Večernjakova biblioteka

knjiga 19.
Nedjeljko Fabrio
Nedjeljko Fabrio Vježbanje života kronisterija

VJEŽBANJE ŽIVOTA
kronisterija

Knjiga se prodaje jedino uz Večernji list Večernji list

 Rodoslovna stabla

TIMOTEO z. FRAN DESPOT z. .'

(oko 1770-?) (? -1866)

t t t
T
CARLO ---------► ž. FANICA JOŽIĆ ž. ANTONIJA (TONKA)
(oko 1800-1886) (oko 1820-1840) (? - oko 1870) (? - ?)

t
T
FUMULO ž. - JAKOV JOVANIN JOSIP
z.
(1840-1921) LUDOVICA (1838-1918) (1840- ?) (1845-1866)
(1860-1886)
t t
BRUNO MAFALDA AMAD SIMUN z. f
(1882-?) (1878-1943)
i t t
T
OREST ž. WANDA VJENCESLAV
E (1910- (1905- ?)
?)

EMIL1A PARSIFAL
(1937-?) (1935-1953)
Najgore je od svega što biva pod suncem ovo:
ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla,
ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se
pridružuju mrtvima.

Propovjednik 9,3
Poglavlje prvo

U jedan modar, zimski dan, kad se čini zvonko sve čega se

ruka dotakne i kristalasto prozirno što oko ugleda, a s Ape-
nina silazi ziman, dokožan vjetar, njegov otac i on natukli su
na ćubaste glave i nategli preko ušiju, još uvijek vrućih od
sna, kape skrpljene od raznobojnih ostataka sukna i zapasali
se kratkim vunenim ovčjim prostirkama na kojima su, za
olujnih noći, drijemali njihovi pastirski psi.
Bili su već sišli niz stjenovit pristranak kad se on još jednom
okrenuo da vidi seoce koje je napuštao, toranj crkvice iznad
sljubljenih krovova zemljane boje, a kad sidu i odmaknu za još
desetak koraka, ugledat će i samu crkvicu, ukazat će se između
kuća kao u kakvom procijepu, potpasanu bedemom sa kojega
su, o blagdane, fijukale praskavice i šepurile se večernjim nebom
kao nakratko otvorena lepeza paunovog repa. Tamo gore seoce
je već ravnodušno splasnulo u kamenjaru, što je i pod njihovim
nogama otpijevao vjetru te čak ni dim s kojega od ranih ognjišta
ne ugleda da se izvija. "Ili još nisu prvi kokoti?", pomisli, pa
onda: "Hoću li čuti kojega iz našega dvorišta?". Raspoznavao ih
je po kukurijeku. Nije ih čuo. (Neće ih nikada više ni čuti.)
— Ne osvrći se. Nikad - priprijetio je otac.
I već su gazili beskrajnim staklastim žalom, izvlačeći noge
iz sve srebrenijeg šljunka i naplavljene morske trave, stupa-
jući po baricama što ih je more bilo ostavilo za sobom.
Gazili su, šuteći, i cvokotali od gornjaka što će ih, odsad,
tući iskosa, "ploštimice kao kosac travu", pomisli i pritegne
u struku kratku vunenu ovčju prostirku.
Ionako nizak rastom, sad mu se otac učini još mršavijim i
izvirkivali su brada i zabrčnjaci boje cimeta i bljeskovite crne Stidio se zbog oca.
oči koje su gledale ravno preda se, u sve srebreniji šljunak i - Zna pjevati. Mogao bi...
naplavljene morske trave, u barice što ih je more bilo ostavilo - Kako mu je ime?
za sobom koje im je kao bezliko, sivoplavo beskrajstvo plutalo - Reci, sine moj, reci sior Toninu, koji će ti odsad biti dru
do nogu. gi otac, reci kako se ti zoveš, no! - požuri otac zakićen lu-
kavošću koja uvijek resi nevoljnike.
Dokoračali su u neveliko brodogradilište: na navozima su Svi se za korak primakoše bliže, kao da će bogzna što važ-
ležali na bok povaljeni veći i manji trabakuli, neki bez a nog čuti.
neki već s dva tek istesana i usađena jarbola; pod prozori- - Carlo.
ma daščara, do polovice premazanih katranom, bile su Sior Tonino ne reče ništa.
oslonjene crvene i žute batane. Drveni bjelasasti skeleti Valjalo je brže-bolje jariti ugarke nadanja da posve ne utr-
brodića u gradnji, kojih su nasmoljena rebra bila svinuta nu, pa Timoteo žestoko lupne prijatelja po ramenu i, razve-
prema budućoj utrobi brodskoj, pričine mu se nalik na rib- seljen, sretan da se dosjetio prave stvari, dobaci:
lji kostur. - Sior Tonino, sjećate li se kad smo se kod Bassana tukli s
Otac je svoju ruku stavio u njegovu i, skinuvši kapu, pri- Francuzima? Kako se zvao zapovjednik naše pukovnije? Evo
šao jednim vratima. Tek sad, u okviru tih uzanih vrata, mo- da ne znate kako se zvao! A bili smo nas dvojica zajedno,
gao je u pravoj mjeri zapaziti koliko je njegov otac bio gurav sjećate se? Feldzeugmeister barun L6wenfeld, sior Tonino,
od studeni ili, zapravo, od nevolje. Kad otac, krotko, poku- L6-wen-feld!
ca, on će kroz otvorena uzana vrata, za ocem, ukoračiti u ži- - Pa što?
vot, što će ga odvesti u našu kronisteriju. Bilo je to sredinom proljeća, tisuću sedam stotina devede-
- Uzmite mi sina, sior Tonino - rekao je, otac, odmah, s set i šeste. Bonaparte je pravio čuda po Lombardiji i Pije-
praga. - Inače mu nemam što dati jesti. montu i u Mletačkoj, Austrijanci su potpisivali primirja i
- Vidim. gubili pokrajine na talijanskom tlu. Kada se Timoteo, četiri
Stidio se zbog oca. godine kasnije, bio čvrsto uvjerio da ga vojne vlasti austrij-
- Ali on je još dijete, compare Timoteo. Koliko mu je ske više ne trebaju za nastavak njihovih carskih ratova pro-
di go- tiv konzula Bonapartea, koji se nedavno vratio iz Egipta,
mar okrenuo se compare svojoj ženi pa, rasterećen i presretan, na
- Osam. brzinu napravio nešto djece. Carlo se rodio tisuću i osamsto-
- Kržljav. Za osam godina. te.
- Zapravo šest. Ali djeca brzo rastu, uvjerit ćete se. Pa iako je compare Timoteo već imao poroda, a imat će
Stidio se zbog oca. ga, rekosmo, i poslije Carla, ipak se nekako najradije sjećao
- Neka mali u pilani čisti pod od iverja i pilotine, neka do pojedinosti što su bile pospješile da se na svijet pojavi mali
daje čavle, neka raznosi hrastove dužice - Carlo. Jer kad se bivšim talijanskim kraljevinama i kneževi-
- Tko je ovdje paron, compare Timoteo, ej? nama - koje sad nisu do mile volje prekrajali i s karata bri-
- Preklinjem vas, sior Tonino, našim prijateljstvom i još svje-
sudbini kralja savojskoga Carla, koga da su Francuzi istje- zbuniti Murica. "Da Ga pitam zašto, zašto je čovjek koga
rali iz njegova kraljevstva i još k tome potjerali sve do na Sar- sam zaklao morao baš moje lice gledati kao posljednje u
degnu, i kad je compare Timoteova žena, na bedemu kojim svom životu? A nije, recimo, gledao lice svoje zaručnice, kao
se opasalo njihovo seoce, jednoga predvečerja, skrušeno kao što Vi, oče, gledate lice Gospe Sniježnice, ili ja lice moje Ma-
da je ona krivac, saopćila mužu da je u blagoslovljenom sta- rije?"
nju, Timoteo se premetnu u junačinu: Francuzima usprkos U dugom muku napokon se oglasilo zvono: Murica je, na-
a sebi na radost i veselje što je baš tih dana, početkom lip- ime, odjednom ozaren prijaznošću i radošću, bio sišao s pro-
nja, izbjegao bitku kod Marenga ("Generala su izgubili povjedaonice i kroz vjernike smjerno se zaputio u zvonik.
Francuzi, moj compare, ge-ne-ra-la, Desabca, a ja ovdje, živ Kad se uspeo na vrh, sabrano je prebacio nogu preko ograd-
i zdrav, djecu pravim!", likovao je), djetetu će dati ime Car- noga zidića i zakoračio u nebo.
lo! Bude li muško, dakako. A bit će! Mora! "Ti samo praviš, — Pa... naučio sam dijete pjevati onu pjesmu... onu
a ja rađam tvoju djecu. A to je i tebi i meni najlakše. Ali tko nasu
će se brinuti za toliko njih dok odrastu i dok svojim zubima pjesmu, sior Tonino, iz rata. Da se ne zaboravi kad smo za
počnu jesti kruh? Moraš misliti glavom, Timoteo moj, gla- jedno ratovali, sior Tonino.
vom! Ne bi htjela da se kojem od naših sinova dogodi što- Stidio se zbog oca.
god sličnog Muriki" — rominjala je, na bedemu, njegova že- - Koju pjesmu?
na. Carlo je oborio glavu. Timoteu je tlo izmicalo ispod nogu.
A to s Murikom bilo je ovako: odvelo ga jednog prijepod- Jedan po jedan prilazili su skladištari, nadničari, radnici.
neva uz bubnjeve pod austrijsku zastavu u rat. Bilo je to baš - Pjevaj, Carlo, tako ti krvi Djevice Prečiste! Pjevaj, sine!
uoči njegovih zaruka sa Timoteovom sestrom, Marijom. Pjevaj!
Cijelo ga je mjesto unaprijed ožalilo, kao: neće se taj više Znatiželjnici zatvore krug oko vlasnika brodogradilišta i
amo vratiti, jer spor je rat a brza u njemu smrt. Ali, on se dvojice došljaka. Pjevao je:
vratio! Sam je kazivao kako: pješice! Odakle? "Iz klanja" -
odgovorio je. Pa se tako i vladao: kao da je u glavu udaren. Partire partiro, partir bisogna dove
Timoteo je savjetovao sestri neka pričeka sa zarukama comandera nostro sovrano, chi prendera
"dok Muriki to prođe" — ponavljao je. Ali nije prolazilo. la strada di Bologna e chi andera a
Nego se, dapače, jedne nedjelje, za službe božje, Murica Parigi e chi a Milano*
popeo na propovjedaonicu, odgurnuo otamo svećenika koji
se, šireći ruke, baš spremao propovijedati i, kao da se u to — Zna on i dalje, svi smo je pjevali, sjećate li se, sior Toni
razumije, zagrmio preko ukošenoga raspela: "Ja bih htio no? Sior Tonino — vukao ga je za rukav. - Barun L6wenfeld,
razgovarati s Gospodinom Bogom... Htio bih ga nešto pita-
ti, braćo i sestre." "Sto ti imaš s Njime razgovarati, Murica?
Na put mi je ići, poći valja
Siđi!" — preklinjao ga je svećenik, i sve onako na koljenima
gdjeno vladar nas naredi, netko
kumio. "S Njim se na nebu razgovara, Murica dušo!" "Pa ja će put Bolonje krenut
Bassano, sior Tonino, naši momci... A zna on i drugo, sva- - Ne osvrći se nikad. Ako ti tko stane na put, a ti mu se
šta, i pasquinate, i tarantelle, i toskanske stornelle, i balade ugni. Zapamti to i bit ćeš sretan.
on zna... Moj sior Tonino, i kamen plače kad moj Carlo pje- Pa uteče.
va... Na blanjevinu su kapnule dječakove suze.
Tu compare Timoteo izobliči lice i uvjerljivo zarida.
Stidio se zbog oca, nije pjevao dalje, ali su stariji radnici, Tako je svoje dječaštvo Carlo proveo kod sior Tonina. A
kao plamičci na vjetru, prihvatili pripjev: poslije i po drugim malim brodogradilištima i navozima na
talijanskoj obali Jadrana. Cisteći podove pilana od iverja i
Ah, che partenza amara, Gigina cara, Gigina bella" pilotine, dodajući čavle, raznoseći hrastove dužice...
...pa je, kasnije, bio kalafat, ispod brodova što su bili isteg-
- Bjež' — urlao je sior Tonino. - Da vam boga vašeg revo nuti i navučeni na navoz postavljao bi i kresivom palio go-
lucionarnog, na posao! ... A mali neka ostane. mile suhoga smilja, brzo bježao u stranu, vatra bi zahvatila
paklinu na oplati, a paklina bi se, vonjajući na smolu, uz gu-
...Gigina cara, Gigina bella sti crni dim, prvo kvrčila i topila, onda izgarala, on bi spret-
no hvatao za tu svrhu posebno iskovanu strugaču i marlji-
- Sior Tonino ... - bljeskut suza u očevim očima. Raširio vo, tvrdo, s oplate strugao paklinu.
je ruke i priklonio glavu malo u stranu, htio je uvaliti u za — Nemoj da ti vatra zahvati brodsko drvo, pazi -
grljaj svoga dobročinitelja i obasuti ga starim ratničkim ta upozora
pšanjima, ali je paron odlazio, bez pozdrava, pa je mali, kroz vali su ga vlasnici i zapovjednici broda, zadovoljni njegovim
dvije suze, u raskriljenom ocu kojemu je glava još uvijek bila radom.
priklonjena malo u stranu, s bljeskutom suza u očima, pre ...a on je stario, rastao nije ništa ili vrlo malo, skupa s
poznao jadnog Isusa prikovanog na raspelu, što su ga uz li momcima iz malih brodogradilišta i s navoza pozorno slušao
tanije tužno i sporo, onako gologa i koščatog, pronosili bre pripovijedanje pomoraca i putnika u lukama, trgovaca i
žuljkom. brodovlasnika, dok su čekali da im njihovi brodovi na bok
- ...lijenčine! Da lijenčine! Poslije svake revolucije nakote prevaljeni, rasterećeni užadi, buradi i kožastih jedara, opet
se lijenčine. budu spremni razapeti jedra.
Od prijašnjega skupa ne osta nego paronovo mumljanje. "Ima tamo, prijeko, onamo na drugoj obali, daleko od Tu-
Dok ne zatvori za sobom ona uzana vrata. I njih dvojica os- raka, jer u trgovini što je pouzdano to je i unosno -" — kazi-
tadoše sami na čistini. vali su brodovlasnici a lađe im nestajale u puhoru i u dimu,
- Idem ja. što je čas mirisao na paklinu a čas na smilje
Vrtio je u ruci kapu, sašivenu od raznobojnih ostataka "Ima tamo u dnu najdublje uvaljenog zaljeva -" - to su bi-
sukna. Zagrlio je sina. li zapovjednici
"Ima tamo jedna luka slobodna još od vremena Karla Še-
stog" - govorili su trgovci, trijezno, s uzdahom
Svi su se slagali s tvrdnjom da tamo prijeko postoji gradić
 Nije bilo manzara, kojim su dalmatinski volovi dovoženi da pojedinaca, valja reći da povijest ni tada a ni kasnije ni-
u Mletke, nije bilo ni ratne petake, ne bi dojedrili ni pelig kako da uskladi dva svoja različita iskustva. Pa se događa da
niti koka ili pandora u Jakin, u ma koju od lučica u pokra- jednom prevlada uvjerenje kako je u životu najvažnije da je
jinu Marche i pod Ravennu pa sve do Mletačke, a da se lu- trbuh pun, a za nekakve maštarije o slobodama političkim i
kom i krčmama ne bi pročulo kako "i nova vlast", govorilo osobnim baš koga briga; drugi put pak prevlada uvjerenje
se, u tom gradiću, šakom i kapom, plaća pomorce, tesare, da trbuh kao takav uopće nije važna stvar te da zapravo po-
jedrare, konopare, skladištare, pa čak i finance, krmilare, jedinac živi tek onda ako je i kada namirio potrebu za spo-
brodograditelje i brodarske poduzetnike, "ma svu čeljad od menutim maštarijama. Pa kao što u prvom slučaju nije važ-
mora", govorilo se. A ta "nova vlast" bila je jednom ugar- no kakvom je hranom nasićen trbuh, tako u drugom nije od
ska, potom austrijska, opet ugarska... Ni Carlo ni njegovi presudne važnosti jesu li maštarije stvarno slobode ili su pak
drugovi iz malih brodogradilišta i s navoza na talijanskoj te slobode tek puke izmišljotine. Ali sukob između kobasica
obali Jadrana, nisu pouzdano znali kada je tko gospodario i mašte ostaje i dalje.
tamo prijeko, ali je pomisao na 'obećanu' luku, na dobro- Ta dva svoja različita iskustva povijest nikako da uskladi
sretnost koja bi ih tamo prijeko mogla čekati, stalno tinjala ni kad je riječ o stanovništvu našega 'obećanoga grada' Ri-
u svim njihovim računicama. jeke. Četiri pune godine Francuzi su u tom gradiću, rečeno
A ugarak od nade bi zaiskrio, zaplamtio i rasplamsao se u je već, tamburali o jednakosti građana i o građanskim slobo-
čudesan oganj. Podvečer, uz ravnomjerno polijeganje valića dama, ali je istodobno i zauzvrat trećina stanovništva iz gra-
pod nogama što su, iako lomni, nosili na sebi sav teret sre- da iselila! Eto, prevladavalo je uvjerenje (barem u one treći-
brila nebeskoga svoda, Carlo bi se prepustio snatrenju: zurio ne!) koje kaže da je trbuh ipak kotač zamašnjak, ako ne baš
bi, prijeko, onamo na drugu obalu, u nepoznatu, u nevidlji- neke velike politike - u koju se puk malo razumije, premda
vu. se Politika preko svoje kućne pomoćnice Povijesti najčešće
Prizor te njima tuđe, prekomorske luke, kao grada zarade poziva na puk - a ono barem glavna poluga osobnoga zado-
i sloboda, prvih godina novoga stoljeća naprosto ih je opči- voljstva bez kojega, kvragu, čemu uopće živjeti?
nio: preko te luke bio je naime potekao izvoz žita kojim se Jer bogme pune četiri godine, ni krivi ni dužni (kako i jest
hranilo vojsku što je za slavu Bonapartea ratovala po Italiji. red i pravilo kad je posrijedi povijest) stanovnici 'obećanoga
Ali, snovi su se počeli rasplinjavati u godinama što su slije- grada' plaćali su francuskoj megalomaniji danak u praznom
dile između tisuću osam stotina devete i osam stotina i tri- trbuhu. Francuska se naime bila zarekla da će Austriju od-
naeste kada se, u istim onim prostorima od Puglije do Kar- vojiti od Jadrana. Pa su se našli Englezi da po onoj koja kaže
nije, bilo dočulo da su prijeko ustoličene Ilirske provincije, da "bez treće nema sreće" temeljitom pomorskom bloka-
sada ne više naredbom brigadnoga generala nego čak cara dom odvoje francuski Jadran od svijeta. (Uvijek je politika
Napoleona Bonapartea, u kojima da se manje brinulo o kru- dovoljno ozbiljna a povijest dovoljno stara da u njoj s pra-
hu našem svagdašnjem a mnogo više tamburalo o slobodi, o vom gledamo sve što se protivi zdravom razumu.) Četiri
bratstvu i o jednakosti. francuske riječke godine vratiše se tako u beskonačnost sve-
Kad već govorimo o ta dva pojma, naime o kruhu nasuš- mira, a da niti jedan jedini brod kroz to vrijeme u gradsku
111 K u nt^l nnpl Ali L-o O Vrti TT! O C

L
hvata makar i za slamčicu samo da bi se u vlastitom zrcalu Marche i pod Ravennu pa sve do Mletačke, a da se lukom i
opravdala i ugledala najljepšom (drugima takva vlast ionako krčmama ne bi pročulo kako nova, ugarska vlast u gradu
ne da zrcalo u ruke!) i našla se u sedlu - tako su se i Fran- tamo prijeko, "šakom i kapom" govorili su, plaća pomorce,
cuzi pozivali na ni manje ni više nego 20 (slovima: dvadeset) tesare, jedrare, konopare, skladištare, pa čak i finance, krmi-
sretnih podanika što su od jutra do sutra jurcali gradom (koji lare, brodograditelje i brodarske poduzetnike, "ma svu če-
su sad jedni zvali oslobođenim, drugi naprotiv okupiranim, ljad od mora", govorilo se.
kao da i jedno i drugo određenje nije lice iste ludosti i kobi Sirenski poj Madžara dopro je i do još golobradoga mladi-
što se zove politikom) i pune četiri godine, od jutra do sutra, ća. Donijeli su ga sobom pomorci i putnici i namjernici. No
jurcajući gradom, vikali iz petnih žila u slavu Korzi-kanca. još je veću znatiželju za tu čudnovatu, slobodnu, zasebnu,
Bili su to dvadesetorica đaka, koliko ih je usve bilo, koji izdvojenu, činilo se rajsku luku i iznova 'obećani grad', za
tijekom te četiri godine nisu niti jednom morali poći u koji nitko nije pouzdano znao je li država ili gubernij, kape-
školu, jer obuke u gradu nije ni bilo. Malen broj istinabog, tanat, corpus separatum ili nešto sasvim deseto, pobudilo u
ali kada i gdje to obraz vodi računa o statistici? Italiji ono što se o Rijeci čulo nigdje drugdje nego u Veroni.
Trebalo je, strpljivo, sačekati da prođe ponovo jedno aus- A baš je Verona bila i Carlu i njegovim drugovima iz malih
trijsko razdoblje vladanja gradom, a ono je uslijedilo odmah brodogradilišta i s navoza tako reći pred nosom! Naime
poslije sloma francuskih Ilirskih provincija, i potrajalo do ti- upravo te, za Carla i našu pripovijest presudne, tisuću osam
suću osam stotina dvadeset i druge godine, kada je Rijeka, stotina dvadeset i druge godine, bilo je u Veroni upriličeno
pišu povelje, reinkorporirana Hrvatskoj. Ali i tom zgodom sijelo europskih vladara i diplomata, koji su zbor carskih
kao nešto posebno, kao zasebni gubernij kako je sada admi- glava i orlova iskoristili Hrvati i svom kućnom caru Franji
nistracija govorila. predveli svečanu deputaciju da mu se zahvali što je blagoiz-
Ruku na srce ni Carla ni njegove drugove iz malih brodo- volio, pisale su povelje, reinkorporirati Hrvatskoj prekosav-
gradilišta i s navoza na talijanskoj obali Jadrana, nije to ni- ske krajeve, Ugarsko primorje i Rijeku. Carlu i drugovima
malo smetalo, niti ih je za to uopće bilo briga: oni su, napo- bilo je najviše stalo do ovoga zadnjeg.
kon, dočekali čas kada je Ugarska tom zasebnom guberniju Lučki radnici, užari, tesari, skladištari, puk po lukama Pu-
razvezala kesu. "Madžarsko se gospodarstvo mora osamo- glije i Abbruzza, Mletačke i Marche, Romagne i Molise, da-
staliti od Beča. Madžarska trgovina traži najkraći izlaz na nima je još pripovijedao o naočitosti muževa koje je predvo-
more. Ona hoće jer mora na vanjska tržišta. Rješenje se zove dio ban čije su madžarsko prezime Gyulay mogli tek s na-
Rijeka. To su matematička rješenja, gospodo. Uzmite šestar, porom izgovoriti.
zabodite ga u zemljovid pa se sami u to uvjerite!" govorio je Carlo je slušao pozorno. Nije bilo prvi put da čuje za te ne-
kapetan, Nizozemac, dok je u pratnji brodarskih poduzetnika kakve Croate. Sjećao se sada, uz ravnomjerno polijeganje
obilazio svoj nav, ispod kojega su pucketajući gorjele vatre valića pod nogama što su, iako lomni, nosili na sebi sav teret
od smilja, a oko njih baratao Carlo. srebrila nebeskoga svoda, da mu je otac pripovijedao kako
Nije bilo manzara, kojim su dalmatinski volovi dovoženi se, u ratovima protiv Francuske, borio zajedno s Croatima.
u Mletke, nije bilo ratne petake, ne bi dojedrili ni pelig, niti A često ih je i osobno susretao po brodogradilištima u koji-
:nn/" in r\/A Inn ra n t^r ma ie rarlin kanerane mornare vlasnike larta mimike «rn
su dolazili s druge obale i sebe nazivali Hrvatima. Ali ovo o Poglavlje drugo
čemu se sada širio glas "to je moralo biti nešto zaista nevi-
đeno", mislio je.
I pozorno slušao:
- Na glavi su nosili kalpake kakve imaju i naši Savojci, ali
kalpaci su u Croata još kitnjastiji. A na nogama su im čizme,
lakirane, s resama i mamuzama. Vidi se da dolaze iz ravni-
čarskih krajeva gdje ima konja. Kažu da su se na taj način
I tako je Carlo, jednoga mirnoga sunčanog jutra, u zimi
htjeli zahvaliti svom caru, zaboravio sam mu ime, što im je
godine tisuću osam stotina dvadeset i druge, na peligu "San
vratio Rijeku. Mora da je to mnogo ljepši i veći grad od mo-
Spiridone", polako, ulazio u riječku luku.
je Venecije, kad su došli čak do Verone da mu to kažu - pri-
Oplovljavali su, nečujno, tropalubni vašel po njegovom
povijedao je zapovjednik mletačke trgovačke fregate uz kr-
desnom boku. Bio je ukotvljen pred obalom, na otvorenom
čag markezanskog tamnocrvenog picena.
moru: tri jarbola, prveni, veliki i križni, činilo se da su usa-
đeni u nebo, jedra su bila čvrsto uvijena, sošnjača i krmena
vršnjača spuštene. Tri baterije za topove, brodska oplata,
čak i galijunska figura, premazane u crno. Prozorčići, njih
stotinu i četrdesetak, sa žutim okovanim kapcima što su bili
podignuti, gola topovska ždrijela. I još nekoliko topova na
krovu jedrenjače. Brodusina je djelovala kao otok, zastrašu-
juće, teška kao da se kobilicom drži morskoga dna. Bez ig-
dje ikoga po palubama. "San Spiridone" je sve sporije oplov-
Ijavao vašel, trajalo je to do u beskonačnost dugo. Ratnjača
je mogla biti duga kojih šezdesetak metara, beskonačno du-
ga. Putnici na peligu htjeli su joj po krmi, na zastavnoj uzi-
ci, ugledati ime i raspoznati carsku državnu zastavu, ali je
njihov "San Spiridone", iznenadno, uzeo kurs prema gatu,
što je izronio iz obalnoga stijenja, i tim manevrom okrenuo
se krmom prema vašelu, pa su sada mogli vidjeti samo nje-
gove raskošno izrezbarene i pozlaćene rubove krmenoga
nadgrađa kao i sjenu velikoga krmenoga fenjera na valići-
ma, koje je ostavljao njihov pelig. Čas zatim, pelig je, meko,
pristao o jedini, drveni gat.
Skočio je s broda i umalo da nije u more propao kroz dr-
veni kostur gata: toliko je jedini lučki gat bio izlokan i ras-
valovljem a balvani na kojima je počivao gusto obrasli mas- cijele obale drvored, bjelograb. Velike količine trupaca i da-
nim algama i optočeni pužićima koji su žurno gmizali jedan saka, posvuda uokolo, čekale su uredno posložene na ukrcaj.
preko drugoga. Čulo se kako tu, iza ovih kuća, stupa četa vojnika.
Zabacio je naramak preko ramena, počešao se po obratku — Onda, kako vam izgleda taj vaš grad? - prenuo
gdje su se počele javljati prve riđe malje - i zastao. Ono ne- ga je
koliko putnika što je doplovilo zajedno s njim već je pood- glas lučkoga financa sa kojim se na brodu bio sprijateljio.
maklo niz obalu, bučno je započinjao istovar tereta. — Nije me briga kako izgleda, jer ovdje mislim ostati.
Carlo je i dalje stajao na gatu i šutke pogledao na grad, Zabacio je naramak preko ramena i, odlučno, stupio s ga
koji se bio stisnuo pod brdima. Pogledao je zapravo na ono ta na kopno.
što je od grada mogao vidjeti jer su kuće na obali, različitih Jednoga mirnoga sunčanog jutra, u zimi osam stotina
visina i kojekakvih natkrovlja, postavljene u prostoru kako dvadeset i druge.
se kojoj u času zidanja prohtjelo, s tu i tamo visokim cigle -
nim dimnjacima, priječile da se iza njih išta vidi osim brda., Carlo je, prvo, pokucao na vrata entrepota, kako su u gradu
od kojih je ono najbliže, zapravo posve blizu, bilo također još uvijek nazivali mrežu lučkih skladišta koju su Francuzi,
nastanjeno, jer je upravo promatrao kaštel i tornjeve na slje- tijekom posljednje godine vladanja, bili utemeljili i okrstili.
menu. Do kojega je vodila duga brdska cesta po kojoj su se- Razumio se još od malih nogu u konoparstvo, pa je već za
ljanke, čuo ih je, tjerale mazge. Udesno i ulijevo od gata na nekoliko mjeseci slovio kao najvrsniji konopar u luci. Mašta-
kojemu se nalazio, pružalo se do u nedogled sivo žalo. Pri- nja o 'obećanom gradu' kao da su se počela obistinjavati: bio
mijetio je da je obala stjenovita, da more naliježe na šljunak je zaista dobrodošao. Ubrzo su brodovlasnici i kapetani is-
umjesto na pijesak, kao na njegovoj obali. S jedne od tih ključivo tražili mladićevo mišljenje kako i čime da u luci pri-
škrapa ljudi su istezali veliku mrežu: čini se da je bila čvrsto vežu brod za nevremena (upozoravao ih je na pogibelj od
zapela o nešto u moru, jer su ribari psovali. Na hrvatskom, južnjaka i od bure, jer je luka bila nezaštićena), kakvim sve
ali je tih nekoliko riječi razumio. Sasvim ulijevo, u gaju nad uzetima i kojim platnima za jedra da se opskrbe pred duge
žalom, ugledao je zaravanak i na njemu top, kojega je cijev i klimatski neizvjesne plovidbe dalje na istok. Ne samo da je
bila okrenuta suprotiv vašela ispred luke. Do topa stajala su Carlo, i to već kod istovara u luci, osobno odabirao konoplji-
dva časnika: u sivim hlačama, pod dvorogim šeširima, u no vlakno, od kojega će se isplesti brodska užad, nego su ko-
kratkom nakićenom haljetku ispod kojega se nazirao prsluk. nopari po njegovom savjetu i pod njegovim nadzorom raz-
Bili su nehajno zaogrnuti sivim kaputom kojemu je vjetar vrstavali i isprepletati kučinu, mastili je ili namakali u vodu
otkrivao zelenu podstavu na kojoj je bljeskala metalna dug- u koju je on, nepogrešivim čulom za ćudi mora, naređivao
mad. Primijeti: o kaput im je bila pričvršćena crna kokarda. da se uspe jednom jedno, drugi put nešto sasvim deseto.
Jedan od njih netremice je zurio durbinom u vašel. Tekla je Carlov put od pomoćnika u konopari do trgovca konop-
posljednja godina austrijsko-njemačkoga interegnuma. čarskom robom ponavljao je uobičajen način napredovanja i
Između kuća na obali i plićaka pružao se pojas crvenkaste bogaćenja, iako je taj put u hrvatskim krajevima bio tada još
zemlje s ravnomjerno pobodenim valjkastim kamenim stu- vrlo rijedak i mukotrpan. Stekavši ugled kao vrstan kono-
par, jednoga se dana osamostalio i privezao uza se, kao svoje
u tom času bili siromašniji da bi, još kasnije u vremenu, na svu sreću Carlo je bio proračunat čovjek, a takvi nikada
osobno i u velikim količinama kupovao u konopara već zgo- neće sebe dovesti u nepriliku da umjesto ponuđenog prsta
tovljene proizvode i potom sam njima gospodario, ne dira- zgrabe cijelu ruku), još je pozornije slušao njihove razgovore
jući međutim nikada izravno u samostalnost zanatlija. Us- 0 gospodarskim i političkim teškoćama kroz koje prolazi
pjeh je imao zahvaliti svojoj okretnosti, snalažljivosti i radi- grad i iz kojih ga oni, kao gradski oci, čuvajući dakako u pr
nosti, ali i činjenici što je stranac i što u tadašnju Hrvatsku, vom redu svoju kožu, ("a tko tako ne čini?" — pravdao ih je
koju su neki zlobno ali s pravom nazivali feudalnom pusti- Carlo s razlogom), nastoje eto, vidi i sam, izvući i spasiti.
njom, baš stranci uvode nov, jednako poletan koliko i okru- Sam je govorio malo, rijetko, nije mu to u njihovom društvu
tan, način proizvodnje. ni priličilo ali je od njih dobro upamtio, da je kamen teme
ljac na kojemu počiva njihov stalež, pa dosljedno tome i pro
I nedjeljom, ali tada sa štapom u ruci, njegovane riđe bra- bitak svih ostalih gradskih slojeva, očuvanje Rijeke kao slo
dice i na visokim potpeticama da koliko-toliko prikrije svoj bodne luke, njen privilegij da bude izuzeta i iz austrijskoga
nizak rast, vrzmao bi se Carlo oko lučkih skladišta, oko tru- 1 iz ugarskoga carinskoga područja. Kada god bi se o tome
paca što su čekali na utovar, koracao od lađe do lađe, pro- poveo razgovor, o tome čija je Rijeka zapravo, Carlo je od su
pitkivao se za zdravlje njemu poznatih kapetana i brodogra- govornika bio zasipan velikom množinom carskih paragra
ditelja, za poslovnu sreću, morske struje i vjetrove, slušao s fa, kraljevskih ukaza, diploma, peticija građana i inih grad
jednakom pažnjom i mornarske laži i šture brodovlasničke skih vijeća, gradski su se oci pozivali na jedno, hrvatski sa
računice. Govorio je talijanski, jer je to bio jezik trgovine i bor na drugo, dvorska kancelarija u Beču na treće, peštan-
pomorstva, ophodnje u društvu i lijepog štiva, (iako tijekom ski krugovi na četvrto... svatko je svojatao taj grad od nekoli
dugoga svoga životnoga vijeka neće on pročitati niti jednu ko tisuća stanovnika, a desetak njegovih patricija nisu za
knjigu). Nipošto mu nisu smetali niti hrvatski niti madžar- pravo htjeli nikome prići. Dosljedno tome čak su izbrisali iz
ski, jer je vrlo dobro znao, kao uostalom i svi njegovi suna- svojih duša onaj posve prirodan zov takozvane uže domovi
rodnjaci, potomci trgovačkih obitelji koji su u grad, na za- ne, onaj amor natio, bilo spram svoga hrvatskoga, bilo spram
padnoj obali Rječine bili došli jučer ili prije pedesetak ili više svoga talijanskoga podrijetla, i prihvatili ovaj grad kao jedi
godina, da taj 'obećani grad', ta njihova mala ali njima za- nu luku spasa i osobnoga prosperiteta. Zato se, Carlo, svjes
jednička Rijeka, a s njom i sve Primorje, nasušno treba pot- tan uz to svoje neškolovanosti, klonio učenih raspri i još do
poru svoga prirodnoga zaleđa, a to može biti samo Hrvat- pod starost vonjao po teškom kiselkastom mirisu pomočene
ska i, u krajnjoj liniji, ovisno od političke situacije, Ugarska. kudjelje i firnisa.
"Inače možemo lijepo spakovati naše stvari i vratiti se ona- Slagao je domino, bila je to njegova omiljena, jedina igra,
mo odakle smo došli. A ja sam utekao iz gladi i u glad se vi- i govorio: "Svi smo u igri. Ona traje otkako je svijeta i ljudi,
še ne vraćam" - rekao je Carlo jedne od tih mirnih nedjelja i nikad neće stići svome kraju. Svi znamo njeno pravilo, ali
za objedom, u gostionici "Mala Pešta", gdje je od dana svo- nitko nikad ne zna kome od suigrača pomaže kada na stol
ga dolaska u grad bio redovitim gostom. stavlja svoju pločicu, niti zna unaprijed čini li sebi dobro ili
Rado viđen u krugovima gradskih patricija i zlo kada želi ostati u igri pa posiže za novom pločicom. Sud-
principala,
i■
bina iprlnno- nA iprara n rukama ip svih KTpštn n rpmn nerl<rr>
i ____ i , . ___ i - ^ „_ 11
pojma nema i što je od njega tobože milijun stopa nebeskih ne spomeneš, aj kraljeviću one male koludrice, jer me više
daleko, može baš za nj biti presudno. Svi smo u igri, ali mi radšta ljubit nemaš, koja sam ti slijepa i od rana potavnjela,
nismo igrači. Mi smo samo u igri." Završio bi. aj kraljeviću ona tvoja mala koludrica
A gosti su ga preko uha slušali i vraćali se svojim friganim — pričala mu je.
giricama, gurkali ih u sol, oprezno, da ih ne preslane. Sjećao se. I zaboravio.
Bio je to brak dvoje običnih ljudi, jedan od tolikih brako-
U kasnu jesen, kada Primorjem poumru divlje trave, što va iz tih godina, jedan od tolikih brakova iz svih godina ot-
se razbujaju tijekom ljeta, i sred svega onog sivoga prizem- kako je svijeta i vijeka. Brak nalik na cvijeće koje se među-
noga i ubavog raslinja usame grmovi kožastog lišća, što će tim ne odlikuje ničim naočitim, ni jarkošću boje, ni izgle-
jedini odoljeti burama, Carlo se oženio. "Ego coniungo vos dom, ni draškavim mirisom, nego koje postoji zato da bismo
in matrimonium in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti, mogli kazati na primjer cvjetno polje i shvatiti određeni neo-
amen" — rekao je župnik, a Carlove su usnice, nestrpljivo, dređeni pojam. Mislili su da je pred njima, kako se to uvijek
potražile Faničina usta. kaže, dug i miran život udvoje, u kojem da će voljeti jedno
Fanica je bila podrijetlom iz Gomile, gradskoga srca u ko- drugog a sve ostalo da će doći samo po sebi.
jemu je od davnina živio i životario hrvatski živalj. Dolazila je
k ocu, radniku na navozu u luci, pa su se tamo i sreli. Dola- Htjela je roditi u kući svoje matere, na krevetu na kojem
zila s rupcem na glavi koji je štitio njezino djevičanstvo a on je i sama došla na svijet. Carlo joj je izišao u susret ali je pri-
taj rubac - driješio. Bio je prvi - i mora biti posljednji - ko- mijetio — i to obazrivo kako ne bi povrijedio siromaštvo iz
me je ona to dopustila, jer je bila djevičica iz krajeva u kojima kojega je Fanica potjecala i pod krovom kojega je sada htjela
je još Zakonik veprinački najstrože sudio tri zločina: ubod roditi - da bi, možda, uputnije bilo da se porod obavi u dvo-
nožem do krvi, prolaz kroz tuđi vinograd i - 'znet žene facol katnici koju je on u međuvremenu bio podigao i po čijim je
s glave'. "A bi li pošla za me?" - pitao je. "Bih" - odgovorila visokim stropovima i zidovima, presvučenim grimiznim
je. I donijela u miraz prirođenu staloženost svoje ćudi te pos- atlasnim tapetama, što ih je bio kupio u nekoga carigrad-
tojanost vjernosti i vjere. Jer, uz svoga Carla, možda čak i skoga kapetana, povazdan lelujao i treperio sunčev odsjaj s
mrvu više nego Carla, ona je najviše ljubila svoje glagoljaške morskoga valovlja što se lomilo pod prozorima. Ali se Fani-
kreposnice svetu Eufrosinu i koludricu bez očiju. I pričala mu ca tome usprotivila. Dapače, bila se uzjogunila tražeći od
0 njima, sa svim žarom pučke duše, toliko puta da se njemu Carla da je čim prije poveze u Gomilu.
činilo da on to zapravo živi, čak i da spava, ne s jednom, nego Nadošli su prvi oštri bolovi, još nije bilo podne. Fanica se
odmah su tri žene: sa svojom zakonitom ženom Fanicom, ali hvatala čas za trbuh, čas za naslone sjedalica. Drzovito vla-
1sa svetom Eufrosinom, i koludricom bez očiju. danje svoje supruge, njen zapovjedni način govora koji ga je
koja je sebi crne oči iskopala, ona mala koludrica, da bi iznenadio i uplašio, Carlo je naposlijetku protumačio onako
kraljevića više ne gledale, aj kraljeviću ona mala koludrica, kako se to jedino i smjelo: počeli su trudovi, koji svaku ženu
koja Boga molijaše i u crkvu sveđ hodijaše, one crne oči svo- istodobno i uzvise i izbezume.
je, ter ih posla iskopane, aj kraljeviću ona mala koludrica, Zvonilo je podne u zvonicima i na jedrenjačama kada se
one crne oči svoie u zlatnoi čaši. da se niedar više od mene
čistini, sišao s kola. Uličica je bila tako uska da se u nju nije Fanica vrisne, zubima zagrize u vonj vina.
moglo ujahati. Prva se pribrala Faničina mati:
Fanica je stenjala, Carlo je imao još toliko pribranosti i - Kriči, kriči, Fanice moja. I ja sam kričala kad sam tebe
snage da je suprugu ponesao uza stube i, uspevši se na kat, rađala.
položio je na krevet. Tada ga je izdala snaga i on je bio tek Fanica kao da je nije čula: zurila je sledenim zjenicama u
zanijemjeli i ublijedjeli promatrač onoga što če se zbiti. drveni strop pod kojim su, još od prošloga ljeta, visile dvije
ljepljive papirnate trake s ulijepljenim muhama i komarci-
U sobi gdje se očekivao dolazak na svijet Faničinog djeteta, ma.
bilo se sakupilo mnoštvo žena: iz rodbine, bliže i dalje, Čuo ih je kako govore da je taj vrisak nagovještaj prvih i,
kuma i znanica, i susjeda i dojilja. Djeca se ustrčala i utrki- vjerojatno, kratkih trudova. Pa da zato toliko i bole. Ustao je.
vala po mračnom, od uporabe izlizanom, uskom i strmom Unijeli su u sobu bakrenu posudu s mlakom vodom.
drvenom stubištu, odozgo su ih tjerali neka siđu, neka idu - Sad će puknuti mjehur, pa će joj biti lakše - rekla mu je
na ulicu, činili su to jedanput, dva puta, stotinu puta, čuo Faničina mati u prolazu i pozvala susjede s bijelim presavi
je, a djeca su i opet, gonjena znatiželjom, započinjala trk uza jenim platnom u rukama neka priđu bliže krevetu, čuo je.
stube, kao prikovana navirivala se uskokodakana i usplahi- Podsjećalo je na kakav drevni obred: u crno ubrađene žene
rena na poluotvorena vrata. Ječila je kuća od dječje vriske; tvrdih, dlakavih lica, ruku ispruženih, preko kojih je bilo
od ženskih dogovora i psovki, od bata nogu u cokulicama, položeno tkanje koje se u žućkastom polumraku zatvorene
ukućanke su se posvađale oko podjele skorih poslova, tražile poušutjele sobe gotovo jarko bjelasalo. Stajale su i čekale.
čas vruću, čas hladnu, čas mlačnu vodu, čas ništa, čas jod, Carlo se spusti u sjedalicu.
spoticale se u polumraku, psovale upravu grada koja stalno Pa je jedna među njima, prva, ugledala kako se bijelo po-
obećava da će uvesti plinsku rasvjetu... steljno rublje u visini Faničinih bedara crveni. Umjesto plo-
Od svih zaboravljen, Carlo je sjedio u predsoblju. Iz kuhi- dne vode nadirala je krv.
nje su, kasnije, pronijeli hodnikom kuhano vino, zamirisalo Razodjenuli su porodilju. Tako pažljivo da se posteljina i
je slatkasto i mlačno, nutkali su porodilju, čuo je, neka pije, rublje nisu doticali poda. U razjapljenom ušću maternice vi-
da će joj to vratiti snagu, ona je s gađenjem, čuo je, odbijala. djela se gusta, svijetlocrvena krv, pomiješana sa sluzi, koju je
Pa su joj, ponovo, primakli izdjeljanu drvenu posudicu s brazdao potočić smećkaste vode. Djetetova glava bila je sil-
kuhanim vinom, do pod nos, vonj je dopro do njene svijesti, no nadigla donji dio trbuha s crnim kovrčavim čupercima,
tada je zaklatarila glavom, baš prema ruci što je držeći posu- ali se tjeme još nije pokazivalo.
dicu nudila piće, a vino se prolilo po jastuku u crvenim mr- Porodilja proštenja, pogled joj se otkinuo od stropa i zau-
ljama, kao krvav cvjetnjak što se njima naočigled rascvje- stavio na majčinom licu koje se nagnulo nad krevet.
tavao - Mama, što je? — upita s takvom mirnoćom u glasu da se
žene lecnuše. - Jesam li rodila?
osmi dan blaženu karv boti proliti - Nisi. Nisi još.
— molila je starica. Pod vrat joj podmetnuše još jedan jastuk, glava joj je pa-
 lu travu. Žene su otirale krv, i sluz, i smećkastu vodicu: uo- žani sijeku polugama i klinovima iz stijena, uz more, zapad-
kolo je bilo sve više zakrvavljenoga rublja, kapi krvi po podu no od grada... već mjesecima upozoravaju pomorci s ukot-
složenom od izblanjanih dasaka. vljenih brodova u luci, pred očima kojih se sve to i odvija, da
Oko tri sata poslije podne počela je iz rodnice krv curkati. je nesreća odviše, da su neizbježne: kamene su stijene teške,
Fanica je zurila sleđenim zjenicama u drveni strop pod ko- gromadne, u kamenolomu drobe i gnječe nesretnike, na lake
jim su, još od prošloga ljeta, visile dvije ljepljive papirnate brodice stijene se ukrcavaju nestručno, gotovo bez nadzora,
trake s ulijepljenim muhama i komarcima. na moru, za nevremena, brodice prevrću... I Carlo je
Sto god su doticale, žene su prljale sve crvenijom i čišćom pomogao savjetima: kako i čime da vežu stijene, ali ljudi žu-
krvi. Jednoj starijoj ženi pala je krunica u lavor, posegla je re za zaradom, to su dnevničari, uzdaju se u sreću, sve je
rukom za krunicom i izvukla je: o križ se bio prilijepio sluza- more ispremrežano brazdama po krmi krčkih brodica, tu i
vi ugrušak krvi i njihao zajedno s Raspetim. Poljubila je Ras- tamo nesreća se dogodi, bože moj, ni prva ni zadnja, kažu,
petog, ne obrisavši ga. Slike svetih Vida i Modesta, zaštitni- ima ih svakodnevno, moloh luke to traži, tražio je vjerojat-
ka grada, obješene na zidu, nosile su tragove prstiju uprlja- no i u Odesi, misle, pa se nije odustalo, nećemo ni mi, čuje,
nih krvlju. Kao i sasušena grančica masline što je bila zatak- trci...
nuta o sličicu svetog oca Grgura XVI. Tražeći milost od ne- Liječnika je zatekao prignuta nad tijelima utopljenika. Po-
ba, žene su se prvo doticale svetih predmeta, a onda se zla- ložili su ih, potrbuške, na jelove daske, preopteretili su, čuje,
menovale. Jedna za drugom, krišom jedna od druge. Pa su lađicu, računica je jednostavna: koliko kamenih blokova to-
im bila umrljana krvlju i čela i ramena i prsa. liko soldina, jedan ih je val prevrnuo.
Poskoči: Fanica je kriknula. Pa još jednom. Pa još jednom. - Nesreća! - kaže liječnik ravnodušno. Nad požutjelim
Potrčao je na vrata, htio ih je sam širom otvoriti, ali su ona truplima. Mlad, nježnoga lica.
već bila otvorena pred njim i na njima stajala njegova puni- — Moja žena umire!
ca, htjela je i ona potrčati na hodnik, da mu kaže neka hita, ...potrčali su, obojica...
smjesta, jer da je Fanici jako zlo, gledali su se, tren, niti, ši- ...odakle ta slutnja da Fanica umire, pitao se, hitajući korak
rom otvorenih očiju, pavši oboje istodobno na vrata: ispred liječnika... ...utrčali su, obojica, u uličicu, uspeli se u
- Liječnika! sobu...
Carlo se sjurio niz stubište, potrčao niz uličicu, do dvopre- - Dajte mi samo čiste vode.
ga na čistini, konji su pojurili u propanj... Sve ostalo da nosi uvijek sobom.
U gradu žive dvojica liječnika, znao je, jedan je i sam bo- — Hemoragijska
lestan, saznaje, dok stoji na kućnim vratima oboljelog liječ- dijateza.
nika, za drugog kažu da je u luci, da se tamo dogodila nesre- Nitko ga nije razumio.
ća, posredno se ta nesreća tiče i njega, Carla, koji hita u lu- Donijeli su.
ku, koji je i sam u nevolji a da bi mislio na tuđu nesreću, koja Uvečer je liječnik završio svoj posao.
da se dogodila, čuje, dok trči lukom, kažu, ispred luke, na Žene kao da su osjećale i dijelile krivnju te se nisu ni gle-
moru... mjesecima, od jutra do mraka, flotila krčkih brodi- dale u oči. Porod se obavljao u šutnji. Ispomagale su: usred
ca nrevozi sure hlnknvp šfn ih firnKnirani KVacironi r»ra_ krvi, i samo krvavo, došlo je dijete na svijet. ...... I reče ženski
elas:
 — Ti, o Bože Avramov, Bože Isakovalj, Bože Jakovalj, kako se studen uspinje njenim stopalima, golim nogama, raz-
obrzdaj tvojim strahom vraga da slišeć preželjno ime tvoje golićenim bedrima, rano je proljeće, to ona nosi ocu ručak na
ne imat oblasti duh zali na sih rabih božjih Karla i Fanice ni navoz, sama se materi nudi da ga ponese, ne vidi više mater
na vseh deteh jeju. Kad imena apostola i evanjelista i sveta- nad sobom, u onom krugu od glava, kao na stropu u crkvi,
go Vida mučenika i svetago Modesta takožde pisana budut jer će uz put vidjeti mladića koga je zavoljela, ali s kojim još
ili čtena, tu da ne budu dostojna priti k sim rabom božjim nikada nije progovorila, iako zna njegovo ime, njegovo ime je
Karlu i Fanici ni ka vsem detem jeju. Ova beseda jest proti- - Carlo — prostenjala je, nisu je čuli, svatko je, oko nje i u
vu vsem demunom i protivu vilam, protivu vsakogo nasilo- njoj, šutke, obavljao svoj dio posla.
vanja djavolskogo i vsakoje napasti. Stojeći bosonoga na polumjesecu i gazeći stopalima zmiju,
A ti, sliši, hći, Fanice božija, tvoj plod da dast svetlost i da očekuje je sveta Eufrosina, u punom zlatu svoje rajske slave,
vazmet se ot njego sveto kršćenije, krizma i olej. unakaženoga djevičkog lica. A Fanica joj prilazi, vidi sebe, s
A ti, ditiću, stoprve rojeni, i ti budeš poznati dvoje: dobro pletenicama spletenim iznad čela, baš kao i za života, i pita:
iz ust gospodina Boga i zlo ko Boga zabiva ter krv proliva i - Jesi li ti moja sveta Eufrosinica?
kurbarstvo čini. Vstani, Fumulo, i hodi v kreposti bez bojaz- - Jesam, Fanice.
ni: ni tebe zabil gospodin Bog tvoj. - Jesi li ti moj fra Smiraldo koga sam kao djevicu sanjala
Bratija moja dragaja, reh vam: budi hvala i čast i blagoslov- i zazivala kod poroda?
ljenje i svetlost gospodinu našemu Isuhrstu ki nas je stvoril - - Jesam, Fanice. Dođi.
pit od zemlje, vlasi od trave, oči od slnca, kosti od kamika i - Ali ti si ružna!
misal od oblaka — i svoju krviju iskupil va veki vekom. - Bila sam lijepa kao što si i ti sada, i zaljubljena u Gospo
dina...
— Amen. - I ja sam u Carla!
Ono nekoliko svijeća što su u kući imali pucketavo je gor- - Trapila sam se u usamljenoj ćeliji i izdavala za muškarca
jelo u sobi, a on je sjedio u mraku i gledao u pukotinu izme- dok mi ljepota nije uvenula. Bit ću ružna tek kada mi iscure
đu vrata i poda koja je bila osvijetljena blagom žutom svjet- oči i otpadne kosa. Ja to jedva čekam. Dođi, čekat ćemo za
lošću i koju su od vremena do vremena presijecale sjene u jedno.
prolazu. - Ne mogu. Ja imam svoga Carla!
- An'jeli gospodnji imaju samo Gospodina svoga - reče,
Kroz bockavu sumaglicu u glavi, koja joj je mrtvila tijelo, odrješito.
osjeti dodir muške ruke, čvrst, bolan, ali pouzdan. Otvori I uvede je u smrt.
oči: najbliža njoj nalazila se glava muškarca, uokolo bile su
glave žena. - Sad će ti biti dobro.
— To je gospodin liječnik. Sad će ti biti dobro — Dijete je zakmečalo, prodorno, iako je to radilo tek prvi
rekla je put u životu. Na vratima sobe pojavio se liječnik. Carlo je
mati. ustao i pošao
Zagazila je bosim nogama u more, pod kućom, pod mužev-. mn u «nsrpt

kućom, na Mlaki, zato ioi ie bilo hladno, osiećala ie

 - Dječak - rekao je liječnik, jedva. Poglavlje treće
Carlo mu je htio pružiti desnicu.
U drvenom sandučiću-krevetiću počivalo je dijete.

Ja san legla u posteju moju kako u grob moj

ako živa ostanem, tebi hvalu dajen ako
mrtva ostanem, tebi dušu dajen
Za to vrijeme u zraku što su ga udisali stanovnici grada
- molila je starica. počeli su međutim krupnjati nelagodan osjećaj potištenosti
Faničina mati prišla je na prstima Carlu i šapnula: i slutnje klonuća: još nitko od njih nije znao što im valja uči-
- Sad će biti dobro. niti kako bi svoj grad emancipirali, baš tako su govorili, od
- Neću da ta žena nariče — reče. — Fanica n i j e mrtva! habsburškog Trsta i od samo naoko udaljenog Hamburga.
- To je molitva prije nego se gre spati. Jer je sjećanje sve a godine ne znače ništa, pamtili su ono
čudo s ukrajinskim žitom. Hrvatsko je primorje bilo ukrat-
Majka Marija, ako bi došla kakova smrt na me ko rečeno zasuto ukrajinskim žitom. Tamo gdje su po usta-
i ne pensana ljenom redu entrepot sistema nekada u luci bili uskladišteni
primi ti dušu moju u krilo tvoje kukuruz i sol koji su čekali da na mazgama budu unijeti u
kopnenu Hrvatsku, vino i ulje što su pristizali iz Dalmacije,
- Fanica je tek sad zaspala. bačve iz hrastovine i ogrjevno drvo i duhan što su se nadali
Dugo je vladao muk, prije nego što se liječnik obratio vjetrovitom vremenu spomoću kojega će biti izvezeni u
Carlu: zemlje Sredozemlja - sada se isključivo skladištilo žito.
- Zašto me niste prije zvali? Škripalo je pod nogama, slijevalo se kao suhi zrnati slap iz
dlana u dlan pod začuđenim očima, u nehaju probušene vre-
će nisu vlasnike tjerale u ljutnju: bilo ga je u izobilju. A ono
je, pod kišom, klijalo, u pukotinama kamenih ploča. Nad is-
tovarnim mjestima lebdio je žitni prah, kroz prah su stupale
čete i vojne glazbe, u pozlaćenim odorama, s kićenkama i
bijelim bubnjevima, odsijevajući mjedi njihovih truba na za-
magljenom suncu, uzlijetali galebovi s križnih nateza i slje-
menjača po kojima se taložilo fino žućano brašno. Istovari-
vači i njihova djeca valjali su se po brežuljcima od zrnja, na-
bacivali se zrnjem.
Stizalo je, jedrenjacima, iz Odese. Ukrajinsko žito. Krmi-
lari i kapetani raznosili su glas o Odesi kao o najvećoj i naj-
L.-li . ......
li. Koja je, da zavist bude veća, iznikla preko noći, kleli su među njih jer oni da bi bili to što jesu složno pusu u isti rog
se. Pa zastrašujućom konkurencijom zasjenila ne samo riječ- vlasti, ali vlast ih luči jedne od drugih da bi pokazala, u svim
ku luku, koja je slovila kao izvozna luka banatskoga i bač- vremenima, kako svatko od njih misli svojom glavom i kako
kog žita (što je do Rijeke ionako stizalo na jedvite jade), ne- su oni nešto drugo nego što je ona, tobože) pljeskali su sone-
go i sam Trst, jednu za drugom sve luke Sredozemlja. Cijena tima i bili odjeveni u gran uniforme, a soneti su veličali vlast
domaćem žitu vrtoglavo je pala: pomorci su iz nekoliko luka i njenu neprolaznost, što je prva zabluda vlasti, naročito one
Hrvatskoga primorja donijeli glasove da se tamošnji koja slobodu traži samo za sebe a ne za sve, na trgu Fiumara
hrvatski trgovci žitom ustreljuju od očaja. Na Rijeci se ustri- održana je vojna parada, to jest regimenta grofa de Haug-
jelio dakako nije nitko, čak se našao i izlaz: Riječani su, brže- witza dala je sve od sebe da uvjeri ushićene gledatelje u
bolje, na licu mjesta počeli prerađivati žito i umjesto izvoza krepčinu svoga koraka, jer tko nema u glavi ima u nogama,
žitarica ponudili izvoz brašna! Izvori, ako im je vjerovati, a uvečer je, ponovo u kazalištu, prvo odigran šaljivi komad
tvrde: vrlo uspješno, brašno je stizalo čak do Indije i Brazi- a onda najavljen ples di gran gala. Prekrasno!
la. Ali — ipak je to bilo samo privremeno rješenje. A onda je kresnulo: gradska novina pozvala je na izgrad-
Pravo rješenje bilo je u znaku one da se klin klinom izbi- nju željezničke pruge. Valjalo je prednosti koje nudi Dunav
ja, "a luka lukom" - govorio je Carlo. Tih se godina bio ože- kao kontinentalna rijeka udružiti s prednostima riječke lu-
nio - i postao udovcem. ke.
Gotovo nezamjetno prolazile su mu prve godine samaš- Kad je Carlo, u "Maloj Pešti", za to čuo, slatko se nasmi-
tva, u poslovima i u "Maloj Pešti" jao, iako je novinski poziv bio sročen kao politička naredba.
kojom su kolale svakojake vijesti i neslane šale. Jer ono što Pa kao da ionako već nema dovoljno smutljivih zamisli, u
se tamo moglo čuti i pročitati u jedinim gradskim novina- grad je banuo muškarac srednjih godina, u odijelu od džer-
ma, bilo je njima toliko nevjerojatno da vijesti nisu razliko- seja savršenoga engleskog kroja, zaogrnut neke vrsti peleri-
vali od šala. Tko da povjeruje da se u Engleskoj uvodi elek- nom od meliranoga tvista. U njemu su prepoznali svoga su-
trični telegrafi da će parobrod "Great Britain" biti pokretan građanina koji je u međuvremenu, pripovijedali su Carlu,
propelerom od šesnaest stopa? Koješta, kad u gradu svira prolunjao svijetom i skrasio se na nekom imanju na sjeveru
vojna kapela, galop, polke i valcere, a svakog se dvadesetog Engleske gdje je tamošnjem plemićkom sinu postao kućnim
travnja, najsvečanije, slavi rođendan Njegovog veličanstva učiteljem. Sjedao bi, domaći Englez, uvečer, za stol u "Maloj
kralja Ferdinanda: Pešti" i redao svoje priljepčive izmišljotine:
gruvanje topova, zvonjava zvona, lađe u Rječini i duž no- — Je li jedna rijeka teče dan i noć samo zato da bi na nje-
vosagrađenog Molo della pescheria bile su zakićene barjaci- nim obalama sjedile niškoristi od slikara i mazali svoja plat-
ma, u kazalištu urešenom lovorom i proljetnim cvijećem na ili teče zato da bi pokretala strojeve? Nemamo strojeve,
(ma kako to da Nosilac vrhovne vlasti uvijek, u svim vreme- velite. Pa kako ćete ih imati kad se vaša djeca jagme za mor-
nima, zna kad mu se valja roditi?) odsvirana je himna, pa su naricom, za vojničkim pozivom, kad se kao moljci uvlače u
čitani pozdravi i prigodne pjesme (tih godina soneti, koje je tršćanske pisarnice i kancelarije, a industriju i mehaniku i
danas zamijenio slobodni stih, slobodan samo što se tiče me- kemiju nitko ne izučava! Znaju li oni za Lagrangea, za Ha-
milrnna? Vi kažete imamo mi našu industriju i, Pozivate S6, lil >**
na gradnju brodova, na proizvodnju sidara i užeta, na štav- dok po njoj kaskaju konji, i trusi se sitnogrozdastim cvatom
ljenje koža, na male tvornice duhana. Ali što je to prema od sićušnih ružičastih ili bijelih cvjetića
onome što ja vidim! A ja vidim goleme predionice, vidim a Fumulo je, bilo mu je sedam godina, istezao ruku, pro-
svačiju nogu obuvenu, industriju i luku koja će zasjeniti sve puštao cvatove tamarisa kroz blago stisnutu šaku kao suhu
ostale! Mi moramo ograničiti područje slobodne luke i u ca- prašnjavu vodu
rinsku zonu uključiti cijeli tok Rječine. Vuna na vašim ov- pa su stizali do brodogradilišta, isprezali konje, Fumulo bi
novima je tvrda, meso im je žilavo, križajte ih s engleskim morao trkom sustizati oca koji je nestrpljivo grabio do lađa
pasminama! A kad od njih dobijete vunu, podignite predi- što su bile navučene na navoze da bi, kao kakav liječnik,
onice. Vladajte se kao pretori u starom Rimu: mijenjajte za- kuckao člancima prsta po drvenim oplatama i pozorno oslu-
kone kad se prilike okrenu protiv vas! Protekle godine, če- škivao mukloću odjeka, i gladio duge, jedva savinute daske
trdeset i treće, Trst je imao promet od sto milijuna forinta. kojima je bio obložen brodski trup, upozoravajući tesare na
A Rijeka? Pet, samo pet milijuna. Po mom računu pet u sto- neravnine i nesastrugano iverje, i istezao užad, provjeravao
tinu ide dvadeset puta. Samo vi i dalje slikajte pejzaže! čvrstoću, dijelio savjete što i kako s uljem, koliko katrana,
Kada je gradska novina, tog proljeća, počela u dugim na- gdje smolom mastiti konopce i zašto, slušali su ga pažljivo,
stavcima objavljivati 'Pisma o industrijskoj budućnosti Ri- rukovao se s vlasnicima, pozdravljao s radnicima
jeke' što ih je pisao ovaj riječki Englez, podijeljena i zavađena a Fumulo je za to vrijeme stajao ispod najvećih drvenih
u mišljenjima nije bila samo "Mala Pešta", nego i cijeli grad. kostura kojima je trbuh bio poduprt desecima balvana, i pi-
Iz kojega je domaći Englez, ubrzo, morao uteći. Pričalo se. tao:
Ali, tada se Carlo već bio saživio s vlastitim samaštvom, - Znaš li ti priču o četrnaestom sinu?
živio je sa sinom Fumulom u dvokatnici na samoj obali, u - Ne znam.
kraju što su ga odvajkada zvali Mlaka, dobrih pola sata dvo- - A što znaš?
pregom od grada i od vreve u luci koja je, iz dana u dan, Mladić s navoza gladio bi u nedoumici dijete po glatkoj
stremila sve više ušir, već se uvlačila i u ušće Rječine, guta- kosi i zbunjeno se smješkao vlastitom neznanju.
la nekadašnja žala i škrape, krčme i ribarska spremišta što - Kako se zovu ovi brodovi?
su vonjala na jod, na katran i na ulja, pročelje dvokatnice - Mi ih zovemo brzoplovkama, a Englezi clipperima.
gledalo je na more, otpozadi kuće pružao se do u nedogled - Strašno je dug i visok.
hrastik kroz koji je protjecao potok, stvarao posvuda uokolo - To su danas najveći jedrenjaci.
mlake, uvirao u more. - Baš najveći? Najveći na svijetu?
- Pa sad... ali najbrži jesu. Prevoze robu u Amerike.
Otac bi upregao konje, njih dvojica bi se razbaškarili u -A.
bečkoj kočiji i otpočinjao bi izlet: jednom u Martinščicu,
drugi put u Brgude, pa onda do Rečice... Uz more, u mlač- Uvečer bi se penjali na gole brežuljke Kozale, uzverali
noj sjeni primorskoga tamarisa koji, jedva čujnim šumorom, kroz drač šikarja na kakav humak, posjedali okrenuti licem
nadsvodi oustu konisku stazu što se kuna u zelenoi svietlosti prema pučini i uprli pogled u žuta i bijela jedra.
 —Je li taj brod tvoj ? Poglavlje četvrto
—Nije, nije moj. Vlasnici su mu Riječani Nikolić i Rado-
šić.
—A onaj tamo?
—Ono je.,, čekaj malo... ono je brigantin "Jedinstvo".
—Tvoj?
—Nije. Bokeljski.
—Zašto ti nemaš svoj brod? Predzadnji dan u mjesecu kolovozu osvanuo je kao i svi
—Ja sam karatista u tri broda. drugi već pozaboravljani dani u tom predugom i prevrućem
—Što si ti? ljetu tisuću osam stotina četrdeset i osme godine: na ljude
—Ja udioništvujem u jednom barku, u jednom brigantinu je nalegla omorina, nad gradom se, već od ranog jutra, sle-
i u jednom briku. gla sivkasta sumaglica, i ležala tjednima, ali se to odavde, s
-A. brežuljaka Kostrene, nije moglo vidjeti, kao ni more, jer su
usjeci između brda svjetlucali u jutarnjoj zapari i, u daljini,
— A parobrodi, papa? A željeznica? stapali nebo s trokutastim komadićem mora, što se užljebi-
Carlo ga je pogledao, zbunjeno. Sjedeći, trgao je vlati tra- lo u brdovitost krajolika.
ve između svojih nogu i zurio niz pučinu. U ovih nekoliko kuća od poslaganog kamena, po stajama u
Otkako se u novini pojavio onaj članak, "Mala Pešta" bila kojima je stoka, tjednima, suho mukala a sunčane se trake,
je na nogama. "Ako uspije pothvat oko željeznice, što će biti što su padale kroz umrtvljenu stajsku prašinu, pretvarale u
s našim jedrima i našim konopima?" - nadvikivao je Carlo čvrste i jedva pokretne zlatne štapove, život se upravo budio:
nezadovoljnike. I nastavljao, uzrujano: "Između Dunava i danas je valjalo poći u vinograde u Praputnik, iza svakoga
Rijeke još su dvije bogomdane rijeke, Sava i Kupa, pa neka reda vinograda podzidati zemlju kamenom, "prirediti lozi
promet njima teče, što će tu željeznica?" Jedan mu je glas posteljicu", kako je govorio nonić Fran. Pa je on prvi podranio
odgovorio: "Ali Sava je granična rijeka, meštre! A tko s Tur- i uza meju, kojom se bio opasao od divljeg bujanja šikara
skom tikve sadi..." komorika, crnjuša, smrdljika i bušina, posložio motičice i
Fumulo je strpljivo očekivao očev odgovor. Napokon ga je usku lopatu i zubate vile, kojima će prosijavati kamenčiće, i
dočekao. nekoliko britkih kosirića, kojima će obrezivati lozu. Uokolo,
— Možda ti parobrodi... i ta željeznica... možda po kamenjaku i razdoljima, šuštao je vjetrić još od prosvita,
postoje, ne kada je Fran ustao i izišao u dvorište koje je bilo poškropljeno
znam, ali od njih nema nam koristi. Nego samo štete i neu mrzlinom. Iz još uvijek polumračne brajde od bršljana javljali
dobnosti. su se, poodavno razbuđeni i uzbuđeni, njegovi unuci:
Tek pred kućom, tobože nemarno, upita: — Nonić, ja ću uzeti čabricu za grožđe.
— Tko je tebi rekao za to? - Ne idemo u berbu, Josipe, nego okopavati vinograd.
Staza je međutim bila sve strmija, valjalo mu je pritezati Nije još vrijeme za berbu.
uzde.
 - Ja ću nositi ove osti, nonić - reče, ubalavljen, jedan od uzbjesni kad namirisa britkost jutra na otvorenom. Zape
trojice dječaka, odmičući od zida poljodjelski trozub o koji dreketati.
je bilo spleteno nešto pousahle poljske trave. - Amo dođi, Jakove! I ti, Josipe! Jovanin, amo!
- Rekao sam ti da to nisu osti, nego trozub. Sa trozubom Jarcu se pridruže rika krave i veket koza.
se gnoj pomeće. Žena snažno drmne oba konopa, životinje se zbiju u ka-
- Kad će opet biti berba? — gnjavio je. kav-takav red: sad žena povuče uzbrdo.
- Ostavi, Jakove, taj trozub, sakramentskoga mu boga
francuskoga. Ne ide se s trozubom u vinograd, čuješ li? Kad je Tonka poodmakla uzgoricom, starčić poče pogle-
Ostavi se trozuba! dati na dječake i, prividno, još čvršće zatezati potprug na
- Nonić, kad će opet biti berba? konjiću, ali jer se uvjerio da unučad na nj više ne obraća pa-
- Uskoro, Jovanin. Onda ćemo piti koludar iz našega vi žnju, potrča u kuću i iz nje iznese samokres vrlo duge cije-
nograda, zatancati... vi, prikriven zobunom. Pa ga, pažljivo, utakne u pletenu vu-
- Je li ovako? - pita Jovanin pa, pocupkujući u mjestu, nenu torbu konjiću o oblučje.
nezgrapno glavinja u krugu. - Gledaj me, nonić - ljuti se. Vijesti su oskudne, teško dostupne i proturječne, a grad-
- Gledam, gledam, Jovanin. ske vlasti uljuljkane u ravnodušnost i, naoko, neupletene u
- Nonić, hoćemo li se popeti na Sopalj i na Mandrač? zbivanja. Vijesti donose hrvatski trgovci drvom iz uzmorske
- Kad budemo išli u Bakar po kolače. Onda ćemo se tamo i iz kopnene Hrvatske, pomorci i poneki gost što u gradu
popeti. A sad ne idemo u Bakar. odsjeda kod rodbine. U veljači, baš za onih velikih kiša, ka-
- Gdje idemo? da se činilo da će ih povodanj otplaviti sve dolje do mora,
- U planinu, Jakove. Gore, uzbrdo. sjeća se Fran, bila je stigla vijest da je u Parizu izbila buna i
- A gdje je Mandrač? - pita najmlađi. da je kralj Ludovik Filip otjeran s prijestolja
- Tamo, mići, tamo — nonić Fran nehajno pokaza rukom drhti, Fran, čim čuje za Francuze, sakramentskoga im boga
prema istoku. francuskoga. Po zlu ih pamti: objesili su mu brata, Mati-ju.
U taj čas Jakov trozubim vilama poruši nekoliko pletenih Po njihovim regulama i običaju. Ne bilo ih, kao što u
torba sa zidića, kamo ih je Fran bio sklonio. Zemljom se ra- dvorištu nema više murve koju je on posjekao poslije nego
suše brusevi, hljepčići, komadići grobničkog sira, glavice ka- što je na njoj Matija izdahnuo. Nitko ih nije volio, Francuze,
pule. Dvije čuture zagrgolje. zapamtili su godine njihova gospodovanja po gladi i divlja-
- Ma vrag jedan! Tonka! - ubalavljeni izgrednik bio je br čenju došljaka koji su, iz dana u dan, četiri duge i jalove go-
ži od Frana - Tonka! Drži djecu, sakramentskoga mu boga, dine, običavali ponavljati da su stigli amo zato da bi od do-
nikad nećemo jutros krenuti, Tonka! A ti ćeš mi platiti kad morodaca načinili civilizirane ljude koji će biti dostojni te-
te uhvatim, hoćeš bogami, mali! kovina nekakve njihove revolucije. Pa su, u to ime, Francuzi,
vješali ma i za najmanju kradu, a prizivanje imena Gospodi-
- Rekla sam vam da ih ne budite tako rano. Evo, samo
dok blago izvedem u Šumicu. novog suzbijali batinanjem. Htjeli su naučiti puk na to da,
govorili su, poštuje tuđe vlasništvo, pa su prisiljavali staro-
Žena je izlazila iz kamene staje vukući jednom rukom do-
frnmn /inior sjedioce da ratarsko oruđe koiim se služe za dana ne unose
 noću u staje i u domove, nego da ga ostavljaju na otvore- torska pozdravljaju ideju sjedinjenja, te da se traži federa-
nom, na polju. Građani su se razbježali iz grada i raspršili po tivno uređenje carevine, te da psuju mater odnarođenim
svijetu, utekao je, sjeća se Fran, i sam guverner, Klobusitzkv, gradskim upravama zadarske i splitske općine... Tonka je iz-
Madžar, u Peštu, još pamti njegovu narančastu sandučastu nosila na stol kuhanu broskvu i komade grobničkoga sira,
kočiju, a seljaci su zdvajali i pjevali: "Kuga svita i morija, ta ali ni Jožić ni Fran nisu marili za jelo: za njih se nešto drugo
francuska sliparija". Iznuren gladovanjem Matija je jednoga kuhalo i to u mnogo većem loncu, govorili su. Pod tim lon-
dana ukrao putem pijetla, donio ga kući, Jožić se tek bio ro- cem vatru su razjarili Madžari.
dio, živjeli su tada svi zajedno, ovdje, na očevini, ali je netko A imali su i zašto: ovog proljeća najčešće se spominje ime
prokazao lopova, nikada mu se ime nije saznalo, a Matija je, glinskoga pukovnika Jelačića. Koji barun da je imenovan
kako nalažu revolucionarne regule i običaji, sada francuski, prvo za bana, pa ubrzo zatim za podmaršala, pa za zapovije-
obješen. Da im boga sakramentskoga! dajućeg generala u Hrvatskoj i u Vojnoj krajni - i koji sada
a umalo zatim da je i u Beču došlo do velikih nereda. otkazuje ljubav Madžarima. Čuju Jožica i njegovi, u luci, da
Strah je Frana, sluti da mu sin Jožić ne govori baš sve, ali je mladež u Zagrebu na nogama, uzrujana je, ponesena oso-
uza nj je, još iz vremena Francuza, samokres vrlo duge cije- bom toga čovjeka blistave karijere. Početkom lipnja, prije
vi. Koji taji pred sinom. Žive, tako, u neizvjesnosti i iščeki- dva mjeseca, zna Fran brojiti iako nije išao u školu, sastao se,
vanju koje ne sluti na dobro: kažu, sabor, traže Carevinu po uzoru Švicarske. "Gdje je sad
neki Kossuth da je razbudio Madžarsku koja hoće, vele, opet ta Švicarska?", pita se nonić Fran, "nikada prije Jožić
državu do Jadrana, do Praputnjaka i Mandrača, nije spominjao švicarske brodove niti pomorce Švicarce",
gradskom lukom potekao je glas da brodovi odsad mora- stid ga je i pitati Jožića, a nema za to više ni vremena jer
ju vijati madžarsku trobojku i isticati madžarski grb. Madžari, čuje, razjaruju vatru pod loncem: rastrkali se Sla-
"Neće to tek tako proći" - rekao je Jožić. A Fran, potajice, vonijom, Osijek da im odobrava, ali sad i ban da trči u Sla-
iznio na kamen iza kuće barutni prah pa ga suši na škrtom voniju, da budi usnule, Osijek bi s Ugarskom... "Kada je
proljetnom suncu jer se, možebiti, u staji, u kamenu skri- govorio o Slavoniji Jožić je spominjao žito i drvo i tambure,
ven, navlažio. ali ne i da su takvi", vrti Fran glavom. Ban da je požurio u
Bio je kraj ožujka, Fran se toga dobro sjeća, Jožića i njego- Beč, tamo da su i Madžari, pregovaraju, priča se. Ban da bi
ve, u luci, uzbudila je vijest da je narod u Zagrebu, na veli- se mirio s Ugrima, ali uz uvjete koji pusu u jedra Hrvata i
čanstven način, Jožić je mirno ponavljao ono što je čuo, za- Beča, ta zna se što ban traži!, inače... "Inače?" — pita Tonka,
tražio nezavisnost od Madžarske, sjedinjenje hrvatskih ze- uplašeno. "Rat!" - donio je Jožić vijest, radostan. Probuđen:
malja. "I Rijeku su spomenuli", tvrdili su Jožić i njegovi, u "Madžari nisu prihvatili naše uvjete" - rekao je, i njegovi su
luci, i još: "Hrvati hoće Rijeku. A mi hoćemo Hrvatsku." to rekli, u luci. I prenijeli radost skore nesreće na svoju dje-
"Svijet je poludio", mislio je Fran i bilo mu je drago. cu. Na Dravi da se kupe hrvatske regimente, čuju da je sa-
Pod večer, usopljen od hitroga koraka pobrđem, u prosje- mo Slunj ana i Ogulinaca dvanaest tisuća, Ličana šest tisu-
kama je već dračala trava i sivio se mladi pelin, Jožić je stizao ća... u Zagrebu da po građanskim kućama prikupljaju do-
iz grada a s njime i novice: te da su od dalmatinskih i brovoljne prinose za uzdržavanje vojske protiv Madžara...
bokeliskih Dnmoraca čiili rla nnrine Dnhrnvnilc i Rnka Kn- _. "C..::„*. :_____ l ___ l:„> . r*i irt A ro _
go što je svijet poludio. Što je njegov svijet poludio. Tonka Tonka je utrčala u travnatu udolicu, salijetao ju je žamor
je iznijela na stol kuhanu broskvu i komade grobničkoga si- stotina glasova koji kao da su dolazili s ovješenoga neba, a
ra. Ni Fran ni Jožić nisu jeli: valjalo im je naklapati. Tonka, kad je rasputicom izbila na niski zaravanak iznad utrenika,
uvrijeđena, reče: "Od kako je svita i vika, najviše zla došlo slušne čarolije nestane. Ukloni znojavu kosu s lica i, ustraše-
je od zajika." na, pogleda na cestu. Bila je prazna.
Konjić je bio strpljiv: nonić po tko zna koji put zategne Bila je prazna tren dva, a onda se pojavilo čelo vojske.
potprug, zatim, neprimjetno, da se djeca ne dosjete, porav- Tonka je gledala, besvjesno.
na neravnine što ih je samokres borao na pletenoj vunenoj Pa se, kao ošinuta, trže i, ponovo, rastrča golinom: preska-
torbi konjiću o oblučje. Prekjučer je Jožić rekao ocu da je kivala je gromače, obrušavala prečicama, posrtala posutkom
banski povjerenik uručio guverneru grofu Erdodvju ultima- i krčanikom, pridizala... Pratio ju je žamor stotina glasova.
tum: grad mora napustiti u roku od dvadeset i četiri sata. Uletjela je u dvorište:
"A riječka gospoda?" - upitao je Fran. "Čini se da stoje na — Vojska! Ide vojska!
strani Madžara" - odgovori sin, opsova toj gospodi mater,
pijunu u stranu. Fran učini isto. Nonić Fran, koji je upravo zaprezao konjića u voz, ukoči
Fran pijunu u stranu, nanovo zategne potprug i opipa tor- se. Spremna za polazak u vinograd, djeca su mirno čekala u
bu. kolima.
(Ni Jožić ni Fran nisu mogli znati da je prije nepun mjesec Na širokom utreniku, koji je prolazio dugom zavojitom
pukom igrom slučaja povučen potez kojim je izbjegnuto kr- nizdolicom ispred njihove kuće i vodio u grad, pojavilo se
voproliće do koga bi sutra, zadnjeg dana u kolovozu, bilo čelo vojske.
neminovno došlo: naime, na vijest madžarskoga guvernera Potrčaše do zidića što je kuću dijelio od utrenika: starčić,
da se Hrvati spremaju ući u grad, madžarska je vlada, sredi- njegova snaha Tonka, unuci Jakov, Jovanin i, najmlađi, Jo-
nom srpnja, uputila bataljun svojih vojnika preko Štajerske sip.
na Rijeku ali je bataljun umjesto u Rijeci osvanuo u Italiji Redovi su gazili u neredu, osipali bi se zbog onih koji su
gdje je, na osobni zahtjev maršala Radetzkog, ojačao njego- zaostajali ili pak prekobrojno popunjavali onima što su brzali
ve tamošnje snage u ratu s Pijemontom). u tuđi red. Lica u vojnika bila su tamna od umora (ili opa-
ljena od sunca?), gledali su prazno ispred sebe ili niz strmi-
Koracala je kroz busenove šašike, kroz travu krutih i me- nu, vrlo dugi bajuneti na još dužim drvenim puškama heri-
snatih listova, veprinu i drač... li su se zrakom svaki na svoju stranu, "kao vrškovi golog jar-
...a onda joj se učini da neobičan šum odaje roj osa ili čak bolja zbiti za nevremena u plitkom moru", pomisli Fran dok
obada: bio je prizeman i nekako potmuo, ali je čujno pokri- ih je gledao, jednima je smotani pokrivač iznad tobolca na
vao mnogo veći prostor nego što ga svojim letom mogu po- leđima svojim crijevastim krajevima visio gotovo do koljena,
kriti rojevi kukaca. Tamo dolje, u dragi, gdje utrenik vijuga drugima se dok su stupali bio podigao do kalpaka. Bluze su
prema gradu, zarzao je konj. Pa još jedan. Šum je postajao im pod vratom bile raskopčane, kaišići po tobolcu, a pogoto-
razgovjetniji: sad se, uz još uvijek potmuo bruj, od vremena vo po odjeći, olabavljeni. Vukli su noge, neki su posrtali,
i l« n ra^n ict-
njihovog. Neki su pili iz čuturica, onako u hodu. Od vreme- usjekline i udoline. Na stotine. Bilo ih je koji su mokrili uz
na do vremena pojavio bi se, o boku čete, vojnik sa zastavi- cestu pa se onda, trčeći, vraćali u rijeku koje je crveni odsjaj,
com što mu je bila privezana za bajunet. Pridolazio je zapah činilo se, titrao i na njihovim licima, glavama.
odstajaloga muškog znoja, vonj namaštenih cipela i čizama, Na začelju su bili furgoni što su ih pratile straže, vozovi si-
prah s gunjeva i pokrivača. Malo tko bi od njih pogledao na jena, kola s nabojima, hranom, bačvama vode i kojekakvim
Tonku, na djecu, na starčića. sanducima, i seoski psi, tko zna odakle i otkad za njima, za-
Iza prve dvije čete, ali s povelikim odstojanjem (valjda da lijetali su se pod noge konjima, režali i lajali, razdraženo pre-
ih izbjegne zapah i vonj i prah?), dojahali su konjanici. Sa- trčavali s jednoga kraja ceste na drugi.
sušena i tvrda zemlja potmulo je ječala. Konji su prolazili Stajali su i dalje uza zidić što je kuću dijelio od ceste: svo
kasom: mrki, crni, četkasto podrezanih griva, sivi, sjajne petoro kao u kakvoj besvjestici. Posljednji red furgona upra-
dlake, podvezanih repova, poneki s bijelim biljegom na gla- vo je prolazio ispred njih.
vi ili na nozi, bilo ih je koji su htjeli biti prvi pa su ih jahači Tonka se prva pribra, odmakne se od zidića, povuče u stra-
morali krotiti pritežući im uzde, tada bi se konji propeli na nu najstarijeg sina, reče:
stražnje noge, bljesnuli bi golemi četvrtasti bijeli zubi i u - Jakove, ispregni konja, hitaj ocu u grad. Reci mu da je
njima zvalo što se valjalo u gustoj zapjenjenoj slini, koja se rat... da se odmah vrati kući.
u balama otkidala od usta; pogdjegdje bi nečiji konj zarzao Dvojica mlade braće, već spremnih na plač:
ili zanjištao, tada bi se jahači prigibali u sedlu i uznemirenu - I ja ću ići.
životinju tapšali po izduljenoj košćatoj glavi. Ali — već je Jakov bio ispregnuo konja, uzjahao ga i potje-
Konjički časnici, u svijetloplavim i bijelim odorama, što su rao mimo ljudi i kola na cesti. Uspeli su se na zidić i vidjeli
bile zakićene upredenim pozlaćenim vrpcama, pozlaćenih kako pobrzava životinju, odviknutu od trka upropanj.
naramenica s resama i izvezenim činom, ulaštenih čizama u - Pazi na se!
stremenu, držali su se rukama za oblučje sedla i puštali da Nije više mogao čuti mater, jer je već bio poodmakao, pre-
ih životinja po volji čas grubo drma a čas zanosi u stranu. tekao vojsku i jahao niz zavojite prosjeke.
Krajevi modrih, crvenih i žutih podsedlica što su virili jaha- Znali su da će ga opet ugledati tek kad iznikne na posljed-
čima ispod sedla, treperili su pri konjskom kasu, ali je zato njem vidljivom križopuću, sićušan kao veliki mrav. Tako i
na svakom konju stremenka bila zategnuta a prsina gotovo oca ispraćaju kad polazi za zaradom. Pa su čekali.
napeta: činilo se da životinje pucaju od snage. Samo je u jed- Uto se Fran prisjeti da je u pletenu vunenu torbu konjiću
noga konja podsedlica bila od bijele svile: taj konj kasao je o oblučje bio prikrio, zlu ne trebalo, samokres. Zlo je tu a
međutim bez jahača. Pokatkad bi projahao konjanik sa samokresa se ni sjetio nije!
smotanom zastavicom na dugom koplju koji je preko prsa - Eno ga!
imao ukrižane dvije široke bijele vrpce. Kroz oblake praha Bio je nalik na mrava što se sjuruje niz cestu koja vodi na
promicale su časničke sablje, zveckajući u slučajnom dodiru zapad, u grad.
s ostrugom ili stremenom. Jakovu je bilo deset, Jovaninu osam, Josipu, najmlađem,
Pristizali su pješaci: na stotine. Brkati, u seljačkom ruhu. tri godine.
\yl r i K i l i 1 .' *~^*4.nr~'. 1 -n_
 Zadnji dan u mjesecu kolovozu osvanuo je jutros kao i svi pjevalo "Oj Hrvati jošte živi" i krenulo u susret vojsci, bilo
drugi već pozaboravljani dani u tom predugom i prevrućem je bezglavo rastjerano. Fumulo je, razočaran, stajao na noga-
ljetu: na ljude je nalegla omorina, otjerala ih u zasjenke i ma u kočiji i promatrao taj prizor koji mu se škrto nudio u
umrtvila, nad gradom se, već od ranog jutra, slegla sivkasta zamjenu za ulazak vojnika u grad. Pola sata kasnije, kad na
sumaglica. obalama više nije bilo ni Carlove kočije ni znatiželjnika, pre-
Istovar jedrenjača odvijao se bezvoljno, brodovi su isplov- šao je preko mosta glasnik banskoga povjerenika i uručio vi-
ljavali sa zakašnjenjem, vlasnici tereta i lađa zalud iščekivali ce-kapetanu grada ultimatum: u roku od dva sata grad mora
buru, barem ono uobičajeno kratkotrajno ljetno nevrijeme. biti na miran način izručen hrvatskom banu. Sad je, ali u
Od jučer prije podne hrvatska banska vojska je prijeko, u smjeru suprotnom od onoga kojim je koračao glasnik ban-
Sušaku, i čeka. Njen zapovjednik, banski povjerenik, tu je skoga povjerenika, prošao po mostu vice-kapetan grada
već treći dan, kažu, u diplomatskoj misiji. Doveli su mu ko- osobno i, na sušačkoj obali rijeke, svečano, izjavio da je grad
nja s podsedlicom od bijele svile. Na njemu da će ujahati u bez zaštite vojske te da će biti izručen sutra, trideset i prvoga
grad. kolovoza.
Bilo je oko deset sati kad je banski povjerenik ponovo do- Jutros, trideset i prvoga kolovoza, u osam i pol sati, hrvat-
šao u posjet gradskim očima: vice-kapetanu grada Giuse- ska banska vojska prešla je preko mosta i ušla u grad.
ppeu Tosoniju i, nešto kasnije, madžarskom guverneru. Na- Na vijest o događaju radništvo je napustilo navoze na oba-
mjerava u ime banske uprave zauzeti grad. Primili su ga li i po brodogradilištima, ispraznilo tvornice, gradilišta, ko-
hladno, što je on i očekivao, ali nikako da shvati zašto oklije- čije su se s teškoćom probijale kroz svjetinu do središta gra-
vaju predati vlast. Vratio se, u rano poslijepodne, pod Trsat da
gdje su fratri sušili rublje i gdje se, po ledinama uz more i uz u koji su upravo umarširale dvije čete pješaka, lica tamnih
Rječinu, bila utaborila njegova vojska. od umora (ili opaljenih od sunca?), na kojima su vrlo dugi
bajuneti na još dužim drvenim puškama, uz oštar vojnički
U kasnijim poslijepodnevnim satima nagrnulo je građan- korak, besprijekorno poravnati strugali zrakom. Pokrivači
stvo do obala rijeke: bio je pukao glas da Hrvati već prelaze iznad tobolca na leđima vojnika bili su brižljivo smotani,
rijeku i ulaze u grad. Fumulo je požurivao oca da stignu čim bluze pod vratom zakopčane, iako je sunce nemilosrdno ža-
prije do obale Rječine, dječak se htio nagledati vojnika, rilo, kaišići po tobolcu i na odjeći čvrsto pritegnuti. Zastavi-
"mnogo vojnika" - radovao se glasno i od znatiželje visio ce što su bile privezane o bajunet, igrivo su lepršale visoko
potrbuške preko ruba kočije u vožnji. Carlu se nije išlo, sve nad njima i ritmički poskakivale pri koračanju. Čula se za-
ga to nije nimalo zanimalo a još manje privlačilo, ali je za povijed:
ljubav sinu ipak upregao dvopreg. Vijest se međutim poka- — Kumpanija, kora-kom!
zala posve netočnom. Nekoliko pješaka s crvenim kapama Dvadeset nogu u svakom redu kao jedna dizalo se, pregi-
htjelo je na vlastitu ruku prijeći preko mosta i ući u grad, ali balo u koljenu i poput malja padalo na zemlju. Deset puta
je na odlučno zauzimanje generala Viktora, koji je baš tih po dvadeset nogu. Činilo se da se grad trese. Čula se zapovi-
tjedana boravio u gradu na odmoru, izgred osujećen. I to je jed:
bilo sve. Da. ioš nešrn: nnn mladeži Srn ie s nrlnšknm hiln 7a.„ — Kumoaniia. kora-kom!
 To je sad nadolazila i druga četa pješaka. Opet: deset puta bježali. Redov< građana čas su se stezali, čas labavili i pucali,
po dvadeset nogu. Kao jedna. Kao malj. pa se krug bukača rasipao, glavinjali su u neoprezu do na ce-
- To je Narodna straža iz Bakra — rekao je netko. stu, ali se odanle, u strahu pred kopitima konja, brže-bolje
- Živjela hrvatska vojska! — vikao je Jožić, dižući objema vraćali radije natrag u metež. Čuo se prodoran ženski glas:
rukama sina Jakova uvis kako bi dijete bolje vidjelo. —Hrvati okupatori! Fuori!*
Skupina građana dovikivala je vojsci dobrodošlice, žene su Desetak glasova:
mahale bijelim rupčićima. Svijet bi se bio rasuo zemljanom —Fuori! Fuori! Via! Fuori di qui!"
glavnom ulicom da odmah iza pješaka nisu nadolazili jahači. Jedan glas:
Pa se povuče do uz same zgrade. —Živjela autonomija!
Trojica konjanika dojahali su izdvojeno, na čelu eskadrona. Glasovi:
Na bjelašu kitnjaste grive i s crnim biljegom na nozi jahao -Elien a Magvar! Elien a haza!"*
je podžupan Zagrebačke županije i banski povjerenik Josip — Dolje Jelacich, vigliacco**** krajiški!
Bunjevac. Žmirkao je u poplavljeli svod nad gradskim kro- Brkajlija u krajiškoj poluvojničkoj-polugrađanskoj odjeći
vovima. Lijevo i desno do njega jahali su zapovjednici prvo- ne otrpi uvredu: zamahnu šakom. Postarijem gospodinu s
ga i drugog konjičkog voda. Bunjevčeva podsedlica bila je cvikerima krv umaže usta i podbradak. Cvikeri poletješe
od bijele svile. preko ustrčalih glava, rasprsnuše se pod kopitima konja koji
- Bože živi i sjedini troju zemlju jednog roda! — naprezao je projahivao. Jezgro kruga bukača rascvjeta se, a iz njega
se jedan od vikača kako bi dorekao popularni uzvik. vikači poispadaše neki amo neki tamo. Bio je to znak za po-
- Bit će ih oko tisuću! četak tučnjave.
- Živio naš ban Jelačić! Jedan dječak, izmičući, i to uvijek u zadnji čas, udarcima
Ozbiljnih lica, ne osvrćući se na dovike, trojica konjanika pljusaka i šaka koji su padali oko njega po glavama i grudi-
i cijeli konjički eskadron, po unaprijed dogovorenoj zapovi- ma demonstranata, trčkarao je oko šakača, zalijetao se ko-
jedi, projahaše kroz grad vojnički čvrsto, sabrano, gotovo s njima ravno pod kopita, uživajući, sam, bez nadzora, u pri-
oprezom. zoru tučnjave.
Konjanici su istezali stremenke, pritezali oglav i obazrivo, da —Živjela Kraljevina Hrvatska!
ne obodu životinju, pritiskali ostruge o konjske slabine: ži- —Živjela madžarska Rijeka!
votinje su se propinjale na stražnje noge u želji da se iskažu —Živjela autonomija grada!
pred tolikim ljudima. Druga ruka počivala je konjanicima na U to neka usplahirena žena, braneći se i sama od blizih na-
balčaku sablje. Ujahivali su iz ulice u ulicu, savršeno poravnati. padača smotanim suncobranom, podigne nabranu suknju

Sad su u grad ulazili pješaci: na stotine. Brkati, u seljač-

kom ruhu. Njihove su crvene kape buknule kao plameni po-
toci kroz ulice. Na stotine. *Van!
* Van! Van! Gubite se! Napolje odavde! "*
Na jednom raskršću, kod golemih stabala murvi, svjetina Živjela Madžarska! Živjela domovina!
se :H*k.QmeŠa, Neki su tom miestu oritrčavali. dnipi
do gležanja, potrči prema dječaku: izvukla ga je, u zadnji Pola sata kasnije, na sjednici Gradskog vijeća, prenio je
čas, ispred kotača topa. Vukla je dijete za uši, otjerala: Giuseppe Tosoni gradskom patricijatu sadržaj svog razgovo-
—Bježi, mali, kući! Ubit će te mama! ra s banskim povjerenikom. Novi politički status grada pri-
—Ja nemam mame, gospođo - reče mirno dječak. hvaćen je bez ijednoga prigovora.
Bio je to Fumulo.

Oko podneva, vice-kapetan grada zatražio je da ga primi "Odlučivi čas se približava. Vojske naše do 90.000 skupilo se na
banski povjerenik. Gradski je patricijat posredstvom vice- granicah naših. Za hip i čas koji će se udariti na dušmana nitko
kapetana zatražio u nove vlasti da ne dira u njihova dosadaš- ne zna, osim onoga, koji je duša ovoga rata, osim našega bana.
Da isti hip nije daleko sva je prilika, i za koji dan zaorit će glas
nja prava te da talijanski jezik ostane i dalje službenim jezi- banov na obali Drave: 'Hajde naprijed!'
kom u gradu. Tko će se oglasiti na ovi čarobni glas a pravi je Hrvat, Slavonac
—Politika domovine tražila je da se grad Rijeka sjedini s ili Srbin?
maticom zemljom. Kao i krajevi od Drave do mora, Kraji Tko će kod kuće ostati za pećkom, gdi se boj bije za slobodu,
jednakost i bratinstvo svijuh naroda u Austriji? Tko će u ovom
na i Dalmacija. Odnosi s Madžarima bit će raščišćeni do
hipu, gdi se mač osvete i pobjede trza proti madžarskim
kraja. A što se tiče vaših traženja, ovlašten sam da vam u aristokratom i ugnječiteljima slobode slavenske ruke u križ
ime nove vlasti zajamčim dosadašnja prava - rekao je ban držati?
ski povjerenik. Tko će bezglasno popustiti veličanstvo ovog hipa, gdi se rat vodi
—I talijanski jezik? za veliku i svetu ideju slavenstva, hip, koji se može biti nikad vi-
še vratiti neće?!
—I talijanski jezik. Kao zapovjednik oružanih snaga koje su
Ima li pravednijeg, ima li svetijeg boja nego li je naš?! Ima li uz-
od jutros zaposjele grad, izjavljujem da će naša trajna nazoč višenije i plemenitije ideje nego li je naša?!"
nost biti krajnje obazriva i nenametljiva, ali da su personalne
promjene u gradskoj upravi nužne i u toku. Prenesite go ("Slavenski jug", Zagreb, 3. IX. 1948.)
spodi da je vrijeme da prestanu očijukati s Peštom. Mi vam
nudimo suradnju. Gospodine Giuseppe Tosoni, smijete otići.
—Budite ljubazni, gospodine zapovjednice, još samo jednu Nekoliko dana kasnije, u jednom od bijelih patricijskih sa-
primjedbu. lona u gradu:
—Molim.
—Riječ je o vašoj vojsci. Da bi se izbjegao mogući sukob s - Tako kao što piše "Slavenski jug" misli lijevo krilo hr
građanstvom... s onim dijelom građanstva koje vam nije na vatske političke javnosti. I sad, vidite, amice, gledano iz nji
klonjeno, valjalo bi je ukonačiti u vojarne. hove, iz hrvatske perspektive, u želji za ujedinjenom Hrvat
—Sto predlažete? skom, Rijeka zaista ne može biti izuzeta. Hrvati moraju slo
—U rafineriji šećera prostora je na pretek. Ne rabi se već miti naš separatizam -
punih osam godina. - Naš legalni separatizam. Podsjećam na diplomu carice
—Izdat ću naredbu da se tamo ukonače Narodna straža i Marije Terezije od 23- travnja tisuću sedam stotina sedam-
odredi seliaka-niešaka ........................i...... _______ ...... .„,., ...,,„
regni Hungariae coronae adnexum corpus porro quoque Poglavlje peto
consideretur.*
- Nas Separatum Corpus Sacrae Regni Hungariae Coro
nae.
- ...ali mi nije jasno zašto za saveznika u toj borbi protiv
Madžara ne traže nekog drugog nego baš nas, riječke sepa
ratiste?
- Bilo kako bilo valjat će nam biti čim ugarskijim Po Lujzinskoj cesti truckaju se i poskakuju u kraljevskoj
gradom! Jer rečeno je: neprijatelj moga neprijatelja moj je diližansi od jučer prijepodne: od 'kraljevskoga' diližansa ima
prijatelj. samo naziv i grb od mjedi pričvršćen na dvoja vrata. Pliš se
izlizao, bio je modar a sada svijetloplavi otoci što se kruže na
Trinaestoga studenog na gradskom je tornju izvješena oba sjedala, smještena jedno suprot drugome, odaju otisak
hrvatska zastava, devetnaest dana kasnije imenovao je mladi tjelesne težine putnika. Vrata propuhuju, u unutrašnjost di-
car Franjo Josip bana Jelačića gubernatorom Rijeke. Zato ližanse provaljuje studen: siječanj se primiče kraju, snijega
što je, pisalo je u decretumu, "krepkim i zgodnim svojim začudo na cesti nema, nije ga bilo čak ni u Gorskom kotaru,
postupkom uspio da na Rijeci uzdrži carsku vlast i zakonito ali se leden bockavo podvlači putnicima pod koljena.
stanje". Otkako su jučer prijepodne krenuli na put tri su mjesta,
od ukupno šest, popunjena istim putnicima a na četvrtom
se svijetloplavom otisku na sjedalu izredala trojica: prvo ih
je, i to već u Severinu, napustio neki austrijski major. Dobio
je, reče, vojnički premještaj u okolicu Bosiljeva, u Gradište,
pa će putovanje nastaviti iz Severina vojničkom zapregom.
Kakotao im je o ratnim planovima i mogućim vojnim inter-
vencijama europskih general-štabova, najiscrpnije je koko-
dakao o svojim suborcima časnicima te se činilo da je dragi
Bog, odmah poslije stvaranja neba i zemlje, ptica nebeskih i
čovjeka sebi slična, izmislio majorove suborce, ali ako ih i nije
izmislio Bog dragi, izmislila ih je Vlast, a to je isto, izmislila
ih na svoju sliku da bi se na njih mogla u svakom trenutku
pozvati i osloniti. Na prazna sjedišta kao da su, jedan za
drugim, sjedali majorovi suborci: general barun Smole,
Feldmarschalleutnant barun Martinek plemeniti Martinić,
Feldzeugmeister barun Antun Cavić de Monte Creto, pot-
* ...mora smatrati za odvojeno tijelo što je pripojeno svetoj kruni
pukovnik barun Gjuro Unukić de Aradgard... svatko od
 hrabrost, ako ne znaju neka znaju da je to Vojnički red Mari Do slikara je u sjedište bila uvaljena žena kojoj je moglo
je Terezije... i on svojima to od srca želi... pa tko će ako neće biti oko trideset godina, guste crvenkaste kose koju je vje-
svoj svome! ...... Odahnuli su kad je major navukao na se te što i pomno prikupila na zatiljku, zelenkastih očiju i jedva,
šku vojničku kabanicu, pokupio za sobom sablju i, dotak jedva primjetno, zrikava na desno oko. Prsa i struk nestajali
nuvši se desnom rukom kape, u Severinu je to bilo, izišao. su u naborima duge i široke crnomodre oprave, koja joj se
Zajedno s njim kao da su odjeljak učas, po kratkoj zapovije od truckanja i poskakivanja u tijesnom odjeljku bila na više
sti, iselile čitave brigade, divizije, armade, noćni prepadi i mjesta mežurala. Zadnje sedefasto dugme, pod jagodicom
dnevni napadi, vazda dakako pobjedonosni... na maznom vratu, nije bilo zakopčano. Kad bi se leden boc-
U Severinu je, na majorovo sjedište, zasjeo neki mladi Slo- kavo podvukla pod njena koljena, jednom je rukom zatezala
venac. "Hidrograf" - predstavio se. S uočljivim je nestrplje- povelik crni rubac ispreden od vune, s cvjetnim čaškama
njem očekivao suton kad će po voznom redu biti u Skradu. izvezenim raznobojnim koncima, a drugom se rukom, za-
Reče da se ne zadržava u Skradu nego će ga, seljaci, zapre- pravo dugim kažiprstom na kome je u polumraku bjelucao
gom, odmah, još ove noći, povesti u lugarsku kuću na osa- alem-kamen, zakvačila o onaj zapučak pod jagodicom. Na
mi, on naime da istražuje vode u, reče im, izvorišnoj zoni krilu je držala kitnjasto izrađenu krletku u kojoj je čamila
Kupe. Sad su pak putnici bili preplavljeni vodom Sušice, neka šutljiva zelena ptica. Valjda pjevica. Krletka je bila
Krašićevice, Kupe, krškom cirkulacijm koja da ga naročito pomno uvijena u vuneni šal. Crvenokosa zamijeti da se na
privlači, ako ne znaju neka znaju da je to gibanje voda u krš- svim radovima u slikarevoj mapi prikazuje more. Reče im
kom podzemlju, nadoveže kako bi htio izraditi geološku jučer da se zove Flora.
kartu gornjeg toka rijeke Kupe, proučiti hidrogeološku Reče s toliko radosti, koja je ionako neuobičajena u živo-
funkciju pojedinih stijena, ali bi se, reče, zadovoljio i time da tu, da suputnici osjetiše nelagodu pa okrenuše gledati kroz
podigne koju ombrometrijsku postaju kojih da u nas imade prozore. Ne reče im ništa više.
malo, a bez njih... Kada je diližansa dosegla lijeve padine Ali ako joj truckanje i poskakivanje zanese ruku u kojoj je
doline Dobre, mladi je hidrograf Slovenac, s te visine, na- rubac, ruka pada na slikarevo rame ili podlakticu, a on se na
prosto gutao očima staklastu sivozelenu rijeku i zapljusnuo to trza. Jedino on zna da žena to čini hotice.
poušutjele suputnike imenima rijeka Kupe, Ličanke, Lok- Sučelice slikaru vozila su se dvojica putnika: jedan Židov i
varke, Kupice, imenima kratkih tokova Dretulje, Vrnjike, neki muškarac u narodnoj surki s gajtanima. Od vremena
voda Stajničkog polja, Crnac-polja ....... Odahnuli su kad je do vremena slikar je, ustrašen, pogledao na tu dvojicu put-
hidrograf navukao na se izlizani sirotinjski ovčji kožuh, pre- nika koji su, od vremena do vremena, između sebe izmije-
savio finu plavu i zelenu pređu od svojih hidrografskih kara- nili poneku riječ.
ta i, presretan, sišao u Skradu. Diližansu su napustili i svi Židov se pred večer, u svom sjedištu, posve zatvorio u se-
drugi putnici, jer su u tamošnjem svratištu morali noćiti. be, opasao svilenim konopcem, okrenuo licem prema isto-
A jutros im se pridružio jedan slikar. Koji ne reče ni crne ni ku, prema zamišljenom Zidu plača, i dugo, mrmljajući, iz-
bijele. Samo je, ustrašen, pogledao redom na suputnike i prsti- govarao večernju molitvu. Bio je starac ili je ostario prera-
ma koji kao da su bili od trske, žutima i zglavkastim, prebirao, no: lice su mu zakrivali dugi uvijeni pramenovi kose na slje-
tine s velikim obodom, kočija se truckala i poskakivala na — Svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu —
oprugama, šešir malo-pomalo klizio niz njegov dug i širok
crn ogrtač kojim je obavijao čak i visoke čizme, padao na
pod, motao se oko Florine suknje i po crnim visokim cipela-
ma muškarca, ponovo dospijevao na koljena. Te bi sve poči-
njalo ispočetka: truckanje, poskakivanje, kliženje, padanje...
Nekoliko je puta ustao i, posrćući u tijesnom odjeljku, opi-
pavao svoj prtljag što je visio u mrežici iznad glava putnika:
neveliku plosnatu kutiju.
Muškarcu koji je sjedio do Zidova moglo je biti četrdeset
godina. Puštao je guste brkove i uvis češljao još tvrđu kosu.
Na licu dojmljive bore. Dok je razgovarao sa Židovom, go-
spođa je po njegovoj naočitoj surki i licu neprimjetno brodi-
la svojim pogledom.
Muškarac reče da je Hrvat.
— Vidim. Ja sam Hebrej i štujem Jahvu, Boga nebeskoga —
Ži
dov reče. I nije se znalo je li to odgovor muškarcu u surki ili
glasniji dio molitve.
Muškarac reče da je pohađao učilišta i liceje ali da je klata-
ralo i siromah koji da je bio učiteljem knezu Adolfu Schwar-
zenbergu u Krumlovu a prijateljuje s Ljudevitom Gajem.
— Ne poznajem tu gospodu, hvalim te Jahve - Židov
reče.
Muškarac reče da je prošlog proljeća na slavenskom skupu
u Beču deklamirao Mickiewicza, na poljskom.
— U sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa,
ute
meljio zemlju i rekao Sionu: 'T i si narod moj!' - Židov reče.
Nije se znalo je li to odgovor muškarcu u surki ili glasniji dio
molitve.
Muškarac reče da u ovo ratno vrijeme piše programatske
članke, propovijeda ujedinjenje Hrvatske, Slavonije i Dal-
macije...
— Samo je narod nad narodima vječan —
...pa ako treba neka i opet padne u tamnicu...
 - Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste —
- A što ćemo s onima koji su nas porobili?
Šešir im se valjao između nogu: nitko ga nije podigao.
- Divlji neki narod ti vaši Hrvati, gospodine. Narod uzgo
jen u planinama, tek uzet od ovaca. Krade putem, pali sala-
še, trgovcima razaraju dućane. Znam ih, gospodine. Mnogo
je mojih stradalo, u Gyoru, u Tetenvju, u Mossonmagvoro-
varu. A meni je svejedno tko će u zimskoj vojni u Madžar
skoj pobijediti. Bježim, rebe, na jug, ispred Hrvata. Idem na
more, u Rijeku, a poslije...
Šuti muškarac u narodnoj surki s gajtanima.
- Nemam djece, nemam žene, nemam prijatelja, imam
samo neprijatelje — Židov reče. - I bježim kao što je Jakov
bježao od Ezava.
Šešir im se valjao između nogu: nitko ga nije podigao.
Stara trava po kamenjaku bila je žuta, i zrak je postao žut,
i odsjaj u diližansi, čak je i more požutjelo kad se iznenadno
ukazalo, pod njima, sve do otoka. Kad se cesta počela naglo
spuštati muškarac je htio reći da...
- K nebu oči podignite, na zemlju dolje pogledajte: ko dim će se
rasplinut nebesa, zemlja će se kao haljina istrošiti, kao komarči ne
stat će joj žitelji — Židov, međutim, reče.
I nije se znalo je li to odgovor muškarcu u surki ili glasni-
ji dio molitve.
- Gospodine moj, klanje — Židov reče.
Strmina ceste kotrljala je kraljevsku diližansu s jedne na dru-
gu stranu kolovoza. Židov je, posrćući u tijesnom odjeljku, u
žutom drhturavom ozračju, opipavao svoj prtljag. Reče:
- Što ćete raditi na Rijeci?
- Šalje me Bansko vijeće za učitelja hrvatskoga jezika na
tamošnju gimnaziju. A vi?
- Otvorit ću fotografsku radnju. Već sam jednu držao u
Gyoru, ali su mi je polupali ti vaši Hrvati. Okupatori, go
spodine. Dva dana poslije katoličkoga Božića, neka je slava
vačkom. I tamo su se vaši tukli s Madžarima. Dgkle će se još, (Za njim doći će u grad, iz Ugarske, i drugi Aškenazi ili 'Ni-
0Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime jemci' kako su ih, u gradu, nazivali. Nosit će madžarska ili
tvoje? — Pokaže rukom na svoj prtljag u mrežici. - To su sta pomadžarena imena, bit će sitni trgovci, veletrgovci i podu-
klene ploče, za negativ. Nešto krasno. Nova stvar. Prodao zetnici, u drugoj generaciji već liječnici i odvjetnici a sedam-
mi ih je sin cadika u Tetenvju, bio ih je donio sobom iz desetih godina, u doba provizorija, bit će službenici madžar-
Francuske. Ubili su ga Madžari. ske uprave u gradu. Sugrađani su ih prepoznavali po velikim
- Zašto? crnim pustenim klobucima upadljivog oboda, kakvim su na
- Klanje. Nizašto. Iz očaja kad su saznali da su baš toga jugu Italije glavu pokrivali stari župnici, po visokim čizmama
dana Hrvati potukli vojsku generala Gorgeva. Zato i bje koje su vukli iz bjeloruskog i ukrajinskog blata i susnježice a
žim. A ploče su skupe, rebe, pa ih opipavam. Uspio sam ih koje su ih ovdje, u sunčanoj prašini, činile smiješnima. Pristi-
spasiti, neka je hvaljen Jahve, hvaljen dok je svijeta i vijeka, kao zat će u grad još i Židovi Sefarditi, španjolsko-talijanskoga
1palminu grančicu. Kako bih inače molio psalme? podrijetla, iz Italije i Trsta, koji se međutim svojom vanjšti-
nom neće razlikovati od ostalih sugrađana, katolika i bezvjera-
Okretište za kraljevsku diližansu i putničke kočije što su ca. No to će biti kasnije, kao što će im tek nacisti, kad za to
stizale sa sjevera bilo je uređeno na prostranoj zemljanoj čis- sazrije povijest ili ludilo, jer povijest ne pada s neba, ona je u
tini, iza Banskih vrata. Uokrug su bile konjušnice, svratiste, ljudima, baciti sinagogu u zrak i sve ih raspršiti svijetom.)
službeni uredi, stražara iscrtkana ukošenim crvenim i bije- Za slikarem pojavila se crvenokosa, u krznenom kaputu
lim prugama, i nadstrešnica za putnike i službeno osoblje. ispod kojega je, na tlo nasuto zemljom, padala široka crno-
Tu je postariji gospodin s cvikerima na nosu i nekoliko ćurli- modra oprava i vukla se po prašini. U ruci je držala otkrivenu
kavih djevojaka, stisnutih od zime i znatiželje u krug u ko- kitnjasto izrađenu krletku u kojoj je divljala neka zelena
jem glasno podcikuju, hihoču... ptica pjevica. Žena se našla u zagrljaju ustoptalih, uzradova-
Poštanski rog: čekačima priđu dvojica službenih lica. nih djevojaka.
Diližansa obiđe krug na okretištu pa se, naposlijetku, za- - Flora! Flora! Vraća se mamma Flora!
ustavi. Kočijaši zatakoše duge bičeve, spuznuše s kozlića na - Flora! Flora! Je li bilo što?
zemlju, izvuku i rasklope stepenice s obje strane vozila pa is- - A noćas, u Skradu? Recite, mamma Flora!
todobno, ceremoniozno, otvore vrata o koja je bio pričvr- - Nikad kao ovog puta.
šćen grb od mjedi: dvadeset i sedam sati putovanja od Za- - Dobro ili loše?
greba do mora. - Sve sami čudaci. Po svoj prilici pederaste — odgovori pu
Odjeljak je prvi napustio slikar, sam je dograbio zavežljaj tnica.
iz otvorenog prtljažnika na stražnjem dijelu kočije, pogle- Posljednji je sišao muškarac u narodnoj surki, s kratkim
dao, ustrašeno, u bezlično siječanjsko nebo, stisnuo pod mi- kaputom što ga je nemarno prebacio preko povijenih u ho-
šku svoje radove - i izgubio se. du ramena.
Kroz to je vrijeme na drugoj strani iz odjeljka izišao Židov Privuče poglede djevojaka i, ponovo, mamme Flore.
i, onako gromadan i u crno odjeven, zaputio se ravno k jed- Iz nadstrešnice mu je u to pristupio onaj postariji gospo-
nom od službenih lira din s rvilrprima na nnsir ..,,,„,.
 - Prepoznao sam vas. Dopustite: Gašpar Kombol, ravna na, znale ujedriti u Kvarner. Ali, sad je austrijska vojska tu,
telj gimnazije gradske. tu je eto bataljun Talijana, rat je sad tu!
- Fran Kurelac. Iskrcali su se, jučer, na obali, prestrojili u četiri kumpani-
Koračali su desetak koraka, u susret im je trčao gojazan je, razvili na vjetru teške svilene barjake s izvezenim u slavi
muškarac. I vikao: i u zlatu habsburškim orlovima i utaborili se na Školjiću. Ne
- "Kde Adrija sepeni, kdeje k Baltu stond, kde Ural osnezenj, bi se reklo da su vojnici, a još manje da idu u rat: stupali su
kdeput Neva kond, znaš li ty tento kraj, svetosahlj ten kraj*?" i projahali kroz grad veselo, nesputani ikakvom vojničkom
Zagrlio je Kurelca, iznenađenog: stegom, momci su se putem smijali, glasno razgovarali iz-
- "Kraj tento jest Slavia!". Oprostite, pani, sem zakasnil. među sebe i sa znatiželjnim građanima, dobacivali su — kako
Milo mi je, Kleemann. to već biva — bestidne dosjetke i dvosmislene poglede cura-
Johann Nepomuk Kleemann! Čeh, direktor gimnazije u ma i damama, a za uzvrat, dok su četiri kumpanije pod bar-
Ljubljani, gorljiv Slaven, vidi se. {Zasad. Vidjet će se.) jacima marširale put Školjića, njih su pak - na račun drevne
- Gospodin Kleemann. Nalazi se na proputovanju kroz vojnikove žeđi za ženom - surovo podbadali mornari i časni-
Rijeku. Htio je da vas osobno upozna. ci s ukotvljenih brodova u Rječini.
- A bila to pjesan brata našeg Slovaka Ljudevita Štura. Nikada dosad građani nisu imali prilike vidjeti i čuti na
- Znam. Poznajem osobno pana Štura - skidao je Kurelac okupu toliko Talijana, "pravih Talijana", govorili su. Pa su
sa sebe zadihanu težinu znojavoga Ceha. slobodno prilazili logoru, razgovarali s vojnicima i njihovim
Silazili su, kao sveta tri kralja panslavista, nizbrdicom, u zapovjednicima, ogledali im oružje i razvučeni bivak. Vojni-
grad. ci su se iskreno čudili što su amo, preko mora koje da su jed-
va prejedrili, susreli ljude koji govore njihovim jezikom, pa
U gradu je od jučer, nakratko, smješten bataljun pješaka im se činilo da i nisu u tuđini, samo im nikako nije išlo u
Talijana pod zapovjedništvom nekog Poljaka, priča se. glavu kad su im gospoda iz grada, u žaru i s uvjerenjem, pri-
Austrija daje sve od sebe da već jednom zbriše te honved- povjedala da ona, istinabog, govore talijanski i po tko zna
ske rebele. Daleko gore na sjeveru, tamo, iza onih brda i ob- koji put čitaju "Ildegondu" i "Edmenegardu", ali da uza sve
laka nad kaštelom na Trsatu, doba je rata: hrvatska se kra- to nisu Talijani, a još manje da je ovaj grad i uopće cijeli ovaj
jiška vojska, na čelu s pobjednikom pod Bečom Josipom Je- kraj talijanski. To je vojnike Talijane još više uvjerilo u pro-
lačićem, tuče po Madžarskoj. Pobjednički, priča se. stranost i u moć njihove zajedničke domovine, o kojoj su im
Živnuli su stanovnici grada: dosad su za austrijsko-rusku zapovjednici tako materinski brižno i svakodnevno punili
vojnu po madžarskim pusztama znali jedino po zastavama uši: "Slobodni, nerazdjeljiv, nerazdruživ, ustavni i nasljedni
što su ih nedjeljom vijali u luci ukotvljeni brodovi carske Kaisertum Oesterreich!"
mornarice i po imenima lađa što bi, od vremena do vreme- Bilo je kasno poslijepodne kad je i Carlo prišao logoru.
Sprva, na vijest da su Talijani u gradu, mislio je ne dolazi-
Gdje se Jadran pjeni, gdje Baltik buci, gdje je snježni Ural, gdje put Nepe
ti amo. Što da se podsjeća na nešto što jest dio njega, i posli-
pš li ti m-u 7.e-mliu je toliko godina opet dio njega, kad je on tome, prije toliko
ntrpnun lp<4s- "Tslp n«vrri «p TVTikarl " Sfntra ip inrpr
obavio bezbroj nevažnih i na brzu ruku poizmišljenih posje- Stajali su, tako, i pogledali jedan na drugog.
ta, poslova, obilazaka agencija i ureda, kako se ne bi pojavio - Vojska se dosad držala podalje od ovog grada - reče Car
niti jedan slobodan trenutak u kojem bi mogla iskrsnuti že- lo.
lja da ipak, ipak pođe do tog bivaka, tamo, na Školjić. O ko- - Znam i ja to, gospodine. Sve naše čete idu preko Senja.
jem priča cijeli grad. "Hoćete li poći vidjeti naše Austrijance I mi bismo da je kapetan jučer mogao uploviti u Senj. Ali
iz Italije?" - pitali su ga, stoput i na sto mjesta. "Na žalost, tamo je jučer puhala strahovita bura. Skrenuli smo na sje
neću imati vremena" — slagao im je. "Inače bih išao, bih." ver. Cijeli je brod povraćao.
Nasjedao je vlastitoj laži sve do kasnog poslijepodneva a Momak se nasmijao, dobroćudno, kresnula je bjeloća zu-
sad, u kasno poslijepodne, ipak
ba.
prišao je.
- A odakle dolazite?
Travanj je kišovit, još uvijek ziman, pogotovo tu, po ovim
- S brda smo, gospodine. Gorštaci. S Apenina. To vam je
pustarama Školjića gdje bura hrupi kanjonom Rječine i sru-
tamo preko, baš ravno ovako.
čuje se na bivak, pa su vojnici zapalili guste crne vatre od
Momak je pokazao, rukom, preko vatre, na jug.
smolastog drvlja što su ga pokupili s gomila drvenoga otpa-
- Idete li daleko?
da uz rijeku. Vatre gore crno, od jučer, otkako su se ulogo-
- U grad koji se zove Karlovac, gospodine. Sutra rano iz
rili, to su sad već prave lomače na koje besposleni vojnici go-
jutra. A odatle u Zagreb. Dalje točno ne znam. Nisu nam
milaju sve novo i novo okresano granje i teške trupce. Ne
još rekli. Ali svakako nas vode u Madžarsku. Jer da je tamo
kiši, a ipak je sve vlažno, u ovo kasno poslijepodne, razgnje-
nekakav rat, gospodine. Ne znam.
cano, posivjelo od ugaslih ugaraka i mokrog pepela u kojem
Momak je slobodnom rukom prošao kroz kosu u taj čas
podmukli vjetar, od vremena do vremena, razgaruje zapre-
posivjelu, da bi s nje otresao nataloženi prah od ugaraka što
tani žar. Po desetak i više dugih pušaka ostraguša bilo je sto-
se bio uskovitlao. Carlo ne reče ništa. Onda je momak, po-
žasto naslonjeno jedna na drugu, s isprepletenim bajuneta-
novo, nagorjelom šibom počeo jariti žeravu da se razgori. Pa
ma; u polumraku ranog popodneva neosedlani su se konji
je, iznenada, utušio ugarke pepelom i prihvatio se torbe s
strpljivo utapali u tihost pucketanja vatri i povremeni galop
provijantom.
kumpanijskih glasonoša.
Momak je izvukao pagnottu, odlomio komad i slasno za-
Uočio je momka što je čučao pored svoga vojničkog pr-
grizao.
tljaga i nagorjelom šibom šarao po pepelu. Živnuo bi kada
Carlo drhtnu: oblikom isti takav kruh mijesila je i na žera-
god bi pod njegovom razdraženom šibom u pepelu nešto pr-
vi pekla, zasipajući ga sa svih strana pepelom, njegova mati.
snulo i razletjele se uvis ognjene krijesnice koje bi, dok su još
Bila je to zapravo pogača, okrugla i poveća ali jedva prst vi-
bile u zraku, slobodnom rukom hvatao u šaku ili ih puštao
soka, jer se mijesila bez kvasa. Pogače bi, na gornjoj strani,
da dolelujaju na mokru nadlanicu, gdje bi učas utrnule.
nosile crne ožiljke od ugaraka koje je Carlo, tada još dijete,
- Rat - rekao je Carlo, neodređeno.
nožem strugao i radovao se rupicama koje bi se ukazivale
I pristupio momku. Nekako mu je valjalo započeti.
pod popucanom nagorjelom krasticom. Vojnik je sada činio
— Kažu — momak se nasmijao i u crvenom odsjaju
to isto: sječivom noža strugao je po kori pogače i razmrvlji-
vatre van nao-nriplinp Pnsfnian ip vplit Krni narr'na na knip se mi-
Dokazao zdrave biiele zube i naicrnie čvrste knvrče u knsi. *
 jesila i pekla pagnotta: u Carlovu seocetu, i to zaista samo tvoja vlastita mati, i prepustio te, poslije, strujama i kovit-
tamo, žene su običavale u tijesto za pogaču, uz sol, umijesiti lacima u rodnici što su te izbacili slinavog i u krvi uhranje-
još i nekoliko sjemenki od bora. nog na svjetlost? Ili je otac onaj koji te, poslije, pridizao iz
- Uzmite. Ima u njoj pinjola - reče momak. —Jeste li bo nevolja u koje si vlastitom bedastoćom i zloćom srljao, pri-
lesni, gospodine? dizao blago i vlažnih očiju kao u pseta, zapitkivao te: kako
- Nisam. ti je i kako živiš, nukao te da mu pričaš, dugo i potanko, jer
- Ali zašto onda drhtite? vremena imade na pretek, sinko, ono je ionako stvoreno za
Carlo je šutio, momak ravnodušno mljaskao i slegnuo ra- to da bih ja slušao tebe i tvoje ispovijedanje, a ti mi govorio
menima. o svojim ludostima, o svojim nevoljama, o grijesima koje si
- Je li Karlovac blizu, gospodine? počinio i o zločinima koje si skrivio, sinko. Carlo je slutio da
- Nije daleko. Lazari u njegovoj crkvi i Magdalene Marije i paralitičari kraj
- Sve je blizu, samo je Bog daleko - reče momak. Ovčjih vrata u Jeruzalemu nisu uskrsnuli od mrtvih niti
Carlo se odluči: * ozdravili samo tako, od čuda, kako se propovijeda, nego jer
- Poznaješ li sior Timotea? im je netko htio polizati rane, jer je netko od njih gori htio
-Ja ga ne poznajem, ali znam da su ga poznavali moj djed pred njima biti pseto, vlažnoga pogleda i životinjske odano-
i otac. Bili smo susjedi. sti. Pa je to da se ipak našao netko tko im je htio polizati ra-
- Ili više niste susjedi kad tako kažeš? ne bilo ravno čudu, bilo čudo samo. I oni su ozdravljali jer
- Ma jesmo, kako ne bismo bili, ali je stari compare Timo- su to morali, kao što bismo i svi mi ozdravljali, kad bi bilo
teo umro. lizača psećih pogleda. Griješi li on tako i prema svom sinu,
Momak se dobroćudno nasmijao i u crvenom odsjaju vatre prema Fumulu? - pitao se.
pokazao zdrave bijele zube i najcrnje čvrste kovrče u kosi. Razabirao je do u potankosti glasove oko sebe: tihost pu-
Carlo je šutio. Kada bi tijekom proteklih godina, u sjeni cketanja logorskih vatara, povremeni galop kumpanijskih
brika, na kozliću u kočiji, u svom pustom krevetu pod viso- glasonoša, momkovo slasno mljaskanje.
kim stropovima i zidovima što su bili presvučeni grimiznim - Kako vi znate za pokojnog sior Timotea? On je davno
atlasnim tapetama, za stolom u "Maloj Pešti", iznenada, po- umro.
mislio na onaj trenutak u kome će saznati za očevu smrt, za- Carlo je šutio. Kad je opet progovorio, pitao je:
mišljao je da će u tom. trenutku zanijemiti, možda i hripavo - Od čega?
kriknuti, zasuziti, da će makar samo načas obnevidjeti... - Pa od starosti, gospodine. Od čega bi drugog starac um
Sada je, međutim, čvrsto stajao na nogama, čak je bio svjes- ro! I moj djed je umro. Sior Timoteo i on bili su vršnjaci.
tan svoga niskog rasta, razabirao je do u potankosti glasove - Zvao se Metello tvoj djed, je li tako? Je li šora Maria još
oko sebe: tihost pucketanja logorskih vatara, povremeni ga- uvijek lijepo pjeva?
lop kumpanijskih glasonoša, momkovo slasno mljaskanje... A htio je, zapravo, pitati je li oplakala Muriku.
Pitao se: tko ti je otac? Je li otac onaj koji te u sebičnom - Kako ne bih znao šora Mariju! Ima u njoj kvintal i pol!
hipu tjelesne uspaljenosti upljunuo jednom zasvagda medu Ovolika je! Ima sina. Dali su mu ime Carlo. Ali je nikad ni-
cam r^n «~<
Dodatna i razdvojena bedra nečiie žene. na htla nosriterli i ..
 - Koliko je godina Carlu?
- Petnaest, gospodine.
Poglavlje šesto
- A što radi?
- Htio bi poći na more, nije vam taj za motiku. Tko ste
vi, gospodine?
Iznenadan udarac bure zapožari pougasle vatre. Momak
hitro ustane, uvali ostatak pogače u torbu, pa se zaogrne ši-
njelom. Carlo je šutio. Tu blizu oglasila se truba. ...tako, s navoza na navoz, otac i sin, od jednog brodogra-
- Onda, idem ja - reče momak. - Vidim da mi nećete od dilišta do drugog, uvečer bi se penjali na brežuljke Kozale,
govoriti. uzverali kroz drač šikarja na kakav humak, posjedali okre-
Nasmijao se, dobroćudno, i u crvenom odsjaju vatre poka- nuti licem prema pučini a Carlo dušom prema svom djetinj-
zao zdrave bijele zube i najcrnje čvrste kovrče u kosi. stvu, iz kojega je izvlačio priču o Četrnaestom:
- Zovem se Carlo. Kad se vratiš, pozdravi šora Mariju. - Sad ću ti reć ovako: bili otac i mati i imali trinaestoricu
Ona je moja sestra. sinova. Kad im se rodi još jedan, dali mu ime Četrnaest.
(Momak nije isporučio pozdrav: dvadesetak dana kasnije, Kad je Četrnaest odrastao, radio je i jeo i pio za četrnaesto-
kod trećeg i napokon pobjedonosnog pokušaja madžarsko- ricu. Jednoga dana rekoše njemu roditelji: 'Četrnaest, ti je-
ga generala Arthura Gorgeva da Austrijancima preotme deš i piješ za četrnaestoricu. Zato su trinaestorica tvoje braće
tvrđavu Pešte, pao je, kroz pluća i srce proboden, smrtno, gladni i žedni. Pođi stoga s božjim blagoslovom u svijet'. I
dugom, tankom, ulanskom, bajunetom.) Četrnaesti krene u svijet. Namjeri se na gospodara u koga je
bilo puno djece, ali kad ovaj ču da Četrnaest radi za četrna-
- Fumulo, umro je tvoj djed. estoricu pusti ga pod svoj krov. Ubrzo se gospodar uvjeri da
- Tko? Četrnaest zaista radi za četrnaestoricu, ali i da jede i pije za
- Moj otac. Prijeko. U Italiji. četrnaestoricu. Odluči da se riješi sluge. Reče mu: 'Četrna-
Uzalud je čekao da dječak nešto kaže. est, pođi u pakao i donesi mi iz njega četrnaest lonaca zlat-
nika'. Četrnaest siđe u pakao, kad tamo na njega navali če-
trnaest vragova. Kako koji vrag otvori usta da ga proždere,
a to njemu Četrnaest iščupa jezik. Usmrti tako Četrnaest
svu četrnaestoricu, kad eto ti vraga Lucifera. 'Sto tražiš od
mene, čovječe?' — pita Lucifer i trese se od straha. 'Napuni
mi zlatom četrnaest lonaca'. 'Pobio si četrnaest mojih vrago-
va koji su morali napuniti četrnaest tvojih lonaca. Kako da
ti sad sam napunim zlatom četrnaest lonaca?'. 'Ja radim za
četrnaestoricu, sam ću napuniti zlatnicima četrnaest lona-
ca'. I Četrnaest napuni zlatnicima četrnaest lonaca. Lucifer
čupa jezik i još ga priveže za svoja kola. Vrate se sluga, Lu- onih luka s kojima oni najživlje trguju. Mislili su na crno-
cifer i zlatnici u gospodarev dom gdje Četrnaest priveže Lu- morske luke.
cifera za nogu od kuhinjskog stola. 'Sto da radim?' — upita
Lucifer. 'Povedi moga gospodara u pakao' - odgovori Četr- ...otac je, u sjenci brik-škunera i brigantina, dugo, razgo-
naest. I Lucifer učini kako mu je Četrnaest naredio. varao s jednim gospodinom u bijelom platnenom odijelu
...u sjenci brik-škunera i brigantina otac bi pomno prela- koji je, kad ga je ugledao, iskočio iz ekipaže što se u među-
zio rukom po oplati brodova, opipavao prstima skrućene vremenu zrcalila u plitkom moru. Gospodin je brodovlasnik
guste zaštitne namaze katrana, koji je još uvijek vonjao po kostrenski, rekao je Carlo sinu, kupio sam pelig "Madonna
kamenom ugljenu i četinarskom drveću, i ljutio se: u nama- del Rosario", rekao je neznanac ocu, kad je to čuo stegnuo
zima bi nailazio na zrnca prašine i pijeska! mu je otac desnicu, nisu se dugo vidjeli, rekli su obojica, ne
...tako, s noge na nogu, od lađe do lađe, od jednoga posla bi se ni sada da brod ne krsti novim imenom pa sređuje pa-
u luci do drugog, otac i sin. S nava i barkova lučki istovari- pire, rekao je neznanac ocu. Dječak je pitao kako se brod sada
vači iznose teret što je doplovio iz Amerika: kožu, žito, ka- zove? Neznanac je rekao dječaku da se brod sada zove
vu, sladorovinu, bale pamuka, Carlo duboko udiše raspad- "Labud", a dječakovom ocu da je bilo toga i prije, tih naro-
ljivi, bezračan smrad ovnujskih koža, Fumulo stišće nosnice, dnih imena jedrenjaka, ali da je ovo sada ipak nešto drugo,
otac rukom pokazuje na barkaču kojom se grada od hrasto- da iza ovoga stoji nešto dublje, sveobuhvatnije, "u nama se
vine i brezovine prevozi na otvoreno more ispred luke, gdje nešto probudilo, sad i mi živimo, počinjemo živjeti, pogle-
čeka bark koji će teret ponijeti u Francusku... dajte naše zastave, tamo... i tamo... i tamo" — govorio je ne-
...između dječaka i neba lepeću zastave... znanac.
Na povlaštenom mjestu: ili na krmenom sošnjaku ili na Carla nije trebalo podsjećati: pamtio je brodove s njemu
krmenom koplju vijori crveno-bijelo-crveni barjak, upadlji- čudnim imenima (tada je još uvelike obilazio konopljišta,
ve veličine. Takozvana provincijska zastava lepeće na dru- snabdijevao jedrenjače užadima, mrežama i konopom), bili
gom jarbolu. Na većini brodova to je hrvatska trobojka ili su to riječki bark "Reka", tršćanski bark "Czaritza Militza",
plamenac u narodnim bojama. dubrovački brigantin "Slovinskv", tršćanski nav "Slaviana" i
Još potkraj prošle godine bili su iznenađeni kad je na brigantin "Zar Lazar", bokeljski brigantin "Slaviano"... Sre-
gradskom tornju osvanula hrvatska zastava, izvješena prvi brom okovan vršak njegovog štapa ispisivao je u prašini
put u zimskoj vojni po Madžarskoj. A onda je, tijekom zi- krugove:
me, osvanula i na lađama. A kad je u luku uplovio brigan- njegovi sugrađani nazivali su se dvadeset i pete Illvrima, a
tin "Bano Jellacich", što je bio vlasništvo skupine bokeljskih samo godinu dana kasnije Hungarima, otočani i Senjani bili
brodovlasnika, momčad je po gradu pronijela glas da u Dal- su te godine Dalmatae, dok su Primorci bili Illyri, kao što
maciji i u Boki Kotorskoj brodovi već viju i srpske i crnogor- su se Illvrima nazivali i njegovi radnici iz Liburnije, ali su se
ske zastave! Ali najviše iznenađenja izazvao je u gradu bo- zato oni što su dolazili iz unutrašnje Istre nazivali Istriani-
keljski bark pod ruskom carskom zastavom! I dok se carski ma! Dvadeset i šeste Riječani su bili Croatae, ali su se Kas-
ruski crni orao ogledao na kvarnerskim valićima, Bokelji su tavci, u kojih je dobavljao krutilo za lađarsku smolu,
TlK
,1: J, naziva-
\A\r\e
Istrani i otočani, da bi dvije godine kasnije, to jest danas, če- Beč zbilja dopustiti da svako govno vije svoju zastavu? A mi
trdeset i devete, bili Croatae! Isuviše zbrke oko jednoga te da to mirno gledamo?" Ljudi su bili uzrujani, Carlo nikako
istog za njegovu konopastu glavu! da nađe suigrača za partiju domina. Bio je kolovoz.
Dok je razgovarao s gospodinom u bijelom platnenom
odijelu, Fumulo ga je sve drskije i otvorenije vukao za ruku:
dječaku je bilo dojadilo neznančevo naklapanje o nekakvoj "Nu ako i načela oktroiranog ustava potanko pretresemo, vidi-
slavenskoj lipi, o Uralu i o Kavkazu... "Idemo već jednom, mo s jedne strane da su ponajviše na njemačkom, slavjanskoj na-
papa!" ravi posve protivnom duhu i značaju osnovana, a s druge strane
da nam ona svu našu historičku i političku prošastnost zabaciva-
Ono "nešto dublje, sveobuhvatni]e" o čemu je gospodin u
ju, a svim našim krasnim ideam slavjansko-orientalske budućno-
bijelom platnenom odijelu govorio Carlu, ozarilo je i očevi- sti za uviek vrata zatvaraju.
nu na kojoj su živjeli nonić Fran i Jožić: za novu vlast u gra- Ako smo danas načela oktroiranog ustava posve primili, otvorili
du mogli su reći da jest njihova. Izoštrenijega suda o njoj još smo istinabog vrata teženju njemačke idealne veličine i uplivu
nisu imali, niti su ga mogli imati, jer vlast kao plod politike tudjinskoga duha i tlačenja, ali smo se zajedno i odrekli političke
sile našega sabora, odrekli smo se starinske one vlasti, koju smo
sazrijeva kroz izvjesno vrijeme, a nova je vlast bila tek na
uviek sasvim pravom za naše banove, kao podkraljeve, zahtieva-
početku svog sazrijevanja, ali unatoč tomu Jožić je, rado- li; odrekli smo se krepkog saveza s našom Granicom, koja je ipak
stan, zapijevao: "Tanana tanana tanananananana —", i poveo naša krv i koja jedina naše idee, prije ili posije, realizirati može;
na gradske ulice nonića, Tonku i trojicu svojih sinova kad je odrekli smo se našega neposrednog upliva u Bosnu i Srbiju; od-
u gradu boravio njihov ban. "Neka vide Hrvatsku" — rekao rekli smo se iste one težnje za sjedinjenjem naših slavjanskih su-
sjedah u Dalmaciji, Istri, Kranjskoj itd. koji su jedino zato hlepili
je. A ban je prošao kroz počasni dvored u kojem su stajale
za našim savezom, jer su njeku jakost i silu u nama vidili. Pod
djevojčice i zasipale ga cvijećem, i pripadnici Narodne stra- budućimi carskimi nenarodnimi Statthalteri, na budućem
že. A za objedom, na kojem je bilo stotinu uzvanika, bio po- ograničenom saboru, pod budućim jakim neobhodnim uplivom
čašćen paljbom iz topova. tudjinskoga duha, moraju prestati sve slobodne i narodne na-
Dotle, u "Maloj Pešti", umjesto zdravica Veneru, Gorge- mjere, mora se prekinuti ona nit koja nas je s prošastnostju na-
šom vezala, mora se presjeći ona staza po kojoj smo krepko, slo-
yju, Klapki i drugim generalima madžarske revolucionarne
bodno i narodno htjeli putovati u budućnost. To su misli svih
vojske, autonomisti su režali na hrvatsku 'okupaciju' grada naših postojanih domorodacah. Svi imamo jednu jedinu nadu u
i držali mrtvaštine povješanim i postreljanim vodama ma- Vašu Svietlost. Ako smo izgubili Vašu privrženost, onda nam je
džarske bune, kojih je iz dana u dan bilo sve više. Madžar- nestao pod nogama tvrdi naš pod na kom smo do sada stajali, i
ska je vojska naime bila položila oružje pred Rusima generala mi ćemo podobni biti slaboj ladji na moru koju vjetar
nadvladuje."
kneza Paskijevića Erivanskog.
A onda je Jožić, usopljen, donio u kuću, iz luke, vijest da (Pismo Ivana Kukuljevića Josipu Jelačiću od 9- VIII. 1849.)
Bansko vijeće odbija proglasiti važećim u Hrvatskoj novi us-
tav bečkoga Dvora, jer da bi njegovim priznavanjem poga-
zilo vlastiti ustav od lipnja prošle, četrdeset i osme godine. U rujnu, čulo se u gradu, bečki je Dvor na predstavku Hr-
Crveni kolutovi istarskoga terana širili su se, kao krv, po ^1__ ___ : t:

1
srnlninrimfl u "Malni Ppčri" Anfnnnmitri su i/ilrali "7ar rp
naši Kraubati, ne prihvatite novi ustav, držat ćemo vas za bili su međutim podareni, ali apsolutizmom, na Staru go-
buntovnike kao nedavno Madžare! dinu pedeset i prve, kao uostalom i sve krunovine u carstvu.
Dok se s gora, u divljačkim naletima, hujno, sunovraćala A što se tiče željeznice austrijski financijski kapital i feu-
bura, probdio je Jožić noć uz stijenj lojanice koji se, lelujav, dalni vrhovi sjetili su se istoka, ali svoju željezničku žilu ku-
pred jutro, bio udavio u vlastitom, rastaljenom vosku: po cavicu, prugu Trst-Beč, nisu povezali s Rijekom, nego sa Si-
koji se to već put u svojoj povijesti, što će reći ludilu, hrvat- skom
ski čovjek pita je li ta njegova vlada u Zagrebu uopće misli pa je tako dovraga otišla i riječka trgovina Lujzinskom ce-
domovinski? stom, i slavonsko drvo, i banatsko žito...
Jer: Bansko je vijeće prignulo šiju. —Vrag se na Rijeci udomio, vrag! — šapnuo je brodovlas
nik usred partije domina Carlu na uho i, ustrašeno, pogle
Ali umjesto da barem dio stanovništva bude uveseljen nevo- dao po polupraznoj "Maloj Pešti" ne bi li u nekolicini gosti
ljom koja je sada pogodila sugrađane što su se osjećali Hrva- ju od prve prepoznao njene nove i vrlo revnosne posjetitelje:
tima, kako to već biva u hrvatskim krajevima kad susjedu uhode i žandare novopostavljenoga ministra unutrašnjih po
krepa krava, u zraku što su ga udisali s v i stanovnici grada slova doktora Aleksandra Bacha.
počeli su krupnjati nelagodan osjećaj potištenosti i slutnje —Udomio se on u Hrvatskoj, čini se. U cijeloj carevini -
gospodarskoga klonuća: pogađali su ih porezi što su "u švap- reče, tiho, Carlo, i brže-bolje, bučno okrene pločice domina
skom jeziku" - kako su govorili ozlojeđeni Hrvati, bili raspi- licem na stol.
sivani po Hrvatskoj, pa prema tome i u njihovom gradu, Uvijek je tako postupao kada je nečime bio oiieraspolo-
pogađala zabrana trgovanja duhanom, na mjesto kapetana- žen.
trgovaca dolazili su, jedan po jedan, kapetani-činovnici dio- — Da vidimo tko ima manje punata. Ja imam... šest i
ničarskih društava, brodovi na 'toplu vodu' kako su podruglji- šest
vo nazivali parobrode, čađavih' su, prvi put u pedeset stoljeća i tri i pet su dvadeset... a vi tri i dva i pet i šest i jedan i četiri
postojanja, skupni snimak njihovih čistih jedrenjača, jedrenja- su dvadeset i jedan. Pobijedio sam vas! - reče, glasno, Carlo.
ka duge i velike obalne plovidbe, počeli su se pitati: drvo ili
željezo?, i umnogostručavati površinu jedara, a onda su do- Baš nekako tih mjeseci (ili godina?) na kućna vrata Carlo-
znali da je Trst dobio od carske vlade željeznicu, da je traži i ve dvokatnice na Mlaki pokucao je Čeh, predstavio se, Vit
Senj, pa su i neki među njima počeli moljakati bečki Dvor i Otakar Dobiaš, "umjetnički slikar" — rekao je, i ponudio se
hrvatski sabor, tražili su i od Carla da potpiše zahtjevnicu za da će panu Carlu izraditi portret. Dosad je Carlo uspješno
izgradnju pedeset i četiri kilometra kolosjeka koliko usve odolijevao navaljivanjima znanaca da posjeti fotografsku
treba da se Rijeka poveže sa prugom Trst-Beč, ali je Carlo, radnju što ju je u gradu bio otvorio neki madžarski Židov,
ponosno, uskratio potpis i otjerao sakupljače glasova. Ipak, ratni izbjeglica iz Gyora, ali Ceha nije mogao izbaciti: spus-
koji su htjeli željeznicu i koji su se sad, gotovo preko noći, tio se u stolicu i prepustio "umjetničkom slikaru".
sjetili sugrađanina Engleza i davnih njegovih promućurnih Bilo je to malo platno, naslikano na brzu ruku, više skica
izmišljotina, nadali su se da će austrijski financijski kapital i u ulju, negoli portret do u potankosti vjeran predlošku (ta-
_ l _ : ___! _____: . . _ T r x : _ . ' _ : M ______ yi-_ kvi će u modi biti tek nekoliko desetljeća kasnije). Platno se
kunaln n masnn nanesenni biielni i žućkastoi svietlosti brade
 što je ispunjala čitav prostor unutar pozlaćenoga drvenoga vaju zvučne plohe crnina Gospe Trsatske), kriještaji galebo-
okvira koji je vjerno oponašao razlistale hrastove grančice. va, topot konjskih kopita, štropot vozova i škripa kočija, do-
Kod usta jedna će crnkasta dlaka iz slikarevog kista zauvi- zivi ljudi: kraj je kolovoza. Konac školske godine, posljednji
jek ostati ukrućena u namazu. Na tom malom platnu ogle- dan mjeseca i nastave.
dao se Carlo proćelav: tjeme se u krugu širilo sve glade i go- Učenici izmoreno ozbiljni (samo im uši, kao zdravoj ali sa-
lije, čelo je uznapredovalo visoko do pod kosu, pa je bilo po- petoj mladoj magaradi, strižu na glasove izvana), slušaju
sve i2vjesno da će čelo jednom sustići tjeme i golotinja se svog druga, Jovanina, "Jovanina Despota, sina Jožića i Ton-
glave, zajedno s tjemenom, pokazati u svom punom ćela- ke Despot" - kako piše u razrednoj knjizi, koji čita naglas
vom sjaju. Ali je zato uvojičasta kosa padala niz vrat i skri- "Govor o preporodu knjige slovinske na jugu" što ga je sa-
vala uši, zalisci - baš kao i brci - uvirali u bradu, koja se bo- stavio njihov profesor Fran Kurelac. Kako je to uobičajeno
gato ovjesila, ispreplela poput bijeloga i žućkastoga prediva, na svečanosti u povodu završetka školske godine.
i činila lice smiješno udaljenim, sitnim i, zapravo, slici nepo- U prvom redu, smrtno ukrućeni, u propisanim crnim odi-
trebnim. Na tom licu, usred okvira od pozlaćenih hrastovih jelima, sjede profesori ("lingua latina et aliis materiis"), ka-
grančica, gledala su, istodobno ushićena i ustrašena, dva cr- tehete ("doctrina religionis") i ravnatelj Gašpar Kombol. Ve-
na oka, s jako istaknutim slikarevim sjajem u raširenim zje- ćina je tu Čeha i Slovenaca, znali su otprije njemački i sada
nicama. zasjeli na mjesta domaćih ljudi, koji ne samo da ne znaju
A kad su, jednoga bistrog praskozorja, u luci, osvanuli crni njemački, nego su još i politički sumnjivi.
jedrenjaci, tako donebni da su im sjene padale preko cijeloga Bansko vijeće prignulo je šiju: Fran Kurelac nije. Sa sva-
grada i dijela pobrđa, zamijetio ih nije nitko, a sve da ih i kom rečenicom koju momčić, uzdrhtalo, izgovara, postaju
jesu zamijetili onako donebne, nitko ne bi znao kazati otkle svjesni da je posrijedi politička provokacija. Tita Jovanin: "A
su i kada, u koje doba mrkline ili dana, tako bešumno vi pjesnici stari: Dubrovčani! Hvarani! Splićani! Zadrani!
uplovili, i kako su, tako teški i zatvoreni, i čvrsti, uspjeli do- vas da ne pominjem? ta vi ste uz ovo crno sunce našieh vrije-
jedriti u luku kad se ona pod njima morala pretvarati u pli- men jedina razkoš, jedino ogrijanje naše". Usudio se kazati
ćak. Samo je Vit Otakar Dobiaš, pedesetih godina prošlog "crno sunce" a mudro mu je, Vinko Pacel, profesor matema-
stoljeća, u ta dva crna oka na Carlovu portretu, uspio ucrtati tike, fizike i hrvatskoga jezika, sinoć, dok su, uzrujano, še-
ushićenje i ustrašenost što su ih brodovi crnoga jedrilja, tali pustom trgovačkom obalom, savjetovao da ne čini glu-
crnih užeta, bez ijednoga mornara ili putnika, sjajnih glat- posti, da ne izaziva uludo vlast kad se ionako ništa ne može,
kih crnih brodskih korita, zatvorenih (jer bez ijednoga pro- a kamoli smije, podsjetio ga na strogost i bezobzirnost koju
zorčića), utisnuli u Carlovo sjećanje, onoga bistrog prasko- mu spočitavaju roditelji đaka. Kurelac, pozorno, provjerava
zorja, u luci. Jovaninovu dikciju i gleda ispod oka na Pacela, smežurao se,
tamo, udesno, od straha.
Kroz širom raskriljene prozore u središnjoj učionici neka- Tu je i profesor novogrčkoga jezika Skender Morfides: vječno
dašnje riječke hrvatske gimnazije, razliježe se zvon crkvi lunja Grobinštinom, Kastavštinom, Selcima Vinodolskim i
(kao roj osa modro brenči obližnji Sveti Vid, narančasto kli- tamo lovi hrušteve, kukce, žuželke, metulje. Nabada ...^ ih.
ktavo ieči Uznesenie Mariiinr* « vkina afrcrairn ioš žive. na iale. i zabada u šešk. P,a se, takav, vraća u
grad. Predstavlja se kao Grk i profesor novogrčkog jezika. An's Vaterland an's theure schliesz dkh an Dort
(Ali, uskoro, policija će i njemu ući u trag i, nedvojbeno, ot- ruhn die tiefsten Wurzeln deiner Krafi...*
kriti da on nije Grk nego čistokrvni Austrijanac, da on nije
Skender a još manje Morfides nego jednostavno Herr Nuser, Kad je Hrvatima gusto u politici i u narodnom gospodar-
da nije profesor novogrčkog nego revolucionar iz četrdeset i stvu oni odušak nalaze u jeziku. Politička provokacija. Svi su
osme koji je pobjegao u Madžarsku pa se sklonio u Osijek, ostali na svojim mjestima.
od tamošnjih Grka naučio novogrčki i doputovao na riječku Kurelac je, strpljivo, čekao da uhvati Kleemannov pogled. A
gimnaziju.) Ali, zasad je on još profesor novogrčkog jezika, onda mu se, izazivački, nasmijao u lice. Primijetili su. To. Svi.
Skender Morfides, koji sjedi u prvom redu, među smrtno Pa su se počeli javljati glasovi izvana: prvo dozivi ljudi, pa
ukrućenim kolegama u propisanim crnim odijelima. Sto se škripa kočija i štropot vozova, topot konjskih kopita, krije-
poučen vlastitim povijesnim iskustvom ili ludilom smije, u štaji galebova i, naposlijetku, zvon crkvi.
sebi, kolegi Franu Kurelcu koji upada u ludost pravljenja Tu, među, profesorima, nepomično, u propisanom crnom
povijesti iz kojega se dreka on, Herr Nuser, malo-pomalo iz- odijelu, sjedi i jedan golobradi mladac: Janez Trdina, profe-
vlači. Pa strpljivo sluša deklamatorska naklapanja o neka- sor grčkoga i hrvatskoga jezika, Slovenac. Zločinac, jer uve-
kvoj domovini u kojoj da je "najdublji korijen sile tvoje" ka- čer, na papirićima, bilježi dnevne utiske. Gadan običaj po
ko će njemački pjesnik pjevati na kraju ove priredbe: "An's vlast: taj se vlastitom rukom pisani zločin otkriva kasno, tek
Vaterlandan's theure schliesz dkh an..." po smrti bilješkara ili tek po smrti vlasti (u koju je bilješkar,
Kroz širom raskriljene prozore razliježe se zvon crkvi, kri- svake večeri, ubrizgavao svoj nevidljivi otrov prosudbe). Ne-
ještaji galebova, topot konjskih kopita, štropot vozova i pomično sjedi i, tobože nezainteresirano, promatra usoplje-
škripa kočija, dozivi ljudi: nitko ih ne čuje u središnjoj učio- nog Johanna Nepomuka Kleemanna, onamo, u prvom re-
nici nekadašnje riječke hrvatske gimnazije. du.
Ponajmanje ih čuje Johann Nepomuk Kleemann. Seta Ustali su: lingua latina et aliis materiis, doctrina religio-
gradom odjeven u laku bluzu, platnene hlače i slamnik. nis, ravnatelj, Johann Nepomuk Kleemann, Vinko Pacel,
Usopljen od debljine. Eno ga, sjedi u prvom redu ("lingua Skender Morfides, u muku, i razišli se.
latina et aliis materiis") u lakoj bluzi i pletenim hlačama, Fran Kurelac je zagrlio Jovanina. Onako po lički, krševito:
b i j e l i m ! On jedini smije to sebi dopustiti, jer je svatko
— Bravo, mali!
kovač vlastite sreće. A on je, u međuvremenu, postao kuć-
Već pola sata kasnije sjedio je Janez Trdina za svojim sto-
nim prijateljem samoga ministra prosvjete i bogoštovlja i
lom u stanu obitelji njegovog zemljaka Šendala, kućevlasni-
čelnim germanizatorom triju Kraljevstava: Galicije, Ma-
ka i imućnog trgovca, i pisao. Dva je puta morao naoštriti
džarske i Hrvatske. U životu pojedinca naime, kao i naroda,
pero: što od mnogog pisanja, što od žestine kojom je vukao
nije važno vrijeme nego međuvrijeme!
pero po tvrdom papiru.
A Fran Kurelac pomišlja na svoje dječake koje je opržio
vatrom riječi, neki su već napustili ove klupe i putuju svije-
tom, neki su još na ulici, tek će doći.
Stani uz domovinu, domovinu dragu
Učenici, izmoreno ozbilini. sluŠaiu Tnvanina: hnviit>:
 (To što je napisao nije nikad objelodanjeno. Leži u njego- blanovine da je prokrvarilo i zadržalo u sebi bogohulnikov
voj rukopisnoj ostavštini. U Ljubljani.) kamen.
- Hrvat?
Sutradan ili za mjesec ili dva, svejedno, Fran Kurelac je ot- - Ona mi je tako rekla. Sve se to dogodilo u Rijeci.
pušten iz učiteljske službe. - I zemlja ga je progutala?
(U gradu će ostati još osam godina. Kao privatni učitelj je- - Progutala ga je.
zika. Koji vjeruje u ludost nade da postoji mogućnost prav- - Neka ga je.
ljenja povijesti koja ne bi bila to. Ali svako ljudsko htijenje - I ja kažem. Zato jer je bio bogohulnik.
započinje bezazlenom sličicom a završava ludilom. Ponekad - Zato jer je bio Hrvat.
i terorom. Tako se jedino piše povijest.) Carlo ga je, u čudu, gledao.
-Je li moja mama zbilja bila Hrvatica?
...i sad, tisuću osam stotina pedeset i treće, u sjenci brik- - Bila je. Rekao sam ti. A zašto to pitaš?
škunera i brigantina, šetali su Carlo i Fumulo. Otac je pom- —Jer u gradu govore da su za sve nevolje krivi samo ti Hr-
no prelazio rukom po oplati brodova, opipavao prstima vati. Da se nikad nije gore živjelo...
skrućene guste zaštitne namaze katrana, koji je još uvijek - Što još govore?
vonjao po kamenom ugljenu i četinarskom drveću, i ljutio - Sve najgore o njima.
se: u namazu je našao zrnca prašine i pijeska. - Od koga si to čuo?
Uto Fumulo, iznenada, upita oca: - Od drugova. U školi. Mi smo svi protiv Hrvata. A ti?
- Je li moja mama bila Hrvatica? - Još si dijete, Fumulo.
- Bila je, sinko. Bila. -A ti?
Tu Carlo zamuča. Dugo su dalje koračali, u sjenci brik- - Madžari su mi dali kruh, a Hrvati utočište. Ne može se
škunera i brigantina, koji više nisu smjeli vijati slavenske suditi onome koga se voli.
boje. Dugo, prije nego što Carlo reče: - Drugi su očevi pametniji, više znaju nego ti.
- Više se ne sjećam boje njenih očiju. Kao da nikad nije
bilo tvoje mame. Možda ti imaš njene oči, daj da pogledam. Te večeri Carlo nije odigrao niti jednu partiju domina. Čak
- Neću. ni sam sa sobom, sam protiv sebe kako je, u usamljenosti
Fumulo drsko obori glavu. Otac s blagošću samca rodite- svojoj, običavao. Kada bi znao, tužno, kazati: "Pobijedio
lja prijeđe preko toga. Reče: sam se".
- Bila je skromna žena. Ne znam zašto ti to kažem. To da
je tvoja mati bila skromna. Valjda je bila kad ti to kažem. I
pobožna je bila moja Fanica.
Glas mu zadrhta.
- Zapamtio sam jednu njenu priču. Da je bio neki bogo-
hulnik Hrvat koji da se bacio kamenom na raspelo. Zemlja
nri n 11 m nt"i7T\ri I a i nrn rrnfolo rra a TcnL-r -\e\ IO _
 pedeset i devete, zbilo se nešto što bi još godinama bilo za-
Poglavlje sedmo okupljalo duhove, da se istodobno nisu počeli gomilati do-
gađaji koji su, i u Europi i u gradu, navijestili novo dugo
razdoblje ljudskih zala i ludosti. Da je ikada itko od povjes-
nika svratio pozornost na zgodu što će se sada zbiti, bio bi
je — i to s punim pravom - shvatio kao predskazanje.
O pokladama jedne od tih godina, kada su gradskim tr-
Bilo mu je dvanaest godina kada je Rječina poplavila grad. govima i ulicama (na obale, začudo, nitko nije izlazio) ludo-
Povodnju Save, Kupe i Dobre, koja je bila katastrofalna po vali zvončari, otjeravali dernjavom i nesmiljenim klepetom
cijelu Hrvatsku, navijestili su, kasno s jeseni, rojevi muha klepaka zimu i zle sile i odbijali uroke od ljudi i njihovih do-
(nitko ih dotad nije vidio u tolikom broju): ugojenih, neo- mova, usjeva i stoke, a plesnim dvoranama u gradu ludovale
tjerljivih, nogatih komadina muha što su zvrčale; poslije iz- krabulje - Fumulo i njegovi drugovi naposlijetku su smislili
minuća povodnje došlo je novo zlo: izmiljile su na sve strane kako da napakoste uglednoj sugrađanki Hrvatici, koja je bila
gliste, konjske, bijele, zavojite, kišne, i čovječje i zemljane, suprugom riječkom Hrvatu Leopoldu Franinovu. Tog
duguljaste, zarivale se duboko u sluznice crijeva... Bilo mu Franinova Carlo je često pohodio, naročito u ovo novije, po
je devetnaest godina kada su se domaći, carski austrijski or- riječke trgovce i armature nevoljno vrijeme, i u tim ga raz-
lovi, osvetoljubivo bacili na Sardinsko kraljevstvo. Od prvo- govorima zvao jednostavno Poldo. Njegova supruga voljela
ga događaja pamtio je samo neizmjernost voda, od otoka do je ali i unijela pripovijedati, najčešće o banici Sofiji Jelačić s
brda, u koju je modru i mutnu beskrajnost bio utisnut riđi, kojom, pričalo se, vodi čak i prepisku.
dobroćudni lik cara-mladca i, činilo mu se, crveni bruj sve- Leopold Franinov pojavio se te pokladne večeri prerušen
čanih zvona sa zvonika što su bili utkani u te vode. Naime, kao Brighella, uz njega je gacala njegova supruga kao sluš-
baš je toga dana u posjet gradu bio stigao Franjo Josip. Dru- kinja Diamant'na. Za tu je zgodu bila prvi put, ne bez uz-
gi je događaj, međutim, pamtio do u potankosti: štaviše, buđenja i ushićivanja, odjenula opravu što je, u zadnji čas ali
kada je tijekom pet kasnijih desetljeća Fumulovo ime bilo, ipak na vrijeme, bila stigla iz Pariza: novi model krinoline
zabunom i lažno, utkano u ratni sjaj tih dana, on sam nije koja se sad nosila iznad nekoliko podsuknji. Skrivajući gor-
učinio ništa da zabludu ispravi, nije smogao snage ili nije nji dio lica svjetlucavim posrebrenjenim krinkama što su
htio kazati kćeri Mafaldi, unucima, prijateljima prijatelja: imale duga držala, obilazio je bračni par Franinov plesnu
ne, nisam bio u Magenti, ja sam se uplašio, ja sam odustao. dvoranu i ogledao se, sa znatiželjom i pomalo šepuravo, u
Fumulo to nije kazao, nikada, osim u času kad se bio uplašio mletačkim zrcalima.
i kada je odlučio ne poći u rat. Pa je tako, zabunom, iz go- Ali umjesto da se Diamantina izdvoji iz pokladnoga mno-
dine u godinu, tijekom pet kasnijih desetljeća, dok sve nije štva raskošju svoje pariške krinoline, po kojoj su se, u blago
palo u zaborav i svi vršnjaci poumrli, Fumulo bio cijenjen valovitim crtama nizali bokori svijetlih ruža od krep-maro-
kao "junak od Magente". kena, ona se - oh, kako si kažnjena taštino ženska! — utopi-
Ali, između ta dva događaja, između listopada tisuću la u svilu i u baršun oko sebe. I u dubrovačke, briselske, paš-
ke i mletačke činke. u svileni i u laneni atlas, i u muslin što
je resio gospode i gospođice, a u grad, zajedno s dijamanti- le su uzvijanim zrakom dvije napudrane ruke gole do rame-
ma i krizoberilima, ametistima i jantarom, stizao iz Indija i na, po kojima su hitro nicali i otvarali se nježni mliječni cvje-
iz Egipta, iz Rusije i carske Vienne. tovi mjehura od opekotina. Još je časak dva, sama, vriska-
A dotle su njihovi sinovi, raskošno preodjeveni u crveno- jući, plesala čistinom vatreni galop, okružena skamenjenim
zelene Turke, s fesovima u boji lončarske gline i s crnom re- krabuljama a onda se, sparušena, polomila, dogorijevajući
som, jurcali okolo-naokolo i tobože ginuli, šireći ruke, na na glatkom parketu. Jedan za drugim prosijavali su, užare-
uglačanom parketu, pod sabljama dječaka što su bili preo- ni, obruči Što su pridržavali podsuknje, pušeći se raznoboj-
djeveni u nesmiljene Crnogorce. U modi su bili tursko-crno- nim dimićima.
gorski ratovi! Danima poslije ovoga tragičnog događaja Fumulo nije na-
Fumulo i njegovi drugovi htjeli su, zapravo, samo poplaši- puštao očevu dvokatnicu. Niti je htio susresti drugove.
ti Hrvaticu, osvetiti se uime njihovih očeva hrvatskom dijelu A s ocem ionako govori samo nakratko, suzdržano.
stanovništva koje da je krivo za sve nevolje na svijetu i u
gradu... jer da se nikad nije gore živjelo... slušali su to od A sad je proljeće i car je mladićki kliktao i sokolio (oslo-
profesora, od očeva, a sad je bila zgoda. nivši se valjda u tom trenutku nadahnuća o sablju, kako se
Kad su Fumulo i njegovi drugovi prišli gospođi - u dvo- većma volio dati slikati): "Vojnici Druge armije! Na vama je
četvrtinskom taktu galopa, u poluokretu, oštro naglašava- da izborite pobjedu neokaljanim zastavama austrijskim! Po-
jući svaki korak, nakon onih obveznih šesnaest koraka us- đite s Bogom i s vjerom u vašega cara u boj".
tranu koji su plesnu dvoranu pretvorili u raskošno dijago- Tako je bio naviješten austrijski vojnički pohod na Sardin-
nalno poskakivalište, dok su krhkije plesačice koje bi izdala sko kraljevstvo, koji samo naoko nema ništa s našim pripo-
snaga napuštale jedna za drugom ustrčale redove što su se vijedanjem,
učas opet zbijali i nastavljali u iscrpljujućem ritmu šarati ali zabubnjala je i Rijeka, kao Češka, Slezija, Galicija i Bu-
dvoranom koracima u poluokretu, i kad su nakon onih šes- kovina na sjeveru, kao Budva na jugu:
naest koraka ustranu plesači sada poravnati krenuli okomito Gradsko vijeće poručuje: "Preuzvišeni naš Car trgnuo je u
naprijed - gospoda je, zavraga, baš pripovijedala o banici. najpravičnijoj obrani njegovih svetih prava i nepovredivosti
Fumulo i njegovi drugovi skrivali su još od početka ovog Carevine mač iz korica... Njegova ekselencija gospodin ban-
galopa, u dlanu ljevice, debeli žar cigare: u tom času Fumu- ski namjesnik svojim proglasom od 3. ovog mjeseca poziva
lo je bio najbliži brbljivoj Diamantini. Rastvorio je, nepri- Hrvate i Slavonce da ustroje dobrovoljačke odrede... 12.
mjetno, šaku ljevice i razgorjelinom cigare povukao po go- ovog mjeseca od 10 do 12 sati u zgradi Gradskog vijeća upi-
spođinoj krinolini, koja je lepršala oko njega, oko njih. sivat ćemo dobrovoljce. Vojnička plaća iznosit će 25 f. po
Otvarajući latičaste rupe na tkanju krinoline koja se pre- glavi; upisani će sljedovati ratnu opremu i vojničko ruho već
tvarala niušto, huknuo je plamen tolikom divljinom uvis da prema narodnosti... Riječani! Eto je kucnuo čas u kojem će-
su se gospođine kose učas rasplele, nakostriješile i, kao go- mo moći dokazati da naziv fedelissima (najvjernija), koji od
rući raskriljeni paunov rep, užgale u tjemenu i, vlas po vlas, davnina resi naš grad, i u sadašnjici nalazi svoju potvrdu u
uvijajući se, posagoriievale. Kao da ioš uviiek Dlešu mlatara- našim djelima i spremnosti, radi koje će se naši sinovi na vla-
-*r\J-\ noti Arx \-\* crn
drevnom valjanošću branili i lovorikama mladim ovili. Sto- korpusa (koje su baš tada nastupale lijevom obalom Ticina).
ga dođite, požurite! Zovu vas Car, Domovina, Slava." Poslijepodne stupio je u bitku i III. armijski korpus."
Pet dana ranije austrijske su armije kod Cornalea pregazile Nekoliko sljedećih dana novina je šutjela o ishodu bitke
rijeku Pad i ušle u Modenu i u Reggio. Francusko-sardinska kod Magente. Fumulo nije bio ništa manje "vjeran", ali mu
vojska, nadirući sa sjevera, započela je opasavati Austrijance. se sve manje žurilo: junaštvo je, uvijek, obrnuto proporcio-
Fumulo je, zajedno sa svojim suučenicima, gutao očima nalno s njegovim vremenskim trajanjem!
telegrafske novosti. Najvjerniji drugovi javljali su se u do- A onda nova vijest: "Beč, 18. lipnja. Današnje večernje iz-
brovoljce, ali se Fumulu nije žurilo. danje 'Wiener Zeitunga' objavljuje iscrpne i točne podatke
Na rivi jedan je očevidac pripovijedao da se na strani fran- 0 našim gubicima kod Magente. Ukupno su poginula 63
cusko-sardinskih četa bore strijelci Alžirci: da svaki Alžirac časnika i 1302 vojnika; medu ranjenima se nalazi 218 časni
ima duge i ulaštene nokte, sabljasti nož i vreću što je sveza- ka, od kojih su petorica generali, kao i 4130 vojnika; raču
na konopčićem u kojoj da su ili mačka ili majmun ili bog te na se da je nestalo oko 4000 ljudi. Ali, povratkom pod za
pita kakva to ptica u maloj krletki. Pa da se bore ovako: pri- stavu onih koje je tok boja privremeno udaljio, ovaj se broj
pucaju dvaput triput, tek tako, odbace karabinku i vreću pa već smanjio, a zacijelo će se smanjivati i ubuduće. Razlog je
se četveronoške, "kao jaguari" — rekao je očevidac, na rivi, razmjerno velikog broja izgubljenoga ljudstva u činjenici da
zajedno s mačkama što su u tu namjenu naročito izvježbane, su jedinice isuviše naglo i srčano prišle borbi prsa o prsa, kao
bacaju na neprijatelja, "to jest na nas". Da Alžirci unakazu- 1 u samom zemljištu koje je na tom mjestu uveliko otežava
ju kao mačke: zubima i noktima. Fumulo je čas sanjao Hr- lo znatnije prestrojavanje jedinica. Razmjerno velik broj po
vaticu, nakostriješenu u smrtnom ognju, čas četveronogog ginulih iz redova časnika pokazuje svu njihovu vrsnost, po
Alžirca kako se baca na nj i kolje ga sabljastim zubima, dok stojanost i zanosnu hrabrost koja nadilazi sve moguće po
bog te pita kakve to ptice, u stotinama, izlijeću iz vreća i hvale..."
cvrkuću, cvrkuću... Obilazio je, čim bi ustao, okoliš zgrade i tako dalje, dan je bio vjetrovit, u zraku je ležala morska
Gradskoga vijeća, broj najvjernijih popeo se dotle na dvije pršavica, gušila, Fumulo (odjeven u bijelo ljetnje odijelo) pa-
stotine i petnaest. žljivo je sklopio novinu i odustao od prijave za frontu.
Gotovo sričući od uzbuđenja, čitao je Fumulo vijesti iz Ve- (Kada je tijekom pet kasnijih desetljeća Fumulovo ime bi-
rone: "Jučer ujutro u 7 sati uslijedio je okršaj između nepri- lo utkano u ratni sjaj tih dana, on sam nije učinio ništa da
jatelja, koji je s velikim snagama prešao na lijevu obalu Tici- zabunu ili laž ispravi, nije smogao snage ili nije htio kazati
na, i naših jedinica iz sastava I. i II. armijskog korpusa, uta- kćeri Mafaldi - od koje su zabuna ili laž i potekli! - kao što
borenih u tim krajevima. Okršaj je potrajao do noći." Pa su- nije htio reći ni unucima, ni prijateljima prijatelja: ne, nisam
tradan nešto kao pojašnjenje: "Neprijateljski napad uslijedio bio u Magenti, ja sam se uplašio, ja sam odustao. Fumulo to
je ranim jutrom kod mjesta Turbigo i Buffalora; napad je u nije kazao, nikada, osim u času kad se bio uplašio i kada je
početku bio upravljen protiv Druge brigade I. armijskog odlučio ne poći u rat. Pa je tako, zabunom, iz godine u godi-
korpusa pod zapovjedništvom grofa Clama, ali su bitku pri- nu, tijekom pet kasnijih desetljeća, dok sve nije palo u zabo-
hvatile jedinice Druge armije to jest Druga brigada II. ar- rav i svi vršnjaci poumrli, Fumulo bio cijenjen kao "junak od
snr Irirnnca i r!iTM-7iia
va \7TT A/T ______
stički vjetrovi, nitko nije sumnjao u laž i u zabunu da se Fu- - Činovničke su plaće tako male da se ne možete ženiti, a
mulo, kako je pričala Mafalda, borio na strani Talijana. U bez ljubavi mlado tijelo usahne. I zato dolazite k nama.
ratnom sjaju tih dalekih dana. Zajedno s legendarnim Alžir- - Nisam...
cima! Povijest pišu pobjednici.) - Niste što?
V

Povukao se na Mlaku, u očevu dvokatnicu po čijim je vi- Šutio je.

sokim stropovima i zidovima, presvučenim grimiznim atlas- - Jeste li možda stranac? Francuz?
nim tapetama, što ih je njegov otac kupio u nekoga cari- - Nisam.
gradskoga kapetana, povazdan lelujao i treperio sunčev od- - Niste što?
sjaj s morskoga valovlja što se lomilo pod prozorima, dok se - Francuz.
iza kuće do u nedogled pružao hrastik kroz koji je protjecao - Nego Bečlija?
potok, stvarao posvuda uokolo mlake, uvirao u more. - Zašto Bečlija?
- Sudim po kočiji.
—Upregni konje i povezi me do Gomile — zamoli Carlo. - Kočija je bečka, ali ja nisam Bečlija. Zašto ste mislili da
—Gospoda ne posjećuju Gomilu. sam Francuz?
—Htio bih posjetiti dom tvoje pokojne majke. - Po kroju vašeg odijela. I po cipelicama. Nego odakle
ste?
—Dalje ćeš morati pješice. Znaš i sam da je usko za koči - Ostavite me na miru.
ju. Molim - Fumulova ruka u kojoj je bio bič odlučno je po Poželi da se otac čim prije vrati.
kazivala da valja sići. - A ja sam Kranjica. Većina nas ovdje smo Kranjice. Ho
Carlo side. ćete li k nama? Ja ću vas povesti.
—A što ću ja? - pitao je Fumulo, mrzovoljno. — Ja tamo Šutio je.
ne idem. - Ne smijem... ne mogu - reče.
—Znam. Brzo ću se vratiti. Ovdje me počekaj. - Niste još nikad bili u posjet mammi Flori? Mi smo naj
—Ako... — prijetio je, Fumulo. poznatiji. Ja se tek snalazim, ja sam ovdje nova.
—Rekao sam ti da neću dugo. - Sada ne mogu.
Poplašen sinovljevom odlučnošću da ga - ne bude li hitar - A kada?
u povratku — ostavi samoga, ovdje, ispred Gomile, bez koči- Fumulo je zurio u žensku, osjećao je bol u desnici od ste-
je, Carlo gotovo utrči medu zbite poluruševne potavnjele zanja izrezbarenog drška biča od upredene kože.
kamene kuće. Stapom nabadajući put. Ona ravnodušno pokupi svoje suknje. Sad se pridržavala
Kada ga je ugledao da onako sitnorast i bradat gotovo ulaštenog smeđeg ruba kočije.
utrčava medu zbite poluruševne potavnjele kamene kuće, Odozgo, sa sjedišta, Fumulu pogled utone u sočnu bjelo-
Fumulo se nasmije. putnost djevojčinih tvrdo nadignutih sisa.
— Čega se lijepoga prisjećate iz naše Gomile kad se - Nema kurvice iznad Kranjice! — zacvrkuta djevojka.
tako Gledao je za njom dok je nestajala medu zbite
slatko smijete? polurušev- Imrp
ne nntnvnipl
 U uličicama što su bile gnjecave od plitkih voda po koji- njega ticati, upoznali ga s djecom što su haračila stubištem.
ma su plutali smežurani listovi salate i riblja crijevca ciglaste Slušao je njihova imena: Avelin, Vazmoslav, Marjanica, opet
boje, po zavijucima, niz koje je otjecala pišaka, što su se bla- jedna Fanica. A on je njih upitao, kako bi imali o čemu raz-
go spuštali i čas zatim zajahivali i virkali jedan na drugoga govarati, sjećaju li se još onog liječnika koji je bio došao po-
kao da uličica uličicu uhodi, vonjalo je po petroleju, suhori- moći Fanici? "Onda kad je umirala" — htio je doreći, ali nije.
bi, žesti, srebrile ribe, kojima su glave bile odrezane a utrobe Jer su ga presreli pitanjem: kojeg to liječnika? "Ne sjećaju
rasporene, posložene na nakrivljenim daščicama i izložene se" - pomisli. Rekao im je, svejedno, da se taj mladić liječnik
struji zraka da se osuše: kao pravi Sredozemac morao je za- više ne nalazi u gradu, da je bio upoznao nekoga engleskog
stati ispred jedne daščice i vidjeti koja je riba izložena: obične lorda admiraliteta kome da je bilo pozlilo na brodu, dolje u
srdjele ali i tri kovača. Uzradova se kovačima kao da će ih luci, a mladi mu liječnik dao običan uvarak od sljeza, ozdra-
on, frigane, pojesti! Prošao je ispod starorimskog luka, mi- vio ga, lord admiraliteta pozvao ga je, kasnije, k sebi, u Raz-
risali su veliki žuti grozdovi brnistre što je grmoliko izbijala dolnoje, na Krim, gdje je mladić, u vrijeme Krimskog rata,
iz zidova kuća, ovdje je, jednom, jeo s Fanicom trešnje, na prešao na stranu Rusa i obogatio se, i oženio... Sve je on to
svako uho bio joj je okačio po jednu vezicu, morao se skloniti čuo od pomoraca u luci, ali zašto on to ovdje priča? Sto njih
u stranu da propusti muškarca koji je niz strminu, bučno, za to briga?
kotrljao bačvu... Srećom, pitali su ga nešto, čuo je. Pitali su ga zašto "mali
Prišao je kući Faničinih roditelja, ukoračio u mrklinu. Kao Fumulo" — tako su rekli, ime mu nisu zaboravili, zašto nije
onoga dana: djeca se ustrčala i utrkivala po mračnom, od došao s ocem, sada, zašto ih nikad ne posjećuje? Pred njima
uporabe izlizanom, uskom i strmom drvenom stubištu, se bilo lako izvući prvom laži koja će mu pasti na pamet, ali
odozgo su ih tjerali neka sidu, neka idu na ulicu, činili su to unatoč tomu bilo ga je stid.
jedanput, dva puta, stotinu puta, čuo je, a djeca su i opet za- Šutio je, a onda je rekao:
počinjala trk uza stube. Iz kuhinje su pronijeli hodnikom —Htio bih sagraditi obiteljsku grobnicu. Na brdu, na Ko-
kuhano vino, zamirisalo je slatkasto i mlačno, kao i onoga zali. I prenijeti Faničine kosti.
dana. —Fanica je u raju. S an'jelima i kerubinima — reče, opet,
Bilo ga je stid što od Faničine smrti nije bio ovdje. Davno. nečiji glas.
Nisu ga prepoznali. — Vlasti u gradu traže vaše
- Ja sam Faničin muž. dopuštenje.
- Fanica je u raju. S an'jelima i kerubinima - reče nečiji Dobio ga je.
glas.
- Ja sam Carlo. Dok je Carlo ulazio u kočiju, Fumulo je još uvijek zurio ni-
Jedva su ga prepoznali. ušta i osjećao bol u desnici od stezanja izrezbarenog drška
Jedno je dijete navirilo iz sobe: ugledao je krevet u kome biča od upredene kože.
je umrla Fanica i drveni sandučić-krevetić. — Fumulo, vratio sam se... Pođimo, ja čekam —
Izvijestili su ga o umrlima u obitelji, koja je imala biti i oglasio se
niecovom. oa o vienčaniima i rocfeniima. knia sn se imala i Carlo, tiho. Obazrivo.
 sastaju se ponovo za objedom, za ovim stolom koji se sada
Poglavlje osmo gasi u sumračju, rasplinjuje.
Razdražen je, otjerao je oca i danas, i jučer, i sinoć, tjera ga
kada god ovaj hoće s njime razgovarati. Zašto nije pošao u
rat? Zašto iz dosade nije pošao medu Alžirce? Je li zbilja sa-
mo on krivac za smrt one krabulje na plesu? Tko je još sta-
jao uza nj s debelim žarom cigare koji su skrivali u dlanu?
U ljeto te ili svejedno koje od tih godina iz njegovog dje- Mattia Medanich, Carlo Walluschnigg, Gregorio Marochi-
tinjstva, jer čovjek tek kad podraste počinje u svoj život no, Lorenzo Bainville. Svi oni stajali su s debelim žarom ci-
uvoditi red godina, a dok je još mlad sve mu je nalik bes- gare u dlanu. Jer je bilo dogovoreno da joj napakoste. Da im
krajnoj plavoj vrpci koje jedan kraj on drži čvrsto u ruci a napakoste. Svatko je od njih mogao kazati da onaj do njega
drugi se gubi u onoj beskrajnosti, u onom beskrajstvu od tako misli. Pa je mislio i on. Mudraci knjige pišu o tome ka-
svijetle budućnosti, Fumulo je, s ocem, stigao u posjet posje- ko se ljudi ponašaju, seciraju ih kao žabe na stolu, a ljudi se
du, pod Učkom, nekoga bogatuna, očevog ortaka. zapravo ponašaju tako kako se u određenom trenutku pona-
Stvari s jedrenjačama na dalekim morima stajale su loše, šaju. I u tome je sva mudrost.
ni odnosi sa sinom jedincem nisu bili ništa bolji. O prvima Rub mora izgubio se u ranoj noći. Što ga je privlačilo? Če-
nikako da dokuči pravu istinu, sa sinom nikako da ljudski mu se radovao?
progovori. Poziv u posjet, na posjed, pod Učku, činilo se Ušao je u sobu, u kojoj je spavao zajedno s ocem. Prozor je,
Carlu da je pao u pravi čas: možda će saznati nešto više (ili kao i u svih uzmorskih kuća, gledao na Kvarner, u sumračju
čak sve, zašto ne?) o stanju svoga udioništva u brodovima, već se mračio Cres, od Krka nije više bilo ni traga, titrala su
možda će se sinu napokon razvezati jezik. nekakva svjetla, možda ribara, u kanalu, između otoka i
U prozirnom svijetlozelenilu ljetnoga sredozemnog sumrač- kopna, mirisalo je na ruže, na orehnjaču, na moru je netko
ja izrasta na javu domaćinova vrtna garnitura: stolice, okrugli pjevao i ispljuskivao vodu iz čamca. Skinuo je haljetak, dri-
stol na vitičastim nogama, prazna krletka na visokom stalku, ješio sporo čvor na žutom rupcu oko vrata. Svlačio je košulju
sve načinjeno od bijele žice, savijene u arabesknim ornamen- sa širokim rukavima, izuo uske crne čizmice, svukao tam-
tima, i ljuljačka, za dvije osobe, razapeta u borovom granju, noljubičaste hlače. Oslobođeno sukna i platna i kože i kon-
koje se ovjesilo do zemlje. Preko okrugloga stola prebačen je čanih čarapa tijelo je disalo na britkosti rane noći. Svukao je i
kukičani stolnjak, u boji žućkastog paškog konca, ali kad potkošulju (morao je i usred ljeta u njoj spavati: tako je otac,
snoća i on će postati bjelkast, dok srebrno ne pomodri u noći. jednom za svagda, bio zapovjedio). Stoji gol do pojasa. I
Kao i ruže, usred stolnjaka, koje su pažljivo porazmješrcne u bosonog. Pogled mu je, slučajno, u dosadi, pao na uspravno
široku vazu što predstavlja barku od obojene gline koja se ovalno zrcalo koje je stajalo u kutu. Prišao je zrcalu i nakri-
propinje na ukrućenim valovima. Na stolnjaku su i kriščice vio ga da bi se u njemu mogao ogledati. Još je bilo dovoljno
orehnjače. Tek pred jutro svemu će se opet vratiti bjelina. svjetloće u sobi, po njegovom tijelu, u zrcalu. Svijetli prame-
Danju obilaze šumarke, šuteći. Fumulo sluša zrikavce, če- novi duge mekane kose padali su mu do ramena, zabacio je
linafraf* rla mn np nartain nrpkn lira Knipmu <;n nri
podavale podozriv, otvoreno snishodljiv izraz. Pod prstima je Poklade su, te veljače, bile lude nego proteklih zima.
osjetio da je okvir zrcala crvotočan. Jabučicama prsta klizio je Gradskim trgovima i ulicama (na obale, začudo, nitko nije
od crvotoča do crvotoča. Naslijedio je to od oca. I zato je brzo izlazio) dernjali su kastavski zvončari. Deseci Goga što su bili
povukao ruku s okvira zrcala. I zrcalo je povuklo ruku, brzo. poživinčeni u ovčju kožu, s obrazinom na licu i golemim
Ispitivao je svoj izgled u odrazu zrcala. Pristupio je bliže zvoncima zadjenutima o pas, sa zečjom ili psećom ili srnećom
vlastitom odrazu. Dah mu je orosio mlačno zrcalo. Zjenice su glavom nataknutom na kolac (u desnici) i vunenom čarapom
se, zelenkaste ili plave?, raširile. Bio je svijetao obris na sre- u kojoj je bio pepeo (u ljevici), podsjećali su na biblijski narod
brnoplavoj jajolikoj pozadini. Između dana i noći. Između Magog što je s brda sišao "na četiri kraja zemlje" da uništi
jučerašnjice i sutra. Kakvoga sutra? Povukao se na prozor. "tabor svetih i grad ljubljenih". Kada bi se jarčev nakot u
Onaj je i dalje, na moru, pjevao ali se pljusak vode iz čamca spodobi ljudskoj povukao s ulica i trgova, u "gradu ljubljenih"
nije čuo. Oćutio je kako mu se tijelo što je ostalo pod dugim bi iznikli Krvnici, Zidovi, Trgovci levantinski i armenski,
gaćicama znoji. Skinuo se do gola. Vratio do zrcala: između Colombine, Mačci u čizmama, vitezovi i faraoni... Gorjele su
nogu njegov se penis bio uvukao u se, izgubio u orošenim lomače na veljačkoj buri i u njima mesopusti: "Tečajem ovog
dlačicama. Osjetio je vlažnoću na prstima. Ispod penisa, kao vremena učinila se je strašna buna u celoj ovoj okolici kojoj
čvrstu jabuku kojoj je površina smežurana, opipao je mošnju. početnik i kolovođa bijaše ovaj zločinac koji pred manom sidi
Gotovo bojažljivo, kao da nije njegova. Zrcalo je tu kretnju i dršće čekajuć strašnu odsudu svoje smrti".
bojažljivo odrazilo. A stvari srca, takozvane ženske? Razredno Luđe nego proteklih zima, neobuzdano i — probuđeno.
odjeljenje bilo je muško, i profesori su bili muškarci, uopće se Neobuzdano, jer je nadolazilo onih četrdeset dana kori-
činilo i njemu i njegovim drugovima da je svijet napučen zmene pokore, a probuđeno jer je cijela carevina živnula,
isključivo muškarcima i načinjen od muškaraca. A žene u tom kao Trnoružica poslije poljupca kad se budi iz sna. Nema ni
svijetu bili su muškarci koji su izvana nalikovali na žene. dva mjeseca da je car Listopadskom diplomom vratio Hr-
Gornjim dijelom tijela naglo se izvio u stranu. Penis se uda vatskoj i Ugarskoj ustav a od bana, Sokčevića, zatražio pri-
ljavao od nježnoga runja i pljesnuo ga po zategnutoj koži potr- jedlog o sastavu hrvatskoga sabora!
bušine. Ponovio je nagli trzaj, ali sad u suprotnom smjeru. I Ali, nema ni mjesec da je Gradsko vijeće u molbi Njego-
opet je penis poletio za gornjim dijelom tijela i pljesnuo ga po vom Veličanstvu, "najmilosnije" i brže-bolje, zatražilo da Ri-
zategnutoj koži potrbušine. Ovu je kretnju sada ritmički po jeku kod sljedećega saziva ugarskoga sabora zastupa osoba
navljao. Penis ga je sve poslušnije pratio i sve moćnije pljeskao koju će oni, po svom nahođenju, u Vijeću, izabrati: "Iziđe
po nogama, po slabinama. Dok mu, iznenadno, nije otkazao carska diploma od 20. listopada 1860., s likovanjem u svih
poslušnost, ukočio se, jako, jako, i sad tromo, bolno, pomicao naroda u Austriji pozdravljena, a od nas naročito, jer u njoj
ulijevo i udesno. Jalovilo se preobrazilo u spolovilo. Stajao je, skorim onaj trenutak otkrismo u kom će ostvarene biti do-
ispred zrcala, s penisom tako naglo očvrsnulim, ni iz čega sad mučaljive ali vruće nam želje da vidimo opet uvedenu
uskrslim, ni za što probuđenim. Podigao je ruke, ogledao se. autonomiju ovoga grada i da ovaj grad nanovo s krunom
Korak prema prozoru, dva do kreveta. Uvećao je sebe u Ugarske sjedinjen ugledamo".
zrcalu. Odstupio od zrcala. Bio je postao muškarac a da to Sirenski poj Madžara sad je, poslije poraza i sna, grlatiji
niie ni znao. Niti ie znao što da s time zannrne. - __ . _____ ■. l* ri^»1r\L'nr\nci i^vnncr 1P na nncrp
i traži svoju Rijeku. Nude gradu zelen-bijeli-crven svadbeni ka bila njihova. Svatko je u carevini držao u rukama Diplo-
kolač za kojim, u gladi, posiže većina građana. U "Maloj Pe- mu i imao čvrst razlog da u pokladnom ludovanju dade
šti", za svojim stolom, Carlo čuje od sugovornika da su se oduška vlastitom zadovoljstvu i nadanju.
stari Grci upravljali po onoj da je domovina svuda gdje po-
slovi dobro idu! Na sve to hrvatski se sabor samo zgraža, i Kad je Carlo ugledao prve riječke "ungareze", s velikim
ljuti! Kolača ne nudi nikakvoga! Carlo, pače, čuje da se perjanicama na kalpaku od kunovine, s prsima zakićenim
riječki milijuni, podigao je pogled s domina, voze u Zagreb zelen-bijelo-crvenim vrpcama, u kaćipernim madžarskim
na pomoć ubogim Hrvatom koji na taj način poljepšavaju odorama, pomislio je da pred sobom vidi krabulje s neke od
svoj glavni grad, dočim za Rijeku nije iz zemaljske zaklade karnevalskih maskarada u gradu. "Zidovi, Trgovci levantin-
potrošena ni para! Otrov je u "Maloj Pešti" djelovao još brže ski i armenski, vitezovi i faraoni, a sad i husari" — tumačio je
kad se saznalo da tako piše zagrebački "Pozor" u jednom sebi ono što vidi. Vikali su "Elyen!*" i klicali madžarskoj Ri-
dopisu s Rijeke! Novina je išla od stola do stola. jeci. Carlo se hitro povukao pod najbližu voltu i tako sklo-
Posljednjeg dana siječnja ove tisuću osam stotina šezdeset nio pred "krabuljama" što su isukanim ulanskim sabljama
i prve godine iz Rijeke je upućena caru nova predstavka. Pa zasijecali u hrvatsku trobojku koju je jedan od njih držao iz-
neka izvoli čitati što Mu pišu! nad njihovih kalpaka. Nešto mu je, međutim, bilo čudno:
"Veličanstvo!" (Bili su ljuti: kad su, prošlog tjedna, tražili dosad su sve krabulje gradom prolazile lica zaklonjenog kra-
da Im dopusti da budu zastupljeni u ugarskom saboru, bili buljom ili barem obrazinom. A ovi su, gotovo korakom voj-
su Ga oslovili sa "Sveto Veličanstvo!") Pišu kitnjasto, spomi- nika, stupali otkrivenog lica! Iz opreza Carlo dugo nije na-
nju izrijekom vladareve očinske grudi o koje se oni, puni po- puštao pribježište pod voltom: za husarima je zimska bura
vjerenja, "najvjerniji", stišću i maze, a sve to da bi mu dese- vijala krpice od bivše hrvatske zastave.
tak redaka kasnije saopćili gorku istinu: kako su saznali da Idućih dana grad je bio preplavljen husarskim perjem i tri-
su vlasti u gradu, također probuđene Njegovom listopad- ma madžarskim bojama. Na dućanima hrvatskih trgovaca,
skom diplomom, zatražile da se načini popis onih predavača čak i na ljekarni podalje od crkve svetog Vida, razbijeni su iz-
na pučkim, gimnazijskim i pomorskim školama koje osobe lozi. Uvečer, za stolom, ponovo bez suigrača s kojim bi podi-
kad se, "neograničeno", hrvatski jezik uvede kao nastavni jelio partiju domina, Carlo je slušao natezanja između Hrvata
jezik na tom jeziku neće biti sposobne predavati. Završava- i ungareza. Hrvati su dokazivali da tijekom dvanaest godina
ju ovako: "Iz gore navedenog u punom se svjetlu otkriva što su pod Hrvatskom grad n i j e nazadovao, jer da polovina
dosad prikrivena namjera da se u školstvo na Rijeci nasilno vrijednosti ukupne proizvodnje u Hrvatskoj otpada na Rijeku:
uvede hrvatski jezik i na taj način u nježna dječja srca posi- sedam milijuna forinti! Ungarezi su na to čepili uši.
je netrpeljivost spram talijanskoga jezika - kojim se u gradu
govori otkako postoji -" Umalo da im visoki crvenokosi Walluschnigg ogadi naum
Grad je, kao i cijela carevina, živnuo: Fran, i Jožić i njegovi i pokvari dogovor: iz knjige koja je bila tiskana "potporom
u luci i po tvornicama, i njihova djeca, jer su se nadali ustav- dobrih i pobožnih ljudi" kako je pisalo na koricama, čitao im
nosti, Madžari jer su vjerovali da će se vratiti doba što je
Drethodilo DO niih nesrernni rerrrlp<špr i rumni VaA* \p Riif»_
je "o tri stadija bolesti" koju je najprvo bila upoznala, rekao —Ovo je za sve nas — požuri Lorenzo Bainville. Žena je, u
je, vojska francuskog kralja Karla VIII. pri zauzeću Napu- polumraku, na stoliću, polako širila znojem ovlažene novča
lja. Prvo čir, s tvrdim uzdignutim rubovima (svi su se, kri- nice i tiskala ih dlanom.
šom, opipavali po rukama, po nogama, po vratu), pa ispa- —Djevojke su na katu - reče.
danje kose (jedan drugome, krišom, pogledali su u mlade- —Znamo — rekoše.
nački kuštravu, čvrstu kosu)... — A vlasnica... mamma Flora? — usudi se Fumulo.
- Jesi li siguran da bi mogao prepoznati onu Kranjicu? Valjalo mu je, dok je još za to bilo vremena, provjeriti jesu
-Bi h. li u pravom "domu". Valjalo mu je upoznati ženu koje ime
- I u polumraku? ne izlazi iz njegovih maštarija i noćnih snatrenja. Otkako ga
- Bih svejedno. je čuo od one Kranjice.
- A možda je ona u međuvremenu umrla? - Madame ne prima goste.
- Od čega bi umrla? - Znam. Ali imam za nju jednu poruku.
- Pa... treći stadij. - Na kraju hodnika, lijevo.
S njim su bili Mattia Medanich, Carlo Walluschnigg, Gre- Uspinjali su se odjednom ispunjeni osjećajem olakšanja. A
gorio Marochino i Lorenzo Bainville. Otkako im je Fumulo onda ih opet svlada malodušnost: vrata soba nalazila su se
ispričao svoj susret s onom djevojkom ispred gomile, ne pre- na obje strane hodnika sred kojega je tekao crveni tepih.
staju maštati o namamnicama i upaljenicama. Uljanice su gorjele mekano, smedecrveno, usađene u stakle-
- Ljudi, ja idem - prvi se odvažio Lorenzo Bainville. ne kugle što su bile uljepšane šarama cvjetnih uzoraka.
-Jednom valja početi - reče bačvasti Mattia Medanich. Kad je ostao sam na hodniku, Fumulo pokuca.
- Ako to nećemo sada kad su poklade, kad ćemo? — bio je U sobi su gorjela dva mletačka svijećnjaka, jedan na or-
to Fumulo. mariću do kreveta, drugi na stoliću što je bio prekrit čip-
- Jedino sad smijemo ući zakrabuljeni - prihvati Carlo kom, rese koje su padale do samog poda i jedva primjetno
Walluschnigg. se klatile. Čulo se, u tišini, kako plavičasta i crvenkasta mli-
- A ako nas ipak vide naši profesori? - reče Gregorio Ma ječna stakalca, ovješena o svijećnjak, ciliču.
rochino, ustrašen. Dugo je trebalo dok je smogao odvažnosti da premjesti
Ali, već su stajali na ulazu. pogled na prebijeli rub zategnutog, četvrtastog kreveta na
- Koliko vam je godina? Skinite obrazine — pokosi ih žena kojemu je, uspravno, sjedila žena četrdesetih godina, s mač-
što je u polumraku, neprimijećena, sjedila kod ulaza. kom u krilu, koji je tiho preo a ona ga gladila.
- Poklade su! - snašao se Carlo Walluschnigg. - Sto hoćete? Skinite obrazinu.
- Mi smo časnici na fregati Njegovog veličanstva "Kaiser- Rekla je to tiho, na hrvatskom, kao da ga moli, gotovo majčinski.
tum Oesterreich". Ukotvljena je u luci - čuo se duboki glas Skinuo je, polako, obrazinu i sad nije znao što bi i kako bi
bačvastog Mattije Medanicha. dalje. Između njega i te žene prostiralo se mučno očekiva-
- Otkad? - pitala je žena. nje. I sjaj svijećnjaka.
- Od jutros — reče Fumulo i tako priloži svoj skroman pri- Staklaste mačkove oči, s okomitom crtom crne zjenice,
loe Medanichevoi laži. počivale su na Furaulu i ravnomjerno se širile i sužavale. Po
blago savijenom hrptu životinje klizila je ženina ruka: od. —Tko ga je ubio?
oblina tjemena do zasvrdlanosti repa. Klizila polako, sabra- —Tvoji, Košutovci. Kod Schwechata, četrdeset i osme.
no. Osjećao je da joj je dlan od toga topao, mekan, svjetlu-
- Žao mi je.
cav i gibak.
- Nema ti što biti žao. Kad si ovdje moraš zatomiti osjećaj
Rese su se na čipki uočljivije zaklatile, plavičasta i crven-
sažaljenja, zapamti. Inače nema radosti. Raskopčaj mi stez-
kasta stakalca čuj nije ciliknula, plamičci zapalucali.
nik.
- Zatvori prozor.
Čekala je: njena je ruka klizila od oblina tjemena do zasvr-
Učini kako je rekla.
dlanosti repa u životinje.
- Sjedi.
—Nisi nikad vidio kako se to radi?
Sjede gdje mu pokaza onom drugom, slobodnom rukom.
—Nisam vidio.
- Odakle si?
—Ni u sestre, u majke?
- Sa fregate "Kaisertum Oesterreich" — odgovori, na hr
Uspravila se, na samom rubu kreveta; mačak se dostojan-
vatskom.
stveno pomakao u stranu. Zabacila je ruke sebi iza leđa i za-
- Madžar. počela odvezivati steznik. Isprsila se spram zrcala i pritom
- Nisam. mu okrenula leđa: sad je mogao vidjeti kako končana bijela
- Na tebi je husarska odora. uzica mukotrpnim radom njenih prstiju napušta jednu rupi-
Tajac. cu za drugom što su bile poredane porubom rubenine. I ka-
- Poklade su, gospođo. ko se u zrcalu, oslobođene stege steznika, pojavljuju krupne
- Tko te pustio k meni? Dobro, sad kad si tu, ostani. Do sise. Tada se, iznenadno, okrenula licem prema njemu, izvu-
padaš mi se. kla iz crvenkaste kose viljuškastu ukosnicu od slonovače a
Dolje, u gradu, čulo se, bučila je povorka krabulja. Uši u on je u zamagljenom zrcalu gledao kako se po nekom taj-
mačka poprimiše izgled tvrde koščate sitnom mahovinom nom i njemu nepoznatom redu kosa sada, sama od sebe, od-
obrasle školjke. vrće i rasipa niz gola leđa na guste uvojite pramenove.
- Kako si rekao da se zove tvoj brod? - Kako se zoveš?
Reče. - Fumulo, gospođo.
- Nisam čula za njega. Valjda još nije bio u riječkoj luci. - Neobično ime. Nije hrvatsko.
- Jutros smo uplovili. Podigne mu glavu: on se tome opre. Uzmuca:
- I zašto si tako lud? - Nisam Hrvat... nisam husar... oprostite, gospođo... ni
Fumulo je pogleda. kakav "Kaisertum" nije u luci... rekao sam na ulazu da
- Ne razumijem vas. Zašto bih bio lud? imam za vas poruku, i to sam slagao... došao sam s drugovi
-Jer si na fregati, jer će te ubiti. Svejedno tko. Kao što su ma... htio sam...
ubili mog oca. Pogladila ga je po licu kao što se gladi dijete. Stajao je pred njom zbunjeno, izgubljeno.
- Bio je fanatični ilirac. Razdao je cijelo naše imanje u Sri — Znam što si htio.
jemu za potrebe Gajevih ljudi. Prođe dlanom po njegovoj kosi, prstima po njegovom če-
 - Od danas si moj dužnik. Neki su mu čak i zapljeskali, ali se većina oprla njegovom
Ispratila ga je do stubišta. nastojanju da se onako uspaljen i oniskog rasta progura do
Laknulo mu je: sad je stajao na ulici, pod mjesečinom, krabulje od slame. Nadvikivao ih je na talijanskom:
sam. Mutan osjećaj postidenosti uzmicao je pred nečim svje- — Tko uvrijedi Hrvata taj je i Madžara. I obrnuto. Naše
tlijim što se moglo zvati čak nadom i samopouzdanjem. U na-
njemu je sada nemir imao drugačiju boju: osjećao se kao danje leži u našem zajedništvu. Zašto se onda moramo mrziti?
čovjek koji se probudio iz sna u kojem je sanjao da gazi be- Donijeli su mu stolicu i on je skočio na nju.
spućem, neodlučan i smućen, i sad opipava oko sebe javu. — Jonski otoci služe nam za primjer: odbili su
Pritegnuo je na sebi husarsku odoru, udahnuo svježinu protektor-
zimske noći. sku ruku gordog Albiona i hoće se pridružiti siromašnoj ali
- Elyen! - dovikivali su mu, raspojasano, iz jedne kočije. slavnoj Grčkoj. Hoćemo i mi Hrvatskoj!
Podigao je ruku na pozdrav i, glasno, gotovo radosno uz Govornik je nosio bradu kao u kapucina, ali ju je po obra-
vratio: zima i pod vilicama brijao.
- Elyen! Vikali su mu da laže, zahtijevali od njega da smjesta siđe,
pitali ga čiji je on to plaćenik (uvijek tako pitaju kad Hrvat
U dvorani Casino Patriottico gradski su ungarezi, baš kad u rođenoj Hrvatskoj napokon hoće biti je 1' da malčice i Hr-
je Fumulo ušao i zveknuo husarskim čizmama, potezali za vat), pojedinci su mu odobravali, nukali ga neka nastavi, ne-
klempave uši visoku trbušastu krabulju načinjenu iz slame i ka se ne plaši, nekoliko je konzula već sada, za svaki slučaj,
opasanu širokom vrpcom u bojama hrvatske trobojke. Kra- napustilo dvoranu.
bulja od slame podizala je i pružala čas lijevu čas desnu ruku — Pred nama su četiri mogućnosti: ili sjedinjenje s
prema ljepuškastoj dječjoj lutki u koju je bila zadjenuta ko- talijan
karda s riječkim bojama. Husari su se gurali oko krabulje, skim pokrajinama; na stotinu milja daleko od Italije, ili au
svatko je htio barem jedanput pomaknuti koju od krabulji- tonomija, ili priključenje Ugarskoj ili priključenje Hrvatskoj
nih ruku ili je udariti nogom. Slamnata se krabulja jednom koja je bogata...
očinski nježno bližila i zaštitnički nadvijala nad lutku, drugi Valjda je govornik znao da će pridjev "bogata" izazvati to-
put nezgrapno odskakivala podbodena husarskim čizmama, liki bijes medu ungarezima, kad je spremno nastavio:
pri čemu se njeno krhko tijelo od slame rasipalo i trunilo. — Jer nije Hrvatska ovo što vidite ovdje, kamen i
Kao Dunav spora vukla se široka, arpadovski drevna pjes- prah
ma. S dva žestoko naglašena sloga na kraju svakog stiha, što morski, i što vam kažu da je Hrvatska, nego je Hrvatska
su ih podvlačili udarajući okovanim potpeticama o pod. unutrašnjost naša, od Karlovca pa dalje, blagoslovljena
Jedan otmjeno odjeveni gospodin, oko čijeg je vrata visila plodna zemlja...
nehajno spuštena grimizna obrazina poprskana srebrnim kr- Razdražljivo raskopčavajući pozlaćeni bijeli okovratnik,
ljušticama, uporno je nadvikivao klicanja madžarskoj Rijeci. Fumulo zapita za govornika.
- Svi mi zajedno imamo samo jedan cilj: čast i blagostanje —Erazmo Barčić, gradski patricij - reče Lorenzo Bainville.
—Van odavde! Nije ovo tvoja "Hrvatska čitaonica"! - vi
kao je bačvasti Mattia Medanich.
 —Budućnost Rijeke zavisi samo od Hrvatske. Austrija —
I koji su mu urlali oko glave i htjeli mu izmaknuti stolicu
Dod noeama. utihnuli su: u ieru ie. iznenada, bilo ubačeno
djevičanski nevino i sveto ime Majke Domovine Svih Naro- ma... Krabulja iz slame, opasana hrvatskom trobojkom,
da i Narodnosti, pred kojom je valjalo, nezavisno od iskus- očinski je bila nalegla na dječju lutku u koju je bila zadjenu-
tva, padati ničice. Govornik je ispružio ruku, ali je zastao sa- ta kokarda s riječkim bojama. Činilo se da je, iako beživot-
mo djelić vremena: na, štiti u kaosu.
- Austrija može odgađati svoj pad, ali ga ne može izbjeći. Onda su u dvoranu utrčali oružnici: vikali su da je u gradu
I u tome je ono naše nadanje što sam vam ga maločas spo- uvedeno opsadno stanje, da je proglas o tome potpisao ban
menuo. u Zagrebu i hrvatska policijska i vojna vlast u gradu. Danas.
Jedva ga se čulo: svi su oko njega zaglušno zabučali. Onda Posljednjeg dana poklada. Dvanaestoga veljače. I neka se
je netko, razularen, podjaren govornikom, htio prinijeti kre- raziđu.
sivo pod slamnatu krabulju. Ali se nisu razilazili. Vikali su "Elyen!" i klicali madžarskoj
Fumulo je gledao: otvarajući latičaste rupe na tkanju kri- Rijeci. I trčali po dvorani spretno kao miševi i bježali ispred
noline koja se pretvarala niušto, huknuo je plamen tolikom oružnika na vrata.
divljinom uvis da su se gospodine kose učas rasplele, nako- Usred meteža huknuo je plamen: buktala je krabulja iz
striješile i, kao gorući raskriljeni paunov rep, užgale u tje- slame. Netko se bacio na dvoranski parket i, potrbuške, iš-
menu i, vlas po vlas, uvijajući se, posagorijevale. Kao da još čupao iz gorućega zagrljaja krabulje lutku. Kokarda na njoj
uvijek plešu mlatarale su uzvijanim zrakom dvije napudrane bila je počela nagorijevati.
ruke gole do ramena, po kojima su hitro nicali i otvarali se Kao Dunav spora vukla se široka, arpadovski drevna pjes-
nježni mliječni cvjetovi mjehura od opekotina. Još je časak ma. S dva žestoko naglašena sloga na kraju svakog stiha, što
dva, sama, vriskajući, plesala čistinom vatreni galop, okru- su ih podvlačili udarajući okovanim potpeticama o pod.
žena skamenjenim krabuljama a onda se, sparušena, polo- Kad su, kasnije, izišli na ulice i trgove, grad je već bio obli-
mila, dogorijevajući na glatkom parketu. jepljen plakatima: nizalo se sedamnaest točaka raznih za-
Trgnuo se: izbio iz ruku Carla Walluschnigga, u posljednji brana. Fumulo ih samo preleti očima. Od a do r. Pod toč-
čas, kresivo, a Walluschnigg je, u nj, zurio zgranuto, iznena- kom m bilo je zabranjeno "poticanje neprijateljstava protiv
đen. Sve je, učas, i opet, izgubilo razum i htjelo praviti povi- narodnosti".
jest: opet su htjeli zapaliti lutka, Fumulo je, jedva, obuzda-
vao najbješnje, još jednom je, u posljednji čas, pred suhom Nad otvorenom kočijom divljala je studena veljačka bura.
slamom što se rasipala i trunila uklonio kresivo, na udarac U noći su se žarila zgarišta lomača i ljuljali, obješeni, nedo-
koji je na to uslijedio odgovorio udarcima. Čuo je kako mu gorjeli Mesopusti. Fumulo je natukao husarski kalpak od
je netko, cerekavo, dovikivao: "Fa-ni-ca! Fa-ni-ca!". kunovine na oči, bridjeli su, s brda, sjeverni vjetri, i potjerao
konje.
Mačak u čizmama davio je faraona, vitezovi su pokušavali Pred domom, na Mlaki, u mraku, čekao je na nj otac. S fe-
zbrinuti dvorske dame, Turci su se šakali s Krvnicima, Trgo- njerom, ribarskim, u podignutoj desnici: brada mu se kupala
vac armenski s Trgovcem levantinskim, husari s istinskim u bijeloj i žućkastoj svjetlosti treperavog fitilja, bio je već
konzulima i husari s husarima to jest gradski ungarezi s is- proćelav, tjeme se, u krugu, širilo sve glade i golije, čelo je
tinskim konzulima i cradski unearezi s eradskim unearezi- uznanreHnvaln vknkn rln nnrl nrnriiertpnn lrn<;ii i
tjeme: zamjećivao je Fumulo promatrajući oca s povišega, sa mojim rukama i sve će biti prikrojeno austrijskim prilika-
sjedišta na kočiji: golotinja se glave, zajedno s tjemenom, ma".)
pokazala u punom ćelavom sjaju, u bijeloj i žućkastoj svjet-
losti treperavog fitilja, na studenoj veljačkoj buri. Uvojičas-
ta kosa padala je niz vrat, pokrivala uši, zalisci uvirali u bra- "Ohola Rieka je još uviek kao onaj tvrdokoran grešnik, koji već
du baš kao i brci, a brada se, bogato, ovjesila, ispreplela kao na smrtnoj postelji neće da se pokaje i izpoviedi svoje griehe, jer
bijelo i žućkasto predivo (ili je to bio odsjaj fenjera, ribar- se nada još ozdraviti. Vidi Rieka da je visoki sabor potvrdio uti-
skog, u očevoj podignutoj desnici?), i činila lice smiješno elovljenje, učinjeno god. 1808; poslan joj je kr. komisar da ukori
krivce ovogodišnje riečke vike i buke; dopisuje s namjesničkim
udaljenim, sitnim i, zapravo, već staračkim.
viećem u Zagrebu; nu ipak snuje i misli da nije sve gotovo te da
Fumulo je sišao, htio je izbjeći očev ustrašeni pogled, gra- će za koji dan sveta Ungarija doći. U to ime i sada djeca i pro-
dom se pročulo (već?) o tučnjavi, o požaru i o hapšenjima na staci urliču i viču 'Lovre, pobre' i druga porugljiva imena za sva-
husarskoj pokladnoj zabavi. Pred sobom je, u mraku, brid- kim, koji hrvatski govori, negledeć koga je stališa ni reda; a ne-
jeli su, s brda, sjeverni vjetri, gledao oca kako na nj strplji- ima ni danas straže takove koja bi to ukorila ili takova divljaka
pograbila i sudu predala. To je Riečanom ponos jer misle da im
vo čeka, i drhti (otkada?) na studenoj veljačkoj buri, s brda,
se cieli sviet čudi i divi kako oni hrabro znaju prkositi cielomu
pred domom, u mraku, s upitnim pogledom: z a š t o ? toli hrabromu narodu."
Ušao je, u dom, šuteći. Samo je s glave skinuo kalpak od ("Pozor", Zagreb, 4. IX. 1861.)
kunovine. Učini mu se da otac, unatoč vjetru, vonja po te-
škom kiselkastom mirisu pomočene konoplje i firnisa.
Carlo je, dotle, s fenjerom, ribarskim, u podignutoj desni- Čovjek se, u početku, nevolji čudi, kad se na nju svikne,
ci, drhtao na buri, s brda, osvjetljavajući valjda prizor koji je, već je kasno. Na nevolju se nitko ne privikava, nitko nevolju
u sebi, gledao: konji su kasali uz more, u mlačnoj sjeni pri- ne dozivlje, nitko joj ne tepa, nitko da bi je pripitomio, kao
morskoga tamarisa koji, jedva čujnim šumorom, nadsvodi što se i krvožedna životinja dade udomiti kad se njome druži
pustu konjsku stazu što se kupa u zelenoj svjetlosti, i trusi iz dana u dan. U prirodi je ljudskoj da se, naprotiv, prepušta
se sitnogrozdastim cvatom od sićušnih ružičastih ili bijelih lagodi, da se tlocrt vlastitoga života izlaže samo sunčanoj
cvjetića, a Fumulo isteže ruku, propušta da tamarisovi cva- strani življenja, a već poslije je kasno. Od najranijih dana,
tovi protječu kao suha prašnjava voda kroz blago stisnutu dok je obitelj još koliko-toliko na okupu, valjalo bi, strplji-
šaku i ostavlja za kočijom što je kasala pustom konjskom vo, podučavati muku življenja, trapljenje i nevolju da bi
stazom što se kupa u zelenoj svjetlosti ružičast ili bijeli pra- čovjek tako, zarana, postao savršenim nevoljnikom i bio
šnjavi trag... sposoban radosno živjeti u muci, u trapljenju i u nevolji. To
jest živjeti da bi mogao prihvatiti nesreću kao izlaz, kao na-
Poklade su, te veljače, zaista, bile luđe nego proteklih zi- gradu za to što uopće živi.
ma. Onaj nedavni Carlov posjet ortaku, pod Učkom, ticao se
(Nisu ni slutili da je car, samo dan kasnije nego je ovjerio posve neizvjesnog poslovnog ishoda putovanja dvaju brodo-
Diplomu, u listopadu, pisao, svojoj mamici: "Dobit ćemo va što su bili ukotvljeni u lukama Sjeverne Amerike i javlja-
niome nešto malo oarlamentarnoe života, ali vlast ostaie u
ta, da su im ga preoteli (i tamo?) parobrodi i što da, zapra- A u toj mutnoj vodi povijesti htio je Carlo uloviti Fumula
vo, rade? Na posjedu, pod Učkom, Carlo se tek čudio nevo- za se: vodio ga je s navoza na navoz, od jedne položene
lji koju su nagovijestili parobrodi. Za desetak, dvadesetak brodske kobilice do druge, "Moj sin Fumulo" - predstav-
godina - i već će biti kasno. ljao, s ponosom, sve novim i novim zakupcima brodova,
Ali zasad, bori se, ne sam nego udružen s ljudima od mo- mornaričkim časnicima i zapovjednicima engleskim, pije-
ra, da pridobije transporte žita i petroleja iz Amerike za Eu- montskim, francuskim; oko njih stupale su u dvoredima, u
ropu. I sjeća se, kao i oni, sna od zlata koji se zvao Krimski troredima savezničke čete, "Moj sin Fumulo", uz brencavu
rat. Sjećanje na taj rat je i dan-danas nepomućeno, ali ono je zvonjavinu crnoga gvožđa ukrcavalo se teško topovlje, pali-
ishlapilo iz stvarnosti. Koja je vazda zavidna snu i zatire ga. lo vapno i ugljen; stotine radnika gradilo je, opremalo i is-
A taj san, tursko-ruski rat na Krimu, kao da je bio stvoren praćalo brodovlje a njihove su im žene i kćeri i djevojke do-
da usreći žitelje baš sjevernoga Jadrana: kakve li su samo za- nosile jelo i piće, s Krasice, s Grobničkog polja, iz Kastva;
rade postizali domaći brodovlasnici za svoje usluge savezni- mirisalo je na svježe jedrilje, na blanjevinu, na unosnu tuđu
cima, basnovite! Združeno europsko pritjecanje u pomoć povijest. Carlovi su savjeti, kao i uvijek, a sada pogotovo, bi-
Turskoj i ključ pobjede nad carskim ruskim orlovima nalazio li dragocjeni, slušali su ga rado i admirali i kalafati a on je
se u rukama brodskih momčadi što su rukovale sidrovljem, htio da barem dio, malen dio toga sveopćeg žara i osobnog
jedriljem i uzetima, ovisio je o odanosti domaćih brodovla- ugleda što ga uživa po brodogradilištima i uredima, lukama
snika koji su prevozili čete engleske, pijemontske i francu- i navozima, "Moj sin Fumulo", prijeđe na sina, da ga ovaj
ske, i materijal ratni, građevni, jurišni, obrambeni, saveznič- upije, zajedno s mirisima pakline i drva. "Moj sin Fumulo".
ki, na Crno more, ovisio je o brzini plovidbe, o veličini bro- I još je nešto mislio, pogledajući na one žene i kćeri i djevoj-
dovlja, o pouzdanosti kobilica i brodskih spremišta, o oda- ke, mislio je, u sebi: "ah, kad bi i moj Fumulo našao sebi Fa-
nosti sjeverojadranskih zapovjednika i časnika stvari savez- nicu!". U svom očinskom ponosu i zaljubljenosti, nije pri-
ničke pobjede nad ruskim medvjedom koji je posizao za Bal- mjećivao da ga po brodogradilištima i uredima, po lukama
kanom i Jadranom. Tih je godina bilo posagradeno više di- i navozima, već pomalo sažaljevaju. Iza leđa.
vovskoga brodovlja nego ikada do tada! Obogatila su se Tako je, u potrazi za žitom i petrolejem, Carlo prevalio ne-
brodogradilišta Senja, Bakra, Rijeke, Kraljevice, Selaca... I, koliko godina: uspjeh je imao zahvaliti, i sada, svojoj okret-
kako to obično biva, nisu se samo oni okoristili tuđom povi- nosti, snalažljivosti i radinosti.
jesti: narudžbe za gradnju brodova, koje su plaćali savezni- A onda će, poput gladnih pasa beskućnika, jedrenjaci du-
ci, stizale su i iz Boke, Trsta, Dubrovnika, s Pelješca... Kao ge plovidbe, jedan za drugim, kroz slijedeće desetljeće, po-
bijeli tvrdi oblaci na caklini voda sjevernoga Jadrana ležali četi lunjati svjetskim morima, bez tereta, bez narudžbi i bez
su jedrenjaci: tako se pričinilo francuskom admiralu zapo- ikakvih određenih ciljeva. "U potrazi za teretom" - kako će,
vjedniku združene flote kad je, s riječkoga gata, bacivši po- škrto i samosvjesno, javljati svojim agencijama i kućama.
gled na more, stupao na palubu zapovjedničkog broda "Mar- Spast će na goli ponos. Od kojega se ne živi. Jedrenjaci duge
guerite de Navarre" prije nego što će s eskadrom isploviti na plovidbe s istočnoga Jadrana, potisnuti iz luka Sredozemlja
istok. i Crnoga mora, dobit će od svojih vlasnika agoničku zapovi-
jed: olovki!, olovki i dalie ali sve dalie! Što će značiti: nlovi-
ti na sjever i ploviti na istok, u vražju mater ali ploviti, jer
tobože tamo da ih čeka kost.
Poglavlje deveto
Zasad, međutim, Carlo se i dalje tek čudi, i predstavlja
mladića:
- Moj sin Fumulo.

Vlasnik peštanskog orpheuma obećavao je dosadljivim

građanima, iz večeri u večer, čuda neviđena: gutače žive va-
tre, najjače ljude na svijetu (dakako da su to bila dvojica
Madžara, braća Attila i Jeno Veress, u leopardovom krznu),
golubove i golubice koji će dok okom trepneš izletjeti iz naj-
običnijeg cilindra od svilenog pliša. Na programu je bilo i
više točaka, ali vlasnik izdvaja samo one senzacionalne.
Fumulo je, iz večeri u večer, pohodio orpheum. Ruku na
srce, prve večeri platio je ulaznicu zato da bi, dosadljiv, gle-
dao točke programa: gutače žive vatre, braću Veress, golubo-
ve i golubice. Slijedećih večeri, međutim, plaćat će ulaznicu
da bi gledao u međutočke programa: kad se kao najavljivači-
ca, iz večeri u večer, pojavljivala djevojka u kratkoj crvenoj
suknjici prošaranoj zlatnim vezom, s drzovitim kalpakom
kojega se savitljiva kita klatila jednako žustro i pohotljivo
kao i njena vlasnica, prelijepih golih nogu u mrežastim čara-
pama gustih očica. Izlazila je pred zastor uvijek nasmijana,
uvijek uljepšana crvenilom i ražarena rumenilom, s kiticom
cvijeća. Glasić joj je bio prodoran do vriska, ali u svom pjev-
nom opsegu dopadljiv i dojmljiv, koliko to dakako može biti
glas jezika koji ne razumijemo. Nešto je pričala, nešto bi ot-
pjevala, razumio je nije gotovo nitko, i već bi je zastor pro-
gutao i, nesmiljenom žestinom, počinjala nova točka čuda
neviđena od programa. Iz dana u dan, iz večeri u večer.
Fumulo je hitao i stizao prvi na prozorčić blagajne pa, sti-
dljivo, tražio mjesto u prvom redu. Iz koga je halapljivo zu-
rio u ljupku Madžaricu koja da je stizala, govorili su u gra-
preko vedra neba vijaju krilati konji zlatogrivci i ćemane zakucao na njena vrata do kojih ga je povela culjava blagaj-
plaču ciganske sa studeničkim dugim motkama u pozadini. nica, tek sad je otkrio da je zdepasta i krivonoga. Povela ga
Stigla je otamo, stvarna ali nedodirljiva, da bi večerima u je susretljivo, koliko zavist u takvim prilikama dopušta že-
ovom gradu podala smisao, razgalila ih i uspalila. Njega, nama da, za razliku od muškaraca, budu međusobno susret-
Fumula, u prvom redu. Pa je u vrtu, na Mlaki, potajice da ljive.
otac ne primijeti, uzabrao travanjskoga cvijeća, svezao ga u Andor Zsuzsa nije bila nimalo iznenađena što ga vidi u
kitu, pažljivo da se ne obruni položio do sebe u kočiju i po- svojim artističkim odajama, i to ga ohrabri. Iz nje je, baš kao
hrlio na prozorčić blagajne. Nije zatražio samo mjesto u pr- i na pozornici sred tamburina, golubova i triliranja violine,
vom redu nego i da mu kažu kako se zove najavljivačica to- zračila vedrina i radost, možda posve bezrazložna i njemu
čaka, "ona, znate, u crvenoj suknjici prošaranoj ovako (po- svakako nedokučiva, jer on se osjećao kao čovjek koji se tek
kazao je kako) zlatnim vezom". probudio iz sna u kojem je sanjao da gazi bespućem, neodlu-
— Andor Zsuzsa - reče blagajnica. čan i smućen, ali kojom ga je radošću i vedrinom ona zapah-
I nasmije se: tek joj je sad bilo jasno zašto svake večeri taj nula do u dno bića, kao što živodajni proljetni lahor kravi
mladić u husarskoj odori koji ne zna madžarski dolazi k njoj dugom zimom nataložen mraz.
i traži ulaznicu i mjesto u prvom redu. Dvovrstan je ljudski soj kad je riječ o ćudi čovjekovoj: ima
— Zuža? bića ljudskih koja već golom svojom pojavom, a da nisu ni
Provukao je kitu cvijeća kroz otvor prozorčića i rekao: otvorili usta, donose sobom i neumoljivo šire oko sebe neku
— Dajte Žuži, molim vas. mračnost, prijepornost, tamnost života, njihove riječi otvara-
ju guduraste, vlažne, kobne, slijepe, sunovratne, teške strane
Program se odvijao uobičajenim redoslijedom: gutači su življenja. Oni od svoga i tuđeg života danonoćno spleću čvor,
proždirali živu vatru kao da je hladna, najjači ljudi na svijetu tako čvrst i mučan, da iz takvog čvora ne viri niti jedan poče-
savijali željezne motke kao da su načinjene od tijesta, go- tak kojim bi se tako uzlovit život mogao početi odsukivati.
lubovi izlijetali iz crnoga cilindra od svilenoga pliša kao da To su bića ljudska koja življenje zagađuju gore od ma čega.
u tome i nema čarolije, mali glazbeni sastav (pijanino, violi- A ima ljudi na ovom svijetu kojih nazočnost, melemna i raj-
na, tamburin i, od vremena do vremena, činela) upadao sa ska, naprosto nuka na volju za življenjem a sam život
svojom svirkom, a nasmijana Andor Zsuzsa skakutala ispred neodoljivo pretvara u radost, u živahnost, u bezbrigu, u uži-
zastora, gukala nešto, nešto pjevušila i, na samom kraju vanje. Andor Zsuzsa pripadala je ovom drugom soju ljudi,
programa, uz zaglušnu lupu i svirku trojice glazbenika, kad rijetkom i prerijetkom: bila je rođena da usrećuje druge.
se uz naklon zahvaljivala gledateljima na njihovom brojnom Zahvalila mu je na cvijeću a on joj se ponudio da će je po-
posjetu, dobacila Fumulu cvijet duge stabljike. Prepoznao je vesti kočijom do prenoćišta "K crnom orlu" u kojem je pe-
u tom cvijetu kukolj što je rastao u dnu njihova vrta, na štanska družina bila odsjela (propitao se). Što je ona, kima-
Mlaki, podalje od potoka. Uzradovao se: to je značilo da je jući glavom, prihvatila. Ali umjesto da pođe najkraćim pu-
Zsuzsa primila stručak, njegov skroman a opet rječit darak, tem, on je vozilo potjerao preko nove luke, pa uz bijeli šlju-
ali i da mu istom mjerom sad eto uzvraća. I ona skromno a nak koji se plavio na mjesečini, pa uz kanal Rječine i
U,,/
ODet riečito. Sad mu ie valialo načiniti i korak dalie: zato ie tek ta-
lili %£k1Tf\ «-*J~
 Što je ona, sa smijehom, prihvatila. Jer je noć bila vedra, Zsuzsa se izula i, čas zatim, kao patka, brčkala u morskoj
proljeće nastupalo, fenjeri na brodovlju u luci i u kanalu mlaki. Podigla je široku zvonoliku suknju do iznad koljena, u
mirovali na bonaci. Dvije duge žute vrpce s djevojčinog šešira njene bijele čarape, što ih je bila prebacila preko tvrdoga pri-
lepršale su oko njenih razgolićenih ramena, hvatala je morskog ševarika, uljezao je vjetar i razigrao ih. Mora biti da
noćne lepirice što su izlijetale iz mraka, čuo se klokot vode joj je za vrat pala borova iglica i draškala je i bockala, jer je
pa se onda i on izgubio, činilo se da kočija uzlijeće među skinula sa sebe crni jelek, srcoliko prošiven zelenim i crvenim
crne zvijezde, u još veću tišinu, iz koje će oni moći natrag koncem, mora biti da joj je borova iglica upala još dublje, skli-
samo po tragu dviju dugih žutih vrpca s djevojačkog šešira. znula do samih guzova i tamo je draškala i bockala, jer se br-
Kad je zapjevala, s vokalima u silaznom nizu, kako to čkala i hihotala boboćući. Još je uvijek sjedio u kočiji, i zurio
madžarskom jeziku i priliči, začudilo ga je koliko je neu- u nju, u tu razigranu radost usred mlačne mlake mora, u šu-
tažene, putene grlenosti bilo u njenom dotad do vriska moru borika i frci konja, pa se izvukla iz bijele platnene košu-
prodornom glasu: spočetka tiho, a onda sve otvorenije, i sve lje, nestrpljivo, poštrapala plitkim morem, iz košulje su joj
brže, gotovo kao dobrostiv krik koji je vapio za još jednim poispadale borove iglice i zavrtjele se na površini mlake. Po-
glasom, za glasom koji će ga prihvatiti, poduprijeti, ali je štrapala se prvo po ramenima, oprezno, potom, ojunačena
Fumulo ostao nijem, samo je ritam pjesme, pljeskom uzda, mlačnošću vode, zagrabivši dlanovima u najprozirniju vodu,
prenosio na konjske butine i hrptenjaču što se, izduljena, po golim dojkama, koje se ukrutiše "kao dvije bijelosmede
bjelasala pred njim na mjesečini: puževe kućice" — pomisli Fumulo. U mlaki se pojavila ribica
i, hodeći za njom, ona bezbrižno čučnu u plićaku: vodeno zr-
Huzd rd cigdnj, megittad az drdt." calo prihvati bjelinu njenih guzova i umnoži je valićima do
stjenovitoga ruba. Pognuta, škropila se morskom pjenom ko-
Pred prenoćištem poljubila ga je u zadnji čas, bezazleno, i ju je stvarala rukama i uživala u tome.
učas se izgubila. Doviknuo joj je da će izjutra doći po nju. Zagazio je čizmicama u plićak, pružio joj ruku (ruka mu
je drhtala) i poveo je, gotovo povukao za sobom, iz mlake.
I došao je, ranije nego što je i sam mislio. Pomogao joj je Legla je, sama, na suho igličje, brideći od ugodne prohlad-
da se uspne u kočiju, a ona mu je rukom pokazala spram is- nosti, od zdravlja, od podavanja životu. Sjeo je uz nju. Ra-
toka, na stjenovitu obalu: onamo, onamo! skopčala mu je odoru, prešla vlažnim dlanom po čvrstim
Kasavim trkom vijugali su cestom uz more, dan je bio kovrčicama na prsima: on osjeti da mu srce bubnja i da mu
mlječkast, bez sjaja ali i bez sjena, žena je otkrivala more i pod njenim prstima bradavice tvrdnu. Položio joj je glavu
meke sivkaste otoke u zračnom paperju. na dojke, polagano dlanom slijedio neravnine njenoga tijela,
Kočija se zaustavi u najizbačenijem dijelu borika gdje se sta- nailazio dugim putovanjem na kapljice od mora i zrnca pi-
za, strmoglavo, rušila prema moru i, djelimice, ležala pod mo- jeska, lijevo i desno na po jednu kvržičastu bradavicu, bile
rem, tako da konji i prednji kotači zadose u najprozirniji plićak. su gusto zbite, kao mladi češer, ali tamnoljubičaste, nadola-
zile su udoline pazuha s pahuljama, zavojiti lijevak pupka,
oštro kovrčje pod trbuhom, ruka mu mazno zabrazdi u to
• UC4 T^ /* rirrr. hr.hi. nnnrn i rllarip mprtii naip7nrpnim
rlipvnirinim
nima, utre sebi put bridom dlana, a put se, sam od sebe, ši- — Preuzvišenoga gospodina Josipa Jurja Strossmavera.
rio, bivao sve razjapljeniji, sve kliskiji: osjeti vlastitu muško- Čekali su dok preuzviseni nije prošao: u gipkoj plitkoj
st i što mu je činiti. A ona, radosno, primi rukama njegovu otvorenoj kočiji koje su vratašca bila presvučena ljubičastom
toplu sablju krivajicu i, vična toj svetkovini muškosti, udje- palisandrovinom, proćelav, s kosom koja mu je postrance
ne je u svoje korice. rubila izduljenu lubanju, primijetio je Fumulo. Preuzviseni
je jednom rukom pridržavao križ na prsima, a drugom dije-
Iz dana u dan, iz večeri u večer. lio blagoslov vjernicima koji su napustili vozila i, oborene
Fumulo je stizao prvi na prozorčić blagajne pa, odvažno, glave, stajali poredani uz brdsku cestu, spuštajući se smjer-
tražio mjesto u prvom redu. Iz koga je halapljivo zurio u no na koljena kako se dostojanstvenikova kočija približava-
ljupku Madžaricu, dok su gutači proždirali živu vatru, naj- la. Žene su brže-bolje prekrivale glavu rupcem a djeca tr-
jači ljudi na svijetu savijali željezne motke, golubovi izlijetali čkarala za kočijom iz koje se, još dugo, vidjela jedna ruka.
iz crnoga cilindra od svilenoga pliša... ali unatoč tomu, dvo- Kad je kočija prolazila uz njih dvoje, Zsuzsa desnom ru-
rana je iz večeri u večer bila sve praznija. kom načini na sebi znak križa.
...ostavili su kočiju u hladu jasenika i uzverali se na stije-
Povezao ju je, toga proljeća, u otvorenoj kočiji, u brda, is- nje. Mislila je da će i oni za svjetinom, s kočijom među bar-
točno od grada. jake, pod slavoluke, na golemo kamenito polje, ali Fumulo
Riječki su Hrvati na Grobničkom polju, svečano, posveći- ju je čvrsto držao za ruku i odvojio od vreve. Jer ovdje, gdje
vali županijski barjak: povest će Zsuzsu, stajat će podalje, su njih dvoje polegli, čulo se samo kako vjetar huji i s kame-
neka se djevojka zabavi prizorom. Od drugova je doznao da nitoga polja pod njima donosi ulomke iz nečijega govora, i
ungarezi zauzvrat spremaju protuhrvatske demonstracije, vidjelo kako širokim nebom prolijeću ptice i klize oblaci...
zvali su, dapače, i njega, Gregorio Marochino ga je osobno Bio je sretan. Bila mu je dvadeset i jedna godina. Ni za
pozvao, ali se on ispričao. čim nije osjećao potrebu. Čak ni za drugovima. (Koji se sad
Brdskom su cestom susretali kočije okićene vrpcama i svi- pripremaju za demonstraciju.) Ponajmanje za ocem. Samo
banjskim cvijećem, velike zaprege s razvitim hrvatskim na- da je Andor Zsuzsa ovdje, s njim. To je sve što njemu treba.
rodnim barjacima, skupine i povorke žitelja i građana. Zsu- Ona. Čvrsto ju je držao za ruku, izvaljen na leđa, i osluški-
zsa je podcikivala kad bi Fumulo, čim bi se ispred njih uka- vao strujanje vjetra kroz vlati trave... "Višnji, prepuštajući
zalo stotinjak metara dlanaste čistine, objesno potjerao nji- na hrvatski narod pasti nevoljan..." - donosio je vjetar s ka-
hovu laku kočiju i prestigao sporije kasače. Koji su se skla- menitoga polja pod njima. To je sve što njemu treba: ona.
njali s puta dvojima pomahnitalim mladima što su kočijašili Pa ju je primakao bliže k sebi, ležala je na njemu, opušteno,
četveroručno i jujukali. i nebo je mirovalo jer oblaka više nije bilo, gledao je kroz
Sad su ispred njih samo kočije ustavljene desnim kotačima njenu kosu u modrinu svoda, nije osjećao težinu njenoga ti-
u travi. I Fumulo je morao stati: jedan ih je oružnik, ljuba jela, nije radost teška nego je rijetka, a ona je bila sama ra-
zno, sklonio s ceste. Desnim su se kotačima našli u travi. Fu dost, "...naša županija Rečka... buduć ju tuđinstvo zavrglo i
mulo je upitao mladog oružnika što se tu događa i koga se odgojivalo..."
7„„ .7.,,,
to čeka da Drođe tom cestom. __ . ___ .............. __, .... ..„....:
 Žuža... - Zauzdaj konje! Konje zauzdaj! Fumulo! Stradat ćemo...
Povaljali su travke, pleli se jedno oko drugog, jedno dru- Konje, konje! Čuješ li me? Jesi li poludio?
gome rukama kroz kosu, on njoj medu dojke, nezasitno, Na oba podivljala konja, kojih je uzde ispustio iz ruku a
strujao je gorski vjetar po njihovim golim leđima i napetim one lamatale fijučući zrakom, vidio je, sjedila je ona njego-
trbusima, s kamenitoga polja pod njima pokupio je prizemni va Hrvatica u pokladnoj haljini zahvaćenoj ognjem, jedna
donjak mnogoglasnu, junačku pjesmu, ali je oni nisu čuli, ali udvojena: i na lijevom i na desnom konju.
"ah, Žuža... Žuža..." - Čuješ li me, Fumulo?
Osjetio je na šiji i po rukama, koje su se osule ježurima, da
Prve kočije zasuli su kamenicama već kod Orehovice. Ce- jezdi gluhim carstvom katastrofe.
sta se kod Orehovice naglo sužuje, a stotinjak metara dalje Niže, dalje, već je bilo kasno: pet, šest kočija vrtjelo se
sklanja pod zastrašujuće vrleti kanjona Rječine. Odatle pa bezglavo u krugu, na uskom prostoru, u njih su gađali ka-
do mora više ne prestaje padati, nezaustavljivo se obrušava menjem, konji su njištali, oglav, zvalo, potprug, upregnut
uklesana u brdo. Na tom su ih mjestu sačekali i kamenovali. teret kočija, stremen, prsina — sve je bilo protiv njih, stezalo
- Tko? Tko? — pitao je, Fumulo, zadihan, pritežući uzde. ih, sapinjalo, vuklo k zemlji, a pogoci su bili divlji, bolni.
- Autonomaši — vikali su seljaci. Vozari su poispadali iz kola i glavinjali tražeći najbliže sklo-
- Koga? nište, neki su se, uzrujano, trsili oko podizanja pokretnoga
- Naše, Hrvate - vikali su. Dok nije uspio zaustaviti ko kožnatog krova kojim su htjeli zaštititi sebe i suputnike, neki
nje. sklanjali domovinske barjake, neki obuzdavali životinje i
Molili su ga, uglas, zadihani, Zsuzsa ništa nije razumjela, ispravljali ukošene i nakrivljene kočije. "Kad i naš rod izvrši
ustrašeni, s djecom u naručju, da bude oprezan, obratio im na zemlji božje djelo..." iz jedne od tih kočija dvojica su mla-
se na hrvatskom, neka radije - govorili su mu — krene u dića, cvijećem zakićeni kao da su na svadbi, hrabro izvlačila
grad istočnom cestom, pod Hreljin, sigurnije je, tamo nema pripitoga muškarca, bio je to Kazali, čelastog i krupnog,
autonomaša, ili još bolje neka pričeka, smiju pričekati i kod pjesnik Paskoje Antun, koji je i dalje vikao "...tada će i ime
njih, jer naši se još uvijek vraćaju, s Grobničkog polja: držali slavensko zazvučati kako zvuče imena Kaldejaca...", osuli su
su da je njihov. I još su mu rekli, Ijutito, da gradski oci nisu ih ubojitim kamenim strijelama, "...Palestinaca...", gađači
htjeli poći na Grobnik. su se grohotom smijali, pijanac kao da je bio začaran, nikako
Potjerao je kočiju, nizbrdo, ravno u grad. Vikali su za da ga pogode, "...Asiraca..."
njim. Zsuzsa se jedva održavala na kočijaškom sjedištu. Vi- Fumulo je, nezaustavljivo, uletio u tu bezglavu vrtnju u
kala mu je: krugu, kočije su mu priječile da izbije na drugu stranu lu-
đačkoga kola, da se probije kroza nj. Zadnji kotači zapeše
- Sto se dogodilo? Sto se dogodilo? Sto su ti ljudi rekli?
Zašto si se uozbiljio, Fumulo? mu o poispalu stražnju osovinu susjednih kola i on naglo po-
Kod Banskih vrata, kod prvih kuća grada, naišli su na na- letje naprijed, uplete se glavom u konjsko remenje, među
puštenu slupanu kočiju: bila je zakićena cvijećem i vrpcama. uzde, to ga zadrži, uspori i ublaži njegov pad. Glupo spuznu
Ni tu nije usporio. . Vrištala ie: . na cestu. Propinjući se nad njim, da ga kopitima ne bi zga-
zio, koni mu ie otkrivao ooeled: i on. ood kooitima, ueleda
kako Carlo Walluschnigg, kako Mattia Medanich, kako
Poglavlje deseto
Gregorio Marochino, kako Lorenzo Bainville, kako zajedno
s drugima, s prozora, sa zidića, sa stijenja, s prevrnutih koči-
ja, uz smijeh, širokim zamasima, kamenuju svečare.
U tom času kada se u kotače njihove kočije uplela ona po-
ispala osovina i na mjestu ih zaustavila a Fumulo poletio iz
kola, Zsuzsa je, pogurnuta silnom snagom koja je navrla od-
nekuda odozdo, ispod sjedišta na klupici - i to je posljednje Otkako Jožić, poslije nesreće s izvrtanjem broda s navoza,
čega je bila svjesna - poletjela uvis, kriknula je, nesvjesno kad je bilo i mrtvih a on se izvukao sa zdrobljenom lijevom
zalomila rukama kao da se nevidljivim ljestvama i dalje pe- nogom, više ne radi u luci, vijesti iz grada donosi Jakov. Koji
nje u nebo... a kamen je pogodi u sljepoočicu baš kad je bila je u svemu nalik na oca: ista tvrda žućkasta kovrčasta kosa,
na najgornjoj prečki... pa se ona, opustivši ruke, poče sporo, isti hod, nezgrapan, širok, čak su i cokule očeve. Od oca je
istim ljestvama, spuštati na zemlju, već mrtva. naslijedio i isti krug prijatelja: drugovi iz luke, s navoza,
ukrcavači, baždari, brodski tesari, ugljenari, linijski poručni-
Dan dva kasnije, na tihom i skromnom ukopu Andor ci... Štošta Jakov pripovijeda u što Jožić teško može povje-
Zsuzse bili su vlasnik orpheuma, gutači žive vatre, braća rovati: najmanje vjeruje u to da je luka sada tako velika da
Attila i Jeno Veress, golubar s cilindrom od svilenoga pliša, se u nju može odjednom usidriti četrdeset velikih ili osam-
pijanino, violina i tamburin što je umio udarati i činelama, deset malih brodova. Četrdeset brodurina! Koliko tu ima
culjava blagajnica i on, Fumulo. posla! Pa ipak, po zaradi koju Jakov donosi, i od koje žive
A u grmlju, izvan dosega Fumulovog pogleda, oborene on, Tonka i Jakov (a Jovanin je kancelir, u Bakru), ne bi se
glave, i petorica njegovih prijatelja. reklo da je posla baš preko glave, posla na četrdeset velikih
Tada golubar priđe na korak dva od žute rake, tužno skine ili osamdeset malih brodova!
s glave cilindar od svilenoga pliša, ispruži ruku kao da prosi, Pod večer, usopljen od hitroga koraka pobrđem, stizao je
a iz cilindra u nebo prhnuše dva prebijela goluba. Jakov iz grada i, kao nekad otac, istresao novice: te da se
Tek tada pade mu na um kako njih dvoje, dok su razgova- njihov car poslije nego što je izgubio rat s Prusima nagađa s
rali, jedno drugo nisu ništa razumjeli: jer niti je on znao ma- Madžarima kako bi sačuvao carevinu, a da to nisu samo pu-
džarski, niti Zsuzsa ikoji drugi jezik osim madžarskoga. ka naklapanja dokaz je da je hitno dao u Beč pozvati Franju
Deaka, madžarskoga liberala, te da im se država odsad zove
Dan dva kasnije ban je u gradu proglasio opsadno stanje. Austro-Ugarska. Bilo je to u veljači, Jakov je s tom vijesti
hitao pobrđem, ljudi su, dolje, u luci, čuo je, pričali kako će
Dan dva kasnije izvuče se iz grada, zorom, neprimjetno, i brodovlje, ubuduće, vijati dvojnu zastavu: bliže koplju aus-
s velikim novčanim manjkom, peštanski orpheum, čudo ne- trijsku, na drugoj polovici stijega madžarsku. Ali niti na jed-
viđeno. nom brodu on takvu zastavu još nije vidio, rekao je svojima.
Rekao je svojima da su u gradu, iako je stegla zima, svi na
re, da u povorkama stupaju gradskim ulicama, s glazbom na ... (Stenogram sa izvanredne sjednice Gradskog vijeća od 28. V
1867. održane u nazočnosti kraljevskoga povjerenika.)
čelu, i nose portrete novoizabranih ministara madžarskih
Napomena pisca: tisak nije zabilježio da se, medu pljeskačima, na
kao da je riječ o svecima, koje oni kroz drač i pelin pronose
galeriji, nalazio Fumulo.
u procesijama, da naročito vole izvikivati ime starog Franje
Deaka, u čast kome da je njihov sugrađanin Scaramelli skla-
dao "Deak-koračnicu". Mrak je u kućici od poslaganoga kamena, u Kostreni.
A na sve to imala je Tonka samo jedno pitanje: U mraku psovka, teška, Jožićina. To domoljub psuje vla-
-Je li to dobro ili zlo za nas? stitu domovinu. Koju nema. Koje nema. "Sad i vazda i u vik
Pa je iznosila na stol kuhanu broskvu i komade grobnič- vika!"
kog sira, ali ni Jožić ni Jakov nisu marili za jelo. Za njih se, A Jakov sluša očevu psovku i šuti.
i opet, nešto drugo kuhalo. U mraku, pred majkom i ocem, šuti o onome što mu se
Četrdeset i osme, u ime jedinstva države, Beč je ucjenjivao taloži u duši i što smjera učiniti.
Peštu - i zakinuo svoje saveznike Hrvate. Sada, šezdeset i Ali vijesti i dalje, glasno, pod večer, istresa: te da je grad-
sedme, u ime jedinstva države, Pešta ucjenjuje Beč - i zakida ski kapetan dao uhititi četvoricu kolovođa promadžarskih
svoje saveznike Hrvate. Milo za drago! A račun će u ime demonstracija u gradu, "Ipak!" - rekao je Jožić, ohrabreno,
jedinstva platiti saveznici Hrvati, "sad i vazda i u vik vika" na što je Jakov, šest dana kasnije, nadovezao da su bukači
— rekao je Jožić. pušteni na slobodu a zadržan u zatvoru jedino stari Gaspare
Koji Jakovu ne vjeruje ni to da se grad, noću, kupa u svje- Matcovich, sedamdesetgodišnjak. Pa mjesec kasnije da je i
tlosti svečanih rasvjeta. "Po uzoru na gradove posestrime on pušten a svjetina da ga je dočekala ispred zatvorske zgra-
Beč i Peštu" - kaže Jakov, kiselo. de, ispregla konje a sama se dala upregnuti u kočiju i tako
ga vozala gradom duž Korza, do starčevog doma, i klicala
caru i Deaku...
Sjeća se Jakov: kad je bio djetetom, otac i nonić Fran ga-
"Ugarskom je kraljevstvu predodređen silan razmah za koji su
mu potrebni izvori iz kojih će moći crpsti snage. Stoga mu je po-
lamili su, u istom ovom mraku. A on, sad, šuti.
trebna, dapače prijeko potrebna, morska obala. Ne samo da Šuti otkako mu otac gasne u postelji, otkako je mati u cr-
Ugarska visoko cijeni Rijeku zbog njenog prirodnog smještaja i nini, od prošloga srpnja.
mora, a u njenom smještaju i u moru baš leži ključ maloprije
spomenutog razmaha, nego još i zato jer vrednuje osjećaj simpa-
Od prošloga srpnja Tonka je u crnini. A bilo je to ovako.
tije što naš grad vežu U2 Ugarsku kao i osjećaj boli što smo ga
propatili da bismo iskazali tu simpatiju.
Predvečer se pojavio neznanac i predstavio (njemačko ime
Mnogo poštovani gospodine, ako ovaj dijamant i jest bio odlom- i prezime) kao službenik iz Trsta, nešto u svezi s mornari-
Ijen od krune on je, kao utjeha za to, svetinji nalik koja čeka da com, Tonka je izlazila iz kamene staje, nije ga dobro razum-
jednoga dana bude vraćena na svoje mjesto, bivao vjerno pohra jela.
njen u srcima Riječana, u kojim srcima naklonost i nada nisu ni
Nije ni Fran, samo je pomislio na samokres, onaj vrlo duge
kad ugasli. Ovaj blještavi dragulj vašom će dobrohotnošću izno
va ukrasiti posvećenu krunu svetoga Stjepana. (Poklici: Bravo! i
cijevi, ali bit će do njega dvadeset koraka a on se jedva drži
no nr\rromo \ralialr> Ki cirpif>rtnr> Anri rln nnirifl ipr vremena
najživlji pljesak na ealeriii i u dvorani)." ...... ................. _ . ____
su ratna, tučeni su njihovi, Austrijanci, i kod Magente i kod na od lijevoga do desnog portala, ispod loža. Jožić sebi nije
Solferina, davno je to bilo, oduvijek su vremena ratna, jer i mogao predočiti niti prizor kad je novi gradski kapetan
kad nema rata pogana je duša čovječja, a iz nje je svo zlo, zlo Eduard Czeh de Szent-Katolna, što je na tu dužnost bio po-
je u duši čovjekovoj, unuk Josip tada je još bio ovdje, s njim, stavljen na prijedlog dvorske kancelarije u Beču, ušao u po-
a sad je u mornarici, kod Kraljičinog Graca su potučeni, Au- časnu ložu a svi, triput, povikali "Evviva!" i orkestar odsvi-
strijanci, samo da se sjeti tko ih je ono bio pobijedio, pobije- rao carevku. Niti mu je Jakov o tome išta mogao kazati, jer
dio do nogu, čuo je od sina mu Jožića, ali tko?, pa Prusi!, se on za to vrijeme nalazio ispred kazališta, naslonjen leđi-
sjetio se, a stranac je već odlazio. ma o deblo razlistale crvene bukve
Pitao je: i promatrao kako se prikuplja svjetina, bilo ih je oko dvije
-Jeste li vi Antonija Despot? tisuće, kako kliču kraljevskom povjereniku, kako pridolaze
— Jesam, gospodine. bakljonoše, bilo ih je oko dvije stotine, kako se nasmoljene
-Je li Josip Despot, star dvadeset i jednu godinu, bio vaš vatre razmiču u noći i svrstavaju u dva dimljiva reda, i kako
sin? pristižu stjegonoše, barjaci Grada i triju gradskih općina no-
—Sin mi je, gospodine. šeni od sudaca, kako se razvrstava gradska glazba: red za re-
—Nosim vam ratnu osmrtnicu. Ne znate da je poginuo? dom drvenih i limenih duhača, na začelju udaraljke, kako
Znači da službena obavijest kasni. Žao mi je. staje povorci na čelo, počinje svirati "Deak-koračnicu", a za
(Kad je obavijest stigla, u njoj je Jovanin pročitao da je njom u korak stjegovi, pa svjetina, u povorci, s bakljonoša-
"Josip Despot", zavičaj: Rijeka, služba: mornar III. r." i tako ma o boku, kako ta svijetleća rijeka, bilo ih je oko šest tisu-
dalje, poginuo doslovce "kao junak nad junacima" i tako da- ća, izbija na glavnu gradsku ulicu, krenuo je i on za njom,
lje, "na parnoj fregati I. kl. 'Novara', u sastavu II. divizije zatim preko trga skreće na obalu, grne prema "Hotelu Eu-
pod zapovjedništvom komodora Antona v. Petza, dne 20. ropa" u kojem da je odsjeo kraljevski povjerenik, kako oda-
srpnja 1866. godine u vodama otoka Visa" i tako dalje.) slanstvo polazi u hotel a gradski kapetan izlazi na balkon i
Nekoliko dana kasnije Fran je umro. na talijanskom čita a na hrvatskom bi htio govoriti, već je i
počeo, ali svjetina hrvatski neće, čuje kako toptaju nogama,
Šuti. I snuje. Jakov. dreče, baklje glavinjaju, luč se rasipa...
A kada je u svjetini prepoznao i svoje radničke drugove,
Jožić sebi nije mogao predočiti, niti mu je Jakov o tome dohvatio je sa zemlje kamenicu, zamahnuo —
išta mogao kazati, jer se on u to vrijeme nalazio na gradskim Kako te dobro razumijem, Jakove, kako te dobro razumi-
ulicama, kako je sedmoga svibnja bilo okićeno gradsko ka- jem: bubnja ti srce u grlu, bubrezi govore što bi usne htjele
zalište kad je u njemu gostovala balerina Aranyvary. S na- reći, drhturiš kao ptice iz domovinskoga gnijezda izbačeno na
slona svake lože visio je madžarski barjačić od svile, počasnu zimu političkoga nevremena, hitnuo bi se kamenicom, ali što
ložu resila su dva velika madžarska barjaka a između njih može tvoja kamenica kad si sam, ti tanka ranjiva epiderma
riječka trobojka. O ispupčenje lože bio je okačen madžarski koja vjeruje u izmišljenu domovinu, plod pjesnika fantasta i još
grb. Sve je mirisalo po svježe ubranom lovoru, jer je lovoro- luđih političara (jer samo je onaj političar koji pobjeđuje, koji
va pletenica u neprekinutom soletu od erančica hila
misliti' znači: stvoriti maštom nešto čega nije bilo ili čega ne- ga stoljeća bila podignuta u čast ovom svecu, Jakov i Jova-
ma, i zato nisi ti vjesnik nego vjernik, jer kad dižeš ruku na nin, u pet sati ujutro, strgli su madžarske i austrijske zastave
one koji vješaju i pljuju domovinu znači da vjeruješ u njezino i ostavili ih u blatu. Tih je dana, naime, kišilo.
postojanje, pa me podsjećaš na Iliju, ležao je pod smrekom
baš kao što i ti sad stojiš ispod crvenih bukava i, kao i ti, uvi-
djevši sveopći otpad naroda, smatrao da mu je život promašen "Bacimo, časni sabore, pogled na Rijeku pa ćemo vidjeti da se
prema nama pružaju ruke, da su svi glasi s obala Jadrana nama
i govorio: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer
upravljeni; onaj narod, ona zemlja, koju on napučuje i koju more
nisam bolji od otaca svojih". Ali, on je uza se imao anđela Go- oplače, i pred Bogom i pred svijetom jesu zemlja i narod ma-
spodnjeg koji će ga vratiti na Put, a koga ti imaš? Zar si zabo- džarski. (Sveopći pljesak.)"
ravio što ti je odgovorio očev prijatelj s brodskoga navoza u
luci kad si ga upitao zašto je on, Hrvat, postao sada Madža- (Stenogram izlaganja poslanika Gabriela Varadvja na ugarskom
rom? Odgovorio ti je, pamti!, da radije želi biti cjeloviti Ma- saboru u Budimpešti, sredinom rujna 1868.)

džar, negoli uvijek polovični Hrvat! I zato jer kuje svoju sreću
on je vjesnik. Stupa u povorci, eno ga s bakljom u ruci, je li
ga vidiš? je li ga čuješ?, pjeva na svom materinskom jeziku "Vi Vrata soba nalazila su se na obje strane hodnika sred koje-
Hrvati hote ća, jer je Reka madžarska". On ti je tako odgovo- ga je tekao crveni tepih. Uljanice su gorjele mekano, smeđe-
rio jer radi u ime života, jer bi htio biti potpunim čovjekom, crveno, usađene u staklene kugle što su bile uljepšane šara-
svatko je kovač svoje sreće, smije li on to dok je Hrvat? A ti ma cvjetnih uzoraka.
ostaješ Hrvatom jer je tebi do Života, do izmišljotine, do ču- Stajao je pred mammom Florom kao krivac. Prošla je dla-
da. Ali čudo je djelotvoran znak Božji, čudo jest znamenje ili nom po njegovoj kosi, prstima po njegovom čelu.
znak a izmišljotina tih tvojih pjesnika i ludih političara, priz- Pogladila ga je po licu kao što se gladi dijete. I uvela u so-
nat ćeš i sam, nije ni jedno ni drugo, ona je tlapnja. I zato: bu.
spusti ruku, ne hitaj kamenicu, kreni u zaborav, niušta, kamo
te ja sad šaljem... ali znam ja tebe, učinit ćeš ti ipak nekakvu Nekoliko dana kasnije opet je pokucao. Pa opet. I opet...
glupost... Prolazili su mjeseci tkajući vrijeme.
- a onda je spustio desnicu i, nečujno, ispustio kamenicu,
u travu. Tako se, Fumulo, kalio, tjelesno.

U mraku, pred majkom i ocem, šuti o onome što mu se

taloži u duši i što smjera učiniti.

I učinio je, to što je snovao, tu ludost: zajedno s Jovani-

nom. Na dan svetkovine Ivana Nepomuka, sredinom
svibnja, s
Poglavlje jedanaesto pripada politička uprava grada i kotara, ali i obavljanje po-
morskih poslova: svi su oni, čak do onoga zadnjeg kalafata,
sada dobili na važnosti jer je njihov grad, razdiobom carst-
va, postao izlazom na more ugarske polovine dvojne carevi-
ne.
Opet Carlo hita po navozima i, neumorno, tvrdoglavo,
podstiče tesare, užetare, katranare... a s navoza u vode istoč-
Kad kao pomorci poslije oluje sretno uplove u mrtvo more noga Jadrana silaze brodska trupla, još mirišu na goransku
pa, ne plašeći se više ni za brod ni za goli život, posprdno i slavonsku šumu, mazno dotiče trupce koji čekaju da budu
osmatraju naplavine i plutavine oko njih, tako je i čeljad od ispiljeni, izljušteni, izrezani... punim plućima udiše vonj ko-
mora, razapevši sedamdesetih godina ponovo sva jedra, plo- larske brezovine, hrastovine, mirisave bijele bagremovine,
vila kroz rigotine što ih je mrtvo more bljuvalo na površinu tvrde primorske brestovine... obilazi uredno naslagano drvo,
kao krš koji je na istočnom Jadranu bio ostao od nevera što razgovara sa sjekačima koji će drvo cijepati, piliti, tesati...
su krajem šezdesetih godina snašle njihovo brodarstvo na je- To da nitko od njih ne vjeruje kako je jedrenjacima odzvoni-
dra. Jer rat Austrije protiv Prusije i Italije pa, kao posljedak lo, to kako zatvaraju oči pred činjenicom da putovanja je-
toga ratovanja, odvajanje Mletaka od Austrije, bili su učinili drenjača postaju sve duža i sve skuplja — velika je zagonet-
da su škverovi zjapili prazni, a samo najluđi upućivali svoje ka u ponašanju tih ljudi koji nisu bili ni pustolovi ni zanese-
brodovlje s teretom na zaraćeno more. Treći udarac ih je njaci, nego ljudi škrti u paru, u svemu proračunati. Zbilja:
snašao otvaranjem Sueskog kanala: veliki jedrenjaci morali što je gola istina prema našminkanoj tlapnji u koju čovjek
su, uz pristojbu za prolaz kanalom, plaćati još i teglenje, a uvijek radije vjeruje!
ako bi — uza sve te dacije i otimačine što ih je preko noći do- Pamti: stajali su, poredani, uz rubove bijelih lučkih gato-
nijelo moderno gospodarenje — ipak projedrili kroz kanal, va u kojima se još caklio škriljevac, čvrsto je držao za ruku
dočekale bi ih na Crvenom moru dugotrajne tišine. Fumula da se dijete ne otrgne, more je bilo uzburkano, sta-
Pa ipak, kao da nisu na mrtvome moru koje sjeća na oluju, jali su pod cilindrima i kitnjastim suncobranima, parobrod
Carlo i drugovi iznovice razapinju sva jedra, ne vjeruju u se približavao bojažljivo, ukošen u plovidbi kao da od stida
opomenu, u ono što vide i u ono što čuju, vladaju se kao da zakriva lice, iz visokog uskog dimnjaka, što je o palubu bio
doba velikih jedrenjaka tek predstoji, oni ga dapače stvara- privezan čeličnim uzetima, dimilo je jako, masno... Gar je u
ju, austro-ugarska mornarica na jedra tih je, sedamdesetih najfinijim najcrnjim pahuljama nalijegao na kitnjaste sunco-
godina, na svom vrhuncu. brane, hvatao se u niskama rubova cilindara, plesale su ni-
Sada, sedamdesetih godina, čvrsto vjeruju da ono što je bi- ske na vjetriću, bijelo kapetansko gala-odijelo s obiljem uvr-
lo krajem šezdesetih godina, ponoviti se neće. Pogotovo ot- ćenih resa i s dvije zlatne kočoperne kite, što ga je jedan od
kako su se Hrvati nagodili s Madžarima, ili su barem na pu- nazočnih bio odjenuo iz prkosa, bilo je upropašteno obla-
tu da se napokon nagode pa će, misli Carlo, u gradu prestati kom čađe... Zamišljen kao ugoda, kao mondena šetnja i pri-
bratoubilačko ludilo. Osim toga, car je na prijedlog ma- lika za javno sprdanje s tršćanskim izumom broda na 'toplu
Jv ____ I __ _ _
 Zvali su ga da bude udionikom u gradnji prvoga domaće- U svratištu su odsjela dva povjerenstva o kojima se u gra-
ga parobroda, dat će mu ime "Hrvat", ali je on odmahnuo du uveliko pripovijeda: u prvom su se nalazili dostojanstve-
rukom. Zar da udioništvuje u gradnji parobroda, onaj za ko- nici svete katoličke i apostolske Crkve koji su kretali na is-
ga vlastiti sin kaže da vonja po teškom kiselkastom mirisu tok, u tursku Bosnu, i bili u najužem i najpovjerljivijem do-
pomočene konoplje i firnisa? Ne povlači se ni on niti itko od sluhu s dvorom, gdje je vrcnula ideja da bi se, jednoga dana,
njegovih istomišljenika dokle god ima luka u kojima paro- možda, ali svakako tek poslije pomnih predradnji u koje
brodi još ne pristaju, dok u Australiji ima vune, a raži, ječ- spada i misija ovoga poslanstva, moglo upasti u Hercegovi-
ma, pšenice, zobi i kukuruza u Kaliforniji, dok u Bengalu nu i u Bosnu. Monsignori su se, iz svojih soba na prvom ka-
ima jute i u Burmi riže, dok je na moru pasata između tropa tu, naužili čistoga zraka i pogleda koji je nepomućen ika-
i ekvatora, monsuna pa i svakodnevnih burina, još oni vjeru- kvom sumaglicom u zraku ili maretom na moru, stizao sve
ju u željezne jedrenjake na oceanskim rutama, jer ugljen je do otoka.
skup a do brodskoga željeza teško se dolazi u Primorju. U drugom povjerenstvu nalazila su se carska austrijska vi-
A to što pričaju, čuje, u "Maloj Pešti", da će probiti tunel ša vojna sudska lica što su kretala u kotar ogulinski da na li-
ispod tamo nekog St. Gottharda koji tunel da će, kada jed- cu mjesta, dok su stvari još vruće, pretresu zemljište i pois-
nom bude probijen, omogućiti sjevernoj Europi kraći put pitaju sve živo o svim pojedinostima i o svim uzrocima što
željeznicom na Sredozemlje nego što je ovaj kojim jedrenjaci su, u listopadu, oko Plaškog i u Rakovici, bili ponukali do-
danas plove kroz Gibraltar - sve je to bedastoća. Carlo i ktora Eugena Kvaternika na ideju dizanja bune u jednom
drugovi vladaju se kao da je zaista sve to - bedastoća. dijelu regimente ogulinske i stvaranja nekakve neodvisne
Po luku duge uspinju se godišnja doba, i silaze. Samo je države Hrvata. Putovali su vojnim konjskim furgonom, go-
more ispod duge bešćutno na godišnja doba, ono je bešćut- tovo skriti, i na put svako jutro kretali u prve pijetle kako
no na bilo što. bi ih svanjivanje zateklo na bespućima, daleko od gradskih
ljudi ali i mogućih preživjelih ustanika ili njihovih naoruža-
Življenje nije drugo nego povremeni proplamsaj u ugarju nih istomišljenika, kojih sveukupan broj još uvijek nije bio
svakodnevnice i taj, makar i škrti, krijesan dar nagluhe i po- točno utvrđen. Sutra će krenuti dalje, Silvestrovo ih je zate-
luslijepe sudbine zove se takozvani život. klo u ovom gradu, izabrali su uzmorsku cestu preko Kralje-
Fumulo šeće ispod one duge, ali se njegovo lice, za razliku vice i Crikvenice do Novog Vinodolskog, a onda će, skriti u
od očevog, ne ogleda u moru: a da to (još) otac i ne zna, ulo- vojnim konjskim furgonima, iznenadno zaokrenuti na sje-
žio je dio kapitala (očevog) u akcije gradnje željezničke pru- ver, udariti, kroz zaleđe, Rudolfinskom cestom, preko Ja-
ge Karlovac-Rijeka. Kad kolosijeci budu položeni moći će se senka, do Ogulina. Pa u kotar ogulinski. Put tvrd, ali za njih
iz grada vlakom, izravno, stići u posestrimu Budimpeštu. A častan.
sve ostalo su budalaštine. Pa je na stolu, u ime oslobođenja jadne raje u Bosni od ne-
Na Novu godinu, tisuću osam stotina sedamdeset i drugu, krsti i nečastivog, u ime ulijevanja straha u kosti tim neza-
okupili su se, Fumulo i drugovi, za objedom, u zasebnoj pro- hvalnim i nevjernim Kraubatima bilo, Bože moj, i naranča-
storiji svratišta "Re d'Ungheria" koja je, kao i na svaku Novu stocrvenih arbuna, malih i friganih i većih i kuhanih na bru-
•v - 1 1- 1
 cigule u kori od raka i salate od sušene hobotnice, pa rižota, - Htjeli biste od mene čuti nešto jako pametno i trijezno
marinada... kako to vazda biva kad se, da bi se uživalo u do- - nastavio je - ali kako kad su ispred nas šesnaest ispijenih
maćoj kuhinji, nađe izgovor u opasnostima svjetske politič- boca vina i dvadeset i dva prazna politrenjaka piva!
ke kuhinje. - Nije nego dvadeset i jedan! - ubaci, kad ih je pobrojio,
Zdrava sijeda glava generala Egona Grabnera, zapovjed- Lorenzo Bainville.
nika kaznene sudske čete, s bradom na dva šiljka, nije izdr- - Dvadeset i d v a! I ja sam ih brojio! - odsiječe Fumu
žala podmuklost svjetlozelene vrbničke žlahtine: klati se, ia- lo. Pa grubo spusti visoku čašu na stol.
ko joj se neće pred drugima pokazati skori poraz. Jer najteže Koji zamuknu.
je s ratnicima koji kao pobjednici izađu iz kakvog rata. Iako Pjenušac se, još uvijek zaljuljan, prelijevao preko krhkog
slavljeni kao pobjednici, oni su veći i od samog Boga dragog ruba visoke čaše i natapao bijeli stolnjak.
jer su svijet, što im ga je On bio namijenio, naknadno preu- - Časni oci i gospodo generali, prijatelji! To je ono što sam
redili i po svoju prekrojili, nemilosrdno ga iskitivši njima sa- vam htio kazati: da su dva i dva uvijek i samo četiri.
mima. Egon Grabner, naime, sada krajiški general, već je Podigao je visoku čašu do koso polegnutih zraka ranoga
dvadeset i četiri godine živa legenda iz nemilosrdnoga rata popodnevnog sunca.
protiv madžarskih pobunjenika kod Velenceja i Pakozda. A - Dižem ovu čašu za onu Rijeku u kojoj ćemo početi gra
u dokolici historik, to jest piše uspomene iz rata. Kako je to diti novo i proširivati staro pristanište za parobrode, i za onu
uobičajeno u pobjednika da bi potomstvo imalo što i kako Rijeku kojoj će željeznica uliti novu snagu i najaviti preporod
pamtiti. naše trgovine i preporod naše industrije u koji smo mi uložili
Jedva je sročio zdravicu, čekićao je po stolu teškim kukas- sav naš kapital i svu našu ljubav. Stojimo na pragu godine
tim kažiprstom na junačkoj desnici, a onda se njegov glas koju ćemo moći zlatnim slovima upisati u povjesnicu našega
ponovo čuo. Rekao je: Grada-države. Gospodo akcionari, neka nam je sretna!
- Zelja... tih... Kraubata... nije ludilo...
U svojoj zdravici krstio ih je, naime, luđacima, od prvoga Te godine, u jesen, kad su rane kiše podlokale površinski
do zadnjeg. Jer kako nazvati one koji ne žele već postojeću i sloj grobljaste zemlje, Carlo je, s dvojicom kopača i osobom
sretnu zajednicu s našim Njegovim Veličanstvom! koja je zastupala novoutemeljenu ukopnu službu u gradu,
- ...to je endemija. šuteći, silazio niz padinu brijega do mjesta gdje se sve done-
I više ništa nije rekao. davna ukapalo pokojnike. Nekoliko koraka iza njih koračao
Sada je nešto morao reći Fumulo. je Fumulo: ruke je zabacio iza leđa.
- Sto se nas tiče, gospodine generale - rekao je - mi smo Grad se širi: četiri prsta debele kamene ploče, sljubljene
odnedavno i zauvijek sretno riješili naš gospodarski i politič jedna uz drugu i zalivene cementom i pijeskom, prekrit će,
ki status: ugarska legislativa uvijek će braniti riječku auto za godinu, za mjesec, na tom mjestu, slojeve davnih i done-
nomiju a mi osobno za naš grad jedini mogući jezik i kultu davnih mrtvaca. Koji mogu i smiju prenose svoje mrtve na
ru - talijansku. novo groblje, daleko odavde, na brdo kojega zovu Kozala.
- Bravo! - povikali su. Nova vlast u gradu busa se i tim grobljem kao svojom zaslu-
šili !**..<. pnrrv nišu 11 novinama rta ip nnn nnsliip PnriVa nrvn Icnrrm-
nalno groblje u Europi. Ne čita Carlo novine ali zna, ah ot- - Bukovina — reče još jednom.
kada već on to nosi u sebi!, da Fanicu mora skloniti. Na si- Kopači su se, neprimjetno, odmakli. Uvijek su tako postu-
gurno. Da mu je ne gaze. Prijenos posmrtnih ostataka nije pali kad bi se pod njihovim lopatama, u zemlji ili u vodi, po-
svakom dopušten, njemu su otprve dopustili. javio lijes.
I sad, šuteći, gaze kroz korovlje, po rasutim grobovima, uz Službena je osoba i dalje čučala nad lijesom, Fumulo od-
tvrd lepet izlijeću prve noćne ptice iz stijenja, iz grobišta, sutno zurio u plitku raku.
stabala je tu malo, poneka murva, i brijestak koji šumi već Carlo se, naposlijetku, pomakao: primakao se jami. Čuč-
smežuranim lišćem. Dan je bio vedar pa je i sad sve još svije- nuo je i on. I on je opipao gornji dio lijesa.
tlo, vidjet će kopati, kopačima je ovo danas četvrta ekshu- - Bukovina. Znam da je bukovina - reče. -Ja sam načinio
macija, jučer je kišilo, svjetloća je u zraku, s prozora njihove ovaj lijes.
dvokatnice na Mlaki vidjeli su se otoci kao na dlanu. U blagom luku, iznad njih, proletjeli su galebovi, kri-
Carlo gazi prvi, vodi. Korak po korak. Dotiče tu i tamo ješteći.
rukama grobljanske križeve što su načinjeni iz drva, iz gvoz- U šutnji Carlo se sagnuo nad lijes i, polako, počeo uklanja-
da, iz kamena, iz morskih školjaka i puževa uvaljanih u ce- ti s pokrova pjeskovitu zemlju. Vlažnu ali rahlu, ljepljivu
ment. Kod jednoga je zastao, mislili su, sva četvorica, da će pod prstima, mjestimice proljevastu.
tu kopati. Ali je Carlo samo ispravio nagnuti križ i krenuo Dvojica kopača htjeli su nastaviti kopati. Međutim:
dalje. A oni za njim. Fumulo je zadnji, gazi kroz osjak, po- - Pustite. Ja ću - rekao je Carlo, tiho. I odgurnuo sječiva
gleda na sparušenu ljetnu travu, na izlokane grobne humke njihovih lopata.
od kamena što su, kao kožnom bolešću, osute smeđim i cr- Radio je golim rukama.
venkastim lišajima. Da je htio pogledati udesno bio bi ugle- Pokrov bukovog lijesa bio je, naposlijetku, očišćen od
dao, zarašten u rusomaču i u slak, Zsuzsin grob. Ali nije. pjeskovite zemlje: ravan, bez ukrasa, tvrd (čulo se), na mje-
— Stanite. Meni se čini da je ovdje - rekao je Carlo, stima nasopljen mokrinom (i to se čulo).
tiho. Sad je Carlo dlanom, polako, prolazio po stijenki lijesa i
Stali su. odnosio, polako, sloj po sloj pjeskovite zemlje.
— Kopajte - rekla je službena osoba, nezainteresirano. Odnoseći, tako, rukom, jedan od slojeva, po sredini buko-
Kopači su pljunuli u šake, hraknuvši. I počeli kopati, istodob- va lijesa, vidjeli su jer su bili iznad njega, on je zastao.
no i gotovo ritmički poskakujući s obje noge na plosnati posuvra- Sad je, polako, odgrtao pjeskovitu zemlju samo na tom
ćeni gornji rub lopate i održavajući ravnotežu hvatajući se o dugi mjestu: po sredini bukova lijesa.
držak alatke. Dok nisu sječivom lopate proderali korovom zara- U pjeskovitoj zemlji, vidjeli su jer su bili iznad njega, po-
šten površinski sloj grobljaste zemlje i naišli na vlažno, mekše tlo javile su se, posve bijele, dvije kosti podlaktice. Ali izvan
do kojega više nisu stizali čupavi grudvasti korjenčići korovlja. sanduka lijesa. Kao da je podlaktica prošla kroz stijenku
— Bukovina — rekla je službena osoba, službeno. lijesa, kao da je provrtala oklop od bukovine.
U pjeskovitoj zemlji bio se pojavio dio pokrova lijesa. Službena osoba napući usne u nedoumici. Ni grobari nisu
Službena se osoba sagne: sad je opipom i kuckanjem po više bili ravnodušni. Sad se i Fumulo primakne raki.
drvetu pokrova provjeravala sud koji je maločas dala odoka. TT Klarrrvm Inl^n i^naA nitl-i t-\rr\1^*-i£>li cn (rolpnnvl L-

Sud se noka/ao rnrnim

 Carlo je, neosjetan, kao u dragom snu, razgrtao, marljivo, Poglavlje dvanaesto
pjeskovitu zemlju. Na tom mjestu. I dalje. Dok se nisu po-
kazale, u svjedoci sutona, posve bijele, kosti zapešća i kosti
ispruženih prsta.
A na bijelom zglavku prstenjaka svjetlucavi prsten koji je
na sebi imao glavicu morčića iz crnoga gleda a na glavici
morčićevoj turbančić od zlata.
- Da mi Bog prosti moji grisi — odvergla jedan od dvojice Jakov je bio samo dvije godine stariji od Jovanina: izgled
kopača bešćutno i mahinalno. dvojice braće odavao je međutim mnogo veću razliku u go-
Kosti, posve bijele, još uvijek su prianjale čvrsto jedna uz dinama. Toliku da je Jakov mogao sebe, mirne duše, pred-
drugu i Carlo, polako, kao u dragom snu, izvuče prsten s staviti kao mnogo starijeg Jovaninovog rođaka. A bližio se
Faničine ruke. tek četrdesetoj.
Ta nesretna očeva noga pojela je, još prošle zime, burovite
Sutradan su posmrtni ostaci položeni na onom groblju, i ledene, otpremninu koju je Jožić bio dobio od udruženih
novom. vlasnika brodogradilišta u kome se bila zbila nesreća. Is-
Carlo je, naime, u međuvremenu, bio dao sazidati neveliku kamčio je otpremninu: jer da nije bilo Jovanina, kancelira,
grobnicu. S četiri kamena ležaja. Ispred koje su dva bijela teško da bi za krevet prikovani Jožić i šutljiv, u zadnje vrije-
kamena anđela dugoprsnom ljevicom skrivala lice a desni- me jadovit i nezadovoljan Jakov, išta odgrizli od prava na
com obarala goruću baklju prema zemlji. jednokratnu novčanu pripomoć koja je, ugurana u puste
Kad su mu klesari ponudili moguća rješenja vanjskog iz- mudrosti i u suhe ozbiljnosti alineja "Nutarnjega reda u
gleda grobnice, njemu se najviše bilo svidjelo baš ovo: s an- brodogradilištu", ipak pripadala nevoljnom Jožiću.
đelima. Odbio je, međutim, savjet klesara da se u nadvrat- U početku činilo se da će rana na lijevoj nozi zarasti: još u
nik ukleše, u kapitelu, natpis: VXORI OPTIMAE CARO- samom brodogradilištu, čim su Jožića izvukli ispod iskrenu-
LUS', jer niti je znao što bi to imalo značiti (bilo ga je stid toga bordskog trupla na navozu, iz noge su komadić za ko-
pitati), niti je kada imao saznati kakvo je to pismo kapitel. madićem izvadili iverje i uvojitu željeznu strugotinu što se du-
To da su ga kadgod zvali Drago, na to se bio svikao, to mu boko ali vidljivo bila podvukla pod pomodrijelu i sukrvičavu
se činilo prirodnim. Ali Carolus? "Pa nisam ja ni Ludovicus, kožu, raskužili cijeli ud od bedra do stopala, zašili što se dalo
ni Albertus, ni Franciscus, niti itko takav s dvora pa da no- zakrpati i što je od mesa bilo na bedrenjači i goljenjači. Tonka
sim slično ime!" - rekao je, klesarima. je kuhala vruću lipicu, Jožić je pio vruću lipicu; kad se Jožiću
počela noga prištiti, Tonka je čirove prokidala iglom, jer se sa-
mi nisu provaljivali. (Jedino što je Tonka od otpremnine na-
ručila za se, a Jakov donio iz grada, bio je pribor za šivanje u
okrugloj kutijici ispletenoj od obojane slame, s kalemčićima
raznobojnoga konca i iglama nejednake veličine.) Tonka je, i
je Jožiću noga počela zaudarati po pokvarenom zelju Tonka Koja se ocrtavala na njegovom licu a ono je upalo, oči va-
je, tek tada, prvi put, pozvala liječnika. Ovaj je, dugo, stajao lja tražiti duboko pod jarmenicama, u njima iskri drhtuljiv
nablizu bolesnika. Jožić je bio u vrućici, ukućanima se činilo poplašen pogled koji se, u ovo zadnje vrijeme, sve češće i sve
da to traje cijelu vječnost, to liječnikovo šutljivo njuškanje više gubi prazninom neba i pučine, oboje na dohvatu ruke.
sobnog zraka, zastajkivanje kod bolesnikovog kreveta i tvrdo, (Isti takav pogled, isto lice, imat će i njegov unuk, Vjen-
nepomično gledanje u Jožićinu nogu. "Odmotajte zavoje" - ceslav, sedamdesetak godina kasnije, na onom vicinalnom
bio je rekao Tonki, "sve, i drugu nogu". Trajalo je to cijelu vje- parobrodiću kojim će se, poslije završetka Drugoga svjet-
čnost dok se, naposlijetku, nije pomakao, liječnik, jer je Jožić skog rata, vratiti u grad.)
bio u vrućici i ležao nepokretan, razgolićenih nogu, u bijelim
krpama, i dok nije, naposlijetku, liječnik, pažljivo opipao jed- Nekoliko mjeseci poslije incidenta s madžarskim i austrij-
nu od tolikih rana a ukućani, na to, nagnuti nad roditeljsku skim barjacima na dan svetog Ivana Nepomuka, neka je že-
postelju, čuli kako rana šušti kao da iz nje, potiskom liječni- na odala marljivom gradskom redarstvu, koje nije odustajalo
kove ruke, izlazi nevidljiv ali čujan gas. "Suškavac" - liječnik od istrage, da je jedan od dvojice izgrednika taj i taj to jest on,
je opustio palac i kažiprst. Jakov. A drugog da, s prozora, na kojem se, slučajno, bila
Kasnije, tijekom jednog od zadnjih liječnikovih posjeta zatekla, u pet sati ujutro, vješajući rublje na sušilo, nije
Jožiću, saznali su liječnik i Jovanin, jer ni mladi sin nije to dobro vidjela. Bila je to, baš kao za inat, supruga jednog Ja-
dosad znao iako je iz Bakra navraćao amo svake nedjelje, da kovljevog druga iz luke.
je Jožić, malo poslije nego što su ga jednopregom brodogra- O toj ženski, po Jakova kobnoj, neće povijest ništa zabilje-
dilišne uprave dovezli iz grada, kada se još činilo da će zdro- žiti, čak joj ni ime nećemo saznati u toj ulici u kojoj je, bezi-
bljena noga zarasti sama od sebe i uz vruću Tonkinu lipicu, mena, živjela dvadeset, trideset godina. Ali ta je ženska pri-
iz neopreza i neznanja ustao iz kreveta, pogurnut samopo- padala onom golemom dijelu zalupanih bezimenjaka koji
uzdanjem i sunačnim danom izišao iz bolesničke sobe, ni od državu u kojoj žive i politiku što je ta država vodi, shvaćaju
koga primijećen dovukao se do vrta gdje ga je, iznenada, iz- vazda kao Državu i kao Politiku: dive Im se i misle da bi,
dala snaga. I on se srušio, rekao im je, na zemlju koju je, baš iako siromasi i polupismeni, bez Njih Dvije bili siromasi i
tog jutra, Tonka bila svježe okopala i ognojila. Jedva se do- polupismeni. Carev rođendan koji je država iz godine u go-
vukao do postelje i ulegao u nju, ali sipljivu i vodnjikastu, dinu morala ushitno doživljavati, ćutila je ta ženska sa sušila
zaraženu zemlju nije uspio otresti s krpa i zavoja, niti je iz- za rublje, u pet sati ujutro, radosnije od rođendana vlastitoga
gledom mravnatu, zrnatu i ljepljivu otpuhnuti s ranica koje sina; ona je to u čemu je živjela, što će reći zrak, gradske
je, u vrtu, oslonjen o zidić, odmaknuvši zavoj u stranu, bio ulice, brodove u luci, carske orlove u svečanim mimohodima
izložio suncu, "da brže zacijele" — kako je u neoprezu i ne- i girlande od lišća i plodina na Gradskoj kući, škrte vijesti
znanju, sam, tek kasnije, priznao. Liječniku i Jovaninu. o zbivanjima u carevini, u gradu i u samoj njezinoj ulici,
Mrak je u kućici od poslaganoga kamena, u Kostreni: Ja- doslovce vidjela kao trokatnu svadbenu tortu na čijem su se
kov i Tonka. vrhu nalazila bezgrešna vladarska uresja kao jedini garanti
U Jakovu studen: od gnjeva nakupljenog u gradu koji ne njezinoga i njezine djece sretnoga i neizmjenjivog živo-
smue lziviti. od Drerane starosti. T) n^n. n X"
suprug, Jakovljev drug iz luke, jednom zgodom, tek što su jajući licem zimsko sunce i zatvorivši oči te se činilo da drije-
se bili oženili, samoniklo kazao da je on "Hrvat iz Ugarske" ma, i Jovanin, sučelice njemu. A onda je, ispod suvratka na
umjesto "Ugarin", već je u talionici duša kakva je brak, Jovaninovu kaputu, zacaklio lančić od zlata.
upornim djelovanjem supruge započelo taljenje njegove do- (Nije ga kupio. Nego dobio na dar od riječke madžarske
tadašnje, istinabog izazovne, osobnosti u lomljivu slitinu gospode:
koja će posve odgovarati slici one trokatne torte i pomirlji- Jovanin je došao u Bakar s najtoplijim preporukama nje-
vim potrebama svakidašnjeg življenja. Pod starost, a da ni govog profesora Frana Kurelca, a bakarski ga je krug princi-
tada nije znao madžarski, pretplatit će se bivši Hrvat iz pala i gradskih otaca, odreda narodnjaka, primio kao svoga.
Ugarske, Jakovljev drug iz luke i suprug ženske sa sušila za Ali ubrzo poslije Nagodbe drugačiji su vjetri zapuhali, po-
rublje, na gradski dnevnik "A Tengerpost". gotovo u Bakru i u Senju. Austrija je Rijeku prepustila Ma-
Jakov je bio pritvoren, saslušan i otpušten s posla. Lunjao džarima a Madžari odlučili ugušiti obje luke što su mogle
je, cijelu godinu, lukom, po navozima, nadajući se kakvoj nauditi sada njihovoj Rijeci. Posao im je bio olakšan činjeni-
zaradi, ali teško je dobiti posao kad si izgubio povjerenje com da su i Senj i Bakar ostali pod hrvatskom upravom. Po-
vlasti, valja biti kuš, nema ni sada zaposlenja, u međuvre- kucali su i na Jovaninova vrata i uvjerili ga da ne čini nikak-
menu mu je umro otac, prošle zime ostao je kod kuće, podi- vo zlo niti prijestup ako u svom službenom stolu zadržava ili
gao nešto vrta s broskvom i ranom hruskavom salatom, raz- barem odugovlači sve predstavke Municipija bakarskoga
vozi je po gradu... Jovanina nisu nikada otkrili ali se on, ćuti upućene Visokoj kraljevskoj zemaljskoj vladi u kojima se od
to Jakov, malo-pomalo ohladio od nekadašnjeg osobnog i nje tražilo da Bakru dodijeli - željeznicu. Sto je sve Jovanin
obiteljskog domoljubnoga žara, činilo se da o incidentu što zauzvrat dobio od riječke madžarske gospode osim ovog
ga je počinio zajedno s bratom sada šuti ne zato što to drži lančića od zlata u koji sada zuri Jakov - nije poznato. Valja-
glupavim i beskorisnim činom, nego jer se boji da bi ga lo mu je dakle samo pregorjeti mrvu domovinskoga žara u
gradsko redarstvo moglo otkriti, pritvoriti i saslušati. Što bi srcu. A sve ostalo ide poslije lako i samo od sebe. Pogotovo
njegovu vrlo uspješnu, kancelirsku, karijeru upropastilo. O u Hrvatskoj.
njoj je, uostalom, i najradije čavrljao. Tako se dogodilo da su Dva krupna događaja što su svojom silinom razorila Ba-
braća razgovarala sve rjeđe, a o domovinskoj politici više ni- krane i zamela trag Jovaninovoj nemarnosti, posvjedočila su
kada; samo jednom, kad je Jovanin, usput, donio vijest da da je sama Providnost stajala na njegovoj strani. Od Bakra
riječki autonomaši i ungarezi po tko zna koji put traže da se su se, naime, odvojile općine Hreljin, Bakarac, Kraljevica,
ukloni iz grada hrvatska gimnazija, upitao ga je Jakov što Kraška, Grobnik i Trsat — pa su Bakrani, popunjajući prori-
on o tome misli? Na što je Jovanin odgovorio: "Tko je jači, jeđene redove svoga patricijata, sada primali i riječke patri-
taj i kvači". cije, čime je krug bio zatvoren i ruka ruku mila - a Rijeka
Sjede, u vrtu, dan je bio zimski ali sunčan, kad je sve uo- je, sedamdeset i treće, dobila željeznicu. Jovanin je zaista
kolo i iznad glava kristalno modro, staklasto prozirno. Ja- mogao imati miran san. I drijemati, sada, u vrtu.)
kov je bio navukao na se ovčji kožuh, izvukao ga je ove, bu- Tonka je, iza kuće, u ranoj sjeni, obilazila povrtnjak s Ja-
rovite i ledene, zime, iz škrinje u koju je Tonka, rastreseno, kovljevom salatom: na smetištu su, od jutros, tri kokošje
sklopljenih rožnatih kapaka ispod kojih virka ugašeni bjelu- staklena vrata, ukoračio u dvoranu u kojoj su nazočni upra-
tak. Tonka kolje kokoši, usrećena, kada god su joj sinovi na vo čitali dnevne novine. U potpunoj tišini. Od čitatelja vidio
objedu, jednim brzim kretom ruke, više napamet nego što je samo njihove ispružene ili u koljenu podvinute noge, sve
vidi jer joj je vid oslabio, nožem kao da zarezuje u prut u Šu- ostalo bilo je na njima skrito rastvorenim dnevnicima. U
mici. Smušena od nedaća i smrti što su je pogodile zadnjih tom času jedan od čitatelja napuštao je dvoranu: u visokim
godina, puna joj je glava gradskih novosti i trica ("Gusle su uglačanim crnim cipelicama s dvoredom rupica koje bi se
vavik iste, samo se guslari minjaju", sve učestalije je govo- otkrivale kada bi korak, časkom, zadigao nogavicu. Rupice
rila) koje je Jovanin istresao: bio je ponesen snaženjem gra- su bile sjajno obrubljene, kroz njih se, geometrijski pravilno,
da, pjevao je o kvintalima, o kilometrima, o palačama, sve plela uzica. (Sve je to vidio). Neznanac je nečujno koračao,
je u njegovim, rječitim, zadihanim rečenicama djelovalo po dugom dvoranskom sagu. "Primorac", "Obzor", "Slavi-
uvjerljivo, bilo blagotvorno kao da je poškropljeno toplom sche Correspondenz", "Zemljak" nisu otkrili lica. I dalje je vi-
kišom. Tako je i brat mu Jakov, misli Tonka, iza kuće, u ra- dio samo njihove ispružene ili u koljenu podvinute noge. Ta-
noj sjeni, dok obilazi povrtnjak, pripovijedao pokojnom Jo- ko su se, u potpunoj tišini, na dugom dvoranskom sagu mi-
žiću, jednako radosno i uvjerljivo, kako je luka toliko velika moišli Jakov i neznanac. Koji Jakova nije ni pogledao, nego
da se u nju može odjednom usidriti - Tonka je zaboravila je, valjda, bio zaokupljen svojim mislima i, zajedno s njima,
koliko se brodova moglo odjednom usidriti u luci, u ono vri- kroz staklena vrata, izišao iz Čitaonice. Tada je Jakov, po du-
jeme dok je Jakov još stizao iz grada i Jožić bio živ... gom dvoranskom sagu, krenuo prema prvom slobodnom
Samo je Jakov sve to odšutio: mrzio je sve to i želio svemu stolu na kojem su bile odložene novine u četvrtastom okviru
tome krah. od lakirane trske. Zacviljelo je, sprva, piskavo, nakratko,
Zaklonio je oči rukom, prodoran je odsjaj bratovoga zlat- potom zanijelo u škripu, hrapavu i sve dublju što se stopalo
nog lančića. Ali jedne slike nikako da se otrese. čvršće spuštalo i oslanjalo na zemlju, na dugi dvoranski sag.
Bio je dočuo, u gradu, za postojanje "Narodne čitaonice", u Jakov je, preplašen, zbunjen, izdan, zakoračio sa saga na
kojoj da se okupljaju njegovi sunarodnjaci i istomišljenici. Do- parket. Kako bi izbjegao stid i neugodu. I, tako, načinio još
sad još nije u nju stupio: raspitivao se u radnika za tu vodeću jedan korak. Koji je odjeknuo, na golom dvoranskom par-
gradsku domovinsku organizaciju ali su oni, nezainteresirani, ketu, kao kad panj pada na široku, zdepastu, rasušenu bač-
slijegali ramenima. Pitao je ukrcavače, baždare, brodske vu. "Primorac", "Obzor", "Slavische Correspondenz",
tesare, ugljenare, linijske poručnike: "Jesi li ti član naše 'Na- "Zemljak" bili su se istodobno odmaknuli u stranu: u Jakova
rodne čitaonice'?" - "Nisam" - "A zašto nisi?" — "Jer nije na- su buljila zaprepaštena ljudska lica. U potpunoj, osudu-jućoj
ša" — "Nego čija?" - "Gospode. Svećenika, pomorskih kape- tišini.
tana, brodovlasnika i trgovaca, profesora, činovnika" — "Ali i Stajao je u cokulama, bile su očeve. Okrenuo se i, kroz sta-
mi smo Hrvati!" - "Jesmo, ali samo obični radnici". klena vrata, izbačvio iz dvorane.
A onda se dogodilo odmah ono najgore. Kada je, jednoga Sjedi, Jakov, u vrtu, i zuri u cokule na svojim nogama,
dana, početkom ove zime, burovite i ledene, jadovit i neza- očeve.
dovoljan, zgrbljen od studeni, u ovčjem kožuhu, ušao u Ci- Nije više bilo Jovanina (otišao je, u lak-cipelama, natrag,
„.„. U Bakar}, niti Tonke (smrkavaln se liieeala ieV ......... ...
... ■,.
 Samo studen: od gnjeva nakupljenog u gradu koji ne smije mlađi su se, na to, smijali: uvijek mladima svijet počinje od
iživiti, od prerane starosti. A bližio se tek četrdesetoj. trenutka njihovih prvih sjećanja, a što je bilo prije dvadeset
ili prije trideset ili prije koliko godina?, nije bilo ničega, nije
Na tom istom suncu, zimskom, kad je sve uokolo i iznad bilo ni njih ni njihovih sjećanja, prema tome nije bilo ni
glava kristalno modro, staklasto prozirno, toga istog ranog svijeta a kamoli nekog riječkog Engleza! Priča se, međutim,
poslijepodneva dvojica muškaraca također sjede u vrtu, pred da je taj domaći Englez bio u njihovom gradu: vidjeli su ga
kućom, ali u gradu. Jer se grad već bio primakao nekadaš- u plavoj hladovini hrastika pored Tvornice papira, vidjeli su
njoj pustolini Mlake. ga kako se uspinje polukružnim stubištem Manufakture še-
Prvi je, sučelice moru, sjeo Fumulo. Ovlaš ogrnut kratkim ćera na obali, kažu da je u iznajmljenoj kočiji obišao Grobin-
kaputom što ga je bio poručio u Beču. Podigao je noge na štinu, vidjeli su ga na navozima u luci, ni sa kime da nije po-
zidić, gleda u plavičastu sumaglicu: tako se i njegov život, u razgovorio, javila se sumnja je li to onaj, pravi, njihov? Zbu-
novije vrijeme, usidrio, poslije nemira i nesreća, u sumaglici njivala ih je jedna stvar: neki se starac, dok je pio viško vino,
svakodnevice, mlačnoj i pamučastoj, koja štiti od udara i lo- kleo u svoje zdravlje da je vidio Engleza na pustarama uz
mova, pa i od presudnijih odluka koje bi morao donijeti. more, još dalje iza Mlake, na zemljištu zvanom Ponsala, En-
Jer ima tako u životu svakog pojedinca razdoblja, mogu glez da je tamo šetkao, ogledao se uokolo i, potom, u koči-
potrajati i cijelu nisku od godina, kad nam se čini da je sve ji, ponovo vratio u grad. Sto je tamo, u pustoši, tražio? On
oko nas zaustavljeno da bismo mi mogli nesmetano ploviti koga su zanimale samo opipljive novotarije i čiste ludosti?
punim jedrima i kako nas god volja, kad nas umiruje osjećaj Pitaju se stariji. Carlo ga nije susreo, o njemu je samo čuo,
da smo - rukom nevidljivog dobrotvora, koji o svemu odlu- u "Maloj Pešti"
čuje i u postojanje kojeg čak nismo niti dužni duboko vjero- u koju zalazi sve rjeđe. Njegovih je poznanika tamo sve
vati - pohranjeni u nezdrobivu ljusku koja nas nosi kroz na- manje, vršnjaka još i manje, nema s kime zaigrati partiju do-
ma tuđe nesreće i nedaće. mina, a mladići igraju za novac, kartaju, smuči mu se od nji-
Šuti, Fumulo, i promatra obzor u koji se utkao dim paro- hovih svađa, karata, "chemin de fera" s tri stotine šezdeset i
broda: osjeća na svom tjemenu ruku nevidljivog dobrotvo- četiri karte na stolu, smuči mu se čim vidi tolike karte koje,
ra. nerijetko, trgaju u očaju ili u pobjedničkoj oholosti, sva je
Pa je, na sunce, izišao Carlo. Dugo je, stojeći na nogama, sreća, misli, što mu Fumulo ne mari za karte, a novi vlasnik
gledao obzorjem dim parobroda, a onda se spustio u bijeli ubire dio prihoda... jer je stari umro, onaj koji je posluživao
pleteni naslonjač. jelima, pivom i vinom, ovaj novi ne pripravlja jela, samo toči
Prođe mu glavom, tako, iznenada, dio razgovora što ih je, piće, podstiče igre i ubire dio prihoda od kartaša, sam je
nedavno, bio čuo u "Maloj Pešti": bio se pronio glas da je u uveo baccarat, i tarok, sedamdeset i osam karata na stolu,
posjet gradu doputovao onaj njihov sugrađanin što živi u smuči mu se čim vidi tolike karte koje, nerijetko, trgaju u
Engleskoj, onaj riječki Englez. Stariji se nisu mogli točno očaju ili u pobjedničkoj oholosti. Kada Carlo kadgod i nađe
sjetiti je li to bilo prije dvadeset ili prije trideset ili prije ko-. protivnika za partiju domina (koje li rijetke, najveće sreće!),
Liko godina kada je on zadnji out oosietio "Malu Peštu", a iznosi gazda pred njih kutiju s pločicama od slonove kosti

ta \rxr
Carlo svaki put zareče kako mu je to posljednji put da u to- već pooženili? I Lorenzo i Gregorio i Mattia i Carlo; i to su
ga promućurnoga bezobraznika traži domino, dapače da mu, ne bez zlobe, bacali u tanjur. "A kad ćeš se ti?" - htio
noga njegova nikada više tamo zaci neće. Nego će, radije, ga je pitati.
ostajati kod kuće, makar i sam, i igrati sam, sam sa sobom, I još ga je htio pitati je li istina to što se priča, njemu iza
sam protiv sebe, kako je u usamljenosti i običavao. leđa, da ga vide u Gomili, noću? Jer on, Carlo, zna da Fu-
Kad su se parobrod i dim rasplinuli obzorjem, promatrao mulo tamo ne odlazi u posjet rodbini pokojne majke, nego...
je sina. Koji ga nije mogao vidjeti jer je, sjedeći sučelice mo- (kako da mu to kaže?).
ru, ocu bio okrenuo leda. Htio je s njime razgovarati ali nije nego je, šuteći, i dalje
Htio mu je, Carlo, reći kako zna za "posudbu", kako su ga sjedio.
drugi, čim su za to saznali, i ne bez zlobe, odmah na to upo- Kad se smrklo Fumulo je, prvi, ustao.
zorili: to su oni koji su mu se, iza leđa, smijali kad je sa Fu- - Kamo ćeš? - htio je, Carlo, započeti razgovor.
mulom obilazio brodogradilišta i luku i predstavljao ga, po- - U grad.
nosno; (davno je to bilo, više ga ne vodi sa sobom, ponajma- - Znam gdje ideš. U Gomilu.
nje kroz grad, kroz luku). Izvijestili su ga čim su za to saz- Mislio je da će Fumulo htjeti nešto odgovoriti, ali nije.
nali, iščekivali su (netremice, primijetio je) što će on na to, Nego je otišao.
hoće li dići ruku na sina... ali mu on, do danas, nije ni riječ Sjedi, Carlo, u bijelom pletenom naslonjaču i zuri u ostav-
rekao, iako ga je to pogodilo, kad je bio saznao, bili su se sja- ljene bijele rukavice, sinovljeve.
tili oko njega, mahali su papirima i potpisima, pogodilo ga A već mu je sedamdeset i treća. Ili četvrta?
ne zato što je sin zagrabio u očevo bez pitanja, bez privole,
to ga je najmanje pogodilo, da ga je samo pitao on bi mu sve
bio dao, on će mu ionako sve ostaviti, i kuću na Mlaki i imo-
vinu, nego ga je pogodilo jer je taj novac uložio u ono što
on, Carlo, mrzi iz dna duše i što truje njihov svijet: u željez-
nicu.
Htio mu je kazati i to kako brodograditelji na istočnom
Jadranu sve teže dobavljaju drvenu građu iz unutrašnjosti,
kako cijene drvetu rastu a vozarine jedrenjaka padaju i da
zbog toga trgovina na jedra postaje sve pasivnija ali, htio
mu je kazati, Fumulu, da i on i svi njegovi vjeruju u ugarsku
vladu i u moguće protekcionističke mjere, "inače će morna-
rica na dno, pod pijesak" — htio mu je kazati.
I još mu je htio kazati kako zbog svega toga njegova, Car-
lova, ušteđevina kopni (kako da mu to kaže?), da su godine
starosti već tu (kako da mu to kaže?). Htio ga je upitati što
Će hiri S niim <; Flimillnm if»r Aa cn 5P ČIJI nifrrruri i-triiofolii
 udavača, dogovarajući s budućim suprugom pojedinosti oko
Poglavlje trinaesto svadbe, nestašno i pomalo usplahireno okretala u ruci dršku
iz pokosti velikoga bijelog suncobrana što je počivao na nje-
nom ramenu preko kojega je, sve do pasa, padala ovalna
bijela končana čipka.
Upoznao ju je u Casino Patriottico, na plesu. Na njenom
prvom plesu! Imala je sedamnaest godina.
Vrata soba nalazila su se na obje strane hodnika sred koje- Nije se u nju dobro ni zagledao, bila se tek pojavila u
ga je tekao crveni tepih. Plinske svjetiljke gorjele su meka- opravi što je bezazlenošću travila muškarce, a već je o njoj
no, smeđecrveno, usađene u staklene kugle što su bile uljep- dočuo takvih pojedinosti koje su ukazivale na to da se u toj,
šane šarama cvjetnih uzoraka. još čvrsto sklopljenoj školjci, krije obećano zrno.
Kad je ostao sam na hodniku, Fumulo pokuca. Te je večeri svirala glazba riječke 'Jelačićeve pukovnije'.
- Vise neću dolaziti. Navratio je amo slučajno, iz dosade. Njegovi oženjeni prija-
- Nećeš? telji gnjavili su ga, poodavno, na kućnim sjedeljkama, obi-
Šutio je. A onda je ispustio slab zvuk odluke: teljskim objedima, kartaškim večerama, gnjavili s njihovim
- Ženim se, mamma Flora. ženama, gnjavili s njihovom djecom, gnjavili dojiljama iz
Dalmacije (po uzoru na tršćanske obitelji) i guvernantama iz
Fumulu je bilo trideset i sedam godina kada se oženio. peštanskih činovničkih kuća koje su, nedjeljom, uveseljavale
Dan uoči vjenčanja bio je završen njegov portret: gradski Korzo skupnim promenadama i pojedinačnim pute-
činilo se da je jednolična svijetlosiva pozadina položena s nim obećanjima...
jednakom pažnjom u prvi plan slikarije i jednako čvrstim Glazba je na početku, kako je to inače običavala, odsvirala
nanosima kao i sam muškarčev lik: kad bi naime sredovje- predigru "Živjela Hrvatska" njihovog sugrađanina Ivana
čan muškarac u redengotu, samo pukim slučajem, dakako, Zajca, zdušno, poletno: bilo je na pretek čas prigušenoga i
istupio iz blistavog četverokuta platna, ostavio bi za sobom drobnog, čas muškog bubnjanja i onog karakterističnog ras-
svijetlosivo oivičenu izrezotinu. No lik je, srećom, stajao ne- prskavanja činela. Više zaglušen nego ponesen predigrom,
pomično, čvrsto postavljen u četverokut platna, čvrsto steg- zavikao je zapovjednik francuske izviđačke korvete ukot-
nut redengotom, i gledao spokojno: pogled je svijetloplavih vljene u luci u prijateljskom posjetu gradu: "Bravo! Bravo!"
očiju pomalo sumnjičav, vrat ponad kojega uredno pada za- i tražio da se tambour-major (podrijetlom Ceh) pokloni. Je-
češljana svjetlucava brada zapravo tust, a u zapučku, izazov- danput. Dvaput. "Bravo! Bravo!". U tom je trenutku, Fu-
no, cvjeta lakomislen veliki bijeli cvijet kamelije. Taj pomalo mulo, nezainteresiran međunarodnim zbivanjima oko podi-
sumnjičav, otvoreno snishodljiv izraz očiju, kao i cvijet ka- juma s glazbom, ugledao svoju buduću izabranicu. Ali kao
melije u zapučku crnoga redengota, razbijali su strogost sli- što je ribici (koja čak i ne mora biti ona zlatna iz bajke, iako
karije. je ova to bila!) dovoljan tek jedan pomicaj usred komešaja
Ubrao je taj cvijet, usput, u Opatiji, tijekom jedne šetnje gustiša od trava da bi bljesnula u očima ribiča koji na nju če-
sa. svnmfn nnnnrnm snhniffnm Lrma IP ma L*-ar kaiu stroliivo i s nadom da će ie uloviti, tako je.iJju.$lovika1
 jer se tako zvala, za onaj cigli časak koliko joj je trebalo da - Fumulo - predstavio se.
se izdvoji i opet pretopi u komešaj, pokrenula šaputanja. — Ludovika.
Glazba je svirala prvi potpuri, iz Verdijeve "Bitke kod Le- Imala je sedamnaest godina. Vitka, lice lutkasto, nenačet
gnana": Fumulo je doznao da je Ludovikin otac podrijetlom miraz. Uz to, kružile su glasine da je bila zadušena teretom
Madžar; (Zsuzsa, Andor Zsuzsa! — prostrujalo mu je na to majčinih mrtvozorničkih uspomena na vrlog supruga i njež-
glavom), da je kao stipendista ugarske vlade diplomirao u nog oca, da je zbog toga čeznula za provodom, za izlaskom
Grazu, na Kemijsko-tehničkoj školi (svašta li ljudi dozna- iz kuće na zrak, na vjetar... (Svašta li ljudi doznaju).
ju!), gdje se pročuo kao zagovaratelj istraživanja i uporabe I ona je njega promatrala skrivajući se iza lepeze s maur-
zemnoga ulja. skim šarama. Bilo je u njemu nečeg zavodljivog (rekla je to
Glazba je svirala drugi potpuri, Smetanine "Češke pleso- sebi), a na željeznici je ležala budućnost (rekao joj je to). Mo-
ve": Fumulo je doznao da je Ludovikin otac, u Beču, bio žda i tvoja, Ludovika, ako se odlučiš (pomislila je). (A to je i
predstavljen Gustavu Wagenmannu, vlasniku rafinerije on želio da ona pomisli.) I pozvao je na ples: Rainlander
zemnoga ulja, koji da ga je s ushitom saslušao. "Svijet leži polka. Udvarači su bili zapanjeni njegovom gestom
na zemnom ulju, Herr Wagenmann! Treba ga samo oslobo- profinjene drskosti.
diti od stege zemljine i morske kore i ono će šiktati u miliju- Pas de sauteuse, pa poser et soubresaut. Dva koraka pol-
nima tona, u milijunima tona, Herr Wagenmann! Rasvjetni ke, pa četiri podskoka u okretu.
petrolej i loživo ulje su prave trice prema onome što se sve Ludovika je plesala mekano, jedva podižući nogu s parketa
još može načiniti iz zemnoga ulja. Čujete li vi mene?" - kažu u trećem i četvrtom taktu, dovršavajući poluokret za Fu-
da se već kod prvoga susreta usudio reći Wagenmannu. mulom, koji je plesne figure izvodio uvijek nogom suprot-
(Svašta li ljudi doznaju). Koji da ga je čuo i zaposlio u svo- nom od one u svoje plesačice. Skokovi u plesu bili su im vrlo
joj rafineriji i potom uputio na Rijeku, Herr Gustav Wagen- niski, jedno drugog nisu niti jedanput zasmetali, za razliku
mann Ludovikinog oca, da bi ovaj istraživao i bušio i kopno od trapavog para koji je plesao udesno od njih (Mattia Me-
i more i samo nebo ako mu je to po volji, u potrazi za mo- danich sa suprugom), a unatrag podvijena i podignuta noga
žebiti zemnim uljem, za milijunima tona zemnog ulja. bila im je, kada god je to tražilo pravilo plesne igre, sasvim
Glazba je svirala treći potpuri, baletnu muziku iz Schu- priljubljena uz podskočnu nogu.
bertove "Rosamunde": Fumulo je doznao da se Ludovikin Zamolio ju je i za drugi ples: polka-mazurka. Pristala je. I
otac, na Rijeci, oženio ali i ubrzo zatim, na jednoj pokusnoj za treći: brzi valcer. Pristala je.
bušotini kojoj da je sam odredio lokaciju, poginuo otrovan Plesali su, cijelu večer: veliki mazur, sicilijanka, can-can,
zemnim plinom. tirolka ...... Ah, koliko je duši ljudskoj, ukoliko je njezin vla
Glazba je otišla na odmor: Fumulo je pristupio Ludoviki. snik nije sloj po sloj razdao u zamjenu za golu svakodnevicu,
Udvarači su bili zapanjeni njegovom gestom profinjene koliko je malo potrebito da se premetne u pticu, u prh, da
drskosti. ustreperi prvo sva u sebi potom, ozarenošću raskriljena, za-
Ludovika je gorjela od strasnoga srama: Fumulo je bio pr- krilata u svijet života oko sebe da bi ga oblijetala, gotovo od
vi muškarac koji joj je prišao. Na njenom prvom javnom svih rlmoih tražeći razumiievanie za vlastitu sreću, kaoda ie
plesu!
sreća ljudska nešto opće, nešto svima zajedničko a ne tek ču- denci, po jedan udovac u ime njihovih roditelja: Carlo i Lu-
do u onom kome se ona objavila kao zraka, kao traka sunca, dovikina mati, Fumulovi prijatelji: Mattia Medanich sa su-
kao treptaj žiška, pa miriše more oko nje, uvlači joj se u biće prugom (raskokodakala se o Merimeeovoj "Colombi" koja
čujno polijeganje nedalekih valova na obalu, pršte kapljice, je, tih mjeseci, izlazila u nastavcima u gradskom talijan-
dodiruje prste Ludovika, vlažni su od te morske rose, od vla- skom dnevniku i junakinju pripovijetke nazivala barbar-
stite sreće, ćuti svaku dlačicu na svojim nadlanicama, svaku kom, pa toga radi trpala u se nesažvakane zalogaje pirjanih
žilu kako kuca nabreklu od nade, struk joj se, ionako sapet golubova, s graškom), Carlo Walluschnigg sa suprugom,
visokim steznikom, još više suzuje da bi dojkama dao snagu Gregorio Marochino koji je u međuvremenu postao udovac
nabreknuća, nadimanja koje seže do grla, žilama uzlazi uz (a sad je, nadvikujući Medanichevu, nedavni posjet srpskoga
vrat, podiže i spušta medaljon o vratu na crnoj baršunastoj kneza Milana glavnom štabu carske ruske vojske u Plo-
uzici, na visokom se čelu pretvara u znojnu orošenost a vid estiju tumačio kao predznak austrijsko-turskog rata), Lo-
se magli, smućen naziranjem obale na koju će, napokon, iz renzo Bainville sa suprugom, konzul Kraljevine Italije u
korotnih uzdaha, iz misa zadušnica, mrtvih sjećanja i maj- gradu, uzvanici, visoki činovnici Željeznice. Walluschnigg i
činskoga nadzora, napokon, napokon, i ona kročiti. A more Bainville predvodili su uobičajenu vinsku pjesmu:
miriše, trava morska i konjici sasušeni i skrućeno ugljevlje
davnih požara i brodoloma po žalima miriše, nosnice joj vo- 0 cbe bote, guarda cbe bela hotel
njaju katran, noć, vatre u luci, javlja se pred njom Fumulo Bote, botin, boton, Col cin, col
u okviru od mora, kao da je nestvaran, i netko u Ludoviki, don, col ciribiribin, In bote el
ne ona sama, baš tako, nego drugi netko u njoj samoj, kao vini
da to više nije ona sama, govori joj da i sama gori, da se za-
ljubila, kaže joj, Ludovika, ti si se zaljubila u tog muškarca, Medanich je, u zatišju pjesme, glasno, prepričavao inci-
ime mu je Fumulo. A uspaljena djevojačka mašta ćuti kako dent što se zbio u vrijeme požara koji je prije nekoliko dana
će biti dodirivana, kako će svojim jezikom odbijati muškar- bio zahvatio jednu malu tvornicu na obližnjem Trsatu. Na
čev jezik koji će se htjeti uvući među njezine stisnute usnice, mjesto požara, koji se vidio i u gradu, bile su dotrčale starje-
kako će joj obići nepce, zube, kako će se oviti oko njenog je- šine riječkoga Dobrovoljačkoga vatrogasnog društva, ali ih
zika -Širom su raskrilili prozore: smorac je mirisao na jugo. je pandur Hrvat udaljio riječima: "Vi se gubite, ovo je naša
zemlja!". "Villan!"* — psovao je glasno.
Tri mjeseca kasnije, u srpnju, svadbeni je stol bio prostrt u Kod goveđeg jezika u umaku od brusnica brbljivo su raz-
zasebnoj prostoriji svratišta "Re d'Ungheria", u kojoj je Fu- vezli o mogućnosti (o kojoj je cijeli grad pričao) da nadvoj-
mulo bio dočekao jednu od Novih godina, prije negoli je že- voda Rudolf dođe u posjet Rijeci. Taj bi posjet, složili su se,
ljeznica bila sišla s brda u grad. u prvom redu pozdravili riječki Hrvati koji u austrijskom
Za dugim stolom, prekritim bijelim platnenim stolnja- careviću vide i svoga kralja. Ali zasad su to samo nagađanja.
kom, s čašama od češkoga kristala i fajansnim tanjurima, po
kojem se protezao skraia na krai lančić biielih cvietira. mla-
 I naklapanja za trpezom punom jestvina. Dat će Bog da na Jedan od poslužitelja prišao je Fumulu, neupadljivo, i za-
tome i ostane! molio ga, tiho, neka načas iziđe jer da ga, napolju, trebaju.
Carlo je, cijelo to vrijeme, šutio. Pojeo nije gotovo ništa, šest Baš sada! Tko? Stiglo je cvijeće. A što se to njega tiče? Svaki
sedam zrna graška, niti išta popio, ali to nije nitko primijetio: čas neki ljudi donose kite cvijeća i svadbene darove. Poslu-
pa ni onaj koji je sjedio ulijevo od njega — sin mu, Fumulo. žitelj ga ipak moli neka svakako načas iziđe u predsoblje.
... "Ego coniungo vos in matrimonium..."...Sjećaš li se,
Carlo, tih obrednih riječi, jedne djevojčice koja je tako po Col cin, col don, col ciribiribin
stala tvojom ženom?... Fanica, Fanica!... Pogledaj ruku svo
U predsoblju su mu predali kitu bijelih ruža, neupadljivo.
ju, ista je u kojoj si drhtavo držao jabuku u koju si utisnuo
I tako spretno da se donositelj začas netragom izgubio. Ras-
kovane forinte kad si išao k njezinoj kući... Pokuša sramež
trgao je omotnicu, "Mamma Flora, osobno" pisalo je u če-
ljivo skloniti ruku sa stola... Pucaju... To je tvoj pir, Carlo, iz
stitki. Rastrgao je i čestitku, a kitu bacio na hrpu cvijeća s
kubura puca rodbina Faničina, kod crkve te čeka mlada,
upletenim bijelim svadbenim vrpcama. Vratio se, nasmije-
djevojke su oko nje, bijeli je rubac Fanica svezala na glavi,
šen, za dugi stol kojega je bijeli stolnjak bio izranjen mrlja-
stid ju je pogledati u svog Carla, koji se uspinješ hitro k njoj,
ma od vina.
ti si najbrži... Otare rukom znojno čelo... Vidiš li joj lice,
Bilo je odlučeno da Carlo prvi održi zdravicu.
Carlo, vidiš li joj lice?... Ne, ne vidim, ali vidim... Što vidiš,
Ustao je: pri tom mu je pao štap, nespretno, odskakivao je s
prisjeti se... Na pirnom stolu, pred njim, uobliče se darovi:
parketa kao da je u komadima, tvrdo ječio golim tajcem. Reče:
rupci, košulje, kolači, jabuke, duhan... Fanica će ih podijeli
-Ja sam slab govornik. Volja moga sina... jedinca... meni
ti čestitarima, sjećam se, ali nju ne vidim, ne mogu joj se sje
je svetinja. Svojoj djeci želim da budu zdravi a sebi da doži-
titi lica... Fanica, Fanica!... Pokušaj, Carlo, pokušaj!... Ne
vim unuka... Imam nešto za moju snahu...
mogu!... Pomoći ću ti: čega se još sjećaš?... Ničega. Više se
Zaplakao je. Dodali su mu štap.
ničega ne sjećam... Ne sjećaš? A kad si mladu odvodio s Go
- ...od moje Fanice...
mile, iz njezine kuće, što si rekao?... Ništa nisam rekao, što
Izvadio je iz džepa kutijicu krvavocrvene boje i, drhtulja-
bih rekao? što čovjek može reći u takvom času?... Jesi, jesi,
vim je prstima, otvorio.
Carlo, sjeti se što si rekao, morao si to reći kao i svi mlado
Zasvjetlucao je prsten koji je na sebi imao glavicu morčića
ženje u ono vrijeme, i to je bio dio pirnoga obreda, to što si
iz crnoga gleda a na glavici morčićevoj turbančić od zlata.
rekao... A što sam rekao, kada?... Tada kad si poveo Fanicu
Ludovika ispruži ruku na koju Carlo, drhtavim prstima,
za ruku, a mati se njezina, sjećaš li se, ovjesila o zakićen dvo
natakne prsten.
preg... Ah, to!... No, vidiš da se počinješ prisjećati... Pa žuri
Zaredale su zdravice. (Kao i uvijek: sve sama prenemaga-
lo mi se biti što prije na samu s mladom... Ustrepta i posti
nja.)
di se istodobno... I što si na to kazao, s kozlića, dok si visoko
nad glavom držao u ruci bič?... Rekao sam... povikao sam...
obijesno... da je sad nekomu plakat, nekomu kukat... A te "Naši dopisi. Rieka. 5. rujna. Jučer u 4 V2 sata po podne prispije
bi, Carlo, tebi?... a meni da je uživat što sam odabrao ........ ali Nj. c. Visost carević nadvojvoda Rudolf carskom vachtom ova-
nie se ne sieram np rmiri mp vi«p np rrmri mp viip _____ „...
 Prisutnost Nj. Visosti upotrebljuju ovdje namješteni oficiozni - Izvodim Ludoviku.
Magjari da ovom sgodom u gradu Rieci — kojim se magjarska
- Ne ideš u grad?
velevlast na Jadranskom moru od ovuda po čitavom svietu širi —
pokažu kako Riečani još svedjer sa Magjari simpatiziraju, a da na - Ne. Nemam zašto.
hrvatstvo mrze. Za primjer neka služi ovo: po nalogu gradona- - Nemaš? Nećeš potpisati izjavu o onom što se dogodilo?
čelnika Ciotte i njegovog adjutanta poticajnog direktora Fischera - Neću. Ne tiče me se.
(najvjernijeg i najpodložnijeg sluge magjarskog) izvješeni su ju- - Sramota je što se dogodilo. Valja poštivati svačiju zastavu.
čer već rano u jutro po svih kucah barjaci, i to magjarske i riečke
boje i one od trgovačke mornarice. Izvjesiti na kuću barjak hr-
- Obećao sam Ludoviki vožnju uz more. Daj mi kočiju.
vatski naravno bio bi u očima onih podlih kukavica najveći gri- - Pođimo zajedno.
eh. No uzprkos tomu mogao si ipak na 30 do 40 kuća najinteli- - Pod Učkom rano smrkava. Hoću kočiju. Drugi put te
gentnijih i sada ovdje najbogatijih Riečana vidjeti izvješene hr- pitam.
vatske barjake, a naravno da se je takav vijao i na hrvatskoj žu-
panijskog kući. — To da ugledni Riečani poštuju Hrvate te da to
- Sada je preče skinuti s nas ljagu. Obojica smo dobili po
i vanjštinom dokazuju, ujede u gnjilo srdce tih magjarskom ve- ziv.
levlašću opojenih pridošlica ter ovi obilaziše osobno po kucah, -Ja neću ništa potpisati. Nisam ja izjavio da su krivi "tali-
gdjeno bjehu izvješeni hrvatski barjaci, pozivajuć vlastnike da jomani", nego hrvatski "Obzor". Smutljivci!
ove barjake skinu. Vidiv da se time sviestni gradjani riečki poko-
ravati neće, odoše. - Nu što sada. - Pod večer - kadno je 50 do
- Ako mi uzmeš kočiju, morat ću pješice. Daleko je do
60 magjarskim novcem podmićenih fakina i dječurlije s "Eljeni" grada.
Nj. c. Visost nadvojvodu Rudolfa na Adamićevom molu pozdra- - Do pameti još dalje.
vilo ("Evviva" i "Živio" nije se čulo, jedino taj slabi "Eljen"), te - Star sam, Fumulo.
kadno je ovaj izmet i ona fakinada riečka od novoustrojene grad-
- Shvati hodanje u grad kao križni put. Nosi na tom putu
ske muzike po Corsu dva put uz glasbu popratila, a na čelu im
policija riečka — sakupe se ovi fakini pred kućom odličnog Rie- križ kao kaznu za ljubav koju gajiš prema tvojim neprijate
čana odvjetnika Barčića te počeše ondje vikati "Eljen" i "Abba- ljima.
sso bandiera croata" - (čitava bo kuća bijaše izkićena hrvatskim - Hrvati nisu moji neprijatelji.
barjaci), njeki penjaše se do prozora, kidaše barjak, bacaše ga u - Zato nisi pravi otac. Kao što su drugi. Svi drugi, rekao
blato i razderana ga okolo nosijahu; to sve na očigled policije i
njihovog chefa Fischera - koji su prekrštenih ruku demonstraciju
sam ti.
gledali. To potraje 1 uru; nehtjev Barčić skinut barjaka, udju I odveze se, s Ludovikom, uz more.
redarstvenici u kuću te ih sami poskidaše. Na to se fakinada uda-
lji vičuć "Eljen", te je tako i na drugih kucah izvješene barjake
hrvatske poskidala i pobacala..."
"Talijanska naselbina na Rieci. Povodom infamnih izgreda zbivših
se onomadne na Rieci pod pokroviteljstvom riečkih gradskih
("Obzor", Zagreb, 7. IX. 1877.)
oblasti, ima jih koji bi htjeli obaliti krivnju na talijansku naselbi-
nu, stanujući na Rieci, kao da je ona izvela izgrede proti hrvat-
skoj zastavi.
(Carlo, ispred kočije, Fumulu): — Pođimo zajedno. Tim uvriedjena, posla nam talijanska naselbina na Rieci očito-
(Fumulo): - I meni treba kočija. -Kamo ćeš? vanje kojim odbija takove potvore.
Riečka naime 'Bilancia' donese ovih dana brzojav iz Zagreba
gdjeno se veljjia 'Obzor] josvadjuje riečke Talijane da su oni po-
 činili izgred. Rieč ta u 'Obzoru' glasi 'talijomani', premda ni ta čuj: gdje god i kako god dugo netko neće sebe i niječe samo-
ne odgovara istini, jer izgrede je izvela riečka fakinaža a začele ga sebe, tu je Hrvatska. Raduj se: cijeli svijet može na bu-
jih gradske oblasti riečke ili možda je i ona bila puko orudje dru-
banj, tebi će tvoja domovina preživjeti!
gih. Izgrede i infamije proizveli su ne talijomani, nego magjarski
oficijozni krugovi riečkih oblasti. Ovim neka se i 'Obzor' bolje Pritrčalo je nekoliko redarstvenika, odnedavno su u husar-
uputi a potrebno je znati i naglasiti da budemo imali koga šče- skoj odori, nešto viču na madžarskom, Jakov ne razumije
pati za odgovornost radi tih skandala to jest ugarsku vladu koja što viču na madžarskom.
je najviša instancija za Ciottu i njegovo redarstvo. Mi prosvjedu- I tada, iznenada, poželi umjesto njih vidjeti i čuti redar-
jemo da se to zabašuri, na što ide (recimo nehotice) neslana rieč
stvenike Hrvate! "Pa makar me i u zatvor vodili", pomisli,
neupućenoga 'Obzora' 'talijomani'.
Mi smo uvjereni da talijanska naselbina na Rieci ne može uče- "ali da su i oni i zatvor moji!" (Ah, vjekovni sne hrvatskoga
stvovati u takovih uvredah proti narodu s kojim ju vežu toliki čovjeka! Ah, krajnji domete slobode hrvatskoga čovjeka!)
vezi poslovni i drugi. Zato joj rado ustupamo prostor očitovanju To je naša domovina - netko je, u blizini, na kiši, pjevao.
te čujemo da je takovo priposlala i 'Narodnom listu' radi hrvat-
skoga naroda u Dalmaciji. Očitovanje glasi prevedeno:
'Potpisani talijanski državljani stanujući na Rieci, izpravljajuć vi-
est donesenu u jučerašnjoj 'Bilanciji' iz Zagreba, očituju ovim da
je 'Obzorov' urednik krivo upućen kad suprot istini veli da su
Talijani na Rieci inzultirali hrvatsku zastavu. Potpisani, sviestni
gostoljubivosti koju primaju u ovih krajevih, priznaju visoko
počitanje koje se ima donositi svakoj zastavi istim načinom koji
traže za svoju. Na Rieci, dne 7. rujna 1877.

'Talijanska naselbina''." ("Primorac",

Kraljevica, 9. IX. 1877.)

Stoji Jakov, u očevim cokulama, na kiši, i gleda: nijem.

Taj barjak, popljuvani, iskidani, njegov je. Ti koji barjak
pljuju i bacaju ga u blato, njegovi su.
Stoji, ispred Barčićeve kuće, studen.
Kako te dobro razumijem, Jakove, kako te dobro razumi-
jem: bubnja ti srce u grlu, bubrezi govore što bi usne htjele
reći, drhturiš kao ptice iz domovinskoga gnijezda izbačeno
na zimu političkoga nevremena, hitnuo bi se kamenicom na
bukače koji su tvoja krv i tvoje meso, ali što može tvoja ka-
menica protiv slasti kojom se pristaje na izdaju? Liši ih, Ja-
kove, te slasti da smiju pljuvati po vlastitom barjaku i pre-
niri J-Trv^fima 7zitn smuti hii-
miru
 je pojasi: Fumula. Sve je o muškarcima i o muškosti doznala
Poglavlje četrnaesto odjedanput i s njime. "Jesi li ovdje hvatao leptire?" - pitala
ga je, po milijun i prvi put, uklanjajući se nasrtljivosti sun
čeve zrake koja je, već koso, i gotovo crvena, rezala hrastik,
i nadnašajući nad trepavice oba svoja dlana kroz koje je on
da žmirkala svoga izabranika. "A što ću dobiti ako ti ka
žem?" — pitao je, Fumulo, približavajući se, lakom, svom la
I tako su, Fumulo i Ludovika, i Carlo, živjeli u dvokatnici kom plijenu, svjestan svoje prirodne nadmoći. "Sve! Sve ćeš
na samoj obali, u kraju što su ga odvajkada zvali Mlaka, do dobiti što poželiš" - dolazio je odgovor iz tamnijega dijela
kojega je već stigao grad; pročelje dvokatnice gledalo je na hrastika. "Baš sve?" - stupao je, Fumulo, u tamniji dio hra
more, po njenim je visokim stropovima i zidovima, presvu- stika. "Pa znaš da hoćeš" - ona se crvenjela, odozdo, s crne
čenima izblijedjelim grimiznim atlasnim tapetama, što ih je, mahovine. I već su halapljive muške ruke puzale uz nevoljko
jednom davno, Carlo bio kupio u nekoga kapetana, povaz- stisnuta koljena u bijelim čarapama (u prirodi je ženskoj da
dan lelujao i treperio sunčev odsjaj s morskoga valovlja što se brani i onda kada hoće snošaj, da uzmiče i pred vlastitim
se lomilo pod prozorima. Otpozadi kuće pružao se do u ne- mužem prije nego što će mu se, po milijun i prvi put, prepu
dogled hrastik kroz koji su cestarski radnici pilama i poluga- stiti), zavlačile se pod pedalj širok tamniji porub svilenih ča
ma usijecali i trasirali izlaznu gradsku cestu i kroz koji je, još rapa, igrale se vezicama i napinjale kratak zategnut lastik
uvijek, protjecao isti onaj potok i stvarao, posvuda uokolo, koji ih je držao uz steznik, a nosnice mirisale onaj uspalju
mlake, jednako ljeti modre a zimi pepeljaste, i uvirao u mo- jući kad što je dolazio odozdo, s crne mahovine, iz razma
re. knutih koljena i bedara, u kome se miješao miris mladoga
Kada bi i zadnja smjena cestarskih radnika i nadglednika ženskoga znoja s mirisom-kapljom ženske mokraće, žensko
napustila radilište i u hrastiku zacario hujan mir, Ludovika ga parfema i vonjem ženskoga smećkastog iscjetka. Ili bi
je zahtijevala od Fumula da je vodi u hrastik i tamo priča o išetali na hridi, najčešće u kasni suton, kad se Carlo, kašlju-
sebi, o tome kako se ovdje igrao, gdje, "Je li baš na ovom ći, zatvarao u svoje sobe na prvom katu i, skriveni stijenjem
mjestu?" - pitala je, opipavajući koraste povaljene hrastove, što su ih navalile olujine, ponavljali: "Jesi li ovdje lovio ri
dotičući prstima namreškanu površinu lokvica po kojima su be?" — "A što ću dobiti ako ti kažem?" — "Baš na ovom mje
amo-tamo klizili tankonogi veliki konjici i komarči. "Ili ov- stu?"........
dje?" - pa bi sjela na mirišljivi panj u kome je još jutros ko- Iako je sve niti zajedničkoga kućanstva pohvatala i držala
lao život a sad ruka žene prebire po godovima i zbraja ih kao u svojim rukama, lijepa se plavokosa Ludovika malo viđala
već mrtve šare, iako je ljepljiva, nevidljiva, fina stablina sluz, sa svekrom: Carlo je provodio dan u gradu, obilazeći (još
i miris i miris, i dalje navirao iz prepiljenoga debla hrasta. uvijek) navoze, obje luke, lučku kapetaniju, predstavništva,
Ludovika je, udajom, razbila strogost kocke u kojoj je bila konzulate, otimajući se za teret, vjerujući u jedrenjače, izre-
zatvorena sedamnaest godina. Sad je, kao bjelaš na slobodi, zujući iz novina i gospodarskih almanaha svaki članak i sva-
tvarno otkrivala oko sebe prostor i - muškarca, onoga kome ko štivo što je govorilo u prilog plovidbe na jedra, trseći se,
zaiedno s mnoeim Hrvatima, da uvjeri madžarsku .vlast u
gradu kako je za procvat luke nužno nanovo uposliti proku- ce, u njegovom potpisu odsijevalo je u glavama poduzetnič-
šane hrvatske kapetane, peljare i mornare a ne da, kao što je kih i dioničarskih partnera Fumulovih barem jedno pozlaće-
to bio slučaj s peljarima, samo paradiraju lukom kada se u no slovo iz imena i prezimena moćnoga Gustava Wagenma-
gradu pojavi kakvo apostolsko veličanstvo, kako treba uve- nna. Jednom, u krevetu, poslije snošaja, kad ga je Ludovika,
sti red u luku, podiči svjetionik a ne da životi momčadi i si- bezazleno, upitala kako se osjeća, on joj je odgovorio: "Kao
gurnost tereta ovise o svjetiljci koja je sad nataknuta na ne- Četrnaesti iz priče mog oca", i blaženo usnuo. Sutradan, Lu-
kakvu lađu, stotinjak metara od obale, koju svaka oluja baca dovika je zamolila Carla da joj ispriča priču o Četrnaestom,
na kopno a za njom onda i smućene brodove! "Jer" - go- ali se starac više nije mogao sjetiti te priče.
vorio je - "prema pomorskom pravu kapetan i sve osobe Otkako se oženio, a pogotovo otkako mu pod nosom pro-
propaloga broda gube svoju plaću koju su do onda zaslužili. sijecaju i parceliraju okoliš, "Sutra će i brodovi osvanuti pod
Isplatit će ih, istinabog, osiguravajuće društvo: jednom, prozorom" - ljutio se, Fumulo snuje da iseli iz obiteljske kuće
dvaput... dok se i ono zbog toga ne raspadne!" A uvečer bi na Mlaki i sazida svoju, negdje podalje, na kakvom mirnom
se povlačio u svoje sobe. "Ne želim smetati vas mlade" — re- stjenovitom brežuljku ponad grada, s kojega se vidi sva
kao bi im. Ne zaigravši, nikada, niti jednu partiju s Ludovi- morska caklina i svi otoci. Ali o tome nikome ne govori. A
kom. A ona nije primijetila da su odnosi između njenog sve- na djecu, koja bi se u toj novoj kući imala roditi i odrasti, vi-
kra i njenog supruga zapravo površni, slučajni. Čak i krupne še i ne pomišlja: jalove su godine učinile svoje. Jedino mu se
stvari u složenoj i podmukloj obiteljskoj kombinatorici valja i fizički odvojiti od oca.
otkrivamo tek onda kada nas i same ospe pepeo godina. A A onda, za uobičajenim nedjeljnim objedom kod punice,
kako li je samo Ludovika još bila daleko od tih godina i kako iznenadno, bio mu je osobno predstavljen Gustav Wagen-
je još zelena i tek utaknuta bila njena stabljika u vrtu obitelji mann! Taj glasnik velikoga svijeta istresao je senzacionalnu
što je živjela na Mlaki! vijest: u gradu će podići rafineriju nafte! Radi toga je on,
Nedjelju bi, Ludovika i Fumulo, provodili u gradu, kod Wagenmann, navratio u ove krajeve. Dok je izlagao svoj na-
Ludovikine majke i majčinih sestara koje su, s nestrpljenjem, um, razmicao je i okretao čaše po stolnjaku i između njih,
čekale da njihova "mala Vika", kako su je zvali od malena, u da bi sve bilo zornije, provlačio nož kojim se jede riba:
skladu s tamjanom posvećenim regulama braka - zatrudni. - Na cijeloj ovoj obali samo je jedna luka slobodna, i samo
Ali je ustroj mjesečnice radio savršeno, iz mjeseca u mjesec. I jedna željeznica: evo je, riječka! Četiri hrvatske slobodne luke
tako su nedjeljni provodi, s obvezatnim puničinim jaohljivim koje bi mogle biti mogući konkurenti — ukinute su. Lokacija
sjećanjima na njenog pokojnika, kojega se diploma Kemij- je izvanredna! Danas se u svijetu, molim vas lijepo, prerađuje
sko-tehničke škole u Grazu, s grbom u crvenom pečatnom već desetak milijuna tona petroleja. U Americi naftu rabe in
vosku, kočila u primaćoj sobi, iz mjeseca u mjesec imali sve dustrijski, znate li što to znači? Kameno će ulje zbilja preobra
trpkiji okus: rodbina se ponašala kao da je zakinuta na pot- ziti svijet. Vaš pokojni suprug, draga gospodo, bio je vidovit.
punoj sreći i sumnjala u tjelesni sklad braka njihove male Kameno ulje mijenja sliku svijeta. I ovoga grada, vidjet ćete.
Viki. O čemu, dakako, nitko nije zborio naglas. Zbunjivao je i pomalo zastrašivao.
A dotle, pogurnut ženinim mirazom, Fumulo se primakao — A na kojem bi se mjestu u gradu imala podići ta
samim vrhovima uprave ZeJieanice; u stisku nieeove desni- rafineri-
^Uio ilr,
 - Na Mlaki! Izvanredna lokacija! Trideset tisuća tona naf - Jožića.
te godišnje, kolosalno! Moj je čovjek već ovdje: inženjer Mi - Živog?
lutin Barač. Poznajete li ga? - Pokojnog.
- Pa to je u našoj blizini! - uzradovala se Ludovika, naiv —I matere?
no. —Tonke, zapravo Antonije, Despot. Pokojne.
- Naprotiv, to je u kraju od kojeg ćemo ti i ja biti uskoro —Potrebite isprave posjeduje?
vrlo daleko kad se uselimo u našu novu kuću na Podmurvi- —Evo ih.
cama. - Je li i gdje je dosad radio?
- Ali... ja o tome ništa ne znam — uzmucala je Ludovika. - Jesam. U luci. Sad sam bez posla. Dugo.
- Htio sam te iznenaditi. Jesam li? — Oženjen?
Fumulo je već bio odabrao zemljište, ponad grada, na mir- - Jesam.
nom stjenovitom brežuljku, s kojeg se vidjela sva morska - Djece?
caklina i svi otoci, i po kojem su, gusto, rasla krošnjata sta- — Sina. Simuna.
bla teških murvi. - Starog koliko?
—Pet godina.
Promatrajući iz kočije, na putu u grad, kako istom ulicom, —Dođite za koji dan pitati jeste li primljeni za radnika.
mimoilazeći se s njime, kreću sada put zemljišta zvanog Po- Pustara uz more, još dalje od Mlake, u tlo pobodeni kol-
nsala ljudi opremljeni mjernim napravama, Carlo se sjetio čići o koje su porazapeti tanki konopci. Na ponekom od njih
onog razgovora u "Maloj Pešti" kada se starac što je pio viš- crvena trokutasta krpa. Daščara od još svježih dasaka, is-
ko vino kleo u zdravlje da je "riječkog Engleza" vidio na pu- pred nje sirotinja iz grada u repu, radnici bez zaposlenja,
starama uz more, baš kamo sada hrli, svakog jutra, sav taj lučke dangube, znatiželjnici, poneka žena, nečija dječurlija.
radnički svijet predvođen mjernicima i kartografima, vukući Jakov se udaljio od prozorčića u koji je, da bi ga unutra
za sobom kola s pitkom vodom i eksplozivom. "U kakvoj je čuli, vikao svoje odgovore, jer se stol s pisarom nalazio du-
svezi bio 'Englez' s ponsalskim bakljama što će uskoro gor- boko uvučen u sobu. Iza njega, nad ulaznim vratima u daš-
jeti?" - pitao se. Nije bilo odgovora. U međuvremenu umro čaru, pribijen je dvojezični oglas: "Prijam radnika određuje
je i onaj starac. tehnička uprava tvornice. Bit će primljeni samo oni radnici
koji su prekoračili dobu od 16 godina, koji mogu izkazati
Punih pet godina kasnije, početkom zime, jedne nedjelje, svjedočbu koje oblasti ili drugu koju propisnu potvrdu."
Fumulo je u punice zamolio ispriku što na objed dolazi sam, Doći će za koji dan.
bez Ludovike. Majčine sestre sjatile su se oko njega: razlog,
razlog? Razlog: Ludovika je zatrudnjela. Daščara od još svježih dasaka, ispred nje sirotinja iz grada
u repu, radnici bez zaposlenja, lučke dangube, znatiželjnici,
- Prezime? Ime? poneka žena, nečija dječurlija.
- Despot. Jakov. Došao je pitati jesu li ga primili za radnika u rafineriju pe-
ncnnftn"
 kim ne slaže politički. Jer vlade će pasti, režimi i nagodbe će
- Prezime? Ime?
- Despot. Jakov. se izmijeniti, Austro-Madžarija nije vječna, ali se ova rafinerija,
ovo čudo od tehnike koje zapošljava naše ljude, više nikada neće
- A... A... B... C... Cabrijan, Cargonja... Danni, Derossi,
Duncovich... . Vas, Despot, nema na spisku. odavde pomaknuti. Jeste li me razumjeli? Iznad daščare
- Čekajte, Despot. razlijetali su se galebovi, kričeći.
Tek sad, gotovo na odlasku, primijetio je Jakov da se u so- - Mi Hrvati ionako nećemo nikada nikog pobijediti. Vi
bi nalazi još jedan stol a za njim neki drugi pisar. djeli ste kako je Kvaternik završio: kao noćna lepirica, boje
- Za vas je ostavljena poruka. Ovdje piše da se javite in leta bile su prekrasne, ali je let bio isuviše kratak, tragično
ženjeru Milutinu Baraču. kratak. General Egon Grabner povješao je iz osvete pola ko
- A gdje je to? Tko je to? tara ogulinskog, čitao sam povjerljive izvještaje. A Starčević
- Inženjer Barač je tehnički voditelj rafinerije u osnutku. je paragrafski maštar. Ali zato možemo i z d r ž a t i . Eto,
Zadnja soba, desno. to sam vam htio reći.
- Ja? Da se javim? Zašto? - Ali... gospodine Barač, ja nisam na spisku primljenih.
Pisari i Jakov gledali su se u čudo. — Ja sam vas prebacio na spisak novoprimljenih
rafineraca
na rezervoaru za petrolej. A to je drugi spisak. Tamo je plaća
- Inženjer Barač? Oprostite. Rečeno mi je da vam se ja
dvostruko veća, osim toga u ovom se slučaju smijete s obi
vim. Ja sam Jakov Despot.
telji useliti u rafinerijsku nastambu koju podižemo za pred-
- Sjednite. Bit ću kratak jer me svakog časa pozivaju na
radnike i najneophodnije stručnjake. Vidjeli ste je, to je ona
gradilište. Jakov je trnuo
nova zgrada, odmah pokraj vašeg rezervoara za petrolej.
od straha.
Pozvali su ga na gradilište.
- Znam za vas. Poznato mi je što ste počinili na dan svet
— Živio mi, moj Jakove.
kovine Ivana Nepomuka.
U očevim cokulama činilo mu se da sad u dva golema laka
Jakov se, u sebi, oprostio sa zaposlenjem.
krilata koraka može obići cijeli svijet. Pucale su, na
- Divim vam se, Jakove. Zvao sam vas da bih se osobno s
gradilištu, prve mine, čulo se. Iznad daščare razlijetali su se
vama upoznao. Ja dijelim vaše političke osjećaje, bravo!
galebovi, kričeći. Jakov je, ukipljen, stajao pod vedrim
Iznad daščare razlijetali su se galebovi, kričeći.
nebom. I plakao od sreće.
- Ali ovdje morate biti na oprezu. Rafinerija je djelo "Akci
onarskog društva rafinerije mineralnog ulja" iz Budimpešte.
Iste one godine kad je Milutin Barač u nazočnosti svečara
Štitit ću vas, ali samo onoliko koliko budem smio. Ja se ne ba
pustio rafineriju u rad, tisuću osam stotina osamdeset i tre-
vim politikom. Budućnost Hrvatske nije u brbljanju i izviki-
će, u kući na Podmurvicama, sredinom rujna, rodila je Lu-
vanju svega onog što nam je naleglo na dušu kao teret, niti u
dovika djevojčicu. Potom, godinu dana kasnije, dječaka.
jalovim junačkim diverzijama kakva je bila ona vaša, nego u
Mafalda. I Amadej, Amedeo.
promišljenom radu, u podizanju tvornica koje će našim ljudi
Mafalda: ona koja je jaka u borbi, i Amadej: onaj koji ljubi
ma osigurati kruh, u međusobnom ispomaganju. Pa čak i kad
* I ___ „„ „„ TU_ ^ 1 ' -^1 — kako ie ime^a protumačio župnik na krštenju.
 Ostajalo mu je pola sata do početka sjednice, u Trgovač-
Poglavlje petnaesto ko-industrijskoj komori, na kojoj će brodarski svijet poku-
šati, najuljudnije što može, raspravljati o mjerama koje bi
valjalo primijeniti da se izbjegne, usuđuje li se to javno kaza-
ti?, potpuna propast ugarsko-hrvatskoga brodarstva. An-
ketnoj komisiji predsjedava grof August Zichy, guverner
grada i Ugarsko-hrvatskoga primorja i uz to, čita, predsjed-
Kao da netko, nevidljiv, sam bog zna zašto tako prevrtlji- nik riječke Pomorske vlade. Tako naime stoji u pozivu što ga
vo, metlom nebeskom čisti ispred sebe, marljivo, u brzim, prevrće među prstima, kojim je Carlo zamoljen da bude čla-
nepromišljenim zamasima, tešku površinu mora, stvarajući nom Odbora što će raspraviti pitanja, znao ih je redom i na-
pri svakom ispuhu prhke bijele čipke pjenušavoga slanoga izust, koja se tiču problematike troškova vezanih uz korište-
praha, jurcao je, pred njim, lebić. Mirisalo je na jod, s Mlake nje brodova, pokušat će razmrsiti klupko u koje su se upleli
je dolazio vonj sumpora i petroleja koji, već danima, pale u vozarina, osiguranje i kreditiranje brodova jedrenjača u što
bačvama, danonoćno, pod strogim nadzorom kora munici- se, kao riba u vršu, samrtno udjenula svekolika domaća bro-
palnih činovnika. Bilo je vlažno a on je, da predahne, sjeo na dogradnja, a s njom onda i brodarstvo. I Carlo osobno. Ali
klupu, na početku obale, pod nedavno zasađenim stablima, to pred sinom taji. Jutrošnjoj sjednici Odbora predsjedavat
odloživši crni pusteni šešir velikoga oboda come un artista i će osobno njegov znanac iz davnih dana Enrico cav. Littrow,
lakirani trščan štap do sebe, zureći u to lebićasto more is- kapetan. I to stoji u pozivu.
pred sebe koje je svjetlucavi kameni lukobran u izgradnji, Ah, ti takozvani davni dani! Glupost! Jer njegovo sjećanje,
ah taj južnjak, uvijek ta bura, počinjao zagrađivati pogledu. zbilja je davno bilo kad je s peliga "San Spiridone" (zapamtio
Nisu se vidjeli ni otoci ni zapadna, zelena liburnijska obala: mu je ime!) zakoračio na tada jedini gat u luci, nije pjesnički
prkoseći djetinjarijama lebića na otvorenom, gdje je bilo splet uspomena oko čela kroz koji se valjaju boje, dimoviti
ukotvljeno pet jedrenjača, amo u plitkoj vodi ležala je me- prizori, mirisi, magličasta anegdotalna zapamćenja, kao u
đutim sumaglica kao fina brašnjava zavjesa. Otro je čelo onih što ljeporječe i pri tome podižu desnu ruku i još k tome
rupcem, zavonjao mu je pod nosom korozivni sublimat, sje- na kraju traže pljesak, nego je naprotiv njegovo sjećanje
tio se Ludovike: to je bila njena predostrožnost. "Sad je s kamen taj i taj uzidan tada i tada u luci na mjestu tom i tom,
njeno dvoje djece na brdu" — govorio je s pouzdanjem znan- nego dugi suhoparni popis brodova koji su, snabdjeveni nje-
cima, "tamo će čisti zrak, a to je sad najvažnije, goditi mo- govim užadima i jedrima i smolama i katranom plovili, tukli
jim unucima. Kod mene na Mlaki ne pomažu više ni sestre more, odolijevali, tonuli, nego dosadljiva borba za toliko i
svetoga Vinka Paolskog. Ali neće grom u koprivu" — okre- toliko postotaka od suvlasništva, za povećanje vozarina, a na
nuo bi na šalu. Noću, po visokim stropovima i zidovima kuće jutrošnjoj sjednici on će se boriti za uvođenje subvencija i pre-
na Mlaki, presvučenima izblijedjelim grimiznim atlasnim mija za domaću brodogradnju i to, reći će im u lice, bez
tapetama, nad njegovom staračkom glavom križali su se, ikakvih ograničenja za brodovlasnike jer tako čine, spomenut
valjda izbezumljeni prazninom i tišinom zdanja, odsjaji vatri će, hoće bog i bogme, i Italija i Francuska i... Dohvatio je
17 bačava i sa rrhnsastih i šmlrucriVi rafinpnieL-iVi t-w~ic»-<-rvioi-<;o
Štap, opisao nekoliko nesuvislih krugova... U protivnom...
 Probdio je noć u okviru prozora, s izmiješanim osjećajima zum i preobrazi se u vjernika ideje kakve partije ili politič-
straha i samopouzdanja. Jer to što su gradske vlasti sazvale kog svjetonazora, onda je dotični to mogao učiniti samo iz
današnju sjednicu unatoč pošasti koja hara gradom, svjedoči dva razloga: ili je posrijedi razlog krajnje mističan, ono što
da će kolera biti suzbijena, da čak ni ona u ovom času ne asketika zove ulivenom mudrošću koja, kao takva, dakle po
može i ne smije biti važnija od sudbine domaćega brodarst- Duhu Svetome rasvjetljuje naš razum e da bi upoznao pravu
va, da su zapravo obje velike nevolje u njihovim rukama i da svrhu života te sve svodi na Boga kao središte i pravilno ori-
oni kroje sudbinama obje. A što se straha tiče, bojao se da jentira čitav život, (neka ne buni to što se profano, partijsko
nije možda ipak kasno, kasno i za jednu i za drugu veliku miješa s religioznim jer, eto, i sami vidimo da im je cilj isto-
nevolju. Jer vlasti su se pokrenule tek kad su umrle počeli vjetan a pojmovi, kao ono 'pravilno orijentiran' i 'Bog', isto-
nalaziti u šumi uz željezničku prugu (to je bila zgoda da mu vrsni), ili je pak posrijedi razlog krajnje prozaičan, da ne ka-
Fumulo nešto kaže iz prve ruke, ali nije, nijem je bio i ostao žemo probitačan, kad jedinka svjesno zatomljuje svoj zdrav
Fumulo, ili možda krajnje obziran? ili možda obazriv?), za- razum kako bi mogla živjeti u posluhu sa službenim svjeto-
tim već i među robom po skladištima u luci, na ulici... Da- nazorom i tako, zapravo jedino tako!, napredovati u životu.
nas policijski liječnik na željezničkom kolodvoru zagleda u Carlo je međutim, bar kad je riječ o političkim pomamama
prtljag svakom putniku što pristiže iz Italije, ali možda je koje su mu sad pale na pamet, pripadao ljudima zdravog ra-
ipak kasno, možda se katastrofičan krug zatvorio? Jer kolera zuma i to plaćao usamljenošću i odbojnom trijeznošću tako-
nije samo nedavna odgoda kongresa vatrogasaca, izoliranje zvanoga unutrašnjeg života. Ali i Fumulo se opametio, čuje.
okuženih kuća, raskuživanje otvorenih kanala u koje se Čuje da mu sin, sada, ne iznosi više na vidjelo madžarska
ulijevala životinjska krv i papci i šape životinja iz gradske odličja koja je nekad vješao na prsa. Ali sina ne posjećuje u
klaonice, kolera nije samo zabrana prijelaza preko mosta na njihovom novom domu koji je, srećom, na brdu, na svježem
Rječini pješacima i kolima, nego je kolera udarac ionako zraku... a vjetar, nakratko, donese gust miris spaljene bo-
prorijeđenoj prekomorskoj trgovini grada, i to je ono što ga rovnice vatara što su, neprekidno, gorjele njemu iza leđa, u
plaši, tih pet jedrenjača koje još od početka lipnja stoje eno Starome gradu.
tamo, ukotvljene pred gradom, olinjale od nerada, činilo mu Sinoć se, u "Maloj Pešti", jedan od gostiju pozvao na uvod-
se: kao šugave kučke na domak ruke ispružene lijeno po nik gradskih novina gdje je pisalo, čitao je naglas, o "žestini
moru, kruha gladne umjesto da kruh priskrbljuju. A sad je krize", u te je riječi olovnoga sloga gost ubadao prstom,
već ljeto, ljeto... ugarsko-hrvatske duge plovidbe na jedra i o tome da će na
Vrh štapa ritmički se zabadao u zemlju... Pa zato i jest saz- istočnoj obali Jadrana uskoro nestati jedrenjaka bude li i da-
vana jutrošnja sjednica (pogledao je na džepnu uru, ostaje lje trajala, sad je gostu kažiprst stajao uprt u nebo kao mu-
mu još petnaestak minuta predaha), zato jer je od vjere u njovod, čitao je, "ravnodušnost države prema ovoj grani in-
obećanu zemlju, u Ungariju, ostalo danas malo pa ništa. dustrije". Pamtio je. No drugi su na to dobacili da će, naj-
Srećom, proleti mu mislima, da on nije sudjelovao u onoj kasnije za godinu dvije, na brodovima ionako biti uvedeno
pomami posestrinstva i mađarofilstva, jer bi mu sada, tije- električno osvjetljenje pa će parobrodi moći i noću ploviti
kom ovih godina gospodarskih kriza i zahlađenja odnosa, kroz Suez. I no-ću! "Ako nas prije toga sve ne odnese vibrio
bilo mnoeo teže u duši. Kad netko zatomi n sehi 7rlrav ra- . cholerae!" - reče Greeorio Marochuio,
 Noćas, nakon toga razgovora, nije mogao usnuti: stajao je
Italiji oni znadu braniti svoje zemljište" - pisao je zadarski
pred krahom.
hrvatski list. Izmišljenom aleksandrijskom kolerom preko-
Na palubi "Yoxforda", kroz brašnjavu sumaglicu što je već
morska se Kraljevina sveti hrvatstvu Dalmacije i priječi nje-
počela sustizati brodovlje na otvorenom, koju je sunce blije-
gov gospodarski napredak — mislili su u Hrvatskoj.
dilo do mrtvačkoga žutila, on zamijeti iznenadnu živost:
A u ugarskoj domobranskoj vojarni u gradu, pozivajući se
mornari su pobacali u more nekoliko zavežljaja, potom
na taktiku, uporno su potirali mogućnost da kolera ponovo
nečiji krevet.
napadne njihov domicil. Jer to je već bilo prije trideset godi-
More se učas opet smirilo, mornari (i jedan časnik, u bije-
na kad je od kolere pomrlo u gradu četiri stotine i šest ljudi,
lom, s ljevkastim bijelim doglasom u ruci) nestali s gornje
ta zna vojska svoj posao to jest brojati mrtve, i nije nikako
palube.
moguće da isti neprijatelj istim oružjem dva puta krene u
Pogledao je na uru: bilo mu je krenuti. Pomakao je u stra-
borbu za isti položaj. Čista taktika! Zanimljivo je kako ljud-
nu bradu s koljena, pokrio glavu šeširom, oslonio se svom
ske jedinke, dapače i sami društveni sistemi, čim su duhom
težinom na štap da bi lakše ustao
siromašniji i škrtiji na duhovnim slobodama, tim više se raz-
u trbuhu probode ga tupo, ispod lažičice, izokrene mu iš-
bacuju riječima koje uspaljuju maštu. Tako jednom govore
čupajem uvis crijeva koja, čuo ih je, ječno zakrče, u djeliću
o 'neprijatelju' a pod tim podrazumijevaju koleru, i o 'oruž-
vremena iznenadi ga koliko su crijeva duga jer je grč obišao
ju' a misle zapravo na stalno povraćanje i na jak proljev i vi-
sve njihove zavijutke i brzao čistinama, osjeti da sjedi na ne-
soku temperaturu i oliguriju, drugi put pak spominju 'bit-
čem mokrom, na nečem čega, još se sjećao, nije bilo kad je
ku' ratara za što bolji urod najobičnijeg ječma ili pak turis-
pogledao na uru, a sad ta mokrost nezaustavljivo iz njega
tičku 'žetvu'. Tijekom proteklih trideset godina u gradu je
hrupi, otječe ispod njega, još stiže opipati guzove, umočiti
mudro zatrpan kanal kojim se 'neprijatelj', svojedobno, bio
prste u vlastiti izljev sličan izgledu rižine juhe, još stiže ugle-
izdašno poslužio, jer je u kanalu, i to središtem gradskim,
dati sebe djetetom za bijelim očevim stolom dok uredno sri-
preko tla zagađenog fekalijama, tekla, tada, voda kojom se
ču, čuje, paternoster i srču juhu od riže, sve je to trajalo ko-
po vrtovima bezazleno polijevalo povrće i salata, broskva i
liko hip
mažuran, a to je sada bilo razlogom više da se povjeruje u či-
pa se sruši na klupu
stoću naučavanja taktike. Vjerovali su u kolektivan um, a ne
u pojedince sumnjičavce i u tome je bila pogreška. Kolera je
Kada je, osamdeset i treće, na vijest o pojavi kolere u (i opet) kucala na vrata.
Aleksandriji, Kraljevina Italija ukinula parobrodarsku prugu (Ta misao da svijet sazrijeva i biva sve pametniji hvala budi
što je povezivala Mletke sa Spljetom, ta je odluka protu- kolektivu i kolektivno, i odatle onda nada da će, nakon sto-
mačena na dalmatinskoj i kvarnerskoj obali kao čin izričito tinu generacija sve samih glupana i faraona raznih fela, tije-
političke prirode. U postojanje kolere naime nitko nije vje- kom sazrijevanja tih i takvih stotinu generacija, doći logično
rovao. "Opažamo da svaki put kada se osnove snuju o pro- na red stotinu i prva generacija ljudi u kojoj će biti sve sami
mjeni europejskoga zemljopisa, da se Dalmacija dosuđuje blaženici i humaniste — stara je pogreška. Jer ne sazrijeva
Italiji. Snuju li to zbilja u Rimu, tada sanjaju san koga neće svijet kolektivno, en masse, kako bi to htjeli darvinisti i bo-
..Sinovi Dalmacije vedsujukažaliJkako
jom logikom doći, jer razum je apstraktan a život to nije, Prvih dana lipnja, baš nedaleko od Carlove dvokatnice na
nego to zapravo tijekom svoga ubogog življenja poneka Mlaki, pozlilo je, iznenada, tridesetosmogodišnjem Carlu Wa-
ljudska jedinka, umjesto da krene kud i sve druge, zaluta u gneru, mehaničaru s kolodvora. Desetak minuta kasnije, a bilo
dobro i u darivanje sebe drugima. Ali to sa svijetom en ma- je jutro, njegova je žena usplahireno dotrčala do Carla i zatražila
sse nema nikakve veze.) da nju i njenoga muža odveze, "ali brzo, jer umire" — narica-la
"Ciganin lutalica", tako su naime Splićani nazvali tu bole- je i hvatala ga za članak ruke, u jednu od onih baraka. Bio je to
st, osvanuo je, smrtonosno, u Dioklecijanovu gradu počet- ćelav gegav muškarac što je gojio i istezao duge uzvijene žute
kom siječnja ove, tisuću osam stotina osamdeset i šeste go- brkove. "Zašto toliko pijete?" - pitao bi Carlo. "Kako toliko kad
dine; dvadesetog veljače kolera je stigla u Padovu, četiri da- pijem uvijek iz iste čaše?" — čudio se onaj drugi Carlo. Pe-
na kasnije u Veronu, dvadesetog svibnja osvanula je u Mleci- tnaestak minuta kasnije kočiju je zaustavila svjetina što se, raz-
ma. jarena, bila okupila ispred baraka. Carlo je uzaludno tražio da
Rijekom je, toga istog dana, pukao glas da je u krugu po- ga propuste, pokazivao na svoga odrvenjelog imenjaka, žena
dručne bolnice, nedaleko od opće, na brzu ruku, sklepano cmizdrila a bolesnik se, ukočenog pogleda, izvalio na sjedištu.
nekoliko baraka: ako se u gradu pojavi kolera, bude li bole- - Nećemo u gradu kolerične bolesnike! — vikali su na tali
snika tu će biti izliječeni. Tipična liječnička posla: zakititi se janskom. I još: — Zapalimo barake! Svi ćemo se zaraziti!
perjem i kostima plemenskih vračeva i govoriti latinskim! - U gradu nema kolere! — pojavili su se liječnici na vrati
Ludovika, s djecom, više nije silazila u grad: Fumulo je, iz ma jedne od baraka.
dana u dan, susretao na ulici bolničare i dobrovoljce, proma- - A onaj radnik? - vikali su.
trao kako grabeći golim rukama u posudu s blagotvornom - Koji?
tekućinom raskužuju kanale i javne zahode, i šire uokolo - Onaj što je umro prije tri dana! — vikali su. I još: - Od
vonj što je podsjećao na mrtvačnicu, na neprovjetrenu cvje- čega? Od kolere, od kolere!
ćarnicu, kako ispituju bunarsku vodu, kako podižu stanice - Nije nego od gastro enteritisa — ispriječio se na hrvat
za raskuživanje. Bližilo se jadransko ljeto, a s njime su i vode skom Feliks Vukelić s vratiju barake.
postajale pliće, mlačnije, opasnije. - Laže, ljudi! Lažeš! Bugiardo Croato!*
Amadeju i Mafaldi bilo je najstrože zabranjeno išta dodiri- Počeli su, iznenada, puhati neki novi vjetri.
vati u vrtu, ikome otvarati vrtna ili kućna vrata. Ludovika - Ovo je nekad bila država, dr-ža-va! — tresao se stariji go
je, i opet iz predostrožnosti, tri puta na dan svima u kući da- spodin.
vala piti po čašu vode u kojoj se nalazio tisućiti dio otoplje- - Ovo je grad bez oca i majke! — čuli su, neočekivano, na
noga karbola. To je bila poduka zdravstvenika koji su obila- hrvatskom.
zili domove i ulijevali nadu u zdrav život. Poneka uginula Nekoliko Madžara smjesta je pozvalo policiju.
ptica, u vrtu, izazivala je u obitelji užas, ali se mali Amadej - Umire čovjek. Pustite nas — zaklinjao je, starački, Carlo,
naprotiv veselio jer bi mu bilo dopušteno zapaliti vatru i u i svojim lakiranim trščanim štapom pokušao odgurnuti naj
plamen oprezno spustiti perjat kostur. Jednom je plamenu bliže bukače od zaprege.
podmetnuo raskriljenoga leptira. Nakon tog požara leptir je
T a^7c\\Tf>
 Neka ženska zakriči: - Kolera! Kolera! - Upirala je pr- je, kao kakav stvarni Dulcamara, nudio svoje i tuđe čudo-
stom u muškarca na sjedištu Carlove kočije. tvorne lijekove antikolerike: dva puta odlikovane kapljice
Oni najbliži razbježe se. doktora Bastlera, Indijske kapljice... i pri tome, hipnotički,
- Nije kolera, nego pijanac, gospodo. Znam ja ovoga - re- risao glasno egzotične modre daljine krajolika tropskih gdje
če jedan od bukača nakon što je pogledao na bolesnika u ko- u polutami prašumskoj divovski lete leptiri (do dvadeset i
čiji. - Opet se naroljao. Alkohol je pravi buhač, madame, za sedam centimetara veliki, precizirao je) i golemi pužu šti-
bacile i mikrobe. Zdraviji je ovaj nego svi mi. pavci i zmije orijaške (nenaznačenih dimenzija) a urođenici,
Bio je to, istinabog izvrnut naopačke, posljedak brojnih lišeni spasonosnih kapljica što ih on nudi, umiru od elefanti-
predavanja što su ih po gradu neumorno održavali liječnici i jaze i denge, kolere, tripanosomijaze i inih gotovo čarobnih
protofizici. Nisu se međutim ni oni baš u svemu slagali: ta- bolesti papagajskih.
ko je slavni hitro pristigli padovanski liječnik professore Pristupi međutim nekoliko liječnika, bojažljivo unesoše
Brunetti, licem u lice s najprobranijim gradskim općin- bolesnika u baraku, žena napusti Carlovu kočiju. Istodobno
stvom, bio mišljenja da bolesniku od kolere valja dati konja- dotrči odred u husarskim odorama.
ka, vina, ruma, jer "tijelo će se tako zagrijati i nadvladati - Uzalud ste došli — dobaci im neki brkajlija u mrkoj otoč
mikrobe" — govorio im je, jer "već iznad plus četrdeset stup- koj nošnji s jakim bodulskim naglaskom.
njeva Celzijevih mikrob u tijelu postaje nepokretan, a na Bukači su se naime u međuvremenu bili razišli. Ali je svje-
plus sto ugiba" - što je ne baš neznatan dio pučanstva shva- tina i dalje stajala ispred baraka.
tio doslovce i pri tome prihvatio objeručke bocu, a to je po- - Čuj ti, stari! Mi ne mislimo da smo došli uzalud. S vama
mutljivu atmosferu u gradu činilo još tjeskobnijom; ali se Hrvatima nikad ne valja štedjeti na oprezu - odbrusi mu je
Padovancu usprotivio naše gore list primarius Giacich, tvr- dan od sabljom zapasanih redara, u husarskoj odori, na hr
deći da je namjesto alkohola ovoga ili onog uputnije davati vatskom, po svoj prilici Ličanin.
opij jer - tumačio im je - "vino, naročito slatko, konjak, od- - Tja što ćete, dragi je Bog svakog za nešto stvorio, a nas
nosno alkoholna pića djeluju na medula spinalis to jest na Hrvate napravi na smetnju nama samima i drugima! - do
motornu snagu tijela, a ne na krvni sustav", što je grad po- baci žutokosi student.
dijelilo na brunetijevce i na dačićevce, dakako s debelom I zbuni odred.
prevagom onih prvih. Istini na volju valja priznati da je dio Carlo se izvuče iz ljudskoga tijeska, sutradan mu susjeda
riječkih brunetijevaca bio iz redova trijeznih brodara i pre- kaza da je bolesnik, noću, umro. Navodno od gastro enteri-
voznika morem koji su - u odlučnoj tvrdnji padovanskoga tisa.
liječnika da su karantene i sanitarni kordoni stvar neuke
prošlosti koju nam je danas zamijeniti rigoroznim nadzorom Iz Mletaka su javljali da se broj umrlih u gradu svetoga
liječnika i basta - prepoznali zvižduk pastira biblijskoga što Marka približio brojci od četiri stotine i pedeset. Ugarska
će ih iz tora nevolja dovesti k izvoru vode to jest ponovo vra- pomorska vlada zapovjedila je stroge mjere predostrožnosti
titi na pučine svjetskih mora. I opet istini na volju moramo i izdala okružnicu, u deset točaka, o pravilima vladanja na
priopćiti da je uz ove dvije glavne kolerične stranke posto- brodovima i u lukama. Hrvatska je banska vlada dala na
i a l a i stranka štn iu \e nliravao prarlsU lipkarnilc Prnrlam \cnu mnsrn na Riečini saeraditi drveni tunel u koiem su Ductuci
što su s jedne prelazili na drugu obalu bili raskuženi. Ni Ba- Us je ostao na dječakovim prsima: djevojčica cikne i poleti
rač nije mirovao: na Rafineriji je izvješena žuta zastava. Sva- prema vrtnim vratima.
ki je dodir s gradom zabranjen: niti je tko izlazio niti tko Čela naslonjenog na rešetke, tamo je stajao nonnino: dje-
ulazio u Rafineriju. Izuzetak su bile dvije došljakinje iz Gra- vojčica vrisne od straha.
za, dvije sestre svetoga Vinka Paolskog.
- Ne boj se, Mafalda, to sam ja.
Jakov se dobrovoljno prijavio u četku rafineraca koja je
Djevojčica odahne.
danonoćno nadzirala zdravlje svih dvije stotina ponsalskih
- Otvori mi.
izdvojenika, pogotovo se skrbila za bolesnike u bolnici što su
- Ne smijem, nonnino*. Tata je zabranio i bi me istukao,
je improvizirali za vlastite radnike. Telefon na Barčevom
znaš.
stolu izvještavao ih je o stanju u gradu
- Nisam vas dugo vidio.
koji je zamro. Jedan skakavčić skočio je na Mafaldinu opravicu.
- Dolazim iz grada, s Mlake, vidiš kako je vruće. Otvori.
Kroz spokoj praznih ulica, na lipanjskoj zažari, prepušten - Ne smijem.
podrhtavanju karuce, uspinje se Carlo na Podmurvice. Pred - Jeste li zdravi?
očima mu bliješti svjetlina sunca, bjelasaju svijetli nogostu- - Jesmo, nonnino.
pi, zgrade, drvoredi, ulice, podrhtava zrak od jare... - I tata?
Odavde, ponad grada, s mirnog stjenovitog brežuljka po
- Ma kad ti kažem da jesmo. I pijemo vodu, ovoliko puta,
kojem, gusto, rastu krošnjasta stabla teških murvi, vidi se
vidi - djevojčica podigne uvis tri prsta na lijevoj ruci. Ska
sva morska caklina i svi otoci.
kavčić otprhnu natrag u travu.
Zaustavio se ispred sinovljeve kuće i potegao za ručku o
- A gdje je sada?
kojoj je na vrtnim vratima visjelo malo mjedeno zvono.
-T ko?
Nitko se nije pojavljivao.
- Tata.
A onda, iz trava, u vrtu, vidio je kroz rešetkasta vrata, iz-
rone unuk i unuka opaljeni igrama na suncu. - Spavaju. On i mama. A ja se igram u vrtu.
Djevojčica je, naglašavajući stope u stihovima brojalice, - Otvori mi, Mafalda.
desnicom ovlaš dodirivala prvo bratova potom svoja prsa; - Tata bi me.
tako do završetka kitice kada su se djeca, znao je to Carlo i Starac se s obje ruke držao za još tople rešetke na vrtnim
iz svog djetinjstva, morala bezglavo razbježati da ih onaj na vratima: sunce je maločas sišlo s tog roštilja od rešetkastih
koga je pao zadnji slog ne uhvati: vrata i sklonilo se iza kuće, medu čemprese. Osjeti kako is-
pod brade zaudara po znoju, kako soptavo udiše vlastiti sta-
Engbele benghele rački vonj.
zuca di me fabe fabe Iz trava izroni Amadej.
Domine ex pux - Nonnino, nonnino — vrištalo je dijete i širilo ruke.
straus
 Tridesetog lipnja vlasti u gradu nisu tajile: u domobran-
- Ne smiješ. Tata je zabranio. Reći ću te tati — odgurnula
skoj vojarni, na Školjiću, usprkos logici i taktici, honved Jo-
ga je djevojčica.
sip Lukacs, star dvadeset i tri godine, umro je, prvi, od kole-
Dijete se rasplakalo.
re. Bolest se bila razvila zastrašujućom brzinom: momak je,
- Zašto mali Amadej plače? — tješio ga je Carlo. — A ja
večer prije, poslije jela, popio dva vrča piva i napio se vode.
sam vama nešto donio - skandirao je.
Sutradan ujutro spopali su ga grčevi u želucu, povraćao je i
- Daj - dijete je otiralo suze i primaklo se bliže vratima.
imao rižast bijeli proljev, u dva sata i četrdeset i pet minuta
- Lut-ka! - reče, pobjednički, starac i s dna kočije podigne
u noći honved je izdahnuo.
i donese im lutka načinjenog iz komada drva. Izblanjali su
mu ga i sastavili dio po dio u pilani, u luci, a on ga odjenuo Iste noći, i s istim simptomima, u tri sata i petnaest minu-
u harlekinske krpice. Pruži lutka kroz rešetke na vratima ta, umro je Bozo Vukelić, osamnaestogodišnjak, nadničar iz
prema djeci. Drežnica.
- Ništa ne smijemo uzimati - reče djevojčica. A već je i sa Prvog srpnja, koji je uz to ostao zapamćen po paklenoj
ma bila posegnula rukom za nezgrapnim trbušastim lut vrućini što je žegla grad, umro je Botzav Sandor, trideset-
kom. jednogodišnji skladištar s kolodvora.
- Uzmi, Amadej. Ne boj se. Ja nisam bolestan. Na dan drugog srpnja umrlo je troje ljudi. "Dom" ma-
- Tata bi me - reče dječak, tužno. Pa se opet rasplače. mme Flore prestao je davati intimne usluge: djeve djevičice
Starac je neko vrijeme vrtio lutkom po zraku, bacao ga razbježale su se kuda koja.
uvis i uz hihot dočekivao u naručje. Poskakivao je, zaplitao Krajem srpnja kolera je harala i u Madžarskoj.
se u vlastitu bradu, gegavo premiještao s noge na nogu, lju-
bio lutka u glavu, u trbušastu izbočinu, zaplesao s njim... Danas je deveti dan otkako mu je na obali pozlilo.
- Zbogom - reče. - Kad svi ljudi u gradu budu opet zdra U gradu je ljeto, na stolčiću do Carlovog uzglavlja, kao i
vi, doći ću po vas pa ćemo u šetnju. Hoćemo li, mali moj u drugih bolesnika, zdjelica raskuhane riže i čaša mlijeka.
Amadej? Na bolničkoj plahti, u visini trbuha, vidi, muha je tromo za-
Dječak je zurio u lutka, koji je sad u starčevim rukama vi- jašila muhu: život teče dalje.
sio mrtvo, strašno mrtvo, pa zacmizdri. Obrijali su mu bradu i sad njegovo lice, upalo do veličine
gnjecave smežurane požutjele tikve na trulištu, izgleda još
- I vašeg tatu vozio sam u kočiji kad je bio malen kao vi.
ispijenije, s očima koje su u bijegu jedno od drugog. Zna što
Išli bismo lijepo u šetnju, uz more... Je li, Amadej?
se s njim događa ali leži drven, kao vlažan studen trupac iz
- Si, nonnino.
kojeg je isteklo i ispod kojeg je iscurilo sve što u nutrini kola,
Plače li to njihov nonnetto?
pa su ostale još samo kosti, a one se tresu u ravnomjernim
Povlačeći, polako, ruku kroz rešetke na vrtnim vratima,
grčevima, prvo u nogama, pa u bokovima, pa rebra u
ugleda Carlo kako na prozorčiću kućnog stubišta, koji je je-
prsnom košu, tu jedan drugog podsjećaju na gusjenicu koja
dini gledao na dio vrta gdje su bila ulazna vrata, poluskrit,
se, tvrdo, kolutićavo, kreće na mjestu.
iza zastora, stoji Fumulo. I gleda ih.
Od vremena do vremena obilazi ih časna sestra i nudi ča-
Hitne lutka u travu u vrtu, uspne se u jednopreg i pokre-
Šom prokuhaju vQck._Ojibijaju, iako umiru od žeđi: ispo-
 vratili su i dušu, kamoli ne bi gutljaj vode. Svakodnevno ih mora. Fumulo? Tako samo more uspljuskuje kad se uzljub-
obilazi pater Samuele, propovijeda kratko i sabrano. Bodri. ljuje o brodsku oplatu, trijezni se. U toj svijetloj tišini bijelih
I jutros ih je obišao. Postavio je sjedalicu nasred bolničke polja svjetlosti, koja su se sporo sustizala i kao valovlje ura-
sobe, sjeo umorno na nju, obilazi on i bolesne u gradu, dijeli njala jedna u druga, smeta ga vlastiti hropac dok hoda u su-
posljednje sakramente, podigao je svoj kapucinski habit do sret crnim jedrenjacima, tako donebnim da su im sjene, vidi,
iznad gležanj a da mu bude hladnije, svi su pogledali u crne padale preko cijeloga grada i dijela pobrđa, a zamijetio ih ni-
nezgrapne sandale na njegovim bosim nogama, nije se znalo je nitko, ni časna sestra, ona sve vidi, niti itko od bolesnika,
je li ih pokretom ruke zlamenovao ili je to samo otjerao od itko od umirućih, nego samo on, a sve da ih i jesu drugi za-
sebe roj nasrtljivih muha, pošast je u gradu, rekao je, rasta- mijetili onako donebne, nitko ne bi znao kazati otkle su i
vila muža od žene i zaručnika od zaručnice, radnika od stro- kada, u koje doba mrkline ili dana, tako bešumno uplovili,
ja i salatarku od tezge, ionako skloni zlu ljudi su sada postali i kako su, tako teški i zatvoreni i čvrsti, uspjeli dojedriti u
razdražljivi i zločesti, kaže, sebični u vlastitoj gladi i gram- luku kad se ona pod njima morala pretvarati u plićak. Pore-
zivi u tuđoj bolesti, smrt je od braće naše i sestara u Isusu dani u klin, brodovi su čekali na rubu svijetloga prozora.
Kristu načinila otimače, zaboravili su na ljubav a ljubav je, Časna sestra Regina Massi dotrča.
kaže apostol Pavle, strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne - Sestro, došli su po mene.
zavidi, ne hvasta se, ne oholi se, nije nepristojna, ne traži
svoje, ne razdražuje se, netko je kriknuo od bola, zaboravlja Liječnik je izrazio Fumulu sućut i izručio mu ličinku u
i prašta zlo, svemu se nada i sve podnosi... govorio im je o bijeloj kukuljici.
strpljenju i trpnji i o svjetlosti patnje... uostalom, doći će je- Zrak je mirisao na raskuhanu rižu, na karbolnu vodu, na
sen i hladniji dani, i pošast će se povući, a sada svi zajedno slačično brašno, na sumpor, na ljetnu zažaru. Ličinka je Fu-
izmolimo Ispovijest vjere za ozdravljenje tijela i pokoj duše: mulu zavonjala po teškom kiselkastom mirisu pomocene
"Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i konoplje i firnisa.
zemlje"... Soba se ispuni mnogojezičnim šapatom.
Potpisao je službene bolničke papire, upravo je izlazio iz
Kasnije, morali su u bolničke dokumente unijeti godinu barake kad mu je, ustrašen, blijed, iznenadno pristupio sin
bolesnikovog rođenja: nije im znao reći kada je rođen. Nego vratara zgrade uprave Željeznice:
samo da je rođen, pokazao je rukom, "tamo, prijeko, onamo
- Gospodi Ludoviki je pozlilo. Trčite kući.
na drugoj obali". Pitao ih je koliko će još dana ovdje morati
ležati i je li ga pohodio sin? Nisu mu znali odgovoriti. Ispred njegove kuće na Podmurvicama stajala je konjska
Nije spavao otkako su ga dovezli, amo, dobrovoljci s konj- zaprega s kantama crvenosmeđeg kreolina i dvojica strplji-
skom zapregom: kaskaju gradom i putem kupe nesretnike.
vih ukopnika dobrovoljaca.
Pogleda ih u krevetima oko sebe. A preko lesa samo prebace
U kući liječnici, Gregorio Marochino, susjedi.
četiri kraja plahte, časna sestra zlamenuje ličinku u bijeloj
Iznosili su leš umotan u krevetninu s izvezenim Ludoviki-
kukuljici, dvojica donesu nosila...
nim monogramom.
Pričinilo mu se da je to bio mrmor mora. Jer nešto je do-
Ništa nije shvaćao, samo je čuo poletni, cvrkutavi, mladi
lazilo, čuo ie. iz svtietle sunčane tišine, sa strane Drozora od ... clas: — i rakn izmiienien u licu da se bolesnik Jie može pre-.
poznati. Munjeviti oblik, cholera siderans. Ne traje dulje od Ostalo je prazno još jedno mjesto: ono ispod Ludovike,
pet sati. Čudo prirode, baš kao i zdravlje, samo obrnuto. Iz- nad samim tlom, u razini s Carlovim lijesom.
volite primiti izraze moje iskrene sućuti. Doktor Maksimili-
jan Holtzabeck. Krajem listopada, kad se kolera - baš kao što je pater Sa-
Liječnik prigne glavu i ispruži desnicu. (Doktor Maksimi- muele prorokovao - povukla iz grada, s kuće na Mlaki uklo-
lijan Holtzabeck, gotovo još mladac, tek pristigavši sa studi- njene su četverojezične oznake izolacije i ona je dana na
ja, umrijet će sutra, u ovo isto vrijeme). dražbu. Od toga je novca dijelom namiren dug Carlovog
Ništa nije shvaćao, samo je redom pružao desnicu i slušao poslovnog kraha. Umalo zatim novi je vlasnik preprodao
oko sebe izraze sućuti: dvokatnicu sa zemljištem i hrastikom "Akcionarskom dru-
—Doktor Giovanni Benzan, policijski liječnik. štvu rafinerije" koje je kuću brže-bolje porušilo: za njihova
—Doktor Francesco Ghira. je postrojenja trebalo prostora, prostora.
—Doktor Seemann. Priboden čavlićem u izblijedjelu grimiznu atlasnu tapetu
—Doktor Juraj Catti. na zidu, do Carlovoga uzglavlja, visio je izrezak iz gradske
—Doktor Giacich, predsjednik Sanitarne komisije i direk novine:
tor Gradske bolnice. "Ali kao što plovidba na paru iz dana u dan doživljava sve
—Profesor Pavao Matković. nove i nove izume, tako se i plovidba na jedra može pohvali-
—Doktor Pilepich, protofizik. ti novotarijama: površina jedrilja naime stalno se povećava,
—Pater Samuele, gvardijan kapucinskog samostana. a način na koji se jedra razapinju i krate postaje sve jedno-
stavniji, pa se stoga smanjuje brojnost momčadi potrebite
Carlo je, brzo, položen u grobnicu na Kozali, na plohu od na brodu i pojeftinjuju troškovi plovidbe.
kamena, ispod njegove Fanice; istoga dana, njima nasuprot, Naposlijetku, i zemljopisna znanost kao i hidrografija i
brzo, na gornji kameni ležaj, uguran je lijes s Ludovikinim meteorologija, s novim spoznajama o morskim strujama i
tijelom. vjetrovima, u mnogome su u novije vrijeme pospješili i go-
Sve je urađeno u žurbi, onako kako su nalagale najstrože tovo preobrazili plovidbu na jedra, te nemaju krivo oni koji
mjere opreza koje je guverner svojedobno bio osobno potpi- vjeruju da je pred jedrom još i te kako dug život."
sao. Ipak, Fumulo se pobrinuo da na očev lijes bude položen Fumulo strgne novinski izrezak sa zida, zgužva ga u šaci i
vijenac u boji madžarske trobojke (prvo krug crvenih karan-
baci na tlo.
fila, pa krug bijelih karanfila i, u središtu vijenca, kao kružna
A dio hrastika, u kojem je Fumulo lovio leptire i Ludovi-
zrakasta lepeza, zeleno palmino lišće), a na Ludovikin lijes
ku, ostao je na nogama do naših dana.
velika kita bijelih karanfila u pupoljcima. Walluschnigg i
Medanich na svoju su ruku doveli muški kvintet koji je ot-
pjevao madžarsku narodnu tužbalicu "Ures a mezo ures a
szivem..."*
Knjiga druga
Poglavlje šesnaesto

Tamo, ispred, bila je noć.

Iza, prosvitalo je.
Parobrod grabi put sjevera, spor, pogaženih svjetala, pust.
Potmulo, jer je romor studenoga noćnog vjetra palubom i
pljeskut mora o trup brujniji od stroja.
Bez ikakva značenja: pod svjetlucanjem Vlašića nemjere-
nom crninom, nad jedva uzbučenom vodenom mrklinom.
Na palubi, po zaklonima od vjetra s otvorenog mora, spa-
vaju putnici. Muškarci, mahom. U mlačnim putničkim salo-
nima, u modrom mraku, na tvrdim klupama, spavaju žene i
djeca. Uz prtenjače, nabrekle kartonske kovčege stegnute
dlakavim konopom, baule i valiže, korpe što su grubo splete-
ne od pruća i na vrhu zašivene. Prilazi izlazima iz potpalublja
i svi oni okrugli prozorčići na brodskoj oplati skriveni su za-
vežljajima s rubeninom i predmetima; uz romor studenog
noćnog vjetra crne se palubom sanduci u kojima je pokućst-
vo, rastavljeni kreveti, komode i vitičasti željezni stalci za por-
culanski umivaonik s plavim ružicama, a gdje je pukao papir-
nati omot gvire dijelovi zrcala, štednjaka i šivaćih strojeva, na-
ziru se aloje, žućkasti šilj, sve to jednom brižno prikupljeno a
sad ukrcano za ovu sporu plovidbu kroz noć.
Oko ponoći, nadesno od njih, kao daleka iskričava crta
krijesila su, dugo, svjetla Zadra. Tada pođoše na počinak i
oni kojima je, dotad, na palubi, po zaklonima od vjetra s
otvorenog mora, najviše bilo do razgovaranja.
Sada je kasna jesen, tisuću devet stotina četrdeset i sedme.
Prošlog proljeća, dok su se lastavice kutasto sustizale iz-
pili su ih, u zgradi prijeratne Banovine, sada Komandi mor- Jer stvari s Istrom stajale su loše: Bidault je upravo bio
narice: s prozora koji su se kao pravilni četverokuti nizali do predložio stvaranje Slobodnog Teritorija grada Trsta, a mi-
u nedogled na bijelom kamenom zdanju, u blizini groblja, rovna konferencija u Parizu to ozakonila. Činilo se kao da je
podno Marjana, pucao je vidik na praznu luku, na grad koji Nova Jugoslavija na njenom zapadnom dijelu rašivena, gra-
u polukrugu zatvara morski bazen, na sivomodri zid od pla- nica tu nikako da obuhvati ono što je u ratu oslobođeno:
nina na sjeveru. I na te lastavice koje su, u suton, toga dana, njena se pobjednička armija morala nedavno povući ne sa-
mirijadu puta ulijetale pod čemprese i još toliko puta, žus- mo iz Trsta nego i iz Pule, iz Gorice... na takozvanu Morga-
trije, otamo izlijetale. Tako, dok se nije smrklo. novu liniju koju su diktirali saveznici.
Nisu ih čuli kako previjaju jer su prozori bili pozatvarani. Većina je stajala na nogama, sjedili su samo stariji, a bilo
Na zidovima su bile istaknute duge crvene parole na kojima ih je koji su se potpuno izgubili iza ukošenih visokih crtaćih
se, ispisano bijelim slovima, moglo pročitati da nema odmo- dasaka.
ra dok traje obnova, i da valja učiti, učiti i samo učiti, i da —...i u tom našem gradu održani su izbori za Gradski na
uz Tita i Staljina, dva junačka sina... U dvorani je vladao rodni odbor...
muk, muškarac u časničkoj odori ratne mornarice s označji- —Neka živi Gradski narodni odbor!
ma nove Jugoslavije stajao je za dugim stolom. Govoreći: —Živio!
- Drugovi!... —...izbori su, drugovi, na ple-bis-ci-ta-ran način dokazali
Bilo ih je tridesetak, možda i više od tridesetak, možda pe- da su svi građani onoga grada i kraja za priključenje novoj
deset, što u civilnim što u vojničkim odijelima, nekima su iz Ju-go-sla-vi-ji, drugovi...
džepova virili šestari i rehnšiberi, zastrašujuće tanko zašilje- Pljesak.
ne olovke i isto takva perca, neki su amo došli u zamašte- U dvorani je bilo sparno, gledali su kako se oblaci premje-
nim kombinezonima koji su širili vonj brodskog petroleja i štaju i gomilaju, sivi, podbuhnuti.
prizivali idilične slike motornih brodića na plavetnilu mora — ...vrijeme je obnove i izgradnje naše ratom
između neba i otoka... porušene i
- ...kao što znate, drugovi... opustošene domovine...
Nije bilo niti jedne drugarice. Duh vremena nije dopuštao da se u jeziku izmijeni redosli-
- ...prije dva mjeseca u Parizu je potpisan mirovni ugovor. jed riječi i tako pospješi slikovitije izražavanje.
Rijeka je napokon naša... —...Na Rijeci treba podići brodarstvo, obnoviti luku i bro
- Živjela naša Rijeka! - povikao je netko, u prvim redovi dogradilišta i sva lučka skladišta, koja su Švabe digli u zrak
ma. Nekoliko muškaraca, u zadnjim redovima, zagrmilo je, prije nego što su se kukavički povukli ispred naše hrabre ar
spremno, uglas: mije...
- Živjela! —Živjela naša hrabra armija!
Jedan je od njih dobacio: —Živjela!
- A za Istru još ćemo se mi boriti! —...Odlučeno je, drugovi, da Rijeka za-jed-nič-kim snaga
- Tako je! Istra je naša! - zagrmilo je, u zadnjim redovi- ma postane naša prva luka, naš najjači pomorski i brodarski
centar...
—Tako ie!
 - Živjela Demokratska Federativna Jugoslavija! — povikao Niz stakla se slijevala kiša.
je, opet, onaj iz prvih redova. - Ima li, drugovi, još koje pitanje?
- Živjela! - čulo se, iz zadnjih redova. Prvi je, plješćući, ustao naočit muškarac što je sjedio do
Ustroj sastavljen od pljeskača u zadnjim i probranih izvi- srednjih vrata. To je bio znak da se smiju razići.
kivača parola u prvim redovima radio je oprobano: djelo- (To je bio drug kojeg su zvali "Crnogorac": čvrste kovrča-
tvorno. Posve u duhu tog vremena. ste kose, skladnih crta lica, Ijeporječiv. Obilazio je po zadat-
Muhe su brencale, oni do prozora čuli su kako zvrče po ku, svakog jutra, crtaone i tehničke urede i, s vrata, značaj-
staklu. Nekoliko ih je skinulo kapu s glave i brisalo znoj. no, s dugosilaznim crnogorskim naglaskom, svakog jutra,
Pokrenuli su tri velika bijela brodska ventilatora s ukriženim pitao: "Čitate li vi 'Borbu'?". I podsticao ih na rad, "na ob-
plosnatim krilima, pod stropom. S mora, s najbližih otoka novu i izgradnju", jer da "jedan brod koga mi danas izvadi-
javljali su se, muklo, gromovi. Mislili su kako će se nad gra- mo iz mora i osposobimo za plovidbu, vrijedi koliko i tri ču-
dom spustiti proljetni pljusak. ke osvojene u ratu".)
- ...drugovi, vi ste tek prva skupina koja će poći na Rije Pa su oni što su sjedili poustajali i, plješćući, razišli se na
ku. Medu vama su, drugovi, drugovi radnici i poštena inte radna mjesta.
ligencija. Inženjeri, tehničari, crtači, mehaničari, ronioci na
ši, ložači... Poslije vas slijedit će nove skupine, uskoro će biti Jučer rano poslijepodne, osam mjeseci kasnije, ukrcali su
uspostavljene redovne parobrodarske linije između Splita i se na jednom od splitskih gatova u ovaj parobrod: s obitelji-
Rijeke. Svakog utorka i četvrtka, odlučeno je. Zadatak je ma i onim što poslije rata još uvijek posjeduju.
pred sve nas postavila naša Partija... Lucijan je, s gornje palube, u onom uzanom prostoru iz-
- Ti-to, Par-ti-ja! - skandirali su. Dugo. među čamca za spašavanje i savinute brodske dizalice koja
- ...i zadatak će biti izvršen, drugovi. Mora biti izvršen! A je držala čamac, dugo mahao djedi i baki koji su, zajedno s
sad je li netko ima koje pitanje? Neka slobodno pita. gatom, bivali sve dalji i postajali sve više točkom. Nije ih vi-
U dnu dvorane podigla se uvis jedna ruka. še mogao vidjeti: parobrod je već brazdao uz južnu stranu
- Imam ja. Čiova. Još je mahao, i mahao. Sa suzama u očima, pamtio je
Sve su se glave okrenule prema podignutoj ruci. duge bijele djedove brkove i crni bakin šešir, s ukosnicom od
- Izvoli, druže. crnoga kamena na dugoj igli u koju se stoput ubo. (Kada su
- A koliko ćemo mi svi skupa tamo u Riki ostati? sjedili za stolom, objedujuć, on do djeda, koji je bio visok i
- Pazite, drugovi, ovako: možda godinu, možda dvije, čvrst, rado je pogledao na prostor između djedova prsluka i
najviše tri. Povedite vaše obitelji, povedite ih slobodno. Fa stola i, pritom, u sebi, čeznuo za toplinom i sigurnošću pred
šisti i drugi narodni neprijatelji pobjegli su otamo i ostavili vanjskim svijetom, koju dobivaju svi predmeti u tom mlač-
sve što su od radnoga naroda opljačkali. Vi ćete se slobodno nom prostoru između prsluka s džepnom urom zamućenoga
useliti u njihove kuće i stanove, sve je to sada vaše, narod celuloidnog poklopca i stola.)
no. I sad plove. U Rijeku. Radnici, inženjeri (medu kojima je
- Dolje fašisti i domaći izdajnici! i njegov otac), ronioci, brodograđevni tehničari, crtači, ma-
„..-Dolie! __ ......................_ šina KaDetacuL nošttomi, timunjeri, svijet od mora. Drugo-
vi. I aloje, žućkasti kućni šilj. Na godinu, dvije, najviše tri. - Baba burata. Dizala je buru i oluju, spremala krupu i
Grabi parobrod put sjevera, spor, pogašenih svjetala, pust. nesreće. Ali samo onda kad su noći bile vjetrovite, ne boj se.
Potmulo, jer je romor studenoga noćnog vjetra palubom i - Ne bojim se ja.
pljeskut mora o trup brujniji od stroja. - A je li se mene bojiš?
Znao je da mora šutjeti: jedne su večeri u njihov stan došli
Do kasno u noći, do Zadra, Lucijan se junački ophrvavao ustaški vojnici i tražili njegovog oca. Da se napravi važan re-
snu, držao palube i upornih pričala. Nalaktivši se na kolje- kao im je da oca nema u gradu, ali da ima nešto što će njih
na, podbočivši glavu s oba dlana, oslonjen o topao brodski zanimati. Pokazao im je, zatim, dvije crne kutije olovnoga
lamarin, u zavjetrini, okrenut licem promicanju mora, kadi- akumulatora koje je bio pokupio na livadi gdje su logorovali
kad navalitog, sav oko i uho. njemački tenkovi. Kad se otac, kasnije, vratio u grad, prvo
Na nj nisu obraćali pažnju. Jedini od suputnika koji mu se što je učinio bilo je da je istukao sina.
bio obratio, još jučer, odmah u početku putovanja, dok je Na večernjem suncu zlosutno bliješte širiti. Mornarički
parobrod kormilario oko splitskoga lukobrana, zaspao je već časnik pogladio ga je međutim po glavi i dugo zadržao ruku
podvečer. Bio je u odori mornaričkoga časnika i pitao ga: na njegovoj kosi, izbijeljenoj od ljetnoga sunca i morske soli.
- Jesi li ti kadujar? Onda je izvadio novčanik i iz njega fotografiju nekog dječa-
- A što je to? ka u mornarskoj odjeći s kapom na kojoj je, glasno, pročitao
- Ako si iz Splita, onda si kadujar. "zagreb".
- Jesam. —To je bio moj sin.
-1 čuo si za babu buratu, onamo gore, je li? - prst iz ruka- —A gdje je sada?
va sa zlatnim širitima bio je uprt u najvišu stijenu Marjana —Nema ga više.
kojega je brod sada ostavljao po desnoj strani. Ni fotografije više nije bilo jer ju je neznanac vratio u nov-
- Nisam čuo.
čanik.
- Onamo gore ima jedna crkvica. Reći ću ti.
Sustipan je počeo skrivati Katalinića brijeg, malo zatim str-
Gledao ga je u čudu.
me narančastožute stijene Čiova lomile su tromo crno valovlje.
- Crkvica svetoga Jere. Jesi li bio u njoj?
Ostali nisu na nj obraćali pažnju. Nego su posjedali nabli-
Plašio se odgovoriti. Rukavi su se zlatili od širita na večer-
zu, u modrocrnim odorama engleske ratne mornarice s mno-
njem suncu.
go džepova i džepića i s označjima nove Jugoslavije (zlatno
- Ne znam.
sidro i crvena petokraka) pa, od vremena do vremena, bacali
- Kako ne znaš jesi li bio? Do te crkvice bila je spilja... sasvim kratke opuške preko palube u sporo more. Nije po-
- Znam. šao spavati (u onaj mlačan putnički salon, na tvrdu klupu
- Lažeš! Te spilje nema više. Digli su je u zrak još prije rata gdje su već poodavno spavala djeca i žene) ni kada su se
kad su probijali cestu oko Marjana. opušci počeli žariti u polumraku... u mraku... u noći... Nego
Šutio je. I plašio se neznanca koji ga je privlačio. se, oslonjen o topao brodski lamarin, podbočivši glavu s oba
- U toj spilji živjela je vještica. dlana, nalaktivši se na koljena, junački ophrvavao snu
bubaL ....
 o kojima on ništa ne zna. Volio bi radije slušati o nečemu što
pričali su o ratu, i o ženskama. (Ali o ženskama tek kad su
poznaje.)
se uvjerili da je Lucijan, ipak, zaspao.)
Smorac ih je zapahnuo, poštrapao kapima uspjenušenoga
Neki Jakov, iz Sutivana, Bračanin, prijetio je, tako, pesti-
mora i zamirisao na jod. Nisu prekinuli briškulati, dvije su
ma i vikao kako je Englezima, "i to još našim saveznicima",
karte uhvatili na samoj palubnoj ogradi.
psovao im je boga, u Monopoliju, četrdeset i četvrte, na šake
Onaj koga su zvali Vjenceslav i čiji su se dlanovi, dok je
oteo brodice što su ih Talijani bili zaplijenili i odvukli iz Dal-
pripovijedao, sklapali kao u molitvi, pokazao im je fotogra-
macije. On zajedno s drugim partizanima. U bijesu, zavrću-
fiju šestogodišnje kćerke, koja da je umrla, reče, u partizan-
ći rukave (s jednim džepom iznad drugog) na modrocrnoj
odori engleske ratne mornarice. Englezi da su brodice htjeli skoj bolnici u Santa Maria di Nardo. Od tifusa. Fotografija
dati jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci, četnicima, psovao im maloga groblja sa željeznim križevima pobodenim u grmlje
je boga, a ne partizanima. Pa je ušutio, i slušao druge. Koji lavande išla je iz ruke u ruku. Vjenceslav je koljenima pri-
su posjedali nablizu i, od vremena do vremena, bacali sa- kliještio vlastite dlanove: nisu više podrhtavali niti se, kao u
svim kratke opuške preko palube u sporo more. molitvi, sklapali u očaju.
Jedan između njih govorio im je kako se pravi rakija od si- Moglo mu je biti četrdesetak ili nešto više godina, lica tako
komore, divlje egipatske smokve. A može i džem. Spomi- upalog da je oči valjalo tražiti duboko pod jarmenicama, a u
njao je beduine i felahe od kojih da su to u El Shatu naučili. njima je iskrio drhtuljiv poplašen pogled. (Isti takav pogled,
Ali, svejedno, da ih je mnogo pomrlo, tamo, u pustinji. I da isto lice imao je i njegov djed Jakov, prije sedamdesetak
bi mrtvima trebalo, tamo, urediti grobove. Ali Faruk ne da godina. Njegovo postojanje Vjenceslav jedva pamti: tako i
jer da misli da su svi koji su tamo pokopani bili komunisti. lišće s istog debla i jednog korijena gotovo da i ne zna jedan
Jakov, iz Sutivana, Bračanin, opet je prijetio pestima, vikao za drugog, nego se svaki list bori sa svojim vjetrom.) On da
na "crnog Faruka" i podvrćao rukave (s jednim džepom iz- je bio raspoređen, pričao im je, u IV. prekomorsku brigadu,
nad drugog) na modrocrnoj odori engleske ratne mornarice. kao tehničar po partizanskim aerodromima u Italiji, a žena
(Zašto nitko od njih ne spominje Nijemce? - pitao se Lu- da je bila dodijeljena bolničkom osoblju u Bariju, pa zatim u
cijan, oslonjen o topao brodski lamarin. Volio bi radije slu- Modugno, pa zatim u Grumo, kao medicinska sestra. Kad
šati o nečemu što poznaje. A Nijemce je on upoznao jer su su ranjenici stigli u Modugno da ih saveznička komanda
logorovali bas blizu kuće u kojoj je on živio s roditeljima. nije htjela prihvatiti, pisala mu je, pripovijeda. Pa da su
Nije ih baš sve upoznao, nego samo jednog, ali je taj jedan morali na prepad zauzeti jedan kat bolnice. Jakov, iz
bio Nijemac. A to je bilo ovako: Nijemac je sjedio u kupoli Sutivana, Bračanin, opet je prijetio pestima, vikao na Engle-
tenka, jeo je kruh i po njemu razmazivao maslac. Lucijan ta- ze, psovao im boga, i podvrćao rukave (s jednim džepom iz-
da još nije znao što je to maslac. Jer ni kruha nije okusio šest nad drugog) na modrocrnoj odori engleske ratne mornarice.
mjeseci. Tenk je bio baš pred kućom i on je sve gledao s pro- Pripovijedaju, tako.
zora. Izišao je na ulicu i zabuljio se u vojnika. Lucijan je bio Na palubi, po zaklonima od vjetra s otvorenoga mora... Pa je
gladan. Nijemac mu je ponudio kruh s maslacem. Lucijan se netko, sasvim dobronamjerno jer je bio gladan, izvadio kruh i
uzverao na tenk i najeo. Zašto nitko ne spominje Nijemce? ponudio ga ljudima nablizu. Ali se oko kruha, -_ učas.
zavrgla. svađa. Przice je sjećanje odvelo samo koju go-
 dinu unatrag: kada su jedni što sada ovdje sjede bili pošli u Sada plove između rta Glavotok i svjetionika Spen. Kako
Italiju, a drugi, koji također ovdje sjede, ostali u Splitu. Oni osviće a otok Krk se, bliz, zgusnut, snoćao. Nema ni pola
koji su bili pošli u Italiju zbrinuli su svoje obitelji mahom godine da je ovdje, predvečer, naišavši na minu, potonuo
kod svojih roditelja težaka sa Splitskog polja (a zemlja rada "Srbin". Između rta Glavotok i svjetionika Spen. Noćna
i u ratu!). Koji su ostali u Splitu bili su manji ili sićušniji straža bdije. Ako još ima mina gdje je ona njihova? Noćnik
gradski miševi što su živjeli za plaću i od onoga što su s pla- se povukao, za njim je na moru ostala pljuskavica. Valjaju
ćom mogli kupiti: ako napuste grad kome će ostaviti svoje se. (A mine?)
najbliže? Pa su trpili bombardiranja, hapšenja i zatvore i, Potmulo, jer je podranjeli studan smorac palubom i plje-
poslije kapitulacije Italije, glad. Ti koji su bili pošli u Italiju skut mora o trup hučniji od stroja, grabi parobrod put sjeve-
nazivaju one koji su ostali u Splitu kukavicama: slali su im, ra. Orošen.
iz Italije, u pismima, po kurirskoj pošti, tanke kriščice bije-
loga kruha. Neka vide kurbini sinovi kako se živi na slobo- Uskoro će sunce. U brazdi, iza njih, osviću prvi galebovi.
di! Ponavljaju im to i sada, ali umjesto nekadašnje zlurado- I vunasti oblačići sve plavijom vedrinom.
sti, ostao je sada samo jed i teška uobičajena dalmatinska
Toplo je uz brodski lamarin, u zavjetrini. Spava, licem
psovka.
okrenut promicanju mora.
Vjenceslav o tome nije ništa znao, pa je šutio. Kad su se
svađeni pomirili pitali su ga odakle je starinom, jer da je De- Prva sunčana zraka, još nisko položena nad morem, tako
spota mnogo. Odgovorio je da su njegovi iz Kostrene, da je nisko da je u brod ušla kroz jajolike privezne otvore po krmi
on posljednji od tih Despota. Još davno prije rata da mu je
iza pomoćnoga kormilarskoga stroja, isteže se i, pomalo,
mjesni župnik pričao kako su Francuzi, kad su bili zauzeli
pretvara u šipku od svjetlosti. Njome mlado sunce dodiruje
sjeverni Jadran, objesili ispred njihove kuće i jednoga od
i budi prtenjače, nabrekle kartonske kovčege stegnute dla-
Despota, ne zna se više zašto i je li to uopće istina.
kavim konopom, baule i valiže, korpe što su grubo spletene
Do kasno u noć, do Zadra, Lucijan se junački ophrvavao
od pruća i na vrhu zašivene, zavežljaje s rubeninom i pred-
snu, držao palube i upornih pričala. Nalaktivši se na kolje-
mete, sanduke u kojima je pokućstvo, rastavljene krevete,
na, podbočivši glavu s oba dlana, oslonjen o topao brodski
komode i vitičaste željezne stalke za porculanski umivaonik
lamarin, u zavjetrini, okrenut licem promicanju mora, kadi-
s plavim ružicama, zrcala, štednjake i šivaće strojeve, aloje,
kad navalitog, sav oko i uho.
žućkasti šilj...
Kroz san čuo je Lucijan kukurijek: šipka od svjetlosti draš-
Grabi parobrod put sjevera, spor, pogašenih svjetala, pust.
kala je spuštene, teške, ružičaste čvornovate očne kapke pu-
Potmulo, jer je romor studenoga noćnog vjetra palubom i
tnika pjetlića. Koji je bio u kutijastom zatvoru od vlaških ši-
pljeskut mora o trup broda brujniji od stroja.
ba.
Prožmirkali su gotovo istodobno: pjetlić je poskočio na
Tamo, ispred pramca, još je bila noć. Iza,
noge, Lucijan otvorio oči.
već je prosvitalo.
Gledao je: pijetao se htio ukloniti sa svjetlosti, načinio je
dva rri nn'Hnnii na iednn na nnda na drueu stranu kaveza.
kapci su mu podrhtavali a ispod njih krijesile oči. Jer ma ka- na nebu duga. Bila je ispred njih, a oni i dalje na desnom bo-
mo da se pjetlić djenuo u kutijastom zatvoru od vlaških ši- ku broda, i zato nitko nije vidio dva njena luka što su uzlazila
ba, sunčana ga je zraka odnekuda odozdo pronalazila i za- u nebo, svaki iz svog ishodišta, niti kako su se, na najvišoj
slijepljivala. Raširio je krila, naglo ih skupio, zateturao pa se točki svoda, savršeno pretopili jedan u drugog. Kao ispod
tako smanjio da je, ujedanput, s lakoćom, iskoračio na pa- kakvog slavoluka, pod dugom se nalazio njihov grad.
lubu. Protegao se na slobodi, razlepetao krilima i, punim Mornarički časnik sa zlatnim širitima na rukavima opet je
kljunom, zakukurijekao. Plamtio je, zelenim i narančastim stajao do Lucijana. Reče:
bojama, caklio čistim orošenim paperjem i perima. —Pođi na sam kljun pramca da prije svih nas prodeš ispod
Rasanio se: gutao očima pernati plamen. duge.
Do pjetlića je pretjecalo more. To ga je valjda i zbunilo. —Zašto?
Ponovo je raširio krila, naglo ih skupio, zateturao i više nije —Jer kažu da će onaj koji prođe ispod duge biti sretan.
zakukurijekao. Nego je zastao, na samom skliskom rubu Otrgao se kao zec od slane ograde, pojurio nagore najbli-
slane brodske palube. Tren, niti. Sunčana ga je zraka odne- žim stubama i uzverao se, preko konopa i vitla, na sam
kuda odozdo pronalazila i zasljepljivala. Izbezumljeno je za- kljun pramca. Jak vjetar udarao mu je u lice, more ga je sve-
kukurijekao i polepršao u more. ga kropilo, zurio je u dugu, pučina ispred njega bila je smu-
Lucijan je vidio kako se zeleni i narančasti plamen naglo gasi ćena: sve sama bjeljavina i pršavica. Ispod njega valovlje se
opkoljen krestom vala, kako se davi pod pjenom, kako leluja- uzbučeno izručivalo na pramac.
vo tone a ružno oko i nadalje bulji nagore u sve dalje nebo... Strpljivo je tako stajao, od vremena do vremena brisao ru-
Bio je posve budan. kom slano mokro lice i naočale. Pa se vratio.
—Jesam li prošao ispod duge?
Svi otoci bili su sad daleko iza njih i lijevo od njih. Plovili Nije dobio odgovor.
su nadomak kopna. —Zašto ne znaš?
Vedro nebo pred njima se navunilo. —Čovjek ne zna da je sretan dok sreća traje.
Ustao je, protegao se, razmahao rukama i jednom punim Kad je opet pogledao dugu već je bila popucala na nekoli-
ustima zijevnuo. ko mjesta, raspadala se dio po dio, od kojih su neki još dugo
Obišao je brod i vratio se: budili su se. šarenili sve mlječikastije nebo.
Činilo se da brod na danjem svjetlu plovi brže.
— Lucijan! — zvali su ga roditelji. - Lucijan! Lucijan!
U visini Bakra svi su, bučno, prešli na desni brodski bok. Stavili su mu na glavu kapu i obasuli ga savjetima i upozo
A onda naglo ušutjeli. Muškarac odjeven u uniformu ame- renjima: parobrod će uskoro uploviti u riječku luku.
ričkog kroja kaki boje pokazivao im je gdje je "Ljubljana" Moglo mu je biti devet, najviše deset godina.
naišla na minu. I potonula. Prije dvije i pol godine, pet dana
poslije završetka rata. I opet su svi bili na desnom brodskom boku. Ispred njih
Kasnije, valjda u morskoj pršavici ili od zaostale noćne po- je promicao Sušak: vile uz more, poneka
rosice na provedlici, ili i od iednoea i od drueni?. istakla se glorijeta, dugi po- hali
na camni n
jenju, kojih su mitraljeski i topovski otvori gledali baš u S jedne plavi, koja je mirno plutala na benzinskim bačva-
njih. Pa su počele promicati ruševine, skladišta u ruševina- ma, podalje od pravca njihovog uplovljavanja u luku, dva su
ma, zgrade u ruševinama, magazini u ruševinama, sve same ronioca upravo tonula pod more a dvojica njihovih pomoć-
ruševine, pa opet zelenilo. nika, na plavi, zdušno okretala kotač i tlačili im kroz gume-
Dugi podmukli drhtaj iz brodske utrobe prenio se s oplate ne cijevi zrak. Iz mora je virila ukošena željezna konstrukcija
na svakoga od njih i blago ih potresao: lađa je zabrodila spo- s tu i tamo još ponekom daskom. Čuo se bruj pneumatskih
rije, primajući odsada svojim plehnatim čulima i svaki bri- čekića.
jeg i svaki dol vala. U luci je bio usidren samo jedan brod. Prošli su mu nabli-
Uplovljavali su u riječku luku. zu. Pročitali na krmi ime: "Ivan". Domahivali su im s "Iva-
Gar od eksplozija još je mrčila stijenje lukobrana; bilo je na", koji je iz tri svoja otvora pišao u more.
nemoguće u tom gigantskom neredu od golemoga stijenja Po nekim su se gatovima motali radnici, ponegdje su čita-
u dugom lukobranu, na kojim bi se klizavim blokovima tu vi dijelovi kamene luke iznenadno nestajali u moru, nakriv-
i tamo pojavili sivi ugojeni štakori, razlučiti djelovanje ra- ljeni, obrasli algama i morskom mahovinom, povukavši za
zornih sila za olujnih nevremena od onih ratnih razaranja: sobom bitve i goleme brodske lance.
ostaci razmrskanih betonskih ploča još su se držali o ogolje- Visoko u zraku varioci su popadali na zgnječene željezne
ne čelične mreže i tako visili i prosipali se kao sasušeni izo- mostove s tračnicama po kojima su se, nekad, kretale dizali-
krenuti buket u dubinu sa svakoga kata nekadašnjeg lučkog ce: u dubinu pod sobom prosipali su čas snažne mlazeve a
skladišta. čas lepršave rojeve iskara od varenja.
- Ljudi moji - tumačio je povratnik - nećete mi vjerovati, Lucijan je stajao uz roditelje i, kroz leće na naočalima po
ali ja sam to vidio svojim očima. Stanovao sam tamo, eno u kojima se morska sol bila skrutila u brašnjavim ljuskicama,
onoj kući, i gledao. Lukobran je bio miniran i baš kad sam gutao očima grad koji se pred njim sad prvi put otvarao:
se pojavio na prozoru, Nijemci su ga digli uzrak. Ali po lu- plovili su u susret zadivljujućoj palači na samoj obali, ulije-
kobranu je trčao jedan Nijemac. Čovjek je nešto vikao, ni- vo od nje izranjale su kupole i zvonici, niz obalu, do u nedo-
sam mogao čuti što, stakla na prozorima ječala su od eks- gled, zgrade, velike, čvrste, pravilno nanizane, odvajkada
plozija, jurio je cikcakajući prema obali. O vrat mu je bio tu, činilo mu se. Nikada nije vidio ništa slično.
obješen dvogled, ali kako je bezglavo trčao dvogled se pro- Šutio je.
pinjao u nebo. Čovjek je visoko podigao ruku i u njoj držao Lucijan i njegovi roditelji upoznali su Despotove na bro-
oficirsku kapu i njome mahao veselo kao da rastjeruje ljetne du: pogledom potraži znance.
leptire oko glave. Trčao je u skokovima s kamena na kamen Vjenceslav Despot i njegova žena stajali su malo podalje i
a iza njega, ljudi moji, kao da ih on desno i lijevo sije, eks- plakali.
plodirale su mine i kidale i ispreturale, evo na, gledajte, ka- Svi su šutjeli. Osim Jakova, iz Sutivana, Bračanina, koji je,
mene blokove. A njemu ništa! Ne znam je li bio lud ili je na ispod glasa, kao da nekome prkosi, pjevao: "Amerika i In-
takav način možda htio poginuti, ali da je ostao živ to znam gleskaa bit će zemlja proleeterska".
ja jer je bio stigao do kopna. Više ga nisam mogao vidjeti jer Ušutjeli su i strojevi.
Parobrod ie oristao.
 između Cresa i Krka, pojavi sićušna bijela točka na neiz-
Poglavlje sedamnaesto mjernom pladnju pučine (zimi je taj pladanj siv, ljeti modar
ili bijel), prati pogledom kako se točkica oblikuje u crnu
perjanicu, u iskričavu brazdu, u vicinalni parobrodić i kako
se, napokon, uvlači u zakrilje luke, spor, pogasenih svjetala,
utorkom i četvrtkom. "Uljezi" — kaže, i napušta prozor.
Pa tumara neko vrijeme po velikoj sobi u kojoj je i njen
Moglo joj je biti šezdeset, šezdeset i pet godina kada se, u otac Fumulo primao goste, sred istoga pokućstva koje je
dugoj zakopčanoj spavaćici, ovijena iskukičanim šalom, po- svojom tamnom glomaznošću odavalo imućnost kupca, u
javila na prozoru kuće koju je, krajem prošlog stoljeća, bio kojoj je slavila sinovljev pir, devet stotina trideset i četvrte;
dao podići njen otac, ponad grada, na stjenovitom brežulj- kao i u svim primorskim kućama tako je i u nje sve ostalo
ku, s kojeg se vidjela sva morska caklina i svi otoci, i uokolo nedirnuto, sve mora stajati tako kako je netko, prvi, bio po-
koje su, gusto, rasla krošnjasta stabla teških murvi, nad- stavio, ništa se ne smije pomicati iz jednoga kuta sobe u
visujući obiteljske kuće. drugi, ništa premiještati s jednoga zida na drugi. Nije na
Noćas, dok je Mafalda pogledala na more, bilo je nebo još ljudima da išta u prostoru mijenjaju, nego to čine božje ili
vedro i u crnim dubinama zvjezdano, kao i pred zoru, a sad se ljudske kataklizme, ne bilo ih. A Mafaldina je kuća u ratu
navunilo: stajala je cijelo to vrijeme na prozoru. U ovih zadnjih izvukla živu svaku čašu i svaki crijep. Samo je kućnoga pra-
nekoliko godina opsjedaju je uspomene: s ovog je prozora, za- ha sve više, i na cincakavom plavom grozdastom muran-
jedno s ocem, prvih dana studenoga devet stotina i osamna- skom svijećnjaku, i po očevom pokućstvu, i u njenoj duši, i
este, baš kao i sad u rano jutro, gledala kako prema lukobra- po dvama uljanim portretima koji vise sučelice prozoru s ko-
nima mile talijanski kraljevski krstaš "Emanuele Filiberto" i, u jega, i noću, kad ne može zaspati, motri na more.
srebrnoj brazdi za njim, razarač "Stocco", a oko njih kao neoz- Tumara: čeka da u zakazano vrijeme počne buditi ukuća-
biljne vinske mušice oko dvaju mravaca sivoga zatka cikcaka ne: sina Orestea, snahu Wandu i, zadnje, unuka i unuku.
pomoćno brodovlje. A prije samo dva proljeća, i opet s ovoga Pokupila je, prstom, gotovo nevidljiv, kućni prah što je od
prozora, kako cijela luka polijeće u zrak i, kad se vrati iz zraka, jučer napadao na donju letvicu okvira na djedovom portretu:
uspjenjuje more. Stajali su uz nju, tada, svi njeni ukućani i gle- bilo je to malo platno, naslikano na brzu ruku, više skica u
dali: sin, snaha, unuka i unuk. Koji sad još spavaju. ulju, negoli portret do u potankosti vjeran predlošku (takvi
Jer je sada utorak kasne jeseni tisuću devet stotina četrde- će u modi biti tek nekoliko desetljeća kasnije). Platno se
set i sedme, rano jutro. kupalo u masno nanesenoj bijeloj i žućkastoj svjetlosti brade
Svakog utorka i četvrtka iz Dalmacije stiže u luku paro- što je ispunjala čitav prostor unutar pozlaćenoga drvenog
brod, spor, pogasenih svjetala, vicinalni parobrodić s mnogo okvira koji je vjerno oponašao razlistale hrastove grančice.
putnika. Kod usta jedna je crnkasta dlaka iz slikarevog kista ostala
S mnogo došljaka. U luku, u grad. ukrućena u namazu. S nje, Mafalda, posebno pomno briše,
Stoji, Mafalda, svakog utorka i četvrtka, na prozoru, pred prstom, napadali kućni prah. Na tom malom platnu ogle-
infrn rvrpk'mp n 7ipnirflnnfl rta «p t^mn crA-iP c dan se nien Hied Carlo oroćelav: tjeme S£ u krugu širilo sve
 glade i golije, čelo je uznapredovalo visoko do pod kosu, pa Crte očevog lica, za razliku od djedovog, više nije mogla
je zamišljala kako je čelo, kasnije, sustiglo tjeme i kako se dozvati u sjećanje: vjerovala je slikariji na jednoličnoj svije-
golotinja glave, zajedno s tjemenom, pokazivala u svom pu- tlosivoj pozadini. Pamtila je ugođaje iz dana od kojih pod
nom ćelavom sjaju. Ali je zato uvojičasta kosa padala niz prstima nije ostalo ništa, pamtila je susrete u obiteljskom
vrat i skrivala uši, zalisci - baš kao i brci — uvirali u bradu, krugu u njihovoj općenitosti, kao zbirna raspoloženja i osje-
koja se bogato ovjesila, ispreplela poput bijeloga i žućkastog ćaje: tako se tisuće nota što ih dodiruju prsti glasovirača, koji
prediva, i činila lice smiješno udaljenim, sitnim i, zapravo, prenose nečiju pomutnju u duši ili naprotiv kliktaje, nečija
slici nepotrebnim. Na tom licu usred okvira od pozlaćenih ugnuća od života ili naprotiv pobjednu koračnicu, stapaju u
hrastovih grančica, gledala su u Mafaldu, istodobno ushiće- ono što općenitim imenom zovemo svirkom: tako se
na i ustrašena, dva crna oka, s jako istaknutim slikarevim sjećamo davne šume u kojoj smo nekad boravili, njenih svje-
sjajem u raširenim zjenicama. tloća i tama, ponekog potoka ili staze, pamtimo dakle po-
Djeda Carla pamtila je kao živahnoga gotovo devedeseto- jam šume, ali niti jedan list više ne razaznajemo, gluhi na
godišnjeg starca niskoga rasta, bijele i žućkaste, oko usta njene izdvojene glasove i slijepi na njene boje iako smo, tije-
nagorjele brade što mu je, kao u crvenkapih patuljaka po kom boravka u njoj, bili trijezno svjesni svake spore, svake
slikovnicama, dopirala do koljena; kroz paperje najranijega šare na poleđini lista, svakog šušnja.
sjećanja, moglo joj je tada biti četiri najviše pet godina, Očev portret visio je na zidu kao svečeva slika pred kojom
pamti da joj nonno nudi nekakvoga crvenog lutka u harle- je osjećala skrušenost i to obožavanje pojma oca prenijela na
kinskoj halji, gura ga kroz rešetkasta vrata što je toliko pod- sve koji, godinama, i dan-danas, podvečer, posjećuju ovaj
sjećaju na vrtna vrata kuće u kojoj živi, a ona neće ni tog dom. Ona i brat joj Amadej odrasli su u samosti očeve ljuba
lutka, neće ni djeda, samo ne zna zašto odbija, zašto? vi (jer kako da je drugačije zovu nego ljubavlju kada su u nju
Pokupila je, prstom, gotovo nevidljiv, kućni prah što je od vjerovali, a vjera je vazda puka stvar koju ubija svaka prosud
jučer napadao i na donju letvicu okvira na očevom portretu: ba, svaka sumnja i svaka usporedba, a djeca je ni sa čime nisu
činilo se da je jednolična svijetlosiva pozadina položena s mogla ispoređivati jer su rasla i odrasla sama, uz oca). Koja im
jednakom pažnjom u prvi plan slikarije i jednako čvrstim je ljubav, pamtili su oboje, sve puštala na volju i nadomješta
nanosima kao i sam muškarčev lik: kad bi naime sredovje- la ne samo majku nego i užu rodbinu, koja se u pravilu širi do
čan muškarac u redengotu, samo pukim slučajem, dakako, u nedogled, i u kojoj djeca toliko uživaju da je gnjave i dave
istupio iz blistavog četverokuta platna, ostavio bi za sobom svojom podivljalom razmaženošću. Mafalda i Amadej bili su,
svijetlosivo oivičenu izrezotinu. No lik je, srećom, stajao ne- međutim, svega toga lišeni. Otac je, u njihovim sjećanjima,
pomično, čvrsto postavljen u četverokut platna, čvrsto steg- rastao u vlastitoj bezgriješnosti, narastavši do junaka od Ma-
nut redengotom, i gledao spokojno: pogled je svijetloplavih gente. Mafalda je uvažavala nedaće koje su ga pratile, što mu
očiju pomalo podozriv, vrat ponad kojega uredno pada zače- ih je Providnost nanizala i utisnula u ruku kao sprovodni list
šljana svjetlucava brada zapravo tust, a u zapučku, izazovno, kroz život, ali uza sve to pitala se zašto je uvijek bio šutljiv i
cvjeta lakomislen veliki bijeli cvijet kamelije. Taj pomalo po- zašto je ostao nekako po strani od radosti kad se obistinio san
dozriv, otvoreno snishodljiv izraz očiju, kao i cvijet kamelije njih živih i njihovih mrtvih iz obitelji da u njihovom gradu, ah
. „. .naookon. vide Italiiu? Zašto? __ .*.,. ........_.....
._
 Tumara po velikoj sobi: čeka da u zakazano vrijeme počne Običan čovjek, kojega svatko tko je dograbio rog da u nj u
buditi ukućane. "Uljezi" — ponavlja, u sebi. Plaši se priznati ime povijesti puše drži za šljunak od kojeg će sebi načiniti
da je u ovih nekoliko zadnjih godina salijeće pomisao da na- spomenik, tada jednostavno kaže da su "stvari krenule niz-
pusti grad. "Otići iz grada? Prepustiti ga ovim uljezima što brdo", jer je u naivnosti svojoj uvjeren da je dotad stajao to-
hrupe? Otići kao što je prošle godine otišao Enriko Šušnjar? bože na vrhu s kojega mu je sada sići, biti bliže dnu. I što će
Ali on za sobom ništa nije ostavljao: ni obiteljsku kuću, ni šljunak od čovjeka nego hvatati se o novi vjetar u nadi da će
dućan, ni grobove predaka!" mu se jedro naduti, da će ga izdići, osoviti na samo sljeme.
Ali najteže se dijeliti od sjećanja, koje brodu ljudske duše Tijekom tih deset godina što su protekle od ženine i od
ostaje lukom pripadnosti i onda kad posve izgubi put do te očeve smrti do udaje kćerke Mafalde, Fumulu su stvari kre-
svoje bivše luke. Sjećanje je kao kakva fina ali nepokidiva tale nizbrdo. Prvo te iznenadne smrti u obitelji, koje su ga
dvonitka kojom je prošiven sav naš život i da nije nje raspao ostavile s dvoje djece, kao da nema pametnijega posla nego
bi se on kao vreća šarenih ali mrtvih i bezvrijednih krpa: jed- babiti se s njima, potom čudan neki vjetar za kojega nitko
nu nit čini sjećanje na nečiju tjelesnost ili, ako je posrijedi u gradu nije mogao reći da je zapuhao baš iznebuha, preko
sjećanje na predmet odnosno na događaj, sjećanje na nečiju noći, kao što se to prije znalo dogoditi, ali kojem točan
tvarnost. Pamtimo, tako, fizičke crte nečijeg lica ili tvarnost smjer dugo nisu znali odrediti nego im se, kao i dosad, valja-
predmeta, pamtimo zbir predmeta i lica u pokretu što zove- lo povoditi za šarenim limenim pijetlom povijesti a taj se, na
mo događajem. Drugu nit čini sjećanje na nečiju duhovnost kupoli gradskog tornja, u ovih zadnjih deset godina, malo-
koja nas je dovoljno ozračila da je pamtimo. Jedna od ovih pomalo, odbijao od Ugarske.
dviju niti, vremenom, oslabi. Ali dvonitka i dalje osmišljava Te dvije nedaće zloćudno su se nadovezale jedna na drugu:
vreću koju zovemo životom. pa dok je prva nadošla nenadano (svaka je smrt nenadana:
Kad je jutros, pred zoru, nakon probdjevene noći ("Otići čovjek u svom životu računa isključivo sa življenjem, svoje
iz grada?") načas sklopila oči, ugledala je pred sobom, u jed- umiranje ne uzima u obzir ukoliko nije iskreno religiozan pa
nom hipu, kao na kakvoj pozornici duše što je osvijetljena stavke svojih ovozemaljskih dugovanja i potraživanja sređuje
slabim treperavim pamćenjem, jedino što je u njoj preosta- kao poputbinu za put na drugi svijet), druga je nedaća bila
lo od sjećanja na druženje s ocem i s bratom. gotovo nevidljivo utkana u njegovu radnu svakodnevicu. I
upravo ga je ona činila gluhim na taj porast vodostaja pod-
Kad bi jednoga dana u povijesti prestali puhati vjetrovi, zemnih političkih voda. Strpljivi planovi "u Željeznici" - ka-
čovjeku bi na zemljici možda bilo i dobro. A najgore je to ko je u svom domu na Podmurvicama običavao nazivati vla-
što svaki čas u povijesti pusu drugačiji vjetrovi: jedva namje- stitu radnu svakodnevicu - krpaju i povezuju muškarcu, po-
stiš lomna jedarca za jednu vrst vjetra, a već sa boka zapuše gotovo takvom koji je kao on bivao udovcem, dane i noći u
novi, drugačiji vjetar koji te rebne pod rebra. I tako brod od vrijeme koje se stapa u godine i otječe, otječe u zamjenu za
silne i užurbane i stalne promjene jedara — stoji na mjestu. življenje. Jedan od najčešćih i najzačudnijih paradoksa: da se
A još kad pomisliš da različiti vjetrovi često znaju nositi isto jednoličnost dana liječi jednoličnošću godina!
ime, odnosno da se jedan te isti vjetar najčešće naziva različi- Jedna epizoda bit će znakovita za ono što ima uslijediti u
to — tobožnia životna mudrost nnstaie nosve neunorahivnm. . budućnosti, koia uviiek dolazi brže nego što prošlost pdlazi.
 Ta se epizoda odigrala u doba kad se tek privikavao na po- Glasovi vijećnika zarazili su grad: tražila se obustava projek-
sljedice smrti u kući i uz to još rješavao, silom prilika a ne tiranja a kasnije, istom upornošću, i prekid radova. Sve iz "es-
dobrom voljom, i mučno breme neslućenih očevih dugova tetskih razloga". Prispodobljujući naime grad s "ljepoticom" a
što su bili otvoreni tijekom katastrofalne brodograđevne onih nekoliko kilometara teretne pruge s "otrovnim in-
krize. U doba, dakle, kada je s mnogo uvažavanja i izraza sektom", vijećnici su slikovito govorili o "ubodu i gnojavom
sućuti bio pozivan u palaču Pomorske vlade da se, kao sin prištu na krasotičinom licu". Prišt je, malo pomalo, okužio ci-
vlasnika brodova (koji je umro na rubu stečaja) i sam izjasni jelo tijelo i ostavio pritajene posljedice: jedni su tvrdili da Ugar-
o težini brodograđevne krize, i kada su mu, u očaju, utuv- skoj treba početi pokazivati zube jer da ona, sve više, ruži kra-
ljivali podatak da se "sada, gospodine Fumulo", na cijelom soticu, a drugi da je krasotica nezahvalna i da, baš kao i svaka
istočnom Jadranu, "godišnje porinu u more dva, dva\ broda. priležnica, vremenom više traži, dobija i troši, nego što daje.
Pa slutite li vi koliko to pogađa široke krugove pomorskog Što se tiče junaka naše kronisterije, Mafalda će se trajno
stanovništva? A Martinolić je, vi ga sigurno i osobno pozna- sjećati lokomotive koju je tada vidjela prvi put i koju je zasi-
jete, sebi sagradio parobrod 'Flink' nota bene od materijala pala cvijećem, a Amadej niti toga. Fumulo pak neće htjeti
što je preostao od gradnje željeznoga barka 'Gange', gospo- dati nikakvu izjavu u povodu vijesti da njegovi sugrađani, u
dine Fumulo". Kao i to da se "gospodine Fumulo, u svijetu znak prosvjeda, neće te godine poslati izaslanstvo u Budim-
danas gradi tri puta više parobroda nego jedrenjaka, tri na- peštu na otkrivanje spomenika Deaku.
prama jedan..." što je on strpljivo slušao i na drugo uho puš- Dok su Mafalda i Amadej rasli (a djeca uvijek rastu kao iz
tao da se izgubi u beskonačnosti. Pravdali su takvo njegovo vode!), pod korom su se rukavci prikupljali u brzicu.
držanje odsutnošću duha koja redovito prati ljude u koroti.
Ugarska vlada koja je, sve otvorenije, raspolagala gradom -Ja vas napuštam. Žao mi je vaše krasne djece - rekla mu
bila je naime poduzela izgradnju jednog kolosijeka željeznice je dadilja.
od gradskoga kolodvora na Deltu, do tamošnjih skladišta dr Na stolu u vrtu ispred kuće bio je prostrt stolnjak što ga
va. U taj poduhvat Fumulo je, na divljenje svojih pretpostav je Ludovika iskukičala one zime kad je prvi put zatrudnjela,
ljenih, uložio dane i noći. Kako bi mu vrijeme bilo ispunjeno a za stolom sjedila djeca i doručkovala. Mafalda će, neko vri-
nečim što neće biti ni razulareni dječji urlik po praznim soba jeme, kao isječak toga prijepodneva u kojem će izgubiti da-
ma doma na Podmurvicama, ni prebiranje po uspomenama dilju, pamtiti cvrkut ptica u stablima murvi i ljubičast žar
za što nije imao dara. Pa je na sve dužim i otrovnijim sjednica glicinija po južnom zidu kuće.
ma u gradskom vijeću branio tehnički projekt od prigovora - Ali zašto?
nekih vijećnika da kolosijek ruži samo jezgro grada jer da pro - Moj muž je premješten u Ugarsku.
lazi preko obale i mimo tek sagrađenoga kazališta. Pa je nad - Čestitam!
zirao polaganje tračnica i bio počašćen da novi kolosijek pusti
- Gospodine Fumulo, moj muž je po kazni premješten.
u promet. Pa je na svečanost, za ruku, poveo Mafaldu i Ama-
Zanijemio je.
deja, njihova im je dadilja pomno splela kosu, gdje je trebalo
- Moj muž je izjavio da bi Rijeka, pored Ugarske i Hrvat
ispomagala se i zaslinjenim kažiprstom, Amadeja su češljali
ske, morala biti treći faktor u kruni svetoga
kao ženskicu (sačuvala se fotoerafiia iz tih dana1) ........ „._....... . v; Stjepana, tako
->t-ialr hnlip nrl mene.
 Nije razumijevao! Jer on nije nalazio ničeg neprirodnog u već je bilo vlažno i vjetrovito, u gradu je boravio ministar tr-
tome da na šalterima pošte, carine u luci, na šalterima tvrt- govine Aleksandar Hegediis koji je priređivao večeru za deve-
ki i banaka u gradu koji je, i to ne od jučer, pod kapom deset i dvoje uzvanika: otac ju je poveo sa sobom. Sjedit će na
Ugarskom, državni službenici, dakle službenici države koja majčinom mjestu. Bio je pozvan i brat, dakako ne na večeru
ih - volio je isticati - uredno plaća (čak i u zlatu, ako hoće!), nego na obilazak parobroda "Elore" kojim je ministar do-
govore jezikom te države, dakle madžarskim, da oni dakle plovio, ali je Amadej odbio posjetiti brod. Još ni u koga nije
moraju govoriti madžarski a da bi to mogli oni jednostavno bila zaljubljena osim u svog oca. Koji je bio u fraku i nosio,
moraju znati madžarski, to jest moraju učiti madžarski. kao i svi muškarci te večeri, primijetila je, bijelu kravatu.
"Kao što nema računanja bez poznavanja tablice množe- Kad netko ima šesnaest godina i kad je uz to još i žensko,
nja! I moja vlastita djeca uče madžarski" - rekao je, krajnje a te je večeri Mafaldi bilo toliko godina, tada zaboravlja sve
jednostavno i iskreno, jednom od suradnika na Željeznici, na svijetu a kamoli ne brata i misli na se: ogledala se u maj-
mladiću koji je iskazivao naklonost prema autonomistima. činom zrcalu u očevoj spavaćoj sobi, otvarala prozore u ve-
Zapanjio ga je odgovor toga mladića: "Prošlo je vrijeme na- likoj sobi (onoj s muranskim svijećnjakom) i, koseći prozor-
še idile s Madžarima, dragi gospodine Fumulo. Najgore je ska krila, ogledala se i u njima.
kad ti okupator dolazi kao osloboditelj i kad govori tvojim Tko da zamijeti da se brat, u posljednje vrijeme, gubi iz
jezikom i kad ga ti u svojoj vlastitoj kući primaš kao brata. kuće, da je na očev poziv da posjeti "Elore" odgovorio drsko,
Tada će ti se dogoditi da će te on početi oslobađati od tebe odrično.
samog. Dok te posve ne oslobodi, to jest dok te ne bude Razgovor skupine ljudi u kojoj je bio i njen otac (oslanjala
više. To jest dok ti ne postaneš on. Jeste li me razumjeli, go- se, mazno i s ponosom, o njegovu ruku) jedva da je doticao
spodine?" njen interes: vodila je brigu o naborima na svojoj opravi, be-
Ali on ništa od svega toga nije razumio. Dapače, stojeći zazleno kaćiperno zatezala svoj neposlušni, pokretljivi struk
tako u uredskoj sobi pred mladićem u svijetlom okviru pro- i, sa čela, uklanjala posustale orošene uvojke...
zora, s morem u pozadini, poplašio se: "I što ćemo sad?" Gladeći kratku bradu i s bradom srasle ridaste brkove,
Oćuti da stari. Milutin je Barač, u hodu, upozoravao baruna Daniela de
U luci su, usidreni, mirovali "Nagy Lajos", "Kalman Kira- Szamosujraia Nemetha:
ly". "Arpad" se bio jako nagnuo prema obali, a "Szent Ist- -Ja vam se obraćam kao predstavniku grada u budimpeš-
van" isplovljavao iz svijetlog okvira prozora. tanskom parlamentu... govori se kako je austrijsko minis-
tarstvo, u želji da pomogne svojoj galicijskoj petrolejskoj in-
"I Što ćemo sad?" šuškalo se po gradu.
dustriji, odlučilo dvostruko povećati carinu na uvoznu siro-
Mafalda je, međutim, po svom izboru odabrala haljinu i vu naftu.
šešir: oprava je bila od ljubičastoga sukna, čvrsto stegnuta u
- U tu svrhu već su vođeni razgovori s kraljevskom ugar-
struku, s izrezom ispod i oko vrata, što je nadomjestio čip- skom vladom — reče barun, nezainteresirano, dresirano. Ko-
kasti nabor, od prozračnog tkanja. Šešir je bio raskošno ure- račajući, gotovo potjeran gladi što je virila iz njegovih očiju,
đen vrpcama i zakićen bokorom umjetnih ljubičastih cvjeto- prema čelu prostrtoga gozbenog stola u golemoj bijeloj bla-
RJr
 Nije se, dakle, trsila da pronikne u razgovor niti da u zdra-
- Govorim otvoreno, barune. Ako ugarska strana usvoji
vici onoga ministra tamo, Aleksandra Hegediisa, kome je
najavljen porast carine, rafinerija u Rijeci može zatvoriti svo
kod dolaska bila predstavljena, razluči retoriku od ozbiljnih
ja vrata.
političkih upozorenja. Nego je šarala pogledom po sjaju sta-
- Dvije tisuće ljudi našlo bi se na ulici - rekao je komerci
klenine i divila se svom ocu, koji je pažljivo slušao zdravicu.
jalni upravitelj Rafinerije Nemenv.
Bila je i ona, sjeća se, za ocem, podigla čašu uvis i, dugo,
Barun Daniel de Szamosujraia Nemeth bio je sve bliže čelu
gledala u oca. Ali crte očevog lica više ne može dozvati u sje-
stola.
ćanje. Govornik je nazdravljao:
- Sto bi Ugarska dobila od povišenja carine na uvoznu
- Ugarska se kiti Rijekom kao svojim vezom. Ali taj vez
naftu? Ništa! Jer ona nema naftnih izvora. Ali tu se očito že
nije od zlata, od željeza je; riječko uresje nisu dijamanti nego
li ići na ruku Austriji — reče barun.
brodovlje; njena haljina nije od bijeloga laganoga sukna, ne-
- A tako se dalje ne može - reče Barač.
go je naprotiv siva od dima iz dimnjaka radinih tvornica. Ja
Najuporniji je bio predsjednik Trgovačko obrtne komore
pozivam grad Rijeku da prouči mogućnosti suradnje s
Mevnier: slijedio je u stopu baruna sve do trenutka kada je
Ugarskom, njenom dobrom majkom. Neka prestanu sve
ovaj, kao da je utekao iz gladi, sjeo za stol a konobar mu,
ponizno, podmetnuo sjedalicu. I govorio barunu: gorčine, neka nas sjedini čuvstvo a ne samo čista računica.
- U protivnom će poskupiti rafinirani petrolej, najvažniji Međutim samo desetak dana kasnije, na Adamićevom tr-
proizvod rafinerije, i stradat će sitna industrija, smanjit će se gu, stotinjak je ljudi izazvalo nered.
pomorski promet u Rijeci, madžarske će željeznice izgubiti Toga je dana bio svečano pušten u promet gradski elek-
godišnje sedam stotina tisuća kvintala nafte i njezinih pro trični tramvaj: bukači su zaustavili iskićene tramvajske vla-
izvoda, koliko sada prevoze za Rijeku. Nestat će godišnjeg kove, čuvari reda potegli sablje. Amadeja cijeli dan nije bilo
prometa rafinerije u Rijeci u vrijednosti od devet milijuna fi- kod kuće, Fumulo je bio svečarski raspoložen i odjeven:
orina... Društvo električnog tramvaja bilo je, dijelom, i njegovo če-
Opet je govorio Barač: do. Pročulo se da izgrednici traže uklanjanje madžarskih
- Živo molim da se vaša veleštovanost udostoji kod go natpisa s vozila. Bilo je sedam sati uvečer kad su Fumulu
spodina ministra financija da bi ovaj odbio svoj pristanak. došli javiti da je tramvaj zasut ljudskim izmetom. Pohitao je
Nije u pitanju samo riječko bankarstvo, nego živi ljudi, moji u grad i te se noći odanle nije vratio: Mafalda je prvi put
radnici. bdjela sama u kući. Amadeja nije bilo.
Barun je, čvrsto, sjedio za stolom i već se ispod vrata kitio Oko deset sati u noći skupina građana prošla je gradskim
prebijelim tvrdim ubrusom: ulicama izazovno pjevajući talijansku pjesmu "Nella patria
- Dajem vam, gospodo, časnu riječ da galicijska nafta ne di Peretti non se parla che italiano"*. Uprava Društva elek-
će biti privilegirana. A sad vas molim da izvolite sjesti, jer je tričnog tramvaja zasjedala je cijelu noć: bila je uspostavlje-
i gospodin ministar trgovine, poslije obilaska grada, priznat na izravna telefonska veza s Budimpeštom.
ćete, ogladnio.
- Molim - rekao je na to Fumulo.
~in i c IP ■7O CtA 11 * "U Perettijevoj doinovini govori se samo talijanski."
 Sutradan, pred jutro, Fumulo se vratio kući. I, prvo, pitao Pred domom, na Mlaki, u mraku, čekao je na nj otac. S fe-
za sina. Mafalda je, zbunjeno, slijegala ramenima. njerom, ribarskim, u podignutoj desnici: brada mu se kupala
Oko deset sati dva su oružnika u husarskim odorama pri- u bijeloj i žućkastoj svjetlosti treperavog fitilja, bio je već
vela Amadej a. proćelav, tjeme se, u krugu, širilo sve glade i golije, čelo je
- Pustili smo ga jer je vaš sin - rekli su Fumulu. — Kolo uznapredovalo, visoko, do pod prorijeđenu kosu i sustiglo
vođu Rikarda Zanellu i ostale smo pritvorili. Ubuduće bolje tjeme: zamjećivao je Fumulo promatrajući oca s povišenoga,
pazite na njega - pridodao je jedan od dvojice zatvorskih re sa sjedišta na kočiji: golotinja se glave, zajedno s tjemenom,
dara i, gladno, usukao brk. pokazala u punom ćelavom sjaju, u bijeloj i žućkastoj svjet-
- Sto je učinio? — sjećala se Mafalda da ih je upitala. losti treperavog fitilja, na studenoj veljačkoj buri, jedne davne
- Isto što i drugi. Onu stvar, oprostite na izrazu, u papir pokladne noći. Uvojičasta kosa padala je niz vrat, pokrivala
pa na novi tramvaj. I s policijom se tukao, pjevao protucar- uši, zalisci uvirali u bradu, baš kao i brci, a brada se, bogato,
ske pjesme... Je li vam to brat, gospođice? ovjesila, ispreplela kao bijelo i žućkasto predivo (ili je to bio
Taj koji je pitao usukao je, gladno, brk. odsjaj fenjera, ribarskog, u očevoj podignutoj desnici?), i
činila lice smiješno udaljenim, sitnim i, zapravo, već
Šuteći stajali su otac i sin licem u lice. staračkim.
Gorko se varaju koji misle da se dva puta ne može ući u Fumulo je, sjeti se, bio sišao s kočije, htio je izbjeći očev
istu rijeku! Zna se, naime, dogoditi - istinabog samo kadi- ustrašeni pogled, gradom se pročulo (već?) o tučnjavi, o po-
kad - da ujedared primijetimo kako se zatičemo u položaju žaru i o hapšenjima na husarskoj pokladnoj zabavi. Pred so-
koji je navlas nalik položaju u kojem smo se zatekli prije pet, bom je, u mraku, bridjeli su, s brda, sjeverni vjetri, gledao
petnaest ili svejedno koliko godina. Jer se sve navlas ponav- oca kako na nj strpljivo čeka, i drhti (otkada?) na studenoj
lja: i riječi koje čujemo i riječi koje izgovaramo, čak je isto i veljačkoj buri, s brda, pred domom, u mraku, s upitnim po-
osvjetljenje prostora u kojem se nalazimo i u kojem se po- gledom: z a š t o ?
novljeni prizor odvija, ponekad je isti čak i sam prostor s I on, sada, stoji ispred svoga sina i pita ga ustrašenim po-
osobama u njemu! U prvom trenutku toga još nismo svjes-
gledom: z a š t o ?
ni, potom otkrivamo zapanjujuću istost i, osluškujući kao
A Amadej šuti i gleda u oca: koji je već bio proćelav, kome
oduzeti ponavljanje svega već jednom dogođenog, šutimo.
se tjeme, u krugu, širilo sve glade i golije, kome je čelo uz-
Ali to dokučiti ne možemo.
napredovalo, visoko, do pod prorijeđenu kosu, sustiglo tje-
Jer tada se Fumulo sjeti, stojeći sučelice sinu, jedne davne
me, zamjećivao je Amadej promatrajući oca, kojem se golo-
pokladne noći iz svoje mladosti kada je, kao što sad Amadej
tinja glave, zajedno s tjemenom, pokazala u punom ćelavom
stoji pred njim, on stajao pred svojim ocem:
sjaju i činila lice smiješno udaljenim, sitnim i, zapravo, već
nad otvorenom kočijom divljala je studena veljačka bura.
staračkim.
U noći su se žarila zgarišta lomača i ljuljali, obješeni, nedo-
Pa kao što je Fumulo pred Carlom ušao, šuteći, u dom —
gorjeli Mesopusti. Fumulo je natukao husarski kalpak od
tako i Amadej pred Fumulom uđe, šuteći, u svoju sobu.
kunovine na oči, bridjeli su, s brda, sjeverni vjetri, i potjerao
konje.
nnšla za bratom.
 U sobi je bratovo lice bilo posve izmijenjeno: gledao je u Dotle, sluti zlo: iz dana u dan, kako koji svane.
nju, kad je ona za sobom zatvorila vrata, sav ozaren, kao da Odakle međutim da zna kako je današnjim parobrodićem,
svojom naglom rječitošću i srećom što je iz njega zračila želi kojega je ugledala dok je još bio sićušnom bijelom točkom
potisnuti njenu zbunjenost. na neizmjernom sivom pladnju pučine, između Cresa i Kr-
Samo su lica u posve mladih ljudi koji vjeruju u ono u što ka, pred zoru, kako je između tolikih došljaka, "uljeza" -
su uvjereni (nije ovo pleonazam!) tako bistra i neokaljana, kaže ona, prispio u grad desetogodišnji dječak koji će nju i
tako nevina. (Tek kasnije lice poprimi namaze nevjerice i sve njene ugaziti u najnježnije mjesto: zaljubiti se, kad za to
zločestoće, a to kasnije odmah dolazi, oh kako se učas mije- dođe vrijeme, u njenu unuku koju, zadnju, baš sada budi.
nja djevičanski krajobraz duše, kako hitro, za godinu, za A Lucijan se, u tom času zajedno sa svojim roditeljima, upućuje,
mjesec, kopni mladalačka prostodušnost!) korak po korak, prema pokretnom mostu što su ga, uz cvilež i
Tresao joj je ramena i, u navali rječitoga šapata, govorio: škripu, dokotrljali pod prvu brodsku palubu, polako, silazi, pogle-
- Zanella je sanjar. Maštalo. A to treba ovom mrtvom gra- dajući zadivljeno na zgrade, silazi okružen prtenjačama, nabreklim
du, to\ Jer mi smo, Mafalda, Talijani, ali spavamo. A on će kartonskim kovčezima stegnutim dlakavim konopom, baulima i
nas probuditi! Rekao nam je da će izboriti talijansko druš- valižama, korpama što su grubo spletene od pruća i na vrhu
tvo koje će se boriti za slobodu političkoga i kulturnog izra- zašivene... ne sluteći u što će se, kad za to dođe vrijeme, uplesti.
žavanja nas, rekao je, bezvoljnih i praznih Talijana. Da će Nego stupa na obalu, stapa se sa svojom prvom riječkom
provesti reformu u školstvu, u talijanskom duhu! I da će na- svakodnevicom.
stavnicima omogućiti pohađanje škola i sveučilišta u Kralje-
Lucijane, koračaj gradom dok ne stasaš za žrtvu: tada ćeš,
vini Italiji... Mogla bi i ti poći tamo, Mafalda! I da će stvoriti
nezamjetan pod kapom nebeskom, svoju naivnost sažgati
riječku biskupiju a ne da nama, veli, senjska biskupija amo
na ražnju povijesti. Mogao sam priču o tebi, Lucijane, i o
šalje slavenske svećenike... da će do pape, bude li potrebno.
tvojoj nježnoj, gotovo dječačkoj ljubavi, započeti odmah, ali
I hoće on, hoće! Još je rekao da će iz riječkog garnizona
sam radije izabrao duži, mnogo duži put, smatrajući da sam
ukloniti hrvatsku pukovniju i dovesti jedinice bilo koje dru-
kao pričalo dužan ispripovjediti sve što znam o biologiji obi-
ge narodnosti samo da nisu Hrvati, da ne vrcaju iskre... Jer
telji u koju ćeš se, Lucijane, igrom slučaja, uplesti. Zamjerit
mi smo, Mafalda, Talijani! Talijani! Zato smo i prevrnuli
će mi to, znam: ljudi su navikli objedovati s nogu, istodobno
tramvaj da se za nas čuje. Mafalda, žao mi je da me nisu
obavljati sto poslova, razgovarati u nedorečenim rečenicama.
uhapsili, je li mi vjeruješ? Mafalda!
Još će mi više zamjeriti što posižem za poviješću. Ah, kako je
priča bez nje zabavna a pričanje lako i neobvezno! Ali nisam
Rasanila se: pred njom je iznikla morska caklina i svi oto-
ja zvao povijest, nisam ja izmislio povijest! Pa ona se sama,
ci, nebo više nije bilo vedro i u crnim dubinama zvjezdano
kao suh čičak, nametljivo i do krvi ranjivo, lijepila
kao maločas, dok je prevukla san preko očiju, nego se navu-
0 moje pripovijedanje! Kada god sam započinjao priču, a
nilo. "Uljezi" - kaže, još jednom.
kroz nju je, kao onaj grah iz bajke, brže-bolje prorastao drač
Počinje, još jednom, dan.
1korov povijesti: jalovost, ludost, smrt. Zar je povijest nešto
Pa počinje buditi ukućane: sina, snahu, unuka Parsifala i,
7ar]mii nnnlfii Fmilini —
drueo? Zar sam sve ovojgaista ja umislio?
Poglavlje osamnaesto
Odložila je veliku kitu ivančica što ih je bila ubrala u svom
vrtu (rasle su, gusto, pod zidom što slijedi krivudanje strme
ulice) i počupala travu s ulaza u neveliku kamenu grobnicu
I
jer su se vlati, nahranjene mrtvacima i kišama, bile razrasle
gotovo do zasuna na vratašcima: bodalj, pelin, nekakvo bo-
dljikavo raslinje. Uklonila je paučinu što se, u plavičastim
velovima, bila poslagala anđelima između nogu: jedan je
Na godišnjicu očeve smrti Mafalda nije mogla nikoga od paučić miljio po nožnim prstima desnoga anđela što su izvi-
svojih ukućana povesti sa sobom niti na kratku, šaputavu rivali ispod čedne oprave. Pusti ga da živi i dalje, on se izgu-
molitvu pred djedovu grobnicu: sin Oreste je radio dvokrat- bi u porama posivjelog kamena.
no, snaha Wanda zalegla je od gripe. Parsifal i Emilija su bili Sada više nije smjela sumnjati: netko je hotice prolazio
u školi. grmljem nadsvođenom stazicom iza njenih leđa, dva puta,
Valjalo je požuriti jer je u ožujku zarana snodvalo; već oko tri puta, brojila je u sebi, i kada god bi se našao u visini gro-
četiri sata poslije podne, iznenadno, na groblju bi, dotad bnice, sudila je po škripi cipela, nepoznati bi se zaustavio.
osujećene danjim svjetlom, zakrijesile svjećice i zacrvenjen' I opet su koraci utihnuli ali se, sada, ona okrene: nasred
žišci u nadgrobnim staklenim posudicama. stazice, sučelice njoj, stajao je muškarac i skidao šešir na po-
Po širokoj pustoj ulici što je, uz bijelu grobljansku crkvu s klon. Moglo mu je biti pedesetak ili nešto više godina.
vitkim glatkim zvonikom, vodila nizbrdicom u grad, ra- — Gospođo — reče hrvatski - oprostite. Znam da vas ome
zlomljenim je korakom prolazila četa udarnica: zastave raz- tam, ali...
vijorene, lopate na ramenima, muškarci i žene drugarski ob- - Sto hoćete? - čula je Mafalda vlastiti glas i u njemu
grljeni oko pasa, ruke im srdačno na guzovima, svi su u hla- strah.
čama, postole im teške, jektave - i pjevala, otežući završne — Pratio sam vas.
vokale stihova sve dotle dok se ljudski glasovi ne bi stopili Dok je govorio, neznanac je sklapao dlanove kao u molit-
u disakordni skup:
vi.
- Vidim da ste odavde, da dobro poznajete ovo groblje...
Staljin zove
Tražim novu kosturnicu. U kojoj su žrtve fašističkoga tero
sva se zemlja
trese - ra... oprostite, tako se to službeno kaže. Ja sam... Vjenceslav
Despot.
Strah ustupi mjesto nelagodi. Žena reče:
U grobni grad ušla je preko okruglog trga što ga je rubi-
- Tražite nekog svog?
lo drveće i nadsvodile cvrkutom gradske ptice. Koračala je
između raka hitro, prečkama. Glas joj je drhtao: on osjeti ženinu uznemirenost pa se za-
plete o nepotrebnu ispovijest u najboljoj namjeri da ohrabri
Ispred djedove grobnice dva su od kiše i plijesni posivjela
kamena anđela dugoprstom ljevicom skrivala lice a desni gospođu:
com obarala eoruću haldin nrema 7(=mlii ___ ........... ---- . — Moj djed Jakov i otac radili su u rafineriji nafte. Kod
in-
._.. lenieta Bwača». Možda ga poznajete?
 Kod spomena tog imena Mafalda se lecne. ocem. U njihov dom na Podmurvicama, kada je otac iz njega
- Odakle biste baš vi znali inženjera Barača, oprostite. izbivao, zalazili su bratovi prijatelji koje je i ona poznavala iz
(Da mu kaže? Radije odšuti.) škole, iz komunalne mješovite građanske u Via Cio-tta: Luigi
- Tražim oca, gospodo. Ubili su ga Nijemci, četrdeset i če Kussar, Marko Santi, Gino Širola... Unosila im je u sobu
tvrte. Radio je kao ložač. I ja sam dijete rafinerije. Odrastao grappu i kruškovac i praznila pepeljare, pogledala s balkona
sam na Mlaki, gospođo. U tvorničkom krugu, jer smo od na strmu ulicu da ih otac ne iznenadi a mladići su, gorljivo,
djeda naslijedili stan. pretresali grijehe što ih je madžarska vlast počinila gradskoj
(Da mu kaže da je i njen otac odrastao na Mlaki? Radije samoupravi. Od koje da su ostale samo mrvice, govorili su. A
odšuti.) Luigi Kussar je rekao: "Jednakoj sili valja suprotstaviti
- U rafineriji su bila dvadeset i četiri kotla. Ložili su ih se jednaku silu, ako ne i veću. A to je Italija". Kad su oca
dam dana i sedam noći ugljenom. U njima su kuhali crno upozorili da mu je sin viđen u društvu sumnjivih, talijanski
ulje. Moj je otac bio hrabar čovjek, gospođo. Ne kažem vam orijentiranih školaraca, Fumulo je mirno odgovorio: "Tko bi
to zato jer je bio moj otac. On je čistio stvrdnutu masu, ula od građana Rijeke ili od gradskog zastupstva mogao željeti
zio je u kotlove. Čekali bi da se ohlade, ali samo toliko da je da Rijeka postane posljednji od talijanskih gradova, dok može
čovjek mogao u njih ući. Moj otac je najviše izdržao u njima, biti prva i jedina luka Ugarske?" I dalje je smatrao da
pune četiri minute. Drugi su se rušili u nesvijest. Vidio sam, političke strasti moraju biti vezane uz računicu zdravog
gospodo. Bio je komunista. Fašisti su ga natjerali da dva pu razuma. Zato nije razumijevao, a još manje osobno ulazio u
ta zaredom ude u kotao. Kad je drugi put izišao iz kotla, ni politička komešanja koja su, otkako je nastupilo novo
je više bio duševno zdrav. Zvao se Simun. Simun Despot. stoljeće, zahvaćala grad. Nego ga je brinulo da mu je kći
Strijeljali su ga Nijemci kao taoca. A kćer mi je pokopana u ušla u već lijepe godinice a ženika nema ni od korova.
Santa Maria di Nardo... umrla je od tifusa.
Potražio je u unutrašnjem džepu na prsluku novčanik i iz Brat joj je rekao da su u "Giovine Fiume" odlučili uraditi
njega izvadio fotografiju pa je, bojažljivo, pružio Mafaldi. nešto junački izazovno i domoljubno. (Pospremajući bratovu
Mafalda je, oprezno, s druge strane stazice, uzela fotogra- sobu Mafalda je, u ormaru, otkrila sliku Viktora Emanu-ela
fiju: na njoj se vidjelo malo groblje sa željeznim križevima Trećeg.) Kada to urade, Madžari će ih neko vrijeme ostaviti
pobodenim u grmlje lavande. na miru, a to im je vrijeme potrebno da zbiju redove i
Spremajući fotografiju, muškarac, uzdahne: pridobiju nove pristalice, rekao joj je Amadej. I otkrio: "Na-
- Blago vama... A ja nikada neću moći na jednom mjestu past ćemo sokolaše".
okupiti svoje mrtve. Kao vi. Vuče je za ruku još od njihove kuće: noć je bila oblačna i
Na te riječi (ona, tek sad, nesvjesno, položi anđelima pred mračna. Na neosvijetljenim mjestima hodali su gradom br-
noge veliku kitu ivančica) u njenim očima promaknuše sjen- zo, gotovo u trku, gdje su gorjele ulične svjetiljke i ispred iz-
ke: kao žurno prevučena vrpca sa slikama iz davnih godina. loga radnji i noćnih restorana išli su uspuhano, ali korakom.
Sve se moralo zbiti tobože slučajno, iako su autonomaši u
Amadej joj reče da je postao članom konspirativnog druš- gradu već poslije prvog prolaska hrvatskih Sokola kroz Ri-
tva "Giovine Fiume'', ali geka gjsfflae šuti .Naročito pred na outu u.Zagreb slutili da će se, kad se ovi budu vra-
ćali s tog hrvatskoga svesokolskog sleta, već po računu vje- bratovu desnicu. Zape joj za oko koliko je zapaljivosti u bra-
rojatnosti, nešto morati dogoditi. Jer, iako oba proučavaju tovu uspravnom hodu, kao i u njegovim očima, kojima pri-
odnose među slučajnim događajima, postoji velika razlika vidno ravnodušno gleda preda se u lokvice na cesti, zaostale
između računa vjerojatnosti kao matematičke discipline i od jutrošnje kasne ljetne kiše. Po leđima su joj milili žmar-
računa vjerojatnosti u politici: u ovom drugom slučaju na- ci, u grlu se gomilala krv koja nikako da se vrati u ruke i u
ime njegovi objekti nisu apstraktni. Dapače, oni su temelje- noge pa osjeti u udovima hlad i vlagu. Amadej je koracao
ni na iskustvu. A iskustvo je nukalo na zlo, na ludost. Jer je kao da je hipnotički ukočen: stopala mu više nisu mimoila-
govorilo jezikom povijesti. zila i preskakivala barice, nego su upadala u njih, kao da se
- Zborno mjesto je dogovoreno kod hotela "Deak" — dah ne ravnaju po upozorenjima što ih na vrijeme dobivaju od
tao je brat. očiju, nego su išla ravno, naprijed, davno jednom zacrtanim
Bili su se strmom cestom spustili na Mlaku. Molila ga je pravcem... "Što sad misli?" - pitala se, vješajući se sve bes-
da ne žuri toliko. pomoćnije o njegovu desnicu.
- Vlak iz Zagreba stiže u dvadeset i dva, ali može stići i - Mene je strah - reče mu, šaptom.
ranije. - Čega?
Ona nesvjesno pogleda na noćno nebo, na dianasto granje
Vuče je za ruku još od njihove kuće: na neosvijetljenim koje se trgalo o nabuhli mjesec.
mjestima hodali su gradom brzo, gotovo u trku, gdje su - Bar ti nisi nikad bila poetična duša — reče on, suho.
gorjele ulične svjetiljke i ispred izloga radnji i noćnih resto- Hlad i vlaga preliju se sada iz njenih udova po cijelom tije-
rana išli su uspuhano, ali korakom. lu: bio je to strah. Oćuti ga u tisućama korjenova kose, kao
Kad su, kod kolodvora, izišli ispod mračnih golemih div- da će joj netko iščupati vlasište s tjemena. Htjede iščupati
ljih kestenova i zakoračili na slobodan prostor što je bio za- svoju ruku iz njegove: nije mogla. Vukao ju je za sobom,
krčen kočijama, zastali su: u tišini koja se činila nestvarnom kroz noć, pod pomahnitalim mjesecom, tamom, kao zao
stotine ljudi, mogla ih je biti tisuća, tiskalo se pod kolod- duh, bešćutan, vođen voljom tko zna koga koji ih sad oboje
vorsku zgradu i hrupilo na peron. Promicali su užgani fenje- upućuje prema ponoru. Zatekli su se posve sami.
ri i čula frka konja upregnutih u kočije. - Mrzim ih — prosuklja ujedanput iz njega. — Trebali smo
- Nemaju zastave. Madžari su zabranili demonstracije i biti grad čistih Riječana, država građana koji govore talijan
njima i nama - šapne Amadej. - Požurimo. skim jezikom i njeguju talijanske navike. Zavukli su nam se
Pohitali su dalje sudarajući se, u trku, s ljudima koji su im pod kožu, truju, falsificiraju javno mišljenje.
nadolazili u susret, koji su tek brzali na doček, na kolodvor. Slutila je o kome je riječ, sjetila se oca koji je na isti način
Bilo je nečeg zastrašujućeg u tom nijemom mimohodu što mislio, ali nije mogla razumjeti zašto je između oca i sina,
je na putu prema kolodvoru bivao sve zbitiji, bez uobičaje- unatoč slaganju u toj stvari, ipak postojalo nezajažljivo raz-
nih grupovoda i zastava, pod oblačnim mračnim nebom na maknuće?
kojem je okrugao mjesec, otpuhujući od sebe krpe dimnih - Ako se udaš za kojega od njih, Mafalda... Mi mladi mo
oblaka, također suludo hitao, a vjetar se hukom zaplitao o ramo učiniti sve da ne budemo kao oni.
granje što je tek počelo venuti. Pa se ona čvrsto uhvati za *-■ Oslobodio se niene
 kline u stijenama. Crveno-bijela motka bila je već spuštena
- Sve sam prekopao po kući dok oca nije bilo, izvrnuo sam
sve ladice, ništa nisam našao. i priječila prolaz Korzom, a dvojica službenika, s fenjerom u
- Što si tražio? ruci, izišli iz službene kućice i, kako to propisi zahtijevaju,
- Tražio sam tko sam. Nisam našao niti jedno pismo, ka čekali da iz usjekline naiđe vlak.
kav god dokument, ništa! Samo one dvije stare slike na zi Uz motke, s obje strane pruge, pod platanama, u mraku,
du. Ali to ne može biti sve. Mora postojati još nešto, ali što? stajalo je desetak ljudi: nisu se podvlačili da bi prešli preko
Gdje? Tko mu je bila mati? Ništa ne znamo. Zašto uvijek tračnica, iako su to, da im se žurilo, još mogli učiniti, nego
šuti? Što krije? su se, strpljivo, premještali s noge na nogu. Bilo je prošlo
Prijašnji strah što ga je osjećala prema bratu, prometnu se deset sati.
sada u strahopoštovanje: do nje je stajao mladi čovjek njenih U jednom od tih desetak čekalaca, Mafalda prepozna Lu-
godina koji je u životu h t i o , iako je to htijenje još bilo mu- igija Kussara. Kad su im se pogledi susreli, on joj namigne. I
tno. Na obzorju njenog života, koji se poslije školovanja ne pomakne se s mjesta. Prolazile su minute.
sveo na prostor što su ga medili zidovi u vrtu ispred njene Tada se sjeti da nije upitala brata što joj je činiti kada na-
kuće (zvala ju je, s pravom, već svojom), pojavio se netko iđe vlak? Što su se oni dogovorili? Ali — bilo je kasno.
koji h o ć e . Slutila je to tijekom ovih posljednjih godina ot- U usjeklini se začuo tutanj, umnožavao se u uskom stjeno-
kako se brat počeo usamljivati, družiti potajno s mladićima vitom prostoru, dvojica službenika stali su uz samu prugu i,
vršnjacima, izbivati iz kuće, a ona ga pred ocem sestrinski mehanički, podigli uvis fenjere. Jedan je od njih, prije toga,
štitila i ispričavala svakojakim lažima, izmišljenim na brzu puhnuo u zviždaljku upozoravajući na oprez. Desetak se če-
ruku. Koje je laži, otac, lakomisleno, gutao. Što je ona tu- kalaca porazmjesti duž križanja.
mačila očevom dobrotom. U domu u kojem su bile dopušte- Amadej je povuče za ruku, zaustavili su se nasred Korza,
ne sve slobode i u kojem niti jedan od troje ukućana te slo- baš po sredini crveno-bijele motke.
bode nije rabio, a još ih manje zlorabio, u beživotnom domu U tom se trenutku dogodi nešto što je Mafaldu iznenadi-
kakav je onaj koji ne poznaje nazočnost majke i supruge, lo i uplašilo: iz golemih obližnjih zgrada istrčavali su na uli-
svakodnevni koloplet ljubavi i zadjevica, u kojem je sve po-
cu dotad pritajeni ljudi i učas ispunili prostor ispred hotela,
dređeno stalnom suosjećanju s ocem, s hraniteljem njiho-
križanje i pločnike, zbili se pod divljim kestenovima, nalegli
vim, i sve tumačeno i opravdano njegovim stalnim bolom za
na motke...
gubitkom životne drugarice (o kojoj su također znali malo!)
Nadošli su prvi, osvijetljeni vagoni.
i brigom za odgoj djece, to jest njih dvoje, u kojem je svatko
Tada se, posvuda oko Mafalde, prolomi zaglušujući zviž
živio svojim škrtim životom da ne bi ustreptala zajednička
duk i urlik: stotine ljudi fućkalo je punim plućima, krevelji
živost i tako se poremetila uhodana pouzdana beživotnost,
lo se prema zatovrenim vagonskim prozorima koji su, malo
pojavio se netko koji h o ć e .
iznad njihovih glava, klizili sve sporije i jedan se za drugim,
Bili su stigli na zborno mjesto: kod hotela "Deak". Tamo
kako je vlak odmicao, spuštali a na njima se pojavljivale
gdje se Korzo Deak, s drvoredom mračnih golemih divljih
sjenke putnika.
kestenova u njemu, križa s tračnicama željezničke pruge ko-
..„ . .Čeka.ocj su izvikivali sramne prijekore i uvrede.
>A\7 Q cf-nnm^L nA mcr Lri7ania
 Kroz paperje bijele pare što je ostajala za vlakom, ugledali Pojedini se dijelovi četvorina zaljuljaše, baš kao gusto klas-
su crveni fenjer zadnjeg vagona. Amadej ju je vukao za so- je pod prvim naletom vjetra.
bom: trčali su za vlakom, za crvenim fenjerom na zadnjem Uto, zdesna, na svjetlu ulične svjetiljke, netko od građana,
vagonu, kroz paperje bijele pare. iznenada, inatljivo, razvije hrvatsku trobojku.
- Amadej, natrag! Ne smiješ tamo! - vikala je. Stražari koji su, dotad, ravnodušno, promatrali mimohod,
Posrtali su o pragove, kroz dim, kroz Čad, kroz vodene ka- opareni onim trima bojama što tako naglo bljesnuše iz mr-
pljice, pod njima su se tračnice, iznenadno, križale i udvo- kline, uvježbano potegnu sablje. I čas zatim a već su jurili,
stručavale, razilazile... Bili su na domak kolodvora. odgurujući sokolaše laktovima, mahnitajući, na susjedni
pločnik gdje se oboriše na barjaktara i njegov stijeg. Jedna
Na kolodvoru je vlak dočekan urnebesnim dobrodošlica- sablja, poslije nekoliko pokušaja, napokon zareže u njoj naj-
ma. S otvorenih prozora putnici, dalmatinski i češki Sokoli, bliže, plavo uzdužno polje, i rascijepi ga. Barjaktar ispusti
dovikivali su domaćinima što im se, maločas, dogodilo. U barjak i, kroz osmeroredove sokolaša koji su se naočigled
početku ih nitko nije dobro razumio: "Tko? Na izlazu iz us- raspadali, utekne u noć.
jekline? Madžari? Autonomaši?" Grlili su se i pojašnjavali Kod kapucinske crkve, na domak obale, vidjela su se u
ono što se dogodilo. mraku svjetla parobroda ukošenih jarbola, dim pun iskara iz
Na trgu ispred kolodvora sedam stotina sokolaša razvrsta- njegovog uskog visokog dimnjaka. Sa crkvenih stubišta
lo se u čete. Tisuću građana raspalo se na skupine u kojima obori se na sokolaše kamena tuča: jedan sokolaš, gologlav,
nije smjelo biti više od četrdesetak ljudi. Propisi su bili sitni- nije se dizao sa zemlje. A ostali, u panici, potrče prema sre-
čavi. Nisu dopuštali niti jedan barjak. Pjesmu, išta. Samo dišnjem gradskom korzu.
golu nazočnost. S prozora su letjele izmetine, izlijevao se urin.
Mnoštvo se počelo pomicati s trga ispred kolodvora i, prvim Ispred "Caffe Europa" iznikne ona nevoljna, rasparana hr-
četama, stupati pod mračan drvored golemih divljih kestenova vatska trobojka: netko je, valjda, bio pokupio stijeg s tla i
u Korzo Deak. Njime će, u savršenom redu, čvrstim sokolskim ovdje ga, iznenadno, inatljivo, opet razvio. Svi su trčali prema
korakom, prostupati do obale i tamo se, u savršenom redu, trobojci: redarstvenici u husarskim odorama, autonomaši,
ukrcati u parobrod koji će ih smjesta povesti put Dalmacije. sokolaši, Hrvati i Česi, kao da je taj goli drveni izblanjani štap
Amadej i Mafalda izniknuše na peronu baš u trenutku ka- i ta trobojna krpa na njemu samo središte svijeta koje čuva od
da su zadnji sokolaši, zbratimljeni s domaćinima, napuštali smrtonosnoga vrtloga što se uokolo i u sve širim krugovima
kolodvorsku zgradu: stopiše se, neprimjetno, sa svjetinom. počeo stvarati. Od onih koji su se čupali za krpu, otimali o
Prvi su se zvižduci, iz tišine, iz mrkline, začuli slijeva: bili štap, tukli nogama, šakama, dlanovima, po grlu, po licu, u
su tako raspoređeni da su se, kao u kakvom izazovnom zvu- prsa, hoteći zastavu do posljednje krpice strgati i strgnuti,
čnom lancu, pronijeli niz cijeli drvored. I pomiješali s gro- hoteći sačuvati tu zadnju krpicu na zastavi. Nekoliko sablji u
hotnim povicima koji su poganili sveslavenstvo. policajaca, s crvenim ukrasnim kitama koje su bjesomučno
Tada u zbitim osmeroredovima sokolaša nekoji stupači iz- lupetale po skakutavim glavama bukača, uporno se zabadalo
gubiše korak: vidjelo se to po visokim percima na njihovim u zrak ne bi li dokrajčilo tu domovinsku kr-.-- Dicu koia se od
kalpadma, orvotne razviiorenosti s#d bila svelajaa..dro-
njak što se držao oblog štapa. Kad je jedna od tih upornih nama što su, odvaljene, padale na zemlju, prskale su oko
sablji sunula ponad ostalih uvis da i to presiječe, da i te kr- nje, podmuklo, teško, drobeći se u sudaru sa zidom iza nje

pice odvoji oštrim zasijekom jednom za svagda od motke, u bijeli prah. Skamenjena, čekala je onu čašu ili kriglu koja
koja je bila zasječena do samog rukohvata, krikne jedan od joj je namijenjena da je pogodi, napokon, u lice, posiječe,
branitelja i baci se rukama na sječivo: koje učas otvori nad- oslijepi. Čak se ni okrenula nije licem prema zidu nego je,
lanicu a ova okrvari rukohvat. Branitelj posrne, zalamata očima koje više ništa nisu vidjele, zurila u unutrašnjost ka-
krvavim rukama. Udarali su ga sabljama po rukama, po mi- vane iz koje je dolijetao stakleni karteč.
šicama, dok se čovjek, kao u snu, na zemlji ne sklupča i po- Stajala je, tako, sama samcata, časak dva, privukavši svo-
sve primiri. jom nepromišljenošću pažnju i zluradost svih napadača iz
- To je Jako! Jako Šupilo! — vikao je netko iz vrtloga. kavane: jedna krigla prsne u visini njenih ramena, pa još
— Copelo! Copelo!* - vikali su autonomaši, vikao je jedna bliže vratu, osine je bockav prah... -Jeste li poludjeli?
Ama- Amo, bogamu ljubim! Ubit će vas! Drmao joj je ramena,
dej, i pljeskali kao da je posrijedi gluma. netko, grubo, razdirao slatku oba-mrlost, ćutila je da se
A onda se dogodi čudo: netko tko je cijelo to vrijeme, valj- pomiče s mjesta, da hoda, da je netko, nepoznati muškarac,
da, strpljivo, stajao na otvorenom prozoru, odmjeri pravi vidjela je kroza san, još gotovo mladić, nosi, unosi u prvi
trenutak i, spretno, dograbi motku sa zastavom, uvuče je kućni ulaz, spušta oprezno na prvu stepenicu u hodniku, u
hitro u sobu i strelovitom okretnošću zatvori za sobom pro- kojemu su ljudi jedni drugima viđali rane.
zorske kapke. Kad su sabljaši podigli pogled s ranjenika - - To su zvijeri, gospođice... Ranjeni ste... zvijeri, bogamu.
zastave više nigdje bilo nije! Autonomaši su upirali prstom Hlad kamena na kojem je bila ispružena pribere joj osjete.
u zatvorene kapke ponad njihovih glava i prokazivali da je Ćutila je kako joj otire krv s lica, s ruku.
zastava unutra, spašena, ali da, hoće se dok policija nešto - To je od zastave, nisam ranjena — progovori.
shvati! - Od kakve zastave, gospođice? Čekajte da vidim da nije
Sad, iz "Caffe Europa", poleti na ulicu, na sabijaše, na gra- kakva kontuzija posrijedi... - pipao joj je, brižno, čelo, po
đanstvo, na sokolaše, svo posuđe sa brojnih kavanskih stolo- tom potiljak i vrat.
va, pogađajući nesretnike zapanjujućom točnošću. Vrtlog - Napadali smo hrvatsku zastavu, brat i ja — reče ona.
načinjen od ljudskih tijela napokon se razlije u samostalne - Koji vas je vrag tjerao u to?
rukavce koji se sjuriše niz ulicu, poizgube na kućnim ulazi- Gledala ga je tupo, dugo. "Koji me je vrag tjerao u to?"
ma i u udubinama dućanskih izloga: Amadej izgubi iz vida Opet ju je pipao, brižno, po čelu, potiljku i vratu, hoteći
sestru. se uvjeriti da žena nije u omaglici:
A dotle se iznad Mafalde rasprskavalo staklo: netko je, iz - Kako se zovete?
kavane, činilo se, gađao baš u nju. Koja je još uvijek stajala - Mafalda — odgovori ona, spremno.
na ulici. Izbezumi se od straha, od pomisli da će je staklena A on je pogleda, najozbiljnije što je mogao, kao da provje-
kiša posjeći i oslijepiti. Krupne krigle, sudila je to po krhoti- rava njen odgovor.
- Mafalda?
il lik,
 Icu na samom njegovom kraju, pa drškom zakvači najbližeg
- Glavno je da ste pri svijesti. Da vas nisam sklonio, ubili
bi vas. Ma koji vas je vrag tjerao u to, a Mafalda? No dobro, oružnika u trku i privuče k sebi.
- Kuda? Gdje? - bečio je oči čovjek sa štapom.
sad ste na sigurnom. A ja se zovem Bruno.
Držao je njene ruke u svojima. - Ni sam ne znam, gospodine. Uredujem! — dahćući lane
S ulice se začuje: "Rijeka je hrvatska!" - "Evviva Croazia!" oružnik. Ali se ujedanput ukoči i uhvati za sablju. — Smje
- "Još Hrvatska živi!" - "Smrt izrodima!" sta Vi mene pustite ili ću i Vas...
Rukavci što su se bili sjurili niz ulicu i poizgubili u kuća- - Mene? Čitaš li ti stihove?
-Ja, gospodine... — uzmuca zbunjeno oružnik.
ma i u udubinama dućanskih izloga, navirali su opet na
- Moraš! Ti nisi policajac zato da juriš pijance i loviš kurve
otvoreno i rijeka zbitih ljudi poteče, osvetnički, rušeći sve is-
pred sebe, sunu na kavanu i razlije se po stolovima, po dvo- po gradu, nego zato da čitaš stihove i svu tu sličnu robu i ra
ranama, preplavi predvorje, lomeći sjedalice, stolove, ukras- botu hrvatskih književnika, jasno? Dok si na dužnosti u Hr
ne palme, zrcala, zidne ure s klatnima... vatskoj knjigu u ruke, pa u svakom retku u lov za neprija
- Hrvati devastiraju "Caffe Europa"! - vikali su, u trku, teljem! A to su u Hrvatskoj i oni koji pišu i oni koji takvo
koji su, do maločas, gađali staklenim kartečom. Iskakali su što čitaju.
kroz porazbijane izloge na ulicu i bježali. - Razumijem, gospodine.
Planuše u noći prvi revolverski hici: za Hrvatima u kavanu - Ljudi koji sada haraju gradom ista su ona mladež na ko
je uletjela policija. ju sam već poodavno upozorio vašeg gospodina načelnika
Skupina gostiju Poljaka bila se popela na veliki kartaški Ferencza Kadosa.
stol u sredini kartašnice i s njega dovikivala oružnicima ka- Na zvuk imena svoga boga oružnik se sledi.
ko su oni sve vidjeli i čuli, i to od samog početka, i kako Hr- - Sad čitaju Kranjčevića, a sutra drugog koji će biti opet
vati nisu krivi jer da su izazvani... nekakav Kranjčević. To ti je mladež iz kavane "Fiumara".
(Nekoliko dana kasnije, u gradskom hrvatskom "Novom - Ima ih odasvud, gospodine.
listu", oni su dali čak zajedničku izjavu.) - Samo su Hrvati u Hrvatskoj protiv Hrvatske, to bi kao
Dotle je, na gatu, počelo ukrcavanje sokolaša u parobrod: koji oružnik morao znati. A drugi nas ne zanimaju. Drugi su
je ugasio sva svoja svjetla, valjda da se prikrije u noći. Odavao ga jednostavno za režim koji je u Hrvatskoj i ne pitaju Hrvate
je crvenkasti dim, prošaran iskrama, iz dimnjaka. Trčali su, kako im je. A u režimu kao i u životu valja se snaći. Hrvati
bezglavo, preko spuštenoga pokretnog mosta, strmoglavljivali se nikad nisu htjeli snaći, nego... I zato valja po njima, ja
se na palubu, neki skakali s ruba kamene obale i hvatali se uža- sno?
di na brodskoj krmi, verali se po konopima sve do na gornju Čovjek se osloni na štap, privuče usopljenog oružnika bli
palubu, neki uskakali u brod grabeći preko palubne ograde... ze sebi pa ga, i opet na tečnom madžarskom, uputi gdje i
- I na Sušaku se tuku! I na Sušaku se tuku! — trčali su lju kako da ureduje. Otpusti oružnika, koji i sad poletje kao
di po obali i vikali. muha bez glave u najbliži okršaj, pa se nekadašnji kancelir
bakarski Jovanin Despot uputi svojoj vili koju je, u među
Uto jedan od promatrača podigne uvis štap o koji je dosad vremenu povijesti, izgradio na Sušaku, s trijemom, uz samo
nin n^lnmpn Snr^rnn era 11 Tr-aL-n r>n'Vnrari "?a rrnm/ann noirld-
....more.
 Bila je prošla ponoć kada je parobrod isplovio iz riječke lu- na jadranskim obalama kuda sve nas vodi ova mržnja?
ke. Dva visoka tona, jedan dublji... .. Posjetitelj ustane od
kreveta i, teško. Dođe do orozora..
Bila je prošla ponoć kada je krupan znojav muškarac crnih
kratkih brkova pozvonio na vrata bolnice.
— Ja sam narodni zastupnik. Večeras je amo dovezen
moj
brat, posječen u... demonstraciji - reče.
Rekli su mu, smjesta, broj sobe i propustili ga na stubište.
Iz dubine gluhe zgrade dopirali su krici žene. Ranjenik nije
otvorio oči nego samo reče:
—To rada jedna žena. Znam da si ti.
-Je li te boli?
—Dali su mi narkotike. Ne boli. Sjedni.
—Hvala ti, Jako. Sve su mi ispričali. Poslao sam telegraf
ski izvještaj u svijet.
—Kome sve?
Posjetilac počne s nabrajanjem.
— Može li čovjek voljeti svoju domovinu? Smije li? -
pre
kine ga ranjenik iz kreveta.
Posjetilac zašuti.
— Ti je voliš, a ja je sažaljevam. Domovina se smije
voljeti
samo kroz sažaljevanje. Sve je ostalo nacionalizam. Hrvat
sku valja sažaljevati... Hrvatska je dostojna sažaljenja...
Ženin krik razbije noćnu usnulost i naglo utihne. Posjeti-
telj zapazi da se pod ovojem na bolesnikovom desnom ra-
menu širi mrlja. Iza njihovih leda, u umivaoniku, iz slavine
je kapala voda: dva visoka tona, jedan dublji...
— Shvaćaju li riječki talijanaši što će postići s ovom
slije
pom mržnjom na Hrvate?
Ranjenik je govorio polagano kao stijenjak bez ulja:
— Ne zamaraj se, Jako.
-Ja se oporavljam... Razumije li talijanski narod koji živi
 _ I mi Hrvati griješimo. Netaktični smo — reče, u tišini. duh slobode, i naš se ponos buni protiv svakoga koji nas gleda iz
visoka. Borili smo se protiv tiranije, izvojevali smo pobjedu i mi!
— Noćas su vikali da je Rijeka hrvatska. Barem
- ...... _ U zajednici jiajroda imamo i mi pravo na svoje mjesto, a na pod-
osamdeset posto Riječana danas ne želi biti Hrvatima.
Valja računati s tom činjenicom. Na plebišitu, kad bismo
na nj izišli, mi bismo glatko izgubili. Platoničke
proklamacije mogu samo još gore pokvariti i otuđiti ono
što je i bez toga već toliko otuđeno.
Gledao je u noć.
- Uputit ću apel na hrvatsku javnost — reče, tiho — da
obustave iskaze i izgrede protiv Talijana —
Primijeti da mu je brat usnuo.
- I Talijanima ću uputiti poruku - završi misao i pogladi
spavača po kosi.
Iziđe iz sobe, tiho, teškoga koraka, onako krupan,
zdepast. Potraži liječnika i upozori ga na bolesnikovo
rame.
- Ne plašite se, gospodine Frano. Brat je na vas,
Hrvatina
- reče, pomalo snishodljivo, liječnik.
Frano Šupilo natuče na bačvastu glavu crni šešir
širokoga oboda pa mu, preko leda, zbunjenom, dobaci:
- Taktike, gosparu, taktike! Malo više taktike se hoće!
A
ovi sekret nitko došle nije zno. Dobranoć.
Sjedio je, do svanuća, uvaljen u vlastito salo i pisao,
"Talijanskom narodu", na talijanski.

"Ako je u nekim hrvatskim krajevima kultura zaostala, ne smije

se zaboraviti da baš krvi, što je prolijevaše ova junačka rasa kroz
punih četiri stotine godina, Italija zahvaljuje sreću što turska na
jezda nije nikada dospjela do Venecije i Firence. Ovi 'barbari',
braneći svoju domovinu, spasiše također i italsku civilizaciju.
Kad talijansko javno mišljenje ne bi gledalo naše obale i naše
stvari onako kako je ono to naviklo gledati u svojim pogrešnim
računima, već onako kao što one stvarno jesu, talijansko-hrvat-
ski sporazum ne bi bio mrtvo slovo. Danas i u Hrvatskoj vlada
 rugljiv smiješak jedne umišljene veličine odgovaramo vedra čela: Fiume" a ne pristalice moga "Partito autonomo". Ne pod-
'Prijatelji, drugovi, ravnopravni da - ali robovi, slugani, poniženi mećite mi ljude koji moju stranku napadaju kao oportunis-
nikada! Nikada više!'"
tičku!
Frano Šupilo: "Talijanskom narodu", 1906. _ Svejedno je jesu li nerede izazvali mladići iz "Giovine Fi-
ume" ili vaši sunarodnjaci iz "Partito autonomo", ali izbijte
si iz glave da će Hrvati mirno gledati nasilno potalijančiva-
Sutradan, u dvanaest sati, dvojicu narodnih zastupnika, nje hrvatskoga elementa u gradu a po općinama da i ne go-
Frana Šupila i Rikarda Zanellu, primio je, u palači, guverner vorimo - bjesnio je Frano Šupilo.
Madžar, grof Aleksandar Nako. - I vi to meni? Meni, gospodine Šupilo? Kao da i sami ne
Razgovor nije trajao dugo a završio je u svađi o kojoj je znate da sam ja za liberalniju politiku prema nacionalistima
brujao cijeli grad. i nižim klasama, za odvajanje Ugarske od Austrije, jest, i za
- Ne mogu se odreći misli — govorio je, prvi, Šupilo — da jačanje ovdašnjega talijanskog elementa i to zato - zastane,
će jednom ipak doći dan kad će nas, ako ne ljubav a ono po zaurla - zato jer ste vi Hrvati u gradu nacionalisti a u državi
treba natjerati da naše sporove rješavamo s manje strasti i sa austrofili... a-u-stro-fi-li... Austriacanti! Austriacante lei e
više uvidavnosti. Ali to su za ovaj čas tempi futuri. voi tutti quanti!*
- Moram upozoriti gospodina Šupila — obraćao mu se Ri- - Ako vi nas za poklič "Zivila hrvatska Rijeka" tužite hr
kardo Zanella - da je kao Dalmatinac imao austrijsko dr vatskim nacionalizmom, onda mi vas za poklič "Evviva Fiu
žavljanstvo i da sam mu ja ishodio stalni boravak na Rijeci,
me italiana" tužimo iredentizmom talijanskim. Narodnosno
što će reći ugarsko državljanstvo. Samo kao ugarski držav
imademo mi prava na naš poklič barem toliko koliko vi na
ljanin vi ste mogli postati zastupnik u hrvatskom saboru i
vaš - vikao je Frano Šupilo.
njegovim predstavnikom u ugarskom parlamentu.
- Gospodinu Zanelli skrećem pažnju ra ton kojim nam se Kad se po gradu pročulo za svađu, pohitao je Amadej Za-
obraća. Ugarske vlasti nisu zaboravile njegovu sklonost tali nelli, ali mu je rečeno da je gospodin narodni zastupnik Ri-
janskom tipu demokracije i njegovu buntovnu narav koja ga
kardo Zanella otputovao na oporavak u Opatiju i da je stro-
je jednom stajala i otpusta iz službe.
go naredio da mu se nitko ne pripušta.
Bio je to Stephan Wickenburg, guvernerov zastupnik.
- Nisam ni ja zaboravio kako me prije pet godina narod Ni slijedećih dana uzrujanost nije napuštala grad: slavio se
ni revolt u gradu podržao u uvjerenju da ste me na izbori blagdan Male Gospe na koji su dan, vodena procesionalnim
ma za zastupnika u parlamentu pobijedili smicalicama i na raspelom, završavala velika pučka hodočašća na Trsat, kad
moje mjesto doveli madžarskoga velikaša Batthianvja. Ali
se gradom pronijela vijest da je Jako Šupilo izdahnuo.
pustimo da to budu tempi passati, kako bi rekao gospodin
U prepunoj a;kvi svetoga Jeronima neki je mladi propo-
Šupilo. Ja od vas tražim, gospodine Wickenburg, da doka-
vjednik, pod baldahinom s kićankama od zlatne žice, svo-
žete vašu tvrdnju, o kojoj jutros govori sva europska javnost,
da su jučerašnje nerede u gradu izazvali moji autonomaši!
 Ima ljudi koji žive kraj nas, čak i s nama, a da ih mi jedva
jom propovijedi na hrvatskom jeziku zapalio svjetinu: pre- zamjećujemo: kao da su isto što i oni sićušni stvorovi koji žive
pričavao je pastvi povijest pravednika Tobita. Ali samo na
u udahu zraka ili oni još sićušniji što žive u kapi vode, kojih
prvi pogled. Jer
nazočnost primijetimo tek onda kad ih više nema ni kraj nas
podbočivši se rukama na ljubičastu jastučastu ogradu po- niti s nama. Njihova dobrota dade se usporediti (iako se
zlaćene jabukolike propovjedaonice, sred kipova svetaca od dobrota ni sa čime ne da usporediti, zato je rijetka i vrlo se
pjeskuljavog vapnenca, reče: teško uočava) s plavim zvukom flaute. Ako svakodnevni život
— Kad se Tobit vratio u Ninivu bijaše mu priređen lijep zamislimo kao, recimo, prenapučeni divovski orkestar u kome
objed. I vidjevši ona mnoga jela reče Tobiji, sinu svome: "Idi svatko misli da je prva violina i svatko gudi i lupa i lupeta
i dovedi jednoga od naše braće na koga naideš a koji se sjeća svoje, flauta može doći do izražaja tek ako je i kada orkestar
Gospodina. Eto, čekat ću te!" Kad se sin vratio, kaza: "Oče, spreman i voljan da do zadnjeg čovjeka zaboravi na sebe. U tu
jedan od našega roda zadavljen je i bačen na trg". Tada To- je vrst ljudi, flautastih, spadao Mafaldin muž,
bit, ništa i ne okusivši, skoči na noge i unese onoga mrtva-
Bruno.
ca u jednu kuću, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca. Po-
Pa kao što blagotvoran oblak, nenadano, nikne nebom —
tom se vrati, umi i pojede svoj objed u žalosti. Kad je sunce
natopi suhu zemlju, iz koje onda isklija biljka i donese plod
zašlo pođe i iskopa raku i sahrani mrtvoga. Susjedi mu se ru-
- pa se, i opet nenadano, na nebu rasprši, kao da ga nikad
gali i govorili mu: "Zar se ne boji da će ga zbog toga ubiti?"
nije ni bilo, tako je i Bruno prošao kroz Mafaldin život a da
Braćo i sestre, susjedi\ Molimo zaplakani i puni tuge zajed-
no s Tobitom: ništa od njega ostalo nije. Samo sin im, Oreste. Iz treće go-
"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi dine braka.
milosrđe i istina: ti si sudac svijeta.
Jedne olujne zimske noći, nekoliko dana nakon što je rad-
Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog
nik Gerardo Lučić, na Danteovom trgu, pucao u zapovjed-
mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili
nika mjesnog garnizona Karla Marica de Đurđevca i potom
pred tobom.
se, odmah, sam ustrijelio, Amadej je ribaricom, zajedno s
Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje, te si nas prepustio
Luigijem Kussarom, prebjegao u Kraljevinu Italiju, prijavio
pljački, zatočenju, smrti i porugi među svim narodima me-
se lučkim vlastima kao iredentista i zatražio da kao dobro-
đu koje si nas razasuo.
voljac bude upućen na frontu.
Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluči se da prihva- Sve su to saznali, u kući na Podmurvicama, iz njegovog
tiš moj duh, da umrem i postanem zemlja.
prvog pisma.
Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijeko-
Koje je pojasnilo list što ga je bio ostavio na stolu, u svo-
re, i gorčinu u duši kupiti."
joj sobi, pritisnut vazom s ivančicama iz njihovog vrta, na
Propovjednik je, smjesta, uhićen. Vijest o smrti Jake Šupi- kojem je, svojim sitnim, kovrčavim rukopisom, ispisao samo
la pokazala se netočnom. jednu rečenicu: "Odlazimo sa zakašnjenjem od pola stoljeća,
a
li u ime osam stotina tisuća Talijana iz austrijskih zemalja.
MafaJda je pamtila da je to bilo tisuću devet stotina i šeste,
 edino što je, već danima, Amadej mogao vidjeti oko sebe iz
Čim je, potkraj svibnja, devet stotina i petnaeste, objavlje-
ložaja k^ji SU; šutke, noću, za jake kiše, bili zauzeli na jednom od
na vijest da je Italija stupila u rat, razdražene su ugarske vla-
zjalastih obronaka: Kras.
sti pozvale Riječane pod zastavu Carevine: medu regrutira-
nima nalazio se i Bruno. Slučaj je htio da su prvo Amadejevo Zadnji put bio se obrijao još tamo, ah tamo!, u Kraljevini
pismo s talijanskoga fronta, kao i poziv Brunu da se stavi na dok je, zajedno s Luigijem Kussarom, čekao ratni raspored.
raspolaganje vojnim vlastima (grad je od svibnja bio uklju- Na vijest da su bombardirani dijelovi talijanske jadranske
čen u ratnu zonu) - stigli istoga dana, početkom srpnja. obale, Amadej se javno zarekao da bradu neće brijati sve do-
U drugom pismu Amadej se još uvijek nadao da će Gori- tle dok neprijatelj ne bude kažnjen i pobijeđen.
ca biti zauzeta, da će talijanska vojska osloboditi Trst. A bio Sad je promatrao obzor i odsutno gladio kovrčavu crnu
je već studeni. ojačalu bradu: u podsvijesti mu se motalo da bi morao po-
U domu na Podmurvicama, nakon talijanske katastrofe novo pisati svojima, ali je to iz tjedna u tjedan odlagao, od-
kod Kobarida, nadali su se, potajice, kako će među zarob- lagao. Ako već nije kišilo, što je u plitkim zaklonima u stijenju
ljenim talijanskim vojnicima koji su sprovođeni u madžar- pisanje gotovo onemogućavalo, onda je krajnje promjenjiva
ske vojne logore na Rijeku, ugledati Amadeja. ratna sreća činila svoje: na onu raskošnu lađu od prvotnoga
Kad su Fumula pozvali na učešće u bakljadi što će proći žara što je vijala boje oslobođenja domovine, pripojenja Njojzi
gradom u čast pobjede kod Kobarida, pozvao se on na svoje i mladićke svete iredentističke dužnosti, sad se uvukao kao
loše zdravlje i na još lošije vrijeme: i zaista, ledena listopad- tat tiho i neočekivano slijepi putnik - svakodnevno
ska kiša, kao i u to doba godine neuobičajeni udari bure, de- proračunavanje utroška municije i mrtvih. Iz nedaleke Koruške
setkovali su bakljadu. stigla je u utorak vijest da je poginuo Luigi Ku-ssar. "I Luigi"
Te je noći, krišom, Fumulo pošao u Amadejevu sobu i tamo — mislio je u sebi Amadej. Dok je vani, izvan njega, tenente
u valjkastoj sobnoj peći što je stajala na crnim lavljim željez- Nereo Calebich, iz Zadra, toga dana na dužnosti nadzornog
nim šapama spalio desetak primjeraka dnevnika "II Popolo u odredu, glasno čitao pred strojem: "...poginuo u
d'Italia", sve što je sasvim slučajno bio našao pomno skriveno protuofanzivi naše vojske kad je ova junački jurnula kako bi
među drugim Amadejevim osobnim stvarima i papirima u or- povratila izgubljeno, jer su Austrijanci morali u
maru. Kojim je to zagonetnim, složenim, opasnim krijumča- međuvremenu svoje snage uputiti na istok protiv armija
renjem dospijevao taj list u Amadejeve ruke, pitao se. "Ali kao pobjedničkog generala Rusa Alekseja Brusilova..." Čitanje je
da sam inače razumio svog sina!" — jetko je pomislio. Uvo- završio svima milim poklikom "Victoria tibi, Mar-
dničar tog lista, neki Mussolini, Benito Mussolini, zapamtio ce!"
mu je ime dok je jednu po jednu novinu gurao vatri u ždrije- Ni rijetko kraško cvijeće više ne bere na svojim usamlje-
lo, zagovarao je rat Italije s Austro-Ugarskom! Nalet vjetra nim šetnjama. Bio ga je sušio u svom poljskom krevetu i
kroz dimnjak, kad Fumula više nije bilo u sobi, podigao je uvis slao Mafalcli u pismu.
poklopac na peći i kovitlacem rasuo novinski pepeo po sobi. A u srijedu su, poslije večere, strijeljali dvojicu otpadnika !2
svojih redova, nekog pekara i nekog studenta medicine iz
Stjenovit polegao obzor prošaran makijom iz koje su u ne- Malog Lošinja, koji su u kuhinji pjevali naglas "Addio padre
bo nakratko uliierale nekakve trome p-mkasre nrire hiln ie dre addio" i još k tome se, kod posljednja dva stiha u
kojima se proklinje mladež što je 'studirala i htjela rat, u ko- Iznenađen brojnošću i brzinom kojom se neprijatelj bližio,
rotu bacila Italiju, što će ljeta sto ćutjet bol', uspeli na voj- tenente Calebich opsuje boga, na hrvatskom.
nički kazan i golemom pocinčanom kutljačom udarali u rit- Već se moglo čuti kako po običaju oni u prvim redovima u
mu stiha po mjedi kazana. Sam otpadnički čin dojmio se trku oštre kamu i psuju mater izdajničku Talijanima. U
Amadeja više od presude i njezinog izvršenja. panici je dio dobrovoljačkoga ljudstva potrčao uzbrdo.
A koji je danas dan? Petak ili srijeda? Tenente je trubaču zapovjedio "Zbor": nitko ih nije čuo.
Konjičke izvidnice donijele su glas da se u njihovoj blizini Amadej se, naprotiv, odluči za dolinu. U trku je izgubio rav-
iznenadno okupljaju austrougarske pukovnije, ali neki va- notežu i sad se, kao i većina bjegunaca, survavao u dolinu go-
ljaniji strateški razlog toga gomilanja ljudstva i topova nisu tovo na golom turu, po stjenjaku, preko omaške trave, sred
uspjele ni saznati ni dokučiti. Tako je proteklo nekoliko zad- prudovitih odvaljaka, pokušavajući se u koturanju uhvatiti za
njih noći. čupove džbunja, raskriljenih ruku kao da još misli i poletjeti.
Tijekom kojih su zapovjednici bili neodlučni: bilo im se te- Oni iz prvih redova jurišnika već su polegli na zemlju i iz
ško rastati od položaja koje su valjda jedino oni, sve tamo od dugocijevih pušaka otvorili vatru. Amadej ih je čuo kako viču
mora pa do Koruške i Galicije, držali na uzvisini lanaca bre- "Živio car!" i "Alah selamet!" Časničke kacige s perjanicom
žuljaka, umjesto da su utaboreni u ravnici i onda jurišima što je vihorno jezdila na mladom suncu, bljeskale su tu i tamo
uzbrdo, izloženi kao muhe na pladnju neprijateljskim strije- kroz puščani dim.
lama i kanonirima, primorani osvajati kraške glavice i slje- Kad se dokotrljao na zaravan između njega i njemu naj-
mena. Ali ni ostati na onom mjestu, s kojega Amadej pro- bližih strijelaca moglo je biti tridesetak koraka razdaljine.
matra obzor, nije bilo najpametnije: bilo je naime dovoljno Valjalo mu je isto toliko koraka trčati ulijevo i našao bi se iza
da onaj koji je u ravnici otvori vatru iz topova na onoga koji leđa kamenitoga visa. A tada će, zaštićen stijenjem, već ne-
se nalazi okružen stijenjem pa da, zahvaljujući kamenju što kako, to jest i opet uzbrdo, ali sad pošteđen vatre.
je eksplozijom odlomljeno od goleti i kukova smrtonosno Računao je, odmjeravao, u golom hipu, dok je ustajao sa
letjelo uokolo, broj mrtvih neprijatelja bez po muke pomno- zemlje i kretao se ulijevo.
ži s deset. Uto krajičkom pogleda svrnu među njemu najbliže strijelce,
Znak uzbune dat je po brežuljcima čim je sunce raspršilo valjda da između dva njihova pucnja skokom izbori sebi
maglu i čuli se prvi povici: "Fesovi idu! Fesovi idu!" uzmak. Jedan između njih, to je strelimice zapazio, bio je
Zaista, fronta na Soči dobila je sovj bjesomučni smisao, što gologlav: podatak da čovjek u kojega gleda ne nosi fes primi
će istrajati tijekom jedanaest bitaka, onog trenutka kada su kao olakšanje. A tada, koliko je vremena bilo potrebno da
u borbu ubačene pukovnije s ljudstvom iz južnoslavenskih se okrene ulijevo, i već se bio okrenuo ulijevo, toliko mu je
krajeva. "Oni su uvjereni" - pisao je Amadej u drugom pi- trebalo da u licu gologlavog strijelca prepozna Bruna. No-
smu — "da usmrćujući nas Talijane, 'nevjerne Talijane' kako šen zaprepaštenjem, iako je već bio okrenut ulijevo i čak po-
oni kažu, brane svoj nacionalni teritorij i ponos. Zato su ne- činjao prvi korak budućega trka, Amadej se nesvjesno trgne,
milosrdni. Očuvaj nas, Bože!" vrati lil:em u lice prema poleglom neprijatelju pa, ne
Sada su fesovi nadirali dolinom, lepezasto razvijeni sve ta- spuštajući ni sad ruke, poluokretom preusmjeri tijelo i nag-,,-
mo do niezinih rubova u kniima ie tnš nvr'ipk vladala nnr „na ga da Doneseno, srećom potrči ususret Brunu.
 Bila bi prava ludost i kažnjivi neoprez ne ciljati u neprija- _ Ja vam to želim, gospođo.
teljskog vojnika koji ti ruku raširenih kao u jeftinoga straši- U dlanovima je okretao mekani šešir. Reče:
la za ptice trči u zagrljaj: i Bruno povuče oroz. _ Vjerujem da ću naći kosti mog oca... Sretni su oni koji
Tada, Amadej, u nemjerljivom djeliću tijeka vremena, po- od prvog trenutka smrti svojih mrtvih dijele sa njima njiho-
put životinje, potvrđujući jedinstvo žive prirode, rujući li- vu smrt.
cem po zemlji, prepoznavajući sve glasnije u glasovima oko Nakloni se, stavi šešir na glavu. Još reče:
sebe njemu dobro znani, gotovo materinski hrvatski jezik, _ Neću vas više smetati. Oprostite.
sklapajući napokon ruke pred samo Brunovo lice, shvati da Pa se izgubi između grobova.
je to kraj.
- Amadej! — kriknulo je Rijekom, Jadranom, Sočom, Ga
licijom, Bukovinom, Srbijom, Ukrajinom... - Amadej!
Ali nitko Bruna nije čuo: točno u 8.02 sati prema unapri-
jed skovanom ratnom planu za dan šesnaesti studenoga aus-
trijske su snage vatrom iz svojih topova gusto zasule nepri-
jateljski položaj i, posve svjesno, iz taktičih razloga što su
nedokučivi običnim smrtnicima, vlastite strijelce u prvoj li-
niji.
Topovske kugle s kartečom, kao kakve trome ugojene crne
ptice, slijetale su sa svih strana na Bruna i smrtonosno ga
čerupale komad po komad...

Amadejevo treće pismo nije nikad stiglo.

A o Brunu se nije znalo ni toliko: Mafalda je samo mogla
nagađati gdje mu se na karti zaraćene Europe zameo trag.
Pa je, jednoga dana, u vrtu, pod zidom što slijedi krivuda-
nje strme ulice, gusto posadila ivančice: kada se Italija zara-
tila vlast u gradu zabranila je sadnju i prodaju tog cvijeća
koje je u talijanskim krajevima dvojne Carevine utjelovljivalo
Italiju.

Položi, nesvjesno, anđelima pred noge veliku kitu ivanči-

ca što ih je bila ubrala u svom vrtu, i odgovori muškarcu:
— Varate se. Ni ja svoje mrtve neću moći okupiti na
jedno
me mjestu.
Vienceslav DesDOt. kao u molitvi, skloni dlanove: .„ „_ .
Poglavlje devetnaesto karti nisu podrazumijevala ni žito ni vino ni kožu ovnujsku ni
ulje ni ugljen ni živu stoku, za imena dalekih nekih naselja i
gradova koja je valjalo pomno tražiti daleko tamo iza Karpata i
Tatri, i koja su imena vonjala na vojnički kruh i smrt, i na veliki
poraz, rasulo i, naposlijetku, na slom država i carstava. Neki
povratnici iz Gomile pričali su o strateškoj crti Ung-var-
Homonna-Varanno-Zborov preko koje da su se oni, u
"Sretni su oni koji od prvog trenutka smrti svojih mrtvih sastavu vojski generala Bohm-Ermollija i feldmaršala Boro-
dijele s njima njihovu smrt." Vrlo rijetko, a to znači pone- jevića, bili povukli s namjerom da za sobom namame Ruse;
kad, događa nam se da nečiji izrijek - koji se, eto na, uje- neki povratnici iz Drenove bili su, za stolovima u krčmama
danput stvori, slučajno i u onome koji ga je izrekao i za ono- po obali, opsjednuti prepričavanjem događaja iz bitke kod
ga koji ga je čuo, a koji izrijek u času kazivanja, istog tog Gorlice, važnog cestovnog čvora — još važnije su tumačili
trena, oteža od poruke koju je tko zna iz kojih prostransta- neukim sugrađanima uz čašu malvazije, od kojega čvora da
va i čijih iskustava ponio i sada predao — doživimo kao boju. ide željeznica za Rzeszov, koji da je bio u ruskim rukama, i
Koja nas onda prati kroz naša osobna prostranstva i boja na- preko kojega da vodi glavna željeznička pruga Krakov-Pr-
ša iskustva. Čak i djelić pučine, koji se ukazao između kro- zemysl-Lavov-Podvoločisk, na samoj ruskoj granici.
vova kuća, po izlasku iz groblja na široku pustu ulicu. Ma- Kako su nestvarno a ipak bratski odzvanjala imena ovih na-
faldi se, u svjetlu onog neznančevog izrijeka, oboja modrim. selja ovdje, u gradu u kojem su bake ovih baka, u kapitularnoj
Iako je, posvuda uokolo, sve tamo do otvorenog mora, iz- crkvi, uoči blagdana sveta Tri kralja pjevale četiri evanđelja hr-
među krovova kuća, bila već napadala mrklina. vatski, a po uličicama se čuo staroslavenski naglasak i rječnik!
Spominjali su, dalje, okrugle muromske krastavce, kozake u
Dolje, između krovova kuća u modrini, ugleda Mafalda crvenim hlačama, nepregledna polja zobi, dječaka koji se
dva ratna broda a oko njih, kao neozbiljne vinske mušice zvao Lev Levitin i njegovu harmoniku, ali i generalissimusa
oko dvaju mravaca sivoga zatka, pomoćno brodovlje. Velikog kneza Nikola Nikolajeviča koji da je, s jugoistoka,
Povukla je za sobom oca i osmogodišnjeg sina. htio prodrijeti u Madžarsku i na taj način opkoliti austro-
Tog su ranog prijepodneva smetnuli s uma da, zapravo, još njemačku sjevernu frontu, to jest njih, tiboga!, njih nekoliko
uvijek, iz dana u dan, strpljivo, korotno čekaju vijesti o su- koji su bili u sastavu one dvije austrijske divizije...
građanima što su se poizgubili u svjetskom ratu i da se, još
uvijek, nadaju da će baš dvojica mrtvih iz njihovog doma na ...nitko od njih, međutim, ni tada dok su još bili pobjedni-
Podmurvicama oživjeti, kao što se, iz dana u dan, događalo ci, ni kasnije kad će biti poraženi, nije spominjao ni Bruna
u gradu, u koji su se, nenadano, vraćali živi pokojnici, iz Ru- ni Am adeja, nitko ih nije vidio, ni u Bukovini, ni preko Bu-
sije, iz Galicije, iz Moravske... ga, Piliće, Bzure, niti ikamo, itko.
Grad je, uzrujan i zbunjen, prvi put čuo za imena koja nisu Samo su se njih dvoje nadali, Mafalda i Fumulo, da će se,
ležala na moru niti imala išta zajedničkog s trgovinom, za ipak i napokon, jednoga dana, pojaviti, na Podmurvicama,
imena koja u svojim sitaun.£IXU8DL..kružiama na zemliooisnoi ., J„m,, t-,,,U Avnitro iprfnnoa Hana.
 Ljudi su uto na obali domahivali savezničkim brodovima i sri- Stoga izjavljuje:
1) da se posve slaže s pravednim zahtjevima izraženim u jugosla
cali njihova imena: "Emanuele Filiberto"... "Stocco". Prvi je spu-
venskoj deklaraciji od 30. maja 1917, a osnovanima na prirod
stio sidro širinom u samoj luci i tako prepriječio ulaz ostalim bro- nom i historijskom pravu te na pravu i načelu samoodređenja
dovima, ispred razarača "Stocco", uz Adamićev gat, bila se usi- naroda;
drila "Hrvatska" kojoj je stroj još mljeo more po krmi, jer je ne- 2) lišeno svih, i najprimitivnijih građanskih i nacionalnih prava
tom bila doplovila u redovitoj plovidbi s Krka. Sivoća brodske na Rijeci, duboko osjeća svu težinu dugogodišnjih ponizivanja pa
oplate i naoružanja stopila se s nebom, pramičastim, olovnim. očekuje da će se i Rijeka priklopiti Jugoslaviji. Prosvjeduje pak
protiv onih koji bi htjeli da se naša prava na Rijeci ustupe tuđin-
Otkako je dočuo da su ugarske vlasti predale grad pred-
cu, kao i protiv onih koji posižu za našim Primorjem;
stavnicima Narodnog vijeća jugoslavenskog, Fumulo nije si- 3) očekuje da će Jugoslavenski klub potpomagan jedinstvenim
lazio niz Podmurvice. (U strahu za očevo zdravlje, Mafalda istupom ujedinjenih stranaka u svim jugoslavenskim pokrajina
je prešutjela da grad odjekuje od savezničkih himni, francu- ma neustrašivo i neslomivo izdržati na započetom putu do ko
ske, američke, engleske, da se ispred zgrade Hrvatske čita- načne pobjede. Izrazuje mu potpuno priznanje na dosadašnjem
radu a braći pak Česima srdačna hvala na izdašnoj potpori u bor
onice pjeva "Lijepa naša", a pogotovo mu nije htjela saopćiti
bi za naša čovječanska i narodna prava.
najdramatičniju vijest: u kamen guvernerove palače ukle-
sana madžarska znamenja pomno su prekrivena hrvatskom Na Sušaku, 18. siječnja 1918.
trobojkom i ljubičasto-žuto-plavom zastavom riječkom.) Ali (Slijedi 6012 potpisa)" ("Novi
sad je i on tu, u svjetini, okružen grlatom skupinom dezer- list", Sušak, 25.1. 1918.)
tera koji pričaju, slobodno, čuje ih, kako su napustili svoja
skrovišta po grobljima i sišli u grad, na doček saveznicima,
osloboditeljima i utemeljiteljima... čega? To će se još vidjeti, ...a svjetina gleda kako obje vlasti požuruju na sivi ratni
jer su se pokrenuli i riječki Talijani, obrazovali Consiglio Na- brod (Oreste bi htio vidjeti iako ne zna što, opire se cipelica-
zionale, prepoznaje ih, dok se guraju prema brodovima, i ma o majčinu dugu suknju, a mati stenje: "Težak si, sine,
njega svjetina valja po Danijelovom gatu a kćerka, čuje i to, tko će te držati?", stenje natlačena ljudstvom)
iako je posve zbunjen, moli lijevo i desno uvidavnost za svoje koje gleda kako su se članovi talijanskoga Consiglio Nazi-
dijete (Orestea drži na rukama, dijete se isteže, htjelo bi i
onale di Fiume ispriječili na putu prema razaraču onima iz
ono vidjeti iako ne zna što) i za svog oca, koji klipše za njom,
Narodnog vijeća Srba, Hrvata i Slovenaca, kako stoga prvi
moli to u svjetine čas na hrvatskom čas na talijanskom...
stupaju na palubu
kako sindaco prvi nešto govori admiralu
"Mama, što je onaj gospodin rekao onom kapetanu?" -
"Riječko i sušačko građanstvo te riječka i sušačka okolina svih
triju ogranaka jednoga naroda raskomadane Jugoslavije, koji su pita Oreste, cmizdravo, dok klizi iz onemoćalih majčinih ru-
međusobno vezani i krvlju i jezikom i geografskim položajem, ku na kamen gata, otkrivajući golotinju pupčića ispod za-
posve je prožeto uvjerenjem da je prvi i najvažniji preduvjet naše dilmutih skuta košuljice.
narodne sreće te gospodarskog i kulturnog razvitka, ujedinjenje
'Sretan sam da Majci Domovini Italiji mogu izručiti od
svih pokrajina u kojima prebivaju Hrvati, Srbi i Slovenci, u jedno
starine talijansku općinu Rijeka" - čuli su u prvim redovi-
ma, oroniielo se na iri jezika ljudstvom, do zadnjeg čovjeka.
 Ali, nešto je drugo bilo posrijedi:
"Što to znači, mama?" - pitalo je dijete, ne razumijevajući u grad su, naime, dnevice, preko Trsta, iz Italije, stizali do-
teške riječi.
jučerašnji ratnici s Krasa, preživljeli iz bitaka za Vittorio Ve-
"Došla nam je domovina, sine. Gledaj je" - reče Mafalda
neto, jurišnici na Pad, na visoravan Bansizzu, na Timavo,
i upre prstom u sive ratnjače.
borci sa Soče, sebe su nazivali arditima, oko njih je lelujala
Stajali su na kiši i čekali da mornari siđu s brodova a onda
aureola što je resila zanesenjake iredentiste, bilo ih je medu
su se, iznevjereni u svojim očekivanjima, razišli.
njima koji su sebe krstili fašistima i organizirali se u izdvoje-
ne borbene četice
Tek trinaesti dan mornari su sišli s brodova i, četrdeset i
Mafalda je, u čudu i s dragošću u srcu, zajedno sa znancima,
pet minuta kasnije, s guvernerove je palače skinuta hrvat-
gledala u došljake, bilo ih je sve više i više iz dana u dan neki
ska a izvješena talijanska zastava. U predvečerje, u grad su,
od njih razvijali su crne zastave, nekima od njih bile su crne
vojničkim korakom, ukoračile jedinice talijanske kraljevske
vojske: jedna je kolona nadirala cestom uz more sa zapada, košulje ukrašene bijelim kostima i lubanjom, nosili su
druga se spuštala sa sjevera, iz Kastva i Matulja, a treća ta- označja u obliku crnih plamenova, tako su se i nazivali:
kođer sa sjevera ali Lujzinskom cestom, pa je u grad ušla "Crni plamenovi", nosili su o pasu, kao da rat još traje, bom-
preko Sušaka. bu i bodež, govorili o domovini, o neoslobođenim dijelovi-
Kasno te večeri poskidani su i svi ostali hrvatski barjaci u ma domovine, kao o mističnom božanstvu
gradu. a njihova domovina Kraljevina Italija izišla je na trgove i
S balkona dvokatnice na samoj obali zastave su uklanjali zahtijevala "mučenički grad" svijet je obilazila krilatica
vojnici iz sastava pukovnije Sardinskih grenadira. U bezazle- "Fiume o morte"* na mostu što dijeli Sušak od Rijeke stajali
nom smijehu i žurbi kojom su obavljali posao što im je bio su karabinjeri, grad je bio odsječen od zaleđa
zapovjeden, mladićci nisu ni primijetili da ih trojica muška- u gradu započinju obračunavanja s Hrvatima, pustoše im
raca, u šutnji, dugo, promatraju. dućane cipela i mineralne vode, obijaju trgovine kolonijalnom
I to je posljednje čega se Jakov sjećao, stojeći skršen izme- robom, ulice su pokrivene staklom, brašnom, vonja po razli-
đu sina Šimuna i unuka Vjenceslava. (Kada je, ubrzo nakon tom vinu i ulju, umjesto cijele luke saveznici su dobili samo je-
te večeri, Jakov umro, brat mu Jovanin nije došao na ukop. dan njen dio i u njemu se smjestilo francusko ratno brodovlje
Niti itko od njegove brojne obitelji što će do u naše dane ži- u Parizu se natežu oko sudbine grada u gradu, ispred
vjeti u "kancelirskoj vili" na Sušaku.) A pamćenje malog Hrvatske čitaonice, Hrvati, u skupinama, razočarani (još ne
Vjenceslava počinjalo je baš te kasne večeri dok je u šutnji, znaju da su ih, već u Londonu, za stolom, otpisali) čekaju
dugo, stajao pored djeda i oca. svog Izbavitelja
Kćerka je bila neumoljiva: Fumulo nije smio silaziti u grad. čekaju Ga i Talijani, imaju ih dapače četvoricu, ali ne znaju
Pravdala je svoju zabranu liječnikovim savjetom da ljudi- vcoji će od njih izbaviti grad: možda će to biti književnik
ma u poodmaklim godinama koji trpe srčane tegobe nisu
preporučljivi tjelesni napori, i navodila kao bogodan prim-
jer pritajene opasnosti strmu cestu što je s Mlake vodila na * "Rijeka ili smrt".
i •i
r»_ J ______ • _
 - Riječani! Vi možete računati na mene, uvijek. Ja ću agi-
Sem Benelli? (Dobro ga poznaju: sve su njegove drame vi-
tirati za vas dotle dok priopćenje Agencije Stefani* ne bude
djeli u svom kazalištu. Pamte: isti onaj priljepčivi boležljivi
erotizam kao i u D'Annunzija.) Ili će to biti pukovnik pla- glasilo: "Pitanje Rijeke je riješeno. Rijeka je talijanska!".
ninskog puka Ugo Pizzarella? Možda admiral Umberto Ca- Bilo mu je trideset i sedam godina: u zapučku crnoga sa
gni? (Prije rata oduševljavao ih je svojim ekspedicijama na lonskog kaputa bijelio se cvijet. Lice već pomalo ugojeno, iz
Sjeverni pol.) Ili će pak to biti brigadni general Peppino Ga- brijano, pajcekasto. Oči krupne, buljave. Vidovnjak neki
ribaldi? (Ratovao je dosad na tri kontinenta: teče u njemu koji oko sebe u isti mah širi divljenje i zebnju. To kako je u
djedova krv!) Rikardo Zanella ih je razočarao: vratio se iz ra- govoru, iznenadno, zastajkivao kao da ne zna što će reći, a
ta u rodni grad ali umjesto da i dalje bude bakljom talijanst- zapravo samo zato da u napetoj tišini riječ koja je dolazila
va u gradu, on im sada preporučuje slobodnu državu od gra- hotimice na završetku rečenice zadobije na dramatičnosti i
da koja će se, rekao im je, i politički i gopodarski oslanjati uvjerljivosti - tjeralo je slušateljstvo u zanos. "Vi možete ra
na svoje prirodno zalede. Na što je Mafalda rekla: "Bolje da čunati na mene -------- uvijek".
Amadeja više nema". Poustajali su.
Eto, zato ne pušta oca među ratnike Tri dana uzastopce gradski dnevnik na talijanskom jeziku
i o svemu šuti, samo se Oreste pita zašto nema mlijeka nosio je iznad zaglavlja Mussolinijevu izreku: "Riječani! ja
što da mu kaže? vam kažem: Rijeka će po svaku cijenu biti talijanska!"
(U novinstvu grada bila je to apsolutna grafička novost.)
Prijatelji koji su se, na vratima, uzduhani od strmine ceste
Kada se, kasnije, Mafalda prisjećala mjeseci što su slijedili
i trka, predstavili kao agitatori talijanskoga Narodnoga vije-
nakon te večeri i njenoga posjeta govoru'u prepunom kazali-
ća Riječkoga, došli su po nju da je izvedu u Teatro Verdi u
štu, pričinjali su joj se događaji kao klupko koje joj je ispalo iz
kojem da će rodoljubima govoriti njezin vršnjak, Benito
Mussolini koji je, uzduhano su nadovezali, prošle godine bio ruku i rasklupčalo se: razlučivanje između pokornosti uspo-
teško ranjen u ratu ("Možda baš kao i vaši najbliži, Bruno i meni dvojice mrtvaca i sumnji u opravdanost onoga što na
Amadej" - takli su je u srce), a sad taj "desni socijalista i va- svoje oči vidi u nje se zamrsilo, zbivanja tijekom tih mjeseci
treni novinar", rekli su joj, na vratima, uzduhani od strmine gomilala su se noseći u sebi opaku logičnost susljednosti.
ceste i trka, "pomaže zdušno, koliko može, da mučenički Tih mjeseci, između prosinca devet stotina i osamnaeste i
grad pripadne našoj Italiji", rekli su joj, i nadovezali: "Baš rujna devet stotina i devetnaeste, kada su gradom emfatič-
kako je htio vaš nesretni ali junački brat". Koji da je pao pod nom snagom puhali talijanski iredentistički vjetrovi, nitko
lozinkom "Italia o morte", zavikali su na vratima, i rekli joj od kućnih prijatelja nije sumnjao u laž prema kojoj se Fu-
sat kada će doći po nju mulo, kako je Mafalda vatreno pričala, u vodama kanala
odjenula je duboku crninu. oko Magente borio na strani Talijana. "Već onda! Već onda!"
- Riječani! Sudbina Rijeke zajamčena je jedino aneksijom - tyliktala je po kući.
Italiji!
Na ove riječi slušateljstvo je uzvratilo delirantnim pljes-
. — M**iv talijaiiske novinske agencije (1853.-1945.) (Napomenapisca.)
kom. _
 znancu govorniku što se bio razmahao s balkona zgrade na
Na što se Fumulo, zagonetno, smješkao. Verdijevom trgu:
Ono što su tih mjeseci za Europu bili događaji u Rusiji, - Naša lozinka glasi: ustrajati! Zaprijeke što su nam sve do jučer...
Denikin, Lenjin i Kerenski, i zbivanja s Rijekom, to je Fu- sve do jučer... nepremostive, sada su nestale. Nema ih više!... Tri
mulo bio za krug koji je Mafalda svila oko njihovog doma boje u koje su sve do jučer mogli i smjeli vjerovati samo najsmjeliji
na Podmurvicama: bio je naime Fumulo temom dana, sva- i... i najluđi... sada sjaje i sjat će u... u zrcalu danteov-skog
kome na usnama i na pameti! Činilo se, štoviše, da mu o Kvarnera. Mi moramo ustrajati... zahtijevati da Rijeka bude iz-vid-
bok stalno stoje dva anđela — mučenika, Amadej i Bruno, ni-ca I-ta-li-je na pragu europskoga Istoka... To, zajedno s obranom
koji junaku iz Magente, nijemo, plamenih isukanih mačeva, stoljetnoga talijanstva ovoga tla, to... naš program! Riječi su se
drže počasnu stražu, kamogod da se ovaj djene. gubile, žamor, vrućina, jeka čini svoje. Kad je došao kući,
Tih mjeseci, zaista, gradom su, emfatičnom snagom, ha- Francovich je, čudeći se, zapitao sina,
rali iredentistički vjetrovi. I nešto se moralo dogoditi: usklju- odlikaša, kakve veze ima Dante s njihovim Kvarnerom? Sin
čala masa ratnika došljaka, gradski talijanaši i dojučerašnji je, kao iz rukava, istresao dva stiha: "...si com'a Pola, presso
ungarezi, bivši Hrvati u nemalom broju, kovitlajući gradom Carnaro ch'ltalia chiude e suoi termini bagna".*
kao usijani ugarci spremni na plamen, čekali su Izbavitelja. - A odakle...
Koji će im udahnuti, odrediti, podariti smisao. - Iz "Pakla", tata. Pjevanje...
Uvečer, kad bi kolovoska zapara popustila, gradski su se tr- Sad otac sinu uskoči u riječ:
govi uz more u luci napučivali uzrujanom svjetinom, sve jedan
- Ma znam. Kod Dantea je, cazzo, uvijek sve iz "Pakla"!
plitki slamnati šešir do drugog. Carlo Walluschnigg nije se jed-
nom vratio svojoj kući gologlav: kad bi večernji govornici za- Ali ne pitam te to, nego odakle tf to znaš?
palili svjetinu svojim govorom, ljudstvo je ushitno hitalo šešire - Učili smo u školi.
u zrak. Samo su se Hrvati koji su se i dalje ćutili Hrvatima na- - Takve stvari? Sad mi je jasno zašto je Austrija propala.
dali da će grad nakon nedavnog sloma Carevine biti prisajedi-
njen materi zemlji. Političkoj euforiji velikog dijela svojih su- I baš tih dana osvanuo je prvi broj novoga gradskog dnev-
građana, koji su jučer vikali "Viva Ungheria!" a sad viču "Viva nika na talijanskom jeziku. Zvao se "La Vedetta d'Italia", Iz-
Italia!", oni su suprotstavljali tvrdu svoju "pravicu" što se vazda vidnica Italijel
temeljila na arhivskim poveljama i vjeri u Boga, idući grad- Na dan kad je potpisano primirje s Austrijom i kad je grad
skim ulicama u povorkama sa slikom njihovog zaštitnika ame- nalikovao na kotao koji samo što nije prsnuo od kojekakvih
ričkoga predsjednika blaženog Thomasa Woodrowa Wilsona, tlakova što su u njemu bili zbiti, Mafalda je u vrtu, glasno,
osjećajući sve tragičnije kako ih njihova vlastita novostvorena čitala uvodnik novoga gradskog dnevnika:
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, za razliku od Kraljevine - "Mi hoćemo aneksiju Italiji; ali Italija nije Nitti s njego-
Italije, gleda nezainteresirano te na vagi svjetskoga cjenkanja vom vladom koja niječe vjeru Rijeke; Italija to je narod, ple-
odmjerava kao teret, gotovo kao taru. Kao pljevu. Puhne li (a
hoće!) vjetar, olujni vjetar sa zapada, raznijet će ih.
Ulijepljeni od znoja, Ugo Osojnak i Francovich, pritiješ- * ".../ ko što su kod Pule, blizu žala gdje Kvarner medu Italije pere." Dante: "
ninnlifnnm <;viprinnm i«romr5Iipnilrfi IX. 113-114. Prepjev Mihovil Kombol.
menit, zdrav, jak, koji je htio rat, koji se borio, koji je u ratu Bilo je deset sati.
pobijedio; koji nas ljubi i koga mi ljubimo; onaj narod koji u Skupine ljudi slijevale su se niz Corso Deak u povorku.
Rijeci vidi posljednji veliki cilj svoje pobjede, koji u sav glas Fumulo je skinuo šešir s glave i držao ga u ruci, Mafalda je
zajedno s nama zahtijeva našu aneksiju rođenoj grudi ....... " osjećala kako je znojavi grudnjak ujedanput žulji na rameni-
U njenoj ruci lepeza se sklopila sama od sebe (bila je to le- ma. Netko je pronio glas o sukobu osloboditelja i saveznič-
peza koja je nekada pripadala Ludoviki, kad bi se rastvorila kih snaga koje da su se ovima pokušale suprotstaviti. Na sa-
vidio se most Rialto u Mlecima), iz grada je doprla luđačka mom ulazu u grad. Uzaludno. Osloboditelji su skršili otpor.
zvonjava zvona u crkvi, kći i otac ostali su bez daha, nijemo Mafalda je prva zapljeskala, i Fumulo je učinio isto. Svi su
su se gledali, tren dva, trebalo je biti dokraja nevidovit i zapljeskali.
glup pa ne povezati današnji uvodnik i ovu iznenadnu zvo- Iako je već bilo vrijeme objeda, nitko nije odlazio svojoj
njavu s uzrujanošću koja od jučer vlada u gradu na vijesti da kući: veliki skup pristaša "Giovine Italia", kojem je zboru
se sa zapada, napokon, približavaju osloboditelji. Još se nije bilo toga dana nazočno i cjelokupno članstvo gradskoga
znalo tko bi to mogao biti, ali u toj neizvjesnosti jedno je bi- Mussolinijevoga borbenog udruženja "Boraca dobrovolja-
lo sigurno: jedinice kraljevske talijanske vojske to nisu, jer ca", također je hitao na obalu.
su njihovi odredi u gradu na te provokativne glasove smje- Onaj mladić na biciklu nije spomenuo oklopne automobile:
sta stavljeni u stanje pune ratne pripravnosti. moglo je biti podne kad su se ovi pojavili na trgovima uz more.
Mafalda i Fumulo pohitali su u grad. U jednom od njih umjesto na biblijskom magarcu, sa zapada
Bio je petak, dvanaesti rujna. umjesto s istoka, u grad je stigao Izbavitelj na popisu
Već na Mlaki doznali su od ustrčalih građana da se prema četvorice priželjkivanih izbavitelja on je bio —
gradu, ubrzanim marsem, približava jedan bataljun grena- peti
dira i nekoliko četa "Crnih plamenova". Svi su pogledali u vojničkoj odori s odličjima, nogu koje su do koljena bile
prema zapadu, prema Učki, kao da će u plavetnilu neba
povijene širokom trakom svijetlosmeđe boje kao u pripadni-
babljega ljeta nešto čuti ili čak vidjeti.
Kad su bili u visini golemoga zdanja dojučerašnje Pomor- ka pješačkih četa
pjesnik Mafaldine mladosti Gabrielle D'Annunzio
ske ratne akademije, sustigao ih je na biciklu neki mladić i
izvijestio, učas se oko njega zatvorio krug zantiželjnika, da Bile su joj dvadeset i četiri godine kada ga je prvi put vi-
bataljun koji nadire sa zapada broji osam stotina ljudi i da je djela: u gradu je gostovala rimska Compagnia stabile, bilo
pod punom ratnom opremom. Zadihan od vožnje, nabrojao je to na predstavi Eshilove "Orestije".
im je i sve ostale jedinice koje u ovom času hitaju u grad: to
Toga kišnog prijepodneva Mafalda je naletjela na nekadaš-
su Prva, Osma i Dvadeset i druga jurišna trupa s otprilike
nje školske drugarice i saznala od njih da su sve ulaznice za
tisuću ljudi, rekao je, i jedan konjički eskadron. Još su ga sa-
večerašnje gostovanje razgrabljene već u jutarnjim satima:
mo stigli upitati tko su zapravo ti koji ulaze u grad?
Orestiju" Riječani nisu nikada dosad gledali a uz to, iz usta
- Naši! - viknuo im je ozareno, mahnito pokrećući pedale
članova gostujuće dramske družine, senzacionalno je odjeknuo
na vozilu. '
glas da će ih na Rijeci posjetiti božanstveni pjesnik kako —»^.. .bi
Naši? Koii naši?
A uurna ustalio pojedinosti oko uprizorenja svoga novog
 dramskog djela "La Nave" koje je on, u Italiji i u Francuskoj, Uzbuđenje u gledalištu doseglo je vrhunac kada se spu-
unaprijed kovao u zvijezde. Mafalda se snuždila: baš je toga stio zastor prvog dijela trilogije: netko je, naime, tijekom
časa, još puna nade, letjela put kazališne blagajne! Drugari- kratkog odmora, razglasio da je pjesnik viđen u gradu ali da
ce su se pjenile jedna na drugu tražeći između sebe onu koja nije stigao brodom, kako se predmnijevalo, nego vlakom. U
je najviše bila kriva za to što će večeras sve morati ostati kod gledalištu ga, međutim, još nitko nije vidio!
kuće. Tako je dan, eto, već od samog jutra, počeo uzrujano "Agamemnon" je zaboravljen, podigao se zastor "Žrtve na
i u gotovo cijelom gradu širio povišeno raspoloženje. Među- grobu".
tim, na vrhu strme ulice kojom se uspela iz grada, na vrt- Činilo se da su i glumci na pozornici podlegli uzrujanosti koja
nim vratima, oslonjen o rešetke, pod krošnjastim stablima je strujila iz gledališta: žurili su nekamo bezglavo, spoticali se
teških murvi, stajao je Bruno i, čim ju je ugledao, snuždenu, o odore i koplja, kao i njihov rimski bog Janus imali dvije
slavodobitno izvukao iz džepa dvije ulaznice i radosno joj glave: prvom su gledali u predstavu, drugom međutim zurili
domahnuo. Tako sočno neće ga poljubiti ni mjesec dana kas- u mračno, drhtuljavo gledalište, nalijetali zbog toga jedni na
nije, na vjenčanju! druge, bilo je trenutaka kad se moglo očekivati da će se
Amadej joj je domahnuo iz jedne od loža na drugom katu: Orest, javno, ispričati zboru argivskih staraca što ih je u
bio je odjenuo crno večernje odijelo i zakitio se povelikom nepažnji i rastrojenosti nagazio nogom i gurnuo u stranu...
crnom leptir-kravatom ispod kratke njegovane brade. "Oh Nitko glumcima nije zamjerao, nitko nije imao obraza kazati
Dio, kako je moj brat lijep mladić", pomislila je. I odmah- kako im čak, večeras, i nije do glume i glumaca! Sinoć, na
nula mu. predstavi "Poštene supruge", bilo je i reda, čak i stege, i zanosa
Pažnju su joj privukle toalete i ukrasno perje u gospoda i gledališta... ali to je bilo sinoć, a sad hlapat srca buni i one na
gospođica oko nje, drhtala je na pomisao da bi baš ona, pr- pozornici i one u gledalištu.
va, mogla ugledati najgenijalnijega živućeg poeta na svijetu Prošao je već i prizor prepoznavanja: Elektra je u tuđincu
i slamatelja ženskih srdaca kome nije odoljela ni vojvotkinja Orestu prepoznala svog brata. Plač i zakletve nad očevim gro-
Maria Hardouin di Gallese (troje mu je djece rodila!), ni bom... Mafalda je utirala suze... Vijest o Klitemnestrinom
Barbara Leoni (ah, kako su ona i njene drugarice naizust snu... Orest navlači ruho putnika, prodire u dvorac: Apolono-
znale "Rimske elegije" u kojima se uznosila njihova pomam- va će volja biti izvršena: bit će ubijeni Egist i Klitemnestra...
na ljubav!), ni grofica Maria Anguissola, a sad svi čekaju koja Uto, u jednoj od loža na prvom katu, zabjelasa se nešto u
će od dviju zvjezdanih tragetkinja prva pasti pod njegove tami, kao da je svjetlucnuo zlatan dugmić ili prsten na od-
noge: Eleonora Duše ili Šarah Bernhardt? (Amadej se na sve sjaju svjetla s pozornice, pa je taj netko pristupio do samog
to slatko smijao, pomalo podozrivo, pa je time podsjećao ruba ispupčene lože, položio na rub mekano, bezglasno lak-
Mafaldu na oca, i isticao kako je daleko važnije da je poeta tove, gleda na pozornicu
letio u zrakoplovu ponad Beča i Zagreba, i u podmornici
i Orest gleda u tu ložu, u prvome katu, još iz njega siplju
doplovio do Bakarskog zaljeva. Uoči odlaska na predstavu,
stihovi, ali čuvstva u njima više nema nikakvoga, gomilaju
kad je Mafalda ponovo povukla pitanje Eleonora ili Šarah?,
se jedan povrh drugog kao uludo ispisan papiros
Amadej je izbacio svoj najjači adut: poeta je u Montecitori-
umjesto da kolje prvo Egista a onda Klitemnestru, Orest
ju sjedioJja krajnje desno smještenim sjedalima!)
u- ,m ^r„^Q niyp ušutio ie, vodi dvoje glumaca do na sam rub
 Mafalda je zaboravila na oca, pohitala je prema oklopnom
pozornice, sad i ovo dvoje gledaju u tu ložu u koju i Orest
gleda automobilu u kojem se uspravlja Pjesnik
u koju i gledalište gleda oni koji su bili toliko sretne ruke da su Mu bili najbliži,
Orestu, Klitemnestri i Egistu tijela se počinju sagibati u ljubili su Njegovo vozilo, i plakali od sreće
dubok, veličanstven poklon, i ostaju tako, tako kao da ubiru Čulo se: "Eja eja eja alala", i: "Comandante! Comandante!"
pljesak ushićenoga gledališta A On izgleda umorno, to što nosi na ramenu nije glava
ali ono miruje, tek počinje shvaćati da je ono... u loži... u nego glavica, tako se čini malenom, i smežuranom, iako je
tami... posve glatka, bez ijedne kose. Odmahuje s obje ruke, zbu-
došao je! došao je! on je! on je! njen je suzama, istegnutim rukama koje bi da ga dotaknu,
počinje oduševljeno odobravanje, gospode mu domahuju pomiluju, kao što se diraju i cjelivaju moći sveca iscjelitelja...
rupčićima, maše i Mafalda, muškarci mu kliču Bijelim rupčićem otire slinu i crvenilo za usne s oplate svoga
stoji poeta i dalje nalakćen, ni pomaknuo se nije oklopnoga automobila
ali ushit je dugotrajan, opći koji nestaje u svjetini
i on spušta ruke sa samog ruba ispupčene lože, ustaje
čelo mu je visoko, kosa crna i kratka, naliježe mu kao ka- Oko dva sata poslije podne zapara je nesnosna. Mafalda je
ciga na ćelu, brci naliježu na usnice a onda se, silno stanjeni, dozvala kočiju jer se Fumulo, iznenadno, bio uhvatio za srce.
obrću uzgor A večeras će ionako morati ponovo u grad: nije potrebno da
pa se pokloni, i on, jedanput, dva puta im kočijaš kaže kako je maločas pukovnik Repetto proglasio
a troje glumaca i ne izlazi iz dubokoga naklona, nego i da- u ime Njegovog veličanstva kralja Viktora Emanuela Trećeg
lje... aneksiju grada Kraljevini Italiji: ta svi to u gradu već znaju.
"Kad bi Amadej to mogao znati" — misli, putem, u kočiji,
Već sutraveče, na Riva Stefania, na ledenoj buri, nekoliko Mafalda. I pogleda na oca koji se, šuteći, skutrio u dubokom
je mladića došlo ispratiti pjesnika: morao je ubrzati odlazak crnom kožnom naslonu, hladeći se ravnomjernim pokreti-
iz grada i, protiv svoje volje, odreći se obećanja što ih je bio ma obodom šešira.
zadao obožavateljima da će s njima provesti nekoliko dana. - Je li ti bolje, papa?
Brod je okretao pramac prema Jakinu: među zadnjima, na - Nikada mi nije bilo bolje.
samom kamenom rubu rive, ukošen od vjetra, mahao je U međuvremenu, "Crni plamenovi" su u složnom trku sti-
Amadej. U ušima mu je ječao pjesnikov glas s palube: "Arri- gli do mosta: u mirnim ljetnim vodama Rječine bili su usi-
vederci!... Arrivederci!"*. dreni brodovi - skladišta vina hrvatskih veletrgovaca. Zapa-
Njegov proročki glas. Jer lili su plitke jedrenjače. Smrdilo je na čađ, na nagorjelo plat-
no žutoga i crvenoga jedrilja, na oprženu užad, na prodoran
evo trinaest godina kasnije On je došao v
onj razlitog užešćenog vina koji je štipao za oči i širio se nad
gradom.
Istom kočijom odvezli su se, pred večer, u grad. Kočijaš je
.... v„°vog Puta rasDolagao novostima koje su to za njih dvoje za-
 ista i bile, jer su se zbile tijekom poslijepodneva kada su oni Njihove su zabliještene oči tada vidjele kako Pjesnik razvi-
bili u kući: između ostalih vijesti kočijaš istrese i onu da su ja talijansku trobojnicu, kako je skrušeno ljubi i predaje
poslijepodne u grad stigli specijalni novinski izvjestitelji li- predsjedniku Nacionalnoga vijeća Riječkoga.
stova "Popolo d'Italia" iz Milana, "Giornale del Popolo" iz - Comandante! Comandante!
Rima i "Gazzetta del Popolo" iz Torina. "Attratti dalla ful- Mafalda plače.
mineita degli avvenimenti"* - pridoda, i sam uzbuđen. -Ja vojnik, ja dobrovoljac, ja ratni ozljeđenik vjerujem da
Iskrcali su se na Piazza Roma. Sve kočije i svi automobili tumačim volju cjelokupnog krepkog naroda Italije progla-
u gradu, sve povorke i jurišni odredi kretali su na taj trg šavajući aneksiju Rijeke.
na kojem će govoriti Izbavitelj
u šest sati Šimun je tu noć probdio. Nekoliko je puta došao do kre-
- Comandante! Comandante! - ori se trgom. veta da bi pogladio sina Vjenceslava po glavi, pa se vratio
Pojavljuje se: šest je sati. Ne izgleda ništa manje umorno prozoru u kojem je odsijevao oganj dalekih vatara u gradu.
nego danas o podne. Arditi potvrđuju da njihov Comandan- Na stolu je, te noći prekinut u sastavljanju, ležao "Nacrt o
te ima vrućicu. pokretanju pjevačkog zbora" kojemu je nakanio dati ime
—Talijani Rijeke! "Krug mladih socijalista".
—Comandante! Comandante! Iste te noći započelo je iseljavanje Hrvata iz grada.
- Talijani Rijeke!
Ni Arona nisu Izraelci i starješine njihove tako slušali kako Fumulo je unuku Oresteu morao ispripovijedati uobičajeni
su Riječani slušali svog Izbavitelja. A ovaj im reče: jutarnji bbrok priče: izbor je bio pao, po tko zna koji put!, na
- U svijetu mahnitom i plašljivom Rijeka je danas zname priču o Četrnaestom sinu, na to je Mafalda sinu obrisala usta
nje slobode, u svijetu mahnitom i plašljivom postoji samo i ruke, "Poljubi djeda" — rekla mu je, uzela ga za ruku i
jedna čista stvar: to je Rijeka; postoji samo jedna istina: a povela u grad. Danas je Božić, zapravo drugi dan Božića,
ona je Rijeka; postoji samo jedna ljubav: a ta je Rijeka. sva je smućena, valja ljudima čestitati iako je vrijeme ratno.
Rijeka je nalik na rasvijetljeni svjetionik što na pučini pod- Tako se dogodilo da je Fumulo, napokon, ostao u kući
losti sjaji — sam. Sačekao je da protekne kratko vrijeme, tek toliko da
I evo gdje tim do danas o podne usijanim ugarcima od unuk i kćerka odmaknu niz strmu ulicu, pa je izišao i on,
bivših ljudi što žude biti plamenom, evo gdje im samo nebo nestrpljiv da utvrdi istinu o tome što čuje da se zbiva u gra-
šalje Smisao, koji im govori kako nikad nitko još govorio ni- du, koji nikako da se preda vladinim regularnim jedinicama
je tim, za njih, najpjesničkijim od svih jezika na svijetu: nego vodi nekakav rat kojemu na čelu (gradu ili ratu?, pita
— Na ovo proštenje od ljubavi ja sam pošao kako bih se) stoji pjesnik.
isku Htio je to učiniti već prekjučer, na sam Badnjak, ali se nije
pio obećanje što sam ga prošlog svibnja bio zadao pučanstvu usudio izići iz kuće: comandante poeta D'Annunzio bio je
Rima — otpremio u svijet i svoj drugi prosvjed: ne pristaje na predaju
grada kraljevskim vojnim snagama, neće ni da čuje za ta->„nio
nekakvoe niihovos: generaJLa Caviglija, još ga manje briga
* frivučeni jpavnjevitošću zhivania.
 Ardit je potrčao za vojnicima. Jedan od njih razvio je crni
što je u Rapallu pala odluka o gradu. U blizini glavnog ulaza stijeg. Fumulo se uputio, s noge na nogu, prema guvernerovoj
u Tvornicu torpeda dva bataljuna talijanskih kraljevskih palači. S kamioneta su ga, pustopašno, pozdravljali legionari: bio
planinskih trupa pucalo je na D'Annunzijeve legionare i ar- je sam na uličnim prostorima. Na kamionetima su kotači bili
dite: Mafalda škrto reče da se priča kako ima mrtvih. Jučer, od sirove gume, tvrdi, poskakivali su na tucaniku, vozila su
na sveti Božić, "La Vedetta d'Italia" izišla je uokvirena u cr- pretjecala Fumula, domahivali su mu dokle god su ga
no: comandante, osobno, na prvoj stranici, poručuje u svom mogli vidjeti... i on njima, jedanput, dva puta... više nije
proglasu "Talijanima!" da je, čita Mafalda a glas joj drhti, mogao jer ga je boljela ruka... "Viva la Reggenza! Evviva il
"riječko tlo poprskano bratskom krvi". Niti su oni kome po- comandante!"* - čuo je kako mu dovikuju s kamioneta.
šli čestitati sretan i čestit Božić, niti se tko usudio k njima Desetak minuta hodao je ulicom sam, s noge na nogu, na-
na Podmurvice. Nego je, zatvoren u velikoj sobi s muran- dlijetao ga je zrakoplov iz kojega su legionari proteklih dana
skim svijećnjakom, gledao kako se gradu približava ratnjača bacali letke na borbene položaje regularnih jedinica i tako ih
"Andrea Doria". pozivali da odustanu od blokade grada... zrakoplov je bio
Ali zato danas, sad, izlazi na ulicu... dvokrilni, podsjeti ga na vretenca iz bara oko stare kuće na
...sam je, na ulici, godi mu to, bio je u kući kao u pritvoru, Mlaki a onda se, učas, kad je izbio na čistinu ispred
gazi punim korakom u grad guvernerove
palače, sve pretvori u grozu:
sad sve oko sebe kao da gleda kroz staklo na kojem je vrije-
zemlju potrese podmukli tutanj i on se, nalik suhom deblu
me što je proteklo ostavilo obrise, načinilo i nametnulo okvir
što se još uvijek drži visa, zaljulja ali ne pade na tlo, jer trešnja
i on kroz taj okvir vidi kako pristiže jedan ardit, u trku, banuo
ne potraja dugo, ali se iz tla - koje je bilo ispod njegovih
je iz susjedne ulice, kako barjaktara što stoji na ulazu u veliku
nogu i ispod svih golemih zgrada, kao da je netko odatle isisa
stambenu zgradu pozdravlja oštrim vojničkim pozdravom,
- premjesti u zrak, pritiješti mu bubnjiće, on nesvjesno
kako se skupina legionara kao sasušen cvat maslačka na naglo
udahne zrak kojim, iz pravca Skurinja, odjekne, napokon,
iskrslom naletu vjetra osipa... negdje iznad njih, kao da je po-
čuj eksplozije i oslobodi ga pritiska. "Eksplodirala je baruta-
stavljen u zraku, jer je tresak stigao odozgo, zapraskao je mi-
na" - pogodi nagonski. U predjelu ramenog zgloba razlije
traljez, cijeli redenik, i to tako da se po prasku metaka dalo
mu se, časkom, tupi bol po cijelom tijelu i uglavi u udovi-
prosuditi u kojem je djeliću pucanja cijev promijenila cilj: je-
ma: protrlja mišićje oko pazuha i lijeve ključne kosti.
dan je snop bio usmjeren tamo, zatim taj pomak i snop je sad
Ljudi su istrčavali iz kuća, žene se hvatale za glavu i padale
usmjeren amo. Fumulo nagonski prigne glavu.
na koljena obraćajući se nebu: Fumulo jedva shvati što se
Ardit ga je tresao za ramena, nadnosio mu se u lice:
zbiva: s prozora i balkona u svojim stanovima oni su vidjeli
—Sklanjajte se, čovječe! - vikao mu je. —Jeste li gluhi? * Živjelo Kraljevsko namjesništvo! Živio zapov,e<
—Recite mi, molim vas, što se događa? - upita, Fumulo,
na zaprepaštenje ardita. Tada, i za njega samog posve neo
:dnik!
čekivano, pridoda: - Kako stojimo?
—Alpinci su otvorili vatru jutros u 4. Potisli su nas iz Dre
nove i s Kozale. Još uvijek držimo guvernerovu palaču u na
šim rukarna, Sidanjajte se. čovječe!
da admiralski brod okreće i upire topove baš u njihove kuće, dine, rastvarao kao prašnjavi vatreni tučak i, potom, brže, ras-
koje su se nalazile samo pedesetak metara dalje od guverne- prskavao niušto. Ospe ih krhot mramora, kreča, zaspe vje-
rove palače u kojoj se skrivao comandante! trom donijet crvenkasti prah razmrvljenih cigli. Ljudi su, u tr-
Oko palače, vidio je kroz ono svoje staklo na kojem je vrije- ku, napuštali rezidenciju u kojoj je vladao kaos, vidjeli su to
me što je proteklo ostavilo obrise, ustrčali su se časnici i voj- po strci u njenom predvorju, pucala su stakla na prozorima
nici. Dva odreda ardita istrči iz parka u kojem je ležala pala- oko Fumula građani su vikali na ardite neka prestanu, ne-
ča i potrča širokim gradskim stubištem koje vodi na obalu ka se predaju, vikali su im da je pala Mlaka i da kraljevska
gdje su se, između zgrada i kavana na rivi, nazirali oštrobridi vojska već ulazi u Korzo
obrisi razarača "Espero": netko je pronio glas da u luci pada- Fumulo ugleda kako skupina gradskih autonomaša (dvojicu je
ju glave, nije se znalo čije. Dolje, na rivi, ardite su dočekali osobno prepoznao jer su im roditelji radili na Željeznici kad i
puščani meci i pjesma (čulo se sve dovde): "A oili oili oila e la on) pokušava silom razoružati sedam Sicilijanaca što su se
lega crescera, e noialtri socialisti vogliamo la libertr"* ... držali inatljivo i, dočekujući neprijatelja licem, branili kao
To su, dolje, na rivi, pjevali ljudi generala Caviglija i klicali pritisnut rak grozničavim trzajima i razbacanim udarcima
predsjedniku vlade Giolittiju (i to se sve dovde čulo) koji je nogu. Mlatarajući po zraku rukama jedna se žena, od
de iure već okončao ovaj gradski rat ali ti prokleti arditi i gluposti ili u strahu, bila toliko zaboravila da je legionarima,
"Legionari di Fiume" i "Crni plamenovi" i kako se sve zovu prepasanim mecima i bombama, predbacivala u lice da su
njihovi dojučerašnji ratni drugovi i istomišljenici, tjeraju i ispili ne samo svo vino u gradu, nego i mlijeko pa njeno di-
dalje svoje jete nema što jesti i krepaje, proklete da su im jasle betle-
i još im žešće, sa čistine ispred guvernerove palače, odgo- hemske, peče, na današnji dan i onaj tko ih je amo napuntao
varaju "E D'Annunzio condottiere, eja eja alalaV" riječi joj postadoše žute, silno žute, žute kao rastaljeno
Drhtaj zemljine trešnje dođe ovog puta nekako iskosa, go- sunce, tako žute kao što je žuto zlato rastaljeno, i vruće, silno
tovo ukošen: to s "Andrea Dorije" grunuše topovi. Brda se po- vruće, pa crvene, samo se još po rubovima te vatrene ruže,
nad grada pomakoše i vratiše svatko na svoje kameno mjesto, što je iznenadno usplamsala između njih, zadržavalo žuto,
oni što su i dalje napuštali svoje kuće i stanove pomislili su da časkom, i već se u se ukovrčavalo, nestajalo a s njime i
to brodsko topništvo gađa legionarske položaje i baterije u ženine riječi i sve oko njih i oni sami na mjestu gdje je
okolici grada, ali već drugi plotun potrese luku u istočnom eksplodirala ručna bomba, žena je buk-
dijelu grada: mogli su se zakleti da dovde čuju šum morske tjela u plamenu
vode koja se u slapovima rušila i vraćala iz visina. Fumulo se one daleke plesne noći rastvorio je, neprimjetno, šaku lje-
okrene prema palači: nije povjerovao vlastitim očima: dio vice i razgorjelinom cigare povukao po Hrvatičinoj krinolini
zgrade, između izduženih prozora što su bili ukrašeni reljefi- ardit koji je hitnuo bombu uteče natrag u palaču Fumulove
ma u kamenu, letio je u zrak, odvaljivao se, polako, od poza- ruke, jedna preko druge, krenu prema srcu
pa se sruši
Unijeli su ga u najbližu kućnu vežu, potrčali s njime uza
* A oili oili oila naš će savez jačati, a mi socijalisti hoćemo sl\bodu... stubište, položili pažljivo na počivaljku, raskopčali mu odije-
" ...vojskovođa... -*->.\o i potražili isprave.
 U sobi je bio polumrak, jer su tamnozeleni drveni kapci na Ludovike,
Mmim flnm n r^vini
prozorima bili pozatvarani: znao je zbog čega, htio im je to
kazati da ne misle da je mrtav, ali nije mogao. Tijelo mu je
ušlo u oklop koji je netko salio točno prema njegovom obuj-
mu i tištilo ga. Desna strana je trnula, hlapila, ćutio je. Htio
im je i to kazati da ne misle da je mrtav i da mu pomognu,
ali nije mogao. Samo ih je, ukočeno, gledao, širom rastvore-
nim očima koje su se žutjele, i zurio u njih.
A oni su govorili hrvatski, brzo, mekano, kao radnici na
navozima kad je s ocem šetao po luci, ugleda to, dogovarali
su se, tiho, između sebe, tko da od njih pohita na Podmurvi-
ce (tako su pročitali u ispravama koje su našli u njegovom
džepu na lijevoj strani prsluka). Jedino što je sad od svog ti-
jela osjećao bila je šupljina njegovih poluotvorenih ustiju:
kada bi udahnuo, zabridjela bi vlažnost usana i nepca. A bilo
ih je petoro i s njima jedno muško dijete. Izbor je pao na
najstariju ženu, vjerojatno djetetovu baku.
- Požuri — savjetovali su je.

Ali čemu žurba? Ta on se već nalazio nedostižno daleko,

htio im je reći.
Kad je izišao iz dugog mračnog tunela pred njim je stajala
mlada žena, s rupcem na glavi koji je štitio djevičko lice, koji
je lepršao na vjetru, nije mogao ocijeniti gdje počinju njene
oči, plave, a gdje završava nebo, sve se stapalo u jedno, u
plavetnilo.
- Tko to oko nas pjeva, mama}
- Anđeli, sine.
I uvede ga u život vječni.

Carlo je položen, u grobnicu na Kozali, na plohu od kame-

na, ispod njegove Fanice; njima nasuprot, na gornji kameni
ležaj, bio je uguran Ludovikin lijes.
Ostalo je prazno još jedno mjesto: ono ispod
lii
irlmrim lii^cr\m
fln
 Od očevih prijatelja Carlo Walluschnigg je bio prvi koji bivšu grad-državu ušao talijanski kralj Viktor Emanuel
je pohitao pomoći Mafaldi: pobrinuo se da "Legionari di Treći. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca priznala je,
Fiu-tne" upute na groblje počasni odred, dogovorio je i naime, Kra- oi;;; cnwi-pnit-ef nad Riiečkom dž
„:„; T«
prihvatio ponudu D'Annunzijevih vlasti da ukop obavi
jedan od njihovih ardita koji da se već bio izvještio u tom
poslu, rekoše. "Obožavam smrt" — rekao mu je ardit kad
su se, u domu na Podmurvicama, upoznali.
Zalobna povorka i počasni odred čekali su, u tišini koju
su prekidali pucnji iz gradske luke, da iz grobnice iziđe
ardit
ukopnik.
Ovaj je, u međuvremenu, otključao unutrašnja
vratašca na grobnici i, ušavši u grobnicu, ugledao oko
sebe tri lijesa. Bilo mu je rečeno da je četvrti ležaj
prazan, ali on zamijeti da je tamo odložen veliki vijenac.
(U danima kolere, u sveopćoj brzopletosti i strahu, tu ga
je bio ostavio grobar koji je ukapao Carla i Ludoviku.)
Valjalo mu je, dakle, vijenac odatle skloniti da bi se na
njegovo mjesto ugurao lijes s Fu-mulom. Ardit dohvati
vijenac i iznese ga na danje svjetlo.
Pogled mli zape o boje davnoga cvijeća i lišća u vijencu:
prvo krug crvenih karanfila, pa krug bijelih karanfila i, u
srcu vijenca, kao kružna zrakasta lepeza, zeleno palmino
lišće.
Sve sasušeno ali još uvijek prepoznatljivo. Ardit poskoči,
podigne vijenac uvis i, osut prahom što se
prosipao iz vijenca, kad to nitko u žalobnoj povorci što se
s
crnim zastavama bila porazmjestila uokolo grobnice,
nije
očekivao, krikne: — Italija je u v i j e k bila
ovdje. Evo dokaza!

(Na Staru godinu legionari su, u Opatiji, potpisali kapitu-

laciju: osamnaestog dana nove, devet stotina dvadeset i
prve godine grad je napustio i sam Comandante. A onda I
je, šesnaestog ožujka devet stotina dvadeset i četvrte, u
 Tako se ispunilo proročanstvo što ga je Riječanima, u nji- poglavlje dvadeseto
hovom gradskom kazalištu, sad već jedne davne zimske ve-
čeri, bio navijestio novinar koji se za govornicom pojavio s
bijelim cvijetom u zapučku crnoga salonskog kaputa: "Pita-
nje Rijeke je riješeno. Rijeka je talijanska".
U međuvremenu od novinara je postao Duce.)

Navraćali su, Mafaldi, u kuću, na razgovor: prije rata s

plitkim slamnatim šeširima, sada gologlavi ili s francuskom
kapom. Tako je manje zazorno. Preživjeli su njemačka bom-
bardiranja i doživjeli ulazak partizana u grad koji se događaj
nadovezao na već postojeće i pokrenuo nova komešanja. Pri-
stižu jedan po jedan, svatko ima svoje mjesto u velikoj sobi
s cincakavim plavim grozdastim muranskim svijećnjakom,
u kojoj je i Mafaldin otac primao goste, sred istoga pokućst-
va, koje je svojom tamnom glomaznošću odavalo imućnost
kupca. Posute, popričaju, nagledaju se s prozora morske ca-
kline i raziđu. Tako. Gotovo svakog dana.
- Danas sam im prevezao trideset i devet kolica tereta.
Brojio sam, Od kamiona do nasipa — reče Ugo Osojnak.
Otrgne polako kožicu s probušenoga žulja na dlanu ljevice i
baci je u pepeljaru. Opuškom cigarete oprži kožicu žulja.
Mafalda zakloni oči rukom:
- Per Dio*, Ugo, što radiš?
- Fašističkoj Italiji davali smo oro per la Patria**, a komu
nističkoj Jugoslaviji vlastitu kožu — odgovori Ugo.
- Sve će vas jednoga dana narodna vlast strpati u Via Ro
ma*** - reče Wanda.
Ugo se, bezobrazno, nasmije:

* Zaboga.
** Zlato za Domovinu.
- U ulici Via Roma bio je onda, kao i danas, smješten gradski zatvor.
 - Čekali smo ih i prije tri godine, nisu došli. Nisu se iskr
- Gdje ste danas radili? - upita mladi Francovich. Uvijek
je sjedio do prozora. cali, ni u Istri ni bilo gdje nama pod nosom - odbrusi mu
- 'Dobrovoljno' smo radili na Mlaki. Vapno. Crijepovi. mladi Francovich.
Mosnice. - Nego su ovi ušli — doda Mafalda.
- I mene imaju na spisku za dobrovoljni rad, ali ja im ne - Dobro... ušli su, točno... - branio se Ugo. A onda se
idem. Sto mi mogu? — reče Mafalda, oporo. dosjeti da predusretne slijedeći udarac. Reče: - Pobjednici
- Oni sve smiju. Samo se ti igraj - reče Mafaldin sin ma uvijek ulaze u nečije države, u nečije gradove, u nečije kuće.
teri. Čitajte Stari zavjet! Pa kakvi bi to pobjednici bili kad se tako
- Ti se uvijek nekoga i nečeg plašiš. Kao da nisi moj sin. ne bi vladali! Ali kad su ovima priprijetili Amerikanci...
- Nemojte opet počinjati - reče Ugo. - Ma kada su im priprijetili? — mladi će Francovich, kiselo.
- Dabome da se plašim. Zato ću se svakog Prvog maja do - Znaš ti dobro kada. Kada su im rekli: "Izvolite napusti
brovoljno prijaviti da na čelu povorke tekstilaca nosim sim ti Trst i Goricu i Pulu... i Pulu" — jesu li ili nisu ovi napustili
boličnu peću prvoga domaćeg sukna - reče Oreste, izazov sve što su dotad bili oružjem osvojili? Jesu li se pobjednici
no. Potraži Wandinu ruku. Bolje tako nego da me prozovu. povukli? Jesu! — likovao je Ugo. — Vrijeme radi za nas.
- I ti ćeš s tom... pećom proći kroz grad? Stvarno? Da te Pogledali su ga u nedoumici.
svi vide? - upita, tiho, mladi Francovich. - Ali Enriko Šušnjar nije tako mislio — reče Wanda, tiho.
- A zašto ne? Pa nisam ja valjda izmislio tu povorku trud
Doista, taj Enriko Šušnjar! Koliko su ga puta spomenuli
benika, kako oni kažu, koja prolazi Korzom. Ili tako ili će
otkako ih je pretprošle godine ostavio. Bio je jedan od prvih
me izbaciti iz dućana. Ionako mi je već nacionaliziran.
koji su iselili iz grada, samo dvadesetak dana poslije dolaska
- Nacionaliziran pa što? Nacionalizirali su i radnju mog
partizana!
oca pa ne kukam toliko - dobroćudno će mladi Francovich.
Ne govoreći nikome ni slovca pošao je, lijepo, na dvije no-
- Ali ja imam dvoje djece, sior Francovich mio! I ženu i
ge, u Gradski narodni odbor. I tajio to do zadnjega časa. A
majku u istom domaćinstvu. Lako vama! Ja ne dopuštam
Wandi da ide raditi, nikad! - reče Oreste i potraži zahvalnu onda im, ovdje, posljednju večer, sve ispričao. Slušali su ga
Wandinu ruku. zabezeknuti. Razgovor u Gradskom narodnom odboru ova-
- A mogla bi. Kad bi htjela. Je li, Wanda? Oni kažu da je ko je tekao, reče im:
ženi mjesto u tvornici, s rupcem na glavi, za traktorom, kao - Ne možete dobiti stalnu putovnicu kako ste tražili, dru
na kalendarima - reče Ugo, jetko. Povuče dim, nastavi: - že Šušnjar. Nego jedino u slučaju da zauvijek želite odavde
Štošta bi oni od toga što su naumili i ostvarili kad bi... — iseliti.
umukne. - Pa... ako nema druge, molim.
- Kad bi? - Samo tako.
- Kad bi što? - Onda molim dozvolu za slobodan izlaz, s tim da smijem
- Kad bi im Amerikanci to dopustili. Ali Amerikanci su ponijeti moje osobne stvari.
još uvijek u Puli, još uvijek! A to znači nama pod nosom! - - Pa sad, što se toga tiče, drug, ovako. Dat ćete izjavu u
Wnlrvi nnrvrctuiete da sy\i svoju pokretnu i nepokretnu imo-
 vinu ostavljate ovdje, u gradu, navest ćete ime i prezime puta na poziv udario službene pečate pa stvar uputio engle-
osobe kojoj to povjeravate na čuvanje. skoj vojnoj komandi u Trst koja je dokument redovitom po-
- Ali ja ništa nemam, ni pokretnoga ni nepokretnog! štom proslijedila Enriku Šušnjaru na Rijeku. Koji je, kad je
- Baš ništa? pošiljka stigla, pričao im je, otrčao u Pasoški ured i doku-
- Ma kad vam kažem. ment priložio svojoj molbi. Desetak dana kasnije dobio je
- Ni zlata, vrijednosnih papira, novca? obavijest da može podići dozvolu za slobodan izlaz koja da
- Ni lira, ni dinara, ni jugolira. Ja sam ptičica nebeska na mu vrijedi dva mjeseca.
goloj grani, druže... gospodine. - Otišao je, jer ništa nije ostavljao, ni svoj dućan, ni gro
- Druže. Onda ništa, je 1' da, kad nemate. Ništa. bove predaka — reče Mafalda.
- Nemam. - Imao je ludu sreću jer je požurio. Samo četiri mjeseca
- U protivnom, kad biste imali... kasnije smjeli su u Italiju jedino oni koje je tamo upućivala
- Nemam. priroda njihovog posla, dužnost, uz blagoslov vojne admi
- Kažem kad biste imali, deponirali biste sve to kod naše nistracije. Ne zaboravite da je sreća važna stvar u životu —
Centralne banke. reče Ugo.
- To je bivša Banca d'Italia? - Inače bismo i mi već bili otišli - reče Mafalda.
- Tako je. Bivša. Prvi put je to izrekla glasno: Oreste je pogleda, iskosa, za-
- Ali ja ništa nemam.
- Rekli ste. Dalje. Napisat ćete molbu da vam se dopusti panjeno.
- Pa nije samo Enriko otišao u ta četiri mjeseca! Koliko ih
iseljenje i priložiti dokument da vas tamo, u Italiji, tamo
je otišlo! — reče Wanda.
idete, je 1' da?
- Tada, ali tko je kasnije htio otići toga su zvali fašistom. "Iz
- E. Nego gdje?
vukao si se iz rata nekažnjen, ali sad si se otkrio!" - tako su pi
- Dobro... što sam vam ono htio reći? Da, da vas tamo
sali u novinama. Pa vi kao da ste sve zaboravili u godinu dvi
netko hoće zbrinuti. Treba mi takav dokument.
je! - ljutio se Ugo Osojnak. Kad se smirio, u tišini sobe, reče:
- Ja imam pismo od jednoga mog prijatelja iz Italije koji
- Trebalo je otići u ona četiri mjeseca. - Brojio ih je na prste,
me zove k sebi. Je li to dovoljno?
glasno: - Svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz. Četrdeset i pete.
- Nije. Dokument mora biti službeno ovjeren.
- U Italiji? — Ja neću nikada otići - reče, tiho, mladi Francovich.
- U Italiji, ako tamo idete. Pogledaše ga.
- Idem, idem... ali to je formalnost, gospodine... druže.
Pismo može biti lažno a imati pečat! Uvijek je sjedio do prozora, podvijenih nogu, u naslonjaču
preko kojega je Mafalda prebacila pokrivač od katuna, osut
- Pa sad, što se toga tiče, drug, mi ne provjeravamo vjero
uzorcima proljetnoga cvijeća. Mladom je Francovichu moglo biti
dostojnost poruke. Propis nalaže da to bude dokument a
pedeset godina. Ali kod ljudi visoka rasta, mršave tjelesne grade
dokument, znate i sami, mora imati pečat.
i upalog kao u djeteta glatkog lica uvijek je teško odrediti
Pisao je, ponovo, onom prijatelju u Italiju koji mu je, po-
»i; u ■,1 ; ; ^ godine starosti. Blage ćudi, tjestav, teško je -"-... /•-„ «„,I;L,„ nj
svnie maike!*) zapadao_JJ„.veća uzbuđenja. Ali
 god da su kupovali, sve su bile fašističke. Pa su kupili grad-
kada bi se uzrujao, njegov bi govor načeo rijedak oblik ner-
ski dnevnik "La Vedetta d'Italia". Vijesti na prvoj stranici ni-
vozne smetnje: započeo bi rečenicu tako kao da se u načinu
njenog izgovaranja neće ništa dogoditi, tako kao da će ne- su govorile ni o kakvim novostima-iznenađenjima. Izgledalo
smetano teći do logičkoga završetka, ali bi uzrujanost, ubr- je, dapače, da ustaljeni pobjednički talijansko-njemački
zo, započela u njega gomilati riječi i zbijati ih sve bliže jednu dvojac i dalje pretječe sve protivnike i, nezaustavljivo, juri
do druge. A kad bi mu zapinjanje u izgovoru natjeralo na lice prema konačnom cilju. Čitali su: TALIJANSKE I NJE-
bolesno crvenilo i učinilo misao nerazumljivom, dogodila bi MAČKE JEDINICE RATUJU NA CIJELOM BOJIŠTU.
se sasvim kratka vremenska stanka u kojoj bi se on opustio a Manje masnim slovima: Snage Osovine zauzele nov borbeni
rečenica nanovo potekla mirno. Baš kao kad svijetao trozvuk raspored - Potopljena dva parobroda ukupne nosivosti
razriješi nagomilane oštre disonance što su ritmički i 15.000 tona, ostale oštetili naši torpedni zrakoplovi - Obo-
melodijski krnjile frazu. Njegov je otac, prije rata, vodio reno pet neprijateljskih zrakoplova.
dućan s odijelima za muškarce: bio je koncesionar najglaso- Prije nego što će saviti novine, otac ubode prstom u "nov
vitijih proizvođača sukna i modno-krojačkih udruga u Italiji. borbeni raspored":
Prgav po prirodi, nije se libio da na užas supruge prošeta gol — Najgenijalniji naslov članka svih vremena pročitao
po kući, pleskajući se iz inata po runjavim prsima i gu- sam
zovima, i neprestano prostaci. Što je, dakako, završavalo
u "Tempu", u siječnju, poslije onog sranja kod Tripolija. Pi
svađom, stalno obješenim nosom na licu njegove supruge i
salo je...
njegovim, tobože ljutitim, bijegom iz kuće - koji ga je vodio
- Znam. Rekao si mi.
ljubavnici pod pazuho! Mladi Francovich ispomagao je oca
- Čuj još jednom: "Naše trupe pobjednički se povlače".
u dućanu, putovao poslom u tekstilna središta, u Liguriju, u
Usrećivalo ga je izgovaranje toga suludo sročenog naslo-
Lombardiju ili brodom u Jakin. Nije se nikad oženio
va: bio bi ga do iznemoglosti ponavljao, ali sad je, polako,
a to što sada, podvijenih nogu, do prozora, sjedi kod Ma-
vukao kažiprstom duž cijeloga podnaslova koji je govorio o
falde pripisuje svojoj neodlučnosti: ali se ne žali. Kada su ga
snagama Osovine. Reče, tiše:
roditelji, prije četiri godine, nukali da zajedno s njima napu-
sti grad, mladi se Francovich nikako nije mogao odlučiti. — Možda se i ovdje, cazzo*, radi o "pobjedničkom
Nije to mogao ni onda kad će svako oklijevanje postati kob- povlače
no. A bilo je to ovako: nju"?
Dva jutra kasnije dlanom je peglao mirišljivi novinski pa-
Ta dva mjeseca, od srpnja do rujna, godine tisuću devet pir — i šutio. Okupili su se oko te njegove šutnje: novinska
stotina četrdeset i treće, mladi je Francovich bio kao na ig- plahta, na stolu, crnila se od tiskarskog mastila:
lama: povlađivao je očevim trijeznim procjenama sve mut- POVIJESNA SJEDNICA VELIKOG VIJEĆA U PALAČI
nije političke situacije, ali se od grada nije dao otrgnuti. 'VENECIJA'. Ispod toga: POZDRAV JUNAČKIM BOR-
Bila je nedjelja, 25. srpnja. Ispratili su "staru Francovich" CIMA I SRČANOM SICILIJANSKOM STANOVNIŠTVU
(sam suprug nazivao ju je tako!) na prvu jutarnju misu u ka- - POTREBNO JE DUHOVNO I MATERIJALNO JE-
clm ntiU
DINSTVO SVIH TALIJANA. Ispod toga, nešto manje
1. vule. oenis; 2, vulg. uzvik bijesa, čuđenja i si.
 krupnim slovima: PREMA ČL. 5 USTAVA KRALJEVINE U srijedu otac je, i opet naglas, čitao iz uvodnika: '"Vede-tta
NJEGOVO VELIČANSTVO KRALJ PREUZIMA NAJ- d'Italia' koja je pokrenuta zato da bi potvrdila i obranila
VIŠE OVLASTI U ODLUČIVANJU KAO I ZAPOVJED- nacionalne težnje Riječana - kojima su Saveznici godine
NIŠTVO NAD ORUŽANIM SNAGAMA. OBRANA JE- 1918. uskratili pravo na samoodređenje - pisala je šesnae-
DINSTVA NEZAVISNOSTI I SLOBODE BESMRTNE stoga ožujka 1924. godine, kada je Njegovo Veličanstvo
DOMOVINE. Kralj hitao zakonski osnažiti netom izvojevanu aneksiju - li-
Otrčali su u grad: vidjeli su to na svoje oči: građani su sa kujući tog blistavog jutra - da Grad na Kvarneru gleda i
zgrada skidali znakove fašističke vlasti, rušili ih s podnožja, pozdravlja u Vladaru lice same Domovine, Italije. Danas, u
čekićali sa zidova, režimske su svetinje nestajale jedna za ovom teškom vremenu, 'Vedetta d'Italia' ponavlja iste riječi
drugom pod nemilostivim nanosima žitkih paklina, činilo se uvjerena da izražava duh Talijana na Kvarneru koji se, stojeći
da Duceove silhuete sprva dobijaju samo zaštitni katranski iznad svih podjela i događaja, već zbiše discipliniranom
povez preko oka, no već bi ih slijedeći pokret ruke u kojoj je vedrinom na poziv i zapovijed Vladara." - Cazzo! - reći će
bio kist ili krpa umočena u katran oslijepio i, za potez dva, otac. Na to.
prebrisao. Na Kozali, već se sve znalo, netko je, velikim Sutradan, a već je bio 29. srpnja, novine su i opet zamiri-
uspravnim slovima, ispisao FINALMENTE*, u bro- sale izdašnošću tiskarskoga mastila: RASPUŠTENA FAŠIS-
dogradilištu na Kantridi da je uletjela vojska: radnici su spre- TIČKA NARODNA STRANKA. Ispod: RASPUŠTENI
mali protufašističke demonstracije. Na to da je upravitelj VELIKO FAŠISTIČKO VIJEĆE I SPECIJALNI SUD.
Tvornice torpeda, osobno, telefonom nazvao prefekta Ago- Bio je petak kad su novine od lijevoga do desnog ruba pr-
stina Podesta i dojavio mu da radnici već skidaju Duceove ve stranice upozorile čitatelje da je osnivanje političkih stra-
slike i mrče silhuete a on da je nemoćan da stvar opet preuz- naka zabranjeno tijekom trajanja rata.
me u svoje ruke pa neka oni smjesta pošalju vojsku i karabi- Stara Francovich već je danima s nosem do poda, a ima i
nijere... Mladi je Francovich tog prijepodneva zaista vidio ka- zašto: muči se da štogod kupi pa to, najbolje što umije, pri-
ko vojska i karabinijeri hitaju u zapadni dio grada. Te premi za jelo, i to samo za njih dvojicu, jer nju muči katar
večeri, prije nego što će poći na spavanje, otac reče: želuca, ispija nekakvu krečno-mutnu tekućinu koja nikako
- Pronađi u novinama zadnju vijest o Mussoliniju. da se posve otopi ni u čaši vode ni u njenom želucu pa po-
Sin je listao. Napokon pročita: "Duce i Fiihrer utanačili vazdan podriguje, ali sav njen trud propada već ranim ju-
protumjere što ih iziskuju borbe na oba fronta". trom kad proklete političke vijesti otruju svu njenu dobru
Otac uze taj primjerak novina (bile su od 22. srpnja) i volju i niušta svedu njen trud nad štednjakom. Jedva čeka
uputi se s njima u zahod. Reče, putem: da to prestane a eto, njen muž, kad je već bio bogu hvala od-
— Sad obojica mogu "protumjerama" otrati samima ložio jutrošnje novine, odjednom upire prstom u naoko neu-
sebi padljiv slog i viče za sinom koji je bio pošao u sobu: -
guzicu, kao što ću i ja svoju. Počelo je!
Pa se zaključa u zahod. Čitaju, svo troje, vješticu: "Od jučerašnjega broja na pri-
vremenoj dužnosti urednika ovog lista nalazi se kolega Ma-
",,Znaju li ga? Pogledaju se. Ne, ne znaju ga.
* NaDokon.
 Prva polovica mjeseca kolovoza dala je ocu za pravo: na Štaviše lakše prati i razumije, dok tobože nezainteresirano
sve strane se pisalo i još više govorkalo o istragama što su lunja po sobama ili rasprema posuđe. Razgovori su se, na-
pokretane protiv osoba iz političkog života bivšega fašistič- pokon, počeli ticati i njezine kože.
kog režima pod optužbom da su se, pisalo je, "brzo bogati- - Pitanje je vremena, cazzo, tko će u ovaj grad prvi stići:
le". Anonimne tužbe i objede na račun ovog ili onog iz obo- hoće li to biti Nijemci ili ustaše ili partizani. Čuo si kako ka
renog režima letjele su na sve strane, ponajviše na adresu žu Hrvati? - pitao je otac sina.
uredništva s molbom da ih ono tiska. A dnevnik je, jednoga - Sto kažu?
kolovoskog dana, ljutito, otpisao da će tiskati samo izjave - "Tko prvi stigne, njegova je djevojka." Na Amerikance
potpisane punim imenom i prezimenom jer da je sada slobo- i na Engleze ne računam. Dok oni stignu sa Sicilije kolač će,
da. "Cazzo!" — rekao je na to stari Francovich, u posjetu kod cazzo, već biti pojeden a s njime i mi. Kao grožđice u uskrš
Mafalde. Sin mu je, te večeri, radije pošao u kino: Marta Eg- njoj pletenici. Jer nama je svejedno tko će prvi stići, hoće li
gert igrala je u "Plavokosoj Carmen", u "Odeonu". to biti Hrvati ovi ili Hrvati oni, komunisti ili ustaše. Pa čak
Sredinom kolovoza pala je Sicilija. "Poslije četrdeset junač- da dođu i Nijemci - ne piše nam se dobro. Svi oni imaju s
kih, posnih dana" - sjeća se mladi Francovich Mafaldine pri- nama neraščišćene račune.
mjedbe. "Ali poslije ove korizme ne dolazi Uskrs" - sjeća se
- Ja nisam bio član stranke - pripomenuo je, tiho, sin.
očevog odgovora na Mafaldinu primjedbu. "Oslobodi me,
- To kao: ja sam bio, je li to hoćeš reći? Jesam, bio sam.
sveti bože!" - zavapila je njegova mati, jer nije dopuštala da
Ali trebalo je živjeti, cazzo, i to ne od danas na sutra nego s
joj još i u vjeru diraju. Pa je pohitala, iz velike sobe s muran-
perspektivom godina i godina pred sobom. I živjeli smo, do
skim svijećnjakom, na balkon, na ljetnu jaru: radije i to ne-
bro smo živjeli. Ti i tvoja mama, daj zatvori vrata da nas ne
go da sluša bogohulnika od muža. Po kratkoj sjeni koja je
čuje, niste bili spremni ni na kakva odricanja: ljetovalo se,
kroz otvorena balkonska vrata ulazila u sobu primijetili su
cazzo, putovalo, sjedilo kod frizera. I neka se sjedilo, i neka
kako se skrušeno zlamenuje. Oreste je čitao: "Bollettino
se putovalo, i ja sam dvaput tjedno išao na tenis u Opatiju.
1180. Teška bitka za Siciliju, koju su talijansko-njemačke
trupe punih četrdeset dana srčano vodile protiv nadmoćni- Živjeli smo. A meni se sad ne krepava.
Provjerio je jesu li vrata od sobe dobro zatvorena.
jih anglo-američkih snaga na zemlji, moru i u zraku, jučer
je završena." Šutjeli su. Stara Francovich vratila se u sobu, - Novi prefekt je već dobio upute iz Rima... - rominjao je sin.
unesavši zapah pripeke. Vrtjeli su žličicama bljedunjavi do- Otac ga je gledao u čudu.
maći višnjevac u visokim čašama kojim ih Mafalda redovito - ...od Ministarstva unutrašnjih poslova. U naredbama pi
osvježuje. U čaši Uga Osojnaka gusta se pjenica, načasak, še kako da se poveže s vojnom vlasti i u gradu održi red i
oblikova u trokut neravnih stranica u kojem raspozna obrise mir.
Sicilije. Vir povuče 'Siciliju' na dno čaše i vrati je razmrvlje- - Ma tko? Agostino Podesta? Red i mir? Pa zar ti zbilja
nu, bezobličnu. Prepozna u tome sudbinu koja ih odsad če- misliš da su svi živjeli kao što smo živjeli mi? Ti, ja, naši
ka. Ali ništa ne reče. znanci? Mussolini je pao, jedan Du-ce je nestao, a ti misliš
Bio je rujan a stara Francovich je, u dubini duše, morala da će narod, ej, na-rod, znaš li ti što je to na-rod, biti miran,
Driznati da ie Dolitički razgovori sada više zanimaiu i da ih da će sačuvati živce? Ma neće, cazzo. Nego će sad on, na-
«... Jt9<L uzeti bMinu u ruke.
 Izraz očevog lica podsjeti ga na grčku komičnu masku: oči Napuštali su Mafaldin dom na Podmurvicama već podvečer:
su bile izbuljene, usta kao da zijevaju a obrazi napuhnuti. coprifuoco* je počinjao u dvadeset i jedan sat. A bilo je ljeto!
- Prestar sam ja da me se mlati kao vola u kupusu. Cazzo! Gradom su šetale patrole (deset vojnika i časnik). Tri ten-
A osim toga, ja nikom nisam učinio zlo. Moj je dućan svima ka stajala su u pripremi na gradskim ulicama.
bio otvoren i svi su iz njega izlazili zadovoljno i odjeveni po Dolje, na izlazu, kod rešetkastih vrtnih vrata, pod krošnja-
posljednjoj modi, cazzo! I Talijani, i Jugoslaveni, i Zidovi, i stim stablima teških murvi, zastali bi. Trebalo se razići a raz-
Crnci s brodova, i oni sa Sušaka i oni iz Milana podjednako, govaranju i nagađanjima nikad kraja!
svi! Pa zar smo mi, zar sam ja kriv što su u Rijeku, čim je Ugo Osojnak, gotovo šapćući, reče:
pripojena Kraljevini Italiji, počeli dolaziti Jugoslaveni kao u — S Mussolinijem je pao i fašizam.
obećani grad jeftinoće i bogatstva? Jugoslaveni iz najudalje Stajali su na večernjem kolovoskom suncu, bez odgovora.
nijih krajeva ondašnje Jugoslavije! A o onima sa Sušaka da i Stari Francovich, kao da premeće krunicu, oglasi se navo-
ne govorimo, cazzo! Dolazili su k nama preko mosta, ovdje đenjem smijenjenih gradskih prefekata:
su kupovali i zabavljali se zajedno s nama, jer im je tamo bi — Temistocle Tecla smijenjen je u ožujku. Agostino
lo dosadno. Sami su tako govorili. Podes-
- Pa čega se onda bojiš? ta dvadeset i prvog ovog mjeseca, kažu za Pietra Chiariotti-
- Rat je ludilo, rat nije pitanje pravde. Ludilo u kojem se ja da je nefašista, jučer sam to čuo. Ne znam koliko će se taj
svatko kiti svojom pravdom da bi čovjek s opravdanjem Chiariotti održati ali, vjerujte vi meni, slijedeći koji dođe na
smio klati čovjeka, cazzo, osvećivati se, mrziti. A najgore je taj položaj bit će antifašista. Jer kad jednom polupaš ćup, vi
kad je u ratu netko u pravu. I kad zna da je u pravu. Tada še ga ne možeš slijepiti.
je mržnja najstrašnija, jer je opravdana. Trideset i pete Abe- — Ali... Italija je još član Trojnog pakta — reče Mafalda.
sinci su uhvaćenim Talijanima rezali jaja i cijeli im je svijet Stajali su na večernjem kolovoskom suncu, bez odgovora.
odobravao. Bili su u ratu i u pravu! Onaj koji prije rata nije —I što ćemo sada?
imao novaca da u mom i tvom dućanu kupi odijelo, taj će —Cazzo, što ćemo! Otići! Otići odavde dok smo još živi i
sada uzeti toljagu i raspaliti po nama. A je li meni i tebi to zdravi.
potrebno? Za nas će se u Italiji uvijek naći posla, za nas ta —A partizani? Cijelo je zaleđe njihovo - reče Wanda.
mo znaju. A ovdje ćeš odgovarati za to što netko nije imao —I za njih — reče mladi Francovich.
novaca da kupi odijelo, cazzo! Pa ja nisam Crveni križ, ni Stajali su na večernjem kolovoskom suncu, bez odgovora.
sam Zeleni križ da odijela dijelim besplatno! Ali u ratu se to
ne pita, u ratu se namiruju nenaplaćeni računi iz vremena Vijest je na Podmurvice htio donijeti Ugo Osojnak.
mira. Dok je slušao talijanski radio štap mu je ispao iz ruke.
Samo nekoliko dana kasnije mladi je Francovich morao Ukućani su, zanijemivši u strahu, povjerovali da ga je pogo-
priznati da su događaji potvrdili očeva predviđanja: koma- dio srčani udar: držao se lijevom rukom za srce ali je zato de-
nda XXIII. armijskog korpusa (kojoj je sjedište bilo u Tr- snom, hitrim kretnjama, skretao pažnju na okrugli izrez (za-
stu) proglasila je na cijelom korpusnom teritoriju ratno sta-
u>u.,*..... * Poliriislci sar.
strt grublje pletenom nategnutom smeđom tkaninom s jon - Tko ti je rekao? — pitali su, svi.
skim stupovima od daščica u kapitele kojih su bile urezba- - Vidio sam! Bio sam. Isplovili su za Lošinj. Rekli su mi.
rene spiralne volute u obliku puževe kućice) iz kojeg se čuo - Tko ti je rekao?
glas maršala Pietra Badoglija: "...ima prestati svaki neprija - Oni. Naši. Vojnici. Koji više nisu vojnici. Iz Lošinja da će
teljski akt protiv angloameričkih snaga ....... " otploviti u Italiju. Ovdje više nema Italije, nema više nika
Pogleda na sat u kuhinji: 17.45. Fašistička je Italija kapitulirala. kve Italije, Mafalda. Samo smo mi ostali. Mi smo Italija,
Htio je vijest donijeti na Podmurvice, ali mu ukućani nisu Mafalda mia. Mi?
dopustili. Nego su još k tome pozatvarali sve kapke na pro- Čudio se. I plakao.
zorima i sva prozorska stakla. Samo je rekao pa tako i on Tražio je mjesto gdje će sjesti, koracao od jedne prazne sje-
potpisao kapitulaciju: "Udavit ćemo se od vrućine". dalice do druge, nije ih vidio, niti se itko pomakao.
Grad je, sutradan, nisko, nadlijetao jedan zrakoplov: vi- - Od svega stoje bilo samo mi? Mi?
djelo se kako nečija ruka gura u nebo letke. Držali su se ne-
koliko sekunda slijepljeno, padali kosimice modrinom (bilo Kroz grad je projahao konjički puk: tisuću konjanika.
je vedro) kao kakav četvrtasti srebrni poslužavnik, čas ude- Oreste se zatekao na ulici, saznao je: nisu se htjeli predati
sno čas ulijevo, a onda se pretvarali u bijele latice što se tru- partizanima pa se povlače iz Senja na zapad, pripadaju divi-
ne nad morem, nad krovovima i padaju, najposlije, kao obi- ziji "Murge", njihovi se i dalje bore, na Vratniku, kažu, teš-
čan papirnati letak, bez čarolije, u kupus po vrtovima, na ko izgovaraju imena položaja Goljak, Melnice...
užagreni cement, u zamašćeno more u luci. (Nije još mogao doznati da je, upravo u tom trenutku,
- Dolaze ustaše! prolazeći ispod golemih kestenova kod kolodvora, u grad sa
Jedan letak sletio je u vrt doma na Podmurvicama: Emilija zapadne strane ulazio general Gastone Gambara, zapovjed-
je bila najbrža, zgrabila ga je i odnijela u kuću. Oreste je htio nik talijanskoga XI. korpusa, s jednim jedinim zadatkom:
pročitati letak, ali ga Emilija nije ispuštala iz ruku. Ona ga da spriječi raspad talijanske II. armije.)
je uhvatila, ona će ga i čitati! Bilo joj je šest godina. Sricala
je: "su šak irijeka sa či njavali sudo sada o ot otrovne bodeže Bilo je podne kad je u sobu utrčao Parsifal: netko mu je,
utije lu naše maj čiče hr vat ske..." ispred kuće, hitro, tutnuo u ruku letak i rekao mu neka ga
- Znači ustaše dolaze - reče Wanda. pokaže "doma, svima". Letak je pozivao na ustanak, na mo-
- Svejedno da li oni ili partizani. Za nas je to svejedno - bilizaciju, u "narodnooslobodilačku vojsku", pisalo je. Potpi-
reče Mafalda dok je gladila Emiliju po kosi. san je bio Mjesni komitet Komunističke partije Hrvatske.
- Nije... svejedno. S ustašama bismo mogli pregovarati, a Mafalda je, s letkom u ruci, istrčala na ulicu. Za njom je
s partizanima se to ne može — reče Oreste. potrčao Oreste. Ulica je bila prazna.
- Tko mi? — reče Mafalda, posprdno. — Nas nema. Na ulici, ispod prozora gradskog zatvora, stotinjak građa-
Tada, kao da je nad prizorom bdio kakav nevidljivi inspicijent, po- na tražilo je, vičući i prijeteći, da se puste na slobodu politič-
javi se na kućnim vratima stari Francovich. Širio je ruke, izdahtao: ki zatvorenici. Odozgo, s uzvisine na kojoj je bila madžar-
- Mafalda... Oreste... Wanda mia... vojska je napustila Su- ska Guvernerova palača, pojavili su se laki tenkovi i počeli
spuštati njg ulicu Via^.
 ...koji se razbježaše i okupiše nešto južnije, ispred zgrade Doslovce preko noći, jer još jučer nije ih bilo ni čuti ni vi-
njemačkog konzulata. djeti, oglasili su se u gradu "badoljanci", "liburnisti", "auto-
Ujutro je izišla u grad, trebalo je podići aprovizaciju. Ore- nomaši-zanelijani", čulo se da uspostavljaju "odbore", "na-
ste je morao biti u dućanu, nije znala je li zato da posluje (s rodna vijeća"...
kime?) ili da čuva dućan (od koga?). Na tržnici je doznala da - Sloboda! Poslije dvadeset i šeste prvi put da čujem za po
je talijanskim vojnicima zapovjeđeno neka ne bacaju oružje, litičke stranke - reče Oreste, radosno.
neka ne desetkuju vojne formacije, neka ne dezertiraju. Jed- - I zadnji! Jer će doći partizani - odbrusi Ugo Osojnak.
na je otočanka prodavala prvo grožđe, koje su u zujavim po- - U njihovim redovima ima i naših ljudi - reče na to Ore
lukrugovima napadale ose i pčele. Jedno je zrno bilo gnjilo. ste, tiho.
Kad je, kod kuće, na stol, istresla grožđe zabijelio se, pod - Ima ih, ali oni nisu Talijani, a još manje Riječani. Oni su
znojavim sedefastim zrnjem, pažljivo presavijen letak. komunisti. A komunisti su internacionalisti. "Ustajte pre
zreni na svijetu" - zapjeva. - Oni nisu isto što i mi, niti će to
htjeti biti kada dođu ovdje.
"Narodu Sušaka i okolice!
- Možda neće - reče Oreste, tiho.
Snage Sovjetske Rusije, Engleske i Amerike te naša Narodna
Oslobodilačka Vojska i Partizanski Odredi Jugoslavije lome fa- - Hoće. Doći će. Iza njih stoji Sovjetski Savez. Oni će doći
šističku neman i prisilili su oružane snage Italije na predaju. i ostati.
Talijanski okupator napušta našu teritoriju. Narod je jučer Mafaldi pade na um rečenica iz letka u grožđu: "Naša Na-
pokazao svoju volju, raspoloženje i borbenost. Naša Narodna
rodna Oslobodilačka Vojska i Partizanski Odredi među na-
Oslobodilačka Vojska i Partizanski Odredi medu nama su.
Sušak sada spada u oslobođeni teritorij. Međutim borba nije za-
ma su
vršena. — Ugo ima pravo. Doći će. Svatko od njih držat će u jed-
Njemački fašisti mobiliziraju na svom prolazu sve što je sposob- noj ruci toljagu a u drugoj adresar. Sjećaš li se što sam ti go-
no za rat i rad i spremaju nam sigurnu smrt. Tomu vorio? "Vi ste Ugo Osojnak? Bili ste fašista" i tup! ode Ugo
suprotstavljamo: Opću mobilizaciju svih rodoljubivih snaga. Svi u Osojnak — reče stari Francovich prvo sinu, potom Ugu. Na-
Narodnu Oslobodilačku Vojsku Sve za front
stavi: - Meni se ne krepaje, cazzo. Meni se odlazi.
Živilo oružano bratstvo Srba Hrvata i Slovenaca
Živila Crvena Armija Živila Britanska Vojska Sutradan, oklijevajući, izvadi Ugo Osojnak iz džepa širokih
Živile Američke Trupe Smrt fašizmu - Sloboda platnenih hlača listak papira. Dugo je u rukama petljao s tim
narodu Sušak, 11. septembra 1943. papirom a kad je, naposlijetku, privukao pažnju Mafaldinih
ukućana sjeo je na cigleni zidić i počeo čitati: "Ekselencijo, u
Mjesni Narodno Oslobodilački Odbor"
času prekomjernog bola radi domovine, u koju su provalili i
koju su rastrgali stranci, koji na njezinom tlu vode svoje borbe
za uništenje, grad Rijeka, posljednja kći anektirana Italiji ali
prva u ljubavi prema jeziku, narodima i kulturi latinskoj, za-
htijeva — kroz usta naših sugrađana — čast da visoko drži na
usnama ime, u srcu vjeru ucviljenoj domovini. Potpisani gra-
đani na XXIV eodišniicu ulaska Gabriiela D'Aaaunzija, svje-
 sni bolne sadašnjice i tmurne sutrašnjice, kada će vjerojatno — Cazzo! — reče stari Francovich.
tuđinske horde pokušati osporiti ili još gore, zgaziti talijanst- - Slavi će biti oduševljeni kad pročitaju da ih nazivate "tu
vo zemlje svetoga Vida, traže čast da se skupe u stalno naro- đinskim hordama" — reče mladi Francovich.
dno vijeće, da surađuju s vojnim i civilnim talijanskim vlasti- -Ja ih tako ne nazivam, nisam ja to pismo pisao - uzlju-
ma, do posljednje mogućnosti spasa. Rijeka, dvanaestoga ruj- ti se Ugo. - Neću ga potpisati.
na tisuću devet stotina četrdeset i treće." - Rekao si već tom Bacciju da nećeš? - upita Mafalda.
Čulo se, u tišini, kako grlice guguću, na krovu, kako se — Rekao sam mu neka počeka koji dan, dok razmislim.
Emilija i Parsifal utrkuju, oko male palme, u dvorištu. Ali
—Tko vam je dao taj letak? - pitao je Oreste. ja to pismo neću potpisati. Nikada. — Zastane. Pridoda: -
—Nije letak nego kopija pisma. Traže da ga i ja potpišem. Cijeli život živio sam u zavjetrini. Zašto da sada dižem je
—Tko traži? - upita Mafalda. dra?
—"Potpisani građani" - odgovori Ugo i pruži list Wandi. Razišli su se. Kao da će se i sutradan sastati. Ali nisu. Ba-
Čitala je glasno potpisnike: "Iccilio Bacci, kraljevski sena rem ne u istom broju. Nikada više.
tor, vlastoručno, Ettore Rippa, doktor Oscar Sperber, kape
tan Rippa Rino, doktor Giovanni Perini ....... " Desetak minuta kasnije sjedio je Ugo Osojnak u otvorenoj
—Toga poznajem - reče Mafalda. ljetnoj tramvajskoj prikolici. Ispred njega, sučelice jedan
—Ima još jedan potpis, ali je nečitak - reče Wanda i vrati drugom, odijeljeni od suputnika naslonom tvrdog sjedala,
papir Ugu. Koji reče: razgovarala su dvojica mladića.
—Nije ni važno. Prvi reče: - Žica je visoka, recimo, oko dva metra. Ide duž
—Kome je upućeno to pismo? - upita Mafalda. cijele bivše jugoslavensko-talijanske granice, ali moraš paziti
—Zapovjedniku Gambari. da ti na starom otvoru ne postave zasjedu. Zato uvijek režeš
-Ja ga ne bih potpisao - reče stari Francovich. na novom mjestu.
—Zašto hoće da ga i vi potpišete, zio Ugo? - pitala je Wanda. Drugi upita: - Čime siječete?
Ugo raširi ruke, reče: Prvi: - Škarama za rezanje žice. Pogledaj.
—Jer poznajem Baccija, eto zašto. Bio je istaknuti fašista. Tramvaj se zaustavio na postaji na kojoj je Ugo morao sići.
—Ovdje se potpisuje kao... — tražila je Mafalda papir u Radije ostane u prikolici, naćulivši uši.
Uga — kao "kraljevski senator"! Drugi reče: - ...kao da je svetac, povorka ljudi.
—Kraljevska je kuća naglo dobila na cijeni kad je pao Du- Prvi upita: - Kada to?
ce - reče stari Francovich. Drugi: - Prekjučer pred Rašom. Ljudi su krenuli u Labin,
—Kralj je Baccija zbilja imenovao doživotnim senatorom kažem ti, po oružje, u povorci. Mislili smo da će proći bez
— pridoda Ugo. krvi... tukli su po nama mitraljezima, nisu se predali.
— Ja to ne bih potpisao - opet će stari Francovich. Prvi: - Neki se već predaju.
-Jutros smo se sreli na ulici. Bacci i ja. Zamolio me neka Drugi: - Mi smo imali dvije karabinke iz dvadeset i prve
i ja potpišem. Rekao je da sudbina grada ovisi o našoj privr i dvije lovačke puške. A tamo je bila vojska, karabinijeri,
ženosti staxJmideaJima-reče Ueo Osoinak. ....... ........ kvesturini...
_,...... Prvi: — Tucet smo izgubULosamnaest: omladinaca..
 Drugi: - Ali su zato onesposobljena četiri njemačka kami- - Dvadeset godina puni im fašizam glavu junaštvima i po
ona! bjedama, papa — branio je sin vlastitu mater i sve žene iz
Prvi: - Nitko nije znao da Nijemci iznad Limskog kanala Mussolinijevog Rimskog Carstva i, pri tom, dao se od oca
imaju u zasjedi "Tigrove"... Jebiga! potezati za ruku. — Svaka misli da je heroina...
Ugo Osojnak, sav smućen onim što je čuo, iziđe iz tram- - A što u krevetu nisu heroine? — izbaci stari Francovich.
vaja. Šetkali su, tako, ulicama i trgovima dok im pažnju ne pri-
vuče skupina ljudi ispred javnih oglasnih tabli. Pridoše bli-
Sutradan, trinaestoga rujna, na dan Ivana Zlatoustog, do- že: plakatni papir, svježe premazan vodnjikavim ljepilom
šla je stara Francovich sva razdragana sa propovijedi o tom koje je, navonjali su u zraku, bilo načinjeno od sagnjilog
hrabrom carigradskom patrijarhu brašna, blisnu na suncu kad se ono nadvisi nad prošlostolje-
"kojemu su oduzeli patrijarško zvanje jer je, odan svojim tne zgrade.
idealima, hrabro poticao asketizam i obara se, braćo i sestre, " ..... u teškim časovima koje Italija proživljava postoji za sve
na raskošan život svećenstva, pa neka i nama posluži kao samo jedna stranka: stranka sloge, časti i rada..." — čitali su.
primjer da se i mi u ovim nemirnim vremenima..." — grmio - Ovo je nešto za tvoju staru — šapne stari Francovich sinu
je talijanski svećenik u kapucinskoj crkvi i pozvao se, jaros na uho, ističući u izgovoru one tri uzvišene imenice i bečeći
no, na nedavni popis osoba "koje su se u gradu bile oboga pri tom lice.
tile na nezakonit način umjesto da visokim položajima koje " ...... nikakav pokušaj, pa došao on bilo s koje strane, ja
su zauzimali daju kao rodoljubi i podanici svete katoličke i neću trpjeti ...... " - poručivao je s plakata general Gambara.
apostolske Crkve primjer u skrušenosti i samozatajnosti, u - A kamoli, cazzo, da će političke stranke biti obnovljene!
ovim nemirnim vremenima kada cijela naša Domovina kr - povuče otac sina za ruku. - Idemo.
vari a vjekovni naši neprijatelji stoje pred Rijekom kao - Gospodine... gospodine Frankoviću...
Amalečani pred Negebom i Siklagom, spremni da je opljač Iza njihovih leđa čuo se muški glas, ali prigušen. Tako da
kaju i ognjem spale ......." — ječao je propovjednikov glas su ga čuli poslije nekoliko koraka i tek tada stali.
još dugo u duši stare Francovich.
- Gospodine Frankoviću - škrtareći na pokretima, nezna
Bježeći iz vlastite kuće ispred gnjevne navale tih, nije do-
nac im domahnu.
bro razumio, Amalečana ili Mlečana?, ispred provale bijesa
- Poznaješ ga?
griješne bizantske gospode što se, na razjapljena usta njego-
- Cazzo!
ve smućene žene, sručuje na jadnog Zlatoustog Ivana patri-
Neznanac im pristupi: u tih nekoliko koraka što ih je dije-
jarha, stari je Francovich, dokraja svadljivo, zalupio kućnim
lilo navukao je na lice slatki osmijeh, ali im ruku nije pružio.
vratima i povukao za sobom u grad sina kao da mu je taj još
Ćelava lubanja bila mu je orošena draguljnim zrncima znoja.
uvijek u kratkim hlačicama!
- Dobro jutro. Moram vam nešto saopćiti ali nasamo, gos
- Sto je, cazzo, svjetski rat prema bunilu u ženskoj glavi!
podine Frankoviću.
— rekao je sinu i odvlačio ga od kuće kao da će svi zlodusi
biblijski i gradski ovog trena sunuti na iz nje na ulicu i dati Stari se Francovich nije ni snašao od iznenađenja a mladi
se za njim.3.dvojicom jogssgtfl&ai.beskućnika, .............. ........ se, iz pristojnosti, već bio udaljio i sad je ponovo stajao ispod
javnih oglasnih
 - Molim. — A tko meni jamči da će bijeg... da će putovanje
- Znam tko ste i da ste bogati, relativno bogati... i da že uspjeti?
lite prebjeći u Italiju... Da neću biti prevaren? - probudila se ćud trgovca u starom
- Prebjeći? - uzmuca stari Francovich. — Ma tko ste vi? Francovichu.
- Dobro, neka bude otići. Vi želite otići u Italiju, je li tako? - Jamče oni koje sam već prebacio.
Stari Francovich obrisa znoj. Stari je Francovich neko vrijeme stajao u mjestu a onda po-
- Pazite, ja vam mogu učiniti tu malu ali skupu uslugu. trči za neznancem. Koji ga, međutim, dočeka kiselim licem:
Večeras ćete doći u luku kod onog skladišta sa svježom ri - Sto je? Mene uhode a vi trčite za mnom!
bom, znate gdje je to. Prije rata tamo ste nedjeljom kupova - Htio sam vas pitati...
li ribu, sjećate li se? Dobro, sad nema ribe, ali je skladište os —Hajde, pitajte. Ali brzo.
talo na starom mjestu. E, vidite, tamo vas čekam. U dvade —Sto smijemo ponijeti na put?
set sati. — Sve što možete držati u rukama.
- A coprifuoco? Neznanac mu je okrenuo leda i rasplinuo se na jari.
- Coprifuoco je od dvadeset i jedan sat do pet i trideset
ujutro. Tada ćete već biti u Italiji. Pazite ovako: kod skladiš Sjedio je do prozora, podvijenih nogu, u naslonjaču preko
ta će vas čekati vojni kamion. Bit će prekriven ceradom, jer kojega je Mafalda prebacila pokrivač od katuna, osut uzor-
nismo na paradi nego u ratu. Vi ćete se uvući u kamion odo cima proljetnog cvijeća. Znali su da je došao trenutak u nje-
strag, je li tako? I ne odižite ceradu. Koliko vas kreće na govom pripovijedanju koji će ga uzrujati:
put? Svi? Vi, vaša supruga i sin? Znači troje. - U dvadeset sati bili smo kod kamiona: tata, mama i ja.
- Ali čekajte, čovječe božji... Grozno je vonjalo po suhoribi. Izljubio sam ih... ma mama-
- Više nema čekanja, gospodine Frankoviću. Sutra će već jejeca la... zlamenovala me i prva se uspentrala na kamion.
biti zauvijek kasno. Pazite, ne mislim onako, metaforički, Dok je opkoračivala ogradu na stražnjem dijelu vozila, po
nego doslovce kalendarski: sutra, četrnaestoga rujna, bit će digla je nehotice leđima ceradu i mi smo ugledali, jer tata i
zauvijek kasno. ja smo još bili na ulici, kako u kamionu sjedi dvadesetak lju
- Zašto? Kako vi to znate? di. Sjedili su na malim klupicama, u dvoredu, kao pučko-
- To vam ne smijem kazati. Moram i ja od nečeg živjeti. školci. I svi su šutjeli. Kad je otac rukom podigao ceradu da
Morate mi vjerovati. uđe, primijetio sam da se mama već smjestila, sjedila je du
- A... a koliko će to... taj put koštati? boko u kamionu, u gustom polumraku (u kojem je, iznena
- Mnogo, ali opet ne toliko da vi ne biste mogli platiti. Mi da, počela kriještati nečija papiga) i mahnula mi. Dok smo
smo obojica razumni ljudi, je li tako? Ionako ćete sav novac se mama i ja gledali ja sam, na večernjem svjetlu, u trećem
ponijeti sa sobom. Platit ćete mi u Italiji. Čist račun — duga redu klupica, prepoznao dvije osobe. Bili su Hrvati, Sušača-
ljubav. ni. Stariji bračni par. On je kupovao odijela u našem duća
- Znači da ćete i vi s nama? nu. Nismo se pozdravili. Nitko nikog nije pozdravljao niti
- Rekao sam vam da je večerašnji kamion posljednji. Tri itko razgovarao...
mjesta u dvadeset sati. Kod skladišta, eosoodine Frankoviću. Sve je moglo ličiti na nekakav nastrani izlet: i taj strogi
rasnored starih liudi u đačkini klupicama., i t e zidne ure u
 njihovim rukama, i pisaći strojevi, i zemljani lonci s rascvje- Poglavlje dvadeset i prvo
talim sobnim biljem, i obiteljske fotografije u neprikladno
velikim okvirima za ovu zgodu, i slike svetaca, i staklenke s
ušećerenim voćem... sve je to moglo ličiti na izlet luđaka
pod noć - da nije bilo strašne, strahovite njihove šutnje.
" ....... Pred kime su ti Hrvati bježali? Pred ustašama ili
pred četnicima, o kojima smo tek kasnije više čuli? Možda
su bježali pred partizanima? Zašto? Zašto? Pred kime su Šesti dan poslije kapitulacije fašističke Italije, u kasno po-
bježali moji roditelji? Glupo pitanje! Bježali su!! Ono što je slijepodne, kaštel na Trsatu su pohodili čudni gosti.
kotač zamašnjak za stroj, to je strah za ljudsku psihu. Svi su Kada se za ljetnih dana na uzmorju, obično ujutro ili već
oni jednostavno bježali. Da ste samo vidjeli kako je moj otac za ranog popodneva, počnu viđati pramenovi kudjeljaste su-
bio izgubio glavu nakon razgovora s neznancem na trgu! maglice kako se mlačno kradu i kao vilina kosica na božič-
Strah, strah!... Otac je udario koljenom o klupicu, dok je nim jelkama isprepliću tik nad morskom površinom ili nad
opkoračivao ogradu. Sigurno je opsovao: 'Cazzo!', ali ga ja prašnjavim zeljastim papratom, grmovima žabnjaka i sve-
nisam čuo jer je u tom trenutku kamion krenuo. Ujedanput kolikom kuštravom travom - to je znak da obruč ljeta, koji
se ispod cerade pokazala glava mog oca. Doviknuo mi je: je palio i žario danju i noću, neumitno popušta. U more, koje
'Ču ču u u uvajna... Čuvaj našu kuću... ku ku ćuidu u u ku- je tijekom tih beskrajno dugih dana i prozirnih crnih noći
idućan... i dućan'... Kad sam sutradan došao u dućan našao bilo osluzavilo, pramenovi sumaglice se uvlače u slojevima,
sam usred radnje, a tamo joj nije mjesto, našu crnu kro kro rašiveni jedan nad drugim, do u sve veću i veću dubinu, pa
ooo jačku lutku... otac je na njoj bijelom krojačkom kredom morska voda postaje prašnjava, više ne iskri srebrnim zrnci-
na a napi sao zbo zbogom ....... " ma pod veslom kao za ljetnih sparina. Pretvaranje ljeta u
Mafalda mu je donijela čašu s višnjevcem. suh prah trusi se i nad poljima, žišci i leptiriće lete nisko, u
Onoga jutra, koji sat kasnije, ispunilo se neznančevo pro- žutim rojevima, gromovite jesenje kiše još se ne pojavljuju
ročanstvo: sedam njemačkih zrakoplova bombardiralo je na ljetnom nebu, ali se slute iz njegovih modrih dubina što
Sušak, a poslije podne Nijemci su ušli u Rijeku. se već boraju bjeličastim slojevima.
Šesti dan poslije kapitulacije fašističke Italije. U takvo poslijepodne, kasno, iskočili su iz vojnoga moto-
cikla s lađastom prikolicom dva časnika Wehrmachta i žur-
no se uputili stazom u kaštel. Ušli su u zdanje, jedva, jer su
otučena željezna vrata na ulazu pod prvom kulom bila is-
krivljena a donjim dijelom još i ukopana, odavno, u rasuše-
nu zemlju. I zastali: sada su obojica držali u rukama oružje
i pozorno gledali ispred sebe.
Dugi trijemovi kaštela bili su pusti, na više mjesta urušeni
i ugušeni korovinom. Zaravanak ispred njih obrastao u ništi
w nnluciihi liptnii drač. Tato kosova oremiesti se iz trave
 i popada pod pilone omanjeg bijelog hrama koji je bio po- dom, isprave (jedanput, tri, četiri puta), napuštali su trijem,
dignut unutar kaštela. Do hrama je vodilo stubište usječeno već su čizmama gazili otok modrog različka u polusuhoj tra-
u kamen: dva kosa zviždeći popadnu na prvu stepenicu. Ka- vi ispred čudesno bijelog hrama, pred njima je, do izlaza,
ko su se raskakutali činilo se da će skakutati dok ne svisnu. upamtili su, bio još samo onaj zaravanak obrastao u niski,
Ali se onda iznenada pridruže jatu pa s njim otprhnu na već polusuhi ljetnji drač...
kružni bedem visoke kule, tamo iza lisnatih lipovih stabala. - Halt! - kriknuo je nasmrt uplašen Nijemac koji je gazio prvi.
Nijemci spuste cijevi oružja prema zemlji. Jedan krene, Pred njima, sred zaravanka, stajala je vještica.
oprezno, na trijem. Drugi, ogledajući se, pođe za njim. Ov- Nije im dala vremena niti da podignu cijevi oružja: tako
dje, onamo, pod njihovim čizmama, sunovraćalo se u dubi- je vještica, zapravo starica, naglo nikla iz zemlje.
nu davno prije od zuba vremena odvaljeno kamenje i, šušta- Divlje cvijeće i vlati trave skrivali su je gotovo do pasa, pr-
vo, padalo u gustu travu. Na jednom je mjestu drveni tri- sa joj je kitila čipka, prljava, iz koje su se vitičasto izvlačile
jem bio provaljen, pa su morali preskakati otvor: S trijema, končane niti, oko vrata visio medaljon o crnoj baršunastoj
na kojem je lahor bio britak i jedva čujno zujan, pucao je vi- znojem izjedenoj vrpci. S licem od rugobe. Oslanjala se o
dik na gotovo rukom dohvatna stjenovita brda, na nedaleke dva štapa. I gnjevila, gnjevila.
krovove kuća, zvonike zavjetne crkve Gospe od Trsata, a na Časnici su stajali kao ukopani. Na dva koraka ispred nje,
jugu, u sumaglici, ulijepiia se o nebo morska ploča. Nigdje jedan iza drugog.
čovjeka, niti jedne lađe na moru.
Zatraži pokretom da joj poljube ruku.
U unutrašnjosti okrugle kule bilo je svježije, nebo u otvoru - Grofica Nugent - reče. - Unuka generala grofa Lavala
kružnoga bedema svjetlije. Uspinjali su se, jedan iza dru-
Nugent Westmaetha..
goga, polako, do samog vrha.
Govorila je hripljivim glasom, besprijekornim njemačkim
I opet su ispod njih bili trijemovi kaštela, mjestimice pro-
jezikom.
valjeni a oko njih, u zraku, gotovo rukom dohvatna stjeno-
vita brda, nedaleko krovovi kuća, zvonici. Obojica su u ru- Trenutak kasnije nije se moglo prosuditi je li to kimnula
kama držali spremno oružje i, pozorno, promatrali uokrug: glavom u znak pozdrava strancima ili je, možda, klimanjem
brda, krovovi, pučina glave otjerala s lica nasrtljive večernje mušice.
brda, krovovi, pučina. Od nje im je pristizao smrdljivi zapah po znoju, ljudskoj
Vrtjeli su se, polako, jedan oko drugog: nečisti i pišaki.
brda, krovovi, pučina - Njegova ekselencija general rođen je u Ballvmooru. Ti
a onda se, u šutnji, uputili k sjevernoj strani. suću sedam stotina sedamdeset i sedme. To ćete lako za
Duboko ispod njih, u sutjesci između stjenovitih brda, viju- pamtiti: tri sedmice. A u crkvi Gospe od Trsata...
gale su, dijelom usporedo, cesta i Rječina, i lijegale izdubljene Starica upre oba štapa u obzor.
sjene kao prethodnica skore večeri. Mora biti da su se u zraku Časnici su, izbezumljeno, u šutnji, slušali staričinu hripu.
nataložile mušice: zebe su se hitale čas uvis čas u stranu. Onaj koji je stajao u potiljak čak okrene glavu prema crkvi.
Dvojica časnika, šutke, spuste se polukružnim stubištem, - Odavde se ne vidi. Kažem vam da se ne vidi! — kiptila
saenu (jedanput, tri, četiri puta) ood niskim kamenim svo- je na onog koji je uzaludno htio ugledati crkvu. — Ali se u
nioi ioak nalazi pokojnik, iakp se ne vidi.
 Tko se ne vidi: crkva ili pokojnik? Časnici su bili zbunjeni. - Ah, Nijemci! - začudi se starica. - Onda ćete mi platiti
- Nicolaus de Frangipanibus, Veglie, Segne, Modrusiae pet milijuna filira. Jer ja ne živim od milostinje, ja sam vo
comes. dič. Fiihrer! — zakriješti.
Časnici su odahnuli: odgonetka je riješena, valja im je sa- Na riječ 'Fiihrer' onaj prvi Nijemac mehanički podigne ru-
mo do kraja odslušati. ku visoko u zrak u znak pozdrava, ali ga i opet snađe udarac
- Ulijevo od glavnog oltara. Ulijevo, rekla sam vam! — pod rebra.
opet je starica kiptila. — Pod zastavom i opasan mačem. Hic - Ako ne prekinete ovu lakrdiju — čuo je glas iza sebe.
jacet. - Molim, platite - reče starica, tiho, iznenađujuće krotko.
Onaj što je stajao bliže starici i prvi njuškao njen zadah, Nijemac što je stajao u potiljak dobaci joj u travu kovani
opet je mogao zamijetiti kako s vlati na vlat skaču sićušni novac.
skakavci: napetost je popustila.
Nije se sagnula da ga podigne: stajala je kao ukopana, mi-
- Pokojnik o kome smo govorili nije moj predak. Nije! —
nut dva, zakrkljala:
vitlala je štapovima po zraku. — Pokojnik je službovao u voj
- Zar se tako postupa s jednom groficom? Ovo je sveto
sci Pija Sedmog a ovaj brijeg dobio je na dar od cara austrij
skog Franje Prvog. Pokojnik je ratovao zajedno s Radet- mjesto. Cijeli je ovaj brijeg sveto mjesto.
zkym u Italiji. Jeste li poznavali feldmaršala grofa Johanna Zakorakne prema Nijemcima. Nijemci odstupe. Prvo ko-
Josepha Radetzkog? rak, pa dva. Starica je i dalje nadirala. Prvo korak, pa dva.
- Nismo - izlane iskreno Nijemac što je stajao ispred nje. Nijemci su se, stojeći jedan drugome i dalje u potiljak, po-
Prečula je. Podigla je štapove uvis i krkljavim glasom za čeli povlačiti. Sve brže.
pjevala poskočnu melodiju "Radetzky-marša": Psikala je, za njima, kroz šuštavo polusuho dračje.
- "Tra-ra-ran Tra-ra-ran Tra-ra-ran-tan-tan..." - Na svetim svojim krilima donijeli su amo anđeli kućicu
Iznenada, usred pačjih poskoka, starica se ukoči i uperi je Marijinu iz Nazaretha. Na dan desetoga svibnja godine ti
dan štap u prvog Nijemca: suću dvije stotine dvadeset i prve. A vi mi, bezbožnici, du
- A koja ste vi vojska? gujete pet milijuna filira.
"Jedna pukovnija njemačke vojske jutros je ušla u grad" - Nijemci su trčali.
htio je kazati uplašeni Nijemac u koga je stajao uperen štap, - Ali anđeli dragi znaju što rade. I zato su oni sedam mje
ali ga odostrag presiječe udarac šakom pod rebra. seci kasnije odnijeli odavde kućicu.
- Gubite se! - drugi je Nijemac bio crven u licu. Na te riječi drugi Nijemac prestane trčati: sad je on taj koji
- Je li gospodin to meni rekao ili vama? — pitala je vješti je bliže starici i ne smeta ga njen zapah. Upitao je:
ca i držala štap uperen u Nijemčeve grudi. - Zašto?
Nijemac što se nalazio pred njom bio je u čudu: htio se - Zato jer im se ovo mjesto nije učinilo dovoljno pouzda
okrenuti prema svom drugu ali ga ovaj, odostrag, opet bub- nim. Pa su kućicu odnijeli na krilima u Loreto.
ne pod rebra. Nije mu dao da se pomakne jer ga je, stojeći
tako ispred njega, koliko-toliko štitio od staričina smrada. Dvojica časnika napustiše kaštel usopljeni, jedva, jer su otu-
Naćulila je uši i čula šapajf dvojice stranaca. čena željezna vrata na izlazu pod prvom kulom bila iskrivljena
o A^ni'im rliiplnm in« i nknnana. odavno, u rasušenu zemlju.
 Nijemac što je sjedio u lađastoj prikolici reče: Poglavlje dvadeset i drugo
— Kad ovo mjesto nije bilo pouzdano anđelima
Gospod
njim za običnu kućicu, još će manje biti pouzdano meni za
štab Feldkomandature 'Operativnog područja jadranskog
primorja'. Krenite!
Bio je to zapovjednik njemačke pukovnije što je jutros ušla
u Rijeku, pukovnik Volker. Večer uoči Praznika rada održavane su po svim Domovi-
ma kulture prigodne, ali svečane akademije. To jest čitali su
Kad starica nije mogla pronaći u travi kovani novac, do- se referati, poslije kojih bi uslijedio 'bogat kulturno-umje-
gegucala je do izlaznih vrata i zahripila za Nijemcima, koji tnički program' (da, baš tako je bilo napisano, na plakatima,
su u bruju motocikla nestajali strminom što izvodi namjer- u pozivnicama, kao da su posrijedi to dvije različite stvari, ta
nika iz gradine: kultura i ta umjetnost te ih, kao i ine polusloženice — reci-
— Tko je da je, dabogda vas vaš neprijatelj pobijedio! mo: zeleno-žuta zastava iliti: gore-dolje - dakle međusobno
(Vještičja se kletva ispunila već kroz nepune dvije godine, združene ljute proturječnosti, valja crticom dijeliti!) a da bi,
ali njeno ispunjenje nije sama dočekala: umrla je, grofica najposlije, sve završilo in Baccho et Venere, što će reći čašom
Nugent, u sušačkoj bolnici, nekoliko tjedana poslije ispripo- bevande, pjesmom "Zdravstvuj, Maskva!", tzv. šaljivim za-
vijedanoga prizora.) tvorom (za razliku od nimalo šaljivoga pravog zatvora) i ple-
som do u zoru.
Po zidovima dvorana bili su ovješeni tušem i vodenim bo-
jicama pažljivo izvučeni grafikoni što su rječito govorili o
sjajnom napretku u kulturno-masovnim djelatnostima u
dotičnom rajonu za prvi kvartal tekuće godine; u referatima
se ushitno pripovijedalo o pobjedama u ratu, o drugoj godi-
ni Prvoga petogodišnjega plana, o naglom porastu zadru-
garstva, agrarnoj reformi, stvaranju i napretku kolhoza, o
kolonizaciji, mašinizaciji poljoprivrede, visokom moralu i
taktičko-bojevom nivou nepobjedive Crvene armije, o likvi-
daciji sveg starog, ali i o tome da nepismeni čovjek ne može
odgovoriti zadacima koje mu postavlja proleterska revolucija.
Svi drugovi referenti i drugarice referentice svoje su rečenice
izdašno posipali citatima iz Lenjina te se bog i bogme činilo
da je on grožđica što bi imala dati slatkoću i primamljivost
polusirovom tijestu od kojeg se mora izmijesiti miriš-
-i ncx\Ttf*r* TTnr
tio je tako iz jednog 89 minuta dugog referata (neprimjet- i snahom Wandom, jedna je 'drugarizza' (tako su, uz stol na
no je pogledao na svoju džepnu uru) jedino to da je "na jed- kojem se vazda mogao naći kao puževa kućica umiješen pre-
nom mjestu", tako se običavalo kazati, drug Lenjin rekao sniz, nazivali aktivistkinje), žesteći se, opominjala u svom
kako "onom sloju komunista koji upravlja nedostaje kultu- referatu one koji su huckali, kaže, radnike i činovnike na ise-
ra", pa je to, neumorno, ponavljao. Kao primjere koje nam ljenje i prijetila im, kaže, u ime narodne vlasti, sudskim pro-
u životu valja slijediti, govornici su sa strašću vjerskih mu- cesima i zatvorom. Kad su se, dan dva kasnije, sastali kod
čenika spominjali svojoj pastvi Zoru Kosmodemjanskaju i Mafalde, Ugo Osojnak je oponašao aktivistkinju i, ponesen
Pavla Morozova. oratorskim furorom, ustavši od stola "upozoravao mal'broj-
Referati su počinjali opširnim uvodom: opća internaciona- ne ostatke ote reakc'je u posljednoj vazi raspadanja, koj' su
listička narodno-demokratska pobjeda. Usputno, i o nekim ostaci demask'rani u otoj njijovoj saradnji s okupatorima i
problemima s tim u svezi. Slijedio bi govor o izborima za demoral'zovani slogom i odlučnošću široki' narodni' masa,
Komoru i Senat u Italiji: vladu Alcidea De Gasperija, koja al stvarno u zemlji di je čitav narod i poštena intel'genc'ja
je na spomenutim izborima izišla pobjednikom, drugovi re- jedan jedinstven vront nikakav zločin nemere ostat' sakri-
ferenti i drugarice referentice nazivali su "zajedničkom tvo- ven i nekažnjen, što je opšte poznato, naime da se danaske
revinom i instrumentom savezničkih imperijalista i Vatika- u zemlji prave narodne demokrac'je more jedino ić s naro-
na". Zatim se valjalo očešati o Winstona Churchilla i nazvati dom ili protiv naroda, u izdaju. Trećega nema, drugovi dru-
ga "ratnim huškačem", jer.je on u to vrijeme bio pustio u gar'ce".
svijet tešku krilaticu o 'željeznoj zavjesi' između dva svjetska Kad bi 'drugarizze' referentkinje privele referat kraju,
bloka. Poslije čega bi se, napokon, prelazilo na domaće te- Oreste i Wanda zapljeskali bi među prvima. Da ih, zlu ne
me. I mete. trebalo, uoče. A Mafalda se, sa zebnjom, pitala nije li to go-
Ugo Osojnak slušao je pažljivo: dvadeset talijanskih vojni- vornica ciljala na nju i nisu li možda odgovorni drugovi iz
ka ušlo je, prije nekoliko dana, s puškama "na gotov's", reče njezinog rajonskog komiteta toj drugarici aktivistici štogod
referentica, u jugoslavenski teritorij. Nalazili su se šezdeset o njoj, Mafaldi, došapnuli.
metara duboko "u njima tuđoj državi", reče, kod Tolmina, O masovnom egzodusu talijanskoga i hrvatskoga življa iz
kada je na njih "pravilno otvorena vatra" (pljesak u dvora- Pule, prošle zime, nije se govorilo. Nego potajno. Dok se u
ni). Jedan je vojnik ubijen. Kad se pljesak stišao, drugarica predahu akademija pripaljivala cigareta.
je referentica dobila krila: "A da široke narodne mase još Oni koji nisu znali hrvatski jezik ostajali su i poslije govora.,
uvijek podijeljene Istre ne bi u Trstu dale oduška svom čuv- sve dotle dok harmonikaš svirkom ne bi pozvao na ples. Tada
stvu zajedništva s tamošnjom radničkom klasom, angloa- su, smišljeno, prilazili odgovornom drugu ili drugarici što su,
meričke vlasti zatvorile su svih šest blokova na granici Slo- sjedeći u prvom redu, uzveličali akademiju i nudeći im,
bodnog Teritorija Trsta". I tako ni pet ni šest skresale krila oprezno i umiljato, svoje plesne usluge u zamjenu tražili od
prvomajskom mitingu u Trstu. Sto je jednodušno, iste veče- njih informacije o novim mjerama u garantiranom snab-
ri, osuđeno. dijevanju živežnim namirnicama ili pak savjet kako da pra-
Na prigodnoj akademiji, ali svečanoj, na kojoj je, u sedmom vilno ispune propisani kupon na kojem je stajalo "Prijava za ....
redu lijevo, bila nazočna Mafalda u društvu s Orestflm ... kmh - biašao,..Svibanj". Jer, iako se u referatima obećavala
svijetla budućnost valjalo im je, kako-tako ali ipak, preživ- tivna mržnja iz doba rata ustupila je sad mjesto kolektivnoj
jeti današnjicu. Mnogi od njih, pripovijedao je Oreste noću ljubavi.
Wandi, zaštićeni tamom gradskih kino-dvorana, demon- Parsifala su već u školi htjeli zadužiti da nosi koji od bar-
strativno su uz krš i lom napuštali projekcije sovjetskih fil- jaka: pokazao im je, spremno, pomodrele dlanove i požalio
mova. Da veselje bude veće titlovi prijevoda bili su napisani se da se na satu fiskulture povrijedio. Kod kuće je oprao ru-
ćiriličkim slovima koja su se jedva mogla čitati onako sklona ke uprljane utrljanim modrim crnilom. Za svaki slučaj jed-
drhtavici i ispadanju iz crnog okvira filmskoga platna. nu je pesnicu ipak ovio gazom a na lice navukao izraz pat-
Večer uoči Praznika rada, po brdima uokolo grada, u mra- nje. Nije smio javno draškati i izazivati duhove kako ne bi
ku su krijesili ognjevi: negdje samo jedan, ponegdje u lom- pobudio sumnju u onih koji su, još uvijek, naročito medu
nu nizu, već prema tome kako je dopuštalo gorovito zemlji- starijim učenicima talijanskog podrijetla, otkrivali krivce za
šte. Organizatorima prvomajske povorke najveću je brigu nedavne antijugoslavenske parole po školskim zidovima i
zadavalo nebo. Ali ne ono nastanjeno sijedim bradatim star- demonstracije u učionicama. Kad bi on učinio što slično i
cem što viri iz trokuta, jer s njim su oni lako na kraj, čak su kad bi ga prokazali i otkrili, znao je da bi ga otac namrtvo
i krhki pioniri pedalj brade — lakat muža zdušno pjevali: izubijao.
"Daj mi, majko, kapu sa tri roga da se borim protiv Boga", Tribina je bila podignuta na Danteovom trgu: njeno uvu-
nego nebo atmosfersko, materijalno i dijalektičko. Jer s čeno začelje činio je golemi luk zupčanika koji je, zorno,
onog najvišeg lanca Učke počeli su nad zaljev hrupiti kišni imao oličavati državni plan industrijalizacije i elektrifikacije.
oblaci i, pred jutro, nabubrili sve do Kvarnerića. U oblač- Ulijevo i udesno od zupčanika bile su istaknute prvo držav-
nom praskozorju činilo se da žarulje, kojima su bile obrub- na, pa talijanska (s petokrakom) a potom zastave narodnih
ljene zgrade Domova kulture i Gradskog narodnog odbora, republika. Iznad zastava bili su istaknuti golemi portreti Le-
sjaje blistavije, da je lepet zastava i poneke parole što ju je njina, Staljina i maršala Tita. Ulijevo od tribine, na trgu, u
otkačio vjetar, zbitiji i čvršći. U zoru su iznikli i rascvjetali se uzornom redu, svrstali su se učesnici Vojnog muzičkog uči-
po prozorima i balkonskim ogradama tepisi i prostirači. lišta. Udesno od tribine, na trgu, u uzornom redu (kako to
Kad se razdanilo svjetina je već bila zauzela trg ispred kolo- glazbala nalažu), svrstala se Vojna muzika.
dvora, park u blizini i sve susjedne ulice: tu je bilo zborno U 8.30 sati prvomajska povorka zakoračila je put grada.
mjesto svih učesnika svečanog ophoda, tu ih se prozivalo i, U 8.45 sati na tribini su se pojavili predstavnici narodne
malo-pomalo, svrstavalo u još nezbite redove buduće povor- vlasti, Jugoslavenske armije, Jugoslavenske mornarice, Na-
ke, poravnavalo čelo i začelje svake pojedine skupine, dijelile rodnog fronta, Jedinstvenih sindikata i ostalih masovnih an-
zastave, raspoređivali transparenti sa slikama državnih ru- tifašističkih organizacija.
kovodilaca i prigodnim parolama, probirali barjaktari i čel- Klatno zvona na povijesnom gradskom tornju nakratko je
ni. Preko zujavih razglasa čas se pozivao ovaj drug čas ona zabrenčalo devet puta.
drugarica da se jave ovom ili onom odgovornom za ovo ili Zvučnici gradske radio-stanice objavljuju početak prvo-
ono, čas provjeravala nazočnost ove ili one skupine, ovaj ili
majske povorke.
onaj kotačić buduće velike i jedinstvene povorke. Ljudi koji
Koja je, u savršenom redu, već nadirala iz Carduccijeve
su netom izišli iz rata ooet su osiećali zanos kolektiva, kolek-
ulice i bližila se.SveŠ&npj tribini.
 Među njima Mafalda, pogledom, traži Emiliju: splela joj je
Na čelu povorke koračala je velika jugoslavenska zastava
čije su krajeve držale dvije omladinke u narodnim nošnjama. od kosa pletenicu i učvrstila je ukosnicama ponad čela. Eno
Pozadi zastave radnici su nosili na rukama golemi grb sin- je!
dikata koji se, od vremena do vremena, klatio na podmuk- - Emilija!
lom vjetru. Uz njega stupala je velika zastava Jedinstvenih - Baka! Baka!
sindikata i koračale uokvirene goleme slike drugova Lenji- Koji su iz "Dječjeg doma Branchetta" nose u povorci svoje
na, Staljina, Manca i Tita. zidne novine i oglašuju tablama što ih nose na visokim mot-
Iza slika cupkala je, čas u mjestu čas u pokretu, Sindikalna kama domaćinsku, higijensku, gospodarsku i prirodoslovnu
glazba. Tako sitnim koracima da je podsjećala na atletičare družinu.
kad potplatima taru stazu i tako je oprobavaju prije starta. Za njima učenici u privredi.
Kako je Sindikalna glazba svirala koračnicu tako su se, iza Pa narodna srednjoškolska omladina.
nje, gusto zbijeni, pomicali nebrojeni transparenti: ŽIVIO Učenici I. talijanske sedmoljetke ističu parolama i grafiko-
PETOGODIŠNJI PLAN, NEMA ODMORA DOK TRA- nima svoje uspjehe. II. sedmoljetka postavlja u prvi plan
JE OBNOVA, PROLETERI SVIH ZEMALJA UJEDINI- svoj fiskulturni aktiv a III. talijanska sedmoljetka s Belvede-
TE SE... Na desetke. ra nosi grbove narodnih republika.
Zatim su počeli nadolaziti pravilni šesteroredovi najboljih Kako koja prolazi ispred tribina, njene se glave, složno,
među najboljima: udarnici i najzaslužniji kulturni radnici okreću u stavu "Pozdrav na lijevo".
grada. S crvenim cvijetom u zapučku. Eno i Jakova, iz Suti- Silovit pljesak s tribina i iz mnoštva koje ushitno gleda mi-
vana, Bračanina medu njima: stupa još uvijek pomalo težač- mohod: to su učenici Pomorskog tehnikuma koji su, i dalje
ki, gingavo, ali ide to njemu, ide. Sad radi u kulturi, ima i stupajući u koraku glazbe, ujedanput, ispod tribina, načinili
svoju kancelariju... Htio bi da ga njegovi vide pa isteže živi znak sidra.
vrat... Trg se sad plavi, plavobijeli i crveni: to stupaju budući po-
Odmah iza pravilnih šesteroredova najboljih medu najbo- morci, strojari, radiotelegrafisti u njihovim plavim mornar-
ljima pojavili su se pioniri: stupaju u četama i četveroredu. skim odorama i plavo-bijelim i crvenim dresovima. Pjevaju,
Prvo bubnjari, pa biciklisti, pa pionirski odredi. uvježbano:
U petoj četi, u trećem redu, šesti zdesna a ono je Lucijan:
na glavi mu je bijela troroga pionirska kapa, oko vrata crve- Partija će ta-amu rastjerati
ni rubac. I jedno i drugo ponio je iz Splita: u pionire je sve- Petokraka zvi-ijezda zasjali
čano zaređen na "Hajdukovom" igralištu. Bilo je to prvi
put. A onda u riječkoj guvernerovoj palači drugi put, kad su Nadolaze elektrotehničarski, strojarski odjeli Tehničke
njegovi doselili amo. Bili bi ga i po treći put, kad je iz os- škole Centralne uprave za brodogradnju, promiču nove pa-
novne škole na Kantridi prešao u sedmoljetku na Turniću, role: DA ŽIVI BRATSKI ALBANSKI NAROD, ŽIVIO
ali se načinio bolesnim i ostao kod kuće. SAVEZ RADNIKA I SELJAKA ČITAVOG SVIJETA... Na-
Pioniri, pionirke - na stotine. U četama, pod raznobojnim ilaze radnici Albanci.
zastavama s oionirskim erbom. u četveroredu ......... Nastupa i Građevinski tehnikum. Promiče.
 Svjetina se uzbuđuje: bruj motora nadjačava žamor, ko- morem, kad smo svi još bili nedužni glavonošci i preslice,
račnice, izvike i gromke odgovore, šum prvih kapi kiše: na- napuhuju se i u najpospanijoj i najtromijoj mašti jedra i zviž-
dolaze alegorična kola! Svjetina lomi živi zid što su ga vla- di zapeto jarbolje, pjeni kresta vala i grgolji modra i zelena
stitim rukama isprepleli narodni milicajci i prosipa se s plo- brazda po krmi, krili sjeverni galeb i poju sirene na mlačnoj
čnika na ulicu. S ulice bježe natrag na pločnike jer južnoj mjesečini.
nadiru prva kola koja simbolički prikazuju rad učenika In- Svjetina se ispinje na prste, zbita, poslagana do samih ru-
dustrijske škole. Oko njih i za njima učenice Ekonomskog bova ulica, trgova.
tehnikuma.
Hrupe radnici Brodogradilišta "3. maj": svaki ima barjak
U svjetini razočaranje: na vidiku nema novih kola, i utje- ili transparent. Dolaze u nesagledljivom nizu. Pjevaju, svi,
ha: učenice su u sportskim dresovima, ima ih koji iz gleda- istu pjesmu, naučili su je i Hrvati: "Bandiera rossa". Radni-
teljstva sada gledaju samo u visinu grudi. A povorka promi- ci Talijani kojima je sada šezdeseta sjećaju se da su je pjevali
če u redovima od po šest djevojaka: dvanaest sisa, dvanaest onih davnih godina prije prvoga rata, na zboru, na Mlaki.
nogu, dvanaest guzova u kratkim, sportskim hlačicama. U Povorka radnika što se protegla duboko niz Carduccijevu
sapetim natjecateljskim dresićima krpicama. Sve sama tvrda ulicu i još zavija putem do Danteovog trga, ne gubi korak
mlada drhturava ženketina na britkoj svibanjskoj studi. Si- ali se, ionako simetrično periodizirana, melodijska linija pje-
sohod, nogohod, guzohod. Sve po dvanaest. Da poludiš! sme raspada, razlijeva se u velikim lukovima na uzlazne me-
Dok zaliha traje. lizme u slogova s početaka strofa i na silazne melizme u pre-
A onda je na redu Hrvatska gimnazija, riječka. Iza ove ostalom dijelu kitice; a mnogo je kitica i strofa, i žara u pje-
stupa Licco scientifico. Sa gipsanim poprsjima Dantea i Ga- vača, pa se recitativnost izvitoperuje u arioznost, pa se voka-
lileja. U naručju, kao da su dojenčad. lize sudaraju, potpomognute jekom, plohama kuća; u po-
Povorci Narodne omladine, kako ju je nazvao službeni spi- četku zborno jednoglasan i silabičan sada se pjev sve čujnije
ker, nazire se kraj: slijevaju se, slobodnim korakom, niz uli- raspada u skupine, melodični su pomaci sve veći, na zavr-
cu, trgom, ispred tribine, košarkaši, nogometaši, tenisačice šnom vokalu a, kojim se zaključuje svih osam stihova prvih
u bijelim dresovima s tek ponekim teniskim rekvizitom u dviju kitica, okupljaju se, u dugom lancu, skupine od po
rukama... dva, tri ili čak četiri tona, ali između sebe harmonijski zava-
Opet spiker gradske radio-stanice, ali ovaj put glasom je- đeni i nerazriješeni. Takvi stižu do pod tribinu, iz punih grla,
rihonskim, najavljuje: "Nastupa Jugoslavenska mornarica". ispod barjaka i transparenata, i otječu... otječu, uvis, ušir,
Nastupaju. Stupaju. Na grudima odličja iz rata. U dru- udalj... da se više nikad ne združe u suzvučje sklada.
gom redu su Vjenceslav Despot i njegova supruga. Kamion brodogradilišta milji pritješnjen raspjevanim ho-
Kada stupaju vatrogasci, čast im i dika, čovjek nikada ne dačima: može se s naporom pročitati razapeti natpis kojim
bi zamislio požar ili sisaljke za vodu ili gumenu rebrastu ci- je vozilo ovijeno: UČITI UVIJEK UČITI LENJIN.
jev, u uhu mu ne zvoni alarmno zvono niti nosnice draška Desetak radnika, šireći ruke, boreći se za prostor, otvara
vonj nagorjeline i dima. Ali kada mornarica stupa, pa čak i put drugom vozilu: to su alegorijska kola brodogradilišta na
da je slovačka, u onome tko je gleda budi se tajinstvena neka kojima živa slika predočava rad mehaničke i stolarske radi-
prapovijesna, kambrijskajsilurska. i devori§ka..s_yeža 5.* j onice. Na onoi DOIGV M kamiona koja je pripala marljivim
 mehaničarima, jedan zavarivač siječe gvozdenu traverzu. mu je, međutim, objasniti zašto je baš ove dopala parola mi-
Skrit pravokutnim štitom što ga rube zakovice, s golemim kelandelovske misaonosti i prostorne grandioznosti: DOLJE
vatrostalnim mutnim okatim izrezom, rigajući ispred sebe ONI KOJI SU SE PRODALI SVJETSKOJ REAKCIJI.
krupne crvene i žute iskre, pred kojima se svjetina uplašeno Braneći se mahanjem ruku i kašljucanjem od nevidljivih
uklanja i od kojih brani lice dlanovima i laktovima, a gvo- insekata, a zapravo od kamionskih ispuha, nailaze članice
zdene krijesnice još požive hladnim sjajem koji časak na mo- pjevačke sekcije Kulturno-umjetničkog (eto i opet na djelu
krom asfaltu, posrče radini zavarivač na ljuljkavom teretnja- nevjerice da je umjetnost kulturna i obrnuto!) društva "Je-
ku, u prijepodnevu sredine dvadesetog stoljeća, kao kakav dinstvo". Pjevajući, dakako.
mezozoički vodozemac oklopnik. Čini se kao da je Gradsko poduzeće "Autotehnika", koje
I opet desetak radnika mora otvarati put jednom vozilu: nadolazi iza pjevačica, izišlo jutros na ulice sa svim svojim
to sad nailazi marcipanski dopadljiv model parobroda "3. vozilima i opremom: na čelu im brekće autobus s prikoli-
maj" koji, razorno bolno, daje ušima na znanje da ako i jest com. TO SU NAŠIH RUKU mu DJELA stalo po boku -
na njemu sve samo krep-papir i karton, himba puka, a ono rekao bi Kranjčević. A onda traktori: svaki vuče svoju pri-
brodska sirena to nije: nego je prava pravcata i tuli do bola kolicu. Na jednoj su motori u pogonu, na drugoj strojevi,
u ušima. neki su prerezani i obojeni djelimice u plavo a djelimice u cr-
Nailaze učenici Industrijske škole: preko cijele ulice raza- veno, sve u stilu "tehnika narodu", nek se vidi kako motor
peli su (petorica ga nose!) transparent RADITI RADITI iznutra izgleda. Na trećoj alati, izloženi i uredno poredani
RADITI. Svjetina im odobrava pljeskom. I oni guraju ale- na daskama kao da se njima služe zubari, na četvrtoj...
gorijska kola: na njima prikazuju rad u elektrotehničkoj ra- Po slikovitosti i poučnosti ne zaostaju ni alegorijska kola
dionici. Kad su kola stigla u visinu tribine, iz elektrotehni- Teretnoga autopoduzeća. Na prostranoj karoseriji kamiona
čarskih grla čuje se složan, krepak: "Služimo narod", koji smještena je autostanica oko koje su, na postavljenim trač-
rasprši galebove. nicama, kružila mala kola kojima su upravljali pioniri i pio-
Radnici brodogradilišta "Viktor Lenac" pronose ulicama nirke. Ako je suditi po oduševljenju što ga je u djece uzbiba-
model parobroda "Beograd": reže "Beograd" crveno more lo Teretno autopoduzeće, ono ne treba brinuti za popunu
karanfila. svoga kadra mladini snagama!
Kiša sada pada gusto, s tornja otkucava deset sati. Alegorijska kola radnika i službenika Državnih željeznica
Mladi Francovich osjeća već zamor u nogama, ali stupa podsjećaju na biće iz fantastične zoologije, koja je u prilično
dalje. razboritim glavama Primoraca uspjela izmaštati jedino ču
Kolektiv tvornice strojeva "Aleksandar Ranković" nosi u dovište zvano "pol tića — pol miša" i na tom se stupnju groze
mimohodu sliku maršala Tita i veliku petokraku. Iza njih, u zaustavila. Naime, donji dio vozila odavao je kamionsko po
koloni nailaze kamioni sa suknjicama (koje skrivaju kotače): drijetlo, gornji pak predstavljao električnu lokomotivu koja
na kamionima radnici uposleni uz svoje strojeve i motore je bila načinjena od žuto-smeđe prešane papirne mase. Ovo
koji su u punom pogonu. I nestručno oko vidi da je posrijedi čudovište od tehnike nosilo je, na žalost, na svom žuto-sme-
kamion s kvalificiranim radnicima za preciznu mehaniku, dem oklopu prozaičnu poruku, tako nedostojnu tajinstveno-
kamion s učenicima u orivredi. kamion s modelarima Te?p ,. ... ea sviieta tehna i nm Š ^
TRIFIKACIJU PRUGE ZAGREB-RIJEKA U PETOGO- članovi "Narodne tehnike". U svakog je po svilena zastava.
DIŠNJEM PLANU. Plavičasti dim iz ispuha njihovih vozila svetački se nadvija
Jedva se sleglo jedno, a već je na kolicima doklizilo novo nad motoriziranom procesijom.
iznenađenje: golemi model parobroda "Ramb III." što je, u Iza zadnjeg reda motor-kotača sa svilenim zastavama svje-
ratu potopljen, ležao u luci, a sad se, izvađen, prepravljao. tina grne s pločnika na ulicu, na trg.
Prvi do makete stupao je Lucijanov tata, s francuskom ka- To je kraj povorke.
pom na glavi: brod je izvađen iz mora po njegovim projek- Kiša pada i dalje, gusto, sat na tornju pokazuje jedanaest
tima, on bivšem talijanskom brodu što je služio za prijevoz i trideset.
banana daje novo lice. Do maločas zamišljena monumentalno i idejno napredno,
U povorci građana, koju "Ramb III." kao da ostavlja u sad se pjesma raspada na sve manje i manje skupine pjevača
svojoj brazdi, promiču zajedno službenici, obrtnici, trgovci, što već uveliko pjevaju "Ono su gaćice moje Marice..." i
ugostitelji, poštari, bankovni činovnici... Eno i Orestea, na "Osteriju numero uno..."
čelu povorke trgovaca suknom. Wanda ga, napokon, uoča-
va. Domahuje mu, smiješi se. Odmahnuo bi i on njoj, ali ne Točno dva mjeseca kasnije sve će novine u državi osvanuti
može: s obje ruke nosi simboličnu peču prvoga domaćeg s istovrsnom prvom stranicom: "Izjava Centralnoga ko-
sukna. miteta Komunističke partije Jugoslavije povodom rezoluci-
Štropot je sada zaglušan: stigli su na red radnici Javnih je Informacionog biroa Komunističkih partija o stanju u
skladišta. Tutnje u mimohodu dizalice, viljuškari, prenosači, Komunističkoj partiji Jugoslavije".
traktori. Na krajevima kranova, učvršćeni konopima, sjede Dom na Podmurvicama i njegove goste više od ovoga iz-
dizaličari i prosipaju na tribinu crvene karanfile. nenadilo je pisanje gradskog dnevnika na talijanskom jeziku
Čelni je na početku povorke fiskulturnika prvak države u bo- o egzodusu življa iz Istre, o "teškoćama u socijalističkoj iz-
ksu Marsi. Nosi veliku bijelu fiskulturnu zastavu. Koja ga, dok gradnji" i o "pojedinim greškama što su u tim krajevima na-
hoda, ornata i on posrće, izviruje iz nje kao glumac iza zastora. činjene a koje bi mogle kriti uzrok masovnog iseljavanja
Zastave, stotine raznobojnih zastava: fiskulturnih društa- građana i žitelja". Sto je tiskano uz uobičajene vijesti o hap-
va, aktiva grada, neke odolijevaju kiši, neke su povenule. šenjima i o osudama osoba koje su bile optužene za, pisalo
Gimnastičarke, gimnastičari. je, "široku antinarodnu djelatnost" kao i zbog zastrašivanja
Lakoatletičari, lakoatletičarke. stanovništva u Istri govorkanjem da će ta pokrajina biti vra-
Skijaši, skijašice. ćena Italiji i da će, tada, skupo platiti oni koji su bili za Ju-
Boksači, nogometaši, mačevaoci, biciklisti. goslaviju.
Svi su momci, u povorci, nosili frizuru koju, zbog napadne
sličnosti s pijetlovom krestom, zovu "kokotica".
Veslačice, veslači.
Planinari.
Sitnopraskavo u gornjim, groktavo u donjim registrima
raspoznaje se..već izdaleka, brečanie motor-kotača: to su
Poglavlje dvadeset i treće Hreljinu, Šimun i Vjenceslav. Kao i devet stotina i dvadese-
te, na političkom zboru.

"I dok sam ja tako narodu čitao Kurelca i govorio o vinodol-

skom, o grbaljskom i o krčkom statutu, o Osom, o Baščanskoj
ploči, o starohrvatskoj arhitekturi na Krku, o riječko-modruš-
kom biskupu Vergeriju, o našem zemljaku iz Grižana Juliju Klo-
Pisamce je glasilo: "Poštovani druže Despot, kažu mi dru- viju, učitelju El Greca, zagrmjela je sa Rijeke protokolarna salva
topova u znak da se veliki Arkandeo sprema na neku novu mas-
govi da hoćete saznati štogod o smrti vašeg oca Šimuna De-
keratu, da se penje na palubu svoga Bucintora, kako bi tamo pr-
spota. Zato dođite k meni. Uz drugarski pozdrav". stenovao u znak svoje Aeternae et perpetuae potestatis jednu od
Slijedili su potpis i adresa. riječkih gospođica, uz čašu cherry-brandyja, koji je on patetično
krstio 'il sangue morlacco'.
Ispred Vjenceslava starac, bučno, postavi plosnatu bocu s Nastala je tišina i sve su se glave instinktivno okrenule u smjeru
Grada. Grmljavina topova odjekivala je pod padinama ispod
rakijom, tanjurić čajnih kolutića, s kojih je bio otpuhnut
Plasa i lopte zvukova lebdjele su nad gudurama kastavskim i
prah od šećera pa su rebra na keksima podsjećala na smeđe grobničkim, iznad Opatije i Lovrana, a sa oklopnjača na Kvar-
gudurice u kojima se zadržao snijeg, i čašice. Kroz staklo neru pušili su se mračni kovitljaji dima, crni kao barut. -
boce vidjeli su se pocrnjeli perasti listovi pelina. Reče: Gledajte ovu Učku, drugovi, koju je stari Kurelac zvao Vuč-
— U zdravlje! — i ispije sam, na dušak, ne čekajući da to kom, gledajte ovaj stari glagoljaški Cres, ovaj frankopanski
Omišalj i Glavotok, ovaj naš Jadran od Vratnika i Senja do Opa-
pr
tije i čujte i počujte ovu mizeriju od komarca kako hoće da čini
vo uradi gost. grmljavinu! Questo papatace parla - da citiram njegov jedan
A Vjenceslav je šutio, ruku sklopljenih kao u molitvi, i sa- stih — con bocca rotonda del cannone, a dvije naše babe mogle
mo ovlažio usnice grkim pićem. Zurio je u krastavo naboran bi ga metlom skinuti s ovog našeg kvarnerskog ogledala kada bi
pelin. htjele, i kad pod našom kraljevskom krunom ne bi bućkala voda u
onim praznim radikalskim tikvetinama... Reakcija mase na ove
—Je li znaš kako smo zvali kotlove u rafineriji? riječi bila je spontana! Urlik gomile nadvi-kao je topovsku
—"Diavoli" — odgovori, mirno, Vjenceslav. grmljavinu tako, te sam imao osjećaj da bi bila potrebna samo
—A ljude koji su ih čistili? jedna jedina riječ pak da se svi survaju kao kakva slijepa stihija
—"Kopači vragova" — odgovori, mirno, Vjenceslav. niz hreljinske stijene i da onako goloruci rastjeraju onaj
diletantski balio in maschera na Rječini."
Starac prelomi kolutić pa polumjesec uroni u rakiju.
—Dugo te nije bilo u gradu.
—Dugo. Od dvadeset i četvrte. (Govor Miroslava Krleže u Narodnom kazalištu u Rijeci,
30. VII. 1952.)
—Od tatine nesreće — reče starac i sažvače razmekšani po
lumjesec. - Onda se sjećaš naših radničkih demonstracija,
štrajkova, naših skupova, a? - A sjećaš li se starog Barača? Direktora rafinerije? Onog
—Sjećam.
što ie uzeaiao pčele, preparirao ptice i ribe?
Soba je planula u požaru nebeskog, proljetnog, toplog
predvečerja. Boca s pelinom bukti u ruiu. Otac i sin su na
 - Sjećam, sjećam. Vjenceslav obori glavu da ne vidi grimasu na starčevu licu.
- Kladim se da je tvoj stari izvjesio zastavu, jes' bogami.
- Duša od čovjeka. I on je morao napustiti rafineriju kad
su došli Talijani. Radio je u njoj četrdeset godina! - Kad ste ga upoznali?
- Znam. - Dvadeset i četvrte. Na proslavi prvoga maja. U Sušaku.
- Kad je vidio tvog starog kako leži u nesvijesti pored ko Poslije te proslave bilo nas je uhapšenih i izručenih Talijani
tla, pao je starac na koljena i plakao. "Ja sam zaposlio ne sa ma jer je s Rijeke došlo riječko radništvo.
mo ovoga čovjeka ovdje" — vikao je, "nego jednom davno i - Sjećam se te proslave. Bio sam na njoj s ocem.
pokojnoga mu oca Jakova, a vi mi ga hoćete ubiti. Zašto? - A vidiš ja se tebe ne sjećam. Znam samo da je stari boga
Što vam je učinio?" Hajde, pij. "Jesi li ti slavo?" - pitali su vidio u tebi. Htio je da se probiješ u životu. Bio je sretan što
tvog starog. "Jesam" - veli on, "Hrvat sam". A fašisti: "Ka ti ne dolaziš na Rijeku, jer da se tako ne izlažeš opasnosti da
kav slavo kad ti ime ne završava na ić?" i natjerali ga da po te uhvate i dovedu u svezu s njim i s Ka-pe. Ali ti, bogamu,
drugi put zaredom podigne poklopac na kotlu i spusti se u ništa ne piješ! Hajde, rakija je ko grom, na!
užareni koks. Rekli su mi da se od muke bio popisao do ko - Pit ću. Evo, pijem. — Vjenceslav ovlaži usnice grkim pi
ljena. ćem. — Pričajte.
- Znam. Vidio sam. Poslije toga otac me sklonio. Prvo na - Lijepo je čitao naglas. Hoćeš o tome? Jesi li to znao?
Sušak a onda u Zagreb. - Znao sam.
- Izdržavala ga je Crvena pomoć. Svake subote. - Nismo ga trebali nukati. Na našim kružocima u rafineri
- To nisam znao. ji čitao nam je knjigu "Počeci komunizma" od Buharina... i -
- Nisi ni mogao znati! Radnici su tajno odvajali novac za - I "Gvozdenu petu" od Londona.
svoje drugove u nevolji, za bolesne i takve kakav je od toga - A kako ti to znaš?
dana bio tvoj otac. - I meni ih je čitao.
- Kakav je bio? - Ti dugo nisi bio u Rijeci, a?
- Ni zdrav ni bolestan. Čudan. Ali uvijek naš. - Dugo.
- Kako ću se odužiti tim ljudima? - Niti na Sušaku?
- Nikako. Darovatelji su kod isplate plaće vodeni na lista - Na Sušak sam navraćao, ali rijetko i nerado.
ma pod inicijalima i šiframa. Za svaku otkrivenu liru Crvene - A što?
pomoći dobijalo se po tri godine konfinacije. Nikome ništa - Otac nije želio.
nisi dužan. Tvoj stari nije stajao skrštenih ruku. Talijani su - Zašto?
ga poslije nesreće ostavili na miru, ali nismo mi.
- Nije želio da se susretne s obitelji njegovog strica Jova-
Vjenceslav podigne pogled.
nina koji je na Sušaku imao vilu. Razdvajala ih je politika.
- Slali smo ga da nabere zelenih grančica u blizini rafineri
Nije mi o tome htio pričati.
je pa bismo njima zakitili strojeve. Prvog svibnja trideset i še
ste, ujutro, na pipestillu je zavijorila crvena zastava. Pitam ja - Jesi li oženjen?
tvog starog gdje je proveo noć, a on se i meni nasmijao, kao - Jesam, još u Zagrebu.
i fašističkim agentima kad bi ea što uoitali... evo. ovako - Odakle ti je žena?
> — Riiečanka kao i ja.
 —Riječanka a oženili se u Zagrebu? Bilo je devet sati i nekoliko minuta kad su ih Nijemci, tog
—Njeni su roditelji stanovali na Rijeci, bili su veliki Jugo jutra, zatekli na ulici i pohvatali: njega, koji sve ovo priča
slaveni. Kad je Italija dobila Istru i Rijeku nadali su se da će Vjenceslavu, pa Šimuna i još trojicu drugih građana. I ugu-
ih spasiti plebiscit. Još od devet stotina i devetnaeste nadali rali u sobu na prvom katu.
su se plebiscitu. Kad do njega nije došlo, iselili su se iz Rije Kad su nas ugurali u sobu tvoj otac se pravio kao da me
ke i živjeli u Zagrebu. ne poznaje: tako se ponašaju komunisti kad su u opasnosti.
—Točno kažeš. Svi smo vjerovali u taj plebiscit. Znaš kako Prolazile su minute. Četiri Nijemca priklone zemlji okru-
se onda pjevalo? "Istra, Trst i Rijeka — sloboda vas čeka" — gla crna ustašca svojih šmajsera. Jedan od trojice građana, u
zapjeva starac. - Ali ti ništa ne piješ! Imaš li djece? strahu, zapjeva, tiho, kao da mrmlje. Ona druga dvojica
—Imao sam. Kćerku. Pokopali smo je u Santa Maria di građana na to obore pogled kao da se stide što jedan između
Nardo. - Izvadi iz lisnice i pruži starcu fotografiju maloga njih donosi eto glavobolju strancima i uopće čini tu nekakve
groblja sa željeznim križevima pobodenim u grmlju lavan nepotrebne ispade kad se zna da će svi biti lijepo pušteni
de. - Bio sam u IV prekomorskoj brigadi... Bilo joj je šest svojim kućama, jer oni ni sa čime što se dogodilo nemaju ve-
godina... Tifus. ze.
Dugo je šutio prije nego je upitao:
Tvoj otac čučne, šutio je, na licu mu je bila ona bolesna
—Kako je umro?
grimasa, i gledao u šmajser.
—Nijemci su ga strijeljali.
- Was sagt er?*
—Kada?
To je pitao visok Nijemac s oznakom čina Gefreitera.
—Mama ti je već bila umrla. Strijeljali su ga četrdeset i če
- Kaže da je Bog nama zaklon i utvrda.
tvrte. Kao taoca. Njegov leš i leševe trojice drugih izbacili
To je, hladnokrvno, na njemačkom, rekao jedan od talaca.
su noću iz kamiona u onaj prolaz između Korza i trga ispred
Četvorica ostalih talaca pogledaše, iznenađeno, u petoga.
crkve svetog Jeronima.
Trojica Nijemaca podigoše cijev šmajsera.
—Zašto?
Gefreiter reče:
—Što zašto?
- "Ein' fešte Burg ist unser Gott"** To je Mendelssohn!
—Zašto su ga strijeljali?
- Točno. Koral iz četvrtog stavka D-dur simfonije.
—Glupo pitaš. Ja sam morao biti peti leš.
Četvorica talaca nijemo su gledali u petog.
Vjenceslav podigne pogled.
Gefreiter je pjevao i mahao rukama po zraku:
—Ma daj, pij! Dobra je, prava domaća.
- A-a-a-e, cis-cis-cis-a, fis-fis-fis-e, eis-cis-ha.
Tvoj otac je gledao kako Nijemac, da bi lakše dirigirao,
Na zgradu Gestapoa, u Sušaku, bačene su bombe. Tri
zabacuje oružje iza leđa.
mjeseca kasnije odletjeli su u zrak zvučnici sušačke razglas-
Kad je otpjevao frazu korala, pristupi mu onaj između ta-
ne stanice. U blizini sušačkoga kolodvora planula su nje
laca koji je govorio njemački:
mačka skladišta. Na drugoj strani Rječine netko je, s riječ
koga nebodera, u dubinu, na gradske ulice, prosuo letke: u
devet sati ujutro,, _ ........................,. ... „........... - ................. -- * Što kaže?
.......................................................-
 - Na tom je mjestu serpentone. Ali mi smo ga nadomje Peti talac reče:
štali rogom, jer mu je po zvuku najsličniji. - Je li vi, maestro, zbilja mislite da ovi vaši znaju što taj
Četvorica talaca nisu vjerovali onome što vide: Gefreiter je čovjek pjeva i tko je Felix Mendelssohn?
pružao ruku sugovorniku, do maločas taocu: Sad je Gefreiter šutio.
- Christian Fiirchtegott Riehl. Vaš njemački je izvanredan. Odmjeravali su se bljeskovitim pogledima: četiri Nijemca
Poznavanje glazbe također. Objasnite mi to, molim vas. podignu crna ustašca svojih šmajsera.
Opipljiva kruta zrnca praha bjesomučno su skakutala iz — Hoću znati zašto je baš to pjevao? Pitajte ga.
svjetla u polutamu: četvorica talaca poradovali su se intim- Sad su trojica talaca mogli razumjeti razgovor:
nosti razgovora koji nisu razumjeli. - Gospodin Nijemac vas pita zašto pjevate Mendelssoh
- Bio sam učenik Paula Hindemitha.
na?
- Na Hochschule? U Berlinu?
-Da. — Kakvog Mendelssohna, gospodine? Ja pjevam naš
- Kada? koral,
- Od devet stotina tridesete do trideset i četvrte. Dokle gospodine. Luteranski koral. U smrtnom smo času.
god ga nacisti — Tresao se od straha.
- Dokle god ga nacisti nisu istjerali. To ste htjeli kazati? Zarazio je strahom taoca do sebe koji je nosio torbu kojom
Talac pred njim izgubi svaku nadu. se inače ide u trgovinu.
- I ja studiram glazbu. Zapravo, studirao sam, privatno. - Što je rekao? - pitao je Gefreiter.
Kod Maxa Buttinga. Međutim, pozvali su me da služim Fii- Iz čovjeka s torbom provali, očajnički: -Ja moram u
hreru... ribarnicu... ja nisam ni fašista ni antifašis-ta... ja sam na
Sada, na riječ Fiihrer, i ostaloj četvorici talaca ugasne sva- dijeti...
ka nada. - Pitao sam vas što je rekao?
- ...i Domovini. Propješačio sam Grčku, Bugarsku, Jugo — Rekao je, Herr Gefreiter, da se nalazimo u smrtnom
slaviju. Sad sam ovdje, u ovom gradu. Ne znam dokle ću bi času.
ti. Jeste li slušali Buttingov oktet "La serenata gentile"? Sad se i peti talac tresao od straha.
Četvorica talaca upijali su svaku riječ, iako niti jednu nisu — Samo to je rekao? Pitajte ga zna li kako je četrdeset
razumjeli. Ali ove zadnje su razumjeli: serenata gentile! i nje
ponadali se, opet. Može li se strijeljati uz te riječi? Nikako! govih sugrađana ovih dana prebjeglo partizanima? Pitajte
Znao sam da će nas za odmazdu strijeljati. ga tko je bacio komunističke letke s nebodera?
- Dopadljiv oktet. Jako - šlaga onaj peti talac. Čuli smo kako netko u vojničkim čizmama s ukucanim
- A zašto taj čovjek pjeva Mendelssohna? - upita Gefreiter. čavlima grabi stubištem kuće i nešto suludo viče. Trojica Ni-
Sad je njegov sugorovnik šutio. jemaca podigli su svoje šmajsere.
- Pitam vas kako taj čovjek - Gefreiter pokaže rukom na - Gefreiter Riehl! Gefreiter Riehl!
onog između talaca koji se bio oglasio, tiho, pjevnim mr-
\ra\rr l __ 2
Pomakao sam se i stao ispred vodnika Riehla. Nitko to nije
primijetio, ali ja sam znao zašto to činim. U sobu je utrčao
leutnant.
 — Pa što čekate, Gefreiter Riehl?
Znao sam što će se dogoditi, znao sam što moram
učiniti. v>^n\oAcr\ c<im n rvne- staroe. Ni tada me nije htio
pogledati!
 — Feuer!* movinskom osjećaju što je stavljen na kušnju i koje su gra-
Zapucala su četiri šmajsera, ali samo tri istodobno dok je- ničile s poetskim. Sad kad se taj svijet uobličio, ohladio,
dan zaosta. stvrdnuo, kad je u njemu prepoznao golemu kuglu u njenoj
teškoj zatvorenoj savršenosti, koja će istrajavati sve do idu-
Ubacio sam se u taj trenutak zaostajanja. Znao sam da će
vodnik zapucati zadnji, ali nisam mogao znati da neće pu- ćega stvaranja svijeta, a ono se više neće zbiti u ovom nego
cati u nas nego u zid! tek možda u sljedećem stoljeću, kada njega više neće biti ni
medu živima ni među mrtvima — on se osjetio izvan domašaja
— A gdje je pokopan moj otac? silnica toga svijeta, osjetio se napuštenim, izdvojenim. Jer
Starac ne odgovori. Nego natoči sebi novu rakiju. svijet koji je i sam pomagao stvarati i oblikovati ohladio se, ali
— Ne znam — reče kad opet progovori. —Ja sam se je on, Vjenceslav, i dalje bio ljudski topao i ranjiv. Svijet mu je
išuljao oduzimao njegovu sasvim običnu, čovječju, radosnu, igrivu
iz sobe i istog dana poslao izvještaj Okružnom komitetu. toplinu. Nije prepoznavao više ni svoj dom. Nije bio naivan
Leševe su rano ujutro otkrili građani, a ja sam poslan na za da iz lekcije, koju je i sam pisao vođen očevom rukom, ne bi
datak u Istru. Pa ti još nisi ispio ni prvu čašicu? A gledaj me izvukao opomenu.
ne! Živio! — reče i iskapi rakiju. Iz čašice prstom izvadi ras- (Osjetio je tog časa očevu ruku u svojoj, nalazili su se na
kvašene mrvice keksića i obliza ih. malenoj visoravni ispod same Hreljinske gradine, otac ga je
Vjenceslav se urušio u se: zašto se nikad nije usudio doći bio poveo na politički miting, slušali su mladoga govornika
na Rijeku, u roditeljski dom dok su roditelji još bili živi? Ne- koji se razmahao riječima i rukama u kojima je držao nečiju
go je pustio da godine teku, da se tek od vremena do vreme- knjigu, tek mnogo mnogo godina kasnije saznat će da je go-
na sastaju na Sušaku, uvijek u strahu da ih ne ugleda Jova- vornik, u međuvremenu, postao slavan i nedodirljiv pisac
ninova rodbina? Zašto je pustio da majka umre, da ga sje- koji je doživio ostvarenje ideala koje im je onoga proljetno-
ćanja napuste, da oca izgubi, da kćer pokopa? ga predvečerja gorljivo prorokovao.)
Cutio je kako drhturi tekućina u plosnatoj staklenoj boci Je li u tome Vjenceslav bio sam? Koliko ih još ima koji misle,
na stolu pred njim. Zamjećuje kako se sunčev trak pomiče koji se osjećaju kao on? Dvojica? Ili možda desetero? Ne vise
preko Titove slike iz ratnih dana što je ukucana u zid i zaki- od stotinjak? Pa i da je on sam, jedan jedini koji tako i to
ćena karanfilom od krep-papira. misli, za njega bi bilo dovoljno. Jer uvijek se i jedino može
Zavidio je starcu na jednostavnosti kojom sve prima i, ne- misliti kroz sebe, drugi ne postoje. Drugi su krinka, laž. Ja
sažvakano, usvaja. Zavidio mu je na v j e r i . Umjesto oče- ne može misliti kroz ti ili kroz on. Tu je fazu on odživio, ča-
vog prijatelja i suborca, pred njim je bila golema kugla koju sno, domovinski, zatomljujući sebe i žrtvujući svoje. A po
se, u njenom teškom zatvorenom savršenstvu, nije moglo inerciji mogu živjeti samo glupači ili fanatici: nije bio ni jed-
pomaknuti s mjesta niti se na nju moglo uspeti. Dok je sve no ni drugo. Starac mu je prislanjao čašicu gotovo na same
još bilo u tekućem stanju, rasuto, kao u kakvoj hemisferskoj usnice:
političko-socijalnoj pramagmi, on je u tom stvaranju svijeta - Pij! Pij!
voljno učestvovao: ponesen silnicama koje su govorile o do- Sunčev trak razotkrio je žicu u crvenom karanfilu od krep-
i.^.. nanira.
Vjenceslav je donio odluku. Poglavlje dvadeset i četvrto
-Pij! Pij!
Prihvatio je, napokon, čašicu i iskapio piće.

U Hrvatskoj, nekad, u petom razredu gimnazije učenici

su na satovima iz hrvatskoga jezika i književnosti obrađivali
razdoblje renesanse u europskim i u hrvatskoj književnosti.
Predmetni profesor zamoli Lucijana da razredu pročita po-
četak Danteove "Vita nove". Lucijan naime ne samo da je u
razredu čitao najbolje, što će reći bez zamuckivanja i mum-
ljanja, bez gutanja vokala i slogova, nego je u svoje čitanje
umio udahnuti i ono nešto čime ga je majčica priroda poda-
rila a da on za to nije bio ni kriv ni dužan: ono nešto što od-
vodi na beskrajne mekane, vlažne poljane na kojima duša
ljudska, kao bijeli ždrijebac, napokon okušava prostore zrač-
nosti, ljepote, slobode... Lucijan učvrsti na svom nosu crni
nezgrapni okvir naočala što je bio izrađen iz tvrde kornjače-
vine, koji je često lomio, u nepažnji, u igri loptom koju su
prozvali glavomet, taj nesretni okvir svojih naočala koji se,
jednako kao i leće, mogao nabaviti na jedvite jade: bio je
kratkovidan jer je, u dvije noći, po mjesečini, pročitao "Ben
Hura".
A sad je, razredu, naglas, čitao Dantea: "Devet se već puta
nakon mojeg rođenja sunčevo nebo vratilo skoro na istu toč-
ku svoje vlastite putanje, kada se prvi put pred mojim očima
pojavila dična vladarka moje duše, koju mnogi i ne znajući
joj imena nazivahu Beatrice".
- Slušaš li ti ovo, Pjer? - prekinuo je profesor, iznenadno,
Lucijanovo čitanje.
- Slušam, slušam, gospodine profesore.
Tada se još smjelo oslovaljavati s 'gospodine profesore' i s
^. •—„—tn n^cocnr' ;-7ii7f»ri su hili samo 'drug iz Dtedvojničke
obuke' i 'drugarica iz ruskog jezika' za koju se, dugo, po gi- Samo se Lucijan nije hihotao:
mnazijskim hodnicima, pripovijedalo da je prvih poratnih od vremena do vremena, kad rano izjutra polazi u školu
godina stupala gradom u visokim časničkim čizmama. A taj on, kroz prozor tramvaja, uočava jednu plavokosu djevojči-
Pjer, iz zadnje klupe u srednjem redu, koga je profesor opo- cu kako, uvijek sama, malo pogurena u hodu, koraca put
menuo, koji je stanovao na Kozali, u blizini groblja, i vječito grada. Nosi školske knjige pritisnute na prsa i gleda preda
nešto čeprkao po livadama i grobištima, donosio je u razred se u asfalt. U ovih zadnjih mjesec dana otkako je zajesenilo
na opće uveseljenje barut, demontirane zatvarače, koje- vida je s plavim rupcem na glavi i unaprijed pokušava po-
kakve blistave žute metke i prazne redenike, dalekozore, ži- goditi na kojem bi je dijelu dugačke aleje što s Mlake vodi
cu i slične ostatke ratovanja pa je od uložnice za knjige u u središte grada mogao ugledati. Zato i stoji, uvijek, uz pro-
svojoj klupi načinio pravi pravcati razredni arsenal. Koji je, zor i gleda ulijevo, pod zgrade, kuda bi ona imala proći, sa-
jednom zgodom, i na svu sreću baš na satu ruskoga jezika, ma, malo pogurena u hodu.
planuo: jedni su šaputali da je barut vlažan i star i da neće Razred je hihotao. Lucijan je, ozbiljan, sjeo u klupu. To što
gorjeti, Pjer je tvrdio suprotno i potpalio barut. Pola razre- je maločas glasno pročitao sjetilo ga je njegove Beatrice jer
da ili točnije sedamnaest dječaka gušilo se u gustom mas- joj, poput Pjesnika, ni on (još) nije znao pravo ime.
nom dimu što je drugarica, na svu sreću, opravdala neu- Ima već nekoliko dana kako je nije ugledao iako je, na
gaslim ratničkoslobodarskim zanosom mladoga naraštaja jer Kantridi, gdje su stanovali njegovi roditelji i gdje se nalazilo
bi, da se to kojim slučajem dogodilo na satu matematike ili tramvajsko okretište, nasumce ulazio u tramvaje ili ih
pjevanja, po svih u razredu završilo mnogo konzervativnije. propuštao u nadi da je baš tramvaj u koji je napokon odlučio
- Bolje za tebe kad slušaš. Čitaj dalje, Lucijane. ući onaj iz kojega će je ugledati.
Čitao je: "Ukazala se odjevena u preotmjenu, pristalu i U studenom te daleke godine zaredale su duge kiše: umje-
nježnu purpurnu boju, opasana i urešena onako kako najbo- sto ljudskih lica i plavog rupca sada su, ulicom, na putu u
ijeMolikuje njezinoj vrlo mladoj dobi. U taj čas, uistinu ka- grad, prolazili bezlični, nemilosrdni kišobrani. Lucijan je bio
žem, duh života koji prebiva u najtajnijoj komori srca, stade zdvojan: držao se i dalje tramvajskog prozora, a kada bi vo-
drhtati tako snažno da se to moglo osjetiti i u najmanjim ži- zilo, napustivši tlo Rafinerije kroz koju su ga vodile tračnice
licama; i dršćući reče ove riječi —" i gdje je vonjalo po petroleju i ulju i benzinu, napokon stiglo
- Slušajte dobro što će reći, mamlazi da mamlazi jedni na Mlaku i pod golemim kestenovima nastavilo vožnju u
bešćutni - ukoči profesor prst u zraku. grad, podizao bi glavu, zurio kroz staklo koje su šibali kiša
- "Ecce deus fortior me, qui veniens dominabitur mihi." i vjetar, ali plavokose djevojke nije bilo.
- Sto će reći: "Evo boga jačeg od mene koji će, qui veniens A onda se dogodi slijedeće: jednoga jutra, mračnog od
- došavši, ovladati sa mnom" - profesor je palucao od unu spalih oblačina i sipljive dosadne kiše, medu putnicima koji
trašnjeg ushita i htio ražarenim ugljevljem svoje raspaljene su se na Mlaki ugurali u tramvaj, bila je i Beatrice! A jer je
duše usijati i prosvijetliti momčiće što su, dvojica po dvoji to bila njezina postaja Lucijan je već počinjao zuriti kroz
ca, sjedili, drveno, u drvenim klupama. prozor ne bi li je, kad vozilo krene, ugledao na ulici. Kroz
Drvenilo prijeđe u hihot: sve je to njima još bilo smiješno, staklo zamagljeno od isparavanja iz tolikih usta odmiču
i ta liubav. i tai iezik latinski! ..... ..-.., ___ .. - ..... ______ zgrade, kišpferani, debla i krošnje (odakle da zna da se ta ale-
ja, dvadesetih godina, zvala Alejom svetog ulaska, a još prije kroz njih vidio, gledao je u nju kroz uzan otočić neorošeno-
toga Korzom Deak?), tramvaj je napustio već i postaju is- sti na hladnim lećama. Pa se i on nasmiješi.
pred gradske bolnice, još samo dva cvilna zaustavljanja i on Po mirijaditi put kresnula je u dvoje ljudi ljubav, po miri-
će, na trgu kod nebodera, sići. Okrenuo se od prozora, uz jaditi put i svemiri i svjetovi i sva ljudstva i sve zvijezde i sva
napor oslobodio nečijega nemilostivog ramena koje mu go- sunca neznana i znana, i tramvaji u gradu i brodovi u luka-
tovo strže naočale i, u tom okretanju, u tom djeliću pogle- ma grada i kapi kiše i goli drvoredi kestenova stropoštavali
da, uočio ispred sebe svoju Beatrice, stiješnjenu između put- su se bezglasno niušta pred milosrdnim, pred jednostavnim,
nika, s posve mokrom kosom, jadnu. pred najnedokučivijim.
Stotinu godina kasnije, kad vrijeme izgubi svaki smisao i Htio joj je kazati kako ga je stid što je takav kakav jest, i
vrijednost, pogotovo brojčanu, navraćat će se on, bez ika- što ne može biti drugačiji nego takav kakav jest i da je, mož-
kvog više smisla, na jednu rečenicu što je bio naglas proči- da, ne zaslužuje, da nije dostojan toga njenog osmijeha, on
tao razredu. Rečenica je, uistinu, bila smiješna i staromod- koga ruže naočale iz kornjačevine, koga pritišću tuđi laktovi
na, ali je u njegovoj Čitanci do danas ostala potcrtana crni- i ramena te ih ni odgurnuti od sebe, a kamoli od nje, ne mo-
lom. Rečenica je glasila ovako: "U taj čas, uistinu kažem, že.
duh života koji prebiva u najtajnijoj komori srca, stade dr- Šutili su, tako, i razišli se na postaji ispod nebodera.
htati tako snažno da se to moglo osjetiti i u najmanjim žili- Opet je proteklo nekoliko dana a da je nije ugledao. Iako
cama". je zurio kroz prozor tramvaja. A kad ju je, neočekivano,
Tako su, u gužvi, bili pritješnjeni jedno uz drugo da im se ugledao, iskočio je iz jureće prikolice, izbjegao je u zadnji čas
prožimao dah i pogledi susreli: njene su oči bile bistro plave, pred sobom golemo deblo kestena i, ne oglasivši se, koračao
bila je u njima položena duboka mirnoća življenja koja već za njom sve do trga ispod nebodera.
u ovoj dobi djevojke, za razliku od muškaraca, čini zrelima
i budi u nama praiskonski osjećaj stamenosti i pouzdanja, Krijući žar i pred roditeljima i pred drugovima u razredu,
nos prćast, niz visoko čelo što je bilo obrubljeno spuzlim na- jer bi ga i jedni i drugi polili hladnom vodom (prvi iz opreza,
herenim plavim rupcem kapala je voda i od svijetlih kosa drugi iz bezazlene zlobe!), lakše je podnosio obveze s kojima
počešljanih na razdjeljak činila slijepljene uvojičaste čuperči- su ih obdarivali tijekom tih godina školovanja.
će. Na punim usnicama mogao je razlikovati nabore usana Čitali su sovjetske pisce i Elina Pelina Bugarina, sve samu
blago premazane crvenilom. Ona mu se, laticama usana, mladu gardu i kako se kalio čelik, dočim se na kinematograf-
nasmiješi. Pihne uvis, hoteći mu, valjda, dati na znanje ko- skim platnima bijelilo usamljeno jedro i pjevala uz pratnju
liko joj je neudobno stajati u ovakvom položaju i koliko ju harmonike melodija u tročetvrtinskom taktu "Zdravstvu)
je stid što se, na svakom zavoju i kod svakog ubrzanja vozi- Maskva" i razbacivali se junaštvom razni kapetani Nahimovi
la, mora tako grubo oslanjati na nj. i Ušakovi, Mičurin i Lisenko bili su geroji napredne poljopri-
Prvo čuvstvo koje osjeti bijaše i u njega stid: stakla naoča- vrede a Lomonosov geroj prirodnih znanosti. Naprotiv, na
la, u crnom nezgrapnom okviru iz kornjačevine, kojega se satovima povijesti, svi knezovi i kraljevi hrvatski bili su ne-
sada prvi put užasavao i stidio, i poradi kojih je za sebe, nije- dvojbeno domaći izdajnici i sluge stranih zavojevača što su
mo, u nie molio razumijevanje, bila su zamaeliena. iedva ie li na grbači radnog naroda. Dakako lakomo. Tako!
 Nema toga na ovom svijetu što mladost ne bi mogla svariti propagandističke filmove. Tog je puta bio najavljen talijan-
i probaviti, to jest zaboraviti. Ta ona sama nije nego vosak ski neorealistički film: vrištali su od sreće i u razredu, kad im
koji prima svaki i svačiji otisak i tek se kasnije skrućuje. Ali, je obavijest pročitana iz knjige obavijesti, i u kinematogra-
dva dogadajčića ostala su Lucijanu i njegovim prijateljima iz fu, najvećem u gradu, dok se u dvorani nije pogasilo svjetlo
razreda dugo, još dugo u sjećanju. Prvi se ticao zubara koji i na prijeratnom platnu pojavila špica filma. A tada su ot-
je došao u posjet njihovoj školi i obilazio razrede, drugi pak krili da je film i opet ruski! Prvi je ustao taj Kopajtić, Bruno
posjeta najvećem kinematografu u gradu. Copaitich, neustrašivo je lupio preklopnim drvenim sjeda-
Preko ploče koja je podsjećala na crni ementaler (onako iz- lom i dreknuo u mrak: "Dio porco, xe scritto in cirillico!"*
bodena velikim drvenim šestarima kojima je jedan krak za- Da stvar bude strasnija, pogotovu za djecu gradskih staro-
vršavao šiljkom a u drugi se umetala kreda) zubar je ovjesio sjedilaca, čak su i titlovi prijevoda ruskoga filma bili ispisani
"Anatomski presjek zuba" i do njega "Čovječje zubalo" (sve ćiriličkim pismom. Sve u svemu baš kao da su sveta braća
u omjeru 1 : 20). Pa je progovorio. Ali ovako: "Problemoj solunska ičemu kriva!
bolništva Ijudej javlja se krvotočenie desni, bakteriološkije Kasnije, došlo je vrijeme i njihovih prvih ljubavi. Takozvane
otloženija na zubah, čuvstvo na sladosti, holodnu i gorjaču- đačke predstave u gradskom kazalištu bile su, redovito,
ju vodu i napitki. To su, dorogije druzja, simptomi načalna- predstava u predstavi. Jedna se odvijala na pozornici, pod
vo ispadanija zubov i njihovih zagnojenija. Besmisleno pro- šminkom, druga u gledalištu, u mraku. Ljudi iz uprave
tiv etih simptomov borotsja v odinočku, uspješnim možet kazališta morali su izlaziti pred zastor i skrušeno moliti za
bit tolko sveobuhvatni) kompleksnij uhod za zubami i de- red i mir kako bi umjetnici mogli privesti kraju svoj
snami pa narodnaja vlast tak i djelaet, šaljući vot mjenja k glumački zadatak. U zadnji čas, javili su tog puta iz uprave
vami v klas. Dorogije rebjata, nužna pobedit, nužna suzbit kazališta, skidaju predstavu "Madam Butterflv" i umjesto
karijes, paradjentozu kak vraga..." nje oglašuju izvedbu Gluckovog "Orfeja i Euridike". U
Teško je opisati riječima što se tada, u tom času, odigralo zbornicama gradskih škola na to su, skrhano, slegnuli rame-
između četiri zida gimnazijske učionice. nima: "Ma što vi nama prikazali, isto vam se piše!" Pa su se
Stojeći, međutim, kasnije, oborenih glava, pred svojim di- predali sudbi i uputili sa đacima u veliku zgradu prije Verdi-
rektorom na hodniku ispred zbornice, učenicima je rečeno jevog a sada Narodnog kazališta.
da je dotični zubar Rus, koji u ime bratske pomoći obilazi Ali sudbina je tog puta bila sklona Glucku: predstava se
školske ustanove i širi u širokim narodnim masama zdrav- odvijala u tišini. I što je muk u gledalištu bio postojaniji, to
stvenu kulturu. I da ih stid može biti!
je izvedba rasla.
Drugi događajčić ticao se izvjesnoga debelog i trapavog
Na grobu Euridike Orfej je s prijateljima molio bogove da
učenika Kopajtića, zapravo Copaiticha, Bruna Copaiticha.
mu vrate ljubljenu. Spočetka su se vrpoljili na svojim sjeda-
(Napustit će i on, sredinom pedesetih godina, grad i iseliti
lima, pogledali s nevjericom u kazališni program: Orfeja je
se u Italiju gdje će otvoriti automehaničarsku radionicu koju
pjevala žena! Kako je to moguće? Glas je u žene (pročitali
će rado posjećivati njegovi bivši sugrađani, pogotovo razred-
ni prijatelji). Vodili su ih, naime, često na kino-predstave i
prikazivali im ruske umjetničke i one druee. više recimo
* Remn hopa. niše na ćirilici!
 na prvom katu i parketa, obamro, kao i svjetlo, koje je trnu-
su, u polutami, da joj je ime Nevenka Tomašić) bio baršu-
lo, jer je izvedba opere počinjala. Tek je tada sjeo na svoje
nast, tamnosmeđe boje, podsjećao je na zemlju, na korijenje,
sjedište.
bio je to glas kojemu se vjerovalo i oni su ga, zanijemjeli, pa-
Zapamtio je njenu ložu i kad je, poslije odmora, zvonce
žljivo slušali, glas kojega zanosne dijaloge i tužbalice nad
pozvalo gledatelje da se vrate u gledalište, on je, tiho, ušao
mrtvom drugom nije prekidao niti ritornello a još manje
u njenu ložu i, stojeći na nogama, do zrcala, pričekao da
ukrasni pasaži na jednom zvučnom vokalu (koji su ih i poti-
svjetlo potpuno utrne. Tada je sjeo na prazno mjesto.
cali na nered u gledalištu!), nego se niz maticu glazbe spu-
štao u neprekinutoj frazi, moćan, širok, plovan. Bogovi su bili milostivi: ponovo su dozvali Euridiku u ži-
Skladno poslagane, goleme ali lišene ukrasa, prianjale su vot i poklonili je Orfeju. Pozornica je bljeskala od svjetloće,
kocke različitih tonaliteta jedna na drugu, jedna uz drugu, narod u bijelim tunikama slavio je vjernost dvoje supružnika,
čvrsto slijepljene kratkotrajnim polustupnjima, uzlazni i si- nitko se tijekom toga scenskog slavlja nije micao sa svog
lazni tonski nizovi, široki u svojoj mirnoći i dostojanstveni u mjesta, sve je — i u pokretu i u zvuku - bilo čvrsto, pomicalo
svom polaganom osvajanju sve većih i dubljih prostora, ši- se kao sunce na nebu sporo ali veličanstveno, samo su
rili su čas svjetlije čas tamnije boje. Od vremena do vremena, dvojica mladića iznikla iz svjetla, zaogrnuli Orfeja krvavocr-
jedva se pomakavši s mjesta, Orfej je svoj topli blago drhtu- venom tunikom što je bila iskićena zlatnim meandrima,
ravi alt udruživao s kockama zvuka i tonskim nizovima zbo- sljubili i potom oborili svoja dva crna štita na koja se uspeo
ra, recitativo accompagnato prelijevao se tada dušama furi- Orfej a oni ga, na mišicama, podigli visoko, iznad svojih i
ja što su u gledalištu bile stišane i prikovane o sjedalo, bivao svih drugih glava što su bile okićene vjenčićem zimzeleni, u
potpomognut blokovima gudača i primirenom pokretljivoš- trijumfu ljubavi...
ću duhača. A nad tim čudom stvaranja ljepote i mudrosti
Cijelo to vrijeme Lucijanova je ruka počivala na djevojči-
svijeta bdio je dirigent, ruku raskriljenih kao Svemogući iz-
nad oblaka i sunčanih zraka. noj.
Tijekom odmora, po foajeu i hodnicima, prošaputalo se da
Noć je bila crna, ali vedra: ukošen, mjesec je ležao nisko
je redatelj ove opere glasoviti dirigent koji da je nešto skri-
vio u ratu i sad se za kaznu nalazi u njihovom gradu. nad obzorjem. Uspinjali su se na Podmurvice, u tišini koju
Slučaj je htio da je Lucijan, trenutak prije nego što će se je remetio tek mukli odjek sudaranja praznih vagona dolje
spustiti na grimizno baršunasto sjedište u parketu (volio je u Rafineriji.
opipavati zlatne ukrasne čavliće ukucane u grimiz), dok se Pitao ju je kako se zove.
još gledalište kupalo u sjaju veličanstvenog svijećnjaka i —Emilija - reče. — A ti?
svjetiljaka po ložama i na balkonu, podigao glavu i, u jed- Reče:
noj od loža, ugledao svoju Beatrice. Primijetio je da se zaki- —Lucijan.
tila naušnicama, da je podigla kosu i splela je u punđu na Doznao je da pohađa talijansko odjeljenje Ekonomske
tjemenu. Mahnuo joj je rukom (i sam se začudio vlastitoj škole, da ima brata godinu dana starijeg od nje koji da ne
smionosti), ona mu se osmjehnula: niti je sjedao niti se us- uči nikako nego da ga zanima samo jazz...
.-j nravlian npcrn i<=> Ipkrlin iVmprtn nphio i 7pm\'u* I7mpnn „ _ Koračali su, poslije, šuteći.
 Kasnije, reče joj o sebi, da pohađa gimnaziju, hrvatsku, na _ Baka živi s vama? ..
Rijeci, da svako ljeto putuje za praznike kod očevih rodite- _ Mi živimo s njom. To je njena kuća. Boji se da ,o, ne
lja u Split... oduzmu kuću. Stalno o tome priča. _ Tko će joj oduzeti
- Cijelo ljeto? — upitala ga je. kuću? _ Ti koji su došli u naš grad. Ona tako kaže. Kasni
- Da - odgovorio je on, bezazleno. tramvaj, duboko dolje u gradu, čulo se, škripio ,e, jedva,
Koračali su, poslije njegovog odgovora, dugo u šutnji. na tračnicama. Prazni vagoni ponovo su se sudarali: sad se,
Onda on reče da se u njihovoj školi, točnije u crtaoni, od vre- u Rafineriji, čula i nečija zviždaljka. Dvoje
mena do vremena priređuju plesna popodneva koja ponekad po- četrnaestogodišnjaka osluškivalo je noć. Naslonila se na
traju čak do večeri, i da su učenici, sami, sastavili plesni orkestar, vrtna vrata, zatvorila oči. Lucijan se, blago, nasloni na nju.
ali mali: dvije flaute, harmonika i bubanj. Bubnjar da im je naj-
bolji. Na te plesove da dolaze i roditelji, rekao je, i da je svaki put
dežuran netko od profesora. Crtaona da je uvijek puna jer drugih
plesova za njih u gradu ionako nema. Spomene i to da je običaj
da svaki peti, šesti ples bude damen-bal kada djevojke biraju.
- Voliš li plesati? - upita ga ona.
Zbuni ga: nije volio plesati.
- Ne baš — odgovori, iskreno.
- A plešeš li?
- Pa tako.
- I damen-bal?
- Ne plešem nikad damen-bal.
- Zašto?
- Jer nemam djevojku.
Koračali su šuteći.
- Nikad nisam bila na plesu — reče ona, iznenada, tiho.
Koračali su, poslije, još dugo.
Ona stane kod jednih vrata, bila su rešetkasta, pod grana-
tim stablima golih murvi. Kroz noć nazirala se pod njima
crna morska caklina i obrisi otoka.
- Ja ovdje stanujem - reče ona.
On pogleda u mrak, kroz rešetkasta vrtna vrata, u vrt, uoči
u njemu palmu i odraz svjetla što je padalo s balkona koji je
gledao na more.
- To je soba moje bake. Nikada ne legne prije nego što ja
dođem.
 ravnao bluzicu od krep-žoržeta koja se bila izvukla iz suknje sa
Poglavlje dvadeset i peto širokim elastičnim crnim pojasom koji se sprijeda kopčao, jarko
svjetlo na stropu vozila krijesilo je u njenoj dugoj plavoj kosi i
otkrivalo tragove ljubljenja i ugriza oko njenih usnica, izvukao
joj je uvojak iz okovratnika, još jedan poljubac, čulo se kako
šofer nešto gunđa, uspostavio je kontakt i vozilo je prigušeno
zadahtalo, onda se Emilija, iznenadno, vratila korak dva, sišla
ponovo na stepenicu vozila i, još jednom, poljubila Lucijana,
Lucijanovi ljetni boravci u Splitu bivali su, iz godine u go- vrata su se, uz glasan potisak, zatvorila i vozilo je, surovo,
dinu, sve kraći: dvoje se, teškom mukom, otkidalo jedno od krenulo. U djeliću vremena, koliko je bilo potrebno da iznad
drugog. njega projuri Parsifal u osvijetljenom okviru prozora, Lucijan
Njen prvi dolazak na ples, koji se održavao na terasi ku- zamijeti da ovaj gleda čvrsto preda se. Da se nije pomakao ni kada
pališta na Kantridi, bio je već uspomena: nije bio siguran da mu sestra sjede na prazno sjedalo do njega. Sastajali su se,
će Emilija doći dok je nije ugledao kako u pratnji Parsifalo- svakog jutra, na Mlaki i odatle, zajedno, koracali do grada, do
voj silazi niz duge strme kupališne stube. Predstavila mu je trga ispod nebodera, tamo su se rastajali i, kad bi nastava u
svog brata, Lucijan se držao kao da ništa ne zna o njemu, školi završila, na istom se mjestu sastajali, prošetali Korzom i
Parsifal ga je jedva pogledao, mlohavo mu pružio ruku, ne- pješačili do Mlake: ona bi strmom ulicom uzgor, on na
što promrmljao sestri i pohitao do svježe opranoga drvenoga trolejbus. Za kiša sklanjali su se po vaz-dan otvorenim i gluhim
podijuma gdje su se bili smjestili svirači. Prepoznao je jed- crkvama u gradu, sjedali na dovrat-ke i na podnožja krstionica,
noga između njih i Parsifal će, do zadnjeg trolejbusa (koji su u kafane su smjeli samo stariji ljudi, lutali su kao pseta
u međuvremenu zamijenili predratni tramvaj), neumorno gradom, doslovce ovisni o milosti i o uviđavnosti neba, kao i
brbljati sa sviračima, zaboravivši posve na sestru. sva ostala onodobna gradska mladež, provlačili se ispod
Dok su plesali pod njima je klokotalo more, vrata kupališ- golemih dizalica u luci, skrivali između brodskih tereta, vonjao
ta bila su otvorena, parovi su nestajali s osvijetljene beton- je cimet, indijska juta, vonjale su svježe ispiljene daske iz
ske terase i povlačili se, neprimjetno, na galerije kupališta, Bosne, vonjalo egzotično drvo, smr-dilo po žutobijeloj
nestajali po mračnim kabinama, njih dvoje sišli su na žalo, ovnujskoj koži, mekano mirisalo na jod, na smolu, draškalo
u zraku se osjećalo rano ljeto, divlji kesten je otvarao svoje slavonsko drvo još obraslo mahovinom ("Tko je jedanput bio
veliko prstoliko lišće, račići su miljili po škrapama, s terase u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim stabarjem, spravnim,
je ječala glazba, ljubio je. čistim i visokim..." zvonio mu je u glavi početni redak iz pera
Opet su plesali. Slavonca koga su čitali na satu hrvatskog), u nosnicama se
Ispratio ih je do okretišta trolejbusa, Parsifal je koračao sam, osjećao pljesniv, vlažan tuf pšenice što je bila uskladištena
njih dvoje držalo se za ruku. U zadnji trolejbus ušlo je neko- po golemim magazinima, na obali su rzali madžarski ždrijepci
liko putnika. Parsifal je prvi uskočio i sjeo do prozora, njih u rešetkastim kavezima od konopa, bukala goveda, veketale
dvoje čekalo je da šofer označi polazak za grad pa se tek on- koze, iz smrdljivih sandu-._„ ka čula se skvika prasaca, meka
da rastalo, Emilija je u vozilo ušla posljednja, jedva, neće se s teladi za dalekim kravama,
nrii/= na kf7inn
s ukotvljenih otočkih trabakula njakala je magarad, opijao skroji, maštala je o uzlanju i o tkanju, naviještala kako će
oštar miris vina što se crijevima pretakalo u kamionske ci- Oresteu iskačkati pletaćom iglom nekakav pulover od vune,
sterne, mornari i časnici domahivali su im s paluba i brod- na što bi je Oreste, raznježen, ljubio i mazio, ali bi zatim sve
skih mostova, miješali su se s polusvijetom iz luke, koji je ži- glatko palo u vodu jer se u gradu, dakako, nije mogla naba-
vio usporedo s njima... viti ni vuna, ni specijalni konac, ni igle. Mafalda se pričinja-
Jednoga sunčanog prijepodneva Emilija ga je povela na la slijepom i gluhom (tako od devet stotina trideset i pete,
Kozalu. S ulice su ukoračili na groblje. sinu na volju i Bogu na slavu!): bila je odveć oparena živo-
- Ovdje je pokopan moj prapradjed. I moj pradjed - reče tom a da bi sama nadolijevala ulje na vatru.
ona, ravnodušno. Parsifal je pak glasno priznavao da ga škola (bila je riječ o
On ovlaš baci pogled na grobnicu i uhvati se za glavu kao talijanskoj gimnaziji) ni najmanje ne privlači: da ga u njoj ne
da će se srušiti u nesvijest. zanima ni književnost, koja da isključivo govori o mrtvim
-Joj! - reče. piscima a njega da kopka život, ni povijest, koja da isključi-
vo govori o partizanskom ratu u Jugoslaviji, ni fizika ni ke-
Tko ne poznaje vrenje mladosti, tko ne zna da mladost od
mija ni prirodopis, a najmanje matematika ili latinski i,
svih vremena rabi samo sadašnje vrijeme i tek ponekad po-
uporno, donosio vijesti o tome da je iz toga i toga grada u
mišlja na buduće, pomislio bi da je u tom obijesnom uskliku
Istri toliko i toliko profesora ili nastavnika emigriralo u Ita-
bila sadržana poruga na račun starosti. Ali je posrijedi bilo
liju. A onda je, jednoga dana, izvadio iz školske torbe tr-
samo čuđenje, zapravo zaprepaštenje. Koje se u mladosti
šćanski dnevni list i, slavodobitno, pokazao prstom na članak
uvijek javlja kada izniknu neka davno prošla vremena u ko-
ispod kojega se nalazilo 45 potpisa: u tom su članku potpis-
jima naša sadašnja mladost nije mogla sudjelovati pa joj se
nici, sve sami profesori, objašnjavali zašto su iselili iz Zone
stoga čini da ona nisu niti postojala.
B. Bilo je to u travnju devet stotina pedeset i druge.
Samo tren kasnije, i već su okretali leda grobnici i tražili,
Jedino je Mafalda mogla ući u trag Emilijinoj ljubavi. Tako je
između grobova, izlaz na ulicu.
i bilo! Nekako baš u to vrijeme, u proljeće te godine počela se
skrivati iza zastora na onom prozorčiću kućnog stubišta
O tome da je Emilija zaljubljena u Lucijana nije Parsifal
koji je jedini gledao na dio vrta gdje su bila rešetkasta vrata,
nikada nikome rekao ni riječ: što da se petlja u osjećaje svoje
kako bi provjerila dolazi li to njena unuka baš svakoga dana
sestre kad eto ni o njegovim nitko ne vodi brigu, nego ga
u otprilike isto vrijeme s istim momkom pod kuću. Dolazila
samo, kao papige, ispituju "kako je bilo u školi?" i je li dobio
je, ništa ne sluteći. Kad su njih dvije bile same, Mafalda
dobre ocjene, a ne pitaju se kako je i što je u njegovoj duši.
upita:
Ni Oreste nije zamijetio išta što bi u njemu pobudilo sum-
- Tko ti je onaj?
nju. Wanda još manje: bila je od onih žena kojima dan (i ži-
- Koji?
vot!) prođe a da ni same ne znaju kako, koje su ovisne o lju-
Crvenjela je, od stida.
bavi a pogotovo o radu drugih, same nemoćne da išta po-
- Onaj, oh Dio, koji te svakog dana prati do kuće. Vidjela
krenu, u kojih izvanjski šarm prikriva osobnu lijenost. Tije-
sam. Ne laži. ^
kom godina bila je, na primjer, sakupila gomilu modnih
Emilija je šutjela.
žurnala snujući naglas cia, napokon, i sama nešto isolete.
 - Tko je on? nim mirom", prijetila da će istupiti iz Atlantskog pakta.
- Jedan. "Popolo d'Italia" je na prvoj stranici objavio: GABRIELE
Slegne ramenima. D'ANNUNZIO SE VRATIO NA NEBO DOMOVINE,
- Znam i ja da nisu dvojica. Iz tvoje škole? TRST-PULA-RIJEKA-ZADAR-DALMACIJA IMAJU
- Nije. NAM BITI VRAĆENI! Prigovarali su Jugoslaviji da ispod
- Nego? žita prisvaja Zonu B: devet stotina pedeset i druge, u veljači,
- Iz gimnazije. tamo je uveden dinar, mjesec dana kasnije jugoslavensko
- Zna li ga Parsifal? zakonodavstvo. Već prije bile su ukinute carinske granice.
- Zna... ne zna. Nije. "Linija koja nas dijeli od Jugoslavena" - govorili su u Italiji
- Sto nije? - "jest linija koja razdvaja civilizaciju od barbarstva."
- Nije iz njegove gimnazije. U bukačima u Italiji raspoznavali su Jugoslaveni iredenti-
- Druge nema. ste, klerofašiste i kominformovce. Pisali su: "U toj podmuk-
- Ima. loj borbi Talijani koji žive u našoj zemlji trebalo bi da budu
- Koja? moneta za potkusurivanje. Pod utjecajem iredente i njenih
Mafalda se i sama začudi zimi koja je prožme u očekivanju agenata jedan dio Talijana podnio je molbe za opciju". Jedna
neizbježnog odgovora. karikatura u jugoslavenskim novinama prikazivala je De
- Hrvatska. Gasperija kako se promatra u zrcalu. Ali umjesto njega, u
Ne reče ništa. zrcalu je bio Duceov odraz. U travnju devet stotina pedeset
Ne reče ništa ni Oresteu. Ni toga dana, ni idućih dana. i druge na ulice je izišla i Jugoslavija.
Nagonski je znala da roditelji u takvim i u svim sličnim slu-
Iz poduzeća, iz tvornica, iz ustanova i škola, odmah nakon
čajevima moraju biti nalik crvotoku što se, neprimjetno, za-
završetka radnog vremena, a bio je prvi travnja i more je is-
vlači pod koru mlada drveta i siše mu sokove baš kad su oni
pred grada već poprimilo svjetlije boje, uz zavijanje brodskih i
mladici najpotrebniji, ostavljajući u njenoj još mekanoj duši
tvorničkih sirena, hrupila je svjetina na Narodni trg. Lucijan je
otrovnu crvotočinu.
pustio da ga nose, doplovio je, tako, i on na trg, ispod parola
koje je, otječući prema zbornom mjestu, ljudstvo njihalo i
Vjetrovi hladnog rata naborali su nebo: vukli su se mjese-
podizalo uvis. Čitao je: NE PRISTAJEMO NI NA KAKAV
cima, vukli su se već godinama, zaudarali su na vječnost,
DIKTAT U POGLEDU TRSTA. I: DOLJE POVAMPIRENI
nosili sobom putevima kojima su harali prah što je preostao
FAŠIZAM. Gušio ga je dim što se, iznenada, bio provukao ispod
još od onih dana kada se čudan dvonožac uspravio i nešto
barjaka i transparenata i osuo mu lice garom. Titrao je u crnim
smisleno doviknuo susjedu i oblacima, sad su ti vjetrovi
pahuljama oko njegovog nosa na koji su bile spuzle naočale:
skrenuli na jug, mirisalo je na novu oluju, jedva se trava bila
to je gorio lutak, masno, pucketavo, i dimio kao da je vragu
uspravila od požara i od poplava, protjerala mladicu, a već
prodao smradnu dušu, a prikazivao je zapravo Pija XII., tako
su je povijale nove nevolje.
mu je i visilo napisano oko bijeloga vrata, Pius XII. L t>ontifex
Jedanput ili dva puta godišnje Italija je izlazila na ulice i
maxU3ftus, kap brojka onim prokletnicima iz logora.
na svoje monumeniajije trgovjg i, nezadovoljna "neDraved-
 od borbenih pjesama. Lucijan je Emiliju sklonio u zavjetrinu
Na spalištu ljudi su se uhvatili za ruke i ukrižili ih iza leđa, po-
skupine njihovih vršnjaka iz srednjoškolske brigade koji su na
veli s noge na nogu, teško, kolo:
transparentima isticali, pročitao je, da grade cestu Delni-ce-
Gornje Jelenje. Emilija ih je promatrala: držali su se slobodno,
Mi dignemo mali prst
kao ljudi koji su već po prirodi svojih mladih godina nužno
nama osta čitav Trst
raspojasani i koji se još k tome između sebe dobro poznaju,
pjevali su pjesme koje su samo oni znali, cupkali na mjestu u
dok im je puhor žario lice:
taktu koji su pljeskanjem usporavali i, čas zatim, ubrzavali.
"Vratit će se u svoje barake" - mislila je u sebi Emilija - "bit
Zona A i Zona B bit će
će sami, sami na svijetu, blago njima". Vidjela je sebe u
naše obadvije
Lucijanovom zagrljaju, na rubu tamne šume, pod noć, oko
logorske vatre.
Gore, na dugom balkonu, redale su se govornice i govor-
—Lucijane, znaš što?
nici, ječao je trg ispremrežan zvučnicima, završne riječi reče-
—Reci.
nica - obilazeći širokim prostorom — ulijetale su medu prve
riječi novih rečenica, držale se zajedno izvjesno vrijeme, onda —Reći ću tati da me pusti na radnu akciju. Ići ćemo zajed
bi stare riječi naglo klonule, pretvorile se u zujan električni no. Bit će nam lijepo.
mumljaj i utihle, dok ista sudbina ne bi snašla i nove riječi, U Lucijanovim očima odražavala se sva začuđenost ovoga
koje su potiskivale još novije, one koje su se baš tog časa svijeta. Privije djevojku uza se.
izgovarale, gore, na dugom balkonu... Onaj koji je visoko iznad njih, na balkonu, najavljivao go-
Sto su sjene palača bile izduljenije, a oni na toj umirućoj vornike, najavi učenicu iz Lucijanove gimnazije.
svjetlosti dana poluskriti-poluotkriveni, kao naručioci na Istodobno pjevala je svjetina svoje. Lucijan zapazi da se
uljima flamanskih majstora, a to je Lucijan sve neutješljivije plesač predvodnik goleme zmije upućuje ravno na njih: če-
spoznavao da tog predvečerja ne može nikako susresti Emi- lovođa je bio znojav, raskuštran, jednom je rukom grabio po
liju, da je danas neće vidjeti; jer je cijeli grad izišao na ulice. zraku, drugom vukao za sobom beskrajan kordon plesača.
Sve se ponovilo i petnaestak dana kasnije, ali su se sada U zadnji čas Lucijan pograbi Emiliju i zarije se zajedno s
Lucijan i Emilija držali za ruku: njom još dublje među brigadire. Tako zaštićeni, dvoje se
na većini parola pisalo je TRST JE NAŠ, kroz zbitu svjeti- prepusti škrtom milovanju.
nu gurali su se mladići i djevojke što su se bili uhvatili u kolo - Voliš li ti mene? — pitao je Lucijan.
i kao beskrajno duga zmija bez glave i repa vijugali trgom. - Uvijek me to pitaš. Volim. Volim — šaputala je djevojka
Zmijini su članci pucali, demonstranti su svaki čas provalji- i pod svoj raskopčan kaputić uvlačila njegove prozeble ruke.
vali zmijoliki kordon plesača, ponekog od plesača ponijeli bi Pod njenim džemperom osjećao je blagu toplinu ženskih
sa sobom (taj se htio vratiti u kolo, mlatarao je rukama, pr-
grudi. Na koje je već bio navikao.
kosio živoj struji tijela koja ga je odnosila sve dalje), ali se
zmija opet uspostavljala, novi su plesači obnavljali njene iz- Desetak dana kasnije započelo je u gradu suđenje skupini
eubliene članke. Službeni povnri inš nisu Kili nnrpli nrila c<= ^ talijanskih kominformovskih uhoda a u srpnju, na godišnji-
 lazili su iz mora, svatko je koračao sam, šutljiv, opuštenih
cu bitke na rijeci Piave, talijanska je vlada prenijela posmrt-
ruku, voda je bivala sve plićom, stupili su na žalo, na obalu,
ne ostatke maršala Caviglije, generala iz Prvoga svjetskog
onamo preko, na italsku zemlju, koja pred njima puče do u
rata, u jednu staru tvrđavu na ligurskoj obali, koju je o svom
nedogled. Zastali su, u šutnji. Vidjela ih je s leđa, u nestvar-
trošku dala preurediti u grobnicu, što je dalo povoda da se
nom treperavom protusvjetlu. Tada su zakoračili udesno:
govori o "opojnoj mistici Krasa". U rujnu, fašisti su u Trstu
pred njima je bila pustoš. Pa su zakoračili ulijevo: pred nji-
pokušali zapaliti jednu slovensku srednju školu, a potkraj
ma je bila pustoš. Krenuli su naprijed: u pustoš.
godine Jugoslavija je prekinula redovite diplomatske odnose
— Ne znam. Ne znam odakle je djed Carlo bio rodom.
s Vatikanom.
Otac mi to nije nikad rekao. Ni meni ni bratu Amadeju. Ali
Neugodna šutnja. mi ćemo svejedno otići. Jer nismo sami. Svi će otići. Postoji
"Associazione nazionale per la Venezia Giulia e la Dalma-
- I ti bi pustio da ti majka sama pođe?
zia", postoji "Centro di studi adriatici", postoji "Comitato di
Neugodna šutnja.
liberazione nazionale dell' Istria"... Za koga oni postoje ako
- Ne bih. Ali, mama, neki se vraćaju. Scelba tretira izbje
glice iz Istre, iz Rijeke, iz Pule, iz Zadra kao ljude koji su po ne za nas?
tencijalno opasni po mir i poredak u Italiji! To pišu talijan Neugodna šutnja.
ske novine, mama! Zbili su ezule u nekoliko logora u divlji - Ali, mama...
ni, na Krasu, umjesto da ih rasprše po Italiji, uključe u ži Neugodna šutnja.
- Ako ostaneš, u tvoju kuću ući će oni... uljezi... barba-
vot... Mama, ako se povučemo odavde, na naša mjesta doći
će oni. Radio nas stalno na to upozorava. Ako ovdje više ne r i.
bude Talijana, kako Italija može polagati pravo na ove kra - Ali kuća još uvijek glasi na tebe, mama!
jeve?... A ako i pođemo tamo... od čega ćemo tamo živjeti? - Vidiš kako ništa ne razumiješ! Ja nisam mislila na našu
Neugodna šutnja. kuću... nego na tvoju kćer koja je, hvala bogu, žensko i koja
- Danas u Trstu živi dvadeset tisuća ezula. Kad tebe slu će se jednoga dana udati i imati djecu. Hoćeš li da ti unuci
šam, imam dojam da tamo nema žive duše! budu barbari? Da ti rastepu prošlost, iščupaju korijenje kao
Neugodna šutnja. da ga nikad nije bilo? Hoćeš li? Da ti budu komunisti i br-
- Ali tamo nemamo nikoga svog, mama! Nas tamo nitko đani, to hoćeš?
ne čeka. Mama. Neugodna šutnja.
Neugodna šutnja. —Ne razumijem — reče Oreste, slomljeno.
- Moj djed je bio regnicolo. Mora biti još živ netko od nje —Emilija je do ušiju zaljubljena u jednoga od njihovih. Že
govih. li se udati za njega.
- Odakle je bio rodom pradjed Carlo? —To nije istina, mama!
Neugodna šutnja. Iz ladice svoga noćnog ormarića, gotovo u mraku, izvadi
Nije znala odakle je bio rodom djed Carlo. I u tom trenut- Mafalda svežanj Lucijanovih pisama i baci ih pod malu noćnu
ku njoj se prividi posve čudna slika: Mafalda, Oreste, Wan- svjetiljku. >,.. - .Čitaj!
da, Parsifal i Emilija (vidjela ih ie s leđa. u orotusvietlu1) iz-
 — Pitala sam ga neka me pusti na radnu akciju. "Ubit ću Poglavlje dvadeset i šesto
te" — vikao je po kući. "Pa da mi se otamo, iz Bosne, iz crne
barbarštine, vratiš kao komunistkinja, u drugom stanju?
Nećeš! Oni tamo verbuju takve naivke i budale kao ti za
svoje ideje i onda njima truju i nas i njihove koji misle dru-
gačije. Nećeš!" Vikao je po kući za mnom da sam izrod, da
će ubiti i mene i tebe... "Ubit ću i tebe i onoga tvog
maledetto Dalmato!"* —Ne zapetljavaj stvar nego slušaj mene. Najjednostavnije
Obraz joj je bridjeo otičući. Pesnica je utisnula otisak tri je ovako kako ti ja kažem.
duga prsta. Potresali su je po cijelom tijelu trzaji, govorila je —Ponovi još jednom.
krajnjom mukom, jecajući. Kosa joj je bila slijepljena od su- —Slušaj me dobro: prvo vlakom do Svetog Petra na Krasu.
za, od znoja, od sluzi iz nosa, od trka. Ti si putnik koji iz Rijeke putuje u Ljubljanu. Vladaj se opu
Lucijan je stajao, uz nju, nijem. šteno, prirodno. U Svetom Petru siđi s vlaka i zamoli nekog
Do noći. da te odveze do Divače. Najbolje kakvog šofera. Rade u
onim šumama, prevoze balvane, imaju traktore i teretnjake.
Ima ih koliko ti srce želi. Pozovi ga na piće, daj mu koji di
nar, ako uopće bude htio uzeti. Razdaljina nije veća od tri
desetak kilometara, možda je i manja.
- A kuda dalje?
- Od Divače pješke na zapad! Uvijek samo na zapad, na
zapad. Pa valjda znaš odrediti gdje se nalazi zapad?
Čovjek s kojim je Parsifal razgovarao, na gradskoj rivi, vr-
tio se u mjestu i, kao kakav prometni redar, razbacivao ru-
kama:
- Sjever — jug. Istok — zapad.
- Pješke?
- Pješke, dabome, uzbrdo. Svi tako rade. Prođe dvadese
tak dana a njihovi dobiju iz Italije razglednicu s pozdravima:
"Ciao. Pa-pa. Stigoh ja!" Čuj ovo: neki brijač, živio je na Kan-
tridi, javio se svojima čak istu večer telefonom, ej, istu ve
čer! A neki radnik bio je predložen za udarnika, došli oni da
ga traže, da mu čestitaju, nema njega, nema, kad ono cap:
stigla njegova razglednica. Ode i on!
* ,.,prokletog Dalmatinca, — Neki i poginu. Na granici pucaju.
Wi onda ostaje k,pd kuće, caro mio!
 od njih vozi za Divaču i bi li smio u vozilo. Da će im platiti,
Kupio je "Turistički vozni red", usamio se u vrtu ispred
kuće i kažiprstom klizio po uskim stupcima u kojima su mi- jer da mu se žuri — Na sastanak — nadoda.
ljili najsitniji brojevi i slovca. "Rijeka 13 33 Opatija-Matulji Izmislio je to istoga časa, ali je po izrazima na njihovim li-
13 46 Rukavac 13 50 Jušići 13 53 Jurdani 14 02 Permani cima vidio da je lukavstvo upalilo.
14 05 Brgud 14 08 Šapjane 14 16 Mala Bukovina 14 23 Jedan od šofera pozove ga k sebi u vozilo: na putu do dže-
Ilirska Bistrica 14 30 Kilovče 14 37 Narin 14 43 Sveti Petar msa nije znao što bi s bocom piva iz koje je baš bio počeo pi-
na Krasu 14 48." ti. Nije se usudio unijeti bocu u vozilo jer se uza nj sada na-
lazilo lice koje ide na tko zna kakav (možda i partijski) sasta-
Umjesto u 13 3 3 vlak je s riječkog kolodvora krenuo u 13 4 5. nak, nego je zavitla i baci u obližnji šumarak.
Parsifal ude u vagon s otvorenim odjeljcima: u njima je bi- Parsifalu se učini da su se šoferi razbježali u vozila bez poz-
lo nekoliko putnika, na neudobnim klupama. Učini mu se drava.
da ga jedan od njih, još od kolodvora, prati. Onaj što sada Teški džemsovi zagrmješe kao olujno nebo. Parsifal poskoči
zuri, tobože, u prazan prtljažnik. Parsifal ude radije u drugi
na visoku papučicu, dohvati kvaku i s lakoćom otvori vrata
vagon. I ovdje je bilo nekoliko putnika, na neudobnim klu-
kabine. S druge strane ulazio je njegov šofer. Pogledali su se
pama. Učini mu se da ga jedan od njih, još od kolodvora,
ispod oka. I uvalili u sjedišta presvučena proderanom ce-
prati. Onaj što sada zuri, tobože, kroz prozor. Parsifal se
radom. Šofer uspostavi kontakt, kamion se potrese, zatutnji,
prošeta kroz nekoliko vagona dok ne pronađe jedan bez
obojica zalupiše vratima, šofer pritisnu prstima upravljač,
ijednog putnika.
zbaci kapu s glave na ležaj iza sebe, kiselo se nasmiješi Parsi-
Na postaji Opatija-Matulji stajali su novih desetak ne-
falu, pritisnu papučicu za gas, zemlja je ječala, šuma odzva-
predviđenih minuta. Ulijevo od vlaka, pod njim, sterao se
njala, džems krene.
cijeli sjeverni Jadran, kao sedefasta unutrašnjost kakve go-
leme zakrivljene školjke što je bila izložena suncu. Zadrije- Parsifal se lecne: čovjek je bio razrok, zjenice su plesale u
ma, nakratko, na suncu. Prosanja njihovu kuću na Podmur- opuštenim očnicama neodvisno jedna od druge, jedno je oko
vicama ali ispod koje se sada steralo duboko more boje mut- bilo na licu smješteno niže a brada stara barem tjedan dana.
nozlatne mokraće. Iz mora je izlazila kokoš. Sebe vidje kako Parsifala prožme drhat, i strah.
stoji na velikom prozoru i gleda pod sobom u tu kokoš. Uletješe u sumaglicu, ali vozač ne uspori. Vozili su kroz
Sišao je s vlaka tek u 16 30. Sunce je još uvijek visoko i ne- mraku: vlažne krpe magluštine lijepile su se o okno kabine,
pomično stajalo na nebu. dijelile na pramenove i uvojke... kabinu ispuni mliječna
Ispred gostionice stajali su džemsovi natovareni balvani- svjetlost. Parsifal se zagleda u vozačeve ruke, nadao se da će
ma sa kojih su sjekirama odstranili granje i grančice, a na one usporiti stroj, povući spasonosnu kočnicu... Ljeska je na
mjestima i duboko zasjekli u živo drvo. Koje je širilo svježi- tim rukama bila dlakava a nokti... Parsifalu prođe glavom
nu ozona, zelenkastu hladovinu šumske vlage, ćutio je u da ga to sama Smrt vozi kroz bjeličaste predjele... Potio se.
nosnicama. Leđima oslonjen o osakaćene trupce. Magla se raščini.
Napokon su se, u kombinezonima, pojavili šoferi. Polije- S vodnjikava pređoše na tvrdo tlo.
vali su se i orskali nivom iz boca. i hihnrali. Tlniran ih ie Irnii ,..,......Sadim je tijela treslo podrhtavanje i posrtanje teškoga vozila.
 - Vuče - smognu Parsifal. okruglom grmiću. Mislio je pri tome na oca: njemu je naj-
- Pet in pedeset milja - hraknu šofer škiljeći u dozlaboga više zamjerao. Ne zato što ga je otac tjerao u školu, ne, uos-
loš put ispred sebe. talom to je sada prošlost. Nego zato jer je bio mekušac, jer
I to je bilo sve što su do Divače progovorili. se nije znao postaviti odlučno, jer je od svih ponuđenih rje-
šenja u određenom trenutku birao uvijek ono koje je samo
"Pješke na zapad. Uvijek samo na zapad, na zapad." Već po sebi bilo mlako, osuđeno na životarenje i, naposlijetku,
je odavno ostavio iza sebe naselje i koračao na zapad. Suma na utrnuće. Eto, na primjer, to očevo oduševljenje u politici
se prorijedila, bila mu je iza leđa, iza brežuljaka. Pred njim grada za autonomaško-zanelijanski pokret. Dobro, Oreste
je ležala kamenita pustoš po kojoj je hujao vjetar. Ali, slika nije mogao u takozvani "klub tridesetorice", među bivše fa-
se brzo mijenjala. Učas su se pokazali novi brežuljci, po gr- šiste i pripadnike riječke masonske lože, među bogataše
mlju su cvrkutale nekakve smećkaste ptice, izlijetale na od- gradske i sušačke koji su, kad rat završi i bez obzira na to
jek njegovih koraka i ponovo padale na stjenovitu zemlju. tko će u ratu naposlijetku pobijediti, htjeli Rijeku još jed-
Sunce mu je pokazivalo put: otkako je poodmaklo podne nom prometnuti u Državu. Nije mogao, jer nije bio ni fašista
kretali su se istom stazom, jedan onom nebeskom, drugi ni mason ni bogat čovjek. Govorio mu je s pravom i iz
ovom zemaljskom. Kad se sastanu u istoj točci, na zapadu, vlastitog iskustva, sjeća se, dok piša: "La giustizia xe per i si-
Parsifal će biti na slobodi. ori,* moj sinko." U eventualnoj Republici Liburniji ili Libur-
Nikome nije išta kazao, niti je išta ostavio napismeno. nijskoj konfederaciji te tridesetorice bio bi Oreste i opet sa-
Jednostavno je otišao. Kad stigne, javit će im se. Koračao je mo običnim trgovcem s brigama koje taru sve trgovce suk-
gotovo radosno, kroz stjenovitu zemlju, plašeći nekakve nom na svijetu i još k tome u zavadi s vlašću, s tom dvadese-
smećkaste ptice. Mogao je to učiniti već davno ranije, pa ni- toricom Riječana i desetoricom Sušačana što progone i pre-
je to tako opasno kao što je mislio, misli dok korača. Ali, ziru zanelijance. Od dva zla njegov je otac izabrao ono koje
vjerovao je da će se njegovi prvi odlučiti. Bi baka, Mafalda mu se činilo manjim i u koje je imao pristupa: bio se oduševio
bi već odavno bila pošla, ali njegovi oklijevaju, zna, Oreste za autonomaški pokret koji je zagovarao Slobodnu riječku
i Wanda nikako da se odluče. Izvlače se na dućan, pa na državu. Na taj izbor utjecalo je i Mafaldino gorljivo ob-
mladost njegove sestre, spominju međunarodnu situaciju, navljanje uspomena na Amadeja koji da je bio "povjerljivi
sve same blezgarije. Otežu. I njemu otežavaju budućnost. A prijatelj i suborac" Zanelle, ponavljala je dok im to, svima u
što će mu podrška jedne starice, pa bila to i njegova baka, domu na Podmurvicama, nije ušlo u podsvijest. Koliko je
smiješno! Pa ne može se novi život započinjati življenjem sa puta Parsifal morao slušati kako otac s divljenjem i vjerom
staricom kojoj je sedamdeset godina, zaboga miloga! Zato izgovara naziv te nebulozne države od njihovog grada! Kao
nije nikome išta kazao. Čak ni baki Mafaldi. Iako joj se ne- da ga i sad čuje! Iako je, dakako, sve palo u vodu. A Parsifa-lu
koliko puta bio približio s nakanom da joj povjeri svoju taj- nije do nebuloze, nije do ćakula, njemu se živi i zato on
nu. Nego kroz stjenovitu zemlju korača sada sam. Plašeći sada gazi niz strminu brežuljka što je obrasla košćatim ne-
nekakve smećkaste ptice. kim travama.
Zastao je da obavi nuždu: mlazićem mokraće koja se puši-
h. gađao je i pomicao. ubranu plave, .cvjetiće aa s i*.., ......" Pravda ie za gospodu.........
 Fućkalo se Parsifalu za očevo rječanstvo! Kada god bi nje- dručju do kojega svaka od njih prva stigne. Život je nepred-
gov otac spominjao Hrvate ili čak sugrađane Talijane koji su vidljiv i u kapi vode, a kamoli u bijelom svijetu: feldmaršal
se u grad doselili poslije tisuću devet stotina i osamnaeste — a još manje gosti i domaćini, okupljeni pod cincakavim
godine, bilo je u njegovom glasu izvjesnog otklona prema plavim grozdastim muranskim svijećnjakom doma na Pod-
ovim ljudima. Kada ga je Parsifal, jednom zgodom, upitao murvicama — ni slutio nije da je IV. jugoslavenska armija u
zašto nitko od njih nije napustio grad i pošao u rat, otac je stanju prodrijeti na sjever, a zatim na zapad brže od britan-
odgovorio da su oni, Talijani starosjedioci u gradu, bili opor- ske 8. armije koja je stajala na južnom rubu padske ravnice,
tunisti, da su se ravnali po onoj da je pametnije ne izlagati spremajući se za skok do stare talijansko-jugoslavenske gra-
se pogibeljima s obzirom da su životi Riječana (opet to rje- nice).
čanstvo!) potrebni budućoj, slobodnoj Slobodnoj riječkoj dr- 'i "Bi li već ovdje mogla biti granica?" — pomisli Parsifal, ga-
žavi. "A kome bismo i prišli? Fašistima? S njima smo u zava- Ji zeći sve opreznije tvrdo kuštravo šušketavo raslinje.
di otkako smo na gradskim izborima u travnju dvadeset i Sad je svima njima i svemu tome okrenuo leda. Jedino sa
prve u velikom broju glasovali za autonomiju Rijeke umje- čime ne može raskrstiti i što će vući sa sobom njegovo je
sto za priključenje grada Italiji. Nijemcima? Oni gube rat.
ime: razmetljivo, tuđe, glupo ime.
Hrvatima? Oni ističu da je Rijeka hrvatska, oni su šoviniste.
Osim toga mi nismo Jugoslaveni, a još manje komunisti. Mi One tisuću devet stotina trideset i pete godine bio je sr-
smo..." Parsifal je znao što su: "Riječani"! I to mu se činilo panj suh i uzvrućen, kao stvoren da se ma kamo krene i tako
smiješnim, jer je cijelu tu obiteljsku državu mogao obići na umakne omarnoj ustajalosti zraka i mora, što je nalegla na
svojoj staroj predratnoj bicikli za sat dva! grad i na praznu, kruha gladnu luku, i napudrala ga zlatnim
Sjeća se da mu je bilo deset, jedanaest godina a otac je i sunčanim ornatom od kojega se ni noću nije mogao rasko-
dalje glasno maštao o "kućnom prijatelju" Rikardu Zanelli,
vati. Na veliku radost supruge Wande, poslušao je Oreste
što se je napatio po logorima francuskim kao najcrnji anti-
majčin savjet, izvjesio na plehnatu roletnu dućana tablicu s
fašista, i o riječkoj državi koju da će ovaj izboriti u mirovnim
natpisom "Zatvoreno radi odmora" i uplatio troškove peto-
pregovorima! Kao da se u ratu nije rodila jedna nova drža-
dnevnog izleta u Bavarsku koji je organizirao neumorni
va Jugoslavena koja je, čim je oslobodila grad od nacista,
gradski "C. I. T."\ Put ih je vodio i na jednu predstavu Sve-
kao svoga političkog protivnika, ubila njihovog sugrađani-
čanih igara u Bavreuthu! Ljubiteljica opere, Wanda je po
na Marija Blažića, najprisnijeg prijatelja Zanellinog! Penje
kući kliktala od sreće.
se Parsifal uzbrdo i kao da čuje očev odgovor: "Ali tko je mo-
Nespretno prikrivajući nelagodu, koju je podsticalo uzbu-
gao pretpostaviti da će slavi di Tito biti brži od Britanaca?".
đenje prije predstave ali i nesnalaženje u velikom tuđem
Tu se njegovo prosuđivanje situacije na frontu razlikovalo od
svijetu, kaskajući za mužem, Wanda se poigravala poveli-
one starog Francovicha. Svim tim napunili su Parsifalu gla-
kom kopčom na haljini s dubokim izrezom na prsima, dok
vu i zato je on sada gazio uzbrdo, uspuhan.
je Oreste, savršeno izgubljen, tumarao iz reda u red sjedala
(U veljači, posljednje godine rata, bili su se sastali feld-
maršal Alexander i maršal Tito. Bilo je dogovoreno da nji-
hove armije podu u susret jedna drugoj i da se zadrže na oo-
 gnette, zrakom što se ustrujao tekao je miris cvjetnih parfe-
na desnoj strani golemoga gledališta, tražeći bez ikakvog
ma, krutila i vodica, ulaštenih čizama i onog naočitog mraz-
uspjeha njihova mjesta. Wandi i njemu nepoznatim osoba-
noga zapaha što ga imaju pozornice kada nam ga otamo do-
ma oko sebe usrdno je upućivao milostiv smiješak koji je rje-
nese u gledalište val zraka.
čito imao govoriti da on, na žalost, ne razumije njemački, da
Oni upućeniji u politička zbivanja dana, naročito brojni
se on ispričava što niti na jedno pitanje koje mu upućuju ne
strani diplomate i novinari, opušteno su i s užitkom iščeki-
umije odgovoriti, da on ne dokučuje upute kazališnih vodiča
vanja prvorazrednoga glazbenog događaja sjedali na svoja
koji su mu na ljubazno krut način objašnjavali gdje da na-
mjesta i dobrohotno gledali na mimohod odora u vojnih
pokon sjednu on i njegova supruga, da je on eto zalutao, iz-
osoba: kancelar Adolf Hitler iz dana u dan upravo njima
gubio se na pučini ovoga uzbibanog mora od posjetitelja, da
propovijeda mir, "Priznajemo Poljsku kao zavičaj velikog i
on, osim toga, nije sam nego tegli za sobom, neka samo iz-
narodnosno svjesnog naroda" — rekao je, a oni pamte, u
vole pogledati, svoju suprugu koja pogotovo ništa ne razu-
svom briljantno sročenom i još briljantnije izvedenom govoru
mije ali, kao i svaka supruga koja je posve i u svemu ovisna
prije nepuna dva mjeseca u Reichstagu. Pamte da je kancelar
o suprugu, očekuje od njega izbavljenje, da...
kazao i to da je uvjeren da će doći do preporoda Zapada i da
Gledalištem su prolazili i, malo-pomalo, uz klanjanja lije-
je Njemačka kadra pridonijeti tom velikom zadatku. Pa gase
vo i rukoljube desno, sjedali na svoja mjesta ili se sa svih pri-
zadnje cigare i ulaze u gledalište: pamte da je kancelar ustao
vremeno dizali odličnici, guverneri Reichsbanke, teški indu-
protiv uporabe najtežeg oružja, protiv teške artiljerije i
strijalci i rajnski tvorničari oružja, glazbeni sladokusci i
tenkova, zato dobrohotno gledaju na mimohod odora u
svjetski putnici, visoki časnici Wehrmachta i Truppenamta,
vojnih osoba, da je on za to da se ograniči tonaža krstarica i
partijski visokodostojnici i kneževski i carski prinčevi, strani
podmornica, "Njemačka treba mir i želi mir" - rekao je, a oni
diplomate, konzuli i ambasadori, činilo se da je cijela Wil-
pamte. Pa su o tome, i doslovce tako, izvijestili svoje vlade i
helmstrasse večeras ovdje, zajedno sa svojim građanima i
milijune svojih čitatelja. I Oreste je pročitao isto, kod kuće, ah
studentima, većina ih je bila sa suprugama ili ljubavnicama,
kako je dom sada daleko, potapšao je Wandu po ruci, naći
sa sinovima i kćerima, prelijevale su se na svjetlu raznoboj-
će već jednom to blaženo njihovo mjesto, što se stidi,
ne kitnjaste echarpe, svjetlucao sitan zrnat nakit po obrubu
ionako ih ovdje nitko ne pozna! A što je najvažnije, nesretna
dugih svečanih haljina i na grudima visoko začešljanih frau-
sudbina kancelara austrijskog Engelbergta Dollfussa, već je
lein i frau, bljesnule bi starinske šiljaste kacige carske armi-
pala u zaborav, to je bilo prošle godine, bože, kako vrijeme
je, brižno okružene uzvišeno strogo skrojenim odorama no-
brzo leti, misle, i sjećaju se da je to bilo u dane Svečanih
ve vojske, mladići su držali u rukama džepno izdanje parti-
igara, one večeri kad je Dollfuss ubijen izvodilo se
ture, golemo jedro zastora napuhavalo se na povjetarcu kao
"Rajnino zlato", kako dobro pamte!, i kancelar Adolf Hitler
da će pomesti pred sobom frakove u orkestru koji se užurba-
bio je te večeri ovdje, s njima, takoreći, u onoj loži do obi-
no popunjavao, oglašavao se fagot kao kašljucavi brundavi
teljske lože Wagnerovih u kojoj je sjedila frau Friedelind
starac, gudači su u glisandu ugađali svoja glazbala, frau Frie-
Wagner, koja se baš sada pojavljuje u djedovoj loži, proma-
delind Wagner, unuka skladateljeva nije još stupila u obi-
traju je tobože nezainteresirano. Jer oni su uvijek tamo gdje
teljsku ložu a već su prema toj loži pogledale mnoge oči i
linravlifllt SP hiplnlrosni Lr^^lišni rlal pnp 1nr_
se zbivaju svjetski važne stvari, i o tome izvješćuju svoje vla-
de i milijune svojih čitatelja. Kao naprimjer o večerašnjoj postoji ništa drugo nego talijanska opera buffo sa svojim
predstavi koja je prvorazredni glazbeni događaj. A onog su Don Bartolima i Don Pasqualeima, sentimentalna građan-
Engelbergta već zaboravili, bogme jesu. ska poluozbiljna opera s cavatinama i ariosima, i velika he-
Orkestar je, u međuvremenu, zapao u onu sretnu kakofo- rojska opera.
niju, što prethodi ulasku dirigenta, koja je mnogo puta na- Ali ovo što su sada slušali zbunilo ih je, umrtvilo. Ošamu-tilo.
dahnuti] a čak i od samog pisanog umjetničkog glazbenog Stajali su na obali zagazivši u vodu beskrajno moćne široke
govora! Puhali su, mahali, pijuckali, udarali, pipkali, oslu- rijeke koja se, iz takta u takt, malo-pomalo, otkrivala pred
škivali, hrakali, skakutali, natezali, prebirali... tutti i mezzo- njima i koja jedva da je ikamo brzala, nego je naprotiv tekla
forte, očekujući da utrne svjetlo i pojavi se maestro. unaokolo, gusta, slojevita, presijavajući se kao nepomična
Napokon su otkrili gdje su im mjesta! Kazališni vodič, s morska dubina za čistoga okomitog ljetnjeg sunca, bez
bakenbardima koji su ulijevali strahopoštovanje, kimne va- ijednoga suvišnog rukavca u koji bi utekla kakva po-skočna
žno i s odobravanjem: u dubini reda, tamo, slobodna su dva fraza ili obična, ljudska neozbiljnost, bez ijednog pomaka u
mjesta. Njihova. Ruka kazališnoga vodiča neumoljivo je po- prpošnost, nagovještaja klika.
kazivala da će im valjati dići na noge cijeli taj posjeli i opu- To što je Orestea najviše prenerazilo (i što je, jednom davno
šteni red: vodič je o grudima bio zakićen veličanstvenom kasnije, pokušao izložiti Wandi, ali bez ikakva uspjeha jer je
plehnatom kolajnom te se činilo da je časkom napustio dvor umjetnost, pa odatle i sam govor o njoj, za razliku od svega
iz koje od onih ranih Verdijevih opera. drugog što postoji, na umjetan način napravljen dio prirode
Da ne bi bio izložen ispitljivim pogledima i nedajbože što što je ovisan o hiru onog koji je tu prirodu voljan stvarati,
zapitan, Oreste je listao po opsežnom kazališnom programu jednako kao i o hiru onog koji je tu prirodu voljan primati)
kojima ih je podarila njihova voditeljica, prije nego što su se krilo se u gotovo fizičkom prisuću određene voljne,
razišli po gledalištu. Uvodni tekst je preskočio, jer je bio ti- matematički zbrojive ili oduzimljive, neuhvatljive teksture
skan na njemačkom, i zadržao se na fotografijama: Maestro od zvukovlja, koja se taložila u zraku i koja je nadomiješta-la
Richard Wagner. (U kaputu od nakostriješenoga crnog krz- ne samo Oresteovu dosadašnju predodžbu o glazbi kao
na). Maestro Richard Wagner i Cosima Wagner. (Ona sjedi. krasopjevu, nego i samo zbivanje na pozornici. Uhvatio je,
Drže se za ruke i gledaju jedno u drugo). Vila "Wahnfried" naime, samog sebe kako je uhvaćen glazbom, potom kako
u Bavreuthu. je i sam uhvatio glazbu što mu se činila neuhvatljivom i kako
Wanda mu je, neprimjetno, pružila ruku koju on prihvati mu, naposlijetku, više nije stalo do toga razumije li "sadržaj"
i zadrži u svojoj. što pokreće likove i opravdava njihove čine, kao primjerice u
prizoru na začaranom jezeru ili u Klingsorovom dvorcu,
Bijahu odrasli na belkantu kojega se zviždukalo dok se na odnosno dokučuje li uopće i barem malo čar Velikoga petka.
sušilu raspoređivalo i vješalo rublje, dok se za posnu večeru Nego mu glazba nametne svoju, unutrašnju sliku. Činilo mu
trijebilo zelenje od korova i crvića ili, jutrom, sapunalo bra- se, pri tome, da su on i Wanda pokrštenici, kao Krist u vodi
du. Desetljećima su u gradu gostovale staggione, iz Italije, Jordana, a nad njima se nebo otvara, baš kao i na pozornici,
ljudski su životi klijali, bubrili, gasnuli u dubokom uvjere- i srebrni golub silazi i glas se čuje s neba koji im onvnri: "Vi
nju kako na svijetu, kad je riječ o glazbenom kazalištu, ne ste se danas rodili". I zborovi dječaka, mladi-
ća i vitezova Graala, na zrcalima mistične apoteoze svjetlo- pita voditeljicu puta kojem rodu vojske pripada drugi od te
sti, pod svodom kupole, pjevaju, jedva čujno, s visina: dvojice Nijemaca. Voditeljica putovanja je postavljeno pita-
nje prevela na njemački na što se mladi Nijemac nasmijao
Hochsten Heiles Wunderl pa, nehotice, zategao plavetnu odoru na sebi. Pogled mu je
Erlosung dem Erloser!' djetinje naivno živnuo: očito mu je godilo laskanje ženskoga
svijeta i zanimanje što ga je bio pobudio u stranaca. Od-
Sličnog su mišljenja (koje se otimalo izricanju) bili i ostali govorio je da ga ne čudi što strance zanima njegova odora,
članovi skupine izletnika kada su se, nakon što ih je brblji- jer da on pripada jednom sasvim mladom rodu nove nje-
va voditeljica kao ovčarski pas brižno i neumoljivo okupila mačke armije, reče i izgovori njen naziv Luftwaffe, o kojem
tijekom odmora, zatekli na ravnjaku pokraj novoobnovlje- će se rodu, pridoda, još mnogo čuti. Skupina izletnika učtivo
noga festivalskog zdanja. je odobravala glavom.
S brežuljaka strujao je u grad povjetarac što je mirisao na — A kako vaš Duce? — upitao je Rittmeister. Dok je
crnogoricu, bridak i dovoljno mračan da u splašenih južnja- pušio
ka uspali slutnje tajanstva koje u sebi krije njemačka šuma i dok se smijao vidjeli su se njegovi besprijekorno poredani
i crno bavarsko nebo, mnogo crnje nego ono njihovo na ju- zubi. — Prošle nas je godine uznemirilo njegovo ponašanje.
gu. Glave su se okrenule prema voditeljici. Koja reče:
Oreste i Wanda zamijetili su da se u društvo njihovih izlet- — Gospodin konjički kapetan je htio reći da smo mi u
nika sugrađana ubrajaju sada još i dvojica vrlo mladih Nije- vrijeme ubojstva austrijskog kancelara bili mobilizirali naše
maca. Brbljiva voditeljica služila im je kao prevoditeljica: divizije na Brennerskom prijevoju.
stajala je između dvojice domaćina koji su, tako, začas dos- Voditeljica odahne. Moći će se pohvaliti svojima iz grad-
pjeli u središte razgovora. Njihova imena nije nitko upam- skog P N. E* da je izbjegla stranu provokaciju.
tio, voditeljica se našla u gledalištu pored njih i, kako je zna- "Koga vraga upliću politiku?" — pomisli, ljutito i s nelago-II
la njemački, povela ih na ravnjak. Nije potrebno napomi- dom, Oreste. A brkajlija staklar (za koga je voditeljici, prije
njati da je bila vrlo privlačna. Sad su se svi nečem slatko odlaska, u povjerenju kazano da pripazi na njegovo ponašanje
smijali. jer da se prikupljaju dokazi o njegovom antifašizmu) svr-nu
Nijemac s jantarnim cigaretšpicom bio se predstavio kao razgovor na predstavu.
Rittmeister, "konjički kapetan" — objasnila je voditeljica, i
—Ove Igre su ponos nacionalsocijalističke umjetnosti — re
bio stasit i lijep. Onaj iz njihove skupine što je u gradu trgo-
vao starinskim pokućstvom i što je u Rijeku bio doselio iz če zrakoplovac.
—A Wagner naša perjanica! - reče konjički kapetan.
okolice Verone namamljen Mussolinijevim zaklinjanjima da
će "mučenički grad" naposlijetku ipak trgovački procvjetati —Od ovog nema slikovitijeg puta u zlatno doba naših ju
i gospodarski stati na noge, što se nikad nije obistinilo!, za- naka i polubogova — reče zrakoplovac.
—Mi danas težimo tom dobu. Prevedite im to, molim vas
" Najvišeg spasa čudo! Sbas
— reče konjički kapetan voditeljici.
Sbasiteliu! Voditeljica prevede.

Partio Nazionale Fascista. (Napomena pisca.)

 vitezovi iz kraljevstva Graala, kao da su medu njih, medu
- Pučka njemačka duša nalazi svoju pretkršćansku religi
drugorazredne skitnice i fućkaše jeftinih arija i arijica, sišli s
oznost naprosto razglobljenu u Wagnerovoj umjetnosti. I
pozornice na kojoj se caklio visoki kristalni kalež s tamno-
ona zato mora u njoj uživati. Kažite im da se mi ćutimo kao
mladi barbari kad čujemo ovu glazbu. Molim vas, recite im rujnom tekućinom krvi Isusove, visoko podignut u zelenkasti
to — obrati se konjički kapetan ponovo voditeljici. zrak što ga probadaju oštre zrake sunčanoga svjetla, pla-
Voditeljica prevede. Ne razumijevajući ni slovca od onog vokosi kopljonoše i redovnici čista srca opasani teškim ma-
što su mladići govorili, skupina je izletnika učtivo odobra- čem...
vala glavom. Nije prestajao biti zbunjen, ushićen. A s neba će, potkraj
- Ovdje je riječ o žrtvi, Wagnerovi su junaci opsjednuti predstave, sići bijeli golub i činit će im se da glazba, svijetla
dramom želje i patnje ali, vidite, to ne slabi odvažnost nje i zbita, putuje u vječnost, polako,
mačkog čovjeka, recite im to, gospođice. Naprotiv, to snaži kao što uz svečani lepet krila, polako, silazi bijeli golub .......
njemački Reich. (Samo sedam godina kasnije obojica mladića Nijemaca bit
Tako je govorio zrakoplovac. će ubijeni: Rittmeister je poginuo u jurišu na sovjetske op-
Rittmeister reče, kad je voditeljica završila svoj prijevod: — kope kod Dubovke, kod Staljingrada, dočim je drugi bio
Ne znam, gospođice, koliko vaši ljudi sve ovo razumiju. oboren nad nebom Malte od spitfirea s američkoga nosača
Voditeljica prevede i Rittmeisterovu upadicu. Na što se, zrakoplova "Wasp".)
iznenada, oglasi koštunjav Riječanin:
- Kažite im da i mi vrlo dobro znamo da znanost a napose Te noći, potkraj srpnja tisuću devet stotina trideset i pete,
umjetnost imaju rasna obilježja koja čovjeka pročišćavaju ' poslije izvedbe mistične drame "Parsifal" Richarda Wagne-
kao purgativ, da su i znanost i umjetnost uvjetovane krvlju ra, Oreste i Wanda, u sobi planinskog pansiona "Bavaria",
i imaju biti politički pouzdanima. Recite našim mladim nje začeli su svoje prvo dijete koje, kad se na Rijeci pojavilo na
mačkim prijateljima da i mi, u našoj velikoj domovini, radi svijet kao dječačić, dobi ime Parsifal.
mo na tome. Mi se razumijemo, draga gospodo časnici.
"Od arapskog parseh, čist, i fal, lud, jednostavan" — pade
Dvojica Nijemaca saslušali su, vrlo pažljivo, prijevod ono-
mu na um dok je usporavao korak.
ga što je rekao koštunjavi stranac. Poskočili su gotovo isto-
dobno: Sad je vjetar jače puhao, i mraznije: sunce se bilo primak-
- Heil Hitler! lo zadnjem brdu što se još vidjelo na zapadu.
Rukovali su se, redom, s izletnicima iz skupine: zvono je Koračao je pognuto, nevidljiva crta granice morala je pro-
već po drugi put oglasilo nastavak predstave. laziti preko polja na koje je on sada ukoračio, a koje je bilo
Oreste im je zavidio: bili su mladi, gordi, pucali su od obrubljeno svježe posječenom travom. Ali on ne prida tome
zdravlja i zadovoljstva življenjem, bili su izravni nasljednici nikakvu važnost.
čuda duha, obnavljanju kojeg on i njegova supruga, suspre- Izračunao je da je koračajući stalno na zapad morao prevaliti
gnutog daha, prisustvuju večeras i po svoj prilici nikada vi- sedam do osam kilometara, a to je bilo dovoljno da se nade na
še, njemačkog duha o kojemu su mu nešto natucali u školi samom rubu svijeta u koji želi ući. Ukoliko već nije ,_ u nj
ali ie on sve. sve usoio zaboraviti. Za nieea ta dvoiira zakoračio.
 Ona brda tamo, iza kojih sada tone sunce, ono je Kras. "A... a što radiš?" - čuo je kako se sad već grabe za sluša-
"Mitski Kras! Na kojem su ratovali i poginuli ujak Amadej licu iz bakinih ruku.
i djed Bruno" - pomisli. S tih će brda ugledati more i grad "Ništa! Pijem kavu..."
u kojem će se, barem za prvo vrijeme, skrasiti. A onda će da- Veza se prekinula. Opet se uspostavila!
lje, u Kanadu, najvjerojatnije. Zastane, časkom: "A što ako "Netko nas je prekinuo... Kažem da kavu pijem, kavu! U
su ujak i djed pucali jedan u drugog? Kao austrougarski 'Caffe Firenze'. Pravu crnu kavu. I žvačem originalni che-
Austrijanac u austrougarskog Talijana? Možda, evo, baš ov- wing gum".
dje, kod ovog šipraga?". Odmiče dalje: "Ludost!". "Glasnije. Slabo te čujemo".
On i sunce napredovali su cijelo ovo vrijeme ne samo u is- Ako je tamo netko skriven, mora samo potrčati između
tom pravcu nego i jednako polako. A sad ga začudi kako sun- kamenja koje je na njegovu sreću sve veće.
ce mnogo mnogo brže nestaje za brdima nego što on može Pripremi se za posljednji trk: kad se dočepa stijenjaka i iz-
trčati poljem, i kako ono iznenada mijenja pravac kretanja pa gubi u njemu, sve je gotovo, sve je iza njega. Uspravi se,
mu se čini da ga iznevjerava, da se podvlači pod njega, da mu hitro, i jurne naprijed. Čuo se hitac.
se mota pod noge... da ne ugazi sunce nekoliko puta posrne.
"Kako blizu mene!" - bilo je posljednje što je pomislio. U
Sjeti se onog brijača: i on će se, svojima, čim stigne, javi-
njegovom ga tijelu više nije bilo ali se ono, i dalje, ba-
ti. Još večeras. Hoće.
Zamišljao je sebe kako telefonira: sve je osobne dokumente cakalo.
ostavio kod kuće, ali uza se ima stotinjak lira u metalnom sitnišu.
"Parsifal ovdje... Halo... mama... Je li me čujete?"
"Čuje" kako na drugoj strani žice njegovi redom padaju u
nesvijest: "Molim? Tko je? Nije moguće! Parsifaaal!"
Prva se snašla baka. Mafalda je pitala:
"Parsifal, živ si? Zlato bakino. Odakle se javljaš?".
Odgovorit će joj: "Iz Trsta, dabome".
Koračao je posve pognuto, jer je obećano brdo bilo na do-
hvat a čistina oko njega tako stjenovita i gluha da se svaki
korak razlijegao tupo i dugo. Sve se oboji modrinom jer je
sunce, s onu stranu brda, užgalo obrise obzorja i vuklo za so-
bom u nepovrat svjetlost s neba.
To što ču nije mogla biti ptica, niti njegov lijevi niti nje-
gov desni korak (pogledao je u svoje noge). Jer je zvuk bio
cilikaviji, kao da su se ljubnula dva metalna predmeta.
Baci se na zemlju, zapravo na kišom izlokane škrape. Če-
kao je. Cilik se nije ponovio. Niti bilo što. Samo hujanje vje-
tra. Kome izloži lice i tako povrati mir,
 Bio je siječanj, siječanj tisuću devet stotina pedeset i treće, a po
Poglavlje dvadeset i sedmo gradu se šuškalo da će se savezničke okupacione snage povući
iz Zone A i prepustiti je Italiji. U veljači bačene su bombe na
slovensku školu u Gorici. Zima je bila burovita i tvrda, preko
stotinu talijanskih obitelji bilo je povuklo opcije. Iz Istre su
stizali ohrabrujući glasovi: bio je travanj, počela je
reorganizacija seljačkih radnih zadruga. Vrijeme prisilnih
Mjesecima, godinama su objedovali uz emisije "za Julijsku otkupa poljoprivrednih proizvoda i obvezatnog odlaženja na
braću". Radio-Venezia III javljala se u 13-30, program je radove u rudnike i na gradnju pruge Lupoglav-Sta-lije, što je
trajao jedan sat, ali su oni cijeli dan proživljavali što bi tije- stanovništvo natjeralo u emigraciju, ostajalo je ju-čerašnjici. Od
kom tog sata bilo rečeno i otpjevano u onom sandučiću od Parsifala još nije bilo nikakvih vijesti. Računali su s tim da će
radio-aparata što je bio politiran kao komad pokućstva. Ma- proći barem mjesec dva prije nego što se, onako neodgovoran
na je hranila tijelo i hranila vjeru, obećavala dolazak i povra- i fantasta kakav je već bio po svojoj prirodi, potrudi javiti im
tak Domovine. Oreste je u dvanaest i trideset napuštao du- se. Tješilo ih je da mladež danomice nestaje, bježi preko
ćan, zadnji, provjeravajući jesu li trgovačke pomoćnice što- granice, pješke, morem. Samo je Mafal-da, stojeći pred jutro
god smetnule s uma, isključile električno grijalo, zatvorile na prozoru zagledana u morsku ploču, nešto sumnjala. Padao
slavine i prozorčić u malom zahodu kroz koji se mogao uvu- joj je na pamet rat i kako su se ljudi, tada, obraćali Vatikanu
ći lopov, a onda bi brzao kući, prao ruke, bacao pogled na tražeći, preko jednoga od njegovih ureda, svoje u ratu
prostrt stol, palcem i kažiprstom desnice okretao udesno izgubljene sinove i zaručnike, rođake, prijatelje.
kolutić od ebonita kojim se uključivao radio-aparat i sjedao
Iako o tome nerado i škrto govore, u roditelja je uvijek iz-
za stol.
ražena nevjerica u činjenicu da osim njih postoje još i neki
Prvo je na programu bio "Julijski kalendar": svakoga bi se
drugi i od njih drugačiji ljudski stvorovi koje njihovom dje-
dana rađao ili umirao koji od neumrlih domoljuba, mučenika
tetu, a ono to više nije, također žele dobro i vole ga.
za stvar talijanstva pod okupacijom austrijskom ili jugo-
U domu na Podmurvicama, Lucijana su svi, složno, mrzili.
slavenskom, a uz ove prošetale bi kuhinjom i blagovale za-
jedno s njima osobe iz crkvenoga, kazališnog, novinarskog i Emiliji su za njega kazivali da je imbecille, carogna,* primiti-
uopće javnog života, kojih se na taj dan kalendar sjećao. Po- vac kakvi su svi njegovi, comunista, slavo... Emilija je ceni-
tom bi uslijedio glazbeni dio programa: svirale bi se i pjevale la u suzama, kako je znala i umjela pobijala optužbe jednu
narodne pjesme iz julijskih krajeva, s alpskih vrleti i morskih za drugom, većinu političkih objeda nije ni razumjela. Luci-
žala istarskih, dalmatinskih... Slijedeći blok emisije zvao se jan je, zapravo, bio od onih mladića koji su stajali po strani
"Julijski dnevnik" i donosio vijesti i izvještaje, uglavnom od mitologije svog doba. Ne iz prkosa, ili kakvog smišljenog
očevidaca, o progonima talijanskoga življa. Na kraju bi slije- otpora nego, jednostavno, nagonski.
dile reportaže u kojima se govorilo o pojedinim julijskim
krajevima i njihovim običajima. Oreste bi ustajao i isključi-
nnan. ništariia, ... „..i,,«,
 Pa bi se upustio licem između njenih koljena, razdvajao joj
Kao što je njegova ljubav prema Emiliji bila sva od nje-
noge obrazima, koliko bi mu dopustila, jer je samo ona zna-
žnosti, ropstva i nevinosti. Njihova su usta, ljubeći se kao
la gdje počinje uzlet s kojega više nema povratka bez njenog
što se krila leptirova taru jedno o drugo, prebrojavala svoje
razdjevičenja.
meke bore, već zrela za puni život koji međutim dolazi tek
Ili bi se, kad su nastupali praznici, skutrili na terasi kupa-
sa strašću, spolnom. A Emilija je tu, uvijek, razborito, uzmi-
lišnoga zdanja, izdvojeni od kupača, i bivali jedno drugom
cala. I pozivala se na čekanje, jer ionako dvoje ne mogu ništa
izvorom utjehe i vrutkom nada. Za njom su se okretali mu-
izgubiti niti išta propustiti kad pripadaju jedno drugome, i
pripadat će. Niti im itko išta može oduzeti, mislili su. I tako škarci, izvodili s odskočne daske najsloženije i najluckastije
je odsutnost spolne strasti zamijenila strast samu. Baš kao u skokove samo da se istaknu, da ih ona uoči, zviždnuli bi joj
zatvorskih kažnjenika ili u svećenika ili u okorjelih pomora- kad bi izlazila iz mora, kad bi ulazila u more, a Lucijan bi
ca. rastao do neba, šepurio se, kao mlada zvijer siguran u plijen
I tako je prolazilo vrijeme, u taloženju sve maštovitijih na- koji je na vrijeme ščepao i kojega drugima pred nosom nosi
da (u čemu su mladi zaljubljenici neiscrpni) u doba koje do- u svoju jazbinu.
lazi. Uvečer, u kinima su igrale "Melodije Broadwaya" i "Revija
na vodi", doba monopola filmskih junaka socijalističkoga
Kako je to ljeto bilo postojano i dugo! Započeli su s kupa- preobražaja sovjetskog sela i oktobarskog rata bilo je zauvi-
njima već poslije prvosvibanjskih praznika, bježali su sa zad- jek prošlo. Iz voda holivudskih bazena smješkala se Esther
njih sati nastave i odlazili na Kantridu, medu škrape, gdje Williams!
ih nitko ne vidi, gdje je more već bilo mlačno u plićaku i nad
pučinom se hvatale prve sumaglice, predznak ljetnjih vrući- A onda
na, a po razini vode sjekli od vremena do vremena obluci što a onda se sve odigralo brzo, u kovitlacu, kao u kakvom
su ih, jednako kao i oni skriveni, hitali sa žala zaljubljeni pa- snu od more i od ludosti. Koji će san biti gola zbilja. Kakva
rovi. Plosnate ploče uzmorskog stijenja primale su prvo sun- povijest već jest.
ce, na njima se moglo ispružiti, licem prema čistom nebu i, Talijanska je vlada uporno nudila plebiscit, jugoslavenska
tako, zatvorenih očiju, primati poljupce i milovanja, draška- je strana plebiscit odbacivala. Jer da je nepravedan i nede-
nja i prva prskanja morem u dlanovima. Kad je ona navlači- mokratičan, jer da ne vodi računa ni o stvarnom stanju na
la grudnjak kupaćeg kostima, on se morao okrenuti. Ako bi poduručju Slobodnoga teritorija grada Trsta, koje je nastalo
je nastavio gledati, njena ruka nije uspijevala odmaknuti us- uslijed odnarođivačke talijanske politike niti o stvarnim in-
ku naramenicu od podstavljenih polulopti na grudnjaku, teresima grada Trsta i njegovog zaleđa. Jer da se običnim
uvrtala bi ruku u krivu naramenicu, mrsila polulopte s kra- dekretom o pravu glasovanja ne mogu ispraviti sve one ne-
jevima grudnjaka, ljutito udarala nogom o žalo i tjerala ga, pravde i štete, sve one moralne i materijalne promjene među
gotovo plačući, da napokon okrene od nje glavu. A on bi ta- žiteljima tih krajeva što su nastale kao posljedica trideseto-
da strgao s nje grudnjak i polagao poljupce po tamnosme- godišnje talijanske neprijateljske politike.
đim kolobarima oko stvrdnutih bradavica,
:u ljubio je u otvrd-
Uvečer, okupljeni kod Mafalde, komentirali su dnevne ra-
jt:
niil .... dio-viiestii libili se na Italiju. "Umjesto da naši budu luka-
vi, kao što su u vanjskoj politici uvijek bili" — govorio je Ugo
"Rim, 8 listopada 1953- (Tanjug) Predsjednik talijanske vlade
Osojnak - "oni urbi et orbi brbljaju kako će se vratiti u Is-
Pella izjavio je preksinoć, zaključujući vanjsko-političku debatu
tru, kako će lav svetoga Marka ponovo riknuti na dalmatin- u skupštini, da Italija i dalje inzistira na provođenju plebiscita
skim piazzetama i istarskim rivama, budale! Ne samo da na koji bi, prema njegovom mišljenju, bio najbolji put za ostvarenje
taj način, idiotski i nediplomatski, otkrivaju karte, nego još Tripartitne deklaracije. Pored ostalog on je u svom govoru negi-
i razjaruju slave koji su borbom i žrtvom stigli do Trsta". rao diskriminaciju prema Slovencima u Zoni A tvrdeći naprotiv
da postoje progoni Talijana u Zoni B.
U rujnu su novine počele izvještavati o patroliranju tali-
Gospodin Pella je predložio osim toga da se pravo glasa prili-
janskih tenkova duž granice s Jugoslavijom i o pokretima
kom plebiscita da onim stanovnicima koji su rođeni na Slobod-
talijanske vojske. nom teritoriju grada Trsta prije 1918. godine, a sada se nalaze
bilo na STT bilo izvan nje.
A ljeto nikako da se preokrene u rane jesenske pljuskove, Govoreći o međunarodnim odnosima Italije, Pella je rekao da bi
nebo nikako da se kao teška ploča od zgrušanih oblačina potpisivanje ugovora o Evropskoj obrambenoj zajednici bilo
spusti i ovjesi, danima, tjednima, nad Kvarner. Nego je tra- olakšano ukoliko bi tršćansko pitanje bilo riješeno na bazi tali-
janskih zahtjeva. Na kraju svog govora Pella je rekao da 'upuću-
vilo spokojem svoga plavetnila, mirisalo na sočne plodove
je' molbu Svevišnjem da bi Italija od danas i sutra dosegla veli-
zemlje i razotkrivalo od sunca pocrnjelu kožu neumornih činu jučerašnje Italije".
kupača. Emilijina je kosa bila posve svijetla od nagrizanja
morske soli i toliko jare sunčeve, toga je ljeta bila postala že-
nom u tijelu, u držanju, bila se u njoj i na njoj zbila ona od- Bio je već mrak kad je Mafalda s groblja stigla na Pod-
lučna promjena koja od djevojke čini mladu ženu, kakvom murvice.
će ona biti još slijedećih desetak, petnaestak godina dok, i Na širom otvorenim vratima dočekali su je njeni ukućani,
tad iznenadno ali sad zauvijek, ne počne stariti. Lice joj se ali i mladi Francovich, Ugo Osojnak, susjedi, svi uzbuđeni,
bilo osulo pjegicama od prekomjernoga izlaganja suncu, svi- trapavi.
jetloplave oči kao da su joj sad caklile svu prozirnost bablje- Mladi Francovich pode joj u susret:
ga ljeta, preko ruba čarapa što su bile stegnute ružičastim - Ču čuu čuli smo vijesti na ana radiju... A ame rikanci i
podvezicama (jer baka nije dopuštala crne) natisnuo se prvi En i Englezi hoće da se Trst i zona Be i zona Be vra ate vrate
suvišak maznoga tkiva stegna. Lucijanova je kosa postala
Ita Itaa liji liji...
duga i kudrava, čvrsta, kao da se iz nje ne daju isprati ni pi-
jesak ni jod. Prolazeći dlanom preko nje, Emilija je imala Odjeknulo je kao bomba:
dojam da miluje kaktus, pa mu to bezbroj puta i reče, ura- talijanski zahtjev da joj se dodijeli grad Trst, Zona A i go-
njajući lice u njegove mirišljive rudice. Bilo je dana kada bi tovo cijela Zona B odobrile su američka i engleska vlada.
mu kosa bila posve bijela, ona bi ga tada okretala prema po- Bio je osmi listopada.
divljalom suncu i, zagledana u njegovo pravilno lice kojem Toga dana uvečer grad je izišao na ulice. I probdio na uli-
je brada tek toga ljeta podala ranu muškost, šaputala mu cama cijelu noć i tek se sutradan, kasnog prijepodneva, po-
kako će ga voljeti i kao sijedog starca, možda tad još i više. čeo razilaziti. Radio nije nitko, demonstracije su bile masov
činovništvo, uiMovljenici i učenici, s barjaci-
ma, pjevajući borbene pjesme, s transparentima: ŽIVOT — To se nas ne tiče.
DAMO, TRST NE DAMO i ZAŠTO TRST? ZAŠTO NE Sad je netko poveo, a svjetina prihvatila pjesmu:
NEW YORK? Tijekom dana izlazili su na dugi balkon pa-
lače na trgu ispred nebodera govornici, govorili. Na sačuva- Druže Tito, daj nam puške
noj fotografiji što je s krova jedne od obližnjih kuća snimlje- fašisti su digli njuške
na toga dana, vidi se veliki trg načičkan svjetinom, čak se
dadu pročitati parole i poruke na transparentima. Ali ono - Ali ako bude rata?
- Neće tebe zvati. Ti si još premlad. Još nisi ni bio u vojsci.
što je na toj fotografiji zanimljivo i što djeluje apsolutno
- Hoćeš li me čekati dok se vratim iz vojske?
simbolički, nije djelo ljudske ruke. Nego je sunce (eto, bilo
ga je još u listopadu!), padajući preko krovova i zdanja, nari- - Nego!
Poljubi ga, obazrivo. Ta bili su na javnom mjestu!
salo na svjetini svojom sjenom obrise petokrake zvijezde! - Kad će to biti! — uzdahne Lucijan.
Kasno noću, Emilija i Lucijan bili su još uvijek pomiješani - Znam. Ali proći će i to - reče ona, jednostavno.
s demonstrantima: nije im se žurilo kući, opravdanja za izo- - Prvo moram završiti studije.
stanak bilo je toga dana na pretek. Na licima im je podrhta- S drugog kraja trga zaleluja:
vao odsjaj vatri s baklji što su ih demonstranti visoko dizali
uvis, povlađujući svaki čas govornicima na balkonu. Skupi- Dolje Pella, dolje Rim
na građana, udesno od njih, pjevala je, ljuljajući se u kolu: dolje papa kurvin sin

Druže Tito, samo reci zborno —Prvo moraš dogodine maturirati.

mjesto je na Rijeci —Čekat ćeš me?
—Dabome.
Pjevali su gromoglasno, na stotine njih, neki su ojkali. —Uvijek?
Emilija se stisnula uz Lucijana, prah pepela što je po njima Svaki njen odgovor bio je kao pouzdana stepenica na kojoj
sipio iz dimijivoga zraka obasjanog žućkastim plamenovima je mogao predahnuti, koja ga je vodila na svjetlost, koja mu
zublji i zakrivao staklaste zvijezde, kao da je u sebi nosio ne- je morala uliti ohrabrenje i nadu, i to baš u godinama kada
što praiskonsko, atavističko. Lucijan obgrli Emiliju. Upita se mladićka duša ionako trza u sumnjama i u neodlučnosti-
je: ma jer joj je tek povući velike poteze što će odlučiti cijelim
— Voliš li ti mene? kasnijim životom,
Upita je kao da prvi put traži u nje odgovor na pitanje. ali Lucijan na to svjetlo koje je sjajilo iz vedrine njenih oči-
—Uvijek me to pitaš - odgovori ona. ju, iz plavetnila njenih prostodušnih i iskrenih riječi, na svje-
—Sada te pitam. tlost koju mu je ona pružala tijekom cijeloga njihovog dosa-
—Volim, volim. Pa valjda znaš da te volim. dašnjeg druženja nikako da stupi, nikako da učini taj korak
—A sve ovo? do posljednje stepenice koja bi ga imala dovesti do unutraš-
—Koje?
_ — Dvn nvrlie n\cc\ na«?
 šum brzo podigla glavu sa svojih ivančica i njihovi se pogledi
i to se zove slutnja. Čudno je da se ona pojavila ovog
susretoše na toj ogradi gusto obrasloj puzavicama. Milijunti
trena, sred desetina tisuća ljudi što su nemilosrdno bučali, a
ne u času osame, kad za to postoje kakvi-takvi dokazi, čini, djelić vremena što se u svemirima iz vječnosti pretače u vje-
kad je pospješuju izgovorene riječi. Nego sada, dok je pred čnosti, oboje su bili iznenađeni. A onda se njeno lice navora,
njim stajala ispeta do obećanja i vječnosti, mila. Njegova. oči im izgubiše sjaj što ga je bilo podarilo čuđenje i izvjesna
-Uvijek? zabuna izazvana neočekivanim susretom, njene se oči presvuku
— Glupo pitaš. Zašto "uvijek"? čekat ću te i basta!* - kao svilom finom podmuklom ljutnjom koja se prometnu,
odgovori ona. grubo, učas. u mržnju. Osta u tom položaju: njene su oči ka-
Ali je on, istim onim stubištem kojim se morao uspeti do zivale da se gubi odavde, da oni nisu i ne žele biti isto, da ih
vjere i nade u svoju ljubav, sada, nezaustavljivo, silazio, razdvaja mržnja koja je nahranila korijene njene obitelji, da ne
guran slutnjom. trga propupali izdanak kojim se stari njihov trupac zakitio u
Slutnja je ono nešto koje nas tjera u tjeskobu što završava nevremenu... Tako. Tražio je u tim očima barem djelić sami-
očajem. losti, poziva da stupi u vrt, u razgovor, bio je spreman kazati
Lucijan je stajao na početku tog puta. da Emiliju voli, pa može li mlado biće pristati na težu odluku
nego da roditeljima svoje djevičice glasno, riječima ispovijeda
vlastitu ljubav? Stajao je pred staricom razgolićen, ne skriva-
"Ja kažem da ćemo mi uvijek paziti na to da li će talijanski voj- jući više ništa, u golotinji svojih namjera, ranjiv, ne braneći se,
nik stupiti u Zonu A. Onog momenta kad on tamo uđe — mi će- šutke vičući: "Evo čovjeka!". Čak ni poslije nije mogao točno
mo ući u tu Zonu". odrediti koliko se praha od vremena bilo nataložilo u tom dje-
liću valjanja svemira koliko je bilo potrebno da se u njemu po-
Maršal Tito u Skopju, 12. X. 1953.
javi novo, posve novo čuvstvo: stid. Zastidi se sebe, svoje na-
gosti, vlastite dobrote, zastidi poniženja kojemu je bio dobro-
U tih nekoliko mjeseci iščekivanja rata, Mafalda je klonula voljno izložio svoju ljubav — pa polako spusti grančicu puza-
tijelom: Lucijan ju je, stojeći vani na cesti očekujući Emiliju, vice i njome presiječe poglede.
kroz vrtnu ogradu gusto obraslu puzavicama, nekoliko puta Samo jednom, Oreste ih je zatekao na ulici ispred kuće.
ugledao i, zaklonjen iza lišća, promatrao dok je ona nešto če- Baš tih mjeseci kad se iščekivao rat. Bio je došao ranije iz
prkala po cvijeću, ali o tom njenom izmijenjenom izgledu u dućana, nisu se imali kamo više skloniti. Nego su spustili
stasu, u licu nije djevojci ništa kazao. Niti je pretpostavljao što ruke i ušutjeli, dok on ne prođe mimo njih. S krvavocrve-
se odvija u gospođinoj duši. Znao je da ga ne vole, ali - kad nom mašnom oko vrata. Pogledali su se u oči, Lucijan i Ore-
se mladost osvrće na sud odraslih! Pa ipak, dogodilo se nešto ste, a otac dok je hvatao kvaku na vrtnim vratima, koju ne
o čemu će dugo, dugo svjedočiti ožiljak u njegovoj duši. Za pogodi od prve (zamijeti Lucijan), dobaci kćerci: —
jednoga od tih skritih promatranja, odao ga je korak ili lom Maledetto Dalmato!
grane, svejedno, o koju se bio uhvatio, i pritajio. Starica je na Uvečer, tih večeri rane zime koje u Primorju razdražuju
bura i ledene sipljive kiše, Mafalda je sve češće oplakivala
.... svoie nestetoo ttdovištvo. Ono što je godinama počivalo za-
trpano, sada je nicalo ružnim staračkim cvjetovima koji su Pamtili su.
mirisali na jad, na izgubljenost, na smrt. Ponajviše na sjeća- (Zaboravili su da je baš taj prizor završavao Aidinim zna-
nja iz mladih dana koja su se pretvarala u puku tlapnju. kovitim stihom: "Spezzami il cor -fammi morir!")*
(Kao da mladost sama po sebi već nije puka tlapnja!). Tada U prosincu je počelo povlačenje talijanskih trupa: divizije
bi joj Ugo Osojnak, tješiteljski, stavljao ruku na rame i po- "Tridentina", "Folgore", "Mantova", "Ariete", "Cadore" do-
navljao: "Bolje i tako, nego da se tvoj Bruno poput Rudija bile su naredbu da se s isturenih položaja na granici s Jugo-
Srdoča vratio iz Rusije kao boljševik pa da kao on sad po slavijom povuku u mjesta svoga prethodnog boravka.
gradu viče protiv svoje nekadašnje domovine". U jesen sljedeće godine ministri su se, u Londonu, napo-
Tko ju je slušao, a slušali su je u šutnji i gotovo samilos- kon, srdačno rukovali i dali fotografirati nad dokumentima
no, taj je u njenu jadanju mogao zapaziti kako godine i do- memoranduma: veći dio Zone A s gradom Trstom eto ga Italiji,
gađaji što su prethodili izbijanju Drugog svjetskog rata os- ranija Zona B nek ide pod upravu Jugoslavije. Tko, molim
taju u bolećivoj plavičastoj sumaglici, umekšani uspomena- lijepo, želi iz jedne države iseliti u drugu, tko jedan društveni
ma u koje su bili upleteni njeni najbliži, otječući s rijekom sistem želi zamijeniti drugim, molim, smije to sada
zbivanja u nepovrat, kao što se brzaci i rukavci slijevaju ma- slobodno učiniti. Ali, mora požuriti: zajedno sa svojim po-
lo-pomalo u duboku, u široku maticu koja, neminovno, ta- kretninama, za koje ne plaća nikakve pristojbe, granicu mora
mo na nedostižnom obzorju, utječe u caklinu još prostrani- prijeći do početka listopada slijedeće, devet stotina pedeset i
jih morskih voda. Činilo se, naime, da se nesreća ponovo us- pete godine. A što se vrijednosti nekretnina tiče, dvije će
postavila u njenom domu poslije onog nezaboravnog lipanj- zainteresirane vlade u roku od dvije godine srediti između
skog dana kad je Italija stupila u Drugi svjetski rat. sebe i te račune.
Te je večeri, pamtili su, završavala operna stagiona u gra- I ljudi su, zaista, požurili. "Odlaze i naši i njihovi" - mogle
du. "Aida" je bila rasprodana do zadnjeg mjesta. Svi su bili su kazati obje strane. A bilo ih je toliko i u takvoj iseljenič-
na toj predstavi: i Mafalda i Francovichevi i Osojnakovi i koj groznici da su dvije vlade, i opet dogovorno, produžile
Oreste s Wandom, čak i Enriko Šušnjar koji nije volio operu. rok za iseljenje do siječnja devetstotina pedeset i šeste godi-
Svi. Svi u gradu koji su nešto značili. ne. Mir je, međutim, nastupio tek u travnju.
Glasnik (jedan tenorino iz Puglije) naviještao je da je Teba
već pod oružjem i da će, sijući rat i smrt, na stotinu svojih — Uđi - rekla mu je. - Udi.
vrata nahrupiti na barbara zavojevača. Gledao je začuđeno u nju: nikada nije stupio nogom u nji-
U svih u gledalištu prostrujao je srh ushita. A kad je Kralj, hov vrt, a Emilija ga sad zove da se uspnu u kuću.
na to, basovskim glasom uzvratio: "Si: guerra e morte U nos- — Ne boj se, nema nikoga. Svi su u gradu. Neće skoro
tro grido siaV", ustreptalim se uzduhom u grimiznom gledal- do
ištu prolomio pljesak, jedva se moglo čuti kako zbor, ći. To s papirima za naše iseljenje dugo traje. Ma udi!
klikćući, grmi: "Guerra! Guerra!""'. Kroz vrt su prošli dugim sjenovitim prolazom što je bio
nadsvoden vinovom lozom, otključala je kućna vrata i počela
se, bosonoga, uspinjati stubištem što je vodilo na kat. Us-
■ Da: nek rat i smrt nas poklič budu!
i- daj mida^umrml
 pinjao se za njom. Na katu su sva vrata od soba bila zatvore- Ču kako ona izgovori dva imena za lutku: jedno muško i
na. Nije ih otvarala. Nego jedna na koja su ušli u jedno žensko. Zvala je lutku imenima koja su njih dvoje bili
- To je moja soba — reče Emilija. Pa se, kao u kakvoj pred izabrali za svoju buduću djecu.
stavi, duboko nakloni pred Lucijanom i propusti ga da ude Lucijan se nasmiješi, jedva.
prvi. Opet su u vrtu zapjevale neke ptice, opet su se iz luke,
Kroz prozor se vidjelo mirno more, na krevetu je bila veli- potmulo, oglasili nekakvi strojevi.
ka lutka pod šeširom, u ogledalu se zrcalila Lucijanova zbu- Ležali su, u šutnji, ispruženi na krevetu, tko zna koliko
njenost. dugo. Onda se nagne nad nju i raskopča joj bluzicu od
- Hoćeš li da zatvorim prozor? - upita ona. museli-
- Molim? Ne, pusti ovako. na.
U vrtu su zapjevale neke ptice, iz luke su se, potmulo, Ženske grudi valja gledati u sobi, kad stoje između pokuć-
oglasili nekakvi strojevi. stva, zastora, kad predmeti bacaju na njih sjene i kad ih gru-
- Ono tamo je rafinerija nafte — reče, ona, i rukom pokaže bo pokušavaju zakloniti: Lucijan ih je gledao prvi put u sobi,
na zapad, tek toliko da nešto kaže. između pokućstva, zastora, dok su predmeti bacali na njih
- Vidim - reče, on. sjene i pokušavali mu ih grubo zakloniti. Spozna da tijelo
Pristupi prozoru i pogleda: postrojenja i golemi srebrni re- žene nije stvoreno za žala, nije stvoreno za livade, za čestak
zervoari bili su obavijeni pamučastim oblačićima pare i di- gdje ih se dosad nagledao i namilovao, ali nikad u pravom
ma. osvjetljenju kakvo je ovo sad, jer tamo, u prirodi, i sama žena
Okrene leda moru i zagrli Emiliju. postaje dijelom prirode, postaje grumenom zemlje od koje je
- Kad ćemo mi imati našu sobu - uzdahne. načinjena i koji joj porodom vraća, postaje zavojkom trave,
Emilija ništa ne odgovori. naviljkom sijena, perom cvijeta, žilom korijena, vlati trave,
Stajali su, u šutnji, tko zna koliko. Onda, spusti ruke s nego je žena stvorena za sobu što gleda na more, za tvrdi
njenih ramena, i sjedne na krevet. Lutka se izvali u hrastov krevet
stranu. Emilija sjedne do njega. oboje su bili razodjeveni, lutka je ležala na podu, bez šeši-
- Tu spavaš? - upita on, glupo. ra, staklene oči buljile su niušta kao u mrtvorodenčeta, pre-
Ona se nasmije. lazio je dlanovima po neizmjernim prostranstvima njenoga
- Spavam. golog tijela, a ona mu je uzvraćala, zaplitala se rukama o
Ona se smjesti posred kreveta, pokretima koji su podsje- njegovu mladu muškost, kao dvije životinje, kao dvije mla-
ćali na prizor iz vrta kad se vrapci kupaju u prahu. Ležala je dice pune mezgre koje je dovoljno dotaći da prsnu, ležala je
na leđima i odgurnula lutku do samog ruba kreveta. prepustivši se nestajanju, obamrla, ćutio je to jer je kao za-
- Ima li ime? - upita on, prazno. orana crna brazda zjapila žedna pod njim i očekivala ga
- Ima, dva — odgovori ona. gledao ju je u svoj ljepoti drame dvoje običnih sićušnih
- Kako može imati dva imena? ljudskih duša koje su posrtale pod teretom što je na njih na-
- Lutke su uvijek bespolne — nasmije se ona. valila povijest, nijem, shrvan vertigom koji je poništavao žeđ
, . - Kao i nas dvoje - reče, on, tiho tiho...,_. ..„, ,.„,..„, ,14l. za tielesnim činom
 raspoznavao je kraj Uvede ga u jednu sobu.
kao orač nad oranicom držao je u svojim dlanovima vlasti- Dok su hodali po sobi, sa stropa je cincakao plavi grozdasti
to navrlo toplo sjeme muranski svijećnjak. - Počekaj tu.
pa je, naglo, ustao Ostao je sam u velikoj sobi: u kojoj je pokućstvo, što je
saznanje da je svemu kraj sad je doprlo i u njenu svijest svojom tamnom glomaznošću odavalo imućnost kupca, bilo
bacila se na njega, obgrlila mu ramena, prislonila lice o odmaknuto od zidova, omotano novinskim i pak-papirom i
znojava leda, njeni su prsti, grčevito, gvrčili njegove mišice, povezano konopima, a ladice ispražnjene, posložene nasred
potražila je njegove još mokre dlanove i ljubila ih, grizla sobe, pomno učvršćene da se u prijevozu ne oštete. Ukrasni
okrenuo se, zagrlili su se okovi bili su povadeni. Tepisi su, u dnu sobe, pod prozorom
njeno će djevičanstvo odsada pripasti bog te pita kojem što je gledao na more, bili smotani i posuti bijelim prahom
nepoznatom nekome koji na to ima najmanje prava kojega Lucijan raspozna po mirisu: naftalin. Na parketu, s
a kad je progovorio da će ih čuti, da će tkogod možda do- kojega nije bila počišćena ni pilotina ni krhotina od stakla,
ći, ridala je neka dođu, neka čuju na kojem su ležali otpaci od konopa i daščica, prislonjena li-
a on je ponavljao smiri se, i miruj, miruj, zlato i srce i ma- cem o goli zid, stajala su dva platna. Na priljubljene letvice
lena moja, jer nisu bili drugo nego prah, nego ništa na bes- njihovih okvira nečija je ruka odložila velike kuhinjske škare i
konačnim zvjezdanim putima, sad je zaplakao i on, i potra- klupko dlakavog konopca. Lucijan se pomakne sa sredine
žio njeno lice, koje mu se učini dalekim, tuđim... prvi put sobe, i pristupi slikama. Oprezno ih, jednom rukom, od-
takvim... na koje se, posljednjim djelićem razbora kojim je makne od zida. I zagleda im se u lice.
još mogao prosuđivati, nije htio priviknuti iako ga je tražio, Bilo je to malo platno, naslikano na brzu ruku, više skica
to lice, mrsio joj kosu, ispreplitali su se, kao mrtvo more, u ulju negoli portret do u potankosti vjeran predlošku. Plat-
jedno u drugo, gušili, tonuli, ćutili studen od suza po užare- no se kupalo u masno nanesenoj bijeloj i žućkastoj svjetlosti
nim obrazima, kao dvije naplavine... brade što je ispunjala čitav prostor unutar pozlaćenoga dr-
Iz luke, čuli su silazeći u stvarnost, oglasili su se, potmu- venog okvira koji je vjerno oponašao razlistale hrastove gra-
lo, nekakvi strojevi. nčice. Kod usta jedna je crnkasta dlaka iz slikarevog kista
U vrtu, pod prozorima, vladao je muk. zauvijek ostala ukrućena u namazu. Na tom malom platnu
Ustali su, poravnali posteljinu, nasadili lutku gdje je i prije naslikani je muškarac bio proćelav: tjeme se u krugu širilo
bila, odjenuli se: gotovo usporeno kretali su se mirnim lede- sve glade i golije, čelo je uznapredovalo visoko do pod kosu,
nim beskrajem - pa je bilo posve izvjesno da će čelo jednom sustići tjeme i go-
Izišli su na hodnik, Lucijan je krenuo prema izlaznim vra- lotinja se glave, zajedno s tjemenom, pokazati u svom pu-
tima, ali nom ćelavom sjaju. Ali je zato uvojičasta kosa padala niz
- Dođi — reče Emilija, tiho tiho. vrat i skrivala uši, zalisci - baš kao i brci - uvirali u bradu,
Jedva prepozna njen glas. koja se bogato ovjesila, ispreplela poput bijeloga i žućkasto-
- Dođi. Nešto ću ti darovati. ga prediva, i činila lice smiješno udaljenim, sitnim i, zapra-
Koračao je za njom, niz hodnik, a noge kao da nisu bile vo, slici neDOMebjnlmj Na tom licu, usred okvira od pozlaće-
niponvp
 - Uzmi.
nih hrastovih grančica, gledala su u Lucijana, istodobno us-
Stajao je nepomično.
hićena i ustrašena, dva crna oka, s jako istaknutim slikare-
- Poklanjam ti.
vim sjajem u raširenim zjenicama.
Sad su oboje stajali nepomično.
Zagleda se u drugu sliku: činilo se da je jednolična svijet-
- Što je to?
losiva pozadina položena s jednakom pažnjom u prvi plan Lucijan, drhtuljavim prstima, otvori kutijicu tamnocrvene
slikarije i jednako čvrstim nanosima kao i sam muškarčev
boje.
lik: kad bi naime sredovječan muškarac u redengotu, samo
Zasvjetlucao je prsten koji je na sebi imao glavicu morčića
pukim slučajem, dakako, istupio iz blistavog četverokuta
iz crnoga gleda a na glavici morčićevoj turbančić od zlata.
platna, ostavio bi za sobom svijetlosivo oivičenu izrezotinu.
Lucijan, nesvjesno, ispruži ruku na koju Emilija, drhtavim
No lik je, srećom, stajao nepomično, čvrsto postavljen u če-
tverokut platna, čvrsto stegnut redengotom, i gledao spo- prstima, natakne prsten.
kojno: pogled je svijetloplavih očiju pomalo podozriv, vrat Tek tada Lucijan se trgne. Htio je skinuti prsten, ali se
ponad kojega uredno pada začešljana svjetlucava brada za- ovaj s prsta nije dao.
pravo tust, a u zapučku, izazovno, cvjeta lakomislen veliki - Uzmi ga. Oni će povjerovati da su ga izgubili u selidbi.
bijeli cvijet kamelije. Taj pomalo podozriv, otvoreno snisho- Molim te, Lucijane. Meni za ljubav.
dljiv izraz očiju, kao i cvijet kamelije u zapučku crnoga re- A jer je ionako ležao, satrven, u prahu i u pepelu, on po-
dengota, razbijali su strogost slikarije. pusti. Na vratima, ispraćajući Lucijana, ona šapne:
Lucijan oba platna prisloni, polako, natrag na goli zid. - Čuvaj ga. Kao što bi i mene.
U sobu uđe Emilija: objema je rukama držala jednu veću
kutiju i, povrh ove, jednu sasvim malu. Primijeti da Lucijan Sunce, već toliko iskosa da se spoticalo o lišće puzavice,
prislanja slike uza zid. obasjalo je vrata na koja je, prije tren dva, bio izišao Lucijan.
- Na manjoj slici je moj prapradjed, Carlo. Onaj s bra Imajući beskrajnost sjaja žitkoga tonućega sunca iza leđa,
dom. A na drugoj je moj pradjed. Fumulo. tako da joj je lice bilo u polusjeni, a nakostriješena sijeda joj
Riječi padoše u prazno. kosa zajedno s cijelom glavom kao da je maslačak tvorila za-
- Carlo je sagradio grobnicu na Kozali. Sjećaš se da smo strašujući gorući glavičasti cvast, iznikla je ni iz čega Mafal-
bili tamo. da. Kao ukopana, još uvijek na vratima, stajala je Emilija.
Riječi padoše u prazno. —Priđi, Emilija. Vien qua.*
Djevojka otvori veću kutiju: u njoj su bile posložene plo- —Molim? - prošapta Emilija.
čice domina. Iz slonove kosti. Požutjele od starosti, s finom —Gledaj me u oči.
pređom od ispucalosti oko utisnutih crnih točaka. —Evo gledam — prošapta Emilija.
- Mislila sam ti ovo darovati, ali neću. —Emilija, sve znam. Znam!
- Čije je?
- Prapradjeda Carla. Donijela sam ti samo da vidiš. Jako * Amo dođi.
je staro.
Ona nrlln7i LrnfMin c i hrn7t mn
 - Što znaš? Ne razumijem te - prošapta Emilija. - Da. Bio je. Carlov.
- Ne laži mi u oči. Ne laži me. Ne mene, Emilija! Jer sve - A za koga je Carlo kupio taj prsten?
ono što je u mom životu godinama počivalo zatrpano, sada - Pa... valjda za svoju ženu.
niče ružnim, staračkim cvjetovima koji mirišu na jad, na iz - Za tvoju baku, znači? A kako se zvala?
gubljenost, na smrt, na istinu, Emilija. - Mislim...
- Ali... i ti si bila mlada - prošapta Emilija. - Misliš? Znači nisi sigurna?
- Sve je bila tlapnja, puka tlapnja. Pa i moja mladost. Kao - Fanica... da, Fanica... zvala se Fanica. Fanica!
da mladost već sama po sebi nije puka tlapnja, Emilija! Ja - Fanica je hrvatsko ime. Zašto svi ne bismo mogli biti
sam sve svoje sanje u životu skupo platila. Sve moje nade: jedno? Božja djeca?
političke, amorozne, familijarne, majčinske, patriotske, sve - Emilia mia, e la storia!*
koliko ih god ima, sve mi ih je život krvavo naplatio. Pa ne
ka mi naplati i tutto quello che te go fatto.* Jednog poslijepodneva, nekoliko dana kasnije, stojeći na
Emilija je plakala. ulici i pogledajući, oprezno, kroz vrtnu ogradu na kućna
- Plači, dijete. Plači. Ja... ja ne tražim od tebe da mi opro vrata na koja je Emilija imala izaći i poći s njim u grad, na
stiš. Ja stojim svijetla obraza davanti ai nostri antenati." Sve jednu od posljednjih šetnji, primijeti Lucijan kako iz podru-
do jučer htjeli smo, anche se*" stari, izigrani, osramoćeni, is ma kuće izlazi Mafalda noseći u ruci srp. Povuče se kao opa-
mijani, napušteni, htjeli smo biti come un muro ai bar ren od ograde, ali ostavi u lišću puzavice otvor kroz koji je
bari,"** htjeli smo biti zid crnom komunizmu, boljševizmu mogao neopaženo gledati u vrt.
tamo od ledenih mora fin'qua,***** do — / Mafalda je s mukom pronašla u podrumu srp za sječu ko-
drhtala je, Mafalda, i pramenovi kose, koje je beskrajnost noplje što ga je rabio nonno Carlo i sad se, pogurena, odsutna
sjaja žitkoga tonućega sunca počela jednoga za drugitn brzo mislima, približavala vrtnoj ogradi. Lucijan gotovo da na
napuštati, venuli su u tom bivšem gorućem glavičastu cvatu svom licu osjeti njen dah. Ali ne uzmakne od otvora u lišću
i nestajali, jedan za drugim, kao kad nevidljiv vjetar nad puzavice.
travnjacima raznosi svijetlosmede sjemenke maslačka Mafalda prebaci oprezno srp u desnu ruku, zagazi jednom
- do Kantride, do Pioppija, do Fiumare. Povijest ne raču nogom (a bila je obuvena u gumene čizme) medu ivančice
na na pojedince. A mi smo htjeli biti povijest. Uvijek smo to što su, pod zidom, slijedile krivudanje strme ulice, i poče ih
htjeli, mi: moj otac, moj brat, ja, na ovoj crti što dijeli Zapad sjeći. Stigla je, tako, do u dno vrta, do na kraj zida pa se po-
od Istoka, nas od njih, Emilija! novo vratila odakle je počela. Dvije stabljike, čudom, pre-
- Kako je taj prsten došao u našu obitelj? — prošapta Emi živješe prvu košnju. Ali padoše naknadno. Kod provjerava-
lija. — Bio je to Carlov prsten? nja osta li koja neposječenom.
Na onom prozorčiću kućnoga stubišta koji je jedini gledao
" I sve ono što sam ti učinila.
" Pred našim precima. na dio vrta gdje su bila rešetkasta vrata i gdje je, kao nekad
"* Iako. Carlo s lutkom u ruci, zastrt lišćem puzavice, sada stajao Lu-
**" Kao kakav zid barbarima.
"'■• Dovde.
. * Emilija moja, pa to je povijest!
cijan, na prozorčiću s kojega je virio Fumulo, pojavio se Ore- Poglavlje dvadeset i osmo
ste.
— Bogamu ljubim, ostavi te ivančice. Pa nije cvijeće ništa
krivo! Čuješ li me? - vikao je.
Uzalud.
Struk što ga je prikupila od dijela posječenih ivančica od-
nijela je, podvečer, sama, na groblje.
Vlak je bio postavljen na najistureniji, zapadni kolosijek. Do
Još je gorjela kamena baklja oborena prema zemlji, još su
polaska je nedostajalo dvadesetak minuta. Od putnika više
anđeli ljevicom skrivali lice. Pomisli kako bi trebalo sastru-
nitko nije pristizao, jer ih je važnost putovanja nagnala da
gati nabujalu mahovinu s dvaju kipova i kako to neće imati
dođu i sat dva ranije, smjeste na vrijeme priručni pr-tljag i, na
više tko učiniti. Navrati joj se u sjećanje, kao da ponovo, ov-
ponavljane savjete svojih supruga, provjere jesu li nekretnine
dje, šeće ruku sklopljenih kao u molitvi, onaj muškarac što
utovarene u teretne vagone što su se nalazili prikopčani na
je, prije toliko godina, tražio grob svog oca. Upita se je li ga
kraju kompozicije. Ali koji su dolazili na ispraćaj, a tih je
ikada pronašao.
bilo u sve većem broju što se bližio čas odlaska vlaka,
A onda sve, iznenada, izblijedi pred uskrslom uspomenom
stupali su na peron bučno, kao da je možda posrijedi kakav
na najmlađega od svih njenih mrtvaca: na Parsifala.
kolektivni prvosvibanjski izlet u prirodu a ne ono što su još
Jedino je ona do kraja odgonetnula tajnu njegovog nejav-
stari Grci nazivali exodos. Bilo je tu putnika, carinika, djece i
ljanja. A za to je trebalo imati samo jedno: hrabrost. Koju
prtljaga, osoblja željezničke postaje, rodbine i znanaca onih što
ona ni sa kime ne podijeli, nego ih pusti uljuljkane u nada-
su putovali u Trst.
nje.
Ispred vagona koji se nalazio u sredini kompozicije stajali su,
Pa se spusti na vlažan kamen grobnice. U rusomaču i u
u krugu, Mafaldini ukućani i znanci. Pored Mafalde, koja se
slak.
oslanjala o ukošen štap, bili su Oreste i Ugo Osojnak. Sin je
pridržavao majku ispod ramena a kad joj je štap, u času
Nije se mogla odhrvati porivu koji joj je govorio da podig-
neopreza, ili možda u času slabosti?, ispao iz ruke, Ugo
ne pogled iz trava i zagleda se anđelima u lice:
Osojnak, s naporom godina, prvi požuri da ga podigne s tla.
podigne pogled iz trava i pogleda anđelima u lice
Sve je to Lucijan vidio, skriven iza velike poštanske dvoko-
anđeli su je, sada otkritih lica, gledali kao što se mrze kriv
lice. Došao je na kolodvor pod izlikom da pogleda izvješeni
ci. I
Red odlaska i dolaska vlakova. Za koji dan putuje u Zagreb
Ustane, takvom hitrinom da se i sama začudila,\okrene im
leđa i, iz prkosa, ne okrene se više prema grobnici\ na studije. Emilija je razgovarala s mladim Francovichem,
Lucijanu je
bila okrenuta licem.
Kad je pažnja ostalih popustila, mladi je Francovich, poti-
ho, upita:
— Hoće li doći Lucijan?
 —Sinoć smo se oprostili... A zašto me to pitate? — Obećavaju brzo. Žuri se i njima. Svima se žuri. Kad
—Čini mi se da ga ipak očekuješ. — Pa joj dvaput dobrosti bilo
vo stegne nadlakticu. — Mene nećeš prevariti. Sve ja znam. da bilo - uvijek će biti na vrijeme za novi život.
—Dogovorili smo se da ne dođe... bilo bi mi još teže. Rečenicu je završio u ariozu.
Ali je mladi Francovich zamijetio kako preko ramena i —Sto je tebi danas, macaco?* — upita ga, prijekorno, Ma-
glava Emilija ipak pogleda niz peron, sve tamo do drugih falda.
nekih lokomotiva i putnika.
—Radostan sam, Mafalda mia. Jesmo li ili nismo čekali na
— Zao mi je, Emilija. Za vas dvoje — šapne mladi
ovaj trenutak od završetka rata?
Franco
Mafalda ne odgovori.
vich i zagleda se u djevojčine oči: i bi kao da dobrodušna ki
—Čim se smjestimo, javit ćemo se tvojima — reče Oreste
ša pada na mrtvu zemlju.
Ugo Osojnak je galamio, jedini. Znao je da će ako popusti, mladom Francovichu.
ako samo načas prestane biti dobrovoljni pagliaccio, sve otići —Učinite to, molim vas. Bit će im drago. Osjećaju se
do vraga, da će se ispraćaj izokrenuti u dramu. Pa je svojim usamljenima — reče mladi Francovich pa, gotovo nehotice,
hvastanjem i razmetljivim pokretima nastojao odvući pažnju tiho nadoda: - Znate i sami kako im je.
ljudi, kojima je bio okružen, od skupina što su im stajale na- Zavlada muk.
blizu, u vladanje kojih se već bila uvukla bolna, do naricanja — Sramota je da im se od Božića nismo javili — reče
glasna ljudska drama. Gledao je, ispod oka, kako se ljudi, Wan-
uplakanih kosa i smežuranih, ižetih obraza, grle, po bezbrojni da.
— Nije ni čudo — reče Mafalda. — Bilo je toliko posla
put, sad već kao mehaničke lutke, kako ovješenih ruku i
oko
slomljenih vratova pocupkuju na peronu, slušao je, preko
puta.
uha, kako jedni drugima, najozbiljnije, daju posve beskorisne
— A ti, ostaješ? — obrati se Ugo Osojnak, iznenada,
savjete što su se, recimo, ticali ostavljenih ptica po krletkama
kojima da svakoga dana, čuo je, valja davati svježe vode, ne- mla
i?
moj zaboraviti, inače će nam uginuti: ljudi se još nisu bili na- dom Francovichu.
vikli da iz prvog lica množine u kojem su proveli cijeli svoj — Ostajem.
ljudski vijek, sada prijeđu u jedno od tri lica jednine. Zavlada tajac.
A koji su se, malo-pomalo, uspinjali u vagon, jer se na pe- Ugo Osojnak oćuti u tom muku da je, eto, bio potreban
ronu bio pojavio otpravnik vlakova s crvenom kapom na samo trenutak opuštanja, samo jedno njegovo nepromišlje-
glavi, primali su - od onih što su ih s perona ispraćali - kao no pitanje pa da se dogodi ono najgore: da se suoče sa zbi-
posljednju poputbinu njihova glasna obećanja: ljom. Zato se uzgega oko Mafalde:
- I mi ćemo doći. — Znaš, nisam ti rekao, razmišljao sam neki dan: lako
- A tko će mene ispraćati kad ja budem odlazio? Lako va je
ma! - reče Ugo Osojnak. bilo nezadovoljnom Francuzu u doba Luja Četrnaestog. Izi
- Sto su vam rekli, kad biste mogli imati sređene papire? šao je na ulicu i vikao: 'Dolje Luj!' — Ugo Osojnak je doista
— upita ga Wanda. vikao. — 'Dolje Luj Četrnaesti koji je samog sebe proglasio
za vlast!' Kakav cretino, bože moj! Ali sad, kad je vlast na
 rod, kako će nezadovoljan narod izaći na ulicu i vikati: 'Do
lje ja!', ha? Bio bi to apsurd! Je, ali na tom apsurdu oni
će

.... * Vrst maimuna.

 Oreste i Ugo pomogoše Mafaldi da se, prva, uspne u va-
vladati vječno! A ja neću živjeti vječno, nego još samo malo
i to malo želim živjeti gdje je mene volja. A nas dvoje, dobra gon.
moja vecchia Mafalda, dugo smo živjeli. Sto ćeš, ne može se Bila je u dubokoj crnini (nisu je nikada upitali zašto opet),
živjeti dugo a biti mlad, je li tako? Mi smo živjeli u vremenu sitne šake klizile su joj niz debeli cjevasti rukohvat što se na-
careva i u vremenu drugova, dugo je to. Carski orlovi i bolj- lazio s obje strane ulaza u vagon. U prvom je pokušaju nisu
ševičke petokrake! — usklikne. uspjeli podići na prvu stepenicu. Mafalda im spuzne na pe-
- Ed io per forza vivro nella terra di nessuno* — reče Emili ron. Obrisa sebi dlanove bijelim rupčićem.
ja. - Znojni su - reče. - Oprostite.
Zavlada tajac.
- Znam, znam. Nervoza — reče Ugo, uz otkupiteljski smi
Uto, pokraj njih, gurajući se kroz peron preplavljen svije-
tom, prođoše trojica mladića držeći visoko u rukama osob- ješak.
ne dozvole za putovanje u inozemstvo. Granični prijelazi bili Mafalda ga isprijeka pogleda.
Wanda pridrži svekrvinu torbicu, Emilija prihvati bakin
su naime još uvijek zatvoreni, jugoslavenska bi administra-
cija takvu dozvolu izdala umjesto putovnice. Dozvole su na štap.
Gotovo je unesoše u vagon.
snazi bile samo kratko vrijeme, mladići su od prometnika
tražili da ih ovi puste u koji od vagona, da će - ako u njima Mafalda se pojavi na hodničkom prozoru. Nepoznati su-
nema mjesta - na nogama stajati, u hodniku, "sve do pa- putnik koji je stajao do nje ljubazno spusti prozorsko staklo.
kla", tako su rekli, i izgubili se u mnoštvu. Nebom se, uto, pognaše, raskliktaše galebovi što su jati-
Mafalda je, i dalje, gledala u Emiliju, oslonjena o ukošen mice dolijetali iz obližnje luke.
štap: Wanda, da ublaži tajac koji je nastao poslije Emilijinih Svrnu pogledom uvis, "jugo", pomisli, i već joj u oku uz
riječi, ispravi nabor na kćerinoj bluzici i poljubi je u čelo. srebrne morske ptice bijahu i kestenovi što su visoko nad-
Oreste se uplete u poglede što su ih izmjenjivali njegova svodili kolodvorsko zdanje i blokove obližnjih peterokatni-
majka i kćerka. Reče, ljutito: ca. Gotovo da osjeti pod drhtavim vlažnim prstima lišajivo
- Pa neće valjda i ovdje doći, maledetto!" tvrdo staro granje kestenova iz svoje mladosti, rascijepi se
- Nemoj tako - usudi se Wanda. načas kora skrućenih slojeva vremena, kap vlastite joj nutri-
- Ti šuti - odbrusi suprug. ne probije se na površinu i zamirisa svježinom davnosti:
Zavlada ponovo tajac. vuče je za ruku još od njihove kuće: na neosvijetljenim
Peron se okupa u zaslijepljujućem zelenkastožutom elek- mjestima hodali su gradom brzo, gotovo u trku, gdje su
tričnom bljesku: savitljivi kliznik na krovu lokomotive do- gorjele ulične svjetiljke i ispred izloga radnji i noćnih resto-
tače kontaktni vod, električne iskre zacvrče i prosuše se kao rana išli su uspuhano, ali korakom.
suha kiša niz krovnu oplatu i, učas, utrnuše u dodiru sa Kad su kod kolodvora izišli ispod mračnih golemih divljih
zemljom. kestenova i zakoračili na slobodan prostor što je bio zakrčen
kočijama, zastali su: u tišini koja se činila nestvarnom stoti
* A ja ću silom živjeti u ničijoj zemlji. .** ne ljudi, mogla ih je biti tisuća, tiskalo se pod kolodvorsku
...nrokletnik! „„. zgradu i hrupilo na peron. Promicali su užgani fenjeri i čula
..... friga, konja upregnutih u kočije.
 Pohitali su dalje sudarajući se, u trku, s ljudima koji su im misleći pri tome ni na što, kome će taj kret rukom biti isto
nadolazili u susret. tako beznačajan pokret u životu kao što je prinošenje usti-
Po leđima su joj milili žmarci, u grlu se gomilala krv koja ma šalice mlijeka ili ispijanje do dna čašice rakije ili jutarnje
nikako da se vrati u ruke i u noge pa osjeti u udovima hlad brijanje — podigne svoju službenu signalnu palicu.
i vlagu. Amadej je koracao kao da je hipnotički ukočen. Napusti zaklon iza poštanske dvokolice: stajao je u dnu
Hlad i vlaga preliju se sada iz njenih udova po cijelom ti- kolodvora, sam.
jelu: bio je to strah. Oćuti ga u tisućama korjenova kose, U vagon su se uspeli Wanda i Oreste. Otac je htio da kćer-
kao da će joj netko iščupati vlasište s tjemena. ka uđe prije njega, ali je ona to drsko odbila.
"Mrzim ih... Zavukli su nam se pod kožu, truju..." Ono u njemu što je povijest zgazila odbacila prezrela ismi-
Rasani se: ugleda kako peronom prolazi njezin davni zna- jala, a povijest su ljudi i njihove zloće i njihova ludila i nji-
nac s groblja, a za njim, pretpostavi, njegova supruga. "Ne- hove smrti, to je i dalje stajalo u dnu kolodvora, na onoj čis-
koga ispraćaju" - pomisli, pa radoznalo zadrži na njima po-
tini, kod velike poštanske dvokolice, i mrtvim očima gledalo
gled.
u gužvu i u graju, ali ono u njemu što je ljubilo, što je jednom
Vjenceslav Despot međutim zastane ispred jednog od va- zavazda oživjelo i živjelo kao mekoća duše kao krilo le-
gona, njegova supruga zaustavi prvog putnika koji je nado- ptirovo kao runo janjeće kao krik čovjekov na pravo da ljubi
lazio, nešto ga upita. Ovaj žurno pokaže rukom na vagon is- i da on bude ljubljen, to je sada otelo njegovo tijelo njegove
pred kojega su tog časa stajali. U djeliću vremena u kojem noge i stopala njegovo lice i trčalo, trčalo niz peron, guralo
se zatekao sam, dok se žena obraćala namjerniku, Vjence- se, kroz svjetinu, probijalo laktovima, između ljudi koji su
slav odloži prtljag i sklopi ruke, kao u molitvi.
se natisnuli na vagone i rukama se pohvatali za one koji su
Mafalda povuče lice iza prozorskog zastorčića: njen zna- svojim uplakanim glavama ispunili prostor prozora...
nac prelazio je pogledom po vagonu. Bio je bljeđi, utučeni-
...mladi je Francovich zamijetio kako preko ramena i glava
ji nego pri njihovom prvom susretu, zamijeti.
Emilija uporno pogleda niz peron, sve tamo do drugih nekih
Tada se dogodi ono u što ona ne povjerova vlastitim oči-
lokomotiva i putnika...
ma: njen znanac ulazio je sa suprugom u njihov vagon!
...i kako iznenadno, ali tako kao da se na taj pokret sprema
Sad je otpravnik vlakova pružao vlakovodi nekakve papi-
još od samog početka svijeta, uzlijeće, kako ih napušta,
re.
ozarena, kao da je jedino za nju nebo kroz magluštinu pro-
Jedan za drugim počeli su se putnici užurbano ukrcavati
pustilo veličanstvenu zraku svjetlosti, i kako sve ostavlja za
u vagone: koji su ostajali, plakali su i nešto dovikivali s pe-
rona, u gužvi i graji koja tako iznenada nasta; a koji su odla- sobom, i leti, leti, pada i ruši se u zagrljaj, Lucijanu... —
zili, plakali su i oni, i nešto dovikivali s prozora, s vrata va- Maledetto Dalmato!
gona. A on je prihvatio to lice, prekrio ga cjelovima i jedva sus-
"Zašto on? Zašto oni}" — pitala se. pregnutim ridanjem, ljubio tamne kolobare ispod Emilijinih
Lucijan je znao da će zima beskraja početi za nj onoga tre- očiju, koje sinoć nije ni zamijetio, koje sve ovo zadnje, posljednje
nutka, koji se svakog časa mora zbiti, kada taj njemu posve vrijeme ni primijetio nije, koji svaku ženu čine ljepšom, koji joj
nepoznati otjpravnik vlakova s crvenom kappm na glavi—ne podaruju umornu zrelinu pretrpljene patnje i odaju *... nunoću
niena življenja kojega nema bez boli? bez stradanja...
 —"E l! amor che move U sole e /' altre stelle", moj Oreste — za- Bilješka o piscu
viknuo je, šireći ruke, Ugo Osojnak Oresteu što je, nijem,
kao pokošen, stajao na prozoru i, zajedno s Wandom i Ma-
faldom, promatrao prizor: Wanda je plakala, dozivala kćer
ku, ili je mislila da joj to, u grču, uspijeva.
—Zbogom, Lucijane.
—Emilija... Emilija moja...
Nisu čuli Uga, ništa nisu čuli, više ništa shvaćali, samo je NEDJELJKO FABRIO (Split, 1937.), pripovjedač, roma-
Lucijan trčao usporedo s vagonom, držao Emilijinu ruku u nopisac, dramatičar, esejist, glazbeni kritičar, prevoditelj,
svojoj, ona je stajala na prvoj stepenici vagona, dok im se pr- sveučilišni profesor, urednik i antologičar, jedna je od najis-
sti ne ispletu iz grčevitoga stiska a vlak pojuri taknutijih autorskih osobnosti suvremene hrvatske književ-
i projuri pored Lucijana nosti. To mjesto nije stekao samo opsegom i raznovrsnošću
svoga opusa, nego ponajprije njegovom visokom estetskom
Kod izlaza, na rastanku mladi Francovich pruži Lucijanu vrijednošću i kanonskom reprezentativnošću. Osobito se to
ruku. Lucijan ne zamijeti ni starčevu desnicu ni odnosi na Fabrijev romaneskni opus koji je istodobno karak-
primijeti jedino da je već kasna jesen i da je lišće na stabli- terističan kao plod samosvojna, neponovljiva autorova ru-
ma ispred kolodvora bijelo bijelo kopisa i paradigmatičan kao izraz narativnih potencijala vrlo
vitalna žanrovskoga modela novopovijesnoga romana u
Proljeće 1979. -proljeće 1981. hrvatskoj književnoj postmoderni.
Premda je u književnost ušao pjesmom {Prvi snijeg) i
premda ju je objavio vrlo mlad (već 1951.), Fabrio nije nas-
tavio pisati poeziju, niti je brzo doživio istinsko kritičko pre-
poznavanje. Pozornost kritike pobudio je tek novelističkim
radom, kasnije prikupljenim u zbirkama pripovijedaka Par-
tite za prozu (1966.), Labilni položaj (1969-), Lavlja usta
(1978.) i Izabrane pripovijetke (1990.). Iako nejednake vrijed-
nosti, Fabrijev pripovjedački rad najavljuje spisateljske oso-
bine koje će se u pravoj mjeri iskazati u romanima: zanimanje
za povijesnu tematiku, biran jezik, pomno izbrušen stil s
bujnom, raskošnom rečenicom, eruditsko posezanje u
književnu, historiografsku, umjetničku, kulturološku bašti-
nu... Kao "pripremni radovi" za impresivan romaneskni niz
nastao kao plod pune Fabrijeve književne zrelosti, mogu se
promatrati i autorovi dramski tekstovi. I u njima je autor -
' To je ljubav sto kreće sunce i sve zvijezde. Dante: "Raj", XXXIII., 145.
- ~.,~u,„i;ori icnrpnlpt-aniem oovijesti i politike, ideologije i
vlasti, te njihovim odražavanjem na sudbinu pojedinca. U dača, razbijenu kronologiju, fragmentarizaciju građe, uklapanje
Reformatorima (1967.) na sceni su povijesne ličnosti Martina faktografije u fikciju obilnim citiranjem dokumenata, pisama,
Luthera i Matije Vlačića, u čijim sudbinama autor, kroz di- novinskih članaka... Na jednakim je idejnim i izvedbenim
jaloški prikaz sukoba ideala i moralnih načela, vidi dramski osnovama sagrađena i Berenikina kosa (1989.), drugi Fabrijev
potencijal za novu obradu stalne teme o tragičnom učinku roman, također s rječitim podnaslovom, ovaj put kovanicom
kolektivne povijesti na individualnu pripovijest. Na tragu "Familienfuge", koja upućuje da je posrijedi ponovno genealoški
Krležina dramskog oblikovanja povijesnih ličnosti Kolumba novopovijesni roman strukturiran prema glazbenom predlošku.
i Michelangela, kao svojevrstan intertekstualni dijalog sa Triemeron (2002.), treći dio romaneskne serije nazvane "Jadranskom
slavnim prethodnicama, nastaju Fabrijeve drame Admiral trilogijom", nosi podnaslov "Roman einer kroatischen Passion",
Kristof Kolumbo (1968.) i Meštar (1970.). U sličnom autor- potvrđujući potpunu pripadnost cjelini: opet je na djelu priča o
skom dijalogu s tradicijom hrvatske dramske riječi, ovaj put obiteljskoj povijesti na vjetrometini nacionalne povijesti u
s onom Vojnovićevom, Fabrio piše dramu Čujete li svinje kako posljednjih stotinjak godina, sve do suvremenosti. Kao izdvojen iz
rokću u ljetnikovcima naših gospara? (1969.), koja zbog izrazite niza, ali usidren u istom poimanju povijesti i istom postmodernistič-
kritičnosti prema aktualnom društvenom stanju izaziva na- kom, ovdje izrazito intertekstualnom postupku, nastao je roman
kon praizvedbe u Zadru 1970. popriličnu usplahirenost ču- Smrt Vronskog (1994.) u kojem Fabrio "oživljuje" Tol-stojeva junaka
vara režimske čistoće. Autoritarnošću se pozabavio i u drami i dovodi ga u našu neposrednu povijest, na bojište Domovinskoga
Kralj je pospan (1971.), a posljednji Fabrijev dramski tekst rata izazvanog velikosrpskom agresijom na Hrvatsku.
Magnificat (1978.) pirandelovski propituje odnos između Vježbanje života na scenu izvodi obitelj talijanskih doseljenika u
zbilje i fikcije, umjetnosti i života. Rijeku čiji se materijalni i politički usponi i padovi vezuju uza
Kao već afirmirani novelist i dramatičar Fabrio je relativno smjene vlasti u gradu obilježenome multikultu-ralnošću, ali i
kasno objavio svoj prvi roman, Vježbanje života (1985.), ali je latentnim ili akutnim nacionalnim sukobima, isprepleće njihovu
njime postigao dotad najveći uspjeh: odličnu kritičku i čita- sudbinu sa sudbinom obitelji hrvatskih korijena, uz neizbježnu
teljsku recepciju te mnoštvo uglednih književnih nagrada. priču o neostvarivoj ljubavi, prateći ih od početka 19. do sredine
Sam je djelo u podnaslovu nazvao "kronisterijom", naznaču- 20. stoljeća. Burno i tragično razdoblje autor vjerno rekonstruira,
jući tom literarnom posudbom (riječ je o Danuncijadi Viktora potpomognut arhivskom građom, stvarnim povijesnim ličnostima i
Cara Emina), kovanicom što spaja pojmove kronike, hi- zbiljskim događajima (od ratnih pohoda do gradnje željeznice), ali
storije i histerije, izrazit postmodernistički duh i postupak više od "preslikavanja" stvarnosti njemu je stalo do dubljega
svoga romana. Duh, stoga što Fabrio povijest više ne drži poniranja u sve razmjere pogubna djelovanja velike povijesti na
"učiteljicom života", nego, posve suprotno, ciklički ponav- egzistenciju pojedinca.
ljajućim nizom sudbinskih društvenih i političkih zbivanja "Jadranska trilogija" kreativni je vrhunac Fabrijeva stvaralaštva:
koja se na individualnoj razini odražavaju samo i jedino kao golem romaneskni potencijal sadržan u hirovitoj po-...... vijesti koja
patnja, zlo, stradanje, muka, ludilo i smrt. Postupak, stoga je zauvijek, premda rijetko u idili, a mnogo češće
što autor do temelja razgrađuje kanonizirani dotadašnji še-
noinski model historiografske fikcije i kao narativne tehnike
rabi sva oostmodernistička sredstva1 osviipšrenno- nrinnvip.
u mnoštvu kontroverza, povezala narode s dviju obala Jadranskoga mora, autor je optimalno
iskoristio. I velik dio Fabrijeva esejističkog opusa i prevoditeljskoga djelovanja vezan je uz hrvatsko-
talijanske dodire. Prevodio je Pirande-lla, Goldonija, Moraviju, Martinija, objavio antologiju suvremene
talijanske pripovijetke Posljednji dio puta (1984.), a teme iz talijanske književnosti, kulture i politike,
osobito one koje se se dotiču hrvatskih, raspravio je i u svojim esejističkim knjigama Apeninski eseji
(1969.), Štavljenje štiva (1977.), Ruža vjetrova (2003.) i drugima.

Mirjana Jurišić
Nakladnik Večernji list, d.d.

Urednici
Branka Primorac Seid Serdarević

Lektorica i korektorica Margareta Medjurečan

Dizajn naslovnici Vanja Cuculić, Clinica

Fotografija na naslovnici Stanko Abadžić

Produkcija
Ingenium, Graz, Austrija

Tisak
ZRINSKI d.d., Čakovec

ISBN 953-7161-12-9

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica -

Zagreb

UDK 821.163.42-31

FABRIO, Nedjeljko
Vježbanje života / Nedjeljko Fabrio. -Zagreb : Večernji list, 2004. -
(Večernjakova biblioteka ; knj. 19)

ISBN 953-7161-12-9 440427124