièkom tipu i hrvatskomu se 

pravnom jeziku okušati valja. Pri stvaranju poreznoga sustava valja imati na umu težnju 

za ekonomiènošæu izraza pa mnoge novèane izdatke, u skladu s hrvatskom terminološkom 

tradicijom, nazvati jednoèlanicom, jednom rijeèi. Ta se težnja može ostvariti i pri stvaranju 

naziva za razne isprave i sl. 

Temeljitim uvidom u sustav hrvatskoga pravnog nazivlja kodifikacijskoga razdoblja, 

upoznavanjem njegovih bitnih obilježja do godine 1918., olakšava nam se rekonstrukcija 

sustava hrvatskoga pravnog nazivlja kakav bi bio da nije bilo dvaju spomenutih lomova. 

To je pred hrvatski pravni jezik postavilo ove zadatke: 

1. ukloniti sve nepotrebne srbizme koji su nasilno ušli u hrvatski pravni jezik; 

2. ukloniti i druge tuðice koje su pod utjecajem srpskoga jezika (koji je inaèe 

otvoreniji prema tuðicama) i zamijeniti ih odgovarajuæim hrvatskim nazivima (npr. 

budžet - proraèun, pasoš - putovnica, eksproprijacija - izvlaštenje/izvlastba, abolicija 

- oprost itd.); 

3. razriješiti na što bolji naèin nepotrebnu sinonimiju u hrvatskom pravnom nazivlju 

dajuæi prednost sustavnijem liku (npr. opunomoæenik/punomoænik, posvojenje/ 

usvojenje itd.); 

4. uskladiti terminološki izvorne hrvatske zakone (nakon godine 1990.), svjesni da nas 

prijašnji zakoni u terminološkom smislu ne obvezuju i 

5. u skladu s hrvatskom terminološkom tradicijom i po uzoru na druge europske 

narode koji drže do jeziène kulture popuniti sve terminološke praznine koje su 

nastale zakržljalim razvojem (ili nerazvojem) u socijalistièkom razdoblju. 

Kako je razlièita sudbinu pojedinoga naziva u hrvatskoj pravnoj povijesti i razlièit 

stupanj ukorijenjenosti pojedinoga naziva u hrvatskoj terminološkoj tradiciji, pokazat æe 

nam sljedeæa tablica, u kojoj æemo razmotriti nekoliko reprezentativnih naziva u sadašnjem 

podrazdoblju hrvatskoga pravnog jezika, a na temelju hrvatskih zakona. Nazive u današnjem 

zakonodavstvu uzet æemo kao polazište, pa æemo promatrati zastupljenost toga naziva u 

pojedinim razdobljima, podrazdobljima i fazama Ukljuèit æemo i neke politièke i gospodarske 

nazive jer je i njihova sudbina slièna sudbini pravnih naziva. Zastupljenost pojedinoga 

naziva oznaèit æemo znakom +, a nezastupljenost znakom - . Znak + u zagradi znaèi da 

se je naziv u tom razdoblju malo razlikovao od današnjega. Gdje današnjem nazivu u 

kojem drugom razdoblju odgovara drugi naziv, tu sam naveo taj naziv. Ako je u kojem 

razdoblju supostojao koji drugi naziv, naveo sam ga na odgovarajuæem mjestu. 

214 

Kodifikacijsko razdoblje Pretkodifikacijsko razdoblje 

1990-2002. 1945-1990. 1918-1941. 1853-1918. 1788-1853. do 1788. 

(II.c) (II.b/2) (II.b/1) (II.a) (I. b) (I.a) 

brak + + - - + 

dionica - + + - - 

dionièko društvo - (+) (+) - - 

izvlaštenje eksproprijacija + izvlastba - - 

kazneni krivièni krivièni + glavokrivni, glavogubni - 


27.7.2003, 23:34 

Black


odvjetnik advokat +, advokat + + + 

oporba opozicija +, opozicija + - - 

ovrha izvršenje izvršenje + - - 

ozljeda povreda povreda + - - 

posvojenje usvojenje usvojenje posinjenje posinjenje posinjenje 

prisega zakletva zakletva +, zakletva +, zakletva +, zakletva 

proraèun budžet budžet + - - 

prvostupanjski prvostepeni prvostepeni prvomolbeni - - 

skrbnik staratelj staratelj +; (za)štitnik - - 

županija - - + + + 

Iz navedene se tablice jasno vidi: 

1. da su mnoge rijeèi u suvremenom hrvatskom zakonodavstvu (npr. odvjetnik, 

prisega, županija itd.) bile potvrðene u hrvatskoj pravnoj starini, a pod srpskim 

utjecajem bile potisnute jer ih srpski pravni jezik nije imao. 

Posebno je zanimljiv odnos izmeðu rijeèi prisega i zakletva. 7 Obje te rijeèi vrlo su 

stare i u hrvatskom pravnom jeziku, ali u poèetku njihovo znaèenje nije bilo 

jednako. Rijeè zakletva oznaèavala je samu formulu, sklop rijeèi, kojima je netko 

zazivao prokletstvo na sebe i svoju obitelj, osobito na svoje potomstvo ako nije 

istina ono što svjedoèi ili ako ne izvrši ono što obeæava. Rijeè prisega bila je 

stavljanje ruke na nešto sveto (Sveto pismo, križ i sl.) u potvrdu istinitosti 

svjedoèenja ili obeæanja. Buduæi da su te dvije rijeèi služile u potvrdi istoga èina, 

njihovo se znaèenje izjednaèuje, pa su se poèele upotrebljavati kao istoznaènice 

(sinonimi). Buduæi da je proklinjanje (a s tim je u vezi rijeè zakletva) u zapadnom 

kršæanstvu bilo nepoželjno, upotreba rijeèi zakletva u Hrvata je bila znatno rjeða, 

a prisega mnogo èešæa. Stoga nije èudno da je hrvatska zakonodavna praksa u 

drugoj polovici 19. stoljeæa dala apsolutnu prednost rijeèi prisega, èime nije prestala 

upotreba rijeèi zakletva u opæoj upotrebi. Nakon godine 1918. dogaða se obrnuto: 

uvodi se naziv zakletva kao unificirani, a prisega biva potpuno istisnuta. Godine 

1990. reafirmira se naziv prisega, a zakletva ponovno dobiva svoje staro mjesto, tj. 

izvan terminološke upotrebe. 

2. da je hrvatski pravni jezik prije ujedinjenja Hrvata sa Srbima imao za mnoge nazive 

vlastitu rijeè (npr. izvlastba/izvlaštenje, odvjetnik, oporba, proraèun itd.), a da je pod 

srpskim utjecajem prevladala tuðica (eksproprijacija, advokat, opozicija, budžet). 

Valja napomenuti da je rijeè izvlastba naèinjena u drugoj polovici 19. stoljeæa prema 

njem. Enteignung, lat. expropriatio. U to se je vrijeme njezin pisani lik (pisan po 

tadašnjem etimološkom pravopisu) znatno razlikovao od njezina izgovorenog 

ostvaraja. Taj pisani lik u svijesti govornika podržavao je vezu s glagolom izvlastiti. 

Takva tvorba sufiksom -ba bila je u 19. stoljeæu, osobito u Šulekovo vrijeme, vrlo 

èesta (npr. ukljižbe, èinitba, rješitba, pljenitba, ženitbaÉ). Derivacijska sposobnost 

takvih imenica, tj. da se od njih može naèiniti pridjev, davala im je stanovitu 

prednost pred imenicama na -nje. U srpskom jeziku takva je tvorba znatno rjeða. 

Umjesto izvlastba srpski je pravni jezik imao uz internacionalizam eksproprijacija 

kao domaæu rijeè izvlaštenje, što je sasvim u skladu i s hrvatskom tvorbom. 

Prelaskom Hrvata na fonološki pravopis rijeè izvlastba trebala bi se pisati izvlazba 


27.7.2003, 23:34 

Black 

215


216 

(kao glazba, gozba), a to bi je znatno udaljilo od glagola izvlastiti kojim je motivirana. 

Pisani lik izvlastba podržavao je svijest o njezinoj motivaciji. To su zacijelo 

bili razlozi da je i u hrvatskom pravnom jeziku kasnije prihvaæen naziv izvlaštenje. 

Zato je Zakon o eksproprijaciji (iz socijalistièkoga razdoblja) zamijenjen u novijem 

hrvatskom zakonodavstvu Zakonom o izvlaštenju jer bi u skladu s fonološkim 

pravopisom bio Izvlazbeni zakon. 

Ovdje valja istaknuti da je srpski jezik, pa i srpski pravni jezik bio znatno otvoreniji 

tuðicama, posebno internacionalizmima, što je u socijalistièkom razdoblju još pojaèano. 

Hrvatski pak jezik, pa i hrvatski pravni jezik obilježen je jeziènim purizmom, 

pa se je prednost uglavnom davala domaæoj rijeèi. Pod srpskim utjecajem taj se je 

odnos dosta promijenio. Tek u novije vrijeme reafirmirane su rijeèi izvlaštenje, 

odvjetnik, oporba, proraèun, èasnik itd. 

3. da je i u hrvatskom pravnom jeziku pod srpskim utjecajem prevladala rijeè koja je 

bila zajednièka sa srpskim (npr. zekletva, krivièni, izvršenje), a da su tipièno hrvatske 

rijeèi (prisega, kazneni, ovrha) bile potisnute. 

Ovdje valja istaknuti da je sredinom 19. stoljeæa prema lat. poenalis (a latinski je 

u Hrvatskoj bio dugo službeni jezik) i njemaèkoj sastavnici Straf- u mnogim 

složenicama stvoreno mnoštvo sveza odgovarajuæim pridjevom kazneni ( npr. kazneni 

zakon, kazneno djelo, kazneni postupak itd.). 8 U srpskoj pravnoj praksi prevladavao 

je pridjev krivièni, pa je tako u jugoslavenskom razdoblju bilo i u hrvatskom 

pravnom jeziku. U novije vrijeme reafirmiran je u hrvatskom zakonodavstvu 

pridjev kazneni sa svojim svezama. Premda ni sastavnica kazneni ni krivièni nisu 

bez prigovora, hrvatski je pravni jezik uspostavio kontinuitet s hrvatskom tradicijom 

kakva je bila prije godine 1918. 

Spomenimo da i hrvatski jezik ima rijeè izvršenje, ali svako izvršenje nije ovrha. 

Ovrha je zapravo prisilno izvršenje, namirenje (njem. Zwangsvollstreckung). Zato 

se hrvatski pravni jezik vratio staroj rijeèi ovrha, pa imamo Ovršni zakon. 

4. da se hrvatski pravni jezik usavršava na vlastit naèin i kritièki se odnosi prema 

tradiciji, što pokazuju nazivi brak, posvojenje, prvostupanjski, ozljeda, dionica, skrbnik, 

obitelj itd. 

Naziv brak vrlo je star u hrvatskoj pravnoj povijesti. Ipak je u 19. stoljeæu rijeè brak 

bila potisnuta nazivom ženitba (kako je bilo u Gradjanskom zakoniku). Kako je 

valjalo razlikovati stanje i sam èin, naziv brak poèela je oznaèavati stanje, a ženidba 

· èin. 

Za internacionalizam adopcija ustalio se u 19. stoljeæu naziv posinjenje. Taj naziv 

nije odgovarao jer je u korijenu rijeè sin ( = lat. filius, njem. Sohn), a pojam adopcije 

obuhvaæa i muške i ženske maloljetne osobe koje netko uzima kao svoje, i Hrvati 

su prihvatili postojeæi srpski naziv usvojenje, što je svakako bilo u znaèenjskom 

smislu bolje nego posinjenje. Novije hrvatsko zakonodavstvo preinaèilo je to u 

posvojenje ne zato da bi se hrvatski više razlikovao od srpskoga nego zato što to 

bolje odgovara hrvatskoj tvorbi. 

Nekad je u hrvatskom pravnom jeziku postojala rijeè molba u znaèenju Òstupanj 

sudske vlasti, instancijaÓ. U skladu s tim nastao je naziv prvomolbeni, drugomolbeni 

itd. s mnoštvom raznih moguæih sveza. Srpski je pravni jezik imao naziv prvostepeni, 

drugostepeni itd., što je izvedeno od opæe rijeèi stepen (njem. Stufe). Kako se rijeè 


27.7.2003, 23:34 

Black


stepen u suvremenom hrvatskom jeziku osjeæa srbizmom, a njoj odgovara hrvatska 

rijeè stupanj, i složenice prvostepeni, drugostepeni poèele su se osjeæati srbizmima. 

Hrvatsko se zakonodavstvo ipak nije priklonilo nazivu prvomolbeni, drugomolbeni, 

kako je bilo u 19. stoljeæu, jer rijeè molba nema više znaèenje ÒinstancijaÓ nego je 

prema hrvatskoj rijeèi stupanj stvorilo naziv -stupanjski (obièno u složenicama 

prvostupanjski, drugostupanjskiÉ). 

Hrvatski je pravni jezik veæ davno razlikovao rijeè ozljeda i povreda. Ozljeda je bila 

Òprimarno ošteæenje tijelaÓ, a povreda · Òsekundarno ošteæenje tijelaÓ. Pod utjecajem 

srpskoga pravnoga jezika, gdje se to terminološki ne razlikuje, i hrvatski pravni 

jezik pod srpskim utjecajem uzima naziv povreda za oba znaèenja. Novije hrvatsko 

zakonodavstvo ponovno to razlikuje jer je tako i u hrvatskom medicinskom nazivlju, 

otkud su ti pravni nazivi prihvaæeni. 

Posebno je zanimljiva rijeè dionica, pa i sveza dionièko društvo. Ti gospodarski nazivi 

stvoreni su sredinom 19. stoljeæa prema njem. Actie, Actiengesellschaft. U starijem 

hrvatskom nazivlju bilo je dionièarsko družtvo (prema dionièar, èime se istièe 

da su važne osobe koje udružuju svoje dionice). Danas je u hrvatskom jeziku uobièajeno 

dionièko (prema dionica), kako je to i u drugim jezicima. Te rijeèi u socijalistièkom 

razdoblju nisu bile potrebne, pa su postale povijesnima, a kad su nakon 

godine 1990. ponovno postale potrebne, vratile su se u normalno hrvatsko nazivlje. 

Rimsko je pravo razlikovalo dva slièna, ali i u neèem razlièita pravna instituta: 

tutorstvo i kuratorstvo. Tutorstvo se je postavljalo zbog maloljetnosti, a kuratorstvo 

zbog stanovitih tjelesnih ili duševnih nedostataka. U skladu s rimskim pravom i 

hrvatski je pravni jezik u 19. stoljeæu imao tu razliku. Za lat. tutor stvoren je sredinom 

19. stoljeæa, vjerojatno po uzoru na maðarski, naziv zakrilnik (i cijelo negovo 

terminološko gnijezdo), što je uskoro zamijenjeno sa (za)štitnik, a za lat. curator 

nastao je naziv skrbnik. 9 Srpski pravni jezik imao je za oba ta pojma naziv staratelj. 

Tako je to u jugoslavenskom razdoblju nametnuto i hrvatskom pravnom jeziku. 

Nakon godine 1990. u hrvatski se pravni jezik uvodi jedinstven naziv skrbnik, koji 

je kao i u drugim zakonodavstvima, oznaèivao i tutorstvo i kuratorstvo, tj. razlika 

se je neutralizirala. Potisnut je dakle srbizam staratelj, a umjesto njega uzima se 

prijašnji hiponim skrbnik (koji je prije 1918. godine odgovarao lat. curator). 

Zanimljiv je odnos i izmeðu rijeèi porodica i obitelj za lat. familia. Srpski jezik, pa 

i srpski pravni jezik, ima samo rijeè porodica. Hrvatski jezik ima obje, ali s razlièitim 

znaèenjem i vrlo iznijansiranim meðusobnim odnosom. Rijeè porodica pretpostavlja 

krvno srodstvo, a rijeè obitelj · zajednièko življenje. Hrvatskom je pravnom jeziku 

u jugoslavenskom razdoblju bio nametnut naziv porodica, porodièni. Nakon godine 

1990. imao ponovno tradicionalnu razliku izmeðu tih rijeèi, pa se je u pravni jezik 

vratio naziv obitelj i obiteljski, a nastao je i Obiteljski zakon. 

Sve to jasno pokazuje da su terminološke inovacije u novijem hrvatskom pravnom 

jeziku vrlo kompleksan problem, pri èemu treba uzimati u obzir svu zamršenost hrvatsko- 

-srpskih jeziènih odnosa, jezièno stanje prije politièkoga ujedinjenja Hrvata i Srba, negativne 

posljedice jeziène unifikacije i sve druge bitne èimbenike koji su mogli igrati stanovitu 

ulogu pri izgraðivanju i usavršavanju sustava pravnoga nazivlja u hrvatskom i srpskom 

jeziku. Globalno se ipak može reæi da je posrijedi kontinuitet, diskontinuitet i rekontinuitet. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

217


218 

Bilješke 

1 Juridisch-politische Terminologie. Deutsch-kroatische, serbische und slovenische Separat-Ausgabe, Wien 

1853. 

2 Marko Samardžija u knjizi Jezièni purizam u NDH (Zagreb, 1993, str. ll) izrièito kaže kako je osobito 

hrvatsko pravno i vojno nazivlje bilo podvrgnuto srbizaciji. 

3 Vladimir Mažuraniæ: Rad JAZU 150, str. 236. 

4 Vladimir Mažuraniæ: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjeènik, Zagreb 1922; i pretisak, Informator, 

Zagreb 1975. 

5 To je projekt Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. 

6 Mile Mamiæ: Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja, Zagreb 1992.; zatim II. izdanje, Profil, Zagreb 1999. 

Prikaz te knjige napisao je Istvan Nyom‡rkay u : Wiener Schlavistisches Jahrbuch, Band 40/1994. Njezinu 

ulogu pri uspostavljanju hrvatskoga pravnog nazivlja nakon proglašenja hrvatske nezavisnosti istièe i 

Leopold Auburger u knjizi Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus, Ulm/Donau: Gerhard Hess 

Verlag, 1999 

7 Opširnije o tom: Mile Mamiæ, Prisega i njezine sliènice, Jezik, 41, Zagreb 1993, 1, 12-16. Vidi takoðer 

knjigu: Mile Mamiæ, Jezièni savjeti, Zadar 1996; i II. izd., Zadar 1997. 

8 Opširnije o tom: Mile Mamiæ, Preispitivanje nazivlja u jednoj tradicionalnoj grani prava, Jezik 39, 

Zagreb 1992, 2, 74-77. Vidi i u knjizi iz prethodne bilješke. 

9 Maðarski uzor za nastanak hrvatskoga naziva zakrilnik pretpostavlja na temelju jednakoga naèina 

promatranja (Betrachtungsweise) Istvan Nyom‡rkay u knjizi Ungarische Vorbilder der kroatischen 

Spracherneuerung, Budapest 1989. 


27.7.2003, 23:34 

Black

Goran NOVAKOVIÆ 

Goran Novakoviæ, Tradicijski i suvremeni usmenoknjiževni oblici 

TRADICIJSKI I SUVREMENI USMENOKNJIŽEVNI OBLICI 

Dosadašnja razmatranja tradicijskih i suvremenih primjera u suvremenoj 

primjeni pokazuju da je status usmene književnosti danas niži nego što je 

bio u prošlosti te da je usmena književnost danas prisutna, ali ne u onoj 

mjeri kao nekada. Ta se prisutnost oèituje na dva naèina: oživljavanjem i 

preoblikovanjem tradicijskih usmenoknjiževnih primjera i nastajanjem novih 

primjera koji se realiziraju u suvremenim izvedbenim situacijama. 

Usmenoknjiževna kreativnost prisutna je u usmenoj komunikaciji, ali i u obliku zapisa, 

kroz prepletanje sa pisanim književnim djelima i to na više razina: od one stilematske 

do tematske, pa i preuzimanja cjelokupnih usmenoknjiževnih primjera. Na ovaj naèin 

usmena književnost stiže do naših dana putujuæi kroz prošlost prema sadašnjosti u kojoj 

nastavlja egzistirati na jedan, mogli bismo reæi, nisko satusni naèin, 1 bez nekog znatnijeg 

utjecaja na našu sadašnjost. Dakako da u razmatranim zbirkama postoje primjeri koji su 

i danas prisutni u usmenoj ili aktualnoj pisanoj komunikaciji i takve smo primjere nastojali 

izdvojiti i donijeti u cjelini: od poslovica i zagonetki do lirskih pjesama i dramskih izvedbi 

koje se izvode i danas. 

Potrebno je naglasiti da je izvedba tradicijskih primjera posebno pitanje za analizu jer 

se danas rijetko susreæemo sa izvedbama poput Mile Krajine koji uz gusle izvodi pjesme 

o suvremenosti i povijesti hrvatskoga naroda ili izvedbama koje se jednom godišnje ostvaruju 

u okviru Smotre folklora kada nastupaju razlièita folklorna društva koja u svojim 

izvedbama realiziraju nešto od onoga kako se to izvodilo nekada, ali opet prilagoðeno 

predstavljanju tradicijske umjetnosti na gradskim trgovima-pozornicama. 

Ovdje dotièemo i pitanje shvaæanja fenomena usmene književnosti koja se danas prouèava 

u sklopu folkloristièkih istraživanja unutar Instituta za etnologiju i folkloristiku, ali i 

na nekim kroatistièkim katedrama (zagrebaèkoj i drugima) gdje su ta istraživanja prvenstveno 

filološka. 

Ovakav višeslojan pristup obogaæuje naše spoznaje o usmenoj književnosti, doprinoseæi 

rasvjetljavanju njene pojave kako u prošlosti tako i u sadašnjosti sa više razlièitih strana 

i u komparaciji sa usmenoknjiževnim primjerima u europskim i svjetskim razmjerima. 

Meðutim, bez obzira na izmijenjeni izvedbeni kontekst tradicijski primjeri koji su u 

optjecaju nedvojbeno doprinose umjetnosti rijeèi onakvoj kakva je ona danas èineæi ju 

raznovrsnijom, življom, jednostavnijom, a dubljom u smislu mudrosti i spoznaje života, a 

da pritom ništa ne gube od svoje autentiènosti vezane uz narod kojem pripadaju. 

Posebnu vrijednost predstavljaju novi primjeri koji nastaju u suvremenosti pritom otvarajuæi 

pitanje jesu li to i novi oblici2 ili je rijeè samo o preoblikovanim tradicijskim oblicima? 

Jesu li gradske prièe, glasine, traèevi, norijada i sl. manifestacije usmeno-književnog fenomena 

nešto novo ili je to samo ono staro preoblikovano kroz nove primjere? 

Bez obzira na odgovor, novi usmenoknjiževni primjeri predstavljaju živ i nedovoljno 

istražen fenomen koji suvremena filologija ili zaobilazi kao nešto nevažno ili mu povremeno 

ZSS2003LJ-novakovic.pmd 219 

27.7.2003, 23:34 

Black 

219


ipak posveæuje pozornost kao što je sluèaj sa traèem. 3 Važnost ovih primjera osobito dolazi 

do izražaja u suvremenoj urbanoj književnosti (pretežno prozi) za koju je svojstveno miješanje 

žanrova i stilova što sve pogoduje suvremenim usmenoknjiževnim oblicima koji nalaze 

svoje mjesto u takvim poetikama. 

Stoga je naše zanimanje za usmenoknjiževne pojave u suvremenim prilikama posebno 

motivirano nastojanjem da se istraži kakav je današnji status te književnosti, koliko su prisutni 

u njoj tradicijski oblici, a kolika je i kakva današnja kreativnost na tom podruèju 

jeziènoga stvaralaštva. 

Ono do èega smo došli istražujuæi usmenu književnost u današnjici može se podijeliti 

u dvije grupe zakljuèaka. U prvu grupu idu zakljuèci koji se odnose na oblike i primjere 

koji do naših dana stižu iz tradicije, tzv. tradicijske oblike i primjere, a u drugoj grupi 

zakljuèaka su oni koji se odnose na one primjere (da li i oblike ?) koji nastaju danas. 

Uz uvjet da ovo danas shvatimo kao širu vremensku odrednicu koja obuhvaæa nekoliko 

zadnjih desetljeæa, ili toènije seže sve od polovice XX. st. do danas i obuhvaæa ona bitna 

izdanja, zbirke i istraživanja koja se odnose na hrvatsku usmenu književnost. Kroz analizu 

presjeka onoga reprezentativnog, izdvojenog iz daleko šireg korpusa usmene književnosti, 

došli smo do ovih zakljuèaka o kojima je ovdje rijeè, a koji, nadamo se, odražavaju stvarni 

status usmene književnosti danas, dakle onakve kakva je prisutna u navedenom vremenskom 

periodu, a kakvom je èine svi analizirani (pa i oni koji, nažalost, ovom analizom nisu obuhvaæeni) 

oblici i naèini njenoga postojanja. 

Dakle, prva grupa zakljuèaka koji se odnose na tradicijske oblike i primjere mogla bi 

se svesti na jedan zajednièki zakljuèak koji æemo onda pokušati obrazložiti i potkrijepiti 

nizom zakljuèaka pomoæu kojih smo do njega došli. On glasi ovako: usmena književnost, 

u svojem tradicijskom obliku, živi samo na nekoliko naèina (u zbirkama, izvedbama pojedinaca 

poput Mile Krajine, u okviru širih folklornih izvedbi na smotrama, inkorporiranjem 

u književna djela s ruralno-povijesnom tematikom · I. Aralica, u seminarskim, diplomskim 

i ostalim radovima studenata i sl.), i u rijetkim prilikama (na smotrama, znanstvenim 

skupovima, u nastupima kulturno-umjetnièkih društava i pjevaèa tzv. etno-glazbe, u sakupljaèkoj 

aktivnosti studenata pod vodstvom prof. dr. Botice i sl.) što sve upuæuje na zakljuèak 

da je njezin status, uvjetovan takvim rijetkim literarnim, uglavnom etnološkim, studijskim 

ili turistièkim primjenama poprilièno umrtvljen (uglavnom veæ zabilježen) i danas 

niži nego ikada prije. 

Ono što upuæuje na ovakav zakljuèak, nakon prouèavanja i analize današnje situacije 

vezane uz usmenu književnost, jest prvenstveno dojam da je sve ono tradicijsko veæ 

sakupljeno i da postoje mali izgledi da na terenu bude pronaðeno i zapisano od tradicijskih 

primjera nešto do sada nepoznato, te da je ono veæ sakupljeno u zbirkama rijetko u uporabi 

(kalendar tih aktivnosti je društveno poznat · kraj zime, proljeæe, ljeto, jesen, dakle 

vezan uz izvedbe na otvorenom). 

Ona terenska i zapisivaèka aktivnost koja postoji i danas uvjetovana je istraživaèkim 

pokušajima da se sakupe i rašèlane novi primjeri ili pedagoškim i usko struènim, ali nedovoljno 

usustavljenim razlozima vezanim uz studijsku pouku o usmenoj književnosti. Ta 

aktivnost, teško da ju možemo nazvati živošæu, prisutna je u istraživanjima Instituta za 

etnologiju i folkloristiku te sakupljaèkoj i istraživaèkoj aktivnosti pri Katedri za usmenu 

književnost ilozofskog fakulteta u Zagrebu. 

220 


27.7.2003, 23:34 

Black


I ovakva oskudna aktivnost na tom podruèju od nacionalnog znaèaja govori o statusu 

usmene književnosti, odnosno onom njenom djelu koji je nastao u dalekoj prošlosti, a 

stiže do naših dana na ovakav naèin i u ovakvom (uglavnom veæ zapisanom) obliku. 

To onda ima za posljedicu da je i njezino mjesto unutar etnoloških i folkloristièkih 

istraživanja poprilièno marginalizirano, jer su ipak, u tako postavljenoj hijerarhiji vrijednosti, 

važniji glazba, pjesma i ples od usmenoknjiževnih oblika. Slièno je i sa njezinim mjestom 

unutar filoloških istraživanja, odnosno unutar studija književnosti gdje se èesto nastoji na 

nju gledati kao na dio književnosti, ali i na dio folklora pa bi ona po svemu pripadala i 

negdje drugdje, a ne samo u filologiju, pa onda shodno tome i u studije književnosti. 

Zapažanja i zakljuèci koji se odnose na novo nastale primjere mogu se svesti na 

konstataciju da je kreativnost i optjecajnost nekih oblika, poput poslovica, anegdota i viceva 

prilièno živa. To smo, uostalom, analizom primjera nastojali dokazati a da pritom nismo 

razvili neku sustavniju klasifikaciju vodeæi se dosadašnjim istraživanjima te graðe koja 

su nastojala izdvojiti raznolike primjere bez da ih èvršæe razvrstavaju. 

U naše vrijeme, na poèetku treæega tisuæljeæa, u doba modernih elektronskih medija, 

gotovo da je opæe prošireno mišljenje kako je usmena književnost stvar prošlosti. Za njom 

se poseže kada se želi progovoriti o nekoj zavièajnoj duhovnosti ili kada se iskazuju najstariji 

dijelovi hrvatskog kulturnog identiteta. 

U prethodnom smo poglavlju pokazali da su tradicijski oblici ili stari primjeri usmenoknjiževnih 

oblika prisutni u novoj primjeni. Tamo smo nastojali pokazati da su svi oblici 

tradicijske kulture, pa tako i usmene književnosti, vrlo postojani i da su se u stanju prilagoditi 

i novim životnim navikama te da su u izvornoj i preoblikovanoj strukturi ostali i 

traju i danas.. 

To trajanje je bitna odrednica tradicijske kulture a ovisi o funkciji koju ti oblici imaju u 

životu širih narodnih slojeva. Ta se funkcionalnost u svakodnevnom životu može lako 

prepoznati. Meðutim, ovdje nas toliko ne zanimaju tradicijski oblici u suvremenoj primjeni 

veæ oni oblici i primjeri koji nastaju danas i zatièemo ih u našem vremenu u novoj primjeni. 

Istraživanjem prisutnosti poslovica u novinama, uglavnom Vjesniku bavila se Maja Boškoviæ-Stulli 

u svojoj raspravi Poslovice u zagrebaèkom Vjesniku. U svojem istraživanju oslanjala 

se na struènu literaturu autora iz njemaèkog govornog podruèja objavljivanu 70-ih 

godina XX st. 4 u kojoj su istraživanja prisutnosti poslovica u masovnim medijima, u novinama 

opæenito, a posebice u reklamama i politièkoj karikaturi. 

U svojem radu autorica je objavila poslovice i uzreèice iz naslova i krupnih podnaslova 

èlanaka u Vjesniku od ljeta 1974 do ljeta 1978. U tome radu pokazala je kako od specifiènosti 

upotrebe poslovica u razlièitim govornim situacijama ovise varijacije oblika izricanja 

poslovica. S druge strane znamo da su poslovice prisutne i u pisanoj varijanti pa je ta granica 

izmeðu pisane i usmene upotrebe prilièno neodreðena. Kod poslovica prisutnih u 

novinama prednost je ta što je saèuvan kontekst u kojem su zapisane. 

Meðutim, poslovice i uzreèice u novinama razlikuju se od svojeg tradicijskog uzorka. 

One tradicijski primjer variraju, modificiraju, mijenjaju mu èinjenice i znaèenje a sve s pretpostavkom 

da èitatelj poznaje tradicijski primjer i da svjesno prihvaæa ovo odstupanje od 

normalnog tradicijskog oblika poslovica. 

Maja Boškoviæ-Stulli primjeæuje posebnu ulogu poslovica u naslovima novinskih èlanaka 

koji i inaèe iskazuju neku mudru li katkada ÒmudruÓ ideju, neko iskustvo, pouku, kritiku u 

uopæenoj formi pa je u naslovima poslovicama itekako mjesto. Èesto ta primjena poslovica 


27.7.2003, 23:34 

Black 

221


izgleda tako da se u naslovu na djelotvoran i dopadljiv naèin varira ista poslovica koju 

sadrži i osnovni tekst èlanka. 

Izbor poslovica i uzreèica koje autorica pronalazi u zagrebaèkim novinama obilat je i 

raznolik, a odlikuje se i uspjelom eufonijom. Uz to je karakteristièan i proces transformacije 

kojemu se podvrgavaju poslovice u novinskim naslovima. Autorica donosi mnoštvo primjera 

tradicijskih oblika poslovica u novoj primjeni, ali i primjere koji su nastali i bili 

optjecajni u to vrijeme. 

Autorica navodi preko više desetaka primjera, a napominje da ih je sakupila toèno 165, 

od kojih æemo izdvojiti neke koji nam se èine zanimljivi za ovu našu temu. To su primjeri 

preuzeti iz tradicije i modificirani u suvremenoj primjeni, ali i novi primjeri u novoj primjeni. 

Sa tradicijskim primjerima, u novoj novinskoj primjeni, to izgledao ovako na primjeru 

poslovice: Vuk dlaku mijenja, ali æudi nikada. Autorica bilježi osam primjera 

novovjekih primjena te tradicijske poslovice, ali niti u jednom se primjeru ta poslovica ne 

citira doslovce, u ovom gore navedenom obliku. 

Varijacije su slijedeæe od eliptièkog: Vuk dlaku mijenja..., do ležernog i isprièavajuæeg: 

Vuk dakako, samo dlaku mijenja! U ostalim naslovima oni koji Òdlaku mijenjajuÓ su 

vozaèi, mecene, politièari i sl. Sliène varijacije prisutne su i u ostalim poslovicama koje 

autorica uoèava u naslovima a sve su to redom tradicijski primjeri: Tresla se brda, a rodio 

se miš (Tresu se brda-krive su brane?). Bolje vrabac u ruci nego golub na grani 

(Vrabac u ruci privrede-kako do goluba?). Trbuhom za kruhom (Bez trbuha do kruha). 

U drugom djelu svoje rasprave autorica bilježi i analizira novovjeke primjere uzreèica i 

posloviènih izreka prisutnih u novinskim naslovima: Sve je dobro što se dobro svrši (Dobro 

je jer se-dobro završilo). Zatim varijacija primjera: Jedna Lasta ne èini proljeæe (Lasta iz 

Novog Mesta); do potpuno novovjekih primjera prisutnih u reklamama poput one: Bilo 

kuda, kiki svuda (Bilo kuda, Levak svuda); ili reklamni slogan: Odlièno je od Gavriloviæa 

je. Ovdje moramo upozoriti i na neke aktualne primjere iz reklama koje se prikazuju ove 

2002. godine, a odnose se na toliko aktualnu mirovinsku reformu. Jedan od fondova ima 

radijsku i tv-reklamu oblikovanu potpunim preuzimanjem basne o cvrèku i mravu, a o toj 

reklami i drugima bit æe rijeèi u posebnom podpoglavlju ovoga poglavlja o nastajanju i 

primjeni usmenoknjiževnih primjera u našoj suvremenosti. 

Najzanimljiviji primjeri iz rasprave Maje Boškoviæ-Stulli odnose se na suvremene uzreèice 

poput one: Okrenuti ploèu, koja govori o potrebi promijene teme. Ili uzreèica: Stati na žulj, 

koja opet progovara o neèijoj slabosti ili namjernom ukazivanju na tu slabost ili nešto 

slièno, a ovisno o kontekstu odnosno samoj izvedbi. Zanimljiva je uzreèica: Prodavati maglu, 

kojom se izrièe podmetanje kojekakvih izmišljotina kao tobožnje istine. 

Svi ovi primjeri odlikuju se distanciranjem od tradicijskih uzoraka ali i pokazuju kako 

poslovica nije samo dio ruralnog života i pripadajuæeg mu konteksta veæ da je primjenjiva i 

da nastaje u urbanom ambijentu te da pokriva sva podruèja života: od društvenih zbivanja, 

sporta, umjetnièkih i kulturnih dogaðanja do reklama i viceva. Osnovni postupci su distanciranje 

od stare poslovice i to postupkom modifikacije teksta i laganim ironiziranjem te 

kreiranje potpuno novih primjera koji ulaze u veæ poznata znaèenjska polja ali je njihov 

izvedbeni kontekst potpuno drugaèiji i nov, dakako odreðen promjenama u suvremenom 

životu. 

Nove, suvremene poslovice namjerno se distanciraju prema svome tradicijskom uzorku. 

One ga variraju, modificiraju, mijenjaju mu znaèenje (Tko rano rani, dvije sreæe grabi / 

222 


27.7.2003, 23:34 

Black


Tko rano rani cijeli dan je pospan) s pretpostavkom da slušatelj dobro poznaje tradicijski 

uzorak i da svjesno percipira suvremene adaptacije. 

Snažan autoritet iskustva poslovice, njena formula životnog pravila i kritièkog prosuðivanja, 

èini ju privlaènom i u njezinim današnjim nerijetko ironiènim komentarima ljudskog 

ponašanja (Bolje ispasti glup, nego iz autobusa). Ovdje svakako valja spomenuti rjeè-nik 

poslovica Lijepa lijepu donosi 5 koji donosi zbirku starih hrvatskih poslovica u okružju dvadeset 

europskih jezika i pokazuje kako su poslovice u stanju izbrisati europske granice i u razlièitim 

narodima ukazati na iste moralne vrijednosti: poštenje, prijateljstvo, odnose u obitelji, na 

razlièite životne situacije i sl. 

Usmena književnost postoji u uzreèicama, sleng izrazima i ostalim usmenoknjiževnim 

oblicima koji svakodnevno nastaju u malim i prisno povezanim grupama iz kojih se onda 

usmenom predajom šire dalje. Sve ove realizacije svjedoèe o kreativnosti i duhu, obilju 

izvrsnih metafora, a nerjetko se nadovezuju i na tradicijske teme i oblike usmene književnosti. 

Primjeri poslovica prisutni su u suvremenoj književnosti u njihovom tradicijskom 

obliku i o tome je bilo više rijeèi u poglavlju koje se bavilo suodnosom usmene i pisane 

književnosti, a u kojem smo nastojali pokazati kako je taj proces prepletanja i meðusobnog 

prožimanja tekao kroz povijest književnosti od njezinih samih poèetaka pa do suvremene 

književnosti. 

Meðutim ovdje nas prvenstveno zanimaju poslovièni primjeri koji nastaju danas: gdje 

ih sve možemo pronaæi u kojem obliku, kuda spadaju, u koju skupinu poslovica s obzirom 

na one dvije klasifikacije: Bonifaèiæevu i Kekezovu. 

Prisutne su poslovice u suvremenoj književnosti i to na više naèina ali ovdje æemo za 

poèetak, i na poticaj onoga što smo o tome proèitali u Kekezovoj studiji o poslovicama, 6 

razmotriti koje su poslovice prisutne u prozi u trapericama. Dakle, jednom tipièno urbanom 

modelu proze koji svoju poetiku ne gradi na nekim èvršæim vezama sa tradicijskom 

kulturom koja je izravnije prisutna u ruralnoj sredini. Meðutim, ono što zatièemo u prozi 

u trapericama je iznenaðujuæe s aspekta prouèavanja prisustva, ali i nastanka poslovica u 

tekstovima autora koji su svi stvarali u isto vrijeme i pod utjecajem iste poetike. Prozni 

radovi donose obilje poslovica kako onih tradicijskih (uglavnom su vezane uz likove koji 

stižu iz sela u grad) tako i onih koje su èisto gradske, nastale kao dio govora likova iz gradskih 

kvartova. 

Stil proze u trapericama utemeljen je u jeziku gradskih mladiæa (frajera) i prepun je 

paremiološkog gradiva. Ambijent grada pokazuje se kao prostor koji je jezièno stvaralaèki 

pa oblikuje svoje paremiološke primjere u obliku metafora, poredbi, frazeologizam i èini 

to na isti onaj naèin na koji su tradicijski primjeri stvarani u ruralnim sredinama. 

Bogatstvo i uspješnost oblikovanja oèiti su i danas ih je lako provjeriti u bilo kojem 

rjeèniku žargona, pa i onom najnovijem iz pera autora Tomislava Sabljaka. 7 Primjeri su 

brojni i prije nego navedemo samo neke koji pokrivaju razlièita znaèenjska polja, potrebno 

je napomenuti da je sa ovim tipom poslovica problem u tome što se njihov genetski i 

izvedbeni kontekst brzo mijenja i da je vezan za uže, zatvorene socijalne grupe. Rezultat 

je taj da poslovica bez konteksta brzo gubi optjecajnost. 

Slièno je sa posloviènim primjerima paremiologizama u politolološko-sociološkom kontekstu 

u kojima je izraz inaèe suhoparan, a poslovice se pojavljuju i vezano uz promijene 

i aktualnost toga konteksta one zajedno s njim i nestaju. A da bi neki primjer postao 

paremiologizam ili poslovica kontekst mu mora biti opæenitiji i dugovjeèniji. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

223


Urbani, moderni poslovièni primjeri koji su prisutni u prozi u trapericama, ali i u 

našem svakodnevnom iskustvu oblikovani su dosta èesto na osnovi tradicijskih poslovica, 

iste su semantike, ali sadrže nove urbane podatke. Poslovièna izreka Od toga brašna ne 

bude pogaèe sadrži rijeèi i pojmove koji ne pripadaju govoru gradske sredine, pa se ista 

semantika oblikuje novom verzijom iste te tradicijske poslovice koja glasi: Taj film neæeš 

gledati. Slièno je i sa poslovicom Piti nekomu krv koja je preoblikovana u slikovitiji i 

gradskom naèinu ispijanja tekuæina primjereniji: Piti nekomu krv na slamèicu. 

Novovjeki primjer je i poslovièni izraz Pukao mu je film èije znaèenje ne moramo 

posebno obrazlagati, ali je zanimljiv jer nije nastao na naèin ova dva prethodno navedena, 

dakle na naèin preoblikovanja stare verzije poslovice ili posloviènog izraza u novi oblik, ali 

sa istim znaèenjem veæ je potpuno nov i ne podsjeæa na nijedan od znanih nam tradicijskih 

posloviènih oblika. Ovdje je potrebno napomenuti da novonastali primjeri tek 

iznimno mogu biti semantièka novina. One su sinkronijski i dijakronijski analogne i to 

je uvjetovano samim postupkom oblikovanja i njihovom poetikom. Za poslovice je 

karakteristièno da su u potpunosti obuhvatile i isparcelirale naš život i da su zbog svoje 

ahistoriènosti i ageografiènosti rasprostranjene i srodne u razlièitim kulturama svijeta. 

Mnoštvo je drugih primjera koji potvrðuju da proces paremiološkoga oblikovanja traje 

i danas i da je, štoviše, jednako živ kao i nekada te da nije vezan iskljuèivo za ruralnu 

sredinu, veæ da je u istoj mjeri prisutan i u gradu. Ono što je problem kod tih novovjekih 

paremioloških ostvarenja je njihova dugotrajnost (toènije-kratkotrajnost) vezana uz snagu 

konteksta i sposobnost apstrahiranja pojedinosti iz suvremenog života. Stoga ponovno 

upozoravamo na važnost praæenja njihovog oblikovanja, prenošenja i nestajanja. 

Svakako je zanimljivo pratiti pojavu stihova u javnim natpisima i novinskim naslovima. 

Da je poslovièno gradivo zastupljeno u velikoj mjeri, te da je uoèljivo i prilièno ga je lako 

izdvojiti pokazali smo u prethodnim odlomcima našega istraživanjima. Sa stihovima, onima 

koji su najprisutniji u usmenoj književnosti, lirskim osmercem i epskim desetercem 

situacija je donekle drugaèija. 

O ovoj problematici poticajno je pisao Josip Kekez u svojem radu: Stihovi u javnim 

natpisima i novinskim naslovima(2001). 

Za ovaj tip usmeno-književne kreativnosti prisutne u pisanim reklamama i novinskim 

naslovima i na televiziji svojstveno je da ju izgovaramo svakodnevno a da toga nismo ni 

svjesni. Razlozi su tome dvojaki: takova je struktura hrvatskog jezika i deseteraèka tradicija 

je prisutna u nama u našim jeziènim realizacijama. 

Navedimo neke novinske naslove: Prvo pravo glasovanja (Veèernji list, 14. IV. 1997.), 

Ocrnjen je èitav narod (Slobodna Dalmacija, 14. IV. 1997.). koji potvrðuju postojanje 

osmeraèkih stihova u naslovima hrvatskoga dnevnog tiska. 

Slièno je i sa tzv. epskim desetercem, fakture 4+6 slogova jer je on tradicijski najèešæe 

u upotrebi i najlakše prepoznatljiv: Sudski tumaè za njemaèki jezik. Ovo je takav primjer 

u kojem su sadržaj i leksemi suvremeni i urbani. Slièan je primjer: beskuænici grade kazalište 

(Veèernji list, 12. IV. 1997.) dok u Nedjeljnom Vjesniku (13. IV. 1997.) pronalazimo primjer 

naslova koji je u desetercu ali sadrži i poslovièna svojstva: Hvala Bogu, došao je petak. 

O suvremenim usmenim prièanjima pisalo je više istraživaèa usmene književnosti, a 

zapaženije tekstove o toj temi objavile su Maja Boškoviæ-Stulli i Ljiljana Marks. Maja Boškoviæ-Stulli 

objavila je raspravu: Zagrebaèka usmena prièanja u prepletanju s novinama 

i televizijom u kojoj je prouèila uzajamne veze usmenog prièanja i masovnih medija, 

s posebnim osvrtom na interakcije usmenog prièanja. 8 Kada je rijeè o oblicima suvremenog 

224 


27.7.2003, 23:34 

Black


svakodnevnog prièanja autorica istièe da su radio, film, ilustrirane revije i televizija oduzeli 

teren tradicijskim žanrovima. 9 

Pa stoga možemo govoriti o razlikovanju narodnih predaja od gradskih predaja, 10 koje 

se šire iz vrhunske tehnološke sredine kao što je Amerika u kojoj je ogroman utjecaj masovnih 

medija koji se iz te zemlje širi na cijeli svijet, gdje su novinske i televizijske predaje 

izvanredno proširene i djelotvorne i gdje se kolektivno i uz silnu reklamu proizvode sablasne 

prièe koje su u najnovije vrijeme posebno poticane teroristièkim napadom na New 

York. Poput prièe o knjizi francuskog autora koji razotkriva zavjeru tajnih amerièkih 

službi koje su izvršile napad na poslovne tornjeve u New Yorku, pri tome lažno optužujuæi 

za napad islamistièke teroriste, a zapravo s namjerom da napadnu arapske zemlje i 

preuzmu kontrolu nad naftovodima. Ovu prièu isprièala mi je Štefica Novakoviæ koja je 

samo prenijela ono što je èula uz kavu od poznanice. 

U Americi te prièe nose naziv urban legend a o njima je rijeè u knjizi Traditional Storytelling 

Today u kojoj Jan Harold Brunvand piše tekst po naslovom Urban Legends iz kojega 

donosimo definiciju, analizu samog naziva te tema koje su obuhvaæene takvim prièama-legendama: 

Ò An urban legend is an apocryphal contemporary atory told as true but incorporating 

traditional motifs and usually attributed to a friend of a friend (OA). Urban legends 

are somewhat bizzare unverifiable stories, plausible nonetheless because they are grounded 

in certain verifiable facts, such as the existence of shopping malls, the dangers of crime, 

and the hazards of everyday life. The characters in urban legends are generic types a 

housewife, a student, or a businessman for example. The plots are neatly organized, often 

with ironic or well-deserved outcomes for the persons said to be involved. There is no 

significant character development, bacground, or aftermath in most urban legends; they 

are just economically phrased accounts of something that supposedly happened that build 

to a climax and then abruptly conclude. In a nutshell, urban legends are contemporary 

Ôtrue storiesÕ that are really too good to be true. 

ormerly, such stories were termed Ôurban belief talesÕ, and presently they are also 

called contemporary legends, modern legends, and modern urban legends. While neither 

the subject matter nor the circulation of urban legends is necessarily urban, the stories 

do usually reflect themes of modern life in cities or suburbs. Urban legends are about 

family life, pets, travel, companies, proffessions, crime, technology, current events, seks, 

academe, government, celebrities, and many other topics. Some of these so-called modern 

urban legends are clearly not modern, not urban, and not always told as true, but 

at least some variants of the stories thus classified must fit these criteria, although other 

version of modern urban legends may have ancient and/or rural prototypes and may 

sometimes be told merely for entertaintment, usually in the form of jokes. Still, the term 

urban legend is used by many folklorists, and it has become the generic usage among 

members of the public and journalists, although media writers sometimes employ the less 

accurate term urban mythÓ. 

Najzanimljiviji dio ovoga opisa suvremenih urbanih prièa-legendi odnosi se na njihovo 

povezivanje sa tradicijskim primjerima koji su nastajali davno prije i prenosili se iskljuèivo 

usmenim putem, služili su za razonodu, a imali su formu anegdote. Prema autorovoj 

konstataciji termin je opæeprihvaæen od strane struènjaka i medija, a ponekad se koristi i 

termin gradski mit koji u potpunosti ne odgovara obliku o kojemu je rijeè. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

225


U zimi 1996. proširila se Zagrebom monstruozna pripovijest koju sam prvo èuo od supruge 

Milene i prijatelja na poslu, a potom je polovicom veljaèe, kada je preprièavanje 

dosegnulo vrhunac, o njoj pisao u crnoj kronici Veèernji list. Prièa govori o kraði bubrega 

za vrijeme kupovine u Maðarskoj. Prva zapisana verzija prema prièanju supruge glasi: 

ÒMuž i žena dolaze u kupovinu u Maðarsku. Muž u kafiæu èeka dok ona s prijateljicom 

kupuje. Kad njih dvije doðu po njega · njega nema! Èekaju ga do zatvaranja trgovina, 

misleæi da je otišao nešto kupiti. Postaje im sumnjivo i obavještavaju policiju. Vraæaju se 

u Hrvatsku i na granici prijavljuju nestanak muža. Odlaze na policiju u Zagrebu i ništa 

ne saznaju. Èovjeka nema i nema. Nakon tri tjedna žena otvara garažu, a pokraj auta 

stoji njezin muž. On se nièega ne sjeæa. Žena zove policiju i odlaze na lijeènièki pregled. 

Tamo ustanove da muž ima rez na leðima i da mu nedostaje bubreg.Ó Drugu verziju 

donosi Veèernji list od 12. veljaèe 1996.: Kraðu bubrega izmislili trgovci? U èlanku je rijeè 

o tome da se glasina širi veæ mjesecima, a maðarska i hrvatska policija nisu zabilježile ništa 

slièno. Na kraju èlanka nagaða se o tome da su glasine o bubrezima smišljene kako bi se 

odvratilo hr-vatske kupce od povoljne kupnje u Maðarskoj. Veèernjakov zapis glasi ovako: 

ÒBraèni par pošao je u Maðarsku u kupnju. Supružnici su odvojeno išli po trgovinama, 

ali suprug se nije pojavio prema dogovoru pa je usplahirena žena pošla u potragu za 

njim. Našla ga je u parku blizu središta grada, omamljenog. Jedva je hodao, a kod kuæe 

su ustanovili da se vratio iz šopinga s jednim bubregom. Drugi su mu izvadili u Maðarskoj. 

Kako · to ni sam nije znao reæi. Namamila ga je grupa Maðara u kuænu vežu, a osvijestio 

se tek u parku!Ó Ta prièa ide od usta do usta po Zagrebu, do duše i u inaèicama (koje sam 

èuo nedavno) da je žena ostala bez bubrega ili da se muž vratio u mrtvaèkom sanduku. 

U gradovima se prenose i glasine, paniène, fantastiène ili iznenaðujuæe no realno moguæe. 

One imaju svoje uzore u kazivanjima iz negdašnjih vremena ali uklopljene u suvremeni 

kontekst reflektiraju aktualne društvene pojave. Glasine su razlièite od prije navedenih 

gradskih prièa jer ne razvijaju fabulu, one ne žele zabavljati, usredotoèene su da budu vijest, 

kratka uzbudljiva i uvjerljiva. 

One su izmišljene, prenose se od usta do usta i postoje šarolike i fantastiène varijante 

koje pritom nastaju. Takva je vijest da su se iz odrona zemlje uz Dravu pojavile èudne gliste 

koje grizu otrovnim ugrizom, u nekom selu su se na isti naèin pojavile otrovne zmije. Zanimljiva 

su zapažanja Maje Boškoviæ-Stulli o prisutnosti zavièajnih anegdota, predaja i šaljivih 

prièa u feljtonima i reportažama kada se želi doèarati kolorit pojedinih mjesta i krajeva. 

Primjeri koji nastaju danas po svojoj sadržajnoj i oblikotvornoj kvaliteti ne zaostaju za 

tradicijskima te se vrlo uspjelo na njih nadovezuju iz njih proizlaze, pronalazeæi svoje mjesto 

u pisanim varijantama: od razlièitih zbirki viceva, grafita, poslovica do inkorporiranja 

u najnovija pisano-književna djela. 

Sve ovo upuæuje na zakljuèak da je interes za usmenu književnost danas znatno smanjen, 

u odnosu na neka prošla vremena, ali da je ona i dalje itekako prisutna kroz mnoge 

primjere i na raznovrsne naèine te da æe njezin udio u jeziènom stvaralaštvu biti i ubuduæe 

važan i nezaobilazan. 

226 

Literatura 

Boškoviæ-Stulli, Maja: Zagrebaèka usmena prièanja u preplitanju s novinama i televizijom, 

Narodna umjetnost, br. 15 (1978), str.12-35. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Boškoviæ-Stulli, Maja: Poslovice i uzreèice u zagrebaèkom Vjesniku, Etnološka tribina, br. 

10 (1980), str. 77-86. 

Boškoviæ-Stulli, Maja: Prièe i prièanja, Zagreb 1997. 

Botica, Stipe: Novi zapisi hrvatske usmene književnosti i tradicijske kulture, Croatica, br. 

27 (1997), 45/46., str. 225-246. 

Botica , Stipe: Grafiti i njihova struktura, Umjetnost rijeèi, br 45. (2001.), str. 79-88. 

Marks, Ljiljana: Djeèiji vicevi-moguænosti klasifikacije i interpretacije, Narodna umjetnost, 

br. 28 (1991), str. 213-225. 

Novakoviæ, Goran: Usmene pripovijetke i predaje u suvremenoj primjeni, Rijeè 8 (2002) 2, 

str. 161-169. 

Solar, Milivoj: Mit i traè kao temeljni tipovi diskursa našeg doba, Republika, 2001., br.2, str. 

40-53. 

Bilješke 

1 Pohranjena u zbirkama u kojima se nalazi samo izbor onoga što je u prošlim vremenima bilo u 

optjecaju i što nije vrijeðalo dobar ukus i etièke norme vremna u kojemu je nastajalo. 

2 Npr.: jesu li suvremena pripovijedanja oblik predaja ili je rijeè o novom usmenoknjiževnom obliku. 

3 Milivoj Solar: Mit i traè kao temeljni tipovi diskursa naðeg doba, Republika, 2001, br. ½, str. 40-53. 

4 Max Luthi: Das Sprichwort in der Zeit ung. U knjizi istog autora: Volksliteratur und Hochlitertur, Bern 

und Munchen 1970., str. 22-25. 

5 Božica Sedliæ: Lijepa lijepu donosi · Rjeènik poslovica, Slavonski Brod 2001. 

6 Josip Kekez: Poslovice, zagonetke i govornièki oblici, Stoljeæa hrvatske književnosti, Zagreb 1996., str. 49. 

7 Tomislav Sabljak, Rjeènik hrvatskog žargona, Zagreb 2001. 

8 Maja Boškoviæ-Stulli: Usmena književnost nekad i danas, Beograd 1983. 

9 Sigfried Neumann: Lebendiges Erzahlen in der Gegenwart, Berlin 1969., str. 157-169 

10 Linda Degh: Neue Sagenerscheinungen in der industriellen Umwelt der USA. U zborniku: Probleme der 

Sagenforschung, reiburg 1973. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

227


228 


27.7.2003, 23:34 

Black

Mirko PETI 


Zagreb 

Mirko Peti, Brojivost i nebrojivost u opisu kategorije broja 

BROJIVOST I NEBROJIVOST U OPISU KATEGORIJE 

BROJA 

U 

opisu gramatièko-semantièke strukture hrvatskoga jezika brojivost i nebrojivost relativno 

su novi i manje poznati lingvistièki pojmovi1 . Kao termini u kroatistièkoj se literaturi 

upotrebljavaju tek od nedavno, u zadnjih dvadesetak godina. Najprije sporadièno i 

usput, a potom sve sustavnije, i u primjeni na posebno odabrana podruèja lingvistièkoga 

istraživanja. Bilježe ih veæ i tri novije gramatike hrvatskoga jezika2 . Nalazimo ih u radovima 

I. Pranjkoviæa, B. Tafre, M. Znike, Lj. Šariæ i S. Kordiæ. Rezultat je pojaèanog interesa za njih 

i netom objavljena monografija o kategoriji brojivosti u hrvatskom jeziku (Znika 2002). 

Da bi se o brojivosti i nebrojivosti u jeziku moglo govoriti znanstveno utemeljeno, 

potrebno je prethodno definirati sadržaj pojmova ÔbrojivostÕ i ÔnebrojivostÕ. Ovisno o poimanju 

onoga što se i kako broji od onoga što je oznaèeno imenicom, ti pojmovi imaju 

dva razlièita sadržaja: matematièki i gramatièki. Matematièki pretpostavlja brojenje onoga 

što se kao sadržaj oznaèuje imenicom kao leksièkom jedinicom. To je uvijek neki oblik 

izvanjeziène zbilje. Gramatièki pretpostavlja brojenje onoga što se kao sadržaj oznaèuje 

imenskom rijeèju kao sintaktièkom jedinicom. To je uvijek neki oblik gramatièkoga sadržaja 

imenske rijeèi koji je za nju sintaktièki relevantan s gledišta kategorije broja. Matematièki 

je sadržaj pojmova ÔbrojivostÕ i ÔnebrojivostÕ izveden iz broja kao matematièke velièine, 

a gramatièki je sadržaj pojmova ÔbrojivostÕ i ÔnebrojivostÕ izveden iz broja kao 

gramtièke kategorije. 

Navedeni su pojmovi kao termini u kroatistiku preuzeti što izravno iz angloamerièke 

literature (Jespersen, Chomsky, Mc Cawley) što posredno iz slavistièkih literatura, posebno 

srpske, u interpretaciji tamošnje lingvistice Milke Iviæ. S preuzimanjem tih termina u svoj 

pojmovni aparat hrvatska lingvistika nije bila sretne ruke. Preuzela ih je u njihovoj samo 

jednoj pojmovnoj dimenziji, matematièkoj, a drugu je, gramatièku, pritom gotovo potpuno 

zanemarila. Sadržaj se pojmova ÔbrojivostÕ i ÔnebrojivostÕ u hrvatskoj lingvistici veže naime 

gotovo iskljuèivo uz matematièki pojam broja, a ne uz broj kao gramatièku kategoriju. 

U skladu je to s opæim uvjerenjem gramatièarâ da je brojivost iskljuèivo karakteristika 

imenice kao leksièke jedinice. Allan (1980, 545) takvo uvjerenje s lingvistièkoga gledišta 

smatra iz temelja pogreðnim. Po tom uvjerenju imenice su brojive ili nebrojive zato što 

je brojivo ili nebrojivo ono što se njima oznaèuje kao leksemima3 . Nije sporno to da se 

ono što se oznaèuje imenicom kao leksièkom jedinicom može ili ne može brojiti (npr. 

ÔstolÕ · brojivo, jer se može govoriti o više stolova; ÔpijesakÕ · nebrojivo, jer se ne može 

govoriti o više pijesaka). Pitanje je meðutim na koji se naèin to što je imenicom oznaèeno 

može odnosno ne može brojiti. Ono što se kao oblik izvanjeziène zbilje oznaèuje imenicom 

kao leksièkom jedinicom može se brojiti samo na jedan naèin: matematièki, kao jedno 

i kao više od jednoga, u nizu od jedan do beskonaèno. 

ZSS2003LJ-peti2.pmd 229 

27.7.2003, 23:34 

Black 

229


U toj koncepciji brojivosti i nebrojivosti dijelovi se izvanjeziène zbilje kao brojivi i kao 

nebrojivi broje neovisno o oznakama gramatièke kategorije broja imeniceâ kojima su 

oznaèeni. Smatra li se koji dio izvanjeziène zbilje brojivim ili nebrojivim ovisi samo o leksièkom 

znaèenju imenice kojim je oznaèen, a ne o njezinoj oznaci kategorije broja. Imenicama 

s tako definiranom brojivošæu i nebrojivošæu tada se kao znak razlikovanja brojivih 

od nebrojivih imenica u toj koncepciji pridružuju i oznake kategorije broja tih imenica. 

Brojive se imenice od nebrojivih razlikuju po tome što se brojivima pridružuju oznake jednine 

i množine, a nebrojivima samo oznaka jednine (Chomsky 1965, 82; Cruse 1994, 2857- 

8). Time se na metodološki neprihvatljiv naèin podjela imenica po matematièki definiranoj 

brojivosti i nebrojivosti njihova leksièkog znaèenja projicira na jedninu i množinu kao gramatièki 

definirane oznake kategorije broja. 

Jednostrano preuzimanje pojmova brojivosti i nebrojivosti u hrvatsko jezikoslovlje uvjetovano 

je s jedne strane nekritièkim prihvaæanjem ponuðenog modela brojivosti i nebrojivosti 

generativne gramatike N. Chomskoga, a s druge nedovoljnim razumijevanjem sintaktièki 

relevantnih semantièkih odnosa u gramatièkoj kategoriji broja. S obzirom na pretpostavljenu 

brojivost i nebrojivost imenice kao leksièke jedinice, metoda komponencijalne analize njezina 

znaèenja (tzv. subkategorizacija), koju u sintaktièki opis uvodi N. Chomsky (1965, 82), 

za opis je semantièkog aspekta gramatièke kategorije broja neadekvatna. 

Prvo, pogrešno je kao kategoriju reèeniènoga ustrojstva uzimati imenicu 4 . Ta pogreška 

povlaèi za sobom i druge. Ako imenica nikako ne može biti kategorija reèeniènoga ustrojstva, 

onda ni njezino rašèlanjivanje po svojstvima, tzv. subkategorizacija, pa ni rašèlanjivanje 

po svojstvima ± brojivo, ne može biti svrhovito za opis sintaktièkih odnosa. Zato takvu 

metodu opisa kao sintaksi neprimjerenu valja odbaciti. 

Spomenuta metoda pretpostavlja matematièki sadržaj pojmova brojivosti i nebrojivosti, 

a ne njihov gramatièki sadržaj. Brojivost i nebrojivost sadržaja koji se s gledišta kategorije 

broja u razlièitim gramatièkim kontekstima oznaèuje imenskom rijeèju kao sintaktièkom 

jedinicom tom se metodom ne može valjano opisati. Pridruživanjem obilježja ± brojivo 

Chomsky analizira imenicu izvan gramatièkoga konteksta 5 , samo kao leksièku jedinicu znaèenje 

koje je po intuiciji poznato izvornom govorniku jezika o kojemu je rijeè. A kao sintaktièka 

jedinica imenica se na taj naèin s gledišta kategorije broja ne može valjano analizirati. 

Njezina se sintaktièki relevantna semantièka svojstva brojivosti i nebrojivosti moraju analizirati 

s obzirom na brojem uvjetovan gramatièki kontekst u kojemu se imenica upotrebljava. 

Onako kako ih definira Chomsky, brojivost i nebrojivost nisu sintaktièki relevantna 

obilježja imenice, nego sekundarna semantièka obilježja njezina leksièkoga znaèenja. 

Bitnim sintaktièkim obilježjima imenske rijeèi brojivost i nebrojivost postaju tek onda kad 

ih se definira kao semantièka obilježja gramatièke kategorije broja, obilježja po kojima se 

sadržaj imenske rijeèi s gledišta te kategorije njezinom upotrebom u odreðenom gramatièkom 

kontekstu može oznaèiti ili kao brojiv ili kao nebrojiv. 

Da je u kojem konkretnom sluèaju rijeè o matematièkoj, a ne o gramatièkoj brojivosti 

i nebrojivosti nije evidentno samo po glavnom broju i prilogu kolièine uz koje se u tom 

sluèaju imenska rijeè može uvrstiti: deset stabala, puno stabala, malo soli itd. O kojem je 

tipu brojivosti i nebrojivosti u kojem konkretnom sluèaju rijeè evidentno je u prvom redu 

po tome što se u teoretskom dijelu modela brojivosti i nebrojivosti pretpostavlja kao predmet 

brojenja. Iz te pretpostavke proizlazi onda i naèin brojenja onoga što se pretpostavlja. 

Pretpostave li se kao predmet brojenja sadržaji koji se kao dijelovi izvanjeziène zbilje 

oznaèuju leksièkim znaèenjem imenice, naèin je brojenja tih sadržaja nužno matematièki, 

230 


27.7.2003, 23:34 

Black


bez obzira na to što se to izrijekom ne kaže. Neki se dijelovi izvanjeziène zbilje koji su 

oznaèeni leksièkim znaèenjem imenice kao cjeloviti pojedinaèni entiteti mogu umnažati, i 

po tome brojiti, u rasponu od jedan do beskonaèno. To se brojenje zasniva na matematièkom 

naèelu poimanja broja: jedno stablo, deset stabala, milijun stabala.... x stabala. Imenice 

kojima su kao dijelovi izvanjeziène zbilje oznaèeni takvi entiteti smatraju se brojivima. 

Brojivost je tih imenica matematièka brojivost. To su Òimenice za brojljivoÓ (Raguž 1997, 

361). Po tom kriteriju brojivosti brojiva je dakle ona imenica koja Òoznaèava brojivu pojavuÓ 

(Kordiæ 2002, 165). 

Neki se dijelovi izvanjeziène zbilje koji su oznaèeni leksièkim znaèenjem imenice ne 

oznaèuju kao cjeloviti pojedinaèni entiteti koji se mogu brojiti, nego kao jedinstvene pojmovne 

cjeline koje se ne mogu brojiti po matematièkom naèelu poimanja broja, u rasponu 

od jedan do beskonaèno: zrak, pijesak, sluh itd. Imenice kojima su kao dijelovi izvanjeziène 

zbilje oznaèene takve cjeline smatraju se nebrojivima. To su Òimenice za nebrojljivoÓ 

(Raguž 1997, 361). Nebrojiva je dakle svaka ona imenica koja Òoznaèava nebrojivu pojavuÓ 

(Kordiæ 2002, 166). Matematièki tip brojenja onoga što je oznaèeno imenicom kao leksièkom 

jedinicom i iz njega izvedena brojivost i nebrojivost oznaèenoga ni u èemu ne pridonose 

tumaèenju semantièkih odnosa u gramatièkoj kategoriji broja. 

Krajnji je rezultat matematièkog naèina brojenja onoga što je imenicom oznaèeno 

podjela imenica na brojive i nebrojive po njihovu leksièkom znaèenju. U terminologiji 

Chomskoga to se formulira ovako: ÒSubkategorizacija služi toènom odreðenju razreda 

rijeèi (leksièkih jedinica) koje se mogu pod danim kategorijskim znakom uvrstiti u reèenièno 

ustrojstvoÓ (Katièiæ 1974, 27-8). Podjela imenica na razred brojivih i na razred nebrojivih 

imenica nema meðutim nikakvih reperkusija na strukturiranje sintaktièkih odnosa. 

Kao brojive i kao nebrojive u reèenièno se ustrojstvo ne uvrštavaju imenice, nego se kao 

brojivi i kao nebrojivi s gledišta kategorije broja utvrðuju oblici sadržaja koji se oznaèuju 

imenicom kao sintaktièkom jedinicom u odreðenom gramatièkom kontekstu. 

Pojam Òbrojiva imenicaÓ stoga nije adekvatan za oznaèivanje imenice sadržaj koje se 

definira kao brojiv s gledišta kategorije broja. Nije naime moguæe izdvojiti imenicu sadržaj 

koje bi se s gledišta navedene kategorije sav mogao tumaèiti samo kao brojiv. Tako se npr. 

za imenicu stol kaže da je brojiva. Ali u reèenici tipa Stol je dio namještaja u svakoj kuæi 

ona to oèito nije. Pojam se Òbrojiva imenicaÓ može odnositi samo na imenicu kao leksièku 

jedinicu, po matematièkoj brojivosti, a ne i na imenicu kao sintaktièku jedinicu s gledišta 

gramatièke kategorije broja. 

Kao leksièka se jedinica imenica tumaèi i u èlanku M. Iviæ Izbrojivost onoga što imenica 

oznaèava kao gramatièki problem. U knjizi se taj èlanak nalazi u poglavlju pod naslovom 

O imenici i glagolu, a ne, recimo, u poglavlju O reèenici i njenim sastavnim delovima, 

što ukazuje na to da autorica razmatranu problematiku ne smatra primarno sintaktièkom 

nego u prvom redu morfološko-leksièko-semantièkom. Takav je stav o toj problematici 

eksplicitno ili implicitno zastupljen i u gotovo svim raspravama koje se zadnjih godina u 

kroatistici njome na bilo koji naèin bave. Brojivost se u njima smatra prvenstveno obilježjem 

leksièkoga znaèenja imenice, a ne njezina gramatièkoga znaèenja s gledišta kategorije 

broja. 

I sam naziv ÒizbrojivostÓ upuæuje na to da se tu ne radi o sadržaju imenske rijeèi koji je 

brojiv ili nebrojiv s gledišta gramatièke kategorije broja, kao jedno i kao mnogo, nego o 

moguænosti izbrojavanja (autorièin termin) onoga što je tom rijeèju oznaèeno kao dio 


27.7.2003, 23:34 

Black 

231


izvanjeziène zbilje. Rijeè je o pojavama Òkoje poimamo kao otelotvorene u vidu pojedinaènih 

jasno uoblièenih entiteta · konkretnih stvorova i konkretnih stvari. Iskazujuæi bilo šta o njima 

srpskohrvatskim jezikom, mi redovno dajemo i podatak o brojnom stanju: jedno/više 

od jednog. Ovo postižemo izborom odgovarajuæeg morfološkog lika same reèi kojom se 

imenuje izbrojiva pojava · jedan tip deklinacionih oblika imenice specijalizovan je za oznaku 

jednine, drugi za oznaku množine: sestra, sestre, sestri.../ sestre, sestara, sestrama...Ó 

(Iviæ 1983, 9-10). 

Iz navedenoga se može zakljuèiti da se tu na metodološki neprihvatljiv naèin dovodi 

u odnos ono što se broji iz jednog modela brojivosti i nebrojivosti, matematièkoga, s naèinom 

na koji se to broji iz drugog modela brojivosti i nebrojivosti, gramatièkoga. Što se 

definira kao oznaèeno: dijelovi izvanjeziène zbilje, tu nije usklaðeno s definiranjem naèina 

koji se pretpostavlja za oznaèivanje toga oznaèenoga: oznake gramatièke kategorije broja, 

jednina i množina. Stoga treba reæi da se davanje Òpodatka o brojnom stanju (jedno/više 

od jednog)Ó ne postiže Òizborom odgovarajuæeg morfološkog lika same reèi kojom se imenuje 

izbrojiva pojavaÓ, jednine ili množine. 

Jedninom se i množinom oznaèuju sadržaji koji u odreðenom gramatièkom kontekstu 

s gledišta kategorije broja mogu biti brojivi ili nebrojivi kao jedno i kao mnogo. Na oblike 

jednine i množine ne može se primijeniti model jedno/više od jednoga. Izbrojavanje onoga 

što je leksièkim znaèenjem rijeèi oznaèeno kao dio izvanjeziène zbilje (Òkonkretni stvoroviÓ 

i Òkonkretne stvariÓ) može se po modelu jedno/više od jednoga obaviti samo matematièki, 

neovisno o oznakama gramatièke kategorije broja, jednini i množini. Semantièki se odnos 

jedno/više od jednoga zasniva dakle na matematièkom, a ne na gramatièkom broju 6 . Njime 

se stoga ne opisuje uzajamno uvjetovan semantièki odnos jednine prema množini u 

gramatièkoj kategoriji broja, nego se opisuju kvantitativni odnosi meðu dijelovima izvanjeziène 

zbilje koji su oznaèeni imenicom 7 . 

Sadržaj koji je kao jedno i kao mnogo oznaèen imenicom u jednini i množini kao 

oznakama gramatièke kategorije broja uopæe se ne može izbrojavati ni izbrojiti. Taj je 

sadržaj matematièki ne(iz)brojiv. Kao jedno i kao mnogo on može biti brojiv samo gramatièki, 

posredstvom jednine i množine kao oznaka gramatièke kategorije broja. Brojivost 

se toga sadržaja meðutim ne može utvrditi na leksièko-morfološkoj razini imenice, nego 

na semantièki relevantnoj sintaktièkoj razini. 

Matematièki se i gramatièki model brojivosti i nebrojivosti ne mogu uzajamno zamjenjivati, 

niti se elementi jednoga u opisu mogu upotrebljavati umjesto elemenata drugoga. 

To znaèi da se sadržaji koji se kao dijelovi izvanjeziène zbilje oznaèuju imenicom kao leksièkom 

jedinicom ne mogu brojiti na gramatièki naèin, kao jedno i kao mnogo. I obratno: 

sadržaji koji se s gledišta kategorije broja oznaèuju imenicom kao sintaktièkom jedinicom 

ne mogu se brojiti na matematièki naèin, kao jedno i kao više od jednoga. U opisu brojivosti 

i nebrojivosti sadržaja imenskih rijeèi nedopustivo je miješanje elemenata tih dvaju 

modela u kroatistièkoj literaturi permanentan metodološki problem. Posljedica je to pojmovne 

nerazluèenosti jednog tipa brojivosti i nebrojivosti od drugoga, matematièkoga od 

gramatièkoga. 

U metodološki neprihvatljivom poistovjeæivanju pojmova brojivosti i nebrojivosti matematièkoga 

tipa s oznakama gramatièke kategorije broja ide se tako daleko da se tvrdi 

kako Òbrojivost ima morfološke oznake u nastavcima za jedninu i množinu, a nebrojivost 

svoje tvorbene oznake u nekim domecima, npr. -stvo, -ad, kojima se oznaèuje jedninaÓ 

232 


27.7.2003, 23:34 

Black


(Tafra 2000, 467). Nastavci za jedninu i množinu imenica ne mogu biti morfološke oznake 

za brojivost. Ti nastavci mogu biti samo morfološke oznake za kategoriju broja. Jednako 

tako nebrojivost ne može imati svoje tvorbene oznake u domecima -stvo i -ad. To su 

nastavci za tvorbu odreðenih tipova zbirnih imenica i ni po èemu se ne mogu dovesti u 

vezu s nebrojivošæu, a pogotovo ne po tome što se njima Òoznaèuje jedninaÓ. 

Uvoditi pojmove brojivosti i nebrojivosti u opis imenica na morfološko-leksièkoj razini 

nema nikakva lingvistièkoga opravdanja. Imenice su na toj razini veæ opisane jedninom 

i množinom kao oznakama gramatièke kategorije broja. Pojmove brojivosti i nebrojivosti 

ima smisla uvoditi u opis samo na sintaktièkoj razini imenske rijeèi, kao semantièka obilježja 

njezine gramatièke kategorije broja pri upotrebi te rijeèi u razlièitim gramatièkim 

kontekstima. Na toj razini gramatièka se kategorija broja više ne može opisati jedninom 

i množinom kao svojim oznakama. Stoga se za njezin iscrpan opis u opis moraju uvesti 

semantièka obilježja brojivosti i nebrojivosti. 

Opreku jednina ~ množina metodološki je pogrešno dovoditi u uzroèno-posljediènu 

vezu s imenicama koje Òoznaèuju pojedinaène, razdvojive entitete koji se mogu brojitiÓ 

(Tafra 2000, 467). Pojedinaène, razdvojive entitete koji se (matematièki) mogu brojiti 

oznaèuju i imenice koje nemaju opreku jednina ~ množina, kao što su npr. imenice oznaèene 

kao pluralia tantum, tipa vrata, vile, škare. Po tome što oznaèuju takve entitete imenice 

nisu brojive s gledišta gramatièke kategorije broja nego s matematièkoga gledišta. 

Buduæi da je uvjetovana samo leksièkim znaèenjem imenice, ta je brojivost neovisna o 

njezinim oznakama gramatièke kategorije broja. 

No ne broji se samo ono što je oznaèeno leksièkim znaèenjem imenice. Osim leksièkih 

sadržaja imenica ima i svoje gramatièke sadržaje. Više njih, a ne samo jedan. Broj je gramatièkih 

sadržaja imenice proporcionalan broju gramatièkih kategorija kojima je imenica 

obuhvaæena. Ovdje nas zanima gramatièki sadržaj imenice s gledišta kategorije broja. Taj 

sadržaj ima svoje semantièki utvrdive oblike. Ti se oblici ne mogu oznaèiti imenicom kao 

leksièkom jedinicom. 

Gramatièki se sadržaj imenske rijeèi s gledišta kategorije broja može utvrditi na dvjema 

razlièitim razinama te kategorije: morfološkoj i sintaktièkoj. Na svakoj od tih razina gramatièki 

je sadržaj imenske rijeèi s gledišta kategorije broja razlièito definiran. Na morfološkoj 

razini rijeè je o paradigmatski uvjetovanu gramatièkom sadržaju imenske rijeèi s gledišta 

kategorije broja, a na sintaktièkoj o kontekstualno uvjetovanu gramatièkom sadržaju 

imenske rijeèi s gledišta kategorije broja. 

Na paradigmatskoj razini gramatièka kategorija broja ima dvije svoje morfološki utvrdive 

oznake: jedninu i množinu. Sadržaj koji je oznaèen imenicom na toj razini u svim 

se oblicima padežne paradigme te imenice njezinom jedninom oznaèuje kao jedno a množinom 

kao mnogo 8 . Jedno i mnogo oblici su gramatièkoga sadržaja imenske rijeèi s gledišta 

kategorije broja na razini njezine morfološki utvrdive jedninsko-množinske paradigme. 

Pretpostave li se dakle kao predmet brojenja oblici gramatièkoga sadržaja imenske rijeèi 

s gledišta kategorije broja koji se njezinom jedninom oznaèuju kao jedno a množinom kao 

mnogo, naèin je brojenja tih oblika nužno gramatièki, po oznakama gramatièke kategorije 

broja, jednini i množini. 

Kontekstualno uvjetovan gramatièki sadržaj s gledišta kategorije broja imenska rijeè 

dobiva na sintaktièkoj razini, upotrebom u reèenici u onim gramatièkim kontekstima koji 

su s gledišta kategorije broja relevantni za njezin sintaktièki položaj u reèeniènom ustroj- 


27.7.2003, 23:34 

Black 

233


stvu. Za sintaktièki položaj imenske rijeèi s gledišta kategorije broja u gramatièkom su 

ustrojstvu reèenice relevantna dva konteksta: subjektni i predikatni. Sintaktièki je položaj 

imenske rijeèi u oba determiniran gramatièkom kategorijom broja, njegovom aktualizacijom 

ili neutralizacijom: predikat se sa subjektom ili slaže ili ne slaže u licu i broju. 

Brojivost i nebrojivost sadrþajâ imenske rijeèi u takvim kontekstima nije uvjetovana ni 

njezinim leksièkim znaèenjem ni oznakama kategorije broja, jedninom i množinom, nego 

iskljuèivo gramatièkim kontekstom u kojemu se rijeè upotrebljava. Upotrebom imenske 

rijeèi u funkciji subjekta i predikatnoga imena subjektni se i predikatni kontekst, kao opæi, 

razlažu na nekoliko konkretnih gramatièkih konteksta od kojih je za sintaktièki položaj 

imenske rijeèi s gledišta kategorije broja svaki relevantan na specifièan naèin. U svakom 

od tih konteksta gramatièki sadržaj imenske rijeèi poprima razlièite semantièke oblike. 

Oblici se gramatièkoga sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije broja u jednim kontekstima 

mogu oznaèiti kao brojivi u drugima kao nebrojivi. Sadržaj se imenske rijeèi 

oznaèuje kao brojiv kad se toj rijeèi u reèenici aktualizira gramatièka kategorija broja. Sadržaj 

se imenske rijeèi oznaèuje kao nebrojiv kad se toj rijeèi u reèenici neutralizira gramatièka 

kategorija broja. 

Na sintaktièkoj razini svoje upotrebe imenska rijeè ima dva oblika gramatièkoga sadržaja 

koja su s gledišta kategorije broja brojiva. To su jednost i mnogost. Semantièki se brojiv 

oblik jednosti u reèenici oznaèuje upotrebom imenske rijeèi u gramatièkom kontekstu 

jedninskoga nominativa, a semantièki brojiv oblik mnogosti upotrebom imenske rijeèi u 

gramatièkom kontekstu množinskoga nominativa. U gramatièkom kontekstu jedninskoga 

nominativa imenska se rijeè upotrebljava onda kad joj je mjesto u reèenici otvoreno glagolskom 

rijeèju u jednini u funkciji predikata s aktualiziranom oznakom kategorije lica. S aktualizacijom 

kategorije lica glagolskoj se rijeèi obavezno aktualizira i oznaka kategorije broja. 

S aktualizacijom kategorije broja glagolske rijeèi aktualizira se i oznaka kategorije broja 

imenske rijeèi kojoj glagolska u gramatièkom kontekstu jedninskoga nominativa u reèenici 

otvara mjesto. Ta se oznaka aktualizira kao jednina: Vjetar puše s istoka. S aktualizacijom 

jednine kao oznake kategorije broja imenske rijeèi u gramatièkom kontekstu jedninskoga 

nominativa aktualizira se i gramatièki sadržaj koji se tom rijeèju u toj oznaci oznaèuje. Taj 

se sadržaj aktualizira kao jedno i u sustavu s ostalim oblicima sadržaja imenske rijeèi s 

gledišta kategorije broja dobiva semantièki utvrdiv oblik jednosti. Kad se u gramatièkom 

kontekstu jedninskoga nominativa sadržaj imenske rijeèi na sintaktièkoj razini njezine 

upotrebe u oznaci jednine aktualizira kao jedno, taj je sadržaj kao jedno brojiv s gledišta 

gramatièke kategorije broja, po njezinoj oznaci jednine. Brojivost toga sadržaja sintaktièki 

je relevantno semantièko obilježje sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije broja koji 

se tom rijeèju oznaèuje u navedenom gramatièkom kontekstu. 

U gramatièkom kontekstu množinskoga nominativa imenska se rijeè upotrebljava 

onda kad joj je mjesto u reèenici otvoreno glagolskom rijeèju u množini u funkciji predikata 

s aktualiziranom oznakom kategorije lica. S aktualizacijom kategorije lica glagolskoj 

se rijeèi obavezno aktualizira i oznaka kategorije broja. S aktualizacijom kategorije broja 

glagolske rijeèi aktualizira se i oznaka kategorije broja imenske rijeèi kojoj glagolska u 

gramatièkom kontekstu množinskoga nominativa u reèenici otvara mjesto. Ta se oznaka 

aktualizira kao množina: Vjetrovi pušu s istoka. 

S aktualizacijom množine kao oznake kategorije broja imenske rijeèi u gramatièkom 

kontekstu množinskoga nominativa aktualizira se i gramatièki sadržaj koji se tom rijeèju 

234 


27.7.2003, 23:34 

Black


u toj oznaci oznaèuje. Taj se sadržaj aktualizira kao mnogo i u sustavu s ostalim oblicima 

sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije broja dobiva semantièki utvrdiv oblik mnogosti. 

Kad se u gramatièkom kontekstu množinskoga nominativa sadržaj imenske rijeèi na 

sintaktièkoj razini njezine upotrebe u oznaci množine aktualizira kao mnogo, taj je sadržaj 

kao mnogo brojiv s gledišta gramatièke kategorije broja, po njezinoj oznaci množine. 

Brojivost toga sadržaja sintaktièki je relevantno semantièko obilježje sadržaja imenske 

rijeèi s gledišta kategorije broja koji se tom rijeèju oznaèuje u navedenom gramatièkom 

kontekstu. 

Razlika izmeðu jedno i mnogo kao semantièkih oblika gramatièkoga sadržaja imenske 

rijeèi na razini paradigme njezine kategorije broja i onoga što se kao jedno i kao mnogo 

jedninskim i množinskim nominativom tom rijeèju oznaèuje na razini njezine kontekstualno 

uvjetovane upotrebe u reèenici u tome je što se u prvom sluèaju jedno oznaèuje svim 

oblicima jedninske a mnogo svim oblicima množinske paradigme te rijeèi, dok se u 

drugom sluèaju sadržaj imenske rijeèi kao jedno oznaèuje samo jednim njezinim kontekstualno 

uvjetovanim oblikom, jedninskim nominativom, jednako kao što se samo jednim 

kontekstualno uvjetovanim oblikom, množinskim nominativom, oznaèuje i sadržaj imenske 

rijeèi koji se tom rijeèju oznaèuje kao mnogo. 

Semantièki utvrdivim oblicima sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije broja na 

sintaktièkoj razini gramatièki izraz nisu jednina i množina kao morfološki utvrdivi oblici 

te rijeèi s gledišta te kategorije. Gramatièki su im izraz razlièiti gramatièki konteksti koji 

su za upotrebu imenske rijeèi s gledišta kategorije broja sintaktièki relevantni. Tako npr. 

jednosti i mnogosti kao semantièki utvrdivim oblicima sadržaja imenske rijeèi s gledišta 

kategorije broja na njezinoj sintaktièkoj razini gramatièki izraz nisu jednina i množina te 

rijeèi nego gramatièki kontekst u kojemu se ta rijeè upotrebljava. To je kontekst jedninskoga 

i množinskoga nominativa. Sadržaj imenske rijeèi koji se njome na sintaktièkoj razini 

jednoznaèno oznaèuje kao jedno i kao mnogo ne oznaèuje se ni kao jedno ni kao mnogo 

svim oblicima jedninske i svim oblicima množinske paradigme te rijeèi nego se kao 

jedno oznaèuje samo jedninskim nominativom, a kao mnogo samo množinskim nominativom. 

Jedninski i množinski nominativ dva su razlièita gramatièka konteksta upotrebe 

imenske rijeèi s gledišta kategorije broja na razini te rijeèi kao sintaktièke jedinice. 

Osim tih dvaju konteksta postoje i drugi gramatièki konteksti u kojima se imenska 

rijeè upotrebljava kao sintaktièka jedinica s gledišta gramatièke kategorije broja. Upotrebom 

imenske rijeèi u tim kontekstima oznaèuju se i drugaèiji oblici njezina sadržaja s gledišta 

navedene kategorije. To su semantièki utvrdivi oblici sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije 

broja koji se s gledišta te kategorije ne mogu brojiti po njezinim morfološki utvrdivim 

oznakama jednine i množine. Ti su oblici s gledišta kategorije broja dakle nebrojivi. 

Nije brojiv onaj semantièki oblik gramatièkoga sadržaja imenske rijeèi na sintaktièkoj razini 

njezine upotrebe kojim se taj sadržaj kontekstualno ne može oznaèiti ni kao jedno ni 

kao mnogo. Nebrojivi su oblici sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije broja jedinost i 

dijelnost te konkretnost i nekonkretnost. 

Kao nešto jedino gramatièki se sadržaj imenske rijeèi u reèenici oznaèuje upotrebom 

te rijeèi u gramatièkom kontekstu jedinoga nominativa. U tom se gramatièkom kontekstu 

u reèenici s kopulom s neutraliziranom oznakom kategorije lica imenska rijeè u opreci 

prema predikatnom imenu u genitivu upotrebljava kao predikatno ime u nominativu, npr. 

U mislima mu je bila žena. Kao dio cjeline gramatièki se sadržaj imenske rijeèi u reèenici 


27.7.2003, 23:34 

Black 

235


oznaèuje upotrebom te rijeèi u gramatièkom kontekstu dijelnoga genitiva. U tom se gramatièkom 

kontekstu u reèenici s kopulom s neutraliziranom oznakom kategorije lica 

imenska rijeè u opreci prema predikatnom imenu u nominativu upotrebljava kao predikatno 

ime u genitivu, npr. U mislima mu je bilo žene. 

Kao nešto konkretno (pojedinaèno) gramatièki se sadržaj imenske rijeèi u reèenici 

oznaèuje upotrebom te rijeèi u gramatièkom kontekstu konkretnoga nominativa. U tom 

se gramatièkom kontekstu u reèenici s kopulom s neutraliziranom oznakom kategorije 

lica imenska rijeè u opreci prema predikatnom imenu u nominativu upotrebljava kao 

subjekt u nominativu, npr. Ptica je bila na grani. Kao nešto nekonkretno (pojedinaèno) 

gramatièki se sadržaj imenske rijeèi u reèenici oznaèuje upotrebom te rijeèi u gramatièkom 

kontekstu nekonkretnoga nominativa. U tom se gramatièkom kontekstu u reèenici s 

kopulom s neutraliziranom oznakom kategorije lica imenska rijeè u opreci prema subjektu 

u nominativu upotrebljava kao predikatno ime u nominativu, npr. Na grani je bila ptica. 

U tim èetirima kontekstima gramatièka je kategorija broja imenske rijeèi neutralizirana. 

Stoga se gramatièki sadržaji imenske rijeèi s gledišta kategorije broja koji se njezinom 

upotrebom u njima oznaèuju kao nebrojivi osim imenskom rijeèju u jednini mogu oznaèiti 

i imenskom rijeèju u množini: U mislima su mu bile žene i U mislima mu je bilo žena te 

Ptice su bile na grani i Na grani su bile ptice. U obje oznake kategorije broja gramatièki se 

sadržaji imenske rijeèi njezinom upotrebom u navedenim kontekstima oznaèuju kao jedinost 

i dijelnost te kao konkretnost i nekonkretnost. 

Iz izloženoga je evidentno da o brojivosti i nebrojivosti gramatièkoga sadržaja imenske 

rijeèi s gledišta kategorije broja nije moguæe govoriti na paradigmatskoj razini gramatièke 

kategorije broja. Na toj razini gramatièki se sadržaj imenske rijeèi s gledišta kategorije broja 

u svim paradigmom predviðenim oblicima njezinom jedninom jednoznaèno oznaèuje 

kao jedno a množinom kao mnogo. Stoga taj sadržaj na toj razini nije ni brojiv ni nebrojiv. 

On je tu naprosto sastavni dio paradigme gramatièke kategorije broja, koja se sastoji 

od jednine i množine i onoga što je njima oznaèeno, kao jedno i kao mnogo. Kao 

dio paradigme te kategorije taj je sadržaj na toj razini tek potencija za brojivost i nebrojivost 

sadržaja koji se kao sintaktièki relevantan gramatièki sadržaj imenske rijeèi s gledišta 

kategorije broja oblikuje na razini upotrebe te rijeèi kao sintaktièke jedinice u razlièitim 

gramatièkim kontekstima. 

O brojivosti i nebrojivosti gramatièkoga sadržaja imenske rijeèi s gledišta kategorije 

broja moguæe je dakle metodološki suvislo govoriti tek na sintaktièkoj razini te kategorije, 

na razini upotrebe imenske rijeèi u reèenici kao sintaktièke jedinice u gramatièkim kontekstima 

koji su za njezin položaj s gledišta kategorije broja sintaktièki relevantni. Tek na 

toj razini moguæe je utvrditi koji se gramatièki sadržaj imenske rijeèi s gledišta kategorije 

broja po morfološki utvrdivim oznakama te kategorije definira kao brojiv a koji kao nebrojiv. 

Taj se sadržaj oznaèuje imenskom rijeèju kao sintaktièkom jedinicom, i može se brojiti 

takoðer samo na jedan naèin: gramatièki, po oznakama gramatièke kategorije broja. 

Sintaktièki relevantnih semantièkih svojstava brojivosti i nebrojivosti imenica nema 

kao leksièka jedinica. To da se to što se oznaèuje imenicom u izvanjeziènoj zbilji oznaèuje 

ili kao nešto brojivo ili kao nešto nebrojivo ne može biti sintaktièki relevantno semantièko 

svojstvo te imenice, takvo da odreðuje njezin sintaktièki položaj u reèenici. Sintaktièki 

relevantno može biti samo ono semantièko svojstvo imenske rijeèi definicija kojega se izvodi 

s gledišta one gramatièke kategorije po kojoj se ta rijeè nalazi na odreðenom mjestu 

236 


27.7.2003, 23:34 

Black


u reèeniènom ustrojstvu. Za brojivost i nebrojivost to je gramatièka kategorija broja. Po 

tome je za imenicu sintaktièki relevantno samo ono svojstvo brojivosti i nebrojivosti koje 

se u odreðenom gramatièkom kontekstu izvodi iz gramatièke kategorije broja te imenice, 

a ne iz njezina leksièkoga znaèenja, iz okolnosti da je ono što se njome oznaèuje kao 

leksemom u izvanjeziènoj zbilji brojivo ili nebrojivo. 

Samo se brojivošæu i nebrojivošæu sadržaja koji se oznaèuje imenicom s gledišta gramatièke 

kategorije broja mogu valjano opisati semantièki odnosi u toj kategoriji na njezinoj 

sintaktièkoj razini. Oznaèitelj brojivosti i nebrojivosti sadržaja koji je imenicom oznaèen 

nije dakle sama imenica nego je to uvijek poseban njezin oblik koji nastaje upotrebom 

imenice u odreðenom gramatièkom kontekstu. Zbog toga nema nikakva opravdanog 

razloga na brojive i nebrojive dijeliti same imenice. Svojstvo brojivosti i nebrojivosti s 

gledišta kategorije broja nemaju imenice nego gramatièki konteksti u kojima se upotrebljavaju. 

Brojivi su i nebrojivi upravo ti konteksti. Oni imenicama daju semantièki brojiv ili semantièki 

nebrojiv oblik. 

Imenica istoga morfološki utvrdiva oblika kategorije broja upotrebom u razlièitim gramatièkim 

kontekstima može dobiti razlièite semantièki utvrdive oblike kategorije broja, 

brojive i nebrojive. Na istraživaèu je da utvrdi koliko koje skupine imenica i na koji naèin 

mogu odnosno ne mogu ulaziti u te kontekste. Tek se na osnovi toga može zakljuèiti koje 

skupine imenica i na koji naèin više tendiraju prema brojivosti a koje i na koji naèin više 

prema nebrojivosti i prema kojim njezinim oblicima. Takva vrsta istraživanja u kroatistici 

još nije obavljena, pa se zakljuèci o brojivosti i nebrojivosti imenica umjesto na temelju gramatièkoga 

izvode iskljuèivo na temelju njihova leksièkoga znaèenja. Tada se brojivost i 

nebrojivost s oznaèenoga kao dijelova izvanjeziène zbilje prenosi i na samu imenicu kao 

oznaèitelja, te se umjesto o brojivim i nebrojivim oblicima sadržaja imenske rijeèi s gledišta 

gramatièke kategorije broja govori o brojivim i nebrojivim imenicama. 

Ako se poðe od pretpostavke da sve imenice s gledišta kategorije broja naèelno mogu 

biti i brojive i nebrojive, onda cilj opisa brojivosti i nebrojivosti ne može biti Òpodjela imenica 

s obzirom na brojivostÓ (Znika 1992, 268) nego utvrðivanje i opis gramatièkih konteksta 

u kojima su imenice ili brojive ili nebrojive. Za podjelu imenica s obzirom na brojivost 

ne mogu se uspostaviti pouzdani lingvistièki kriteriji. Ne može se primjerice imenica 

djeèak, iz reèenice koju navodi Chomsky (1965, 82), po strukturi njezina leksièkog znaèenja 

odrediti samo kao brojiva, ako postoje, lingvistièki se mogu utvrditi, gramatièki konteksti 

u kojima se ona ponaša kao nebrojiva, kao npr. u reèenici tipa U njemu je još bilo djeèaka 

(Gsg) ili u reèenici tipa Bila sam djeèak (iz poznate knjige Vesne Parun istoga naslova). 

S obzirom na kategoriju broja, njezinu oznaku jednine, gramatièki sadržaj koji se 

imenskom rijeèju djeèak oznaèuje u reèenicama dvaju navedenih tipova nije jednak gramatièkom 

sadržaju koji se tom istom rijeèju oznaèuje u reèenici tipa Djeèak je otvorio 

vrata. U reèenicama prvih dvaju tipova gramatièki je sadržaj imenice djeèak s gledišta 

kategorije broja upotrebom te imenice u navedenim gramatièkim kontekstima oznaèen 

kao nebrojiv. 

Taj se sadržaj jedninom te imenice u tim kontekstima ne oznaèuje kao jedno, nego 

se u prvom u reèenici s kopulom u položaju predikatnoga imena u genitivu oznaèuje kao 

dio cjeline koja se u tom kontekstu pretpostavlja uz tu imenicu i time u gramatièkoj kategoriji 

broja dobiva semantièki oblik dijelnosti, a u drugom u reèenici s kopulom u položaju 

predikatnoga imena u nominativu kao nešto nekonkretno što se kao pojedinaèno 


27.7.2003, 23:34 

Black 

237


pretpostavlja uz tu imenicu i time u gramatièkoj kategoriji broja dobiva semantièki oblik 

nekonkretnosti. U reèenici treæega tipa, u kojoj imenici djeèak mjesto u reèeniènom 

ustrojstvu otvara predikatni glagol (otvorio je) s aktualiziranim oznakama kategorije lica 

i broja, slažuæi se u licu i broju s njezinim oznakama tih kategorija, gramatièki je sadržaj 

imenice djeèak s gledišta kategorije broja upotrebom te imenice u navedenom gramatièkom 

kontekstu oznaèen kao brojiv. Taj se sadržaj jedninom te imenice u tom kontekstu oznaèuje 

kao jedno i time u gramatièkoj kategoriji broja dobiva semantièki oblik jednosti. 

Gramatièki je sadržaj imenice djeèak s gledišta kategorije broja nebrojiv zato što mu 

oznaka kategorije broja, u ovom sluèaju jednina, nije u skladu s oblikom sadržaja koji se 

tom rijeèju u tim kontekstima oznaèuje. Gramatièki je sadržaj imenice djeèak s gledišta 

kategorije broja brojiv zato što mu je oznaka kategorije broja usklaðena s oblikom sadržaja 

koji se tom rijeèju u kontekstu njezine upotrebe oznaèuje. Nije li stoga lingvistièki svrhovitije 

konstatirati da postoje tipovi gramatièkih konteksta u kojima su imenice brojive i 

u kojima su nebrojive, i brojivost i nebrojivost imenica u tim kontekstima opisati, nego 

za bilo koju imenicu ili skupinu imenica reæi da je ili samo brojiva ili samo nebrojiva? 

Na mjestima u reèeniènom ustrojstvu na kojima za sintaktièki položaj imenske rijeèi 

nisu relevantne oznake kategorije broja ne mogu biti sintaktièki relevantna ni obilježja 

brojivosti i nebrojivosti sadržaja te rijeèi s gledišta navedene kategorije. To su mjesta objekta 

i priložne oznake. Dok su gramatièki broj i iz njega izvedena brojivost i nebrojivost sadržaja 

imenske rijeèi u funkciji subjekta i predikatnoga imena za definiciju subjektne i predikatne 

pozicije imenske rijeèi u reèenici bitni, dotle gramatièki broj i iz njega izvedena 

brojivost i nebrojivost sadržaja imenske rijeèi u funkciji objekta i priložne oznake za definiciju 

objektne i adverbne pozicije imenske rijeèi u reèenici nisu bitni. Na mjesta objekta 

i priložne oznake imenskim rijeèima mjesto u reèenici nije otvoreno kategorijom lica i 

broja predikatnoga glagola. Te se rijeèi na tim mjestima s predikatnim rijeèima ne slažu 

u licu i broju. Stoga se ni sadržaj imenskih rijeèi koje se u reèenicu uvrštavaju na ta mjesta 

s gledišta kategorije broja ne može definirati ni kao brojiv ni kao nebrojiv. Kao brojiv i 

kao nebrojiv sadržaj se imenskih rijeèi na tim mjestima može definirati samo s gledišta 

njihova leksièkog znaèenja, dakle matematièki. 

Imenske se rijeèi na ta mjesta ne uvrštavaju ni s aktualiziranim ni s neutraliziranim 

oznakama kategorije broja. Ako oznake kategorije broja tih rijeèi na sintaktièkoj razini 

njihove upotrebe u gramatièkom kontekstu objekta i priložne oznake nisu ni aktualizirane 

ni neutralizirane, onda te oznake za te rijeèi ostaju iste kakve su bile i na razini paradigme 

njihove gramatièke kategorije broja. Zato te rijeèi upotrebom u navedenim gramatièkim 

kontekstima i ne mogu imati brojivost i nebrojivost kao sintaktièki relevanta obilježja svoga 

sadržaja. Za opis toga sadržaja s gledišta kategorije broja dovoljne su im i morfološki utvrdive 

oznake jednine i množine. Ono što se oznaèuje imenskim rijeèima na tim mjestima njihovom 

se jedninom u svim oblicima jedninske paradigme tih rijeèi jednoznaèno oznaèuje kao 

jedno. Ono što se oznaèuje imenskim rijeèima na tim mjestima njihovom se množinom 

u svim oblicima množinske paradigme tih rijeèi jednoznaèno oznaèuje kao mnogo. 

Na temelju izložene metodološke perspektive u opisu semantièkog aspekta gramatièke 

kategorije broja metodološki je pogrešno uz veæ postojeæu kategoriju broja, s oznakama 

jednine i množine, brojivost pretpostaviti kao samostalnu semantièku kategoriju sa znaèenjskim 

obilježjima ± brojivo. Brojivost i nebrojivost nisu sastavni dijelovi neke nove semantièke 

kategorije brojivosti koja bi bila izvan gramatièke kategorije broja i neovisna o 

238 


27.7.2003, 23:34 

Black


njoj. O brojivosti i nebrojivosti kao sintaktièki relevantnim semantièkim obilježjima sadržaja 

imenske rijeèi ima smisla govoriti samo s gledišta veæ postojeæe gramatièke kategorije 

broja, njezina semantièkog aspekta na sintaktièkoj razini. 

Literatura 

Allan, Keith (1980): Nouns and countability, Language, 3/56, 541-567. 

Chomsky, Noam (1965): Aspects of the theory of syntax, MA: MIT Press, Cambridge. 

Collins, Cobuild (1995): English Dictionary, The University of Birmingham. 

Cruse, D.Alan (1994): Number and Number Systems, The Encyclopedia of Language and 

Linguistics, Pergamon Press, Volume 5, 2857-2861. 

Iviæ, Milka (1983): Izbrojivost onoga što imenica oznaèava kao gramatièki problem, u: 

Lingvistièki ogledi, Beograd, 9-36. 

Katièiæ, Radoslav (1974): Transformacijska gramatika, SL, 10, 23-32. 

Katièiæ, Radoslav (1986): Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku, JAZU 

· Globus, Zagreb. 

Kordiæ, Snježana (2002): Rijeèi na granici punoznaènosti, Hrvatska sveuèilišna naklada, 

Zagreb. 

Peti, Mirko (1997): Oblici nebrojivosti u hrvatskome jeziku, dok. dis., Zagreb, rkp. 

Peti, Mirko (2002): Matematièki broj prema gramatièkome, RD, 4, 351-364. 

Pranjkoviæ, Ivo (1984): Zbirne imenice i kategorija broja u hrvatskom ili srpskom jeziku, 

NS SVD, Referati i saopštenja 13/1, Beograd., 171-175. 

Raguž, Dragutin (1997): Praktièna hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb. 

Šariæ, Ljiljana (2002): Kvantifikacija u hrvatskome jeziku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 

Zagreb. 

Tafra, Branka (2000): ÒNepravilniciÓ u hrvatskoj gramatici i rjeèniku. RD, 3, 465-475. 

Znika, Marija (1992): Odreðenost i brojivost, Rasprave ZZHJ, 18, 267-283. 

Znika, Marija (2002): Kategorija brojivosti u hrvatskom jeziku, Institut za hrvatski jezik i 

jezikoslovlje, Zagreb. 

Bilješke 

1 Pojam ÔbrojivostÕ, oslanjajuæi se na rusku literaturu, bilježi, doduše bez ikakva tumaèenja, veæ R. 

Simeon u Enciklopedijskom rjeèniku lingvistièkih naziva, 1969, str. 170. Nakon toga taj se pojam u nas 

javlja u Katièiæevu prikazu generativne gramatike N. Chomskoga (Suvremena lingvistika 10/1974, str. 

28) kao jedan od termina u opisu sintaktièkih svojstava imenice u njezinoj subkategorizaciji. 

2 Bariæ, E. i dr., Priruèna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Zagreb 1979, str. 355; Katièiæ, R., 

Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, Zagreb 1986, str. 94 · 95. i 425; Raguž, D., Praktièna hrvatska 

gramatika, Zagreb 1997, str. 4 · 5, 360 · 61. 

3 S tim u skladu povlaèe se konzekvencije i u leksikografiji, pa se u rjeènicima, posebno za engleski jezik 

(npr. Collins 1995), imenice kao leksièke jedinice obilježavaju razlikovnim obilježjima ± brojivo. Time se 

hoæe naglasiti da su brojivost i nebrojivost potkategorije leksièkoga znaèenja imenice. Buduæi da gotovo 

i nema imenice koja bi bila ili samo brojiva ili samo nebrojiva, u kritici navedenog poimanja brojivosti 

Allan (1980) ukazuje na neadekvatnost takva postupka u leksikografskom opisu imenica. 

4 Imenica u reèeniènom ustrojstvu može ulaziti u razlièite sintaktièke funkcije (subjekta, predikatnoga 

imena, objekta, priložne oznake itd.), pa se s tim u skladu od funkcije do funkcije razlièito strukturiraju 

i njezina potencijalna sintaktièka svojstva, i ni u jednoj od tih funkcija nisu ista. Što se broji-vosti 

i nebrojivosti tièe, ta svojstva kao sintaktièki relevantna ne pripadaju imenici kao leksièkoj jedinici nego 


27.7.2003, 23:34 

Black 

239


imenskoj rijeèi kao sintaktièkoj jedinici s gledišta gramatièke kategorije broja. A s gledišta su te kategorije 

u razlièitim sintaktièkim funkcijama svojstva brojivosti i nebrojivosti imenske rijeèi razlièita, imaju 

sadržajno razlièite oblike. Ta svojstva nisu tipièna za samu imensku rijeè, nego za svaku od funkcija u 

kojoj se rijeè može naæi. 

5 Chomskomu (1965, 82) je brojiva imenica (Count Noun) naprosto ona koja ima obje oznake gramatièke 

kategorije broja, i po tome što oznaèuje nešto pojedinaèno razlikuje se od nebrojive imenice (Mass 

Noun), kojom se oznaèuje ili nešto tvarno ili nešto apstraktno, a po tome što oznaèuje nešto opæe 

razlikuje se od osobnoga imena i zamjenice. Buduæi da se imenicom koja ima i jedninu i množinu to 

što se oznaèuje oznaèuje i kao pojedinaèno i kao opæe, to što je takvom imenicom oznaèeno može se 

brojiti u rasponu od jedan do beskonaèno. To meðutim nije nikakva novost koja bi tradicionalnoj 

gramatici bila nepoznata. Da bi se to utvrdilo, ne mora se u gramatièkom sustavu jezika postulirati 

kategorija brojivosti. Sve što se o tome ima suvislo reæi utvrdivo je i po oznakama kategorije broja. 

6 Ono èega ima više nego jedno ne mora nužno biti oznaèeno množinom (pluralom), nego može biti 

oznaèeno i dvojinom (dualom) ili malinom (paukalom) ili zbrojinom (sumalom). Po tome se vidi da 

pojam Ôviše nego jednoÕ nije adekvatan da se njime oznaèi gramatièki sadržaj koji se oznaèuje 

imenskom rijeèju u množini. Pridruživanjem pojma Ôviše nego jednoÕ oznaci množine u gramatièku se 

kategoriju broja kao skrovita pretpostavka uvodi broj kao matematièki pojam. 

7 Na potrebu razlikovanja onoga što kao brojivo Òopstoji u jeziènoj stvarnostiÓ i onoga što kao brojivo 

Òopstoji u nejeziènoj, predmetnoj zbiljiÓ opravdano je upozoreno u literaturi (Znika 2002, 94-5). 

Meðutim, ako se Òkategorija brojivosti zasniva na leksièkom znaèenju imeniceÓ (Znika 2002, 64), onda 

se to što je tim znaèenjem oznaèeno ne može brojiti drugaèije nego matematièki, a to se opet svodi 

na brojenje dijelova izvanjeziène zbilje koji su oznaèeni imenicom. Izmeðu dijelova izvanjeziène zbilje 

koji su kao sadržaj oznaèeni leksièkim znaèenjem imenice i oblikâ sadržaja koji su s gledišta 

kategorije broja oznaèeni imenicom kao sintaktièkom jedinicom treæega što bi se moglo brojiti a 

oznaèeno je imenicom nema. 

8 Poseban su sluèaj zbirne imenice i imenice oznaèene kao pluralia tantum u kojih zbog neutralizacije 

jednine i množine kao oznaka gramatièke kategorije broja veæ na paradigmatskoj razini te kategorije 

dolazi do odstupanja od tog pravila. 

240 


27.7.2003, 23:34 

Black

Milenko Popoviæ i Rajisa Trostinska, Još o interpretaciji nekih afiksa 

Milenko POPOVIÆ i Rajisa TROSTINSKA (Zagreb) 

JOŠ O INTERPRETACIJI NEKIH AIKSA 

(na materijalu ruskoga, ukrajinskog i hrvatskoga jezika) 

lektoidni sufiks · flektoid 

Ovakvog termina u gramatikama nema. Zašto nam je potreban? U svim se gramatikama 

hrvatskoga, ruskoga i ukrajinskog jezika govori · kada je rijeè o glagolima · o infinitivnoj 

osnovi i, u nešto starijima, o infinitivnome nastavku, a u novijima · o infinitivnome 

sufiksu. Dosljedno je upotrebljavajuæi pojam osnove upotrebljavati i pojam nastavka, i 

obrnuto, jer to jedno bez drugoga ne ide, ili: to jedno iz drugoga izvire. Ako postoji ono 

što zovemo osnovom, onda je ono što je (i što mora biti) poslije toga u istome rijeè-obliku 

(termin je u Simeonovu rjeèniku kalk ruskoga termina slovoforma) ili što je · s gledišta 

našeg naèina pisanja · desno od toga u danome rijeè-obliku · nastavak. Ali, ima jedna 

nedosljednost: buduæi da se do pojma osnove i nastavka ne može doæi na temelju samo 

jednog rijeè-oblika promjenljive rijeèi, a infinitiv je nepromjenljiv oblik (promjenljive rijeèi), 

onda ne može biti ni podijeljen na osnovu i nastavak. Buduæi pak da se u jezicima kakvi 

su hrvatski, ruski i ukrajinski, prema ustaljenome tumaèenju, i nekoliko drugih glagolskih 

oblika tvori od onoga što se dobije kada se od infinitivnoga oblika odbije ono što mu se 

na kraju uvijek ponavlja, to se i dalje zove infinitivna osnova. A da se za stalni krajnji morfem 

infinitivnoga oblika izbjegne nedosljednost s terminom nastavak, u novijim se gramatikama, 

naprimjer ruskoga jezika, upotrebljava termin formoobrazovatelynyij / formoobrazuqæij 

suffiks (u gramatikama ukrajinskoga jezika: formotvorèij suffiks), prema 

èemu se u hrvatskim gramatikama i radovima o jeziku upotrebljava kalkirani termin 

oblikotvorni sufiks. Nastaje nova nedosljednost: poslije sufiksâ dolazi · makar i u nultome 

obliku · nastavak. A ovdje ga uopæe nema, ne može biti, pa dakle ni nulti. I ne samo to: 

u ruskom i ukrajinskom jeziku i poslije toga infinitivnoga oblikotvornog sufiksa, kao i 

poslije svakog nastavka bilo kojega glagolskog oblika, dolazi (u onih glagola koji ga imaju) 

postfiks -sw (-sy). Pa buduæi da je infinitivni oblikotvorni sufiks distribuiran poslije (infinitivne) 

osnove (koja èesto na kraju, dakle neposredno ispred oblikotvornog sufiksa, ima 

sufiks i koja u ruskom i ukrajinskom jeziku · reèeno je · može imati / ima postfiks), tj. 

buduæi da smještajem / distribucijom (ponašanjem) posve odgovara nastavku, da bismo 

izbjegli nedosljednost termina infinitivni nastavak, a i nedovoljnu preciznost termina 

oblikotvorni sufiks, nazvali smo ga flektoidni sufiks · flektoid. 

Gotovo u svim se bibliografskim jedinicama što ih u ovome èlanku navodimo (iznimka 

su Kratkaw russkaw grammatika i Russkaw grammatika I) kaže da se glagolski pridjev radni 

/ forma (formyi) prošedšego vremeni / forma (formyi) minulogo èasu (= oblik (oblici) prošloga 

vremena, kako to zovu ruske i ukrajinske gramatike) tvori (tvore) od infinitivne 

osnove dodavanjem sufiksnoga morfema za vrijeme (na prvo mjesto stavljamo · povijesno 

gledano · njegov primarni izraz) -l- / -o- (-ao-) // -l- / -¿- // -l- / -v- / -¿- i nastavka za 

rod i broj (naprimjer: rad-i-o-¿ / tres-ao-¿, rad-i-l-a / tres-l-a, rad-i-l-o / tres-l-o; rad-i-l-i / 

tres-l-i, rad-i-l-e / tres-l-e, rad-i-l-a / tres-l-a · u hrvatskom, pri èemu nismo, kao J. Siliæ, 

ZSS2003LJ-popovic-trostinska.pmd 

Black 

241 

27.7.2003, 23:34 

241


oznaèavali nulti sufiksni morfem (nulti tematski vokal) u tresti; hod-i-l-¿ = hodao je / 

trws-¿-¿ = tresao je, hod-i-l-a / trws-l-a, õîähod-i-l-o / trws-l-o; õîähod-i-l-i / trws-l-i · u 

ruskom; hod-i-l-¿ = hodao je / trws-¿-¿ = tresao je, õhod-i-l-a / trws-l-a, õîähod-i-l-o / 

trws-l-o; õîähod-i-l-i / trws-l-i · u ukrajinskom). (U dvjema pak, kao iznimka, spomenutim 

gramatikama · uz prezentsku osnovu · nije infinitivna, nego je perfektska osnova ona 

koja služi za tvorbu oblikâ.) Može se pitati: ima li netom · u svima trima jezicima · 

navedeni sufiksni morfem za vrijeme isti status kao i infinitivni flektoidni sufiks, tj. je li 

i -l- / -o- (-ao-) // -l- / -¿- // -l- / -v- / -¿- flektoidni sufiks · flektoid? Premda bi odgovor 

odmah mogao biti: ne, mi ga odmah ne dajemo. Zašto? Zato što su u Babiæ, S. i dr., 1991 

za glagolski pridjev radni navedeni nastavci: -o, -la, -lo (-ao, -la, -lo); što su u Težak, S. · 

Babiæ, S., 1994 9 za isti oblik navedeni nastavci -o, -ao, -la, -lo; -li, -le, -la; što su u Bariæ, E. 

i dr., 1995 za isto navedeni nastavci: -o / -ao, -la, -lo i -li, -le, -la (bez obzira na to što se 

iz teksta prije njihova navoðenja vidi da je rijeè o dvomorfemnom završetku); što u 

Gvozdev, A. N., 1967 2 nije jasno što je · zapravo · osnova oblika prošloga vremena; što je 

to nejasno i u Russkij wzyik, Xnciklopediw, 1979 ; što je u Russkaw grammatika I, 1982 

izrijekom reèeno da morfem o kojem je rijeè ne ulazi u osnovu oblika prošloga vremena; 

što je nejasnoæa i u Sovremennyij russkij wzyik, 1984 4 ; što je nejasnoæa i u Kratkaw russkaw 

grammatika, 1989; što ni u Voloh, O. T. i dr., 1976 nije jasno što je · zapravo · osnova 

oblika prošloga vremena; što to nije jasno ni u Ukrainskaw grammatika, 1986; što se za 

Griæenko, A. P. i dr., 1997 može reæi isto ; što to nije jasnije ni u Suèasna ukra•nsyka 

literaturnaw mova, 2002 2 , tj. što se jedino u Siliæ, J., 1991 i u Siliæ, J., 1995 jasno kaže da razmatrani 

oblikotvorni morfem ulazi u sastav osnove glagolskoga pridjeva radnog (dodajemo: 

što je potpuno primjenjivo na ruski i ukrajinski oblik prošloga vremena). A on doista ulazi 

u sastav te osnove (tih osnova) jer poslije njega dolaze nastavci, pokazatelji roda i broja. 

Pa premda je, dakle, gledano paradigmatski, morfem -l- / -o- (-ao-) // -l- / -¿- // -l- / -v- / -¿na 

istoj vertikali na kojoj je i infinitivni flektoidni sufiks i premda jest oblikotvorni, on nije 

flektoidni sufiks, nije flektoid. 

O morfemu 

242 

Morfem satelit (i morfemoid satelit) 

satelitu smo pisali u nekoliko navrata: prvi put 1991. (Radovi Zavoda za 

slavensku filologiju 26, 23-26), zadnji put 2001. (u Zborniku radova I Drugi hrvatski 

slavistièki kongres, 573-575). U prvome smo tekstu taj (novouvedeni) termin pisali kao 

polusloženicu: s crticom (morfem-satelit), u zadnjem je tekstu apozicija odvojena. Taj smo 

termin uveli za dio rijeèi (i njegovo ponašanje) koji · kako smo pisali · zbog neadekvatne 

interpretacije nije imao (i nema !) odgovarajuæi naziv. Nesklad smo izmeðu interpretacije 

i naziva, s jedne strane, i stvarnog ponašanja, s druge, uoèili prvo kod hrvatskih (uvjetno 

reèeno) povratnih glagola, tj. glagola sa se. Taj se u hrvatskim gramatikama nije tretiran 

kao jedan od morfema d‰noga glagola, pa se naziva (enklitièkim) oblikom povratne 

zamjenice (što je po podrijetlu) ili · uz odmak od podrijetla · povratnom èesticom. A taj 

je glagolski se neodvojivi dio danoga glagola s pridruženim mu gramatièkim znaèenjem, 

dakle njegov morfem (povratni glagol kupati se s oduzimanjem se postaje prijelazni glagol 

kupati, glagol smijati se s oduzimanjem se postaje neovjerena rijeè, iako i ÒprepoznatljivaÓ, 

itd.), ali koji nije ni prefiks, ni sufiks, ni nastavak. A koji je morfem? Enklitika je, koja se 

može nalaziti odmah iza svoje ÒglavnineÓ, iza dijela rijeèi koje je dio (kupati se), ali i daleko 


Black 

242 

27.7.2003, 23:34


ispred nje (Ja æu se, premda je voda danas hladna i premda znam da se vi jako bojite za 

moje zdravlje, ipak kupati u Kozjaèkom jezeru), to je, dakle, morfem koji smo · s obzirom 

na njegovu distribuciju, na njegovo ponašanje · nazvali morfem satelit. Iz navedenoga 

se vidi da suvremeni hrvatski standardni jezik, kada je rijeè o glagolima sa se, nema 

postfiks, kao ruski i ukrajinski, nego morfem satelit. Suvremeni pak standardni ruski i 

ukrajinski jezik, kada je rijeè o glagolima sa -sw (-sy), nemaju morfem satelit · imaju 

postfiks (naprimjer: kupaty / kupatysw · ruski i kupati / kupatisw · ukrajinski). Buduæi pak 

da se analogno glagolskome se u hrvatskom standardnom jeziku ponašaju byi (b ) u 

suvremenom ruskom i bi (b ) u suvremenom ukrajinskom u sastavu oblikâ kondicionala 

(i optativa), mi i za taj kondicionalni (i optativni) byi (b ) u ruskom i kondicionalni (i optativni) 

bi (b) u ukrajinskom kažemo da su morfemi sateliti (a ne èestice, kako su tretirani 

i kako se nazivaju u ruskim i ukrajinskim gramatikama, ukljuèujuæi i najnovije). 

I o morfemoidu satelitu smo pisali: podsjeæamo na èlanak u ilologiji 20-21, 1992-1993 

i u Croatici 37/38/39, 1993. I taj smo termin u poèetku pisali s crticom (morfemoid-satelit), 

a kasnije ga poèeli pisati bez nje. Namijenili smo ga pojavi (ne jedinoj u slavenskim 

jezicima) u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, koja se u gramatikama i danas 

tretira drugaèije nego što smo mi predložili: rijeè je o oblicima pomoænoga glagola htjeti 

u tvorbi futura prvog · æu, æeš, æe; æemo, æete, æe. Èinjenica je da se ti enklitièki oblici 

upotrebljavaju samo za tvorbu futura prvog, tj. oni su neodvojivi dio paradigme futura 

prvog s pridruženim (gramatièkim) znaèenjem buduæega vremena. Mogu se nalaziti neposredno 

iza (svojega) infinitivnog oblika (doæi æu, nosit æu), ali i daleko ispred njega (Ona æe, 

kao što vidite, iako to, mislim tako, uopæe niste oèekivali, prijeæi preko svega što je bilo). 

Pa buduæi da se pojavljuju iskljuèivo u sastavu futura prvog, da su njegov obvezatni dio 

(dijelovi), buduæi da su enklitike, koje mogu biti neposredno iza i daleko ispred (svojega) 

infinitivnog oblika, ponašaju se kao morfem(i) satelit(i). Ali buduæi da èine paradigmu: 

æ-¿-u 

æ-e-š 

æ-e-¿ 

æ-e-mo 

æ-e-te 

æ-e-¿ 

(u kojoj je korijenski morfem /æ/, sufiksni morfem (-¿-) /e/, a nastavci su prezentski: 

-/u/, -/š/, -¿, -/mo/, -/te/, -¿), tj. buduæi da su tromorfemni · mi ih nazivamo morfemoidi 

sateliti. 

To što je morfem satelit /se/ sastavni dio svih oblika glagolske paradigme danoga 

glagola, a što su morfemoidi sateliti futura prvog samo njegovi sastavni dijelovi · nije 

nešto što ih principijelno razlikuje. 

S ovoga je gledišta futur prvi u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku dvoèlani 

nesloženi glagolski oblik: s jednim promjenljivim, enklitièkim gramatièkim èlanom i s 

jednim nepromjenljivim semantièkim èlanom. 

(Upotreba punih (neenklitièkh) oblika: hoæu, hoæeš, ... s infinitivom, kao u upitu, naprimjer: 

Hoæeš li doæi?, uvijek nosi i modalno znaèenje i, dakako, ne predstavlja upotrebu 

morfemoida satelita.) 


Black 

243 

27.7.2003, 23:34 

243


244 

Imperativni sufiks, nastavci (i postfiks) 

O 

tome kako tretirati -i- u 2. licu jednine i množine, a kako -te u 2. licu množine 

imperativa (osobito) u suvremenom standardnom ruskom jeziku, napisano je prije 20 

godina (Popoviæ, 1982), ali je aktualnost rješenja pitanja ostala (kao primjeri za predmet 

o kojem se raspravlja služe nam odgovarajuæi oblici ruskih glagola: idti (= iæi) i rezaty (= 

rezati): idi, idime i re`y, re`yme). 

U Vinogradov, 1947: 591 piše da (u vezi s mjestom naglaska) Òimperativ završava na - 

i, a na 594. stranici nalazimo: ÒAglutinacijski se naèin, priljepljivanje morfema, prenosi èak 

na ovakve uskliène tvorbe imperativnog tipa: na-ka, na-te, nute-ka, polno-te i sl. 

U ustrojstvu imperativa ti morfemi što se aglutiniraju tvore sustav svojevrsnih gramatièkih 

suodnosa i opozicija ... Lijepeæi se na temeljni oblik imperativa (ešy, ešyte) afiks -te mu 

pridaje znaèenje 2. lica množine.Ó 

Dakle, imperativ Òzavršava na -iÓ (koji nije definiran!), afiks -te (nedefiniran!) se 

aglutinira na temeljni oblik (u primjeru bez -i-) pridajuæi mu znaèenje 2. lica množine, a 

i navedene Òuskliène tvorbeÓ imaju na kraju aglutinativne morfeme. 

U Grammatika russkogo wzyika I, 1960: 466: ÒOblici 2. lica jednine imperativa završavaju 

na -i ... ali mogu biti i sama prezentska osnova ... 

Nastavak je 2. lica množine imperativa -te ...Ó 

Na stranici se pak 492. iste gramatike govori gdje sve može biti Ònastavak -iÓ. 

Dakle, 2. lice jednine imperativa Òzavršava na -iÓ, zatim se govori o Ònastavku -iÓ (gdje 

se uzima u obzir i 2. lice jednine i 2. lice množine), a Ònastavak je 2. lica množine 

imperativa -teÓ. 

U Grammatika sovremennogo russkogo wzyika I, 1970: 414: ÒOblici 2. lica jednine tvore se É 

1) pripajanjem prezentskoj osnovi fleksije -i, ili 2) nulte fleksije ...Ó, a na stranici 415.: ÒOblici 

2. lica množine tvore se pripajanjem oblicima jednine postfiksa -te; naprimjer: idi-te, 

re`y-te ...Ó 

Dakle, -i je nastavak za 2. lice jednine (može biti i nulti), a -te na kraju 2. lica množine 

jest postfiks. 

U Rozentaly i dr., 20014 -i je sufiks, kojemu se u množini dodaje postfiks -te, a ÒU 

povratnim glagolima afiks -sw ostajeÓ (str. 234). 

U Sovremennyij russkij wzyik. Teoriw. Analiz wzyikovyih edinic II, 2002 oblici se 

imperativa 2. lica jednine tvore ÒdodavanjemÓ Òposebnoga afiksa -iÓ, ili od ÒèisteÓ (u 

navodnicima) osnove, a oblici se 2. lica množine imperativa tvore dodavanjem prvima 

Òaglutinativnog afiksa -teÓ (str. 95). 

Prema svemu navedenom, u vezi s -i: 

1) imperativ ili ÒzavršavaÓ na (nedefinirani) -i, 2) ili je rijeè o ÒnastavkuÓ -i (na mjestu kojega 

može biti i Ònulta fleksijaÓ), 3) ili je rijeè o ÒsufiksuÓ -i, 4) ili o Òposebnom afiksuÓ -i; 

prema svemu navedenom, u vezi s -te: 

1) -te se ili ÒaglutiniraÓ na temeljni oblik imperativa (pridajuæi mu znaèenje 2. lica 

množine), 2) ili je ÒnastavakÓ 2. lica množine imperativa, 3) ili je ÒpostfiksÓ (pripojen obliku 

jednine), 4) pri èemu Òu povratnim glagolima afiks -sw ostajeÓ. 

U ruskom (kao i u hrvatskom i ukrajinskom) jeziku imperativ èini jednu od paradigmi 

u okviru sveukupnog oblièja kojega glagola, pri èemu su (u ruskom) jezgra te paradigme 

oblici 2. lica jednine i 2. lica množine. (Imperativnost se u ruskom za 3. lice jednine i 3. lice 


Black 

244 

27.7.2003, 23:34


množine iskazuje opisno tako da se upotrijebi oblik 3. lica jednine ili množine prezenta 

nesvršenih / futura svršenih glagola, a za 1. lice množine opisno tako da se glagol upotrijebi 

u obliku infinitiva / 1. lica množine futura · dakle upotrebom nespecifiènih oblika, 

veæ ÒangažiranihÓ u prezentu (nesvršenih) i futuru (svršenih) glagola), pa njih ne razmatramo.) 

Navodimo imperativne oblike 2. lica jednine i 2. lica množine glagola koji nam, 

kako je reèeno, služe kao primjer: 

2. lice jednine: idi re`y 

2. lice množine: idite re`yte. 

Jezgra se paradigme imperativa, vidljivo je, sastoji od oblika 2. lica jednine, koji se od 

oblika 2. lica množine razlikuje nemanjem -te, i oblika 2. lica množine, koji se od oblika 

2. lica jednine razlikuje imanjem -te. Takoðer je vidljivo da oba oblika glagola idti sadrže 

/ i / i da oba oblika glagola rezaty ne sadrže / i /. Oèigledno je da / i / nije nastavak, nego 

dio osnove jezgre paradigme imperativa (koju èine oblici 2. lica jednine i 2. lica množine), 

oèigledno je da se nalazi iza korijenskog morfema, da ga može i ne biti, tj. da može biti 

i nulti, i da je neposredno ispred -te, èije je postojanje, kako je reèeno, pokazivaè oblika 

2. lica množine i èije je nepostojanje pokazivaè oblika 2. lica jednine. Prema svemu 

reèenom razmatrani oblici podijeljeni na morfeme izgledaju ovako: 

id-i-¿ re`y-¿-¿· ø 

id-i-te · òå re`y-¿-te· ø · òå. 

Buduæi da se nalazi i u obliku 2. lica jednine i u obliku 2. lica množine, buduæi da je 

dio (zajednièke: idi-) osnove obaju (razmatranih) oblika, -i- nije nastavak, -i- je sufiks 

(koji može biti i nulti, kao u navedenim oblicima glagola rezaty). Dva se razmatrana 

oblika, dakle, nikada ne razlikuju (svojim) osnovama, nego uvijek (svojim) nastavcima, od 

kojih je nastavak za oblik 2. lica jednine uvijek -¿, a nastavak za oblik 2. lica množine 

uvijek -te, dakle: -te se ne aglutinira, dakle: -te nije postfiks (iza njega, ako ga glagol ima, 

normalno dolazi postfiks -sw (-sy) ). Ovakvo je gledanje, o kojem je (kako je spomenuto) 

napisano 1982., zastupljeno jedino u gramatici Bobrova, 1999. (Buduæi da se oblici imperativa 

za 2. lice jednine i množine tvore od prezentske (ili prostoga futura) osnove · što je 

opæeprihvaæeno, u d‰nu se interpretaciju potpuno uklapaju i imperativni oblici poput: 

slušaj / slušajte, dumaj / dumajte, u kojima krajnji / j / nije sufiks dvaju imperativnih 

oblika, nego sufiks prezentske (prostoga futura) osnove, tako da takvi oblici odgovaraju 

varijanti: ... -¿-¿ /... -¿-te. Iznimku ne èine ni odgovarajuæi oblici jednosložnih glagola: bity, 

vity, lity, pity, šity (bej / bejte, vej / vejte, ...), u kojima je / j / na kraju prezentske 

osnove alternant infinitivnome / i /, a meðu suglasnicima je nepostojani / e /. Takoðer 

treba reæi: poslije [ ž ], [ š ] ne može doæi [ i ], nego [ y ], naprimjer: ska`u (od skazaty = reæi), 

pišu (od pisaty = pisati), pa je u takvom sluèaju rijeè 1) ili o alofonu fonema / sufiksa / i 

/ · Òmoskovska fonološka školaÓ, 2) ili o fonemu / sufiksu / y /, pozicijskoj varijanti sufiksa 

/ i / · Òlenjingradska / sanktpeterburška školaÓ.) 

Što se tièe -te koji se, kao ublaživaè zapovijedi, može pojaviti na kraju imperativnog 

oblika za 1. lice množine, dakle poslije nastavka (kao u primjeru: pojd‘me = poðimo · od 

glagola pojti = poæi), to jest postfiks, ali okazionalni / fakultativni (ne ulazi u paradigmu, 

govornik ga upotrebljava / ne upotrebljava po svojoj želji, ali ga · ako hoæe izraziti znaèenje 

koje taj okazionalni postfiks nosi · mora upotrijebiti · takvog, na tome mjestu). (Na taj 

se postfiks može dodati još jedan postfiks · ublaživaè zapovijedi, koji je još više ublažava: 

pojd‘mme-ka. Isti se okazionalni postfiks -ka može dodavati · što mu je mnogo èešæa 


Black 

245 

27.7.2003, 23:34 

245


upotreba · i neposredno na oblike za 2. lice jednine i množine imperativa, kao u primjeru: 

idi-ka / idite-ka.) 

Drugaèije je, u odnosu prema ruskom, stanje u tvorbi imperativnih oblika u suvremenom 

standardnom ukrajinskom jeziku. I u njemu je 3. lice (jednine i množine) opisno, s 

upotrebom oblika prezenta nesvršenih / futura svršenih glagola, ali je · kao u suvremenom 

hrvatskom standardnom jeziku · oblik imperativa za 1. lice množine ÒimperativskiÓ, a ne 

ÒposuðenÓ. I ne samo to, za razliku od ruskoga, s jedne strane, i hrvatskoga, s druge, s 

obzirom na fonemsku prirodu afiksa (u jednoj varijanti paradigme) zajedništvo èine oblici 

1. i 2. lica množine u odnosu prema obliku 2. lica jednine, što se vidi iz oblika glagola: 

siditi (= sjediti), sidati (= sjedati), sisti (= sjesti) (navodimo ih, bez oblika za 3. lice 

jednine i 3. lice množine, prema: Ukrainskaw grammatika, 1986): 

jednina: množina: 

1. --- 1. sidimo, sidajmo, swdymo 

2. sidi, sidaj, swdy 2. sidity, sidajte, swdyte 

3. --- 3. --- 

I u ukrajinskom se jeziku razmatrani oblici tvore od prezentske osnove, a buduæi da 

navedeni predstavljaju modele njihove tvorbe, lako je zakljuèiti da postoje dvije varijante: 

s afiksom i bez njega. (U ruskome su takoðer dvije varijante tvorbe: s afiksom i bez njega, 

s tim da, pokazano je, afiks -i- jest sufiks.) Ali interpretacija afiksa u ukrajinskom, vidi se, 

ne može biti identièna interpretaciji afiksa u ruskom. U ukrajinskom su / i / i / y / razlièiti 

fonemi, pa su i / y / u 2. licu jednine i / i / u 1. i 2. licu množine razlièiti fonemi. S obzirom 

na to može se zakljuèiti (o tome Popoviæ i Trostinska, 1997: 362) da je -è (na tome mjestu 

uvijek samo / y /) nastavak, a da je -i- (na tome mjestu uvijek samo / i / sufiks, pa 

razmatrani oblici podijeljeni na morfeme izgledaju ovako: 

sid -i sid -i-mo sid -i-ty 

sidaj-¿ sidaj-¿-mo sidaj-¿-teå 

swdy -¿ swdy -¿-moì swdy -¿-teå 

Ovakva se interpretacija (i to ne dosljedno i usput) nalazi jedino u Istoriw ukra•nsko• 

movi. Morfologiw, 1978. U netom smo navedenom našem èlanku, meðutim, ukazali i na 

moguænost još jedne, premda mnogo neprihvatljivije, interpretacije: da su -è (/ y /) i -i- 

(/ i /) uzajamno iskljuèive pozicijske varijante sufiksa: / y / / / i /, po kojoj u ukrajinskom 

jeziku, kao u ruskom, u obliku imperativa za 2. lice jednine ne bi bilo nastavka.) 

I u suvremenom su standardnom hrvatskom jeziku oblici imperativa za 3. lice jednine 

i množine opisni, s upotrebom veæ drugdje ÒangažiranihÓ oblika, pa se ni o njima ovdje 

više neæe govoriti. U vezi pak s tvorbom ostalih imperativnih oblika lako je uoèljivo da je 

najunificiranija, a time i najjednostavnija (u odnosu prema stanju u ruskom i ukrajinskom) 

slika u suvremenom standardnom hrvatskom jeziku. I hrvatski, kao i ukrajinski, ima za 

1. lice množine Òpravi imperativskiÓ oblik, ali dok su u ukrajinskom 1. i 2. lice množine 

svojim -i- u opoziciji prema 2. licu jednine s njegovim -i-, u hrvatskome je u svima trima 

oblicima isti sufiks, pitanje je samo · kada je rijeè o jeziku, a ne o pojedinom glagolu · 

može li se govoriti o dvama sufiksima, o jednome sufiksu, ili o jednom sufiksu koji se može 

ostvarivati i kao nulti. 

Buduæi da je s gledišta morfemike razmatrano pitanje najdosljednije obraðeno u Siliæ, 

1991 i u Siliæ, 1995, navodimo gledanje iz Siliæ, 1991: 6, gdje se kaže Òda se osnova svakoga 

glagolskog oblika utvrðuje prema njemu samom, a ne prema kojemu drugom glagolskom 

246 


Black 

246 

27.7.2003, 23:34


obliku (jer svaki glagolski oblik ima vlastitu osnovu)Ó, na temelju èega su na stranici 11. 

navedeni Ò(morfemi) nositelji gramatièkih znaèenja ’imperativ’Ó, pa su tako: Ò5. za imperativ: 

i/j (usp. misl-i-¿ i èit-a-j-¿)Ó, a u Siliæ, 1995: 46 èitamo: ÒImperativ se tvori tako da se na 

imperativnu osnovu dodaju (imperativni) morfemi -¿ (za drugo lice jednine), -mo (za prvo 

lice množine) i -te (za drugo lice množine).Ó Odmah poslije ovoga pita se kako se dobiva 

imperativna osnova, pa se u davanju odgovora nekoliko puta ponavlja formulacija: ÒGlagoli 

kojima prezentska osnova završava na ...Ó 

Dakle, navedena su dva sufiksa imperativne osnove (koji se ponavljaju u svima trima 

razmatranim oblicima): -i- i -j- i tri nastavka · za 2. lice jednine: -¿, za 1. lice množine: 

-mo, za 2. lice množine: -te. 

Mi mislimo da se · kada je rijeè o stanju u suvremenom standardnom hrvatskom jeziku 

· može reæi da se polazni oblik koji služi za dobivanje imperativnih oblika za 2. lice 

jednine, 1. i 2. lice množine, tj. imperativna osnova podudara s prezentskom osnovom koja 

se dobiva u 3. licu množine, tj. da se može reæi da se navedeni imperativni oblici dobivaju 

od prezentske osnove. Dodavanjem èega? Odgovor na ovo pitanje ovisi o odgovoru na 

drugo pitanje: što treba smatrati dânom osnovom glagolâ tipa: kopati? Prvo zakljuèujemo 

da je · premda Òje intervokalske prirodeÓ · / j / u obliku kopaju jezièna stvarnost (dakle 

da ga nositelji jezika identificiraju, tj. ÒèujuÓ ga i mogu ga reproducirati), koju možemo 

interpretirati: 1) ili kao dio osnove, 2) ili kao dio nastavka. Ako ga shvatimo kao dio 

osnove, onda pripada alo-osnovi u obliku 3. lica množine prezenta glagolaâ kao što je, 

naprimjer, kopati: kopa-m, kopa-š, kopa-¿, kopa-mo, kopa-te, kopaj-u. Pred nama su po 

takvom gledanju, dakle, dvije alo-osnove: kopa- (u svim oblicima, osim u obliku 3. lica 

množine) i kopaj- (u obliku 3. lica množine). S obzirom na reèeno, može biti ili: griz-i-¿ 

(griz-i-mo, griz-i-te), meæ-i-¿ (meæ-i-mo, meæ-i-te), mol-i-¿ (mol-i-mo, mol-i-te), ..., ili: 

drmaj-¿-¿ (drmaj-¿-mo, drmaj-¿-te), gledaj-¿-¿ (gledaj-¿-mo, gledaj-¿-te), kopaj-¿-¿ 

(kopaj-¿-mo, kopaj-¿-te), ... , dakle: po ovome se gledanju razmatrani imperativni oblici 

tvore dodavanjem na prezentsku osnovu sufiksa -i- koji može biti i nulti. 

U ovo se posve uklapaju i glagoli poput: darivati (i kada su im alo-osnove u oblicima 

3. lica množine modela: daruj-¿-, dakle bez / e / ostvarenog u alo-osnovama u ostalim 

oblicima prezenta, i kada se ostvaruju po modelu: darivaj-¿-), kupovati (kupuj-¿- · takoðer 

bez spomenutoga /e/; 

u ovo se uklapaju i glagoli pasti (padni, ...), mesti (meti, ...), kleti (kuni, ...); 

u ovo se uklapaju i glagoli peæi (peci, ...), sjeæi (sijeci,...), teæi (teci, ...) · uz alternaciju: 

k(i) > c(i) (prezentske su oblike svršenoga glagola reæi u standardnom jeziku uglavnom 

istisnuli prezentski oblici svršenoga glagola kazati, tako da se automatski upotrebljavaju 

imperativni oblici s osnovom rec-i-, naime, malo se u govorima upotrebljava prezentski 

oblik 3. lica množine: reku, a više oblici: reèu i reknu); 

u ovo se uklapaju, zahtijevajuæi komentare, i glagoli leæi, pomoæi, striæi · uz alternaciju: 

g(i) > z(i); 

(u vezi s ostvarenjem / j / dvojnost pokazuju glagoli kojima infinitivna osnova završava 

na -ji, kao: brojiti, krojiti, pojiti). 

Ako / j /, o kojem je rijeè, shvatimo kao dio nastvka (dakle da je dioba na osnovu i 

nastavak glagola, naprimjer, kopati u prezentskom obliku 3. lica množine: kopa-ju), onda 

se konstatacija da se imperativni oblici tvore dodavanjem na prezentsku osnovu sufiksa 

-i- koji može biti i nulti mora preformulirati: od prezentske osnove dodavanjem (imperativnih) 

sufiksa: -i- ili -j-. 


Black 

247 

27.7.2003, 23:34 

247


248 

Referencije 

Babiæ, S. i dr. (1991). Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Nacrti 

za gramatiku. Zagreb: HAZU / Globus. 

Bariæ, E. i dr. (1995). Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga. 

Popoviæ, M. (1982). Što je -te u 2. licu množine imperativa u ruskom i hrvatskosrpskom. 

ilologija 10, 221-232. 

Popoviæ, M. i Trostinska, R. (1997). Glagoli u hrvatskom prema glagolima u ruskom i 

ukrajinskom. Prvi hrvatski slavistièki kongres (Zbornik radova I), 355-364. 

Popoviæ, M. i Trostinska, R. (1993). Hrvatsko-ukrajinsko-ruske jeziène paralele (o morfemusatelitu 

i morfemoidu-satelitu). Croatica 37/38/39, 303-309. 

Popoviæ, M. i Trostinska, R. (1991). O glagolskom se u hrvatskosrpskom. Radovi Zavoda za 

slavensku filologiju 26, 23-26. 

Popoviæ, M. i Trostinska, R. ((2001). O morfemu satelitu u slavenskim jezicima. Drugi 

hrvatski slavistièki kongres (Zbornik radova I), 573-575. 

Popoviæ, M. i Trostinska, R. (1992-1993). Tvorba buduæeg vremena u hrvatskom, ruskom 

i ukrajinskom književnom jeziku. ilologija 20-21, 363-373. 

Siliæ, J. (1995). Morfologija hrvatskoga jezika. Udžbenik za 2. razred gimnazije. Zagreb: 

Školska knjiga. 

Siliæ, J. (1991). Ustrojstvo glagolske osnove. Suvremena lingvistika 31/32, 3-12. 

Težak, S. · Babiæ, S. (1994 9 ). Gramatika hrvatskoga jezika. Priruènik za osnovno jezièno 

obrazovanje. Zagreb: Školska knjiga. 

Bobrova, A. V. (1999). Grammatika russkogo wz ika, Moskva, Citadely. 

Vinogradov V. V. (1947). Russkij wz ik. Grammatièeskoe uèenie o slove. Moskva - Leningrad: 

Uèpedgiz. 

Voloh, O. T. i dr. (1976). Suèasna ukra•nsyka literaturna mova. Ki•v: Viæa škola. 

Gbozdev, A. N. (19672 ). Sovremennyijêrusskij literaturnyij wz ik, I. Moskva: Prosveæenie. 

(1960). Grammatika russkogo wz ika I. Moskva: AN SSSR. 

(1970). Grammatika sovremennogo russkogo literaturnogo wz ika. Moskva: Nauka. 

Griæenko, A. P. i dr. (1997). Suèasna ukra•ns yka literaturna mova. Ki•v: Viæa škola. 

(1978). Istoriw ukra•nskoi movi. Morfologiw. Ki•v: Naukova dumka. 

(1989). ÊKratkaw russkaw grammatika. Moskva: Russkij wzyik. 

Rozental , A. X. i dr. (20024 ). Sovremennyij russkij wz ik. Moskva: Ajris Press. 

(1982). Russkaw grammatika, I. Moskva: Nauka. 

(1979). Russkij wz ik. Xnciklopediw. Moskva: Sovetskaw xnciklopediw. 

(19844 ). Sovremenn ij russkij wz ik. Moskva: Vyisšaw škola. 

(2002). Sovremenn ij russkij wz ik. Teoriw. Analiz wzikov ih edinic II. Moskva: Academia. 

(20022 ). Suèasna ukra•nsyka literaturna mova. Ki•v: Viæa škola. 

(1986). Ukrainskaw¨grammatika. Kiev: naukova dumka 


Black 

248 

27.7.2003, 23:34

Ivo PRANJKOVIÆ 

Odsjek za kroatistiku 


Ivo Pranjkoviæ, Izražavanje vremenskih odnosa u hrvatskome jeziku 

IZRAŽAVANJE VREMENSKIH ODNOSA U 

HRVATSKOME JEZIKU 

U prilogu je rijeè o raznovrsnim naèinima izražavanja vremenskih odnosa 

u hrvatskome jeziku na morfološkoj, leksièkoj i sintaktièkoj razini. Razmatra 

se oznaèavanje vremena pojedinim glagolskim oblicima, pojedinim vrstama 

rijeèi, imenskim konstrucijama (posebice prijedložno-padežnim izrazima), 

reèenicama, koordiniranim i subordiniranim složenim reèenicama te na razini 

teksta. Posebna pozornost posveæuje se subordinacijskom izražavanju 

vremenskih odnosa, i to ponajprije onim vremenskim reèenicama koje se 

ovdje nazivaju terminativnim (graniènim). 

Od svih kategorijalnih odnosa u jezicima vremenski su bez sumnje najèešæi i najraznovrsniji, 

posebice kad se uzme u obzir raznovrsnost naèina njihova izražavanja. To nije nimalo 

neobièno ako se zna da je za narav i funkcioniranje jezika bitan govorni èin, a svaki se 

govorni èin odvija u nekom vremenu pa za nj vrijeme odnosno vremenska relacija izmeðu 

govornoga èina i onoga o èemu se u njemu piropæuje mora biti relevantna. U jezicima 

se naime redovito dogaða da se vrijeme dogaðanja (tj. vrijeme onoga o èemu se priopæuje) 

odreðuje prema vremenu u kojem se odvija govorni èin, tj. prema vremenu govorenja 

(tada obièno govorimo o indikativnim vremenskim odnosima). Osim toga, vremenski se 

odnosi uspostavljaju i izmeðu dvaju dogaðanja od kojih se jedno obièno fiksira s obzirom 

na vrijeme govornoga èina, a drugo se odreðuje prema prvome (tada obièno govorimo o 

konjunktivnim vremenskim odnosima). 

Vremenski odnosi mogu se izražavati i na morfološkoj, i na sintaktièkoj, i na leksièkoj 

razini. Na morfološkoj (ili možda bolje reæi: na morfosintaktièkoj) razini vremenski se 

odnosi primarno izražavaju posebnim oblicima koje i nazivamo vremenima. U svojim temeljnim 

znaèenjima odnosno apsolutnim porabama ta vremena oznaèuju vremenske relacije 

izmeðu vremena odvijanja govornog èina i vremena dogaðanja o kojem se priopæuje. 

Prezentom se izražava da se vrijeme dogaðanja podudara s vremenom govornoga èina, 

preteritalnim vremenima da vrijeme dogaðanja prethodi vremenu govornoga èina, a 

futurskim oblicima da vrijeme dogaðanja slijedi poslije govornoga èina. 

Naravno, svako se od vremena može upotrebljavati i u drugim znaèenjima, pa tada 

obièno govorimo o relativnoj i/ili konjunktivnoj porabi vremena. Slièno je i kad oblike 

naèina (kondicionala, imperativa ili optativa) upotrebljavamo u vremenskim znaèenjima 

odnosno kad se vremenska znaèenja pridružuju nepromjenjivim glagolskim oblicima, 

posebno npr. glagolskim prilozima. 

Na leksièkoj razini1 vrlo su brojna i raznovrsna sredstva za izražavanje vremenskih znaèenja 

i vremenskih odnosa. Štoviše, moglo bi se ustvrditi da znaèenja koja se tièu (i) vremena 

ZSS2003LJ-pranjkovic3.pmd 249 

27.7.2003, 23:34 

Black 

249


mogu imati gotovo sve vrste rijeèi odnosno da gotovo sve vrste rijeèi mogu sudjelovati u 

konstituiranju jeziènih jedinica više razine kojima se izražavaju vremenska znaèenja. 

Imenice najèešæe služe za oznaèavanje kakvih vremenskih odsjeèaka ili razlièitih vremenskih 

mjera, npr. sekunda, podne, jutro, subota, tjedan, mjesec, proljeæe, godina, stoljeæe, vrijeme 

i sl. Vremensko znaèenje èesto dobivaju i imenice s kakvim faznim znaèenjima, npr. poèetak, 

kraj, nastavak (npr. poèetkom zime, na kraju stoljeæa i sl.) itd. Osim toga, razlièite 

nijanse vremenskoga znaèenja pretpostavljaju, ili mogu pretpostavljati, sve one imenice 

koje oznaèuju kakva dogaðanja (procese, radnje, zbivanja, stanja vezana za vrijeme i sl.), 

npr. svitanje, putovanje, roðenje, mladenaštvo, svadba, rat, mir, trèanje, vožnja, ruèak, 

odrastanje, školovanje, starost itd. 

Glagoli samim svojim leksièkim znaèenjima rijetko uspostavljaju izravniju relaciju s 

vremenom, iako naravno ni to nije iskljuèeno, npr. noæivati, ljetovati, prezimiti, raniti, zakasniti, 

odgoditi i sl., ali ipak treba imati u vidu da i ta njihova znaèenja (tj. znaèenja 

radnje, stanja, zbivanja, dogaðanja, procesa i sl.) naèelno pretpostavljaju vremensku protežnost. 

Meðutim, po svojim morfološkim svojstvima, tj. po èinjenici da glagoli imaju posebne 

oblike za oznaèavanje vremenskih znaèenja, oni su od svih vrsta rijeèi najtješnje povezani 

sa znaèenjem vremena. 

Osim toga, glagolima su svojstvena i razlièita tvorbena sredstva, posebno prefiksi i 

sufiksi, za oznaèavanje raznolikih vremenskih znaèenja, posebno nekih nijansi takvih znaèenja, 

što može biti povezano i s kategorijom vida odnosno Aktionsarta (npr. tvorbena 

sredstva za oznaèavanje poèetka radnje, završetka radnje, ponavljanja radnje, tj. odvijanja 

radnje u više vremenskih odsjeèaka i sl.), npr. zapjevati, proraditi, dopjevati, zastajkivati itd. 

Èesta su, naravno, i vremenska znaèenja pridjeva, posebno relacijskih, tvorenih od imenica 

koje oznaèuju vremenske odsjeèke ili kakvu mjeru vremena, npr. jutarnji, dnevni, godišnji, 

zatim onih koji su tvoreni od vremenskih priloga, npr. rani, kasni, današnji, te onih 

koji su tvoreni od prijedložno-padežnih izraza, npr. prijevremenski, poslijeratni, predmigracijski, 

postoperativni itd. Osim toga, vremenska se znaèenja mogu izražavati i složenim pridjevima, 

npr. ovostoljetni, ranosrednjovjekovni, kasnoantièki i sl. 

Kad je rijeè o prilozima, treba reæi da je znaèenje vremena jedno od njhovih temeljnih 

znaèenja (oni primarno oznaèuju okolnosti pod kojima se vrši glagolska radnja, a vrijeme, 

uz mjesto i naèin, pripada najvažnijim takvim okolnostima), npr. sada, juèer, lani, jesenas, 

prekasno, ujutro, redovito, mjeseèno, èesto, uvijek itd. 

Zamjenice, naravno, nemaju nekih izravnijih veza s vremenom, posebno ne imenièke 

i pridjevske, ali meðu zamjenièkim prilozima (ili priložnim zamjenicama) vrlo važno mjesto 

i ulogu (posebice u ustrojavanju složenih reèenica i teksta) imaju oni s vremenskim znaèenjima, 

npr. tada, onda, sada, kada, otkada i sl. Treba takoðer spomenuti da zamjenièke 

rijeèi toga tipa imaju vrlo važnu ulogu i u organiziranju sintaktièkih jedinica kojima se 

traže informacije vezane za vrijeme, tj. kojima se pita o vremenu (obièno su takva pitanja 

vezana za orijentaciju u vremenu ili za kolièinu vremena), npr. Kad se to dogodilo? Dokad 

æemo èekati? Otkad se poznajete? Koliko je sati? i sl. 

Donekle je slièna i situacija s brojevima. Oni naime sami po sebi naèelno nemaju vremenskih 

relacija, ali vrlo èesto služe, pogotovo na sintagmatskoj i/ili reèeniènoj razini, i za 

izražavanje vremenskih odnosa jer se redovito kombiniraju s drugim rijeèima, najèešæe s 

imenicama, kojima se izražavaju vremenska znaèenja. Brojeve obièno susreæemo u onim 

vremenskim konstrukcijama kojima se fiksira vrijeme kakva dogaðanja ili, još èešæe, u onima 

250 


27.7.2003, 23:34 

Black


u kojima je rijeè o kolièini (mjeri) vremena, npr. za pet minuta, u deset sati, treæega svibnja, 

jedanput mjeseèno, na prvi roðendan, godine devetstote, krajem dvadesetoga stoljeæa i sl. 

Kad je rijeè o prijedlozima, valja reæi da su vremenska znaèenja (uz prostorna) za njih 

najtipiènija, pa se zato obièno i govori o èitavoj velikoj skupini vremenskih prijedloga, i to 

prijedloga s izrazito izdiferenciranim vremenskim znaèenjima (npr. prije, poslije, nakon, 

uoèi, tijekom i sl.). Naime, prijedložno-padežnim izrazima može se oznaèavati i istodobnost 

(npr. za ljetnih vruæina), i anteriornost (npr. prije jela), i posteriornost (npr. poslije predavanja), 

i protemporalnost (npr. tijekom rujna), i ablativna temporalnost (npr. /nije pisao/ 

od Božiæa), i intertemporalnost (npr. izmeðu tri i èetiri sata), i intratemporalnost (npr. u 

tri dana), i cirkumtemporalnost (npr. oko pet sati), i centrumtemporalnost (npr. usred 

noæi), i socijativna temporalnost (npr. s vremenom) itd. (usp. Pranjkoviæ 1994). 

Vremensko je znaèenje èesto svojstveno i veznicima. Štoviše, meðu priložnim reèenicama 

uvijek se izdvaja posebna skupina vremenskih reèenica s izrazito brojnim i znaèenjski diferenciranim 

vremenskim veznicima (nesloženim ili složenim), kao što su kad, dok, èim, 

pošto, nakon što, kako, prije nego što, otkada, dokada, otkako, dokle, kad god, dok god itd. 2 

Èestice nemaju izravnijih dodira s kategorijom vremena, ali i neke od njih mogu imati 

kakvu dodirnu toèku s nekim od vremenskih znaèenja. Tako npr. èestica god oznaèuje 

habitualizaciju kakve konstrukcije, a to èesto pretpostavlja i vremenski aspekt, tj. ponavljanje 

u vremenu. Osim toga, ta se èestica upotrebljava i uz neka vremenska vezna sredstva 

zamjenièkoga i/ili priložnoga podrijetla, pa zajedno s njima èini složene vremenske veznike, 

npr. Kad god doðeš, dobro došao! ili Dok god možete, izdržite i sl. 

Od ostalih èestica uz jedinice vremenskoga znaèenja èesto se mogu naæi pojaèajne 

èestice (intenzifikatori), kojima se kakvo vremensko znaèenje dodatno fiksira i/ili istièe, 

npr. èak ni danas, upravo u nedjelju, bar tri dana, baš kad ne treba i sl. 

Od vrsta rijeèi s vremenom nikakvu relaciju ne ostvaruju jedino usklici. To je i oèekivano 

jer oni, buduæi da uopæe nisu jeziène jedinice u užem smislu rijeèi (jer nemaju 

ustaljen odnos izmeðu izraza i sadržaja), ne sudjeluju ni u realizaciji drugih tipova unutarjeziènih 

odnosa (npr. prostornih, suprotnih, naèinskih, posvojnih, uzroèno-posljediènih, 

dopusnih, uvjetnih i sl.). 

Sintaktièki se vremenska znaèenja (na razini reèenice) izražavaju pojedinim glagolskim 

oblicima, kako liènim (tj. oblicima vremena i naèina) tako i neliènim (infinitivom, glagolskim 

pridjevima i glagolskim prilozima). Meðu liènim oblicima ima onih koji se mogu 

rabiti i indikativno i konjunktivno (prezent nesvršenih glagola, perfekt, aorist, imperfekt, 

futur prvi, kondicional prvi, imperativ, optativ) i onih koji se mogu rabiti samo konjunktivno 

(prezent svršenih glagola, pluskvamperfekt, futur drugi i kondicional drugi). 

Od neliènih glagolskih oblika posebno treba upozoriti na vremenske relacije koje se 

uspostavljaju glagolskim prilozima jer bi se za te relacije moglo reæi da su takoðer konjunktivnoga 

tipa, tj. nisu vezane za vrijeme govornoga èina, nego su vezane za vrijeme fiksirano 

nekim drugim (liènim) glagolskim oblikom, pa je glagolski prilog sadašnji (npr. Umorio 

se radeæi) svojevrsni Òkonjunktiv prezentaÓ, a glagolski prilog prošli (npr. Ušavši u 

kuæu pozdravio je) svojevrsni Òkonjunktiv preteritaÓ. 

Drugi naèin izražavanja vremenskih odnosa na sintaktièkoj razini vezan je za imenske 

konstrukcije, tj. za pojedine oblike kosih padeža i za prijedložno-padežne izraze. O 

prijedložno-padežnim izrazima veæ je bilo rijeèi (u vezi s prijedlozima), a od oblika kosih 

padeža treba posebno spomenuti vremenski genitiv (npr. /Bilo je to/ prošle godine), 


27.7.2003, 23:34 

Black 

251


vremenski akuzativ (npr. /Sastat æemo se/ iduæi tjedan), akuzativ vremenske mjere (npr. 

/Zakasnili smo/ godinu dana) i vremenski instrumental (npr. /Radimo i/ subotom; /Èekali 

smo/ satima). 3 

Vremenski odnosi izražavaju se, naravno, i na razini složenih reèenica te na razini teksta. 

U nezavisnosloženim reèenicama vremenski se odnosi, manje ili više eksplicitni, èesto 

uspostavljaju meðu sastavnim reèenicama. U njima naime susreæemo ili istovremenost, npr. 

Sjede i pišu, ili vremensku susljednost (raznovremenost), npr. Sjeli su pa se dogovorili. Slièno 

je i u asindetskim sastavnim reèenicama, usp. Stoji mirno, promatra nas, djeluje kao 

pacijent · istodobnost · prema Puštam knjigu, oblaèim se, izlazim iz kuæe · susljednost 

(raznovremenost). 4 

Vremenski odnosi nisu rijetki èak ni u suprotnim reèenicama (i veznièkim i asindetskim), 

posebno onima kod kojih su u žarištu suprotnoga odnosa glagolski oblici ili bilo kakve druge 

vremenske jedinice sa suprotstavljenim znaèenjima (npr. perfket · futur prvi ili juèer 

· danas), npr. Nije dolazio, ali æe doæi; (Rodio se) u ovom stoljeæu, ali na samom njegovu 

poèetku; (Sastanak) nije veèeras, nego tek za dva tjedna; Danas jesmo, sutra nismo itd. 

Naravno, i na razini teksta vrlo se èesto susreæu raznoliki vremenski odnosi. Oni mogu 

biti neeksplicirani, npr. Ulazim u zgradu. Sve je mirno. Ništa se ne èuje (istovremenost!) ili 

Priðem vratima. Lagano pokucam. Uðem (susljednost!), a mogu biti i eksplicirani raznim vrstama 

vremenskih priloga odnosno vremenskih konektora (veznih sredstava na razni teksta), 

kao što su tada, onda, zatim, potom, poslije toga, prije toga, u meðuvremenu itd., npr. Nekako 

smo ih uspjeli nagovoriti da poðu s nama. Poslije toga sve je išlo puno lakše ili Nisam 

više znao iziæi. Tad odjednom zaèuh korake. Onda opet mir (usp. Pranjkoviæ 1993: 176). 

Meðutim, na sintaktièkoj (meðureèeniènoj) razini vremenski se odnosi najizravnije i 

najpreciznije izražaju subordinacijski, tj. posebnom vrstom zavisnosloženih priložnih reèenica 

koje i nazivamo vremenskima. U njima se pojedini tipovi vremenskih znaèenja i nijansi 

tih znaèenja izražavaju veæim brojem raznolikih veznih sredstava. Tim se složenim reèenicama 

u ovom prilogu posveæuje posebna pozornost, a od pojedinih vremenskih znaèenja koja 

u njima susreæemo ovaj je put u središtu zanimanja ono vremensko znaèenje koje se ovdje 

naziva terminativnim (graniènim). 

Vremenskim ili temporalnim reèenicama nazivaju se, da podsjetimo, one priložne 

reèenice kod kojih se zavisna sureèenica odnosi prema osnovnoj kao priložna oznaka vremena 

prema predikatu, što znaèi da se uz pomoæ zavisne sureèenice odreðuje i/ili precizira 

vrijeme odvijanja radnje oznaèene pridikatom u osnovnoj sureèenici. To odreðivanje i/ili 

preciziranje pretpostavlja da su dogaðaji o kojima se priopæuje u osnovnoj i zavisnoj sureèenici 

meðusobno ili podudarni ili nepodudarni, bilo u smislu vremenske identifikacije, bilo 

u smislu vremenske kvantifikacije, bilo u smislu kakve vremenske terminativizacije (utvrðivanja 

vremenske granice). 

Zavisna sureèenica može oznaèavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne 

sureèenice 5 (istodobnost, simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne 

sureèenice (vremenski slijed, sukcesija, raznovremenost). 

Istodobnost (istovremenost) koja se oznaèuje zavisnom sureèenicom može biti potpuna 

ili djelomièna. U reèenicama sa znaèenjem potpune istodobnosti obièno dolazi veznik dok, 

a u službi predikata i osnovne i zavisne sureèenice dolaze oblici nesvršenih glagola, npr. 

Dok pišu, razmišljaju (Dok su pisali, razmišljali su). Umjesto veznika dok može se upotrijebiti 

i veznik kad kao najmanje obilježen i znaèenjski najširi vremenski veznik, npr. Kad 

pišu, razmišljaju (Kad su pisali, razmišljali su). 

252 


27.7.2003, 23:34 

Black


Kod djelomiène istodobnosti sadržaj se osnovne sureèenice vremenski samo dijelom 

podudara sa sadržajem zavisne. U osnovnim sureèenicama vremenskih reèenica toga 

tipa dolaze obièno oblici nesvršenih glagola, a u zavisnim sureèenicama obièno oblici 

svršenih glagola, npr. Dok su pisali, netko je naglo ušao. 

Vremenske reèenice kojima je svojstven vremenski slijed (sukcesija) dijele se u dvije 

skupine s obzirom na to prethodi li radnja oznaèena zavisnom sureèenicom radnji oznaèenoj 

osnovnom sureèenicom ili se radnja oznaèena zavisnom sureèenicom odvija poslije 

radnje oznaèene osnovnom. U prvom sluèaju govorimo o prethodnosti, prijevremenosti 

ili anteriornosti, npr. Kad razmisle, napišu, a u drugom je rijeè o poslijeveremenosti ili 

posteriornosti, npr. Prije nego razmisle, napišu. 

Prijevremenost (anteriornost) izražava se veznicima i veznièkim spojevima: 

- kad, npr. Kad razmisle, napišu; 

- dok, npr. Dok stignete kuæi, pošaljite telegram; 

- èim, npr. Èim se javite, doæi æemo; 

- pošto, npr. Pošto smo ušli, pozdravili smo se sa svima; 

- nakon što, npr. Nakon što su ga napali, odgovorio im je; 

- tek što, npr. Tek što su poèeli raspravu, posvaðali su se; 

- istom što, npr. Istom što smo izišli iz kuæe, poèela je kiša; 

- samo što, npr. Samo što smo krenuli, pokvario se autobus; 

- kako, npr. Kako me ugleda, pobježe. 

Vezna sredstva dok, èim, tek što, istom što, samo što i kako razlikuju se od ostalih 

(kad, pošto i nakon što) po tome što se njima izražava posebna vrsta prethodnosti, koja 

je inaèe bliska znaèenju aorista. Naime, u vremenskim reèenicama s tim veznim sredstvima 

radnja zavisne sureèenice neposredno prethodi radnji osnovne (kao što se aoristom oznaèuje 

vrijeme koje neposredno prethodi sadašnjosti). 

Poslijevremenost (posteriornost) izražava se veznièkim spojevima: 

- prije nego (prije negoli), npr. Prije nego uðete, pokucajte; Treba se javiti lijeèniku prije 

negoli bude kasno; 

- prije nego što, npr. Sporazum je potpisan prije nego što je to itko oèekivao. 

Osim simultanosti i sukcesivnosti vremenskim reèenicama može se oznaèavati i poèetak 

ili svršetak odnosno granica kakva vremenskog tijeka. Naime, vremenske reèenice mogu 

oznaèavati da se radnja zavisne sureèenice poèinje odvijati istodobno s radnjom osnovne, 

da se te dvije radnje istodobno završavaju (tj. da traju jednako dugo), da se radnja 

zavisne poèinje odvijati kad je veæ u tijeku radnja osnovne, da sa radnja zavisne poèinje 

odvijati kad završi radnja osnovne i sl. Takve bi se reèenice zbog toga mogle nazvati terminativnim 

(graniènim) vremenskim reèenicama. Najbrojnije su meðu njima one kod kojih 

se daje obavijest o tome da se radnja zavisne sureèenice poèinje odvijati istodobno s 

radnjom osnovne. U takvim vremenskim reèenicama dolaze veznici: 

- otkad(a), npr. Otkad je ušao u godine, sve èešæe pobolijeva; 

- otkako, npr. Tako radimo otkako znamo za sebe. 6 

Posebnost se ovakvih vremenskih reèenica sastoji u tome da im je radnja osnovne, pa 

onda i radnja zavisne sureèenice vezana za prošlost (bez obzira na to dolaze li u sureèenicama 

oblici preteritalnih vremena ili oblici prezenta). Zato se u takvim reèenicama ne mogu pojaviti 

oblici futura (ni prvoga ni drugoga), pa nisu gramatièki korektne npr. reèenice *Otkad æe uæi 

u godine, sve æe èešæe pobolijevati ili *Tako æemo raditi otkad budemo znali za sebe. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

253


Drugi tip terminativnih vremenskih reèenica jesu one kod kojih je u prvom planu završni 

dio kakva vremenskog tijeka. U njima se naglašava da radnja zavisne sureèenice 

traje isto onoliko koliko traje i radnja osnovne ili da se radnja zavisne sureèenice poèinje 

odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj sureèenici, a veznici su: 

- dok, npr. Èekali smo dok se nisu pojavili; 

- dokle, npr. Ovdje ostajemo dokle hoæemo. 

U sureèenicama s veznikom dok obièno se javljaju nijeèni predikati svršenoga vida, kao 

u primjeru Èekali smo dok se nisu pojavili (ili Èekali smo dok se ne pojave, Èekamo dok 

se ne pojave i sl.). Negacija tu zapravo oznaèuje da se radnje osnovne i zavisne sureèenice 

vremenski ne podudaraju, nego da se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne 

i obrnuto. Drugim rijeèima, radnja zavisne sureèenice poèinje se odvijati onda kad 

se više ne odvija radnja osnovne. Reèenice toga tipa s jesnim predikatima mogu imati isto 

takvo znaèenje (npr. Èekali smo dok su se pojavili ili, obiènije, Èekali smo dok se pojave), 

ali mogu znaèiti i to da su radnje istobne i da završavaju u isto vrijeme, npr. Èekali smo 

dok napiše pismo (tu radnja èekanja i radnja pisanja jednako traju). U takvim je reèenicama 

nijeèni predikat zavisne sureèenice manje obièan (usp. Èekali smo dok ne napiše pismo), 

iako i tu nijeènost ima svoje logièko opravdanje, usp. približnu parafrazu: Èekali smo dok 

napiše pismo, a kad je napisao, onda više nismo èekali). 

U reèenicama s veznikom dokle rijeè je, kao u navedenom primjeru (Ovdje ostajemo 

dokle hoæemo), o tome da radnja zavisne sureèenice traje do one vremenske granice do 

koje traje i radnja osnovne. 7 

Terminativnost se reèenica s veznicima dok i dokle èesto i posebno naglašava, i to 

obièno èesticom sve, npr. Èekali smo sve dok se nisu pojavili, Radit æu sve dotle dok sve ne 

napravim. 

Terminativne vremenske reèenice ovoga tipa s veznicima dok i dokle (ne i one s 

veznikom dokad) vrlo se èesto i habitualiziraju, tj. dobivaju èesticu god (usp. Pranjkoviæ 

1998), kojom se istièe da radnja zavisne sureèenice traje do iste one vremenske granice 

do koje traje i radnja osnovne (tada èestica god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja 

zavisne poèinje odvijati tek onda kad se završi radnja osnovne sureèenice, npr. Èekali 

smo dok god se nisu pojavili ili Ovdje ostajemo dokle god hoæemo. Granica radnji obiju 

sureèenica u naèelu je ista onda kad u zavisnoj sureèenici susreæemo oblike nesvršenoga 

glagola, npr. Èekali smo dok god su se pojavljivali, Ostajemo dokle god i oni ostaju, a 

razlièita (tj. radnja zavisne poèinje kad se završi radnja osnovne) kad u zavisnoj sureèenici 

dolaze oblici svršenih glagola. U takvim sluèajevima predikat zavisne sureèenice mora biti 

zanijekan, npr. Èekali smo dok god se nisu pojavili / dok god se ne pojave (nije ovjereno: 

*Èekali smo dok god se nisu pojavljivali / dok god se ne pojavljuju). 

Osim terminativnih mogu se habitualizirati i drugi tipovi vremenskih reèenica. 

Habitualizacijom se u njima naglašava istodobnost odnosno prijevremenost ili višekratnost 

odvijanja glagolske radnje, ali njome takve reèenice u pravilu dobivaju i dodatno znaèenje 

terminativnosti. To vrijedi za one vremenske reèenice koje oznaèuju istodobnost, npr. 

Dok god pišemo, razmišljamo, i za one koje oznaèuju anteriornost (npr. Kad god napišemo, 

razmislimo), ali ne vrijedi za one koje oznaèuju posteriornost (poslijevremenost) naprosto 

zato što se vezna sredstva tih reèenica ne mogu habitualizirati, usp. *Prije nego 

god ulazite, kucajte. Zapravo, habitualizirati se mogu samo vezna sredstva dok, kad i 

dokle, a ostala ne mogu. Zato nisu npr. ovjerene reèenice tipa *Èim god ste se javljali, 

dolazili smo ili *Pošto smo god ulazili, pozdravljali smo se. 

254 


27.7.2003, 23:34 

Black


U habitualiziranim vremenskim reèenicama s veznicima dok i dokle dolaze iskljuèivo 

oblici nesvršenih glagola, npr. Dok god pišemo, razmišljamo ili Trèe dokle god imaju snage 

(nije ovjereno: *Dok god napišemo, razmislimo niti *Potrèe dokle god imaju/imadnu snage) 

i u njima se naglašava terminativnost (zajednièka granica završetka radnje u osnovnoj 

i zavisnoj sureèenici). S druge strane, u reèenicama s veznikom kad dolaze i oblici nesvršenih 

glagola (npr. Kad god pišemo, razmišljamo) i oblici svršenih glagola (npr. Kad god 

razmislimo, napišemo), a moguæi su i glagolski oblici razlièita vida u osnovnoj i zavisnoj 

sureèenici (npr. Kad god pišemo, razmislimo; Kad god napišemo, razmišljamo). U svim se 

takvim sluèajevima oznaèuje višekratno odvijanje radnje oznaèene glagolom osnovne sureèenice, 

samo se u reèenicama s nesvršenim glagolima podrazumijeva istodobnost (simultanost), 

a u ostalima (tj. u onima sa svršenim i u onima s raznovidnim glagolima) rijeè je o prijevremenosti 

(anteriornosti). 

Terminativna znaèenja vremenskih reèenica mogu se i na druge naèine dodatno precizirati, 

a mogu se i kombinirati s kvantitativnim znaèenjima, pogotovo u onim terminativnim 

reèenicama u kojima je rijeè o poèecima odvijanja kakva procesa. U njima je naime u pravilu 

sadržana (relativno) precizna informacija o poèetku odvijanja kakve radnje, a time i 

o kolièini vremena koje je prošlo od poèetka odvijanja dogaðanja oznaèena tom radnjom. 

Taj aspekt vremenskoga znaèenja posebno je naglašen kod onih terminativnih reèenica 

kod kojih u službi veznih sredstava dolazi veznik kad uz kakve imenske rijeèi s (uopæeno)vremenskim 

znaèenjem (npr. od vremena kad, od trenutka kada i sl.), usp. Od trenutka 

kad je poèeo sukob više se nismo vidjeli 8 (v. Antoniæ 2001: 215-216). 

Nakon svega reèenoga nameæe se zakljuèak da oznaèavanje raznolikih vremenskih 

relacija može biti svojstveno svim tipovima pravih jeziènih jedinica (tj. onih jedinica koje 

karakterizira stalnost suodnosa izmeðu izraza i sadržaja) te da je temporalnost, i zbog 

toga, jedna od temeljnih (unutar)jeziènih kategorija. 

Izbor iz literature 

Aniæ, Vladimir: Zanijekani glagol uz vremensku odredbu, Nauèni sastanak slavista u Vukove 

dane, 14/2, Beograd, 1985, str. 37-39. 

Antoniæ, Ivana: Vremenska reèenica, Sremski Karlovci · Novi Sad, 2001. 

Beliæ, Aleksandar: O upotrebi vremena u srpskohrvatskom jeziku, Južnoslovenski filolog, 

6, Beograd, 1926/1927, str. 102-132. 

Bondarko, A. V. Vid i vremja russkogo glagola · znaèenie i upotreblenie, Moskva, 1971. 

Dmitriev, Petr Andreeviè: O faktorah, konstituirajušèih dobavoènoe vremennoe znaèenie 

opredelitel’nyh pridatoènyh, Zbornik za filologiju ilingvistiku, 21, Novi Sad, 

1978, str. 85-91. 

Goliæ, Latinka: Neki od pokazatelja anteriorne vremenske reèenice, Suvremena lingvistika, 

38, Zagreb, 1994, str. 35-47. 

Grickat, Irena: O perfektu bez pomoænog glagola u srpskohrvatskom jeziku i srodnim 

sintaksièkim pojavama, Beograd, 1953. 

Iviæ, Milka: Iz problematike padežnih vremenskih konstrukcija, Južnoslovenski filolog, XXI, 

Beograd, 1955/1956, str. 165-214. 

Iviæ, Milka: Sistem liènih glagolskih oblika za obeležavanje vremena u srpskohrvatskom 

jeziku, Godišnjak ilozofskog fakulteta u Novom Sadu, III, Novi Sad, 1958. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

255


Jachnow, Helmut i Monika Wingender (Hrsg.): Temporalitát und Tempus. Studien zu allgemeinen 

und slavischen ragen, Harassowitz Verlag, Wiesbaden, 1995. 

Jakovleva, E. S. Jazykovoe otraženie ciklièeskoj modeli vremeni, Voprosy jazykoznanija, 4, 

Moskva, 1992, str. 73-83. 

Katièiæ, Radoslav: Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku, Hazu i 

Globus, Zagreb, 21991. 

Kordiæ, Snježana: Relativna reèenica, Hrvatsko filološko društvo i Matica hrvatska, Zagreb, 

1995. 

Kovaèeviæ, Miloš: Kroz sintagme i reèenice, Svjetlost, Sarajevo, 1992. 

Kovaèeviæ, Miloš: Sintaksa složene reèenice u srpskom jeziku, Raška škola, Beograd, 1998. 

Kravar, Miroslav: utur II u našem glagolskom sistemu, Radovi ilozofskog fakulteta u 

Zadru, sv. 1, Zadar, 1960, str. 30-50. 

Lehmann, Volkmar: Terminativitát als Sonderfunktion des imperfektiven Aspekts, u: 

Slavische Linguistik 1991 (ed. T. Reuther), MŸnchen, 1992, str. 227-240. 

Miloševiæ, Ksenija: utur II i sinonimski oblici u savremenom srpskohrvatskom književnom 

jeziku, Djela ANUBiH, sv. 39, Sarajevo, 1970. 

Miloševiæ, Ksenija: Uloga glagolskih oblika u složenoj reèenici sa temporalnom klauzom u 

savremenom srpskohrvatskom jeziku, Nauèni sastanak slavista u Vukove dane, 

11/2, Beograd, 1982, str. 125-137. 

Musiæ, August: Gnomièki aorist u grèkom i hrvatskom jeziku, Rad JAZU, knj. 112, Zagreb, 

1892, str. 1-40. 

Musiæ, August: Slovenski efektivni prezenat, Rad JAZU, knj. 235, Zagreb, 1935. 

Peti, Mirko: Pogledi jugoslavenskih lingvista na sintaksu vremena, u: Kontrastivna analiza 

engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika, III, Zagreb, 1987, str. 113-141. 

Piper, Predrag: Priloška temporalna lokalizacija u srpskohrvatskom jeziku, Studia z filologii 

polskiej i slowiañskiej, Warszawa, 1989, str. 215-225. 

Plotnikov, Bronislav: Die Organisation der temporalen Lexik in den slavischen Sprachen, 

u: Helmut Jachnov i Monika Wingender (Hrsg.): Temporalitát und Tempus. 

Studien zu allgemeinen und slavischen ragen, Harassowitz Verlag, Wiesbaden, 

1995, str. 157-175. 

Pranjkoviæ, Ivo: Druga hrvatska skladnja. Sintaktièke rasprave, Hrvatska sveuèilišna naklada, 

Zagreb, 2001. 

Pranjkoviæ, Ivo: Habitualne reèenice, Suvremena lingvistika, 45-46, Zagreb, 1998, str. 57-63. 

Pranjkoviæ, Ivo: Hrvatska skladnja. Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika, 

Hrvatska sveuèilišna naklada, Zagreb, 1993. 

Ivo Pranjkoviæ: Vremenski prijedlozi u hrvatskome jeziku, luminensia, 1/2, Rijeka, 1994, str. 

63-69. 

Prokopoviè, E. N. Glagol v predloženii. Semantika i stilistika vido-vremennyh form, Nauka, 

Moskva, 1982. 

Raguž, Dragutin: Napomena uz padežnu vremensku konstrukciju, Jezik XXXI/4, Zagreb, 

1984, str. 23-25. 

Siliæ, Josip: Sustav preteritalnih glagolskih vremena nekad i danas, u: Kontrastivna analiza 


Siliæ, Josip: Vrijeme i vid u složenim reèenicama sa zavisnim dijelom, u: Kontrastivna 

analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika, III, Zagreb, 1987, str. 33- 70. 

256 


27.7.2003, 23:34 

Black


Simiæ, Radoje: Prilog prouèavanju glagolskih oblika u vremenskim reèenicama, Južnoslovenski 

filolog, XXX/1-2, Beograd, 1973, str. 589-604. 

Sladojeviæ, Petar: O osnovnim vremenskim kategorijama upotrebe glagolskih oblika u 

srpskohrvatskom jeziku, Nauèna knjiga, Beograd, 1966. 

Stolac, Diana: Leksemi za izricanje vremena u slavenskim jeicima, Croatica, XXVII/45-46, 

Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1998, str. 193-202. 

Suèiæ, Vlado: Temporalna klauza sa veznikom kad u savremenom francuskom i srpskohrvatskom 

jeziku, Institut za jezik i književnost, Posebna izdanja 6, Sarajevo, 

1988. 

Veber Tkalèeviæ, Adolfo: O vremenih u hrvatskom jeziku, Djela Adolfa Vebera zagrebaèkoga 

kanonika, sv. III, Zagreb, 1887, str. 292-318. 

Velèiæ, Mirna: Kategorija glagolskoga vremena u znanstvenoj prozi, u: Kontrastivna analiza 


Vonèina, Josip: Je li pošto uzroèni ili vremenski veznik, Jezik, I/3, Zagreb, 1953, str. 91. 

Vsevolodova, M. V. Sposoby vyraženija vremennyh otnošenij v sovremennom russkom 

jazyke, Moskva, 1975. 

Vukoviæ, Jovo: Sintaksa glagola, Zavod za izdavanje udžbenika SR BiH, Sarajevo, 1967. 

Wingender, Monika: Zeit und Sprache. Temporalitát und ihre Reprásentation im Lexikon 

des Russischen, Wiesbaden, 1995. 

Znika, Marija: O sustavu jedinica vremenske mjere, Rasprave Zavoda za jezik, IV-V, Zagreb, 

1979, str. 69-88. 

Živkoviæ, Sreten: Upotreba perfekta u vremenskim reèenicama, Jezik, I/1, Zagreb, 1952, str. 

18-20. 

Bilješke 

1 O razlièitim tipovima organizacije (logièko-pojmovne, unutarjeziène, asocijativne i tipološke) 

temporalnoga leksika usp. zanimljivu raspravu Bronislava Plotnikova (v. Plotnikov 1995: 157-175). 

2 O znaèenjima vremenskih veznika i razgranièenju meðu njima (posebice o znaèenjima vremenske 

identifikacije i vremenske kvantifikacije) usp. u novije vrijeme Antoniæ 2001: 344-359. 

3 Opširnije o vremenskim znaèenjima pojedinih padežnih oblika usp. Iviæ 1955/1956. te Pranjkoviæ 1994. 

4 O takvim konstrukcijama usp. Pranjkoviæ 1993: 174-178. 

5 Sureèenicu ili klauzu po kojoj se uvodi zavisna klauza vremenskih reèenica nazivam osnovnom, a ne 

glavnom, zato što i ona može imati oblik zavisne sureèenice, npr. Moram ga još jedanput nazvati jer 

nije rekao kad æe doæi. 

6 U istom znaèenju javljaju se i veznici kako i da, npr. Prošlo je puno vremena kako su zadnji put bili u 

Grèkoj ili Ima veæ deset godina da se nismo vidjeli, ali takve reèenice podrazumijevaju rijeèi odnosno 

imenske ili priložne spojeve rijeèi u osnovnoj sureèenici, pa se zavisne sureèenice prema takvim rijeèima 

ili spojevima rijeèi odnose kao atributi. 

7 Reèenicama s veznim sredstvima dok i dokle sliène su i one s veznikom dokad(a), npr. Sastanak je tek 

iduæi tjedan, dokad æemo se moæi dobro pripremiti. U njima se daje obavijest o tome da se cijela radnja 

zavisne sureèenice odvija u razdoblju u kojem se još nije poèela odvijati radnja osnovne (u navedenom 

primjeru pripremanje traje sve dotle dok ne poène teæi vrijeme sastanka). Osim toga, i u ovim reèenicama 

u osnovnoj sureèenici dolaze rijeèi ili imenski odnosno priložni spojevi rijeèi s vremenskim znaèenjem pa 

su vremenske terminativne reèenice s veznikom dokad(a) takoðer reèenice atributivnoga ili, preciznije, 

apozitivnoga tipa. 

8 Nešto su rjeðe reèenice toga tipa koje se odnose na završne faze kakva dogaðanja, npr. Nadali smo se 

boljemu (sve) do trenutka kad je izbio sukob ili Izdržat æemo do trenutka kad se oni povuku. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

257


258 


27.7.2003, 23:34 

Black

Marko Samardžija, Hrvatsko sociolingvistièko stanje od godine 1790. do Hrvatskoga narodnoga preporoda 

Marko SAMARDŽIJA 

ilozofski fakultet 

Sveuèilišta u Zagrebu 

HRVATSKO SOCIOLINGVISTIÈKO STANJE OD GODINE 

1790. DO HRVATSKOGA NARODNOG PREPORODA 

0. 

Podjela hrvatskoga etnièkog i jeziènog prostora zapoèela je osmanskim osvajanjima 

europskoga jugoistoka u XV. stoljeæu te nizom bitaka, vojnih poraza i podruènih gubitaka. 

Meðu bitkama povjesnièari posebno istièu Krbavsku bitku (9. rujna 1492) koja, kako 

tvrdi kronièar, predstavlja Òprvi rasap kraljevstva hrvatskogaÓ jer poslije te bitke, po zapisu 

popa Martinca, ÒTurci nalegoše na jezik hrvatskiÓ. Stotinu godina poslije Krbavske, podjelu 

uèvršæuje ishod Sisaèke bitke (22. lipnja 1593), nakon koje su hrvatske zemlje podijeljene 

granicom Pitomaèa-Èazma-Sisak-Turanj-Skrad-Slunj-Mrsinj-Donji Kokin-Velebit-Novigrad (Šišiæ: 

1962, 286-287, karta 10). Zapadno od te granice ostadoše ostaci ostataka nekada moænog 

i slavnog Kraljevstva Hrvatskoga (reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti Regni Croatiae) 

u kojima su u prosvjetnom i duhovnom životu vodeæu ulogu preuzela dva reda: isusovci 

i pavlini njegujuæi hrvatski jezik kajkavske osnovice i oblikujuæi slovopis po uzoru na 

maðarska slovopisna rješenja. 

Istoèno od reèene granice, u hrvatskim krajevima koje su zaposjeli Osmani, ali i u 

primorskim krajevima što su bili u sastavu Mletaèke Republike, glavnu su, ne samo pastoralnu, 

ulogu imali franjevci redodržave Bosne Srebrenièke (Bosna Argentina), koja je sve 

do dvadesetih godina XVIII. st. obuhvaæala veoma veliko podruèje, od Budima, Temišvara 

i zapadne Bugarske na zapad do spomenute granice. Od svojih poèetaka u ranome XVII. 

stoljeæu sva su franjevaèka djela pisana književnim jezikom štokavske osnovice i pretežito 

ikavicom. Pismo je u poèetku bilo bosanica (bosanska æirilica), ali se vrlo rano, veæ u 

Pištolama i evanðeljima priko svega godišta fra Ivana Bandulaviæa, koje su objavljene 1613., 

afirmira i latinica. Pritomu se oblikuje poseban, južni (ÒdalmatinskiÓ) slovopis kojemu su 

uzor rješenja iz talijanskoga slovopisa. 

1. 

Spomenuta je raspoluæenost hrvatskoga etnièkog i jeziènog prostora potrajala sve do 

ratova za osloboðenje koji su zapoèeli nakon neuspjeha osmanskoga podsjedanja Beèa 

(12. rujna 1683), a potrajali do Karlovaèkoga mira (22. sijeènja 1699) kojim je od Osmana 

osloboðeni dio hrvatskih zemalja na istoku dosegnuo granicu Mitrovica-Slankamen. Tako 

su nakon gotovo dva stoljeæa, koja Vitezoviæ naziva plaènima (u naslovu djela Plorantis 

Croatiae saecula duo), u izravan dodir ponovno došla hrvatska membra disiecta suoèavajuæi 

dva hrvatska dvojstva: dva tipa književnoga jezika i dva do tada posve oblikovana slovopisa. 

Kao što je poznato, približavanje i prožimanje dvaju hrvatskih književnojeziènih tipova 

ZSS2003LJ-samardzija2.pmd 259 

27.7.2003, 23:34 

Black 

259


potrajalo je duže od stoljeæa i prevladano je tek u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda, 

u tridesetim godinama XIX. stoljeæa. 

Dodir dvaju slovopisa, kajkavskoga ili zapadnoga i južnoga ili dalmatinskoga, kao da je 

potaknuo oblikovanje treæega pri èemu je odluènu ulogu imala djelatnost franjevaca 

budimskoga kruga (Š. Meciæ, L. Braèuljeviæ, S. Vilov, J. Lipovèiæ, E. Paviæ), koji do poèetka 

2. polovice XVIII. st. djeluju kao redovnici redodržave Bosne Srebrene, a od 1757. kao 

èlanovi Provincije sv. Ivana Kapistranskoga (Hoško: 2002, 123-189). Upravo taj treæi slovopis, 

uobièajeno, iako ne sasvim precizno, nazivan slavonskim (Vince: 1978, 78-81), relativno 

brzo prihvatit æe mnogi pa æe potkraj XVIII. stoljeæa pretendirati na mjesto jedinoga hrvatskog 

slovopisa (H‡drovics: 1940, H‡drovics: 1942, H‡drovics: 1965, Vince: 1978, 82-83). 

260 

2. 

Kronologija djela iz jezikoslovne kroatistike nastalih u XVIII. stoljeæu pokazuje da u 

prvoj polovici stoljeæa jasno preteže leksikografski rad. Uz rukopisne rjeènike Pavla 

Rittera Vitezoviæa (Vonèina: 1976) i Ivana Tanzligera Zanottija (Matiæ: 1953) tada su objavljena 

tri veoma važna djela starije hrvatske leksikografije: Dizionario italiano, latino, illirico 

(Venezia, 1728) A. della Belle (Znanstveni skup: 1990), Gazophilacium, seu latino-illyricorum 

onomatum aerarium (Zagreb, 1740) I. Belostenca (Vonèina: 1973) i Lexicon latinum (Zagreb, 

1742) . Sušnika i A. Jambrešiæa (Šojat: 1992). 

Nasuprot tomu, drugu polovicu XVIII. st. obilježuje gramatikografski rad B. Tadijanoviæa 

(Jonke: 1944, Jonke: 1966, Zbornik: 1981), M. A. Relkoviæa (Zbornik: 1991, Relkoviæ: 2000) 

i M. Lanosoviæa (Zbornik: 1985). Buduæi da su u veæinu tadanjih hrvatskih gramatika i jeziènih 

priruènika uvrštavani dvojezièni, uglavnom njemaèko-hrvatski rjeènici razlièita opsega, 

u kroatistici je s pravom upozoravano na važnost aneksne leksikografije druge polovice 

XVIII. stoljeæa (Ptièar: 1990, Gostl: 1998). Usto, upravo u to vrijeme snažan zamah doživljava, 

svjetovna i nabožna, književnost u Bosni, Dalmaciji i Slavoniji (. Lastriæ, . Grabovac, A. 

Kaèiæ Miošiæ, M.A. Relkoviæ, V. Došen, A. Kanižliæ, M.P. Katanèiæ) pisana književnim jezikom 

štokavske osnovice. Posebno se pritom istièe uloga Kaèiæa Miošiæa i Relkoviæa (Vonèina: 

1988a) te Kanižliæeva (Vonèina: 1975). Ovomu se mora dodati niz literarno nevažnih, 

ali za obogaæivanje leksika i uopæe za razvoj polifunkcionalnosti obaju tadanjih hrvatskih 

književnih jezika iznimno važnih prevedenih ili izvornih djela o poljodjelstvu, pravu, bogoslovlju, 

medicini, svilarstvu, stoèarstvu itd. (Samardžija: 1993). 

U skladu s Ratio educationis totiusque rei litterariae per regnum Hungariae et provincias 

eidem adnexas (Beè, 1777) dva od tri hrvatska slovopisa, kajkavski i slavonski, dobili su u 

drugoj polovici XVIII. stoljeæa službene priruènike: prvi Kratki navuk za pravopiszanye 

horvatzko za potreboszt narodnih skol nepoznata autora (Kratko pravopiszanye: 1779), 

a drugi Uputjenje kÕslavonskomu Pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah u Kraljestvu 

Slavonie (Mandiæ: 1779) èije je autorstvo po jednima nepoznato (Ptièar: 1990a), dok ga 

drugi sa sigurnošæu pripisuju Antunu Mandiæu (Pintariæ: 1998, 63-64 i 67-71). 

Zato se u jezikoslovnoj kroatistici od sedamdesetih godina XX. st. upravo XVIII. st. 

uobièajeno drži prijelomnim u povijesti hrvatskoga jezika i u oblikovanju hrvatskoga jeziènoga 

standarda. Pritomu se prva polovica stoljeæa promatra kao zakljuèak predstandardnoga 

razdoblja, dok se druga, u kontekstu tadanjega slavenskoga sociolingvistièkoga stanja (Brozoviæ: 

1972/73), smatra vremenom poèetka standardizacije dvaju hrvatskih književnih jezika 


27.7.2003, 23:34 

Black


(Brozoviæ: 1970, Brozoviæ: 1975, Brozoviæ: 1978, Katièiæ: 1978, Moguš: 1993, Grèeviæ: 1997, 

Vonèina: 2002). 

3. 

Posvemašnja politièka rascjepkanost hrvatskoga etnièkog i jeziènog prostora u drugoj 

polovici XVIII. st. jasno se ocrtava u tadanjem hrvatskome sociolingvistièkom pejzažu 

u kojemu se pitanje službenoga jezika dotada uopæe nije postavljalo. Jednostavno, poštovala 

se tradicija: u priobalnoj Hrvatskoj službeni je jezik bio talijanski, na Vojnoj granici od njezina 

osnutka uredovni i zapovjedni jezik bio je njemaèki, dok je u civilnome dijelu banske 

Hrvatske i Slavonije tu ulogu imao latinski, u prvoj kontinuirano stoljeæima, u drugoj tek 

nakon ratova za osloboðenje potkraj XVII. st. 

Vladavinu Josipa II. (1780.-1790.), uz ostalo, obilježile su jasne germanizatorske težnje, 

što je posebno vidljivo u promjeni zakonskoga statusa njemaèkoga jezika. Dne 26. travnja 

1784. car je naredio da Òubuduæe njemaèki jezik ima biti službeni u cijeloj državiÓ s tim 

da na njemaèkome do kraja te godine trebaju poslovati Državna kancelarija, Komora i 

Ugarsko namjesnièko vijeæe, a Òod godine 1786. postaje on (tj. njemaèki jezik) uredovni 

jezik u svim županijama, ugarskim i hrvatskim, a poslije tri godine ne smije više nikoga 

biti, ni èinovnika, ni sveæenika, koji ga ne bi znaoÓ (Šišiæ: 1962, 336). U tome kontekstu 

opravdano je promatrati tadanju živahnu hrvatsku (kajkavsku i slavonskoštokavsku) uglavnom 

dvojeziènu gramatikografsku aktivnost (Nyom‡rkay: 2002). 

Iako o tome još uvijek nema posebnih radova, ipak se može reæi da je maðarski jezik 

bio u hrvatskim zemljama u to vrijeme pomanje poznat jer je i u Ugarskoj bio u sjeni 

službenih jezika latinskoga i njemaèkoga. Za razliku od drugih dijelova hrvatskoga jeziènog 

prostora, sjeverozapadna (uglavnom kajkavska) Hrvatska imala je neprekinut dodir s maðarskim 

jezikom, što je do danas ostavilo najjasnijega traga u leksiku kajkavskih idioma 

(H‡drovics: 1985), ali je i ondje maðarski bio daleko od toga da, poput njemaèkoga, bude 

jezik svakodnevne neslužbene komunikacije. 

Hrvatski jezik kajkavske i štokavske osnovice do kraja osamdesetih godina XVIII. st. 

bio je uglavnom jezikom lijepe književnosti i pouèno-prosvjetiteljskih spisa. 

Uza sve, a kao izravna posljedica ovdje sažeto skicirana tadanjega hrvatskoga sociolingvistièkoga 

stanja, u hrvatskim je zemljama dugo bila prisutna dvojeziènost (hrvatsko- 

-talijanska, hrvatsko-njemaèka, hrvatsko-turska, hrvatsko-maðarska), koja æe se protegnuti 

duboko u XIX. st., u desetljeæa nakon hrvatskoga narodnog preporoda (a potrajati de 

facto, bar dijelom, sve do god. 1918). 

4. 

Nakon smrti Josipa II. carem postaje njegov mlaði brat Leopold II. koji je odmah na 

poèetku svoje vladavine suspendirao niz reformskih zahvata svoga brata i nastojao 

afirmirati drugaèiji tip vladavine, što je vrlo brzo snažno potaknulo razvoj nacionalnih 

pokreta (Smièiklas: 1885, Šišiæ: 1962, 371-378). Upravo u takvome politièkom ozraèju sazvao 

je Leopold II. hrvatski i hrvatsko-ugarski sabor. Nakon što je Hrvatski sabor 12. svibnja 

1790. pod predsjedanjem bana Ivana Erd°dyja (1790-1806) zakljuèio da se ima osnovati 

zajednièka hrvatsko-ugarska vlada, na zajednièkome saboru u Budimu maðarski su zastupnici 

veæ 11. lipnja 1790. zapoèeli raspravu o položaju maðarskoga jezika zahtijevajuæi da se 


27.7.2003, 23:34 

Black 

261


njime raspravlja i vodi saborski dnevnik koji bi tako vrijedio kao izvornik, dok bi latinska 

inaèica bila tek neautentièan prijevod (Šišiæ: 1962, 374). Tomu su se suprotstavila oba 

hrvatska za-stupnika. U nastavku zasjedanja u saboru je iznesen i prijedlog da se maðarski 

postupno kao službeni jezik uvede u sve urede u Hrvatskoj i Ugarskoj (Šišiæ: 1962, 375), 

èemu su se odluèno oduprijeli hrvatski ban Ivan Erd°di i zagrebaèki biskup Maksimilijan 

Vrhovac, a cijela hrvatska delegacija 1. rujna 1790. obznanivši Declaratio ex parte nunciorum 

regni Croatiae quoad inducendam Hungaricam linguam (Izjava od strane nuncijà kraljevine 

Hr-vatske s obzirom na uvoðenje maðarskoga jezika; ancev: 1933, 33-37). 

Opiruæi se uvoðenju maðarskoga, hrvatski nunciji brane svoje pravo uporabe latinskoga: 

ÒAko se išta može nazvati ustavnim, onda svakako ono, što se još od poèetka kraljevstva, 

kroz osam stoljeæa, ne od vremena do vremena, nego svagdanjom i nikad neprekinutom 

upotrebom obdržavalo. A to nitko ne može zaniekati, da je u Ugarskoj bio takav obièaj, 

da su se ne samo pravni, nego i politièki i bilo kakve vrsti odpravci vršili na latinskom 

jeziku.Ó (prijevod S. Ježiæa; istakao M.S.) 

Iako u svojoj dokumentaciji Òza naše podrijetlo hrvatskoga preporodaÓ donosi šest 

dokumenata nastalih prije 1790., ranjo ancev upravo Izjavi kao jednome od dva Òakta 

hrvatske službene politikeÓ (ancev: 1933, XXIX) pridaje upravo prevratno znaèenje u detektiranju 

korijen‰ hrvatskoga narodnog preporoda. Istina, tri desetljeæa prije anceva, slièno 

je postupio i Ðuro Šurmin kad je svoju monografiju o hrvatskome narodnom preporodu 

podijelio u dva dijela, a prvim obuhvatio razdoblje od 1790. do 1836 pri èemu godinu 1790. 

nije za poèetnu izabrao samo zbog smjene vladara, nego znatno prije zbog afirmacije novoga 

duha u Habsburškoj Monarhiji, u èemu je, kad je Hrvatska posrijedi, znatnu ulogu 

odigralo upravo tada pokrenuto pitanje službenoga jezika kojemu Šurmin posveæuje gotovo 

prve stranice svoga djela (Šurmin: 1903, 4-8). A s hrvatskim su književnim povjesnièarima 

suglasni i suvremeni hrvatski historiografi kad od 1790. govore o Òpretpoèecima hrvatskoga 

narodnog preporodaÓ (Periæ: 1997, 143). 

262 

5. 

Kao što je razvidno iz priložene kronologije, èetiri i pol desetljeæa što dijele godinu u 

kojoj je prvi put iznesen prijedlog za uvoðenje maðarskoga kao službenoga jezika u 

Slavoniji i banskoj Hrvatskoj (1790.) i 1835. i poèetka izlaženja Danicze Horvatzke, Slavonzke 

y Dalmatinzke, što se hrvatskoga jezika tièe ispunjena su, s jedne strane, neprestanom 

politièkom borbom hrvatskih staleža da sami odluèuju o službenome jeziku, a s druge s 

nizom istodobnih, znatnom dijelom nepovezanih (nekoordiniranih) nastojanja oko ureðenja 

mnogih otvorenih pitanja u vezi s obama tadanjim hrvatskim književnim jezicima. Zato 

je s pravom konstatirano da je promatrano razdoblje Òknjiževno neplodno, a sociolingvistièki 

važnoÓ (Vince: 1978: 99), jer je upravo tada pripravljan teren za preporodna nastojanja u 

podruèju hrvatskoga jezika te ureðenja njegova slovopisa i pravopisa. 

Sva æe tadanja važnija politièka zbivanja i filološka nastojanja oko hrvatskoga jezika biti 

ovdje prikazana jer je samo tako moguæe oblikovati koliko-toliko cjelovitu sliku o hrvatskome 

sociolingvistièkom stanju potkraj XVIII. i u poèetku XIX. st., u vrijeme koje je hrvatski narod 

Òkoji tada broji oko dva milijuna dušaÓ doèekao Òu gotovo nevjerojatnoj rascjepkanosti, 

duhovnoj, administrativnoj i politièkojÓ (rangeš: 1987, 22), koja je bila takva da bi Òi za 

konstituiranje veæega narodaÓ bila teško savladivom zaprekom (rangeš: 1987, 125). 


27.7.2003, 23:34 

Black


6. 

Hrvatsko-maðarske politièke napetosti zapoèete 1790., bez obzira na politièke mijene, 

potrajat æe sve do kraja Habsburške, odnosno Austro-Ugarske Monarhije i u njima 

æe konstantno važnu ulogu imati jezièno pitanje. Uzet u cjelini, maðarsko-hrvatski jezièni 

spor predstavlja krivulju koja obiluje stalnom napetošæu, odluènim zahtjevima i jednako 

takvim odbijanjima, oèekivanim nepopustljivostima i iznenadnim kompromisima. U tome 

sporu hrvatski su staleži, kako je veæ reèeno, branili latinski jezik pozivajuæi se na višestoljetnu 

tradiciju uvrštavajuæi tako pravo na služenje latinskim kao službenim meðu municipalna 

prava (jura municipalia). Pored tradicijskog navoðeni su i drugi argumenti, od gospodarskih 

(ancev: 1933, XXIV) do etnièkih (Nyom‡rkay: 1989, 30). U toj argumentaciji jedna je èinjenica, 

meðutim, danas posve neobièna: u cijelome se sporu ne spominju prava hrvatskoga 

jezika. Uputno je stoga upitati koji bi mogao biti razlog (ili razlozi) takvomu postupanju? 

Prvi je nedvoumno tadanji neupitno prestižan položaj latinskoga koji je uz ÒdiplomatièkuÓ 

ne samo u hrvatskoj znanosti dugo zadržao ulogu metajezika, pa su njime, nimalo neobièno, 

pisana i djela u obranu hrvatskoga jezika (Mahanoviæ: 1814, Derkos: 1832). Uostalom, 

uporaba latinskoga, bar sporadièno, branjena je još god. 1842. (Nyom‡rkay: 1989: 33). Ali 

je neisticanje hrvatskoga, bar u nekoj mjeri, moglo biti uvjetovano èinjenicom nepostojanja 

jedinstvenoga hrvatskoga književnog jezika, odnosno kajkavsko-štokavskim književnojeziènim 

dvojstvom koje posigurno nije moglo iæi na ruku eventualnim zagovornicima hrvatskoga. 

Od politièkih promjena što su se u hrvatskim zemljama zbile do sredine tridesetih godina 

XVIII. stoljeæa a koje su u nekoj mjeri utjecale i na jezièno stanje, najvažnija je svakako 

propast Mletaèke Republike (1797). Istina, i nakon toga službeni je jezik u priobalnoj 

Hrvatskoj, osim Dubrovaèke Republike, ostao talijanski, ali je uspostavom austrijske vlasti, 

prema dosada potvrðenim podacima, hrvatski postao jezikom novinstva, u dvojeziènome 

službenom upravno-politièkome tjedniku Il Regio Dalmata-Kraglski Dalmatin (izlazio od 

12. srpnja 1797. do 1. travnja 1810.), sa svim, ponajprije nazivoslovnim poteškoæama koje 

su iz toga proistekle (Vince: 1978, 100-114). A kad je 1805. priobalna Hrvatska, ukljuèujuæi 

i bivšu Dubrovaèku Republiku, potpala pod francusku vlast, hrvatsko je jezièno podruèje 

jedini put u svojoj prošlosti došlo u izravan dodir s francuskim jezikom, èiji su tragovi, ponajprije 

u leksiku, dijelom vidljivi i danas (ranoliæ: 1975, 69-85 i ranoliæ: 1976a). 

7. 

Dva od tri hrvatska slovopisa (kajkavski i slavonski) do kraja osamdesetih godina XVIII. 

st. dobila su svoje normativne priruènike. Za slavonski se slovopis, dapaèe, u jednome 

trenutku (god. 1785.) uèinilo da bi mogao postati opæehrvatskim, u kontekstu potrage za 

najprimjerenijim slovopisom za Stullijev leksikografski opus magnum (Voltiæ: 1803, H‡drovics: 

1965, Brlek: 1987, 19). Dva su službena hrvatska slovopisa u prvoj treæini XIX. st. doživjela 

ponovljena izdanja: Uputjenje drugo 1810., dok je Kratki navuk nakon drugog izdanja 

1779. zamijenjen priruènikom Naputchenye vu horvatzki prav chteti i piszati èije je drugo 

izdanje objavljeno 1832.! A o (donekle modificiranome) slavonskom slovopisu kao moguæem 

opæe-hrvatskom u svojoj su korespondenciji misli izmjenjivali školski nadzornik Tomo 

Košæak i fra Grga Èevapoviæ (Jeleniæ: 1930, Vonèina: 1990), iako bez konkretnoga rezultata. 

Unatoè reèenomu, slovopisna (grafijska, ÒpravopisnaÓ) pitanja pobuðivala su pozornost 

onodobnih hrvatskih ljudi od pera, a dijelom i vlasti, tako da do poèetka preporoda u tome 


27.7.2003, 23:34 

Black 

263


smjeru bilježimo nekoliko važnih pokušaja. Dva su od njih, istina, ostala u rukopisu 

(Mahanoviæev i Završnikov), pa zato nepoznata veæini njihovih suvremenika, ali su im 

kasnija prouèavanja utemeljeno ocijenila vrijednost kako u razvoju preporodnih ideja tako 

i za hrvatsku filologiju. U Mahanoviæevu je rukopisu Observationes circa croaticam ortographiam 

iz 1814. uoèeno da autor kajkavske idiome pribraja Òilirskoj skupiniÓ, a ne slovenskoj (Vince: 

1978, 29) te da nastoji oko Òunio dialectorum Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u jednom 

jeziku i jednom pravopisuÓ (ancev: 1933, XXXIII). 

Josip Završnik, koji je pretežit dio života proveo izvan Hrvatske, službujuæi u raznim 

mjestima Monarhije, ostao je nepoznat i svojim suvremenicima, ali i hrvatskoj filologiji, sve 

do najnovijega vremena, jer ga je ona, stjecajem neprilika, ÒotkrilaÓ tek nakon drugoga 

svjetskog rata (Twardzik: 1985). Ugledajuæi se uglavnom u poljski slovopis, u svome 

pravopisnom djelu Završnik je Òjasno pokazao kako se latinica može hrvatskim potrebama 

prilagoditi uz pomoæ dodatnih, dijakritièkih znakovaÓ (Vonèina, 1988, 302), zbog èega je 

nazivan Gajevim (manje poznatim) preteèom (Twardzik: 1985, Nosiæ: 1991, Nosiæ: 1997). 

Dva najpoznatija pokušaja ureðenja hrvatskoga latinièkoga slovopisa u tome razdoblju 

dogodila su se 1820. i 1830. 

Prvo je na poticaj namjesnika ranje Tomašiæa dalmatinska vlada imenovala posebno 

pravopisno povjerenstvo sa zadatkom Òda ukine nesuglasnost u nekim bitnijim razlikama 

izmeðu dalmatinske i dubrovaèke latinièke grafije, pa da u prvome redu odredi postojan 

naèin pisanja, kako bi se mogle jedinstvenim pravopisom štampati knjige u hrvatskom 

jezikuÓ (Vince: 1978, 132). Povjerenstvo, kojemu je najpoznatiji èlan bio ranjo Marija 

Appendini, kodificiralo je zapravo južni (ÒdalmatinskiÓ) hrvatski slovopis oblikovan po 

uzoru na talijanska slovopisna rješenja kojima je, istina, u pisanju ujedinjen znatan dio 

priobalne Hrvatske, ali je ostao bez utjecaja na ostale dijelove hrvatskoga jeziènog prostora 

(Vince: 1960, Vince: 1975/76, Vince: 1978, 135-139). 

Konaèno, na pragu tridesetih godina XIX. st. pojavit æe se Kratka osnova horvatskoslavenskoga 

pravopisanÿa (Budim, 1830) Ljudevita Gaja, neveliko dvojezièno (hrvatskokajkavskonjemaèko) 

dvojezièno djelo u kojem se o ureðenju dijakritièkoga slovopisa raspravlja Òpoleg 

mudrolÿubneh, narodneh i prigospodarneh temelÿov i zrokovÓ. Iako je ta knjižica kod 

suvremenika prošla gotovo nezapaženo pa je ostala jedinim djelom koje je pisano slovopisom 

koji se u njemu predlaže i obrazlaže, mnogi su kasniji prouèavatelji hrvatskoga narodnog 

preporoda Kratkoj osnovi pridavali iznimno, a neki i prijelomno znaèenje. Ugledajuæi se 

u slièna prethodna hrvatska nastojanja (P. Ritter Vitezoviæ, A. Jambrešiæ) znatno više negoli 

se to prije uoèavalo, a u èeška znatno manje negoli se to dugo (pre)naglašavalo, Gaj je 

dao Òjednostavan, ali svrsishodan grafijski sustav koji zaista više ne može dovesti u sumnju 

kako što treba èitati, · a to je optimalno rješenje koje jedna grafija može datiÓ (Moguš- 

Vonèina: 1969, 79). 

264 

8. 

U 

vrijeme o kojem je rijeè znatno je obogaæena gramatikografija hrvatskoga jezika. 

Pribrojimo li ponovljeno izdanje jedne gramatike objavljene prije 1790. (Lanosoviæ: 

1778., 31793) i ponovljeno izdanje jedne od novih gramatika (Appendini: 1808. i 21828), u 

èetiri i pol desetljeæa izmeðu 1790. i 1835. objavljeno je ukupno jedanaest gramatika, u prosjeku 

svake èetiri godine po jedna. Te su gramatike po kojeèemu razlièite, npr. po meta- 


27.7.2003, 23:34 

Black


jeziku. U jednima je metajezik njemaèki (Lanosoviæ: 1793, Kornig: 1795, Brliæ: 1833), u 

drugima talijanski (Voltiæ: 1803, Appendini: 1808). Neke su dvojeziène: na hrvatskom i 

njemaèkom (Matijeviæ: 1810, Ðurkoveèki: 1826) ili na latinskom i hrvatskom (Jurin: 1793), 

a u jednoj je uz hrvatski opisan francuski jezik (Starèeviæ: 1812a). 

U to je vrijeme objavljena prva gramatika hrvatskoga jezika u kojoj je metajezik samo 

hrvatski (Starèeviæ: 1812)! 

U nabrojenim je gramatikama oèita kljuèna onodobna hrvatska sociolingvistièka dvojba 

jer dio gramatièara opisuje hrvatski (književni) jezik kajkavske osnovice (Kornig, Matijeviæ, 

Ðurkoveèki), a ostali hrvatski (književni) jezik ikavsko-štokavske lièke (Starèeviæ) i 

dalmatinske osnovice (Jurin) ili jekavsko-štokavske dubrovaèke osnovice (Appendini). U 

jednoga je gramatièara (Brliæ: 1833) jasno nastojanje da se moguæi problemi s razlièitim 

refleksima ÒjataÓ bar u pisanju prevladaju zajednièkim grafemom (y). 

Dosadanja prouèavanja toga odsjeèka hrvatske gramatikografske tradicije pokazuju da je 

rijeè o djelima razlièite namjene i razlièite vrijednosti, što je dijelom posljedica razlièite filološke 

spreme njihovih autora (Tafra: 1992, 17-22). Veæina je tih gramatika prouèena (Sekuliæ: 

1953, Zbornik: 1985, Vonèina: 1988, Tafra, 1992, Jembrih: 1997, Jurin: 1999), a napose Brliæeva 

(Ivšiæ: 1912, Auty: 1962, Pranjkoviæ: 1999). Ipak, oko vrijednosti nekih gramatika ni do danas 

u jezikoslovnoj kroatistici nisu usklaðeni sudovi, pa npr. Appendinijeva za jednoga prosuditelja 

Òima tek povijesnu i bibliografsku vrijednostÓ (Vince: 1978, 161), dok drugi za nju kaže da 

je Òmožda najbolja meðu starijim gramatikama našega jezikaÓ (Rešetar: s.a.). 

Potrebno je takoðer istaknuti da meðu štokavskim gramatikama, za razliku od razdoblja 

izmeðu 1761. i 1790. kad su dominantni slavonski gramatièari, nakon 1790. u hrvatskoj 

gramatikografiji prevladavaju gramatièari podrijetlom ili radom povezani s priobalnom 

Hrvatskom (Jurin, Voltiæ, Appendini, Starèeviæ). Meðu njihovim je djelima jezikoslovna 

kroatistika dosada najviše pozornosti posvetila Novoj rièoslovici ilirièkoj Šime Starèeviæa 

(Aniæ: 1965/68, Vince: 1973, Junkoviæ: 1977/78, Vince: 1978, Brlobaš: 2002, Tafra: 2002, s 

iscrpnom bibliografijom!). Zapažena još od preporoditelja (Mažuraniæ: 1859), ta se gramatika 

s pravom drži iznimno važnom u prvome redu za oblikovanje prozodijske norme hrvatskoga 

standardnog jezika jer se u njoj prvi put razlikuju i obrazlažu èetiri novoštokavska 

naglaska. (Hrvatski gramatièari prije Starèeviæa, npr. B. Kašiæ i M.A. Relkoviæ, uoèavaju i 

opisuju tri naglaska!) Zagovaranje ikavske novoštokavice postat æe jednom od temeljnih 

postavka pristaša zadarskoga jezièno-kulturnoga kruga kojemu se gotovo od poèetka 

prikljuèio i Š. Starèeviæ. A u suprotstavljanju Gajevoj slovopisno-pravopisnoj i jeziènoj 

(ÒilirskojÓ) koncepciji uz novoštokavsku ikavicu znatnog su udjela imali i slovopisni nazori 

Ante Kuzmaniæa i njegova kruga (Vince: 1978, 315-402). 

9. 

Poèetak XIX. st. u podruèju leksikografije obilježavaju tri djela: neobjavljeni i još uvijek 

samo manjim dijelom prouèen (Hamm: 1942/43, Katièiæ: 1983) Pravoslovnik ili Etymologicon 

Illiricum M.P. Katanèiæa (Vince: 1978, 149-151) te dva objavljena trojezièna djela: 

hrvatsko-talijansko-njemaèki Rièoslovnik J. Voltiæa i hrvatsko-talijansko-latinski rjeènik J. 

Stullija (Stulli: 1801, 1806. i 1810.). 

Opsegom znatno manje Voltiæevo djelo s manje od 15 000 natuknica pripada priruènim 

rjeènicima izrazito didaktiène namjene. U nejednakoj mjeri u njemu se prepliæu znaèajke 


27.7.2003, 23:34 

Black 

265


èakavskih, štokavskih i kajkavskih idioma, s tim da su prve najbrojnije (Sekuliæ: 1953). Iako 

je uoèena povezanost Voltiæeva djela s djelima starijih hrvatskih leksikografa J. Mikalje i I. 

Belostenca (Dukat: 1929) te hvaljena njegova slovopisna rješenja, ipak se èini da i danas u 

jezikoslovnoj kroatistici prevladava stajalište da Rièoslovnik Ònema nekog veæeg znaèenja 

u povijesti naše leksikografijeÓ (Vince: 1978, 161). 

Nasuprot Voltiæevu praktiènom djelu stoji najopsežnije djelo starije hrvatske leksikografije 

· Stullijev trodijelni trojeziènik koji je nastajao èetiri desetljeæa i u vezi s èijim su se objavljivanjem 

rješavala mnoga važna pitanja, od slovopisnih do jeziènokoncepcijskih (Brlek: 

1987). Dosadanja prouèavanja Stullijevih veza sa starijom hrvatskom leksikografijom, kao 

i njegovih izvora, pojedinih leksièkih slojeva u njegovome djelu te odjeka toga djela kod 

suvremenika i utjecaja na neke kasnije hrvatske leksikografe (Jernej: 1984, Nagy: 1984, Šojat: 

1984, Vonèina: 1984) nedvoumno su pokazala da je posrijedi djelo što razmeðuje epohe: 

sažima i nadograðuje prošlo utiruæi put buduæemu. Djelo koje Òpredstavlja sintezu jeziènog 

blaga ne samo dubrovaèke književnosti i dubrovaèkog životnog iskustva nego i èitavog 

južnoslavenskog podruèja, s ne malim doprinosom sjevernih narodaÓ (Brlek: 1987, 103) pokazalo 

je, uz ostalo, da je dubrovaèka jekavsko-štokavska osnovica sposobna ponijeti teret 

standardnojeziène nad(o)gradnje i širi od hrvatskoga, a tako važna èinjenica, posve naravno, 

nikako nije mogla promaknuti hrvatskim preporoditeljima. 

266 

10. 

Konaèno, u godinama kad se uporno traži uvoðenje maðarskoga i kad se, istodobno, 

brani latinski jezik pojavio se niz autora koji, voðeni razlièitim razlozima, u svojim 

radovima zagovaraju hrvatski jezik, i to zajednièki hrvatski ili opæehrvatski književni jezik. 

Tako još potkraj XVIII. st. Josip Šipuš u predgovoru svomu djelu Temelyi xitne tergovine 

istièe potrebu izgradnje jednoga iznadregionalnoga jezika poput njemaèkoga. ÒNajmre dobro 

moxe znano biti, kako razlucsno doljni Szakszonacz od gornyega, a ovi obadva od 

Shvabe, Ausztriancza, Rheinlándera y Sveitzera govoridu, da jedan drugog doiszta komaj 

y koju rich razumivati moguch jeszte. Ter vindar ny(i)hovi piszmoznanczi, y knyigopiszczi 

vszigdi jednako csisztim szloxnim y vszakome megyu nym razumnim jezikom z-jediniti 

u regulama y izgovoru sztvariuh szpominyajusze.Ó (Šipuš: 1793, 4) Zajednièki jezik, dakle, 

olakšava sporazumijevanje izmeðu govornika razlièitih i vrlo udaljenih idioma i olakšava 

trgovinu (do èega je Šipušu kao gospodarstveniku iznimno stalo). 

Izbor osnovice za opæehrvatski književni jezik poèeo se nasluæivati iz dijela štokavske 

jeziène prakse pisaca poput Jurja Muliha (uèek: 1994) ili Tituša Brezovaèkog (Georgijeviæ: 

1969, 289). ranjo Strehe pak mislio je da je zagrebaèko (tj. kajkavsko) narjeèje presiromašno 

Òda bi kada moglo samo ob sobom, prez druge pomoèi književnem jezikom postaviti seÓ 

(Kombol: 1963, 401). Potaknut romantièarskim zanosom za narodnim zagrebaèki je biskup 

M. Vrhovac (na latinskome!) pozvao svoje duhovne pastire da skupljaju narodno blago (djela 

usmene narodne književnosti i stare knjige), a naroèito rjeènièko blago narodnoga (ilirskog) 

jezika (lingua illirica) èiju bogatu kajkavsku i štokavsku prošlost hvali kako bi potaknuo 

njegovanje i izgraðivanje ilirskoga jezika (Vrhovac: 1837). 

Odbacivanje latinskoga kao službenog i izobrazbenog jezika, ali i skepsu spram puèkoga 

jezika najjasnije je zagovarao A. Mihanoviæ u svome djelu Rech Domovini od hasznovitoszti 

pisanya vu domorodnom jeziku (Mihanoviæ: 1815). Premda je to svoje djelo napisao 


27.7.2003, 23:34 

Black


kajkavicom, pa se u skladu s tom èinjenicom tumaèi njegov pojam ÒdomovineÓ (Oèak: 

1998, 130), ipak nisu posve u krivu ni tumaèi koji su u tome djelu uoèili opæehrvatsku pa 

i opæeslavensku dimenziju (Barac: 1964, 185). Mihanoviæ, koji je za boravka u Italiji upoznao 

Završnika (Oèak: 1998, 102), ipak se u Rechi Domovini izravno ne izjašnjava o tome kojim 

je upravo ÒdomorodnimÓ jezikom korisno (hasnovito) pisati, ali æe odgovor na to važno 

pitanje uslijediti samo tri godine poslije (1818.) kad je objavio dvojezièni, latinsko-hrvatski, 

poziv na pretplatu za ÒOsmanaÓ, èiji je hrvatski dio pisan štokavski, ali, posve razumljivo, 

s jakim kajkavskim utjecajem. 

Ako se Vrhovèevim, Završnikovim i Mihanoviæevim nastojanjima pribroji Juraj Šporer 

sa svojim zahtjevom (1817) za izdavanjem novina ÒOglasnik ilirskiÓ, dakako na ilirskom jeziku, 

dobivamo dinamiènu sliku pretpreporodnih gibanja na jeziènom i slovopisnom (ÒpravopisnomÓ) 

polju: ÒVrhovac, Mihanoviæ, Završnik i Šporer nisu bili izolirane pojave. Pokušaji 

skupljanja narodnih pjesama (1813.), isticanje koristi od pisanja u Òdomorodnom jezikuÓ 

(1815.) pozivanje na pretplatu hrvatskih klasika (1818), razgovori o jednom (štokavskom) 

i jedinstvenom pravopisu s dijakritièkim znakovima (1815.-1821.), molba za izdavanje ilirskih 

novina (1817./18.), pokretanje ÒilirskogÓ zbornika (Šporer: ÒAlmanah ilirskiÓ, Karlovac, 1823) 

· sve su to dijelovi kretanja koje je daleko od preporodnog zamaha ali ga nedvojbeno naznaèuje.Ó 

(Oèak: 1998, 108) 

Pri kraju promatranoga razdoblja objavio je I. Derkos svoju latinskim pisanu raspravu 

Genius patriae (Genij domovine) u kojoj njezinim Òpozaspalim sinovimaÓ tumaèi zašto je 

korisno njegovati i razvijati vlastiti jezik te predlaže da se do opæehrvatskoga jezika doðe 

sjedinjenjem triju ÒpodnarjeèjaÓ triju kraljevina: ÒPropono ego conjuctionem trium horum 

Regnorum; Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, quoad Subdialectos suas.Ó (Derkos: 1830, 38) 

Cilj toga ujedinjenja obrazlaže ovako: ÒPer conjunctionem hanc intelligo ego unionem trium 

Dialectorum, quas loquuntur tria haec Regna, in unam lingvam, non popularem, sed eruditam, 

literariam, qua scientiae et artes, scripta periodica, et rhapsodica ab eruditis legerentur 

et scribentur.Ó (Derkos: 1832, 39) A osnovica bi tomu udruženomu uèenom književnom 

jeziku trebala biti dubrovaèko-neretvansko-slavonska · dakle: štokavska, èime je jasno naznaèen 

put do preporodnog rješenja. 

Iste godine kad je objavljena Derkosova rasprava grof Janko Draškoviæ svojim je jeziènim 

izborom potvrdio utemeljenost Derkosova opæehrvatskoga prijedloga o èemu u Predisloviju 

Disertaciji kaže: ÒJa odaberem za moi r‡zgovor naski jezik, xelechi dok‡zati, da mi 

narodnog jezika im‡demo, u kojemu sve izrechi moguchje jest, sto serdze, y pamet 

zaghteva; Dialekta p‡ko ovoga, kao obichnoga u pismoznanju starinskomu, y kao puniega 

izvolio jesam: Priloxena Tab la dokazuje, da on y naj hodnii jest u slavo-herv‡tih, kao 

Narodu nasih Kraljevinah · On mora y nai pravii biti, jerega Slavonaz, kraisni Hervat, 

Primoraz, Prikupnik, Dalmatinaz, Bosanaz, Zernogoraz y oni Herv‡ti, koji se Wasserkroaten 

zovu, y po Madjarske zemlje razsuti jesu, jednako govore; sve knige starie, koje u Zagrebu, 

Poxege, Splitu, Mletkih y Dubravniku utisnjene jesu, y Masna kniga Senijske, u drugih primorskih 

Biskupiah, sve u istomu dialektu liepo pis‡ne jesu, y jere ovoga dialekta nigdo 

pribivajuchi u drugom kotaru ne promini, gje protivno, oni pomies‡noga dialekta govorechi 

svojega odmar kao manje kr‡snoga, sovim promine kad sega nauche, kao ja, koi u Zagrebu 

rodjen jesam.Ó (Draškoviæ: 1832, 3) 

Na izmaku 1832., u mjesecu studenome zbila su se još dva za onodobno hrvatsko sociolingvistièko 

stanje i za povijest hrvatskoga jezika iznimno važna dogaðaja. 6. studenoga 


27.7.2003, 23:34 

Black 

267


zapoèeo je Matija Smodek (na latinskome!) na Kraljevskoj akademiji znanosti (Regia scientiarum 

accademia) u Zagrebu, tada najvišem hrvatskom uèilištu, pouèavati hrvatski jezik 

kao neobvezatan predmet (Moguš: 1996). Samo nekoliko dana potom, 11. studenoga Juraj 

Rukavina Vidovgradski u Hrvatskom se saboru na hrvatskome jeziku zahvalio na izboru 

za potkapetana Kraljevine. Bio je to Òod vijekova prvi hrvatski govor izreèen u hrvatskom 

saboruÓ (Šišiæ: 1962, 400). 

268 

Zakljuèak 

Vrijeme nakon 1790., koje neposredno prethodi svekolikomu preporodu hrvatskoga 

naroda, kad je za dio hrvatskih zemalja prvi put postavljeno pitanje službenoga (uredovnog, 

ÒdiplomatièkogÓ) jezika, kako je veæ uoèeno, sociolingvistièki je iznimno važno 

(Vince: 1978, 99). Na poèetku toga razdoblja, neposredno prije nestanka Mletaèke Republike, 

hrvatski narod živi Òu mletaèkoj Dalmaciji, u turskoj Bosni i Hercegovini, u Dubrovaèkoj 

Republici, u Istri, u civilnoj Hrvatskoj, u vojnoj Hrvatskoj, da i ne govorimo o razlièitostima 

uprave u Slavoniji, na Rijeci, u MeðimurjuÉÓ (rangeš: 1987, 124-125). Usprkos toj naglašenoj 

politièko-upravnoj fragmentiranosti hrvatskoga etnièkog i jeziènog prostora, bar ondje 

gdje su to politièke prilike zahtijevale i(li) dopuštale, u zadnjem desetljeæu XVIII. i u prva 

tri i pol desetljeæa XIX. st. u vezi s jezikom rješavana su ÒsamoÓ tri pitanja: 

1. pitanje službenoga jezika (maðarski, a prije i poslije i njemaèki vs. latinski, pa vs. 

hrvatski); 

2. pitanje opæehrvatskoga književnog jezika gdje je, unatoè prijedlozima za koineizaciju, 

ipak kljuènom bila dvojba: hrvatski književni jezik kajkavske osnovice, nazivan 

horvatski ili lingua croatica vs. hrvatski književni jezik štokavske osnovice, 

nazivan regionalnim imenima slavonski i(li) dalmatinski, lingua illirica i 

3. pitanje opæehrvatskoga latiniènoga slovopisa gdje se uz tri veæ kodificirana hrvatska 

slovopisa (kajkavski, dalmatinski i slavonski) afirmira èetvrti (dijakritièki), poslije 

nazvan gajicom. 

Kao što je poznato, traganje za odgovorima na ta pitanja jednim su dijelom znatno 

premašila gornju vremensku granicu iz naslova ovoga referata i potrajala duboko u XIX. 

st., a doèeli su ih predstavnici novih naraštaja sukladno promijenjenim politièkim i sociolingvistièkim 

prilikama. 

Literatura 

Aniæ, Vladimir (1965/68): Akcenat u gramatici Šime Starèeviæa, Radovi ilozofskog fakulteta 

u Zadru, 7, 70-88 

Appendini, rancesco Maria (1808): Grammatica della lingua Illirica. Dubrovnik. 2 1828., 

3 1838. i 4 1850. 

Auty, Robert (1958): The Linguistic Revival among the Slavs of the Austrian Empire, 1780- 

1850. The Role of Individuals in the Codification and Acceptance of New Literary 

Languages, Modern Language Review, 53, 392-404 

Auty, Robert (1962): The Linguistic Work of Ignjat Alojzije Brliæ, ilologija, 3, 5-22 

Badurina, Lada (1990): Hrvatska (orto)grafija prije pojave prvoga pravopisa, ÒDometiÓ, 23, 

10, 657-665 


27.7.2003, 23:34 

Black


Banac, Ivo (1984): Main Trends in the Croatian Language Question, Aspects of the Slavic 

Language Questions, 1, 1984, 189-259 (= Croatian Literature Series, 1, Zagreb, 

1990, 7-96; prijevod: Croatian Literature Series, 6, Zagreb, 1991.) 

Bandulaviæ, Ivan (1613): Pisctolye i evangelya. Mleci, 1613. Pretisak: Quellen und Beitráge 

zur kroatischen Kulturgeschichte, sv. 7a i 7b, K°ln-Weimar-Wien, 1997. 

Barac, Antun (1964): Hrvatska književnost. Knjiga I: Književnost ilirizma. Drugo izdanje. 

Zagreb 

Brlek, Mijo (1987): Leksikograf Joakim Stulli. Djela HAZU, Razred za filološke znanosti, 60. 

Zagreb. 

Brliæ, Ignjat Alojzije (1833): Grammatik der Illyrischen Sprache, wie solche in Bosnien, Dalmazien, 

Slawonien, Serbien, Ragusa etc. dann von Illyriern in Banat und 

Ungarn gesprochen wird. Ofen. Zagreb, 2 1842. i 3 1850. 

Brlobaš, Željka (2002): Vrste rijeèi u gramatikama Šime Starèeviæa, Rasprave Instituta za 

hrvatski jezik i jezikoslovlje, 28, 7-21 

Brozoviæ, Dalibor (1970): Standardni jezik. Teorija/usporedbe/geneza/povijest/ suvremena 

zbilja. Zagreb 

Brozoviæ, Dalibor (1972/73): Sociolingvistièka situacija i problemi jeziène standardizacije u slavenskom 

svijetu XVIII stoljeæa, Radovi ilozofskog fakulteta u Zadru, 11, 17-35 

Brozoviæ, Dalibor (1975): Hrvatski književni jezik u 18. stoljeæu, Zbornik Zagrebaèke slavistièke 

škole, 3, 75-85. Zagreb 

Brozoviæ, Dalibor (1978): Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar južnoslavenskih i drugih slavenskih 

jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske književnosti, Hrvatska 

književnost u evropskom kontekstu, ur. A. laker i K. Pranjiæ, Zagreb, 

9-83 

Derkos, Ivan (1832): Genius patriae super dormientibus suis filiis seu folium patrioticum, 

pro incolis regnorum Croatiae&Slavoniae in excitandum, excolendae lingvae 

patriae. Zagreb. Pretisak i prijevod: Karlovac, 1996. 

Draškoviæ, Janko (1832): Disertatia iliti razgovor darovan Dospodi Pokl’sarom Zakonskim 

y buduchjem Zakonotvorzem Kraljevinah nasih. Za buduchu Dietu Ungarsku 

odaslanem derxan po jednom Starom Domorodzu Kraljevinah ovih, Karlovac. 

Pretisak: Karlovac, 1990. 

Dukat, Vladoje (1929): Voltiæev ÒRièoslovnikÓ, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 

IX, 19-31 

Ðurkoveèki, Josip (1826): Jezichnica horvatzko-slavinzka za hasen Slavincev i potrebochu 

oztaleh ztranzkoga jezika narodov. · Kroatisch-slavische Sprachlehre zum 

Nutzen der Slavonier und Gebrauche der Ÿbrigen auswártigen Nationen. Pešta 

ancev, ranjo (1933): Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1790-1832), 

Graða za povijest književnosti hrvatske, XII, JAZU, Zagreb 

ancev, ranjo (1935): Hrvatski ilirski pokret jest naš autohton pokret, Hrvatsko kolo, 16, 

3-58 

ranoliæ, Branko (1975): La Influence de la langue fran aise en Croatie. Paris 

ranoliæ, Branko (1976): A Short History of Literary Croatian. Paris 

ranoliæ, Branko (1976a): Les mots dÕemprunt ran ais en Croate. Paris 

ranoliæ, Branko (1984): A Historical Survey of Literary Croatian. Paris 

uèek, Ivan (1994): Juraj Mulih. Život i djelo. Rim-Zagreb 


27.7.2003, 23:34 

Black 

269


Gaj, Ljudevit (1830): Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisan÷a poleg mudrolÿubneh, 

narodneh i prigospodarneh temelÿov i zrokov od L. o. G. · Kurzer Entwurf 

einer kroatisch-slavischen Orthographie nach philosophischen, nazionalen und 

°konomischen Grundsátzen. Von L. v. G. Budim. Pretisak: Zagreb, 1983. 

Georgijeviæ, Krešimir (1969): Hrvatska književnost od 16. do 18. stoljeæa u sjevernoj Hrvatskoj 

i Bosni. Zagreb 

Gostl, Igor (1998): Aneksna leksikografija XVIII. stoljeæa, ilologija, 30-31, 41-46 

Grèeviæ, Mario (1997): Die Entstehung der kroatischen Literatursprache. Quellen und 

Beitráge zur kroatischen Kulturgeschichte, 8. K°ln-Weimar-Wien 

H‡drovics, L‡szl— (1940): Zur Geschichte der kroatischen Rechtschreibung im XVIII. Jh. 

Budapest 

H‡drovics, L‡szl— (1942): Zur Geschichte der kroatischen Schriftsprache, Archivum Europae 

Centro-Orientalis, 8/1, 2. Budapest 

H‡drovics, L‡szl— (1965): Pokušaj reforme latinièkog pravopisa 1785. godine, Anali ilološkog 

fakulteta u Beogradu, 5, 267-272 

H‡drovics, L‡szl— (1983): Ungarisch-slavische Zweisprachigkeit in der Dichtung des 18. 

und 19. Jahrhunderts, Hungaro-slavica, 375-382 

H‡drovics, L‡szl— (1985): Ungarische Elemente im Serbokroatischen. Budimpešta 

Hamm, Josip (1942/43): Etymologicon Illyricum, Nastavni vjesnik, LI, 13-36 

Hoško, Emanuel (2002): ranjevaèke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj. Analecta 

croatica Christiana, XXXV. Zagreb 

Ivšiæ, Stjepan (1912): Akcenat u gramatici Ig–ata Alojzija Brliæa, Rad JAZU, 194, 61-55 

Jachnow, Helmut (1991): Entwicklung sprachteoretischer Konzeptionen in der kroatischen 

und serbischen Grammatikbeschreibung des 17., 18. und 19. Jahrhunderts: Sprachbegriff, 

Grammatikbegriff und Satzbegriff, Suvremena lingvistika, 17, 1-2, 59-86 

Jeleniæ, Julijan (1930): Pravopisna rasprava izmeðu dra. Tome Košæaka i dra. fra Grge Èevapoviæa. 

Prilog povijesti hrvatskoga pravopisa, prigodom stogodišnjice Èevapoviæeve 

smrti. Zagreb 

Jembrih, Alojz (1996): Prvi hrvatskokajkavski moderni pravopis iz 1808. godine. Kaj, XIX, 4, 

Jernej, Josip (1984): O talijanskim i latinskim izvorima Stullijeva rjeènika, ilologija, 12, 413-422 

Jonke, Ljudevit (1944): Jezikoslovni rad Blaža Tadijanoviæa, Èasopis za hrvatsku poviest, 

jezik, književnost i umjetnost, 2, 1-4, 1-19 

Jonke, Ljudevit (1966): Tadijanoviæev hrvatsko-njemaèki jezièni priruènik iz g. 1761, Orbis 

scriptus. estschrift fŸr Dmitrij Tschiževskij zum 70. Geburtstag. MŸnchen, 

403-409 

Junkoviæ, Zvonimir (1977/78): Šime Starèeviæ i fonološki opis novoštokavskih naglasaka, 

Jezik XXV, 80-85 

Jurin, Josip (1793): Grammatica Illyricae iuventuti Latino Italoque sermone instruendae 

accomodata...Slovkigna slavnoj slovinskoj mladosti diackim, illirckim, talianskim 

izgovorom napravglena. Mleci 

Jurin, Josip (1999): Jezikoslovac fra Josip Jurin. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa. 

Primošten-Šibenik. 

Katièiæ, Radoslav (1978): O poèetku novoštokavskoga hrvatskoga jeziènoga standarda, o 

njegovu položaju u povijesti hrvatskoga književnog jezika i u cjelini standardne 

novoštokavštine, ilologija, 8, 165-180 (=Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1986, 

138-157 i 2 1992, 116-132) 

270 


27.7.2003, 23:34 

Black


Katièiæ, Radoslav (1983): Matija Petar Katanèiæ i poèeci novoštokavskog jezika u Hrvata, 

orum, XXII, 10-12, 539-556 

Kessler, Wolfgang (1982): Društvena podloga upotrebe hrvatskog kajkavskog jezika u prvoj 

polovici XIX stoljeæa, Hrvatski dijalektološki zbornik, 6, 217-222 

Klaiæ, Vjekoslav (1928): Regnum regno non praescribit leges (4. rujna 1790), u Crtice iz 

hrvatske povijesti. Zagreb. 

Kornig, ranz (1795): Kroatische Sprachlehre oder Anweisung fŸr Deutsche die kroatische 

Sprache in kurzer Zeit grŸndlich zu erlernen. Zagreb 

Kratki navuk (1779): Kratki navuk za pravopiszanye horvatzko za potrebnoszt narodnih 

skol. Ofen/Budim. Pretisak: Zagreb, 2003. 

Kuna, Herta (1972): Štokavski u funkciji literarnog i standardnog jezika na kajkavskoj 

jeziènoj teritoriji (Kulturno-historijska analiza), Književni jezik, 1, 1-2, 22-36 

Kuna, Herta (1972a): Udio franjevaèke književnosti XVIII vijeka u stvaranju literarnog jezika 

zapadnog srpskohrvatskog podruèja, Književni jezik, 1, 3-4, 41-61 

Lanosoviæ, Marijan (1778): Neue Einleitung zur slavonischen Sprache. Osijek, 2 1789. Treæe 

izdanje: Anleitung zur slavonischen Sprachlehre. Osijek, 1793. 

Mahanoviæ, Marko (1814): Observationes circa croaticam ortographiam (rukopis) 

Mandiæ, Antun (1779): Uputjenje kÕslavonskomu pravopisanju za potrebu narodnieh ucsionicah 

u Kraljevstvu Slavonie. Ofen. Pretisak: Osijek, 1998. 

Matiæ, Tomo (1945): Prosvjetni i književni rad u Slavoniji prije preporoda. Djela HAZU, XLI, 

Zagreb 

Matiæ, Tomo (1949): Mihanoviæeva Reè domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom 

jeziku, Historijski zbornik, Zagreb 

Matiæ, Tomo (1953): Prva redakcija Tanzlingerova rjeènika. Rad JAZU 393, 253-279. Zagreb 

Matijeviæ, Josip (1810): Horvatzka Gramatika oder kroatische Sprachlehre. Zagreb 

Mažuraniæ, Antun (1859): Slovnica h rvatska. Zagreb, 2 1861, 3 1866. i 4 1869. 

Mihanoviæ, Antun (1815): Rech Domovini od Hasnovitozti pisanya vu Domorodnom jeziku. 

Beè. Pretisak: Zagreb, 1985. 

Moguš, Milan-Josip Vonèina (1969): Latinica u Hrvata, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 

11, 61-81 

Moguš, Milan (1993): Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb. 2 1995. 

Moguš, Milan (1996): O poèetku visokoškolske nastave hrvatskoga jezika. Jezik, 43, 4, 121-129 

Nagy, Josip (1984): Leksikograf Joakim Stulli u slavenskoj filologiji, ilologija, 12, 461-469 

Nosiæ, Milan (1991): Josip Završnik. Rijeka 

Nosiæ, Milan (1997): Gajev preteèa: Josip Završnik i njegovo djelo. Rijeka 

Nyom‡rkay, Istv‡n (1989): Ungarische Vorbilder der kroatischen Spracherneuerung, Studies 

in Modern Philology, 7, Budimpešta 

Nyom‡rkay, Istv‡n (1997/98): Beèke gramatike i maðarska i slavenska gramatikografija u 18. 

i 19. stoljeæu, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 23-24, 281-287 

Nyom‡rkay, Istv‡n (2002): Anyanyelvi breds s hagyom‡ny n‡lunk s szomszd inkn‡l. 

Budimpešta 

Oèak, Jelena (1998): Antun Mihanoviæ. Zagreb 

Ostojiæ, Ivan (1971): Kako su Hrvati nazivali svoj jezik, Kolo, 1-2, 93-118 

Pavlièeviæ, Dragutin (2000): Povijest Hrvatske. Drugo, izmijenjeno izdanje. Zagreb 

Periæ, Ivo (1997): Povijest Hrvata. Zagreb 


27.7.2003, 23:34 

Black 

271


Peti, Anita (1990): O Mihanoviæu iz 1815. i Mihanoviæu iz 1818. godine, ilologija, 18, 67-73 

Pintariæ, Ana (1998): Antun Mandiæ i Uputjenje kÕslavonskomu Pravopisanju za potrebu 

narodnieh ucsionicah u Kraljestvu Slavonie 1779, pogovor u Mandiæ: 1779, 63-119 

Pranjkoviæ, Ivo (1999): Gramatika Ignjata Alojzija Brliæa, Jezikoslovlje, 2-3, 170-181 

Pranjkoviæ, Ivo (2000): Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene. Zagreb 

Ptièar, Adela (1990): Hrvatski aneksni rjeènici u 18. stoljeæu, Rasprave Zavoda za jezik, 16, 

223-227 

Ptièar, Adela (1990a): Hrvatski pravopisni priruènici u drugoj polovici 18. stoljeæa, Rasprave 

Zavoda za jezik, 16, 229-236 

Relkoviæ, Matija Antun (2000): Matija Antun Relkoviæ i Slavonija 18. stoljeæa. Radovi sa 

znanstvenoga skupa (u povodu 200. godišnjice smrti). Zagreb-Davor 

Rešetar, Milan (s.a.): Appendini ran Marija. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaèka, 

knj. I (A-H), Zagreb, str. 69 

Samardžija, Marko (1993): Hrvatski leksik u drugoj polovici XVIII. stoljeæa, Croatica, XXIII/ 

XXIV, 37-38-39, 311-332. (=Iz triju stoljeæa hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 

1997, 9-40) 

Sekuliæ, Ante (1953): Voltiæev ÒRièoslovnikÓ. Subotica 

Sekuliæ, Ante (1970): Istranin Josip Voltiæ · hrvatski jezikoslovac. Radovi Pedagoške akademije 

u Rijeci, 1970, 118-132 i p.o. 

Smièiklas, Tade (1885): Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790 do 1885 godine. 

Rad JAZU, 80, 11-72 

Starèeviæ, Šime (1812): N˜vˆ ricsslovica iliricska vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena 

trœdom i n‡stojˆnjem Sh’me Starcsevicha, xupnika od Novoga u L’ci. Trst. 

Pretisak: Zagreb, 2002. 

Starèeviæ, Šime (1812a): Mozin N˜va ricsoslvica iliricsko-franc zka. Trst 

Stulli, Joakim (1801): Lexicon latino-italico-illyricum. Budim 

Stulli, Joakim (1806): Rjecsosloxje slovinsko (iliricsko)-italiansko-latinsko. Dubrovnik. Pretisak: 

Specimina philologiae slavicae, I-III. Suplement 12, MŸnchen, 1985-87. 

Stulli, Joakim (1810): Vocabolario italiano-illirico-latino. Dubrovnik 

Šidak, Jaroslav (1973): Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljeæa. Rasprave i èlanci, 2. Zagreb 

Šidak, Jaroslav (1990): Hrvatski narodni preporod · ilirski pokret. Zagreb 

Šipuš, Josip (1796): Temely xitne tergovine polag narave i dogacsajev po Joseff Sipus 

Hrvatsanu karlovacskome. Zagreb 

Šišiæ, erdo (1962): Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb. Prvo izdanje 1916. 

Šojat, Antun (1984): Kajkavske rijeèi u Stullijevu rjeèniku. ilologija, 12, 293-314 

Šojat, Antun (1992): Latinsko-hrvatsko-njemaèko-madžarski rjeènik ranje Sušnika i Andrije 

Jambrešiæa, pogovor pretisku Lexicona, III-XXVIII. Zagreb 

Šurmin, Ðuro (1903): Hrvatski preporod I. Od godine 1790. do 1836. Zagreb 

Štokoviæ, Vjekoslav (1975): Josip Voltiæ Istranin. Istra, 13, 6, 69-74 

Tafra, Branka (1993): Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukiæ. Zagreb. 

Tafra, Branka (2002): Jezikoslovac Šime Starèeviæ. Pogovor pretisku Nove rièoslovice. 

Zagreb, 127-177 

Twardzik, Wac³aw (1985): Malo poznati preteèa Ljudevita Gaja. Croatica, XVI, 22-23, 7-22 

Vince, Zlatko (1960): Rad pravopisne komisije u Zadru god. 1820, Radovi ilozofskoga 

fakulteta u Zadru, 1, 66-81 

272 


27.7.2003, 23:34 

Black


Vince, Zlatko (1961/62): Rjeènièke, posebno terminološke osobine Kraglskog Dalmatina, 

Radovi ilozofskog fakulteta u Zadru, 2, 66-83 

Vince, Zlatko (1970): Grafijsko-pravopisna pitanja pretpreporodnog i preporodnog doba u 

Slavoniji, Zbornik radova I znanstvenog skupa Slavonije i Baranje, Osijek, 773-810 

Vince, Zlatko (1973): Zasluge Šime Starèeviæa za hrvatski književni jezik, ilologija, 7, 157-201 

Vince, Zlatko (1975/76): Zapisnik pravopisne komisije u Zadru godine 1820, Radovi ilozofskog 

fakulteta u Zadru, 14-15, 585-592 

Vince, Zlatko (1978): Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb. 2 1990. i 3 2003. 

Voltiæ, Josip (1803): Ricsoslovnik (vocabolario-W°rterbuch) illiricskoga, italianskoga i nimacskoga 

jezika sÕjednom pridpostavljenom grammatikom illi pismenstvom; sve ovo 

sabrano iÕ sloxeno od Jose Voltiggi Istrijanina. Beè 

Vonèina, Josip (1973): Leksikografski rad Ivana Belostenca, pogovor pretisku Gazophylaciuma, 

knj. II, III-XLVIII. Zagreb (=Jeziènopovijesne rasprave, Zagreb, 1979, 213-269) 

Vonèina, Josip (1975): Jezik Antuna Kanižliæa, Rad JAZU, 368. Zagreb 

Vonèina, Josip (1976): Pavao Ritter Vitezoviæ, predgovor Izabranim djelima, PSHK 17, 337- 

-351. Zagreb 

Vonèina, Josip (1984): Joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija. ilologija, 12, 245-264 

Vonèina, Josip (1987): Rani tekstovi Antuna Mihanoviæa, Croatica, 18, 26-27-28, 261-270 

Vonèina, Josip (1988): Jezièna baština. Lingvostilistièka hrestomatija hrvatske književnosti od 

kraja 15. stoljeæa do poèetka 19. stoljeæa, Biblioteka znanstvenih djela, 20. Split 

Vonèina, Josip (1988a): Kaèiæ i Reljkoviæ na razmeði epoha. Predgovor zajednièkomu izdanju 

Razgovora ugodnog naroda slovinskoga i Satira iliti divjeg èovika. Zagreb, 

7-105 

Vonèina, Josip (1990): Èevapoviæeve zamisli o reformi latinice, u: Zbornik (1990), 155-171 

Vonèina, Josip (1993): Štoosova jezièna preobrazba, Dani Hvarskog kazališta, 19, 204-212 

Vonèina, Josip (1994): Jezièna slika hrvatskoga književnog baroka, Dani Hvarskog kazališta, 

20, 25-27 

Vonèina, Josip (2000): Kaèiæev udio u razvoju hrvatskoga književnog jezika do kraja 

narodnoga preporoda, Kolo, 10, 3, 302-305 

Vonèina, Josip (2002): Hrvatski jezik u 18. stoljeæu, Treæi hrvatski slavistièki kongres · 

Uvodna izlaganja. Zagreb-Zadar, 21-36 

Vrhovac, Maksimilijan (1813): Poziv pokojnoga episkopa Maximiliana Vrhovca Rakitovackoga 

na sve duhovne pastire svoje episkopie, g. 1813. izdat, Danica, 3 (1837), 27, 93-97 

Vrhovac, Maksimilijan (1987): Dnevnik/Diarium, sv. 1 (1801-1809), Zagreb 

Završnik, Josip (1815): Iskustvo Vuvedena u Pravvogovorene, Pravvostene i Pravvopisane 

(rukopis) 

Završnik, Josip (1819): Pravvopisanje illyricsno (rukopis) 

Zbornik (1981): Zbornik o Vidu Došenu i Blažu Tadijanoviæu. Osijek 

Zbornik (1985): Zbornik o Marijanu Lanosoviæu. Osijek 

Zbornik (1990): Zbornik radova o fra Grguru Èevapoviæu. Osijek 

Zbornik (1991): Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkoviæa. Osijek 

Zeliæ-Buèan, Benedikta (1971/72): Narodni naziv hrvatskog jezika tijekom hrvatske povijesti, 

Jezik, 19, 1-18 i 38-48 

Znanstveni skup (1990): Znanstveni skup Isusovac Ardelio della Bella (1655-1737). Split- 

Zagreb 


27.7.2003, 23:34 

Black 

273


KRONOLOGIJA 

hrvatskoga politièkog i društvenog života, jezikoslovlja i hrvatske književnosti od godine 1790. do 1835. 

274 

God. Politièki i društveni život Hrvatsko jezikoslovlje Hrvatska književnost 

· Declaratio ex parte nunciorum Regni Croatiae 

· M. P. Katanèiæ: ructus auctumnales 

· J. Stojanoviæ: Tužba duše i tila osuðena 

· vladavina Leopolda II. 

- 11. lipnja · maðarski zastupnici na budimskome 

saboru Òzapodjenuše raspravu o tome da maðarski 

jezik bude raspravni jezik i da se na njemu 

vodi saborski dnevnikÓ; hrvatski zastupnik . 

Be-dekoviæ privatno izjavljuje da ne može na to 

pri-stati Òjer je narod hrvatski korjenit kao i 

maðarski, a bila bi velika sramota kad bi s 

vremenom, izgubivši jezik, prestao biti zaseban 

narod i postao slugom MaðaraÓ; èl. IV. odluèeno 

da se nikakav strani jezik (tj. latinski) ne smije 

uvoditi kao službeni, dok se maðarski odmah 

uvodi u gimnazije, akademije i na sveuèilište 

- donesena odluka da se maðarski jezik postupno 

uvede kao službeni jezik u Ugarskoj i Hrvatskoj 

- 1. rujna · dijeljena Izjava hrvatskih nuncija 

(Declaratio ex parte nunciorum Regni Croatiae) 

- 4. rujna · hrvatski zastupnik Ivan Erd°dy u 

obrani prava da Hrvati sami odluèuju o svome 

jeziku izjavio ÒRegnum regno non praescribit legesÓ 

· 7. lipnja · Hrvatski sabor zakljuèuje da se u 

škole uvodi nastava maðarskoga jezika; 

iskazan otpor nastojanju da maðarski postane 

službenim jezikom u hrvatskim zemljama 

- Svištovski mir 

· vladavina ranje II. 

- . Bogdaniæ u Beèu podnosi molbu za 

izdavanje novina za hrvatske zemlje 

od 1792. do 1824. · u Zagrebu djeluje tiskara 

koju je kupio biskup M. Vrhovac 

1790. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

1791. 

· I. Mulih: Prodeštva kratka i gotova (prva knjiga) 

od 1792. 

· J. Jurin: Slovkigna · Grammatica 

· I. Mulih: Prodeštva kratka i gotova (druga knjiga) 

1793. 

1794. 

1795. 

· J. S. Relkoviæ: Kuchnik 

· M. Lanosoviæ: Anleitung zur slavonischen Sprache 

sammt einen nŸtzlichen Anhange (treæe izdanje) 

· J. Šipuš: Temelyi xitne tergovine 

1796.


- . Kornig: Kroatische Sprachlehre 

- T. Mikloušiæ: Syllabus vocabulorum grammaticae 

Emmanuelis Alvari 

1796. 

· propast Mletaèke Republike 

- zahtjevi za sjedinjenje mletaèke Dalmacije s 

ostalim hrvatskim zemljama 

- 12. srpnja · poèinje izlaziti Kraglski Dalmatin- 

Il regio Dalmata (izlazio do 1. travnja 1810.) 

- 18. listopada · mir u Campoformiju 

1797. 

· V. Stuliæ: Kate Sukurica meðu vratima od Peskarije 

· J. Stulli: Lexicon latino-italico-illyricum 

· T. Babiæ: Cvit razlika mirisa duhovnoga (èetvrto 

izdanje) 

1800. 

1801. 

1802. 

· J. Voltiæ: Ricsoslovnik (vocabolario · W°rterbuch) 

· T. Brezovaèki: Mathias Grabantzias diak 

· austrijska vlast u Dalmaciji i Istri 

· Bitka kod Austerlitza 

· francuska vlast u Dalmaciji i Istri 

· 28. studenoga · Hrvatski sabor u Varaždinu 

podržao istupanje svojih poslanika na zajednièkom 

saboru protiv nastojanja ugarskoga plemstva 

da se maðarski jezik uvede kao obvezatan 

predmet u hrvatske škole 

· propast Dubrovaèke Republike 

1803. 

1804. 

do 1805. 

1805. 

· J. Stulli: Rjecsosloxje slovinsko (iliricsko)italiansko-latinsko 

1806. 

· prvo razdoblje francuske vladavine u Dalmaciji 

· .M. Appendini: Grammatica della lingua 

Illirica (prvo izdanje) 

· mir u Tilzitu 

od 1806. 

do 1809. 

1807. 

· Napuchenye za horvatzki prav chteti, y 

piszati. Zkup z-peldami liztov, y drugeh 

piszmeneh nachinov. Vu Budimu. 

· kraj francuske vladavine 

· mir u Sch°nbrunnu 

· podjela hrvatskih zemalja izmeðu Austrije i 

rancuske 

· rancuska organizira Ilirske provincije 

1808. 

1809. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

· J. Stulli: Vocabolario italiano-illirico-latino 

· J. Matijeviæ: Horvacka grammatika, oder 

kroatische Sprachlehre 

1810. 

· Š. Starèeviæ: Nova ricsoslovica iliricska 

· Š. Starèeviæ: Nova ricsoslovica iliricskofrancezka 

· Ugarski sabor opet pokreæe pitanje uèenja 

hrvatskoga jezika u hrvatskim školama 

· Metternichov apsolutizam 

· svi hrvatski krajevi vraæeni pod austrijsku vlast 

· poziv biskupa M. Vrhovca sveæenstvu za skupljanje 

narodnoga blaga 

1811. 

od 1812. 

1813. 

275


· M. Mahanoviæ: Observationes circa croatica ortographiam 

276 

· A. Mihanoviæ: Rech Domovini od hasznovitozti 

piszanya vu Domorodnom jeziku 

· J. Završnik: Iskustvo vuvedena u Pravvogovorene, 

Pravvostene i pravvopisane 

· J. Završnik: Pravvopisane illyricsno 

· Rad pravopisnoga odbora u Zadru 

· Beèki kongres 

· proglašena Kraljevina Ilirija 

· A. Nagy zatražio dopuštenje za izdavanje novina 

- Ð. Šporer izdao proglas za izdavanje Oglasnika 

ilirskog 

1814. 

1814.-1815. 

1815. 

1818. 

· G. Èevapoviæ: Josip, sin Jakoba patriarke 

· T. Mikloušiæ: Izbor dugovanj vsakoverstneh 

· T. Brezovaèki: Mathias Grabantzias diak 

(drugo izdanje; priredio T. Mikloušiæ) 

1819. 

1820. 

1821. 

· Izdanje Osmana s dopunom Pjerka Sorkoèeviæa 

· J. Ðurkoveèki: Jezichnica horvatzko-slavinzka 

· car ranjo I. sazvao Hrvatski sabor koji je izabrao 

predstavnike za zajednièki sabor u Požunu 

· na saboru u Požunu ugarski predstavnici zahtijevali 

da se u sve zemlje krune sv. Stjepana maðarski 

uvede kao nastavni jezik. Hrvatski predstavnici 

žestoko se oduprli tomu zahtjevu obranivši pravo 

na upotrebu latinskoga jezika uz obeæanje da æe 

Òuèiniti sve da hrvatska mladež nauèi maðarskiÓ 

· J. Kuševiæ, hrvatski protonotar, osporio 

pravo Ugarskomu saboru da odluèuje o upotrebi 

jezika u Hrvatskoj 

· Hrvatski sabor zakljuèio da se u školama uèi 

maðarski jezik kao obvezatan predmet 

1825. 

1825. - 

1827. 

1826. 

1827. 

· T. Babiæ: Cvit razlika mirisa duhovnoga (peto izdanje) 

· . M. Appendini: Grammatica della lingua 

Illirica (drugo izdanje) 

· Kleines kroatisches-deutsches W°rterbuch 

· Lj. Gaj: Kratka osnova horvatskoslavenskoga 

pravopisan÷a 

1828. 

· na saboru u Požunu hrvatski predstavnici 

zahtijevali da se prihvati zakljuèak Hrvatskoga 

sabora iz 1827. o uèenju maðarskoga, ali su 

maðarski predstavnici poveæali svoje zahtjeve 

1829. 

1830. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

· T. Brezovaèki: Diogenesh ili szluga dveh 

zgublyeneh bratov 

· J. Kundek: Reè jezika narodnoga 

· Objavljen prijevod Svetoga pisma M. P. Katanèiæa 

· J. Draškoviæ: Disertacija 

· I. Derkos: Genius patriae super dormientibus 

suis filiis 

· Napuchenye za horvatzki prav chteti, y 

piszati (novo izdanje) 

· 6. studenog · M. Smodek poèinje predavati 

hrvatski jezik kao fakultativan predmet 

· 11. studenoga · zahvalni govor generala J. Rukavine 

na hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru 

· Lj. Gaj podnio zahtjev za izdavanje hrvatskih 

novina 

· . Vojkffy: Disertatio de introducendo in 

regno Hungariae negotiiis publicis lingua 

hungarica 

· Ugarski sabor u Požunu ponovno pokušava 

nametnuti Hrvatima maðarski jezik i zakone. 

Hrvatski su se nunciji tomu oprli istièuæi da se 

ne bore za latinski jezik nego za svoje pravice 

1831. 

1832. 

1832.-1833.


· P. Stoos: Glas krièeèega vu pušæini 

horvatskoga slovstva 

· J. Lovrenèiæ: Adolf iliti kakviszu lyudi 

· J. Lovrenèiæ: Petricza Kerempuh, iliti chini y 

sivlenye chloveka prokshenoga 

· I.A. Brliæ: Grammatik der illirischen Sprache 

(prvo izdanje) 

· Lj. Gaj dobio odobrenje za izdavanje književnoga 

lista 

1833. 

· Oglasz Ljudevita Gaja 

· Èlanak Ljudevita Gaja Pravopisz u Danici 

(br. 10 do 12) 

· Lj. Gaj dobio dopuštenje za izdavanje 

politièkih novina 

- J. Draškoviæ izdaje Disertaciju u prijevodu 

na njemaèki 

- 6. sijeènja · poèele izlaziti Novine Horvatzke 

s tjednim književnim prilogom Danica 

Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka 

- umro car ranjo I. 

- J. Kuševiæ izdao knjigu De municipalibus iuris 

et status regnorum Dalmatiae, Croatiae et 

Slavoniae, što je prva formulacija hrvatskoga 

državnog prava 

1834. 

1835. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

277


278 


27.7.2003, 23:34 

Black

Dubravka Sesar, Vesna Muhviæ-Dimanovski, razem, fraza i parafraza u suvremenom medijskom diskurzu 

Dubravka SESAR, Vesna MUHVIÆ-DIMANOVSKI 


RAZEM, RAZA I PARARAZA U SUVREMENOM 

MEDIJSKOM DISKURZU 

Ova se sociolingvistièka analiza na hrvatskoj graði bavi pitanjem strukture 

suvremenoga medijskoga diskurza (poglavito pisanoga) i problemom njegove 

novogovorne desemantizacije. Rijeè je o opæoj pojavi semantièke inflacije u 

javnom, medijskom diskurzu, odnosno o procesu stvaranja nove, medijske 

frazeologije (ÒparafrazeologijeÓ) koja se generira iz novogovorne fraze. Koristeæi 

se uz ostalo modelom frazema semantièki prazna fraza postiže postojanost 

na opæem komunikacijskom planu, a zahvaljujuæi tehnièkim moguænostima 

prodire u mnoga podruèja izražavanja. 

0. Uvod 

Naša se analiza ogranièava na pisani medijski diskurz, posebno onaj koji zbog svojega 

opæega društvenopolitièkoga znaèenja najviše utjeèe na jeziènu kulturu. Služeæi se 

standardnim frazeološkim fondom te klasiènim metaforama i krilaticama, taj medijski 

diskurz stvara i nameæe nove klišeje. Pri tome pomoæu stilskih tehnika zamagljuje i potire 

razlike izmeðu frazema i novogovorne fraze. razu ovdje valja shvatiti kao mehanièki oblikovan 

kliše koji ima neka obilježja frazema (npr. ustaljenost), ali za razliku od frazema nema 

estetsku vrijednost. razem pripada jeziku, književnosti i kulturi uopæe, a fraza je svojevrstan 

jezièni parazit ili parajezièna pojava koja pripada novogovoru i njegovo je osnovno obilježje. 

Novogovor se pak opæenito definira kao idiom totalitarnoga sustava, koji se kao relativno 

zatvoren sociolekt odreðene politokracije postupno, prije svega medijski, nameæe kao 

metajezik vladajuæe ideologije s tendencijom preuzimanja opæih jeziènih funkcija. 1 

1. Teorijske osnove 

Analiza suvremenoga medijskoga diskurza u razlièitim europskim jezicima jasno otkriva 

njegove globalistièke znaèajke i tendencije te time aktualizira pitanje novogovora. 

Njegovo teorijsko odreðenje otežava nekoliko èinjenica. Osnovni je problem u tome što 

je novogovor, kao sredstvo stvaranja odreðenoga opæega stanja svijesti, izrazito složen 

predmet opisa, za koji jezik kao neutralno sredstvo opisa nema provjerenoga instrumentarija. 

Lingvisti tu pojavu povezuju sa sustavom koji joj daje odreðeni politièki predznak (neki 

slavisti tako smatraju da jezik mlade demokracije, optereæen komunistièkim nasljeðem, 

nije primjeren opisu staroga petrificiranoga partijsko-državnoga diskurza, Bralczyk 1996:122) 

i svodeæi problem na specifiènosti politièkoga govora brane ili osporavaju tezu o postojanju 

jedne opæe politièke jeziène varijante. Dosadašnje analize toga fenomena na etièkoj, sociološkoj, 

psihološkoj, književnoj i drugim osnovama pokazuju, meðutim, da je rijeè o izrazito 

ZSS2003LJ-sesar-muhvic.pmd 279 

27.7.2003, 23:34 

Black 

279


dinamiènoj pojavi širih razmjera, koja izmièe jezikoslovnim definicijama jeziène varijante, 

govora ili stila. To potvrðuju i brojna istraživanja semantièkih i funkcionalnostilskih mehanizama 

te leksièkih i frazeoloških obilježja novogovora u pojedinim jezicima (npr. u poljskom). 

Ti radovi nude odreðene teorijske osnove i okvir za jednu opæenito primjenjivu 

tipologiju novogovora kojemu lingvistika, unatoè relativnoj suzdržanosti prema orvelovskom 

kalku, pripisuje negativan utjecaj na jeziènu kulturu. 

Usporedba razlièitih pristupa novogovoru, prije svega kao jeziku politike, navodi na 

zakljuèak da je zapravo rijeè o etièkom problemu koji se maskira jezikom. Osnovna mu 

je znaèajka semantièka inflacija koja je rezultat neodgovornosti prema jeziku (idelius 

1983:8). Ta pojava, Òs lingvistièkoga gledišta oèito do odreðene mjere neizbježna i ne 

nužno štetna, (É) u posljednjih pedesetak godinaÓ predstavlja Òprvorazrednu opæu opasnostÓ 

(idelius, isto). Ona se krije u sveopæoj ideologizaciji koja se preko sredstava javnoga 

priopæavanja provodi upravo politièkom instrumentalizacijom odnosno korupcijom jezika. 2 

Semantika novogovorne fraze i njezina komunikacijsko-pragmatièka uloga u središtu su 

svih jezikoslovnih analiza. Tako Bralczyk (1987.) navodi osam znaèajki politièkoga diskursa: 

njegovu važnost, opæenitost, bliskost, nužnost, vjerodostojnost, koherentnost, avangardnost 

i trajnost. Uz krajnju inferiornost znaèenja apodiktièno izreèenoga vrijednosnoga suda 

G³owiñski (1991.) u novogovoru uoèava i njegovu semantièku jednovaljanost i labavost koja 

omoguæava široku interpretaciju znaèenja, 3 njegovu pragmatiènost i sposobnost da na impresivan 

pa i ritualan naèin virtualno pretvori u zbilju, a posebice njegovu arbitrarnost koja 

prelazi granice stila ili sociolekta. Sredstva, metode i ambicije novogovora da postane 

univerzalni jezik najbolje razotkriva metajezik cenzorskih dokumenata (G³owiñski: 1991: 9). 

S vremenske distance koja zemlje i društva u tranziciji udaljava od pada željezne zavjese 

i suoèava s procesom globalizacije, pa i s antiglobalistièkim reakcijama, može se reæi 

da se razlike izmeðu jezika tzv. stare i mlade demokracije vide samo u sadržaju. Usporedbe 

tematski razlièitih medijskih diskursa pokazuju da politièki jezik i novogovor ipak nisu sinonimi. 

Prvi bi se pojam po svojoj funkciji mogao definirati kao politièki stil, dok drugi oèito 

ima globalne karakteristike i premašuje ogranièenu funkciju stila. 

280 

2. Novogovorni modeli 

Zahvaljujuæi medijima, djelovanju novogovora izloženi su manje ili više svi standardni 

jezici, bez obzira na društveni status, lingvistièke i nelingvistièke razlike. Težeæi univerzalnosti, 

novogovor ignorira tradiciju, potire kulturne posebnosti pojedinoga jezika, nameæe 

mu svoja pravila i sve njegove sadržaje (od politièkih, kulturnih i sportskih komentara do 

priloga u crnim kronikama i izvještaja s tržnice) podreðuje svojim modelima. Vezani uz 

društvene mijene ti modeli otkrivaju razvoj politièkoga govora, proces njegova stilskog 

dotjerivanja i preobrazbe kvantitete u kvalitetu sadržaja (Bralczyk 1996:12), ali suvremeni 

medijski diskurz u kojemu se isti modeli pojavljuju u novim funkcijama potvrðuje da je 

za tipologiju novogovora lingvistièki bitnija struktura modela nego njegov sadržaj. Navike 

stvaraju modeli4 a ne sadržaji koji su ionako semantièki problematièni. 5 Da bi se ispunio 

semantièki labavim sadržajem, model operira odreðenim mehanizmima i formama (kalupima) 

koje su društveno ovjerene i jezièno kodificirane (gramatièki su uglavnom ispravne6 ). 

Novogovorni su modeli kombinacija jeziènih (leksèkih, frazeoloških, sintaktièkih) i stilskih 

sredstava (metafora, antiteza, hiperbola i dr.), 7 organiziranih tako da se pojedine sa- 


27.7.2003, 23:34 

Black


stavnice mogu zamjenjivati, prilagoðavati razlièitim sadržajima, parafrazirati pa i parodirati. 

U njima se èesto rabe i parafraziraju stare te stvaraju nove mikrostrukture · krilatice, 

izreke, poredbe, poslovice, aforizmi. Kao ustaljeni sklopovi rijeèi ti modeli podsjeæaju na 

frazeme i kad to ni po kojem jeziènom kriteriju nisu, a funkcioniraju kao fraze (odatle 

u stilistici logièka veza izmeðu pojmova frazem i fraza). 

3. razem i novogovorna fraza 

Buduæi da se frazemi najbolje usaðuju u kolektivnu memoriju, oni su vjerojatno i najefikasnije 

novogovorno sredstvo. Zato medijski diskurz toliko teži frazeologizaciji, ali 

se zbog nekritièke, pretjerane uporabe ili zloporabe frazema pretvara u diskurz praznih 

fraza. 8 U sklopu novogovorne fraze znaèenje (smisao) frazema se relativizira i gubi, a ostaje 

samo model prema kojemu se za razlièite potrebe mogu stvarati novi frazemi ili parafrazemi. 

razeološki novogovorni modeli mogu se, kao i frazemi opæenito, analizirati sa semantièkoga 

(s obzirom na stupanj desemantizacije pojedinih sastavnica frazema), sintaktièkoga 

(s obzirom na mjesto i funkciju frazema u reèenici) i strukturnoga (s obzirom na gramatièko-leksièko 

ustrojstvo frazema) aspekta, 9 ali primarna svrha ovoga rada nije takva analiza. 

Uz pitanje podrijetla nekih novih frazema i parafrazema, karakter hrvatskoga medijskoga 

diskurza nameæe iznad svega pitanje njegova konceptualnoga odreðenja, 10 a vezano s tim 

i funkcije pojedinih stilskih sredstava i postupaka u oblikovanju novogovorne fraze, posebno 

one s frazeološkom sastavnicom. 

Razumije se da jedan iskaz može i ne mora pripadati novogovornom kontekstu (npr. 

ista se metafora može pojaviti u vladajuæem politièkom diskurzu, u razgovoru s oporbenim 

piscem11 i u kolumni novinara koji parodira novogovornu frazu, ironièno parafrazirajuæi i 

frazeme kojima se ona služi), meðutim, buduæi da se s konceptualnoga gledišta idejno 

suprotstavljeni iskazi u medijima jezièno jedva razlikuju, novogovornu frazeologizaciju medijskoga 

diskurza najbolje ogoljuje njegova parodija. 

4. Modifikacije frazema i norma 

Ponajprije valja reæi kako Ònema jedinstvenoga mišljenja o tome što je frazemÓ (Matešiæ 

1991:309) pa se najèešæe govori o frazeologiji u užem i u širem smislu (usp. ink 2002:7- 

-8). U prvu spadaju tzv. neslobodni skupovi rijeèi, tj. oni koji se ne stvaraju u govornom 

procesu, nego se reproduciraju u gotovom obliku kakav se ustalio dugom upotrebom. Njihovi 

sastavni dijelovi èesto pokazuju veæi ili manji stupanj desemantizacije, tako da znaèenje 

cijeloga frazema nije adekvatno zbroju znaèenja njegovih dijelova. Desemantizacija, 

meðutim, nije u cijelosti provedena kod frazeologije u širem smislu pa se u tu skupinu 

ubrajaju, izmeðu ostaloga, i izrazi u procesu frazeologizacije (usp. Menac 1979:V). U potonje 

možemo ubrojiti i frazeološke varijante od kojih neke, teoretski gledano, dužom uporabom 

mogu prerasti u frazeme. 

razeološke se varijante takoðer mogu promatrati sa stanovišta norme pojedinoga jezika. 

E. Kržišnik (1998:283) razlikuje Ònormirane frazeološke varijante, koje su ustaljene, i 

modificirane tekstovne upotrebe, koje su neustaljeneÓ. Kod takvih modifikacija može biti 

rijeè o namjernim izmjenama, ali i o pogrešnoj uporabi pojedinih frazema · ni jedni ni drugi, 

meðutim, ne predstavljaju problem u razumijevanju sadržaja poruke (Kržišnik 1998:283). U 


27.7.2003, 23:34 

Black 

281


našem se korpusu, primjerice, uz poznate frazeološke varijante nalazi i mnoštvo nekodificiranih 

frazema i frazeoloških varijanata: 

282 

É valja gosparima pošteno napuniti kesu. G/19:80 (M 12 : isprazniti kesu) 

É èovjek koji rado driješi kesu. G/19:33 (M: odriješiti/otvoriti/razdriješiti kesu) 

É sudska farsaÉ ide iz lošeg u goreÉ G/12:24 (M: od zla na gore) 

Umjesto daÉ vadimo maèeve iz koricaÉ VL/26:9 (M: držati maè u koricama) 

Hrvatska u zadnjem vagonu europskog vlaka. VL/5:14 

Sve bi bilo u redu kad bi se ukrcavanje M. i A. u amerièki intervencionistièki 

vlak poklapalo s raspoloženjem É javnosti. N/11:82 

Pitanja potaknuta starim rjeènikom netolerancije usklaðenim s novim vjetrovima 

politikeÉ G/12:87 

Èlanak É kilometrima miriše na P-u kuhinju É G/19:32 

É ne treba padati u nesvijest zbog toga. G/19:61 

Ali društvo ne živi od onih koji mašu zastavama. G/12:84 

É popravnog ispita više nema! Nova Vlada moraÉ (G/12:12) 

Sreæom, ima Boga! Najprije je ÒnestaoÓ iz politièkog životaÉ G/12:43 

Nije bez vraga da su se oko toga podijelili i politièariÉ N/11:22 

Umjesto da.É budemo vjerskiji (= papskiji) od PapeÉ VL/26:9 

É kao da gledaš stotu epizodu meksièke serije (a nisi gledao ono prije) G/19:76 

HOO bez M. to je kao zrakoplov bez pilota. VL/5:66 

U medijskom se diskurzu frazeologiziraju i izreke, citati, krilatice, kolokacije i sl. Njihovom 

modifikacijom nastaju konstrukcije koje su po svojim obilježjima nalik frazeološkim 

varijantama. Primjerice: 

È. radi trijezan za što drugi treba biti pijan. (Što trijezan misli, pijan govori.) G/19:3 

B. je upitao R-a ne žanje li Amerika ono što je sama posijala. (Kako tko sije, 

tako æe i žeti.) VP/5:23 

É njihov sukob na ljevici mnogo je snažniji od sukoba na desnici (Krleža: Sukob 

na književnoj ljevici) G/19:7 

Krleža je napisaoÉ da je on (= Tito) otišao na poljane narodne pjesme (usp. 

otiæi u vjeèna lovišta) G/12:83 

BÉ nije posljednji Mohikanac meðu hrvatskim politièarima G/12:15 (M) 

É u razgovoru o É krizi Vlade kao besplatnom opijumu za narod É (prema: 

vjera je opijum za narod) G/12:82 

I. Z. prosvjeduje protiv novih svetih krava, protiv stvaranja termina kojima 

bismo se trebali klanjati, a da o njima ništa ne znamo. G/19:78 

É stari majstori iz XS-a poèeli (su) Òzimske radostiÓ usred ljeta É VL/17:4 

Pitanje je hoæe li se EU odluèiti za Òveliki prasakÓ 13 É JL/18:16 

5. Pozitivne i negativne konotacije frazema i parafraze 

Premda se u vezi s èestom uporabom nekih frazema i njihovih parafraza, najèešæe 

spominju negativne konotacije, ne smijemo zanemariti pozitivne konotacije što ih mnogi 

posjeduju. Rijeè je o tome da uporaba pojedinih frazema u stanovitom kontekstu ponekad 


27.7.2003, 23:34 

Black


može izazvati i veoma duhovit uèinak; još èešæe se to primjeæuje pri uporabi parafraza 

koje se dobrim dijelom i stvaraju upravo zato da bi se njima postigao stanovit stupanj 

afektivnosti. Kad govorimo o parafrazama mislimo zapravo na tzv. frazeološke igre, 

kako ih zove Ž. ink (1997), jer tu se zaista i radi o tome da se (slièno kao i kod igre rijeèi) 

zamjenom pojedinih elemenata nekoga frazema dobiva novi sklop koji je obièno identièan 

po strukturi, ali ne i po pojedinim dijelovima osnovnoga frazema. Takve se frazeološke 

igre ili, kako ih ovdje zovemo, parafraze relativno èesto javljaju u publicistièkom žanru i 

one doista u veæini sluèajeva pridonose oživljajvanju stila te razbijanju monotonije koja je, 

najèešæe zbog tematike o kojoj je rijeè, u nekim tekstovima gotovo neizbježna. Prosjeèni æe 

èitatelj mnogo lakše i s više interesa proèitati kakav novinski tekst iz podruèja tzv. ozbiljnih 

tema, kao što su politika, svakodnevna društvena zbivanja, gospodarstvo, kultura 

itd., ako je pisan s dozom humora. Upravo su parafraze i frazeološke igre strategija koja 

omoguæava da èlanak poprimi ponešto ležerniji ton, a da pri tome ne izgubi svoju temeljnu 

ozbiljnost. Npr. 

M. je primio MY-aÉ koji zna lebdit u zrakuÉ tako da je ipak razgovarao s 

nekim ko ne stoji s obe noge na zemlji. G/12:3 (M) 

Bez AÉ zemlja æe biti ko bez glave. A bez L. ko bez repa. G/19:3 (M) 

É jedu tu (= genetski modificiranu) hranuÉ i hvale je punim ustima. G/19:61 (M) 

É trebalo bi ozbiljno zagristi u regionalni preustroj JL/15:4 (M: zagristi u kiselu 

jabuku / tvrd orah) 

É da se njihovo saopæenje baci u smeæeÉ (M: baciti u koš) É buduæi da su za 

njih kante premaleÉ, Ésad (æe se) sastajatiÉ u kontejneru povijesti (M: otiæi u 

ropotarnicu povijesti) G/19:3 

É tim potpisom jedni su stjecali politièke poene, drugi policijske dosjee. G/12:87 

(M: skupljati poene) 

É poput Pilata ispalio (je) reèenicuÉ VL/14:12 (M: oprati ruke kao Pilat) 

Umjesto daÉ vadimo maèeve iz koricaÉ VL/26:9 (M: držati maè u koricama) 

(Alkari) sad ne znaju pred kojim æe trèati vladarom G/12:3 (M: kojem æe se 

privoljeti carstvu) 

É eto kliješta, eto èekiæa i nakovnja u kojima se sad nalazi Hrvatska. VP/44: 6 

(M: biti izmeðu èekiæa i nakovnja) 

É Ni Sloveniji baš ne cvatu euro-ruže. VP/44: 6 (M: cvatu kome ruže) 

É zatim su na nas s mnogo razloga dizali noseve (M); zatim se zapad široko 

smiješio, a R. i M. hrlili su iz zagrljaja u zagrljaj, od P-a k S-i. VP/5:6 

Nesvrstanost pak jednako je izvan vremena i prostora kao i sveslavenstvo. V/5:6 

S druge pak strane mnogi standardni frazemi, a posebice njihove parafraze, èesto su 

u medijskom diskurzu sredstvo manipulacije sadržajima, tako da naoko duhoviti sklopovi 

zapravo zavode èitatelja relativizirajuæi ili potpuno poništavajuæi ozbiljnost sadržaja i osjetljivost 

teme. Npr. 

Da Š. i njegovi stranaèki pajdaši nisu bili zabavljeni bacanjem kocke za podjelu 

funkcija možda bi ga i upitali Òza zdravljeÓ. VL/18:4 (M) 

É (država) višestruko ih je potkradala, ostavljajuæi ih na kraju s gaæama na 

štapu i istrošenim ideologijama uliceÉ N/11:18 (M) 


27.7.2003, 23:34 

Black 

283


284 

É B. (je) taj transkriptÉ vjerojatno prodao NIN-u Òza šaku dinaraÓ G/12:42 

(M) 

É bio (je) pijevac koji je prerano kukuriknuo. G/12:12 (A: prerano kukuriknuti) 

Sudac M. É pravila se drži Òkao pijan plotaÓ. VP/5:4 (M) 

6. Podrijetlo i idiomatska pripadnost frazema i parafraza 

Bez obzira na njihovo povijesno podrijetlo i etimologiju, najveæi dio primjera iz našega 

korpusa pripada standardnom jeziku, manji je broj regionalizama i žargonizama, a zanimljivo 

je da je odreðeni broj neovjerenih frazema religijskoga, politièkoga i vulgarnoga 

sadržaja. 

a) standardni jezik 

Najveæi dioÉ javnosti shvatio je o èemu je rijeè.. VL/17:2 (M) 

É (objavljujemÉ) sto posto autentièno, od rijeèi do rijeèi G/12:43 (M) 

É to treba reæi izravno u lice, a ne putem medija VL/22:2 (M) 

É (to jeÉ) prvi korak u gradnji njihova politièkog subjektivitetaÉ G/12:14 (M) 

É protivnicima (se) diže kosa na glavi G/19:32 (M) 

É beskompromisno (se) uhvatio u koštac s dotad nedodirljivimÉ G/12:42 (M) 

É spremna žrtvovatiÉ gospodarski razvoj na oltaru spasenja planeta G/12:74 (M) 

Glavna urednicaÉ napravila je najveæu medvjeðu uslugu emisijiÉ VL/5:26 (M) 

Takvim prelijevanjem iz šupljeg u prazno postignuta su dva ciljaÉ G/12:28 (M) 

É ÒokrutnostiÓ globalizacije izgledale (su nam) kao obeæana zemlja G/19:76 (M) 

U njih vlada samo jedan zakon · zakon jaèega! VL/17:47 (M) 

b) regionalne varijante (dijalekti, govori) 

É i tako podmeæu kajle. G/19:109 (M: podmetati klipove) 

É da se stvari žele dovesti u cajtnotÉ VL/21:3 (A: vremenski tjesnac) 

É da æe od njih praviti mulce. JL/18:30 (M: praviti budalu od koga) 

É M. je alkare gaðao u sridu. VL/10:7 

c) žargon ili razgovorni jezik (u ovu se skupinu ubrajaju i vulgarizmi) 

Nazvat æu ja u Zagreb da mu se konaèno zaèepi gubica. N/28 (M) 

É ali nisu to imali petlje reæi. JL/15:4 (M) 

É kritike (æe im) nabijati na nos. VL/5:26 (M) 

É no pravio sam se cool G/12:43 (M: praviti se Englez) 

É smišljao kako æe i ne biti j-en i ostati pošten VL/30:2 (A: biti jeben i pošten) 

É taj svileni diplomat bez m-a. VL/30:2 (A: imati muda) 

d) frazeološki kalkovi (frazemi raðeni po uzoru na strani model) 

É kako je ovo Òsezona kiselih krastavacaÓ. VL/22:2 (njem. Sauregurkenzeit) 

É jer rijeè je o krupnim ribama. VL/5:9 (engl. big fish) 

A sad gospodo, dignite tepihe, otvorite ladice i ormare, pa da vidimo što se krije 

iza svega. VL/5:66 (njem. in der Schublade bleiben; njem. unter den Teppich kehren 

ili engl. sweep under the carpet) 

Vlada je dala zeleno svjetlo programu É G/12:4 (engl. give/get the green light) 

Panièno tražeæi nekakvo svjetlo u pravosudnome tunelu É N/17:4 (engl. light 

at the end of the tunnel) 


27.7.2003, 23:34 

Black


Ne drži baš vodu ni da smo južna Europa. VL/18:44 (engl. /not/ hold water) 

Ne može biti nešto servirano po principu uzmi ili ostavi. VL/21:3 (engl. take it or 

leave it) 

É kad se Teksašanin B. stavlja u cipele otpuštenog radnikaÉ G/12:74 (engl. in 

someoneÕs shoes / put into someoneÕs shoes) 

Potonji i njemu slièni primjeri izravnoga kalkiranja znak su lošega poznavanja frazeologije 

vlastitoga jezika i inertnosti prevoditelja. Takvi frazeološki kalkovi mogu biti gotovo nerazumljivi 

domaæem govorniku. 14 Ako je ÒuvezeniÓ frazem prikladan i prihvatljiv, on æe èešæim 

ponavljanjem uæi u domaæu frazeologiju. 

7. Konceptualni aspekt 

Kao što smo rekli, analiza hrvatskoga medijskoga diskurza nameæe iznad svega pitanje 

njegova konceptualnoga odreðenja, a vezano s tim i funkcije pojedinih stilskih sredstava, 

posebice metafore, u oblikovanju novogovorne fraze. Usporedba izabranih primjera 

otkriva nekoliko osnovnih koncepata: javnost, vlast, protivnik, demokracija, perspektive, 

ciljevi, strategija. Podrobnija bi analiza zahtijevala detaljniju razradu kriterija i daleko više 

prostora pa æemo se ovdje ogranièiti na tri dominantna koncepta: JAVNOST, VLAST i 

PROTIVNIK. Naime, javnost kojoj je medijska poruka upuæena i vlast (pretežno, ali ne 

nužno politièka) koja poruku upuæuje bitni su sudionici u medijskom diskurzu, a sadržaji 

poruka potvrðuju da je njihov meðusobni odnos najèešæe antagonistièan, odnosno da se 

ponašaju kao protivnici. 15 Pojam protivnika može, prema tome, implicirati i vlast i javnost. 

a) Javnost 

É u oèima meðunarodne javnostiÉ G/12:21 (M) 

É trenutaèno se lome koplja britanske javnosti. VL/14:9 (M) 

É kad je taj materijal izišaoÉ na svjetlo danaÉ G/12:42 (M) 

É predstavimo je u drugaèijem svjetluÉ VL/5:26 (M) 

É da se Hrvatska otvori svijetuÉ kako bi se pokušala vidjeti Òtuðim oèimaÓ G/ 

12:20 (M: vidjeti što svojim oèima) 

É to treba reæi izravno u lice, a ne putem medijaÉ VL/22:2 (M) 

Prije bi se reklo da je rijeè o Òprobnim balonimaÓ. VL/14:9 (M) 

Takvim odlukama dobiva se slikaÉ JL/26:4 (M) 

Ta je odluka digla na noge udruge za ljudska prava. JL/18:16 (M) 

To što se dogaða prešlo je sve granice, prevršilo je svaku mjeru. VL/5:66 (M) 

Prije izbora šutiš kao zaliven. G/19:78 (M) 

b) Vlast 

É držao je sve konce u rukama VL/5:66 (M) 

É trebalo je preuzeti kormilo i s tim se nositi JL/26:67 (M) 

É to (je) sam Òkamen temeljacÓ njegove politièke i teorije i prakse G/12:42 (M) 

É udarili (su) po džepovima male dionièare JL/26:12 (M) 

É dijagnosticirali (bi) kakvu od djeèjih bolesti demokracije VL/17:4 (M) 

É u svojoj posljednjoj politièkoj avanturiÉ skuplje (su) prodali kožu. G/19:31 (M) 

É pritajeni žal za èvrstom rukom G/12:82 (M) 


27.7.2003, 23:34 

Black 

285


286 

H. (je) izgubio kompas i ne vlada situacijom. JL/26:67 (A) 

ÒPovijesniÓ summit · pucanj u prazno. VL/17:8 (M) 

Izmeðu É predsjednikaÉ i VladeÉ oèito postoji Òkratki spojÓ. VL/17:2 (M) 

Stranka æe i dalje podmetati leðaÉ JL/15:4 (M) 

c) Protivnik 

É protivnicima (se) diže kosa na glavi. G/19:32 (M) 

Politiku prezirem iz dubine duše. VL/30:2 (M) 

Protivim se uvoðenju eura preko noæi. JL/18:3 (M) 

Trn sam u oku svakoj vlastiÉ VL/12:15 (M) 

Odgovorni i dalje upiru prstom jedni u druge. VL/12:9 (M) 

Ébeskompromisno (se) uhvatio u koštac s dotad nedodirljivimÉ G/12:42 (M) 

T. (je) bacio rukavicu R-u. VL/21:3 (M) 

É postaje strah i trepet naroda. G/19:110 (M) 

Takva bi tužba bila borba s vjetrenjaèama. G/12:87 (M) 

É da to slièno iskušaju na vlastitoj koži. VL/14:9 (M) 

É što æu braniti · malo patetièno reèeno · Òdo posljednje kapi krviÓ G/12:41 (M) 

É politièarima može dobrano pomrsiti raèune JL/14:9 (M) 

É taj transkriptÉ (je) vjerojatno prodaoÉ Òza šaku dinaraÓ G/12:42 (M) 

É postrojbe SOR-a u prazno su ÒpucaleÓ najmanje desetak puta VL/15:9 (M: 

pucanj u prazno) 

É zbog èega seÉ TÉ Òokreæe u grobuÓ. G/19:31 (M) 

É buržoazije koja je našla zajednièki jezik. G/12:42 (M) 

É katkad sve Òtrpaju u istu vreæuÓ. VL/8:7 (M) 

razemi koji se pojavljuju u navedenom, vrlo ogranièenom broju naših tiskovina èine 

pravi mali rjeènik s preko stotinu natuknica i dvostruko toliko frazema i parafraza. Veæina 

frazema je zabilježena u Matešiæevu frazeološkom i Aniæevu opæem rjeèniku. Ovdje je iz 

praktiènih razloga izostavljen velik broj primjera standardnih, uglavnom neslobodnih frazema 

(frazema u užem smislu) koji se najèešæe pojavljuju u medijskom diskurzu, a nije ih 

moguæe parafrazirati. To su primjerice frazemi pod natuknicama: 

CIJENA · É ne želim braniti mjesto predsjednikaÉ po svaku cijenu G/12:10; É htjeli 

izvuæiÉ profit po svaku cijenuÉG/19:61; É ni pod koju cijenu ne prihvaæaÉ G/ 

12:43; É ni po cijenu raskola u koalicijiÉ N/17:14 (sve M), 

KORAK · Od socijalne nostalgije do politièke samo je jedan korak G/12:82; É pa je 

prvi korak u tom smjeru povijesni VL/17:2; É to jeÉ prvi korak u gradnji njihova 

politièkog subjektivitetaÉ G/12:14; Hrvatska može uhvatiti korak s naprednim 

tehnologijamaÉ G/12:5; É potrebno je napraviti niz dodatnih korakaÉ G/12:14; É 

zemlja jeÉ uèinila važne korake prema demokraciji JL/26:6; (sve M), 

PITANJE · É kako napredakÉ ne bi bio doveden u pitanje. VL/15:9; É hrvatska (je) 

stranaÉ dovela u pitanjeÉ sporazumÉ VL/15:18; É jer pomaže da se uoèe i 

detektiraju otvorena pitanja (M) VL/17:2; É trebao (se)É baviti goruæim pitanjima 

života graðana Lijepe naše.VL/21:4 (sve M) i slièni. 

Kao sastavni dijelovi novogovorne fraze ovi i slièni frazemi strukturno su tako èvrsti, 

a istodobno semantièki tako prazni, da se rabe gotovo kao poštapalice. 


27.7.2003, 23:34 

Black


8. Zakljuèak 

Suvremeni je medijski jezik tako inertan da jedva razlikuje ili uopæe ne razlikuje formu 

i stil politièke vijesti od ostalih oblika i stilova te tako stvara i održava novogovorne 

navike. U takvom medijskom diskurzu frazem se zbog pretjerane i èesto neprimjerene 

uporabe obezvrjeðuje i kompromitira16 zajedno s novogovornom frazom u kojoj se pojavljuje. 

Svojom semantièkom prijetvornošæu novogovorni medijski diskurz tako uzurpira i 

devalvira frazeološke vrijednosti književnoga jezika. Relativizirajuæi znaèenja frazema, mijenjajuæi 

njihove stilske funkcije i reducirajuæi njihovu metaforiènost, medijski diskurz opæenito degradira 

jezik književne tradicije i stvara iluziju da smo za jezik svi kompetentni. Osjetljivost 

književnoga jezika na te pojave ovisi o stupnju opæe jeziène kulture i osjeæaju kulturnoga 

identiteta. 

Izvori primjera 17 

Globus, srpanj 2002. (G) 

Jutarnji list, srpanj 2002. (JL) 

Veèernji list, srpanj 2002. (VL) 

Vjesnik, Panorama subotom, listopad 2002. (VP) 

Nacional, veljaèa 2003. (N) 

Literatura 

Aniæ, V. (1998): Rjeènik hrvatskoga jezika, Zagreb. 

Babiæ, S. (1990): Hrvatski jezik u politièkom vrtlogu, Zagreb. 

Bralczyk, J. (1987): O jêzyku polskiej propagandy politicznej lat siedemdziesi¹tych, Uppsala. 

Bralczyk, J. (1996): Jêzyk polityki i polityk—w, O zagro¿eniach i bogactwie polszczyzny, str. 

121-134. 

Èapek, K. (1969): V zajet’ slov, Praha. 

Damborsky«, J., Lotko, E. (1992): Studia o wsp—³czesnym jêzyku polskim, Olomouc. 

Dieckmann, W. (1969): Sprache der Politik. EinfŸhrung in die Pragmatik und Semantik 

der politischen Sprache, Heidelberg. 

erko, J. (1996.): Vec verejn‡, Bratislava. 

idelius, P. (1983): Jazyk a moc, Mnichov (MŸnchen). 

ink, Ž. (1997): razeološke igre u reklamama ili misli li èetkica za zube svojom glavom, 

Tekst i diskurs, Zbornik HDPL-a, Zagreb, str. 325-330. 

ink-Arsovski, Ž. (2002): Poredbena frazeologija. Pogled izvana i iznutra, Zagreb. 

G³owiñski, M. (1991): Nowomowa po polsku, Warszawa. 

G³owiñski, M. (1993): Peereliada. Komentarze do s³—w 1976-1981, Warszawa. 

G³owiñski, M. (1996): O dyskursie totalitarnym, O zagro¿eniach i bogactwie polszczyzny, 

str. 241-245. 

Klemperer, V. (1975): LTI (Lingua Tertii Imperii). Notizbuch eines Philologen, Leipzig. 

Kaèala, J. (1994): Slovenèina - vec politick‡?, Martin. 

Lotko, E. (1995): Texty politick propagandy a jazykov‡ kultura, Spisovn‡ èeština a jazykov‡ 

kultura 1993., str. 107-109. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

287


Lubaœ, W. (1996): Polszczyzna wobec najnowszych przemian spo³ecznych, O zagro¿eniach 

i bogactwie polszczyzny, str. 153-161. 

Matešiæ, J. (1982): razeološki rjeènik hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb. 

Matešiæ, J. (1991) Zu Phrasemvarianten in der kroatischen Sprache, Languages in Contact 

and Contrast, Mouton de Gruyter, Berlin. New York, str. 301-309. 

Menac, A. i sur. (1979) Rusko-hrvatski ili srpski frazeološki rjeènik. Predgovor. str. V-XII. 

Menac, A. (1998): Pitanja stilistièke kvalifikacije u opæim i frazeološkim rjeènicima, ilologija 

30-31, str. 261-266. 

Muhviæ-Dimanovski, V. (1992): Prevedenice · jedan oblik neologizama, Rad Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga 446, str. 93-205. 

Muhviæ-Dimanovski, V. (1992-1993): Neki problemi prezentacije frazeologizama u frazeološkim 

i opæim rjeènicima, ilologija 20-21, str. 323-329. 

O zagro¿eniach i bogactwie polszczyzny. orum kultury s³owa, Wroc³aw 1995 (1996), 

Wroc³aw. 

Orvell, G. (1984): 1984., Beograd. 

Pavièiæ, J. (1982): Novogovor, Zagreb. 

Pavièiæ, J. (2001): Ispod jezika. Komentari o jeziku i Hrvatima, Zagreb. 

Ružièka, J. (1975): Rozvoj slovenèiny v socialistickom Èeskoslovensku, Bratislava. 

Samardžija, M. (2002): Hrvatski jezik u vrijeme globalizacije, Rijeèki filološki dani 4, Zbornik 

radova, str. 435-438. 

Sesar, D., Vidoviæ, I. (2000): Što je novogovor uèinio hrvatskomu jeziku?, Jezik, god. 47, 

br. 3, str. 81-94. 

Spisovn‡ èeština a jazykov‡ kultura 1993. Sborn’k s olomouck konference 1993 (1995), 

Praha. 

Šlosar, D. (1995): Jazyk totality a jazyk dneška, Spisovn‡ èeština a jazykov‡ kultura 1993., 

str. 110-113. 

Weinrich, H. (1966): Linguistik der LŸge, Heidelberg. 

Žic uchs, M. (1991): Znanje o jeziku i znanje o svijetu, Zagreb. 

288 

Bilješke 

1 Kako god je zvali, na tu su pojavu prvi upozorili književnici (K. Èapek veæ 1918., a Orwell 1948.). 

Pozornost lingvista, prije svega njemaèkih, najprije je privukao govor fašistièkoga (Klemperer), a onda 

i komunistièkoga totalitarizma (Weinrich, Dieckmann). Slavenski su autori o tome pitanju progovorili 

kasnije (idelius 1983., Bralczyk 1987., G³owiñski 1991.), a posljednjih su godina pokrenuta i sustavnija 

istraživanja toga fenomena (Olomouc 1993., Wroc³aw 1995.). Vidjeti: D. Sesar, I. Vidoviæ (2000.). 

2 Korupciju jezika idelius povezuje sa životom u laži. ÒBit egzistencijalnoga stanja laži sastoji se u tome 

da èovjek sudjeluje (svjesno ili nesvjesno) É u devalvaciji istine, štoviše, u devalvaciji same težnje za 

spoznajom istine. Živeæi u stanju laži èovjek èini puno gore nego kad ne govori istinuÉ Pridonoseæi opæoj 

korupciji jezika on podupire žalosni èin korupcije mišljenjaÓ (idelius 1983:11). ÒTajna djelovanja politièkoga 

govora nije u tome da nekoga želi uvjeriti u svoju istinu, nego u tome da ljudima sugerira kako je 

predodžba o opæeprihvaæenoj istini puka besmislicaÉ, jer rijeèi su samo rijeèi, tj. bezvrijedni neživi 

predmeti s kojima bilo tko može èiniti bilo štoÉÓ (isto: 13). 

3 Analitièari novogovora i sami se izlažu riziku da ponegdje podlegnu sindromu megafona, tj. nametnutim 

vrijednosnim sudovima i labavim interpretacijama. 

4 Primjerice, svojedobno je poljska javnost, naviknuta na jedan model politièkoga govora, Wa³êsin 

jednostavni govor ocijenila Òneprimjerenim predsjednikuÓ države (Bralczyk 1996:125). 


27.7.2003, 23:34 

Black


5 Odatle opæa neosjetljivost na znaèenjske razlike, npr. izmeðu branitelja i pobunjenika. 

6 Npr. reèenica Politièka situacija u zemlji u vrlo je osjetljivoj situaciji (G/12:54) gramatièki je ispravna. 

7 Novogovorna jezièna i stilska sredstva detaljnije su razvrstana i oprimjerena u èlanku: D. Sesar, I. 

Vidoviæ (2000). 

8 Govoreæi o ispraznosti fraze, Èapek (1969:122) naglašava zloporabu njezine frazeološke sastavnice, npr. 

ÒZanovijetalo neæe reæi da je ljudima previše toga poreza, nego da naš narod stenje pod bremenom 

nepodnošljivih poreza.Ó Toga su oèito svjesni i tvorci medijskoga diskurza, npr. govor vodeæe politièke 

osobe jedan komentator ocjenjuje rijeèima: ÒM. nema nikakvu vizijuÉ Njegova retorika ostaje na 

razini opæih fraza.Ó (G/19:6). 

9 Rijeè je o pristupu uobièajenom u tradicionalnoj frazeologiji, usp. Ž. ink-Arsovski (2002: 8-9). 

10 Mislimo na konceptualni pristup u okviru kognitivne lingvistike (G. Lakoff, A. Wierzbicka, B. Lewandowska- 

Tomaszczyk, A. P. Babuškin i dr.), usp. M. Žic-uchs (1991: 42-64) i Ž. ink-Arsovski (2002: 37 i d.). 

11 ÒMi smo se hranili metaforama i alegorijama koje su se odnosile na sustav, a sustav je puštao stvari 

koje nisu bile izravne kritike. (É) Kafka (je) svojom genijalnom intuicijom anticipiraoÉ sve totalitarne 

režime, lijeve i desne.Ó (Krsto Papiæ, VL/26:29) 

12 Primjeri ovjereni u rjeènicima: M · Matešiæ, A · Aniæ (vidjeti literaturu). 

13 Èinjenica da sami autori pojedine sklopove stavljaju u navodnike potvrðuje da su svjesni posebnosti 

njihove strukture i funkcije. 

14 To pokazuju primjeri: Bush je zarana stekao ÒimageÓ èovjeka Òroðenog sa srebrnom žlicom u ustimaÓ. 

North nije iz džepa izvadio Òpištolj koji se dimiÓ, pružio je tu moguænost Pointdexteru. Usp. V. 

Muhviæ-Dimanovski 1992:182. 

15 Takav odnos potvrðuju mnoge nove izreke koje se pojavljuju u medijskom diskurzu, npr. Vlast: Teško 

je tolerirati netoleranciju. (VL/1:6); Javnost: Najvažnije od svega je ne vjerovati onom koji laže. (G/19:3) 

16 Tako je npr. frazem reæi bobu bob i popu pop ostao upamæen po poznatom politièaru koji je 

svojedobno njime ÒprijetioÓ. 

17 Pregledom svih znaèajnijih novina tiskanih u srpnju i listopadu 2002. te u veljaèi 2003. zakljuèili smo da 

se u svima ponavlja ista graða, a isto je i na HTV-u. Zato smo se ogranièili na najèitanije novine. U èlanku 

smo zbog ekonomiènosti izvore oznaèili kraticama; buduæi da veæina datira od srpnja 2002., uz oznaku 

novina stoji samo dan i stranica na kojoj je naðen primjer, npr. G/12:54 znaèi da je primjer naðen u 

Globusu od 12. srpnja, na str. 54. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

289


290 


27.7.2003, 23:34 

Black

Ivo Škariæ, Gordana Varošanec-Škariæ, Stupanj tolerancije hrvatskih govornika na ÒpogrešneÓ naglaske 

Ivo ŠKARIÆ 

Gordana VAROŠANEC-ŠKARIÆ 


STUPANJ TOLERANCIJE HRVATSKIH GOVORNIKA NA 

“POGREŠNE” NAGLASKE 

Sluša li se one koji su preosjetljivi na iskrivljavanje onoga što oni smatraju neupitnim 

hrvatskim naglascima, moglo bi se pomisliti kako je veæ došlo do krajnje destrukcije 

hrvatskoga naglasnoga sustava u javnome govoru. Èini im se da ljudi govore kako hoæe, 

svi razlièito i uvijek razlièito, a rijetko tko kako bi trebalo. Zapitali smo se stoga u kakvom 

je doista entropijskome stanju hrvatska standardna prozodija rijeèi u odnosu na njegove 

govornike. Polazište je ovoga ispitivanja da je standardni jezik sociolingvistièka èinjenica, 

da je zato glavni sadržaj takva jezika u odnosu jeziènoga sustava i govornika te da govornici 

takvim jezikom ne samo da se služe nego ga i vrijednosno prosuðuju u cjelini i u njegovim 

pojedinostima. Zato smo smatrali da je, kad je o naglasnome sustavu rijeè, potrebno 

u prvome redu prikupiti podatke o vrijednosnim sudovima govornika o ispravnim 

naglascima ili, s drugaèijega stajališta, podatke o velièinama tolerancije ili netolerancije na 

uvjetno reèeno pogrešne naglaske. 

Ispitivana je sama jezgra hrvatske standardne prozodije. Pod jezgrom se misli na, s 

jedne strane, skup vrlo èestih rijeèi, rijeèi koje su Òu uhuÓ (pri èemu smo se poslužili i 

èestotnim rjeènikom (Moguš i dr., 1999)), a koje u svim normativnim rjeènicima imaju upisan 

samo jedan, u svima isti nedvojbeni prozodijski lik. Takvih rijeèi predstavnica razlièitih 

prozodijskih kategorija uzeto je 165 (v. prilog I). S druge strane, tu jezgru èini cijelom skup 

od 158, za hrvatski standard kompetentnih govornika · procjenitelja prozodijskih likova. 

Izabrane su rijeèi hotimièno entropizirane prozodijski tako što se svaku izgovorilo 

ispravno i još s preostala tri za nju neispravna naglaska ili s onom drugom za tu rijeè neispravnom 

zanaglasnom kvantitetom sloga. Na taj je naèin dobiveno 600 fonemsko-prozodijskih 

razliènica. (Nije se ovdje mijenjalo još i mjesto naglaska i zanaglasne duljine jer je 

i bez toga ispitivanje bilo vrlo opsežno.) Te je razliènice izgovorilo dvoje vrsnih govornih 

znalaca (prvak hrvatskoga glumišta Zlatko Crnkoviæ i dr. Gordana Varošanec-Škariæ, doc. 

na Odsjeku za fonetiku ilozofskog fakulteta u Zagrebu). Snimljen izgovor tih razliènica 

u sluèajnom je redoslijedu davan na slušanje i procjenu rijeè po rijeè bez ikakva upozorenja 

o tome radi li se o standardnome liku ili o hotimièno iskrivljenome i kako iskrivljenome. 

Procjenitelji su dobili uputu da na ljestvici od sedam stupnjeva odrede koliko im je blisko 

i koliko poželjno naglašavanje rijeèi koju upravo slušaju. Ocjena 1 je oznaèavala potpuno 

odbijanje, a 7 potpuno prihvaæanje i u najveæoj želji. 

Procjenitelji su formalno èinili prigodan uzorak, jer su to bili pretežno studenti: 88 studenata 

fonetike, 22 studenta kroatistike, 32 studenta novinarstva, 11 studenata glume, a od nestudenata 

samo 5 diplomiranih fonetièara zaposlenih u Službi za jezik i govor na HTV-u. U bitnom 

taj je uzorak imao znaèajke selekcioniranoga uzorka, kompetentnoga za procjenu hrvatskoga 

ZSS2003LJ-skaric.pmd 291 

27.7.2003, 23:34 

Black 

291


govora. Naime, svi njegovi èlanovi uèe i dobro znaju hrvatsku ortoepiju te se pripremaju za 

zvanja u kojima æe i sami biti uèitelji dobra govora ili uzori takva govora. Njihov vrijednosni 

sud dobiva na težini i time što su svi procjenitelji mladi, pa æe njihovo djelovanje biti dugotrajno. 

Uzorak procjenitelja ima znaèajke i reprezentativnoga jer su mu èlanovi po podrijetlu 

iz razlièitih hrvatskih krajeva (v. sl.1), a na pitanje svakome kojim postotkom je u razvoju njegova 

govora sudjelovala èakavska, kajkavska i štokavska osnovica, dobiven je zbrojni prosjek: 

èakavski 12%, kajkavski 28% i štokavski 60%, što je sukladno s nekim prijašnjim podacima 

o zastupljenosti dijalektalnih supstrata u oblikovanju opæega hrvatskoga idioma. Veliki broj 

leksièko-prozodijskih razliènica (600) i veliki broj procjenitelja (158) daju toliko veliku kolièinu 

podataka (oko 100000) da se sumnja o sluèajnosti zbrojnih vrijednosti svodi na nevjerojatnost. 

292 

Slika 1. Podrijetlo procjenitelja i njihovih roditelja 

Logièka je kopèa ovako postavljenoga ispitivanja misao da æe svaka napuklina koja se ukaže 

u normiranoj prozodijskoj jezgri, tj. u susretu neupitnih prozodijskih likova s neupitno 

kompetentnim govornicima, a fortiori pretpostavljati tvrdnju da æe u širokom ovojnom jeziènome 

dijelu, tj. tamo gdje su jeziène jedinice razrijeðene a korisnici jezika nestruèni, prozodija 

osjetno fluktuirati, ali i obrnuto, tvrdnju da u onome dijelu gdje jezgra iskazuje èvrstinu kako 

je u tome sustav veæ sada opæenito oèvrsnut ili da æe se u toj osobini iz jezgre posvuda takav 

kristalizirati. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Tablica 1: Srednje ocjene svih prozodijskih kategorija za sve skupine procjenitelja 

svi fonetièari kroatisti glumci novinari tvfonet 

n rijeci x# s x# s x# s x# s x# s x# s 

11 rks 6.20 1.21 6.24 1.17 6.54 1.14 6.18 1.15 5.80 1.33 6.60 0.83 

9 ks kr 6.06 1.37 6.15 1.27 6.47 1.18 5.84 1.40 5.51 1.59 6.62 0.89 

9 kskr iz d 5.79 1.52 5.87 1.44 5.92 1.91 5.61 1.48 5.55 1.45 5.71 1.52 

11 rds 5.62 1.69 5.88 1.47 5.98 1.72 5.25 1.73 4.67 1.90 6.38 1.15 

9 ku kr 5.60 1.66 5.74 1.59 5.95 1.74 5.24 1.67 4.99 1.62 6.36 1.49 

9 du kr 5.48 1.67 5.78 1.47 6.18 1.47 5.03 1.72 4.23 1.62 6.07 1.60 

9 ds kr 5.43 1.78 5.66 1.71 5.86 1.73 5.40 1.60 4.50 1.73 5.58 2.11 

9 rku 5.38 1.76 5.58 1.61 5.82 1.76 5.18 1.72 4.55 1.89 5.82 1.63 

18 1.sl ku 5.31 1.81 5.56 1.67 5.66 1.93 4.87 1.77 4.44 1.83 5.98 1.64 

18 1.sl ks 5.31 1.84 5.54 1.66 5.71 1.92 5.13 1.74 4.35 2.00 5.87 1.53 

20 2.sl du 5.23 1.87 5.54 1.66 5.64 2.04 5.04 1.63 4.05 1.93 5.76 1.84 

11 rks iz ds 5.18 1.94 5.15 1.93 5.48 2.08 5.60 1.49 5.11 1.83 3.82 2.29 

18 1.sl ds 5.13 1.92 5.49 1.74 5.51 1.99 4.99 1.68 3.92 1.90 5.29 2.07 

9 dskr iz d 5.04 1.76 5.06 1.74 5.29 1.99 5.48 1.45 4.67 1.72 4.91 1.53 

9 kud 5.02 1.91 5.38 1.72 5.36 2.07 4.51 1.81 3.89 1.85 5.60 1.71 

20 2.sl ku 4.95 1.94 5.27 1.76 5.51 1.97 4.30 1.93 3.77 1.94 5.93 1.38 

9 rdu 4.90 1.94 5.23 1.83 5.28 2.01 4.08 1.80 3.91 1.87 5.67 1.58 

9 dukr iz d 4.84 1.93 5.18 1.77 5.06 2.11 5.08 1.52 3.46 1.77 6.13 1.12 

9 dsd 4.84 2.01 5.33 1.76 5.16 2.17 4.59 1.67 3.33 1.89 5.00 2.02 

9 rku iz du 4.60 1.97 4.73 2.01 5.12 2.04 4.58 1.77 3.89 1.66 4.51 2.04 

9 ksd 4.55 1.95 4.94 1.78 4.94 2.20 4.41 1.75 3.20 1.68 5.11 1.67 

18 1.sl du 4.50 2.12 4.92 1.96 4.82 2.37 4.17 1.96 3.13 1.84 5.12 2.02 

18 1.sl ks iz ku 4.16 2.21 4.31 2.13 3.97 2.53 4.33 2.01 3.95 2.21 3.26 2.24 

11 rds iz ks 3.92 2.19 4.04 2.15 3.98 2.49 4.22 2.14 3.57 1.99 3.11 2.27 

20 2.sl ks iz ku 3.91 2.11 4.05 2.02 3.88 2.38 4.02 2.07 3.68 2.14 2.74 1.89 

9 kukr iz d 3.63 2.07 3.69 2.07 3.60 2.49 3.29 1.97 3.40 1.70 5.11 1.75 

9 dud 3.52 2.07 4.06 2.00 3.45 2.30 3.31 1.82 2.02 1.31 4.18 1.97 

18 1.sl ds iz du 3.44 2.10 3.63 2.09 3.21 2.25 4.11 2.06 3.10 1.92 1.99 1.53 

20 2.sl ds iz du 3.43 2.15 3.35 2.08 3.62 2.45 3.97 2.18 3.63 2.06 1.66 1.17 

9 dsd iz kr 3.32 2.05 3.71 2.02 3.32 2.25 3.77 1.91 2.14 1.51 3.02 2.20 

20 2.sl ku iz du 2.84 1.85 2.72 1.79 3.28 2.23 2.62 1.55 3.15 1.77 1.35 0.81 

18 1.sl ds iz ks 2.74 1.98 2.84 2.00 2.79 2.27 2.99 2.00 2.50 1.68 1.69 1.58 

18 1.sl ku iz du 2.73 1.83 2.72 1.80 3.03 2.18 2.75 1.63 2.74 1.74 1.46 0.91 

18 1.sl ku iz ks 2.68 1.86 2.80 1.90 2.51 2.06 2.94 1.57 2.42 1.63 2.49 2.05 

20 2.sl ds iz ku 2.65 1.85 2.76 1.82 2.58 2.06 2.80 1.98 2.54 1.76 1.56 1.12 

20 2.sl ks iz du 2.63 1.98 2.48 1.88 2.71 2.24 3.03 2.17 3.08 1.97 1.05 0.26 

9 ksd iz kr 2.61 1.80 2.76 1.81 2.54 2.13 2.86 1.45 2.24 1.54 2.18 1.91 

9 rdu iz ku 2.60 1.78 2.75 1.82 2.55 1.97 2.86 1.73 2.17 1.54 2.24 1.42 

18 1.sl ks iz du 2.50 1.82 2.47 1.80 2.34 1.93 2.99 1.89 2.70 1.80 1.22 0.63 

18 1.sl ks iz ds 2.41 1.74 2.37 1.69 2.38 1.99 2.81 1.80 2.60 1.69 1.14 0.44 

9 dud iz kr 2.29 1.61 2.59 1.66 2.09 1.76 2.61 1.56 1.56 1.05 1.89 1.57 

18 1.sl ku iz ds 2.10 1.55 2.12 1.55 2.10 1.78 2.29 1.28 2.11 1.51 1.38 0.87 

20 2.sl du iz ku 2.04 1.52 2.24 1.60 2.05 1.78 1.92 1.25 1.60 1.08 1.37 0.93 

18 1.sl du iz ku 2.03 1.54 2.22 1.64 1.94 1.75 1.92 1.21 1.72 1.09 1.39 1.22 

18 1.sl ds iz ku 1.96 1.46 2.05 1.53 1.83 1.58 2.18 1.53 1.83 1.18 1.17 0.77 

18 1.sl du iz ds 1.94 1.46 2.14 1.59 1.67 1.40 2.28 1.41 1.54 1.00 1.24 0.77 

9 kud iz kr 1.93 1.42 2.03 1.46 1.92 1.66 2.21 1.48 1.64 1.09 1.40 1.10 

18 1.sl du iz ks 1.55 1.11 1.68 1.22 1.34 1.02 1.84 1.18 1.29 0.71 1.14 0.83 


27.7.2003, 23:34 

Black 

293


294 

Rezultati i rasprava 

Na tablici 1 nalaze se u redcima podaci o 48 ispitivanih naglasnih kategorija, ispravnih 

i neispravnih. Broj rijeèi koji tvori skup pojedine kategorije naveden je u prvoj koloni 

slijeva pod oznakom n rijeèi. Tu je navedeno da se te kategorije sastoje od najmanje 9 do 

najviše 20 rijeèi. Naglasne kategorije su oznaèene kraticama. Tu ks znaèi kratkosilazni naglasak, 

ds dugosilazni, ku kratkouzlazni i du dugouzlazni. Oznaka d iza toga znaèi da je 

zanaglasni slog dug, a kr da je kratak; 1. sl oznaèava da je naglašen prvi slog u dvosložnoj 

rijeèi, 2. sl da je naglašen drugi slog u trosložnoj rijeèi. Slovo r na poèetku oznaèava da 

je naglašen slogovni r8. Kad nema ništa ispred oznake za vrstu naglaska, to je kategorija u 

kojoj se promatra zanaglasna duljina u dvosložnoj rijeèi. Prijedlog iz kazuje koja je prozodijska 

promjena uèinjena. Sve kategorije sa iz nisu prozodijski ispravne i otisnute su obièno, 

a ispravne su otisnute masnim slovima. U kolonama su procjene šest skupina procjenitelja 

· od svih zajedno, zatim od studenata fonetike, kroatistike, glume, novinarstva i televizijskih 

fonetièara. Prvi broj oznaèava prosjeènu ocjenu svih n rijeèi od svih procjenitelja t skupine, 

a do njega je broj koji oznaèava standardnu devijaciju. Prozodijske su kategorije poredane 

u redcima koji idu od veæe prosjeène ocjene prema sve manjoj, prema skupini svi. 

Tu se opaža da je najbolje ocijenjena skupina rijeèi s ispravnim kratkosilaznim naglaskom 

na slogovnome r` · 6,20 (maksimum je ocjena 7, što nije moguæe postiæi kao prosjek od 

mnoštva pojedinaènih ocjena), a najslabije je ocijenjena skupina dvosložnih rijeèi izgovorenih 

s neispravnim dugouzlaznim naglaskom na prvome slogu, umjesto ispravnoga kratkosilaznoga. 

Ta skupina ima prosjeènu ocjenu 1,55 (od najmanje moguæe ocjene 1, koja je nemoguæa 

kao prosjek). 

Promatranjem tablice može se opaziti da su poredci rangova za sve skupine ispitanika 

vrlo slièni, što znaèi da su kriteriji ocjenjivanja u svim skupinama bili slièni. To æe iskazati 

i interkorelacije ocjenjivaèkih skupina (tablica 2), koje pokazuju vrlo visok stupanj homogenosti 

meðu njima. 

Tablica 2: Korelacije izmeðu skupina procjenitelja 


svi 1.00 0.99 0.99 0.97 0.93 0.95 

fonetièari 0.99 1.00 0.99 0.96 0.89 0.96 

kroatisti 0.99 0.99 1.00 0.96 0.92 0.94 

akademija 0.97 0.96 0.96 1.00 0.94 0.88 

novinari 0.93 0.89 0.92 0.94 1.00 0.80 

tvfonet 0.95 0.96 0.94 0.88 0.80 1.00 

Najveæe je slaganje, gotovo potpuno, izmeðu studenata fonetike i kroatistike (r=0,99), 

a najmanje, ali takoðer vrlo visoko slaganje, izmeðu studenata novinarstva i televizijskih 

fonetièara (r=0,80). Takva visoka homogenost razlièitih skupina mladih intelektualaca, i k 

tome iz razlièitih polaznih narjeèja i iz razlièitih dijelova Hrvatske, pokazuje kako je opæi 

hrvatski idiom u vrijednosnom prosuðivanju u svojoj jezgri u velikoj mjeri homogeniziran. 

Ta se oèituje u slaganju u procjeni stupnja prihvatljivosti i poželjnosti njegovih normiranih 

prozodijskih likova, kao i u slaganju u stupnju odbijanja neispravnih prozodijskih likova. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Ocjene ispravne i neispravne prozodije 

Na tablici 1 vidi se da ispravni prozodijski likovi (masno otisnuti) zauzimaju prve rangove, 

a niže rangove neispravni. Iznimke od toga su rijetke, premda iz ovoga ispitivanja 

najobavjesnije. Vodeæa je tako pozitivna iznimka skupina rijeèi sa ks i skraæenom 

zanaglasnom duljinom (5,79), a iznimka u drugome smjeru je razmjerno slabo ocijenjena 

skupina rijeèi sa du sa zanaglasnom duljinom (3,52). 

Tablica 3: Ispravni naglasci i duljine prema nesipravnima 


x# s x# s x# s x# s x# s x# s 

ispravni 5.17 0.61 5.46 0.49 5.55 0.70 4.86 0.67 4.12 0.89 5.72 0.62 

neispravni 3.12 1.12 3.22 1.12 3.14 1.24 3.33 1.13 2.85 1.09 2.44 1.49 

razlika 2.05 2.24 2.41 1.53 1.27 3.27 

t-test 1 1 1 1 1 1 

Da naši procjenitelji svi zajedno i svaka njihova skupina odvojeno znatno bolje procjenjuju 

normativno ispravnu prozodiju nego neispravnu uzevši ukupno, pokazuju podaci u 

tablici 3. Najveæu razliku izmeðu ispravnih i neispravnih prozodijskih likova imaju profesionalni 

televizijski fonetièari, što se moglo i oèekivati, a najmanju studenti novinarstva i, zaèudo, 

glume. Meðutim, kod svih ocjenjivaèkih skupina razlika je oèita i t-test kazuje da je ta razlika 

u statistièkom smislu praktièki stopostotno sigurna. 

Stupnjevi tolerancije na “pogrešne” naglaske 

Rijeè ÒpogrešniÓ ovdje je u navodnicima jer je razlikovanje ispravnoga i neispravnoga 

prije ispitivanja samo preskriptivno, a nije nužno i utemeljeno na jeziènoj stvarnosti. 

Na slici 2 grafièki su iskazane prosjeène ocjene stupnja prihvatljivosti/neprihvatljivosti svih 

procjenitelja za normativno ispravno i normativno neispravno naglašavanje dvosložnih 

rijeèi. Ako bismo htjeli dobiti simetriènu dvojnu razdiobu na prihvatljive i neprihvatljive, 

onda bismo trebali šest stupnjeva, od 1 do 7, podijeliti na prva tri od 1 do 4, pa te ocjene 

smatrati neprihvatljivima, a više tri ocjene, od 4 do 7, kao ocjene prihvatljivosti. Tada bismo 

varijabilitet od 16 naglasnih moguænosti (èetiri naglaska svaki zamjenjiv s preostala tri) podijelili 

na pet prihvatljivih i na preostalih jedanaest neprihvatljivih. Pet prihvatljivih naglasnih 

moguænosti u opæem hrvatskome jesu naglašavanje rijeèi jednim od èetiriju klasiènih naglasaka 

i još petom moguænošæu · da se umjesto ku govori ks. Tih se pet moguænosti 

mogu utemeljeno oznaèiti ispravnima, a sve ostale neispravnima. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

295


296 

7 

6 

5 

4 

3 

2 

1 

ku ks ds du ks iz 

ku 

ds iz 

du 

ds iz 

ks 

ku iz 

du 

Slika 2: Grafièki prikaz prosjeènih ocjena za sve ispitivane naglasne likove dvosložnih rijeèi 

Unutar tih dviju skupina mogu se opaziti podpodjele. Tako prva èetiri naèina naglašavanja 

(premda to ovdje za du nije vidljivo da prelazi ocjenu 5, ali je to vidljivo na tablici 1 pod 

du kr · 5,48) pokazuju viši stupanj prihvatljivosti nego peti naèin, tj. neklasièni naèin, gdje 

se neutraliziraju kratki naglasci kroz kratkosilazni arhitonem. Suprotno je vrlo neprihvatljivo 

jer se zamjena ks sa ku slabo ocjenjuje (v. T-1: 2,68). Iz takve inverzibilne zamjene kratkih 

ne treba zakljuèiti da ku ne cijene hrvatski govornici, kako se ponekad misli (Kaèiæ 1995, 

Škariæ 2001, Varošanec-Škariæ i Škaviæ 2001). Dapaèe, u rijeèima gdje mu je mjesto ku je 

na vrlo visokoj cijeni (v. T-1 pod 1. sl ku i 2. sl ku). 

S druge strane, meðu neprihvatljivim naglašavanjima imamo ds umjesto du s ocjenom 

iznad 3, u èemu se može nazirati latentni arhitonem za moguæu neutralizaciju dugih naglasaka. 

Dijalektalno duljenje ku nije se iskazalo kao prihvatljivo (T-1: 2,04), a jednako tako 

ni druge zamjene kvantitete naglasaka i zamjene tona. To što se èesto opaža kako se u 

urbanome govoru svi naglašeni slogovi krate, a njihove tonske razlike gube, nije se iskazalo 

u vrijednosnim sudovima naših procjenitelja, koji iskazuju visoku netolerantnost prema 

zamjeni kvantitete naglasaka i prema zamjeni tonske silaznosti uzlaznošæu. Dakle, èetveronaglasna 

je klasièna akcentuacija potvrðena ovim sociofonetskim ispitivanjem u svemu, 

osim što je gotovo ravnopravno dana sloboda da se umjesto ku govori ks, tj. našim je 

kompetentnim procjeniteljima blisko i poželjno ako se kaže nj gov, ž“vot, dˆnas, ˜tac, itd. 

i ako se kaže nje %gov, ž^vot, o%tac, da %nas, što se slaže s nekim prijašnjim zapažanjima i 

ispitivanjima (Magner i Matejka 1971, Siliæ 1997, Lonèariæ i Vukušiæ 1998, Škariæ 1999, Škariæ 

1999a, Škariæ 2001, Varošanec-Škariæ i Škaviæ 2001, Varošanec-Škariæ 2001). 

Dopustivost/nedopustivost silaznih naglasaka na nepoèetnim 

slogovima 

U 

uzorku ispitivanih rijeèi bilo je po dvadeset rijeèi sa du i ku na drugome slogu trosložnih 

rijeèi (u tablici 1 oznaèenih sa 2. sl). Rijeèi s tima dvama naglascima naglasno 

su se mijenjale s ostalim trima naglascima. Ukupne prosjeène vrijednosti za tih osam prozodijskih 

kategorija (upisane u tablici 1) ovdje su zorno dane na slici 3. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

ku iz 

ks 

ks iz 

du 

ks iz 

ds 

ku iz 

ds 

du iz 

ku 

ds iz 

ku 

du iz 

ds 

du iz 

ks


7 

6 

5 

4 

3 

2 

1 

a 

du 

b 

ku 

zamjena uzlaznih silaznima 

c 

ks iz ku 

d 

ds iz du 

e 

ku iz du 

f 

ds iz ku 

g 

ks iz du 

h 

du iz ku 

Slika 3: Usporedne ocjene naglasnih likova na prvom slogu u dvosložnim (1.sl) rijeèima i na središnjem 

slogu u trosložnih rijeèi (2.sl) 

Na slici 3 se usporedno prikazuju vrijednosti procjena za dvosložne rijeèi, tj. za sluèaj 

kad je naglasak na prvome slogu, gdje prema klasiènoj normi smije biti bilo koji od èetiriju 

naglasaka, i vrijednosti za trosložne rijeèi s naglaskom na središnjemu slogu, gdje prema 

klasiènim pravilima nikako ne smiju biti silazni naglasci. Koliko to pravilo, dijakronijski i 

dijalektološki motivirano, živi kao podsvjesno znanje o opæem hrvatskom kao o poželjnom 

i prihvatljivom za suvremene mlade kompetentne govornike, željeli smo provjeriti upravo 

usporedbom stupnja prihvatljivosti/neprihvatljivosti ispravnih i neispravnih naglašavanja 

rijeèi s naglaskom na prvom i s naglaskom na središnjem slogu. Uz pretpostavku da djeluju 

dva naloga (1. Naglašavaj kako upravo ta rijeè treba biti naglašena!; 2. Pridržavaj se 

opæih ritmièkih pravila prema kojima nijedna rijeè ne smije imati silazne naglaske na nepoèetnome 

slogu!) oèekivali smo da æe kršenje dvaju naloga iskazati veæi stupanj netolerancije 

prema naglasnom pogrešnom ostvaraju nego kršenje samo jednoga. To je sluèaj zamjene 

naglasaka na poèetnome slogu u usporedbi sa zamjenom uzlaznih dugih s kratkima i obrnuto 

na središnjemu slogu. Kršenje prvoga naloga lako je uoèljivo jer su rijeèi dvosložne 

i trosložne s inherentno ispravnim naglascima (na sl. 3 a, b) znatno bolje ocjenjene nego 

s neispravnima (c, d, e, f, g, h). Meðutim, djelovanje drugoga naloga uopæe se ne oèituje. 

Tako zamjene du sa ku (e) i ku sa du (h) oèekivano su podjednako neprihvatljive u dvosložnim 

i trosložnim rijeèima, jer su to za te rijeèi jednostavno neispravni naglasci. Meðutim, 

u drugim zamjenama, gdje se na središnjem slogu uzlazni naglasci zamjenjuju silaznima 

(c, d, f, g), trebala bi se pokazati znatnija razlika izmeðu iskrivljavanja naglasaka na 

prvome i na središnjemu slogu zbog kršenja pravila o neprihvatljivosti silaznoga naglaska 

na nepoèetnim slogovima, a te razlike u ovom ispitivanju nisu naðene. Ovo ispitivanje, dakle, 

opovrgava tvrdnju da je autohtonim kompetentnim mladim govornicima opæeg hrvatskoga 

u jeziènoj podsvjesnoj gramatici upisan nalog o neprihvaæanju silaznih naglasaka 

na nepoèetnim slogovima. Ti podaci podupiru brojna prijašnja zapažanja i istraživanja 

(Aniæ 1969, Magner i Matejka 1971, Vukušiæ 1984, Škariæ i dr. 1987, Škariæ i dr. 1996a, Škariæ 


27.7.2003, 23:34 

Black 

2.sl 

1.sl 

297


1999, Škariæ 2002), ali takoðer proturjeèe brojnim apriornim zabranama (Klaiæ 1962, Aniæ 

1969, Vukušiæ 1984, Vukušiæ 2000). To znaèi, želimo li ilustrirati, da je posve prihvatljivo i 

poželjno izgovarati minœta, legœra, gub’tak itd., jer su te rijeèi baš takvoga oblika, pa ih ne 

bi bilo prihvatljivo izgovarati kao minøta, legøra, gub”tak, ali rijeèi kao trenøtaka, Austr‰lija, 

prefer”ra, violin^st, sof^zam itd., u kojima su inherentni upravo takvi silazni naglasci, 

nema nikakva stvarnoga jeziènoga naloga u opæem hrvatskome koji bi to spreèavao. 

298 

Kvantiteta samoglasnièkoga ili slogovnoga r` 

Klasièna standardologija ne daje nikakvo izdvojeno prozodijsko pravilo za slogovni ili 

samoglasnièki r`, nego se prema njemu odnosi kao prema svakom drugom slogovnom 

glasniku, tj. kao prema vokalima. Neka prijašnja opažanja i ispitivanja (Škariæ 1999, Škariæ 

2001) ne izjednaèuju potpuno prozodijsko ponašanje samoglasnika r` s vokalima i, e, a, o, 

u, pa smo u ispitivani uzorak ukljuèili i skupine rijeèi sa sva èetiri naglaska na samoglasniku 

r`. Te smo rijeèi dali izgovoriti ispravno i još sa zamjenom kvantitete, a ne i tona, jer nas je 

zanimala samo kvantiteta naglasaka na samoglasnome r`. Na sl. 4 dane su u histogramskom 

prikazu prosjeène ocjene svih procjenitelja usporedno za samoglasnik r` i za pet vokala. 

7 

6 

5 

4 

3 

2 

1 

a 

ks 

b 

ds 

c 

ku 

d 

ks iz ds 

kraæenje 

Slika 4: Ocjene ispravnih i nespravnih kvantiteta usporedno na samoglasniku r` i na vokalima 

Ispravni se dugi i kratki naglasci (a, b, c, e) na samoglasniku r` ocjenjuju vrlo prihvatljivima 

kao i oni na vokalima, èak neznatno i neznakovito i bolje. Meðutim, ono što 

iskaèe kao posebnost samoglasnika r`, to je prihvaæanje kraæenja (d, f), pogotovo ds u ks. 

Oba pokraæena naglaska, silazni i uzlazni, nalaze se u vrijednosti iznad ocjene 4, a sam ks 

od ds ima ocjenu višu i od 5, pa je na taj naèin èak i prihvatljiviji nego ispravan du. To 

znaèi, da ilustriramo, da se rijeèi kao tvr!d, sr!panj, gr!dno, tr!nje itd. smiju izgovarati i kao 

tvrÞd, srÞpanj, grÞdno, trÞnje, a da to ne æe slušaèe nimalo smetati. Gotovo isto tako rijeèi 

mrÛžnja, vrÛšak, tvrÛdnja, vrÛsta, smiju se bez odbijanja izgovarati i kao mrÝžnja, vrÝšak, tvrÝdnja, 

vrÝsta, a odatle zbog neutralizacije, razlika kratkih naglasaka i kao mrÞžnja, vrÞšak, tvrÞdnja, 

vrÞsta. I za samoglasnik r` moglo bi se reæi slièno što i za neutralizaciju kratkih naglasaka, 

koja je dopuštena ali ne i obvezna, da se dugi naglašeni samoglasnici r` smiju pokratiti, ali 

i ne moraju. 

e 

du 

f 

ku iz du 

r 

g 

ds iz ks 


27.7.2003, 23:34 

Black 

i,e,a, 

o,u 

h 

du iz ku


Zanaglasna duljina 

Iza èetiriju ispravnih naglasaka nalazili su se u rijeèima ispravno kratki slogovi, ispravno 

dugi, neispravno kratki i neispravno dugi, pa je na taj naèin dobiveno šesnaest skupina 

rijeèi, po osam ispravnih i neispravnih zanaglasnih kvantiteta (srednje vrijednosti ocjena za 

svaku od tih skupina sadrži tablica 1 pod oznakom kr i d). Na slici 5 nalaze se ukupne vrijednosti 

u histogramskom prikazu za èetiri varijable zanaglasne kvantitete, i to zbrojno 

svaka za sva èetiri naglaska na prvome slogu. 

7 

6 

5 

4 

3 

2 

1 

zanaglasne duljine 

ispravni kratki neispravni kratki ispravni dugi neisprav ni dugi 

slogovi 

Slika 5: Ispravne i neispravne zanaglasne duljine 

Iz podataka se jasno razabire da naši procjenitelji èuju dobro zanaglasnu kvantitetu, 

što pokazuje velika razlika u ocjeni za ispravno kratke i ispravno duge zanaglasne slogove, 

izmeðu kojih je razlika više od jedne ocjene u korist kratkih, a još više èuju i prosuðuju 

tu razliku kad su te duljine pogrešne. Tako rijeèi u kojima je dugi zanaglasni slog skraæen, 

ocjenjuju s više od dvije ocjene bolje nego kad je ispravni kratak zanaglasni slog produljen. 

Ako ocjenu èetiri i ovdje arbitrarno uzmemo kao kriterij prihvatljivosti, treba ustvrditi da 

je ispravna zanaglasna duljina prihvatljiva u opæem hrvatskome, ali znatno manje poželjna 

nego zanaglasna ispravna kraæina, pa èak i ona neispravna koja je nastala kraæenjem 

ispravnih dužina. I ta je prozodijska osobina veæ prije zapažena i utvrðivana (Magner i 

Matejka 1971, Škariæ i dr. 1998a, Škariæ 1999). To znaèi da je umjesto izgovora svak×, ^pàk, 

glœpo#st, ra!dn×k, ra!zno# itd. dopušteno, èak i poželjnije govoriti svaki, ^pak, glœpost, ra!dnik, 

ra!zni. 

Zakljuèak 

Vrlo opsežno ispitivanje, s prikupljenih stotinjak tisuæa podataka sudova, kompetentnih 

hrvatskih procjenitelja o hrvatskoj prozodijskoj jezgri, izluèuje pet odredaba o prozodiji 

opæega suvremenoga hrvatskoga jezika. 

Prvo. Klasièna prozodijska norma u velikoj je mjeri podudarna s prozodijskom realnosti u 

suvremenome opæem hrvatskom jeziku. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

299


Drugo. U suvremenome opæem hrvatskom postoji gotovo ravnopravna moguænost da 

se rijeèi, u kojima je normiran kratkouzlazni naglasak, izgovore i kako je propisano 

klasiè-nom normom, ali isto tako i s kratkosilaznim naglaskom. 

Treæe. Ne postoji u današnjih kompetentnih hrvatskih govornika poseban nalog koji bi spre - 

èavao izgovor silaznih naglasaka na nepoèetnim slogovima, osim onoga koje imaju 

rijeèi s uzlaznim naglaskom, svaka za sebe u tom položaju. Rijeèi koje imaju inherentni 

silazni naglasak na nepoèetnom slogu èuvaju taj svoj prozodijski lik kao i svaka druga 

svoj. 

Èetvrto. Od šest hrvatskih samoglasnika · i, e, a, o, u, r` samoglasnik (slogovni) r` izdvaja 

se prozodijski time što dopušta kraæenje naglašenih dugih slogova, i to do mjere da 

takav kratak naglasak, umjesto dugoga, bude cijenjen kao vrlo prihvatljiv (za ks) ili 

prihvatljiv (za ku). 

Peto. Zanaglasne duge slogove suvremeni kompetentni hrvatski govornici zamjeæuju i 

znaju u kojim je rijeèima kakva zanaglasna kvantiteta prema normi, ali su im u višoj 

cijeni pokraæeni zanaglasni slogovi. 

Sve to, od prvoga do petoga zakljuèka, prije je znano, ali je ovim ispitivanjem potvrðeno 

i još èvršæe utvrðeno. 

300 

Zahvala 

Na ovom su projektu s velikim žarom i marom radili Elenmari Pletikos, znanstvena 

novakinja te studentice Gabrijela Bolfek, Matea Hotujac i Martina Kovaèeviæ, na èemu 

im autori srdaèno zahvaljuju. 

Referencije 

Aniæ, V. (1969). O jednom akcenatskom procesu u razlièitim službama književnog jezika. 

Jezik 16, 84-89. 

Kaèiæ, M. (1995). Hrvatski i srpski. Zagreb: Zavod za lingvistiku, ilozofski fakultet u Zagrebu. 

Klaiæ, B. (1962). Rjeènik stranih rijeèi : izraza i kratica. Zagreb, Zora. 

Lonèariæ, M., Vukušiæ, S. (1998). onologija. U M. Lonèariæ (ur.), Hrvatski jezik, 75-90, 

Opole: Uniwersytet Opolski · Instytut ilologii Polskiej. 

Magner, T. ., Matejka, L. (1971). Word accent in modern serbo-croatian. The Pennsylvania 

State University · University Park and London: The Pennsylvania State 

Univ. Press. 

Moguš, M., Brataniæ, M., Tadiæ, M. (1999). Hrvatski èestotni rjeènik. Zagreb : Zavod za lingvistiku 

ilozofskog fakulteta ; Školska knjiga. 

Siliæ, J. (1997). Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika. Kolo VI, 4, 483-495. 

Škariæ, I. (1999). Sociofonetski pristup standardnom naglašavanju. Govor XVI, 2, 117-137. 

Škariæ, I. (1999a). Suvremeni svehrvatski implicitni govorni standard. Knjiga sažetaka, 

Drugi hrvatski slavistièki kongres, Osijek, Zagreb · Osijek, 150-151. 

Škariæ, I. (2001). Razlikovna prozodija. Jezik 48, 1, 11-19. 

Škariæ, I. (2002). Naglasci iz sukobljenih pravila (sociofonetsko ispitivanje prozodije javnoga 

svehrvatskoga govora. Treæi hrvatski slavistièki kongres, Knjiga sažetaka, Zadar, 

15.-19. listopada 2002, Zagreb · Zadar, Slavistièki komitet filološkog društva, 63-65. 


27.7.2003, 23:34 

Black


Škariæ, I., Babiæ, Z., Škaviæ, Ð., Varošanec, G. (1987). Silazni naglasci na nepoèetnim slogovima 

rijeèi. Govor 4, 2, 139-151. 

Škariæ, I., Škaviæ, Ð., Varošanec-Škariæ, G. (1996). Kako se naglašavaju posuðenice. Jezik 43, 

4, 129-138. 

Škariæ, I., Škaviæ, Ð., Varošanec-Škariæ, G. (1996a). O naglašavanju posuðenica · još 

jednom, nakon Vukušiæa. Jezik 44, 2, 66-73. 

Škariæ, I., Škaviæ, Ð., Varošanec-Škariæ, G. (1998). Sociofonetski pristup u standardizaciji 

hrvatskih naglasaka. Sažeci · 3. znanstveni skup Istraživanja govora, Zagreb, 

od 10. do 12. prosinca 1998., 44. 

Škariæ, I., Škaviæ, Ð., Varošanec-Škariæ, G. (1998a). Suvremeni svehrvatski implicitni govorni 

standard. Sažeci · 3. znanstveni skup Istraživanja govora, Zagreb, od 10. do 

12. prosinca 1998, Hrvatsko filološko društvo, 45-47. 

Varošanec-Škariæ, G. (2001). Poželjnost nekih kategotija izografnih naglasnih heterofona. 

Govor XVIII, 1, 33-44. 

Varošanec-Škariæ, G., Škaviæ, Ð. (2001). Neutralizacija kratkouzlaznoga i kratkosilaznoga naglaska 

u suvremenom hrvatskom prihvaæenom izgovoru. Govor XVIII, 2, 87-104. 

Vukušiæ, S. (1984). Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi zapadnog dijalekta. Pula: 

Istarska naklada. 

Vukušiæ, S. (2000). Kada prenošenje, a kad prilagodba naglaska? Rasprave Instituta za 

hrvatski jezik i jezikoslovlje, knj. 26 (2000), 389-393. 


27.7.2003, 23:34 

Black 

301


Prilog I: popis ispitivanih rijeèi 

R - jednosložni, 

kratkosilazni 

prÞst 

strÞm 

R - jednosložni, 

dugosilazni 

kr !v 

tvr !d 

R - dvosložni, 

kratkouzlazni 

mrÝtav 

trÝbuh 

vrÝtlog 

HrÝvàt 

smrÝdljiv 

grÝkljan 

prÝvàk 

strÝpljiv 

prÝkos 

302 


kratkosilazni 

vrÞlo 

grÞlo 

svrÞha 

prÞljav 

mrÞlja 

smrÞtan 

prÞsi 

škrÞga 

trÞka 


dugouzlazni 

vrÛsta 

mrÛžnja 

vrÛba 

tvrÛdnja 

vrÛšak 

krÛvca 

brÛvno 

brÛko 

sprÛdnja 


dugosilazni 

srßpanj 

trßnje 

grßmlje 

zrßnje 

drßvn× 

žrßvanj 

trßsje 

grßdno 

drßvlje 


27.7.2003, 23:34 

Black 

dvosložni, kratkouzlazni, 

bez dužine na drugome 

slogu 

z mlja 

nj gov 

ž“vot 

ž na 

v˜da 

dˆnas 

˜tac 

v“sok 

n˜ga


dvosložni, kratkosilazni, 


slogu 

v^še 

oèi 

malo 

kuæa 

n^šta 

dati 

dobar 

mjesto 

mnogo 

dvosložni, dugouzlazni, 


slogu 

gl‡va 

l’ce 

—vdje 

dœša 

n‡rod 

st‡nje 

v’no 

z‡kon 

s‡vez 

dvosložni, dugosilazni, 


slogu 

su!nce 

stu!panj 

lißšæe 

ja!ko 

sta!nka 

zla!to 

ta!jna 

la!ða 

stva!rno 

dvosložni, kratkouzlazni, 

s dužinom na drugome 

slogu 

k˜j× 

˜vàj 

zˆt×m 

˜kv×r 

pˆp×r 

v˜jn×k 

dj èàk 

s ljàk 

mlˆd×æ 


27.7.2003, 23:34 

Black 

dvosložni, kratkosilazni, 


slogu 

sva%k× 

^pàk 

o%bl×k 

o%dmàh 

slu%èàj 

o%bz×r 

dje%èj× 

go%vo#r 

ra%do#st 

dvosložni, dugouzlazni, 


slogu 

dœžno#st 

v‡žno#st 

glœpo#st 

stv‡rno#st 

bœdno#st 

g—rdo#st 

r‡zbo#j 

sl‡no#st 

st‡lno#st 

303


dvosložni, dugosilazni, s 

dužinom na drugome 

slogu 

ra!dn×k 

ra!zn× 

pu!tn×k 

dne!vn× 

zYmsk× 

pra!zn×k 

ru!dn×k 

kru!žn× 

pu!èk× 

304 

trosložni, dugouzlazni 

na drugome slogu 

mogœæno#st 

met—da 

pod‡tak 

poètak 

rješnje 

razv’tak 

jed’nstvo 

sigœrno#st 

op‡sno#st 

minœta 

budœæno#st 

dodœš½ 

mušk‡rac 

olœja 

ob’telj 

gub’tak 

destak 

kol’ca 

dod‡tak 

legœra 

trosložni, kratkouzlazni 

na drugome slogu 

dal ko 

gosp˜din 

með t×m 

rez ltàt 

tur“zam 

kap tàn 

dalj“na 

svej dno 

odj dno#m 

kom“t½t 

dok ment 

sekr tàr 

el ktro#n 

gen ràl 

razv“jen 

gospo$dàr 

of“c×r 

tešk˜æa 

fak lt½t 

veè ras 


27.7.2003, 23:34 

Black

Branka TARA 


Zagreb 

Branka Tafra, Dijakronijski aspekti normiranja hrvatskoga jezika 

DIJAKRONIJSKI ASPEKTI NORMIRANJA HRVATSKOGA 

JEZIKA 

Analiza eksplicitnoga normiranja hrvatskoga jezika u povijesnoj okomici, s 

posebnim obzirom na starije razdoblje, treba dati podatke o povijesti 

ujednake hrvatske jeziène norme. U središtu istraživanja bit æe starije 

hrvatske gramatike, poredbom kojih se trebaju otkriti temelji standardnosti 

hrvatskoga jezika. 

UVOD 

Posljednjih godina hrvatski se jezikoslovci pri jeziènom i pravopisnom normiranju, 

odnosno pri izboru onoga što je za hrvatski jezièni standard pravilnije od više moguænosti, 

èesto pozivaju na starije stanje hrvatske norme, a da se pritom ne zna otkad 

se ona može raèunati i koja su njezina razlikovna obilježja. S druge strane, na slavistièkim 

skupovima po svijetu proteklo se desetljeæe govorilo o navodnoj restandardizaciji na središnjem 

južnoslavenskom prostoru, odnosno o raspadu jednoga standardnoga jezika na 

nekoliko novih koji se tek sada diferenciraju ÒumjetnimÓ poveæavanjem razlikovnih obilježja 

prema drugim južnoslavenskim standardnim jezicima koji su nastali na istoj narjeènoj 

osnovi. Postavlja se pitanje odakle ta razlikovna obilježja ako je to bio jedan standardni 

jezik. Ovim se radom želi dokazati da se 1990. dogodilo isto ono što i 1847. godine: hrvatski 

je jezik samo pravno promijenio svoj status, što znaèi da je prije tih povijesnih prijelomnica 

bio potpuno izgraðen i sposoban za sve funkcije koje jedan standardni jezik ima. Da bi se 

ta teza argumentirala, namjerava se prikazati 

a) izbor i prihvaæanje (novo)štokavštine kao dijalektne osnove opæega jezika 

b) postojanje normativnih odredaba u gramatikama i rjeènicima od njihovih prvih 

izdanja 

c) neprekinutost normnih obilježja koja su specifièna upravo za hrvatski standardni 

jezik. 

Težište æe biti na starijem razdoblju jer još uvijek, unatoè opsežnoj literaturi o povijesti 

hrvatskoga književnoga jezika, nema dovoljno radova o povijesti jeziènoga normiranja. U 

radu neæe zbog ogranièena prostora biti moguæe detaljnije obraditi temu. Stoga se obrada 

pojedinih pitanja i njihovo oprimjeravanje samo u nekih autora može smatrati uzorkom 

za dobivanje cjelovite slike o standardizacijskom i normacijskom putu hrvatskoga jezika. 

U polazištu su opæepoznate èinjenice: hrvatska se pismenost razvijala na trima pismima 

(glagoljici, æirilici, latinici), prvo na latinskom jeziku, pa na crkvenoslavenskom hrvatske redakcije, 

zatim na crkvenoslavensko-èakavskom amalgamu (Hercigonja 1994), od 12. st. 

javlja se svjetovna pismenost i na narodnom jeziku, kroz stoljeæa su se razvijale književnosti 

ZSS2003LJ-tafra.pmd 305 

27.7.2003, 23:34 

Black 

305


na osnovi svih triju narjeèja, s vrhuncima evropskoga dosega u renesansno i barokno doba, 

jezièno nikad potpuno odvojene, nego sa stalnim prepletanjem, postupno se ujednaèuje 

štokavski književni jezik te se teritorijalno i funkcionalno širi, u 17. st. lagano uzmièe 

èakavski, kajkavski je književni jezik naporedo sa štokavskim zahvaæen standardizacijom, 

ali se 30-ih godina 19. st. postiže opæenacionalno ujedinjenje u jednom književnom jeziku 

štokavske osnove (Brozoviæ 1998) te polako nestaje višestoljetna prisutnost stranih jezika 

kao jezika uprave i školstva. U izgraðivanju hrvatskih književnih jezika na osnovi razlièitih 

dijalektnih osnova, ali i na osnovi svjesnoga miješanja, svoju su ulogu odigrale urbane sredine 

s bogatom književnošæu, franjevaèki književnojezièni uzus, kulturni krugovi oko plemiæke 

elite, primjerice oko rankopana i Zrinskih, te usmena književnost. Takva je slika 

mnogo složenija od, na primjer, književnojeziène slike u drevnoj Rusiji i njezine diglosije, 

koja je bila predmetom mnogih znanstvenih rasprava i raspri. 

Današnji je hrvatski standardni jezik izgraðen na novoštokavskoj ikavskoj i jekavskoj 

osnovi. Ta je osnova samo naèelna, jer se na nju nadograðuju mnogi elementi toga višestoljetnoga 

složenoga razvojnoga puta. Uzimajuæi u obzir te èinjenice i jezikoslovne radove 

koji dokazuju kontinuitet hrvatskoga književnoga jezika i koji razraðuju izvanjezikoslovne 

èimbenike pri stvaranju standardnoga jezika, u ovom se radu na dijakronijskoj osi polazi 

od izbora štokavštine za opæi jezik, preko svjesnoga normiranja na (novo)štokavskoj osnovi, 

izgraðivanja toga naddijalektnoga kulturnoga idioma, polifunkcionalnosti takva idioma 

i, što je središte ovoga rada, otkrivaju se konkretna obilježja eksplicitne jeziène norme koja 

se prepoznaju kao posebnosti upravo hrvatskoga standardnoga jezika. Cilj ovoga rada 

nije periodizacija predstandardnoga i standardnoga razdoblja hrvatskoga jezika jer sa!mo 

jezièno nomiranje nije vezano iskljuèivo uz pojam standardnoga jezika. U radu se rabi 

naziv književni jezik za kulturne naddijalektne idiome koji se izgraðuju na osnovi pisanih 

spomenika, a naziv opæi jezik (lingua communis) kad se takav kulturni idiom svjesno 

odabire za širu javnu komunikaciju i kad se poèinje normirati. Kad njegove norme postanu 

obvezne u javnoj upotrebi, kad se kodificiraju, rijeè je o standardnom jeziku. 1 

Premda Òknjiževnost povijesno predstavlja najpouzdanijega svjedoka koji prati i bilježi 

zbivanja na planu oblikovanja književnoga jezikaÓ (Sesar 1996: vii), u radu æemo se posvetiti 

uglavnom jeziènim priruènicima, ponajprije gramatikama i rjeènicima, jer su oni osim 

deskriptivne uloge imali i preskriptivnu zadaæu s obzirom na to da su bili namijenjeni školskoj 

porabi. Upravo je obrazovanje jedan od najjaèih institucionalnih pokretaèa stvaranja 

opæega jezika javne komunikacije. 

Kad govorimo o svjesnom normiranju, treba imati na umu da se ono nadograðuje na 

postojeæe ustaljene ostvaraje jeziènoga sustava koji su više-manje prihvaæeni, najprije spontano, 

a poslije i obvezno s pojavom kodifikacije. Dok norma postane obvezna u javnoj komunikaciji 

u jeziènoj zajednici, ona prolazi dug put izgraðivanja. Zbog složenosti i dugoga 

trajanja nije lako prikazati hrvatski put koji je obilježen mnogim aspektima. Ovdje æemo 

spomenuti samo važnije da bi se dobila što valjanija njegova slika. 

1. Kodifikaciji, jednomu od glavnih obilježja standardnoga jezika, prethodi standardizacija 

shvaæena kao proces izgraðivanja jezika. Taj je proces u hrvatskom jeziku trajao dugo, 

a poèeo je kad se od spontanoga prešlo na svjesno, namjerno normiranje. 

2. O svjesnom normiranju može se sa sigurnošæu govoriti za sve autore koji jasno odreðuju 

ono što je prihvatljivo, što neprihvatljivo, što je poželjno, što nepoželjno, što se 

preporuèuje, što ne preporuèuje. Takve se odredbe mogu išèitati iz predgovora mnogih 

306 


27.7.2003, 23:34 

Black


djela, književnih i jezikoslovnih, iz gramatièkih priruènika, a u rjeènicima iz sustava 

odrednica i uputnica. 

3. Sve do sredine 19. st. kao jezièna norma vrijedila je individualna norma. Autoritet pojedinca 

odreðivao je što je jezièna norma. Jednom su to bili jezikoslovci 2 , a drugi je put 

to bio autoritet dobra pisca 3 . 

4. Kad je Hrvatski sabor 1847. godine proglasio hrvatski jezik ÒdiplomatièkimÓ, jezièna je 

norma postala obvezna za zajednicu, iako odmah nije mogla biti primijenjena na 

cijelom komunikacijskom prostoru. 

5. Dubletnost koja se sreæe prije kodifikacije nije prepreka da se govori o postojanju 

norm‰ jer je dubletnost neizbježna i u standardnim jezicima koji su vrlo izgraðeni, koji 

imaju preskriptivne priruènike za sve vrste norm‰. U hrvatskom je sluèaju povijesno 

uvjetovana s jedne strane postojanjem bogate književnosti na razlièitim dijalektnim 

osnovama i s druge strane sviješæu pisaca o pripadnosti istoj jeziènoj zajednici, što je 

sve rezultiralo meðunarjeènom konvergencijom na višoj, iznaddijalektnoj razini. 

6. Do kraja 19. st. hrvatska se jezièna norma izgraðuje potpuno samostalno i prirodno, 

na svojim književnojeziènim i dijalektnim temeljima. U 20. st., unatoè konvergentnim 

procesima u odnosu na srpski jezik, njezine se posebnosti istièu na ovaj ili onaj naèin, 

ovisno o sociolingvistièkim prilikama. 

7. U izgraðivanju hrvatske jeziène norme zbog sociolingvistièkih razloga odluèujuæu je 

ulogu odigrao uzus. 

Ideja o opæem jeziku vrlo je stara na hrvatskom tlu, u protestanata i izrazita, ali je ona 

mogla biti konkretizirana tek u doba protureformacije kad je za potrebe katolièke obnove 

i isusovaèkih misija, na temelju svojevrsnoga dijalektološkoga istraživanja, izbor pao na 

štokavsku književnojeziènu stilizaciju upravo zato što su štokavski govori bili najprošireniji. 

Za prihvaæanje i širenje takva jezika uvelike su pridonijela i djela franjevaèkih pisaca, što 

najbolje potvrðuju njihova brojna izdanja, primjerice Pištole i evanðelÕja Ivana Bandulaviæa 

u trinaest ( 1 1613), Nauk krstjanski Matije Divkoviæa u osam ( 1 1616), Cvit razlika mirisa duhovnoga 

(Babuša) Tome Babiæa u sedam izdanja ( 1 1726). Analizirajuæi meðuodnose prijevoda 

hrvatskih lekcionara, D. Gabriæ-Bagariæ (2002a) zakljuèuje da se oni mogu mjeriti po znaèenju 

s prijevodima Biblije u drugih naroda te da je njihov jezik Ònajbolji dokaz neprekinute 

razvojne linije hrvatskoga književnoga izraza od 15. do 19. stoljeæaÓ (str. 69). Postojanje 

institucija kao što su akademije znanosti ubrzavaju izgraðivanje prestižnoga jezika, ali nisu 

nužan uvjet, jer se prestižnost nekoga idioma može postiæi i drugim putem. 

Poèeci eksplicitnoga normiranja 

Gramatike i rjeènici imaju ulogu autoritativnih priruènika (Nebesk‡ 1996: 37) i u 

hrvatskom su sluèaju dio povijesti standardizacije. Od 1604. godine do 1899. godine, 

dakle od gramatike Bartola Kašiæa, prve gramatike hrvatskoga jezika, do gramatike Tome 

Maretiæa, prve gramatike koja je po koncepciji bila zamišljena kao gramatika hrvatskoga 

ili srpskoga jezika kao jednoga jezika, izišlo je oko stotinu4 izdanja gramatika hrvatskoga 

jezika (Tafra 1993b5 ), meðu kojima su i dvojeziène i višejeziène koje su opisivale i hrvatsko 

gramatièko ustrojstvo, uz napomenu da je osim njih bilo i rukopisnih koje su, unatoè tomu 

što nisu bile objavljene, vjerojatno bile upotrebljavane u nastavi jer su im autori obièno 

bili profesori. Te su gramatike opisivale književni jezik ne samo svoga vremena nego su 


27.7.2003, 23:34 

Black 

307


uzimale u obzir i starije stanje. Iz te bogate jeziène raznolikosti ipak se išèitava na dosta 

mjesta što se preporuèuje kao pravilno, pa se s pravom može pretpostaviti da su one 

svojim odredbama utjecale na jezik pisaca. 

Meðu hrvatskim jezikoslovcima nema usuglašenoga stajališta o poèecima standardizacije 

hrvatskoga jezika. Prije tri desetljeæa Brozoviæ je (1970) iznio tezu o drugoj polovici 18. st. 

kao prvom standardizacijskom razdoblju, što su mnogi prihvatili, ali su iznošeni dokazi i 

o ranijem poèetku (Babiæ 1989). Èinjenica je da je u 2. polovici 18. st. stabiliziran književni 

jezik štokavske osnove, s prevagom novoštokavštine, da je on tada prilièno polifunkcionalan, 

stilistièki diferenciran, da se pravopisna norma kodificira zahvaljujuæi veæ planskoj jeziènoj 

politici, èemu pogoduje tadašnji prosvijeæeni apsolutizam Marije Terezije i njezina sina Josipa 

II, za èije se vladavine reformira uprava, gospodarstvo, školstvo, otvaraju nove, svjetovne 

škole. Hrvatski se jezik predavao u puèkim školama, dok je u srednjima školska 

osnova Ratio educationis 1777. i 1806. propisivala latinski, ali nije zabranjivala upotrebu drugih 

jezika, što se vidi iz popisa školskih priruènika. Razne su školske knjige na hrvatskome, 

ali i gospodarske (pouène knjige kojima se unapreðuje gospodarstvo), administrativne 

(uredbe, zakoni, urbari...) pridonijele izgraðivanju i uèvršæivanju jeziène i pravopisne norme, 

a njihov je prinos osobito znaèajan zbog stvaranja domaæega nazivlja u raznim granama. 

No, još uvijek nema obveze upotrebe književnoga jezika u javnoj komunikaciji u cijeloj 

jeziènoj zajednici, a usto su istraživanja pokazala da se neka razlikovna obilježja, primjerice 

polivalentnost, toga jezika prepoznaju mnogo prije polovice 18. st. Pritom se razumijeva 

da je rijeè o istoj jeziènoj supstanciji i strukturi. 

U posljednje vrijeme prevladava mišljenje da su pojava gramatika i rjeènika te izbor štokavštine 

za lingua communis u bitnome odredili standardizacijske tokove književnoga jezika 

na štokavskoj osnovi i da se granice trebaju pomaknuti unazad zato što su izbor 

dijalektne osnove i njezin opis prve faze standardizacije nekoga jezika (Radovanoviæ 1986). 

Premda se prva gramatika hrvatskoga jezika nikako ne može smatrati štokavskom jer ima 

dosta èakavskih jeziènih crta, što je sasvim razumljivo ne samo s obzirom na Kašiæevo 

èakavsko porijeklo nego i s obzirom na dotadašnju razvijenost èakavske književnosti, pojava 

naporednih štokavskih oblika, pa i novoštokavskih, te Kašiæev štokavski književni jezik 

u njegovim kasnijim djelima smatra se prijelomnicom. Kašiæevo je ime uzeto samo kao 

paradigma opæega kretanja u vrijeme protureformacije. Naime, i prije Kašiæa mnogi su 

imali priliku putujuæi po ovim krajevima, kao što je i Kašiæ putovao u svojim misijama, 

uvidjeti Òširoku rasprostranjenost štokavskoga govora, što je bilo otkriæe od posebnog znaèaja 

i sa odreðenim posljedicamaÓ (Kuna 1972: 27). O tome ima dosta radova, stoga æemo 

se posvetiti konkretnim pokazateljima postupnoga i neprekinutoga izgraðivanja (novo)štokavske 

jeziène norme. Iz toga opsežnoga jeziènoga kompleksa izdvojit æemo samo one 

najtipiènije. 

308 

onološka norma 

U 

praæenju izgraðivanja fonološke norme treba obratiti pozornost na broj afrikata, odraze 

staroga fonema jata i status fonema /h/. 

Postojanje dvaju parova afrikata u fonemskom sustavu u èakavskoga ili kajkavskoga 

pisca dokaz su svjesnoga unosa štokavskih crta u njegov književni jezik. U prvoga gramatièara 

oni mogu biti potvrda (ne)prihvaæanja štokavskoga fonemskoga inventara. Kašiæ u 

gramatici u odjeljku o slovima i suglasnièkim skupovima nema posebnoga znaka za /È/ i 


27.7.2003, 23:34 

Black


/É/, pa je D. Gabriæ-Bagariæ (2002b: 396) zakljuèila da je Òfonemski repertoar zapravo 

èakavskiÓ. Ako se uzme u obzir Kašiæevo cjelokupno književno djelo, tada se pouzdano 

može reæi da je Òfonološki sustav njegove zrele faze · polovica 1630-ih · štokavski s oba 

para afrikataÓ: /è/ · /æ/: cuddo (èudo) · kuchia (kuæa) te /È/ · /É/: uvicbati (uvièbati) 

[uvi bati] · tuyhi (tuÉi) [tuði] (Bašiæ 2001: 15). Zamijenivši primjer tuyhi zbog razlièita 

tumaèenja èitanja dvoslova yh primjerima sladyi i blidyi iz gramatike te uzevši u obzir morfonološki 

pravopis kao razlog pisanja uvicbati, zakljuèujemo da se štokavski izbor potvrðuje 

i na fonološkom planu. Praæenje prihvaæenosti obaju parova afrikata otežava morfonološki 

pravopis, ali i grafemska višeznaènost te se zbog toga èesto ne može sa sigurnošæu utvrditi 

je li provedeno novo jotovanje, koje je razlikovno obilježje novoštokavštine, ili nije, te ima 

li pisac fonem /È/ s obzirom na malen broj posuðenica s tim fonemom, ali i na malen broj 

domaæih rijeèi u kojima je on nastao jednaèenjem. Normirana slavonska grafija u 18. st. neæe 

više ostavljati nikakve sumnje pri èitanju. U Reljkoviæa je veæ sve jasno: /è/ · /æ/: csasa (èaša) 

· chorav (æorav) te /È/ · /É/: hancxar (handžar) · gjerdan (ðerdan), pa i s mjestom fonema 

/h/: Kuhacs kuha od kruha juhu. 

Buduæi da mnogi stariji pisci u svojim govorima nisu imali fonem /h/, on je u njihovu 

jeziku bio potvrda usvojenosti književnoga jezika, a njegova nedosljedna upotreba znak 

odreðene nesigurnosti. Ako ga nisu pisali, u naèelu ga nisu ni supstituirali. 6 Da su se mnogi 

pisci ÒtrudiliÓ pisati književnim jezikom, dokazuju brojni hiperhakavizmi u njihovim djelima. 

Jatovska je problematika bila i ostala najvruæom toèkom i pravopisne i fonološke norme. 

Izborom štokavštine za dijalektnu osnovu opæega jezika nije sve do preporoda odabran 

ikavski ili jekavski izgovor, a raspre o dvosložnosti ili jednosložnosti, odnosno o ijekavskom 

ili jekavskom odrazu dugoga jata nisu se stišale ni do danas. 

Ikavsko-jekavski odraz jata obilježje je jezika bosanskih, dalmatinskih i slavonskih 

franjevaca, ima ga kod dubrovaèkih pisaca 16. st., ikavizama ima i kod kajkavaca (Kuna 

1972). Kad se govori o štokavskom književnom jeziku, treba uvijek imati na umu da je on 

jedinstven jer se ikavski i jekavski krak previše isprepleæu da bi se mogli razdvojiti. To 

prepletanje ide tako daleko da mnogi ikavski pisci uporabljuju hiperjekavizme, npr. Jurin 

u svojim rukopisnim rjeènicima uz primjere divojka, djevojka; siver, sjever; èovik, èovjek; 

crivo, crievo, crevo; sino, sieno, seno; snig, snieg, sneg itd. ima i ovakve: tjekva (cucurbita), 

rjeba (piscis), liest (folium) (Tafra 1999a). 

Miješanje ikavskoga i jekavskoga jatovskoga odraza stalnica je povijesnoga tijeka izgraðivanja 

opæega hrvatskoga jezika, u poèetku kao posljedica èakavsko-štokavskoga prožimanja, 

u drugih pod utjecajem organskih govora, a poslije kao književnojezièni odabir štokavskih 

ikavskih pisaca, što vrlo dobro pokazuju slavonski pisci 18. st. koji u književni ikavski unose 

brojne jekavizme. Matija Petar Katanèiæ po roðenju je ekavac, a svoje ekavizme smatra narodnim 

(valpovaèkim) rijeèima te ih zato u rukopisnom rjeèniku Pravoslovniku i obilježava 

odrednicom vulgo: misec, seca, m. luna, politiore dialecto, Cro. arn et vulgo mesec. Ikavski 

je izgovor u slavonskih pisaca 18. st. književna norma pa su stoga i dijalektizmi, ali i kajkavske 

rijeèi (odrednica cro.) obilježene kao neknjiževne. U Katanèiæa, kao uostalom i u 

drugih ikavskih pisaca, ima i jekavizama: liepo, bielo, diete, bieli cvitak (iz zbirke Jesenski 

plodovi). 

Jekavsko-ikavski odraz jata i danas je prisutan: jekavski odraz u osnovi, a ikavski u nastavcima 

(lijepih) pa se stoga predlaže da se to jekavsko-ikavsko dvojstvo odredi kao suvremena 

osnova standardnoga jezika (Bašiæ 2001: 18). 


27.7.2003, 23:34 

Black 

309


Za prvoga je gramatièara veæ utvrðeno da od ikavice u gramatici sa samo jednim 

jeka-vizmom (tieh) postupno prelazi na jekavicu u Bibliji, ali nikad se dosljedno ne 

opredjeljujuæi za jedno ili drugo, što potvrðuju brojni primjeri tipa krepost, kriepost, kripost. 

Valja na-glasiti da su istraživanja pokazala da je odraz dugoga jata jednosložan, a samo 

izuzetno za potrebe metra dvosložan. Današnja jekavska, a ne ijekavska norma ima 

duboke korijene u hrvatskim književnim tekstovima, pa odatle i u hrvatskim jeziènim 

priruènicima od pr-vih do suvremenih. Vonèina (1993) opsežnom analizom pokazuje da 

se jekavska zamjena jata sreæe veæ u Vatikanskom molitveniku u 14. st. (riec, diela), u 

kojem se iz zapisa ne može toèno znati o kakvu je izgovoru rijeè, ali da se u Ranjininu 

zborniku (zapoèet 1507) sa sigurnošæu može govoriti o jekavskom odrazu dugoga jata, a 

jednako poslije i u Ivana Gunduliæa, Jakova Mikalje, Della Belle i drugih sve do suvremenika. 

Jednosložni je izgovor ostao sve do danas jednim od glavnih obilježja hrvatske fonološke 

norme u odnosu na druge standardne jezike nastale na novoštokavskoj osnovi. On je 

toliko èvrsto utemeljen da su ga èak i neki hrvatski vukovci u 19. st. propisivali. Andrija 

Torkvat Brliæ (sin Ignjata Alojzija) bio je Karadžiæev pristaša. On je još 1854, dakle mnogo 

prije Brozova pravopisa, objavio gramatiku fonološkim pravopisom i prvi upotrijebio èetiri 

naglasna znaka po Dani-èiæu. U njega je odraz dugoga jata jednosložan, što se jasno vidi 

po naglasku. Brliæ preuzi-ma od Danièiæa znakove za naglasak, ali ne i njegov naglasni 

sustav. Dapaèe, on odraz dugoga jata piše troslovom u æiriliènim primjerima, a dvoslovom 

ie u latiniènim primjerima prema tadašnjoj pravopisnoj normi, ali i prema tradiciji, no u 

oba sluèaja ima naglasak prema hrvatskoj prozodijskoj normi: grie!h, grije!h, grihu, grijhu. 7 

Jedno je dakle bilo pri-stajanje uz Karadžiæev troslov, a drugo je bilo slijeðenje uporabne, ali 

i kodifikacijske jeziène i pravopisne norme kakva je bila u Osnovi slovnice slavjanske 

nareÿèja ilirskoga Vjekoslava Babukiæa (1836), prvoj opæehrvatskoj gramatici, po kojoj se 

uèio hrvatski jezik, po kojoj su se ispravljali tekstovi za objavljivanje i, što je najvažnije, 

kad je Hrvatski sabor 1847. umjesto latinskoga proglasio hrvatski jezik ÒdiplomatièkimÓ, 

bio je to upravo jezik te gramatike. Babukiæ je propisivao jekavski izgovor, a za Antuna 

Mažuraniæa i Bogoslava Šuleka, vrsne jezikoslovce, dugi je odraz bio dvoglas. 

Jednosložni se odraz dugoga jata u nekoliko stoljeæa uèvrstio i u književnim i u jezikoslovnim 

djelima te je njegovo kodificiranje u vrijeme hrvatskoga narodnoga preporoda bilo 

logièan slijed dotadašnjega normiranja. 8 Uvoðenje ÒrogatogaÓ e na poèetku preporoda bilo 

je najmudrije rješenje koje su ilirci mogli tada donijeti da bi Hrvate ujedinili u jednom standardnom 

jeziku. Ono je samo programski dopuštalo sve jatovske izgovore, ali je jekavski 

izgovor bio normiran. Ispunivši svoju ujediniteljsku funkciju, ÒrogatoÓ je e prepustilo mjesto 

dvoslovima ie i je, dotad najèeše rabljenim grafemima za dugi i kratki jatovski slog. 

Ti su se grafemi zadržali još i na poèetku 20. st. unatoè tomu što je tadašnja pravopisna 

norma odreðivala troslov ije za dugi jat. Tako je zapravo u 19. stoljeæu fonološko i pravopisno 

pitanje jata bilo riješeno, pa je norma bila stabilna. Ona je tek krajem stoljeæa, nikako 

sredinom 9 , kako se to èesto prikazuje u slavistièkoj literaturi, grubo narušena usklaðivanjem 

s Karadžiæevom jeziènom reformom. 

310 

Pravogovorna norma 

Èetveronaglasni je sustav jedno od bitnih obilježja novoštokavštine pa prema tomu i 

hrvatskoga standardnoga jezika. Iz naglasnih se znakova u starijih pisaca mogu išèitati 


27.7.2003, 23:34 

Black


i njihovi naglasni sustavi, ali se oni ne mogu u potpunosti rekonstruirati jer svi pisci nisu 

bilježili naglaske, a oni koji su ih bilježili, nisu bili dosljedni. Babiæ je (1989) iznio podatke 

da se Gunduliæevi stihovi jednako uspješno mogu èitati i sa starim i s novim naglaskom. 

Ne ulazeæi u tu problematiku, može se sa sigurnošæu zakljuèiti da je od svih norm‰ prozodijska 

najkasnije kodificirana. Poznato je da je prvi temeljit opis novoštokavskoga èetveronaglasnoga 

sustava dao Šime Starèeviæ 1812, ne samo prije Karadžiæa i Danièiæa nego i s 

fonološkoga gledišta toliko dobar da se njegova shvaæanja mogu usporeðivati s postignuæima 

praških fonologa (Junkoviæ 1978). To samo potvrðuje da je novoštokavska osnova 

književnoga jezika izabrana mnogo prije nego što je kodificirana i opæeprihvaæena. U 

školstvo je novoštokavska naglasna norma ušla s Babukiæevom Ilirskom slovnicom 1854. 

i Mažuraniæevom Slovnicom h rvatskom 1859. godine. 

Morfološka norma 

Iz imenièke sklonidbe izdvojit æemo nastavke za Gmn. i DLImn. kao najrazlikovnije 

nastavke kojima se novoštokavski dijalekt izdvaja od svih drugih hrvatskih dijalekata, 

ali i od slavenskih jezika. Oni æe zorno pokazati razvoj novoštokavske morfološke norme. 

Potvrde za nastavke u tablicama uzete su iz sklonidbenih uzoraka, a ne iz autorova 

metajezika, te se stoga smatraju propisom. U nekih autora, npr. u Reljkoviæa i Starèeviæa, 

nema Lmn. jer su na mjestu lokativa i instrumentala imali pod utjecajem latinske gramatike 

ablativ koji je oblikom odgovarao genitivu s prijedlogom od. 

Tablica 1. Iz imenièke sklonidbe 

K B R J S A. B. T. B. V. B. V D 

Gmn. -a ± + + + + + + + + + 

Dmn. -ama, ima · · ± ± ± ± ± · · ± 

Lmn. -ama, ima · · 0 · 0 ± ± · · ± 

Imn. -ama, ima ± ± ± · ± ± ± · · ± 

Tumaè: K = Kašiæ 1604, B = Della Bella 1728, R = Reljkoviæ 1767, J = Jurin 1793, S = Starèeviæ 1812, A. B. 

= I. A. Brliæ 1842, T. B. = A. T. Brliæ 1854, V. B. = Babukiæ 1854, V = Veber 1876, D = Divkoviæ 1890. 

Znak + znaèi da je potvrðen samo novoštokavski oblik, znak ± znaèi da su potvrðeni i nenovoštokavski 

oblici, znak · znaèi da nije potvrðen novvoštokavski oblik, a znak 0 da paradigma nema taj padež 

Novoštokavski genitivni nastavak -‰, koji se u organskim idiomima javlja od prve 

polovice 14. st., a od 17. st. prevladava, nalazi se veæ u Kašiæevoj gramatici kao sinonimni 

nastavak uz starije. U 17. st. kod Mikalje se u talijanskoj gramatici nalazi samo -‰, kao što 

æe biti u veæini hrvatskih i inojeziènih gramatika 18. i 19. st. Jasno je, dakle, da je upravo 

množinski genitivni nastavak èvrst pokazatelj da su veæ prvi hrvatski jezikoslovci odabrali 

novoštokavsku osnovu književnoga jezika. Tu tvrdnju ne ruši ni ponovna pojava starijih 

genitivnih nastavaka u gramatikama na poèetku narodnoga preporoda, ni pisanje toga 

nastavka kao -ah. Naime, Babukiæ iz ideoloških razloga 1836. u Osnovi slovnice slavjanske 

nareÿèja ilirskoga dopušta uz novoštokavski nastavak i -¿ i -ov/-ev samo zato što ti nastavci 

povezuju sva tri hrvatska narjeèja, ali su oni navedeni više kao opis moguænosti nego 

kao propis jer se izrièito kaže da je Òpravi ilirskiÓ nastavak -ah. Kad se ÒilirskaÓ jezièna i 


27.7.2003, 23:34 

Black 

311


pravopisna norma uèvrstila, odnosno kad je postignut opæenacionalni konsenzus oko 

jedinstvenoga književnoga jezika kakav su zastupali pripadnici zagrebaèkoga kulturnoga 

kruga s Ljudevitom Gajem na èelu i Vjekoslavom Babukiæem i Antunom Mažuraniæem kao 

glavnim jeziènim kodifikatorima, tad više nije bilo potrebno praviti ustupke neštokavskim 

govornicima pa je Ògenitiv na ah... najpraviiÓ. 

U kroatistici postoje opreèna mišljenja o statusu genitivnoga h. Prema jednomu (Vonèina 

1999) on je dio nastavka, a prema drugomu (Tafra 1991) on je pravopisni znak za duljinu 

sloga. O tome je opširno pisano, pa ovdje ukratko zakljuèujemo da je i u sluèaju genitivnoga 

-ah 10 rijeè o novoštokavskom -‰ zbog nekoliko razloga, od kojih su dva kljuèna. Prvo, u 

organskim idiomima na kojima se izgraðivao hrvatski književni jezik nema nastavka -ah 

u Gmn. u imenièkoj sklonidbi, i drugo, slovo je h u povijesti hrvatskoga pravopisa služilo, 

uz naglasne znakove i udvojene samoglasnike, kao grafijsko sredstvo za oznaèivanje 

duljine sloga, pa i genitivnoga, što najbolje potvrðuju rijeèi samih jezikoslovaca. Tako 

Reljkoviæ u svojoj gramatici (str. 12) jasno kaže da slovo h služi na kraju rijeèi Òza rastaviti 

casus jedan od drugoga, napril: Nominativo plurali ovi ljudi. Genitivo ovih ljudihÓ. I Veber 

(1862: 220), najuporniji ahavac, obrazlaže jednako: ÒŠto se pako slova h tièe, dodano je 

samo zato, da se 2. padež plurala razlikuje u pismu od drugih sliènih padežah ... To je dakle 

h samo predlog hrvatske škole, a a ili ‰ srbske.Ó To su razlozi zašto slovo h u Gmn. 

smatramo znakom za duljinu, odnosno zašto genitivno -ah uzimamo kao nastavak -‰ 

(Tafra 1991), koji je glavno morfološko razlikovno obilježje novoštokavštine. Drugo je 

razlikovno obilježje sinkretizam DLImn. 

U štokavskim su govorima izjednaèeni astavci za DLImn. mlaða pojava koja se javlja 

u 15. st., a u 17. st. poèinju prevladavati. Uz te nove oblike vrlo èesto gramatièari navode 

i starije. U vrijeme prodiranja novoštokavskih inovacija razumljivo je da se u pisaca nalaze 

i stariji i noviji oblici, primjerice u Dinka Ranjine (Pjesni razlike /posveta/, 1563): darima, 

onima, njima, s vojskami, Dmn. junakom, u Marina Držiæa (Tirena /posveta/, 1607): 

zvije-zdama, kojima, u rukah, u Ivana Gunduliæa (Pjesni pokorne kralja Davida /predgovor/ 

, 1621): u tminah, s pjesnima, s velicijem slavami. 11 Meðutim, gramatike æe tu sinonimiju 

zadržati još i u 19. st. 

Kašiæ u sve tri sklonidbe ima u Imn. nove nastavke uz starije, dok u DL nema novih. 

Jednako je tako i u Della Belle, ali veæ u Reljkoviæa prodire novoštokavski nastavak i u dativ. 

Iako u paradigmama nema lokativa, važno je naglasiti da u svojim djelima Reljkoviæ ima 

novoštokavski nastavak i u lokativu. Reljkoviæ je inaèe nedosljedan jer u jednim paradigmama 

ima samo novoštokavske nastavke (DI slugama, milostima, naravima), dok u drugima 

samo starije (D nebesom, kcheram, I nebesih, kcherami) ili izmiješane (D materam, I 

materama). Slièno je i u Ignjata Alojzija Brliæa, koji u sklonidbi a ima starije i novije, a u 

sklonidbi e samo novije nastavke. Starèeviæ nema lokativa kao ni Reljkoviæ, a novoštokavske 

nastavke u DImn. ima samo u sklonidbi i. 

Nasuprot toj uobièajenoj praksi miješanja starijih i novijih nastavaka, iznenada, u 

vrijeme narodnoga preporoda, gramatièari izbacuju izjednaèene novoštokavske nastavke u 

DLImn. i normiraju samo starije te uvode dvojinu, koja je odavna bila morfološki arhaizam 

u hrvatskome. Takav je izbor bio korak unazad i s obzirom na stanje u morfološkom sustavu 

štokavskoga narjeèja, i s obzirom na dotadašnje gramatike i s obzirom na potvrde 

u pisaca. Ilirci su imali dva razloga za takav svoj izbor. Ne uzimajuæi odreðeni govor za 

osnovu književnoga jezika, s misijom da ujedine Hrvate u jednom književnom jeziku, izabrali 

su upravo one oblike koji su zajednièki svim trima hrvatskim narjeèjima, ali koji su 

312 


27.7.2003, 23:35 

Black


u suglasju i s ostalim slavenskim jezicima, Òkoji odgovaraju obæinskomu pravilu slavjanskoga 

jezikaÓ, koji se nalaze Òu ilirskih knjigah i pìsmah, kako i u slavenskom jeziku, u Sriemu, 

u Baèkoj, u Banatu, i u našem ilirskome narìèju · u Primorju i kvarnerskih otocihÓ (Volariæ 

1854: 28). Zajednièki svakako nisu mogli biti sinkretski DLImn. jer se upravo njima novoštokavština 

najviše razlikuje od svih ostalih hrvatskih dijalekata i slavenskih jezika. No, kako 

su oni bili jezièna èinjenica toga vremena, ilirci su oživjeli dvojinu u kojoj su u starini nastavci 

-ima i -ama bili nastavci za DI dvojine. Tako su ÒsaèuvaniÓ dotadašnji nastavci, samo 

su bili krivo distribuirani. No, izvan zagrebaèkoga kruga i dalje su se novoštokavski homonimni 

nastavci za množinske padeže pisali, najèešæe kao sinonimni oblici uz starije 12 , a u 

nekim gramatikama 13 i propisivali. Da je taj oblik gramatièke sinonimije bio opæeprihvaæen, 

potvrðuju i takozvani hrvatski vukovci. Oèekivalo bi se da æe oni imati dosljedno novoštokavske 

oblike, ali neoèekivano Andrija Torkvat Brliæ, Pero Budmani i Mirko Divkoviæ uz novoštokavske 

oblike u DLImn. kao dublete stavljaju i neizjednaèene, dakle D ženama, ženam, L ženama, 

ženah, I ženama, ženami. Mirko je Divkoviæ svojim brojnim gramatikama uveo u škole 

karadžiæevsko-danièiæevski književnojezièni model, ali on u Oblicima hrvatskoga jezika iz 

1890. na prvom mjestu ima neizjednaèene padeže jer ih smatra književnima, pa ih stoga 

rabi i u svom metajeziku, a izjednaèene stavlja u zagradama jer su oni za njega dijalektni. 

Takvo æe se gledanje zadržati u nekih autora još i poèetkom 20. st. No, može se pretpostaviti 

da bi, da se nije zbog ideoloških, ali i lingvistièkih razloga Babukiæ opredijelio za 

starije nastavke, postupno novoštokavski nastavci prirodno prevladali. 

Morfološka je norma do kraja 19. st. bila uglavnom stabilna unatoè tomu što joj je 

osnova bila raznodijalektna. Zbog DLImn. govorimo o (novo)štokavskoj osnovi standardnoga 

jezika u to vrijeme. 

Podaci o sinkretskim padežima u hrvatskih pisaca veæ su odavno poznati 14 , ovdje smo 

vidjeli da se novoštokavski nastavci nalaze u hrvatskim gramatikama veæ od Kašiæa, pa je 

bez osnove Iviæeva tvrdnja (1966: 124) da ih je Karadžiæ uveo zato što u hrvatskoj sredini 

Òuopštavanje oblika na -ma nije nailazilo na podršku praktièno ni u èijem jezièkom oseæanju, 

buduæi da gotovo i nema hrvatskih dijalekata s ovakvom osobinomÓ. 

Ima normnih obilježja koja su tipièna za hrvatski standardni jezik i koja se nisu 

mijenjala od poèetka standardizacije do danas. U pridjeva u povijesnoj okomici izdvajaju 

se razlikovanje dvaju sklonidbenih tipova, razlikovanje nastavaka za D i Ljd. muškoga i 

srednjega roda u pridjevno-zamjenièkoj sklonidbi te nepostojanje navezaka. U hrvatskom 

su se jeziku saèuvali tragovi nominalne deklinacije pridjeva kao morfološke oznake neodreðenih 

opisnih pridjeva. Oni se propisuju kao književni oblici, dapaèe Òduh ilirskoga jezika 

oèituje se i valjanom porabom izvjestnih i neizvjestnih pridavnikahÓ (Veber 1887: 154). Kašiæ 

je tek naslutio dvije sklonidbe tumaèeæi da se sinkopom odbacuje -og pa od Petrovoga 

nastaje Petrov, ali je zato dobro uoèio predikatnu funkciju neodreðenoga pridjeva (Mladi 

konj brz jest.). No, veæ je Della Bella bilježio i naglasne razlike u tim dvjema sklonidbama 

(mla!da : ml‡da), a posvojne je zamjenice sklanjao samo po nominalnoj sklonidbi: G njegova, 

njihova. Prvi, i to vrlo dobar opis fonoloških, morfoloških, sintaktièkih i semantièkih razlika 

odreðenih i neodreðenih pridjeva dao je Šime Starèeviæ 1812. s toènim opisom na-glasnih 

razlika u izvanredno dobro izabranom primjeru: Mla!d‰ mla!da još nije dosta ml‡da. I kroz 

cijelo 19. st., a i danas nema govora o neutralizaciji tih dvaju sklonidbenih tipova, premda 

se sve rjeðe u govoru rabe nominalni oblici. 


27.7.2003, 23:35 

Black 

313


Novoštokavski su nastavci u DLImn. u pridjevnoj i zamjenièkoj sklonidbi ulazili postupno 

kao i u imenica, naprije prodiruæi u instrumental. Duže je vrijeme prema gramatikama 

bila dopuštena upotreba i starijih i novijih oblika, ali æe dubletne nastavke propisivati još 

i Maretiæ, doduše ovaj put iz novoštokavskoga repertoara nastavaka: ikavske i jekavske (žutih 

i žutijeh). 

U svim se hrvatskim gramatikama do vukovskih 15 na kraju 19. st. razlikuje dativni 

nastavak od lokativnoga u jednini muškoga i srednjega roda pridjevno-zamjenièke sklonidbe. 

Dativni je -omu, a lokativni -om, izuzetno -ome. Gramatike su samo opisivale postojeæe 

stanje u pisaca koji su zadržali te razlike naslijeðene iz starine. Uzimajuæi u obzir da je dativni 

nastavak bio -omu, a genitivni -oga, vidljivo je da hrvatske gramatike nisu poznavale 

tzv. naveske. Stoga se današnja uzorna norma samo vraæa na stariju normu. 

314 

Tablica 2. Iz sklonidbe liènih zamjenica 

K* B R SA. B. T. B. V. B. V D 

sa mnom ± + + + ± ± · ± + 

nama** · ± ± ± ± ± · · ± 

* tumaè kratica i znakova v. uz tab. 1 

** ili drugi zamjenièki novoštokavski oblik za DLImn. 

Novoštokavski su zamjenièki oblici nešto kasnije bili prihvaæeni jer je u gramatièara bilo 

dosta dijalektnih, a i arhaiènih oblika, primjerice genitivno-lokativni sinkretizam nas, enklitièki 

oblici zamjenice on: jih, jim, instrumental menom, tebom nalaze se u gramatikama 

još u 19. st., npr. u A. T. Brliæa oni su u zagradama. Brliæ se, kao i Babukiæ, nije uspio osloboditi 

nekih svojih slavonskih dijalektizama (menom, tebom). Prodor novoštokavštine može 

se pratiti po instrumentalu sa mnom i nama. Kašiæ ima uz štokavski samnom i èakavski 

sÕ manom, te samo sÕ tobom i sa sobom, 16 a Reljkoviæ samo sa mnom, s tobom, mojima, 

vašima. Zbog konsonantske poèetne skupine u obliku mnom koja je teška za izgovor, ali 

i zbog analogije s drugim padežima (mene), i danas se u razgovoru èesto govori s menom. 

Bit æe da je to razlog zašto jedan tako dobar gramatièar kao što je Veber propisuje instrumental 

tobom, sobom, ali menom. 

Tablica 3. Glagolski pridjev radni na o < l 

K* B R SA. B. T. B. V. B. V D 

bio ± + + + + + + + + 

*tumaè kratica i znakova v. uz tab. 1 

Poznato je da je Kašiæ u svom predgovoru Ritualu rimskomu (1640) dopustio gramatièke 

sinonime posla, poslao, poslal da Òne imamo koritti yedni druzihÓ. U gramatici ima na 

prvom mjestu noviji oblik bio, a na drugome stariji bil. Poslije Kašiæa gramatièari propisuju 

samo vokalizirani oblik. Izuzetak je Osnova slovnice (1836) u kojoj Babukiæ iz neznanja 

smatra da morf -l mora na tom mjestu biti jer se nalazi u srednjem i ženskom rodu. 

Lingvistièki dozrijevajuæi, i tu se poslije korigirao. 

Nije glagolski pridjev radni bio jedini štokavski glagolski oblik koji je Kašiæ usvojio. 

Aorist bih, bi, bi, bismo, biste, biše jedna je od tipiènih štokavskih karakteristika koja ima 

svoje mjesto u prvoj gramatici (pod drugim nazivom: indefinitum). 


27.7.2003, 23:35 

Black


Leksièka norma 

Izvanjezièni su èimbenici u razvoju leksika, pa i u njegovu normiranju èesto u povijesti 

igrali mnogo veæu ulogu nego jezièni. Ako se tomu doda da leksik od svih jeziènih razina 

najviše izmièe normiranju te da Hrvati nisu uopæe imali normativni rjeènik, bio bi logièan 

zakljuèak da je leksièka norma suviše liberalna. Meðutim, upravo je obratno. Govornici su 

hrvatskoga jezika oduvijek mnogo više pazili na leksièku pravilnost nego na gramatièku. 

Još od renesanse razvija se jak osjeæaj da hrvatski jezik treba biti èist od stranih rijeèi 

(Thomas 1996) pa se nastoje popuniti leksièke praznine u prvom redu domaæom rijeèju 

koja je nastajala kalkiranjem i tvorbom, ali èesto i Òunutrašnjim posuðivanjemÓ iz organskih 

idioma i iz pisane baštine. Ponekad je u tom leksièkom bogatstvu bilo teško izabrati jednu 

rijeè, a ponekad se željelo biti razumljiv na širem podruèju. Otuda nevjerojatno bogatstvo 

sinonimnih nizova i u književnim i u leksikografskim djelima. Purizam i sinonimija dvije 

su stalnice cijele povijesti hrvatskoga književnoga jezika. U višestoljetnom doticaju sa 

stranim jezicima, pa èesto zbog nesretnih politièkih prilika i pod njihovom hegemonijom, 

izoštrio se osjeæaj za èuvanje vlastitoga jezika i za njegovo njegovanje17 . Zbog toga je, i prije 

i danas, zahvaljujuæi jakoj uporabnoj normi, potpuno jasno koje rijeèi pripadaju hrvatskomu 

standardnomu jeziku. Pojedine su struke uspjele izgraditi i oèuvati svoje domaæe nazivlje, 

npr. pravo, šumarstvo, botanika, ali je pitanje koliko æe ga uspjeti pored engleskoga i dalje 

izgraðivati s obzirom na stalan priljev novih pojmova i njihovih engleskih naziva. 

Vrlo se rano u pisanim spomenicima nalaze eksplicitna normativna naèela. Pisci 

otvoreno ustaju protiv posuðenica i tuðica, a u rjeènicima sustavom uputnica i odrednica 

propisuju koje se rijeèi trebaju smatrati književnima. Stoga sve do druge polovice 19. st. 

možemo govoriti samo o individualnoj normi, odnosno o snazi autoriteta pojedinoga autora, 

kakav je neosporno bio Della Bella na kojega se i nakon više od dva stoljeæa u vrijeme 

narodnoga preporoda pozivaju jezikoslovci. U literaturi veæ ima dosta prikaza o skrbi 

pojedinca za jeziènu èistoæu i pravilnost. Ovdje je dovoljno podsjetiti se na Tadijanoviæa i 

Reljkoviæa. ÒKada govoriš svojim slavnim jezikom, nemoj mišati tuðih rièi, govoreæi: felèer, 

tišljar, šmit, i ostalo, nego reci materinskim svojim jezikom: brijaè, strugaè, kovaè, šilac, 

cipelar i ostaloÓ, kaže Tadijanoviæ, a Reljkoviæ pak smatra da je rijeè prihvatljiva ako se 

nalazi barem u dvama rjeènicima, štokavskim, kajkavskim, èeškim ili poljskim, pa po tom 

kriteriju proskribira turcizme (Tafra 1999b). Bezbroj je ovakvih primjera leksièke sinonimije: 

tovar, oslac, magarac; siræe, ocat, kvasina; èa, kaj, što. Oni su oèit dokaz osjeæaja njihovih 

autora o pripadnosti istoj jeziènoj zajednici, ali ne i izostanka osjeæaja što je književno, a 

što nije. Leksikografske su odrednice i uputnice u rjeènicima imale funkciju normiranja, 

npr. Ivan Belostenec: èmela v. pèela, kreè v. vapno, jeðup v. cigan, gvožðe v. železo; Adam 

Pataèiæ: cerussa belilo, belnica (vulgo: plajbas), lima pila (turpija vox est turcica); Joakim 

Stulli: lupaoc v. lupalac, kopitec v. kopito; Danica 1835: vura v. ura, sojuz bolje svez, aldov 

v. žrtva; Bogoslav Šulek: akov v. vjedro, škver vulg. v. brodarnica, štenge vulg. v. shodiæi, 

špilja v. spilja (Tafra 1999b). 

Normativne odredbe 

Vidjeli smo da su gramatièka i leksièka sinonimija glavno obilježje povijesti hrvatskoga 

književnoga jezika. Normiranje i jest zapravo izbor meðu više moguænosti. Leksikografi 

su svoj odnos prema normi pokazali odrednicama i uputnicama, a gramatièari su u 


27.7.2003, 23:35 

Black 

315


brojnim bilješkama upozoravali što je pravilno, a što nije. Tako se veæ Kašiæ svojim 

napomenama odreðuje prema jeziènom sustavu i prema uzusu. ÒBit æe bolje odgovoriti 

ovako: boglismo (bolji smo)... nego b˜gli yesm˜ (bolji jesmo). Neki, ipak, te oblike katkada 

miješajuÓ (Kašiæ 1604: 195, 197). U hrvatskome se nekad mora zamijeniti posvojni genitiv 

posvojnim pridjevom: X“dovisu ubilli s“na Boxyga É (Boxyga umjesto B˜ga) (Kašiæ 1604: 

373). Lovro Šitoviæ i Josip Jurin, prvi na poèetku 18. stoljeæa, a drugi na kraju, u svojim 

gramatikama proglašavaju neispravnim, kako neki pišu, vrata od kuæe, što je Òizvan uprave 

grammati keÓ, jer je valjano samo kuæna vrata. Reljkoviæeve su ÒbiliškeÓ djelomice objasnidbene, 

a djelomice normativne. Iz njih je, primjerice, vidljivo da su alternacije fonema, padežni 

nastavci, skraæivanje ili proširivanje osnove dijela imenica, tvorba mocijskih ženskih parnjaka 

i dr. u skladu s novoštokavskim jeziènim sustavom pa ta pravila zapravo vrijede i danas. 

Starèeviæeva je pak Rièoslovica, prva gramatika pisana hrvatskim jezikom, normativnija od 

bilo koje starije gramatike. Izabravši novoštokavsku ikavicu svoga vremena za književnojeziènu 

osnovu, Starèeviæ nema potrebe za unošenjem sinonimnih oblika, premda se koristio i 

književnim i jezikoslovnim djelima svojih prethodnika. Ta je gramatika s hrvatskim leksikom 

ponajbolji dokaz da je hrvatski jezik na poèetku 19. st. potpuno izgraðen jer se njime 

tada mogao napisati struèni tekst gotovo bez ijedne posuðenice. 19. je stoljeæe stoljeæe 

školskih gramatika, stoljeæe u kojem hrvatski jezik (1846) postaje predmet izuèavanja na 

visokoškolskoj katedri, u kojem se pišu jezikoslovne rasprave i vode vatrene polemike o 

književnom jeziku i njegovim zakonima i u kojem se službeni jezik poèinje ureðivati pravnim 

propisima (npr. 1847, 1862, 1868), koja se praksa nastavlja u 20. st. ne samo za veæinski 

narod u državi nego i za manjinske jeziène zajednice. 

316 

Normne stalnice 

Od Kašiæeve gramatike postoji nekoliko stalnica tipiènih za hrvatsku jeziènu normu. 

Nekima se od njih odlikuje i današnji standardni jezik, dio je potisnula karadžiæevsko- 

-danièiæevska norma, a dio je nestao zbog povijesnoga razvoja samoga jezika. Valja svakako 

istaknuti jednosložan odraz jata u dugom slogu, zatim èuvanje dviju sklonidbi u opisnih 

pridjeva, razlikovanje dativnoga i lokativnoga nastavka u pridjevno-zamjenièkoj sklonidbi, 

nepostojanje navezaka u toj sklonidbi, zbirne brojeve na -ero (Kašiæ: petero, Reljkoviæ i 

Starèeviæ: csetvero, petero..., jednako u ÒvukovcaÓ A. T. Brliæa, naravno i u Mažuraniæa, Vebera, 

a u nekih, kao u I. A. Brliæa, u paradigmi oba lika na -ero i -oro, dok su primjeri 

samo na -ero), sklonidbu brojeva dva, tri, èetiri, s tim da dva ima dvije paradigme prema 

rodu, sklanjanje posvojnih pridjeva i zamjenica m. i s. roda po nominalnoj sklonidbi. 

Kao književni oblici dobro su se èuvali participi još i u cijelom 19. st. Gramatièari su 

ih razlikovali od glagolskih priloga ili akcenatski ili domecima -æ i -v za glagolske priloge 

te -æi i -vši za participe. U Kašiæa se prilog i pridjev razlikuju po naglasku: m˜gucchi i 

mogœcchi, imˆyucchi i imayœcchi, b ducchi i budœcchi, u Starèeviæa i Babukiæa drugi su 

domeci: ljubeæ i ljubeæi. U književnom se jeziku zadržalo mnogo više vremenskih oznaka 

za futur. Osim oblika radit æu, budem radio, uzljubim, napišem, još su dva bila propisana: 

bit æu kopao, koji oznaèuje gotovu buduænost, a koji dolazi u pisaca od 16. st., te budem 

kopati, koji oznaèuje negotovu istovremenost i koji je poznat svim trima hrvatskim narjeèjima, 

hrvatskoj književnosti kroz pet stoljeæa i koji je normiran u gramatikama od 

Kašiæa do druge polovice 19. st. 


27.7.2003, 23:35 

Black


Što se tièe pravopisne norme, o kojoj ovdje nije bilo rijeèi, možemo samo zakljuèiti da 

je pravopis bio fonološko-morfonološki, s prevagom jednoga ili drugoga naèela, ovisno o 

pojedincima ili pak o jeziènoj politici u pojedinim razdobljima. 

Zakljuèak 

Rjeènici i gramatike, kao riznice odgovora na mnogobrojna raznovrsna pitanja jeziènoga 

uporabnika, bilo da je on izvorni ili neizvorni govornik, èak i kad nisu normativni 

prema današnjoj tipologiji, uvijek su autoriteti kad su posrijedi upiti o jeziènoj pravilnosti. 

Stoga je njihova uloga nemjerljiva u procesu izgraðivanja standardnoga jezika i danas i u 

prošlosti, pa se zato od njih i krenulo u ovom radu. 

Iako je u hrvatskim pokrajinama u povijesti dugo postojala dvojeziènost (talijanski i 

hrvatski, njemaèki i hrvatski), a u školstvu i administraciji latinski jezik dugo bio službeni, 

iako je Hrvatska postala samostalna država tek krajem 20. st., standardizacija je hrvatskoga 

jezika prolazila sliène faze kao i u mnogih drugih jezika. Jedina je razlika što se nije uvijek 

prepoznavao pod svojim narodnim imenom. 

U slavistici se sredina 19. st. bez znanstvene osnove predugo smatrala prijelomnicom 

u standardizaciji hrvatskoga jezika. Ne bi za znanost bilo dobro da se devedesete godine 

20. st. tumaèe kao nova prijelomnica. U jeziènu normu u prvom se razdoblju kao novost 

u odnosu na prethodno uvodi dvojina u sklonidbu, koja se nije mogla održati jer je odavno 

bila morfološki arhaizam, i ostavljaju samo neizjednaèeni nastavci za DLImn., iako su dotad 

novoštokavski nastavci bili propisivani. U drugom je razdoblju samo pojaèana skrb za 

jezik, pa prema tomu pojaèan i purizam, koji u vrijeme globalizacije nikako ne može biti 

starèeviæevskoga tipa. Prema tomu, oba su ta dva za hrvatski jezik ÒsudbonosnaÓ razdoblja 

samo nastavak dotadašnjega puta hrvatskoga standardnoga jezika kojemu je temelj bio 

zacrtan pred èetiri stoljeæa. Tada su èakavci poput Aleksandra Komuloviæa i Bartola Kašiæa 

izabrali štokavštinu za opæi jezik zbog njezine proširenosti, a gotovo dva i po stoljeæa poslije 

to æe uèiniti i kajkavci iz istih razloga. 

Unatoè nepostojanju normativnih priruènika u nekim povijesnim razdobljima, ili postojanju 

takvih koji su bili u velikoj suprotnosti s uzusom, hrvatski su govornici zbog višestoljetne 

jake uporabne norme uvijek znali što je hrvatska jezièna i pravopisna norma jer 

je zbog povijesnih okolnosti jezik bio velika nacionalna vrijednost o kojoj se stalno skrbilo. 

Danas, kad se Hrvati više ne moraju bojati za njegovu opstojnost, 18 trebali bi se prestati 

bojati svojih pogrešaka i osloboðeni svih strahova, slobodno ga uèiti i slobodno ga upotrebljavati. 

S druge strane, potrebno je da se hrvatski jezikoslovci normativci okrenu od 

apstraktnoga ideala jeziène norme, kao uzorka kako bi trebalo pisati i govoriti, prema jeziku 

onakvu kakav jest, odnosno da pri normiranju vode raèuna o tome kako osposobiti jezik 

da bude uspješno komunikacijsko sredstvo i kako normom ne sputavati svu funkcionalnu 

raznovrsnost standardnoga jezika. Oni bi kao i standardni jezik trebali pokazati više elastiène 

stabilnosti jer je nakon vremena u kojem su oni uz dobre književnike bili jedini 

autoriteti nastupilo vrijeme u kojem prestižnu ulogu imaju javni mediji i visoka administracija. 

Literatura 

Babiæ, S., 1989: Gunduliæev jezik prema suvremenome hrvatskome književnom jeziku, 

orum, XXVIII: 534·548. 


27.7.2003, 23:35 

Black 

317


Babukiæ, V., 1854: Ilirska slovnica, Zagreb. 

Bašiæ, N., 2001: Jatovska raslojenost u Kašiæevim djelima, Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., 

27: 7·29. 

Brozoviæ, D., 1970: Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb. 

Brozoviæ, D., 1998: Povijesna podloga i jeziènopolitièke i sociolingvistièke okolnosti, u: 

Hrvatski jezik (ur. M. Lonèariæ), Opole. 

Gabriæ-Bagariæ, D., 2002a: Književni jezik lekcionar‰ 17. stoljeæa, Raspr. Inst. hrvat. jez. 

jezikosl., 28: 35·71. 

Gabriæ-Bagariæ, D., 2002b: Pogovor u: Bartol Kašiæ, Institutionum linguae illyricae libri duo 

· Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige, prijevod i pretisak izvornika, Institut 

za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb. 

Hercigonja, E., 1994: Tropismena i trojezièna kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Matica 

hrvatska, Zagreb. 

Iviæ, P., 1966: O Vukovu Rjeèniku iz 1818, u: Sabrana dela Vuka Karadžiæa, knj. 2, Srpski 

rjeènik, Beograd 

Junkoviæ, Z., 1978: Šime Starèeviæ i fonološki opis novoštokavskih naglasaka, Jezik, 25(3): 

80·85. 

Kašiæ, B., 1604: Institutionum linguae illyricae libri duo · Osnove ilirskoga jezika u dvije 

knjige, prijevod i pretisak izvornika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 

Zagreb 2002. 

Maretiæ, T., 1910: Jezik slavonskijeh pisaca, Rad JAZU, 180. 

Maretiæ, T., 1915: Jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka, Rad JAZU, 209. 

Nebesk‡, I., 1996: Jazyk, norma, spisovnost, Univerzita Karlova, Prag. 

Kuna, H., 1972: Štokavski u funkciji literarnog i standardnog jezika na kajkavskoj jezièkoj 

teritoriji (Kulturno-historijska analiza), Književni jezik, 1·2: 22·36. 

Radovanoviæ, M., 1986: Sociolingvistika, Književna zajednica i Dnevnik, Novi Sad. 

Sesar, D., 1996: Putovima slavenskih književnih jezika: Pregled standardizacije èeškoga i 

drugih slavenskih jezika, Zavod za lingvistiku, ilozofski fakultet, Zagreb. 

PSHK: Proza XVI. i XVII. stoljeæa, Pet stoljeæa hrvatske književnosti, knj. 11, Matica hrvatska 

· Zora, Zagreb 1972. 

Škiljan, D., 1998: Javni jezik: pristup lingvistici javne komunikacije, Biblioteka XX vek, 

Beograd. 

Tafra, B., 1991: Jesu li ahavci izgovarali h ? Kolo, 5·6: 47·64. 

Tafra, B., 1993a: Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukiæ, Matica hrvatska, Zagreb. 

Tafra, B., 1993b: O hrvatskim vukovcima iz drugoga kuta, Rasprave Zavoda za hrvatski 

jezik, 19: 363·387. 

Tafra, B., 1999a: Jurinova gramatika, Jezikoslovac fra Josip Jurin, Zbornik radova sa znanstvenog 

skupa (ur. Vilijam Lakiæ), Matica hrvatska Primošten i Gradska knjižnica 

ÒJuraj ŠižgoriæÓ Šibenik, Primošten · Šibenik. 

Tafra, B., 1999b: Povijesna naèela normiranja leksika, u: Norme i normiranje hrvatskoga 

standardnoga jezika (ur. Jelena Hekman), Matica hrvatska, posebna izdanja, 

Odjel za jezikoslovlje, Zagreb. 

Thomas, G., 1996: The impact of purism on the development of the Croatian standard 

language in the nineteenth century, luminensia, 8/1·2: 49·62. 

Veber, A., 1862: Brus jezika, u: Polemike u hrvatskoj književnosti, kolo 1, kn. 3 (priredio 

I. Krtaliæ), Zagreb 1982. 

318 


27.7.2003, 23:35 

Black


Veber, A., 1887: Djela Adolfa Vebera, III, Zagreb. 

Volariæ, ., 1854: Ilirska slovnica za poèetne uèionice, Trst. 

Vonèina, J., 1993: Hrvatski jekavski dugi jat, orum, 4·6: 355·383. 

Vonèina, J., 1999: Imenièki genitiv množine od iliraca do vukovaca, ilologija, 33: 179·221. 

Bilješke 

1 O fazama stvaranja opæega jezika javne komunikacije usp. Škiljan 1998. 

2 O DLImn.: ÒI svi naši stari slovnièari: Della-Bella, Relkoviæ, Lanošoviæ, Appendini, i novii: Berliæ, prof. 

Mažuraniæ spoznaju razliku u pisanju stojeæih padežahÓ (Babukiæ 1854: 184). 

3 O obveznom razlikovanju imenièke i pridjevno-zamjenièke sklonidbe pridjeva: ÒPrimeÿri neÿkoji iz samih 

proslavljenih peÿsnikah dubrovaèkih izjasnit æe tu razliku još jasnije i u kratkomÓ (Babukiæ 1854: 205). 

4 Neke su izlazile i više puta, npr. Della Bellina triput, Reljkoviæeva i Lanosoviæeva gramatika takoðer 

triput, Appendinijeva èetiri, Mažuraniæeva èetiri... Može se samo pretpostaviti kolik su utjecaj one 

imale u procesu izgraðivanja jeziène norme. 

5 U tom se radu nalazi i bibliografija po godinama pa se za gramatike koje se ovdje spominju bez 

bibliografskoga podatka podaci mogu naæi u njemu. 

6 Vrlo se rijetko mogu naæi primjeri kao što je kuvarica u Lanosoviæa, koji inaèe bilježi muha. 

7 Današnje bilježenje naglaska u rijeèima s troslovom ije jatovskoga porijekla u hrvatskim rjeènicima i 

gramatikama bilo je provedeno davne 1854. u Brliæevoj gramatici. 

8 Dvosložni je ostvaraj bio dopušten u pjesništvu za metrièke potrebe, što je tada sredinom 19. st. bio 

poèetak razlikovanja normativnih odredaba u pojedinim funkcionalnim stilovima standardnoga jezika. 

9 Jednosložni izgovor propisivali su, kako smo vidjeli, svi tadašnji vodeæi hrvatski jezikoslovci, Babukiæ, 

Mažuraniæ, Veber, Šulek, pa i Karadžiæeve pristaše, kao što je bio A. T. Brliæ. 

10 Rijeè je i o genitivnom -ih u sklonidbi i. 

11 Primjeri su navedeni prema PSHK, knj. 11. 

12 Usp. zadarske novine Zoru dalmatinsku. 

13 Horvatsko-slavonska slovnica za poèetnike (Varaždin 1847) Lavoslava irholcera (tako na naslovnici!), 

iako slijedi normu zagrebaèkih gramatika, ima i jedne i druge nastavke. 

14 Maretiæ (1910, 1915) u analizi jezika dalmatinskih i slavonskih pisaca navodi da oni imaju novoštokavske 

nastavke u DLImn. 

15 I u nekim se koje smatraju vukovskima, npr. u Divkoviæevima Oblicima (1890) samo je D žutomu i L 

žutom. 

16 Na tim se primjerima lijepo vidi i hrvatska pravopisna norma pisanja prijedloga s/sa. 

17 Njegovanje, odnosno kultiviranje jedno je od bitnih obilježja standardnoga jezika prema uèenju 

praškoga lingvistièkoga kruga (Nebesk‡ 1996: 21). 

18 Je li engleski opasniji nego što su bili latinski, njemaèki, talijanski ili maðarski? 


27.7.2003, 23:35 

Black 

319


320 


27.7.2003, 23:35 

Black

Marija TURK 

ilozofski fakultet u Rijeci 

Marija Turk, Latentni stranojezièni utjecaji na hrvatski jezik 

LATENTNI STRANOJEZIÈNI UTJECAJI NA HRVATSKI 

JEZIK 

U radu se s teorijskog i praktièkog stajališta obraðuju latentni utjecaji stranih 

jezika na hrvatski. Latentni se utjecaji oèituju u kalkovima. Pod pojmom se 

kalka podrazumijeva svaki oblik zamjene stranih tvorbenih jedinica elementima 

domaæeg jezika, a pri tom se prenosi znaèenje stranog modela. Istraživanje 

i obrada kalkova ukljuèuje identifikaciju i odreðivanje njihovih tipova, te 

utvrðivanje jezika uzora i jezika posrednika. Upuæuje se na neke podudarnosti 

i razlike u kalkiranju u hrvatskome i drugim slavenskim jezicima. 

1. Teorijski i praktièki aspekti stranojeziènih utjecaja 

Kao posljedica meðusobnih doticaja razlièitih naroda uvijek se javlja veæa ili manja 

razmjena kulturnih i civilizacijskih dobara. Ona može biti uzajamna ili je pretežito 

jednosmjerna. U procesu širenja kulturnih dobara jezik ima najveæe znaèenje. Veæ je tridesetih 

godina 20. stoljeæa amerièki lingvist Leonard Bloomfield govorio o interakciji kulturne 

difuzije (cultural diffusion), kulturnog posuðivanja (cultural borrowing) i lingvistièkog 

posuðivanja (linguistic borrowing). Njemaèki lingvist Wolfgang Viereck (1986: 118) drži da 

je u prouèavanju procesa jeziènog posuðivanja nužno istraživanje Ôrijeèi i stvariÕ (W°rter 

und Sachen) da bi se otkrio jezik koji je dao poticaj stvaranju novoga izraza i da bi se 

utvrdilo oznaèuje li taj izraz isti denotat jer Òlingvistièki uvoz i izvoz èesto idu ruku pod 

ruku s uvozom i izvozom stvari i ideja.Ó1 Jezièno se posuðivanje može promatrati s gledišta jezika primatelja i s gledišta jezika 

davatelja. S gledišta jezika primatelja govori se o vanjskom i o unutrašnjem posuðivanju2 , 

a s gledišta jezika davatelja o evidentnim i o latentnim utjecajima (Carstensen, 1979: 90- 

94). Evidentni utjecaji rezultiraju vanjskim posuðivanjem, tj. izravnim preuzimanjem strane 

jeziène graðe, posuðenica i tvorbenih jedinica, kao što su prefiksi i sufiksi. Kod posuðenica 

se proces prenošenja uvijek odnosi na razinu izraza i na razinu sadržaja. Latentni se utjecaji 

ostvaruju unutrašnjim posuðivanjem, tj. kalkiranjem. Pritom se misli na sve utjecaje 

jednog jezika na drugi kod kojih se ne preuzima vanjski oblik, veæ se prenosi unutrašnja 

struktura stranoga izraza. 

U jezikoslovlju je vrlo rano pozornost posveæena vanjskom posuðivanju. Upravo su 

posuðenice onaj dio jezika koji se na osnovi fonološkog sastava najlakše prepoznaje kao 

rezultat evidentnog utjecaja, a istodobno najmanje zadire u unutrašnju strukturu jezika 

primatelja jer se fonološki, morfološki, semantièki i ortografski prilagoðava. Poèeci znanstvenog 

bavljenja posuðenicama podudaraju se s poèecima etimologije, dok je istraživanje kalkova 

zbog njihove prikrivene naravi zapoèelo znatno kasnije. Iako prve naznake o poimanju 

kalka datiraju još iz prve polovice 19. stoljeæa u Humboltovu uèenju o Òunutrašnjem 

ZSS2003LJ-turk.pmd 321 

27.7.2003, 23:35 

Black 

321


jeziènom oblikuÓ (innere Sprachform), prvo se prouèavanje vezuje uz ime R. Heinzela. B. 

Unbegaun (1932: 19-48) dao je u jednoj nevelikoj raspravi cjelovitu sliku kalkova u više slavenskih 

jezika nastalih prema zapadnoeuropskim jeziènim obrascima. Od pedesetih godina 

20. stoljeæa do danas objavljeno je više priloga o kalkovima u pojedinim slavenskim jezicima. 

Istraživanja su najprije bila usredotoèena na starija jezièna razdoblja. Osvijetljen je 

ponajprije utjecaj grèkoga jezika na crkvenoslavenski i na ruskocrkvenoslavenski (Schuman, 

1958). Potom slijede rasprave o kalkiranju u suvremenim slavenskim jezicima. Postoji niz 

rasprava o njemaèkom utjecaju: na hrvatski (Rammelmeyer, 1975; Babiæ, 1990; Muhviæ- 

-Dimanovski, 1992), slovenski (Vasilev, 1974), poljski (Vasilev, 1974 i Doberstein, 1968), èeški 

(Reiter, 1953) i ruski (leckenstein, 1968), o utjecaju maðarskog na hrvatski (Nyomárkay, 

1989 i 1993). U nekoliko se opsegom manjih radova i u jednoj monografiji obraðuju ili samo 

dotièu kalkovi u hrvatskome jeziku oblikovani po uzoru na talijanski (Jernej, 1973) ili neki 

od njegovih dijalekata u starijim literarnim (Vinja, 1951) ili dvojeziènim administrativnim 

tekstovima (Šimunkoviæ, 1996). Novije se rasprave o kalkiranju tièu utjecaja engleskoga 

jezika na pojedine jezike: na ruski (Ward, 1986), èeški (Salzmann, 1991) i hrvatski (Muhviæ- 

-Dimanovski, 1992). 

322 

2. Purizam – poticaj za kalkiranje 

Kad se govori o purizmu, u prvi plan obièno dolazi njegov odnos spram jeziènih èinjenica 

stranoga podrijetla. U tom se znaèenju u purizmu obièno predmnijeva iskljuèivost, 

netolerantnost i opæenito nastojanje da se iz jezika uklone svi elementi koji su nastali kao 

posljedica jeziènih dodira. Purizam ima meðutim i svoj pozitivan lik koji se ne oèituje samo 

u otporu prema posuðenicama i pasivnom preuzimanju gotovih tuðih rješenja, veæ prije 

svega u njegovu poticajnu djelovanju da se pokrenu vlastite moguænosti u stvaranju izraza 

za izvanjeziène inovacije. Iskonski je purizam u naravi jeziène norme. 3 On nalaže da se 

govoreæi jezikom Òslužimo izražajnim sredstvima koja mu pripadaju i koja su u njemu sadržana, 

a ne kakvim drugimaÓ (Katièiæ, 1973/74: 85). Elementarni purizam kao uvoðenje reda 

i prihvaæanje sustavnih ogranièenja popratna je pojava svih jezika. Puristièkoj su prosudbi 

podvrgnute i posuðenice i kalkovi. 

Jezici se meðutim razlikuju po stupnju i intenzitetu puristièkih tendencija, a i odnos 

je prema purizmu unutar pojedinog jezika razlièit od jednog do drugog razdoblja. On je 

u mnogim razdobljima bio èimbenik oèuvanja jeziènoga identiteta. Puristièkim su tendencijama 

zahvaæeni slavenski i neslavenski jezici. S gledišta pripadnosti kulturno-civilizacijskom 

krugu, a s tim u svezi i u odnosu na jezièno posuðivanje opæenito, ukljuèujuæi kalkiranje 

prema klasiènim jezicima, odnosno kalkiranje europeizama, slavenski se jezici mogu podijeliti 

u dvije skupine: zapadnu i istoènu. 4 

Istoènoslavenski jezici, ukljuèujuæi i južne koji pripadaju istoj povijesnojeziènoj i civilizacijskoj 

grupaciji, opæenito su u procesu normiranja bili slobodniji od puristièkih tendencija, 

otvoreniji prema posuðenicama. To potvrðuju na primjer mnogi ruski germanizmi i polukalkovi: 

njem. Schrift > rus. šrift, Platzkarte > rus. plackarta, njem. Wacht > rus. vahta, 

njem. Leibwache > rus. lejb-gvardiw itd. 

Ti su jezici skloniji neposrednoj adaptaciji ili preuzimanju neslavenskih europeizama posredstvom 

drugih slavenskih jezika, a manje ciljanom, svjesnom kalkiranju. O tome svjedoèe 

brojni ukrajinski i bjeloruski ÒpolonizmiÓ, npr.: 


27.7.2003, 23:35 

Black


njem. Druck > polj. druk, ukr. i blr. druk; njem. arbe > polj. farba, ukr. i blr. farba; 

njem. Hauptmann > polj. hetman, ukr. i blr. gemman itd. 

Slavenski jezici koji pripadaju zapadnome civilizacijskom krugu, ukljuèujuæi slovenski, 

hrvatski i dijelom bosanski prostor, pokazuju razlièit odnos prema kalkiranju europeizama 

koji je, ovisno o društvenim prilikama, povezan i s puristièkim zahvatima. Puristièkih obilježja 

nije lišen ni jedan jezik ove skupine, s tim što su ona najizraženija u èeškom, dok 

su puristièke tendencije u poljskom i hrvatskom izrazitije samo u pojedinim fazama standardizacije. 

U svom povijesnom razvitku, do stvaranja politièkih zajednica u kojima je jedan 

slavenski jezik dominirao, ni ovi jezici nisu pokazivali otpor prema posuðivanju iz drugih 

slavenskih jezika. Naprotiv, to je posuðivanje bivalo i nekritièno i nepotrebno, a rezultiralo 

je pojavom sinonima u jeziku primatelju, meðu kojima je potpuno adaptirane posuðenice 

ponekad teško razlikovati od prevedenica. Takvi su npr. hrvatski bohemizmi dostatan (= 

dovoljan), oblast (= podruèje), opetovati (= ponavljati), uzajamno (= meðusobno), zamak 

(= dvorac), živalj (= stanovništvo) i dr. (Jonke, 1964: 268-269). 

Puristièka nastojanja pokazuju i neslavenski europski jezici. Oni se prema purizmu odnose 

u rasponu od rigidnog naèela koji proskribira porabu rijeèi stranog podrijetla, osobito 

anglizama, do relativno indiferentnog stava. U jezicima s izrazitijom puristièkom tendencijom 

izravno jezièno leksièko posuðivanje uzmièe pred kalkiranjem. 5 Kolikogod su i sami kalkovi 

podvrgavani kritièkoj puristièkoj prosudbi, puristièki su zahtjevi istodobno podupirali njihovo 

stvaranje. B. Migliorini (1991 : 215) drži da su kalkovi rafiniraniji naèin leksièkog posuðivanja 

i pokazatelji aktivna odnosa prema jeziènim inovacijama, te su nastajali u razdobljima 

kad su najumniji govornici obogaæivali leksik svojega jezika, prije svega u terminološke 

svrhe, i zato prevladavaju na podruèju apstraktnoga leksika. 

3. Otkrivanje latentnih utjecaja 

Istraživanja o leksièkom posuðivanju jasno su pokazala da se latentni utjecaji jednog 

jezika na drugi teže otkrivaju od evidentnih. Ovisno o stupnju prilagodbe u posuðenica 

se može prepoznati njihovo podrijetlo. Najlakše je prepoznavanje evidentnog utjecaja kod 

tuðica, tj. primljenica koje se na kojoj jeziènoj razini nisu prilagodile jeziku primatelju. Na 

jezik davatelj izravno upuæuje neprilagoðenost tuðica na ortografskoj razini, npr. na anglizme 

bypass, skateboard, talk-show itd. 

Otkrivanje latentnih utjecaja ukljuèuje otkrivanje jezika uzora i rezultate utjecaja. U 

mnogim je sluèajevima teško, gotovo nemoguæe utvrditi radi li se o neposrednom ili posrednom 

utjecaju, postoji li razvojna moguænost koju je latentni utjecaj dodatno uèvrstio 

ili je rijeè o fenomenu koji je u jeziku nastao neovisno o stranom uzoru (Carstensen, 1979: 

95). 

3.1. Jezik uzor i jezik posrednik 

U hrvatskome su jeziku u razlièitim razdobljima i razlièitim intenzitetom obrazac za 

kalkiranje davali mnogi jezici: latinski, talijanski, njemaèki i maðarski jezik. Noviji je utjecaj 

kvantitativno ogranièenog dosega imao izravni francuski utjecaj. U drugoj polovici minulog 

stoljeæa najveæi je i najproduktivniji engleski utjecaj. 


27.7.2003, 23:35 

Black 

323


latinski: korijen (mat. gram. anat.) (< radix), na živo (kir.) (< in vivo), zdjelica (anat.) 

(scutella), Bik (atr.) (< taurus), korjenit (< radicalis) 

talijanski: autocesta (< autostrada), bjanko mjenica (< cambiale in bianco), neto težina (< 

peso netto), žiro raèun (< giro conto) 

njemaèki: djeèji vrtiæ (< Kindergarten), krièav (< schreiend), ležaj (< Lager), ljevaonica (< 

Gie§erei), obièajno pravo (< Gewohnheitsrecht), pješaèka zona (< u§gángerzone), 

pretežan (< Ÿberwiegend), prinos (< Beitrag), svjetonazor (< Weltanschaung), 

štednjak (< Sparherd) 

maðarski: pristojba (< illetk 6 ), povjerenstvo (bizottság), razvodnik (< õrvezetõ) 

francuski: polusvijet (< demi-monde), državni udar (< coup dÕtat), mrtva priroda (< nature 

morte), dnevni boravak (< salle de sejour), kljuè u ruke (< clef en main) 

engleski: banka podataka (< data bank), kritièna masa (< critical mass), krstareæa raketa 

(< engl. cruise missile), mikrovalna peænica (< microwave oven), nogomet (< 

football), nuklearna zima (< nuclear winter), operativni sustav (< operating 

system), staklenièki efekt (< greenhouse effect) itd. 

U procesu kalkiranja važnu ulogu imaju jezici posrednici jer utjeèu na konaèni oblik i 

znaèenje kalka. Od neslavenskih jezika posrednièku su ulogu u kalkiranju u hrvatskom jeziku 

imali talijanski, njemaèki i maðarski jezik, a od slavenskih èeški, slovenski i ruski jezik: 

lat. possessio > tal. possessione > hrv. posjed, 

tal. cavol fiore > njem. Blumenkohl > cvjetaèa, franc. ordre du jour > njem. Tagesordnung 

> hrv. dnevni red, engl. air-conditioning > njem. Klimaanlage > hrv. klima-ureðaj 

lat. adlatus > mað. sege«dtiszt > hrv. poboènik (Nyom‡rkay, 1989: 155), njem. Landwehr > 

mað. honve«d > hrv. domobran (Nyom‡rkay (1989: 152) 

njem. Lobgesang > èeš. chvalozpeÿv (Reiter, 1953: 105) > hrv. hvalospjev (Rammelmeyer, 

1975: 187) 

njem. unschuldig > sln. nedolžen > hrv. nedužan ( Unbegaun, 1932 : 31) 

njem. leichtsinnig > rus. legkoumnyij > hrv. lakouman (Rammelmeyer, 1975: 214). 

3. 2. Vrste latentnih utjecaja 

Prepoznavanje skrivenog utjecaja ovisi o naèinu na koji je strani izraz reproduciran u 

jezik primatelj. Prema naèinu reprodukcije na leksièkoj se razini razlikuju doslovni kalkovi, 

djelomièni kalkovi, polukalkovi, formalnonezavisni neologizmi, semantièki i frazeološki 

kalkovi. Latentni utjecaj moguæ je na morfološkoj i sintaktièkoj razini. 

Doslovni kalk vjerno preslikava strani model na strukturnoj i semantièkoj razini. To 

je potpuna zamjena elemenata iz jezika uzora domaæim elementima, prema naèelu èlan 

za èlan, a pritom se preuzima cjeloviti sadržaj. Doslovni kalkovi koji tvorbeno ne odstupaju 

od tvorbenih zakonitosti jezika primatelja i koji su pravodobno ponuðeni kao jednakovrijednice 

za strane izraze, teško se prepoznaju kao rezultati stranojeziènih latentnih utjecaja: prinos 

(< njem. Beitrag), svjetonazor (< njem. Weltanschaung), povjerenstvo (< mað. bizottság), 

razvodnik (< mað. orvezeto), kvaliteta života (< engl. quality of life), planiranje obitelji (< 

engl. family planning), šutljiva veæina (< engl. silent majority) itd. 

Djelomièni je kalk leksièka jedinica djelomiène reprodukcije: jedan je tvorbeni element 

vjerno prenesen, a drugi slobodno. Strani se tvorbeni model ne reproducira vrstom ili 

324 


27.7.2003, 23:35 

Black


redoslijedom tvorbenih jedinica ili vjerno ne prenosi svaki element znaèenja. Odstupanje 

od predloška na tvorbenoj razini najèešæe je reprodukcija složenice (1) izvedenicom, (2) 

višeèlanim izrazom ili (3) redoslijedom tvorbenih jedinica : 

(1) olovka (< njem. Bleistift), prašnik (< njem. Staubgefá§), štednjak (< njem. Sparherd), 

željeznica (< njem. Eisenbahn ili mað. vasp‡lya), nogomet (< engl. football) itd. 

(2) kratki spoj (< njem. Kurzschlu§), sirovo željezo (< njem. Roheisen), spavaæa kola < 

(mað. h‡l—kocsi ili njem. Schlafwagen), pribor za jelo (< njem. E§besteck), elementi 

u tragovima (< njem. Spurenelemente) itd. 

(3) mrtva priroda (< franc. nature morte), crni film (< franc. film noir) itd. 

Kalk i njegov uzor na semantièkoj razini oznaèavaju isti pojam, ali se u prijenosu 

odstupa u dijelu znaèenja: hrv. zraèni jastuk < engl. air-bag (bag = vreæa, torba, mjehur). 

S obzirom na to da se stranojezièni predložak reproducira na naèin koji je u skladu 

s tvorbenim pravilima jezika primatelja, ovaj tip kalkova dobro prikriva stranojezièni 

utjecaj. 

Kod tzv. formalnonezavisnih neologizama koji strukturno potpuno odstupaju od 

predloška, u kojima je jezik primatelj morao iznaæi vlastiti tvorbeni model jer se strani 

obrazac ne može preslikati, problem identifikacije postoji èak i kod govornika koji poznaju 

jezik davatelj predloška, npr. sam svoj majstor (< engl. do-it-yourself), umjetni materijal 

(< engl. plastic), doigravanje (< engl. play off). 

Latentni je utjecaj teško otkriti u primjerima semantièkih posuðenica, tj. kalkova u 

kojih se postojeæoj rijeèi pod utjecajem stranoga jezika pridružuje novo znaèenje: 

klip (< njem. Kolben) · Ôdio motoraÕ, sirov (< njem. roh) · ÔneobraðenÕ (npr. sirovo željezo), 

krtica (< engl. mole) · Ôtajni agentÕ, lanac (< engl. chain) · Ôniz u kojem se razabiru 

jedinkeÕ (npr. hotelski ~, krijumèarski ~) itd. 

U frazeologiji takoðer postoje prikriveni strani utjecaji. U frazeološkom fondu nekoga 

jezika najveæi je nacionalni sloj, nastao u narodu koji se njime služi i izražava njegovu 

kulturnu i etnološku posebnost. Nacionalni je frazeološki sloj nadopunjen posuðenim 

neprevedenim i prevedenim frazemima (Menac, 1972: 9). Internacionalni frazeološki fond 

popunjavan je u razlièitim razdobljima iz razlièitih izvora. Zbog naravi frazema, koja se 

oèituje u odmaku izmeðu znaèenja koje bi se moglo anticipirati na temelju znaèenja leksièkih 

sastavnica i prenesenog znaèenja cjeline, poligeneza se u frazeologiji ne oèekuje. 

Zato se u svakoj semantièkoj i strukturnoj podudarnosti frazema u dvama ili više jezika 

predmnijeva zajednièko ishodište i moguænost preuzimanja. Pri utvrðivanju moguæeg utjecaja 

ne može se sa sigurnošæu govoriti o podrijetlu frazema. 7 Najlakše se prepoznaju frazemi, 

poslovice i krilatice prevedene iz latinskog jezika s obzirom na to da su europski jezici 

prožeti utjecajem latinske sintakse, frazeologije, latinskog i antièkog duha. U opæekulturno 

obrazovanim krugovima javljaju se naporedno latinski frazemi u širem smislu u neprevedenom 

i prevedenom obliku, npr. biserje pred svinje / margaritas ante porcos, glas naroda / vox 

populi, sa zrnom soli / cum grano salis, viša sila / vis major; Kocka je baèena. / Kocka je 

pala. / Alea iacta est. 

S obzirom na kulturno-povijesnu konstelaciju na hrvatski su jezik na frazeološkoj 

razini mogli znatnije utjecati talijanski i njemaèki jezik. 8 Za jednu se skupinu frazema po 

formalnim i semantièkim kriterijima može pretpostaviti talijanski utjecaj: nemati dlaku 

na jeziku (tal. non aver peli sulla lingua), imati glavu u oblacima (tal. avere la testa tra le 

nuvole). Njemaèki je utjecaj moguæ u ovoj skupini frazema: mlatiti praznu slamu (njem. 


27.7.2003, 23:35 

Black 

325


leeres Stroh dreschen), djevojka za sve (njem. Mádchen fŸr alles ). Postoje meðutim u 

jeziènim zajednicama univerzalna iskustva pa se ne može iskljuèiti moguænost autonomne 

tvorbe u više jezika. U frazemima podudarnim u više jezika teško je odrediti postanak i 

putove širenja, npr. kupiti maèku u vreæi, tal. coprare la gatta nel sacco, njem. die Katze 

im Sack kaufen; biti u sedmom nebu, tal. essere al settimo cielo, njem. im siebten Himmel 

sein. Od druge se polovice 20. stoljeæa može govoriti o engleskom utjecaju u frazeologiji 

i u stereotipnim govornim formulacijama: dati/dobiti zeleno svjetlo (< engl. to give 

somebody/get the green light); Što mogu uèiniti za Vas ? (< engl. What can I do for you?) 

Moguænost je identifikacije latentnih utjecaja vjerojatnija i lakša u skupini polukalkova, 

tj. izrazima u kojima je jedan dio složenog stranog predloška preveden, a drugi je zadržan 

u neprevedenom obliku: 9 graðanska inicijativa (< njem. BŸrgerinitiative), klasna borba (< 

njem. Klassenkampf), klima-ureðaj (< njem. Klimaanlage < engl. air-conditioning), raketa 

srednjeg dometa (< njem. Mittelstreckrakete), rentgenska cijev (< njem. R°ntgenr°hre), 

crni film (< franc. film noir), fatalna žena (< franc. femme fatalle), bungee skok (< engl. 

bungee jumping), dilersko tržište (< engl. dealer market), master proraèun (< engl. master 

budget), fleksibilni dogovor (< engl. flexible response), kompjutorska igra (< engl. computer 

game), vruæa linija (< engl. hot line) itd. Strani je utjecaj najoèitiji u polusloženicama: 

bruto težina (< tal. peso brutto 10 ), neto težina (< tal. peso netto), žiro raèun (< tal. giro 

conto), remek-djelo (< mað. remekmunka), meè-lopta (< engl. match-ball), web-stranica 

(< engl. web page) itd. Neprevedeni èlan u naèelu upuæuje na postojanje kalka i istodobno 

na podrijetlo predloška. 11 

Kalkovi koji strukturom odudaraju od uobièajenih tvorbenih i sintaktièkih normi najoèitije 

upuæuju na stranojezièni utjecaj. Oni su najèešæi na sintaktièkoj razini (Muhviæ-Dimanovski, 

1992: 132): kljuè u ruke (< franc. clef en main), tepih od zida do zida (engl. wall 

to wall carpet). 

326 

4. Sliènosti i razlike u kalkiranju u slavenskim jezicima 

Buduæi da je u ovome prilogu u središtu pozornosti kalkiranje u hrvatskome jeziku, o 

drugim se slavenskim jezicima govori tek za potrebe jednostavne usporedbe. Opæa pojava 

više ili manje spontanog kalkiranja u svim slavenskim jezicima s klasiènih jezika – grèkoga 

i latinskoga · izraz je težnje da se klasièna baština i jezièno osvijesti u vlastitoj kulturi. Tako 

se danas u slavenskim jezicima ravnopravno rabi internacionalno i nacionalno nazivlje: hrv. 

lingvistika · jezikoslovlje, sln. lingvistika · jezikoslovje, èeš. lingvistika · jazykovìda, slè. lingvistika 

· jazykoveda, polj. lingwistyka · jêzykoznawstwo, rus. lingvistika · wzyikoznanie. 

Kalkiranje je s klasiènih jezika bilo izravno i posredno: preuzimanjem kalkova nastalih veæ u 

crkvenoslavenskom, npr. grè. megalw} fucoV > csl. velikoduš n > hrv. velikodušan, sln. velikodušen, 

èeš. velkodušny«, polj. wielkoduszny, rus. velikoduænyij (Schumann 1958: 54) i (Zett 

1970: 27, 288, 290). U primjerima crkvenoslavenskih elemenata bilo koje vrste u pojedinom 

slavenskom standardnom jeziku moguæe je da su oni u taj jezik ušli izravno ili posredstvom 

kojega drugog slavenskoga jezika. U širenju crkvenoslavenizama u raznim slavenskim jezicima 

ruski je imao najznaèajniju posrednièku ulogu (Brozoviæ, 1970: 76). 

Veæ je reèeno da se u slavenskim jezicima koji pripadaju istoènome civilizacijskom krugu 

oèituju rezultati evidentnog posuðivanja više nego u jezicima zapadne grupacije. Svim 

jezicima zapadnoga civilizacijskog kruga zajednièko je kalkiranje prema njemaèkom jeziku, 


27.7.2003, 23:35 

Black


što je posve razumljivo s obzirom na višestoljetnu politièku i kulturnu povezanost zapadnoga 

slavenskoga svijeta s habsburškom državom: njem. Heimatschein > hrv. domovnica, 

sln. domovnica, èeš. i slè. domovsky« list. Bez obzira na puristièke tendencije i u jezicima 

zapadne skupine postoje posuðenice, naporedna uporaba posuðenice i kalka, ili samo kalkovi, 

npr. prema njemaèkom Sparherd u hrvatskom je standardnom jeziku kalk štednjak, 

a u substandardu posuðenica s fonološkim inaèicama šparhet, u slovenskom je kalk štedilnik, 

dok je u èeškom i slovaèkom posuðenica spor‡k. Iako je na podruèju nazivlja postojala 

Ònajveæa moguænost i potreba za opæeslavenskom koordinacijomÓ (Brozoviæ, 1970: 69), u 

slavenskim se jezicima opæenito, a pogotovo meðu jezicima koji pripadaju istom kulturnocivilizacijskom 

krugu, uz znatne podudarnosti oèituju i priliène razlike i to u postojanju/ 

nepostojanju kalka i u naèinu kako se strani predložak reproducira, tj. u vrsti kalka. Sljedeæi 

primjeri pokazuju tvorbenu i semantièku podudarnost èeških i slovaèkih jedanakovrijednica 

s njemaèkim obrascem, bilo da je rijeè o doslovnim kalkovima ili o polukalkovima, naspram 

hrvatskome koji prema tim predlošcima nije tvorio kalkove. Slovenski se i poljski 

primjeri smještaju izmeðu tih dviju krajnosti: slovenski kalkira djelomièno, a poljski se 

ponaša razlièito · preuzima primljenicu, kalkira ili ne kalkira: 

njem. V°lkerkunde, hrv. etnografija / etnologija, sln. narodopisje, èeš. i slè. n‡rodopis, 

polj. ludoznawstvo 

njem. Weihnacht/en pl., hrv. Božiæ, sln. Božiè, èeš. V‡noce pl., slè. Vianoce pl., polj. 

Bo¿e Narodzenie 

njem. Tierkreis, hrv. zodijak, sln. zodiak, živalski krog, èeš. zvìrokruh, slè. zverokruh, 

polj. zodiak 

njem. Tierarzt, hrv. veterinar, sln. živino-zdravnik, èeš. zvìrolkaø, slè. zverolek‡r, 

polj. weterynarz. 

U hrvatskom se jeziku od pedesetih godina minulog stoljeæa kontinuirano posuðuje iz 

engleskog jezika, a posredno još i ranije. U posredovanju važnu je ulogu u hrvatskom i 

drugim slavenskim jezicima imao njemaèki jezik: npr. prema engleskoj složenici skyscraper 

stvoreni su doslovni kalkovi u hrvatskom neboder i ruskom jeziku neboskreb, djelomièni 

kalkovi u slovenskom nebotiènik. S obzirom na potpunu tvorbenu i semantièku podudarnost 

može se pretpostaviti da je njemaèki izraz Wolkenkratzer, koji je i sam (djelomièni) kalk, 

bio uzorom u kalkiranju za èeški mrakodrap i srpski oblakoder. Veæina je slavenskih jezika 

do kraja osamdesetih godina 20. stoljeæa bila uglavnom izvan izravnog utjecaja engleskog 

jezika. U vremenu globalizacije, nakon velikih promjena sociolingvistièkih prilika, tehnološkom 

ekspanzijom i brzim protokom informacija svi su slavenski jezici došli u izravan doticaj s 

engleskim jezikom. Engleski struèni izrazi koji su stvoreni nakon Drugog svjetskog rata 

i ticali su se meðunarodnih odnosa odmah su dobili jednakovrijednice, èak i u jezicima koji 

u to doba nisu bili u doticaju s engleskim jezikom, npr. engl. cold war > hrv. hladni rat, sln. 

hladna vojna, èeš. studen‡ v‡lka, polj. zimna wojna, rus. holodnaw vojna i sl. 

Naglo pritjecanje anglizama devedesetih godina prošlog stoljeæa otvorilo je u tim jezicima 

niz nedoumica oko njihova tretmana i rezultiralo razlièitim rješenjima: zadržavanjem 

anglizama za koje još nisu ponuðene ili prihvaæene zamjene, a u drugim jezicima supostojanjem 

anglizama i kalkova kao njihovih jednakovrijednica, odnosno postojanjem inaèica 

kalkova koja upuæuju na to da se jedan od konkuretnih izraza nije nametnuo kao opæeprihvatljivo 

rješenje: 

engl. air-bag > hrv. zraèni jastuk, sln. zraèna blazina / varnosna blazina/ zraèni meh/ 

varnosni meh, èeš. airbag, polj. poduszka powietrzna, rus. vozduænaw pozduæka. 


27.7.2003, 23:35 

Black 

327


Primjetno je da su u jezicima koji su tradicionalno iznimno osjetljivi na strane utjecaje 

za engleske izraze stvorene domaæe jednakovrijednice, a u jezicima koji su tradicionalno 

otvoreniji prema preuzimanju stranih elemenata funkcioniraju anglizmi: 

engl. computer > hrv. raèunalo, sln. raèunalnik, èeš. poèitaè, polj. komputer, rus. 

komp qter. 

Usporedba pojedinih kalkova u hrvatskome i nekim slavenskim jezicima pokazuje da 

se u reprodukciji engleskih modela primjenjuju tvorbeni obrasci tipièni za svaki jezik, što 

ima za posljedicu da se u jednom jeziku ostvaruju doslovni, a u drugome djelomièni 

kalkovi. Uoèava se nadalje da su najpodudarnija rješenja u odnosu na engleski predložak 

i unutar jezika koji kalkiraju kad je rijeè o semantièkim kalkovima. Ti kalkovi naime ne 

zadiru u unutrašnju strukturu jezika primatelja: 

engl. mouse (kompjutorski) > hrv. miš, sln. miška, èeš. myš, polj. mysz, rus. m iæ . 

328 

5. Zakljuèak 

Ukljuèujuæi se u europske kulturne i civilizacijske tokove hrvatski se jezik u mnogome 

oblikovao prema zadanim uzorima, ali je pri tom u standardološkoj svijesti bila jasno 

izražena sklonost da se stranojezièni uzori ne prihvaæaju pasivno, nego da se prema njima 

aktiviraju vlastite izražajne moguænosti. Zbog višestrukoga prijenosa jeziènih elemenata iz 

jednoga jezika u drugi nije uvijek moguæe utvrditi je li u pojedinim sluèajevima rijeè o 

dobro prikrivenom kalku, radi li se o neposrednom ili posrednom utjecaju, postoji li razvojna 

moguænost kojoj je latentni utjecaj dao samo poticaj da se autonomno razvije, je 

li strani predložak razvojnu moguænost dodatno uèvrstio ili je rijeè o fenomenu koji je u 

jeziku nastao neovisno o stranom uzoru. Iako nas u tom kontekstu zanima kalkiranje u 

hrvatskom jeziku, o drugim se slavenskim jezicima govori tek za potrebe jednostavne 

usporedbe. Pojednostavljena usporedba kalkova u hrvatskom s raspoloživim podacima o 

kalkovima u nekim slavenskim jezicima pokazuje veliku unutrašnju sliènost meðu slavenskim 

jezicima zapadnoga kulturno-civilizacijskog kruga. Premda svaki jezik zadržava tipiènu 

tvorbenu samosvojnost, što rezultira razlièitim tvorbenim tipovima, u najveæem se dijelu 

tih jezika oèituje zajednièka tendencija u genezi i uporabi kalkova. 

6. Literatura 

Babiæ, S. (1986): Tvorba rijeèi u hrvatskom književnom jeziku. JAZU- Globus, Zagreb. 

Babiæ, S. (1990): ÒNjemaèke prevedenice u hrvatskom ili srpskom jeziku.Ò U: Hrvatska 

jezikoslovna èitanka, Globus, Zagreb, 225-230. 

Brozoviæ, D. (1970): Standardni jezik. Matica hrvatska, Zagreb. 

BŸchmann, G. (1959): GeflŸgelte Worte. Knaurr, MŸnchen-ZŸrich. 

Carstensen, B. (1965): Englische Einflusse auf die deutsche Sprache nach 1945. Carl Winter 

Universitátsverlag, Heidelberg. 

Carstensen, B. (1979): ÒEvidente und latente Einflusse des Englischen auf das DeutscheÓ. 

remdwort · Diskussion, Wilhelm ink Verlag, MŸnchen, 90 · 94. 

Dalewska-Greñ, H. (1997): Jêzyki s³owiañskie. Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszawa. 

Doberstein, E. (1968): ÒZu den Lehnbildungen und Lehnbedeutungen nach dem Deutschen 

in der polnischen Sprache der GegenwartÓ. ZfSL, XIII, str. 276-285. 


27.7.2003, 23:35 

Black


ilipoviæ, R. (1986): Teorija jezika u kontaktu. Uvod u lingvistiku jeziènih dodira. Jugoslavenska 

akademija znanosti i umjetnosti i Školska knjiga, Zagreb. 

leckenstein, Chr. (1968): ÒZu einigen ragen der Lehnprágung und ihrer Anwendung im 

RussischenÓ. ZfSL, XIII, 267-276. 

Jernej, J. (1973): ÒTraduzione e calco (con esemplificazione italiana, serbocroata e tedesca)Ó. 

La traduzione, Saggi e studi, Trieste, 249-258. 

Jernej, J. (1992/93): ÒO klasifikaciji frazemaÓ. ilologija, 20-21, Zagreb, 191-197. 

Jonke, Lj. (1964): Književni jezik u teoriji i praksi. Znanje, Zagreb. 

Katièiæ, R. (1973/74): ÒO purizmuÓ. Jezik, XXI, 3-4, Zagreb, 84-90. 

Menac, A. (1972): ÒSvoje i posuðeno u frazeologijiÓ. Strani jezici, 1, Zagreb, 9-18. 

Migliorini, B. (1991): ÒPrestitoÓ. Enciclopedia italiana, Trecani, XXVIII, Roma. 

Muhviæ-Dimanovski, V. (1992): ÒPrevedenice · jedan oblik neologozimaÓ. Rad Hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti, 446, Zagreb, 93-205. 

Nyom‡rkay, I. (1989): Ungarische Vorbilder der kroatischen Spracherneuerung, Akadmiai 

Kiad—, Budapest. 

Nyom‡rkay, I. (1993): ÒLe cas du calque ... est plus complexeÓ (B. Unbegaun) Ò†ber die 

LehnŸbersetzungen mit besonderer RŸcksicht auf das Kroatisch[serbisch]eÓ. 

Slavica Hung. 38/1 -2, Akadmiai Kiad—, Budapest, 113-124. 

Rammelmeyer, M. (1975): Die deutschen LehnŸbersetzungen im Serbokroatischen. Beitráge 

zur Lexikologie und Wortbildung. ranz Steiner Verlag GmbH, Wiesbaden. 

Reiter, N. (1953). Die deutschen LehnŸbersetzungen im Tschechischen. Slavistische 

Ver°ffentlichungen, 3. Osteuropa-Institut Berlin, Berlin. 

Salzmann, Z. (1991): ÒAnglicisms in Modern Literary CzechÓ. The English Element in European 

Languages. Vol 4, Institute of Linguistics, Zagreb, 122-164. 

Schumann, K. (1958): Die griechischen Lehnbildungen und Lehnbedeutungen im Altbulgarischen. 

Slavistische Ver°ffentlichungen, 16, Osteuropa-Institut Berlin, Berlin. 

Sesar, D. (1996): Putovima slavenskih književnih jezika. Pregled standardizacije èeškog i 

drugih slavenskih jezika. Zavod za lingvistiku ilozofskoga fakulteta Sveuèilišta 

u Zagrebu, Zagreb. 

Siliæ, J. (1999): ÒNekoliko misli o normiÒ. U: Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga 

jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 203-211. 

Šimunkoviæ, Lj. (1996): Mletaèki dvojezièni proglasi u Dalmaciji u 18. stoljeæu. Književni 

krug, Split. 

Thomas, G. (1991): Linguistic Purism. Longman, London-NewYork. 

Thomas, G. (1996): ÒThe Impact of Purism on the Development of the Croatian Standard 

Language in the Nineteenth CenturyÓ. luminensia, VII, 1-2, Rijeka, 49-62. 

Turk, M. (1996): ÒJezièni purizamÒ. luminensia, VIII, 1-2, Rijeka, 63-79. 

Turk, M. (1997): ÒJezièni kalk: tipologija i nazivljeÒ. luminensia, IX, 1-2, Rijeka, 85-104. 

Unbegaun, B. (1932): ÒLe calque dans les langues slaves littrairesÓ. RES 12, str. 19-48. 

Vasilev, Chr. (1974). ÒLehnprágungen im Polnischen und SlovenischenÓ. estschrift fŸr 

Alferd Rammelmeyer. Hrsg. Harder, MŸnchen, 405-438. 

Viereck, Wolfgang (1986): ÒEnglish in prewar and RG GermanÓ. English in Contact With 

Other Languages, Budapest, 107-128. 

Vinja, V. (1951): ÒCalque linguistique u hrvatskom jeziku Marka MaruliæaÒ. Zbornik radova 

ilozofskog fakulteta, Zagreb, 547-566. 


27.7.2003, 23:35 

Black 

329


Ward, D. (1986): ÒEnglish contribution to RussianÓ. English in Contact With Other Languages, 

Akadmiai Kiad—, Budapest, 307-331. 

Zett, R. (1970): Beitráge zur Geschichte der Nominalkomposita im Serbokroatischen. Die 

altserbische Periode. Slavistische orschungen, 9, Hrsg. R Olesch, K°ln. 

330 

Bilješke 

1 ÒAs would be expected, the linguistic import and export frequently goes hand in hand with the import and 

export of things and ideas.Ó 

2 Matthias Rammelmeyer (1975: 1) u rašèlambi rezultata jeziènog posuðivanja za najvišu kategoriju uzima 

Betzov naziv Òposuðeno jezièno blagoÓ (Òsprachliches LehngutÓ) i razlikuje Òvanjsko posuðeno blagoÓ 

(Òáußeres LehngutÓ) i Òunutrašnje posuðeno blagoÓ (Òinneres LehngutÓ). 

3 Norma je statièko-dinamièka kategorija. Statièki aspekt norme omoguæuje stabilnost standardnome 

jeziku, a stabilnost osigurava kontinuitet i tradiciju. Dinamièki aspekt omoguæuje evolutivnost, a ona 

osigurava razvojnost i namirivanje novonastalih potreba uvjetovanih društvenim, znanstvenim, kulturnim 

i gospodarskim promjenama koje jezik prati. J. Siliæ (1999: 203). 

Statiènost kao imanentna sastavnica norme èini svaki standardni jezik nužno konzervativnim. Samim 

time purizam je u veæoj ili manjoj mjeri pratilac svakoga standardnog jezika. 

4 Prema tradicionalnoj podjeli Slavia Ortodoxa obuhvaæa Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju, Srbiju, Makedoniju 

i Bugarsku, a Slavia Latina podruèja Poljske, Èeške, Slovaèke, Lužice, Slovenije i Hrvatske. Usp. 

Dalewska-Greñ (1997: 560). 

5 Više o puristièkim tendencijama u europskim jezicima vidi G. Thomas (1991: 35-61), V. Muhviæ-Dimanovski 

(1992: 109-112), M. Turk (1996: 63-79). 

6 Rammelmeyer (1975: 262) uvrštava rijeè pristojba u popis kalkova nastalih prema njemaèkom predlošku. 

I. Nyom‡rkay (1993: 129-130) taj izraz na osnovi tvorbene strukture i administrativnih pretpostavki 

dovodi u vezu s maðarskim predloškom. 

7 Pitanja postanka i širenja frazema još su uvijek neosvijetljena. Literatura o tome daje oskudne i 

neizravne podatke. Vidi G. BŸchmann (1959) koji govori o izvornim oblicima i podrijetlu nekih frazema 

u njemaèkome jeziku s opæeeuropskim znaèajem, od kojih su mnogi strukturno i semantièki 

podudarni s nekim frazemima u hrvatskome jeziku. 

8 J. Jernej (1992/93: 191-197) drži da je talijanski utjecaj bio najsnažniji od 16. do 18. stoljeæa, a njemaèki 

od kraja 18. do prve polovice 20. stoljeæa. 

9 Polukalkove valja razlikovati od hibridnih složenica. Nazivi hibridne složenice ili kraæe hibridi definiraju 

se kao Òrijeèi tvorene od sastavnica koje pripadaju razlièitim jezicimaÓ (Babiæ 1986: 44). Hibridne su 

složenice, naime, širi pojam koji se odnosi na sve složene izraze u kojima se javlja strana sastavnica 

uz bilo koju domaæu rijeè, a polukalkovi su složeni izrazi u kojima je strana sastavnica moguæa jedino 

u vezi s prevedenim dijelom. 

10 U talijanskom je jeziku od 18. st. izraz peso brutto potisnut izrazom peso lordo. Moguæe je i 

njemaèko posredništvo. Njemaèki je jezik posudio talijanske izraze u 16. st. 

11 Posuðenica može ponekad upuæivati na jezik koji nije davatelj obrasca za kalkiranje. Tako bi se 

primjerice za izraz menadžerska bolest prema posuðenici menadžer pretpostavio engleski obrazac 

kalku. Prema Carstensenu (1979: 92) u njemaèkom je jeziku stvorena hibridna složenica Manegerkrankheit 

koja nema uzor u engleskom jeziku. Prema tome ovome je hrvatskom izrazu uzor njemaèka hibridna 

složenica. 


27.7.2003, 23:35 

Black

Antonija ZARADIJA KIŠ 

Institut za etnologiju i folkloristiku 

Zagreb 

Antonija Zaradija-Kiš, Dva ljubljanska glagoljska odlomka 

DVA LJUBLJANSKA GLAGOLJSKA ODLOMKA 

Bog zbori nama jednom ili dva puta, 

alÕ èovjek na to pažnju ne obraæa. 

(Job 33,14) 

Tijekom dugogodišnjih tekstoloških istraživanja starozavjetne Knjige o Jobu, njezinih 

prijevoda i specifiènosti u saèuvanim hrvatskoglagoljskim1 brevijarima do 16. stoljeæa, 

posebnu pozornost su privlaèila dva odlomka koja smo tijekom istraživanja samo evidentirali, 

ali nikada i podrobno istražili. Poseban poticaj za njihovu podrobniju paleografsku i 

tekstološku analizu iskrsnuo je upravo ove, 2003. godine kada se Meðunarodni slavistièki 

kongres održava u Ljubljani gdje se u trezoru Nacionalne in sveuèilišne knjižnice (NUK) 

èuvaju oba spomenuta odlomka. 2 Premda su odlomci vremenski i sadržajno evidentirani 

gotovo prije stotinu godina kada su i pronaðeni, o njima se podrobnije nije nigdje pisalo, 

jer su izlazili iz sfere globalnih paleoslavistièkih znanstvenih studija, 3 a njihova tekstološka 

mikro prouèavanja nisu se do sada pokazala posebno privlaènima. Zbog opæega znanstvenoga 

interesa te da se upotpuni mozaièka predodžba o dosada pronaðenim hrvatskoglagoljskim 

tekstovima Knjige o Jobu, odluèili smo podrobnije analizirati spomenute odlomke. 

Odlomak s.f. 48/1 

U 

fasciklu koji je nazvan Glagolitica s.f. 48/1-5 u ovitku sa signaturom s.f. 48/1 i pod 

naslovom Glagol. fragment ljubljanske licealne knjižnice, nalazi se dvolist brevijara 

na kojemu su ispisani poèeci lekcija Knjige o Jobu i Tobie. Za ovaj se fragment ne zna gdje 

je pronaðen, što je i pribilježeno na ovitku. U prosincu 1905. godine, 4 Josip Vajs je za boravka 

u Ljubljani, sadržajno i vremenski opredijelio nepoznati glagoljski dvolist brevijara, 

ali ga poslije njega nitko nije podrobnije istraživao. Razlog tome je zasigurno vrlo loše 

stanje pergamene i gotovo potpuna neèitljivost. 

Paleografske i jeziène napomene 

Pergameni dvolist brevijara iz 15. stoljeæa, velièine je 19,5 x 26,5 cm i sadrži tekst ispisan 

u dva stupca od po 36 redaka. Dimenzije tekstovnoga prostora iznose 13,5 x 19,5 cm, 

dok velièina svakoga stupca iznosi približno 6,5 x 19,5 cm. Pergameni dvolist je bio ovitak 

neke tiskane latinske knjige èiji su komadiæi kartonskih korica s tragovima boje s pergamene 

koja je bila prilijepljena na prvotni ovitak, priloženi u fasciklu. 

Na temelju paleografskih obilježja èitljivoga dijela teksta i duktusa glagoljskih slova, 

odlomak je smješten u visoko 15. stoljeæe, Òzlatno doba hrvatskoga glagolizmaÓ, kada je 

stvaranje glagoljske knjige bilo na vrhuncu svoje jeziène i umjetnièke izvedbe. Usprkos 

ZSS2003LJ-zaradija-kis.pmd 331 

27.7.2003, 23:35 

Black 

331


trošnosti pergamene, saèuvani inicijali u tekstu odraz su liturgijske glagoljske unicijale 15. 

stoljeæa, a protežu se cifrasto kroz nekoliko redaka teksta. Visina sveèanih inicijala M i B (1b) 

kojima zapoèinju odlomci lekcija iznosi oko 2,5 cm. Oni se protežu kroz èetiri ili pet redaka, 

a ukrašeni su tipiènim onovremenim iluminacijskim ukrasima poput vitica i trakica. Stariji 

oblik slova I koji je u obliku trokuta koji probija kružnicu rabljen je samo u inicijalu (1d, 2b) 

kao umjetnièki ukras, dok ga u tekstu nema. 5 Velika slova u tekstu su tek pojaèana crvenom 

bojom, dok je cijeli tekst, kao što je i uobièajeno, pisan u dvije boje: crnoj i crvenoj. Crvena 

boja se rabi za isticanje versa i responzorija, ali i za iluminacije inicijala, gdje se ona posebno 

istièe uz crnu i tek nešto malo plave boje. Cijeli odlomak je pisala jedna ruka vrlo 

lijepom stisnutom uglatom glagoljicom, èija visina slova ne prelazi 3 mm. 

S obzirom na kaligrafsko umijeæe nepoznatoga pisara, prava je šteta što je ljubljanski 

dvolist toliko ošteæen da je vrlo teško èitljiv. S druge pak strane, upravo je zbog svoje ljepote 

i uzet za ovitak, te je tako uspio biti i saèuvan kao svjedok o postojanju još jednoga, zasigurno 

vrlo raskošnoga, rukopisnoga remekdjela iz Òzlatnoga dobaÓ glagoljaške aktivnosti. 

Jezik ljubljanskoga odlomka pripada hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga jezika 15. 

stoljeæa koja se odlikuje nekolicinom primjera -e- refleksa ÒjataÓ (eko, nest , imeni , sotone, 

[ha]lÕdei, prvenca ali i prv nca), ali i rjeðim primjerima -i- refleksa (pasihu se (2x), dihu, opri 

se). Poluglas se redovito ispušta unutar rijeèi, pa èak i apostrof, a zadržava se još uvijek kao 

grafijsko obilježje na kraju rijeèi ali ne redovito, dok je poluglas u jakom položaju vokaliziran 

(takmo, sagr ši, na). ÒÐervÓ zamjenjuje staroslavensku suglasnièku skupinu -žd- u dva primjera 

me¾æu i ¾æidihu (ali i dihu). Na morfološkoj razini valja istaknuti oblik nominativa množine 

sinovi koji je osamljen u usporedbi s drugim odlomcima koji redovito bilježe oblik sinove. 6 

Na leksièkoj razini valja spomenuti dva staroslavenizma koji se u vrijeme nastanka teksta 

smatraju veæ arhaizmima: velÕblud 7 (RCJHR I 2000: 287) i sal 8 (Zaradija Kiš 1997: 60-61). 

Sadržaj odlomka 

Dvolist brevijara u cijelosti sadrži samo prvu glavu Knjige o Jobu, te po tome pripada 

skupini mlaðih hrvatskoglagoljskih brevijara kraæih biblijskih èitanja. 9 Prolog koji nam 

se saèuvao u ljubljanskom dvolistu, zajedno s epilogom, koji inaèe sadrže samo èetiri 

hrvatskoglagoljska brevijara iz 14./15. stoljeæa (Zaradija Kiš 1999: 628), èini omotaè dijaloga, 

odnosno monologa, starozavjetne prièe unutar koje se odvija drama èovjeka - pravednoga 

patnika. 

Iz opæe i temeljne podjele Knjige o Jobu 10 razvidna su dva stvaralaèka razdoblja u 

kojima je prolog odjek tradicionalistièkoga pripovijedanja s folklornim koloritom, èija prièa 

na suptilan naèin predstavlja podlogu za nastupajuæe prodorne psihološke analize Èovjeka 

i vjeènoga problema ljudskoga postojanja, u èemu se istièe problem pravednoga patnika, 

do tanèina analizirana u poetskom dijelu Knjige. Prolog se sastoji od pet manjih scena od 

kojih se dvije dogaðaju na nebu, a tri u Jobovoj zemlji. Izrazitost doslovnoga ponavljanja 

u prologu je odlika karakteristiènih paralelizama semitske poezije koja se prijevodima 

prenosila u druge kulture, što je razvidno i u naših prireðivaèa. Na temelju egzegetskih 

istraživanja dviju perikopa u kojima se pojavljuje sotona, èini se da je prolog nastao mnogo 

prije dijaloga i predstavlja drugo, obnovljeno stanje prvotne prastare predaje na èijim se 

temeljima sada razvija nova teološka napetost koja uvodi receptora u dijaloški dio Knjige 

o Jobu (Lv que I 1970: 121) 

332 


27.7.2003, 23:35 

Black


Na temelju dosadašnjih istraživanja Knjige o Jobu te uz pomoæ transliteriranoga teksta 

iz Moskovskoga brevijara (Mos) 11 (Zaradija Kiš 1997: 85-88) pokušali smo rekonstruirati 

vrlo trošni tekst ljubljanskoga odlomka koji poèinje u stupcu b/16 rijeèima: poènutÕ kn(i)gi 

ioba p(r )vu n(e)d(e)lju sekt(em b)ra i ètutÕ se do ·a· d( ni). 12 Slijedi tekst od 19 redaka koji 

zapoèinje veæ spomenutim lijepim inicijalom M, odnosno rijeèju muž . 13 Ostali dio teksta 

kroz cijeli stupac b je potpuno neèitak, ne razabire se niti jedna rijeè, te ga zbog toga ovdje 

ne možemo donijeti. U stupcu c i d èitljivi su samo manji odlomci koje donosimo uz 

pomoæ teksta iz Mos, kao i èitljivije dijelove s fol. 2a, b, c. S lijeve strane brojkom oznaèavamo 

broj retka u odlomku. S desne strane u zagradi oznaèavamo biblijsku podjelu na glavu i 

stih. Tekst je u stupcima prekinut versom ili responzorijem koje ovdje ne navodimo. 

Toèkicama oznaèavamo prekid teksta u ljubljanskom odlomku. Na kraju transliteriranoga 

teksta donosimo kritièki aparat koji je izraðen na temelju teksta Knjige o Jobu iz plenarnih 

brevijara dužih lekcija Mos, Vat5, N2, Dab. 14 

1c/1-36 

1 po dom h [edin kaž]do vÕ domu s (1,4) 

voem ·I posilajucöe priziva 

hu tri sestri svoe·i dihu 

i p hu š nimi·i tako tvorahu 

na vsaki d( )n 

........................................... 

14 I egda skonèa (1,5) 

vahu [se dni pira] vÕ vsel ni 

[po]si[laše k nima] iob 15 ·i posve 

cöaše e 

........................................... 

26 [prid]u s(i)novi [boži i predÕsto hu] (1,6) 

predÕ go[spodem ]·Mejöu imi b i 

sotona· 

O[t kudu] (1,7) 

pride·O[nÕ že r(e)èe]·Obido 

h zemlju i pro[idoh ju·i prid s mo·] 

........................................... 

1d/6-26 

6 I reèe emu g(ospod) ·Vn vis (1,8) 

tinu mišleniem tvoi 

m na raba moego ioba eko ne 

st podobna emu na zemli·Èl(o)v 

10 k nevinan i p[rav boe se b(og)a 

i toli otstupae ot vsakogo zla]·E (1,9) 

mu že otv cöa sotona i reèe· 

Eda tune iob boitÕ se b(og)a·Ne (1,10) 

li ti esi ogradil ego·i dom 

15 ego vsa imeni ego·D la ruku 

ego [blagoslovil ] esi [im( )nie ego 


27.7.2003, 23:35 

Black 

333


334 

rastet na z(e)mli]·Na prostri [ruku (1,11) 

tvoju·i takni vÕsa že imat ·] 

........................................... 

27 Reèe že gospod sotone·se vsa že (1,12) 

imat iob v ruku tvoeju sut · 

takmo na n samogo ne prostri ruki 

30 [tvoee·] V eteri že [d( )n ] sinove (1,13) 

[i decöeri ego jöidihu] i p hu [vÕ 

domu] brata [sÕvoego prv nÕ 

ca·] I se sal pride k iobu (1,14) 

i r(e)èe· Volove tvoi ora 

2a/1-5 

1 hu·i oslice t[Õvoe bÕliz]u ih pasihu 

se·i prišadÕ še [plena]jucöe pleni (1,15) 

še e·i rabi tvoe [oruž]iem izbi 

še·I azÕ edin [ube]žah da z(o)v 

5 tÕ t(e)b · 

2b/18-36 

18 I egda ocöe [si gl(agol)aše] pride (1,16) 

drugi sal [i r(e)èe·ogan sÕ] 

20 pade s [n(e)b(e)se i požÕže vÕse tvo] 

e ovce [i pastiri t( )koe·I az edi] 

n ub žah da [vazÕv sÕtil bim ] 

t(e)b ·Ocöe semu gl(agol)jucöu pride (1,17) 

treti sal reki·VelÕbljudi 

25 tvoi pasihu se sa sÕkotom [ha] 

lÕdei že stvoriše [tri zast] 

upi·i obidoše vs h [i vÕzeše] 

ee vse·i otroki tvoe [izÕbiše or] 

užiem ·I az edin [ubežah ] 

30 i prid vzv stiti [tebe]·O (1,18) 

cöe semu glagoljucöu se ini sal pr 

ide i r(e)èe·Sinove tvoi i decöe 

ri tvoe di(hu) i pÕ hu vino 

v domu brata svoego prvenc 

35 a i vnezapu naide duh ve (1,19) 

li ot strani pustine·i opri se 

2c/1-13 

1 v èetiri [nugle hrama·] i podvra 

ti se hram ·i pokri [vÕs h i ubi·] 

I az edin [ub žah ] da v 

zv st [teb] ·T[ gda] vsta (1,20) 


27.7.2003, 23:35 

Black


5 v [iob razdr suknju sÕv]oju·i o 

striže [gl(a)vu sÕvoju·] pad 

na zemlju pokloni se g(ospode)v i reèe· (1,21) 

nag izidoh [ot èr va mat(e)r] 

e moee·nag [vÕzvracöu se onamo·] 

10 G(ospod) da g(ospod) ot ·budi [ime] g(ospod )ne 

[bl(agoslovle)no]· V vs h [sih ] iob ne (1,22) 

sagr ši·ni [bezumno nièeso]že 

[protivu] b(og)u gl(agola)l est · 

........................................... 

1,4 tri N2 Dab ] vse Mos Vat5; dihu ] jöidihu Mos Vat5 d hu N2 Dab; 

1,5 skonèavahu se N2 ] isk(o)nÕèavahu se Mos Vat5 Dab; vÕ vsel ni ] va vÕselen i Mos 

Vat5 vÕ veseli N2 va veselenei Dab; iob N2 Dab ] iov Mos Vat5; posvecöaše ] pos cöaše 

Dab posvecöevaše Mos, Vat5, N2; 

1,6 s(i)novi ] sinove Mos N2 Vat5 Dab; b ] ocöe b Mos Vat5 N2 Dab. 

1,8 vn ] vne Mos Vat5 Dab N2; vistinu ] vÕistinu Mos Vat5 Dab N2; mišleniem ] mišÕleniem 

Mos Vat5 Dab N2; tvoim ] tÕvoim Mos Vat5 Dab N2; eko ] ko Mos Vat5 Dab N2; 

nest ] n st Mos Vat5 Dab N2; 

1,9 otv cöa ] otvecöa Mos Vat5 Dab N2; b(og)a N2 Vat5 ]- Mos; 

1,10 vsa ] vÕsa Mos Vat5 Dab N2; imeni ] im nie Mos Vat5 Dab N2; 

1,11 prostri ] prosÕtri Mos Vat5 Dab N2; 

1,12 sotone ] soton Mos Vat5 Dab N2; vsa ] vÕsa Mos Vat5 Dab N2; imat N2 Vat5 ] 

imaet Mos Dab; takmo ] tÕkmo Mos Vat5 Dab N2; 

1,13 v eteri ] vÕ eteri Mos Vat5 Dab jöeteri N2; 

1,14 [bÕliz]u Mos Vat5 Dab ] bliz N2; pasihu se N2 ] pas hu se Mos Vat5 Dab; 


27.7.2003, 23:35 

Black 

335


1,15 izbiše ] izÕbiše Mos Vat5 Dab N2; azÕ ] az Mos Vat5 Dab N2; da z(o)v tÕ ] da vazÕv sÕtil 

bim Mos Vat5 Dab N2; 

1,16 egda ] egÕda Mos Vat5 Dab N2; drugi ] dÕrugi Mos Vat5 Dab N2; ovce ] ovÕce Mos Vat5 

Dab N2; ub žah ] ubežah Mos Vat5 Dab N2; 

1,17 reki N2 ] - Mos Vat5 Dab; pasihu se ] pas hu se Mos Vat5 Dab N2; [ha]lÕdei ] hald i 

Mos Vat5 Dab N2; ee vse ] vÕs h Mos Vat5 Dab vse N2; vzv stiti ] vazv sÕtiti Mos 

Vat5 Dab N2; 

1,18 tvoe ] tÕvoe Mos Vat5 Dab N2; di(hu) ] d hu Mos Vat5 Dab jöad hu N2; prvenca ] 

prv nÕca Mos Vat5 Dab N2; 

1,19 opri se N2 ] opr se Mos Vat5 Dab; da vzv st ] vÕzv stiti Mos Vat5 Dab N2; 

1,20 vstav ] vÕstav Mos Vat5 Dab vsta N2; na zemlju ] - Mos Vat5 Dab n z(e)mlju N2; 

1,22 v vs h ] va vÕs h Mos Vat5 Dab N2. 

336 

Ostrižak s.f. 51 

Na ovitku u kojem se nalazi ovaj neobièni glagoljski ostrižak zapisano je Oton Brkopec 

· dijak VII gimnazije u Novom Mestu. Kako nema drugih objašnjenja pretpostavljamo 

da je navedena osoba pronašla ostrižak, a datum koji je naveden na ovitku, 23. sijeènja 

1926. godine, po svoj prilici se odnosi na vrijeme njegova pronalaska. 

Paleografske i jeziène napomene 

Glagoljski pergameni ostrižak je dio polovice pergamenoga dvolista, po dužini presavijenoga 

i u svrhu nekakva nedefinirana ukrasa, grubo izrezan i to tako da su mu gornji i donji 

rubovi cik-cak obrezani, a boèni su ostali ravni. Pergamena je na dva mjesta probijena, 

vjerojatno zato da bi se kao presavijena prièvrstila, možda nekakvim kopèicama, za podlogu 

koju je ukrašavala. 

Maksimalna visina ÒukrasnogaÓ ostriška je oko 12 cm, a minimalna oko 10 cm. Pergamena 

sadrži oko 13 redaka glagoljskoga teksta pisanoga u dva stupca recto i verso koje smo obilježili 

slovima A, B, C, D. Tekst je ispisan crnom bojom, krupnom urednom liturgijskom unicijalom 

èija je velièine slova oko 4 mm, a samo su majuskule ispisane crvenom bojom i neznatno su 

veæe. Pisarska posebnost (pogreška ili ne?) primijeæena je na poèetku sedmoga retka stupca 

C gdje je glagoljsko slovo ∃ = e napisano latinièkim znakom E. Specifiènost ostriška se oèituje 

u uporabi poluglasa jedino na kraju rijeèi, dok je apostrof unutar rijeèi vrlo rijedak. Tekst ne 

pokazuje primjere refleksa ÒjataÓ, a njegova je uporaba pravilna. Pisar je dosljedan u svojoj 

grafiji osim u jednom sluèaju kada Elihuovo ime piše na dva naèina eliu /eleu. ÒÐervÓ se javlja 

samo jedanput u glagolu ponujöaet me, što se podudara jedino s Vat5. 

Premda je ovaj odlomak relativno kratak i nedovoljan za ustanovljavanje njegove 

toène datacije, ipak s obzirom na navedene fonološke elemente te velièinu i oblik slova, 

ostrižak bismo mogli smjestiti na sam kraj 14. odnosno poèetak 15. stoljeæa. 16 Na to nas 

osobito upozorava primjer vitacizma u imenici iov , karakteristièan za hrvatskoglagoljske 

tekstove starije sjeverne skupine. Vitacizam se od mlaðih brevijara južne skupine u ovoj 

imenici javlja samo u Mos, ali je redovit u svim tekstovima starije sjeverne skupine brevijara, 

a to su: dva Vrbnièka brevijara iz 14. stoljeæa, brevijar Vida Omišljanina iz 1396. godine, 

Padovanski brevijar iz sredine 14. stoljeæa, Mavrov brevijar iz 1460. godine i brevijar MR161 

iz 1442. godine, 17 èiji su tekstovi dosljedniji grèkom Septuagintinom prijevodu. 


27.7.2003, 23:35 

Black


Transliteracija teksta je uèinjena prema veæ obrazloženoj normi. Rekonstrukcija teksta 

i kritièki aparat su uèinjeni prema saèuvanom tekstu Mos, Vat5, Dab i N2, jer samo ovi 

brevijari sadrže navedena poglavlja. 

Sadržaj ostriška 

Sadržaj ostriška su stihovi koji pripadaju 31. 32. i 33. glavi Knjige o Jobu. Ova su poglavlja 

s filozofskoga i teološkoga aspekta iznimna, jer govore o Jobovoj obrani i isticanju 

pojma Òpravednoga patnikaÓ (31), nenadanoj pojavi Elihua (32) i njegovom objašnjenju Boga 

(33). Cijela 31 glava broji 37 stihova, a po sadržaju je to Jobova obrana. Stihovi koji su nam 

se saèuvali na ostrišku su slijed retorièkih pitanja koje Job izrièe u gorkoj boli, nakon što je 

èuo i shvatio strašne optužbe prijatelja. Pitanja zapoèinju veznikom acöe (lat. si) kojim se 

izražava èuðenje i hipotetièka nevjerica govornika prema ranije izgovorenim optužbama 

trojice prijatelja. Adekvatna raspodjela veznika acöe i njegovo ponavljanje na poèetku svakoga 

pitanja ima osobitu strukturalno-kompozicijsku funkciju istaknutu u ovom odlomku, 

èestu u srednjovjekovnim tekstovima, èijim se Òpolisindetskim nizom gradi stožer èitavog 

iskaza, ne samo smisaoni i afektivni veæ nerijetko i u smislu ritmizacije, pulsiranja teksta 

É svojevrsne isokolièke segmentacijeÓ (Hercigonja 1983: 411). Polisindetom, kojega su glagoljaši 

znali vrlo uèinkovito rabiti, postiže se pojaèana ekspresija napetosti ozraèja, Òkonstituiranje 

specifiènog usporenog ritma, svojevrsnog stilskog staccata kojim se postiže odreðeni 

psihološki efektÓ (Hercigonja 1983: 410), te neka vrsta onomatopejskoga iskaza jecanja 

kojim se svraæa pozornost na nadolazeæi izraz, u dva navrata prekinut zakljuènim Jobovim 

izjavama koje demantiraju poruke upitnih reèenica, a kojima se potvrðuje Jobova bogobojaznost18 

· univerzalna ideja Knjige o Jobu. To je ponajprija izjava (31,28) eže est( ) bezakonie 

vekše ·i otvrženie vekšee ·i otvrženie b(og)a višÕnago, te posljednja, u našem ostrišku nepotpuna 

reèenica koja naglašava Jobovu socijalnu ulogu, njegovu darežljivost i prijateljski 

odnos prema strancima o èemu mogu posvjedoèiti m(u)ži krova moego (31,31). Jobovo 

milosrðe stoji paralelno s lažnim poimanjem sigurnosti i povjerenja u materijalna bogatstva, 

19 èime se demantira pritajena sumnja o priželjkivanju zla svojim neprijateljima. 

Bolni prizvuk i bezizlaznost Jobova položaja iz temelja se mijenja u glavi 32 koja je po 

mnogoèemu posebna. 20 Tekst koji nam se saèuvao tek je dio kratkoga proznoga uvoda21 u Elihuov monolog koji izražava svu ljutnju i razjarenost mladoga èovjeka pred stereotipnim 

razmišljanjima starije trojice Jobovih prijatelja, njihovim izjavama kojima takmo osuevaše 

iova (32,3), ali i ljutnju na Joba ko pr(a)v(e)dan se reèe pred b(ogo)m . U stihovima 15-17 

jasna je misaona gradacija od konsternacije preko møka i išèekivanja, koja se postiže nizom 

semantièki odgovarajuæih glagola istaknutih u našem tekstu aoristnim oblikom: vzbo še 

se, ne otv cöaše, ot še, ne vzgla(gola)še, staše, požidah , èija dinamika znaèi išèekivanje Elihuova 

nastupa. U iskazu Eluhuova razloga za nastup dvije sintagme su nositeljice mudrosne 

moæi: um nie i èr vo. 22 Imenica èr vo ponovljena je dva puta (Vulgata rabi sinonime uteri 

mei ; en venter meus), ali u funkciji srca, središta um ni , tj. Mudrosti koju se Elihu, kao 

prorok, sa strašæu sprema najobjektivnije iznijeti i želeæi biti pritom saslušan, a što najavljuju 

nagomilani leksemi retorièke naravi: otvecöaju (3x), sÕkažu, s(love)s , gl(agol)i, otvrzu ustÕne. 

U posljednjem odlomku koji nam nudi ljubljanski ostrižak, Elihu odgovara na prethodnu 

Jobovu izjavu o nevinosti i Božjoj nepravednosti (33,9-11). 23 Elihu kratko24 upozorava na 

Božju nedokuèivost k(o) vekši es(t ) b(og) ot è(lov )ka, a potom cijelim nizom primjera 


27.7.2003, 23:35 

Black 

337


pokazuje vjeènu Božju pravednost i ljubav prema èovjeku koju isti nažalost ne vidi i ne 

spoznaje uvijek, makar mu Bog na to skreæe pozornost e[dinoju] vzgl(agole)t b(og) ·i paki 

opet povracöaet se. 

Naredni stihovi istièu znaèaj sna, jer se po s( n)u vid ni nocön(a)go iskazuje Bog èovjeku 

u trenucima Òkada san duboko ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivajuÓ. Važnost sna 

u ovom malom odlomku Elihuova iskaza diskretno istièe element puèkoga bliskoistoènoga 

folklora obavijenoga magijom i politeizmom, 25 a koji se sastojao u vjerovanju u snove, 

proricanju, dozivanju duhova, astrologiji, vjerovanju u sudbine, a sve u svrhu iznuðivanja 

od Boga nedostižne tajne buduænosti koja je jedino Njemu poznata. Èini se da upravo snovi 

kao posebno stanje èovjekove psihe nisu bili odbaèeni pod pretekstom magijskih rekvizita, 

veæ su prihvaæeni kao najpogodnije stanje za Božje djelovanje na èovjeka. 

Zvuèni izraz 16. stiha otvrzet uši mužem , kako je znalaèki zapisao glagoljaš, je sintagma 

kojim se kao posebnim sredstvom prvi i jedini put u Starom zavjetu izražava Božja 

objava na ovakav poseban auditivan naèin (akadski: uzna puttÊ; grèki: tîte ònakalæptei 

nou¬n anqrw}pwn; 26 latinski: aperit aures virorum) te tako predstavlja starozavjetni književni 

specifikum (Lv que II 1979: 548). 27 

Nabrojene boli koje slijede u 17., 18. i 19. stihu i nauèae e nauèit nakazaniju · da otvratit 

è(lov )ka ot t h že tvorit ·i izb(a)vit i ot grdosti ·oblièae d(u)šu ego ·ot istl ni i život ego 

da ne idet va oruži[e i nak]azu[et i bo]l zn[iju na posteli ·] su i dalje samo božja sredstva 

kojima Svemoguæi konstantno djeluje u osvješæivanju Èovjeka. 

Znaèaj ovoga ostriška je u tome jer se on pridružuje navedenoj manjoj grupi plenarnih 

brevijara dužih biblijskih èitanja, svjedoèeæi o postojanju još jednoga nepoznatoga brevijara. 

338 

A (31, 24-31) 

24 [Acöe] mn h zlato mocö moju·acöe vid 

25 ........................................... 

26 h slnce egda vsi še·i m( )s(e)c sÕ 

27 vat(e)cö ·sv( t)lo veselaše se vÕ t 

ain s[r( d )ce m]oe·i ocelivah r(u)c moi 

28 usti moimi eže est( ) bez(a)k(o)nie vekš 

ee·i otvrženie vekšee·i otvrženie b(og)a 

29 višn(a)go·Acöe radovahu se kras 

otoju ego nenavidecöago me·i vzv 

eselih se o tom ·eže obr tomÕ i z bo 

30 l zniju·Ne dah bo v pregr š(e)nie 

grla moego da požidal bim pre 

31 gr šae d(u)šu ego·Acöe ne gla(gola)hu 

m(u)ži krova moego·kto dast ot plt 

i ego nasi[timÕse] van 

B (32,2-6) 

2 [vi ]še se im ·i r(o)stiju progn va se 

eliu s(i)n barahiel buzit 

ot roda ravi·i progn va se protu 

iovu·togo radi ko pr(a)v(e)dan se reèe pre 


27.7.2003, 23:35 

Black

3 d b(ogo)m ·i na tri pri t(e)li ego progn 

va se·zane ne obr tu otvecö(a)ni 

iskušena na takmo osuevaše 

4 iova·eleu potrp iova gl(agol)jucöa 

ko b star i iže gla(gola)še·Egda že 

5 vid ko otv(e)cö(a)ti ne mogoše progn 

va se z lo vecöe·I otv cöa ele 

6 u s(i)n barahielov buzit r(e)èe 

mlad iši es( )m [vrem]enem vi že st 

[areiši·] 

C (32,15-22) 

15 emu·i vzbo še se i ne otv cöaše k to 

16 mu·i ot še gla(gola)ni d(u)še· k(o)že požid 

ah i ne vzgla(gola)še·staše i ne otv(e)cö 

17 ati k tomu·Otvecöaju èest moju· 

18 iskažu um nie moe·pl( )nÕ bo esm s(love)s · i 

ponujöaet me d(u)h èr va moego· 

19 Eda èr vo moe l ki mastom be 

z dihani ·l ki sasud nov sÕkru 

20 ši·G(lago)li i az otv cöaju po malu 

otvrzu ustn moi i otvecöaju·Ne 

21 primu veli m(u)ža·i b(og)u è(lov )ka ne u 

22 podoblju·ne v m bo koliko dlgo po 

stiju·I acöe pomalu otimet se t 

[vorac moi·] 

D (33,12-19) 

12 Se ubo es(t ) v nemže n si opr(av)dan ·Otv cö 

aju t(e)b · k(o) vekši es(t ) b(og) ot è(lov )ka·prot 

13 u emu karaeši se·n(i)ne ka vsem s(love)s 

14 em otvecöaju t(e)b ·e[din]oju vzgl(agole)t 

b(og) ·i paki opet povracöaet se·i po 

15 snu vid ni nocön(a)go·Egda narinetÕ 

se hrapanie na è(lov )ka i spit na pos 

16 teli·t( )gda otvrzet uši muže 

m ·i nauèae e nauèit nakazan 

17 iju·da otvratit è(lov )ka ot t h že 

tvorit ·i izb(a)vitÕ i ot grdosti· 

18 oblièae d(u)šu ego·ot istl ni i ži 

vot ego da ne idet va oruži 

19 [e i nak]azu[et i bo]l zn[iju na posteli·] 

........................................... 



27.7.2003, 23:35 

Black 

339


31,24 mn h ] mÕn h Mos, Vat5, N2; mocö ] plt N2; 

31,26 vid h ] vid eh Dab; slnce ] sln ce Mos, Vat5, N2; svat(e)cö sv( t )lo ] egda svecöaše 

s(v )tlo N2; 

31,27 r(u)c ] r(u)ci Dab; 

31,29 obr tomÕ i ] obr tohÕ N2 Dab; 

31,30 pregr šae ] proklinae N2 ¿ Dab; 

32,2 eliu ] eleu Dab; buzit ] buz N2; 

32,3 iskušena ] skrušena N2; osuevaše ] osuždaše N2, 

32,4 eleu ] eliju N2; 

32,5 ne mogaše ] ne vzmogu N2 Dab ne vzmogoše Vat5; z lo ] zelo Mos; 

32,15 ne otv cöaše ] otvecöaše Mos ne otvecöajut N2; 

32,16 staše ] vstaše Mos N2; ne otv(e)cöati ] bezÕ otvetÕ N2; k tomu ] niktomu N2; 

32,18 ponujöaet me ] pon etÕ me Mos ponuždaetÕ me N2 požidaetÕ me Dab; 

32,19 bez dihani ] bezÕ vzdihani N2; 

32,20 ustn ] ustÕne Mos N2 Vat5 Dab; 

32,22 postiju ] posteju Mos Vat5 Dab postoju N2; 

33,13 protu ] prot(i)vu N2; otvecöaju ] otvecöaet N2; 

33,14 povracöaet se ] ne prevracöaetÕ se N2; egda ] eda Mos N2 Vat5 Dab; 

33,17 t h ] teh Mos Vat5 N2 Dab. 

340 


27.7.2003, 23:35 

Black


Bilješke 

1 Tijekom istraživanja zabilježili smo 32 hrvatskoglagoljska odlomka teksta iz Knjige o Jobu od kojih se 23 nalaze 

u brevijarima, 5 su fragmenti, dva su u zborniku, jedan u psaltiru, jedan u ritualu (Zaradija Kiš 1997: 41-45). 

2 Zahvaljujem Institutu za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba koji je podržao i omoguæio moj odlazak u 

Ljubljanu u svrhu istraživanja glagoljskih odlomaka. Takoðer zahvaljujem vrlo ljubaznom osoblju Odjela 

za rukopise u NUK-u koji su mi bili na usluzi tijekom rada u knjižnici. 

3 Knjigom o Jobu u hrvatskoglagoljskim rukopisima nije se bavio pretjerani broj struènjaka. Osim Vajsova 

izdanja Liber Job iz 1903. godine, znaèajnije su priloge dali još jedino Pechuška 1935. godine i Hamm 1953. 

godine. Najopsežnija i najpodrobnija studiju ove starozavjetne knjige, uz cjelovitu latinièku transliteraciju 

glagoljskoga teksta iz 15. stoljeæa iz Moskovskoga brevijara te uz opsežan kritièki aparat, prireðena je u 

knjizi A. Zaradije Kiš. 

4 Na ovitku je zapisan datum: gruden 1905. 

5 Uporaba starijega oblika za slovo I nije ovdje tipièna, veæ je odlika mlaðih liturgijskih rukopisa koji starije 

oblike slova (osobito granato M i trokutasto I) rabe zbog ljepšega umjetnièkoga i grafièkoga dojma. 

6 Nominativ množine na ·ovi rjeði je, ali postoji u ranijoj jeziènoj fazi uz redoviti oblik na ·ove (Sinajski 

psaltir), a rezultat je spajanja nastavaka ·i i ·ove (Vaillant 1964: 92). 

7 U 15. stoljeæu poznat je i sinonimski oblik kamel (grè. kámeloV, lat. camelus) koji se pojavljuje u istom 

stihu u Bribirskom brevijaru iz 1470. godine, Ljubljanskom brevijaru iz 14. stoljeæa te u Vatikanskom 

brevijaru Vat. Slav. 19 iz 1465. godine, najvjerojatnije zbog pojašnjenja arhaiène imenice velÕblud , ili pak 

zbog sinonimije kao stilskoga sredstva Òuzvišenog izraza i razvijenog stilaÓ (Hercigonja 1965: 123-126). 

8 Za primijetiti je da ljubljanski dvolist nije dosljedan u odabiru izraza ÒobavijestitiÓ. Tako u sva tri primjera: 

da zov t (1,15), vzv stiti (1,17), da vzv ste (1,19) nudi razlièite verzije od kojih su samo posljednje dvije 

zastupljene u drugim tekstovima. 

9 Rukopisni hrvatskoglagoljski brevijari do 16. stoljeæa koji sadrže èitanja iz Knjige o Jobu su: 

a) brevijari sjeverne skupine: Vrbnièki I., II., III. (Vb1, Vb2, Vb3), brevijar Vida Omišljanina (VO), Padovanski 

(Pad), Mavrov (Mav) i brevijar MR161, 

b) brevijari južne skupine: Novljanski I., II. (N1, N2), vatikanski Illirico V. (Vat5), Moskovski (Mos), Dabarski 

(Dab), Oxfordski (Oxf), Pašmanski (Pm), Bribirski (Brib), vatikanski Vat. Slav. XIX. (Vat19), Ljubljanski (Lab), 

Rimski D215 (D215), Draguèki (Drag), Medicejski (Med), vatikanski Illirico X. (Vat10). Samo èetiri od njih (N2, 

Vat5, Mos, Dab) sadrže sve 42 glave Knjige o Jobu, dok ostali brevijari sadrže samo prvih nekoliko glava 

(Zaradija Kiš 1997: 630, 632). Ljubljanski dvolist jedini ima cjelovitu samo prvu glavu. 

10 Knjiga o Jobu je podijeljena na 42 poglavlja koja se pak dijele na: a) prozni dio (prolog su prve dvije glave, 

a epilog je posljednja glava), b) poetski dio (39 glava). 

11 Moskovski plenarni brevijar dužih lekcija (sign. . 270, 51/1481) ima èitanja iz Knjige o Jobu na fol. 195b-211a 

(Zaradija Kiš 1997: 43). 

12 Transliteraciju glagoljskoga teksta u latinièki proveli smo prema usustavljenim transliteracijskim normama 

prema kojima su posebni glagoljski znakovi transliterirani na sljedeæi naèin: ^ = , £ = cö, = jö, 

X ili W = ili Õ. Jedini interpunkcijski znak u odlomku je toèka u sredini retka koju smo kao takvu zadržali. 

Skraæene rijeèi su razriješene u okruglim zagradama ( ), dok su neèitljivi dijelovi teksta rekonstruirani na 

temelju teksta iz Mos u razlomljenim zagradama [ ]. 

13 Valja napomenuti da poèetak prijevoda (1,1) u istraženim hrvatskoglagoljskim brevijarima zavisi od 

toga je li provedena prilagodba prijevoda prema Vulgati ili je zadržana starija varijanta prijevoda prema 

LXX, što je u Knjizi o Jobu razvidno veæ u prvoj rijeèi muž (prema lat. vir), odnosno èlov k (prema grè. 

AnqrwpîV). To je samo jedan od leksièkih elemenata prema kojima se rukopisi dijele na dvije, veæ 

spomenute temeljne skupine glagoljskih rukopisa (Zaradija Kiš 1997: 70). 

14 U kritièkom je aparatu prije znaka ] naveden primjer rijeèi iz ljubljanskoga odlomka, a nakon njega 

kurzivom su ispisane varijante iz drugih izvora. To su: Novljanski II. (N2) iz 1495. godine, èuva se u 

Župnom uredu u Novom Vinodolu, Moskovski (Mos) iz 1442./1443. godine se nalazi u Gosudarstvenoj 

publiènoj biblioteci u Moskvi, vatikanski brevijar Illirico V. (Vat5) iz 1379. godine se èuva u Vatikanskoj 


27.7.2003, 23:35 

Black 

341


knjižnici (Biblioteca Apostolica Vaticana), Dabarski (Dab) iz 1486. godine se nalazi u Arhivu hrvatske 

akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (Zaradija Kiš 1997: 46-166). 

15 Osobno ime Job se u hrvatskoglagoljskim prijevodima susreæe u dvije grafije: iob / iov . U drugom se 

primjeru pojavljuje vitacizam koji pokazuje utjecaj LXX (Zaradija Kiš 1997: 59). 

16 Ako bi se ova pretpostavka pokazala toènom, onda bi ljubljanski ostrižak bio jedini primjer postojanja 

brevijara dužih lekcija starije sjeverne skupine glagoljskih rukopisa. 

17 Iako svi ovi rukopisi nemaju saèuvan tekst našega ostriška, potvrdu vitacizma smo našli u prvoj glavi 

Knjige o Jobu koju spomenuti brevijari sadrže gotovo u potpunosti (Zaradija Kiš 1997: 169-191) 

18 Jobova vjernost Bogu istaknuta je u stihovima 27-28 na primjeru osuðivanja starih babilonskih vjerovanja 

u boga-sunca i boga-mjeseca, poznata u Jobovoj zemlji, te molitvenim ideogramom obožavanja, iskazanim 

rukom na ustima (Dhorme 1911: 104). 

19 Ista je problematika veæ bila spomenuta u 22. glavi, a u Starom zavjetuje poznata je još iz 52. psalma. 

Job 22, 25 Svesilni æe postat tvoje suho zlato, 

on æe biti tvoje gomile srebrene. 

Ps 52, 10·11 A ja, ko zelena maslina u Domu Božjem, 

uzdam se u Božju dobrotu dovijeka. 

Hvalit æu te svagda što si uèinio, 

i slavit æu tvoje ime, jer je dobrostivo, 

pred licem tvojih pobožnika. 

Cf. Biblija. Kršæanska sadašnjost. Zagreb 1991. 

20 To je Elihuov monolog. Njegova pojavnost u Knjizi o Jobu je po svoj prilici najstariji dodatak koji je zbog 

svoga sadržaja i poruka zainteresirao mnoge egzegete, osobito nakon 1926. godine do kada je studija P. 

Dhormea bila nezamjenjiva (Lv que II 1970: 537). Meðu posebno zanimljivim i nadasve preciznim studijama 

Elihuova monologa valja istaknuti radove Clausa Westarmanna iz 1956. godine i Georga ohrera iz 1963. 

godine (Lv que II 1970: 539) koji su dali posebno svjetlo na teološka i egzegetska istraživanja na temu Joba. 

21 U proznom uvodu doznajemo kratku Elihuovu genealogiju: on je sin Barakeelov, dolazi iz zemlje Buz, a od 

plemena je Ramova. Njegovo ime je izraelskoga porijekla, dobro poznato u vrijeme Sudaca, a znaèi Òon je 

moj BogÓ (Lv que II 1970: 570 bilj. 1, 2, 3). 

22 Svoju utrobu u kojoj vrije Mudrost koja se mora izreæi, Elihu usporeðuje s mladim vinom koje vrije u 

zatvorenoj posudi èr vo moe l ki mastom bez dihani (32,19). Staroslavenska imenica m st > mast u 

znaèenju Òmlado vinoÓ (kaj. mošt) je latinitet u staroslavenskom jeziku, lat. mÊstum, gdje vokal a dolazi iz 

lat. Ê preko velarnog poluglasa (Skok II 1972: 383-384). 

23 33,9 Nedužan sam i bez ikakva grijeha, 

prav sam i nema krivice na meni. 

33,10 Al On izlike protiv mene traži 

i za svojeg me drži dušmanina. 

33,11 Noge je moje u klade metnuo, 

nad svakim mojim on pazi korakom. 

Ovi nam stihovi nisu saèuvani, ali ih je važno imati na umu, jer se naredni reci odlomka odnose upravo na njih. 

24 Kratkom reèenicom (33,12) u kojoj Elihu istièe Božju nedokuèivost, otvara se jedna od kljuènih tema koja 

se razmatra u poglavljima 38 · 41 (Zaradija Kiš 1998: 1015-1029) u kojima rijeè uzima Bog. 

25 Elementi mnogoboštva i magije, premda dugo nazoèni u izraelskom monoteizmu i tek progresivno i 

polagano napuštani, bili su vrlo rano kritizirani u Starom zavjetu (Lev 19,26; 1Sam 15,23; 28,3). 

26 Tijekom istraživanja rabljeno je izdanje Vulgate koje je priredio P. Michael Hetzenauer: Biblia Sacra. 

Vulgatae editionis. Romae, 1914., te izdanje Septuaginte koje je priredio Joseph Ziegler: Septuaginta. 

Vetus Testamentum Graecum. G°ttingen, 1982. 

27 Glede auditivne problematike u Knjizi o Jobu u prijevodu hrvatskih glagoljaša v. studiju M. Altbauera, 

Sluxom uxa slišaxÓ (Job, 42,5). 

342 


27.7.2003, 23:35 

Black

Ljuba Dabo-Denegri et al., Adaptacija posuðenica iz šest europskih jezika u hrvatskom 

Ljuba DABO-DENEGRI, Split, Dragica DRAGIÈEVIÆ, Zagreb, 

Antica MENAC, Zagreb, Anja NIKOLIÆ-HOYT, Zagreb, 

Stefan M. PUGH, St Andrews, Lelija SOÈANAC, Zagreb, 

Orsolya ŽAGAR-SZENTESI, Budapest 

ADAPTACIJA POSUÐENICA IZ ŠEST EUROPSKIH 

JEZIKA U HRVATSKOM 

Autori analiziraju adaptaciju modela iz šest europskih jezika (talijanskog, 

njemaèkog, madžarskog, francuskog, ruskog i engleskog) na fonološkoj, 

ortografskoj, morfološkoj i semantièkoj razini, prikazujuæi i povijesnosociolingvistièke 

uvjete koji su pogodovali posuðivanju iz navedenih jezika. 

1. Uvod. 

Hrvatska, kao dio Srednje Europe i Mediteranskog prostora, podruèje je susreta razlièitih 

jezika i kultura. Tragovi jeziènih dodira, koji su u razlièitim sociolingvistièkim okolnostima 

trajali kroz èitavu povijest do današnjih dana, prisutni su u posuðenicama iz europskih 

jezika, koje su u hrvatski ulazile posredno i neposredno, uslijed intimnog ili kulturnog 

posuðivanja. Dodiri s talijanskim, njemaèkim i madžarskim tako djelomièno pripadaju intimnom 

posuðivanju, dok dodiri s francuskim, ruskim i engleskim pripadaju gotovo iskljuèivo 

kulturnom posuðivanju. Kod intimnog posuðivanja utjecaji mogu biti mnogo dublji, te uz 

leksik mogu zahvatiti i sintaksu, pa èak i fonologiju i morfologiju, dok se aloglotski utjecaji 

kod kulturnog posuðivanja zadržavaju na periferiji jeziènoga sustava. Putevi kojima su 

posuðenice preuzimane u hrvatski jezik vrlo su složeni · talijanizmi su u primorske govore 

ulazili izravno, dok su u sjevernu Hrvatsku èesto dolazili njemaèkim posredništvom; neki 

su galicizmi u hrvatski ulazili njemaèkim, a neki talijanskim posredništvom; s druge strane, 

imamo brojne hungarizme èiji su modeli u madžarskome germanizmi koji su tamo veæ ranije 

adaptirani. Katkada su iste posuðenice ulazile u hrvatski razlièitim putevima. U tekstu 

koji slijedi ukratko æe se prikazati naèini adaptacije posuðenica na fonološkoj, morfološkoj, 

ortografskoj i semantièkoj razini u fazi primarne i sekundarne adaptacije, primjenjujuæi 

postavke teorije jezika u kontaktu akademika Rudolfa ilipoviæa (ilipoviæ, 1986), koji je i 

dao poticaj za prouèavanje jeziènih dodira hrvatskoga s europskim jezicima. 

2. Talijanske posuðenice 

Hrvatski je bio u dodiru s romanskim elementom od poèetaka hrvatske povijesti na istoènoj 

obali Jadrana kada dolazi do hrvatsko-romanske simbioze u primorskim gradovima 

u kojoj postepeno prevladava hrvatski etnièki element. Razlièite varijante dalmatskoga 

izumiru pod pritiskom srodnog romanskog idioma · mletaèkog kojemu prestiž daje politièka 

i ekonomska moæ Venecije. Mletaèki postaje dominantnim jezikom trgovine i pomorstva 

ZSS2003LJ-skupina autora.pmd 

Black 

343 

27.7.2003, 23:35 

343


na Mediteranu, kao i jezikom uprave u Istri i Mletaèkoj Dalmaciji. Toskanski, kao jezik 

kulture, prisutan je u najveæoj mjeri na podruèju Dubrovaèke Republike. Stoljeæa intenzivnih 

hrvatsko-talijanskih dodira i proširene dvojeziènosti ostavila su znatan trag u leksiku 

priobalnih govora. Sudeæi prema književnim, a i nekim arhivskim izvorima, prebacivanje 

kodova bilo je takoðer uobièajen oblik komunikacije koji je odražavao sociolingvistièke 

funkcije ukljuèenih jezika. 

U ranijim razdobljima talijanizmi ulaze u sjevernu Hrvatsku iz primorskih govora. U 19. 

stoljeæu raste potreba za stvaranjem terminologija te se preuzimaju talijanizmi iz podruèja 

glazbe, umjetnosti, trgovine, bankarstva i sl. Središtem ekspanzije talijanizama u Srednjoj 

Europi postaje Beè, kao centar Habsburške Monarhije. Poèevši od 19. stoljeæa dolazi do stvaranja 

hrvatskoga standardnog jezika koji doživljava postepenu afirmaciju tijekom 20. stoljeæa 

kada preuzima sve sociolingvistièke domene i funkcije. Talijansko-hrvatski bilingvizam 

na razini jeziène zajednice nestaje ili se zadržava na rudimentarnoj razini. 

Usporedba talijanizama u standardnom hrvatskom i dubrovaèkom govoru ukazuje na 

znatne razlike izmeðu kulturnog i intimnog posuðivanja na fonološkoj, morfološkoj i osobito 

semantièkoj razini. 

Sliènosti izmeðu hrvatskog i talijanskog fonološkog sustava umanjuju potrebu za fonološkom 

adaptacijom. U pogledu fonemske distribucije nema znaèajnih inovacija. Naglasak se 

u dubrovaèkom prilagoðava štokavskom sustavu (b˜kÊn, džˆrd×n), dok se u standardnom 

jeziku javljaju i kompromisni oblici (panceta). Buduæi da su hrvatski i talijanski pravopis djelomièno 

fonetski, izgovor se èesto podudara s ortografijom (bevanda, lira, riva). Na morfološkoj 

razini osnovna je razlika izmeðu dvaju korpusa u zastupljenosti vrsta rijeèi. U oba dominiraju 

imenice, no dok su u standardnom hrvatskom druge vrste malo zastupljene, u dubrovaèkom 

ima velik broj glagolskih (akužat, divertiškat, falit), pridjevskih (èivil, denj, feliè, sinèer) i priložnih 

posuðenica (naèin: galanto, posibilo; vrijeme: delongo, dža, subito; mjesto: fora, via; kolièina: 

almanko, pjutosto). Ima i primjera posuðivanja prijedloga (contro, secondo) i veznika (anci, 

eppure, per˜). Razlike najviše dolaze do izražaja na semantièkoj razini. Talijanizmi u standardnom 

hrvatskom uglavnom su struèni termini vezani uz glazbu (arija, opera, sonata), likovne 

umjetnosti (akvamarin, pastel), književnost (novela, sonet), trgovinu i bankarstvo (banka, 

kasa, kredit, roba, valuta) itd. Dubrovaèki korpus karakteriziraju brojne posuðenice koje oznaèavaju 

apstraktne pojmove: misli, osjeæaje, karakterne osobine i interpersonalne odnose (alegrija, 

amièicija, fortuna, koradž, libertat, opinion, onestat, kolora, pasion, pjaèer, tradimenat). 

Posuðenice tog tipa ukazuju na bliskost jeziènih dodira i prestiž jezika davatelja. 

(Lelija Soèanac) 

344 

3. Njemaèke posuðenice 

Širina korpusa germanizama u hrvatskom jeziku karakterizirana je raznolikošæu podruèja 

koje obuhvaæa i svojevrstan je dokaz razlièitosti kontakata hrvatskog s njemaèkim jezikom 

kroz duže vremensko razdoblje /poèevši od 16.st./, te njegovog korištenja u širokim slojevima 

društva, posebno sjeverozapadne Hrvatske. 

Germanizmi u današnjem hrvatskom jeziku obuhvaæaju tri vrste rijeèi · imenice, glagole 

i pridjeve, èije se replike oblikuju kroz jedan od triju stupnjeva adaptacije. 

Premda hrvatski i njemaèki jezik genetski ne pripadaju istoj jeziènoj skupini, u njihovim 

su morfološkim strukturama i fonološkim sustavima uoèljive i podudarnosti. Zahvaljujuæi 


Black 

344 

27.7.2003, 23:35


tome velik se broj posuðenica oblikovao procesom ili nulte ili kompromisne adaptacije, što je 

vidljivo kod imenièkih i pridjevskih replika na morfološkoj, fonološkoj, ortografskoj ili semantièkoj 

razini. Osobitost predstavlja kod dijela imenièkih replika promjena ženskog roda 

modela koji završavaju konsonantom u muški rod /BŸgel > pegla/ i potpuna adaptacija 

glagola provedena zamjenom njemaèkog sufiksa hrvatskim /richten > rihtati/. 

Na fonološkoj razini adaptacija je prisutna kod otvorenih vokala i afrikata koji su 

prilagoðeni djelomièno, te kod zaobljenih vokala, neutralnog vokala, neslogotvornog /a/, 

uvulara /r/, dentala /R/ i kod palatala /x/, / / koji podliježu potpunoj transfonemizaciji. 

Zanimljivo je ponašanje eksploziva i njihovo prelaženje zvuènih u bezvuène i obratno, bez 

obzira na položaj fonema u strukturi replike /Wortanlaut, Wortauslaut/ (Pflug /Õpflu:k/ > 

plug, BŸchse /Õbyksc/ > piksa). 

Proces formiranja ortografskog oblika germanizama takoðer se odvija na tri naèina; 

najbrojnija je skupina replika oblikovanih prema izgovoru modela /Luft < luft/, ali su prisutne 

i one koje odražavaju ortografiju modela /rŸhstŸck < frukštik / ili predstavljaju kombinaciju 

izgovora i ortografije modela uz korištenje hrvatskih grafema /Schneider < šnajder/. 

Analiza znaèenja modela pokazuje da su prošli razlièite oblike adaptacije, i to primarnu 

· vidljivu u replikama s dva ili više podudarnih znaèenja /cug · vlak, potez/, ili sa suženim 

zna-èenjem /bal · plesna sveèanost, templ · sinagoga/ i sekundarnu adaptaciju koja 

podrazumijeva proširenje znaèenja i potpuno uklapanje u leksièki sustav hrvatskoga jezika 

/saft = sok, mesni umak; plac = trg, zemljište, tržnica/. U ovu skupinu spadaju i imenice s 

metaforièkom ekstenzijom /cimer = kolega, sustanar; štos = dosjetka, pošalica/. 

Posredstvom njemaèkoga jezika hrvatski je prihvatio velik broj talijanizama /banket, 

proces, sonet/, galicizama /bordura, blamaža, bež/ i anglicizama /keks, kauè/, ali i internacionalizama 

/prevencija, procedura/ koji su veæ prethodno u njemaèkom prošli adaptacije 

razlièitih stupnjeva. Neki su od njih zadržali oblik koji su poprimili u njemaèkom, a drugi 

su se još dodatno adaptirali u skladu s tri prethodno navedena principa. 

(Dragica Dragièeviæ) 

4. Madžarske posuðenice 

U 

usporedbi s veæinom jezika kontaktološki relevantnih za razvoj hrvatskoga književnog 

leksièkog fonda, maðarski ima jedinstveno mjesto po tome što razdoblje posuðivanja 

rijeèi iz tog jezika poèinje veæ u 12-13. stoljeæu, a završava takoðer vrlo rano, u 17. stoljeæu. S 

obzirom na to da su se madžarski leksièki elementi preuzimali u hrvatski u doba kada njihov 

oblik još nije bio do kraja uèvršæen ni u jeziku davatelju, toèno detektiranje njihove fonološke, 

ortografske, morfološke i semantièke adaptacije hrvatskome sustavu èesto se ne može procijeniti 

na temelju današnjega standardnog oblika dotiènih maðarskih rijeèi. Kod nekih skupina 

hungarizama, naime, posuðenica u hrvatskome i njoj odgovarajuæi današnji madžarski oblik 

prepoznatljivo se razlikuju na strukturnom i sadržajnom planu, što nije rezultat supstitucije, 

nego kasnijeg razvoja oblika i znaèenja nekadašnjega madžarskog modela. 

Na planu fonološke i ortografske prilagodbe posebnu pozornost posveæujemo utjecaju 

znatne razlièitosti vokalnih sustava na adaptaciju hungarizama. Takoðer su brojni sluèajevi 

gdje je u adaptaciji, uslijed bitno labavijih fonotaktièkih pravila aglutinativnog madžarskog 

jezika, glasovna supstitucija provedena i unatoè postojanju identiènog fonema u jeziku 

primatelju (npr. keèiga, cipela, itd.). Znatna nepodudaranja u gramatièkim sustavima dvaju 


Black 

345 

27.7.2003, 23:35 

345


jezika (npr. nepostojanje kategorije gramatièkog roda) rezultiraju posebnim potrebama 

morfološke prilagodbe; pritom su posebno zanimljiva pitanja formiranja gramatièkoga 

roda imenica (npr. bakandža, lepinja), udomaæivanje nekorijenskih oblika (modeli-izvedenice): 

npr. gulaš, bundaš, itd., kao i mnogi sluèajevi adaptacije vrste rijeèi. Na planu semantièke 

adaptacije prvenstveno su zanimljive madžarske posuðenice u kojima je novo 

znaèenje formirano ispreplitanjem više vidova semantièke promjene (npr. sužavanje znaèenja 

i pejorizacija: hajduk, èopor, itd.). Klasifikacija semantièkih promjena tijekom adaptacije 

hungarizama znatno je otežana èinjenicom da su oni u hrvatski preuzeti prije 4-5 

stoljeæa, otkada razvoj znaèenja modela i replike u jezicima u dodiru kontinuirano traje, 

stoga se dotiène promjene znaèenja ne mogu uvijek jednosmisleno uvrstiti u primarnu ili 

sekundarnu adaptaciju (taj se problem javlja npr. kod salaš, gudura, itd.). 

(Orsolya Žagar-Szentesi) 

346 

5. rancuske posuðenice 

Zemljopisno udaljene, društveno-politièki nepovezane, Hrvatska i rancuska nisu bile sve 

do Napoleonova doba u izravnom dodiru. ormiranjem Ilirskih provincija uspostavljaju 

se najizravnije veze izmeðu ove dvije zemlje. Zasnovane na politièkim temeljima, te su veze 

imale društvenih, kulturno-književnih pa i jeziènih posljedica. Leksik se hrvatskoga jezika 

obogaæuje tada francuskim izrazima iz podruèja prava , sudstva i uprave. Prestiž francuske 

književnosti s kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa objašnjava brojne posuðenice posebno iz književnosti 

i kulture. U djelima mnogih naših autora toga doba nalazimo mnoštvo citata ili 

izraza francuskog podrijetla. Takve, literarne posuðenice koje prenose književnici ne pokazuju 

utjecaje jezika posrednika, premda valja naglasiti da je znaèajan broj posuðenica iz francuskoga 

u hrvatski preuzet posredovanjem talijanskoga odnosno njemaèkoga jezika. 

Rezultati prilagodbe francuskih posuðenica u hrvatskom na ortografskoj, fonološkoj, 

morfološkoj i semantièkoj razini proizlaze iz sliènosti odnosno razlika koje postoje izmeðu 

francuskog i hrvatskog jeziènog sustava. 

Na ortografskoj se razini ova dva sustava umnogome razlikuju; francuski je sustav zadržao 

etimološki pravopis, dok se hrvatski pravopis temelji na fonološkom naèelu i slijedi princip 

Òjedan znak jedan fonemÓ. U formiranju ortografije posuðenice, najzastupljenija je ona 

kategorija u kojoj se ortografija posuðenice formira prema izgovoru modela (fr. placard > hr. 

plakar). Razlike u fonološkim sustavima dvaju jezika najoèitije su na planu samoglasnika; 

francuski æe samoglasnièki sustav u hrvatskom stoga zahtijevati mnogo veæu prilagodbu od 

suglasnika, koji su znatno bliži hrvatskom konsonantizmu. Morfološka analiza obuhvaæa 

imenice, pridjeve i glagole. U kategoriji imenica, razlike u morfološkim sustavima hrvatskoga 

i francuskoga odnose se ponajprije na kategoriju roda. Mada je gramatièki rod zajednièki 

obama sustavima, dva jezika ipak predstavljaju razlièite sustave. rancuske imenice koje završavaju 

na suglasnik dobivaju oznaku muškoga roda, jednako kao i imenice u hrvatskom (fr. 

stage > hr. staž). Drugaèije se meðutim ponašaju francuske imenice koje završavaju na samoglasnik. 

U hrvatskom te imenice prelaze u muški rod (fr. foyer > hr. foaje, attach > ataše(j)), 

što je inovacija u morfološkom sustavu hrvatskoga jezika, buduæi da su imenice na 

samoglasnik u hrvatskom srednjeg ili ženskog roda. Pridjevi su uglavnom potpuno 

prilagoðeni hrvatskom sustavu, osim pokojeg primjera koji ostaje na razini kompromisne 

replike (fr. lilas > hr. lila). Ni u adaptaciji glagolskih posuðenica nema veæih odstupanja; 


Black 

346 

27.7.2003, 23:35


zamjenom francuskih infinitivnih nastavaka hrvatskima ove su rijeèi potpuno uklopljene u 

glagolski sustav hrvatskoga jezika (fr. atterrir > hr. aterirati). Semantièka je prilagodba 

provedena na temelju primarne i sekundarne adaptacije. Suženje znaèenja, koje se odvija u 

okviru primarne adaptacije, najèešæa je semantièka promjena koja se javlja u našoj analizi 

(desant je u hrvatskom preuzet samo u znaèenju Òiskrcavanje ili spuštanje s mora ili 

zraka na neprijateljski teritorijÓ; ne oznaèuje ni Òspuštanje ni ÒsilazakÓ, ni ÒnagibÓ niti 

ÒspustÓ, ÒpadinuÓ ili ÒupadÓ kao u francuskom, veæ samo specijalizirano znaèenje iz vojne 

terminologije. Zabilježili smo i primjere proširenja znaèenja, te elipse i pejorizacije. 

(Ljuba Dabo-Denegri) 

6. Ruske posuðenice 

Hrvatski i ruski jezik pripadaju skupini slavenskih jezika: hrvatski kao jedan od južnoslavenskih, 

a ruski kao jedan od istoènoslavenskih. To su dakle dva srodna jezika s 

mnogo zajednièkih crta kako u gramatièkoj strukturi tako i u leksièkom sastavu. Najfrekventniji 

leksik obaju jezika naslijeðen je iz davne zajednièke prošlosti te je i danas, uz promjene 

nastale prema zakonitostima povijesnoga razvitka, dio jednoga i drugoga jezika. 

Ovdje se neæemo baviti tom mnogobrojnom skupinom zajednièkoga leksika, nego drugom, 

manjom zajednièkom skupinom, a to je onaj leksik koji je iz jednoga od tih jezika (ruskoga) 

u tijeku njihova razvitka preuzet u drugi (hrvatski). 

Hrvatski i ruski, zemljopisno dosta udaljeni, nisu u svom povijesnom razvitku imali bližih 

kontakata, pa posuðenice iz ruskoga jezika u hrvatski pripadaju ponajviše sferi kulturnog 

posuðivanja. Veliku je ulogu odigrala pritom ruska književnost 19. stoljeæa, koja je u Hrvatskoj 

vrlo brzo dobila svoje prijevode. Ruske rijeèi za oznaku raznih specifiènosti ruskoga života, 

koje nisu imale hrvatskih ekvivalenata, nisu tada prevedene, nego su ostavljene u ruskom ili 

malo izmijenjenom obliku (npr. stepa, matuška, boršè ). U 20. stoljeæu pored literarnih izvora 

pojavili su se i novi, pa su u hrvatski jezik poèeli ulaziti ruski izrazi s podruèja publicistike, 

osobito politike. Ta se tendencija pojaèala nakon Drugoga svjetskog rata, kada su se tzv. 

sovjetizmi, rijeèi za oznaku društveno-politièkih pojava u Sovjetskom Savezu, proširile u mnoge 

jezike, pa i u hrvatski (npr. kolhoz, udarnik, èistka). Posuðivanje rusizama iz politièke sfere 

nastavljeno je i u post-sovjetsko vrijeme (glasnost, perestrojka). 

Procesi i rezultati adaptacije ruskih posuðenica u hrvatskom odreðeni su tipom i stupnjem 

sliènosti i razlièitosti hrvatskoga i ruskog jezika. 

Ortografsku adaptaciju opredjeljuje, s jedne strane, suodnos fonološkoga sustava i ortografije 

u ruskom jeziku, a s druge strane postojanje razlièitih alfabeta (æirilice i latinice) u 

jeziku davatelju i jeziku primatelju. 

onološka adaptacija posuðenica osobito je važna za ova dva jezika, koja se, pored drugih 

sliènosti, na fonološkom planu veoma razlikuju. Razlika se u prvom redu odnosi na razlièit 

broj samoglasnièkih i suglasnièkih fonema i na postojanje kategorije palataliziranosti / nepalataliziranosti 

suglasnika u ruskom, a ne i u hrvatskom jeziku. 

U morfološkoj adaptaciji, u kojoj osobito dolaze do izražaja sliènosti dvaju jezika, uveli 

smo kao nov element pojavu identiènih tvorbi, koja omoguæuje precizniju analizu. 

U semantièkoj adaptaciji zastupljeni su u veæoj mjeri sluèajevi sužavanja znaèenja, a u 

znatno manjoj sluèajevi proširivanja znaèenja. 

(Antica Menac) 


Black 

347 

27.7.2003, 23:35 

347


7. Engleske posuðenice 

Utjecaj engleskog na hrvatski, poglavito na hrvatski leksièki inventar, tijesno je povezan 

s uspostavljanjem engleskog kao globalnog jezika u današnjem svijetu. Stoga se 

hrvatski jezik, unatoè svim puristièkim nastojanjima, ne može iskljuèiti iz odnosa u svijetu 

prema engleskom jeziku i zapravo internacionalnim terminologijama. Engleski su elementi 

razlièito prisutni u razlièitim funkcionalnim stilovima, u znanstveno-struènom stilu više 

nego u administrativnom, a vrlo su èesti u publicistièkom odnosno u razgovornom stilu, 

osobito u ležernoj i spontanoj komunikaciji meðu mladim ljudima urbanih sredina (Danas 

puštaju samo house i techno, a sutra je hip-hop; Moj look nije sasvim in jer svi nose 

military ili trash, a ja sam se odluèila za glam; Nisam stigla isprintati još jedan file, a 

mislila sam daunlodirati i jedan site s neta, ali bit æe O.K.). 

Poput drugih rijeèi stranoga podrijetla anglicizmi ulaze u hrvatski jezièni sustav kao strane 

rijeèi, tuðice, prilagoðenice ili usvojenice. Meðutim, zahvaljujuæi brzini i opsegu posuðivanja, 

mnogi anglicizmi dolaze u hrvatski jezik u svojstvu prilagoðenica (èip, èarter, printer) odnosno 

tuðica (bajt, fajl, džingl) i, osobito u posljednje vrijeme, stranih rijeèi koje se odlikuju izvornom 

grafijom (home page, life-style, show room). 

Proces formiranja fonološkog /morfološkog /ortografskog /semantièkog oblika replike 

odreðen je sliènostima i razlikama meðu fonološkim /morfološkim/ ortografskim/semantièkim 

sustavima dvaju jezika. Shodno tome, zbog nepodudaranja broja i odnosa grafema i 

fonema u engleskom i hrvatskom, engleski se fonemi/grafemi u procesu jeziènog posuðivanja 

ne mogu uvijek jednostavno zamijeniti odgovarajuæim fonemima/grafemima hrvatskoga 

jezika. Primjerice, u odreðivanju tipova fonološke adaptacije ili transfonemizacije najveæi problem 

predstavljaju fonemi jezika-modela koji se nedovoljno razlikuju, na primjer labiodentalni 

spirant /v/ u hrvatskom se svrstava meðu sonante, a u engleskom je labiodentalni frikativ i 

tvori zvuèni parnjak zubnousnenom tjesnaènom suglasniku /f/. Osim toga, razlièiti naèini 

formiranja fonologije i ortografije engleskih posuðenica (prema ortografiji ili izgovoru modela, 

ili pod utjecajem jezika posrednika) generiraju nekoliko paralelnih oblika pojedinih anglicizama, 

pa se nerijetko dogaða da se ista posuðenica javlja u više oblika (joystick : džojstik; copyright 

: kopirait : kopirajt). Analiza morfološke adaptacije engleskih modela u replike te njihova 

integracija u hrvatski morfološki sustav takoðer je motivirana sliènostima i razlikama meðu 

dvama sustavima. Na primjer, pri odreðivanju roda posuðenica treba naglasiti da je rod u 

engleskom prirodan, a u hrvatskom gramatièki, pa se engleske posuðenice u odreðivanju 

roda moraju ukljuèiti u sustav gramatièkog roda hrvatskog. Osim toga, engleski glagolski sustav 

nema kategoriju glagolskog vida, engleski pridjevi ne pokazuju razlike izmeðu singulara 

i plurala, ne razlikuju rod ni padeže pa proces morfološke adaptacije engleskih posuðenica 

karakteriziraju nemale i znakovite promjene. Konaèno, semantièka adaptacija obuhvaæa 

razlièite tipove promjene znaèenja do kojih dolazi u procesu jeziènog posuðivanja. Zanimljivo 

je istaknuti da znatan broj recentnih posuðenica iz engleskog · nove rijeèi u hrvatskom 

· oblikuje svoje znaèenje nultom semantièkom ekstenzijom što znaèi da opseg 

znaèenja replike potpuno odgovara opsegu znaèenja modela. Naime, engleske rijeèi od 

kojih potjeèu, nerijetko su i same neologizmi, dakle nove rijeèi u engleskom, koje još nisu 

razvile sekundarna i opæenito dodatna znaèenja u jeziku davatelju (chat room, spam, 

power-nap, slow food, doggy bag). 

(Anja Nikoliæ-Hoyt) 

348 


Black 

348 

27.7.2003, 23:35


8. Hrvatsko-engleski dodiri u povijesnoj perspektivi: novi latinski 

Jezièni dodiri jedan su od najvažnijih uzroka jeziènih promjena. Kontakti izmeðu hrvatskog 

i drugih jezika · kako susjednih tako i onih udaljenijih · nedvojbeno su doprinijeli onome što 

danas smatramo hrvatskim jezikom. U prvome dijelu ovoga èlanka analiziraju se dodiri izmeðu 

hrvatskog i drugih jezika kao što su talijanski, njemaèki, madžarski, engleski itd. na razlièitim 

jeziènim razinama. Ja bih želio na kraju prikazati engleski iz šire perspektive, uzimajuæi u obzir 

kljuènu povijesnu paralelu: ulogu latinskog (kao jednog od jezika u kontaktu, jezika društva i 

jezika crkve) koji je dao znatan doprinos stvaranju književnog i govornog hrvatskog jezika. 

Uvijek postoje odreðujuæe situacije koje zauvijek obilježe jedan jezik. Kada je rijeè o hrvatskom, 

ne može se poreæi ogroman utjecaj koji je latinski imao u srednjovjekovnoj Europi i 

kasnije, sve do doba buðenja nacionalne svijesti i jeziène kodifikacije. Možda ne bismo pretjerali 

kada bismo rekli da je latinski bio najvažniji jezik kulture u pred-modernoj i ranoj modernoj 

Europi, premda o tome i ne treba posebno raspravljati. 

Sljedeæi je korak razmotriti sadašnju ulogu engleskog kao svjetskog jezika kulture, pri 

èemu mislimo na popularnu kulturu, tehnologiju (ukljuèujuæi Web) i osnovnu komunikaciju 

u ulozi lingue franche. U tom smislu ustvrdio bih da æe engleski postati (ukoliko to veæ i nije) 

Ônovi latinskiÕ koji neæe biti ogranièen samo na Europu veæ æe se proširiti mnogo dalje. U 

buduæim bi istraživanjima trebalo izvršiti strukturalnu i sociolingvistièku usporedbu leksièkog 

razvoja utemeljena na latinskom i engleskom, uspostavljajuæi jeziène paralele koje se protežu 

kroz èitavo tisuæljeæe leksièkih promjena. 

(Stefan M. Pugh) 

Literatura 

Aniæ, Vladimir (1998), Rjeènik hrvatskog jezika .- 3. prošireno izdanje .- Zagreb: Novi liber. 

Badurina, Natka (1997), Hrvatska / Italija : stoljetne veze: povijest, književnost, likovne umjetnosti 

/priredila Natka Badurina .- Zagreb : Društvo hrvatskih književnika. 

Der gro§e Duden (2002), Mannheim; Leipzig; Wien; ZŸrich: Dudenverlag. 

DUDEN 5. (2001), Das remdw°rterbuch .- Mannheim; Leipzig- Wien; ZŸrich: Dudenverlag. 

DUDEN 6. (1990) - Das Aussprachew°rterbuch, Mannheim-Leipzig-Wien-ZŸrich : Dudenverlag. 

DŸrrigl, M. A. (1988): Hungarizmi u hrvatskom književnom jeziku. Jezik, 35, Zagreb, 97-100. 

ilipoviæ, Rudolf (1986), Teorija jezika u kontaktu : uvod u lingvistiku jeziènih dodira .- Zagreb: 

JAZU; Školska knjiga. 

ilipoviæ, Rudolf (1990), Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku .- Zagreb : JAZU; Školska 

knjiga. 

ilipoviæ, Rudolf · Dabo-Denegri, Ljuba · Dragièeviæ, Dragica · Menac, Antica · Nikoliæ- 

Hoyt, Anja · Soèanac, Lelija · Žagar-Szentesi, Orsolya (1999), Transmorfemizacija 

modela šest europskih jezika u hrvatskom, ilologija 33, 1, 1-54. 

ranoliæ, Branko (1975), LÕinfluence de la langue francaise en Croatie dÕapr s les mots 

emprunts .- Paris : Nouvelles ƒditions Latines. 

ranoliæ, Branko (1976), Les mots dÕemprunt rancais en Croate .- Paris : Nouvelles ƒditions 

latines. 

ranoliæ, Branko (1980), A Short History of Literary Croatian. - Paris: Nouvelles ƒditions 

Latines. 


Black 

349 

27.7.2003, 23:35 

349


Gulešiæ, M. (1998): Stilistièki aspekti prilagodbe hungarizama hrvatskomu standardnom 

jeziku. U: Zbornik radova znanstvenog skupa ÔRijeèki filološki daniÕ 3. 149-158. 

H‡drovics, L. (1942): A horv‡tban levoº magyar elemek sz—f°ldrajzi s idoºrendi problm‡i. 

in: Emlkk°nyv Melich J‡nos 70. szŸletse napj‡ra. Budapest. 

H‡drovics, L‡szl— (1985) Ungarische Elemente im Serbokroatischen. Budapest : Akadmiai 

Kiad—. 

H‡drovics, L. (1989), A magyar nyelv kelet-k°zp-eur—pai rokons‡ga. in: NyelvŸnk a Dunat‡jon. 

szerk. Bal‡zs J‡nos. Tank°nyvkiad—, Budapest. 

H‡drovics, L. (1994), Neki problemi maðarskih elemenata u srpskohrvatskom jeziku. in: 

Hilfsbuch zu Slavistischen SeminarŸbungen. Ausgewáhlte Schriften von L. 

Hadrovics. Nemzeti Tank°nyvkiad—. str. 49-54. 

Jernej, Josip (1956), Sugli italianismi penetrati nel serbo-croato negli ultimi cento anni, Studia 

Romanica, no. 1, str. 54-82. 

Larousse : Grand dictionnaire de la langue fran aise (1989), Paris: Larousse. 

A magyar nyelv rtelmezõ sz—t‡ra I-VII (1959-67). Akadmiai Kiad—, Budapest. 

Menac, Antica · Dabo-Denegri, Ljuba · Dragièeviæ, Dragica · Nikoliæ-Hoyt, Anja · Soèanac 

Lelija · Žagar-Szentesi, Orsolya (2000), Ortografska adaptacija modela šest 

europskih jezika u hrvatskom, ilologija 34, 139-174. 

Muljaèiæ, Žarko (2000) Das Dalmatische: Studien zu einer untergegangenen Sprache .- K°ln; 

Weimar; Wien : B°hlau Verlag .- (Quellen und Beitráge zur kroatischen Kulturgeschichte; 

10). 

Nyom‡rkay, I. (1978), Die deverbalen Adjektive auf ·(a)æi im Serbokroatischen. in: Hungaro- 

Slavica 231-36. 

Nyom‡rkay, I. (1989), Ungarische Vorbilder der kroatischer Spracherneuerung. Budapest. 

Schneeweis, Edmund (1960), Die deutschen Lehnw°rter im Serbokroatischen. Berlin : Walter 

de Gruyter. 

Skok, Petar (1971), Etimologijski rjeènik hrvatskog ili srpskog jezika .- Zagreb: Jugoslavenska 

akadenija znanosti i umjetnosti. 

Soèanac, Lelija, Talijanizmi u hrvatskom književnom jeziku, 2001. (doktorska disertacija). 

TESz (1967-76.) = A magyar nyelv t°rtneti-etimol—giai sz—t‡ra. szerk. Kiss L‡jos. Budapest. 

Vladimir Vratoviæ (1993), Croatian Latinity and the Mediterranean Constant. Zagreb- 

Dubrovnik: Croatian P.E.N. Centre & Most/The Bridge. 

Wahrig, Gerhard (1994), Deutsches W°rterbuch .- GŸtersloh: Bertelsmann Lexikon Verlag. 

Zingarelli, Nicola (1995), Vocabolario della lingua italiana /a cura di Miro Dogliotti; Luigi Rosiello.- 

12 ed. 

350 


Black 

350 

27.7.2003, 23:35

zbornik zagrebačke slavističke škole - Zagrebačka slavistička škola

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?