2. • Nastaju izravnim djelovanjem sile
(kontuzije, laceracije) ili
neizravnim prijenosom sila, kada
dolazi do rupture zbog istezanja
(˝muscle strain˝).
• Kontuzija mišića: otok, hematom
na mjestu udarca, bol koja se
pojačava tijekom mišićne
aktivnosti.
• Liječenje je mirovanje s elevacijom
noge, lokalna masaža s ledom,
lokalna primjena heparinskih
masti, razgibavanje do granice
boli te postupno bavljenje
uobičajenim tjelesnim
aktivnostima.
OZLJEDE
MIŠIĆA
3. • Laceracije mišića su otvorene
ozljede.
• Dijagnosticiraju se prilikom
eksploracije rane.
• Rana se primarno obrađuje, a
mišićne se ovojnice šivaju
primarnim šavovima (ako je
moguće).
• Naročito je važno odstraniti
devitalizirano mišićno tkivo
(prevencija anaerobnih infekcija).
Procjena vitalnosti mišića:
• 4C (colour, capacity to bleed,
consistency, contractility)
OZLJEDE
MIŠIĆA
4. • Ozljede istezanjem nastaju u mišićima
koji prelaze preko 2 zgloba i javljaju se
u fazi kada se kontrahirani mišić
isteže.
• Ozljeda je tipična za medijalnu glavu
m. gastrocnemius, m. rectus femoris,
m. biceps femoris, rjeđe m. biceps i
m. triceps brachii.
Jaka nagla bol u času ozljede. Katkada se
čuje prasak. Funkcija mišića je oštećena,
kretnje su bolne.
UZV i MRI!
Dif. dg. je DVT (antikoagulansi su opasni
u slučaju da se radi o ozljedi mišića zbog
compartment sindroma).
Liječenje po RICE protokolu (rest, ice,
compresion, elevation).
OZLJEDE
MIŠIĆA
5. NSAR se koriste u fazi akutne
boli (3 do 5 dana od ozljede).
Vježbe istezanja su važne.
Poslije 2 do 4 tjedna rade se
vježbe jačanja ozlijeđenog
mišića.
Serozno-hemoragične skupine
na mjestu rupture se
odstranjuju punkcijom pod
nadzorom UZV ili drenažom.
LIJEČENJE
6. • Nastaju izravnim djelovanjem,
najčešće prilikom nastajanja
reznih rana.
• Gubitak funkcije tetive!
• Kirurška eksploracija rane je
obavezna.
• Liječenje je kirurško.
Neizravne ozljede:
• Degenerativne promjene na
tetivama su rizični čimbenik za
rupturu.
• tendoplastika
• avulzije koštanih ulomaka
OZLJEDE
TETIVA
7. • Najčešće nastaje 2 do 6 cm
proksimalno od hvatišta na tuberu
kalkaneusa.
• Tipična je za muškarce srednje životne
dobi koji se rekreativno bave sportom.
• Nastaje u trenutku kontrakcije
m. triceps surae prilikom ekstenzije
koljena i dorzifleksije stopala.
• Jaka, nagla bol praćena čujnim
praskom!
• Plantarna fleksija stopala je teško
izvediva i bolna.
• Palpatorni defekt u području tetive!
• UZV i MRI
RUPTURA
AHILOVE
TETIVE
8. • Liječi se kirurški rekonstrukcijom
tetive.
• Koriste se tanki šavovi od
neresorptivnog materijala.
• Tonus rekonstruirane tetive mora biti
jednak kao i na zdravoj strani.
• Rekonstruira se i peritendon.
• MIK s perkutanim šavovima tetive.
• Stopalo se imobilizira u plantarnoj
fleksiji (poslije operacije) 2 do 3
tjedna.
• Nakon toga, razgibavanje stopala u
ortozi s ograničenom fleksijom i
ekstenzijom.
• Samo konzervativno liječenje je
rezervirano za starije bolesnike s
kontraindikacijama za operaciju.
RUPTURA
AHILOVE
TETIVE
MIK: minimalno invazivna kirurgija
9. • Tetive m. subscapularis,
m. supraspinatus i m.teres minor.
• Do rupture dolazi zbog
preopterećenja degenerativno
promjenjenih mišića.
• Ozljede su karakteristične za
srednju dob i bolesnike koji su
fizički aktivni na radnome
mjestu ili sportu.
• Pomicanje glave humerusa
prema kranijalno: tuberkul
udara u akromion ili
korakoakromijalni ligament što
uzrokuje impigiment sy.
(sindrom prednjeg sraza).
OZLJEDE
ROTATORNE
MANŠETE
10. • Bol je osnovni simptom.
• Javlja se noću, u prednjem
dijelu glenohumeralnog zgloba
te pri radu, posebno kad su
ruke iznad glave.
• Postoji slabost mišića pri
opterećenju u abdukciji i
fleksiji.
• Škljocanje i štropot u zglobu!
• UZV i MRI
• Dif. dg.: sindrom refleksne
simpatičke distrofije,
cervikalna spondiloza,
radikulopatije i neuropatije.
OZLJEDE
ROTATORNE
MANŠETE
11. • Konzervativno liječenje kao prvi
pokušaj.
• Izbjegavanje napora, vježbe za
stabilizaciju ramena, lokalna masaža
ledom i primjena analgetskih masti.
• Operacijsko liječenje: mobilizacija i
ponovno ušivanje rupturirane tetive
na njezino hvatište uz dekompresiju
suženog subakromijalnog prostora
resekcijom donje površine
akromiona.
• Imobilizacija po nekim autorima
traje samo za vrijeme akutne faze, a
po drugim autorima do 6 tjedana.
• Fizikalna terapija je obavezna.
LIJEČENJE
12. • Osteofibrozne lože ili
odjeljci.
• Porast tlaka u ograničenom
tkivnom prostoru dovodi do
prekida krvotoka kroz vene
što utječe na još veći porast
tlaka (circulus viciosus).
• Nastaje ireverzibilna
ishemija mišića i živaca
unutar tkivnog odjeljka (ako
je tlak veći od tlaka u
arteriolama mišića).
SINDROM
ODJELJKA
13. • krvarenje i edem zbog prijeloma i/ili
nagnječenja mekih tkiva
• edem uzrokovan ishemijskim
oštećenjem bazalne membrane
kapilara do kojeg dolazi nakon
revaskularizacije udova zbog ozljede
arterije
• kompresija tkiva zbog preuskog
cirkularnog sadrenog zavoja,
longete, kompresivnog zavoja ili
dugotrajnije uporabe pneumatskih
antišok hlača
• opekline
• krvarenje zbog kongenitalnih
poremećaja koagulacije ili primjene
antikoagulantne terapije
Mogući uzroci su i prekomjerna
ekstenzija skeleta, ruptura mišića,
intraosealna resuscitacija u djece itd.
SINDROM
ODJELJKA,
UZROCI
14. • Dijagnoza se često kasno postavi jer
su simptomi prikriveni osnovnom
ozljedom.
• Bolesnici koji traže veće doze
analgetika ili se tuže na utrnulost i
nabijanje u ozlijeđenom udu su
suspektni na razvoj compartment sy.
• Klinička slika: bol na palpaciju
zahvaćenog uda, bolovi prilikom
pasivnog istezanja zahvaćenih mišića,
parestezije u području živca koji
prolazi tim odjeljkom, slabost mišića.
• Zahvaćeni odjeljak je izrazito tvrd na
palpaciju, koža može biti napeta i
sjajna.
Postojanje ozljede ili okluzije arterije.
SINDROM
ODJELJKA
15. • Arterijske pulsacije uvijek
postoje.
• Tkivni tlak od 30 mmHg je
indikacija za fasciotomiju.
• Razvijeni sindrom odjeljka:
motorička slabost, ispad
osjeta što je znak
ireverzibilnog oštećenja
zahvaćenog tkiva.
• Nastaje ishemijska
kontraktura zahvaćenog
uda.
SINDROM
ODJELJKA
16. • Ud se postavlja u razini srca.
• Fasciotomija !
• Ranu je potrebno eksplorirati
nakon 48 h i otkloniti
nekrotične mišiće i druga meka
tkiva.
• Operacijske rane se ne šivaju,
već se sterilno zavijaju, dok
otok ne splasne.
• Rana se zatvara sekundarnim
šavovima ili slobodnim kožnim
transplantatom po Thierschu,
obično nakon 7 do 10 dana.
• Rana i stabilna osteosinteza je
nužna za sprečavanje nastanka
i za liječenje sindroma odjeljka.
LIJEČENJE
17. • Sinonimi su algodistrofija,
kauzalgija, Mb. Sudeck,
regionalni bolni sindrom i
drugi.
• Posljedica patološkog
simpatičkog odgovora na bolni
podražaj koji izaziva ozljeda
tkiva (tip I).
• Nastaje spazam krvnih žila što
za posljedicu ima nastanak
ishemije u ozlijeđenom udu.
• Ishemija izaziva bol koja
ponovno podražuje simpaticus
(začarani krug).
• Tip II se razvija poslije ozljede
živaca.
REFLEKSNA
SIMPATIČKA
DISTROFIJA
18. • Simptomi se očituju u roku od
mjesec dana od ozljede.
• Zahvaćeni su distalni dijelovi
uda.
• Bol je prvi simptom i ne
odgovara po distribuciji
određenom živcu.
• Bol je jača pri pokretima,
hladnoći i stresu.
• Izražen je edem tkiva.
• Koža je napeta, sjajna, lividno-
crvena, topla i vlažna zbog
diaforeze.
• Ako bolest duže traje, dolazi do
atrofije kože, noktiju i kose.
• Zglobovi su ukočeni. Kretnje su
bolne.
REFLEKSNA
SIMPATIČKA
DISTROFIJA
19. • U kasnijoj fazi na RTG snimkama se
mogu uočiti mrlje na kostima.
• Bolest se češće javlja u žena u dobi od
40 do 60 g.
• Dijagnoza se potvrđuje razlikom u
temperaturi između zdravog i
bolesnog uda (veća od 1° C) ili
pojačanim znojenjem bolesnog uda.
• Bol se najčešće liječi opijatima ili TCA
(amitriptilin 25-50 mg).
• Nifedipin, KS ?
• Klinički je najdjelotvornija trajna
blokada simpatičke aktivnosti
gangliona stelatuma ili lumbalnog
simpatikusa.
• Nužna je fizikalna terapija.
• Kirurška i kemijska simpatektomija
kao zadnji pokušaj.
REFLEKSNA
SIMPATIČKA
DISTROFIJA