n m m

/A a r j a n tisak
 Ferdo Šišić
Povijest Hrvata
Pregled povijesti hrvatskoga naroda
600.-1918.
 DALMATINSKA BIBLIOTEKA

Ferdo Šišić
POVIJEST HRVATA
Pregled povijesti
hrvatskoga naroda
600.-1918.

Za nakladnika
Lidija Šare

Nakladnik
MARJAN TISAK d.o.o.

Priredio
dr. Jaroslav Šidak

Tisak
SLOBODNA DALMACIJA

Grafička priprema
MARJAN TISAK d.o.o.

Marjan tisak u cijelosti odgovara i

pridržava sva autorska prava

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Sveučilišna knjižnica u Splitu

UDK 94(497.5)”06/19”

ŠIŠIĆ, Ferdo
Povijest Hrvata : Pregled povijesti hrvatskoga
naroda / Ferdo Šišić. - Split : Marjan tisak , 2004.
- sv. ; 24 cm - (Dalmatinska biblioteka ; 10)

Om. nasl. - Bibliografija.

ISBN 953-214-196-0 (cjelina)

Dio 1. - 2004. - 272 str.
ISBN 953-214-197-9 (Dio 1)
Dio 2 : 1526.-1918. - Str. 273-528.
ISBN 953-214-198-7 (Dio 2)
ISBN 953-214-196-0 (cjelina)
 Ferdo Šišić

Povijest Hrvata
Pregled povijesti hrvatskoga naroda
600. - 1918.

(^ A R J A N TISAK)
 KAZALO

Predgovor k prvom izdanju............................................................ 11

Predgovor k drugom izdanju ......................................................... 12
Predgovor trećem izdanju............................................................... 13

PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA

UVOD

Kratice u bibliografiji izvora i literature ......................................... 21

Glavni izvori i djela o hrvatskoj povijesti. O povijesti uopće. Izvori.
Zbirke isprava. Pisci. Hrvatska historiografija............................. 23

PRISTUP
HRVATSKE ZEMLJE PRIJE DOSELJENJA HRVATA
I Pozornica hrvatske p ovijes ti.................................................... 35
II Prethistorija. Glacijalno (ledeno) doba. Prethistorija. Paleolitsko
doba. Neolitsko daba. Bakreno doba. Brončano doba. Željezno
d o b a .......................................................................................... 37
III Iliri, Grci i Rimljani. Tračani, Iliri i Kelti. Grčke naseobine. Prvi
bojevi Ilira s Rimljanima. Rimljani pokoravaju Ilire. Borbe s
Delmatima. Borbe s Japudima i Delmatima. Oktavijanove voj­
ne u Dalmaciji i Panoniji. Ilirsko-panonski ustanak............... 42
IV Rimsko vladanje. Političko-geografska podjela Dalmacije i Pa­
nonije. Žiteljstvo i vojska. Ceste. Uprava i sudbenost. Gradovi
i uprava u njima. Porezni sistem i carina. Rudarstvo. Kovanje
novca. Civilizacija. Kršćanstvo ................................................ 52
V Vanjski događaji i seoba naroda. Borbe na granici i u unutraš­
njosti. Provala barbara u Panoniju i Dalmaciju. Propast Zapad-
norimskog carstva. Gotsko Vladanje uDalmaciji i Panoniji ..... 66
VI Podjela hrvatske povijesti. Prvo doba. Drugo doba. Treće doba.
Četvrto d o b a ............................................................................. 71

PRVO DOBA
OD DOSELJENJA DO 1102.
I Južni SLaveni u staroj postojbini. (Literatura.) Indoevropljani.
Slaveni. Kultura starih Južnih Slavena................................... 75
 II Doseljenje i prva dva stoljeća u novoj domovini. Prve politi­
čke organizacije. Pomicanje i seljenje. Avari. Bizantinsko
Carstvo i Slaveni poslije doseljenja. Utemeljenje bugarske
države. Etnografske prilike poslije doseljenja Slavena. Car­
ska Dalmacija u VII i VIII stoljeću. Slavenske oblasti. Ime
Hrvat i Srbin .......................................................................... 81
III Franci i Panonska Hrvatska u IX stoljeću. Napredovanje Fra­
naka. Dalmatinska Hrvatska dolazi pod Franke. Ustanak
panonskoga kneza Ljudevita. Franačko-bugarsko ratova­
nje. Knez Branimir. Braslav ................................................. 93
IV Dalmatinska Hrvatska i Neretljani do druge polovice IX. sto­
ljeća. Venecija. Slabljenje bizantinske vlasti. Borbe s Veneci­
jom. Knez Mislav. Arapski nalet. Knez Trpimir. Bugarski rat.
Rascjep između Istočne i Zapadne crkve. Krštenje Bugara.
Rodoslov bugarskih vladara IX i X stoljeća........................... 101
V Domagoj i Zdeslav (864-879). Sukob s Venecijom. Utemelje­
nje ninske biskupije. Car Vasilije I i Jadransko primorje.
Car Ludovik II i opsada Barija. Crkveni sabor u Carigradu,
Pad Barija. Bizantinsko-franački savez se raspada. Ponovni
sukobi s Mlečanima. Urota protiv kneza Domagoja. Hrvati
se oslobađaju franačke vlasta. Knez Zdeslav ....................... 109
VI Konstantin i Metod. Grad Solun. Konstantin i Metod prije po­
laska u Moravsku. Konstantin i Metod polaze u Moravsku.
Kanstantin i Metod u Moravskoj. Metod postaje panonsko-
moravski nadbiskup. Metodovo nadbiskupovanje u Morav­
skoj. Metodovi posljednji dani .............................................. 115
VII Branimiri Mutimir (879-910). Knez Branimir. Slavenska služ­
ba božja u Hrvatskoj. Dalmatinski gradovi i otoci plaćaju da­
nak hrvatskom vladaru. Prvi pokušaj ujedinjenja dalmatin­
ske i hrvatske crkve. Mletačko-neretljanski sukobi. Knez
Mutimir. Srbi. Rodoslov srpske dinastije Višeslavljevića .... 122
VIII Tomislav i njegovi nasljednici (910-969). Kralj Tomislav. Do­
seljenje Madžara. Vlast se hrvatskoga kneza proširuje na Pa­
nonsku Hrvatsku. Srbi i Bugari. Dalmacija dolazi pod papu.
Pad Srbije. Hrvatska postaje kraljevinom. Pitanje jurisdik­
cije splitske nadbiskupije. Drugi splitski sabor. Nasljednici
kralja Tomislava ................................................................... 127
IX Prvi Kresimirovići (969-1058). Stjepan Držislav. Svetoslav. Kre­
šimir III i Gojslav. Rodoslov hrvatske dinastije Trpimirovića.
Stjepan I. Normani. Rimsko-bizantinski rascjep .................. 133
X Petar Krešimir IV (1058-1075). Petar Krešimir IV. Crkveni
sabor u Splitu. Papa potvrđuje zaključke splitskog sabora.
Sukob između hrvatske i latinske stranke. Sjedinjenje Dal­
macije s Hrvatskom. Petar Krešimir na vrhuncu svoje moći.
Crkveni sabor u Splitu. Upletanje V en ecije.......................... 140
XI Dmitar Zvonimir (1075-1089). Izbor i krunisanje Dmitra Zvo­
nimira. Vladanje Dmitra Zvonimira. Zvonimirova smrt ...... 147
 XII Stjepan II, Petar i Koloman (1089-1102). Kralj Stjepan II.
Unutrašnje borbe. Vojna kralja Ladislava. Hrvatski kralj Pe­
tar. Sporazum između Kolomana i Hrvata ........................... 151
XIII Unutrašnje stanje hrvatske države (od VII do kraja XI sto­
ljeća). Ime. Granace. Narod. Društvo. Crkva. Vladar. Dvor­
ski časnici. Ban i župani. Uprava. Vladarski prihodi i daće.
Vojska. Dalmatinski gradovi. Prosvjeta ............................... 156
Kronološki pregled događaja prvoga doba ............................ 165

DRUGO DOBA
OD 1102. DO 1526.

A. OD 1102. DO 1301.
Izvori i literatura............................................................................ 167
I Koloman (1102-1116). Zauzeće dalmatinskih gradova i oto­
ka. Sabor pred Zadrom. Dalmatinski privilegiji. Ratovanje
s normanskim hercegom Boemundom. Sukob s carem Hen-
rikom V. Osljepljenje Almoša i Bele. Boris Kolomanović. Ko-
lomanovo vladanje u Hrvatskoj ............................................ 170
II Borbe s Venecijom i Bizantom (1116-1180). Stjepan II. Rato­
vanje s Venecijom. Stjepan u Hrvatskoj i Dalmaciji. Bizan­
tinsko Carstvo u XII stoljeću. Ratovanje s Bizantom. Bela I
Slijepi. Geza II. Dinastičke smutnje. Stjepan III u Hrvatskaj
i Dalmaciji. Bizantinska prevlast u hrvatskoj. Rodoslov di­
nastije Arpadovića ................................................................ 176
III Bela III, Emerik i Andrija II (1180-1235). Bela III i njegova po­
litika. Zadar. Crkvene prilike. Banovi. Feudalizacija hrvat­
skoga plemstva. Reforme Bele III. Emerik. Zadar dolazi u
mletačke ruke. Bosna i patarenstvo. Andrija II. Andrijina
križarska vojna. “Zlatna bula”. Osiljenje hrvatskih velikaša.
Posljednji Andrijini d a n i........................................................ 182
IV Bela I V ( 1235-1270). Počeci vladanja Bele IV. Djelovanje her­
cega Kolomana. Tatarska najezda. Bitka na Šaju. Tatari u
Hrvatskoj. Obnova države. Postanak kraljevskih slobodnih
gradova. Mletački rat. Građanski rat u Hrvatskoj. Rat za ba-
benberšku baštinu. Jačanje velikaša. Upravne promjene ... 194
V Posljednji Arpadovići (1270-1301). Stjepan V. Ladislav IV.
Hrvatske prilike. Bitka na Moravskom polju. Andrija III.
Bribirski knezovi. Konac Andrijina vladanja ........................ 203

B. OD 1301. DO 1526.
Izvori i litera tu ra ............................................................................ 207
VI Karlo I (1301-1342). Borba s protukraljevima. Papino uple­
tanje. Ban Pavao i Zadar. Pad bana Mladena. Vojvoda Neli-
pić. Konac vladanja Karla I ................................................... 211
 VII Ludovik 7(1342-1382). Pad hrvatskih velikaša. Zadar i napu-
ljski ratovi. Srbija i Bosna. Mletački rat i Zadarski mir. Bal­
kanski poluotok. Turci. Ban Tvrtko postaje kralj. Ponovni
mletački rat. Rodoslov dinastije Anžuvinaca i njihovih po­
tomaka .................................................................................. 216
VIII Dinastički zapleti u anžuvinskoj porodici (1382-1409). Mari­
ja. Hrvatski zapleti. Buna braće Horvata. Karlo II i Marija.
Žigmund. Bitka na Kosovu. Stjepan Tvrtko i Stjepan Dabiša.
Rodoslov dinastije Kotromanića. Bitka kod Nikopolja. Stje­
pan Lacković i vojvoda Hrvoje. Konac hrvatskog ustanka.... 222
IX Zigmund Luksemburgovac i Albert Habsburgovac (1409-1439).
Gubitak Dalmacije. Prvi mletački rat. Bosanski zapleti. Kraj
hercega Hrvoja. Drugi mletački rat. Bosanske i srpske pri­
like. Žigmundov nehaj za Ugarsku i Hrvatsku. Obrambeni
sustav. Konac Žigmundova vladanja. Albert Habsburgovac ... 229
X Vladislav I i Ladislau V (1440-1457). Pitanje nasljedstva. Pr­
va opsada Beograda i građanski rat. Veliki turski rat (1443-
1444). Ladislav V i gubernator Janko Hunyadi. Hrvatske pri­
like. Druga opsada Beograda (1486). Sukob između Hunya-
dijevaca i Celjskih ................................................................. 234
XI Matijaš I Korvin (1458-1490). Učvršćenje vlasti. Pad Bosne.
Češki zapleti i austrijski rat. Hrvatske prilike. Bosanski pos­
lovi. Kraljeva ličn o st.............................................................. 239
XII Vladislav II i Ludovik II (1490-1526). Izbor kralja Vladislava
II. Borbe sa suparnicima. Slabost Vladislava II. Prilike u Uga­
rskoj. Ivaniš Korvin i posljednje godine Vladislava II. Ludo­
vik II. Ban Petar Berislavić. Sultan Sulejman I I ................... 243
XIII Unutrašnje stanje hrvatskoga kraljevstva (od 1102. do 1526).
Ime. Teritorijalne promjene i granice. Žitelji. Društvo. Crk­
va. Ustav i sudbenost. Županije. Novčarstvo i grbovi. Porez.
Vojska i mornarica. Gradovi.Trgovina. Graditeljstvo ........... 249
Kronološki pregled drugog doba ............................................ 269

TREĆE DOBA
OD 1526. DO 1790.

Izvori i literatura ........................................................................... 281

I Dva kralja: Ferdinand I i Ivan Zapoljski (1527-1564). Izbor
dvaju kraljeva. Ferdinand I (1527-1564). Građanski rat i pad
Jajca. Savez kralja Ivana sa sultanom Sulejmanom. Novi sul­
tanov vojni pohod. Nikola Jurišić. Požega i Klis. Katzianerova
vojna i Velikovaradinski mir. Smrt kralja Ivana. Ferdinand
vlada sam ............................................................................... 286
II Maksimilijan (1564-1576). Nikola Zrinski i opsada Sigeta.
Maksimilijan i hrvatski staleži. Seljačka buna. Bitka kod Bu-
dačkoga .................................................................................. 296
 III Rudolf II (1567-1608). Kraljev značaj i počeci vladanja. Pos­
tanak Vojne krajine. Banovi Krsto Ungnad i Tomo Erdody. Bo­
jevi oko Siska. “Dugi” turski rat. Buna Stjepana Bocskaya... 302
IV Matijaš II, Ferdinand II i Ferdinand III (1608-1657). Rudolf i
Matijaš. Borba hrvatskih staleža za Krajinu. Uskoci. Izbor i
krunisanje Ferdinanda II. Ferdinand II (1619-1637). Pitanje
Vojne krajine. Ferdinand III (1637-1657) ............................. 309
V Vladanje Leopolda I do velikog rata za oslobođenje (1657-
1683). Prvi turski rat. Propast Zrinsko-Frankapanskog roda.
Nikola Erdody ........................................................................ 316
VI Tursko vladanje i rat za oslobođenje (1683-1699). Opća karak­
teristika. Podjela. Uprava. Sudbenost. Kršćani i njihov život.
Porezi. Hajduci. Rat za oslobođenje. Poslije mira ................. 326
VII Josip I i Karlo III (1705-1740). Buna kneza Franje Rakoczyja.
Prve ugarsko-hrvatske nesuglasice. Karlo III i hrvatska Prag­
matička sankcija. Pragmatička sankcija kao kućni zakon.
Ugarski sabor od 1714-1715. Prvi turski rat (1716-1718).
Ugarska Pragmatička sankcija (1722). Uređenje Vojne kraji­
ne i drugi turski rat. Rodoslov dinastije Habsburgovaca ..... 334
VIII Marija Terezija (1740-1780). Nasljedni rat i Trenkovi panduri.
Postanak današnje Slavonije i konačno uređenje Vojne kra­
jine. Preuređenje Slavonije. Sedmogodišnji rat (1756-1763).
Reforme; centralizacija. Hrvatsko kraljevsko vijeće. Pripoje­
nje Rijeke Hrvatskoj ................................................................ 342
IX Car Josip II (1780-1790). Opća karakteristika Josipova vlada­
nja. Crkvene reforme. Turski rat i slom carevih reforma ...... 349
X Unutrašnje stanje hrvatskoga kraljevstva (od 1526-1790). Ime
i grb. Granice. Narod. Društvo. Katolička crkva. Protestan­
tizam. Pravoslavna crkva. Ban. Sabor. Županije. Sudbenost.
Porezi i daće. Vojska. Gradovi. Trgovina i obrt. Školstvo ...... 355
XI Mletačka Dalmacija (1420-1797),. Teritorijalne promjene. Up­
rava. Crkvene prilike ............................................................... 376
Kronološki pregled događaja trećega doba ............................. 381

ČETVRTO DOBA
OD 1790. DO 1918.

Izvori i Literatura (do 1848) ........................................................... 383

I Leopold I I (1790-1792). Leopod II. Saziv sabora u Budim. Hrvat­
ski sabor od 1790. Budimski sabor. Požunski sabor. Hrvatski
sabor od 1791........................................................................... 387
II Prvo doba vladanja Franje 7(1792-1815). Značaj Franje I. Po­
četak Franjina vladanja. Francuski ratovi i propast Venecije.
Dalmacija dolazi u vlast Franje i traži sjedinjenje s Hrvatskom.
 Postanak Austrijske Carevine i požunski sabor od 1805. Fran­
cuska uprava u Dalmaciji; Viško Dandolo. Sudstvo. Budim­
ski sabor od 1807. Francuska Ilirija. Pad francuske premoći... 395
III Drugo doba vladanja Franje I (1815-1835). Obnovljeni apsolu­
tizam. Požunski sabor od 1825. do 1827. Požunski sabor od
1830. Uoči narodnoga preporoda. Hrvatski sabor od 1832.
Požunski sabor od 1832-1836 ................................................ 409
IV Ferdinand 1/(1835-1848) Požunski sabor od 1832-1836. Hrva­
tski narodni preporod; Ljudevit Gaj. Požunski sabor od 1839.
i 1840. Postanak Madžaronske i Ilirske stranke, Požunski sa­
bor od 1843. do 1844. Ustavna borba od 1845. do 1848. Požu­
nski sabor 1847. i 1848. Ban Jelačić .................................... 418

Izvori i literatura ( 1849-1918) ...................................................... 437

V Franjo Josip I i Karlo IV (1848-1918).
a) Revolucija i apsolutizam (1848-1860). - Madžarska revoluci­
ja 1848-1849. Oktroirani ustav. Konac madžarske revoluci­
je. Apsolutizam .................................................................... 441
b) Provizorij (1860-1867). - Povratak ustava. Banska konferen­
cija. Februarski patent. Sabori od 1861. Prelazno doba i
sabor od 1865-1866.............................................................. 449
c) Nagodba. - Postanak austro-ugarske nagodbe. Hrvatski sa­
bor od 1866-1867. Postanak ugarsko-hrvatske nagodbe. Ri­
ječki provizorij. Revizija nagodbe ......................................... 461
d) Hrvatska od 1873-1918. - Banovanje Ivana Mažuranića. Po­
jačana madžarizacija. Banovanje Khuena-Hedervaryja. Po­
litika “novog kursa”. Veleizdajnički procesi. Hrvatska uoči
propasti M onarhije............................................................... 474
e) Dalmacija i Is t r a .............................................................. 485
VI Bosna i Hercegovina u XIX stoljeću. (Literatura) Jačanje bosa­
nskih velikaša. Borbe do Husein-kapetana Gradaščevića. Hu-
sein-kapetan Gradaščević. Nove reforme. Ukinuće feudalnog
sistema u Turskom Carstvu. Pogibija Smail-age Čengića. Ta-
hir-paša i Omer-paša. Okupacija Bosne i Hercegovine ....... 487
VII Kratak pregled povijesti Dubrovačke Republike. (Literatura)
Razdioba. Postanak i položaj. Prvo doba. Drugo doba. Treće
doba ........................................................................................ 493
Kronološki pregled događaja četvrtog doba ........................... 502

PRILOZI

Ferdo Šišić (Jaroslav Šidak) ....................................................... 507

Bibliografija radova F. Šišića (Jaroslav Šidak) ............................. 515
Ferdo Šišić

9
 PREDGOVOR K PRVOM IZDANJU

Već se odavna pokazala potreba, da se izdade pregled hrvatske povi­

jesti do najnovijih dana, a napisan kritički na osnovi izvora i naučne lite­
rature, pa jasno i razgovijetno. Ovaku potrebnu knjigu nije tražila samo
hrvatska inteligencija, nego i odraslija mladež, da jo j bude pomoćnom
knjigom kod učenja hrvatske povijesti u višim razredima srednjih učiliš­
ta. Da udovolji dakle tim željama inteligencije i mladeži hrvatske, obratila
se Matica Hrvatska na svoga odbornika, profesora hrvatske historije na
kr. sveučilištu u Zagrebu, g. Ferdu pl. Šišića s molbom da jo j priredi ta­
kovu knjigu, čemu se on i odazvao. Matica Hrvatska stalno se nada da
će ova knjiga, koja se poglavito obazire na politički (ne ratni), ustavni i
kulturni život svega hrvatskoga naroda, pa je prva i jedina knjiga te vrsti
u našoj literaturi, naći povoljna odziva. Ona je u neku ruku preteča velike
piščeve “Povijesti hrvatskog naroda”, koja će izići u redovitim izdanjima
Matice Hrvatske, a od koje je prvi svezak - obuhvatajući doba hrvatskih
vladara (do 1102.), a s označenim izvorima, kritikom izvora, ilustracija­
ma naučnog značaja i historijsko-geografskim kartama - već spremljen
za štampu i na redu da iziđe.

U Zagrebu, 14. augusta 1916.

MATICA HRVATSKA

11
 PREDGOVOR K DRUGOM IZDANJU

Prvo izdanje ove knjige već je pod kraj godine 1918. bilo razgrabljeno,
pa tako se pokazala potreba da se priredi novo izdanje. Ja sam se vrlo
rado odazvao pozivu nakladne knjižare Stjepana Kuglija, koja je preuze­
la taj posao, ali sam podjedno izrazio želju da treba znatno popuniti tekst
prvoga izdanja, i to prije svega u rimsko doba i u ono hrvatske narodne di­
nastije, a onda onaj od 1790. dalje, produživši ga podjedno do decembra
1918., to jest do našega oslobođenja ispod austro-madžarske prevlasti i
do obrazovanja narodne naše države, kraljevine Srba, Hrvata i Slovena­
ca, kojim časom začinje jugoslovenska zajednička historija. Pored toga
još je trebalo ispraviti neke pogrješke (štamparske i stvarne), koje su
se potkrale u prvom izdanju. Ističući ovo, dužnost mi je da se srdačno
zahvalim dvojici prijatelja, prof. Dr. Nikoli Radojčiću u Karlovcima i prof,
fra Pavi Dragičeviću na Širokom Brijegu (kod Mostara), koji su me na te
grješke upozorili. Konačno treba i to da kažem, da su ovom drugom izda­
nju dodane i četiri historijske karte, koje će zacijelo upotrebu i vrijednost
knjige uvećati.
Nadam se - s obzirom na ove promjene - da će ovo drugo prošireno
izdanje moga “Pregleda pomjesti hrvatskoga naroda” naići na isto onaki
topli odziv u narodu, na kaki je naišlo prvo izdanje prije četiri godine.
Druga knjiga (od 1790. do 1918.), koja se obazire jo š i na modemu
Srbiju (od 1804. dalje), preporođene Slovence i na Svjetski rat, izići će u
najskorije vrijeme u istoj nakladi.

U Zagrebu, mjeseca oktobra 1920.

Prof. FERDO ŠIŠIC

12
 PREDGOVOR TREĆEM IZDANJU

Kada je F. Šišić potkraj svoga života odlučio da priredi novo izdanje

“Pregleda povijesti hrvatskoga naroda”, koji je Matica hrvatska izdala
1916, on je to izdanje označio kao treće je r je već 1920. izdao prvu knjigu
drugog izdanja, u kojoj je prikaz hrvatske povijesti doveo do god. 1790.
To je nedovršeno izdanje učinio zatim podlogom za novo, potpuno izdanje
koje je, prema tome, samo svojim većim dijelom (do 1790) treće, a kao
cjelina - drugo.
Međutim, Šišić nije ni taj rad mogao privesti kraju. Kada je došao do
početka XII stoljeća, zatekla ga je smrt.1A ni tekst, kojem je dao konačan
oblik, nije priredio sam nego uz pomoć M. Barade, svoga nasljednika na
katedri hrvatske povijesti. Ta se suradnja, osim nekih manjih promjena,
koje sam u bilješkama naveo, ograničila uglavnom na dio od smrti Stje­
pana Držislava (997) do stupanja na prijestolje Dmitra Zvonimira (1075),
tj. od str. 113-130 drugog izdanja. Prema promjenama u tekstu, koje je
Barada izvršio svojom rukom, iridi se da je on potpuno samostalno pre­
radio dio od 1069. dalje, unoseći često u tekst oveće pasuse koji jezično
i stilski znatno odudaraju od Šišićeva teksta. Iako nema razloga sumnji
da se Šišić s ovim promjenama iz Baradina pera suglasio2, ipak iznena­
đuje činjenica da u njima nema traga bilo kakvom njegovu naknadnom
zahvatu. Ako se uzme na um da je Šišić do toga vremena, u svima svojim
štampanim radovima, zastupao o spomenutom razdoblju poglede razli­
čite od Baradinih - osim u pitanju kralja Slavca koga se, kao hrvatskog
kralja, 1936. odrekao3 - onda ova činjenica postaje pogotovu vrijedna
pažnje. Posljednja znatnija promjena koju je Šišić, u skladu s Baradinim
rezultatima, sam unio u novopriređeni tekst, odnosi se na pojavu svećeni­
ka Ulfa i njegovu borbu protiv crkvenih reforma u X I st. (str. 121/2).
Promjene i dopune koje je Barada unio u tekst od početka X II st. do
god. 1205, s malim su izuzecima prenesene iz Šišićeve knjige: “Poviest
Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića” (1944). Budući da je u tekstu XIII
st. izvršena tek poneka neznatna promjena, s pravom, je 1940, kada je
Matica rukopis preuzela, službeno konstatirano da on obuhvaća samo

1 M. Barada., In memoriam nuper defuncti professoris dr. Ferdinand Šišić, Alma

Mater Croatica III, 1939-40, str. 222: “Samih pet dana pred smrt, uzevši rukopis
u ruke, uskliknuo je: ‘Ah, da mi je bar ovo dovršiti!’ Dovršio je samo do 1102. i
predao Matici.”
2 Konstatira to i V. Novak, Ferdo Šišić, Ljetopis JAZU 54, 1949, riječima: “Zajedno s
M. Baradom Šišić je spremio treće izdanje Pregleda povijesti hrvatskoga naroda do
1918, koje je trebalo da štampa Matica Hrvatska. Zajedno su pregledali do 1107,
dok je dio anžuvinskog perioda djelimice sam dovršio” (str. 426).
3 Učinio je to u Uvodu za “Političku povijest Hrvata” od J. Horvata, str. 15.

13
 Ferdo Šišić

povijest hrvatskog naroda do 1526, a da su od cijelog teksta priređene

samo 144 str. “Prvog doba” (do 1102) i 28 str. “Drugog doba" (do 1205).
Ostatak je označen kao “nepriređen”. Drugim riječima, tekst je u stvari
uređen do vremena s kojim završava i Šišićeva “Poviest Hrvata za kra­
ljeva iz doma Arpadoinća”.
Osim jezičnih i pravopisnih ispravaka, kojima je Šišić, u neku ruku,
nastojao da stariji tekst modernizira - tako je uvijek postupao sa svojim
tekstovima koje je ponovo, često i više puta, priređivao za štampu - on je
novo izdanje snabdio popisima najvažnije građe i literature za svako p o ­
jedino poglavlje. Daljnji rad na tom izdanju morao je, dakle, ići istim prav­
cem: trebalo je da se tekst jezično i pravopisno modernizira do kraja4, da
se očigledne netačnosti u pojedinostima isprave i da se za daljnja razdob­
lja izrade bibliografski popisi izvora i literature. A budući da je u dvadese­
tak godina poslije Šišićeve smrti pridošlo dosta navih radova i rezultata,
koji se nisu podudarali s njegovima, trebalo je i njih uzeti u obzir i skre­
nuti na njih pažnju čitaoca u bilješkama.4 5 Te su bilješke dosta brojne, ali
sam svjesno izbjegavao da ih pretvorim u kritiku različitih Šišićevih sudo­
va ili da praznine u njegovu izlaganju dopunjavam - makar u bilješkama
- vlastitim opširnijim tekstovima. Prema tome, Šišićev je tekst, po svom
sadržaju, ostao netaknut - neznatniji se ispravci spominju u bilješkama
- sve do 1790, s kojom je godinom on još 1920. prekinuo rad na drugom
izdanju ovog “Pregleda”.6 Tek sam na jednom mjestu, u poglavlju: Seljač­
ka buna (str. 245), tekst “Pregleda”zamijenio opširnijim tekstom iz Šišiće­
ve rasprave: Seljačka buna god. 1573, Jugoslav, njiva VII/1, 1923, str.
237-240 .(bez njegovih brojnih i odviše detaljnih bilježaka).
Tekst u kojem se prikazuju događaji od 1790. do 1873. - s ovom godi­
nom završava Šišićevo izlaganje u prvom izdanju (1916) - samo sam na
nekim mjestima dopunio i ispravio prema novijem tekstu kakav je Šišić
kasnije dao u knjigama: “Biskup Strossmayer i južnoslovenska misao” I
(čir.), Beograd 1922, i “Jugoslovenska misao” (čir.), Beograd 1937. Radi
se, naime, o istom osnovnom tekstu koji je već Šišić u tim izdanjima pro­
mijenio.
Pred najvećom sam se poteškoćom našao s obzirom na činjenicu da
je razdoblje od 1873. do 1914. prikazano u prvom izdanju samo u obliku
“ljetopisa”, tj. kratkih kroničarskih bilježaka. Da bih do kraja sačuvao stil­

4 Budući da je u vrijeme priprema za ovo izdanje pala pravopisna reforma, čitav je

tekst ponovo uređen prema novom pravopisu, koji su posao vrlo savjesno obavile
prof. J. Belan i prof. N. Spalatin. Tek tada sam tekst ponovo i definitivno priredio
za štampu.
5 Moje su bilješke označene uglatim zagradama.
6 Šišić je već prije 1906, kada je u nakladi Matice hrvatske počeo da izdaje svoju
“Hrvatsku povijest”, štampao 1905. udžbenik hrvatske povijesti, od koga su se
sačuvala “svega tri primjerka kao naročita bibliografska rijetkost” jer je cijela nak­
lada “po nalogu cenzure spaljena” (V. Novak, o. c., 399). Tekst je toga udžbenika,
po svom sadržaju, gotovo identičan s Matičinim izdanjem I-II, 1906. i 1908. (do
1790). Novak to konstatira riječima: “Kad se čine poređenja s tekstom u Matičinu
izdanju, onda se vidi da zapravo nema ničega što nije rečeno i u Matičinu izdanju”
(399).

14
 Povijest Hrvata

sko jedinstvo teksta, odlučio sam da za to razdoblje upotrijebim prikaz u

Narodnoj enciklopediji Srba, Hrvata i Slovenaca I, s. v. Hrvati - Historija
(latiničko izdanje), str. 867-870, koji sam tekst dopunio nekim podacima
iz “Kratkog ljetopisa” i “Jugoslovenske misli”, str. 243-266. I te je dopu­
ne omogućila činjenica da se opet radi o istom osnovnom tekstu, koji je
Šišić jezično i sadržajno sam mijenjao. Prema tome, sav je tekst u ovom
dijelu “Pregleda” Šišićev s neznatnim promjenama koje je zahtijevala mo­
dernizacija jezika i koje bi Šišić, u skladu s dotadašnjim načinom rada,
zacijelo i sam proveo. Uza sve to ima ovo rješenje jedan nedostatak koji
se nije dao ukloniti: razdoblje od 1873. do 1914, nesumnjivo najvažnije
za razumijevanje našega daljnjeg razvoja - a to jo š iriše vrijedi za prvi
svjetski rat, koji je u tekstu samo spomenut - izloženo je vrlo oskudno,
tek s osnovnim podacima iz političkog života. Ali, svako drugo rješenje
moralo bi osjetljivo pogoditi onu osobinu teksta koja je za cjelinu djela
nesumnjivo najvažnija: lični pečat njegova autora.
Budući da je Šišić tek s nekoliko podataka dopunio uvodno poglavlje
0 hrvatskoj historiografiji, ja sam ga jednim samostalnim tekstom, koji je
označen uglatim zagradama, produžio do naših dana. Dakako da sam i
sve bibliografske podatke koje je Šišić stavio pred pojedina poglavlja (do
početka X III st.) dopunio novijom literaturom (do početka 1962).
Najzad, smatrao sam svojom dužnošću da današnjeg čitaoca upoz­
nam, u glavnim crtama, sa životom i radom F. Šišića koji je više od četi­
ri desetljeća obogaćivao hrvatsku historiografiju uvijek novim prilozima,
obuhvaćajući njima svu hrvatsku povijest do postanka Jugoslavije 1918.
Tom članku, zasnovanom u svoje vrijeme kao nekrolog, dodao sam bibli­
ografiju Šišićevih radova koju sam sam izradio, iako su mi kao podloga
za taj rad korisno poslužili stariji popisi (Šišićev zbornik, 1930; Stj. An-
toljak u Savremeniku 1940; V. Novak u Ljetopisu JAZU 54, 1949, str.
430-443).
Ovo se izdanje razlikuje u tehničkoj opremi od predhodnih, među os­
talim, po tome što je snabdjeveno kronološkim tabelama na kraju poje­
dinih razdoblja, koje je Šišić upotrebljavao samo u prvom izdanju. Ilus­
trativna oprema je u cjelini rezultat više-manje slučajnog izbora. Razlog
valja tražiti u nastojanju da se ionako visoki troškovi za štampanje ovog
izdanja ne povećaju izdatkom za dosta velik broj klišeja.
Na želju izdavača ovom je izdanju pridodat i indeks imena, koji je
izradio prof. Ivan Kampuš, asistent pri katedri hrvatske povijesti na Filo­
zofskom fakultetu u Zagrebu. Taj indeks olakšava, prije svega, orijenta­
ciju u literaturi koja je sadržana u pregledima uz pojedina poglavlja i u
bilješkama pod crtom.
Preostaje još da odgovorim na pitanje koje se može s nekim pravom
postaviti: je li ovo izdanje Šišićeva “Pregleda povijesti hrvatskoga naro­
da”, s obzirom na današnji stupanj hrvatske historiografije, opravdano
1korisno?
Šišićeva koncepcija hrvatske povijesti nosi na sebi izrazit biljeg poli­
tičke povijesti i zbog toga se uglavnom ograničava na povijest države,

15
 Ferdo Šišić

a zanemaruje povijest naroda, širokih slojeva. Ova se koncepcija nužno

odražava i u zapostavljanju Dalmacije i Istre u doba mletačke vlasti i
u raspodjeli materije prema slučajnim i sasvim nevažnim godinama vla­
davine pojedinih vladara.7 Daljnje su posljedice takve koncepcije velike
praznine u prikazu ekonomskog, socijalnog i kulturnog razvoja hrvatskog
naroda. Mjesto da različite komponente historijskog procesa pokuša me­
đusobno povezati, kao što su one uvijek bile i jesu povezane u stvarnom
životu društva, Šišić je svu svoju pažnju usmjerio na državnopolitička
zbivanja, a sav je ostali život najširih slojeva naroda sveo na nekoliko
oskudnih podataka, gotovo isključivo okupljenih u poglavljima o “unutraš­
njim prilikama” u pojedinim razdobljima. Takva nas koncepcija već odav­
na ne zadovoljava i osnovno se obilježje suvremene hrvatske historiogra­
fije sastoji upravo u sistematskom nastojanju da se prije svega temeljito
upozna i socijalna struktura hrvatskog naroda u prošlosti. Koliko smo u
tome uspjeli, najbolje pokazuje prikaz hrvatske povijesti u “Historiji na­
roda Jugoslavije” I i II, 1953. i 1959., koji je dopro do 1790. i kojemu će
- nadajmo se - za koju godinu slijediti i nastavak.
Baš zbog toga neće ovaj prikaz biti još dugo potpun, a kako je on,
osim toga, uklopljen u širi okvir historije svih naših naroda, nužno mu
nedostaje cjelovitost jedne nacionalne povijesti. Najzad, ma koliko on bio
po svojoj koncepciji različit od Šišićeva, on često oskudijeva na produblje-
nijoj analizi ekonomsko-društvene podloge, za koju još uvijek nedostaju
prethodni monografijski radovi. Produbljivanje historijske materije dolazi
u njemu poglavito do izražaja u boljem upoznavanju različitih društvenih
pokreta.
Šišićevu koncepciju objašnjava i opravdava donekle društvena funkcija
historiografije u doba stalne borbe za političku samostalnost i jedinstvo
hrvatskih zemalja. Ona je, osim toga, bila pod nesumnjivim utjecajem raz­
vijenije njemačke historiografije, koja je i u Šišićevo vrijeme još uvijek ob­
raćala osobitu pažnju državnoj i političkoj historiji. U slučaju hrvatske p o­
vijesti Šišića je, kao i druge suvremene hrvatske historičare, upućivala na
takvo shvaćanje i činjenica da je njezin tok od početka X II stoljeća dalje
bio prije svega ovisan o političkim okvirima unutar kojih se ona odvijala.
Uzmemo li sve gore rečeno u obzir, ne možemo ovom Šišićevu radu
odreći temeljito poznavanje hrvatske povijesti u svima njezinim razdo­
bljima, preglednost i jasnoću prikaza i čitkost teksta. Pogotovu pak za­
država on i dalje svoje značenje kao najbolja pregledna sinteza čitave
hrvatske povijesti, kojom danas raspolažemo. Njeno značenje postaje s
ovim izdanjem još veće je r prvi put donosi u literaturi i dosta opsežan

7 Ova je podjela, dakako, morala biti i u ovom izdanju zadržana jer bi svaka prom­
jena u tom pogledu stavila u pitanje čitavu strukturu teksta. Odbačena je kao
suvišna, samo periodizacija prema dinastijama, iako godine 1102. i 1526/7, koje
prividno obilježavaju samo smjenu dinastija, imaju mnogo dublje značenje. U po­
pratnim karakteristikama vladalačkih ličnosti učinjena je promjena samo u skra­
ćivanju ponešto naivna prikaza Leopolda I i Marije Terezije. Opravdanje za takav
postupak pružio je sam Šišić temeljitom promjenom slike koju je dao o Ferdinan­
du V 1916. i 1922.

16
 Povijest Hrvata

bibliografski izbor, a u bilješkama ispunjava osjetljivije praznine Šišiće-

va prikaza upozorenjem na najvažnije priloge, koji mogu čitaoca uvesti u
dublje poznavanje osnovnih problema. Prema tome, ovo izdanje Šišićeva
“Pregleda povijesti hrvatskoga naroda” ima puno opravdanje kao, još uvi­
je k najprikladniji, priručnik za prvo uvođenje u studij hrvatske povijestž,
njezinih problema i literature.

U Zagrebu 25. lipnja 1962.

Dr JAROSLAV ŠIDAK

17
 PREGLED POVIJESTI
HRVATSKOGA NARODA
 KRATICE U BIBLIOGRAFIJI
IZVORA I LITERATURE

AfslPh - Archiv fur slavische Philologtie, Berlin

Anali HI JAZU - Anali Hist. inst. Jug. akad. znanosti i umjetnosti, Dubrovnik
Anali JI - Anali Jadranskog instituta Jug. akad. znanosti i umjetnosti, Zagreb
Annales... - Annales de llnstitut frangais de Zagreb
AVj - Arhivski vjesnik, Zagreb
Arkiv - Arkiv za jugoslavensku povjestnicu, Zagreb
BS - Bogoslovska smotra, Zagreb
CD et S - Croatiae, Dalmatiae et S(c)lavoniae
CS - Croatia sacra, Zagreb
ČHP - Časapis za hrvatsku poviest, Zagreb
DP - Zbornik “Dubrovačko pomorstvo”
EU - Enciklopedija Jugoslavije
FF - Filozofski fakultet
Glasnik ID u N. Sadu - Glasnik Istor. društva u N. Sadu
Godišnjak ID (od 1960 Dl) BiH - Godišnjak Istor. društva (Društva istoričara) Bosne
i Hercegovine
GNČ ili Godišnjica NČ - Godišnjica Nikole Čupića, Beograd Grada
GPH - Građa za gospodarsku povijest Hrvatke, izd. JAZU
GMD - Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo
GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
HK - Hrvatsko kolo (Matica hrvatska)
HP - Historijski pregled, Beograd-Zagreb HR- Hrvatska revija, Zagreb
HZ - Historijski zbornik, Zagreb ib. - ilbidem, na istom mjestu
IČ - Istoriski časopis, Beograd
IG - Istoriski glasnik, Beograd
IPZ - Istorisko-pravni zbornik, Sarajevo
IZ - Istoriski zapisi, Titograd
JAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
JIČ - Jugoslovenski istoriski časopis, Beograd
JNj - Jugoslavenska njiva, Zagreb
JZ - Jadranski zbornik, Rijeka-Pula
LMS - Letopis Matice srpske, Novi Sad
MHH - Monumenta Hungariae historica, Budimpešta
MHJSM - Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, izd. JAZU
MSHSM - Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, izd. JAZU
n. dj.— navedeno djelo
n. s. - nova serija
o. - oko
Napretkova Poviest BiH - Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine I, 1943; izd.
Hrv. kult. društvo “Napredak”
NVj - Nastavni vjesnik, Zagreb
PI - Posebna izdanja Srpske akademije nauka
pos. - posebno (posebni otisak)
Prilozi KJIF - Prilozi književnosti, jeziku, istoriji i folkloru, Beograd
RR - Riječka revija

21
 Ferdo Šišić

RD - Rivista dalmatica, Zadar

SAN - Srpska akademija nauka
SB d. Wiener Akademie - Sitzungsberichte der Wiener Akademie
SKA - Srpska kraljevska akademija (do 1944)
SP - Starohrvatska prosvjeta; n. s. Zagreb-Knin, ser. 3 Split
VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split
VDA (VZA) - Vjesnik Državnog (Zemaljskog) arhiva, Zagreb
VHAD - Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, Zagreb
Vjesnik DA (HA) u Rijeci - Vjesnik Državnog (Historijskog) arhiva u Rijeci
VIG - Vojnoistoriski glasnik, Beograd
W M - Vesnik Vojnog muzeja, Beograd
WMBH - Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegowina
ZC - Zgodovinski časopis, Ljubljana
Zbornik HI JAZU - Zbornik Hist. inst. JAZU, Zagreb
Zbornik MSDN - Zbornik Matice srpske za društvene nauke, N. Sad
ZFF - Zbornik Filozofskog fakulteta
ZR - Zadarska revija
ND BiH - Naučno društvo Bosne i Hercegovine
NS - Narodna starina, Zagreb

22
 UVOD

GLAVNI IZVORI I DJELA O

HRVATSKOJ POVIJESTI

O povijesti uopće. Povijest je znanost o događajima i promjenama

među ljudima. No, ona se ne obazire na sve ljudske događaje i prom­
jene, već samo na one koje imaju historijsku važnost ili ih prate histori­
jske posljedice. Historičar treba, dakle, da iznosi samo ono što je his­
torijsko i što je od historijskog interesa. U takvu pak smislu historija se
jamačno od tolikih znanosti što ih je ljudski duh privrijedio kroz mnoge
vijekove najviše doima čovječjega srca. Razlog toj pojavi leži u tom što
se ona bavi onim predmetom koji doista i može da bude čovjeku naj­
miliji, to jest čovjekom samim. Stoga se od drevne davnine svi narodi
toliko bave proučavanjem svoje prošlosti, a i vazda se našlo ljudi koji su
je bilježili baš s nakanom da se potomstvu sačuva uspomena na dična
djela djedova i pradjedova. Tako se gotovo kod svih naroda veoma rano
pojavilo pisanje povijesti; ona je ponos svakoga naroda, ponos seljaka i
velikaša; štaviše, u svako se doba poznavanje prošlosti tijesno vezalo uz
pojam ozbiljnog patriotizma. I doista, historija nas uči upoznavati velike
političke istine šta vrijede za sve narode i za sva vremena. Naročito je u
novije doba, više nego ikad prije, ljudski duh spoznao njezinu golemu
vrijednost pa je stoga stavlja u prve redove u pitanju moderne obrazo­
vanosti. Historija nam, naime, u prvom redu proširuje u velikoj mjeri
duhovni pogled, jer tek po njoj postaje jasna sama sadašnjost s mno­
štvom njenih događaja i gomilom ideja, njenih raznovrsnih zahtjeva i
brojnih potreba. Historija nam oštri smisao za golu realnost, obogaćuje
naše nazore o životu, omogućuje nam tačno poznavanje ljudi, pokazuje
snagu ideja, kao i važnost krepkog individua u cjelini bilo narodnoj bi­
lo ljudskoj. Samo historija nam podaje razumijevanja za onu čudesnu
cjelinu što je nazivamo socijalnim organizmom. Ona nas uči kako i u
razvitku ovog organizma svaki uzrok prate neumoljivom nuždom nje­
gove posljedice, a ove potom opet postaju novim uzrocima. Ona nam
otkriva nerazrješivu vezu svekolikog ljudskog djelovanja i rada, pa tako
oštri spoznaju odgovornosti, budi osjećaj pravičnosti i ulijeva poštova­
nje prema pravu. Ona je dakle doista, kako reče Ciceron, “svjedokinja
vremena, svjetlost istine, život uspomena, učiteljica života”.
Izvori. Povijest se gradi na izvorima. Izvori su tragovi što su nam pre­
ostali od misli i djela minulih naraštaja. Ali od tih je misli i djela došlo
veoma malo tragova do nas, ga zato i jest povijest o mnogim vijekovima,
naročito ranijima, ili nikako ili samo slabo obaviještena, jer gdje nema

23
 Ferdo Šišić

izvora nema historije. Od izvora najvažniji su pored natpisa, novaca,

oružja i ostataka građevina oni što su do nas došli pisani, a to su u
prvom redu službene isprave i spisi, pisma (korespondencija), ljetopisi i
povjesnička djela. Vrijednost je njihova za historiju kao znanost to veća
što su oni bliži onom događaju o kojem govore. Ovi su izvori djelomič­
no izdani štampom, naročito za starije vrijeme kad ih ima razmjerno
malo, a najvećim dijelom čuvaju se u rukopisu po različitim arhivima
i knjižnicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade historičari
pojedine rasprave ili djela o prošlosti nekoga naroda, države ili čitavoga
čovječanstva, ali vazda s težnjom da na osnovi vjerodostojnih izvora da­
du istinitu sliku o događajima.
Zbirke isprava. Glavne štampom objelodanjene zbirke izvora za hrva­
tsku povijest jesu ove: Franjo Rački (umro 1894) sabrao je sve što se od­
nosi na hrvatsku prošlost do godine 1102, dakle na doba narodnih vla­
dara1; isprave od 1102. do 1400. izdaje Jugoslavenska akademija u re­
dakciji Tadije Smičiklasa (umro 1914), Emilija Laszowskog (umro 1949)
i Marka Kostrenčića2, dok je srednjovjekovne historijske spomenike gra­
da Zagreba (1094-1526) objelodanio Ivan Krst. Tkalčić3 (umro 1905), a
spomenike plemićke općine Turopolja (1225-1895) E. Laszowski4. Otac
moderne hrvabske historiografije Ivan Kukuljević Sakcinski (umro 1889)
skupio je sve najznatnije isprave i saborske zaključke što se odnose na
hrvatsku prošlost do 1848, a rasvjetljuju državnopravne odnose Kra­
ljevine Hrvatske, napose prema Kraljevini Ugarskoj.5 Osim toga, Kuku­
ljević je sabrao u jednu knjigu isprave napisane hrvatskim jezikom od
XII do potkraj XVI stoljeća6; ovakvom dragocjenom zbirkom, naročito
srednjovjekovnih sudskih spomenika, a na živom narodnom jeziku, ne
može se pohvaliti nijedan slavenski narod, pa ni mnogi drugi, kao pri­
mjerice Madžari. Odnose između Mletačke republike i Južnih Slavena,
zapravo Hrvata i Srba, a u prvom redu s hrvatskom Dalmacijom, osvjet­
ljuje od 960. do 1479. ona bogata građa iz mletačkoga državnog arhiva
koju je objelodanio Šime Ljubio7 (umro 1896), dok je Augustin Theiner

1 Rački, Documenta historiae croaticae periodum antiquam ilustrantia. Zagreb

1877. Izdala JAZU.
2 Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II-XV, Zag­
reb 1904-1934 (od godine 1102 do 1378). Knjigu XIII uredili su Marko Kostrenčić
i Emilije Laszowski, a knj. XIV i XV Marko Kostrenčić. Izići će još tri knjige sve do
godine 1400.
3 Tkalčić, Monumenta historica lib. reg. civitatis Zagrabiae I-XI Zagreb 1889-1905.
Ovo djelo izdala je općina grada Zagreba. [Svezak XII-XVIII, 1929-53 uredio E. Las­
zowski, a XIX Lj. Dobronić.)
4 Laszowski, Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje I-IV, Zagreb
1904-1908. Izdala turopoljska plemenita općina.
5 Kukuljević, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I-III, Zagreb 1861-1862.
6 Kukuljević, Acta Croatica, Zagreb 1863. Isprave štampane su najvećim dijelom
glagoljskim pismenima; ćirilskim ih je preštampao uz neke nove (do 1499) Šur-
min, Acta croatica I, Zagreb 1898, u izdanju JAZU.
7 Ljubić, Listine o odnošajih između Južnoga Slavenstva i mletačke republike I-X,
Zagreb 1868-1891. Izdala JAZU.

24
 Povijest Hrvata

(umro 1875) priopćio spise o odnosima između Svete stolice s jedne a

Ugarske (1216-1526)8 i Južnih Slavena9, poglavito Hrvata (1198-1800)
s druge strane. Prošlost srednjovjekovne Bosne objašnjavaju isprave
što su ih objelodanili Euzebije Fermendžin10 (umro 1897), Fran Mikloši11
(umro 1891), Medo Putić121 3(umro 1882) i Josip Gelčić13 (umro 1925), a
srednjovjekovne isprave porodice Keglevića Bužinskih izdao je Vjekos-
lav Klaž14 (umro 1928), one knezove Blagajskih od plemena Babonića
i knezova Krčkih Frankapana Samuil Barabas15, a donjoslavonskih
srednjovjekovnih županija (danas sjeverozapadni kut Bosne): Sanske,
Vrbaške i Dubičke, kao i banovine Jajačke Šandor Horvath.16
Za novovjeku hrvatsku historiju najznatnije su ove zbirke: hrvatsko-
slavonske saborske spise (od 1526 dalje) objelodanio je Ferdo Šišić17, a
usporedo s njima izlazili su historijski spomenici hrvatski iz vremena
prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszowskoga.18 Postanak i raz­
vitak hrvatske Vojne krajine objašnjavaju spisi i isprave što ih je izdao
Radoslav Lopašić19 (umro 1893), dok uskočko pitanje rasvjetljuju spo­
menici što ih je objelodanio Karlo Horvat2021(umro 1920), a život Nikole
Zrinskog Sigetskoga oni što ih je sabrao Samuil Barabas 21 Zrinsko-
Frankopansku zavjeru osvjetljuje obilna građa što su je izdali Franjo

8 Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia I-II, Rim

1859-1860.
9 Theiner, Vetera monumenta Slavorum meriodionalium historiam illustrantia I-II,
Rim 1863. i Zagreb 1875. Izdao biskup Strassmayer (umro 1905) o svom troš­
ku.
10 Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica (od 925 do 1752), Zagreb
1892. Izdala JAZU.
11 Miklosich, Monumenta Serbica, Beč 1858.
12 Pucić, Spomenici srpski od 1395. do 1423, I-II, Beograd 1858. i 1862.
13 Gelcich, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae
(1358-1526), Budampešta 1887. Predgovor je napisao madžarskim jezikom Ludo-
vik Thalloczy, a djelo je izdala Madžarska akademija nauka.
14 Klaić, Acta Keglevichiana annorum 1322-1527, Zagreb 1917. Izdala JAZU.
15 Barabas, Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200-1578), Budimpešta
1897. - Barabas, Codex dipt comitum de Frangepanibus I-II (1133-1527). Bu­
dimpešta 1910-1913. Predgovor madžarskim jezikom napisao je u oba djela L.
Thalloczy, a izdala ih je Madžarska akademija nauka.
16 Horvath, Codex diplomaticus comibatuum Dubicza, Orbasz et Szana (1244-
1710), Budimpešta 1912. - Horvath, Banatus, castrum et oppidum Jajcza (1450-
1527), Budimpešta 1915. Predgovor madžarskim jezikom napisao je u oba djela
L. Thalloczy, a izdala ih Madžarska akademija nauka.
17 Šišić, Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I-V (1526-1630), Zag­
reb 1912-1918. Izdala JAZU.
18 Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I-III
(1526-1554), Zagreb 1914-1917. Izdala JAZU.
19 Lopašić, Spomenici hrvatske Krajine I-III (1479-1780), Zagreb 1884-1889. Izdala
JAZU.
20 Horvat, Momumenta historiam Uscocchorum illustrantia I-II (1550-1618), Zag­
reb 1910-1913. Izdala JAZU.
21 Barabas, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio I-II (1535-
1602), Budimpešta 1898-1899, izdala Madžarska akademija nauka.

25
 Ferdo Šišić

Rački i Valtazar Bogošić (umro 1908), i to prvi poglavito iz bečkih, a

drugi iz pariških arhiva.22
Pisci. Među ljetopiscima i piscima o hrvatskoj prošlosti ističe se u
prvom redu bizantinski car Konstantin VII Porfirogenit (912-959), koji
je između 948. i 952. napisao djelo s kasnije nadjenutim latinskim nat­
pisom “De administrando imperio”.23 U tom djelu (glave 29. do 36.) iznio
je najstarije vijesti o Hrvatima i Srbima od njihova doseljenja na jug pa
sve do polovice X st., i to pored nekih starijih, možda i arhivskih poda-

Z N O V l C H Z-PilAV-
litru Kritici Sxloucnzkini it*
likom po O.'Antotu Popt
Vrimczc Kanoumku Z a *
orfbcchkonv'"

Om™ abMĆKE VI
' »liKnoTHV
Pumpane vLul>ian\p 4
M inltne. lffo S - —

Antun Vramec, Kronika..., Ljubljana 1578.

taka, poglavito na osnovi izvještaja što ih je dobio od svojih pouzdanika

iz bizantinskih dalmatinskih gradova onoga vremena (zacijelo u prvom
redu iz Zadra, Splita i Dubrovnika). Car dakle donosi, a bez obzira na

22 Rački, Isprave o uroti bana Petra Zrinskoga i kneza Frana Frankopana, Zagreb
1873. - Bogišić, Acta conjurationem Petri a Zrinio et Francisci de Frankopan illu-
strantia, Zagreb 1888. Oba djela izdala je JAZU.
23 Constantinus Porphyrogenitus, Opera, vol. III. Recognovit Bekkerus. Bonn 1840.
Hrvatski prijevod s komentarom priredio je Nikola Tomašič u Vjesniku kr. zem.
arkiva 1918. i 1919. [Dijelove o Južnim Slavenima ponovo preveo B. Ferjančić,
Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, izd. SAN, 1959.)

26
 Povijest Hrvata

kronološki poredak, hrvatsku, odnosno srpsku tradiciju X st., koja je

to vjerodostojnija što su događaji o kojima priča bliži njegovu vremenu;
tek za ranije vijesti, kao šta su one iz VII st. (tako o doseljenju), čini se
ipak da je careva pouzdanost slaba.
Domaća se historiografaja javlja tek u drugoj polovici XII stoljeća. To
je spis obično nazivan Ljetopis popa Dukljanina,23a sastavljen uglavnom
od dva različita dijela. Prvi dio sadržava očito zbrku različitih izobličenih
događaja, kojima je najvećim dijelom upravo nemoguće odrediti mjesto
u povijesti, dok drugi iznosi usmeno pričanje staraca i bez sumnje neš­
to i od zapamćenja samoga inače nam po imenu nepoznata pisca, ali
nesumnjivo barskoga katoličkog svećenika, o različitim događajima što
su se zbili u Duklji (Zeti) u XI st. i u prvoj polovici XII stoljeća. Ljetopis
je dakle u tom vrednijem dijelu u prvom redu izvor za srednjovjekovnu
dukljansko-zetsku historiju. Prvi dio već je zarana dospio u Hrvatsku
gdje je s latinskoga preveden na hrvatski, a zatim mu je (najkasnije u
XIV st.) dodan još i opširan opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra
Zvonimira (umro 1089), kojega je jezgra ipak veoma vjerojatna. Sve do
XVII st. ova je hrvatska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina bila glavni
izvor historijskog znanja za Hrvate, naročito dalmatinske.
Mnogo je važniji pisac od anonimnoga barskog svećenika arhiđakon
splitske crkve Toma (umro 1268). On je napisao kratko vrijeme prije
smrti, pod natpisom “Historija Salonitana”,24 povijest svoje crkve od rim­
skih vremena, začinivši je obilno općepolitičkim i svojim ličnim doživ­
ljajima, ali je kao vođa “latinske” (talijanaške) stranke prema Hrvatima
često pakostan, tendenciozan i pristran. Usprkos svim ovim manama,
ipak je Toma najodličniji i najznatniji dalmatinski srednjovjekovni pi­
sac, a naročitu važnost ima u njegovu djelu ono što govori o vremenu
splitskoga nadbiskupa Lovre u doba hrvatskih kraljeva Petra Krešimira
IV (1058-1075) i Dmitra Zvonimira (1075-1089), te ono o tatarskoj na­
jezdi za vladanja Bele IV god. 1241. i 1242. U XIV st. isticao se najodlič­
niji mletački ljetopisac dužd Andrija Dandolo (umro 1354), koji donosi
u svom djelu “Chronicon Venetum” osobito znatnih podataka, redovito
na osnovi pouzdanih izvora mletačkog arhiva, o mletačko-hrvatskim
odnosima do 1280,2 25 a u XV st. najodličniji ugarski ljetopisac srednjeg
4
vijeka Ivan Thuroczy od Szentmihalya (umro 1490), kojega “Chronica
Hungarorum” (štampana prvi put u Brnu 1488) ima poglavitu važnost
za XIV i XV stoljeće.26 Osobito je dragocjen opis opsade Sigeta godine

23a Crnčić, Popa Dukljanina Ljetopis, Kraljevica 1874. - F. Šišić, Letopis Popa Du­
kljanina, Beograd-Zagreb 1928 (čir.). [- VI. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina,
Zagreb 1949, s prijevodom.)
24 Thomas archidiacanvs, Historia Salonitana. Izdao Rački, Zagreb 1894, među iz­
danjima JAZU.
25 Izdao Muratori, Scriptores rerum Italicarum XII, Milano 1728; [odlomke koji se
odnose na ugarsku i hrvatsku povijest izdao A. F. Gombos, Catalogus fontium
historiae hungaricae I, Budimpešta 1937.)
26 Najpristupačnije izdanje: Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum I, Beč
1747, str. 39-291.

27
 Ferdo Šišić

1566, što g aj e napisao hrvatskim jezikom (čakavskim narječjem) neki

očevidac, po svoj prilici tajnik Nikole Zrinskoga Franjo Čmko\21 to je prvi
opsežniji historijski spis napisan na hrvatskom jeziku, a odlikuje se ži­
vahnošću i historijskom vjernošću. Nešto kasnije sastavio je zagrebački
kanonik, poslije župnik varaždinski, Antun Vramec (umro 1587) prvo
hrvatsko (kajkavskim narječjem) štampano historijsko djelo “Kronika”
koja ima nekih dobrih podataka za XVI stoljeće.2 28 Kao historičar sve je
7
starije ugarske i hrvatske pisce natkrilio Nikola Istvanffy (umro 1615 u
Vinici u Hrvatskom zagorju), ugarski propalatin i slavonski velikaš, a
kao takav i član hrvatskoga sabora. Njegovo djelo obuhvaća vrijeme od
1490. do 1606. i odlikuje se biranom latinštinom i velikim poznavanjem
događaja o kojima govori, naročito od druge polovice XVI st. dalje.29

lOiNNls LICU l O S i l ' H l MIKOC.7.1

0 « t K l T I I I I

i t R fc G N O SOCIlTATn IK SV,
rOJT!A
) A I MATI A
CTIORVM CROATIAE
C R O A T I A z t xt x r v sr V s.
L I • • 1 f I I

nrv rosTVMV«.

Ivan Lucius, De regno

Dalmatiae et Croatiae Josip Mikoczi, Otiorum
libri sex, Croatiae liber unus, Budim
Amsterdam 1666. 1806.

Hrvatska historiografija, u pravom smislu te riječi, počinje tek s

drugom polovicom XVII st., kad je zagrebački kanonik, barun Juraj Rat-
tkay (umro 1666) izdao 1652. u Beču prvu sustavno napisanu hrvatsku
historiju.30 To je djelo za čitavo starije doba osnovano na veoma nepou­
zdanim izvorima, a danas ima vrijednosti samo za piščevo doba, dakle

27 Ivšić, Podsjećanje i osvojenje Sigeta (u Starinama JAZU XXXVI, Zagreb 1918).

Prije je bio poznat samo suvremeni latinski (i njemački) prijevod.
28 Vramec, Kronika vezda znovič spravljena kratka slovenskim jezikom, Ljubljana
1578. Ponovo izdana s veoma važnim uvodom Vjekoslava Klaića u izdanjima JA­
ZU, 1918.
29 Istvanffy, Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV; izdano više puta, prvi
put u Kolnu 1622.
30 Rattkay, Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoni-
ae, Beč 1652.

28
 Povijest Hrvata

za prvu polovicu XVII stoljeća. Pored sve nekritičnosti ipak je značajno

jer Juraj Rattkay, prožet hrvatskim duhom svoga vremena, razlikuje
strogo Hrvatsku od Ugarske. Mnogo je bolje djelo što gaje napisao Trogi­
ranin Ivan Lucius (umro u Rimu 1679) i štampom izdao u Amsterdamu
1666, a prikazuje hrvatsku historiju do 1420, to jest do onoga vremena
kada je čitava Dalmacija trajno prešla u mletačke ruke.31 Lucius je,
pravo reći, osnivač i otac hrvatske kritičke historiografije jer se služio
samo ispravama i suvremenim piscima, ali on odiše više duhom mleta-

B. A. Krčelić (1715-1 778), Sveuč. knjižnica, Zagreb

čkim negoli hrvatskim. Kudikamo zaostaje za njim kao historičar za­

grebački kanonik Baltazar Adam Krčelić (umro 1778), koji je napisao
povijest zagrebačke crkve do polovice XVII st.,32 zatim političku histo­
riju Kraljevine Hrvatske do smrti Ferdinanda I (1564),33 s tendencijom

31 Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amsterdam 1666 (i Schwandtner,

Scriptores rer. Hung. III).
32 Kercselich, Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus
I, Zagreb 1770. Drugi tom ostao je u rukopisu (danas u Sveučilišnoj knjižnici u
Zagrebu).
33 Kercselich, De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares, Zag­
reb 1770.

29
 Ferdo Šišić

da opravda tadašnji centralistički sistem bečke vrhovne vlade, i potkraj

života ljetopis svoga vremena (1748-1767),34 koji je jedan od najdrago­
cjenijih izvora za XVIII stoljeće. Na prijelazu u novo doba stoji znatan
rad Zagrepčanina isusovca Josipa Mikoczyja (umro 1800), naročito na
polju hrvatske historije u doba narodnih vladara.353 6
Poslije “ilirskog” doba, koje je iznijelo na vidjelo prvu hrvatsku histo­
riju napisanu našim novim književnim jezikom, a kojoj bijaše pisac žup­
nik u požeškim Sesvetama Ivan Švear36 (umro 1839), započeo je moder­
ni naučni rad kojemu je temelje položio Ivan Kukuljević Sakcinski osnut­
kom “Društva za jugoslavensku povjestnicu” i izdavanjem društvenog
organa “Arkiva” (12 knjiga od 1851 do 1875). Ali je još krepču osnovu
stekao rad oko hrvatske historiografije osnutkom Jugoslavenske akade­
mije, naročito otkad je ona započela svoje sustavno djelovanje (1867), i
to ne samo objelodanjivanjem historijske građe37 nego i izdavanjem his­
torijskih monografija (rasprava) u svom organu “Radu” .38 Naučenjački
krug prvih akademika sačinjavahu njezin predsjednik, zagrebački ka­
nonik Franjo Rački, historičar doba hrvatskih narodnih vladara, zatim
profesor hrvatske historije na Sveučilištu u Zagrebu (od 1874) Matija
Mesić (umro 1878), historičar doba obaju kraljeva iz kuće Jagelovića
(1490-1526), ravnatelj Hrvatskoga arheološkog muzeja Šime Ljubić, his­
toričar hrvatsko-mletačkih odnosa, Radoslav Lopašić, historičar Vojne
krajine, i Ivan Krst. Tkalčić, historičar grada Zagreba.
Rezultatima rada spomenutih naučenjaka, kao i publikacijama izvo­
ra, prvi se poslužio profesor hrvatske historije na Sveučilištu i predsjed­
nik Jugoslavenske akademije Tade Smičiklas. On je objelodanio u izda­
njima Matice hrvatske u dva omašna sveska djelo “Povijest hrvatska”
(Zagreb 1879 i 1882), od kojih prvi obuhvaća događaje do 1526, a drugi
do 1848. Smičiklas je svoje djelo izradio na osnovi svega tada mu pris­
tupačna i štampom objelodanjena izvornog blaga i literature, a kako je
bilo napisano u pragmatičkom smjeru, s jakom patriotskom žicom, i
jezikom i stilom nadasve ugodnim, postade možda najpopularnijom mo­
dernom hrvatskom knjigom. Međutim je od onog vremena kada je ono
izrađeno prošlo preko osamdeset godina, a za to je vrijeme objelodanjeno

34 Kercselich, Annuae sive historia ab anno inclusive 1748. et subsequis (do 1767)
ad pasteritatis notitiam. Izdao Tade Smičiklas u izdanjima JAZU 1901.
35 Mikoczy, Otiorum Croatiae liber unus, Budim 1806.
36 Švear, Ogledalo Iliriuma I-IV, Zagreb 1839-1842. (Sveska III i IV nose natpis:
“Ogledalo Ilirije”.)
37 Veću historijsku građu izdaje Jugoslavenska akademija u zbirkama: “Monumen­
ta spectantia historiam Slavorum meridionalium”, dosada 46 knjiga, i “Monu­
menta historico-juridica Slavorum meridionalium”, dosada 12 knjiga, a manju
u zborniku “Starine”, dosada 50 knjiga. Izvan toga izdaje i Smičiklasov “Codex
diploma ticus”, dosada 14 knjiga (II-XV); prvi svezak, koji ima da obuhvaća isp­
rave iz doba narodnih vladara, izići će naknadno.
38 “RAD” donosi do knjige 59. zajedno rasprave historičko-filologičkoga, filozofsko-
juridičkoga i matematičko-prirodoslovnoga razreda, a od 60-269. napose one
prvih dvaju razreda i napose trećega. Do danas izišle su ukupno 322 knjige "Ra­
da” (u Odjelu za filozofiju i društvene nauke od 1949-61. deset knjiga).

30
 Povijest Hrvata

golemo mnoštvo novih izvora; zato je sasvim prirodno da je ono danas

u mnogim dijelovima stvarno zastarjelo. Prema stanju današnje nauke
i izvora objelodanio je sveučilišni profesor Vjekoslav Klaić veliko djelo u
genetičkom smjeru s natpisom “Povjest Hrvata”, od kojega je izišlo pet
svezaka obuhvatajući prošlost naroda hrvatskoga do godine 1608. Ovo
djelo, kojemu su dodane i neke slike naučne vrijednosti, nadilazi meto­
dičkom izradbom, strogom naučnom kritičnošću i iscrpljivom opširno-
šću sva dotadašnja djela, a naročito valja istaknuti razdoblje od godine
1409. do 1608, koje je u tom djelu prvi put temeljito obrađeno na osnovi
ne samo objelodanjene građe nego i mnoštva arhivalnih podataka.39

Tadija Smičiklas (1843-1914) Vjekoslav Klaić (1849-1928)

Matica hrvatska

Još prije izlaska I izdanja ovog “Pregleda” (1916) F. Šišić je 1906. po­
čeo u nakladi Matice hrvatske izdavati svoju “Hrvatsku povijest” u 3
sveska, od kojih je drugi izašao 1908, a treći 1913, ali je svoj prikaz
završio s proglašenjem hrvatskog jezika za službeni 1847. Prvo izda­
nje svoga “Pregleda povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do
god. 1873.”, opet u nakladi Matice hrvatske, produžio je u suvislom
tekstu do revizije hrvatsko-ugarske nagodbe, a u “Kratkom ljetopisu
hrvatskoga javnoga života” do izbijanja prvoga svjetskog rata 1914. Od
njegove široko zasnovane “Hrvatske povijesti od najstarijih dana do po­
tkraj 1918.” izašli su samo svezak I (Povijest Hrvata u vrijeme narodnih

39 Klaić, Povjest Hrvata, pet svezaka, Zagreb 1899. do 1911. Prva knjiga ide do
1301, druga od 1301. do 1409, treća od 1409. do 1458, četvrta od 1458. do
1526, a peta od 1526. do 1608. Još je izašao sveščić kulturne historije od 1526-
1608. (1922).

31
 Ferdo Šišić

vladara, 1925) i 1. dio sveska II (Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpa-

douića, 1944). U njegovoj ostavštini nije se našao nastavak toga teksta.
Sažetu sintezu cjelokupne hrvatske povijesti do 1918. Šišić je dao u
Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj I (Hrvati-Historija, str. 845-
871) a 1936. ju je preštampao s nekim manjim izmjenama kao Uvod u
“Političku povijest Hrvatske” od J. Horvata (str. 7-53).

Franjo Rački (1828-1894) Sime Ljubić (1822-1896)

Cjelovit prikaz hrvatske povijesti do postanka Jugoslavije pokušao

je da u manjem opsegu napiše Lovre Katić (umro 1961) pod naslovom:
“Pregled povijesti Hrvata” (1938). Iduće godine (1939) uradio je to i Va-
so Čubrilović u spisu: “Politička prošlost Hrvata” (ćir.). Ponovni pokušaj
sažete sinteze, koji se od Šišićeva umnogome razlikuje po svome shvaća­
nju historijskog razvitka uopće, sadržan je u prikazu hrvatske povijesti
(do 1918) u Enciklopediji Jugoslavije IV, 1960, str. 40-58, od Jaroslava
Šidaka.
“Povijest Hrvatske” od Rudolfa Horvata (umro 1947), koja je imala
biti prošireno izdanje njegova istoimenog djela iz g. 1904, ograničila se
na 1. knjigu (1924) koja završava s godinom 1657.
Od prikaza pojedinih dužih razdoblja hrvatske povijesti valja spome­
nuti: “Najnovije doba hrvatske povijesti” (1906) od Rudolfa Horvata i
“Političku povijest Hrvatske” od Josipa Horvata (1936), koja djela obuh­
vaćaju razdoblje od tzv. Narodnog preporoda do kraja XIX st., odnosno
do 1918.

32
 Povijest Hrvata

Hrvatska povijest do 1790. prikazana je u najnovije doba u širem

okviru “Historije naroda Jugoslavije” I-II (1953-1959) od V. Babica, M.
Kostrenčića, J. Šidaka, G. Novaka, N. Klaić, J. Tadića, M. Rojnića, F.
Moačanina, R. Bićanića, M. Preloga, A. Perca, I. Bacha i M. Kombola.
Socijalne pokrete u feudalnom razdoblju hrvatske povijesti pokušali
su u cijelosti izložiti Stjepan Antoljak, Borbe pučana i seljaka (1956), i
Ferdo Čulinović, Seljačke bune u Hrvatskoj (1951; usp. ocjene J. Sidaka
i B. Sučevića u Hist, zborniku V, 1952, str. 121-130).
Od pojedinih hrvatskih oblasti cjelovite su preglede svoje povijesti do­
bile dosad Dalmacija, Istra i Međumurje. To su djela: Lujo Vojnović, His-
toire de Dalmatie I-II, 1934; Grga Novak, Prošlost Dalmacije I-II, 1944;
Dane Gruber i Vjekoslav Spinčić, Povijest Istre, 1924; R. Horvat, Povjest
Međumurja, 1907, 2. izd. 1944.
Pravnohistorijski prikaz hrvatskog razvoja do 1526. zadaća je djela
Antuna Dabinovića, Hrvatska državna i pravna povijest I, 1940.

POVIEST llliffrSKA. P oviest H rvata

in u a mvuts*

TAf»K KMK IKUS.

DIO DRCM
(•fktnte »»««.

U ZU ftE M u n .
i U i i u .»»riti nt' ir . u -

Za upoznavanje hrvatske povijesti u razdoblju feudalizma, do 1848,

prijeko su potrebni priručnici: Vladimir Mažuranić, Prinosi za hrvatski
pravno-povjestni rječnik, 1908-23, i Zlatan Herkov, Građa za financij-
sko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske I-II, 1956.
Kritički priređen izbor izvorne građe na hrvatskom jeziku, osim sta­
rije zbirke Stj. Srkulja (1911), sadržavaju “Historijska čitanka” I (1952)
od J. Šidaka i “Izvori za hrvatsku povijest” I-IV (1955-59) od Nade Klaić.
Oba izdanja idu do god. 1848 i uzajamno se dopunjuju.
Osim Kukuljevićeva “Arkiva za povjestnicu jugoslavensku”, koji Šišič
spominje u gornjem pregledu, hrvatska je historiografija raspolagala do

33
 Ferdo Šišić

FERDO ŠIŠIĆ

POVIJEST HRVATA
U VRIJEME NARODNIH
VLADARA
SA s.» SLIKA I 3 KARTE t BOJAMA

ZAGREB
‘ / »A N O 1 RUSKOM N AU.At.H-. NKOL.HKIH KNjUiA
U *A K ZAKLADE TISKARE .NARODNIH NOVINA«
Itttt.

danas još i ovim stručnim časopisima i zbornicima: Bulletino di archeo-

logia e storia dalmata (1878-1920, zatim Vjesnik za arheologiju i histo­
riju dalmatinsku); Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva (1879-91,
n. s. 1895-1943); Starohrvatska prosvjeta (1895-1903, 1927-28, III ser.
od 1949. dalje); Vjesnik Zemaljskog arkiva (1899-1920), odnosno Vjes­
nik Državnog arhiva (1925-45); Croatia sacra (1931-43); Vrela i prino­
si (1932-41); Hrvatska prošlost (194044); Časopis za hrvatsku poviest
(1943-44); Historijski zbornik (od 1948); Jadranski zbornik (od 1956);
Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci (1953-56, zatim Vjesnik Hist, arhiva
u Rijeci); Arhivski vjesnik (od 1958); Anali Hist, instituta u Dubrovniku
(od 1952); Radovi Instituta JAZU u Zadru (od 1954); Zbornik Hist, insti­
tuta JAZU (od 1954).
Pregled razvitka hrvatske historiografije, koja još uvijek nema svoje
bibliografije, daju: F. Šišić, Hrvatska historiografija XVI do XX stoljeća
(u stvari završava s preporodnim razdobljem), Jug. ist. časopis I-II,
1935-36; J. Šidaku Enc. Jug. IV, 1960, str. 9-13; Dix annees ddhstori-
ographie yougoslave 1945-55.]

34
 PRISTUP

HRVATSKE ZEMLJE PRIJE DOSELJENJA

HRVATA

i
POZORNICA HRVATSKE POVIJESTI

Literatura. - Vj. Klaić, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, l-III, Zagreb
1880-83; F. Lukas, Hrvatska i more. Zvono, Zagreb 1908; Geografijska osno­
vica hrvatskoga naroda, Zbornik Matice Hrvatske... o tisućgodišnjici hrvats­
koga kraljevstva 1/1, Zagreb 1925; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narod­
nih vladara, 1925, 41-44; J. Cvijić, Balkansko poluostrvo i južnoslovenske
zemlje. Osnove antropogeografije I, Zagreb 1922.

Onaj dio Južnih Slavena koji je kasnije osnovao države hrvatsku i

srpsku, napučio je malo-pomalo do prve polovice VII st. naše ere1 onu
prostranu zemlju kojoj su etničke granice bile otprilike ove: na jugu ri­
jeke Bojana i Drim (danas u Albaniji) te Šara planina, na istoku pravac
povučen od Šare i Kosova polja do ušća Timoka u Dunav, na sjeveru
Dunav, Drava i Mura te današnje štajersko-kranjsko-hrvatsko pogranič­
no gorje, a na zapadu rijeka Raša (u istočnoj Istri) i Jadransko more.
Unutar tih međa nalaze se zemlje i krajevi: istočna Istra, Međumurje,
Hrvatska, Slavonija sa Srijemom, Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Crna
Gora, jedan dio sjeverne Albanije, nekadašnji Novopazarski sandžak
i Srbija. Ali dok je narod što je napučio taj golemi prostor od kakvih
180.000 km2 setničkog gledišta vazda bio isti, sama zemlja nije se sve
do pred kraj 1918. nikad našla na okupu kao jedna državna cjelina, pa
tako se dogodilo daje proširenje imena hrvatskoga odnosno srpskoga u
prošlosti ovisilo o njihovoj političkoj snazi i moći.
Nas zanima u prvom redu historijska pozornica Hrvata, kojih je pravo
središte i jezgra ponajprije bila zemlja između Raše i utoka Cetine, od­
nosno Neretve, te sučelnih otoka na zapadu, a Vrbasa i donje Bosne na
istoku, pa Drave i štajersko-kranjskoga pograničnog gorja na sjeveru.
Ali ni taj teritorij nije uvijek i stalno tvorio jednu državnu cjelinu, već je
bio sada prostraniji, a sada tješnji. Razlog toj pojavi treba da tražimo u
geografskom smještaju hrvatske zemlje. Pogled na kartu jugoistočne Ev­
rope odmah nas uči da hrvatska zemlja više naginje Zapadu i njegovu
utjecaju negoli evropskom Istoku. Ona se prostire doduše znatnim dije­

1 [Ovaj način datiranja koji je Šišić ovdje upotrijebio proveden je dosljedno kroz dalji
tekst u skraćenom obliku: n. e.]

35
 Ferdo Šišić

lom na Balkanskom poluotoku, a taj se rado naziva istočnim, ali up­

ravo u svojem sjeverozapadnom dijelu seže on daleko na zapad. Tako
su primjerice Osijek, nedaleko od sjeveroistočne, i Sarajevo, nedaleko
od jugoistočne hrvatske međe, gotovo iste geografske dužine kao juž-
notalijanski Otranto, a Požega, Banjaluka i Imotski malone pod istim
meridijanom kao Taranto; dok je Zadar smješten nešto zapadnije od
Mesine na Siciliji, a Rijeka od Salerna, samo malo istočnije od Napulja.
Sve nam to dakle pokazuje da hrvatska zemlja ima prema zapadu isti
geografski smještaj kao i južna Italija. Hrvatska je dakle zemlja (poput
južne Italije) dugo kolebala između Zapada i Istoka, dok napokon nije u
njoj, poglavito uz more, prevagnuo zapadni utjecaj.
Nadalje se hrvatska zemlja nalazi na razmeđi srednje i južne Evrope.
Ona se naime prostire onim predjelima gdje se Balkanski poluotok
hvata evropskoga trupa. Ogledamo li na karti tri južnoevropska poluo­
toka, opazit ćemo da Pirenejski rastavlja od trupa teško prohodno gorje
Pireneja, a Apeninski opet visoke Alpe; Balkanski pak poluotok nije
odijeljen visokim gorama, već su ovdje prirodnom međom rijeke Kupa,
Sava i Dunav. Što je ovoj međi na sjeveru, pripada evropskom trupu ili
Srednjoj Evropi, a što je na jugu, Balkanskom poluotoku ili južnoj Ev­
ropi. Velik dio pomenute međe prolazi hrvatskom zemljom, i to tako da
njezin manji dio ostaje evropskom trupu ili Srednjoj Evropi kao sastav­
ni dio velikoga podunavskog nizozemlja i alpskog gorja, to jest Hrvatsko
zagorje, Podravina i čitava Slavonija sa Srijemom, a veći dio pripada Bal­
kanskom poluotoku i kraškoj gorovini ili južnoj Evropi. Taj geografski
dualizam hrvatske zemlje - koji se još i jasno odražava u klimi, fauni i
flori - često je nepovoljno utjecao na razvitak političke narodne prošlos­
ti. Ne da se, naime, poreći da onaj kraj hrvatske zemlje što se prostire iz­
među Save, Drave, Kupe i Dunava, a pripada Srednjoj Evropi, pokazuje
sasvim drugi karakter od krajeva njemu na jugu; štaviše, bilo je vreme­
na kad su oba dijela stajala u protivštini i neprijateljstvu. Zbog toga su
već Rimljani današnju hrvatsku zemlju podijelili među dvije pokrajine,
Panoniju i Dalmaciju, a na njihovim se tragovima kasnije podigoše obje
hrvatske kneževine, Panonska i Dalmatinska, zatim obje banovine, nai­
me Slavonija i Hrvatska s Dalmacijom.
Hrvatska se zemlja prostire uz more i obiluje otocima. Hrvatska oba­
la ima lijepih zatona, zaljeva, draga i zgodnih mjesta za pristanište bro­
dova, naročito Kvarnerski i Kaštelanski zaljev, pa kudikamo natkriljuje
u tome sučelnu jednoličnu obalu Italije. To i jest bilo glavnim razlogom
da se za nju toliko otimala Venecija, jer u vrijeme kad se plovilo duž oba­
le, a voljelo izbjegavati otvorenu pučinu, bez nje nije moglo biti gospod­
stva nad Jadranskim morem, niti sigurne plovidbe put Levanta. Primor­
ski je smještaj mnogo pridonio da su se lijepo razvili neki gradovi, među
njima u prvom redu Senj, Zadar, Split i Dubrovnik. Ali položaj hrvatske
zemlje uz more bio bi kudikamo važniji i po unutrašnje krajeve korisniji
kad bi oveće plovne rijeke iz unutrašnjosti ulazile u nj i tako spajale
Primorje sa Zagorjem. No one rijeke što utječu u Jadransko more ne mo­
gu se dovoljno razviti jer su suviše kratke i plitke, osim jedine Neretve,

36
 Povijest Hrvata

a i ta je samo u najdonjem toku plovna za veće brodove. Najzad rastav­

ljaju Primorje od Zagorja visoke planine koje se dižu u visinu nerijetko
neposredno od obale, kao Velebit, Mosor i Biokovo. Zbog toga nema, izu­
zevši usko Primorje, preostala hrvatska zemlja osobite koristi od mora,
ili drugim riječima: sam značaj čitave hrvatske zemlje, pored sve duge i
razvedene morske obale, uglavnom je ipak pretežno kontinentalan.
U hrvatskoj povijesti treba, dakle, da uvijek imamo pred očima ge­
ografski smještaj hrvatske zemlje; ona se nalazi na razmeđi Srednje
i južne Evrope, ona je u sredini između evropskog Zapada i Istoka, i
najposlije - u njoj se uza sav primorski položaj ipak pretežno razvio kon­
tinentalni život.

II
PRETHISTORIJA

Literatura. - D. Gorjanović - Kramberger, Život i kultura diluvijalnog čovjeka

iz Krapine u Hrvatskoj, Djela JAZU 23, 1913; Stj. Vuković, Prethistorijsko na­
lazište spilje Vindije, HZ II, 1949; Paleolitska kamena industrija spilje Vindije,
HZ III, 1950; Š. Ljubić, Popis starina arkeologičkoga odjela nar. zem. muzeja
u Zagrebu, 1889; V. Hoffiller, Corpus vasorum antiquorum Yougoslavie, Zag­
reb - Musee National I-II, 1933-37; R. R. Schmidt, Die Burg Vučedol, Zagreb
1945 (usp. Zd. Vinski, Primjedbe k rezultatima objavljenim u knjizi “Die Burg
Vučedol”, HZ III, 1950); Ć. Truhelka, Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u
predhistorijsko doba, GZM XXVI, 1914, i pos.: Hoernes - Radimsky - Fiala,
Die neolitische Station van Butmir bei Sarajevo in Bosnien I-II, 1895-98; J.
Korošec, Butmirska keramika, ZČ I, 1947; G. Novak, Prethistorijski Hvar.
Grapčeva spilja. Izd. JAZU, 1955; J. Brunšmid, Nahođaji bakrenoga doba iz
Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja, VHAD, n. s. VI, 1902; J. Korošec,
Pećina Hrustovača, novi lokalitet slavonske kulture, GZM, n. s. I, 1946; A. Be-
nac, Završna istraživanja u pećini Hrustovači, GZM, n, s. III, 1948; A. Oršić
- Slavetić, Bubanj, Mitteil. d. prahist. Komm. d. Akad. d. Wiss. IX, 1-2, Beč
1940; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 45-71; Ć. Truhel­
ka, Bosna u doba prehistoričko, Napretkova Poviest BiH I, 1942.

Glacijalno (ledeno )2 doba. Prvi nesumnjivi tragovi čovjeka našli su

se u diluvijalnoj formaciji antropozojskoga ili kvarternoga perioda naše
Zemlje. Klimatske prilike, u predidućem kenozojskom ili tercijarnom
periodu još blage, ne poznavajući snijega i leda, izmijeniše se tada pos­
vema. U tom se periodu, karakterističnom s obilja padalina, znatno sni­
zila iz nepoznatih razloga srednja zemaljska temperatura, pa su zbog
toga čitava sjeverna, a djelomično još i Srednja Evropa bile pokrivene
debelim naslagama snijega i leda, naročito njezine visoke planine, dok
su se u južnim krajevima valjale rijekama i potocima goleme količine vo­
de. Ali glacijalno ili ledeno doba nije bila jedna neprekinuta vremenska
cjelina od više stotina hiljada gadina, nego su ga prekidala tri toplija in-
terglacijalna (međuledena) razdoblja, od kojih je svako potrajalo mnogo

2 [Kao i u “Povijesti Hrvata za narodnih vladara”, 1925, Šišić je u oba izdanja ovog
“Pregleda” upotrijebio oblik: “leđno” doba mjesto danas uobičajenog oblika: “lede­
no” doba.]

37
 Ferdo Šišić

tisuća godina. Za tih toplijih interglacijalnih razdoblja bijahu snijeg i led

ograničeni na krajeve oko oba zemaljska pola i na vrhunce visokih pla­
nina, a doline i planinske kosine bile su pokrivene bujnim pašnjacima i
gustim prašumama. Na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka
nije se u glacijalno doba otegla vječna zima, već su prevladavali hladni
kišoviti dani s čestim snježnim vijavicama, poglavito na visovima, od
kojih su najviši bili pokriti ledenjacima (glečerima).3 Glacijacija tih vi­
sokih planina ipak je bila jednostrana i upravo ograničena na njihove
sjeverne i sjeveroistočne strane, to jest, ona je bila okrenuta od Jadran­
skoga primorja prema unutrašnjosti, dok se snježna međa spuštala do
1400 metara. Budući da se na Atlantskom primorju današnje Norveške
između 60° 30’ i 61° 30’ sjeverne širine snježna međa također spušta
do te visine, a uz to još su i tamošnji ledenjaci okrenuti prema sjeveru i
sjeveroistoku, zaključuje Jovan Cvijić daje glacijalna klima u krajevima
dinarskog sistema u diluvijalno doba bila slična današnjoj norveškoj u
pomenutoj geografskoj širini. Kako je fauna zavisna od klime, primora­
še zima i nestašica hrane različite životinje da sele za interglacijalnih
razdoblja sa sjevera na razmjerno topliji jug. Sada napuni rječne doline
današnjega hrvatskog tla, naročito Podravinu i Posavinu, gorostasni ru­
tavi mamut, a rogati sob guste prašume u kojima su prebivali još i spilj­
ski medvjed, svizac, divlja mačka, vepar i nosorog, a po nepreglednim
pašnjacima skitahu se tur i zubar (bizon). No lagano, kroz tisućljeća,
počeše se ove klimatske i životne prilike opet mijenjati, dok najzad nije
nastupilo poslije posljednjega glacijalnog doba današnje podneblje, a s
njime i današnja fauna i flora; to je aluvijalna formacija naše Zemlje, za
koje je ona stekla uglavnom svoj današnji oblik.
Prethistorija. Počeci kulture, odnosno prvi sigurni znaci čovjeku
svojstvena razuma, gube se u prethistoriji, koja obuhvaća starije i naj­
starije odsjeke u razvitku ljudskoga roda i njegove prosvjete, a o njima
se nisu sačuvala nikakva pismena svjedočanstva. Prethistorija se obič­
no dijeli na tri glavna doba: na kameno, brončano i željezno, već prema
građi od koje su bila sačinjena pojedina oruđa i oružja, kao što su no­
ževi, sjekire, vršci strelica i sulica, pa bodeži, mačevi, čekići, nadžaci4 i
drugo. Ta glavna doba raspadaju se na podrazdoblja: kameno doba na
starije ili paleolitsko, koje je dulje potrajalo od svih ostalih zajedno, i no­
vije ili neolitsko razdoblje: prijelaz na brončano doba čini bakreno, ali je
ono ipak bliže neolitskomu negoli brončanomu, a željezno se doba raz­
dvaja na starije ili halštatsko i na mlađe ili latensko. No ova doba ne va­
lja shvaćati kao da su po čitavoj Zemlji započela i završila u isto vrijeme,
jer u nekim naprednijim stranama, ponajviše na Istoku (tako u Egiptu

3 Tako: Dinara (Troglav 1913), Šator (1872), Čvrsnica (2228), Vran (2074), Vranića
(Loćike 2107), Treskavica (2088), Bjelašnica (2067), Prenj (2102), Velež (1969), Or-
jen (1895), Lovćen (1745) i Maglić (2386), a pored njih zacijelo još i Biokovo (Sv.
Juraj 1762), Velebit (Vaganski vrh 1758), Velika Kapela (Bjelolasica 1533), Veliki
Risnjak (1528) i Plješevica (1657). [Šišićevi su podaci ovdje ispravljeni prema novi­
jim rezultatima.)
4 [tj. kijača.)

38
 Povijest Hrvata

i Mezopotamiji), već je čovječanstvo odavno poznavalo kovine, dok je u

drugim sjevernijim i udaljenijim krajevima negdje još cvalo neolitsko, a
negdje još uvijek prevladavalo paleolitsko doba. To je dakle upravo tako
kao što je primjerice s grčkom ili rimskom književnošću, koja je već dav­
no ocvala u svojoj domovini, a da istodobno, kažimo, Slaveni i Germani
još ni pisma nisu poznavali; štaviše, i dandanas ima nekih plemena,
ponajviše u Australiji, koja još uvijek žive u kameno doba, a kojih nam
način života daje znatnu pomoć za razumijevanje sačuvanih fragmen­
tarnih ostataka drevne ljudske kulture. Zato može da bude kamena sje­
kira jednoga kraja potpuno suvremena s brončanom, pa i sa željeznom
drugih krajeva. Ova dakle razdioba u tri doba nije toliko kronološka
koliko ona karakterizira određeni kulturni stepen ljudi.5
Paleolitsko doba. U starije paleolitsko doba, živeći bijedno u oma­
njim skupinama, čovjek se nije hranio samo biljem i plodinama, na
koje se slučajno namjerio u prirodi, nego poglavito od lova. Svoje je
boravište kao nomad uvijek mijenjao tražeći hrane i zakloništa ispred
divlje zvjeradi i nepogoda vremena, bilo pod krošnjastim deblom, bilo
u pećinama (spiljama) u koje bi često dovlačio svoju lovinu, čitavu ili u
komadima, ogulio joj kožu da njome zaštiti tijelo od studeni, razbijao ka­
menom krupnije kosti i zatim posrkao iz njih moždinu, a meso ispekao
na vatri, koju je najprije upoznao kad bi grom oborio i zapalio koji dub,
a kasnije ju je dobivao i sam trenjem. Obrađivanja tla, domaćih životi­
nja i glinenih posuda još nije poznavao, i jedino oruđe bili su mu isprva
drvo i kamen, ponajviše kremen, od kojega je otkidao, odlamao i odbijao
manje komade da mu služe kao nož, sjekira, šiljak, strugalo ili ručni
batić, ostavljajući ih inače onakve kakve je dobio, to jest niti ih je znao
izgladiti niti prevrtati. Tek u mlađe paleolitsko doba čovjek je naučio
da se služi i životinjskim kostima i rogovima kao podesnim oruđem, pa
čak i za nakit. On se tada uopće nalazio na veoma niskom stepenu kul­
ture, svakako na mnogo nižem od gdjekojih današnjih i najprimitivnijih
plemena. Među najznatnija paleolitska nalazišta u Evropi ubraja se na­
seobina paleolitskog čovjeka starijeg razdoblja kod današnje Krapine
u Hrvatskom zagorju, gdje se, uz preostatke čovječjega kostura bar od
deset individua različite starosti, našlo i golemo mnoštvo kostiju diluvi-
jalnih životinja i primitivnog kamenog oruđa.6
Neolitsko doba. Neolitsko doba otvara neprekidni slijed ljudske kul­
ture do danas. Sada čovjek nije više samo nomadski lovac i ribar nego
je sebi približio neke korisne životinje i biljke; on je postao stočar i ratar.
To gaje navelo na to daje počeo sebi stvarati stalna naselja, naime veća

5 [U povijesti prvobitnog društva, koje obuhvaća razvoj ljudskih zajednica do postan­

ka klasnog društva i države, razlikujemo dva perioda: 1) divljaštva i 2) barbarstva.
U prvi ulazi starije kameno doba, a mlađe kameno, brončano i željezno doba ulaze
u drugi period.)
6 [Takvo je oruđe nađeno i u spilji Vindiji, nedaleko sela Voća Donja u Hrvatskom
zagorju.)

39
 Ferdo Šišić

ili manja selišta, gradeći ponajradije - budući da bez vode nije mogao
živjeti - po dolinama uz rijeke i potoke te uz jezera i more svoje kolibice
povrh okruglasto iskopanih jama. Na njima bi pozabijao rašljasto kolje,
opleo ga granjem i pleterom, a zatim sve to oblijepio ilovačom. Takva
su selišta, dakle, naročito u ravnicama, iz daljine bila nalik na gomilu
orijaških krtorovina, opasanih uz veće rijeke, zacijelo zbog poplava, kad-
ikad još i nasipom. Baš česti povodanj i strah od grabežljivih životinja i
nevaljalih ljudi bijaše razlogom daj e čovjek još u neolitsko doba počeo
graditi svoje stanove na sošicama7 (sojenice). U tu svrhu zabijao bi u
zemlju u riječnim ili jezerskim pličinama nedaleko obale, u nepravilnim
razmacima iznad najvišeg vodostaja, dovoljno visoke a odozdo zašiljene
odeblje sohe (sošice) ili stupove i polagao na njih jedan ili više redova
horizontalno polaženih kolaca ili letava, koje su počivale na poprijeko
položenim gredicama, kadikad pokritim daskama, a zatim bi na tom
temelju podigao okruglastu (ili četverouglastu) kolibicu od granja i ple­
tera, oblijepljenu ilovačom. Dalja značajka neolitskog doba je to da je
čovjek počeo izrađivati glinene posude s tragovima primitivne ornamen­
tike, dok je od domaćih životinja gojio kozu, ovcu, svinjče, govedo, a uza
nj je kao vjerni lovski drug i kućni čuvar pas; samo konju kao domaćoj
životinji nema u neolitsko doba - barem kod nas - još nigdje traga. Od
biljaka je čovjek tada sijao pšenicu, ječam i proso, zacijelo u blizini
svoje kolibe, pa njegovao lan da se oblači. Služio se oružjem i oruđem
od izglačana kamena različite vrste, koji je često dobavljao iz daleka ili
su mu ga donosili trgovci. Bez sumnje je već tada putovao pored rijeka,
ili po rijekama, i morem, dakle umio je izdupsti veće i manje čamce.
Lovio je ribu mrežom vješajući na nju glinene utege, zatim koščanom
udicom i ostvama, a hranio se i mesom goveda i divljači, jer lova nije
sasvim napustio, i pio kravlje mlijeko. Nadalje je čovjek već tada imao
određenih religioznih predodžbi, a naročito o životu preko groba, ili bo­
lje reći u grobu, na što g aj e u prvom redu mogao navoditi san o pokoj­
nicima. To pokazuje i pokapanje mrtvaca na uvijek isti način, naime u
skvrčenu položaju. Čovjek je tada živio i u nekoj društvenoj organizaciji,
no da li u familijarnoj (zadružnoj) ili čak plemenskoj, toga ne znamo, a i
nećemo nikad saznati iz naših nijemih izvora. Neolitsko je doba, dakle,
položilo osnovu ratarskomu ili seljačkomu staležu. U hrvatske zemlje je
ta razmjerno visoka kultura polagano prodirala s juga, a najgušće bija­
hu naseljena današnja ravna Slavonija i Srijem, gdje su se našli tragovi
velikih naseobina, kao što su Jakovo-Kormadin (kad Zemuna), Bapska
(kod Sida), Vučedol (kod Vukovara) i Samatovci (kod Osijeka). Najznat-
nije pak neolitsko nalazište je Butmir (kod Sarajeva) u Bosni, koje se
uopće ubraja među prva te vrste u Evropi. Tu su nekoć bile radionice
oruđa, oružja, glinenih posuda s veoma značajnom spiralnom ornamen­
tikom, zatim kipića i idola, kakvih se nije našlo ni u jednom drugom

7 [Šišić se u oba izdanja “Pregleda” služi oblikom “sošnice”, ali je pravilniji oblik “so­
šice” (od: soha), koji je on sam kasnije upotrijebio u “Povijesti Hrvata za narodnih
vladara”.]

40
 Povijest Hrvata

evropskom neolitskom nalazištu. Butmir bijaše očito u neolitsko doba

središte razmjerno visoke kulture.8
Bakreno doba. Bakar bijaše prva kovina kojom se čovjek počeo s]uži-
ti još potkraj neolitskog doba za izrađivanje oružja, oruđa i nakita; za­
to je bakreno doba zapravo prijelaz od kamenoga u brončano, kad je
čovjek naučio da čistom bakru pridoda 10 posto kositra i tako dobi­
je tvrdu, žutu, sjajnu metalnu slitinu nazivanu bronca (tuč). Bakreno
doba ostavilo je nekoliko veoma karakterističnih tragova u hrvatskim
zemljama, a po obliku su ti predmeti sasvim srodni onima što su nađe­
ni u Ugarskoj, gdje je bila u bakreno doba razmjerno veoma razvijena
kultura. Glavna nalazišta naumice zakopanih velikih količina bakrenih
predmeta, što upućuju d a je tamo nekoć bilo skladišta i ljevaonica, je ­
su: Brekinjska (kod Pakraca), Vukovar, Bečmen (kod Zemuna) i Karavi-
da (kod Bosanske Gradiške).
Brončano doba. To se doba, kojemu bismo za hrvatske zemlje mog­
li odrediti početak nekako oko godine 1600. pr. n. e., a svršetak oko
1000, odlikuje kratkim bodežima, pa mačevima, kopčama (fibulama),
vršcima kopalja i strelica, srpovima, sjekirama i spiralnom ornamen­
tikom na posudama. Bezbrojni ostaci oružja pokazuju jako razvijeni
ratnički stalež i tome dosljedno razvijeniju društvenu organizaciju s
gospodarima, kmetovima i robovima.9 Sada se javlja i konj kao domaća
životinja, a uza nj i kola. Čovjek gradi i tvrde gradove, dok je niži stalež,
naročito seljački, još i dalje živio u kolibama i na sošicama. Uz ratnič­
ki i seljački stalež razvio se i obrtnički, jer samo su vješte ruke mogle
dati bronci potrebnu ljepotu i sjaj. Uporedo s time procvala je raskoš
i gizda: igle ukosnice za žene, ogrlice, narukvice, podlaktice, pa razli­
čite kopče (fibule) na luk jasni su dokazi raskošnijeg života odličnijih
razreda. Nesumnjivo se u to vrijeme podigao i ljudski ukus u hrani
i proizvodilo alkoholno piće. Način odijevanja također se usavršio, u
vezi s tim i trgovina s domaćim i stranim putujućim trgovcima koji su
već tada prolazili Evropom. To je doba obilno zastupano u hrvatskim
zemljama, a naročito su karakteristični čitavi skupovi (depot) namjeri-
ce zakopanih predmeta. Ta su mjesta: Bizovac (kod Osijeka), Sobunar
(predgrađe Sarajeva), Topličica (kod Budinščine u Hrvatskom zagorju),
Krehin Gradac (kod Mostara), Novigrad na Savi (kod Broda) s naseobi­
nom na sošicama i Sitno (kod Splita).
Željezno doba. Početke upotrebe željeza u hrvatskim zemljama mo­
žemo datirati oko godine 1000. pr. n. e., i to halštatsko do godine 500.
pr. n.e., a latensko dalje do početka naše ere. Ono je dakle suvremeno
Ilirima i Keltima, kao i grčkoj kolonizaciji na Jadranu i rimskom osvaja­
nju. Nema sumnje da je došlo, kao nekoć bronca, s juga (iz Grčke) i sa

8 [Po karakterističnim oblicima keramike, sa spiralno slikanom ornatnentikom, odli­

kuje se i nalazište Grapčeva spilja na otoku Hvaru.)
9 [Kmetova u smislu zavisnih seljaka, koji nisu vlasnici zemlje što je obraduju, ali
imaju svoja sredstva za proizvodnju, nije tada još bilo.)

41
 Ferdo Šišić

zapada (iz Etrurije). Sada se posvuda rasprostranilo često umjetnički iz­

rađeno oružje, tako da su se mogle skupljati i velike vojske; ali je u upot­
rebu došao i korisni plug da umnoži ratarsku žetvu. Sada čovjek gradi
kuće od kamena i pečene opeke, a za nakit uzima uz broncu još i sreb­
ro, zlato, jantar i staklo, dok se u trgovini pojavio novac, najprije strani,
zatim domaći (ilirsko-keltskih plemena). Tada je i društvena organizaci­
ja s pojmom države i vladara posvema i svuda provedena u plemenskim
organizacijama, a dotjerane su i različite religiozne predodžbe. Čovjek je
tada svoje mrtvace palio i pepeo im stavljao u žaru, ili ih je sahranjivao.
U oba slučaja u grob im je stavljao različit nakit i oružje, a u posude
zacijelo i hranu. Nalazi željeznog doba obilni su po svim hrvatskim ze­
mljama, ali je karakteristično da u Hrvatskoj i Slavoniji nema čiste hal-
štatske kulture, već je ona dosada uvijek nađena bilo pod jačim bilo
pod slabijim utjecajem latenske. U Hrvatskoj je najznatnije nalazište u
okolici Otočca: Prozor - Vital i Kompolje. Ovdje se uz kopče, načinjene
kao dvostruka spirala od žice, pa brončane kape, slične u izradbi dana­
šnjim ličkim crvenkapama, našlo i krasno izrađenih brončanih ploča
s lijepim figurama ratnika sa štitom, šljemom i kopljem, te konjanika
u kasu, koje pokazuju snažan staroetrurški utjecaj. Ali najznatnije je
nalazište Glasinac kod Sarajeva, jer natkriljuje jedinstvenošću metalo-
tehnike i tipološkom stranom sva ostala u Evropi, pa i samo halštatsko.
Svi nađeni mnogobrojni predmeti pokazuju autohtoni lokalni značaj, a
pripadaju starijemu čisto željeznom razdoblju.
Kojemu su plemenu pripadali vlasnici tih drevnih svjedočanstava
kulture, ne znamo; samo za ona iz željeznog doba možemo s punom si­
gurnošću kazati da su preostala od prvih poznatih žitelja na današnjoj
hrvatskoj zemlji: Ilira i kasnije doseljenih Kelta.10

III
ILIRI, GRCI I RIMLJANI

Literatura. - A. Mayer, Staroilirske studije, NVj 40-43, 1932-35; Položaj ilir­

skog jezika među indoevropskim jezicima, NVj 44, 1935-36; Bosna u ilirsko
doba, Napretkova Poviest BiH 1 1942; J. Brunšmid, Die Inschrifften und
Miinzen der griechischen Stadte Dalmatiens, Beč 1898; G. Novak, Predgrčka
Issa, ČHP 3, 1943; Dimos i Herakleja, Bulićev Zbornik, Zagreb 1924; Koloni­
zacija Dionizija Starijeg na Jadranu Serta Hoffilleriana Zagreb 1940; Isejska
i rimska Salona, Rad JAZU 270, 1948; Stari Grci na Jadranskom moru, Rad
JAZU 322, 1961; P. Lisičar, Crna Korkyra i kolonije antičkih Grka na Jad­
ranu, Skopje 1951; M. Suić, Istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Pe-
riplu, Rad JAZU 306, 1955; G. Zippel, Die romische Herrschaft in Illyrien bis
auf Augustus, Leipzig 1877; L. Patsch, Archaologisch-epigraphische Unter-
suchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien, WMBH IV-IX,
XI, XII, 1896-1912; Lika in romischer Zeit, Beč 1900; Zbirke rimskih i grčkih
starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM XXXI, 1914 i pos.; Historische
Wanderungen im Karst und an der Adria I, Beč 1922; L. Veith, Die Feldzuge

10 [U 2. izd., Šišić je ovdje na prvome mjestu spomenuo Tračane, ali ih je u “Povijesti

Hrvata za narodnih vladara” ponovo s pravom izostavio.)

42
 Povijest Hrvata

des C. Julius Caesar Octavianus in Illyrien in den Jahren 35.-33. v. Chr., Beč
1914; N. Vulić, Oktavijanov ilirski rat i izgnanje Skordiska iz Gornje Mezije,
Glas SKA 72, 1907; F. Miltner, Augustus’ Kampf um die Donaugrenze, Klio
XXX 1937; M. Suić, Važnost izučavanja etničke stratigrafije naših krajeva u
predslavensko doba, Filozofski fakultet u Zadru 1956-57.

Tračani, Iliri i Kelti. Prvi su nastavali čitavo područje Balkanskog

poluotoka od Crnoga do Jadranskog mora. Tračani se doseliše zacijelo
iz današnje južne Rusije i zapadne Rumunjske preko donjega Dunava
i potisnuše tom prilikom većina na jug ranije stigle Grke. Poslije Trača-
na sašli su Iliri sa sjeverozapada i potisnuli Tračane na istok, tako da
ih je u historijsko doba razdvajala otprilike crta povučena uz Moravu i
Vardar. Iliri se raspadahu na mnogobrojna plemena, nastavajući iznaj-
prije svu zemlju južno od srednjega Dunava (kod Beča i Budima) do
grčkih međa, dok se na zapad protegoše pod imenom Veneta do rijeke
Pada. Oni su bili hrabar narod, više pastiri negoli ratari, vazda spremni
srnu ti u boj i pogibao, a suština njihove borbe bilo je drsko gusarenje
na moru i smjelo hajduštvo na kopnu. Pored dobrih svojstava, kao što
su hrabrost i otpornost, velike su im mane bile požudna odanost piću
i strasna nesloga u stalnoj pratnji krvne osvete. U prvoj polovici IV st.
pr. n. e. počeše na njih udarati Kelti (Gali), seleći iz svoje prvobitne do­
movine Galije. Zauzevši Posavinu i srednje Podunavlje, osnovaše Kelti,
ispremiješani negdje više negdje manje sa starim Ilirima, više oblasti, a
glavno im središte bila Segestika (Siscia, Sisak). Potom provale na Bal­
kanski poluotok i prouzroče među Ilirima općenito komešanje stisnuvši
ih napokon na prostor gdje se kasnije nastaniše Hrvati i Srbi. Ovdje
bijahu u vrijeme prije dolaska Rimljana glavna ilirska plemena: Ardijeji
od rijeke Vojuše (u Albaniji) do Neretve sa središtem u Rizonu (Risan),
poslije u Skodri (Skadar), Delmati između Neretve i Krke sa središtem u
gradu Delminiju (danas gradina Borčani kod Županjca na Duvanjskom
polju u Bosni) i Liburni od Krke do Raše i po otocima, sa središtem u
Skardoni (Skradin), a na glasu kao smioni gusari na svojim brzim lađa­
ma. Njima na sjeveroistoku između Risnjaka, Kapele, Une, Zrmanje i
Velebita sjedili su keltsko-ilirski mješanci i hrabri Japudi, a između Sa­
ve i Drave, od današnjeg Varaždina do današnjeg Daruvara, Jaši; dalje
na istok Breuci, a oko ušća Save u Dunav i u današnjoj sjevernoj Srbiji
keltski Skordisci. Porječje Rame i gornjeg Vrbasa (Urpanus) bilo je, čini
se, sjedište Sardeata, a porječje Sane, srednjeg Vrbasa između dana­
šnjega Jajca i Banjaluke, pa Vrbanje i dalje na istok do donje Drine
(Drinus) postojbina Mezeja. Njima na jugu s istočne strane Dinare pla­
nine ( ”ASpiov opog) stanovali su Dindari, kojih ime kao da podsjeća na
ovu planinu, a oko gornje Bosne, od današnjega Sarajeva otprilike do
Vranduka, pa do Drine na istok, hrabri gorštaci Dezitijati, dok su s lije­
ve obale Neretve živjeli Daorsi, a u većem dijelu današnje zapadne Crne
Gore, od Grahova sve do Skadarskog jezera (Palus Labeatis) i rijeke
Drima (Drilo), naročito u porječju Zete i Morače, Dokleati, sa središtem
u gradu Doklea (danas Dukljan kod Podgorice).

43
 Ferdo Šišić

Grčke naseobine. Prve historijske vijesti o istočnoj obali Jadran­

skog mora u vezi su s grčkim imenom, kao što su i najstariji pisani
historijski spomenici grčkog postanka. Od početka IV st. pr. n. e., nai­
me, počeše se Grci, koji su još u VII i VI st. naselili s otoka Korkire (Krf)
duž današnje albanske obale gradove Apoloniju (Pojani kraj Valone),
Epidamno (Drač) i Lis (Lješ), sve to više zanimati za Jadransko more
(o' ’A6piag), čiji su ih mnogobrojni otoci i pitome luke, podesne za na­
seljavanje, snažno privlačile. Prva je naseljena iz dorske Sirakuze za
vladanja tamošnjega tiranina Dionizija I Starijega, nešto prije 385, vi­
norodna Issa (Vis), a ta osnuje potom novu naseobinu na Crnoj Korkiri
(Korčula, Krkar) sa središtem u blizini današnje Lumbarde, i podloži
izravno svojoj vlasti tik obale na otočiću Tragurij (današnji Trogir), a
na samoj obali luku Epetij (Stobreč kod Splita). Malo zatim osnovali su
Parani na Hvaru grad, davši mu svoje ime (najprije Paros, zatim Faros,
danas Starigrad), po kojem je najzad prozvan i čitav otok. Iz tih naseo­
bina Grci su, baveći se trgovinom, a u prvom redu prodajom jantara,
dolazili i do sjevernih otoka i otočića, kao i do drevnoga venetskoga11
grada Atrije (nedaleka ušća Pada), koji dade moru ime. U isto vrijeme
upoznaše oni i Brač (Brattia), Mljet (Melite) i ušće Neretve (Naron), gdje
se nalazio grad Narona (danas Vid kod Metkovića, dok se ime očuvalo
u rječici Norilj), pa Epidaur (Cavtat) i Boku Kotorsku (6 'Pi^ovvcog xdhnog
po gradu 'Pi£oov Risan), koji su u starije vrijeme smatrali ušćem široke
rijeke (em rov rPi£ouvra norapov). Je li i ovdje bilo baš grčkih naseobina,
ne da se sigurno odrediti, samo znamo da su sva ta mjesta bili živi do­
kazi one tihe grčke seobe koja je donosila istočnoj obali Jadranskog
mora nov život i pravu kulturu, svagdje stvarajući i gradeći, a nigdje ne
rušeći. Tako su te grčke naseobine s vremenom postale moćna središta
civilizacije, kakva raznovrsna barbarska plemena, što su im bila u za­
leđu i težila prema moru, nikad nisu umjela da stvore. Borba što sada
nastade između Grka i barbara, a u kojoj možda propadoše još prije
godine 230. pr. n. e. sve grčke naseobine, osim jedine Isse s njezinim
posjedima Tragurijem i Epetijem, izlazna je tačka historijskog razvitka
od dvije tisuće godina u ovim krajevima. U toj borbi ukrštavaju se, na
tom inače jedinstvenom teritoriju, dva suprotna utjecaja: jedan - strani
- koji teži s mora k unutrašnjosti, a drugi - domaći - koji silazi s kopna
da obrani svoje more i obalu. Prvi obilježuju na početku historije Grci,
a drugi Iliri.
Prvi bojevi Ilira s Rimljanima. Oko polovice III st. pr. n. e. osnovaše
ratoborni Ardijeji prvu nam poznatu saveznu državu različitih južnoilir-
skih plemena s monarhijskom organizacijom, koju podiže do zamjerne
snage na kopnu i moru kralj Agron, stupivši u prijateljske i saveznič­
ke veze sa susjednom Makedonijom. Agronova se država protegla uz
primorje od epirskih međa do Neretve, a u unutrašnjost sve do današ­
njega Kosova polja. Obuhvatila je dakle današnju južnu Hercegovinu

11 [Protivno svojoj tvrdnji u oba izdanja “Pregleda”, Šišić je u “Povijesti Hrvata...”,

str. 76, izričito istakao da se ne radi o etrurskom nego venetskom gradu.)

44
 Povijest Hrvata

i Dalmaciju, čitavu Crnu Goru i Albaniju, a središte bijaše joj grad Ri-
zon (Risan) u Boki Kotorskoj.12 Sada procvate ilirsko gusarenje do savr­
šenstva, a tako i hajduštvo Agronovih kopnenih četa. Na poziv svoga
makedonskog saveznika uplete se potom Agron u grčke razmirice, i
njegove čete potuku Etoljane te se s bogatim plijenom vrate kući (god.
231). Sav sretan s toga uspjeha, Agron počne pijančevati, što je brzo
platio životom. Vladanje preuze nato, uz potporu povjerljivih prijatelja,
njegova udovica Teuta, žena osobito spretna i puna barbarske lukavo­
sti. Ohrabrena dotadašnjim uspjesima svojih podanika, ne samo da im
je dopuštala gusarenje po miloj volji nego ih je i sama slala u pljačku
sve do Mesenije po moru, a u Epir na kopnu. Poslije toga baci se Teuta
na grčku Issu (Vis), ali upravo tada započe akcija Rimske Republike,
koja sve do toga vremena nije svraćala pažnje na istočnu obalu Jadran­
skog mora. Naime, za provale u Epir, neki su ilirski hajduci oplijenili,
poubijali i odveli u ropstvo mnoge italske trgovce koji su onuda prola­
zili, a jer je šteta bila golema, senat se na tužbu oštećenih odluči na
odrješit istup. Dva njegova poslanika, braća Gajo i Lucije Korunkanije,
stupiše pred Teutu (230) koja je baš tada sa svojom vojskom opsjedala
Issu. Kraljica primi braću oholo i prkosno, i odvrati kako će nastojati
da ilirska država ne nanese više Rimljanima nikakvu nepravdu, ali uz
to dometne da nema zakona koji bi joj nalagao da sprečava pojedine
Ilire u gusarenju. Mladi poslanik reče nato uzbuđeno da su u Rimljana
drugi običaji i da će oni uznastojati da doskora poprave ilirske zakone.
Taj slobodni odgovor poslanika tako razgnjevi Teutu da je zaboravila
međunarodno pravo i poslala za Rimljanima nekoliko oružanih ljudi ko­
ji ubiše smiona govornika. Poslije ove drske uvrede Rimljani se počeše
spremati na rat, i tako započne teška borba od puna dva stoljeća koja
je stavila njihovu hrabrost i mudrost na veliku kušnju.
Međutim se Teuta odluči s proljeća 229. na nov pothvat, udarivši na
grčke gradove Epidamno i Apoloniju te na otok Korkiru (Krf). Pobijedivši
grčku mornaricu, Iliri su doista zauzeli bogati otok i ostavili na njemu
posadu s Teutinim vazalom Demetrijem Faraninom na čelu, a zatim
okrenu Epidamnu. Uto su Rimljani dovršili svoje pripreme i započeli
rat. Brodovlje od 200 lađa otplovi iz Rima pod zapovjedništvom konzula
Gneja Fulvija Centumala, a kopnena vojska, sastavljena od 20.000 pje­
šaka i 2000 konjanika pođe s Aulom Postumijem u Brunduzij da se
ondje ukrca. Konzul je s brodovljem udario pravo na Korkiru, na što se
Demetrije Faranin, u nakani da bude nezavisan, pridruži Rimljanima i
otplovi s njima kao vodič do Apolonije, gdje se međutim i iskrcala kop­
nena rimska vojska. Nato pohiti sjedinjena rimska sila pod Epidamno,
protjera odanle Ilire i požuri dalje na sjever, ali kad se rimsko brodovlje
približilo Issi, Teuta pobjegne na nekim lađama u Rizon, a preostalo
njezino brodovlje spasi se u Neretvu. Na kopnu se doduše borba nasta­
vila, ne bez privremena uspjeha Ilira, ali najzad se Teuta ipak našla

12 [U oba izdanja “Pregleda”, Šišić je ovu tvrdnju iznio s rezervom koju je izrazio rije­
čima: “kao da”, ali je u “Povijesti Hrvata...” tu rezervu odbacio.)

45
 Ferdo Šišić

primorana da zamoli na proljeće 228. mir: ona je obećala da će plaćati

nametnuti joj danak, odrekla se gotovo čitave Ilirije i obvezala da njezini
podanici neće s više od dvije, i to neoboružane, lađe ploviti južno od Lisa
(Lješa); samo kraj oko Boke Kotorske i otprilike do ušća Bojane i Drima
čini se daje ostao u njezinoj vlasti, ali i to ne zadugo, jer joj poslije sklo­
pljena mira nestaje i traga. Preostali veći dio ardijejske države razdijele
Rimljani među njezine bivše vazale, a najviše je dobio Demetrije, naime
osim Fara i susjednih otoka još i znatan dio sučelnoga kopna, dok su
Korkira, Apolonija, Epidamno i Issa, to jest grčko žiteljstvo, proglašeni
slobodnima pod rimskim protektoratom, što znači da su zapravo uvrš­
teni u krug rimske interesne sfere koja se tim ratom protegnula na istoč­
nu obalu Jadranskog mora. Još iste godine 228. proslavio je pobjednik
Gneo Fulvije Centumal prvi trijumf nad Ilirima (ex Rluricis).
Ali novi poredak na istočnoj obali Jadranskog mora nije bio dugog
vijeka. Koristeći se neprilikama Rimljana zbog zapleta s Kartažanima,
u Hispaniji, a s cisalpinskim Keltima u današnjoj sjevernoj Italiji, De­
metrije Faranin podigne svoju moć do znatne visine, oslanjajući se na
jako uporište Dimalu na kopnu,13 a na otok Far s istoimenim gradom
na moru. Uz to je pregnuo za vrhovnim gospodstvom nad čitavom ilir­
skom obalom, dakle i nad grčkim gradovima, pa čak i za punom slobo­
dom na moru, ali mu Rimljani toga ne dopustiše dobro znajući da bi
to značilo obnoviti vremena Agronova i Teutina. Vidjevši zbog toga da
je prevaren u svojim nadama, Demetrije Faranin okrene se uoči drugo­
ga punskog rata susjednoj Makedoniji i sklopi s njome savez. Kad su
to u Rimu saznali, senat odluči još prije sukoba s Kartagom raščistiti
svoje račune u Iliriji “da sebi osigura leđa”, naročito kad se Demetrije
usudio da s 50 oružanih lađa zaplovi južnije od Lisa i porobi neke kik-
ladske otoke. Ljeti 219. pođe dakle konzul Lucije Emilije s brodovljem i
kopnenom vojskom preko mora i napadne odmetnike najprije u tvrdoj
Dimali, a poslije njena osvojenja i na Faru gdje se vodila žestoka borba
oko istoimena jako utvrđena grada. Potučen, Demetrije pobjegne s dvije
lađe u Makedoniju, na što Rimijani podvrgnu izravno svojoj vlasti otok
Far i okoliš grada Dimale, dok su ilirske poglavice dijelom postali rimski
saveznici, a dijelom ostali slobodni. Tim ratom položiše Rimljani temelj
svojoj vlasti na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka.
Rimljani pokoravaju Ilire. Ali za vrijeme dugotrajnoga drugoga pun­
skog rata Iliri se opet podigoše. Već potkraj III st. uzme Pleurat, poto­
mak Agrona, kraljevski naslov i učini Skodru prijestolnicom prostrane
države, koja se protegla od Lisa sve do na domak rijeke Krke, otkad su i
Delmati došli pod njegovu vlast (oko 196). Pleurata naslijedi sin Gentije,
surov čovjek veoma nestalna značaja i strasno odan piću. U početku se
pokazivao vjeran Rimljanima, ali 169. se iz pohlepe za obećanim zlatom
prodruži Makedoniji koja je tada ratovala s Rimskom Republikom. Saz­
navši za Gentijevu nevjeru, senat odluči s njime što brže svršiti. Pretor

13 Položaj ovoga mjesta nije nam poznat. [G. Novak traži ga kod današnjega grada
Hvara.)

46
 Povijest Hrvata

Lucije Anicije iskrca se kod Apolonije s 20.000 momaka i potuče ilirske

čete, na što se Gentije povuče do Skodre da ondje još jednom pokuša
bojnu sreću. Ali ponovo poražen i ostavljen od svojih podanika, zamoli
mir i pođe glavom na Anicijev zahtjev u rimski tabor predavši se pobjed­
niku na milost i nemilost. Nato uđe pretor u Skodru, kamo mu dovedo-
še još u Meteonu (danas Medun kod Podgorice) neke zarobljene članove
Gentijeve porodice: ženu, oba sina i brata. Svi su oni otpremljeni u Rim,
gdje su kao osobit ukras sudjelovali u trijumfu Lucija Anicija (167).
Poslije dovršena rata odasla senat u Iliriju pet komisara da s pretorom
urede ilirske prilike. Kad se Anicije sastao s komisarima u Skodri, budu
Gentijevi ilirski podanici proglašeni slobodnima; osim toga kraljevska je
čast ukinuta, a rimska se vojska imala povući iz zemlje, dok je Gentije-
va država razdijeljena na tri zasebne oblasti s potpunom autonomijom
pod izravnom upravom domaćih plemenskih glavara, ali su oni zato
kao saveznici morali priznati vrhovnu vlast Rima, okaniti se gusarenja
i svakog utjecaja na vanjsku politiku, te primiti obavezu plaćanja godi­
šnjeg danka; izuzetak su činila samo ona plemena - tako, primjerice,
Daorsi - koja su se odmah u početku rata pridružila Rimljanima iznevje­
rivši se kralju Gentiju, jer su sada bila za nagradu oproštena od plaća­
nja danka. Rimljani se i taj put zadovoljiše Issom, Farom i Dimalom kao
svojim izravnim posjedom, dok su sva ostala ilirska plemena od Neretve
do Raše i Drave, kao i ona u gorovitoj unutrašnjosti, ostala slobodna
od rimskog utjecaja, iako se ubrzo pokazalo da je sukob s njima samo
pitanje vremena.
Borbe s Delmatima. Prvi su izazvali napadaj rimskih legija Delmati
(Dalmati). U doba propasti ardijejske države oni su imali između Neret­
ve i Krke, mora i gornjeg Vrbasa snažnu i dobro organiziranu političku
zajednicu, sastavljenu od više sitnijih plemenskih oblasti, koje su u rat­
no doba sebi birale između odličnijih porodica zajedničkoga vođu. Me­
đutim, delmatsko težište nije bilo na primorju, kao nekoć ardijejsko, ne­
go podalje u unutrašnjosti oko grada Delminija, koji se kao jaka utvrda
dizao na Hlib-planini nad Duvanjskim poljem. Slabe pak veze s primor­
jem bijahu razlogom da su Delmati živjeli u mnogo primitivnijim gos­
podarskim prilikama od svojih južnih susjeda, adi su zato bili i otporniji
i složniji od njih. Prve sukobe izazvale su pogranične zadjevice Delmata
s grčkim kolonistima oko Salone, Epetija i Tragurija s jedne, a kod ušća
Neretve s Daorsima s druge strane. Kad su se takvi slučajevi nagomila­
li, poslao je na molbu Grka i Daorsa rimski senat 158. pr. n. e. k Del­
matima poslanstvo da izravna nesuglasice. Ali Delmati odgovoriše da
oni s Rimljanima “nemaju nikakva posla”, i čak uvrijediše poslanstvo
tako teško d a j e konzul Gaj Marcije Figulo 156. provalio s Neretve sve
do Delminija, ali ga ne osvoji. Tek poslije dugotrajne ponovne opsade
zauze utvrdu Figulov nasljednik, konzul Publije Kornelije Scipion Nazi-
ka (155) i proslavi potom trijumf “de Delmateis”. Premda nije snaga Del­
mata bila ovim ratom skršena, ipak bijaše toliko oslabljena da su dulje
vremena mirovali.

47
 Ferdo Šišić

Borbe s Japudima i Delmatima. Međutim dođoše Rimljani u sukob

i sa sjevernim Japudima. Još je 170. pr. n. e. upao u njihovu zemlju
konzul Gaj Kasije Longin dolazeći iz Akvileje, ali taj je vojni pohod ostao
bez većih posljedica. Tek 129. pošao je s uspjehom protiv njih konzul
Gaj Sempronij Tuditan da ih kazni zbog njihovih čestih provala do Ak­
vileje, i prodre od riječkog zaljeva do Krke kroz današnju Liku, dakle
ne samo u japudsku oblast nego i u liburnijsku. Tim se ratom proširi
rimsko gospodstvo nad čitavom istočnom obalom Jadranskog mora,
dok su unutrašnji goroviti krajevi ostali poslije odlaska rimske vojske
i nadalje većim dijelom u staroj slobodi. Poslije deset godina (119) Rim­
ljani su opet imali posla s pobunjenim Delmatima, a tako i poslije pola
stoljeća (78) kad Delmati skočiše ponovo na oružje sve do primorja toli­
kom žestinom da se prokonzul Gaj Koskonije morao pune dvije godine
boriti dok ih je svladao i Salonu obranio rimskoj vlasti. Uporedo s ovim
vojnama započe i pokorenje panonskih plemena s kojima Rimljani do­
đoše u sukob g. 119, kad je konzul Lucije Cecilije Metel, još prije japud-
sko-delmatske vojne, provalio sve do Siscije i privremeno je zauzeo, jer
je 83. došlo do novoga panonskog rata, u kojem je konzul Lucije Scipion
Aziagen ponovo morao zauzeti Sisciju, ali i opet samo privremeno.
Godine 59. ušao je i Ilirik u prokonzularsko područje Julija Cezara,
koji je dva puta pohodio današnje hrvatske zemlje: prvi puta zimi 57. na
56, kad je htio, kako sam kaže, “da i ove narode obiđe i da upozna ove
zemlje”, te početkom 54, kad je došao da izravna neke nesuglasice na
jugu svoje provincije, oko ušća Neretve. Inače Cezar nije mnogo mario
za Ilirik, obraćajući više pažnje Galiji i samom Rimu, pa zato i jest u tim
krajevima nastupila baš za njegove uprave potpuna anarhija, za koje
se Japudi i Delmati opet osoviše na noge. Ustanak je buknuo god. 52,
a iduće godine preotmu Delmati Liburnima važni i osobito čvrsti grad
Promonu (danas Klanac kod sela Tepljuh na Promini, planini južno
od Knina), a kad je godine 50. stigla pod Promonu jaka rimsko-libur-
nijska vojska, Delmati je ametom poraze. Ustanak Delmata nađe uto
krepke potpore i u građanskom ratu između Cezara i Pompeja. Sada
Japudi i Delmati prijeđu na Pompejevu stranu, a samo neki primorski
gradovi, kao Salona i Epidaur, ostadoše uz Cezara. Poslije bitke kod
Farzala posla Cezar iz Italije protiv buntovnika konzulara Aula Gabini-
ja, ali mu Japudi nanesu zimi 48. na 47. teške gubitke, a Delmati ga
nedaleko utvrde Sinadium (danas Balijina Glavica južno od Drniša) u
nekom klancu do nogu potuku; više od 2000 vojnika, 38 centuriona i 4
tribuna ostadoše mrtvi, a ratni znaci padoše neprijatelju u šake, dok se
ostatak vojske spase u Salonu, koju ustanici doskora također zauzmu.
Zbog toga je trebalo rat protiv Delmata i Japuda nanovo započeti. Pobi­
jedivši republikansku stranku, počne se Cezar spremati na vojnu i čak
zamisli pokoriti sve zemlje do Dunava da tako osigura Italiju sa sjevero­
istočne strane. Kad to Delmati saznaše, otpreme godine 46. diktatoru
poslanstvo u Rim i pokore mu se dragovoljno predavši taoce i obvezavši
se na plaćanje godišnjega danka. Ali doskora se i opet pobune, boreći
se, naročito po prijekoj smrti Cezara (15. marta 44), s velikom srećom
protiv rimskih legija.

48
 Povijest Hrvata

Oktavijanove vojne u Dalmaciji i Panoniji. Tek kada je Cezarov

baštinik Oktavijan sasvim skršio republikance, mogao se 35. pr. n. e.
posvetiti teškoj zadaći da opet pokori buntovna ilirska plemena i da se
zabavi mišlju svoga poočima o proširenju države do Dunava. Vojna za­
poče velikom energijom, a glavni zapovjednik bijaše sam Oktavijan uz
suradnju još nekih najboljih rimskih generala. Operacije su započele
sa sjevera kod današnjega Senja (Senia), a uperene bijahu u prvom re­
du redu protiv Japuda i panonske Siscije (Segestike). Izgubivši glavnu
utvrdu Arupium (Prozor kod Otočca), japudska se bratstva na zapadu
Kapele planine predadoše poslije neznatna otpora, ali se ona na istoku
s one strane Kapele hrabro odupriješe. Poslije teških gubitaka šta su
ga snašli na prolazu kroz planinu, Oktavijan prodre do njihova središta
imenom Metulum (danas možda Čakovac kod Ogulina),14 ali ga zauze
tek nakon ogorčenih bojeva, u kojima i sam dopade rana, kao ruševinu
s izgorjelim ženama i djecom, dok je sva hrabra japudska posada pot­
puno izginula. Skršivši Japude, Oktavijan pođe prema Sisciji, koja je
u to vrijeme bila gotovo kao otok opkoljena Kupom, uz pomoć umjetno
iskopanog spojnog kanala. I ovdje je rimska vojska naišla na hrabar
otpor jer je grad pao tek poslije tridesetdnevne opsade. Potom rimska
vojska okrene na jug i, prošavši pokorenom zemljom Japuda, upadne
u Liburniju, u današnjoj sjevernoj Dalmaciji. Ali hrabri Delmati, dobro
organizirani, odlučiše se na odlučan otpor, uloživši u nj sve svoje sile.
Ratovanje je potrajalo pune dvije godine (34-33 pr. n. e.) i započe se već
na liburnijskoj granici kod izvanredno jakoga grada Promone. Poslije
pada Promone odupriješe se Delmati još jednom u gradu Sinodiju, a na
kraju u tvrđavi Setoviji (danas Šutanj iznad Lučana kod Sinja) koju su
predali tek tada kad ih je na to natjerala ljuta glad. Poslije ta tri snažna
otpora bijahu Delmati na kraju svoje snage: oni prihvatiše sve uvjete
pobjednika: obećali su da će se odsada unaprijed držati mirno, predali
su 700 dječaka kao taoce, vratili Gabinijeve ratne znakove i obvezali
se (kao što i sva ostala pokorena ilirska plemena) na vojnu službu i na
plaćanje godišnjeg danka što su ga bili obrekli Cezaru. Porazom najja­
čega ilirskog plemena svršio se rat potpunim pokorenjem svih plemena
od mora do Drine i od Drima do Drave. August (Oktavijan) proslavio je
potom (27. pr. n. e.) svoju pobjedu velikim trijumfom.
Uirsko-panonski ustanak. Još iste godine 27. pr. n. e. predao je car
August provinciju Iliriju senatu u upravu, što je značilo da su je u Rimu
smatrali najzad pokorenom i primirenom. Ali se prevariše. Gotovo puna
tri decenija vladala je u Iliriku tišina. Rim je stalno odvodio delmatske i
panonske mladiće u vojsku u daleke krajeve, u Aziju i Galiju, a od onih
koji su ostajali kod kuće uzimao bi grabežljivom rukom sve od čega
su živjeli. Za uzdarje dobivali su ceste,15 koje ih samo bliže primakoše

14 [Vjerojatnije negdje u okoluci Bihaća.]

15 [Premda je Šišić, pripremajući 3. izd. ove knjige, riječ “cesta” - u vezi s rimskim
vladanjem kod nas - svagdje promijenio u “put”, zadržan je ovdje prvi izraz kojim
se je Šišić dotada i sam uvijek služio i koji je u nauci općenito prihvaćen.]

49
 Ferdo Šišić

osvajačima i primamiše rimske koloniste u njihovu zemlju. Od delmat-

skoga hajduka postade tako najprije prosjak, a zatim rob. Sasvim je
prirodno da je sve dublje ogorčenje zahvaćalo maha među pokorenim
ilirsko-panonskim plemenima, a gdje su svi nezadovoljni, potreban je
samo hrabar muž da stane na čelo pokreta i da u odlučnom času odu­
ševi svoju braću. I doista, brzina kojom je veliki ilirski ustanak planuo
zadivljuje nas još i danas, a Rimljane je upravo prenerazio, najviše sa­
moga starca Augusta.
Sredinom godine 6. n. e. prijeđe Tiberije kod Karnunta (danas Pet-
ronell nedaleko od Beča) Dunav s namjerom da poslije pobjede nad Ma-
rabodom, kraljem Markomama, ujedini današnju Češku i Moravsku s
rimskom Germanijom. U toj su rimskoj vojsci bile i čete koje su inače
taborovale u Iliriku, pa stoga bijahu u taj mah Dalmacija i Panonija sa­
mo slabo zaštićene. U tom zgodnom času, dakle, buknuo je Tiberiju iza
leđa ustanak većine ilirskih plemena od Drave do Drima. Prva je iskra
vrcnula u povodu novačenja kod hrabrog plemena Dezitijata (oko da­
našnjega Sarajeva) pod vodstvom junačkoga Batona i za čas se raširila
poput pohlepna plamena na sve strane, a naročito u današnju srednju
Slavoniju gdje su prvi digli oružje protiv svojih tlačitelja snažni Breuci,
kojima je tada upravljao Pines, ali se uza nj naročito još ističe kao voj­
skovođa i opet jedan Baton. Doskora bijaše broj ustanika tolik da se u
Rimu govorilo kako ih ima oko 800.000, a među njima do 200.000 za
rat sposobnih pješaka i 9.000 konjanika. Jedni potom jurnu na Sirmij,
drugi na Salonu, a treći duboko u Makedoniju, svagdje ubijajući rimske
vojnike, građane i trgovce. Na glas o tim nenadanim događajima teško
se zabrinuše u Rimu, pa i sam je August čak izjavio u senatu: ako ne
napnemo svu našu snagu, dušmanin je za desetak dana pred Rimom.
Zato su poduzete sve vojničke mjere, a vojskovođom je August imeneno-
vao svoga pastorka Tiberija, davši mu uz to nalog da sklopi s Marabo-
dom mar i da napusti zauzeće Češke; tako su dakle Iliri spasili Češku i
srednju Njemačku od romanizacije. Ali još prije negoli je Tiberije stigao
na bojište, jedna je rimska vojska suzbila dezitijatskoga Batona kad je
htio da se dohvati ceste koja je vodila u Akvileju, a druga je vojska, do­
jurivši iz susjedne Mezije, potjerala drugog Batona od Sirmija, pa ga
doskora potukla negdje na Dravi. Oko toga vremena stiže i Tiberije iz
današnje Češke u Panoniju i prihvati se teške zadaće s velikim oprezom
i hladnokrvnošću, pazeći da ne učini neumjesnom žurbom sudbonosnih
pogrešaka. Držao se zato u početku rata više defenzivno, utaborivši se
čvrsto u Sisciji, iako je doskora raspolagao s kakvih 100.000 momaka.
Ali s Tiberijevim držanjem nisu bili u Rimu zadovoljni, naročito zbog to­
ga što je hrana sve više poskupljivala i trebalo je sniziti potrebe državnog
izdatka, dok je narod prijekim okom gledao kako neprestano novače bez
izabiranja. I na samom dvoru počeli su Tiberija sumnjičiti da naumice
zavlači rat, samo da što duže ima pod svojom rukom vojsku kakve Rim
već davno nije vidio. Zbog toga August pošalje iduće godine (7) u Panoni­
ju mladoga Germanika, Tiberijeva nećaka, da mu pomaže kao zapovjed­
nik armije, a sam ode god. 8. u Ravenu da bude što bliže bojištu.

50
 Povijest Hrvata

Tiberijeva taktika pokazala je uskoro dobre plodove. Ograničivši se

samo na mali rat i haranje neprijateljskog zemljišta, Rimljani su primo­
rali dezitijatskog Batona da se povuče k Breucima i da napusti napade
na njihov tabor kod Siscije. Međutim stigoše u istočnu Panoniju nove
jake rimske čete iz Mezije, ali kod baruština Vuke, između današnjih
Vinkovaca i Osijeka, iznenada ih napadoše oba Batona, koji su očito išli
za tim da spriječe združenje ovih četa s Tiberijevom vojskom. U krvavoj
bitki bijahu najzad ustanici tako potučeni daje njihov položaj u Panoniji
doskora postao neodrživ. Sada rimska vojska istupi smjelije: Germanik
prodre u zemlju između donjega Vrbasa i donje Drine i čitavu je opus­
toši, tako da su ustanike počele doskora mučiti razne boleštine i glad.
U takvoj situaciji ustanici pokušaju na početku godine 8. pregovarati
s Rimljanama o miru, ali kako ovi ne htjedoše pristati na pomilovanje
ustaničkih vođa, nije došlo do sporazuma. Doskora stigne ustanike (još
iste godine) nov udarac: vođa Breuka, drugi Baton, bez sumnje potajno
predobiven, nagovori svoju vojsku da na rijeci Batinu (danas Bednja) po­
loži oružje, a sam izruči Rimljanima svoga sudruga i poglavicu Breuka
Pinesa, na što je Baton za nagradu priznat jedinim vladarom toga pleme­
na. Na taj glas dojuri dezitijatski Baton iz Dalmacije da kazni izdajnika
i da nanovo digne ustanak; on potuče imenjaka, zarobi ga i stavi pred
sud, a taj ga osudi na smrt. Uza sve to Baton nije mogao da se u Panoni­
ji održi, već se povuče u Dalmaciju zaposjevši sve klance i uništivši sve
poljske plodove, ne bi li tako Rimljanima spriječio dobavu hrane. Ovim
događajem bijaše Panonija napokon pokorena, a Tiberije je rat smatrao
uglavnom dovršenim i vrati se na kraju godine 8. u Rim. Glavna svrha
iduće ratne godine (9) bijaše pokorenje Dalmacije, što se pokazalo kao ve­
oma teška zadaća jer je u toj gorovitoj zemlji, punoj utvrda po visovima,
trebalo zauzimati jedno po jedno uporište ustanika za drugim. Kad se,
međutim, pokazalo da Germanik, koji je ovdje samostalno zapovijedao,
pored svih uspjeha ipak ne može dovršiti rat, vrati se Tiberije na proljeće
9. n. e. na bojište. Ovdje se Baton posljednji puta junački odupirao u teš­
ko pristupačnoj tvrđavi Andetriju (danas Gornji Muć sjeverno od Splita),
ali videći najzad da nema nade u uspjeh, preda se Tiberiju i taj ga časno
primi odredivši mu Ravenu za boravište, gdje je potom i umro kao poli­
tički zatočenik (poslije 12. n. e.). Značajno je d a j e na sastanku Baton
odgovorio na Tiberijev upit o razlozima pobune: “Sami ste krivi jer ste k
našim stadima slali umjesto pasa i pastira vukove.” Batonovim padom
svrši se napokon teški trogodišnji “Batonski rat” (bellum Batonianum)
predajom pojedinih ilirskih plemena. Posljednji su bili Dezitijati, brane­
ći se očajno protiv Germanika u tvrdoj Ardubi (danas možda Vranduk
na rijeci Bosni), koja se dizala na goloj stijeni, a oko nje tekla je, izuzev
samo mali komad suha tla, brza rijeka. Još prije pada planuše među bra­
niteljima razmirice, jer se neki htjedoše predati. Drugima koji to ne htje­
doše pridružiše se žene prvih, voleći više smrt od ropstva. Pred samim
neprijateljem došlo je među njima do sukoba, a kad ti drugi podlegoše,
baciše se žene s djecom u plamen svojih gorućih kuća ili niz strminu u
rijeku. I tako zauze Germanik zgarište - simbol ilirske slobode.

51
 Ferdo Šišić

IV
RIMSKO VLADANJE

Izvori. - Corpus inscriptionum Latinarum III, Berlin 1873 (sa Suppl. III, 1-2,
1902); J. Brunšmid, Kameni spomenici hrv. nar. muzeja, VHAD VII-X, 1903-
09; V. Hoffiller - B. Saria, Antike Inschriften aus Jugoslavien, Zagreb 1938;
Archaologische Karte von Jugoslavien, Blatt Zagreb (J. Klemenc) i Ptuj (J.
Klemenc - B. Saria), Beograd 1936-38.

Literatura. - G. Novak, Topografija i etnografija rimske provincije Dalma­

cije, NVj XXVII, 1918; Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provinciji
Dalmaciji, HZ I, 1948; D. Rendić - Miočević, Ilirska onomastika na rimskim
natpisima Dalmacije, VAHD, 1948, prilog 52; H. Cons, La province romaine
de Dalmatie, Paris 1882; F. Bulić, Po ruševanama starog Solina, Strossmaye-
rovo Spomen-cvieće, Zagreb 1900; Car Dioklecijan, VHAD, n. s. XIV, 1919;
Stridon, Belićev zbornik, Beograd 1921; M. Abramić, Zur Geschichte Salo-
nas, Forschungen in Salona I, Beč 1917; F. Bulić - Lj. Karaman, Palača cara
Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927; M. Abramić, Zur Geschichte Salonas,
Forschungen in Salona I, Beč 1917; M. Suić, Limitacija agera rimskih koloni­
ja na istočnoj jadranskoj obali, Zbornik Historijskog instituta, Zadar 1956;
Pravni položaj grčkih gradova u Manijskom zalivu za rimske vladavine, Dia-
dora 1, 1959; J. Zeiller, Les origines chretiennes dans la province romaine
de Dalmatie, Paris 1906; Les origines chretiennes dans les provinces danubi-
ennes de l’empire romain, Paris 1918; B. Gabričević, Iconographie de Mithra
tauroctone dans la province romaine de Dalmatie, Archaeologia Jugoslavica
I, 1954; F. Bulić - J. Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa, Zagreb 1912;
F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 103-153; M. Mandić,
Bosna i Hercegovina u rimsko doba, Napretkova Poviest BiH I, 1942; E. Paša-
lić, Pogledi na ekonomiku u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije, Godi­
šnjak ID BiH X, 1959; Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo 1960.

Političko-geografska podjela Dalmacije i Panonije. Trajno poko-

renje ilirsko-keltskih plemena pod rimsku vlast po svojim je posljedi­
cama jedan od najkrupnijih događaja u prošlosti današnjih hrvatskih
i srpskih zemalja. Proširenje rimske kulture s novim idejama na polju
uprave, sudovanja, financija, civilizacije i rata, pa postepeno nestajanje
drevnog ilirstva i keltstva, zatim gotovo općenita romanizacija, naročito
na primorju i u ravnoj Panoniji, kao i trajno utvrđenje kršćanstva - sve
su to bili događaji koji su bitno utjecali još i na kasniji život Hrvata, dav­
ši im određen pravac na vjekove. Zato je doba rimskoga vladanja u tim
zemljama od velike važnosti i po naš glavni zadatak.
Već godine 10. n. e., odmah poslije ugušena ustanka, Rimljani su
podijelili dotada jedinstvenu provinciju Ilirik (Illyricum) na dvije: Panoni­
ju i Dalmaciju. Panonija je obuhvaćala potkraj I st. n. e. svu današnju
zapadnu Ugarsku s desne obale Dunava, istočni dio donje Austrije i
Štajerske s gotovo čitavom Kranjskom, zatim Hrvatsku od Risnjaka i
Kapele planine na istok, a od Mure i Drave da donjeg Pounja na jug,
čitavu današnju Slavoniju sa Srijemom i bosansku Posavinu. Dalmaci­
ja je zapremala svu zemlju od ušća Raše do blizu arbanaške rijeke Mat
(Mathis staroga vijeka) i od Jadranskog mora do na dohvat rijeke Kolu-

52
 Povijest Hrvata

bare i Ibra u današnjoj sjeverozapadnoj Srbiji. U to doba bijaše središte

Panonije Petovio (Ptuj), a Dalmacije Salona (Solin kod Splita). Ali otkad
se rimska vlast utvrdila po čitavoj desnoj obali Dunava, pokazala se
ubrzo potreba da se Panonija razdijeli. Dioba ove provincije u dvije za­
sebne, Gornju ili Zapadnu (Pannonia Superior) i Donju ili Istočnu (Pan-
nonia Inferior), provedena je za cara Trajana (između 105 i 107); granica
među njima tekla je na današnjoj hrvatskoj zemlji otprilike pravcem
povučenim od Moslavine na Dravi do blizu istočne obale Vrbasova ušća
u Savu, dok su središta bila: Gornjoj Panoniji Carnuntum (Petronell na
Dunavu nedaleko od Beča), a Donjoj Aquincum (O-Buda kod Budim­
pešte). Krajem III st. (oko 297) provede car Dioklecijan reorganizaciju
čitavog carstva razdijelivši ga u četiri prefekture (Orientis, Illyrici, Gal-
liarum, Italiae), 13 dujeceza i 116 znatno umanjenih provincija. Ova
se reorganizacija potom za Konstantina Velikog (oko 325) definitivno
ustalila. Sada se raspadoše dotadašnje obje Panonije na četiri zaseb­
ne provincije, od kojih su tvorile na današnjoj hrvatskoj zemlji s desne
obale Drave i Dunava, od dravskoga do savskoga ušća, Savia (Riparie-
nsis, Interammia) sa središtem u Sisciji jednu, a Pannonia II (Secunda,
Inferior, kasnije Sirmiensis) sa središtem u Sirmiju, drugu, dok su se
Pannonia I (Prima, Superior) sa središtem u Savariji (danas Szombat-
hely) i Valeria sa središtem u gradu Sopianae (danas Pečuh) sterale u
zapadnoj Ugarskoj. U isto je vrijeme Dioklecijan podijelio i Dalmaciju
na dvije provincije: na Dalmaciju sastavljenu od Liburnije (od Raše do
Krke) i od prave Dalmacije (od Krke do blizu današnje Budve ispod Bo-
ke Kotorske) sa središtem u Saloni, i na Praevalis (provincia Praevalita-
na) sa središtem u Skodri. Sve četiri Pananije i Dalmacija ušle su još
s oba Norika (Noricus Ripensis i Nomicus Mediterranea) u panonsku
dijecezu (dioecesis Pannoniarum), koja je kasnije prozvana i Zapadni
Ilirik (Illyricum occidentale), a podvrgnuta bijaše prefekturi Italije, dok
je Prevalitana ušla u mezijsku dijecezu (dioecesis Misiarum), podređe­
nu najmanjoj prefekturi Iliriku, kasnije prozvanoj za razliku od gore
pomenute dijeceze Istočni Ilirik (Illyricum orientale). Kad su najposlije
po smrti cara Teodozija Velikoga (395) njegovi sinovi Arkadije i Honorije
podijelila očinsku baštinu na dva carstva, Istočno i Zapadno, koja se
nikad više ne sastadoše u jednoj ruci, pripadoše Dalmacija i sve četi­
ri Panonije Zapadnom carstvu, a Praevalis Istočnom; granica između
oba carstva tekla je sada otprilike od današnje Budve sjeveroistočnim
smjerom preko crnogorskih planina i spuštala se na gornju Drinu ko­
jom je dalje polazila do njezina ušća u Savu. Ova je razdioba bila od
presudnih posljedica ne samo političkih nego i vjerskih i kulturnih za
sva kasnija vremena; one se čak opažaju još i danas.
Osim već spomenutih središta bili su u obje Panonije još i ovi gra­
dovi: Aqua Viva (Varaždin), Aquae Iasae (Varaždinske Toplice), Anda-
utomia (Šćitarjevo na Savi kod Zagreba), Aquae Balissae (Daruvar),
Marsonia (Brod na Savi), Mursa (Osijek-donji grad), Cibalae (Vinkovci),
Bassianae (Petrovci) i Taurunum (Zemun), a u Dalmaciji i Prevalisu:
Albona (Labin), Aenona (Nin), Iader (Zadar), Tragurium (Trogir), Mui-

53
 Ferdo Šišić

curum (Makarska), Epidaurum (Cavtat) i Acruvium (Grblje u Boki Ko­

torskoj) na moru, dok su u unutrašnjosti bili: Metulum (Čakovac kod
Ogulina), Stridon (Zrinj i Strigovo uz Unu), Arupium (Prozor kod Otoč­
ca), Burnum (Šupljaja kod Kistanja), Varvaria (Bribir kod Skradina),
Magnum (Kljake kod Drniša), Aequum (Čitluk kod Sinja), Delminium
(Gupanjac, u srednjem vijeku Dl’mno), Narona (Vid kod Metkovaća), Bis-
tue Nova (Zenica), Domavia (Gradina kod Srebrnice) i Doclea (Dukljan
kod Podgorice). Od otoka ističu se: Absyrtides (Cres-Crexa i Lošinj zajed­
no) s gradom Apsorus (Osor), Curictae (Krčki otok) s gradom Curicum
(Krk), Arba (Rab) s istoimenim gradom, Pamodus (Pag), Brattia (Brač),
Pharus (Hvar) s istoimenim gradom (danas Starigrad), a tako i Issa (Vis)
i Corcyra Nigra (Korčula), pa Ladesta (Lastovo) i Melite (Mljet).
Žiteljstvo i vojska. Žiteljstvo bijaše sastavljeno u obje provincije
od tri raznorodna elementa: od prvobitno grčkih, ali u rimsko doba već
dobrano romaniziranih primoraca i otočana, zatim od naseljenih i sve
to imućnijih rimskih građana i, najzad, od ilirsko-keltskih drevnih ple­
mena koja su obitavala u prodolima među planinama, uz rijeke i po ze­
lenim visoravnima, kao i po plodnim ravnicama. Nekadašnji grčki i novi
rimski elemenat, stanujući ponajviše po gradovima uz more i u unutra­
šnjosti po većim mjestima, predstavnik je gradskog života, s kojim su
Iliri i Kelti, živući po selima u plemenskim zajednicama imali, naročito
u ranije doba, samo slabih veza. Zato je glavna svrha mudre rimske
državne uprave prema ovim raznovrsnim elementima mogla da bude
samo ta da stvori takvo zajedništvo interesa u kojem će svatko naći od­
govarajuće polje rada; ona je dakle računala s postojećim prilikama i
prema njima udešavala svoj sistem.
Poučenoj iskustvom Batonova ustanka, rimskoj je vladi bila prva
briga da objema provincijama oduzme mogućnost eventualnih novih
buntovnih pokušaja. To je ona postigla prikladnim razmještajem voj­
ske u podignutim tvrđavama, kao i izgradnjom brojnih odličnih cesta,
koje su zemlju učinile lako pristupnom, a zatim i tako daj e svu mladež
sposobnu za oružje uvrstila među svoje čete, u kojima je mnogo godi­
na službovala isključivo izvan domovine, pa se mnogi čak nikad više i
ne povratiše kući. Ilirskokeltska su plemena u ranije doba, nemajući
još rimskoga građanskog prava, porazdijeljena među pomoćne čete kao
pješaci i konjanici službujući u Meziji, Dakiji, Britaniji, Germaniji i u
afričkoj Mauretaniji, a dosta ih je bilo uvršteno i u mornaricu. Potkraj
Augustova i na početku Tiberijeva vladanja nalazile su se u Dalmaciji
dvije legije, a u Panoniji tri, sastavljene pored građana rimskih iz sjever­
ne Italije poglavito još i od građana iz različitih dijelova prostranoga
carstva. Tada je legija brojila oko 5.600 momaka, a raspadala se na
deset kohorta, po 6 centurija svaka; uz to su svakoj legiji dodijeljene
i četiri turme konjanika (120 ljudi). Osim legija kao redovne vojske,
još su se nalazile po provincijama i takozvane pomoćne čete (auxilia),
inače ne tako brojne kao one, a stvarah su ih oni provincijali i rimski
podanici koji još nisu imali rimskoga građanskog prava; dijelile su se

54
 Povijest Hrvata

na lakooružane pješake (cohortes) i konjanike (alae), a zapovijedali su

im isprva vojnički tribuni i kasnije prefekti. Kod pomoćnih četa rimski
je vojnik imao da služi punih 25 godina; a kod legija 20, ali je zapravo
služio još i koju godinu duže. Za to vrijeme primao je legionar godišnju
plaću od 225 denara (za Augusta), odnosno 300 denara (od Domicija-
na dalje).16 Od dalmatinskih garnizona glavni bijahu Burnum, zatim
današnji Gardun (jugoistočno od Sinja na Cetini) i nedaleko Narone
današnje Mogorjelo na Neretvi, u Hercegovini, a u Panoniji Emona (Lju­
bljana), Siscia i Sirmij. Međutim, već potkraj Neronova vladanja (umro
68) ostavi jedna, a za Vespazijana (oko g. 70) druga legija Dalmaciju,
tako da od toga vremena nije u njoj više bila legija (provincia i nermis),
već samo tamo-amo po koja kohorta pomoćnih četa, kao i one što su
ih podržavali pojedini gradovi reda i sigurnosti radi. Istodobno je i u
Panoniji smanjen broj legija na dvije. Ali na kraju I i u početku II st.
izazvali su đački ratovi opet važne promjene, a garnizoni panonski bija­
hu smješteni uz dunavsku granicu. Sada su bile u objema Panonijama
(Gornjoj i Donjoj) razmještene četiri legije. Od Trajanovih vremena ne­
ma više znatnih promjena; one su ostale na svojim mjestima uglavnom
sve do potkraj rimskog vladanja. Pored ovih kopnenih četa, rimska je
vlast podržavala i na rijekama jako brodovlje (classis Flavia Pannonica)
pod komandom prefekta da bdije nad kretanjem barbara, i to ne samo
po Dunavu nego i po njegovim glavnim pritocima, Dravi i Savi; brodar­
ske postaje bijahu u prvom redu Mursa, zatim i Taurun, Sirmij, Servicij
(Bos. Gradiška) i Siscija.
Sve su ove čete bile još zaslužni pioniri rimske kulture, jer osim što
su bile romanizatori šireći svagdje kuda bi došle latinski jezik, one su
sušenjem močvara dizale ekonomsku snagu zemlje, izrađivale opeke,
gradile ceste, mostove i utvrđene tabore, kraj kojih se zbog prometa
i trgovine ubrzo počeše stvarati oveća mjesta. Kad bi vojnik odslužio
svoje godine, dobio bi otpust (honesta missio) koji se kod pomoćnih četa
sastojao u rimskom građanskom pravu, a kad svih vojnika u legitimi­
ranju njihovih brakova i djece, jer se za službovanja sve do vremena
cara Septimija Severa (193-211) nijedan rimski vojnik nije smio ženiti.
Tom su prilikom otpušteni vojnici dobivali od cara diplome sastavljene
od dviju ispisanih i žicom povezanih pačetvorinastih brončanih pločica
(diptychon). Osim diplome dobivali su za odštetu i nagradu, pored goto­
va novca, još i nešto od državnog zemljišta za koje nisu morali plaćati
porez, često nedaleko tabora u kojem su proživjeli svoju mladost; oni su
ondje često ostali do kraja života.
Ali administrativno-političke reforme careva Dioklecijana i Konstan-
tina Vel. nisu poštedjele ni rimske vojne organizacije. Od toga vremena
razlikuju se vojnici graničari (milites limitanei ili riparienses) od četa
koje su bile pridijeljene dvoru kao carska tjelesna straža (palatini) i od
16 [Šišić je u oba izdanja “Pregleda” završio ovu rečenicu preračunavanjem spome­
nutih iznosa u zlatnu vrijednost dinara prije I svjetskog rata. Budući da se na taj
način njihova realna vrijednost ne može danas prikazati, taj je dodatak, s odgova-
rajućam bilješkom, ovdje izostavljen.)

55
 Ferdo Šišić

onih koje su bile u stalnoj carevoj pratnji (comitatenses). Ove tri skupi­
ne bile su porazmještene u unutrašnjosti države po različitim garnizoni­
ma, a bile su brojnije, većina cijenjene i bolje držane u svakom pogledu
od graničara koji su sada spali na vojsku drugog stepena. Dalja Diokle­
cijanova reforma bijaše trajno i potpuno odvojenje pješadije od konjice;
pješadiju su sačinjavale otada Legiones, auxilia i cohortes, ne pozna­
vajući više razlike između građanskih i podaničkih vojnika, a konjicu
vexillationes cunei equitum, equites i alae. Broj legija se možda i počet-
verostručio, ali mjesto 5.600 momaka imala je sada, osim graničarskih
koje su, uglavnom, ostale netaknute, svaka samo hiljadu, a auxillium i
cohors po 500 momaka. S tim u skladu stajala su otada rimskoj vojsci
na čelu pored cara kao vrhovnog vojskovođe i dva glavna zapovjednika,
jedan pješadiji (magister peditum), a drugi konjici (magister equitum),
premda se znalo dogoditi da su se oba zapovjedništva sastala u jednoj
ruci (magister peditum et equitum ili magister utriusque militiae), dakle
kao maršal u moderno vrijeme. Poslije njih dolazili su generali s nas­
lovom comites ili duces, a ti su imali pod sobom čete pojedinih provin­
cija. Pojedinim legijama i konjaničkim četama stajali su u to doba na če­
lu tribuni. Ali bitna promjena u rimskoj vojsci od III st. je njezino sve to
jače barbariziranje. Već u početku II st. Rimljani su stvarali u pogranič­
nim provincijama od barbara posebna vojnička odjeljenja zvana numeri,
ali Marko Aurelij nađe se za dugotrajnoga i teškoga markomanskog rata
(166-180) prinuđenim da primi u službu i barbare, ponajviše Germane,
iz slobodnih prekograničnih krajeva, i to kao “saveznike” (foederati) uz
stalnu plaću. Osim toga počeše se barbari naseljavati i na opustjelim
državnim i općinskim, a zatim i privatnim zemljištima u carstvu kao
slobodni kmetovi (homo liber in mancipio), uz obavezu plaćanja poreza
i vojne službe. O kakvoj mržnji prema carstvu ili rimskom društvu ne
može biti govora jer tada još nije bilo osjećaja netrpeljivosti između ljud­
skih rasa. Štaviše, oni nisu ulazili u carstvo kao osvajači željni vlasti i
slave, nego ponajviše kao izbjeglice tražeći utočišta zbog nereda u svojoj
zemlji. Ovo prelaženje barbara u rimsku vojnu službu i mirno naseljava­
nje na ispražnjenom zemljištu dobilo je osobito maha za cara Proba
(276-282); otada barbari ulaze u gomilama u rimsku vojsku te su u njoj
ubrzo bili ne samo obični vojnici nego i časnici, pa i najviši.
Ceste. Najvažnije djelo rimskih vojnika zacijelo su ceste ili putovi,
kojih je glavna svrha bila omogućiti što lakše i brže otpremanje četa u
svim pravcima provincije, odnosno čitavog carstva, a zatim podupiranje
trgovine i prometa. Sa svoje važnosti vrijednost je njihova mnogo veća
negoli naših današnjih cesta, a ispravno bismo ih mogli usporediti sa­
mo sa željeznicama. Izgradnjom se započelo u Dalmaciji i Panoniji još za
Augusta, a do polovice I st. bile su najvažnije strateške ceste dovršene.
Uvijek se pazilo da cesta bude što kraća, pa stoga strmenitost zemljišta
nije bila važna. Zbog jakoga prometa stvarali su se s vremenom u vazda
velikim poligonim kamenjem popločenim ili pijeskom nasutim cestama
čitavi žljebovi, kao kolotečine, što zacijelo nije vožnju činilo nimalo ugod­

56
 Povijest Hrvata

nom. Širina ceste nije bila uvijek jednaka, ali bilo ih je i pet i po do šest
metara širokih, a sve su bile ukrašene brojnim spomen-stupovima u
slavu carevu, odnosno miljokazima s taćnim podacima udaljenosti u
rimskim miljama (po 1482 metra svaka). U određenim razmacima, a na­
ročito kod većih mjesta, bile su podignute stanice konzularnih benefici-
jara (beneficiarii consulares), koji su obavljali sigurnosnu službu. Oveće
stanice gdje se moglo prenoćiti nazivale su se mansiones, a manje gdje
su se samo konji mijenjali mutationes. Osim toga bijaše uz ceste podig­
nuto i mnoštvo kula, u kojima su oružani stražari bdjeli nad sigurnošću
putnika i prometa, jer ima podataka koji dokazuju da su dalmatinski
krajevi još dugo skrivali u sebi drske hajdučke čete. Inače su se carevi
vazda brižno starali da ceste budu u dobrom stanju i da se mostovi op­
ravljaju; baš zato se i plaćala na glavnim cestama prolaznina i cestari­
na, a kod mostova mostarina. Ishodište cesta za Panoniju i Dalmaciju
bijaše Akvileja, otkuda je jedna vodila na Emonu (Ljubljana), Celeju (Ce­
lje), Petovio (Ptuj) i dalje do Savarije i Karnunta. Iz Petovija, gdje je bio
sagrađen most preko Drave, vodila je druga cesta u mjesto Aqua Viva
(Varaždin), pa zatim dalje desnom obalom iste rijeke do Murse, odavle
do grada Cibala i Sirmija, gdje je jedan odvojak prelazio izgrađenim mos­
tom preko Save i njezinom desnom obalom tekao dalje do Singiduna
(Beograd), a drugi današnjim Srijemom preko grada Basiana (Petrovci)
do Tauruna. Iz Singiduna vodila je čuvena cesta preko današnjeg Niša
(Naissus), Sofije (Serdica); Plovdiva (Philippopolis) i Drenopolja (Hadri-
anopolis) u Carigrad (Byzantion, Constantinopolis). Nadalje je važna
cesta koja je Akvileju spajala sa Sirmijem i Singidunom, produžujući
se desnom obalom Save preko Emone, Siscije i Servicija, a tako i ona
koja je neposredno spajala preko Andautonije (s prijelazom preko Save)
Sisciju s mjestom Aqua Viva. Od dalmatinskih cesta glavna je ona koja
je vodila iz Akvileje tik obale do Tarsatike i Senije, a odavle preko Vrat­
nika do Avenda gdje se razdvajala u dva ogranka: jedan je vodio preko
stanice Bivium dolinom Gline u Sisciju, a drugi kraj Arupija današnjom
Likom u Burnum, otkuda se moglo s jedne strane u Jader, a s druge u
Salonu gdje se velika cesta nastavljala uz more obalom preko Narone i
Epidaura do Dirahija (Drač); ovdje je počinjala čuvena via Egnatia vode­
ći u Tesaloniku (Solun) i Carigrad. Iz Jadera je cesta tekla obalom preko
Skardone i Tragurija u Salonu, otkuda je jedan ogranak vodio preko An-
detrija (Gornji Muć) u Magnum, drugi preko Ekvuma u Servicij, a treći
preko Tilurija (Gardun) i Bistue do Drine i dalje u Sirmij. Osim ovih
cesta bilo je još mnoštvo drugih, lokalna značaja, od kojih su nam neke
i poznate, a spajale su sva važnija mjesta u unutrašnjosti međusobno
i unutrašnjost s morem. Sve su ove ceste ostale u javnoj upotrebi još
mnogo stoljeća poslije Rimljana i čine jednu od najdragocjenijih baština
iz vremena njihova vladanja. Još u doba cara Justinijana jurila je njima
državna pošta (cursuspublicus, biz. 8popoq, odatle naš drum).
Uprava i sudbenost. Do potkraj III st. stajao je svakoj provinciji (Pa­
noniji i Dalmaciji) na čelu carski namjesnik s naslovom legatus Augusti
pro preatore i s godišnjom plaćom, uvijek nekadašnji konzul, vršeći

57
 Ferdo Šišić

neposrednu upravnu i sudačku vlast i zapovijedajući legijama te pomoć­

nim četama. Ali Diklecijanovom reorganizacijom zauvijek je civilna vlast
odijeljena od vojničke, pa zato vojnički zapovjednik nosi odsad titulu
dux, a civilni upravitelj u Dalmaciji i Prevalitani praeses provinciae, dok
se u Srijemskoj Panoniji pored zasebnog duksa spominje consularis, a
u Savskoj samo dux. Prije Dioklecijana, odnosno Konstantina Velikog,
bili su carski namjesnici u provincijama izravno odgovorni caru, a pos­
lije toga vremena stajali su pod neposrednim nadzorom vikara (vicarii)
koji su bili na čelu dijeceza, a ovi su opet bili podređeni prefektu preto-
rija kao vrhovnoj glavi prefekture. Dalmacija i sve četiri Panonije ušle
su s Italijom i Afrikom u opseg italske prefekture, čiji je prefekt stolovao
u Mediolanu (Milano). Stolujući u glavnim gradovima provincija, carski
namjesnici imali su uza se i glavne vojničke i civilne urede, a mijenjali
su se u pravilu svake treće do pete godine, očito da se suviše ne spri­
jatelje s provincijalima, ali ipak; ih je bilo dosta koji su ostajali i dulje
na svome mjestu. Uz carskoga namjesnika bijaše u upravi provincija
najvažnije lice financijski ravnatelj (procurator Augusti), redovito član
rimskoga viteškog staleža, s dužnošću da bdije nad carskim prihodima,
a naročito nad onima iz bogatih dalmatinskih rudnika zlata i srebra.
Težište uprave padalo je na provincijalnu sudbenost. Carski je nam­
jesnik, naime, bio dužan putovati provincijom i na određene, od njega
raspisane dane, u različitim gradovima, u zgradi zvanoj praetorium,
rješavati kaznene i civilne parnice dotičnoga kraja. To se nazivalo con-
ventus iuridicus, kraće conventus, a ta riječ nije značila samo sudova­
nje nego i mjesto i vrijeme kad se ono vršilo. Tom je prilikom namjesnik
izabrao među provincijalima dotičnoga kraja neke uglednije ljude da
mu pomažu kao suci ili porotnici, dok su rasprave bile javne pred mnoš­
tvom sabranog naroda, a mogle su potrajati i po više dana. U Dalmaciji
bijaše jurisdikcija podijeljena u tri takva sudbena, odnosno upravna
konventa, od kojih je sjeverni sačinjavala Liburnija sa sijelom u Skar-
doni, srednji prava Dalmacija do Neretve sa sijelom u Saloni, a južni
preostali dio provincije sa sijelom u Naroni. Carski je namjesnik, naro­
čito u starije vrijeme, upravo neograničeno vršio svoju vlast, poglavito
nad provincijalima, i jedino je rimskim građanima pristojalo apelirati
na cara. Sudovanje je inače teklo brzo i korektno, po vojničku, bez za­
novijetanja i otezanja.
U prvo vrijeme poslije konačnog pokorenja ilirsko-keltskih plemena,
kad se gradski element još nije toliko razvio da bi mogao da bude osnova
prave konventske institucije, bijaše dalmatinsko-panonski konventus
zapravo cjelina onih plemena (populi) koja su nastavala njegov teritorij.
Ova su plemena, raspadajući se u bratstva (decuriae)17, reprezentirala
i neku određenu administrativnu jedinicu. Ali postepenim romanizira-
njem provincija gradski se element sve to više razvijao i po tome upravo
razorno djelovao na staro ilirsko-keltsko plemensko uređenje. S jedne

17 Tako su Delmati u salanitanskom konventu imali 342 dekurije.

58
 Povijest Hrvata

strane vojništvo, a s druge neprekidni međusobna saobraćaj, porušiše

najzad ograde između pojedinih plemena.
Ovu je koncentraciju, kao i romanizaciju provincija, uvelike podupira­
la zajednička institucija vjerskih zborova (consilium), koji su se običavali
održavati svake godine u neku ruku kao pokrajinski sabori, i to jedan
za sjeverni konvent, možda u Seniji (Senj), i drugi za oba dalmatinska u
Epidauru, dok se u Panoniji sastajahu jedan u Savariji, drugi u Akvin-
kumu, i poslije Dioklecijanove reorganizacije, kad je važnost ovih provin­
cijskih sabora porasla, zacijelo još u Sisciji i Sirmiju, a za Prevalitanu
u Skodri. Na tim je saborima bio zastupan svaki grad i svako pleme po
jednom zastupniku (legatus), a oni su između sebe na godinu dana birali
predsjednika s naslovom sacerdos provinciae ili sacerdos ad aram Au­
gusti, jer je ondje gdje se održavao sabor bio podignut oltar, na kojem je
on vršio glavnu zadaću prisutnih: žrtvovao je božici Romi i caru (Romae
et Augusto). Osim toga su ovi zastupnici birali na saboru još i odgovor­
ne blagajničke činovnike, izricali hvalu carskom namjesniku i slali caru
poslanstva. Tek su kasnije sabori dobili širi djelokrug, i to otkad su im
članovi mogli da dignu tužbe protiv nevaljala namjesnika, dakle otkad
su stekli neko pravo kontrole nad upravom. Ali pobjedom kršćanstva u
IV st. ti su sabori, razumije se, ubrzo izgubili vjersko obilježje carskoga
kulta. Sada postadoše skupštinom rimskoga provincijalnog plemstva
koje je bilo obvezno da ih lično polazi. Sabori su se i sada sastajali po­
najviše u glavnom gradu provincije, ali su se mogli naći na okupu i u
drugim većim gradovima. Tko im je tada predsjedao, otkad nije više bilo
sacerdosa, ne zna se. Raspravljanje je bilo posve slobodno, a zaključci
su se i sada nazivali decreta, koja je trebalo da car potvrdi. Raspravljalo
se ponajviše o potrebama unutarnje uprave u provinciji, o sudovanju, o
radu namjesnika protiv koga se sabor mogao potužiti izravno caru.
Inače su ilirsko-keltska plemena, a naročito ona u teško pristupač­
noj dalmatinskoj unutrašnjosti, barem u prvim stoljećima rimskoga
vladanja, uglavnom produžila svoj drevni plemenski život u oblastima
koje nose naziv civitas ili respublica.18 Unutar određenoga teritorija
njima su još mnogo decenija sudili u usmenoj raspravi izabrani suci
po starom načinu i po običajnom pravu. Pri tom je nesumnjivo vladalo
načelo da starci koji su sačinjavali sud sude samo svome plemenu i da
protiv njihova pravorijeka nema priziva; isto je tako osudu smio izvršiti
isključivo plemenu pripadajući izvršilac. Prizivu na carskog namjesnika
moglo je biti mjesta jedino tada ako se stranke različitih plemena ni­
su mogle sporazumjeti, ili ako je parnica tekla između gradske i koje
plemenske stranke. Između plemena i namjesnika posredovale su nji­
hove poglavice (primjerice: princeps Delmatarum ili praefectus civitatis
Daesitiatium). U početku rimskog vladanja bijahu ovi glavari bez sum­
nje Rimljani, ali kad je nestalo nepovjerenja, stekla su plemena pravo
samouprave (autonomije), pa je tada imenavan glavarom (praepositus)

18 Tako, na primjer: respublica Jasorum, respublica Docleatium, civitas Maezeio-

rum, civitas Desitiatium.

59
 Ferdo Šišić

pripadnik dotičnoga plemena. S tim u vezi raspadala se tada uprava u

provincijama na gradske i plemenske općine. Uz plemenskoga glavara
stajalo je i vijeće, a članovi se njegovi nazivahu principes. Ova je čast
bila nasljedna, a mogao se između njih birati praepositus. Glavno mjes­
to plemenskog teritorija bijaše grad (castellum, tako castellum Daesitia-
tium).
Gradovi i uprava u njima. Za kulturni razvitak Panonije i Dalmacije
od najvećeg su zamašaja gradske općine, koje su zapravo bile osnova
rimske uprave. Gradovi bijahu ili kolonije ili municipija. Kolonija je bilo
manje, a po svojoj uredbi, pravnom životu i društvenam običajima nali­
kovale su Rimu, pa su stoga u carsko doba i bile odličnije od municipija,
u kojima je većma prevladavao domaći život. Najstarije kolonije bijahu
Salona, Iader i Narona, utemeljene još od Oktavijana oko 33. pr. n. e.
U Panoniji su osnovane još u I st. n. e. kao kolonije Siscia i Sirmium; u
prvoj polovici II st. (oko g. 133) podigao je car Hadrijan Mursu na čast
kolonije, a početkom III st. postadoše kolonijama Bassianae i Cibalae.
Municipija je bilo u Panoniji i Dalmaciji veoma mnogo, a naročito se
ističu: Andautonia, Metulum, Tarsatica, Scardona, Bistue Nova, Doma-
via, Delminium i druga mjesta. Uprava svakoga grada, kojemu je redo­
vito pripadao sad veći sad manji okolni teritorij (često po više desetaka
četvornih kilometara) sa svim selima i selištima (vici, pagi), bijaše sasvim
samostalna (autonomna), a po uzoru dvojice konzula u Rimu u rukama
dvojice načelnika koji su se svake godine izmjenjivali i nazivali duumviri
iure dicundo, ili ukratko duoviri. U prvo vrijeme biralo ih je građanstvo,
a kasnije općinsko vijeće. Glavne su im dužnosti bile: upravljati općin­
skim baštinama, prihodima i imovinom, dijeliti pravdu (suditi) i utjeriva­
ti gradski i državni porez te novačiti za vojsku. Svake pete godine imali
su pregledati listine građana, općinskih vijećnika i vojnih obveznika,
urediti općinski proračun i ustanoviti oporezovanu imovinu. Te su godi­
ne načelnici nosili počasnu titulu duoviri quinquennales. Poslije duovi-
ra prvo su mjesto zapremala dva edila koji su se također svake godine
izmjenjivali i vršili u prvom redu nadzor nad tržištem i nad građanima,
ali i bdjeli nad sigurnošću. Gradski blagajnici nazivali su se kvestori (gu-
estores), a ostala niža mjesta popunjavali su robovi (servipublici). Svi su
ovi zvaničnici (officiales) zavisili od općinskog vijeća (ordo decurionum)
koje je vršilo kontrolu nad gradskom upravom. Sastojalo se u većini
gradova od stotinu članova, dok je u manjima bio broj razmjerno manji.
Članom općinskog vijeća (decurio) postajao bi onaj koga su takvim ime­
novali duoviri quinquennales. Inače bijahu dekurioni i njihove porodice
prvi stalež u svakom gradu, to jest gradsko plemstvo (kasnije prozvani
patricii). Službeni jezik bijaše i u gradskoj upravi isključivo latinski.
Po svojim su zgradama dalmatinski i panonski gradovi odgovarali ital­
skima. Gotovo u svakom bijaše izgrađen forum s općinskom vijećnicom,
urešen kipovima careva i drugih zaslužnih muževa, zatim hramovima i
kupalištima, do kojih je vodio vodovod (aquaeductus), često iz veće uda­
ljenosti. Osobitim se sjajem odlikovala Salona, jedan od najnapučenijih

60
 Povijest Hrvata

gradova u carstvu, s teatrom, amfiteatrom, razvijenom proizvodnjom i

trgovinom, pa velikom radionicom oružja; od vremena cara Marka Au-
relija bijaše opasan visokim zidinama s četvorma gradskim vratima i
mnoštvom kula (između 167 i 168). Pored nje sve se više ističe Sirmij s
carskom palačom, amfiteatrom i radionicom štitova. U njemu se živjelo
elegantno kao i u Rimu, a održavale su se i gladijatorske igre. Grado­
vi bijahu i središta razgranate trgovine i industrije, naročito tekstilne,
staklarske i draguljarske, kako to svjedoči crkvena dalmatica, jamačno
preuzeta iz starijeg vremena, mnoge prekrasne staklene posude i bez­
brojne geme od dragog kamenja u splitskom i zagrebačkom muzeju. Od
III st. dalje morao je svaki obrtnik pripadati kolegiju (collegium). Tako su
poznati među ostalim: collegium fabrum (kovači), coll. fabrum et cento-
nariorum (dobrovoljni vatrogasci), coll. fabrum Veneris (zlatari), coll. ae-
neatorum (glazbari), coll. saccariorum (trhonoše) i coll. purpurariorum
(bojadisari grimizom na Pagu), a u Sisciji coll. naviculariorum (lađari).
Obrtnici i trgovci stvarali su coll. negotiantium, čak i glumci coll. sceni-
corum. Svaki je kolegij imao svoga patrona, odabranog između najug­
lednijih građana. Upravu su vodili prefekti, članarinu ubirali kvestori, a
magistri su se brinuli za svečanosti jer su se kolegiji običavali sastajati
na veselice u vlastitim prostorijama, zvanim schola (od S%oXri, dvorana).
Porezni sistem i carina. Rimsko državno pravo smatralo je svako
provincijalno zemljište vlasništvom rimskog naroda (ager publicus). Po­
koreni, ukoliko su ostali na svojim baštinama, bili su samo užitnici, a
plaćali su porez, direktni (tributum) i indirektni (vectigal). Osnova rims­
koga poreznog sistema bijaše od Augustovih vremena strogo proveden
opći cenzus, pa je u tu svrhu popisan ne samo imetak svih podanika u
carstvu nego je učinjen i spisak žitelja, inače potreban još i za novače­
nje. Taj je golem posao dovršen po svoj prilici u doba cara Trajana, a za­
tim se započelo procjenom zemljišta. Uz površinu bijaše uvijek označen
i kvalitet zemljišta, a porez je odmjeren prema prihodu. U Panoniji bila
su zemljišta razvrstana u pet razreda, od oranice do šume za sječu i
pašu. Za ubiranje poreza bila je središtem gradska općina (kolonija ili
municipij) koja je imala da se oko toga posla brine na čitavom svom pod­
ručju, naime i u onim selima i posjedima koji su ležali unutar njezina
teritorija. Carska je vlada samo određivala svotu ne brinući se inače za
sve ostalo, jer su decurioni (ili gradsko vijeće) bili dužni da ovu svotu ras-
porezuju na osnovu cenzuralnih listina među posjednike (possessores),
a osim toga bili su za tačnu i potpunu provedbu zatražena poreza do
tačno određena roka odgovorni svojim privatnim imetkom. To je s vre­
menom imalo za posljedicu da je odnos između države i gradova postao
upravo nesnosan, utječući ubitačno na gradski život. Već u III st. građa­
ni su na sve moguće načine nastojali kako bi se izmakli dekurionskoj
časti, samo da se spasu od materijalne propasti. Spiskove poreznika
(fundi tributarii) čuvali su gradski činovnici, a revizija censusa obavljala
se u ranije vrijeme svake pete, kasnije pak svake petnaeste godine.

61
 Ferdo Šišić

Glavni prihod direktnog poreza sačinjavala je zemljarina (tributum)

koju su posjednici plaćali u gotovu novcu, a u žitorodnim krajevima u
prirodu (in natura). Obrtnici su plaćali dohodarinu, a kmetovi (coloni),
koji su obrađivali zemlju svojih gospodara (domini) i s koje se nisu sm­
jeli seliti (glebae adscripti), plaćali su glavarinu (tributum capitis); zap­
ravo su je izravno podmirivali njihovi gospodari utjeravši je zatim od
njih. Posebni su prihodi ili indirektni porezi bili: caduca, imovina koja
u nedostatku zakonitih baštinika pripada državi, zatim 5% porez što
su ga svi rimski građani plaćali prilikom preuzimanja baštine (vicesima
haereditatum) ili kad bi dali robu slobodu, pa najzad ukonačivanje i
gošćenje cara, njegova namjesnika i njegovih zamjenika kad bi bili na
službenom putu.
Važan je prihod odbacivala i zasebna carinska uprava. Sigurnost
državnih granica zahtijevala je da pogranične provincije budu valjano
zaštićene od barbarskih provala. Nije samo to bila zadaća limesa već i
nadzor nad robom koja se ili izvozila ili uvozila, jer su željezo, oružje,
vino, ulje, žito, sol i zlato bili isključeni iz izvoza, a za svaki se uvoz
plaćala carina (portorium). U tu je svrhu rimska vlada na određenim
mjestima postavila carinske postaje (stationes), i saobraćaj s barbarima
bijaše samo ondje dopušten. U pogledu carine činile su Dalmacija, Pa­
nonija, Norik, Dakija i obje Mezije (današnja istočna Srbija i sjeverna
Bugarska) zajedničko carinsko područje (publicum portorium uectigalis
Hlyrici), U početku je bilo carinskih postaja samo na državnoj granici,
ali se s vremenom roba i iz jedne provincije mogla uvoziti u drugu samo
uz carinu. U ranije doba davalo je carstvo carinu u zakup, ali kasnije
je njome upravljao sam car, a ubirali su je carski robovi pod nadzorom
posebnih prokuratora. Prihodi su bili najprije položeni u provincijalnu
blagajnu iz koje je namjesnik prije svega isplatio vojsku i činovništvo, a
zatim bi višak otpremio u Rim.
Rudarstvo. S ovim je državnim prihodima u vezi rudarstvo, jer os-
vojenje dalmatinsko-panonskih krajeva nije samo vojnički važan doga­
đaj već i djelo puno krupnih ekonomskih posljedica. Time se naime ot-
voriše Rimu današnji hrvatsko-bosanski rudni krajevi, koji počinju kod
Topuskoga i Gvozdanskoga i jugoistočnim pravcem produžuju do Srebr-
nice blizu Drine. U te su krajeve unijeli rudarstvo zacijelo spretni Kelti,
ali do visine se ono podiže tek za rimskoga gospodstva. Već je August
izdao Delmatima zapovijed da ispiru zlato, a mora da g aj e tada mnogo
bilo jer Plinije priča da se u doba cara Nerona znalo naći “na površini
zemlje” gdjekoji dan i po 50 funti; čak i pjesnici ga izrijekom nazivaju
dalmatinskim metalom. Glavna nalazišta zlata sterala su se u području
Vrbasa, Fojnice, Željeznice i Lašve. Dobiveno zlato bijaše u prvom redu
jedan od glavnih prihoda carske blagajne, a uz to nesumnjivo i predmet
obrta. Međutim, preokret u povijesti proizvodnje zlata obilježuju refor­
me cara Trajana, koji je u jednu ruku uredio pravnu stranu rudarstva
i uveo red u načinu upravljanja dalmatinskim rudnicima, a u drugu
započeo eksplotacijom bogatih đačkih zlatišta. No možda je najvažnija

62
 Povijest Hrvata

posljedica reforma cara Trajana d a je uz proizvodnju zlata napredovalo

i rudarstvo drugih kovina otkad su Rimljani uzeli u obrađivanje okoli­
cu na sjeveroistoku današnjem Sarajevu, gdje su se nalazili Plumbum
(danas Olovo) i Domavia (danas Srebrnica), dva glavna mjesta rimskih
olovnih i srebrnih rudnika. Rimska je uprava razvila snažnu djelatnost
i na polju željezne rude i njezine obrtničke izradbe. Rudnici su otvoreni
u Panoniji (oko današnjega Topuskoga i Gvozdanskoga) i u Dalmaciji
(oko današnjega Sanskog Mosta, Fojnice, Visokoga i Vareša), a glavna
uprava panonsko-dalmatinskih željeznih rudnika bila je u Sisciji. Napo­
kon valja istaći još i kamenolome mramora u različitim stranama primor­
ske Dalmacije, naročito oko Tragurija (“Tragurium marmore notum”,
kaže Plinije), bijelog vapnenca (na Braču) i drugoga građevnog kamena
u Fruškoj gori (Almamons) i kod današnjega Vrapča nedaleko od Zag­
reba u Panoniji. Je li se kod današnje Tuzle - u X st. Salines (Zahr/vej),
kasnije Sale, Sol - kopala sol, ne znamo iz sačuvanih izvora, ali svakako
je više nego samo vjerojatno.
Kovanje novca. Sa zlatnim i srebrnim rudnicima u najtješnjoj su
vezi kovnice novca. U Dalmaciji samoj nije ih nikad bilo, ali u Panoniji
su djelovale dvije s više oficina, jedna u Sirmiju a druga u Sisciji. U Sir-
miju je postojala kovnica novca prvi puta godine 324. i 325. za vladanja
Konstantina Velikoga i zatim opet od 351. do vladanja istočnorimskog
cara Arkadija (395-408), dakle sve do kraja IV st., kad su ovdje sigur­
no još skovani neki sačuvani zlatni novci ovoga vladara. Mnogo važnija
kovnica novca bila je u Sisciji, a radila je više od stoljeća i po; otvorena
bijaše za cara Galijena (oko 265), a posljednji poznati njezini novci pot­
ječu iz Arkadijeva vremena. U Sisciji je stolovao procurator monetae
Siscianae.
Civilizacija. I duhovna je obrazovanost bila u Panoniji i Dalmaciji
na visokom stupnju, što nam dokazuje činjenica da su one dale rimskoj
državi više valjanih careva (Klaudije II, Aurelijan, Probo, Karo i Diokleci­
jan). Smisao za umjetnost, naročito kiparsku i klesarsku, dokazuju broj­
ni nađeni kipovi i kipići (od bronce, srebra i zlata), ponajviše bogova i bo­
žica, u svim stranama Panonije i Dalmacije, a našlo se i podosta krasno
izrađenih mozaika, umjetno izrađenih nadgrabnih ploča i sarkofaga. Naj-
odličniji spomenik rimskoga vremena na današnjem hrvatskom tlu bez
sumnje je palača što ju je sagradio car Dioklecijan nedaleko od svoga
rodnog mjesta Salone (Salonae palatium) i tik ribarskog seoca nazvana
Aspalathos (otuda Spalatum, hrv. Split), a u kojoj je proživio posljednje
dane odrekavši se prijestolja (305, umro 313). Ta se palača dizala nepos­
redno nad morem i imala je četverokutni oblik vojničkog tabora, opasa­
nog visokim jakim zidinama poput tvrđave. Svaka je strana osim južne
imala u sredini velika vrata, dok su mala vodila stepenicama ravno u
more. Na svakom uglu, a tako i kod svakih vrata, stršili su uvis četve­
rokutni, odnosno osmerokutni tornjevi, kojih je bilo i između uglova i
vrata. Glavni pristup u palaču bijaše kod sjevernih vrata (danas Porta
Aurea), a dvije su ulice dijelile palaču na četiri dijela, naime jedna idući
ravno od sjevernih vrata do južnih uz more (Porta Aenea), a druga od

63
 Ferdo Šišić

zapadnih (Porta Ferrea) do istočnih (Porta Argentea). Ondje gdje su se

obje ulice križale bijaše u nastavku one koja je vodila od južnih vrata pe­
ristil, s krasnim stupovima, djelomično od crvenoga egipatskog granita,
a djelomice od bijelog mramora, okrunjena korintskim kapitelima, na
koje bijahu prislonjeni jaki lukovi od bračkoga bijelog vapnenca. S lijeve
strane peristila dizala se osmerokutna velika zgrada s dvjema egipat­
skim sfingama pred ulazom, Dioklecijanov mauzolej s kriptom (danas
stolna crkva sv. Dujma), a s desne strane mali četvrtasti hram Jupitera
(danas krstionica). Od peristila dalje na jug širila se sama carska rezi­
dencija, urešena krasnim arhitektonskim umjetninama od skupocjena
kamena svake vrste i s otvorenim trijemom, po kojemu je Dioklecijan
mogao šetati. Prostor između sjevernih vrata i ulice koja je vodila od
istočnih do zapadnih vrata bijaše ispunjen gospodarskim zgradama i
stanovima za dvorske činovnike, vojnike, stražare i sluge.
Kao drugdje, tako je i u ilirskim provincijama službeni rimski kult
tražio dodira s onim vjerskim elementima što ih je zatekao u starosje­
dilaca. Već se dosada našlo mnoštvo sigurnih tragova obožavanju svih
važnijih predstavnika grčko-rimskog Olimpa, s kojima starosjedioci po­
češe identificirati svoja božanstva romanizirajući im ponajviše imena.
Značajno je daje Panonija, koju su tada velikim dijelom pokrivale guste
prašume, iskazivala osobito poštovanje šumskom bogu Silvanu i da se
kao lokalna božanstva spominju u natpisima Savus, Dravus i Danuvi-
us, dok je ilirski bog izvora i rijeka Bindus izjednačen s Neptunom (oko
današnjega Bihaća). Ali strani vojnici i kolonisti uniješe u zemlju i neke
svoje religiozne osobine, od kojih se najvećma proširio kult perzijskoga
sunčanog boga Mitrasa (deus Sol invictus). Već dosada našlo se mno­
štvo nesumnjivih tragova tome kultu u različitim mjestima Hrvatske,
Slavonije, Srijema, Bosne i Hercegovine.
Dalmacija i Panonija nisu bile obične kolonije; one su se ubrajale me­
đu najodličnije provincije carstva. Kako vidjesmo, silna je organizator-
ska snaga imperija stvorila u njima cvatuća trgovačka i obrtna središta,
u kojima se nađoše na okupu svi razredi rimskoga društva sve do pro­
letarijata. Upravo to nam i objašnjava razmjerno naglo romaniziranje
obiju provincija. Gradovi su bili bez sumnje još u prvom stoljeću posve
romanizirani, a zatim pomalo i sva mjesta na njihovu teritoriju, dok
su ilirsko-keltska plemenska središta i njihova okružja došla na red
mnogo kasnije, ali se ipak najkasnije do početka IV st. najvećim dijelom
izgubiše u rimstvu. Latinski jezik, rimski vjerski kult, nošnja i običaji
doprli su dakle, naročito uz ceste, i do najzapuštenijih dolina, kako to
dokazuju brojni rimski spomenici nađeni po svim stranama nekadašnje
Panonije i Dalmacije, a drevni ilirsko-keltski element bijaše potisnut na
divlje visoravni i gorske pašnjake. U takvim je prilikama posve prirodno
da su u to društvo našli puta i svi oni pravci i ideje koje su uzljuljale i
ostalo rimsko društvo. Od ovih je najvažnije kršćanstvo.
Kršćanstvo. Prvi tragovi kršćanstva pojavili su se u Dalmaciji pred
kraj I stoljeća. U to doba može biti govora samo o pojedinim općinama,
koje su se potom u drugoj polovici III st. udružile u biskupiju sa sijelom

64
 Povijest Hrvata

u Saloni. Tada je u Delminiju umro mučeničkom smrću sv. Venancije,

prvi poznati ne samo salonski nego uopće dalmatinski biskup (oko 257).
Ali najteži dani stigoše kršćanstvo potkraj Dioklecijanova vladanja, kad
je car izdao protiv kršćana četiri edikta. Za trećega progona (304) pre-
trpi mučeničku smrt salonitanski biskup sv. Dujam (Domnius) s više
drugova; tako i sv. Staš (Anastazije). Međutim nastupiše već za Duj-
mava nasljednika i sinovca Prima (Primus) mirnija vremena, naročito
poslije Konstantinova edikta (313). Sada se kršćanstvo počelo naglo širi­
ti Dalmacijom i svakako je još u IV st. steklo svoju trajnu organizaciju.
Budući d aje metropolitanska institucija na Zapadu uvedena tek poslije
milanskog edikta, prilagodivši se strogo tadašnjem političkom provin­
cijalnom uređenju - to jest vrhovnu vlast vrši onaj biskup koji stoluje u
središtu provincije - postade Salona metropolom samo za teritorij koji
je tada i upravno pod nju potpadao, naime za provinciju Dalmaciju s
Liburnijom. Zato i nisu biskupije južno od Boke Kotorske u provinciji
Prevalitani uopće nikad bile u sklopu salonitanske nadbiskupije, u ko­
joj su se zacijelo još na kraju IV, a najkasnije na početku V st. nalazile
biskupije: Arba, Jader, Skardona, Narona, Epidaur, Bistue Nova, Baloe
(Varcar Vakuf?), Stridon i po svoj prilici Dekatera ili Katera (Kotor). Nad­
biskupski naslov se pak pojavljuje tek na početku VI stoljeća. Pored
svjetovnog klera ističu se u Dalmaciji, naročito po otocima, još i mnogi
samostani, a potpadali su nadzoru onih biskupa na kojih su se teritori­
ju nalazili. Kakva je bila organizacija ovih monaha, toga ne znamo, ali
je vrlo vjerojatno da su živjeli ponajviše od milosti dobrih kršćana i svoj
vijek provodili u postu i molitvi.
U isto vrijeme razvilo se kršćanstvo i u Panoniji. Moglo ga je dodu­
še i ovdje biti već u II st. ali samo sporadički; tek u III st. proširili su
ga trgovci, radnici i kršćanski vojnici koji su amo dolazili, naročito s
Istoka, tako da je u ta doba bilo biskupa u Sirmiju, Cibalama, Basi-
anama, Mursi i Sisciji. Progoni cara Dioklecijana bješnjeli su i ovdje;
među mnogobrojnim panonsko-srijemskim mučenicima ističu se naro­
čito sv. Kvirin (otuda danas Kirin) biskup siscijski (bačen oko 305. u
Savariju u rječicu danas zvanu Gyongyos), sv. Irenej, biskup sirmijski,
sv. Hermagoras (otuda Mogor, Mohor) i pet kipara u fruškogorskim ka­
menolomima. Kad oni uskratiše caru Dioklecijanu posluh, ne hoteći
kao kršćani isklesati kip boga Eskulapa, bijahu živi zatvoreni u olovne
sanduke i bačeni (306) u rijeku (Dunav). Poslije milanskog edikta raz­
vila se i u Panoniji crkvena organizacija. Na čelu joj je stajao sirmijski
biskup kao metropolit. Njegova se vlast širila ne samo po Srijemskoj ne­
go i po Savskoj Panoniji, kao i po susjednoj Meziji (tako i na Singidun).
Kršćanski se život tada bujno razvio, čak je i Arijev pokret našao i ovdje
privrženika. Glavni predstavnici arijske hereze bili su mursijski biskup
Valent (možda baš Arijev učenik) i singidunski Ursacije. Poslije teške i
ogorčene borbe od gotovo pola stoljeća, u kojoj se s protivne strane is­
tiču sirmijski metropoliti Dujam (Domnius), Euterij i Anemij te siscijski
biskupi Marko i Konstancij, bijaše arijanska sekta istrijebljena.

65
 Ferdo Šišić

U tako povoljnim prilikama nalazila se današnja hrvatska zemlja za

četiristogodišnjeg rimskog vladanja, to jest za razdoblja koje je trajalo go­
tovo toliko vremena koliko je prošlo od mohačkog boja (1526) do danas.

V
VANJSKI DOGAĐAJI I SEOBA NARODA

Literatura. - N. Nodilo, Historija srednjega vijeka I-II, izd. JAZU, 1898-1900;

E. Stein Geschichte des spatromischen Reiches I, Beč 1928; O. Seeck, Ges-
chichte des Unterganges der antiken Welt 3I-2VI, Leipzig 1909-22; A. Alfoldi,
Der Untergang der Romerherrschaft in Panonien I-II, Berlin 1924-26; J. Ku-
lakovskij, Istorija Vizantii I (395-518), Kijev 21913; F. 1. Uspenskij, Istorija
Vizantijskoj imperii I (395-716), Petrograd 1914; I. B. Bury, A history of the
later Roman empire from Arcadius to Irene (395-800) I, London 1889; St. Sta-
nojević, Vizantija i Srbi I, N. Sad 1903; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme na­
rodnih vladara, 154-174; G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 21959.

Borbe na granici i u unutrašnjosti. Ništa nije tako značajno za

naglu i uspješnu romanizaciju Panonije i Dalmacije koliko uloga njezi­
nih legija upravo u najkrupnijim pitanjima carstva u III i IV st., kao i
istodobna markantna pojava snažnih careva dalmatinsko-panonskoga
podrijetla. Ovo se može donekle objasniti perifernim smještajem provin­
cija, naročito Panonije uz Dunav kao konačne granice carstva, ali ku­
dikamo uspješnije tumačenje leži u činjenici da je Rim osvojenjem pa-
nonsko-dalmatinskih krajeva proširio svoje granice ne samo u ekonom­
skom i vojničkom pogledu nego se još i ojačao ljudskim materijalom,
voljnim da se prilagodi pobjedniku i uvidi kako braneći hrabro i ustraj­
no rimske državne interese brani uz to i sebe. U suštini se ipak razvija
u Panoniji i Dalmaciji nejednak život jer dok je prva igrala eminentno
vojničku ulogu, druga je uživala - daleko od štropota bojnog oružja - go­
tovo puna četiri stoljeća sve plodove blagoslovljena mira.
Ove je prilike prvi na kušnju stavio dugotrajni i teški germansko-
sarmatski rat, obično nazivan markomanski (166-181), kad su Marko-
mani, Kvadi i Jazigi prvi puta počeli snažnije uznemirivati limes na
srednjem Dunavu, provalivši kroz Panoniju i preko Karnijskih Alpa do
same Akvileje. Gar Marko Aurelije učini sve za obranu Italije i Ilirika, ali
ipak rata nije dovršio jer je umro 180. u Vindoboni (Beč). Tu je zadaću
na samrti povjerio tromom sinu Komodu, koji već iduće godine (181) sk­
lopi s barbarima mir uz dosta traljave uvjete. Posjed Ilirika bijaše dodu­
še osiguran, ali zato je on odsada zahtijevao dvostruku pažnju: trajnu
spremnost vojske i sporazum s barbarima, koji su od toga vremena u
sve većim skupinama, s privolom cara, uvrštavani u redove rimske voj­
ske i naseljavani unutar granica carstva gdje ih je vlast pokušavala kao
kolone priučiti na mirno obrađivanje zemlje. Sada prestaje slavno doba
rimske ofenzive, a počinje teško doba defenzive: legije su doduše pobje­
đivale, ali novih provincija nisu stjecale. Sasvim je dakle prirodno što
su ove prilike nužno zahtijevale da se u noričko-panonskim pogranič­

66
 Povijest Hrvata

nim stranama uveća broj vojske i njoj na čelo stave spretni i smjeli mu­
ževi. Tako se dogodi da su baš ove legije stavljajući na prijestolje valjane
vladare, stekle na sreću carstva za neko vrijeme izvjesnu premoć.
Panonija postade doskora pozornicom građanskih ratova između po­
jedinih pretendenata na prijestolje. Protiv Galijena podiže se Ingenuus,
ali izgubi kod Murse bitku i život (258). Mnogo važniji se događaji odig­
raše u IV stoljeću. Nesuglasice zbog diobe carstva između Konstantina
Velikog i Licinija, koji je sebi uzeo panonsku i mezijsku dijecezu, dovele
su do rata u kojem je Licinije (314) kod Cibala potučen i ubrzo poslije
novih poraza primoran da odstupi Konstantinu obje prijeporne dijeceze.
Nekoliko decenija kasnije i opet se sukobiše u Panoniji vojske Konstan-
cija II, sina Konstantina Velikog, i protucara Magnencija, kad se on u
Galiji proglasio carem. Presudna bitka izvojevana je pod Mursom (351)
gdje Magnencije bude potučen i uskoro se potom sam ubije. Posljednji
se puta dvije neprijateljske rimske vojske sastadoše u Panoniji 388; ta­
da je Teodozije Veliki kod Siscije razbio čete uzurpatora Maksima koji je
poslije toga bio u Akvileji ubijen.
Provala barbara u Panoniju i Dalmaciju. U isto vrijeme sve su vi­
še učestale provale barbara u Podunavlje, naročito istočno-germanskih
Gota i tračkih Karpa. Nakon podulje borbe car Galerije najzad naseli
Karpe (295) u Donjoj Panoniji s lijeve obale Dunava oko grada Sopia-
nae (Pečuh).19 Ali pravo doba Seobe naroda počinje provalom Huna u
Evropu (375) i preseljenjem Gota iz Dakije i sjeverozapadnoga crnomor­
skog primorja na Balkanski poluotok. Sada zadesiše crni dani Panoni­
ju, a ubrzo i Dalmaciju, jer se pojedine barbarske čete, naročito gotske,
razliše koritom rimskih cesta po ovim krajevima kao nagla bujica. One
opustoše Mursu (god. 378) i prodru harajući i plijeneći s jedne strane
kroz Norik do Akvileje, a s druge do sjevernih okrajaka Dalmacije gdje
su razvalile Stridon. Pogranične tvrđave bile su doduše još uvijek u rim­
skim rukama, ali pučanstvo bježi jatomice ispred barbarskog noža i
ropskog lanca. Gospodarski i društveni se okviri raspadaju, posjedi rim­
skih građana ostaju pusti i neobrađeni, a barbar postaje gospodin i pre­
ziru ći Rimljana čini ga svojim robom i radnikom. Slom pravnog poretka
uzastopce prate različite pošasti, a nevolje pritisnu tako strašno da je
svijet izgubio i volju da živi usmrćujući se sam. Ipak bi bilo pogrešno
zaključiti da je zbog toga došlo do posvemašnjeg uništenja Panonije i
jednog dijela Dalmacije: barbar, željan zemlje i blaga, s velikom se žu­
dnjom doduše hvatao svega što je mogao dostići, ali unutar rimskoga
carstva niti je htio niti je mogao stvoriti novo carstvo, pa je tako samo
besvjesno tražio načina da u njemu nađe sebi mjesta. Car se morao u
takvim prilikama snaći i, ne mogavši ništa drugo, primio je nezvane gos­
te za svoje “saveznike” (foederati). Zbog toga je drevna rimska uprava
ostala uglavnom na snazi, iako je zemlja velikim dijelom došla u ruke
tuđinaca koji su se njenom uređenju prilagodili kako su već znali.

19 Karpi nisu imali ništa zajedničko s Hrvatima; oni čak uopće nisu bili Slaveni.

67
 Ferdo Šišić

Zbog podjele carstva pred kraj IV st. (395) položaj se Dalmacije i Pa­
nonije znatno pogoršao. U državnopravnom pogledu bile su pridijeljene
Zapadu, s kojim ih je osim prošlosti još naročito vezao latinski značaj
njihova žiteljstva. To je, doduše, moglo da bude povoljno, ali su zato ove
provincije u obrambenom pogledu rđavo prolazile. Težište carstva, nai­
me, bijaše u to doba Istok, gdje je od vremena Konstantina Velikog proc­
valo novo snažno središte u Carigradu, dok je na Zapadu ideju carstva
podržavala još neko vrijeme samo uspomena na prošlost. Njegova vojna
snaga nije više dostajala za obranu, a situaciju su činile ubrzo kritič­
nom svađe ne toliko među carskom braćom Honorijem i Arkadijem, ko­
liko između njihovih glavnih ministara, Stiliha na Zapadu i Rufina na Is­
toku, koji su zapravo bili izvršioci vlasti. To je bio barbarima u Panoniji i
Meziji znak da mogu po volji haračiti. Sada je ljuto postradala Panonija,
a naročito kad se doskora u njoj pojave Huni u društvu različitih naro­
da, osobito Gota. Od svih ovih naroda stvori potom daroviti i energični
Atila, jedan od najvećih osvajača u povijesti čovječanstva, golemu dr­
žavu od azijskih stepa do Rajne, ispred koje su drhtala oba carstva. Bez
naročita povoda provali on 441. iz sadašnje velike ugarske ravnice, gdje
mu je negdje oko današnjega Debrecina bila prijestolnica, na Balkanski
poluotok. Huni osvoje današnju slavonsku ravnicu sa Sirmijem i preki­
nu tako Dalmaciji svaku vezu s linijom donjega Dunava; samo okolina
Siscije još je bila rimska. Budući daje tom prilikom sirmijski metropolit
pobjegao u Tesaloniku (Solun), a i sama stolica ostala puno jedno sto­
ljeće nepopunjena (do 535), pretrpi organizacija panonske crkve težak
udarac. Ubrzo poslije toga siscijska se biskupija pridruži salonitanskoj
metropoliji, a s njome možda i čitava Savska Panonija Dalmaciji, koja je
437. privremeno došla pod Bizant.
Propast Zapadnorimskog carstva. Ova promjena ipak nije bila Dal­
maciji od koristi. U takvim prilikama ustade magister militum (general)
Marcelin, rodom Dalmatin, i stavi se u Saloni na čelo zemlje preuzevši u
svoje ruke svu vlast (god. 455), ali poslije nekoliko godina bio je u boju
s Vandalima na Siciliji mučke ubijen (468). Konačni prizori Zapadnog
carstva odigraše se malo potom u brzu slijedu. U posljednjim časovi­
ma još jednom zaplamsa rimska Dalmacija kad je Julije Nepot preuzeo
vodstvo nad dalmatinskim brodovljem. Potporom istočnog cara Leona
odvaži se potom sa svojom vojskom do Ravene gdje je zarobio Glicerija
i primorao ga da kao rascar zamijeni krunu s biskupskom mitrom u Sa­
loni (474). Ali carevanje Julija Nepota potrajalo je u svemu tek petnaest
mjeseci. Sa svojim slabim četama nije se mogao održati, i kad je njegov
general, Panonac Orest, posadio na prijestolje svoga sinčića Romula
(Augustula), vrati se u Dioklecijanovu palaču kraj Salone. Međutim se
podiže protiv Oresta i njegova carskog sina, od barbarskih četa kraljem
isklicani, Odoakar i skine djetetu grimiz. Tim je događajem utrnulo Za-
padnorimsko carstvo (476), premda su Julija Nepota još i dalje smatrali
na istočnom dvoru, pače i u Galiji za zakonitog cara. Ali tri godine i po
kasnije pogine od urotničkog mača dvojice doglavnika, Vijatora i Ovide,

68
 Povijest Hrvata

kraj Salone (480), a vlast italskoga kralja barbara Odoakara proširi se

na Dalmaciju i Savsku Panoniju. I tako je zapadnocarska misao, koja je
nikla oko početka naše ere u Italiji, najzad usnula na današnjoj hrvat­
skoj zemlji.
Gotsko vladanje u Dalmaciji i Panoniji. Promjene što su nastale
poslije sloma Zapadnorimskoga carstva nisu uništile administrativne,
ekonomske i kulturne osnove na kojima se razvilo društvo u Dalmaciji
i Panoniji za gotovo punih pet vijekova u snažan organizam. U prvom
redu bijaše posljedica tužne sudbine cara Julija Nepota daje Odoakar u
njima faktično preuzeo vlast, premda je njezin pravni i legalni izvor bila
tobožnja koncesija od strane istočnoga, sada već jedinoga rimskog cara.
Zbog takva shvaćanja niti su Odoakar niti njegovi ostrogotski baštinici
mogli spriječiti da su kod svakoga rimskog ognjišta, a naročito u dal­
matinskim primorskim gradovima, smatrali pravim gospodarom samo
augusta u Carigradu. Takvo shvaćanje i poimanje riječi car (pacnlevg,
imperator) ostalo je u Dalmaciji i u njenu zaleđu, u docnijoj Hrvatskoj,
u bitnosti sve do pada Carigrada za četvrte križarske vojne (1204), a
podupiralo gaje poglavito to što su Odoakar i Ostrogoti ostavili na živo­
tu svu starodrevnu društvenu organizaciju, postavivši se zemlji na čelo
isključivo kao vojnici. Oni dakle nisu postali gospodari rimstva, nego su
nasuprot od njega još i učili. Legija doduše više nije bilo, ali rimski birok­
rat i pravnik, obrtnik i graditelj preživio je svaki udarac sudbine. Zato i
jest sasvim prirodno što se ni u Panoniji ni u Dalmaciji, premda su ušle
u sklop zapadnoevropskog razvoja, ne opaža težnja za emancipacijom,
kao što se to zbilo u Galiji ili Hispaniji, već su one naprotiv svom dušom,
a naročito primorski gradovi, težile k preostalom rimskom Istoku.
Međutim, kralj se Odoakar nije dugo naužio vlasti, jer je car Zenon,
Leonov nasljednik, izigrao protiv njega Teoderika i njegove Ostrogote.
Zimi 488. krenuo je Teoderik na osvajački put iz današnje podunavske
Bugarske. Poslije pobjede na Soči i kod Verone, pa predaje Ravene i
Odoakarove pogibije (493), Teoderik postade na osnovu koncesije, po­
tekle iz suvereniteta rimskog cara, s jedne strane vojnim i civilnim up­
raviteljem Italije, a s druge kraljem Gota. Savska Panonija i Dalmacija
do Drine na istoku, a do granica Prevalisa na jugu, uđoše sada u opseg
gotskoga kraljevstva, koje se inače smatralo u Bizantu još i dalje sastav­
nim dijelom cjelokupnoga rimskog carstva. Prema tome, dakle, nije se
položaj u državnom pogledu izmijenio, jer rimstvo, koje se dotada poko­
ravalo od carstva toleriranom uzurpatoru Odoakaru, sada se poklonilo
Teoderiku kao svom novom neposrednom gospodaru. Izmijenila se zap­
ravo samo ličnost “uzurpatora”, a taj je rimskim podanicima nagradio
vjernost i poslušnost pravnom i ličnom sigurnošću i mirom, premda im
nije mogao podati i nov procvat.
Prvo je bilo kralju Teoderiku da zbog sigurnosti na otvorenoj istočnoj
granici proširi svoju vlast na Srijemsku Panoniju (504), a zatim i na su­
sjedne mezijske krajeve u današnjoj sjevernoj Srbiji, naročito na važni
Singidun. Sada bijaše sav taj kraj podijeljen na dvije zasebne upravne

69
 Ferdo Šišić

cjeline: na Dalmaciju s Liburnijom i Savijom sa središtem u Saloni, i na

Srijemsku Panoniju s pomenutim dijelom Mezije i središtem u Sirmiju.
Svakoj od ovih upravnih i vojničkih cjelina stajao je na čelu kao kra­
ljevski namjesnik odličan Got s titulom comes, u jednu ruku glava voj­
nih posada, sastavljenih isključivo od Gota osvajača, a u drugu glavu
rimskoga građanstva kao zasebne autonomne narodne kurije, iako je
razlika između Gota i Rimljana bila tolika da ni brak među njima nije
bio dopušten. Inače je comes u gotskim parnicama sudio u smislu gots­
koga prava, a u mješovitim (kad je jedna stranka bila Got, a druga Rim­
ljanin) tako da mu je pomagao još posebni sudac Rimljanin, vješt rim­
skom pravu, i s glasom pri izricanju osude. U čisto rimskim parnicama
sudio je posebni princeps, inače glavni činovnik Rimljana u Dalmaciji i
Saviji. Apelaciju pak pridržao je sebi kralj za svaki slučaj. Teoderikove
naredbe bijahu razumne i pune dobre volje, i inače je još ostavio sve
drevne rimske institucije posve netaknute; štaviše, on je sebi uzeo za
uzor i rimski vojni sistem, premda nijedan Rimljanin nije mogao da bu­
de vojnik. Sada se opet prilagodiše Dalmacija i Panonija. Nanovo je oži­
vio promet na obali, a pučanstvo se bavilo trgovinom, ribarstvom i isku-
havanjem morske soli. Čak je i rudarstvu Teoderik posvetio pažnju, ali
ipak s malo uspjeha. Uza sve što je kralj mnogo mara ulagao u upravu
Panonije i Dalmacije, ipak su Rimljani prijekim okom gledali njegovo
vladanje. Jedan od glavnih razloga nesumnjivo je bio taj što je Teoderik
jednu trećinu (tertia) plodnoga zemljišta porazdijelio među svoje Gote.
Sasvim je prirodno da je Rimljanin zbog toga gledao u Gotu otimača
svoje imovine, pa ga je na sve moguće načine prikraćivao. Got je pak
vidio u Rimljaninu varalicu koji hoće da ga liši pravom stečene imovine.
Najzad bijaše i vjerska protivština golema jer su Goti bili odreda arijan-
ci. Sve je to bilo razlogom da je još i u docnijim stoljećima dalmatinskim
Romanima Got značio koliko otimač i barbarski provalnik, ali i nezna-
božac i poganin, a u takvu pojmu kao da je potom prešlo gotsko ime
i na kasnije Slavene. Ali uza sve to što su Goti bili u vjerskom smislu
odijeljeni od Rimljana, ipak nisu ometali život pravovjerne dalmatinske
crkve. Upravo za gotskog vladanja održane su u Saloni i dvije crkvene
sinode (530 i 533) koje se zabaviše unutarnjim prilikama salonitanske
nadbiskupije, pod kojom su tada bile biskupije zadarska, rapska, sisač­
ka, cavtatska, skradinska, naronska, zenička (Bistue Nova) i - kako se
čini - kotorska.
Ni gotsko vladanje ne potraja dugo. Jedno razmirice među članovima
kraljevske porodice po smrti Teoderika (526), a drugo opet težnja cara
Justinijana da carstvu vrati Zapad; bijahu razlogom da je planuo dva-
desetgodišnji rat (535-555), a taj svrši propašću gotske države. Odmah
u početku (536-537) pripadnu Panonija i Dalmacija Istočnom carstvu.
Sada su u obje provincije opet uspostavljene sve stare rimske institu­
cije, a ideja jedino zakonite carske vlasti potjera nove mladice, naroči­
to u primorskim gradovima. Međutim, Justinijanova pobjeda nije ipak
značila za Panoniju i Dalmaciju početak novog procvata i eru mira,
već početak novih promjena, uvjetovanih provalama novih osvajača koji

70
 Povijest Hrvata

zahvatiše doskora gotovo čitav sjeverozapadni dio Balkanskog poluoto­

ka. Ove promjene i osvajanja donosi u historiju nov element - Slaveni.
Njihovom se pojavom na granicama Panonije i Dalmacije započinje i
povijest hrvatskog naroda.

VI
PODJELA HRVATSKE POVIJESTI

Prošlost hrvatskog naroda dijeli se u četiri doba.

Prvo doba ide od vremena otkad se Južni Slaveni, od kojih se kas­
nije jedan dio počeo okupljati oko Političkog imena Hrvati, počeše nase­
ljavati u svoju današnju postojbinu pa do krunisanja ugarskoga kralja
Kolomana za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, to jest od prve polovice VI
st. do godine 1102. Za to vrijeme, više od četiri stotine godina, hrvatski
narod živi ponajviše samostalnim državnim životom, vođen u početku
plemenskim županima, zatim knezovima i, napokon, kraljevima. U to
se doba Hrvati sretno oteše franačkoj vlasti, obraniše od Mlečana, Ara­
pa (Saracena), Bugara, Madžara i Bizantinaca, te neko vrijeme postigo-
še političku prevlast na sjeverozapadnoj obali Jadranskoga mora. Ali
uz to počeše hrvatsku državu sve to većma slabiti unutrašnji razdori
uvjetovani slavenskim demokratskim shvaćanjem političkoga života,20
a ovi je najzad dovedoše u državnu zajednicu s Ugarskom, bolje reći s
njezinim kraljem.
Drugo doba obuhvaća vrijeme od godine 1102. do 1526, ili od Kolo-
manova krunisanja za hrvatsko-dalmatinskoga kralja u Biogradu na
moru do bitke kod Mohača. U to doba imaju Hrvati zajedničkoga kra­
lja s Ugrima, ponajprije iz kuće Arpadove, zatim iz kuće Anžuvinske,
najposlije iz različitih kuća, jer osiljenjem gordoga visokog plemstva
Ugarska s Hrvatskom postade od 1387, odnosno od 1438. dalje izbor­
no kraljevstvo. Za sve to vrijeme Hrvati se bore s Venecijom i Bizantom
za Dalmaciju, a kasnije s Turcima za svoj opstanak uopće. Otevši se
sretno Bizantincima, a za dulje vrijeme i Mlečanima, Hrvatska izgubi
najzad Dalmaciju (između 1409 i 1420), a Turci joj preoteše najveći dio
istočnih i južnih krajeva. Ove borbe s Venecijom i Bizantom u starije
vrijeme, a s Turčinom u poznije, učiniše d aj e hrvatsko-ugarska zajed­
nica, iznajprije vezana u prvom redu uz kraljevu ličnost, postajala pod
utjecajem feudalnih plemićkih ustanova i privilegija sve to tješnja. Još
u početku toga doba pridruži se Ugarskoj banovina Boana kao dobro­
voljna saveznica; kasnije se proglasi kraljevinom (1377), ali ubrzo pade

20 [Uzroci propasti hrvatske državne nezavisnosti ne mogu se tražiti u nekom “de­

mokratskom shvaćanju” svojstvenom, tobože, slavenskim narodima. “Unutraš­
nji razdori”, o kojima Šišić govori, potekli su iz konkretnoga društvenoga razvoja
kroz koji je hrvatsko društvo potkraj XI st. prolazilo, a koji obilježava naglo jača­
nje feudalnih elemenata.)

71
 Ferdo Šišić

pod tursku vlast (1463). Jedini je Dubrovnik umio da kao slobodna

republika, ali ipak pod vrhovnim gospodstvom ugarsko-hrvatskoga kra­
lja, sretno sačuva svoju slobodu.
Treće doba ide od godine 1526. do 1790, to jest od mohačke kata­
strofe do smrti cara Josipa II. Da se obrane od Turčina, toga najljućeg
i najtrajnijeg dušmanina svih Južnih Slavena, Hrvati izaberu habsbu­
ršku dinastiju svojim vladalačkim domom te za njezina vladanja napo­
kon i suzbiju Turke; štaviše, poslije pobjede kod Siska (1593) počeše
već i pomišljati kako da oslobode izgubljene zemlje i priklope svojim “os­
tacima hrvatskoga kraljevstva”,21 kako u to tužno doba nazivahu svoju
domovinu. Ali uz to su se morali boriti za svoj drevni državnopravni
položaj, na koji je sve to žešće počeo udarati bečki dvor naumivši sve
narode u Monarhiji ponijemčiti u službenom pogledu (germanizacija) i
skupiti pod jedinstvenu državnu upravu (centralizacija). Obrane radi
Hrvati odluče (1790) da sebe privremeno povjere Ugarskoj, u neku ruku
kao sastavni dio njezine vrhovne administracije, a sve u nadi da će se
tada kad opasnost mine opet lako vratiti u svoj starodrevni samostalni
državnopravni odnos prema Ugarskoj. U to se doba dogodiše u Hrvat­
skoj važne etnografske promjene doseljenjem Srba na bivši turski terito­
rij, naime u Srijem, Slavoniju i hrvatsku Vojnu krajinu, pa Nijemaca u
neke gradove i na velikaške spahiluke, naročito u Slavoniji. Istodobno
je Dalmacija za zlokobne mletačke stoljetne uprave stala poprimati tali­
jansko, a turski pašaluk Bosna, pošto joj znatan dio žitelja primi islam,
istočnjačko obilježje. Sam Dubrovnik i nadalje živi slobodnim životom,
ali ne više tako sjajnim kao prije godine 1526; jedino se njegova književ­
nost podiže do visoka stepena.
Četvrto doba, koje zaprema vrijeme od godine 1790. do oktobra
1918, ispunjavaju sada žešće sada slabije borbe hrvatskog naroda u jed ­
nu ruku za historijsku teritorijalnu cjelokupnost domovine, a u drugu
za uskrišenje starodrevnoga državnopravnog položaja. Ideja narodnosti
koju je francuska revolucija proširila svijetom zahvati također Hrvate
i Madžare. Kako pak Madžari uzeše sebi kao glavni cilj veliku madžar­
sku narodnu državu od Karpata do Jadranskog mora, došlo je do suko­
ba između njih ponajprije riječima i perom, a zatim i oružjem (1848).
Poslije desetgodišnje neustavne stanke (apsolutizam) svrši se sukob
izmirenjem jednog dijela Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Slavoniji (bez Voj­
ne krajine) s Madžarima na osnovi obostrana ugovora, nazvana držav­
nopravna hrvatsko-ugarska nagodba (zak. čl. I[XXX]: 1868). Odmah u
početku toga doba propade mnogovjekovna sloboda Dubrovačke Repub­
like (1806), a Venecija izgubi već nešto ranije Dalmaciju (1797) koja pos­
tade poslije kratke adi uzorne francuske vladavine austrijskom pokraji­
nom (1815). Neprekidni nemiri i krvave borbe između kršćanskog i mus­
limanskog žiteljstva u Bosni i Hercegovini izazvaše zanimanje evropskih

21 “Reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae” (u saborskim zapisnicima XVI st. go­
tovo stalna rečenica).

72
 Povijest Hrvata

vlasti, pa tako Austro-Ugarska Monarhija zapremi njihovom privolom

obje zemlje (1878). Ona, doduše, dokrajči time u njoj četiristogodišnje
osmanlijsko gospodstvo, ali je zato obdari upravom kojoj bijaše glavna
svrha da tamošnji narod odbije od ostale njegove braće Srba i Hrvata.
Međutim, zlonamjerno nepoštovanje hrvatsko-ugarske nagodbe od stra­
ne Madžara, a lakoumno zanemarivanje i iskorišćivanje Hrvata i Srba u
Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Istri od strane bečkoga dvora, urodi naj­
prije teškim nezadovoljstvom, a zatim snažnom težnjom čitavog naroda
za oslobođenjem od madžarsko-njemačkog ropstva i za ujedinjenjem sa
Slovencima i Srbima u Kraljevini Srbiji i u Kraljevini Crnoj Gori u neza­
visnu državu pod žezlom dinastije Karađorđevića. Ta se težnja najzad
ostvarila 29. oktobra 1918, kad je poslije petogodišnjega svjetskog rata
propala Austro-Ugarska Monarhija zauvijek, a naše nacionalno ujedi­
njenje 1. decembra 1918. bilo i provedeno.

73
 PRVO DOBA

OD DOSELJENJA DO 1102

i
JUŽNI SLAVENI U STAROJ POSTOJBINI

Literatura. - L. Niederle, Slovanske starožitnosti I-IV, Prag 190-24; Život

starych Slovanu I-III, Prag 1911-25; Manuel de l’antiquite slave I-II, Paris
1923 -26; Rukovit’ slovanske archeologie, Prag 1931 (prev., ćir., N. Sad 1955,
pod naslovom: Slovenske starine); J. Korošec, Uvod v materialno kulturo zgo-
dnjega veka, izd. SAZU, Ljubljana 1952; W. Hensel, Slowianszczyzna wczes-
nosredniowieczna, Warszawa 21956; J. Janko, O praviku slovanskem, Prag
1912; J. Peisker, Die altesten Beziehungen der Slawen zu Turkotataren und
Germanen, Stuttgart 1905; The expansion of the Slavs, The Cambridge medi­
eval history II, 1913 (prev. u SP, n. s. I, 1927); Koje su vjere bili stari Slaveni
prije krštenja? Sp, n. s. II, 1928 i pos. (o Peiskerovim shvaćanjima usp. His­
toriju naroda Jugoslavije, I, Zagreb 1953, str. 108, i J. Šidak, “Crkva bosan­
ska” i problem bogumilstva u Bosni, Zagreb 1940, 26-37); A. Schmaus, Zur
altslavischen Religionsgeschichte, Saeculum IV, 1953 (usp. ocjenu J. Šidaka
u HZ VI, 1953); Zd. Vinski, Die sudslavische Grossfamilie in ihrer Beziehung
zum asiatischen Grossraum, Zagreb 1938; F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme
narodnih vladara, 177-262.

Indoevropljani. Komparativna je filologija već davno utvrdila da su

Slaveni s Indima, Irancima (ili zajedno uzevši Arijcima), Jermenima, Bal-
tima (Litavcima, Letima i Prusima), pa Grcima, Italicama, Tračanima,
Ilirima, Keltima i Germanima u tijesnom jezičnom i plemenskom srods­
tvu, što nas nužno upućuje na njihovo zajedničko podrijetlo od jednoga
prajezika, odnosno pranaroda, to jest od takozvanih Indoevropljana.1 O
pitanju gdje nam valja tražiti postojbinu toga pranaroda veoma je često
raspravljano, ali uza sve to nije do danas došlo do općenito prihvaćena
rezultata. Ipak se čini da je još najvjerojatnije mišljenje koje je osnovano
na filološkim, arheološkim i antropološkim kriterijima, a prema kojima
kao da je indoevropska pradomovina bila otprilike u sjevernom dijelu
Srednje Evrope, uključivši amo još i današnju Dansku i južnu Skandi­
naviju. Sigurno je samo toliko da su Indoevropljani živjeli u zajednici
još u neolitsko doba, a to znači daje indoevropski pranarod stajao tada
(oko trećega tisućljeća pr. n. e.) već na razmjerno dosta visokom stepe-
nu kulture. Njegovo raseljavanje, i s time u neposrednoj vezi postanak
pojedinih naroda, zbilo se zacijelo najkasnije u prvo vrijeme brončanog
doba, ali zašto i kako, toga problema nauka nije riješila.

1 Francuzi se obično služe izrazom Arijci, a Nijemci kažu Indogermani.

75
 Ferdo Šišić

Slaveni. Za najstarije sjedište što su ga Slaveni kao zaseban narod

zapremali možemo s velikom vjerojatnošću uzeti one plodne srednjo­
evropske krajeve koji se nalaze između rijeka Visle, Dnjepra, Desne,
Zapadne Dvine i Karpata. Ondje su im bili susjedi sa zapada Germani,
na sjeveru Balti, na sjeveroistoku Čudi (Fini), na jugoistoku u crnomo­
rskim stepama Iranci (Skiti), a na jugu u Karpatima Tračani. Još u toj
zemlji, po razlikama koje se među njima javljahu pa sve jače isticahu,
Slaveni se podijeliše na tri zasebne grane: zapadnu (Česi sa Slovacima,
Poljaci, Lužički Srbi i Polapski Slaveni), istočnu (Rusi i Ukrajinci) i ju ž­
nu (Slovenci, Hrvati, Srbi, Makedonci i kasniji Bugari),2 već prema tome
gdje je koja od njih sjedila.
U onom dijelu ove knjige u kojem je bilo govora o Ilirima u Panoniji i
Dalmaciji imali smo prilike da se uvjerimo kako je nemoguće identifici­
rati ovaj zapadnobalkanski pranarod s docnijim i današnjim Hrvatima
1 Srbima. Ali tako se nije uvijek mislilo; štaviše, bajka o južnoj prado­
movini svih Slavena, naročito o autohtonstvu Hrvata i Srba, pa njiho­
vo identificiranje s Ilirima seže svojim postanjem daleko unatrag. Prvi
je puta nalazimo zabilježenu u ruskog ljetopisca XII st., poznatog pod
imenom monah Nestor.3 Pričajući kako su poslije općeg potopa Noevi
sinovi razdijelili Zemlju, kaže Ijetopisac da su Jafeta zapale među os­
talim “Makedonija, Dalmacija, Ilirik i Slaveni”. Kad se potom, prilikom
gradnje babilonskog “stupa do nebesa”, narodi po božjoj odredbi razido­
še širom svijeta “sa 72 jezika”, onda “sjedoše poslije mnogih vremena
Slaveni oko Dunava, ondje gdje su sada Ugarska i Bugarska”, ali na
njih navale Vlasi (Kelti), na što se Slaveni ispred njih povuku na sjever.
Od toga vremena često se kod raznih slavenskih ljetopisaca i historiča­
ra susrećemo s mišljenjem da je pradomovina Slavena srednje i donje
Podunavlje.4 Ponoseći se, naime, starinom od punih osam stoljeća, taje
bajka iz stoljeća u stoljeće i od pisca do pisca sasvim prirodno stjecala
sve to dotjeraniju formu i puniji sadržaj. Već prvi Nestorovi nasljednici,
poljski ljetopisci Kadlubek (oko 1206) i Boguchwal (umro 1253) pišu da
su Panonija (Ugarska) i Bugarska pradamovina Slavena, a stariji češki
ljetopisci (Dalimilova kronika iz druge polovice XIII5 i Pulkavina iz druge
polovice XIV st.) znaju daje Čeh, praotac češkoga naroda i osnivač češ­
ke države, doselio s juga iz zemlje “Hrvati”. Danas više nitko u nauci ne
sumnja daj e ova bajka prešla upravo literaturom iz Nestora u pojedine
poljske i češke ljetopisce, a također ni o tome da Nestorovo kazivanje

2 [Šišić, u duhu suvremene građanske historiografije, nije Makedonce smatrao po­

sebnim narodom, pa ih u svom tekstu nije ni spomenuo. Pod “docnijim” Bugarima
misli današnji slavenski narod koji je nastao spajanjem slavenskih plemena s tu-
ranskim Protobugarima.)
3 (Taj se ljetopis, kojemu je konačan oblik dao Nestor, naziva danas u nauci Pervo-
načalnaja ljetopis.)
4 [Ovdje se, kao bespredmetna, izostavlja Šišićeva tvrdnja da neki “i danas” još zas­
tupaju ovo mišljenje.)
5 [Tzv. Dalimilova kronika nastala je u početku XIV st.-, a autor, neki mali plemić,
nije poznat.)

76
 Povijest Hrvata

nije stara slavenska tradicija, već njegova kombinacija. Iz poljskih i

čeških ljetopisaca, pak, preuzeše je od kraja XVI st. neki dalmatinski i
hrvatski pisci,6 ali popularnom i tobože narodnom pričom, s romantič­
nijim sadržajem, učini je u Hrvatskoj u XIX st. Ljudevit Gaj.7 Razumije
se samo po sebi da u njoj nema historijske istine, ali je ipak lijepo svje­
dočanstvo o vjekovnoj živoj svijesti slavenske srodnosti.
U povijesti se Slaveni javljaju razmjerno dosta kasno. Pisci iz ranije­
ga rimskog carskog doba (Plinije, Tacit i Ptolomej) nazivaju ih Venedima
(Venedi, Veneti, OveveSai) i smještaju u porječje gornje i srednje Visle,
između Karpata i Baltičkog mora, a to može značiti da su Rimljani i Grci
saznali za Slavene preko Germana, zacijelo germanskih trgovaca jan­
tarom i krznom; još i danas živi u Nijemaca ovo ime (Wenden, Winden)
kojim oni označuju neke Slavene, tako Lužičke Srbe u Saskoj i Sloven­
ce, naročito one u Štajerskoj. Značenje i podrijetlo ovoga imena veoma
je tamno, ali izvan svake sumnje je da se Slaveni sami nisu njime nikad
služili, dakle d a je ono strano, po svoj prilici keltsko. Domaće ime bija­
še Sloveni (C a o b ^ h m h b plur. C/ionSne) koje nam je prvi put ubilježeno
u pisaca Bizantinskog Carstva u VI st.,8 a poznaju ga nešto kasnije i
zapadni pisci, pa čak i arapski (kao: Sakalib). S obzirom na geografsko
proširenje ono se spominje kod Tesalonike i Sirmija, u Dalmaciji i Pano­
niji, u istočnim Alpama i zapadnim Karpatima, oko Labe i kod ruskog
Novgoroda, ali njegovo značenje još uvijek nije potpuno i sigurno objaš­
njeno. Istodobno sa slavenskim imenom pojavljuje se kod nekih pisaca
Bizantinskog Carstva u VI i VII st. i treće ime Anti, također nepoznata
podrijetla i značenja.
Premda se Slaveni pod sigurnim imenom dadu razmjerno kasno utvr­
diti historijskim spomenicima, ipak se može kao pouzdano uzeti da se
oni zapravo javljaju mnogo ranije, dašto pod drugim imenima. Većina
slavista, naime, s pravom gleda u Herodotovim Neurima, u porječju
gornjega Dnjestra i južnoga Buga, neki slavenski narod, a tako isto i u
njegovim Budinima, a to nas dovodi u V st. pr. n. e. Poslije toga nema o
Slavenima uopće nikakvih historijskih podataka sve do I i II st. ili, bolje
reći, sve do IV i V st. naše ere kad se oni prikučiše dunavskom ušću.

6 [Prvi je od hrvatskih pisaca spominje Hvaranin Vinko Pribojevič u svom govoru: De

origine successibusque Slavorum (1525).]
7 Prvi put je Gaj iznio pričanje o krapinskom gradu u brošurici “Die Schlosser bei Kra­
pina” (Karlovac 1826, 14-22) koju je napisao kao šestogimnazijalac, i to ne na os­
novu pučkoga pričanja - kako bismo očekivali - nego “aus der Uebereinstimmung
mehrerer Geschichtsschreiber”. Međutim, rukopis s natpisom: “Brevis descriptio
antiquissimi et famosi loci Krapina... necnon conventus nostri, hoc in oppido col-
locati”, nekoć vlasništvo franjevačkog samostana u Krapini, zatim Gajevo, a danas
zagrebačke Sveučilišne biblioteke, napisan 1800. od krapinskog franjevca Čeha
Vjenceslava Sklenskoga, pokazuje da je Gaj svoju brošuricu doslovno prepisao
(odnosno preveo na njemački) iz ovoga spisa. - [Usp. o genezi krapinske priče: Vj.
Klaić, Priča o Čehu, Lehu i Mehu (Slike iz slavenske prošlosti, 1903, str. 5-17), i F.
Šišić, Ideja slovenske pradomovine u Podunavlju (Dodatak uz raspravu: Ime Hrvat
i Srbin i teorije o doseljenju Hrvata i Srba, Godišnjica N. Čupića 35, 1922).]
8 Najstariji, danas poznati podatak je od g. 525. kao Z x X a v q v o i (čitaj Sklavini).

77
 Ferdo Šišić

Oni su se dakle u doba Seobe naroda počeli kretati širinama današnje

zapadne Rusije i Poljske na istok i na jug s jedne, a svakako još i na
zapad rijeci Visli, prema Odri, s druge strane. Međutim, bilo je - kako
se čini - već i u II st. n. e. slučajeva da su pojedine omanje čete Slavena
prelazile Karpate i počele naseljavati poneke krajeve današnje Slovačke
i Madžarske, ali prije prve polovice VI st. ipak ne može biti govora o nji­
hovu prodiranju na Balkanski poluotok. U to doba se oni raspadahu na
dvije velike skupine, na Slavene i Ante: Slaveni bijahu zapadna, a Anti
istočna skupina, i to tako da ih je rastavljala rijeka Dnjestar.
Prvi narod s kojim su Slaveni došli u doticaj bili su Skiti. Oni su naj­
kasnije oko polovice VII st. pr. n. e. provalili iz srednje Azije u crnomor-
sko primorje pa se s vremenom proširiše po beskrajnim ravnicama od
Azovskog mora i Dona do Pruta i dunavskog ušća, i tako zakrčiše Slave­
nima za dulje vremena širenje na jug do Crnoga mora; štaviše, Skiti su
nekim slavenskim plemenima nametnuli svoje gospodstvo. Jedva, nai­
me, može biti sumnje da su Herodotovi Skiti “ratari i težaci”, koji su se
bitno razlikovali od vladajućih ili “kraljevskih” Skita i od “nomadskih”
(ili pravih Skita), zapravo bili Slaveni. Sa zapada pak navale na Slavene
oko polovine III st. pr. n. e. istočnogermanski Bastarni pokorivši sebi
krajeve između Karpata, Dnjestra i Buga.9 Poslije Bastarna koji se pre-
seliše na Balkanski poluotok zavladaše u još jačoj mjeri zakarpatskim
Slavenima germanski Goti (u III st. n. e.), a kad obje njihove državne
organizacije razvale Huni, dospije jedan dio Slavena pod njihovu vlast
(oko 375 n. e.). Tim se događajem svršava tamno doba slavenskog pra-
života i počinje historijsko, a s njime i južnoslavensko kretanje iz pra­
domovine na jugozapad. Ali prije nego li obratimo našu pažnju na pro­
diranje Južnih Slavena na Balkanski poluotok treba da se upoznamo s
tadašnjim njihovim unutrašnjim životom.
Kultura starih Južnih Slavena. Stari Južni Slaveni bijahu ponaj­
više krupni i visoki, a crvenkaste kose. Taj krepki tjelesni ustroj pun
zdravlja činio ih je sposobnima da lako podnose svaku nepogodu vre­
mena kao i oskudicu hrane (kad je to trebalo da bude) i pomanjkanje
valjana odijela. Hranili su se svim poljskim plodovima, ribom i mesom
divljači, kao i svih domaćih životinja, a pili su mlijeko, medovinu i pivo
svareno od ječma. Inače su živjeli priprosto i jednostavno u drvenim do­
movima, u kojima je bilo različitog pokućstva. Oko doma širio se vrt i
dvor (dvorište) sa zgradama za stoku koje su nazivane: hlevina, staja i
kotac, pa uljanik s rojevima pčela.
Njihove običaje i privatni život naši izvori crtaju ponajviše povoljno.
Stari Južni Slaveni bijahu tihi i marljivi, baveći se ponajprije ratarstvom
i stočarstvom, iako se ne može zatajiti da su u prilikama znali da budu
divlji i okrutni. Naročito im hvale gostoljubivost koja je gdjekad prelazi­
la u rasipnost. Kao osobitu njihovu krepost vrijedi pomenuti čist brač­
ni život, ponajviše u jednoženstvu, uz prerijetku vjernost žena kojih je

9 Da su Bastarni pripadali istočnim Germanima, dokazao je Ludwig Schmidt, Ges-

chichte der deutschen Stamme. Die Ostgermanen. Munchen 1936, 86-88.

78
 Povijest Hrvata

položaj u slavenskom društvu uopće bio mnogo povoljnji negoli kod

drugih naroda. Čini se da drugi brak nije bio u običaju, pa odatle i žena­
ma dobrovoljna smrt po muževljevoj. Ali koliko god bijaše položaj žene
cijenjen u društvu, ipak je ona bez prava; nevjesta se naime stjecala kup­
njom ili otmicom. Pored ovih svijetlih strana slavenskoga drevnog života
znamo i za neke tamne. Teška nesloga i razdor razdirali su ih oduvijek
otkad za njih znamo, a i veliko zlo bijaše prekomjerna odanost piću.
Dok su Južni Slaveni živjeli u zajednici s drugim Slavenima, njihovo
se društveno uređenje nije razlikovalo od uređenja ostalih: živjeli su
slobodno ne trpeći nad sobom vladalačke vlasti, pa stoga i nisu imali
organiziranih država. Osnovica društvenog života bijaše im rod, poro­
dica, zacijelo nešto slično onome što se danas naziva zadružni dom
ili zadruga, u kojoj su bili okupljeni ljudi vezani najtješnjim krvnim
srodstvom. Rodom, odnosno zadružnim domom, upravljao je domaćin,
obično najstariji, a svakako najrazboritiji među svima, koga su ostali ili
priznali ili odredili za to između sebe. Glavno dobro i imutak roda bijaše
blago ili stoka po pašnjacima koju se kupovalo i prodavalo kao posredu-
juću vrednotu. Sasvim je dakle i prirodno da je pohlepa za umnožava­
njem ovoga blaga zacijelo često davala povoda sukobima ne samo među
susjedima nego i među plemenima, jer se potrošeno blago dalo najbrže
i najlakše nadoknaditi plijenom. Mnogo manje od blaga (stoke) vrijedila
je u praslavensko doba zemlja, koje je bilo toliko da su svaki rod i svako
pleme mogli sebi uzeti koliko su mogli uzorati ralom i plugom, sijući
sve glavnije vrste žita od kojih se mijesio hljeb i varila kaša. Zato među
starim Južnim Slavenima i nije moglo biti ni velikog bogatstva ni velike
sirotinje: onoga koji nije htio da radi i sluša izgonili bi iz doma ili roda, a
ti prognanici kao da bijahu jedina sirotinja, nazvana hudi, što je značilo
i siromaha i nevaljalca. Dalja posljedica porodičnog života bijaše bujno
razvijen domaći život i visoka moralnost, ali odatle i ta rđava strana da
u Južnih Slavena nije bilo lične inicijative i pregnuća, što je docnije, kad
je trebalo osnovati državne organizacije, štetno djelovalo. Još je jedna
posljedica: među Južnim Slavenima nije bilo staleških razlika, oni bija­
hu svi među sobom jednaki, dakle su živjeli u demokraciji, znak da kod
njih nitko nije mogao (bar u vrijeme mira) doći do vlasti, do monarhije,
očito zbog prejakog otpora drugih.
Kad bi se rod prekomjerno umnožio, jedan bi se dio odvojio i podi­
gao nov dom negdje u okolini staroga, s kojim ne bi prekidao veza. Više
takvih novih domova stvaralo bi vaši ili sela, u kojima su kuće vazda
bile razdaleko jedna od druge, svaka usred svoje zemlje. Takvo selo na­
seljeno domovima, srodnima po krvi, smatralo se kao jedno bratstvo,
a njime je upravljao starješina čelnik, koga bi svi domaćini priznali i
odabrali između sebe. Bratstvo je imalo zajedničko prezime, obično po
pradjedu onoga roda iz kojega je poteklo, zajedničko groblje, zajednički
žrtvenik, pa i šume. Šteta, sramota ili uvreda nanesena jednom članu
bratstva smatrala se zajedničkom, pa stoga bijaše čitavo bratstvo duž­
no osvetiti svoga člana, naročito za ubistvo; to je krvna osveta.

79
 Ferdo Šišić

Kao što je bratstvo postalo od jednog roda, tako je i pleme postalo

kad se bratstvo počelo granati i dijeliti na više bratstava, naseljenih u
više sela, a vezanih između sebe krvnim srodstvom. Teritorij na kojem
je živjelo jedno pleme zvao se župa, a ta je imala svoje ime ili po rijeci
ili po mjestu. Glavar plemena bijaše župan, zacijelo vrhovni sudac i
vojskovođa plemena, i to redovito iz bratstva koje bi se istaklo hrabroš-
ću, drevnošću ili veličinom ispred ostalih. Na taj je način bivalo da je
županstvo postajalo nasljedno u pojedinim bratstvima, a to je zametak
slavenskom plemstvu. U sredini većine južnoslavenskih župa nalazio se
grad, uglavnom u barama ili na kakvu humku; grad bijaše zaštićen um­
jetnim utvrdama rovova, nasipa, plotova i brvana, a pleme se sklanjalo
u nj ispred tuđinske navale. Inače bijaše u gradu i trg gdje se kupovalo
i prodavalo, a obično se u njem sastajahu plemenska vijeća, složena od
glavara cijelog plemena.
Južni Slaveni kao ratari nisu bili ratnički narod, ali branili su ju ­
nački svoju kuću i slobodu kad bi ih tkogod napao. Odmah na vijeću
birahu vojvodu koji će ih povesti u boj. Oružje bijaše im dugo koplje i
kratka sulica, prikladna za bacanje, pa mač, praćka, luk i strelica, a
upotrebljavali su i neku vrstu zastave, nazvanu prapor. Uz veliku hrab­
rost, čak i žena koje su često svoje muževe pratile na vojnu, naročito
obilježuje njihovu ratnu vještinu neiscrpljiva lukavost, koja je najviše
straha zadavala njihovim protivnicima.
Stari su Južni Slaveni vjerovali da cijelim svijetom upravljaju bo­
žanstva za koja su držali da imaju ljudsku priliku i ljudske osobine.
Uglavnom im je vjera bila obožavanje prirodnih sila kao i ostalim Indoe-
vropljanima. Vrhovno je božanstvo bio “bog”, a je li ono imalo još i koje
drugo ime, npr. Perun,10 ne da se utvrditi. Od ostalih bogova poznat je
sunčani bog Dajbog, izvor svakomu dobru na zemlji, koji sve obasipa
blagotvornom svjetlošću svojih životnih i toplih zraka. Niže od bogova
bila su riječna i druga božanstva, od kojih se do danas sačuvaše u
narodnoj uspomeni zmajevi i vile. Ovim se božanstvima Južni Slaveni
obraćahu molitvom i prinošahu im žrtve, obično volove, ovce i različne
plodove. Pri žrtvovanju pazilo se na različite znakove po kojima bi vješti
ljudi proricali budućnost. Žrtvu je obavljao zadružni domaćin ili župan
nekoga plemena. Za sudbinu Južni Slaveni nisu znali, ali su ipak vjero­
vali da neka božanstva vladaju čovjekom; to su bile suđenice ili rođeni-
ce. Duša je čovjeka bila po njihovu vjerovanju besmrtna, a zvali su je
nav; ona po tjelesnoj smrti pokojnika nastavlja u raju onakav život u
kakvom se čovjek nalazio kad je promijenio svijetom. Zbog toga su se
Južni Slaveni u nesretnom ratu dragovoljno ubijali da ne bi pali u rops­
tvo, nego da umru kao slobodni ljudi. Još se mislio da se poneki čovjek
može poslije smrti pretvoriti u vuka, povukodlačiti, pa u toj prilici luta
po svijetu. I takav daj e vukodlak obdaren natčovječjom snagom: on go­
ni i vodi oblake, a kad sunce ili mjesec pomrče, to ga vukodlaci žderu.

10 [Danas više ne može biti sumnje da Perun nije bio neko općeslavensko bo­
žanstvo.)

80
 Povijest Hrvata

Sahranjivanje bilo je dvojako: ili pokopavanje u zemlju ili spaljivanje. S

pokojnikom se ostavljalo sve ono što mu je u životu bilo najnilije, tobože
da mu služi i u životu onkraj groba. Nad grobom podigla bi se mogila ili
gomila, na kojoj se davahu junačke igre i daća nazivana strava.
Različite mijene u životu starih Južnih Slavena pratila je pjesmavjer-
na slika cijeloga narodnog života, naročito vjerskoga, jer se ona pjevala
uz stare vjerske obrede i običaje. Za zabavu bile su pored priča još i zago­
netke, a u poslovicama se kazivalo pravilo mudrosti stečene u životu.

II
DOSELJENJE I PRVA DVA STOLJEĆA U NOVOJ DOMOVINI

Izvori. - Podatke bizantinskih pisaca o Slavenima i njihovu doseljenju na

Balkanski poluotok donose: F. Rački, Documenta historiae Chroaticae perio-
dum antiquam illustrantia, MSHSM VII, 1877; F. Kos, Gradivo za zgodovino
Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana 1902; St. Stanojević - V. Čorović,
Odabrani izvori za srpsku istoriju I, Beograd 1921 (s prijevodom, čir.); F. Ba-
rišić - M. Rajković - B. Krekić - L. Tomić, Vizantiski izvori za istoriju Jugos­
lavije I, PI SAN 241, 1955; B. Ferjančić, Vizantiski izvori za istoriju naroda
Jugoslavije II (Konstantin VII Porfirogenit), PI SAN 323, 1959.

Literatura. - Osim u literaturi na str. 60 i 67 navedenih djela (Niederle, Slov.

star. II, 1-2; Stanojević I-II, 1903-06; Kulakovskij II-1II, 1912-15; Uspenskij I;
Ostragorski; Nodilo III, 1905) usp.:
E. Dummler, Ueber die alteste Geschichte der Slaven in Dalmatien (549-
928), Sitzungs-Berichte der Wiener Akad. XX, 1856; V. Jagić, Ein Kapitel aus
der Geschichte der stidslavischen Sprachen, AfslPh XVII, 1895 (prev. M. Kom-
bol u Jagić, Kraći izabrani spisi, Zagreb 1948); J. Marquart, Osteuropaische
und ostasiatische Streifziige, Leipzig 1903; J. B. Bury, The treatis De admini-
strando imperio, Byz. Zeitschrift XV, 1906, prev. u VZA X, 1908; K. Jireček,
Geschichte der Serben I, Gotha 1911 (prev. J. Radonić, Beograd 21952); L.
Schmidt, Geschichte der deutschen Stamme bis zum Ausgang der Volkerwan-
derung. Die Ostgermanen. Munchen 21934; Lj. Hauptmann, Prihod Hrvatov,
Bulićev zbornik, Zagreb 1924 (hrv. prijevod u Zborniku kralja Tomislava, Zag­
reb 1925); Les rapports des Byzantins avec les Slaves et les Avares pendant la
seconde moitie du VT siecle, Byzantion IV, 1927/8 (izašlo 1929); Konstantin
Porfirogenit o porijeklu stanovništva dubrovačkog zaleđa, Rešeratov zbornik,
Dubrovnik 1931; Kroaten, Goten und Sarmaten, Germanoslavica III, Prag
1935; Seoba Hrvata i Srba, JIČ III, 1937; M. Barada, Seoba Hrvata i Srba,
NVj XLII, 1933/34; Hrvatska diaspora i Avari, SP, ser. III, sv. 2, 1952 (usp. oc­
jenu B. Grafenauerau HZ VI, 1953); P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran,
Split 1934; Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima I-II, Zagreb 1950;
B. Grafenauer, Nekaj vprašanj iz dobe naseljevanja južnih Slovanov, ZČ IV,
1950; Razmerje med Slovani in Obri do obleganja Carigrada (626) in njegove
gospodarsko-družbene podlage, ZČ IX, 1955; Prilog kritici izvještaja Konstan-
tina Porfirogenita o doseljenju Hrvata, HZ V, 1952; Hrvati u Karantaniji, HZ
XI-XII, 1958-59; B. Zasterova, Avari a Slovane. (K současnemu stavu badani
o staršim obdobi avarskych dejin a vztahu avarsko-slavanskych.) Vznik a
počatky Slovanu 2, Prag 1958, str. 19-50; Stj. Antoljak, Problematika najra­
nijeg doseljenja i nastanjenja Slavena-Hrvata u Istri, Starine JAZU 48, 1958;
Hrvati u Karantaniji. Godišen sbornik na Filosofskiot fak., Istor.-filol. oddel
9, No 2, Skopje 1956 (usp. ocjenu B. Grafenauera u HZ XI-XII, 1958-59); Lj.

81
 Ferdo Šišić

Karaman, Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu, Beograd 1925; O spomenici­

ma VII, i VIII. stoljeća u Dalmaciji i o pokrštenju Hrvata, VHAD, n. s. XXII-XXI-
II, 1941 /42; M. Barada, Nadvratnik VII, stoljeća iz Kaštel-Sućurca, Serta Hof-
filleriana, Zagreb 1940; M. Horvat, Oporuka splitskog priora Petra, Rad JAZU
283, 1951 (usp. ocjene Lj. Karamana i J. Lučića u HZ V, 1952); J. Stipišić,
Oporuka priora Petra, Zbornik HI 2, 1959; S. Sakač, Ugovor pape Agatona
i Hrvata proti navalnom ratu, CS I, 1931 (Šišić dodaje u svome rukopisu uz
naslov ove rasprave: neuvjerljivo); A. Dabinović, Državnopravni odnos Hrvata
prema Istočnom carstvu, Rad JAZU 270, 1941; V. Novak, Pitanje pripadnosti
splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije, VHAD XLVI, 1923; G.
Novak, Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita, SP, ser. 2, II, 1-
2, 1928; A. Dabinović, Kada je Dalmacija pala pod jurisdikciju carigradske
patrijaršije? Rad JAZU 239, 1930; P. Skok, Les origines de Raguse, Slavia X,
Prag 1931; V. Ćorović, Historija Bosne I, Beograd 1940; F. Šišić, Ime Hrvat i
Srbin, i teorije o doseljenju Hrvata i Srba. Godišnjica NC 35, 1922; Povijest
Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 203-296.

Prve političke organizacije. Južni Slaveni izlaze kasno na historij­

sku pozornicu ne samo zbog toga što u njih nije bilo većih samostalnih
političkih organizacija za čitavo ranije doba nego i zbog toga što su živjeli
u neposrednom susjedstvu ratničkih i dobro organiziranih naroda. Njih
upravo uvlače u svijet drugi narodi, naročito Germani (u prvom redu Go­
ti) i Turani (poglavito Avari). Kako veze i odnosi s njima nisu uvijek bili
prijateljski, to su se Južni Slaveni počeli jedni uz druge pribijati i priku­
pljati; mjesto malih plemenskih jedinica ističu se pomalo veća plemena,
ojačala u borbama, a neka od njih obuhvaćaju po više župa s knezom na
čelu, po germanskam primjeru;11 uz njega se izrijekom spominje i savjet
(vijeće) odličnika. Tada se Južni Slaveni bolje izvježbaše u ratnoj vještini,
poprimivši od Germana savršenije oružje i stvarajući vojske, a time se
vlast kneza kao vojvode sve to više ustaljivala jer je seljenje i pomicanje
na jug uvijek bilo skopčano s borbama; ali jedva može biti sumnje daje
i seljenje bilo u prvom redu posljedica krvavih domaćih svađa između
pojedinih plemena. U takvim su zgodama knezovi zacijelo sazivali najod-
ličnije ljude na savjet i tek u sporazumu s njima pošli u pljačku, ponaj­
više za blagom (stokom). Razumije se d aj e već tada vrijedilo uglavnom
pravilo da se ide u boj u tuđu zemlju: no Južni Slaveni su ipak ili poje­
dince ili u omanjim skupinama polazili u službu i k neprijatelju, naroči­
to u Bizantsko Carstvo. O dužnosti prema domovini ne može u to doba
uopće još biti govora; tada se ratovalo gdje se mislilo naći lične koristi, a
protiv koga ili za koga, nije se pitalo. To je prirodna posljedica seljenja, a
kad bi neprijatelj navalio jačom silom, Južni Slaveni bi se povukli u šu­
mu i bare, ili sasvim ostavili svoje kolibe nastanivši se u drugom kojem
kraju. Domovina je dakle tada bila pleme, a ne zemlja. Pored toga još
je od presudnoga značenja i to da da su se slavenske državne organiza­
cije bez sumnje odmah od prvog početka, kad su nastajale, umanjivale

11 Riječ knez postala je od germanskoga kuning. - [VI. Mažuranić, Prinosi za hrva­

tski pravno-povjestni rječnik IV, s. v. knez, ne smatra ovu etimologiju potpuno
dokazanom upućujući na mogućnost daje u starom slavenskom jeziku postojala
osnova k h n b u značenju panj, stablo odnosno pleme, rod.)

82
 Povijest Hrvata

diobom između vladarskih sinova ili braće, a to je dovelo do stvaranja

raznih središta. Oko njih su se okupljali pojedini rodovi, a među njima
je tada zacijelo dolazilo, do krvavih sukoba. Samo u većim pothvatima,
a za volju obilnijeg plijena, znali su se složiti u oveće skupine, ali to bi
prestalo čim bi cilj bio postignut. Ova slabost državne svijesti i narodnog
osjećaja potrajat će još veoma dugo među Južnim Slavenima i glavni je
tumač za razumijevanje njihove starije historije. Tako dakle neće Južni
Slaveni - a to vrijedi za sve Slavene - u početku svoje historije istupa­
ti kao jedinstven narod s jedinstvenim ciljem, već zasebno u omanjim
plemenskim organizacijama. Zato se i proširenje i seljenje Slavena vršilo
samo postepeno bez osobitih događaja, slično prokapljivanju, ili kao kad
se povodanj polagano pomiče naprijed.
Pomicanje i seljenje. Prve provale Slavena i Anta u bizantinske
provincije južno od donjeg Dunava, koje zabilježiše bizantinski ljetopis-
ci, počinju u prvoj polovini VI stoljeća. Od toga vremena, dakle, datira i
historija Južnih Slavena, obilježena vladanjem cara Justina I (518-527),
a još više njegova nasljednika Justinijana (527-565), sastojeći se od re­
dovitih provala u carske provincije s jedne strane preko donjega Duna­
va, a s druge u neprekidnom pomicanju na zapad u Panoniju. Pri tom
podupirače Južne Slavene dugotrajno ratovanje carstva s Perzijom, pa
Justinijanovi vandalski i gotski ratovi, jer su tada carske čete bile povu­
čene s Balkanskog poluotoka, a sam Justinijan nije davao slavenskim
pljačkaškim provalama veće značenje. Kako Južni Slaveni nisu imali ni
države ni stalno provedene vojničke organizacije, car doista nije ni mo­
gao doći na misao da će se iz njih s vremenom izleći veće zlo za državu.
Upadanje Slavena u provincije carstva ipak pokazuje dvije različite faze.
U ranije doba Južni Slaveni provaljuju u carstvo samo plijena i robija
radi, vraćajući se svaki put preko Dunava u svoja obitavališta; a kasnije
idu za tim da na prekodunavskom ispražnjenom i opustjelom carskom
zemljištu stvore stalne naseobine. Ova druga faza naročito je u vezi s
dolaskom Avara.
Avari. Avari ili Obri bijahu konglomerat različitih turanskih azijskih
plemena, u kojem bijahu hunsko-ugarski čopori u većini. Oko sredine
VI st. stigoše pod vodstvom hagana Bajana na zapadnu obalu Kaspij­
skog mora i ponude se u službu caru Justinijanu. Držeći se načela da
barbare treba uništavati barbarima, car im lijepo primi poslanike i uze
ih u službu odredivši haganu godišnju novčanu potporu (558). Već oko
562. nalazimo Avare o današnjoj Dobrudži i u Vlaškoj nizini, a poslije
odlaska Langobarda iz današnje Ugarske u Italiju (568) zapreme oni
srednje Podunavlje i Potisje; samo Srijem dođe u ruke Bizantinskog
Carstva. Ali sada se razvrgne prijateljstvo između carstva i Avara jer su
oni svojatali Srijem i grad Sirmij za sebe, ali su u prvom sukobu pod
gradom bili suzbijeni tako daj e Bajan tek 579. ponovo navalio na grad
i poslije trogodišnje opsade ga i zauzeo (u proljeće 582).12 Odmah zatim

12 U Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se opeka nađena u Mitrovici, U kojoj je

urezan grčki natpis iz ovoga vremena: “Hriste Gospode! Pomozi gradu i odbij Ava-
rina i čuvaj Romaniju (= Rimsko carstvo) i onoga koji je to napisao.”

83
 Ferdo Šišić

požar uništi Sirmij, i tako propade nekad slavan grad koji se sjajem i
ljepotom mogao mjeriti s najvećim gradovima u carstvu.
Tako počne avarsko-bizantinsko ratovanje koje potraja uz neke - sa­
da kraće, sada duže - prekide do g. 626. S Avarima su polazili i pomicali
se naprijed još i mnogobrojni Slaveni, njihovi podanici u Panoniji, a i Sla­
veni saveznici iz Dacije (Vlaške). Tako do početka VII st. Južni Slaveni na-
seliše polako, bez većih događaja, svu današnju Slavoniju, Hrvatsku, ju ­
gozapadnu Ugarsku i slovenačke zemlje do talijanske međe na zapadu,
a do izvora Mure na sjeveru. U Dalmaciju provališe s Avarima ljeti 597,
a potom sve češće i snažnije, tako da se već 599. papa Grgur I. teško zab­
rinuo da Slaveni ne bi preko Istre upali i u samu Italiju. Dosada bijaše
dalmatinsko primorje pošteđeno, ali poslije prijeke smrti zaslužnog cara
Maurikija (602), kad Bizantinskim Carstvom zavlada uprava anarhija,
došao je i na njega red. Uz mnoge druge ugledne gradove padne najzad i
slavna Salona, koju su Avari i Slaveni osvojili oko 614, a s njome i vlast
Bizantinske Carevine u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka.
Samo malen dio građanstva umakne na lađe i spase se na obližnje oto­
ke Brač, Sulet (Šolta), Hvar, Vis i Korčulu, a svi drugi jadno izginuše od
barbarskog noža, dok je oplijenjeni grad zajedno s crkvama izgorio do
temelja. Još nekoliko stoljeća kasnije označivale su veličanstvene ruševi­
ne mjesto gdje je nekoć stajala “duga Salona” ali na obnovu nije se nikad
pomišljalo. Uz Salonu propadoše još i stari gradovi Skardona, Narona,
Epidaur i Delminij; jedino Jader i Tragurij, pa gradovi po otocima ostado­
še ili netaknuti ili bar nisu bili do temelja razoreni.
Nevolja Bizantinskog Carstva došla je do vrhunca kad Avari i Slaveni
udare 626. na sam Carigrad, dok su s azijske strane imali na nj udari­
ti Perzijanci. No prvi budu potučeni na moru Slaveni kad je trebalo da
prevezu perzijske čete na evropsku stranu Bospora, i vrate se potom
natrag, na što i Avari ostaviše bojište (u augustu 626). Poraz pod Carig­
radom bijaše od presudnih posljedica za Avare jer od toga časa datira
opadanje njihove gorde moći, a pokoreni narodi, u prvom redu Slaveni,
počeše redom dizati ustanke i vojevati za svoje oslobođenje, pri čemu
ih je bez sumnje pomagao car Heraklije (610-641), taj bistri i pronica­
vi vladar čestita značaja, valjani diplomat i vrsni vojskovođa, kome je
doista poslije teških muka i uspjelo da spase Bizantinsko Carstvo od
potpuna rasula. Sada se oslobode avarskoga jarma gomile onih Slavena
koje su prebivale u Noriku, Dalmaciji, Iliriku i Meziji; a pod vodstvom
kralja Sama skočili su na oružje i Zapadni Slaveni osnovavši prvu slave­
nsku saveznu državu, kojoj se po svoj prilici pridruži i veći dio noričkih
Slavena (docnijih Slovenaca) u dolini gornje Drave i Mure,13 tako da se
Samova država prostirala od Sale u Tiringiji do slovenačko-hrvatskih
međa. U to vrijeme, između godine 630. i 640, provaljuju oboružane če­
te Hrvata iz njihove domovine Bijele Hrvatske (današnje Male Poljske sa
13 [Prema novijim rezultatima, Samovu plemenskom savezu - o državi se još nije
moglo raditi - pridružila se cijela Karantanija, prema tome i krajevi južno od
Drave, u Posavju. Usp. B. Grafenauer, Novejša literatura o Samu in njeni prob­
lemi, Zgodovinski časopis IV, 1950, str. 158-160.)

84
 Povijest Hrvata

sjedištem oko Krakova) u Panoniju i rimsku Dalmaciju te, nadvladavši

i protjeravši Avare, sami zagospodovaše u tim krajevima. Hrvati su bili
dio slavenskih Anta, a avarski podanici u Panoniji i Dalmaciji dijelovi
Slavena; prema tome, prvi su pripadali sjeverozapadnoj slavenskoj je ­
zičnoj skupini, a drugi jugoistočnoj. Budući d aj e nadošlih Hrvata bilo
malo - samo gospodujući sloj - izvršio se i ovdje u historiji općepoznati
proces da su zapovijedajući došljaci poprimili jezik svojih podanika, a
ovi ime došljaka. Nesreća se Avara još uveća kad su malo potom među
njima u prekodunavskoj Panoniji, to jest u središtu njihove moći, buk­
nuli građanski ratovi, a ti su njihovu moć toliko oslabili daj e haganova
vlast oko polovice VII st. ostala ograničena na današnju ugarsku nizi­
nu, Srijem i zemlju između Drave i Save. Negda toliko silna Avarija više
nije postojala, a njezine pljačkaške horde rijetko su kad otada prelazile
Dunav i Savu. Konačnim padom avarske moći, oko polovice VII st.,
svrši se i posljednji prizor doseljenja Slavena na Balkanski poluotok ko­
ji su oni pomalo naseljavali počevši od prve polovice VI stoljeća.
Bizantinsko Carstvo i Slaveni poslije doseljenja. Pad avarske mo­
ći pružio je Bizantinskom Carstvu željno dočekanu priliku da se svom
snagom baci na Perziju; i doista, već iduće godine 627. ona je slomljena
(u bitki kod Ninive), a Heraklije se vrati u Carigrad kao trijumfator. Sada
se moglo pomišljati na to da se doseljeni Slaveni izbace s Balkanskog po­
luotoka ili da se pokore. Međutim, do toga nije ipak došlo. U prvi mah,
naime, carstvo bijaše zbog različitih udaraca i gubitaka za trajanja teš­
koga perzijskog rata suviše izmoreno i istrošeno, a kad se opet pridiglo,
pojavi se na jugoistoku iznenada nov dušmanin - Arapi (Saraceni), koji
su kao nagla bujica, izvrsno organizirani i disciplinirani, a fanatizirani
do ludila, za kratko vrijeme uništili Perziju i osvojili bizantinske provin­
cije Palestinu i Siriju s Jerusalimom, Antiohijom i Edesom, a kratko vri­
jeme pred smrt cara Heraklija Egipat. S tim osvajanjima u vezi Arapi će
se uskoro pojaviti kao nova pomorska sila na Sredozemnom moru i tako
bitno pridonijeti da se tadašnji razmjer snaga i poredak na čitavom Is­
toku i u južnoj Evropi iz temelja promijeni. Tako eto propade Heraklijevo
djelo, a carstvo bijaše doskora stegnuto na Malu Aziju, Balkanski poluo­
tok i na rastresene posjede po latinskom Zapadu; štaviše, njegov položaj
učiniše po Heraklijevoj smrti još kritičnijim nemile dinastičke borbe o
prijestolje. Ove političke prilike u carstvu daju nam pouzdan ključ za ra­
zumijevanje života i prilika doseljenih Slavena u to doba.
Kad se, naime, stišala bura što ju je izazvao slavenski ustanak protiv
Avara, nastupi za dugo vremena mir i tišina, tako da gotovo puna dva
stoljeća nema nikakvih vijesti koje bi ma što znale da kažu o Slavenima,
naročito o onima od kojih će kasnije nastati narod hrvatski i srpski. Raz­
log tome valja tražiti u činjenici što su se oni u to vrijeme opet vratili na
ono svoje patrijarhalno društveno uređenje u kakvom su živjeli u staroj
postojbini. Ta “demokracija” nije, doduše, znala za “vladu jednoga čov­
jeka”, to jest za monarhiju - kako je to bilo kod Germana (Alarik, Teode-
rik) - ali se zato gušila u sitnim među sobnim zadjevicama, koje su bile

85
 Ferdo Šišić

na dnevnom redu među onima koji su se znali staviti na čelo različitim

bratstvima i plemenima. Jer, kao što već rekosmo, Slaveni nisu došli
na Balkanski poluotok kao narod, nego kao skupina bratstava i pleme­
na, vođena od Avara, i bez vlastite inicijative, a pogotovu nisu imali na
umu da razvale carstvo koje se bez sumnje i njih doimalo kao “vječno” i
“neporušivo” djelo božje. Tako se dakle sada poslije doseljenja nalazila
sva vlast u rukama mnogobrojnih župana i nekih odličnijih plemen­
skih starješina i glavara, a njihove međusobne borbe, pljačkanja u sus­
jedstvu te naknadna manja pomicanja i proširivanja ispunjavahu bez
sumnje čitavu tadašnju njihovu historiju. Kako pak na početku VII st.
bijahu nekoć toliko blagoslovljeni krajevi Balkanskog poluotoka opus­
tošeni, a staro im žiteljstvo znatnim dijelom istrijebljeno, carstvo tada
nije ni moglo imati na umu da protjera nove došljake, štaviše, glavna
je zadaća bizantinskih državnika mogla otada samo da bude kako da
privuku nove doseljenike u opseg svoje sfere, koristeći se njima u podi­
zanju ekonomskih i vojničkih državnih potreba. Osim toga, carstvo nije
imalo ni razloga da od omanjih slavenskih župa stvara oveće političke je ­
dinice; naprotiv, u njegovu je interesu bilo da podržava gloženje između
pojedinih župana kako se ovi ne bi “ujedinili protiv carstva”. Carstvo
je stoga puštalo Slavene poslije njihova doseljenja u miru, ne dirajući
u njihov unutarnji život i vršeći nad njima uglavnom samo nominalnu
vrhovnu vlast, naročito nad onima koji su živjeli daleko od Carigrada i
Soluna, to jest: ovi su Slaveni znali za cara i da žive u njegovu carstvu,
ali njegovu vlast nisu neposredno osjećali. S druge pak strane, carstvo
ih je smatralo kao svoje “pokorne podanike”, a njihove zemlje sastav­
nim dijelovima “Romanije”, ostavivši im stara imena, pa još i kasnije,
kad bude došlo do kristalizacije slavenskih skupina u oveće plemenske
oblasti, imat će veliku ulogu baš ova teritorijalna razdioba i granice,
naime administrativne i provincijalne uredbe nekadašnjega Rimskog
Carstva očit dokaz kako Slaveni nisu ništa umjeli da sami stvore za vlas­
titu političku organizaciju. Takav odnos između carstva i Slavena kao
daj e dobio i službenu potvrdu za cara Konstantina IV .14 Oko toga vre­
mena, naime, Arapi su poslije mnogogodišnjih bojeva na kopnu i moru,
poglavito pomoću poznate “grčke vatre” (zapravo baruta), tako potučeni
da su zatražili i dobili mir na trideset godina uz veoma povoljne uvjete
po carstvo. Kad su to doznali “vladaoci najkrajnjih plemena prema za­
padu carstva”, očito i Slaveni u Dalmaciji, otpremiše caru pobjedniku
poslanike “poslavši mu darove i zatraživši da bi im dao mir i sporazum
(ljubav)”. I doista, “car popusti njihovim molbama i dade im mir kao
gospodar”, to jest Slaveni ga priznaše svojim gospodarom, a on njima
naselja na rimskoj zemlji (678). “I tako nastade veliko bezbrižje - kažu
bizantinski ljetopisci - i na istoku i na zapadu (rimske države).” Ali up­
ravo u taj čas ugrozi carstvu mir nov narod - Bugari.

14 [Prema novijim rezultatima, car Konstantin IV nije imao nadimak Pogonat (Bra­
dati), koji mu Šišić na ovom mjestu pridaje, pa se taj podatak iz teksta izostavlja.
Usp. G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, 21959, str. 129 i 137.]

86
 Povijest Hrvata

Utemeljenje bugarske države. Bugari bijahu ogranak one srednjo­

azijske turske gomile koja je poznata pod skupnim imenom Huna. U
prvoj polovici V st. n. e. nalazimo ih u predjelima istočno Azovskomu
moru i rijeci Donu (Tanais) gdje se raspadahu u dvije skupine, u Utigu-
re i Kutrigure, svaka s kanom na čelu. U drugoj polovici V st. Kutriguri
se naseliše na zapadu Azovskog mora u poiječju donjega Dnjestra i po
Krimskom poluotoku. Već potkraj istoga stoljeća, a tako i idućega pola­
zili su pod imenom Bugara bilo sami, bilo sa Slavenima u pljačku s j ed ­
ne strane sve do Srijemske Panonije, a s druge u zemlje preko Dunava
u carstvo. Skoro potom pokore ih Avari. Međutim osnovaše Utaguri na
istoku Azovskog mora novu bugarsku državu koja se u početku VII st.,
oslobodivši Kutrigure avarskog ropstva, proširila sve do dunavskoga uš­
ća. To je bila “stara ili velika Bugarska” bizantinskih ljetopisaca, koja je
bila u dobrim odnosima s carem Heraklijem; štaviše, njezin kan Kubrat
bijaše carev saveznik protiv Avara. Poslije Kubratove smrti osnova jedan
od njegovih pet sinova, Isperih, zasebnu državu oko dunavskog ušća, ot­
kuda se polako tiskao sve dublje na jug u Dobrudžu, dok se najzad 679.
ne proširi sve do današnje Varne na Crnom moru. U isto vrijeme na-
metnuše Bugari svoju vrhovnu vlast ondje naseljenim Slavenima i tako
stvoriše u zajednici s njima državu između donjega Dunava, Balkana,
Crnoga mora i rijeke Isker, sa središtem u mjestu Pliskov (nedaleko od
današnjega sela Abobe kod Sumena). Pošto nije mogao svladati Bugare
i s njima udružene Slavene, car Konstantin IV utanači s kanom Isperi-
hom mir po kojemu se carstvo obvezalo, “na veliku sramotu rimskog
imena” , da plaća godišnji danak. Tom je kapitulacijom carstvo priznalo
novu bugarsku državu, prvu na svom zemljištu. Utemeljenje bugarske
države veoma je važan događaj u historiji Balkanskog poluotoka. Njime
su stvoreni uvjeti u jednom njegovu dijelu, što su ga već prije Slaveni
naselili, za stvaranje jedne nove narodnosti koja doskora postane faktor
od presudnog značaja i utjecaja kako na život balkanskih Slavena, tako
i na sudbinu Bizantinskoga Carstva.
Etnografske prilike poslije doseljenja Slavena. Dok je ovako u
istočnom dijelu Balkanskog poluotoka nastao nov politički i etnički ele-
menat, na zapadu se poslije doseljenja Slavena razvija etnički sastav na
posve drugi način. Tu je grčki i romanski živalj ostao ograničen na mali
prostor prepustivši sve ostalo zemljište slavenskomu. Grka se održalo
nešto tamo-amo po Istri i u Srijemu, a rimskih je kolonista i poroma-
njenih starosjedilaca bilo razmjerno mnogo, naročito uz primorje, po
otocima i onim rijetkim gradovima i omanjim mjestima, djelomično i u
unutrašnjosti, što ih je slavenska bujica kako-tako poštedjela. Oni na
primorju nosili su najprije ime Romani ( ’Po/uavoi za razliku od ‘Po/jaloi,
što je značilo bizantinske Grke), no već u VII st. zovu se Latini, a govo­
rili su dijalektom koji su sami nazivali latinskim, dok ga nauka danas
naziva dalmatinskim; tek od XV st. ustupao je on sve to više mjesto
mletačkomu. Slaveni su sve Romane, kako građane na primorju, tako
i one rastresene preostatke romanskog pučanstva u unutrašnjosti koja

87
 Ferdo Šišić

su pred njima umakla ponajviše u planine, zvali Vlasima, ali su ipak

jedne i druge razlikovali utoliko da su se za Romane u unutrašnjosti
rado služili i nazivom Crni Vlasi (Morovlasi, Mrtvovlasi, od XV st. dalje
Morlachi). Budući da su se Slaveni naseljavali poglavito na plodnoj zem­
lji uz riječne doline, Vlasi, živući po gorama i držeći se jedino stočarstva,
odvikli su od poljodjelstva i s vremenom postali nomadski pastiri. Je li
na teritoraju koji su napučili oni Slaveni što će kasnije osnovati hrvat­
sku državu preostalo još i većih ili manjih skupina staroga ilirskog žite-
ljstva, ne može se s punom sigurnošću kazati, ali je veoma vjerojatno da
ih je isprva bilo ponegdje u današnjim brdovitim bosansko-hercegovač-
kim stranama, no ubrzo se poslaveniše. Svakako se još najviše Ilira sa­
čuvalo na docnijoj srpskoj zemlji, osobito u planinama među Skopljem,
Pećima, Skadrom i Jadranskim morem, gdje se održaše kao Arnauti ili
Skipetari sve do danas. Naposljetku je od stranih elemenata preostalo
još i nešto Avara; njih kao d a je najviše bilo u današnjoj sjevernoj Dal­
maciji, Lici, Krbavi, Gackoj i sjeverozapadnoj Bosni, štaviše i pogdjekoja
hrvatska županska porodica lako daje bila avarskog podrijetla. Još u X
st. bijaše car Konstantin obaviješten da u “Hrvatskoj ima Avara i da se
pozna da su Avari”. U ličko-krbavskim stranama su po svoj prilici imali
zasebnoga glavara, koga su zvali bajan, od čega je kasnije - kad Avara
među Hrvatima nestade - postao hrvatski naziv ban.
Još za seljenja u novu postojbinu, a još više otkad se u njoj stalno na-
seliše, Slaveni su slušali kako preostali starosjedioci nazivaju različita
mjesta, predjele, rijeke i planine, pa usvojiše od njih veoma mnogo ime­
na. Upravo ta imena najpouzdaniji su dokaz gdje se očuvalo više, a gdje
manje starosjedilaca, odnosno gdje je bilo slavensko novodoseljeno žite-
ljstvo gušće, a gdje opet rjeđe prema romanskom, jer ne može biti slučaj
da su se stara imena uzdržala poglavito uz more, a sve slabije što se
ide dublje u unutrašnjost koju su barbari pustošili od IV stoljeća.15 Tim
su načinom postali na primorju od Salone - Solin, Tragurija - Trogir,
Skardone - Skradin, Varvarije - Bribir, Delminija - Dimno (Dumno),
Enone - Nin, Jadera - Zadar, a u Panoniji se od gradova održa jedino
Siscija (otuda starohrv. Sis^>krb, danas Sisak), a grad Sirmij dade ime
čitavom naokolnom predjelu Srijemu. Od otoka zadržaše ne samo svi
veći nego i mnogi manji stara imena, očit dokaz d aj e ondje u prvi mah
bilo glavno prebivalište preostalih Romana, a tako i sve veće rijeke koje
su Slaveni upoznali još za pljačkaških vojna. Od planina održa se ime
Promone kao Promina, a na jugu Durmitor (od dormire). Sve ostale geo­
grafske oznake dobile su ponajviše nova slavenska imena, od kojih su
neka bez sumnje donesena sa sjevera, tako Cetina (Cetynia u Poljskoj),
Sana (San, pritok Visle), Odra u Šleskoj i pritok Kupe, Ilava pritok Uk-
rine i Ilova pritok Lonje (Ilava, mjesto na Vahu u Slovačkoj), Lomnica u
Turopolju i pod Tatrom, ne obazirući se na mnogobrojne Bistrice, Bijele
i slična imena, zajednička svim Slavenima.
15 Što se ne obazirem na promašene ekspektoracije Ivana Strohala (u knjizi “Pravna
povijest dalmatinskih gradova”, Zagreb 1913) odobrit će mi svatko tko poznaje
naučni metod u historiji.

88
 Povijest Hrvata

Carska Dalmacija u VII i VIII stoljeću. Život preostalaga roman­

skog žiteljstva poslije doseljenja Slavena bijaše veoma težak. Zemlja po
otocima slabo rodi žitom, a uz to je i malo natopljena vodom, stoga je
ono doista moglo dobivati glavnu hranu, kako car Konstantin kaže,
“iz mora”, to jest ne samo ribu nego i ono što se dopremalo lađama iz
carske Italije, jer je poslije pada Salone i rimskih oblasti bio Dalmaciji
najbliži italski egzarh u Raveni, koji postade silom prilika prirodnim

U n u t r a š n jo s t c r k v e s v. B a r b a r e u T r o g ir u (V I I I s t.)

zaštitnikom njezinih ostataka. U prvi kraj, kad je carstvo zacijelo dr­

žalo u svojoj vlasti gdjegdje po koju utvrdu i zaštićeno mjesto, pa čak i
u krajevima nešto podalje od mora, Romani su svakako bili gospodari
pučine. Samo uz takve prilike možemo i razumjeti zašto se održaše Za­
dar i Trogir, i kako postadoše Dubrovnik i Split. Prvi bijaše zbjeg nekih
Epidavrana i Salonjana na otočiću koji se malo-pomalo, očito poslije

89
 Ferdo Šišić

više decenija, podiže do grada, a drugi zbjeg Salonjana. Ali jezgra roma­
nskih preostataka Dalmacije ipak su bili, barem u VII i VIII st., brojni
otoci od Cresa i Krka do Lastova i Mljeta, na kojima se uz ma kakav
tradicionalni rimski politički život, prislonjen na egzarhat u Raveni, pro­
dužio i kršćanski. Ovo nam stanje donekle osvjetljuje pouzdani podatak
iz vremena pape Ivana IV (640-642), rođena Dalmatinca, možda iz Sa­
lone, koji je 640. poslao “kroz čitavu Dalmaciju i Istru opata Martina s
obiljem novca da iskupi zarobljenike od pogana” (tj. Slavena), što mu
je i uspjelo; štaviše, opat Martin je tom prilikom sabrao i kosti kršćan­
skih mučenika, tako salonskih biskupa sv. Venancija i sv. Dujma te
njegovih drugova, i donio ih u Rim gdje ih je papa dao položiti tik Late-
ranske bazilike sv. Ivana u kapeli sv. Stjepana (otada sv. Venancija).
Ovu ukrasi prekrasnim mozaikom, koji se sačuvao do danas kao vječni
spomenik iz vremena doseljenja Hrvata na jug. Daj e kršćanstvo živjelo
i dalje među preostalim Romanima, dokazuje i činjenica d aj e ravenski
nadbiskup Damjan (692-708) bio rodom iz Dalmacije (ex Dalmatiarum
fuit partibus), dakle se rodio poslije propasti Salone. Ali zbog oskudice
neposrednih izvora veoma je teško štogod podrobnije kazati o crkvenim
prilikama među preostalim dalmatinskim Romanima prije početka IX.
st., premda se jedva može posumnjati daje i tada bilo među njima ne­
kakve hijerarhije, uza sve to što salonitanske metropole više nije bilo. U
prvom redu valja nam pomišljati na otok Rab, gdje nije bilo razloga da
za duže vremena nestane biskupske vlasti, a možda i na Zadar, iza čijih
je zidina ubrzo mogla privremeno prekinuta biskupska vlast produžiti
svoj život. Kada su osnovane biskupije na Krku i Osoru, nije poznato,
ali kao sigurno može se uzeti da su one postojale već u VIII stoljeću.
Uto se dogodiše važne promjene u Carigradu, gdje je poslije niza krat­
kotrajnih kukavnih vladara najposlije uzeo grimiz Leon III Izaurijski
(717-740), ne samo obnovitelj carskog ugleda i moći nego prvi bizanti­
nski car u pravom (ne rđavom) smislu ove riječi; sada je, naime, grčki
elemenat napokon posve prevladao u svim granama javnoga života, dok
su se u državnoj upravi izgubili i posljednji tragovi narodnoga učešća, ili
bar jednoga njegova dijela, ispred neograničenoga carskog samodrštva
(autokratstva). I tako se završio posljednji dio onog velikog historijskog
procesa koji je počeo još u doba kad se veliko Rimsko Carstvo počelo
raspadati. Odbivši sretno zauvijek arapsku najezdu na Carigrad, car
Leon III posveti pažnju unutarnjim bijednim i žalosnim prilikama što ih
prouzročiše dugotrajni građanski i vanjski ratovi. Od carevih reforma
po svojim je posljedicama, pored reorganizacije provincija po tematima,
najvažnija ona koja je izazvala stoljetnu borbu oko svetačkih slika ili
ikona (eixovo/jaxi'a). Glavni razlog tome bijaše što car htjede da bude i
crkvi glava i neograničeni gospodar, dakle otprilike onako kako je tada
bilo kod arapskih kalifa. A l i j e došao u sukob s rimskim papom, što ga
navede na osobito presudan korak: godine 732, naime, oduže Leon III
papinskoj jurisdikciji Siciliju, donju Italiju i cijeli Ilirik, a s njime Dalma­
ciju i Prevališ, te ih podvrgnu carigradskom patrijarhatu. Ovim carevim
djelom položena je osnova temeljnom bizantinskom crkveno-političkom

90
 Povijest Hrvata

principu da se granice carigradske patrijaršije imaju tačno pokrivati s

državnim granicama ili, drugim riječima, da na bizantinskom političkom
teritoriju nema mjesta nikakvoj stranoj crkvenoj vlasti neovisnoj od ca­
ra. U taj čas nisu se mogle posljedice ove carske odluke osjećati na doc-
nijem hrvatskom teritoriju, jer salonitansko-splitska nadbiskupija još
uvijek nije bila obnovljena, a Slaveni su živjeli i dalje u poganstvu, no
doskora će ona igrati presudnu ulogu u hrvatskoj historiji, naročito u IX
i u prvoj polovici X stoljeća. Jaz stoje tako pukao između bizantinskoga
dvora i Rimske kurije natjera najzad papu da se preda zaštiti franačkoga
kralja Pipina, a Langobardi su, podloživši trajno Ravenu svojoj vlasti
(oko 751), učinili kraj bizantinskom posjedu u srednjoj Italiji.
Tek poslije gubitka ravenskog egzarhata carstvo posveti više pažnje
i brige Dalmaciji, koju je ionako uvijek smatralo svojim zemljištem. Sva­
kako su oko toga vremena odnosi sa susjednim Slavenima poprimili
blaže i snošljivije oblike, tako da se moglo pomišljati bar na djelomič­
nu obnovu staroga stanja. S tim je u vezi prije svega u Splitu uređena
biskupija (odnosno naslovna nadbiskupija) kao baštinica stare Salone.
Prvi joj glavar bijaše Ivan Ravenjanin (oko 780), koji preobrazi mauzolej
cara Dioklecijana u stolnu crkvu, posvećenu najprije BI. Djev. Mariji, a
tek je kasnije prozvana po sv. Dujmu. Politička vlast, pak, dobije svoje
središte u Zadru gdje je stolovao carski namjesnik (dux), a poda nj pot­
padahu još i gradovi Trogir i Split te otoci Krk, Osor, Rab i Vergada; ova
oblast zadrža i dalje ime Dalmacije.
Slavenske oblasti. Sve su ove važne promjene morale utjecati i na
susjedne Slavene, koji su također oko toga vremena osnovali više većih
oblasti po svojem teritoriju, s knezovima na čelu. Uoči IX st. one su
već postojale, a bile su uglavnom ove: između ušća Raše (u današnjoj
Istri) i ušća Cetine, pa Jadranskoga mora, rijeke Vrbasa i preko njega
u srednjem i donjem toku dalje na istok prema Bosni i Drini, prostira­
la se Hrvatska; između ušća Cetine i ušća Neretve Neretljanska oblast;
od Neretve do Dubrovnika Zahumlje ili Hum; od Dubrovnika do Kotora
Travunja (ili Trebinjska oblast), a od Kotora do Bojane i ušća Drima Du-
klja. Sve su se ove oblasti širile i u unutrašnjost do razvodnih planina
što dijele vode Jadranskog mora od pritoka Save, gdje se u porječju go­
rnje Bosne sterala oblast Bosna, a u porječju Pive, Tare, gornje Drine i
Lima, omeđena visokim planinama, nalazila se Srbija. U bivšoj Savskoj
Panoniji, između Drave, Save i planinskog niza od Risnjaka do Une i
Ličke Plješevice, širila se posebna oblast, u kojoj je sve do XVII st. prev­
ladavalo ime slavensko, pa otuda joj ime Sclavonia u latinskim spome­
nicima, a Slovinci, Slovinje u hrvatskim; mi ćemo je zvati Panonskom
Hrvatskom. Vjerojatno je daje ona sve do pred konačnu propast Avara
priznavala vrhovnu vlast njihova hagana, koji je tada još uvijek bio gos­
podar ugarske ravnice i Srijema, a tako i tamošnjih Slavena.
Sve do početka IX st. spominje se narod koji se naselio u opsegu
stare Dalmacije i Panonije u stranim izvorima toga vremena samo pod
imenom Slavena, dakle pod općim nazivom. Ali nema sumnje da su

91
 Ferdo Šišić

već tada živjela i pojedina plemenska imena, a u prvom redu oba najod-
ličnija: Hrvata i Srba, ali ona iziđoše na prvo mjesto tek pri stvaranju
političkih oblasti. Tako se dogodi da se isti narod, iznajprije poznat u
izvorima pod imenam Slavena, počeo skupljati oko dva narodna i poli­
tička imena Hrvata i Srba.16 Kako se u kasnije vrijeme većina proširila
politička moć jednog ili drugog imena, tako će i odnosno političko i na­
rodno ime obuhvaćati sada veći, a sada manji prostor.
16 Imena Hrvat i Srbin. Imena Hrvat i Srbin veoma su tamnog postanja i značenja.
Car Konstantin Port, (oko 950) tumačio je ime Hrvati kao one “koji imaju mnogu
zemlju”. Očito je car pomišljao na formu X p a fid z o i pored X pcopa roi i nju izvodio
od grčkoga ^-oipa = zemlja. Ime Srbi (Z ćp P Z oi) tumačio je kao one “koji postadoše
robovi rimskoga cara”, to jest od latinskoga servus = rob, što je nesmisao jer i
sam car kaže da su Srbi s tim imenom došli na jug odijelivši se od ostalih Bijelih
Srba oko Visle, dakle da su ga već imali prije negoli su došli tobože u službu rim­
skomu caru, a ima i lužičkih i ruskih Srba koji nisu nikad nikojem rimskom caru
robovali. Zagorski Hrvat Rattkay (1652) izvodio je svoje narodno ime od glagola
hrvati se (a b lu c ta n d o ).
Puštajući na stranu ove starije etimološke igrarije, valja prije svega istaknuti
mišljenje što gaje izrekao Šafarik; po njemu je ime Hrvat u tijesnoj vezi s imenom
planine Karpati, koju Ukrajinci još i danas nazivaju Horby, to jest Chrby, dakle
od sveslavenskoga korijena chrb, chrib (hrv. hrbat), a sa značenjem Gorani; naj­
stariji oblik bio bi Chr’vatin, Chr’vati. No ovo se mišljenje mora otkloniti jer se u
svim slavenskim jezicima u riječi hrbat vazda ponavlja b, a u imenu Hrvat uvijek
se javlja samo v. Daničić opet izreče misao daje Hrvat od osnove koja sama nije
u običaju, a koja će biti postala nastavkom v a od korijena možebiti “sar = čuvati,
braniti”. U isto je vrijeme Geitler izvodio ime Hrvat od korijena hirv, charv, sarv,
koji još i danas živi u slovačkom jeziku kao glagol charviti u značenju braniti (tu e -
ri, p r o te g e r e , d e fe n d e r e ), dok u litavskom szarwotas znači “oboružan”, pa zato da
Hrvat znači koliko oklopnik ili čovjek koji se bori u oklopu, ili branič (d e fe n s o r , a r-
m a tu s ). Ali se protiv ove etimologije podiže s uspjehom ruski naučenjak Baudoin
de Courtenay, koga zatim podupre i Jagić. Poslije toga iznio je ruski naučenjak
Braun novo mnijenje; “germanski” Bastarni, naime, da su dali planini uz koju se
nastaniše ime Harfada (fjoll), a nju potom prozvaše Slaveni Harvate, Horvate, Hr­
vate. Prema tome bi Hrvati bili koliko Karpaćani, to jest onako kao Bužani od rije­
ke Buga, ili Humljani od brda Hum. Najzad je ruski naučenjak Pogodin upozorio
na lično ime X opoad og, X opova doq, na dvjema natpisima II ili III st. n. e. nađenim
u Tanaisu (Don), koje Vsevolod Miller tumači kao iransko, sa značenjem “sunčev
put” (chor osetski znači sunce) a Justi u rječniku iranskih imena kao onoga “ko­
ji ima svojih (= privrženih prijatelja)”; u tom bi slučaju ime Hrvat (Chorvat) bilo
lično ime iranskog podrijetla!
I za srpsko ime iznesene su različite hipoteze. Šafarik je najprije smatrao ime
Srb, Srbad-ija, identičnim sa Sarmat, Samartia, no kasnije se odrekao ove zab­
lude i počeo srpsko ime izvoditi od korijena ser = roditi (sanskrit. su), sa znače­
njem “rođaci, srodnici” ili uopće “narod”; pritom se pozivao na rusko “pa-serb”
i poljsko “pa-sierb” = momak, pastorak, ali je uz to još istaknuo i misao da je
ime Srb bilo prastaro domaće i zajedničko ime svih Slavena, ili bar, njihova naj­
većeg dijela, pozivajući se na Prokopijeve Spore (Z n op oi kao iskvareno za Zeppoi.
Međutim, ova hipoteza je danas u nauci sasvim napuštena (usp. Jireček, Gesch.
der Serben I, 66), a tako su i Prokopijevi Spori objašnjeni od češkag naučenjaka
Niederlea kao skraćena forma za “Bospori” B oonopoi (Slov. star. II, 489). Daničić
je i srpsko ime izvodio od istog korijena sar (kao i hrvatsko), determiniranog u
sarbh, dašto i s istim značenjem “branitelja” ili “borca”. No sve su to nagađanja,
nešto izvjesna nauka još nije našla. - [Porijeklo imena Hrvat nije ni do danas ob­
jašnjeno, iako ima i novijih pokušaja te vrste. Usp. B. Grafenauer, Hrvati - Ime,
Enc. Jug. IV, 1960, str. 37-38 (s popisom novije literature).]

92
 Povijest Hrvata

Ovo stvaranje većih političkih središta i prvi istup Hrvata i Srba na

historijsko poprište u tijesnoj je vezi s napredovanjem njihovih obaju
susjeda - Franaka na zapadu, a Bugara na istoku.

III
FRANCI I PANONSKA HRVATSKA U IX STOLJEĆU

Izvori.* - F. Rački, Documenta..., MSHSM VII, 1877; F. Rački - F. Miklošič,

Novonađni spomenici iz IX. i XI. vieka za panonsko-moravsku, bugarsku i
hrvatsku poviest, Starine JAZU XII, 1880; F. Kos, Gradivo... II (861-1000),
Ljubljana 1906; F. Šišić, Priručnik izvora hrvatske historije 1/ 1, Zagreb 1914;
J. Nagy, Monumenta diplomatica I. Isprave iz doba hrv. nar. dinastije, Zagreb
1925 (usp. ocjenu V. Novaka u JNj 1926, 1/5); V. Novak - P. Skok, Supeta-
rski kartular, izd. JAZU, Zagreb 1952 (usp. V. Gortan, Nekoliko napomena
uz izdanje Supetarskog kartulara, HZ IX, 1956); V. Novak, Zadarski kartular
samostana svete Marije, izd. JAZU, 1959.
J. Brunšmid, Groblje XI. stoljeća u Bijelom Brdu kod Osijeka, VHAD, n.
s. VII, 1903/4; Starine ranog srednjeg vijeka iz Hrvatske i Slavonije, ib. VIII,
1905; F. Ivaniček, Izvještaj o iskapanju nekropole u Bijelom Brdu, Ljetopis
JAZU 55, 1949; Zd. Vinski, K izvještaju o iskapanju u Bijelom Brdu, HZ IV,
1951; Lj. Karaman, Iskopine društva “Bihaća” u Mravincima i starohrvatska
groblja, Rad JAZU 268, 1940; Starohrvatsko groblje na “Majdanu” kod Soli­
na, VAHD LI i pos., 1936; Zd. Vinski, Prilog poznavanju gradišta s osvrtom
na jedan nalaz u Podravini, HZ II, 1949.
Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, izd. Gy. Moravcsik,
Budimpešta 1949 (prev. N. Tomašić u VZA XX, 1918, i VDA III, 1928); B.
Ferjančić, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, 1959; I. Szent pe-
tery, Scriptores rerum Hungaricarum I-II, Budimpešta 1937/8; G. Monticolo,
Cronache Veneziane antichissime. La cronacha Veneziana del Diacono Gio-
vano. Rim 1890; F. Šišić, Letopis popa Dukljanina (ćir.), PISKA 18, 1928; V.
Mošin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb, 1950 (s prijevodom; usp. ocjenu V.
Gortana u Živa antika 1/1, Skopje 1951); Lj. Karaman, Živa starina, Zagreb
1943; N. Klaić, Izvori za hrvatsku povijest do XII stoljeća, Zagreb 1955.
M. Barada, Dvije naše vladarske isprave, CS 14, 1937, i pos. 1938; L. Ka-
tić, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira, BS 1932; S. Gunjača,
Historia salonitana maior, Rad JAZU 283, 1951; Vj. Klaić, Ocjena odloma­
ka iz “Kronologije ili ljetopisa” Ivana arhiđakona. Program vel. gimnazije zag­
rebačke 1873/4; M. Sufflay, O fragmentu kronike goričkog arhiđakona Ivana
(madj., Szazadok, Budimpešta 1904); V. Foretić, Korčulanski kodeks 12. sto­
ljeća i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu, Starine JAZU 46,
1956; V. Novak, Neiskorišćavana kategorija dalmatinskih historijskih izvora
od VIII. do XII. stoljeća, Radovi Instituta JAZU III, Zadar 1957; T. Švob, Pripis
Supetarskog kartulara o izboru starohrvatskog kralja i popisu onodobnih
banova, HZ IX, 1956; F. Rački, Scriptores rerum Chroaticarum pred XII sto­
ljećem, Rad JAZU 51, 1880; H. Morović, Anonimna splitska kronika, Izdanja
Muzeja grada Splita 10, 1962.

Literatura: F. Šišić, Geschichte der Kroaten I. Zagreb 1917; Povijest Hrvata

u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925; F. Rački, Nutarnje stanje Hrvatske
prije XII stoljeća, Rad JAZU 70 i d., pos. 1894; M. Kostrenčić, Nacrt historije

* Ova bibliografija izvora i Literature odnosi se na pogl. III-XIII, tj. do početka XII
stoljeća.

93
 Ferdo Šišić

hrvatske države i hrvatskog prava, 1956; M. Lanović, Ustavno pravo hrvatske

narodne države, Rad JAZU 265 i 266, 1938/9; D. Janković, Istorija države i
prava naroda FNRJ I. Ranofeudalne države jugoslovenskih naroda. Beograd
1948-61980; V. Novak, Paleografija i slovensko-latinska simbioza ad VII-XV
stoleća, IČ VII, 1957.
F. Bulić - J. Bervaldi, Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, BS 1913; M. Ba-
rada, Episcopus Chroatensis, CS 1, 1931.
B. Poparić, O pomorskoj sili Hrvata za doba narodnih vladara, Zagreb
1899; M. Prelog, Boje Chorvatu s Benatcany za narodni dynastie, Prag 1900;
G. Novak, Slaveni i Venecija, Split 1913; H. Kretschmayr, Geschichte von
Venedig I, Gotha 1905 ; E. Diimmler, Ueber die alteste Geschichte..., SB d.
Wiener Akad. XX, 1856; L. Jelić, Dvorska kapela Sv. Križa, Zagreb 1911; F.
Šišić, Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji, VHAD, n. s. 13, 1914;
G. Manojlović, Jadransko primorje IX. st. u svijetlu istočnorimske povijesti,
Rad JAZU 150, 1902; M. Dinić, O hrvatskom knezu Ujku, JIČ IV, 1938; B.
Grafenauer, Vprašanje konca Kocljeve vlade v Spodnji Panoniji, ZČ Vl-VII
(Kosov zbornik), Ljubljana 1952/3; M. Perojević, Ninski biskup Teodozije (g.
879-892), VAHD XLV, 1922, prilog.
D. Gruber, Nekoja pitanja iz starije hrvatske povijesti, VZA XX, 1918, i
VDA I, 1925; Iz vremena kralja Tomislava. Zbornik kralja Tomislava, 1925;
M. Perojević, Hiljadugodišnjica hrvatskog kraljevstva, VHAD XLVII-XLVIII,
1924/5; J. Srebrnič, Odnošaji pape Ivana X. prema Bizantu i Slavenima na
Balkanu, Bogoslovni Vestnik II, 1922, i Zbornik kralja Tomislava; Lj. Kara-
man, O značenju basreliefa u splitskoj krstionici, Zbornik kralja Tomislava;
O Grguru Ninskome i Meštrovićevu spomeniku u Splitu, Split 1928; O politici
hrvatskih kraljeva prema hrvatskoj narodnoj crkvi, HK XII, 1931; L. Katić,
Borba Grgura Ninskoga sa splitskim nadbiskupom Ivanom, Split 1929; K.
Šegvić, Borba za hrvatsko bogoslužje i Grgur Ninski, BS 1930 i pos.; M. Ba-
rada, Topografija Porfirogenitove Paganije, SP, n. s. II, 1-2, 1928; Dalmatia
Superior, Rad JAZU 270, 1949; J. Ferluga, Vizantinska uprava u Dalmaciji,
PI SAN 6, 1957.
Lj. Hauptmann, Koje su sile hrvatske povijesti odlučivale u vrijeme narod­
ne dinastije, Zbornik kralja Tomislava; M. Barada, Dinastičko pitanje u Hrva­
tskoj XI stoljeća, VAHD 50, 1932; Prilozi kronologiji hrvatske povijesti (1062
-1075), Rad JAZU 311, 1957; M. Perojević, Je li Slavac bio hrvatski kralj,
Jutarnji list, Zagreb, Božić 1933; Lj. Karaman, Još o kralju Slavcu, ZČ VI-VII
(Kosov zbornik), Ljubljana 1952/3; Još jedan prilog diskusiji o kralju Slavcu,
HZ XI-XII, 1958/9; N. Klaić, Problem Slavca i Neretljanske kneževine, ZČ
XIV, 1960; F. Šišić, O smrti hrvatskog kralja Zvonimira, VHAD VIII, 1905; P.
Karlić, Hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir, VDA III, 1928; N. Radojčić, Legenda
o smrti hrvatskag kralja Dimitrija Zvonimira, Glas SKA 171, 1936; P. Grgeč,
Svjedočanstvo Zvonimirove darovnice, Kalendar Napredak 32, 1942; Stj. Gu-
njača, Kako i gdje je svršio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir, Rad JAZU 288,
1952; F. Rački, Borba Južnih Slovena za državnu neodvisnost u XI vieku,
Rad JAZU 24, 25, 27, 28, 30 i 31, 1873-75, i 21931; N. Klaić, Tzv. “pacta
conventa” ili tobožnji ugovor između plemstva dvanaestero plemena i kralja
Kolomana 1102. godine, HP VI, 1959; O. Mandić, “Pacta conventa” i “dvanae­
st” hrvatskih bratstava, HZ XI-XII, 1958-59 (usp. ocjenu N. Klaić, u HZ XIII,
1960, i odgovor O. Mandića na i. mj.).
O. Mandić, Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, HZ V, 1952; Lj.
Hauptmann, Podrijetlo hrvatskoga plemstva, Rad HA 273, 1942; M. Barada,
Postanak hrvatskog plemstva, ČHP 3, 1943; Lj. Hauptmann, Hrvatsko prap-
lemstvo, Razprave SAZU I, 1950 (usp. ocjenu N. Klaić u HZ IX, 1956).
A. Babić, O pitanju formiranja srednjevjekovne bosanske države. Radovi ND
BiH III, Odjelj. ist.-filol. nauka 2, Sarajevo 1955.

94
 Povijest Hrvata

Napredovanje Franaka. U drugoj polovici VIII st. počela se vlast

franačke države naglo širiti preko Italije na istok, primičući se granica­
ma Balkanskog poluotoka. Kada Karlo Veliki osvoji 788. bizantinsku Is­
tru i pokori Bavarsku, podlože mu se i norički Slaveni ili Slovenci, dota­
da bavarski podanici. Tim osvajanjima postade franački kralj susjedom
avarskoga haganata i bizantinskog carstva, odnosno panonsko-hrvat-
ske i dalmatinsko-hrvatske oblasti. Zaželjevši da svoju vlast proširi do
Dunava, i za kaznu što su pomagali buntovne Bavarce, Karlo Veliki se
sada odluči na rat protiv Avara. Taj se rat vodio u dva maha (791 i 795-
796), a sudjelovao je u njemu na franačkoj strani sa svojim četama i
panonsko-hrvatski knez Vojnomir17 (795). Avari budu potučeni, a njiho­
ve države nestade. Tako se panonski Hrvati najposlije oslobode avarske
prevlasti, ali postanu franački podanici. Panonsko-hrvatski knez bude
podređen (kao i slovenački i istarski) furlanskomu markgrofu, a crkveni
su poslovi predani akvilejskom patrijarhu koji je tada stolovao u Civida-
lu (Čedadu). Kako je većina naroda još uvijek bila poganska, iščeznu sa­
da krštenjem mnogoboštvo iz Panonske Hrvatske (potkraj VIII st.), i sva
zemlja između Drave i Save do Dunava potpade pod Karla Velikoga.

K r s t io n ic a s im e n o m k n e z a (d u x ) V iš e s la v a u n a tp is u . P r v o b it n o u N in u ,
d a n a s u J u g o s la v e n s k o j a k a d e m iji, Z a g r e b

17 [S obzirom na okolnost daje najbliži put iz Furlanije u Panoniju vodio preko gor­
njeg Posavja, u slovenskoj se historiografiji održava mišljenje daje Vojnomir bio
jedan od slavenskih knezova, iako “v vrsti takratnih slovenskih knezov v Karanta­
niji imena Vojnomir ni” (M. Kos, Zgodovina Slovencev od naselitve do petnajstega
stoletja, 1955, str. 98).]

95
 Ferdo Šišić

Dalmatinska Hrvatska dolazi pod Franke. Uto se Karlo zarati s

Bizantinskim Carstvom, a pogotovu otkad se godine 800. okruni za rim­
skog cara. Još prije toga (799) pokuša furlanski markgrof Erih provaliti
u Dalmatinsku Hrvatsku, ali je kraj Trsata (Rijeke) potučen i ubijen.
Uza sve to Franci doskora podlože svojoj vlasti dalmatinsko-hrvatsku ob­
last između mora, Cetine i Vrbasa te i nju podrede furlanskomu markg-
rofu, a kad bizantinski car Nikifor ugovori s Karlom mir (803), odreče
se Dalmatinske Hrvatske, pridržavši jedino primorske gradove i otoke
(Dalmaciju). Međutim, Dalmacija se preda već druge godine Francima,
na što ponovo plane ljut rat između oba carstva, a taj svrši Karlovim
porazom na moru. Nato je 812. i opet ugovoren u Aachenu mir, kojim
je potvrđen onaj raniji od 803: Dalmatinska Hrvatska ostade u vlasti
franačkoj, a gradovi Zadar, Trogir i Split pa otoci Krk, Cres s Lošinjem
(Osor) i Rab u bizantinskoj vlasti s nazivom Dalmacija. Sada na početku
IX st. franački misionari pokrste i dalmatinske Hrvate, iako je zacijelo
bilo već dosta naroda pokršteno iz dalmatinskih gradskih biskupija.
Dalmatinsko-hrvatski knez, koga je narod sebi slobodno birao i koji je
sasvim slobodno upravljao zemljom, bijaše podvrgnut vrhovnom nad­
zoru furlanskog markgrofa. Prvi poimence nam poznati dalmatinsko-
hrvatski knez kršćanin bijaše Višeslav (oko 800), kojega je sjedište bio
Nin.18 Prema franačkom vladaru preuzeo je i on, kao i panonsko-hrvat-
ski knez, dužnost da će na carski poziv vjerno vršiti vojnu službu.
Ustanak panonskoga kneza Ljudevita. Car Karlo Veliki umre 814,
a naslijedi ga slabić sin Ludovik Pobožni (814-840). Njemu se kao svom
novom vrhovnom gospodaru poklone u gradu Paderbornu oba hrvatska
kneza, panonski Ljudevit (o. 810-823) i dalmatinski Borna (o. 810-821),
po svoj prilici ne samo nasljednik nego i sin Višeslava. Za slabe vlade
cara Ludovika Pobožnoga počeše sve to više preotimati maha različiti
neredi po cijeloj njegovoj državi, a naročito se osiliše pojedina moćna
gospoda koja počnu narod globiti i mučiti. I furlanski markgrof Kadalo
nije bio bolji, postupajući naročito s panonskim Hrvatima tako nasil­
no i okrutno da se njihov knez Ljudevit, kojega je središte bio Sisak,
a oblast mu je zacijelo obuhvaćala svu nekadašnju rimsku Saviju, a
možda i Srijemsku Panoniju, zbog toga po osobitom poslanstvu potužio
818. u Heristalu caru Ludoviku. Kad to nije pomoglo, diže se Ljudevit
sa svojim narodom na oružje. Na glas o tom ustanku pođe ljeti 819.
markgrof Kadalo s italskim četama na Ljudevita, ali ne samo da nije
ništa obavio nego se doskora morao poražen vratiti u Furlaniju, gdje je
18 [Stj. Ivšić, Grafija imena kneza Višeslava na njegovoj krstionici, Nastavni vjesnik
L, 1941-42, dokazano je da latinski oblik WISSASCLAVO = Vuissasclavo na
natpisu krstionice (ne: WISSASCLAVO!) odgovara slavenskom imenu Vyšeslav’.
- M. Šeper, Der Taufstein des kroatischen Fursten Višeslav aus dem friihen
Mittelalter, Nachrichten des Deutschen Instituts fur merowingisch-karolingis-
che Kunstforschung 14-16, Erlangen 1957/58, zaključuje na osnovu sličnosti
u pismu ovog natpisa s jednim zadarskim natpisom iz XI st. da je krstionica
vjerojatno nastala tek u XI stoljeću. - Lj. Karaman, O vremenu krstionice kneza
Višeslava, Peristil 3, 1960, ne pristaje uz Šeperovo mišljenje i smatra “mnogo vje­
rojatnijim” dotadašnje datiranje.)

96
 Povijest Hrvata

umro od groznice (febre correptus). Nakon ovog uspjeha zamoli knez Lju­
devit cara za mir dojavivši mu i uvjete pod kojima daje voljan priznavati
njegovu vrhovnu vlast. Ali car Ludovik ga odbije i zatraži druge uvjete;
očito se Ljudevit želio osloboditi nadzora furlanskog markgrofa. Sada se
knez odluči na borbu za oslobođenje od franačke vrhovne vlasti, možda
s težnjom da umjesto propale avarske države podigne u srednjem Podu­
navlju novu slavensku. Međutim, znajući daje za tako golemo djelo sam
ipak preslab prema sili velikoga franačkog carstva, pozove prije svega
na oružje i pomoć naokolne Slovence, dalmatinske Hrvate i Timočane,
koji se nedavno ponudiše caru Ludoviku za vazalne podanike u želji da
se oproste nesnosnoga bugarskog “savezništva”. Knezu Ljudevitu se sa­
da odazvaše Timočani i istočni Slovenci u današnjoj Kranjskoj i južnoj
Štajerskoj, naprotiv se dalmatinsko-hrvatski knez Borna sustegnuo od
saveza, spreman vjerno vršiti vojnu obavezu u korist cara.
Uto Kadaloov nasljednik, novi markgrof furlanski Balderih, skupi vo­
jsku sa zadaćom da opet pokori odmetnute Slovence, ali njima pohita u
pomoć knez Ljudevit. Obje se vojske sukobiše negdje na gornjoj Dravi;
čini se daj e Balderih nenadano zaskočio Ljudevita, jer se kaže daje us­
pio da ga potisne natrag s manjom silom. Međutim provali knez Borna
u Ljudevitovu zemlju s juga, ali ga on dočeka na Kupi (možda nedaleko
Siska) i napadne. Za boja prijeđu Bornini podanici Gaćani, koji su obi­
tavali u porječju Gacke oko današnjega Otočca, na stranu Ljudevita,
a Ljudevitov tast Dragomuž je prešao k Borni. Hrvatsko-dalmatinski
knez, do nogu potučen, jedva je iznio živu glavu uz pomoć nekih svojih
vojnika, a Dragomuž je poginuo. Na povratku u svoju kneževinu Borna
je doduše opet pokorio Gaćane, ali Ljudevit uđe u decembru u Dalmati­
nsku Hrvatsku i počne je paliti i pljačkati. Ne mogavši se s uspjehom
oprijeti na bojnom polju, Borna se zatvori u svoje tvrde gradove napa­
dajući iz njih Ljudevitove čete čas ovdje, čas ondje, sada s leđa, sada s
boka. Izgubivši u tom neredovitom ratu mnogo ljudi (kažu, oko 3000) i
konja, Ljudevit se vratio natrag. Međutim je glas o njegovoj pobjedi na
Kupi daleko odjeknuo. Sada mu se pridružiše i preostali Slovenci sve
do blizu Soče, pa i sam gradeški patrijarh Fortunat, iz inače nam nepoz­
natih razloga, počne kneza pobjednika podbadati na dalji otpor poslavši
mu vještih zidara da mu pomognu kod izgradnje utvrda.
Poslije toga sastane se u januaru 820. sabor franačkih velikaša oko
cara Ludovika, na koji su došli i poslanici kneza Borne, a ti sada ispri­
čaše tobožnje uspjehe svoga gospodara protiv Ljudevita za zimske vojne
u Dalmatinskoj Hrvatskoj. Sabor zaključi da tri carske vojske imaju u
isti mah napasti buntovnoga kneza, opustošiti njegovu zemlju i tako
ga svladati, a kad malo potom stiže i knez Borna na carski dvor, počne
on u vijeću obrazlagati kako da se Ljudevit šatre. I doista, čim je ogra-
nulo proljeće, podigoše se protiv Panonske Hrvatske tri velike franačke
vojske, u koje uđoše različite čete iz pola carstva. Prva je polazila iz Ita­
lije, druga preko Karantanije, a treća iz Bavarske kroz prekodravsku
Panoniju. Prva i treća vojska sporo su napredovale, pa Slovenci čak
pokušaše negdje na gornjoj Dravi da prvoj vojsci zakrče put, ali bez

97
 Ferdo Šišić

uspjeha. Druga vojska, protiv koje je očito vojevao sam Ljudevit, tek je
sebi poslije treće bitke prokrčila put u Panonsku Hrvatsku gdje se po­
tom sastaše sve tri carske vojske. Pred tolikom silom se knez Ljudevit
zatvori u neki tvrdi grad na strmom brdu (zacijelo negdje Sisku na jugu)
i prepusti zemlju paležu i neprijateljskoj pljački. Ne postigavši najzad
ipak ništa, franačke se vojske doskora vrate kući, ali na povratku opet
pokore Slovence carskoj vlasti; za kaznu im je oduzeto pravo biranja
domaćih vojvoda, jer im je car odsada slao gospodare po svojoj volji. Od
toga vremena su trajno ostali podvrgnuti njemačkoj vlasti.
Nepovoljan rezultat posljednje vojne bijaše razlogom da je franački
državni sabor, koji se sastao u februaru 821. u Aachenu, zaključio da
imaju na ljeto opet tri vojske upasti u Panonsku Hrvatsku; one je doi­
sta i opet popale i opljačkaju, a zatim se u oktobru vrate bez stvarnog
uspjeha natrag. Ljudevit nije još uvijek bio svladan. Tek iduće godine
822. donese odluku. Kad se počne nova carska vojska - a to je bila već
deseta po redu - oko augusta kretati iz Italije na Panonsku Hrvatsku,
Ljudevit je više ne dočeka već ostavivši iz nepoznatih razloga Sisak,
prebjegne s odabranom četom k Srbima, na što Franci napokon poko­
re Panonsku Hrvatsku; Timočani su, ako ne još ranije, a ono svakako
sada i opet došli pod Bugare. Ne zna se iz kojih je razloga knez Ljudevit
za svoga boravka među Srbima ubio onoga župana kojemu se utekao,
prisvojivši sebi i njegovu oblast. Možda mu je pod franačkim utjecajem
radio o glavi jer vidimo gdje Ljudevit poslije toga sam šalje neke svoje
ljude k franačkoj vojsci u Panonsku Hrvatsku s porukom d a je voljan
lično stupiti pred cara Ludovika i njemu se opet pokoriti. Poslije toga
knez pođe u Dalmatinsku Hrvatsku, možda zbog posredovanja. Ovdje
je još 821. knez Borna umro, a naslijedio ga je sinovac Vladislav (821 -
835?). Međutim je knez Ljudevit potražio utočište kod Bornina ujaka
Ljudemisla, a taj ga dade - zacijelo po franačkom nalogu - mučke ubiti
(na proljeće 823). Mada nije uspio svojim snažnim ustankom, knez Lju­
devit ipak ide u red najznatnijih ličnosti stare hrvatske povijesti. On
je bio jedini hrvatski vladar koji je pored panonskih Hrvata okupio još
i velik dio Slovenaca i podunavskih (đačkih) Slavena, valjda Srba, rav­
najući barem neko vrijeme sudbinom čitave zemlje od izvora Save do
donjeg Dunava. Svojim je hrabrim istupom potresao i temeljima velike
franačke države, a zemlju između Drave i Save spasao od onakve kobi
kakva je stigla susjedne Slovence. Spomenuvši njegovu prijeku smrt u
Dalmatinskoj Hrvatskoj, Nijemac Dummler kaže: “I tako je poglavito uz
pomoć (dalmatinskih) Hrvata ugušen ustanak u kojem se radilo, kako
to svjedoči potreba odašiljanja onako znatnih vojnih sila (što su ih Fran­
ci poslali protiv njega), o ostvarenju velikih ciljeva, možda o utemeljenju
jedne velike slavenske države na Dunavu.”
Franačko-bugarsko ratovanje. Pobjeda nad Ljudevitom ipak nije do­
nijela Francima očekivana ploda jer se doskora upletoše u rat s Bugar­
skom, koju podiže na početku IX st. do zamjerne snage kan Krum (802-
814). On, naime, proširi svoju vlast najprije na čitav današnji Banat i
Erdelj, gdje su Bugari od toga vremena neposredno graničili na zapadu

98
 Povijest Hrvata

s franačkom a na sjeverozapadu s moravskom državom, a zatim i na

današnju sjeveroistočnu Srbiju između Timoka, Dunava i Morave. Sa­
da se moradoše pokloniti Krumu kao “saveznici” dva dačko-slavenska
plemena: Braničevci (ili Bodrici)19 s lijeve obale Dunava i Timočani s
desne. Poslije ovoga uspjeha Krum krene na jug i zauzme utvrđeni grad
Sredec (Sofiju), a taj otvori Bugarima put u Makedoniju. Sada se podiže
car Nikifor i prodre preko Balkana do blizu tadašnje bugarske prijestol­
nice Pliskova, ali ga Krum opkoli sa svih strana i pobije do nogu, pa i
sam car zaglavi u boju (811). Ni novi car Mihajlo I nije bolje prošao kad
je pokušao da osveti svoga prethodnika, jer i njega Krum potuče (813) i
pade potom pod Carigrad te ga opsjedne s kopna. Uvjerivši se doskora
da tvrdoga grada bez brodovlja ne može osvojiti, ponudi novom caru Le-
onu V Armencu primirje, ali namisao da osvoji Carigrad nije ipak napus­
tio, i samo nenadana smrt kanova (814) oslobodi grad nove opsade na
koju se upravo spremao. Kruma naslijedi sin Omurtag (814-831). Prvo
mu je bilo da je s Bizantom sklopio formalni mir na trideset godina,
očito zato što je njegovu pažnju privuklo naglo širenje franačke države
u srednjem Podunavlju, u neposrednoj blizini bugarskih granica; čak
i njegovi “saveznici” Timočani i Bodrici ostaviše ga 818. i pokloniše se
caru Ludoviku poslavši k njemu u Heristal poslanike. Malo potom buk-
nu ustanak panonsko-hrvatskoga kneza Ljudevita, za kojega su Timo­
čani uza nj pristali, dok su Bodrici ostali vjerni Francima.20 Ne znamo
ništa o tom kako se Omurtag držao za vrijeme Ljudevitova ustanka, ali
je svakako veoma značajno da je poslije pogibije hrabroga panonsko-
hrvatskoga kneza (još na kraju 823) poslao caru Ludoviku poslanstvo
sa zadaćom “da sklapa mir” (velut pads fadendae gratia). To se ticalo
Bodrica koji zamoliše cara Ludovika za pomoć i zaštitu. Kad car pos­
lije višegodišnjeg pregovaranja ne htjede da pristane na Omurtagove
zahtjeve, Bugari zaplove na svojim lađama uz Dunav i Dravu, upadnu
na proljeće 827. u Panonsku Hrvatsku, protjeraju iz nje one glavare
(duces) koje su Franci ondje postavili i zamijene ih Bugarima. Tako je
ovim ratom Panonska Hrvatska došla u vlast Bugara. Dalja posljedica
bijaše d a je car Ludovik ukinuo (828) furlansku markgrofiju i razdijelio
je na četiri nova administrativna dijela: na Furlansku u užem smislu i
na Istru, koje ostadoše i nadalje zajedno s Dalmatinskom Hrvatskom u
tješnjoj vezi s kraljevinom Italijom, te na prekodravsku Panoniju (oko
Blatnoga jezera) i na Karantaniju (ili današnju Korušku, Kranjsku i do­
nju Štajersku), a te su bile tada podvrgnute bavarskom kralju Ludoviku
Njemačkom koji odmah preuzme ratovanje s Bugarima. Tok rata nije
poznat, samo znamo da kralj Ludovik nije uspio i da su Bugari 829. i
opet ušli na lađama u Dravu te poharali okolna mjesta. S tim je doga-

19 [Imena Braničevci i Bodrici nisu istovetna. Prevladava mišljenje da se pod Abodri-

tima Franačkih anala (824) kriju možda Bodrici koji su tada živjeli u Banatu, na
što upućuje toponim Bodrog (Bodroška županija). Nekom plemenu Braničevaca
nema u izvorima traga.)
20 To dokazuje i činjenica da su oni 822. poslali caru Ludoviku poslanike s darovi­
ma.

99
 Ferdo Šišić

dajem ratovanje i prekinuto a da do mira ili primirja nije došlo. Razlog

treba bez sumnje tražiti u tadašnjim teškim neprilikama što ih je car
Ludovik imao sa svojim sinovima zbog baštine i diobe države, a zatim i
u borbama između samih sinova.
Sva je prilika da su Bugari ograničili svoju neposrednu vlast samo na
današnju istočnu (ravnu) Slavoniju i Srijem, kao i na današnju sjever­
nu Srbiju s Beogradom, a u nekadašnjoj Savskoj Panoniji postao je
njihovom potporom knezom Ratimir (829-838). Tek tada kad se prilike
u franačkoj državi donekle središe, posla 838. kralj Ludovik Njemački
na Ratimira podunavskog markgrofa Ratboda. U taj mah zadržavao se
kod Ratimira knez Pribina. On je bio nešto prije 836. gospodar Njit-
re (u Slovačkoj), ali g a je odanle protjerao moravski knez Mojmir, na
što on pobjegne grofu Ratbodu, a taj ga predvede pred kralja Ludovika
Njemačkoga. Kako je Pribina bio poganin, na kraljevu je želju kršten.
On ostade i dalje uz Ratboda, ali se ubrzo zavadi s njime i pobježe sa
sinom Koceljom k Bugarima (zacijelo u Srijem), a od njih pođe zatim
knezu Ratimiru. Uto se Ratbod podiže s velikom vojskom na panonsko-
hrvatskoga kneza, pobijedi ga i potjera iz zemlje, a Pribina je sa svojim
sinom “prešao Savu” (pertransivit fluvium Sawa) i pošao do karantans-
koga grofa Salaha, a taj ga potom izmiri s Ratbodom. Ovom je vojnom
Ratbod opet pokorio Panonsku Hrvatsku i podvrgao je državi kralja
Ludovika Njemačkoga, a kod toga mu je najviše pomoglo to što su baš
nekako u to vrijeme Bugari bili zaokupljeni osvajanjem Makedonije na
svojim jugozapadnim granicama. Međutim se u franačkoj državi, bar za
neko vrijeme, središe prilike diobenim ugovorom u Verdunu (843), ko­
jim Ludovik Njemački postade potpuno samostalan vladar u istočnom
dijelu nekadašnje goleme države Karla Velikoga. Zacijelo u vezi s tim
krupnim događajem u historiji svijeta i vidimo da su na jesen 845. došli
u Paderborn pred kralja Ludovika bugarski poslanici, koji su bez sum­
nje s njime sklopili mir, narušen još 827, a po kojem ostade Bugarskoj
Srijem. Kako je tada bilo s Panonskom Hrvatskom, ne znamo, ali je ona
svakako ostala u Ludovikovoj vlasti, no tko je neposredno njome uprav­
ljao, o tom ne saznajemo iz mršavih izvora ništa sigurna. Ipak se čini da
je došla (poslije 845) pod upravu donjopanonskoga kneza Pribine (umro
861), a zatim njegova sina Kocelja (umro 876).21
Knez Braslav. Tek potkraj IX st. opet se spominje u Panonskoj Hrva­
tskoj kao zasebni knez Braslav (880-896), vjeran franački vazal. Kad
je Karlo III Debeli opet sjedinio u svojoj ruci čitavo franačko carstvo i
došao na istok svoje države u Tulln (nedaleko od Beča), pođe i Braslav
onamo da mu se pokloni (884). U ratovima što su ih vodili car Arnulf i
moravski knez Svatopluk stajaše Braslav na strani Arnulfa pomažući
ga izdašno savjetom i vojskom. Za toga se ratovanja pojavi na ravnica­
ma Dunava i Tise nov narod, Madžari; oni pristanu uz Arnulfa, udare

21 [Kako je dokazao B. Grafenauer, Vprašanje konca Kocljeve vlade v Spodnji Pano­

niji, Zgodovinski časopis VI-VII (Kosov zbornik), 1952/3, Kocelj je poginuo već
g. 874.)

100
 Povijest Hrvata

na moravsku državu i nasele Ugarsku (896 i narednih godina). U to

je doba car Arnulf predao prekodravsku Panoniju s Blatnim Gradom
knezu Braslavu da je brani od Madžara, ali to mu nije uspjelo. Dolas­
kom Madžara odjednom se političke prilike u Panonskoj Hrvatskoj izmi-
jeniše; franačke vlasti nestade, a ubrzo nalazimo Panonsku Hrvatsku
u najtješnjoj vezi s Dalmatinskom Hrvatskom, s kojom se ona spojila u
Kraljevinu Hrvatsku. Knezu Braslavu nestaje poslije 896. i traga.

IV
DALMATINSKA HRVATSKA I NERETLJANI DO DRUGE
POLOVICE IX STOLJEĆA

Dok je Panonska Hrvatska bila pod franačkom vrhovnom vlašću, a

djelomice je došla i pod bugarsko gospodstvo, razviše se političke prilike
u Dalmatinskoj Hrvatskoj sasvim drugim pravcem; naročito je na njih
utjecala Venecija.
Venecija. Za rimskoga carskoga gospodstva zvala se sva zemlja iz­
među Alpa, rijeke Pada, Soče i mora Venecija (po ilirskom plemenu
Veneta), gdje su se dizali čuveni gradovi Hatrija (Adria), Patavium (Pado­
va), Vicentia (Vicenza) i Aquileia (Oglej). Ali pored ove kopnene Venecije,
već su Rimljani dobro poznavali i otočnu. Od mnogih stoljeća, naime,
donose alpske rijeke (Pad, Adiža, Brenta, Sile, Piave, Livenza, Tagliamen-
to, Timavo i Soča) svu silu krša i mulja koji se ovdje zbog tišine mora
spušta na dno. Tako nastadoše uporedo s kopnom duguljasti pješčani
otoci i otočići nazvani lidi; močvare između njih i sučelne obale zovu se
lagune. Najvažniji lidi bijahu: Građo (Gradež) kod ušća Soče, Caorle,
Olivolo i Rialto. Za burnih vremena Seobe naroda, od prve polovice V
do druge polovice VII st. naše ere, potražiše u više mahova žitelji nekih
moru bližih venetskih gradova sa svojim pokretnim imutkom zakloništa
po ovim od prirode zaštićenim zbjegovima i osnovaše s vremenom malu
otočnu oblast, baveći se isprva samo brodarstvom, ribarstvom, trgovi­
nom i naročito iskuhavanjem morske soli. Ali za gotsko-bizantinskog
rata primora ih Justinijanovo sretno oružje na pokornost carstvu (kao i
svu ostalu Italiju i Dalmaciju), pridržavši sebi pravo potvrditi izabrana
dužda (dux, dijalektno dože). Kad je na početku IX st. na lidima Rialto i
Olivolo utemeljen grad Venecija,22 steče ova oblast svoje prirodno središ­
te. Vrhovno gospodstvo Bizanta potrajalo je u svemu tri stoljeća, ali je
ono Veneciji zapravo dobro došlo jer je ona za to vrijeme proširila svoje
trgovačke veze po svem Istoku, prodavajući njegovu dragocjenu robu da­
lje na evropski Zapad. Na početku IX st. bila je mletačka trgovina zbog
brojnoga brodovlja već veoma razvijena, a najvažnije je bilo to što se
jedino na mletačkim lađama moglo od arapskih gusara sigurno i mirno
ploviti po Sredozemnom moru. Mlečani su čak Arapima dovozili drva,
oružja i robova, iako su to trgovanje strogo zabranjivali i bizantinski car

22 Starohrvatski Bneci > Mneci > Mleci (upor. mnogo i mlogo).

101
 Ferdo Šišić

i rimski papa. Nema sumnje da su Mlečani u tu svrhu tražili drva i ro­

bova i po istočnim obalama Jadranskog mora, ali doskora naiđoše na
ljut i odrješit otpor.
Slabljenje bizantinske vlasti. Uto se dogodiše znatne promjene u
Bizantinskom Carstvu. Car Leon V ubijen je na Božić 820. u dvorskoj
kapeli sv. Stjepana, a na prijestolje se uspne začetnik državnoga prev­
rata Mihajlo II Mucavac (820-829) iz Amorija, utemeljitlj nove frigijske
dinastije. Ovaj prevrat bijaše početak novih nevolja i nesreća za carstvo,
a te mu zadaše toliko teških udaraca da se ono nije moglo od njih pridi­
ći ni za Mihajlovih nasljednika Teofila (829-842) i Mihajla III (842-867).
Najprije se protiv njega podiže vojvoda Toma, čovjek možda slavenskog
podrijetla, koga antiohijski patrijarh okruni carskim vijencem. Složivši
se s Arapima, Toma napadne jakim brodovljem sam Carigrad, ali bude
odbijen, a uskoro potom i ubijen. Taj je trogodišnji građanski rat ne
samo opustošio najbolji dio Bizantinskog Carstva nego i rastočio nje­
govu dotad još krepku organizaciju, oslabivši mu vojsku i mornaricu,
i na taj način omogućio Arapima da su 826. zauzeli otok Kretu, a 827.
znatan dio Sicilije na ulazu u Jadransko more. Zbog toga bijaše carsko
brodovlje - ukoliko nije propalo - u prvom redu ograničeno na obranu
Egejskoga mora, kao i samog Carigrada. Sve je to, dakle, toliko oslabilo
snagu Bizantinskoga Carstva da su sada slavenska plemena južno od
Cetine i u unutrašnjosti do bugarskih granica prestala priznavati nad
sobom carsku vlast i počela živjeti nezavisno pod svojim knezovima i
županima; car Konstantin Porf. kaže, štaviše, da se neki od njih, koji
su već prije došli u priliku da se krste, a smatrajući sada svoje krštenje
znakom podložnosti carstvu, opet vratiše mnogoboštvu. Ali slabljenje bi­
zantinske mornarice najjače se osjećalo na zapadnoj periferiji carstva,
na Jadranskom moru, gdje se oni gradovi i otoci koji su činili carsku
Dalmaciju odjednom nađoše prepušteni sami sebi, pa se stoga u takvim
prilikama car Mihajlo II i požuri da obnovi s carem Ludovikom ahenski
mir pobojavši se očito da osamljeni dalmatinski gradovi i otoci ne dođu
pod izravnu vlast hrvatskoga kneza, a time u opseg franačke države
(824). Također pade i značenje bizantinske vrhovne vlasti u Veneciji,
pa ova čak preuzme sada policajnu ulogu carstva u Jadranskom moru,
gdje su nekako u to vrijeme počela južnodalmatinska plemena, a naro­
čito Neretljani između ušća Cetine i Neretve, prelaziti na susjedne otoke
Mljet, Korčulu, Brač i Hvar, podvrgavajući ih svojoj vlasti. S tim u vezi
dadu se doskora i na drsko gusarenje, obnovivši u neku ruku stara ilir­
ska vremena, ali su uz to izazvali i krvav sukob s Venecijom, kojoj baš
pomorska trgovina bijaše glavni životni interes.
Borbe s Venecijom. Sukobi između Neretljana i Mlečana bijahu
isprva bez sumnje više lokalni i pojedinačni, ali se s vremenom preobra-
ziše u pravi pomorski rat. Nije slučajno da su prvi sukobi zabilježeni up­
ravo s Neretljanima, jer sudari s dalmatinskim Hrvatima morali bi nuž­
no izazvati upletanje i posredovanje italskoga kralja, toga neposrednog
susjeda Venecije i vrhovnoga gospodara Dalmatinske Hrvatske, pa su

102
 Povijest Hrvata

se stoga Mlečani i voljeli baciti na poganske neretljanske otoke i obalu.

Već prije 830. začelo se takvo stanje, jer one godine pošalju Neretljani u
Veneciju svoga poslanika da u njihovo ime utvrdi s duždom mir. Značaj­
no je da se tom prilikom neretljanski poslanik pokrstio. Mir, međutim,
ne potraja dugo, jer je zabilježeno da su Neretljani doskora napali i po­
ubijali neke mletačke trgovce na jugoistočnoj obali Italije; ovaj podatak
svjedoči da Mlečani nisu ni na zapadnoj obali Jadrana bili sigurni da će
izbjeći osveti i bijesu drskih Neretljana.
Knez Mislav. Kad je 828. ukinuta furlanska markgrofija, i time pres­
tao nadzor njezina markgrofa nad Dalmatinskom Hrvatskom, dalmatin-
sko-hrvatski knez je neposredno podređen kralju Italije, stoje svakako
imalo za posljedicu da je odsada bio razmjerno slobodniji i nezavisniji.
Takav položaj kneza morali su osim toga ojačati i poznati građanski ra­
tovi koji su u franačkoj državi stalno bješnjeli uz male prekide od 829.
do 843, između cara Ludovika i njegovih sinova, a naročito poslije 833.
kad je najstariji Ludovikov sin Lotar postao potpuno nezavisni vladar
u kraljevini Italiji. Tada bijaše dalmatinsko-hrvatskim knezom Mislav
(o. 835-845), po svoj prilici neposredni nasljednik Vladislava, a sjedište
mu nije više bio Nin nego Klis. Mislav bijaše pobožan vladar; sagradio
je u mjestu Putalju nedaleko ruševina Salone crkvu sv. Jurja,23 možda
po svom kršćanskom imenu, i obdario je zemljišnim posjedom i robovi­
ma233 koji će ovu zemlju od oca na sina obrađivati, a kao susjed grada
Splita sjeti se tamošnje crkve kojoj je tada bio nadbiskupom Justin, pa
joj odredi desetinu od plodova i životinja na svom kneževskom posjedu
u susjednom Klisu. Ovo je prvi dar što gaje splitska crkva dobila od jed­
noga hrvatskog vladara na hrvatskom zemljištu. Ali kneževo darivanje
veoma je značajno i s političkoga gledišta jer je splitska crkva bila na
bizantinskom, dakle na tuđem teritoriju, a povrh toga još je i potpadala
pod carigradskog patrijarha. Baš za vladanja Mislava dovršila se napo­
kon u Carigradu dugotrajna borba protiv ikona pobjedom “pravovjerja”
(824). O tome je onda patrijarh Metodije (843-847) zasebnim pismom
obavijestio splitskog nadbiskupa Justina tražeći od njega da taj doga­
đaj proslavi u svojoj crkvi, što je on i učinio.24 Međutim, baš nekako
u to vrijeme bili su i politički odnosi između franačke države i Bizanti­
nskog Carstva veoma dobri, a kao carski strateg fungirao je u carskoj
Dalmaciji Brijenij.
U svim se tim prilikama ima i tražiti razlog da se tada i Dalmatinska
Hrvatska oglasila kao nova sila na Jadranskom moru, uperena svakako
23 Danas Kaštel Sućurac (= Sutđurac).
23a [U ispravi kneza Trpimira, iz koje ovaj podatak potječe, spominju se “s e r v i e t a n -
c illa e " koje je Mislav, zajedno sa zemljišnim posjedom, darovao crkvi sv. Jurja
u Putalju. Kao što Šišić, govoreći nešto dalje o toj ispravi, ispravno spominje
kmetove, a ne robove, tako bi i ovdje trebalo riječ “rob” zamijeniti riječju “kmet”.
(Usp. i bilj. 62.))
24 Justinovo ime izrijekom je navedeno. Patrijarhovo je pismo donio i predao nad­
biskupu đakon Eustatije, kako piše episkop Milaš na osnovi rukopisnoga rus­
kog djela koje se čuva u Rusiji. Stvar sama nije nimalo sumnjiva. Gl. N. Milaš,
Pravoslavna Dalmacija, Zadar 1901.

103
 Ferdo Šišić

u prvom redu protiv arapskih gusara, tada teške brige ne samo Bizan­
tinskog Carstva nego i Lotarove Italije. Ali još prije negoli je došlo do
većih sukoba s Arapima, knez Mislav je okušao svoju pomorsku snagu
s Mlečanima, a te su tada napadali i Neretljani. Nije ništa zabilježeno
o povodima hrvatskomletačkih sukoba, a ne znamo ni to jesu li Hrvati
napadali mletačke trgovce u zajednici s Neretljanima, ali nema sumnje
daje bilo sukoba između Mislavljevih i duždevih podanika. Zbog toga se
dužd Petar Tradonik odluči na vojnu da bi primorao Hrvate i Neretljane
na mir. Ne znamo je li tada došlo i do kakva sukoba, samo je sigurno
da je dužd - čini se Lotarovim posredovanjem - možda u današnjem
poljičkom Sv. Martinu, niže Splita, gdje je knez također imao posjed,
utanačio 839. s Hrvatima trajan mir pod inače nepoznatim uvjetima,25
a zatim preplovio do susjednih neretljanskih otoka gdje je vladao knez
Družak (Drosaicus) i sklopio također i s njime mir. Ali već na proljeće
iduće godine došlo je do novog sukoba između Neretljana i Mlečana, u
kojem je dužd ljuto potučen. Čini se da je tada neretljansko gusarstvo
dopiralo čak do franačke Istre, jer italski kralj Lotar utanači na početku
840. s duždom ugovor (pactum) koji se imao obnavljati svake pete godi­
ne, a po kojemu Venecija bijaše obvezana da za trgovačke privilegije, po­
dijeljene joj od kraljevine Italije, priskoči u nuždi sa svojim brodovljem
u pomoć istarskim, i nekim drugim sjeveroitalskim gradovima “protiv
Slavena” (contra generationes Sclavorum, inimicos scilicet uestros)- razu­
mije se ako bi ih napali.
Arapski nalet. Međutim su Arapi26 sve više širili svoju vlast po Sicili­
ji i nekim tačkama južne Italije, naročito na Tarent, u okolici kojega su
krajem 840. ametom potukli bizantinsko-mletačko brodovlje. Poslije to­
ga uđu na proljeće 841. u Jadransko more s 36 lađa pod vodstvom sahi-
ba (glavara) Kalfuna, zapale na drugi dan Uskrsa Osor (na otoku), zatim
papinu Ankonu, a na povratku poharaju i južno-dalmatinska mjesta
Budvu, Rosu i Kotor. Sada se po drugi put digne protiv njih dužd Petar
Tradonik, ali ga Arapi 842. do nogu pobiju kod otočića Suska (na zapad­
noj strani Lošinja). U isto vrijeme zauzme druga arapska četa južnoita-
lski grad Bari za dulji niz godina, a potom navale Arapi i na sam Rim
gdje oplijene crkvu sv. Petra (846). Jesu li i dalmatinski Hrvati tada do­
lazili u sukob s Arapima, ne zna se, ali je vrijedno pažnje da su arapske
navale, koliko se to razabire iz sačuvanih izvora, bile uperene isključivo
protiv raznih tačaka izvan unutrašnjosti nesigurnoga dalmatinskog ar­
hipelaga, držeći se očito otvorene pučine. Inače glavna posljedica spo­
menutih arapskih pobjeda bijaše odulje slabljenje mletačke mornarice,
čime se odmah okoristiše Neretljani, jer se baš u to vrijeme (846) osmje-
liše napasti samu mletačku oblast porobivši lagunski grad Caorle.

25 Nije nemoguće daje na ovom mjestu tekst mletačkog kroniste djakona Ivana do­
šao do nas iskvaren krivnjom prepisivača i da je nekoć u originalu stajalo mjes­
to današnjega “sancti Martini curtis” - a to je po svoj prilici poljički Sv. Martin
- “sanctae Marthae curtis”, a to bi bali Biaći. Kako je poznato, originalni rukopis
djakona Ivana nije se sačuvao, nego prijepis iz XI st. (Cod. Vat. Urb. 440).
26 Naši ih izvori rado nazivaju Saraceni = istočnjaci.

104
 Povijest Hrvata

Knez Trpimir. Nekako u to vrijeme umre knez Mislav, a naslijedi

ga Trpimir (o. 845-864), praotac one dinastije koja je, uz neke izuzetke,
vladala u Hrvatskoj sve do pred kraj XI vijeka. Trpimir je doduše priz­
navao vrhovnu vlast franačkog cara Lotara (840-855) kao kralja Italije,
ali nam se unatoč tome javlja u punom vladalačkom sjaju po uzoru na
franački dvor. Sebe naziva “pomoću božjom knez Hrvata” (dux Chroa-
torum iuvatus munere divino), što je prvi spomen hrvatskog imena u
historijskim spomenicima,27 kao što je sačuvana njegova isprava (od 4.
marta 852) najstariji poznati hrvatski diplomatički spomenik. U Klisu
je imao dvorac gdje su ga okruživali župani, komornici i dvorski sve­
ćenici. Inače bijaše pobožan kao i drugi zapadni vladari u to vrijeme.
Nema sumnje da je hodočastio nekud u Cividale, sjedište akvilejske
patrijaršije gdje se čuvao neki rukopis evanđelja sv. Marka, za koji se
kazivalo, a tada i vjerovalo, da ga je napisao sam sv. Marko, Tom mu
je prilikom ubilježeno ime na jednoj stranici iznad evanđeoskog tek-

U lo m a k , v je r o ja tn o o lt a m e p r e g r a d e , iz s a m o s ta n a u R iž in ic a m a k o d S o lin a ,
s im e n o m k n e z a T r p im ir a (p r o d u c e T r e p im e r o ) - u s r e d in i g o r e

sta (domno Tripimero). Odmah u početku svoga vladanja (o. 846), knez
Trpimir je navalio na bizantinske gradove (vjerojatno na Split i Trogir) i
u tom ratu sretno pobijedio grčku vojsku. Čini se d a je u spomen toga
sretnog rata odlučio podići samostan u čast bi. Petru kod svog posjeda

27 Za starije događaje svjedok nam je car Konstantin Porf., ali on piše tek polovicom
X stoljeća. Stariji franački ljetopisci ne poznaju hrvatskog imena. - (Trpimirova
isprava očuvala se u prijepisima od kojih najstariji potječe iz g. 1568. Već ova
činjenica, kao i neki drugi momenti, dopuštaju da se postavi pitanje o njezinoj
autentičnosti. Usp. D. Švob, Krivotvorine o Svetom Jurju Putaljskom, Vjesnik
hrv. arh. društva, n. s. XVIII, Zagreb 1940.)

105
 Ferdo Šišić

u Klisu, u Rižinicama - “ne znajući kad će doći posljednji dan i čas i

veoma zabrinut za spas svoje duše” - “posavjetovavši se sa svim svojim
županima” . U taj samostan pozove benediktinske redovnike iz čuvenog
Montecassina (između Rima i Napulja). Samostan s crkvom sagrađen
je nedaleko Klisa u današnjim Rižinicama, među maslinama, lozom i
smokvama. Kad je samostan s crkvom bio dovršen, Trpimir se obrati na
svoga kuma i crkvenog poglavara, splitskog nadbiskupa Petra, da mu
uzajmi srebra od kojega će dati načiniti crkveno posuđe, čemu se on i
odazva. U znak zahvalnosti knez Trpimir potom odluči da nadbiskupa
daruje, i upita ga šta bi želio. Nadbiskup Petar, koji je nedavno kupio za
sebe neka zemljišta u splitskoj okolici (Lažani i Tugari), poželi da knez
Trpimir ispravom potvrdi da su ove zemlje vlasništvo splitske crkve, a
uz to da knez još potvrdi nekadašnje darovanje njegova prethodnika
Mislava. Tome je Trpimir udovoljio u Biaćima dne 4. marta 852. u zboru
hrvatske gospode, pa je on sam s desetinom kliškoga kneževskog pos­
jeda i crkvom sv. Jurja u Putalju darovao još i oveći komad zemljišta s
kmetovima na njemu “na uveličenje svete solinske crkve” .
Bugarski rat. Još za Mislavljeva vladanja Bugari su napali svoje za­
padne susjede Srbe. Njihova oblast širila se tada u onom planinskom
kraju kojim protječu Piva, Tara, gornja Drina, Lim, Ibar i gornja Zapad­
na Morava. Ondje je vladala dinastija kojoj bijaše oko 780. praotac Vi-
šeslav, a između 835. i 850. knezom Vlastimir, koji je pregnuo da svoju
vlast proširi na susjedna primorska i zapadnomakedonska slavenska
plemena. U tom valja tražiti razlog što je bugarski kan Presjan (836-
853), Omurtagov unuk i drugi nasljednik, udario na Vlastimira želeći
da spriječi organiziranje jedne nove sile u susjedstvu. Bugarsko-srpski
rat potrajao je oko tri godine (840-842) i svršio porazom Bugara. Pres-
janov sin i nasljednik kan Boris (853-888) obnovi navalu na Srbiju žele­
ći osvetiti očev poraz (854). Tada su u Srbiji vladala tri brata: Mutimir,
Strojimir i Gojnik, podijelivši po očevoj smrti državu. Složna braća, me­
đutim, pobiju Borisovu vojsku i sklope s njime mir. Potom je Boris iz ne­
poznata razloga okrenuo oružje na Dalmatinsku Hrvatsku, ali ga i knez
Trpimir potuče i natjera na mir (855). Ovaj je rat jasno svjedočanstvo
da je Dalmatinska Hrvatska tada morala neposredno graničiti s Buga­
rskom; budući da se između Save i Drave sterala franačka Panonska
Hrvatska, u Srijemu i u današnjoj sjeverozapadnoj Srbiji Bugarska, oko
gornje Drine i dalje na jugu Srbija, morala je dakle Dalmatinska Hrva­
tska bezuvjetno graničiti s Bugarskom negdje na rijeci Bosni dalje na
istoku, to jest u današnjoj sjeveroistočnoj Bosni, gdje nam i valja tražiti
hrvatsko-bugarsko bojište.28
Rascjep između Istočne i Zapadne crkve. Potkraj Trpimirova vlada­
nja pada veoma krupan događaj; to je začetak crkvenog rascjepa (shiz­

28 Da je Dalmatinska Hrvatska neposredno graničila s Bugarskom, dokazuje i to

što su pape slale bugarskom knezu Mihajlu Borisu svoje poslanike preko Dal­
matinske Hrvatske, moleći knezove Domagoja i Zdeslava da ih dadu otpratiti do
bugarske granice (ili do Bugara).

106
 Povijest Hrvata

me) između Carigrada i Rima, čije posljedice još i danas bitno utječu
najviše na naš narod hrvatskog i srpskog imena, stvorivši uvjete za nje­
govu stoljetnu međusobnu otuđenost jer su Hrvati ušli u sferu zapadne
(latinsko-romansko-germanske), a Srbi u sferu istočne (grčko-slaven-
ske) kulture. Sporova i prepiraka zbog različnih crkvenih pitanja bilo
je vazda između rimske i carigradske crkve, a pored toga se još Istočna
crkva razlikovala od Zapadne ne samo jezikom nego i nekim obredima.
Uza sve to ipak je za sve vrijeme postojalo faktično jedinstvo kršćanske
crkve, a rimski papa bijaše i na Istoku priznavan prvim patrijarhom po
starješinstvu sveukupne crkve. Ali dugotrajna borba oko poštovanja
ikona prva iskopa dubok jaz među obje crkve, a to potraja puno jed ­
no stoljeće. Štaviše, tek što je uspostavljen sklad između Carigrada i
Rima, carski dvor izazove nov sukob. Mjesto trogodišnjeg cara Mihajla
III (842-867) preuzeše vladanje mati mu carica udova Teodora i njezin
brat Bardas, ali taj doskora ukloni sestru i ostade uz mladića cara sam
kao njegov suvladar. Međutim, mladi je car vodio tako opak i razuzdan
život da su ga još suvremenici prozvali “pijanicom” (nedvcnetj), a ujak
mu Bardas bijaše još i gori. Protiv njih diže se javno carigradski pat­
rijarh Ignatije (sin cara Mihajla I), na što ga dvor svrgnu i silom otjera u
progonstvo (857), a za patrijarha dade izabrati učenog laika Fotija, koji
je odmah zaređen i posvećen. Upravo tada sjede na papinsku stolicu Ni­
kola I (858-867), energičan muž prožet idejom vrhovne papinske vlasti
na čitavoj Zemlji, “koja nadvisuje sve crkve”. Na Ignatijevu tužbu papa
se obrati na cara Mihajla i Fotija i javi im da će dati stvar ispitati po
svojim legatima i potom izreći presudu, a dotle da se Fotije nema smat­
rati zakonitim patrijarhom. Poslije povratka papinskih legata, a još više
na novu tužbu svrgnutog Ignatija i njegovih pristaša, papa Nikola sazo­
ve u Rim crkveni sabor (u aprilu 863), a taj isključi Fotija iz svećeničkog
staleža i zaprijeti mu izopćenjem iz crkve ako se bude još i dalje gradio
patrijarhom; uz to je Ignatije proglašen jedinim zakonitim patrijarhom.
Na ovo Fotije odgovori tako d a je i on sazvao ljeti 867. u Carigrad sabor
istočnih biskupa te udario crkvenim prokletstvom papu i njegove pris­
taše optuživši uz to još i Zapadnu crkvu da nauča neke zablude, naime:
post u subotu, zabranu svećeničke ženidbe, zabacivanje krizme po obič­
nom svećeniku i samovoljni umetak “filioque” u simbol vjere. Najzad
ovaj sabor zaprijeti anatemom svima koji bi ostali s papom u crkvenoj
vezi. Sada se čitav kler unutar granica Bizantinskog Carstva okupi oko
patrijarha Fotija smatrajući samo njega svojom crkvenom glavom. Razu­
mije se, sve će to nužno naći snažnog odziva i na Jadranskom primorju,
to jest u Hrvatskoj i u carskim dalmatinskim gradovima gdje su se baš
ukrštavali rimsko-carigradski interesi.
Krštenje Bugara. Upravo u to doba pada pokrštenje Bugara. Već
smo imali prilike vidjeti kako su se tada i Franci i Bizantinci služili
kršćanstvom kao političkim sredstvom, pa stoga ima krštenje poganskih
naroda, na primjer Slovenaca, panonskih i dalmatinskih Hrvata, i veliko
političko značenje; ono je, naime, u vezi s tuđom vrhovnom vlašću. Odat­

107
 Ferdo Šišić

le i dolazi da je kršćanstvo imalo i uspjeha i neuspjeha; uspjeha zbog

državne pomoći, a neuspjeha stoje onaj koji se bojao tuđega gospodstva
zazirao od toga da primi kršćanstvo. Ova se politička strana osobito jas­
no vidi kod Bugara. U Bugarskoj je bilo već i prije Borisova stupanja na
prijestolje dosta kršćana, pa ih je čak i kan Omurtag počeo progoniti. Ali
se u Borisovo doba prilike već izmijeniše. Ne može biti sumnje da je kan
dobro poimao važnost i značenje kršćanstva, znajući da je ono glavni
uvjet opstanka u tadašnjoj međunarodnoj evropskoj zajednici, a zacijelo
su ga nagovarali na krštenje ne samo susjedni Bizantinci nego i Nijemci
s kojima je živio u veoma dobrim odnosima; Boris je čak 862. sklopio
navalni savez s kraljem Ludovikom Njemačkim protiv moravskoga kneza
Rastislava. U toj tjeskobnoj situaciji posla Rastislav (krajem 862) u Ca­
rigrad ono znamenito poslanstvo za koje crkvena tradicija kaže d aje zat­
ražilo od cara Mihajla III slavenske vjerovjesnike, ali je ono zapravo ima­
lo uvjeriti bizantinske državnike o opasnosti što prijeti carstvu od buga-
rsko-njemačkog saveza, te im uz to javiti d aje Boris obećao njemačkom
kralju Ludoviku da će primiti krst iz ruku zapadnoga klera. Ispunjenje
ovog obećanja ne bi bilo samo težak udarac za bizantinsku crkvu, koja
je baš tada bila u napetim odnosima s Rimom, nego i po samo carstvo
jer je Bugarska bila za njega postojana opasnost koja bi ozbiljno porasla
kad bi došla pod crkvenu supremaciju pape i svoju sudbinu udružila s
latinskim kršćanstvom. Bijaše stoga stvar najveće političke nužde da
se Boris otkine od saveza s Ludovikom Njemačkim. S tim u vezi, dakle,
upade car Mihajlo III na čelu svoje vojske u Bugarsku, a brodovlje mu
je osvanulo pred bugarskom obalom na Crnom moru. Sada kan Boris
zatraži mir uz uvjet da će primiti krst iz ruku bizantinskoga klera, a car
mu je obrekao učiniti neke teritorijalne ustupke (864). Time je i savez
bugarsko-njemački razvrgnut. Boris primi sa svojom okolinom krst tek
865. i dobi ime svoga carskoga kuma Mihajla. Kad se poslije godinu
dana kršćanstvo već prilično raširilo po Bugarskoj - ne bez krvavih su­
koba i borba - knez Mihajlo Boris zaželi da dobije zasebnoga crkvenoga
glavara, ali sada se pokazalo da patrijarh Fotije, opirući se imenovanju
zasebnog episkopa za Bugarsku, želi novu zemlju zadržati u svojoj ne­
posrednoj ovisnosti. Tada se Mihajlo Boris već osjećao sposobnim da
prkosi carskoj vladi, i on otpremi poslanike u Rim papi Nikoli I koji mu
obeća da će ispuniti njegove želje (u augustu 866). Potom su grčki sve­
ćenici istjerani iz Bugarske, a rimski uvedu u zemlju latinski obred. Ali
kad se pokazalo da ni papa neće da Bugarskoj dade posebnu crkvenu
glavu (patrijarha), kako je to knez tražio, Bugari se opet vrate Carigradu
(870) s kojim ostaše u trajnoj crkvenoj vezi, a sva nastojanja rimskih
papa da ih opet približe sebi pokazaše se bezuspješnima.

108
 Povijest Hrvata

RODOSLOV BUGARSKIH VLADARA IX I X STOLJEĆA

Krum
802-814.
I
Omurtag
814-831.

Enravota Malamir
umro o. 849. Zvenica 831-836.
I
Presjan
836-853.
I
Boris i Mihajlo
853-888.

J- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Simeon
Vladimir
----1
888-893. 893-927.

Petar
927-969.

Boris II Roman
969-977, umro 986. 972.

V
DOMAGOJ I ZDESLAV (864-879)

Sukob s Venecijom. Premda je knez Trpimir imao tri poimence poz­

nata sina: Petra, Zdeslava i Mutimira, ipak vidimo da poslije njega sjeda
na hrvatsko kneževsko prijestolje Domagoj (864-876?), očito član druge
neke porodice kojoj se baštinski zemljišni posjed zacijelo nije nalazio iz­
među Trogira i Splita, kao Trpimirovićima, već po svoj prilici oko Knina.
Kasniji događaji jasno pokazuju da se ta promjena nije zbila mirnim
putem, pa stoga i vidimo kako je te prilike odlučio da iskoristi mletač­
ki dužd Urso Particijak udarivši 865. na Hrvatsku s jakim brodovljem,
jer se u to doba Venecija već dobrano oporavila od onih teških udaraca
što joj ih zadaše Arapi prije četvrt stoljeća. Na glas d a je dužd prekinuo
mir, utanačen još 839. između kneza Mislava i dužda Petra Tradonika,
iznenađeni Domagoj zamoli obustavu neprijateljstva, ne osjećajući se
očito doraslim mletačkoj sili. Dužd prihvati kneževu ponudu i, uzevši
od njega taoce, vrati se u Veneciju.
Utemeljenje ninske biskupije. Međutim je oko toga vremena - oko
864. osnovana hrvatska biskupija u Ninu koja je neposredno podvrg­
nuta papi, jer su dalmatinski (gradski) biskupi u to vrijeme potpadali
pod carigradskog patrijarha. Sada je i čitav hrvatski politički teritorij
pripao ninskoj biskupiji i ostao pod njom do 928. godine. Svaka veza

109
 Ferdo Šišić

između Hrvata i dalmatinskih gradskih biskupa prekinuta je u to vrije­

me.29
Car Vasilije I i Jadransko primoije. Uskoro potom zaletjela se (ljeti
866) jaka arapska mornarica pod Dubrovnik i opsjedala ga punih pet­
naest mjeseci. U toj nevolji Dubrovčani pošalju svoje ljude u Carigrad
da zatraže pomoć. Baš tada kad je dubrovačko poslanstvo stiglo na car­
ski dvor dogodiše se ondje velike promjene. Još u aprilu 866. ubijen je
privolom cara Mihajla III ujak mu i suvladar Bardas, a ubojica Vasilije,
čovjek jermenskog (a ne slavenskog) podrijetla, postane potom carevim
suvladarom. No kad Vasilije primijeti da Mihajlo traži priliku kako bi i
njega smaknuo, odluči se da ga pretekne; on najmi ubojice, a ovi umoriše
cara poslije jedne pijanke noću od 23. na 24. septembra 867. S Vasilijem
I (867-886), utemeljiteljem takozvane makedonske dinastije, stupi opet
poslije dužeg vremena na carsko prijestolje energičan muž i mudar dip­
lomat, koji odluči obnoviti bizantinsku svjetsku politiku i dosljedno tome
učiniti prije svega kraj arapskoj premoći u Sredozemnom moru. Stoga se
car Vasilije odmah i odazove molbi Dubrovčana te još pred kraj 867. otp­
remi podsjednutom gradu u pomoć jako brodovlje pod zapovjedništvom
patricija i drungara (admirala) Nikete Orife, na što Arapi pred ovom neo­
čekivanom silom uzmaknu. Ovaj snažni istup novoga bizantinskog cara
vrati opet carstvu poljuljani ugled na Jadranskom moru i omogući prim­
jenu političkog pravca tamošnjim južnodalmatinskim slavenskim pleme­
nima i carskim gradovima, koji se sada svi, osim Neretljana, opet poklone
caru kao svome vrhovnom gospodaru. Ipak se pokazalo da bizantinsko
brodovlje nije samo dovoljno da skrši snagu Arapa u južnoitalskim stra­
nama i u jadranskim vodama; njih je trebalo satrti i na kopnu.
Car Ludovik II i opsada Barija. Dok se ovo zbivalo na istočnoj oba­
li Jadranskog mora, na zapadnoj, to jest u južnoj Italiji, odigravahu
se donekle slični događaji, sposobni da upotpune političke ciljeve cara
Vasilija, jer se i južnoitalska gospoda obratiše za pomoć protiv Arapa
na Lotarova sina, franačkog cara Ludovika II (855-875). I Ludovik se
odazvao pozivu i na proljeće 867. započeo vojnu s ciljem da osvoji Bari,
ovu glavnu južnoitalsku arapsku utvrdu, i da uspostavi carsku vlast po
čitavoj Italiji. Premda je careva vojska bila dosta jaka da potpuno opkoli
Bari s kopna, ipak se ubrzo pokazalo da će opsada samo tada svršiti
s povoljnim rezultatom ako se Arapima spriječi još i svaki saobraćaj s
morske strane, otkuda su dobivali hranu i pomoć. Međutim, car Ludo­
vik nije raspolagao nikakvom mornaricom, pa stoga podsjedanje i nije
pokazivalo nikakav napredak. Ali sve ono što se događalo kod Barija
pomno je pratio bizantinski car Vasilije pa, videći sada u caru Ludoviku
II korisna suradnika, ponudi mu savez izjavivši da je spreman poslati
pod Bari potrebno brodovlje, dašto, ne samo zato da se učini kraj arap­
skoj prevlasti u južnoj Italiji već i s potajnom namjerom da ondje opet

29 Privremeno je uspostavljena samo za biskupa Teodosija, koji je 886/7. bio i nad­

biskup u Splitu.

110
 Povijest Hrvata

digne ugled istočnorimskog carstva, a naročito da stekne svu Siciliju.

Car Ludovik prihvati ponuđeni savez, a nato Vasilije zapovijedi svojim
južnodalmatinskim podanicima, Travunjanima i Konavljanima te car­
skim dalmatinskim gradovima i otocima, da dođu pod Bari, kamo neke
od njih Dubrovčani prevezu na svojim lađama. Uz to stiže ljeti 869. pod
Bari četiri stotine lađa jakoga bizantinskoga brodovlja pod zapovjedniš­
tvom patricija i drungara Nikete Orife da podupre Ludovikovu kopnenu
akciju. Ali je bizantinski drungar našao kod Barija mjesto očekivane
jake franačke vojske tek neku malu četu, tako da se na ugovoreni kom­
binirani napadaj nije moglo ni pomišljati. Čini se da car Ludovik nije još
smatrao pregovore potpuno dovršenima, naročito stoga što mu nije bio
zajamčen posjed čitave južne Italije poslije iščekivanog uništenja Arapa,
a na koji je pomišljao baš kao i car Vasilije, pa odatle i njegovo držanje.
Kad je, dakle, bizantinski drungar vidio takvu situaciju, vrati se ljutit sa
svojim brodovljem u Korint, što je Franke veoma ogorčilo.
Crkveni sabor u Carigradu. Ipak se zbog toga pregovori između oba
cara ne prekidoše, jer Ludovik odasla u Carigrad, gdje je upravo vije­
ćao osmi opći crkveni sabor, svečano poslanstvo s glavnom zadaćom
da postigne potrebni sporazum. Car je Vasilije, naime, drugi mjesec po
svom nastupu, u novembru 867, zazirući od “prevara ovoga muža”, ka­
ko reče, i htijući predobiti za sebe moćnog papu Nikolu I i mnogobrojne
Ignatijeve privrženike, primorao Fotija da se odrekne patrijarške stolice
i povuče u manastir, pozvavši uz to natrag Ignatija (867-872). Odmah
potom otpremi poslanike u Rim, a ti javiše papi ovu promjenu sa željom
da opći crkveni sabor u Carigradu raščisti pitanje o Fotiju i Ignatiju.
Međutim, carevo poslanstvo nije više zateklo na životu Nikolu I (umro
13. nov. 867), već Hadrijana II (867-872), a taj prizna sada Vasilija “bo-
goljubivim i pravovjernim carem” i posla poslanike u Carigrad da crkvi
vrate mir (u junu 869). Kad je Vasilije tako postigao svoju glavnu svrhu,
prepusti ostalo crkvenom saboru (od oktobra 869 do februara 870),
koji doduše osudi Fotija i njegove privrženike te uspostavi s Ignatijem
prividno i sklad između Istočne i Zapadne crkve, ali inače istakne star-
ješinstvo pet patrijarha u Kristovoj crkvi (na prvom mjestu Rima, zatim
redom Carigrada, Aleksandrije, Antiohije i Jerusalima), ali se u bugar­
skom pitanju sasvim razilazio od zahtjeva papinskih poslanika, jer na
upit kneza Mihajla Borisa komu zapravo Bugarska pripada, Rimu ili
Carigradu, sabor je s carem Vasilijem i patrijarhom Ignatijem na čelu
jednodušno odgovorio da pripada Carigradu, ne obazirući se na žestoke
prigovore papinskih poslanika. Kao što su papinski poslanici nezado­
voljni ostavili Carigrad, tako su ga ostavili i poslanici cara Ludovika II,
jer su pregovori vođeni s carem Vasilijem doskora pokazali da se oba
carstva ne mogu sporazumjeti u pitanju posjeda južne Italije.
Pad Barija. Međutim, car Ludovik, sabravši jaku vojsku, nastavi
opsadu Barija u toku g. 870, ali našavši se poslije odlaska drungara Ni­
kete Orife bez potrebnoga brodovlja, pozove sada kao vrhovni gospodar
svoje podanike dalmatinske Hrvate i njihova kneza Domagoja da mu

111
 Ferdo Šišić

dođu sa svojim, bez sumnje jakim, brodovljem pod Bari u pomoć. Iz ko­
jeg razloga car Ludovik nije toga već prije učinio, ne znamo, a nisu nam
poznate ni potankosti o zajedničkom franačko-hrvatskom vojevanju, na­
pose o ulozi Hrvata; pouzdano znamo samo to da je Bari najzad zauzet
najuriš 2. februara 871.
Bizantinsko-franački savez se raspada. Dok su Franci i Hrvati op­
sjedali Bari, zaključenje carigradski crkveni sabor (28. febr. 870), pos­
lije kojega se ondje prisutni papinski poslanici počeše vraćati u Rim.
Za prijevoza iz Drača u Ankonu, kad su plovili uz istočnu obalu Jadran­
skog mora, napadnu ih nenadano neretljanski gusari, orobe i odvedu u
ropstvo nekud u svoju zemlju. I papa Hadrijan II i car Ludovik II gledali
su u tom događaju nemar, odnosno krivnju bizantinskih upravnika, ko­
ji su ionako bili kivni na papinske poslanike sluteći da caru Vasiliju nije
bilo neprijatno što su tom prilikom propali i autentični akti crkvenog
sabora i da su, prema tome, papinski poslanici naumice bili ostavljeni
na putu bezjake zaštite. Tek posredovanjem Hadrijana i Ludovika, a za­
cijelo uz neku otkupninu, papinski su poslanici bili pušteni na slobodu
i tek su se na kraju decembra 871. vratili u Rim.
Ovaj nemili događaj, koji pada nekako oko sredine g. 870, iskoristiše
potom Bizantinci tako da je, tobože kazne radi, drungar Niketa Orifa -
razumije se, po nalogu cara Vasilija - dao ne samo Neretljansku oblast
nego i Hrvatsko primorje opljačkati i napasti, kojom su prilikom mnogi
dopali ropstva, a neki su gradovi (castra) razrušeni. Taj se nedostojni
napadaj desio baš tada kad su Hrvati bili sa svojim brodovljem, a svaka­
ko i sa svojim knezom Domagojem, pod Barijem. Više je nego vjerojatno
da mu je bila svrha kako bi natjerao Hrvate da napuste cara Ludovika
i prestanu podsjedati Bari i da se povrate kući na obranu svoje zemlje,
jer sada nije više išlo u račun ciljevima Vasilijeve donjoitalske politike
da franački car osvoji ovu važnu arapsku utvrdu. Međutim, Hrvati osta­
doše pod Barijem, pa se stoga uspjeh bizantinskog napadaja ograničio
samo na to da su tada (870) i Neretljani priznali vrhovno gospodstvo
Bizanta. Odmah poslije pada Barija upravi car Ludovik Vasiliju veoma
oštro pismo u kojem mu spočitnu ovaj nedostojni čin počinjen “njego­
vim podanicima”, i zatraži da se Hrvatima dade odšteta, a zarobljenici
vrate. Tako se i raspade savez i prijateljstvo između oba carstva, ali zato
car Vasilije učvrsti sada svoju vrhovnu vlast ne samo nad dalmatinskim
gradovima i otocima te slavenskim primorskim oblastima od ušća Ceti­
ne do Drima nego i nad unutrašnjim (zagorskim) Srbima. I tako bijaše
oko godine 872. sav Balkanski poluotok podijeljen među tri vrhovne
vlasti: franačku, bizantinsku i bugarsku.
Ponovni sukobi s Mlečanima. Padom Barija nije ipak minula svaka
arapska opasnost za Jadransko more, jer mjesto sicilskih Arapa nalete
sada kretski i u maju 872. oplijene dalmatinske gradove, a zacijelo i
hrvatsku obalu. Opasnost mora d a je bila velika i po samu Veneciju jer
na taj glas pošalje dužd Urso Particijak jednu lađicu da uhodi sve do Is­
tre. Čini se d a je ijedna hrvatska lađa, ili možda više njih, krstarila baš

112
 Povijest Hrvata

tada u istarskim vodama progoneći Arape jer, kad se Mlečani približiše

Piranu, napadne ih neka hrvatska četa i poslije kratka boja sve ih poubi­
ja, a lađicu zaplijeni. Ovim događajem počeše opet sukobi između Vene­
cije i Hrvata, kojima se pridružiše i Neretljani, a mora da su bili veoma
ogorčeni i strašni jer je Domagojevo ime ostalo Mlečanima u uspomeni
kao prokleto (pessimus Sclavorum dux), a tako i ime njegovih podanika
(Sclavorum pessime gentes et Dalmacianorum), pa čak se i sam papa
Ivan VIII (872-882), taj energični i umni nasljednik starca Hadrijana,
obrati na Domagoja, zovući ga zbog njegova sudjelovanja u osvajanju
Barija “slavnim knezom” (dud glorioso), da nastoji primiriti svoje podani­
ke, jer da mu njihova gusarska nedjela “potamnjuju slavu” (873).
Urota protiv kneza Domagoja. Pošto je bizantinska vlast u susjed­
nim dalmatinskim gradovima ojačala, a zacijelo još više zbog potajnog
rovarenja caru Vasiliju odanih privrženika u njima, našlo se oko 874.
u Hrvatskoj nekih inače nam nepoznatih nezadovoljnika - ali ih može­
mo s velikom sigurnošću naslućivati u pristašama izagnanih sinova
kneza Trpimira - koji su išli za tim da se knez Domagoj ubije, razumije
se u korist carske politike i njih samih. No zavjera je otkrivena i njeni
članovi pogubljeni, a samo se jedan od njih spase nekom papinom po­
uzdaniku, svećeniku Ivanu i, ispovjedivši mu se, zamoli ga da mu kod
razjarena kneza ishodi pomilovanje. Domagoj zbilja obeća svećeniku
Ivanu da će poštedjeti njegova klijenta, ali kad je malo potom papin
pouzdanik pošao po nekom kneževu poslu na put, Domagoj dade zavje­
renika smaknuti. Kad to svećenik Ivan sazna, teško se rastuži, ostavi
Hrvatsku i ode papi u Rim, gdje mu je sve to ispričao. Ivan VIII, hoteći
da svećenik Ivan i dalje ostane u Hrvatskoj, nagovori ga da se opet vrati
i obavijesti o tom napose Hrvate, a napose kneza Domagoja savjetujući
mu neka ubuduće “one koji bi mu radili o glavi” ne kazni odmah smrću
nego izgonom. Bez sumnje bijaše onaj nesretnik odličnijeg roda kad je
svećenik Ivan toliko žalio za njim, a i sam se papa našao ponukanim da
se u to umiješa.
Hrvati se oslobađaju franačke vlasti. Međutim car Ludovik II umre
(875) i ostavi - nemajući sam sina nasljednika - Italiju stričeviću Karl-
manu, sinu Ludovika Njemačkoga, koji je tada bio gospodar Panonskoj
Hrvatskoj, Koceljevoj Donjoj Panoniji, Moravskoj, Češkoj i Slovencima.
Kako je Dalmatinska Hrvatska još od 803. pripadala Italiji, morala je
sada i ona doći pod njemačku vrhovnu vlast. Ne hoteći se s time složi­
ti, a podstrekavani i pomagani od cara Vasilija, dalmatinski se Hrvati
pobune i poslije teškoga rata na kopnu i moru zbace najzad zauvijek
franačko gospodstvo. Na kopnu su potukli čete što ih je vodio donjo-
panonski knez Kocelj, pa u boju pogibe i sam knez (o. 876)29a, a na
moru se ratovalo uz istarsku, tada franačku obalu, gdje su Mlečani
došli Francima u pomoć. O tom ustanku su Hrvati pričali u doba cara
Konstantina Porfirogenita da je trajao sedam godina i da su Franci u

29a [O godini Koceljeve smrti usp. bilj. 21 na str. 92.)

113
 Ferdo Šišić

svom bijesu bacali psima hrvatsku naprščad.30 Za vrijeme toga ustan­

ka umro je knez Domagoj (876); on nam se prikazuje kao krepak vladar,
koji je umio snažno zahvatiti u tadašnju svjetsku politiku na objema
obalama Jadranskog mora. Po Domagojevoj smrti, a u doba rata s Ni­
jemcima, preuzme kneževsku stolicu neki njegov neimenovani sin.30a
Knez utanači s Mlečanima mir i obnovu prijateljstva, ali u to nisu bili
uključeni i Neretljani, koji su u tom ratu pomagali Hrvate, jer je dužd
Urso Particijak imao s njima još nekih posebnih računa. Stoga otpremi,
tek što je sklopio s Hrvatima mir, protiv njih vojsku, ali ni tok ni uspjeh
ove vojne nisu nam poznati. Međutim se novi hrvatski knez ne održa
dugo na prijestolju, jer ga doskora s bizantinskom pomoći protjera sin
kneza Trpimira Zdeslav.
Knez Zdeslav. Zdeslav (878-879) prizna vrhovnu vlast bizantinskog
cara Vasilija, pa tako Dalmatinska Hrvatska zamijeni sada franačko
(njemačko) vrhovno gospodstvo s grčkim. Sa Zdeslavom pošalje car na
Jadransko primorje još i nekoga dvorskog činovnika s više grčkih sveće­
nika, a ti su potom pokrstili ponajprije još uvijek poganske Neretljane,
a zatim i sva ona slavenska plemena na jugu Cetine, kao i one od za­
gorskih Srba koji još nisu bili kršteni; u to doba, dakle, pada konačno
njihovo krštenje (oko 878-880). Ali većina Hrvata nije bila zadovoljna s
političkim pravcem kneza Zdeslava, a naročito stoga što je sada s vrhov­
nim bizantinskim gospodstvom nužno došla i hrvatska crkva sa središ­
tem u Ninu pod jurisdikciju carigradskog patrijarha, onako kako su bili
i biskupi u susjednim dalmatinskim gradovima.31 Razumije se da je
dalja posljedica trebalo da bude ne samo podređenje ninske biskupije
splitskoj nadbiskupiji već i ograničenje njezina teritorija u korist ostalih

30 U mojoj radnji “Genealoški prilozi” (Vjesnik hrv. arheol. dr. za 1914) dokazao
sam punom sigurnošću 1. da car Konstantin Porf. govori samo o Dalmatinskoj
Hrvatskoj, a nikako ne još i o Panonskoj ; 2. da ime Kocilis ne može drugo da
bude nego samo Kocelj, a budući daje govor o jednom franačkom (tj. Francima
pokornom) arhontu, vladaru, to je ta ličnost bezuvjetno identična s donjopano-
nskim knezom Koceljom, koji je baš oko toga vremena izmijenio svijetom. Češki
naučenjak Novotny (Češke dejiny 1/1, Prag 1912, 358 i dalje) dokazao je da
poslije Forchheimskog mira (874) sve do 882. nije bilo nikakvih buna ni sukoba
između moravsko-češkoga kneza Svatopluka i Nijemaca. Stoga dakle treba onaj
koji hoće da moju argumentaciju pobije prije svega dokazima, a ne praznim rije­
čima i podgrijavanjem staroga kupusa, oboriti ove tri premise. - [Usp, bilješku
21 na str. 92.)
30a Dosada smo tom knezu davali ime Iljko (Illicus), prema Dandolovu izvještaju.
Međutim je ovo tvrđenje u posljednje vrijeme znatno uzdrmao M. J. Dinić u ra­
spravi: “O hrvatskom knezu Ujku”, Jug. ist. časopis IV, 1938. Svakako stoji da
je taj neimenovani knez bio sin kneza Domagoja; njega i njegovu braću otjerao
je malo potom iz Hrvatske knez Zdeslav.
31 Kod nas je ušlo u običaj, da se taj događaj tumači kao da su Hrvati tada bili
“pravoslavni”, pa čak su neki išli tako daleko, da su na toj osnovi konstruirali
čitavu teoriju o “pravoslavnim Hrvatima”. Međutim, to je potpuni nesmisao,
jer ne obazirući se na to, što je čitava stvar brojala tek nekoliko mjeseci, tada
- 878. i 879. - još nisu crkve bile razdijeljene u dva protivna tabora kao poslije
1054, pa se dakle i ne može govoriti o “pravoslavlju” u onom smislu, kako se
to čini danas.

114
 Povijest Hrvata

dalmatinskih biskupija, jer se ninska biskupija još od svoga postanka

širila po čitavoj hrvatskoj kneževini, a dalmatinske su biskupije bile
stegnute unutar gradskih zidina. Upravo tada bijaše ninska biskupija
ispražnjena, a njene je poslove vodio njen izabrani, ali još neposvećeni
biskup Teodosije, dosada ninski đakon. Teodosije, odan papi, združi
se dakle s hrvatskim velikašem Branimirom; potom je knez Zdeslav u
početku maja 879, možda nedaleko Knina, ubijen32, a na prijestolje se
uspne Branimir.

VI
KONSTANTIN I METOD33

U počecima kulturne historije svih Slavena, dakle i Hrvata i Srba,

igraju odlučnu ulogu sveta braća Konstantin (Ćiril) i Metod. Zato treba
da se i mi u ovoj knjizi upoznamo, u glavnim crtama, s njihovim životom
i radom.
Grad Solun. Na sjevernoj obali Egejskog mora, između ušća Strume
i Vardara, diže se starodrevni grad Thessalonika ili slavenskim imenom
Solun. Taj je grad u Bizantinskom Carstvu oduvijek slovio kao važno
središte umijeća i trgovine, a potpadao je u crkvenim poslovima pod
rimskoga papu sve do 732, kad ga car Leon III podvrgne carigradskom
patrijarhu. Premda su Slaveni od druge polovice VI st. veoma često na

32 [Nasilna je smrt kneza Zdeslava, doduše, zasvjedočena pouzdanim, iako znatno

mlađim izvorom, ali uza sve to ne stoji Šišićeva pretpostavka - uostalom, u “Povi­
jesti Hrvata...”, str. 363, vrlo suzdržljivo izrečena - da se ulomci natpisa o knezu
tobože ubijenom strelicama (sagittis obructus), iz Biskupije kod Knina, odnose
na kneza Zdeslava. Usp. S. Gunjača, Na ulomcima natpisa iz crkve sv. Marije u
Biskupiji nema spomena o knezu Zdeslavu, Vjesnik za arh. i hist, dalmatinsku
LI, 1930-34, izašao 1940.]
33 Literatura o životu i radu svete braće Konstantina i Metoda narasla je već do nep­
reglednosti gotovo na svim većim evropskim jezicima, a ne samo na slavenskima.
Uza sve to nisu još uvijek svi detalji ovoga pitanja raščišćeni, niti je vjerojatno da
će ikad doći do potpunoga sklada između histonika, slavenskih filologa i teologa
i to zbog oskudice izvora prvog reda. Mnogo smeta i to, da kod toga dolazi često
na veoma neugodam način do izražaja slavensko-germanski antagonizam, a za­
tim i onaj između Istočne i Zapadne crkve. Zato je radnja, koja bi zadovoljila sve
interesirane krugove, bar danas sasvim bezizgledna, i dobro znam, da neće bolje
proći ni ovaj moj pokušaj, da dadem što objektivniju i historijskoj istini podob-
niju sliku na osnovu svih izvora, koje sam pomno proučio, a tako i cjelokupne
literature, od koje ću ovdje upozoriti samo na djela: Novotny, Češke dejiny, Dilu
I. čast 1, Prag 1912; Bury, A history of the eastern Roman empire (802-867).
London 1912; Bruckner, Die Wahrheit fiber die Slawenapostel, Tubingen 1913;
Grivec, Slovanska apostola sv. Ciril in Metod, Ljubljana 1927; Dvornik, Les legen-
des de Constantin et de Methode vues de Byzance, Paris 1933; [Grivec, Konstan­
tin und Method, Lehrer der Slaven, Wiesbaden I960.] Budući daje poznato djelo
Račkoga danas već sasvim zastarjelo, trebalo bi na hrvatskom jeziku objelodaniti
iscrpivu monografiju o braći Konstantinu i Metodu s obzirom na današnje stanje
nauke.

115
 Ferdo Šišić

nj udarali, ipak ga nikad nisu zauzeli, i tako je Solun sačuvao grčko obi­
lježje, iako mu je gotovo sva okolina, i bliža i dalja, naročito na sjeveru,
bila gusto nastavana Slavenima, od kojih su mu neka plemena plaćala
i određeni danak. Sa Solunom bilo je dakle baš onako kao što s našim
tadašnjim dalmatinskim gradovima, kojih je romanski karakter našao
stoljetnu zaštitu iza gradskih zidina, ili onako kako je i s današnjim ta­
lijanskim Trstom sa slovenačkim zaleđem. S vremenom se nesumnjivo
doselilo i u Solun dosta Slavena, što je još više pridonijelo tome da se
moglo kazati: “Solunjane vsi čisto slovjensky besjedujut.”
Konstantin i Metod prije polaska u Moravsku. U tom gradu rodiše
se braća Konstantin i Metod kao sinovi visokoga bizantinskog časnika
(drungara) Leona, inače Grka po rodu i krvi. Metod bijaše stariji (rođenje
oko 820) i odlikovaše se snažnim tijelom i bistrim praktičnim razumom,
a mlađi je Konstantin (rođen na kraju 826 ili u početku 827) bio slaba­
šan, ali neobično snažna duha. Metod je ušao u javnu službu i postao
upravitelj nekoga balkanskog kraja nastavanog Slavenima, po svoj prilici
Strumice, ali se poslije nekoliko godina odreče toga zvanja i povuče kao
monah-laik u manastir na bitinskom (maloazijskom) Olimpu baveći se
odsada isključivo naukom. Mlađi brat Konstantin već je u ranoj mladosti
pokazivao sklonosti za nauku, pa zato ga i poslaše u Carigrad gdje mu je
učiteljem bio potonji patrijarh, učeni Fotije. Osim toga se Konstantin odli­
kovaše zamjernim oštroumljem i marljivošću, naročito u filozofiji, što mu
i pribavi časni pridjev “filozofa”, ali je uz to još i slovio kao muž “svetog i
apostolskog života”, kako za nj kaže suvremeni rimski bibliotekar Anas­
tazije (umro o. 886). Poslije dovršenih nauka zaređen je za mirskog33a
svećenika i imenovan patrijarškim bibliotekarom kod Sv. Sofije, a zatim
profesorom filozofije u Carigradu, ali se ubrzo i on odreče časti i povuče
u isti manastir gdje se nalazio njegov brat Metod. Poslije nekog vremena
tihoga manastirskog života pozove car Mihajlo III Konstantina da pođe
u hazarsku zemlju kao misionar. Hazarska se zemlja tada prostirala uz
Crno more između planine Kavkaza i ušća rijeke Dona, dok je grad Her-
son (na Krimu nedaleko od današnjeg Sevastopola) bio u bizantinskoj
vlasti. Hazari bijahu Turani finsko-ugorske krvi, a vjerski rascjepkani u
mojsijevce, muslimane i mnogobošce. Na molbu hagana, koji je sam bio
mojsijevac, imao mu je bizantinski car poslati u zemlju vjerovjesnike sa
zadatkom da narod predobiju za “pravu vjeru”. Car Mihajlo i patrijarh
Fotije odabraše za taj posao Konstantina, a on ga je poslije nekoga vre­
mena i obavio, iako s medo uspjeha (oko 860). Prilikom boravka u bizan­
tinskom Hersonu Konstantin je našao na nekom morskom otočiću moći
pape Klimenta I za koga se u ono doba pričalo da je oko godine 97. n.
e. umro mučeničkom smrću u progonstvu u Hersonu. Konstantin ih po­
tom, vraćajući se iz hazarske zemlje, ponese sa sobom u Carigrad.
Konstantin i Metod polaze u Moravsku. Uskoro poslije toga pada
glavno djelo braće Konstantina i Metoda, naime njihov misionarski rad

33a [tj. svjetovnog.)

116
 Povijest Hrvata

u Moravskoj i Panoniji. Slavenska Moravska, koja se sterala ne samo uz

obje obale rijeke Morave nego i u današnjoj Slovačkoj do rijeke Hrona,
bijaše - po slavenskom načinu - razdijeljena na više malih kneževina, a
trvenja njihovih čeonika izazivahu posredovanje susjednih Nijemaca. Ta­
ko se dogodi da su markgrofi Istočne marke (kasnije Austrije) smatrali
da Moravska pripada njihovoj vrhovnoj paski, a pasovski su biskupi,
odnosno salcburški nadbiskupi držali da ona potpada njihovoj crkvenoj
jurisdikciji. Zbog toga su njemački svećenici doista djelovali ovdje-ondje
po zemlji, ali s neznatnim uspjehom, tako da je pravo kršćanstvo bilo
među Moravcima tek iznimka. Slabo utvrđenje kršćanstva bilo je i po­
sljedica zaziranja od njemačkoga gospodstva, pa zato bijaše i sav rad
kneza Rastislava upravljen na to da se učini što nezavisnijim. Vidjesmo
već kako se moravski knez 862. našao sam protiv saveza njemačkoga
kralja Ludovika i bugarskoga kana Borisa. U toj nevolji poslao je u Ca­
rigrad poznato nam već poslanstvo koje je ishodilo navalu Mihajla III na
Bugarsku, što je primoralo kana Borisa d a je najzad s narodom primio
krštenje iz ruku grčkoga klera.
Tradicija kaže da su Rastislavljevi podanici, koji su došli na dvor ca­
ra Mihajla nekako na prijelazu 862. na 863. godinu, zatražili od njega
da pošalje u Moravsku učitelja vješta slavenskom jeziku da uzmogne
poučiti puk u kršćanskoj vjeri i rastumačiti mu Sv. pismo; “k nama su
došli mnogi učitelji kršćani iz Italije, Grčke i Njemačke, rekoše oni, uče­
ći nas različito, a mi Slaveni prosta smo čeljad i nemamo koga da nas
pouči u istini i da nam protumači smisao Sv. pisma”. Nije vjerojatno da
je Rastislavljevo poslanstvo imalo da izvrši samo ovaj zadatak, nego je
vjerojatnije d a je ideja o grčkoj misiji u Moravsku niknula tek u Carig­
radu prilikom boravka moravskih poslanika. Patrijarh Fotije, naime,
vidio je u približavanju Moravske Bizantu priliku da raširi utjecaj grčke
crkve među Slavenima, a možda mu je to prišapnuo prijatelj i bivši uče­
nik filozof Konstantin, koji bijaše potpuno vješt slavenskom jeziku (i to
onom južnoslavenskom dijalektu koji se govorio u kraju između Soluna
i Carigrada)34, štaviše, on se bez sumnje već dulje vremena spremao na
misiju među susjednim makedonskim Slavenima i poslavenjenim Bu­
garima. Pokrštenje Bugara, naime, bijaše ideja koja je morala lebdjeti
pred očima ne samo carevima i patrijarsima nego i gorljivom grčkom
kleru godine i godine prije no što je do toga došlo, a Konstantin bijaše
zacijelo i uvjeren da će bugarski Slaveni i poslavenjeni Bugari lakše
prihvatiti njegovu vjeru ako im dade Sv. pismo i liturgiju na njihovu
vlastitom jeziku, i u alfabetu za koji se bar činilo da nije grčki, to jest,
Konstantin kao pravi misionar htjede da se u interesu stvari ukloni
svim spoljašnjim znacima grčkoga političkoga gospodstva. Sasvim je
prirodno daje Konstantin u tu svrhu najprije sastavio alfabet, danas na­
zivan glagoljica, kojoj je doduše osnov grčka minuskula, ali je ipak tako
vješto prikriven da se samo veoma pozornim i pomnim studijem dolazi
do toga pouzdana rezultata, a samo su neki znakovi, kojih nije bilo u

34 Što se taj jezik naziva slavenski, sasvim je prirodno, jer pod bugarskim razumije­
vao bi se u to doba (sredinom IX st.) jezik turanskih Bugara.

117
 Ferdo Šišić

grčkom alfabetu, preuzeti iz hebrejskog i samaritanskog pisma. Upravo

ova tendencija Konstantinova ili glagoljskog pisma, to jest da u jednu
ruku sakrije svoje grčko podrijetlo, a u drugu da se pričinja kao origi­
nalno slavensko pismo, odaje da ono nije bilo udešeno i izumljeno za
udaljene Moravce, pred kojima ne bi imalo toliko smisla skrivati grčki
karakter pisma, nego baš susjedne Bugare, na čiji je jezik zatim Kon­
stantin i preveo neke odlomke Sv. pisma i glavne liturgijske knjige za
obavljanje crkvenih funkcija. Sve ovo ne može biti plod kratkog vreme­
na nego golem posao od nekoliko mirnih godina priprema. Konstantin
se, dakle, samo nenadano odazvao moravskoj prilici, pa tako se ono što
je bilo namijenjeno Slavenima na jugu pokušalo najprije sa Slavenima
na sjeveru.
Konstantin i Metod u Moravskoj. Ljeti 864.35 pošla su braća Kon­
stantin i Metod u Moravsku kao obični misionari. Baš tada se nesretno
svršio rat kneza Rastislava s Ludovikom Njemačkim, pa zato je upravo ne­
moguće dovoditi u vezu dolazak i pojavu braće Konstantina i Metoda ma
s kakvom političkom ili crkvenopolitičkom težnjom moravskoga kneza.
On ne bi nikad pristao na to da dođe do otvorena sukoba s Rimom i da
se istjeraju iz Moravske njemački svećenici, jer bi takvi događaji samo
otežali njegov položaj. Na zaključak o tihom misionarskom radu braće
Konstantina i Metoda upućuje i činjenica što njemački kler nije smatrao
njihov dolazak izazovom, pa tako su oni pune tri godine i po, podupirani
od kneza Rastislava i njegova sinovca Svatopluka, njitranskoga kneza,
vršili svoj misionarski rad s velikim uspjehom, ali ograničivši se tek na
krštenje, poučavanje mladeži i ostaloga puka u crkvenom pojanju, kao
i u vjeronauku, te na čitanje i pisanje glagoljskom azbukom i crkvenos-
lovenskim jezikom, na kojem je Konstantin, kao svećenik, zacijelo već
tada služio i pjevao službu božju i obavljao ostale funkcije.
Ali s vremenom kao da se ipak našlo nekih članova njemačkoga klera
u Moravskoj kojima se nije sviđao misionarski rad svete braće, a ti kao
da su se i tužbom obratili na Nikolu I, na što papa pozove Konstantina
i Metoda u Rim sumnjajući možda i sam, ne kreće li se rad obaju Grka
u pravcu Fotijeva nauka. Braća se odazvaše pozivu i, putujući na jug,
zadržaše se dulje vremena kod panonskoga kneza Kocelja u Blatnom
Gradu,36 a taj postade njihov oduševljeni privrženik. Rastavši se s Koce-
ljem, pođoše dalje u Rim, zacijelo kroz Panonsku Hrvatsku. Uto umre
Nikola I (13. nov. 867), a naslijedi ga Hadrijan II (867-872). On dočeka
braću s velikim počastima, naročito zato što je saznao da nose sa so­
bom moći pape Klimenta I, rođena Rimljanina od nekadašnje carske
porodice Flavijevaca. Kad se u Rimu vidjelo da njihovu nauku nema pri­
govora, papa Hadrijan odobri prijevode, a time - razumije se - i pismo
i crkveni jezik slavenski, davši uz to još i zarediti Metoda za svećenika,
jer je sve dotada bio doduše monah, ali laik, a potom i neke učenike
svete braće. Konstantin pak, osjećajući d a je teško bolestan, povuče se

35 [Novija su istraživanja utvrdila da su braća stigla u Moravsku već 863.]

36 [Ispravnije: Blatenski kostel.)

118
 Povijest Hrvata

u neki rimski samostan gdje se pokaluđerio i primio ime Kyrillos (Ćiril).

Uskoro potom, dne 14. februara 869. umre i bude pokopan u crkvi sv.
pape Klimenta; još i danas pokazuju mjesto gdje kažu da je bio njegov
grob.
Metod postaje panonsko-moravski nadbiskup. U drugoj polovici
869. Metod, imajući papinsko odobrenje za svoj i bratov rad, ostavi sa
svojim učenicima Rim. Kako je u taj čas knez Rastislav opet bio u ratu
s Njemačkom, ostade u Koceljevoj kneževini, zacijelo u Blatnom Gradu.
Sada se pak rodi u kneza Kocelja želja da bi papa obnovio nekadašnju
srijemsku metropoliju, koju je tradicija dovodila u vezu s Kristovim uče­
nikom sv. Andronikom, a Metod da dobije čast nadbiskupa. S tom dak­
le kneževom željom Metod i opet ode u Rim a Hadrijan II joj se doista i
odazove: na početku 870. vrati se Metod u Blatni Grad kao nadbiskup
pod kojega je imala potpasti još i Moravska. Ali ovaj je krupni događaj
sasvim prirodno odmah izazvao najveću protivnost Nijemaca, u prvom
redu salcburškog nadbiskupa pod kojega je jurisdikciju nesumnjivo
sve dotada potpadala Koceljeva Panonija. Kako je knez Rastislav baš
u to vrijeme izdajstvom Svatopluka dopao njemačkog ropstva, pa je i
oslijepljen i strpan u neki samostan gdje je brzo potom umro, a Nijem­
ci posve zavladali Moravskom, i nadbiskup Metod je (potkraj 870) uh­
vaćen i stavljen pred sinodu nekih njemačkih nadbiskupa i opata koji
mu u prisutnosti kralja Ludovika Njemačkoga porekoše nadbiskupsku
čast, a zatim ga zatvoriše u samostan (možda u Freisingu) u kojem je
čamio gotovo dvije godine i po. Međutim umre papa Hadrijan II a nas­
lijedi ga Ivan VIII (872-882). Saznavši što se zbilo s Metodom, odmah
se energično, po posebnom legatu Pavlu iz Ankone, zauzme za nj, na
što ga Nijemci puste iz zatvora (u proljeće 873) i on se vrati i opet kao
nadbiskup u Moravsku, gdje je za to vrijeme, poslije uspješna ustanka,
zavladao kao knez silni Svatopluk (871-894). Papa Ivan VIII ipak je tom
prilikom toliko popustio Nijemcima da je Metodu zabranio kod službe
(mise) upotrebu slavenskog jezika. Osim toga se i Panonija, vrativši se
faktički natrag pod salcburškog nadbiskupa, doskora izmakla njegovoj
jurisdikciji, a sam Kocelj je - vjeran njemački vazal - malo potom pogi­
nuo u hrvatskoj vojni (oko 876).37
Metodovo nadbiskupovanje u Moravskoj. Postavši pravim gospoda­
rom Moravske, Svatopluk sklopi ljeti 874. s kraljem Ludovikom Njemač­
kim u Forchheimu mir; on ga je, doduše, priznao vrhovnim gospoda­
rom, pa se čak obvezao i na plaćanje određenoga godišnjeg danka, ali
zapravo bijaše neograničeni vladar u Moravskoj. Ali uza sav taj snažni
položaj, ipak je Svatopluk nastojao da ide Nijemcima u susret. Ta se
pažnja jasno odražava u njegovoj crkvenoj politici, jer umjesto da je
pregnuo da osnuje samostalnu slavensku crkvenu organizaciju, on je
privolio da se pored Metoda i njegova slavenskoga klera širi i njemač-
ko-latinski, pa tako bijahu zemlja i narod izvrgnuti trvenju crkvenog

37 [Usp. bilj. 21 na str. 92.)

119
 Ferdo Šišić

dualizma. Kako u taj čas nije bilo, a poslije papinskog rješenja nije više
ni moglo biti raspre o jurisdikciji u nezavisnoj Moravskoj, njemačko-lati-
nski kler izazvao je raspru o crkvenom jeziku jer, unatoč zabrani Ivana
VIII od 873, Metod je i dalje služio (misu) u svojoj crkvi slavenskim jezi­
kom, a tako i njegov kler. Ovo Metodovo ponašanje upotrijebiše njegovi
protivnici opadajući i klevećući ga čak s hereze kod pape i kod kneza, u
kojega su okolini oni vazda bili moćniji i utjecajniji od slavenskih sveće­
nika. Kad je ovo trvenje poprimilo već ozbiljnije oblike, Svatopluk se naj­
zad obrati po svećeniku Ivanu Mlečaninu na papu Ivana VIII s molbom
da bi odredio da se čitava stvar raščisti. Nato papa pozove nadbiskupa
Metoda posebnim pismom na kraju juna ili u početku jula 879. u Rim
da se tu utvrdi njegovo pravovjerje, a drugim pismom pouči Svatopluka
da ostane vjeran jedino pravom i apostolskom nauku rimske crkve, a
svaki drugi koji nije s njime u skladu pa makar ga i kakav biskup ili ko­
ji drugi svećenik učio (tu se očito nišani na Metoda) da je lažan. Metod
se odazove papinskom pozivu i pođe doskora u Rim, gdje je na zasebno
sazvanoj sinodi ne samo dokazano njegovo pravovjerje već i slavensko
pismo i crkveni jezik dobiše ponovo potvrdu i sankciju Svete stolice,
a tako i on sam u časti moravskoga nadbiskupa. Potom se papa Ivan
VIII, u junu 880, obrati na kneza Svatopluka posebnim pismom u ko­
jem mu sve to izrijekom stavi do znanja, ali ipak uz dodatak da treba
za službe božje pročitati evanđelje i epistolu najprije latinskim jezikom i
potom tek slavenskim, a osim toga još i to da se knezu Svatopluku, kao
i njegovim doglavnicima, ima misa služiti na latinskom jeziku, kad god
oni to zažele. Ovim dodacima papa je dakle utvrdio dualizam moravske
crkve, tako da nije ispravno shvaćanje kao da bi bula Ivana VIII bila
dokaz i znak potpune pobjede Metoda, odnosno potpune pobjede slave­
nske crkve nad njemačko-latinskom u Moravskoj. Ova papina sankcija
stekla je najsnažniju potporu upravo u tome što je Ivan VIII istodobno
u Rimu na želju Svatoplukovu posvetio glavnoga Metodova dušmanina,
dvorskog svećenika Wichinga, rodom Alemana, za njitranskog biskupa,
a taj, premda mu je bio sufraganom, zacijelo ne samo da sam nikad nije
čitao ili pjevao mise na slavenskom jeziku nego ju je u svojoj njitranskoj
dijecezi uopće zabranio.
Jasno je, dakle, da ni poslije papinske bule od juna 880. nije u
Svatoplukovoj državi nestalo trvenja, štaviše, sada počne njemačko-la-
tinski kler s biskupom Wichingom na čelu - videći da nisu uspjeli u
pitanju crkvenog jezika, baš onako kao što prije nisu uspjeli ni u pita­
nju jurisdikcije nad Moravskom - sumnjičiti Metoda i njegov kler da su
privrženici fotijanskog nauka, ne žacajući se kod toga ni falsificiranja
papinskih pisama. Pokret što se tada diže protiv Metoda mora da je
bio osobito strastven i silovit, tako da se Metod našao najzad primoran
da se potuži papi i da ga obavijesti kako namjerava poći na put u Ca­
rigrad. Na tu poruku papa Ivan VIII doskora odgovori Metodu osobito
značajnim pismom, koje nam najbolje osvjetljuje žalostan položaj nad­
biskupa (23. marta 881). Papa ponajprije ističe kako mu je bilo veoma
žao kad je upoznao neprilike i nevolje što ih je morao prepatiti od svojih

120
 Povijest Hrvata

protivnika, ali ga uz to podsjeća kako g a je za njegova boravka u Rimu

(880) opominjao da slijedi nauk svete rimske crkve; “zahtijevamo - kaže
izrijekom Ivan VIII - da učiš i širiš ne samo simbol (tj. “filioque”) već i
pravu vjeru, kako smo to javili u našem pismu knezu Svatopluku (od
juna 880), koje je on i primio, kako kažeš. Inače, drugoga pisma nismo
knezu poslali, niti smo onomu biskupu (tj. Wichingu) bilo javno bilo po­
tajno štogod naložili da radi drugačije negoli smo odlučili da i ti radiš.”
Na kraju papa tješi Metoda da će Wichinga, bude li njemu štogod nažao
učinio, stići kad se opet vrati (naime iz Carigrada) zaslužena kazna.
Metodovi posljednji dani. Metod je potom pošao u Carigrad, valjda
na poziv cara Vasilija. Tom je prilikom možda pohodio, ploveći morem,
Dalmaciju i Hrvatsku (881-882), gdje je tada vladao knez Branimir, i
zatim se iskrcao u Draču odakle je putovao kopnenim putem dalje. Nije
nam poznat razlog s kojega se moravski nadbiskup dao na taj tegotni
put potkraj svoga života, a samo možemo slutiti d aje tom prilikom i kod
cara Vasilija i kod patrijarha Fotija ishodio odobrenje za slavenski crk­
veni jezik. Vrativši se u Moravsku, počne sada uz pomoć dvaju svojih
učenika prevoditi na slavenski jezik sve one crkvene knjige koje nije već
prije dovršio u zajednici s bratom Konstantinom. Uto stiže Karlo III De­
beli na jesen 884. u Tulln na Dunavu (nedaleko od Beča), a kad je ona­
mo pošao knez Svatopluk da mu se pokloni, poveo je sobom u pratnji i
nadbiskupa Metoda. Tom prilikom primi car starca nadbiskupa veoma
srdačno, iskazavši mu sve počasti. Ali njegov stari dušmanin, biskup
Wiching, nije sve to vrijeme mirovao, tako d a je najposlije Metod bacio
na nj i njegove njemačke privrženike crkvenu kletvu. To je bio posljed­
nji poznati čin Metodov, jer je uskoro potom, 6. aprila 885, umro i bio
svečano sahranjen u stolnoj crkvi svoje nadbiskupije. Još pred smrt
preporuči za nasljednika rođenog Moravca Gorazda, svoga učenika. Ali
do ostvarenja ove Metodove želje nije došlo jer je razgnjevljen njemač-
ko-latinski kler napokon uspio da moravsku crkvu potkopa i kod kneza
Svatopluka i u Rimu, gdje je još 15. decembra 882. mučke ubijen papa
Ivan VIII, što je bio začetak velikih smutnja oko popunjavanja apostols­
koga prijestolja. Treći Ivanov nasljednik, Stjepan V (od septembra 885),
sasvim je prekinuo s političkim pravcem svoga prethodnika: na glas o
Metodovoj smrti, a pod utjecajem Wichinga koji je tada lično pošao u
Rim da se žali na Metoda i njegove učenike, naročito na Gorazda, papa,
izdavši (na kraju 885) strogu i odlučnu zabranu upotrebe slavenskoga
jezika, posvema razori djelo braće Konstantina i Metoda u Moravskoj,
a Gorazda ne htjede da prizna Metodovim nasljednikom sve dok se nje­
gova stvar ne izvidi u Rimu. Sada ne preostade Gorazdu i njegovim dru­
govima drugo nego ili se pokoriti i napustiti slavenski jezik, ili ostaviti
Moravsku; oni odabraše ovo drugo i pođoše u Bugarsku i Hrvatsku,
gdje su nastavili veliko djelo svetih svojih prvoučitelja, koje je tako došlo
do onih kojima je od početka bilo namijenjeno.
Moravske pak države ubrzo poslije toga nestade pod kopitima madža­
rskih konjanika (907).

121
 Ferdo Šišić

VII
BRANIMIR I MUTIMIR37a
(879-910)

Knez Branimir (879-892). Knez Branimir pravi je osnivač hrvatske

političke nezavisnosti. Odmah po svom nastupu pošalje zajedno s Teo-
dosijem papi Ivanu VIII pismo u kojem obojica izjaviše svoju odanost i
povratak apostolskomu prijestolju sv. Petra. Kad je knežev pouzdanik
stigao s tim pismom u Rim, obuze papu velika radost: služeći na Spasov-
dan (21. maja 879) svetu službu nad konfesijom sv. Petra, podiže ruke
k nebu i blagoslovi Branimira i sav narod hrvatski i svu njegovu zem­
lju. Ovim se činom narod hrvatski trajno pridružio katoličkoj crkvi i
rimskomu papi. Pape Ivana VIII dojmi se povratak Hrvata Rimu toliko
da je odmah pomislio kako bi tom prilikom nagovorio na sličan korak
dalmatinske gradove, koji bijahu još od obnovljenja biskupija, na kraju
VIII st., pod jurisdikcijom carigradskog patrijarha. Ali sav trud i nagova­
ranje bijahu bez uspjeha jer se oni kao carski podanici nisu ni mogli,
sve da su i htjeli, pridružiti papi, a osim toga ubrzo se pokazalo svako
takvo nastojanje suvišnim. Upravo se tada radilo o tome da papa Ivan

U lo m c i o lt a m e p r e g r a d e , n a đ e n i u Š o p o tu k o d B e n k o v c a , s n a tp is o m :
B r a n im ir a c o m (ite )... d u x C r u a t o r u m c o g it...

VIII prizna Fotija zakonitim patrijarhom. Međutim, dok je Fotije pazio

da ničim ne izazove papina otpora, Ivan VIII se u borbi protiv arap­
skih opasnih nasrtaja također mogao osloniti jedino na pomoć ca­
ra Vasilija, a i taj je bio skloniji, zbog teških ratova s Arapima, poli­
tici kompromisa negoli tvrdoglavoj nepomirljivosti. I tako carigrad-

37a (Već je F. Rački, Documenta... 16, bilj. 2, upozorio - na osnovu Miklošičeva

tumačenja - da je pravilan oblik ovog imena Muntimir. U sačuvanom prijepisu
isprave iz g. 892, jedine u kojoj se taj hrvatski “dux” spominje, njegovo se ime
navodi isključivo u obliku Muncimir.]

122
 Povijest Hrvata

ski crkveni sabor riješi u prisutnosti papinskih poslanika (od novembra

879 do marta 880) različita prijeporna pitanja: patrijarh Fotije je sveča­
no ustoličen, a hrvatsko je pitanje, zacijelo papinskim posredovanjem,
riješeno pregovorima koji su se mogli voditi i izvan crkvenog sabora za
njegova zasjedanja, tako da su car i patrijarh pridržali dalmatinske gra­
dove u svojoj vlasti, ali se odrekoše kneževine Hrvatske koja tako pos­
tade (oko 880) posve nezavisnom državom ne priznavajući nad sobom
ničije vrhovne vlasti. Poslije toga Teodosije pođe (u drugoj polovici 881)
u Rim gdje ga je papa svečano posvetio za ninskog biskupa. Radost s
ovoga veoma krupnog događaja bila je općenita, a biskup Teodosije,
stigavši u Rim, izrijekom je o tom obavijestio papu. Ali radost Hrvata,
koji su se tada našli u punoj nezavisnosti, dijelio je i Ivan VIII, pa stoga
i otpremi “uzvišenom knezu Branimiru, milom našem sinu” te kleru,
županima i cijelom hrvatskom narodu pismo u kojem ih opomene da
ustraju u vjernosti do kraja i da ostanu mili sinci svete crkve pod okri­
ljem i obranom sv. Petra i Rimske stolice, koja će vazda uz pomoć božju
i svetih apostola činiti sve što će biti na spas i korist njihovu. Zato im
naloži da mu poslije Teodosijeva povratka u Hrvatsku pošalju u Rim
pogodne poslanike koji će ga u ime svega hrvatskog naroda obavijestiti
0 hrvatskim željama, a potom će papa s njima natrag u Hrvatsku ot­
premiti i svoje poslanike kojima će, po običaju rimske crkve, sav narod
položiti prisegu vjernosti; razumije se, to se moglo uraditi samo na sku­
pštini (saboru) svega naroda, to jest na prostranom polju, kako bijaše
tada običaj.38
Slavenska služba božja u Hrvatskoj. Baš nekako u to vrijeme prošao
je Hrvatskom i Dalmacijom, na putu u Carigrad, moravski nadbiskup
sv. Metod. Njegova prisutnost i slast slavenske službe božje, možda već
1prije toga poznata Hrvatima od njihovih panonskih susjeda, morala je
osobito snažno djelovati na njih, pa je zato veoma vjerojatno da je već
tada (oko 882) među njima zahvatila jaka korijena, a taj je samo još
ojačao kad su po Metodovoj smrti (885) i neki njegovi učenici potražili
zaštite u Hrvatskoj, u prvom redu na području ninske biskupije, a po­
tom i po krčkoj. Ali do toga stepena da bi ona stekla državno priznanje
i zaštitu nije nikad došlo; slavenska se služba božja, a u vezi s tim i
narodna hrvatska crkva, pokazuje doduše kao snažna pojava u hrvat­
skom narodu u to vrijeme i kasnije (u X i XI st.), ali ipak vazda samo
kao dopuštena pored latinske.39 I to je već bilo dovoljno da ima golem

38 Ne znamo iz sačuvanih izvora, da lije došlo do toga sastanka ili skupštine “svega
naroda”, no veoma je vjerojatno da jest. Na nj se dakle, po mojem mišljenju, od­
nosi pričanje popa Dukljanina o saboru na Duvanjskom polju.
39 Mimo držanja hrvatskih kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV, u vrijeme bor­
be hrvatskoga klera s dalmatinskim za slavenski crkveni jezik, jak je dokaz za
ovu tvrdnju činjenica, da su svi dosada nađeni natpisi po crkvama i u Hrvatskoj
(ne samo u dalmatinskim gradovima) - tako kraljice Jelene u Solinu (976), kra­
lja Držislava u Kninu (prije 970), iz vremena kneza Branimira u Ninu i u Muću
(888), kneza Mutimira u Uzdolju kod Knina (895) i toliki drugi fragmenti - pisani
jedino na latinskom jeziku, i da se još uvijek nije našao trag glagoljskom natpi-

123
 Ferdo Šišić

narodni i kulturni utjecaj, jer odsada bijaše Hrvatstvu osigurano da živi

na Balkanskom poluotoku kao kulturna jedinica; tuđinska i kulturna
najezda, naročito latinizacija, nikad ga više neće zateći goloruka. To i
jest glavni razlog što su latinski biskupi u dalmatinskim gradovima toli­
ko mrzili slavenski crkveni jezik i pismo; štaviše, ubrzo će ga proglasiti
heretičkim (arijanskim). Oni su, naime, s punim pravom vidjeli u njemu
ono krepko oružje kojim se hrvatska, kao i uopće slavenska svijest, bra­
nila od latinizma i tuđinštine.
Dalmatinski gradovi i otoci plaćaju danak hrvatskom vladaru. U
to doba (između 882 i 886) car Vasilije je odredio da dalmatinski gradovi
i otoci imaju u ime mira i odštete za zemljišta što su ih posjedovali izvan
svojih zidina, na susjednom hrvatskom teritoriju, plaćati hrvatskom
vladaru godišnji danak, i to od novca što se inače davao carstvu; sveu­
kupna svota što su je plaćali odsada pa sve do Kolomanova vremena
(1107) iznosila je 710 zlatnika, tada veliku svotu gotova novca.*40 Pored
toga su oni bili još obvezani davati i vina kao i nekih drugih prirodnina
u ime daće.
Prvi pokušaj ujedinjenja dalmatinske i hrvatske crkve. Car Vasi­
lije umro je 29. augusta 886, a naslijedio gaje stariji sin Leon VI Mudri
(886-912). Prvi čin novoga vladaoca bijaše da je primorao patrijarha
Fotija, koga je papa Marin I ponovo izopćio još 883, na odstup, te po­
sadio na patrijaršku stolicu rođenog brata, 16-godišnjega Stjepana (u
dec. 886), koga je još otac Vasilije odredio za to mjesto, a Fotije zare­
dio za đakona. Potom se car Leon obrati na rimski apostolski prijesto
hoteći da s papom stupi u tješnje veze. Stjepan V doista se upustio u
pregovore, i tako opet nastupiše mirni, a doskora i dobri odnosi između
Istočne i Zapadne crkve, koji su doveli do ponovnoga, iako privremenog
jedinstva u kršćanstvu sve do godine 912. Nekako u to vrijeme prom­
jene na carskom prijestolju i Fotijeva svrgnuća ispraznila se Marinovom
smrću stolica splitskog nadbiskupa (oko 886). Imajući zacijelo pred oči­
ma izmirenje i dobre odnose između obje crkve, Splićani izaberu sada
svojim nadbiskupom ninskoga biskupa Teodosija, očito u težnji da se
tako po njih povoljno riješi pitanje jurisdikcije još i nad državom Hrva­
tskom, dok se knez Branimir tom prilikom podavao nadi da će mu ovi

su, starijem od Bašćanske ploče (oko 1100). Ova se činjenica nikako ne da op­
ravdano i logički zamisliti, kad bi u Hrvatskoj vrijedila slavenska služba božja,
a s njome i slavensko (glagoljsko) pismo kao premoćno pod državnom zaštitom
ili daje bilo čak općenito narodno. Očito se radi i u Hrvatskoj (kao što je bilo u
Svatoplukovoj Moravskoj) o jezičnom dualizmu u crkvi. Da seje bula pape Ivana
VIII (od juna 880) ticala i Hrvatske, kako neki hoće, nije ispravna. - [U novije vrije­
me nađena su tri natpisa nešto starija od Bašćanske ploče - iz XI stoljeća, među
njima i ploča iz Valuna na Cresu.]
40 Tako Split 200 zlatnika, Zadar 110, Trogir i tri otočna grada Osor, Rab i Cres
svaki po stotinu. Grad Dubrovnik plaćao je knezovima zahumskom i trebinjskom
svakom po 36 zlatnika za svoje vinograde, što ih je imao na njihovom zemljištu.
- [Postoji mišljenje (M. Barada) da su dalmatinski gradovi plaćali taj danak hrvat­
skim vladarima već od kneza Zdeslava (879).]

124
 Povijest Hrvata

događaji pribaviti vlast nad dalmatinskim gradovima, jer je nemoguće

i zamisliti da bi se ninski biskup Teodosije mogao i smio upustiti u ove
zapletene poslove bez njegove privole. Zato i vidimo gdje je izabrani nad­
biskup splitske crkve Teodosije zadržao, sve protiv crkvenih propisa,
još i ninsku biskupiju, a za potvrdu ovoga stanja obratio se na akvile­
jskog patrijarha Walberta. Saznavši za te važne promjene, ali samo s
nepouzdane strane, papa Stjepan V, ovaj protivnik slavenske službe
božje, obrati se na patrijarha Walberta i na Teodosija oštrim ukorom;
naročito je Teodosiju spočitnuo što o svemu tomu nije ništa javio u Rim
i izjavio da se čudi kako je smio zadržati obje biskupije i kako je mogao
“posvećenje” (tako papu pogrešno izvijestiše) zatražiti u Akvileji, a ne u
Rimu, kako je red.41 Teodosije je odgovorio papi da je sve to učinio da
“obnovi salonitansku crkvu kako je nekoć bila”, i zamoli pallium (znak
nadbiskupske vlasti), na što mu papa odgovori d a j e obnova salonita-
nske crkve i njegova želja, a ako hoće da dobije pallium, neka dođe k
njemu u Rim (oko 887). Iz sačuvanih spomenika nije poznato daljnje
držanje Teodosija, samo je sigurno da ga tada i nestaje - sva je prilika
d a j e umro - jer već 892. nalazimo u Splitu kao nadbiskupa Petra II, a
u Ninu kao biskupa Aldefredu. Čini se, dakle, da od svega nastojanja
Teodosijeva i Branimirova nije bilo ništa, a to tim više što se nesumnjivo
ninska biskupija i poslije ove važne ali nejasne epizode širila (do 925)
gotovo po čitavoj hrvatskoj državi, dok je dalmatinska crkva ostala uz
carigradskog patrijarha.
Mletačko-neretljanski sukobi. Međutim planuše nove borbe iz­
među Neretljana i Mlečana. Nakon nekih manjih okršaja pođe dužd Pe­
tar Kandijano ljeti 887. na odlučnu vojnu, ali je kod današnje Makarske
poražen i ubijen. Ova nesreća prinudi Veneciju da se, očito po primjeru
cara Vasilija, odlučila na slični korak kojim će sebi osigurati nesmeta­
ni prolaz i trgovinu na Jadranskom moru: ona se odlučila na plaćanje
određenoga godišnjeg danka (solitus census) hrvatskom vladaru, koji je
vjerojatno tada vršio i vrhovna vladalačka prava u Neretljanskoj oblasti.
Samo tako nam postaje razumljivo zašto sve do potkraj X st., dakle pu­
nih sto godina, ne čujemo ništa o kakvim hrvatsko-mletačkim sukobi­
ma, pa su odsada Hrvati čak mirno “plovili iz grada u grad (dalmatinski)
sve do Neretljanske oblasti i do Venecije baveći se trgovinom”.
Knez Branimir imao je ženu Marušu, nepoznata roda. Bez sumnje
su njih dvoje jednom prilikom hodočastili u akvilejsku patrijaršiju, gdje
su im imena ubilježena u već poznatom nam rukopisu evanđelja sv.
Marka. Njihovo ime sačuvala su nam i dva natpisa iz vremena njegova
vladanja: jedan tačno datiran godinom 888. nalazio se nekoć na crkvi
u današnjem Gornjem Muću kod Splita (danas je u Hrv. arheol. muze­
ju u Zagrebu), a drugi u Ninu u crkvi sv. Mihajla.42 Umro je nekako na
početku 892.
41 Ovdje papa govori s Teodosijem kao ninskim biskupom.
42 [Kasnije su nađena još dva natpisa: jedan u Ždrapnju, a drugi u Šopotu kod
Benkovca. Potonji je osobito važan, jer Branimiru daje naslov: d u x C r u a to r u m , tj.
C(h)rvatorum. Usp. o tome F. Šišić, O novonađenom spomeniku hrvatskog kneza
Branimira, Novosti 5. V 1929, br. 123.).

125
 Ferdo Šišić

Knez Mutimir.428 Kneza Branimira naslijedio je najmlađi Trpimirov

sin Mutimir (892 do otprilike 910). Odmah u početku njegova vlada­
nja došle su u sukob ninska i splitska crkva zbog tumačenja Trpimiro-
ve darovnice (od 852). Ninski je biskup Aldefreda, naime, tvrdio da je
knez Trpimir samo nadbiskupu Petru dok on živi darovao na uživanje
crkvu sv. Jurja u Putalju s posjedom, a ne crkvi splitskoj zauvijek. Ali
na ročištu u Biaćima pred crkvom sv. Marte pokazalo se da je tvrdnja

Z a b a t n a d p r o la z o m o lt a m e p r e g r a d e , s n a tp is o m k n e z a M u tim ir a
(M u n c im ir a ), iz c r k v e sv. L u k e n a U z d o lju

ninskog biskupa neispravna, na što je Mutimir ponovo potvrdio očevu

darovnicu. U njegovoj pratnji nalazila su se, pored mnogih župana, još i
tri komornika: posteljnik, buzdovanar i štitonoša te glavar nekog samos­
tana Žitelj. I hrvatska kneginja imala je svoju zasebnu pratnju župana i
komornika. Mutimir je posljednji hrvatski knez jer se njegov nasljednik
Tomislav prvi okitio kraljevskim naslovom.
Srbi. U međuvremenu se u susjednoj Srbiji dogodiše važne prom­
jene. Poslije pobjede nad Bugarima plane među braćom Mutimirom,
Strojimirom i Gojnikom razdor, a taj svrši tako da je Mutimir svladao
braću i poslao ih u Bugarsku u zatočenje, a pridržao kod sebe jedino
Gojnikova sina Petra. Taj pak pobjegne u Hrvatsku knezu Branimiru, a
kad srpski Mutimir umre (oko 890), provali Petar Gojniković, možda uz
pomoć hrvatskoga Mutimira, u Srbiju (892) gdje su tada vladala braća
Mutimirovići Prvoslav, Bran i Stjepan. Ali Petar Gojniković ih pobijedi

42a [Vidi bilješku 37a na str. 113.]

126
 Povijest Hrvata

i progna, pa sam zavlada srpskom kneževinom. Poslije tri godine (895)

udari prognani Bran Mutimirović sa svojim sinom Pavlom na kneza Pet­
ra, ali Petar pobije Brana, zarobi ga zajedno s Pavlom i oslijepi. Dvije
godine kasnije pokuša drugi njegov bratučed Klonimir Strojimirović da
uz pomoć Bugara svlada kneza Petra, ali Petar i njega pobijedi i ubije.
Otada vladaše Petar Gojniković dulji niz godina mirno i krepko kneževi­
nom Srbijom.

RODOSLOV SRPSKE DINASTIJE VIŠESLAVLJEVIĆA

Višeslav
o. 780-800.
I
Radoslav
poslije 800.
I
Prosigoj
prije 835.
I
Vlastimir
o. 835, umro 850.

Mutimir Strojimir Gojnik

o. 850, umro o. 891. o. 850. o. 850.

Prvo slav Bran Stjepan Klonimir Petar

o. 891. o.891. 0.891. umro 897. 892-917.

Zaharija Pavle Časlav

920-924. 917-920. o. 931, umro 960.

VIII
TOMISLAV I NJEGOVI NASLJEDNICI43
(910-969)

Kralj Tomislav. Mutimira naslijedi Tomislav (o. 910-928), vjerojatno

njegov sin, koji se prvi put spominje sa splitskim nadbiskupom Ivanom
914. još kao knez. Od svoga prethodnika primi Tomislav primirenu i
uređenu državu, što mu je i omogućilo da snažnom rukom zahvati u
različite političke mijene svoga vremena u susjedstvu. U prvom je redu
njegova pažnja morala biti obraćena k sjeveru, gdje su se zbile važne
promjene; to je doseljenje Madžara u srednje Podunavlje i Potisje iz­
među 896. i 900.

43 Neće biti suvišno upozoriti na činjenicu da su historijski izvori za X i XI st. hrva­

tske historije mnogo mršaviji i rjeđi negoli za IX stoljeće.

127
 Ferdo Šišić

Doseljenje Madžara. Premda je prapovijest Madžara ili Ugra još uvi­

jek veoma nejasna, ipak se danas općenito drži da su oni produkt stapa­
nja dviju različitih etničkih skupina. U prostranom kraju između Urala
i gornje Volge očito je nekoć neko tursko-tatarsko osvajačko pleme poko­
rilo više gomila finsko-ugorskih lovaca i ribara. Pobjednici poprimiše po­
tom jezik pokorene većine - dakle onako kako je bilo i kod turanskih Bu­
gara - i tako se obje skupine s vremenom stopiše u jedan narod: već u
VIII i IX st. susrećemo se s Madžarima kao s etnički jedinstvenim noma­
dskim narodom. Put na zapad vodio ih je od nizina Volge do sjevernoga
crnomorskog primorja i sve do dunavskog ušća, čiji je stepski značaj
osobito ugađao načinu života ovih nomada. U to su se doba finski i tur­
ski elementi već potpuno srasli u zajedničku organizaciju, tako daje “se­
dam madžarskih plemena” (hetu Mogor) pokazivalo čist madžarski, a ne
finski ili turski značaj. Međutim, potkraj seljenja pridruži se Madžarima
još osmo pleme, Kabari, ogranak tursko-tatarskih Hazara, čime se raz­
mjer između finskih i turskih elemenata u madžarstvu promijenio još i
više u korist posljednjih. Kako su Madžare u prvoj polovici IX st. u zem­
lji između Dona i Dnjepra jednako s istoka pritiskivali srodni im divlji
turski Pečenezi (madž. Bessenyok, srednjovjek. lat. Bisseni), ostave oni
i tu zemlju pa se nastane između donjega Dnjepra i dunavskog ušća. Na
poziv cara Arnulfa navale potom na Moravsku (892), a iduće godine kao
saveznici Bizantinskog Carstva na bugarskoga kneza Simeuna, koga i
potuku. Sada Bugari pozovu Pečenege da navale na Madžare. I doista,
dok je najveći dio Madžara pošao u plijen u Panoniju, Pečenezi provale
u njihovu zemlju, gdje su poubijali sve što im je došlo pod ruke. Ta nes­
reća prinudi Madžare na novu seobu; pod vodstvom Arpada, sina Almo-
ševa, pođu do srednjih Karpata, uđu Vereckim klancem u Ugarsku (kod
današnjeg Užhoroda) i osvoje za kratko vrijeme gotovo svu ravnu zemlju
oko Tise i Dunava (896 i idućih godina). Dolaskom Madžara uništena je
zauvijek njemačka vlast u srednjem Podunavlju, koja je dotle sve više
napredovala, ali je uz to prekinuta i dotadašnja veza između sjevernih
i južnih Slavena.
Vlast se hrvatskoga kneza proširuje na Panonsku Hrvatsku. Tek
što su se Madžari naselili po Ugarskoj u više skupina s različitim pleme­
nskim starješinama na čelu, počeše starim rimskim cestama provaljiva­
ti na svojim brzim konjima u Njemačku, Italiju, Bugarsku i u Bizantin­
sko Carstvo. Za tih pljačkaških napadaja došao je s Madžarima u sukob
i hrvatski knez Tomislav, a taj ne samo da ih je sretno odbio od svojih
granica nego je i svoju vlast proširio po najvećem dijelu nekadašnje
Panonske Hrvatske sve do Drave i današnje slavonske ravnice, gdje je
proširena Hrvatska u prvi mah (otprilike do smrti bugarskog cara Sime­
una) graničila s Bugarskom, ali već oko 930. s Madžarima, otkad se oni
za oslabljenja bugarskog carstva smjestiše po nekim važnijim tačkama
oko ušća Drave i uz Dunav i Savu. Kad se i kako Dalmatinska Hrvatska
proširila po Panonskoj, ne znamo, ali je sigurno da se 925. teritorij ne­
kadašnje sisačke biskupije - koji je sve do pada franačke vlasti u tim
stranama, oko 900, pripadao patrijaršiji u Akvileji - smatrao kao zemlja

128
 Povijest Hrvata

koja potpada u jednu ruku pod splitsku nadbiskupiju, a u drugu pod

hrvatskog vladaoca. Do bojeva s Madžarima bez sumnje je dolazilo uz
staru rimsku cestu, što je vodila od Drave pored današnjega Zagreba,
Topuskoga i Bihaća prema Kninu, a naročito tada kad su njihovi ove­
ći odredi polazili u pljačku ugarskom Podravinom i preko današnjih
mjesta Ptuja, Celja, Ljubljane i Vipavske doline u Italiju (tako 919, 921

P lo č a s lik o m h r v a t s k o g v la d a r a - S p lit, K r s tio n ic a

na 922 i 926). U doba tih madžarskih pljačkaških vojna pribjeglo je u

Hrvatsku mnogo naroda iz nekadašnje Koceljeve Panonije, za koju već
godine 900. pišu bavarski biskupi papi daje sva opustošena, bez žitelja
i bez ijedne crkve. Zato je vjerojatno da se Panonska Hrvatska sama od
svoje volje u tim teškim vremenima prislonila uz Dalmatinsku kao uz
jači državni organizam, a njezini odličniji ljudi (župani) pridržali i dalje
domaću upravu.
Srbi i Bugari. Tomislava su, osim obrane od madžarske najezde na
Hrvatsku, morali zaokupiti u mnogo većoj mjeri događaji koji su se
odigravali u njegovu jugoistočnom susjedstvu, a osobito borbe između
Bizantinskog Carstva i Bugara za prevlast nad Srbima.

129
 Ferdo Šišić

Pobijedivši Klonimira Strojimirovića (896), srpski knez Petar Gojni-

ković vladao je punih dvadeset godina. On se sprijatelji s bugarskim
knezom Simeunom (893-927), najmlađim sinom Mihajla Borisa i preda
mu na čuvanje Pavla Branovića. Poslije toga udari na Neretljansku ob­
last i zauzme je osim otoka Visa, Brača i Hvara, jer su oni u to vrijeme
bez sumnje bili u vlasti hrvatskog kneza Tomislava. Proširenje srpskoga
kneza teško je podnosio humski knez Mihajlo (oko 910-930), koji je ta­
da imao u svojoj vlasti još i Travunju i Duklju. Stoga se knez Mihajlo
složi s bugarskim knezom Simeunom, u taj mah zaraćenim s Bizanti­
nskim Carstvom, kojega je vrhovnu vlast priznavao Petar Gojniković.
Tako nastade rat između Petra i Simeuna; srpski je knez uhvaćen i od­
veden u Bugarsku, a na prijestolje dođe bugarski štićenik Pavao Brano-
vić (917-920). U isto je vrijeme Mihajlo Višević zauzeo Neretljansku ob­
last, sjedinivši tako u svojoj ruci cijelo primorje do bosanskih i srpskih
razvodnih planina od Cetine do Drima. Bizantinskom pomoći podiže se
protiv Pavla Branovića njegov bratučed Zaharija Prvosavljević, ali bude
potučen i strpan u bugarsku tamnicu. Nato se suvladar cara Konstan-
tina VII Porfirogenita, car Roman Lekapin, izravno obrati na srpskoga
kneza Pavla Branovića, i to s uspjehom jer on se doista odreče saveza
sa Simeunom i pokloni se caru. Kad to sazna bugarski car44 Simeun,
izmiri se sa zarobljenim Zaharijom Prvosavljevićem i pošalje ga s bugar­
skom vojskom na Srbiju, a ta zbaci kneza Pavla i postavi na prijestolje
Zahariju (920-923) kao bugarskog vazala. Sada je car Simeun imao
slobodne ruke pa je udario svom silom na Bizantinsko Carstvo.
Dalmacija dolazi pod papu. U toj nevolji uteku se car Roman Leka­
pin i tadašnji patrijarh Nikola Mistik za pomoć Rimu, izmirivši se u isto
vrijeme sa Svetom stolicom; time bijaše jedinstvo kršćanske crkve opet
obnovljeno (923). Bizantinsko Carstvo se potom, zacijelo posredovanjem
pape Ivana X (kao nekoć Ivana VIII), obrati na Hrvatsku i njezina vlada­
ra Tomislava, nastojeći da ga predobije za savez protiv Bugarske. Tom
se prilikom patrijarh odreče svoje dotadašnje jurisdikcije nad dalmatin­
skim gradovima i otocima, prepustivši ih rimskom papi, a car ih preda
u upravu knezu Tomislavu, odlikovavši ga još i naslovom prokonzula.
Tako su najzad i dalmatinski gradovi i otoci trajno došli u krilo Zapadne
crkve sjedne, a u bližu i tješnju političku vezu sa susjednom hrvatskom
državom s druge strane. U isto vrijeme znao je car Roman da predobi­
je i moćnoga humskoga kneza Mihajla, odlikovavši i njega naslovom
prokonzula i patricija, a nije nemoguće da mu je bar privremeno pov­
jerio upravu i brigu nad carskim gradovima Dubrovnikom i Kotorom. U
taj savez nije zacijelo caru Romanu bilo teško uvesti i srpskoga kneza
Zahariju, koji je ionako u duši bio odaniji njemu negoli Simeunu.
Pad Srbije. Upravo tada podsjedao je car Simeun Carigrad, ali na
glas o tim događajima na jadranskom primorju i u Srbiji napusti op­
sadu, sklopivši s carem Romanom primirje, a zatim se okrene svom

44 On se proglasi “carem svih Bugara” g. 917.

130
 Povijest Hrvata

silom na srpskoga kneza Zahariju. U tom ratu bugarske su vojske naj­

zad pokorile Srbiju i rastjerale narod na sve strane, najviše u Hrvatsku,
kuda se i Zaharija sklonio, tako d aje srpske kneževine privremeno nes­
talo; ona postade dio goleme bugarske države (924). Tada su Hrvatska
i država kneza Mihajla neposredno s njome graničile, ali ih car Simeun
nije odmah poslije srpskoga rata napao.
Hrvatska postaje kraljevinom. Od toga vremena bio je hrvatski
knez Tomislav na vrhuncu svoje moći. Suvremeni car Konstantin Por-
firogenit kaže da je Hrvatska tada mogla da digne 100.000 pješaka i
60.000 konjanika kopnene vojske, a na moru je imala osamdeset ve­
likih brodova (sagina), na svakom po četrdeset ljudi, i stotinu manjih
(kondura) sa po deset do dvadeset momaka. Zacijelo se tada, oko godi­
ne 925. Tomislav proglasio hrvatskim kraljem (rex Croatorum), pošto je
uglavio savez s Bizantom i primio dalmatinske gradove i otoke u svoju
upravu, te proširio svoju vlast na Panonsku Hrvatsku i na otoke Vis,
Brač i Hvar pa, napokon, kad je vidio da se i bugarski knez Simeun sam
okitio carskim naslovom, a tako je isto uradio nešto prije i bizantinski
admiral Roman Lekapin, Tomislav to učini jamačno s odobrenjem Svete
stolice jer mu papa priznaje kraljevsku titulu. Međutim, je li Tomislav
krunjen, od koga i gdje, toga ne znamo.45 Tako se dakle preobrazila kne­
ževina Hrvatska u kraljevinu.
Pitanje jurisdikcije splitske nadbiskupije. Podloženjem dalmatin­
skih gradova i otoka papi pojavilo se i pitanje jurisdikcije splitske nad­
biskupije, u kojoj je tada snažnije nego ikad oživjela želja da se obnovi
“kako je nekoć bila”, to jest prije propasti Salone. Tada je već postojala
neispravna lokalna tradicija da je njen osnivač, sv. Dujam, bio učenik
sv. Petra i da su mu svete kosti sahranjene pod oltarom stolne crkve,
dakle da je ona apostolskog podrijetla i da, pred njom nemaju pravne
osnove na život kasnije osnovane crkve, a na istom zemljištu. To je bi­
lo upereno protiv hrvatske ninske biskupije, koja se još uvijek, tobože
“protiv kanona”, širila sve do zidina dalmatinskih gradova. Kralj Tomis­
lav, pak, hoteći da što jače privuče sebi dalmatinske gradove, pristajao
je na težnje latinskog episkopata, ali je naišao na jak otpor ninske crkve
i njena biskupa Grgura. Da se dakle uklone svi prijepori, kralj Tomislav
se obrati s dalmatinskim biskupima na papu Ivana X s molbom da bi se
sastao crkveni sabor u Splitu. Papa privoli i odasla kao svoje poslanike
ankonskoga biskupa Ivana i prenestinskoga biskupa Lava, koji sazovu
925. sabor u Splitu u stolnoj crkvi.
Na taj sabor došli su pored dalmatinskih biskupa i opata, te nin­
skog biskupa Grgura, i kralj Tomislav s hrvatskim velikašima, zatim
neki srpski velikaši, bez sumnje oni koji nađoše utočišta u Hrvatskoj
pred Bugarima, i humski knez Mihajlo; u čijoj je državi bila biskupija u
Stonu. Na saboru je zaključeno da se vlast splitske nadbiskupije, kao

45 Pričanje “Ljetopisa popa Dukljanina” o Duvanjskom saboru ne može biti za to

izvorom. To je nekoć bilo “p e r c o m b in a tio n e m ” Kukuljevićevo mišljenje koje je po­
tom popularizirao Smičiklas, a na koje ja ne mogu pristati.

131
 Ferdo Šišić

metropole i baštinice nekadašnje salonitanske crkve, koja da je tobože

osnovana još u apostolsko vrijeme, proteže od Raše do Kotora.
Međutim se bugarski car Simeun počne spremati na rat protiv Hrva­
tske. Godine 926. pošalje jaku vojsku s vojskovođom Alogoboturom, ali
je ona bila ametom potučena. Poraz bugarske vojske, tada najjače na
Balkanskom poluotoku, najbolje je svjedočanstvo za kralja Tomislava.
Kad uskoro potom car Simeun umre (927), posredovanjem papinskih
poslanika, biskupa Madalberta i vojvode Ivana, utanačen je mir sa si­
nom i nasljednikom Simeunovim, carem Petrom, a nato se oba poslani­
ka vrate u Split gdje su opet sazvali crkveni sabor.
Drugi splitski sabor. Na tom je crkvenom saboru (928) prije svega
naglašena vrhovna vlast splitskog nadbiskupa po cijeloj hrvatskoj dr­
žavi i s tim u vezi je ninska biskupija ukinuta, a Grgur postade skradi-
nskim biskupom. Slavenska služba održala se ipak i dalje među Hrva­
tima, zacijelo zbog toga što su je dalmatinski biskupi i dalje tolerirali,
kao i dotada.
Uskoro poslije toga sabora, kako se čini, umro je kralj Tomislav (oko
928). Njega ide slava d aje osnovao Kraljevinu Hrvatsku, proširio joj me­
đe sve do Drave i obranio hrvatski narod od madžarskih provala kao i
od velike bugarske navale.
Nasljednici kralja Tomislava. Tomislava naslijediše na prijestolju
najprije Trpimir II (o. 928-935), po svoj prilici njegov mlađi brat, a za­
tim Trpimirov sin Krešimir I45a (o. 935-945), koji održaše hrvatsku dr­
žavu na onoj visini do koje ju je podigao njihov prethodnik. Ali u isto
vrijeme počne naglo padati moć bugarske države za slaboga cara Petra,
tako da su sada Madžari zauzeli njezin bivši posjed u današnjoj istoč­
noj Slavoniji i Srijemu, a Srbima se pružila prilika da pokušaju pod
knezom Časlavom Klonimirovićem svoje oslobođenje od Bugara. Časlav
se sporazumije s Bizantinskim Carstvom, uteče oko 931. iz bugarskog
sužanjstva u Srbiju i, podigavši je na oružje, obnovi srpsku kneževinu
pod vrhovnom vlasti Bizanta, a na drugoj se strani u to vrijeme izmače
Neretljanska oblast ispod humske vlasti.
Međutim umre hrvatski kralj Krešimir I ostavivši dva sina, Miroslava
i Mihajla Krešimira. Vladanje preuze zacijelo stariji Miroslav (945-949),
ali se u četvrtoj godini njegova vladanja diže protiv njega ban Pribina u
korist mlađeg mu brata Mihajla Krešimira. Sada je došlo do teških nere­
da u hrvatskoj državi, a na kraju i do građanskog rata u kojem Miroslav
pogine od banove ruke, a kraljem postane Mihajlo Krešimir II (949-
969). Za građanskog rata otpadoše od hrvatske države otoci Brač, Hvar
i Vis i vrate se pod Neretljansku oblast koju već 948. nalazimo u ratu s
duždem Petrom Kandijanom, a taj je najzad poslije druge vojne primo­
ra na mir. Nadalje otpade od Hrvatske i Bosna, ušavši u sklop srpske
kneževine Časlava Klonimirovića, a dalmatinski se gradovi i otoci opet

45a [Šišić je dosljedno upotrebljavao oblik Krešimir mj. Krešimir. Da j e prvi oblik
pravilan, pokazao je T. Maretić, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i
Srba, Rad JAZU 81, 1886, str. 121.)

132
 Povijest Hrvata

izravno vratiše pod vlast Bizantinskoga Carstva. U vezi s tim gubitkom

zemljišta na kopnu i moru spala je u to vrijeme i hrvatska vojna sila;
mjesto osamdeset velikih brodova brojila je sada samo trideset, a ostali
brojevi za manje brodove, pješake i konjanike nisu poznati.
O vladanju kralja Mihajla Krešimira II znamo malo. Vratio je zacije­
lo hrvatskoj državi barem zapadni dio Bosne, a vlast mu je u zemlji iz­
među Save i Drave ostala netaknuta. Došavši jednom u Zadar, obdario
je samostan sv. Krševana selom Diklom (kraj Zadra), a njegova je žena
Jelena sagradila kod Solina dvije crkve: Svete Marije “od Otoka” i Svetog
Stjepana. U prvoj je i sama po svojoj smrti (975) našla grob,46 dok je
susjednu crkvu Svetog Stjepana odredila za mauzolej hrvatskoga vlada­
rskog doma. Mihajlo Krešimir II umro je oko 969, jer se već iduće godine
spominje njegov sin i nasljednik kralj Stjepan Držislav.

IX
PRVI KRESIMIROVIĆI
(969-1058)

Stjepan Držislav. Stjepan Držislav (969-997) naslijedio je očinsko

prijestolje u doba kad su se u njegovu susjedstvu zbili veoma sudbonos­
ni događaji. Još oko 960. umro je srpski knez Časlav Klonimirović, na
što počne njegova država propadati, a već 971. postane dijelom Bizan­
tinskoga Carstva, koje se za cara Ivana Cimiska i njegova nasljednika
Vasilija II počne sve više dizati do velike moći. Iduće godine 972. pokori,
doduše, car Ivan Cimisk svojoj vlasti i podunavsku Bugarsku, ali malo
potom osnovana je u Makedoniji sa središtem u Ohridu nova bugarska
država kojom je najposlije zavladao Samuilo (976-1014).47
Taj je krepki vladar proširio za nekoliko godina svoju vlast ne samo
na Bosnu, Srbiju i današnje srpsko Podunavlje nego i na Srijem, otevši
ga Madžarima, kao i na čitavo jadransko primorje rijeci Cetini na jugu,
osvojivši Duklju (Zetu), Travunju, Zahumlje i Neretljansku oblast, pa
tako postade s dva kraja opasnim susjedom hrvatskoj državi (između
986 i 989). Što tada nije i Hrvatska došla pod Samuilovu vlast, iako
je i u nju provalio te je opustošio sve do Zadra, znak je da se ona za
mnogogodišnjeg vladanja Mihajla Krešimira II, kao i sina njegova Stje­
pana Držislava, opet pridigla od onih teških udaraca što joj ih je zadao
građanski rat u vrijeme pogibije kralja Miroslava. U tome je pomagalo
Hrvatsku Bizantinsko Carstvo, to više što se i ono nalazilo gotovo u
neprekidnom četrdesetogodišnjem ratu s jakim carem Samuilom. Da
se prijateljski i saveznički odnosi što jače učvrste, carstvo je sada opet

46 Njezinu nadgrobnu plaču otkrio je zaslužni hrvatski arheolog Frane Bulić. Prije
otkrića ove ploče bilo je naučenjaka (tako još i Kovačevih i Jovanović) koji su
sumnjali da je Tomislav bio kralj; ali poslije toga više ne može biti sumnje o toj
činjenici.
47 (Makedonska država cara Samuila nastavila je državnu tradiciju prvoga bugar­
skog carstva, što je došlo do izražaja i u Samuilovu carskom naslovu.)

133
 Ferdo Šišić

ustupilo Stjepanu Držislavu u upravu dalmatinske gradove i otoke, kao

nekoć Tomislavu; štaviše, ono ga obdari kraljevskim znakovima, to jest
krunom, žezlom, plaštem i zlatnom jabukom, na stoje Stjepan Držislav
okrunjen - prvi od hrvatskih vladara - kao kralj Hrvatske i Dalmacije
(o. 988). Osim toga je i odlikovan titulom carskog “eparha i patricija”.
Isto je tako Stjepan Držislav bio u dobrim odnosima s Venecijom, koja
mu je redovito plaćala još od Branimirovih vremena “uobičajeni danak”
(solitus census). Inače je Venecija bila u tijesnim vezama s Bizantinskim
Carstvom, koje joj je “zlatnom bulom” (992) podijelilo osobito znatne
trgovačke povlastice, napose u samom Carigradu. Iste godine ona sk­
lopi vrlo povoljan ugovor s Njemačkorimskim Carstvom, a pogotovu kad
je car Oton III bio 996. kum na krštenju duždeva sina Otona. U takvim
prilikama, ojačan dobrim odnosima s oba carstva, dužd Petar Orseolo
odluči da neće plaćati “uobičajeni danak” Hrvatima i Neretljanima (ljeti

D v ije p lo č e iz K a p itu la k o d K n in a , n a k o jim a s e

s p o m in ju n e k i d u x H r o a t o r u m (S v e t o s la v ?) i
“v e lik i k n e z ” (d u x m a g n u s ) D rž is la v .

134
 Povijest Hrvata

996). Tako dođe do ponovnog sukoba između Mlečana i Hrvata, kojom

prilikom mletačko brodovlje napadne otok Vis. I baš nekako u to vrije­
me (997) umre kralj Stjepan Držislav ostavivši tri sina: Svetoslava-Suro-
nju,47a Krešimira i Gojslava.
Svetoslav (997-1000). Pošto je zasjeo na hrvatsko prijestolje, Svetos-
lav nije dugo mirno vladao. Protiv njega se digoše mlađa braća Kreši­
mir i Gojslav, i Svetoslav, u građanskom ratu pobijeđen, nađe okrilje i
zaštitu kod građana nekih dalmatinskih gradova koji su dotada još bili
ostali njegovi podanici.
Prijestolne borbe u Hrvatskoj i Dalmaciji odmah odluči da iskoristi
dužd Petar II Orseolo (991-1009), jer je već bio u otvorenoj borbi s hrva­
tskom državom, a Zadar se već o. 998. bio stavio pod njegovo okrilje.
U prilog mu je bilo i to što je baš nekako u to vrijeme bizantinski car
Vasilije II bio zaokupljen teškom borbom s Bugarima, od kojih je samo
s velikim naporom obranio klasičnu Grčku. U tim teškim časovima po
carstvo obrati se Petar Orseolo na Vasilija II s molbom da mu preda
u upravu i zaštitu dalmatinske gradove i otoke, ugrožene tobože zbog
građanskog rata u Hrvatskoj, a car na to i privoli. Na Spasovdan (9.
maja) upravo godine 1000. ostavi dužd s velikim brodovljem Veneciju.
Otoci Krk, Osor i Rab, a nakon poraza hrvatskog brodovlja nedaleko od
Zadra gradovi Zadar, Trogir i Split svečano dočekaše Petra Orseola, dok
su silom zauzeti hrvatski grad Biograd i neretljanski otoci Korčula i Las­
tovo, jer je i inače poimence nam nepoznati tadašnji neretljanski knez
bio zamolio dužda za mir. U Trogiru pak dođe duždu u susret Svetoslav
Suronja, uglavi s njime savez i prijateljstvo te mu preda kao taoca, u
znak da iskreno misli, sina Stjepana. Svetoslav se, dakako, kao duždev
saveznik odreče “uobičajena danka” i vlasti nad dalmatinskim gradovi­
ma. Za to će mu dužd pomoći da se ponovo vrati na hrvatsko prijestolje.
Tako se Petar Orseolo, vodeći sa sobom mladog Stjepana, vrati u slavlju
u Veneciju, uzevši naslov vladara Dalmacije (dux Dalmatiae). Tim nes­
retnim ratom bijaše zadan najteži udarac hrvatskom kraljevstvu, jer
njime prestade hrvatska moć na Jadranskom moru i započe dugotrajna
borba s Venecijom za Dalmaciju. Dalja sudbina kralja Svetoslava nije
poznata: je li s krunom uskoro izgubio i život, ne znamo, ali nije nemo­
guće d a je svoje dane završio negdje u progonstvu.
Krešimir III i Gojslav. Upravo zbog saveza Svetoslava s duždem vla­
danje Krešimira III (1000 do poslije 1030) i Gojslava (1000 do o. 1020)
ispunjeno je neprestanim borbama s Venecijom, odnosno s porodicom
Orseolo, i sa svima onima koji su bili s njome u rodbinskoj vezi, a to su
dinastije u tadašnjoj Madžarskoj i Bizantu. Dužd Petar Orseolo udao je
(prije 1008) svoju kćer Hicelu za Svetoslavljeva sina Stjepana koji je od­
gojen na duždevu dvoru. Kako se nešto kasnije (oko 1011) duždev sin
i nasljednik Oton oženio sestrom prvoga ugarskoga kralja Stjepana I, a
drugi duždev sin Ivan nećakinjom cara Vasilija II, stvoriše se tako još i

47a Suronja - suri čovjek; usp. Bruno.

135
 Ferdo Šišić

prve rodbinske veze između hrvatske kraljevske kuće, ugarskih Arpado-

vića i bizantinske carske kuće. Da su odnosi između Krešimira i dužda
Otona Orseola bili napeti, vidi se po tome što hrvatski kralj neprestano
uznemiruje i osvaja neke dalmatinske gradove. Zbog toga pođe dužd go­
dine 1018. s brodovljem put Dalmacije i, potukavši Krešimira, preotme
opet hrvatskom kraljevstvu izgubljene gradove. Baš nekako u to vrije­
me šatro je bizantinski car Vasilije II poslije dugotrajna rata Bugarsku
i učinio je bizantinskom provincijom, a uz to pokorio i Srbe te zavladao
Srijemom gdje je tamošnji bugarski zapovjednik Sermo na izdajnički
način bio smaknut. Tada i car navali na Hrvatsku, pa braća Krešimir
i Gojslav, ne mogavši se upustiti s jakim carstvom u borbu, priznaju
dobrovoljno njegovu vrhovnu vlast, a car Vasilije II ostavi hrvatskom
kraljevstvu potpunu slobodu i pošalje Krešimiru darove odlikovavši ga
naslovom “patricija” (1019). Tom se prilikom posljednji put spominje
kralj Gojslav; veoma je vjerojatno d aje uskoro potom i umro.

RODOSLOV HRVATSKE DINASTIJE TRPIMIROVIĆA

Trpimir I
o. 845. do 864.

Petar Zdeslav Mutimir

0.852. 878-879. 892, umro 910.

Tomislav Trpimir II
o. 910-928. o. 928-935.
I
Krešimir I
o. 935-945.

Miroslav Mihajlo Krešimir II

945-949. 949-969.
Žena: Jelena, umrla 975.
I
Stjepan Držislav
969-997.

Svetoslav Suronja Krešimir III Gojslav

997-1000. 1000, umro poslije 1030. 1000- 1020.
I
Stjepan Stjepan I
ž. Hicela Orseolo poslije 1030, umro o. 1058.

? Petar Krešimir IV N (sin)

1058-1075. umro prije 1075.
Dmitar Zvonimir Stjepan II
1075-1090. 1090-1091.

136
 Povijest Hrvata

Malo kasnije bukne u Veneciji buna protiv porodice Orseola, a dužd

Oton bude čak i protjeran. Kralj Krešimir III pokuša ponovo da zauzme
dalmatinske gradove, ali ga u tom spriječi južnoitalski bizantinski voj­
skovođa Bojoan (Buzianus) razbivši mu vojsku (1024). U tom ratu Grci
zarobe kraljicu i sina joj nepoznata imena, dakle Stjepanova mlađeg
brata, te ih pošalju u Carigrad, ali nam njihova dalja sudbina nije poz­
nata. Neposredna posljedica promjena u Veneciji, Hrvatskoj i Dalmaciji
bijaše d a je god. 1024. Bizantinsko Carstvo opet proširio svoju nepos­
rednu upravnu vlast nad Dalmacijom, kojoj je na čelu stajao zadarski
gradski prior s naslovom prokonzula ili stratega.
Stjepan I. Kad je uskoro (1026) sav rod Orseola trajno istjeran iz Ve­
necije, jedni nađoše utočište u Bizantu, a drugi na madžarskom dvoru.
Zato se sada uz bizantinski dvor diže i madžarski kralj Stjepan I protiv
Kresimirove Hrvatske, na koju navali g. 1027, zauzme neke pogranične
krajeve i otcijepi ih od Hrvatske, ali ih ne prisajedini Madžarskoj. Da se
radilo o krajevima južno od Drave, po sebi je jasno, a jer ih Stjepan I
otcjepljuje od Kresimirove Hrvatske i ne prisajedinjuje Madžarskoj niti
kome drugome, nužno slijedi da se od tih krajeva formirala također nova
samostalna hrvatska oblast, nazvana banat ili dukat slavonski (banatus
vel ducatus Sclavoniae ili Sclavonia). Tu je oblast Stjepan I ustupio Stje­
panu, sinu Svetoslava-Suronje i mužu Hicele Orseolo, koji su god. 1026.
morali pobjeći iz Venecije. Tako je hrvatsko kraljevstvo bilo ponovo ras-
parčano: Posavska Hrvatska je u vlasti Svetoslavića, Dalmacija pod Bi­
zantom, a jedino uža Hrvatska južno od Gvozda u vlasti Krešimira.
Dok su dalmatinski gradovi bili politički neposredno podložni Bizan­
tu, kojega je vrhovništvo priznavala i Hrvatska, za Hrvate nije dolazila u
pitanje njihova crkvena ovisnost o biskupima u tim gradovima. Ali kad
su ti gradovi god. 1000, a osobito poslije 1018. potpali pod Veneciju,
koja je u svakom pogledu bila neprijateljski raspoložena prema Hrvati­
ma, samo je po sebi iskrslo pitanje oslobođenja hrvatskog teritorija od
crkvene nadležnosti biskupa u dalmatinskim gradovima.
Od 1018-1024. Hrvati se bore za svoju samostalnu biskupiju. U to
vrijeme bio je nadbiskup u Splitu Pavao (1015-1030). Na čelu boraca
iz svećeničkih krugova stajao je svećenik Sedeh, koji je bio izopćen jer
je uzurpirao biskupsku vlast, po svoj prilici na otoku Krku. Budući da
je Sedeh doskora umro, a dalmatinski su gradovi 1024. opet došli pod
vlast Bizanta, ta se borba smirila. Na spomen mira splitski nadbiskup
Pavao dao je podići spomen-stup s križem i natpisom.48
Kralj Krešimir vladao je još 1030. te je slao u Carigrad svoga zadar­
skog rođaka, Madijevca Dobronju; bez sumnje da kod cara Romana III
Argira (1028-1034) isposluje sporazum u pitanju dalmatinskih grado­
va. To pitanje bijaše glavna briga njegova sina i nasljednika Stjepana I

48 Splitski arhiđakon Toma (umro 1268) naziva Sedeha Cededom i prikazuje ga kao
smiješnu osobu, neuka glagoljaša, povezavši borbu Sedeha za crkvenu nezavis­
nost iz 20-tih godina XI st. s Ulfom, vođom protureformnog pokreta u Hrvatskoj
i Dalmaciji 60-tih godina istog stoljeća.

137
 Ferdo Šišić

(poslije 1030 do 1058), a on iskoristi tadašnje smutnje u Bizantinskom

Carstvu tako da je zaposjeo dalmatinske gradove i zatim opet poslao
u Carigrad rođaka Dobronju da izravna nastali spor s carstvom. Grci
bace Dobronju u tamnicu u kojoj i umre (oko 1045), a u Dalmaciju su
poslali brodovlje da obnovi carsku vlast. Kasnije se kralj Stjepan ipak
izmiri s carstvom, na što mu ono preda dalmatinske gradove na up­
ravu, a samo je Zadar došao pod mletačku zaštitu za dužda Dominika
Contarina (oko 1050). Međutim se u susjednoj vojvodini Koruškoj do-
godiše važni događaji. Ondje je još 1012. njemačko-rimski car Henrik
II postavio za hercega Adalberona (iz grofovske porodice Eppensteina)
koji je upravljao ne samo koruškom vojvodinom nego i markom, dakle
prostranim teritorijem od bavarskih granica do Jadranskog mora, a od
Verone preko čitave Istre, današnje Koruške i Kranjske do južne Štaje­
rske. Taj moćni vazalni knez pobuni se 1035. protiv cara Konrada II,
nasljednika Henrikova, pa je stoga nastojao utanačiti savez s Hrvatima.
Kad je to car Konrad saznao, skinuo je odmah Adalberona s herceštva i
pošao s velikom vojskom na nj. Sav dalji tok, zbog pomanjkanja izvora,
nije poznat, ali i to je dovoljno da nas uvjeri “da su Hrvati - kako kaže
njemački historik Bresslau - tada zauzimali snažan položaj” (eine bede-
utende Stellung einnahmen).
U vrijeme Stjepana svakako, a možda još i prije za njegova oca Kre­
šimira, borba Sedeha bila je ovjenčana pobjedom. Hrvati su dobili svog
biskupa s nazivom “episcopus Chroatensis”. On, doduše, nije bio ono
što je nekoć bio ninski biskup, i nije imao vlasti u cijeloj Hrvatskoj, nego
je bio biskup naročite vrste - dvorski biskup sa specijalnim prerogativa-
ma. Prvi takav biskup, koji nam je u izvorima zajamčen, bio je Marko
o. 1042.

Normani. U isto vrijeme utvrdiše u južnoj Italiji svoju vlast Normani

koji će uskoro igrati presudnu ulogu u hrvatskoj historiji. Pojedinih
normanskih vitezova našlo se u južnoj Italiji već u početku XI st., i to
u službi neke tamošnje langobardske gospode, a u trećem deceniju još
u većoj mjeri u bizantinskoj službi za ratovanja protiv sicilskih Arapa.
Među njima se naročito ističu sinovi Tancreda de Hauteville (u francus­
koj Normandiji); oni čak osnovaše oko polovice XI st. nezavisnu oblast,
najprije u Apuliji, a doskora i u Kalabriji, gdje se učini hercegom Robert
Guiskard (lukavi).

Rimsko-bizantinski rascjep. Baš tada je zasjeo na papinsku stolicu

Leon IX (1049-1054), koji otvara niz snažnih crkvenih glavara u stoljeću
“borbe za investituru”. Leon IX pregnuo je svom snagom da strogim
uredbama istrijebi simoniju (to jest kupovanjem stečena crkvena mjes­
ta i posjede) i svećeničku ženidbu. Sada je došao (oko 1050) u Split papi­
nski legat, kardinal Ivan, i sazvao crkveni sabor sa zadatkom da ispita
i pretrese život cjelokupnoga dalmatinsko-hrvatskog svećenstva. Tom
je prilikom skinut s nadbiskupske stolice Dobralj jer je imao zakonitu
ženu i mnogo djece, iako se pravdao d a je držao ženu po “običaju istoč­

138
 Povijest Hrvata

ne crkve”49. Bez sumnje nije bilo drugačije ni kod mnogobrojnoga nižeg

klera, ali o pojedinostima ne čujemo ništa. Potkraj pontifikata Leona IX
i opet je došlo do spora između Rima i Bizanta. Taj put vodio se spor
između pape i patrijarha Mihajla Kerularija poglavito oko razlika u crk­
venom učenju na Zapadu i Istoku. Budući daje tadašnji car Konstantin
IX Monomah iskreno težio za sporazumom, glavna krivnja da je došlo
do trajnoga rascjepa između obje crkve pada uistinu - kako su dokazali
francuski crkveni historičari - na papinskog legata, kardinala Humber-
ta. Kardinalovo netaktično i izazovno ponašanje dovelo je do toga d a je
uvrijeđeni patrijarh Mihajlo Kerularije zabranio papinskim legatima u
Carigradu služiti misu, na što se oni vratiše u Rim izrekavši pred pola­
zak crkvenu kletvu nad patrijarhom i njegovim privrženicima. Tako se
najzad ispunila davna težnja Bizantinaca: oni su, naime, papu prizna­
vali vrhovnom glavom samo na Zapadu, a poricali mu svako pravo na
upletanje u crkvene poslove na Istoku. Tek otada postoje jedna zapad­
na ili katolička ijed n a istočna ili pravoslavna (ortodoksna ili anatolska)
crkva, koje stoje jedna prema drugoj u opreci i sporu. Odsada će svaka
od njih ići svojim zasebnim putem, povlačeći za sobom sa svim posljedi­
cama vjerske netrpeljivosti i svoje pripadnike.
Posljednji dani hrvatskoga kralja Stjepana I zastrti su tamom. Mi
znamo samo to d a je po smrti (oko 1058) sahranjen na Otoku u Solinu
u crkvi Sv. Stjepana koju je nekoć podigla kraljica Jelena, žena kralja
Mihajla Krešimira III. Naslijedio g a je sin Petar Krešimir.

H r v a t s k i d o s to ja n s t v e n ik - M u z e j
h r v a t s k ih s ta r in a , S p lit

49 Hijerarhiju je Istočna crkva i tada i danas primala samo iz redova “crnoga klera”,
tj. monaha koji se, dakako nisu smjeli ženiti. Prema tome, Dobraljevo opravdanje
posvjedočuje, u najmanju ruku, njegovu veliku neupućenost.

139
 Ferdo Šišić

X
PETAR KREŠIMIR IV
(1058-1075)

Petar Krešimir IV. Kao sin kralja Stjepana, Petar Krešimir IV (1058-
1075) nosi ime svoga djeda, kralja Krešimira III. Čini se d a je došao na
prijestolje kao zreo muž.
S porodicom zadarskih Madijevaca, svojim rođacima, bijaše u veoma
dobrim vezama, jer vidimo gdje Čiku, unuku priora i prokonzula Ma-
dija, naziva svojom “sestrom” (soror mea). Bez sumnje bijaše okrunjen
za kralja, ali nije poznato gdje se taj važni čin zbio, premda je najvjero­
jatnije d a je to bilo u Biogradu, gdje su se tada nalazili kraljevski dvor,
biskup i gradski prior, a to znači da Biograd bijaše tada izjednačen sa
starim carskim gradovima Dalmacije. Da je Petar Krešimir volio Biog­
rad, vidi se i po tome što je u njemu još u početku svoga vladanja podi­
gao benediktinski samostan s crkvom Sv. Ivana Evanđelista.

Crkveni sabor u Splitu. Međutim zasjedne papinsku stolicu Nikola

II (1058-1061), kojemu bijaše desna ruka arhiđakon Hildebrand, poslije
papa Grgur VII. Papa Nikola II nastavi djelo svoga prethodnika Leona IX
i sazove u tu svrhu u aprilu 1059. sinodu na Lateranu, koja stvori više
oštrih kanona upravljenih protiv simonije i svećeničke ženidbe. Potom
bijahu ovi zaključci razaslani svim biskupima i opatima da ih u katolič­
kom svijetu proglase, a u neke zemlje posla papa izravno i svoje legate
da ih ondje provedu. U Hrvatsku i Dalmaciju odaslan je opat Majnard.
Već smo čuli da u tim stranama svećenički brak nije bio rijetkost, ali
pored toga su rimskim privrženicima, koji su išli za jedinstvom u crk­
venoj službi i obredima, morale zapeti za oko i neke druge osebujnosti
hrvatsko-dalmatinskoga klera, to više što su one napadno sjećale na ne­
kadašnji snažni utjecaj Istočne crkve: osim svećeničkoga braka, naime,
bijaše općenito običaj da se nosi brada i duga kosa, a bila je u upotrebi
i slavenska liturgija, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u Dalmaciji, naroči­
to na otoku Krku. Opat Majnard imao je, dakle, sada da učini red.
U februaru 1060. nalazio se on uz kralja Petra Krešimira u Biogradu,
gdje je prisustvovao objelodanjenju darovnice novosagrađenom samos­
tanu sv. Ivana Evanđeliste, kojom mu je Petar Krešimir dao uz neke
zemljišne posjede još i “kraljevsku slobodu” (regia libertas), to jest on
je bio oprošten od plaćanja svakog poreza i dobio je sudbenu i svaku
drugu vlast nad svojim podložnicima. Poslije toga sastao se u Splitu u
stolnoj crkvi sabor dalmatinsko-hrvatskih biskupa i opata, a zacijelo mu
je prisustvovalo i podosta ostalog svećenstva i odličnijih laika, ali oni ni­
su imali prava da utječu na raspravu, već su samo mogli biti slušaoci
i svjedoci, ako bi ih štogod pitali. Prije svega je papinski legat Majnard,
koji je predsjedao sinodi, proglasio zaključke lanjske lateranske sinode,
a zatim su u vezi s njima stvoreni i neki kanoni s posebnim obzirom na
prilike dalmatinsko-hrvatske crkve. Tako se na lateranski dekret nas­
lanja kanon o izboru splitskog nadbiskupa, kao i ostalih dalmatinsko-

140
 Povijest Hrvata

-hrvatskih biskupa, kojim je određeno da se otada ima splitska nadbis­

kupska stolica popunjavati samo jednodušnim i složnim izborom svih
njezinih biskupa sufragana, pa splitskoga klera i građanstva. Poslije iz­
bora mora novoizabrani nadbiskup biti svečano posvećen prema kano­
nskim propisima. Onaj koji nije došao do nadbiskupske stolice ovim
načinom ima se smatrati uzurpatorom i lišiti časti zajedno s onima koji
su ga posvetili. Popunjavaju se i biskupske stolice, ali samo izborom kle­
rika i građanstva dotičnoga grada i uz odobrenje svih provincijalnih bis­
kupa. Ako bi pak koji od dalmatinsko-hrvatskih biskupa bio posvećen
protiv kanonskih propisa, i to bilo bez usmenoga, bilo bez pismenoga
privoljenja onih kojima pravo izbora pripada, ima se svrgnuti s časti i
on i oni koji ga posvetiše. O svećeničkoj ženidbi stvori splitska sinoda
ovaj zaključak: “Ako bi tkogod odsada, bilo biskup, bilo svećenik, bilo đa­
kon, uzeo ženu ili već prije uzetu pridržao, gubi svoj crkveni stepen sve
dok ne dade zadovoljštinu i ne može dalje ostati u zboru pjevajućih niti
imati udjela u crkvenim prihodima.” Po lateranskom saboru od 1059.
ženidba je bila dopuštena laicima do sedmoga koljena, a sada je dopuš­
tena, izuzetno za Hrvatsku i Dalmaciju, do četvrtoga koljena. Nadalje se
kaže: “Ako bi odsada koji od svećenika nosio bradu ili dugu kosu, nema
više prava da ulazi u crkvu, nego se ima podvrći kanonskoj kazni prema
njegovu crkvenom stepenu.” No mnogo je važniji ovaj kanon: “Zabranju­
jemo pod kaznom izopćenja promovirati Slavene (Sclavos, Hrvate) na
svete redove ako nisu vješti latinskoj knjizi, a tako i podvrgavati klerika,
kojega god stepena bio, podložništvu (laicali servituti) ili plaćanju svjetov­
nog poreza (mundiali fisco).” Tim je kanonom ubuduće bilo zabranjeno i
onemogućeno zaređivanje svećenika ako ne znaju latinski. Dakle, ovim
kanonom nije bila dokinuta glagoljica.
Obavivši poslove koji bijahu u vezi s lateranskim dekretima, splitska
se sinoda zabavila i pitanjem crkvene hijerarhije dalmatinsko-hrvatske.
Budući da je splitski nadbiskup Ivan već bio slabašan starac, a očito su
se spremala vremena u kojima je bilo nužno da na čelu crkve stoji muž
sposoban da s uspjehom provede sinodalne zaključke, od kojih su neki
duboko vrijeđali hrvatsko-dalmatinski kler i puk, uspjelo je nagovoriti
starca Ivana da se dobrovoljno odrekne svoje časti. Nato je na sinodi izab­
ran od sabranih biskupa sufragana, splitskoga klera i građanstva tadaš­
nji osorski biskup, benediktinac Lovro (1060-1099), rođen Dalmatinac.

Papa potvrđuje zaključke splitskoga sabora. Poslije razlaza sinode

krenuo je legat Majnard u Rim da papi Nikoli II preda splitske kanone
na potvrdu i da izvijesti o izboru osorskog biskupa Lovre. Opat Majnard
stigao je u početku aprila u Rim, kad se ondje na Lateranu sastala
nova sinoda, na kojoj su zatim splitski sinodalni zaključci redom ras­
pravljani i od pape Nikole potvrđeni. Uz to je papa dopustio da Lovro
prijeđe s osorske biskupije na nadbiskupsku stolicu u Split, potvrdivši
njegov izbor i poslavši mu pallium po svom legatu Teuzu, biskupu od
Orvieta. Teuzo je još iste godine došao u Split, gdje je nadbiskup Lovro

141
 Ferdo Šišić

svečano ustoličen. Međutim, tom je prilikom zacijelo imao papinski le­

gat prilike da čuje kako je Hrvate obuzelo veliko ogorčenje zbog kanona
nedavne splitske sinode, pa je njihovo i strogo i nesmiljeno provođenje
barem zasada odgođeno do nove papinske odluke. Ali to nije više bio
posao Nikole II (umro u julu 1061), nego njegova nasljednika Aleksan­
dra II (1061-1073), kojega desna ruka ostade i sada arhiđakon Hildeb­
rand. Novi papa bijaše u prvi čas zaokupljen teškim borbama sa svojim
protivnicima, jer su odredbe protiv simonije i svećeničke ženidbe, kao i
0 novom izbornom redu papa, uznemirile i mnoge u Italiji i Njemačkoj.
Kad se u martu 1063. opet vratio u Rim, održa krajem aprila na Latera-
nu sinodu, na kojoj su ponovo proglašeni kanoni stvoreni još u aprilu
1059. za Nikole II. Tada je dakle Aleksandar II ponovo potvrdio i kanone
splitske sinode od marta 1060. te ih poslao hrvatskom kralju Petru Kre­
šimiru i dalmatinsko-hrvatskim biskupima i opatima.

Sukob između hrvatske i latinske stranke. Kad je stigla papin­

ska potvrda splitskih sinodalnih kanona, bijaše to po svim biskupija­
ma oglašeno kleru i narodu, a zatim ih je trebalo provoditi. Budući da
hrvatsko-dalmatinski kler nije u golemoj većini znao latinskog jezika,
a uz to bijaše još i oženjen pa se sada ne htjede da rastavlja od svojih
porodica, zatvorene su - bez sumnje odobrenjem i pomoću državne vlas­
ti - mnoge crkve a njihovim svećenicima zabranjeno je pjevati misu.
Sasvim je prirodno da je takvo nesnosno stanje izazvalo velike nemire
1 smutnje po čitavoj hrvatskoj državi (to jest Hrvatskoj i Dalmaciji) i da
se narod razdvojio na dvije stranke: onu koja se digla protiv splitskih
sinodalnih zaključaka i reformatorsku, uz koju su pristali dvor, visoko
plemstvo i visoki kler. Sukob među njima bijaše neizbježiv, a taj je u bit­
nosti identičan s onima po ostaloj katoličkoj Evropi u to vrijeme, gdje su
se također stvorile dvije stranke: za crkvene reforme i protiv njih. Vođa
protureformnog pokreta, svećenik imenom Ulfo (ili Wolfgang), organizi­
rao je snažan pokret protiv rimskih reforma. Temeljna misao i glavni
cilj Ulfa kao i otpornih protureformaša bijaše da se spriječi provođenje
reforma. Buknula je buna u zemlji, ali je ona doskora skršena. Na glas
o tim događajima papa Aleksandar II pošalje u Hrvatsku svog legata,
kardinala Ivana. Svećenik Ulfo je uhvaćen i doveden u Split, gdje je kar­
dinal Ivan sazvao sinodu. Na toj sinodi lišen je Ulfo svećeničkog reda,
izbatinan, ošišan i najzad, ovako ožigosan, bačen u tamnicu. Jedva
može biti sumnje d a je ova sinoda, održana na početku 1064, opet us­
postavila kanone od marta 1060. Kad se potom kardinal Ivan vraćao u
Rim, bijaše u zemlji mir.

Sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Dalmatinski gradovi bijahu

tada pod neposrednom carskom upravom, a stajao im je 1067. na čelu
“katapan cijele Dalmacije”, uz to i zadarski prior, carski protospatar Le­
on. Iz toga se vidi da se Zadar poslije 1050. opet izmakao ispod mletač­
ke uprave, što se zbilo najkasnije nešto prije 1060. Veoma je vjerojatno
da su Zadrani sami kod dvora izmolili tu promjenu jer očito nisu bili

142
 Povijest Hrvata

zadovoljni s mletačkim gospodstvom. Međutim, već 1069. bijaše Petar

Krešimir gospodar nad čitavim dalmatinskim teritorijem, a katapan Le­
on kao njemu podređeni časnik. Ta se važna promjena zbila privolom
carstva, koje se u to vrijeme nalazilo u teškim ratovima s jedne strane
na istoku u Maloj Aziji sa Seldžucima (Turcima), a s druge s Normani-
ma u južnoj Italiji. I dalmatinski gradovi sami, osobito njihovi predstav­
nici: biskupi, priori i gradska vijeća, imali su u tome važnu riječ. Mada
je carstvo ove gradove nekoć povjerilo kraljevima Tomislavu (oko 924) i
Stjepanu Držislavu (oko 990), kao carskim prokonzulima, ipak je gole­
ma razlika između njihova odnosa prema tim gradovima i odnosa kra­
lja Petra Krešimira, jer Petar Krešimir bijaše dalmatinskim gradovima

C r k v a sv. P e tr a u P r ik o m k o d O m iš a (X I s t.)

pravi gospodar ne kiteći se naslovom carskoga prokonzula ili eparha,

dok su oni raniji hrvatski vladari bili više nominalni gospodari. Tim
se vještim diplomatskim činom Petra Krešimira napokon ispuni stoljet­
na težnja hrvatskih vladara da sjedine sa svojom državom ova drevna
središta kulture na istočnoj obali Jadranskog mora; otada nije više “reg-
num Dalmatiae et Croatiae” puki naslov hrvatskog vladara nego je to
označivalo jedan jedinstven i političko-upravni teritorij, po kojem se širi­
la njegova moć. Inače ostade autonomni položaj dalmatinskih gradova
netaknut; štaviše, primajući ih u svoju vlast, kralj Petar Krešimir bez
sumnje se obavezao svakomu napose, zasebnim ispravama, da će im
poštovati slobodu i drevna prava kako ih je zatekao. Oni su stoga i bili
izravno podvrgnuti kralju, koji je njima vladao u ime bizantinskog ca­

143
 Ferdo Šišić

ra, jer taj se nije odrekao svoga historijskog suvereniteta. Ali unutarnja
uprava svakog grada, prema starim običajima i institucijama, ostala je
u rukama gradskog vijeća i od građana slobodno izabranog, a od kra­
lja potvrđenog priora. Osim toga, Petar Krešimir je još zacijelo primio i
neke druge obaveze, kao što su potvrda po kanonskim propisima izab­
ranog biskupa, pa slobodno sudovanje i trgovanje, a gradovi su se opet
kralju obvezali da će mu davati izvjesni dio (po svoj prilici jednu trećinu)
od lučkih dohodaka kao i onaj, još od cara Vasilija I uvedeni “danak mi­
ra”, i pomagati ga najzad svojim brodovljem u eventualnom ratu.

Petar Krešimir na vrhuncu svoje moći. Te krupne promjene, ko­

jima mu je “svemogući Bog proširio na kopnu i moru” granice države
(quia Deus omnipotens terra marique nostrum prolongauit regnum), od­
luči kralj Petar Krešimir ovjekovječiti darom samostanu sv. Krševana u
Zadru. Tu je svoju odluku izvršio kad je 1069. u Ninu, u kraljevskom
dvoru, a u prisutnosti biskupa zadarskoga Stjepana i kninskoga Anas­
tazija, zatim banova, župana, gradskih priora i dvorskih časnika te ca­
rskog protospatara i katapana cijele Dalmacije Leona, darovao samos­
tanu sv. Krševana, čiji je opat Petar pred njim stajao; “naš vlastiti otok
što leži u našem dalmatinskom moru, a zove se Maon” (nostram propri-
am insulam in nostro Dalmatico mari sitam, que vocatur Mauni).
Vidjeli smo kako Petar Krešimir u ninskoj ispravi s ponosom ističe
da mu je Bog proširio državu “na moru i kopnu”. Proširenje na moru
bez sumnje se odnosi na netom stečenu Dalmaciju, dok o onom po kop­
nu nema izravnih podataka. Ali iz kraljevih riječi, kojima ističe da ga u
ninskom dvoru okružuju uz ostale velikaše i banovi, jasno izlazi d aje ta­
da bilo u hrvatskoj državi više banova, odnosno banovina. Iz isprava se
vidi d aje uz kralja u Hrvatskoj na primorju banovao Gojčo (1060-1069),
dok je istodobno u zemlji između Save i Drave upravljao samostalno
kao ban Zvonimir, tada već zet ugarskoga kralja Bele I (1061-1063), či­
ju je kćer Jelenu imao za ženu. Jelena bijaše dakle sestra hercega Gejze
i Ladislava, koji će redom zasjesti ugarsko prijestolje poslije kralja Šala-
mona (1063-1074). Na Zvonimira udariše susjedni njemački Karantan-
ci oko 1065, ali ih on potom, primivši pomoć svojih ugarskih rođaka,
odbije. Uz Petra Krešimira, koji nije imao djece, suvladar je i prijestolo­
nasljednik njegov sinovac Stjepan, s naslovom “dux”. To slijedi iz toga
što se isprave datiraju po obojici u isto vrijeme. Stjepan se kao “dux”
spominje posljednji put 1066, a 1078. kao “bivši dux”jer se u međuvre­
menu - ne zna s e je li milom ili silom - bio odrekao svih časti i povukao
u benediktinski samostan sv. Stjepana kod Splita. Od god. 1070. isp­
rave se datiraju imenima kralja Petra Krešimira i “bana” Zvonimira. Za
Zvonimira znamo d aje već 1065. samostalno vladao u Panonskoj Hrvat­
skoj (Slavonija), a 1070. je preuzeo Stjepanove dužnosti. To pokazuje da
se između 1066. i 1070. u Hrvatskoj odigrao velik čin po kojemu je Pa­
nonska Hrvatska bila opet prisajedinjena materi zemlji, a njen vladar,
ban Zvonimir, preuzeo dužnosti i časti Stjepanove, tj. postao suvladar i

144
 Povijest Hrvata

prijestolonasljednik Petra Krešimira. Treća banovina u državi hrvatskoj

u doba Petra Krešimira bila je Bosna. Prema tome, mogli bismo odrediti
granice hrvatske države za Petra Krešimira otprilike ovako: Polazeći oba­
lom Neretve, ona je tekla planinama što dijele vode Jadranskog mora od
savskih pritoka do gornje Drine, a zatim tom rijekom do blizu Zvornika,
gdje je zakretala na zapad sve do ušća Spreče u Bosnu, kojom je polazi­
la do njezina ušća u Savu; odavle tekla je granica otprilike pravcem kraj
današnjega Đakova do Drave, koju je hvatala oko današnjega Donjeg
Miholjca, a zatim je njome polazila na zapad, gdje je otprilike - ostavivši
je - bila granica prema Kranjskoj i Koruškoj marki ista kao što je danas
prema Sloveniji, samo je kraj oko današnje južnokranjske Metlike pripa­
dao Hrvatskoj. Od izvora Kupe granica se spuštala prema Jadranskom
moru, zahvatajući još i dio današnje istočne Istre, te je kod ušća Raše
silazila na obalu. Svi otoci, od Cresa i Krka do Visa, pripadahu također
hrvatsko-dalmatinskoj državi.
U bitki kod Manzikerta pretrpi Bizantinsko Carstvo težak udarac od
Seldžuka, što urodi velikim smutnjama u carstvu. To je bio znak za nje­
gove susjede da mogu pokušati navalu. Prije svega provališe Pečenezi
u Trakiju i Makedoniju pustošeći i plijeneći sve krajeve kojima su pro­
lazili, a zatim, vraćajući se preko Beograda (Alba Bulgarica) i Srijema u
svoju zemlju (u današnju Rumunjsku), upadoše u državu ugarskoga
kralja Šalamona, oplijenivši naročito kraj oko močvara Vuke blizu nje­
zina ušća u Dunav. Krivnju zbog toga događaja pripisivahu Madžari bi­
zantinskom zapovjedniku Beograda, pa su stoga kralj Šalamon i herceg
Gejza provalili 1071. u Srijem, gdje su zauzeli Mitrovicu, a prešavši po­
tom Savu, osvojili Beograd. Tim su ratom Madžari trajno zauzeli Srijem,
dok su Beograd ubrzo napustili. U isto vrijeme normanski vojvoda Ro­
bert Guiskard osvoji posljednje ostatke bizantinske vlasti u Apuliji, na
čijoj je strani bio njegov rođak Amiko. Neprilike carstva u ratu s Peče-
nezima i Madžarima iskoristiše podjarmljeni Bugari, skočivši 1073. na
oružje pod vodstvom boljara Georgija Vojtjeha; ali on ne htjede da primi
carski naslov nego se obrati na srpskoga kneza Mihajla, tada gospoda­
ra Duklje (Zete), Humske zemlje (Zahumlja), Travunje (Trebinja), Rasa i
carskoga grada Kotora na moru, da im dade pomoć i jednoga od svojih
sinova za vladara. Knez Mihajlo se odazove i pošalje uz pomoćnu četu
najmlađeg sina Konstantina Rodina, koga Bugari potom proglase u Priz-
renu carem. Bugari se tom prilikom obratiše za pomoć i na Hrvate, pa
im se i oni odazvaše. Međutim, brzo se pokazalo d aje carstvo pored svih
prepaćenih nevolja još uvijek bilo dosta jako da se odupre. Već poslije
nekoliko mjeseci ustanak je ugušen, a Bugari se vratiše u bizantinsko
ropstvo. Pošto je Petar Krešimir bio u kolu onih koji su se digli protiv
Bizanta, razumljivo je d aje Bizant, potukavši Bugare, krenuo i na Petra
Krešimira, na kojega navali s mora normanski knez Amiko, pristaša Bi­
zanta. Potkraj aprila i na početku maja 1074. Normani uzalud opsjeda­
hu Rab, ali uspiju da na nepoznatu mjestu, vjerojatno u Ninu, glavnom
sijelu Petra Krešimira, zarobe kralja. Tada dođe do nagodbe po kojoj

145
 Ferdo Šišić

Petar Krešimir ustupi Normanima gradove Split, Trogir, Zadar, Biograd

i Nin. Do toga je vjerojatno došlo posredovanjem papinskog legata Gerar-
da, nadbiskupa u Sipontu, koji se od proljeća 1074. nalazio u Dubrov­
niku da izgladi razmirice između nadbiskupa i građana.
Crkveni sabor u Splitu. U novembru 1074. Gerard je sazvao crkveni
sabor u Split. Akta toga sabora nisu sačuvana, samo znamo da su na
njemu opet proglašeni prijašnji splitski sinodalni zaključci od marta
1060, a svakako oni koji su se odnosili na svećeničku ženidbu i heretič­
ku simoniju svećenstva. Ta se sinoda zabavila također i pitanjem unu­
tarnjeg uređenja dalmatinsko-hrvatske crkve, pa je obnovila biskupiju
u Ninu ukinutu još 928. Tada je već dvanaestu godinu čamio u Splitu
u tamnici onaj svećenik Ulfo koji je za Petra Krešimira organizirao hrva­
tski otpor protiv reformnih zaključaka sabora 1060. Budući d a je papa
Aleksandar II pred smrt odredio da se svi oni koji su za njegova pontifi-
kata dopali tamnice puste na slobodu, nadbiskup Gerard udovolji sada
posljednjoj želji prethodnika Grgura VII, ali tek kad je nesretni svećenik
položio “na moći sv. Dujma” u splitskoj stolnoj crkvi prisegu da “nikad
više neće upasti u herezu koje se odriče” i da se, “ostavivši Hrvatsku i
Dalmaciju, nikad više u nju neće vratiti”.
Upletanje Venecije. Utvrđenje normanskog kneza Amika na istoč­
noj obali Jadranskog mora nikako nije moglo ići u račun Mletačkoj
Republici. Tada je na duždevoj stolici sjedio Dominik Silvio, a taj odluči
iskoristiti normansku navalu tako da pokuša ne bi li poslije više deceni­
ja opet mogao na dalmatinskoj obali uspostaviti mletačku vlast. Nekako
na kraju 1074, dakle, dužd otplovi iz Venecije s brodovljem i vojskom,
i ubrzo protjera s dalmatinske obale kneza Amika i njegove Normane.
Tada dužd nametne svoju vlast gradovima Splitu, Trogiru, Biogradu i
Zadru, a možda još i Ninu, pa uzme naslov vladara Dalmacije (dux Dal-
matiae). U nekom dalmatinskom gradu, možda u Splitu, sabere potom
na početku februara 1075. oko sebe mnoštvo odličnika iz spomenutih
gradova i primora ih da mu se zakunu na vjernost i da “nitko više od
dalmatinskih građana ubuduće niti sam, niti na ma čiji nagovor neće
dozivati Normana ili kakvih drugih stranaca u Dalmaciju”.
Ali najteži udarac bijaše što se opet Dalmacija otcijepila od Hrvatske
i što joj se kao gospodar nametnuo mletački dužd. Već više decenija
imali su Dalmatinci prilike da se uvjere kako ih s Hrvatskom vežu jači
i krupniji interesi od onih koji su izvirali iz crkvene organizacije, naime
uz trgovačke još i politički, jer su imali već dovoljno prilike da se uvjere
kako su njihov položaj i autonomija u zajednici s Hrvatskom sigurniji
negoli pod gospodstvom vladohlepne Venecije. Oni su, dakle, prirodno,
morali nastojati da se opet vrate pod vlast hrvatskoga kralja.
Kralj Petar Krešimir živio je još kratko vrijeme poslije tih događaja.
Umro je u prvoj polovici 1075. i sahranjen je u atriju crkve sv. Stjepa­
na kod Klisa, gdje mu je počivao i otac Stjepan I; još u XIII st. stajaše
mu sarkofag na mjestu. Petar Krešimir IV najmoćniji je hrvatski vladar.

146
 Povijest Hrvata

Njega ide slava što je sjedinio Dalmaciju s Hrvatskom i tako podigao

svoju državu na visinu kakve nije nikad prije njega dosegla.50

XI
DMITAR ZVONIMIR
(1075-1089)

Izbor i krunisanje Dmitra Zvonimira. Poslije smrti Petra Krešimira

dolazi na hrvatsko prijestolje njegov suvladar i šurjak ugarskoga kralja
Gejze I (1074-1077) Dmitar Zvonimir kao “milošću božjom herceg Hrva­
tske i Dalmacije” (dei gratia Croatiae Dalmatiaeque dux).
Kad je Zvonimir stupio na prijestolje, Venecija je bila u posjedu ne
samo dalmatinskih gradova nego i hrvatskog Biograda. Tim činom, koji
se već toliko puta ponavlja u hrvatskoj historiji, Zvonimirovoj je državi
presječena glavna gospodarska i kulturna žila kucavica. Zato je Zvoni­
mir, kao i njegovi predšasnici, morao da pregne svim silama kako bi se*lo

50 U našoj historiografiji pisalo se dosada, kako su poslije smrti Petra Krešimira

nastale u Hrvatskoj prijestolne borbe i mjesto Stjepana, zakonitog nasljednika,
zasjede na hrvatsko prijestolje Slavac (1074-1075), kojega zarobi i odvede u rops­
tvo normanski grof Amiko. Danas je dokazano daje sve to samo kombinacija his­
toričara Luciusa. Slavac “kralj” spominje se triput, ali jedino i samo u kartularu
(prijepisi isprava) samostana sv. Petra u Selu između Splita i Omiša, bez oznake
kada je živio. No iz kronologije događaja u tom kartularu jasno slijedi da Slavac
nije živio 1074-1075, nego kasnije. U kartularu spominju se slijedeća lica koja
žive redom jedno poslije drugoga: Jakov M a r ia n o r u m d u x i m o r s tic u s , Rusin m o r-
s tic u s i napokon Slavac rex. Na osnovu drugih dokumenata poznato je daje prvi
od njih, Jakov, svakako živio između 1075. i 1089; Rusin živi poslije Jakova, a
Slavac poslije obojice, tj. negdje na prijelazu iz XI u XII stoljeće. Kako Slavac vrši
vladalačka prava na teritoriju hrvatskih Neretljana (M a r ia n i) koji imaju svoje vla­
dare i u XI st. s nazivom rex ili ju d e x , npr. Berigoj 1050, Slavac je neretljanski
vladar i to poslije posljednjega hrvatskoga kralja Petra.
[Šišić je već 1936, u svom “Uvodu u političku povijest Hrvatske” koji je odštam­
pan u knjizi J. Horvata “Politička povijest Hrvatske” (str. 7-53), napustio svoje
dotadašnje mišljenje o Slavcu kao hrvatskom vladaru, ali se nije složio s pretpos­
tavkom M. Barade daje zarobljeni hrvatski kralj bio Petar Krešimir. On je tada
pisao: “Prof. Barada dokazao je nepobitno, da to nije mogao biti neretljanski
velikaš Slavac. Na kralja Petra Krešimira IV pomišljati, čini mi se nemoguće već
zbog njegovih dobrih odnosa s papom, a osim toga jedna mu isprava daje samo
titulu ‘rex Chroatiae’, dakle ne još i Dalmacije.” Zaključio je dakle da je 1074.
izabrano, “potporom narodne stranke, neko po imenu nepoznato nam lice (vlada­
lo 1074-1075)” koje su Normani zarobili. Kasnije o tom pitanju nije više pisao.
Činjenica daje Barada, kao njegov suradnik, sam sastavio gornji tekst upućuje
na zaključak da je najzad u cijelosti prihvatio Baradino mišljenje, pa i datiranje
Zvonimirova stupanja na prijestolje 1075. S Baradinim su se mišljenjem sugla­
sili V. Novak (Supetarski kartular, 1952, str. 50-51) i N. Klaić, Problem Slavca
i Neretljanske kneževine, ZČ XIV, 1960. Međutim, Lj. Karaman, Još o kralju
Slavcu, Zgodovinski časopis VI-VII, 1952/3, podržava i dalje Šišićevu prvobitnu
tezu (usp. i Hist, zbornik XIII, 1960, str. 311-313), a uza nj pristaje i L. Katić,
Jura sancti Petri de Gomai - Supetarski kartular, Starohrvatska prosvjeta, n. s.
4, 1955, str. 183-193.]

147
 Ferdo Šišić

oslobodio susjedstva jakog i pogibeljnog takmaca, i prisajedinio Dalma­

ciju Hrvatskoj.
Tada je po smrti pape Aleksandra II sjedio na prijestolju sv. Petra
dotadašnji arhiđakon Hildebrand kao Grgur VII (1073-1085), jedna od
najvećih ličnosti u historiji katoličke crkve. Cilj mu je bio da uredi svijet
po načelima “Civitas Dei” sv. Augustina, da podigne pravnopolitički po­
ložaj pape tako da on bude upravljač i nosilac ne samo crkvene nego i
svjetske politike. Reformnim sinodama 1074. i 1075. najvećma je bila
pogođena Njemačka, zbog čega dođe do oštre borbe između Grgura VII
i Henrika IV (1056-1106). Obje strane tražile su saveznike među vlada­
rima, i već se znalo tko je na strani pape, a tko uz cara.
Dalmatinski biskupi, na čelu sa splitskim nadbiskupom Lovrom i
trogirskim biskupom Ivanom, bili su uvelike zadojeni reformnim du­
hom pa su već po tome stajali na strani pape Grgura. Naprotiv, dužd
Dominik Silvije bio je na strani Henrika IV. Ugled i utjecaj nadbiskupa
Lovre i biskupa Ivana bio je velik ne samo u dalmatinskim gradovima
nego i u Hrvatskoj, kojoj su oni bili u crkvenom pogledu nadležni. Zato
je držanje dužda moralo u Dalmaciji izazvati reakciju protiv Venecije
kao i akciju za sjedinjenje s Hrvatskom, i to ne samo za sjedinjenje po­
litičko kakvo je bilo za Tomislava, Stjepana Držislava i Petra Krešimira,
nego i za državnopravno koje bi dovelo do stvaranja jedinstvene države
- kraljevstva Dalmacije i Hrvatske (regnum Dalmatiae et Croatiae). To se
moglo postići ili s pomoću bizantinskog cara koji je u pitanju Dalmaci­
je još uvijek imao glavnu riječ, ili, po tadašnjem shvaćanju, s pomoću
pape na kojega je tobože car Konstantin Veliki prenio sva carska prava
na Zapadu, dakle i osnivanje samostalnih država kao i podjeljivanje
kraljevskog dostojanstva. Od Bizanta to nisu mogli tražiti, jer su se
od njega takva privilegija mogla dobiti samo rijetko i u vrlo iznimnim
slučajevima. Ostao je samo papa, a taj je to vrlo lako dopustio zbog crk-
venopolitičkog stanja u Dalmaciji i Hrvatskoj, pogotovu jer pristajanje
dužda Dominika Silvija uz Henrika IV, a tako i južnonjemačkih krajeva
uz hrvatsku granicu, nije bez sumnje nikako moglo biti od koristi poli­
tičkim ciljevima Grgura VII. Jasno je, dakle, d a je i sam papa morao u
svom interesu nastojati da se u Hrvatskoj urede prilike u onom smislu
kako je on sebi zamišljao odnos između prijestolja sv. Petra i svjetskih
vladara. S druge pak strane, a to je osobito važno, bijaše papa baš tada
u veoma dobrim odnosima s bizantinskim carem, koji je bio u teškom
položaju, ugrožen od Seldžuka.
Negdje oko sredine 1075, pošto je sklopio ugovor s dalmatinskim
gradovima o njihovu sjedinjavanju s Hrvatskom, Zvonimir je poslao pa­
pi Grguru poslanstvo koje je imalo da od pape izradi priznanje nove,
samostalne državno-pravno-političke tvorevine, kraljevstva Dalmacije i
Hrvatske: za uzvrat će se Zvonimir u svemu priključiti papi Grguru. Pa­
pa je na to pristao i, da sankcionira sve to, odasla u septembru 1075.
u Hrvatsku kao svoje legate Gepizona, opata rimskog samostana sv.
Bonifacija i Aleksija, te Fulkoina, biskupa fossombronskoga, a ti zatim
sazvaše sinodu u bazilici sv. Petra u Solinu (danas Gradina).

148
 Povijest Hrvata

B a š ć a n s k a p lo č a (o k o 1 1 0 0 ) s im e n o m “Z v o n im ir a , k r a lja h r v a t s k o g a ”

Budući d a je glavna svrha dolaska papinskih poslanika bilo upravo

rješavanje pitanja o priznanju samostalnosti jedinstvene hrvatsko-dal-
matinske države, koje će se formalno izvršiti kraljevim krunisanjem, oni
su na tom zboru iznijeli uvjete što ih je Grgur VII stavljao budućem vla­
daru. Kad su ti uvjeti bili primljeni, obavljeno je negdje na početku lis­
topada 1075.51 svečano krunisanje. Najprije je herceg Dmitar Zvonimir
isklican od svega sabrana svećenstva i naroda hrvatsko-dalmatinskim
kraljem, a zatim ga papinski poslanik Gepizon okruni u bazilici sv. Pet­
ra u Solinu. Za krunisanja položio je Dmitar Zvonimir (1075-1089) pred
čitavim saborom na ruke opata Gepizona papi Grguru VII prisegu, ko­
jom se proglasio vjernim podanikom Svete stolice, obvezavši se uz to, u
potvrdu toga, na godišnji dar papi u iznosu od dvjesta dukata i ustupiv­
ši mu samostan sv. Grgura u Vrani kao hospicij (svratište) za njegove
poslanike: kao spoljašnji znak toga vazalstva primi Dmitar Zvonimir iz
ruku Gepizonovih i papinsku zastavu. Iz Zvonimirove obaveze Grguru
VII bilo bi veoma pogrešno zaključivati d aje hrvatsko-dalmatinski kralj
postao tom krunidbom ono što je primjerice bio južnoitalski norman-
ski herceg, naime pravi papinski vazal u svjetovnom državnopravnom
značenju te riječi, zato što je taj svoju zemlju primao u leno od pape, koji
se smatrao pravim i jedinim legalnim vlasnikom toga teritorija. Dmitar
Zvonimir, pak, u prvom se redu samo priklonio doktrinama Grgura VII
o odnosu između Svete stolice i svjetovnih vladara, a u tome je doista,
prema općenitim prilikama onoga vremena, punim pravom gledao naj­
jači oslonac za održanje proširenoga kraljevstva i svoga položaja. On se,
dakle, samo u duhovnom smislu obvezao da će biti vjeran i poslušan
vazal (sin) blaženog Petra, a da time nipošto nije hrvatsku državu doveo

51 Zvonimirova zakletva datirana je “anno dominice incarnationis millesimo LXXVI,

indictione XIV, mense octobris”, no kako se radi o mjesecu listopadu, a indikcija
14 započela je 1. IX 1075, dolazi ovdje u obzir ne god. 1076, nego 1075. Slično je
s datumom splitskog sabora u studenom 1074, a ne 1075.

149
 Ferdo Šišić

u državnopravnu ovisnost o papi. Zato se on sam u svojim ispravama

uvijek i naziva “milošću božjom kralj Dalmacije i Hrvatske” . Odnos se
između Grgura VII i Dmitra Zvonimira prema tome ima razumjeti kao
u neku ruku politički savez, koji hrvatsko-dalmatinskom kralju name­
će dužnosti da papi, ako ustreba, pomogne na njegov poziv i oružanom
rukom protiv njegovih neprijatelja, a s druge je strane papa primio oba­
vezu da će Dmitra Zvonimira i njegovu zemlju braniti svim svojim ug­
ledom protiv svakog nasilja, dolazilo ono ma otkud.
Vladanje Dmitra Zvonimira. Posljedice svega toga doskora su se
pokazale. Prvi napadne Dmitra Zvonimira knez Vecelin, po svoj prilici
istarski velikaš, a podanik cara Henrika IV. Nije poznato stoje hrvatski
kralj protiv njega uradio, tek znamo da se u to upleo Grgur VII u korist
Zvonimira (1079). Malo kasnije pošao je kralj u rat kao saveznik nor-
manskog hercega Roberta Guiskarda protiv Bizantinskog Carstva i nje­
gove saveznice Venecije. Saveznici udare najprije na bizantinski Drač
te ga poslije poraza bizantinsko-mletačkog brodovlja i zauzmu (1083).
Iduće godine potuče normansko-hrvatsko brodovlje kod Kasopa na oto­
ku Krfu mletačko tako žestoko d a j e car Aleksije Komnen (1081-1118)
odlučio odštetiti svoga saveznika dužda Vitala Falijera, pa mu 1085.
ustupi sva svoja “prava” na Hrvatsku i dalmatinske gradove. Razumi­
je se, dužd se morao zadovoljiti pukim naslovom vladara “Dalmacije i
Hrvatske”, ali ipak htjede time javno označiti svoje političke ciljeve. Uto
umre Robert Guiskard, a savez se hrvatsko-normanski raspadne; ali
još teži udarac bijaše za kralja Dmitra Zvonimira smrt pape Grgura VII
(25. maja 1085), kojom izgubi najjaču potporu.
Ovi ratovi izazvaše u Hrvatskoj veliko ogorčenje i nezadovoljstvo, ko­
je je povećavalo još i to što se za Zvonimirova vladanja počeo javljati
sasvim nov pravac i u unutarnjem životu hrvatske države. Dotadašnje
župane počeše zamjenjivati knezovi (comites) po zapadnom feudalnom
uzoru, a banska čast kao da i nije bila popunjena, jer se za njegova
vladanja uopće nijednom prilikom ne spominje ban, ali se zato navodi
(1086) u jednoj ispravi neki Pribimir kao “kraljev namjesnik” (vicarius
regis). Nadalje se kralj okružio poglavito Latinima (najradije je stolovao
u Kninu), a splitskog nadbiskupa Lovru smatrao je svojim “duhovnim
ocem”. Tuđinski utjecaj unosila je u zemlju zacijelo i Zvonimirova žena
Jelena, koju su Hrvati zvali Lijepom, dok je kraljev položaj zacijelo samo
pogoršala prerana smrt jedinoga mu sina Radovana (poslije 1083).
Zvonimirova smrt. Ali u najtežu kušnju stavile su Zvonimirovu po­
litiku znatne promjene na Istoku. Godine 1087. potukoše Pečenezi ame-
tice bizantinskog cara Aleksija kod Silistrije na Dunavu i provališe čak
u carstvo sve do samog Carigrada. U isto doba udare na nj s istoka i Se-
ldžuci (Turci), tada gospodari sv. groba u Jerusalimu, i otmu mu neka
maloazijska mjesta. U toj tjeskobi car se obrati za pomoć na katolički
Zapad, naročito na papu Urbana II s kojim se izmiri. Više je nego vjero­
jatno da se u sporazumu s papom obratio zatim i Zvonimiru za pomoć,

150
 Povijest Hrvata

ističući da će propašću Seldžuka “grob Gospodnji” biti spasen za čitavo

kršćanstvo. Hrvatski kralj bijaše veoma sklon da se odazove carevoj i
papinoj molbi te sazove u tu svrhu 1089. sabor na Kninskom polju. Ali
većina Hrvata ne htjede da zna za takav rat daleko na istoku, a u korist
tuđega vladara, nego sasiječe na samom saboru svoga kralja. Nesretni
je kralj potom sahranjen u kninskoj stolnoj crkvi pred glavnim žrtveni­
kom.

XII
STJEPAN II, PETAR i KOLOMAN
(1089-1102)

Kralj Stjepan II. Prijeka smrt kralja Dmitra Zvonimira bijaše znak
za općenitu smutnju i nerede u hrvatskoj državi i, kako kralj nije os­
tavio sina nasljednika, trebalo je da se riješi pitanje tko će sjesti na
ispražnjeno hrvatsko-dalmatinsko prijestolje. U prvi mah se Hrvati raz-
dijeliše u dvije stranke: jedna, i to očito jača, okupila se oko posljednjeg
potomka Trpimirovića, sinovca kralja Petra Krešimira IV, te ga okrunila
i podigla na prijestolje “roditelja i praroditelja” kao Stjepana II (1089-
1090); druga se, u taj čas još slaba, prislonila uz kraljicu udovicu Jele-
nu-Lijepu, koja je svojatala hrvatsku krunu za sebe jer da tobože “nije
bilo više nikoga od kraljevskog roda”, to jest, ova je stranka poricala
bivšemu hercegu Stjepanu pravo na krunu jer se tobože sam odrekao
krune kad je pošao u samostan. Oko Stjepana II okupili su se dalmati­
nski gradovi sa svojim visokim klerom, a i većina hrvatskih velikaša i
plemića, tako da se može kazati daje gotovo cijela hrvatska država bila
u njegovoj vlasti. No već 1090. nestaje ga; po svoj je prilici umro.
Unutrašnje borbe. Smrt posljednjeg Trpimirovića imala je sudbonos­
ne posljedice za hrvatski narod i njegovu državu. Sada je znatan dio
Stjepanove stranke, u prvom redu dalmatinski građani i hrvatski veli­
kaš Petar od plemena Gušića, stao uz kraljicu udovicu Jelenu, dok je
protivna stranka zacijelo bacala svoje poglede na Bizant i njegova spret­
na cara Aleksija Komnena, nadajući se od njega pomoći. I tako buknuše
između ovih stranaka krvave borbe, za kojih su pored velikaša Petra od
plemena Gušića mnogo stradali i dalmatinski gradovi, naročito Split. U
takvim prilikama odlučiše kraljica udovica Jelena i njezini privrženici
pozvati u pomoć ugarskoga kralja Ladislava. Ova misao našla je odaziva
i u Splitu, gdje se poglavice građana skupiše u vijeće i odlučiše poslati
u Ugarsku Petra od plemena Kakauntova (de genere Cacauntorum), po
svoj prilici tadašnjega gradskog priora. I doista, on pođe potajno do
Petra od plemena Gušića u Krbavu i, sporazumjevši se s njime, zapute
se obojica u Ugarsku, gdje su kralju Ladislavu ponudili vladanje nad
hrvatsko-dalmatinskim kraljevstvom uvjeravajući ga da će taj posao
lako svršiti jer da je kraljevstvo nesložno, bez vladara i svake pomoći.
Kralj Ladislav prihvati poziv i, skupivši vojsku, pođe na proljeće 1091.

151
 Ferdo Šišić

na Hrvatsku, “ali ne učini toga pohlepe radi već zato što mu je po vlada-
lačkom pravu pripadala baština”, kako kaže stari ugarski ljetopis.
Vojna kralja Ladislava. Kralj Ladislav prešao je Dravu kod Vaške
(istočno od Virovitice), a kako je stranka kraljice udovice Jelene u tom
dijelu hrvatske države bez sumnje bila veoma jaka, nije nigdje sve do
Gvozda (Alpes Ferreae)52 naišao ni na kakav otpor; ali preko Gvozda već
se morao latiti oružja, bijući ogorčene bojeve, ali ne s hrvatskom držav­
nom vojskom nego tek s nekim plemenima, kad je prolazio njihovim ze­
mljištem.523 Odatle, iz prekogvozdanske Hrvatske, Ladislav pošalje papi
Urbanu II posebno poslanstvo koje je imalo predati još i pismo monteka-
sinskom opatu, u kojem ga moli da mu bude prijatelj, što će mu biti to
lakše jer “već može s njime općiti kao sa susjedom” budući daje “stekao
gotovo cijelu Hrvatsku”.53 Očito je kralj Ladislav u taj čas računao na
potpuni uspjeh svoje vojne te se i nadao ovladati dalmatinskim gradovi­
ma. Što je kralj htio da ima od pape, izrijekom ne znamo, ali skori tok
događaja upućuje da je od njega zatražio odobrenje svoje hrvatske po­
litike. Međutim, još prije negoli je dospio do mora, stiže Ladislavu glas
da su sa sjevera54 provalili u Ugarsku Kumani. Oni su još nedavno bili
saveznici cara Aleksija u borbi s Pečenezima (u aprilu 1091), pa je stoga
vrlo vjerojatno da ih je sada upravo sam car poslao u Ugarsku ne bi li
time primorao kralja Ladislava na povratak, što se doista i zbilo. Kralj
se vrati, a u zemlji između Gvozda i Drave, koja ostade u njegovoj vlasti,
postavi kao posebnoga hrvatskoga kralja svoga sinovca Almoša (1091-
1095), očito u znak da nema na umu pripojiti Ugarskoj stečene zemlje,
a tako ni ostalu Hrvatsku koju je još mislio steći. Uto stiže u Ugarsku
papinski legat kardinal Teuzo, a taj je bez sumnje donio Ladislavu nepo­
voljan odgovor Urbana II jer se samo tako može objasniti sigurna činje­
nica da se tada (potkraj 1091) ogorčeni kralj pridružio caru Henriku IV
i Urbanovu protupapi Klementu III (Witbertu).
Hrvatski kralj Petar (1093-1097). Uskoro zatim pošalje i Aleksije u
dalmatinske gradove kao svoga opunomoćenika carskog sevasta Guif-

52 Pod imenom Gvozd razumijevali su u srednjem vijeku sav gorski lanac od Ris-
njaka i izvora Kupe do Une i donje Kupe, dakle ne samo obje današnje Kapele,
nego i Petrovu i Zrinsku goru.
52a [Arh. splitski Toma, na podatku kojega se ova Šišićeva tvrdnja osniva, govori o
mnogim bitkama koje je Ladislav tada poveo “cum gentibus Chroatiae”. Riječ
“gentes” ne upućuje nužno na postojanje “plemena” u etnografskom smislu.)
53 U pismu Ladislav kaže opatu Oderiziju: “Vicinis enim iam agere poteris, quia
Sclavoniam iam fere totam acquisivi” (gl. moj Priručnik I, 1, 293-309 i 316-317).
Izraz a c q u is iv i tumači ugledni madžarski historik Fraknoi ovako: “Pažnje je vrije­
dan onaj izraz kralja Ladislava, prema kojemu je on stekao (acquisivi) Slavoniju.
Time je bez sumnje htio označiti da je mirnim putem, pravnim naslovom nas­
ljedstva ili ugovora, putem dobrovoljnog pokorenja naroda, a ne snagom oružja
postao gospodarom zemlje” (u akademičkoj raspravi: Szent Laszlo levele a Mon-
tecassinoi apathoz. Budimpešta 1901, str. 9). Da Sclavonia znači koliko Hrvat­
ska, a ne možda zemlju između Drave i Save, usp. moj Priručnik I, 1, 294-298.
54 [U Šišićevu tekstu pogrešno: s juga.]

152
 Povijest Hrvata

reda, sina kneza Amika,55 a taj združi opet stari dalmatinski temat s
carstvom, a možda je i utjecao na hrvatsko prekogvozdansko plemstvo
protivno kralju Ladislavu, da se složilo oko kralja Petra (1093-1097).56
Kralj Ladislav nije više poslije 1091. dolazio u prekodravsku Hrvatsku,
ali, daje što jače priveže uz Ugarsku, osnova 1094. zagrebačku biskupi­
ju, a prvim joj je biskupom posvećen Čeh imenom Duh.
Malo poslije smrti kralja Ladislava (29. jula 1095) vrati se Almoš iz
prekodravske Hrvatske u Ugarsku, bilo opozvan od kralja Ladislava,
bilo daje morao uzmaći pred prekogvozdanskim hrvatskim kraljem Pet­
rom. Još pred smrt odredi Ladislav Almošu kao hercegovinu (ducatus)
zemlju s lijeve obale Tise, a svojim nasljednikom na ugarskom prijesto­
lju učini svoga starijeg sinovca Kolomana.
Novi ugarski kralj Koloman izmiri se prije svega s papom Urbanom
II (ljeti 1096), a zatim odluči povesti vojnu na hrvatskoga kralja Petra,
kojemu je prijestolnicom bio Knin. U taj čas bijaše bizantinski car Alek-
sije zabavljen prolazom križara kroz Carigrad i Malu Aziju, pa tako nije
mogao pomoći Dalmaciji i Hrvatskoj. Sve što je mogao učiniti bilo je
da je dalmatinski temat predao u upravu i zaštitu mletačkom duždu.
Međutim se Koloman zaručio s južnoitalskom normanskom princesom
Buzilom, kćerkom hercega Rogera, sina hercega Roberta Guiskarda, a
vjernog i odanog privrženika pape Urbana II. Kad se na proljeće 1097.
Buzila zaputila morem iz Palerma put Ugarske, započeo je i Koloman
rat. Nešto južnije od donje Kupe, a na sjevernom podnožju Gvozda, doš­
lo je potkraj aprila ili u početku maja 1097. do bitke u kojoj kralj Petar
i njegova vojska bijahu potučeni, pa čak i sam kralj Petar pogine na
bojištu kao posljednji posve nezavisni hrvatski kralj. Planina, dotada
nazivana samo Gvozd, dobije otada ime Petrov gvozd (danas Petrova
gora). Tada je stigla do obala Jadranskog mora i normanska princeza
Buzila sa svojom pratnjom. Jedan od glavnih ugarskih ljudi u tom ratu,
župan erdeljskog Biograda (danas Alba Julia) Merkurije, pošao joj je s
5000 vojnika u susret do hrvatskoga kraljevskog grada Biograda, koji je
poslije bitke kod Gvozda došao u vlast Kolomanovu, pa je zatim otprati
u Ugarsku na vjenčanje.
Bitka kod Gvozda i zauzeće Biograda učiniše kralja Kolomana sus­
jedom Venecije i povjerenih joj dalmatinskih gradova. Stoga Vitale Mic-
hieli (umro 1101) započne pregovore s kraljem radi međusobne sigur­
nosti posjeda. Koloman se odazva duždu tek nakon nekog oklijevanja,
pa je zato sporazum uglavljen tek u početku 1098. Iz isprave se jas­
no vidi da se Koloman tada smatrao zakonitim baštinikom hrvatsko-
-dalmatinskoga kraljevstva, dakle da je i on pošao u rat protiv hrvats­
koga kralja Petra kako bi s oružjem u ruci oživotvorio svoje baštinsko

55 U bizantinsku službu je knez Guifred ušao još 1083.

56 Da je bio od roda ili plemena Snačićeva, dakle Petar Snačić, ne samo da nema
nikakva dokaza, nego je to neosnovana kombinacija jednoga našeg historika iz
druge polovice XIX stoljeća.

153
 Ferdo Šišić

pravo; nije vjerojatno daje već tada proširio svoju vlast po čitavom hrva­
tskom kraljevstvu, naročito još i na jugu Krke.57
Sporazum između Kolomana i Hrvata. I tako ograničena vlast Ko-
lomanova ne potraja dugo. Kad ga pod galičkim gradom Przemyslom do
nogu potukoše Rusi i Kumani (1099), pokazalo se potrebnim da se s hrva­
tskim plemstvom sporazumije na nekoj drugoj osnovi a ne na tobožnjem
baštinskom pravu, ostvarenom oružjem u ruci. Koloman pođe, dakle, go­
dine 1102. prema Hrvatskoj i zamoli po posebnim poslanicima hrvatsko
plemstvo da se s njime mirnim putem nagodi, na što je ono privoljelo. Sa­
da su predstavnici dvanaest hrvatskih plemena između Gvozda i Neretve,
kao predstavnici države, svojom voljom izabrali Kolomana hrvatsko-dal-
matinskim kraljem, obavezavši ga na zasebno krunisanje za hrvatsko-
-dalmatinskoga kralja i održavanje zasebnog sabora u hrvatskim držav­
nim poslovima. Koloman pak, da ukloni sve znakove što ih osvojenje
oružjem, po poimanju onoga vremena, sobom nosi, priznao je i potvrdio
hrvatskom plemstvu, to jest tadašnjem hrvatskom političkom narodu,
sigurno i neumanjeno posjedovanje njegovih plemenskih drevnih zem­
ljišnih baština i kmetova na njima, za koje kao “pravi i stari”, dakle kao
slobodni a ne pokoreni plemići nemaju plaćati kralju zemljarine, već mu
samo u znak vjernosti imaju vršiti vojnu službu, i to tako da će ga poma­
gati u navalnom ratu sa po deset oboružanih konjanika po plemenu, do­
lazeći do Drave o svom trošku, a preko Drave o kraljevu.58
57 Kad Koloman piše duždu, imajući pred očima njegov naslov “d u x V e n e tia e , D a l-
m a tia e e t C r o a t ia e ”: “sed tamen, quia in principibus meis et senibus dubium
videtur, utrum te ducem Chroatie atque Dalmatiae nominaverim, volo, immo
desidero pro servanda - sicut statutum est - amicitia, ut a te et tuis, et a me ac
meis, ita omne prius de medio ambiguum auferatur, ut in quocumque tibi per an-
tecessores tuos, mihi per meos (sc. antecessores, to jest hrvatsko-dalmatinskih
kraljeva), certa comprobatione iustitia fuerit, alter alteri nullatenus adversemur”
(moj Priručnik, 408), onda se očito i bistro poziva na svoje baštinsko pravo.
Drugo je pitanje, da li su mu ga i Hrvati priznavali; ali da su ga Koloman i stric
mu Ladislav isticali i na nj se pozivali, o tom ne može biti sumnje. Mislim da naša
nauka danas nije više primorana da se domišlja različitim “patriotskim” teorija­
ma, kao što je ona o međunarodnom državnopravnom ugovoru između Koloma­
na i Hrvata, za koji ne govori ni jedan izvor, štaviše, čitav kasniji tok hrvatske
historije, naročito namještanje banova, koji su u ranije doba mahom bili madžar­
ski plemići, pokazuje protivno. Razumije se da ni teorija madžarskih historičara
o nasilnom osvojenju Hrvatske po Ladislavu i Kolomanu ne odgovara ni izvorima
ni historijskoj istini uopće, a bijaše u prvoj polovici XIX st. ishitrena da opravda
madžarsku nasilnu politiku prema Hrvatskoj. Ja sam se trudio da dam objektiv­
nu sliku, koja odgovara i mom naučnom uvjerenju i historijskim izvorima.
58 [Dokumenat, na osnovi kojega Šišić ovdje piše o “sporazumu između Kolomana i
Hrvata”, potječe najvjerojatnije iz XIV st. i ne može se smatrati prijepisom nekoga
izgubljenog originala. U svakom slučaju ne govori njegov tekst u prilog pretpos­
tavci o jednom ugovoru državnopravne prirode, a ni sadržaj se teksta ne može
dovesti u sklad s činjenicom da se plemstvo “dvanaestero plemena”, kao staleška
cjelina, pojavljuje u izvornoj građi tek od sredine XIV stoljeća. Diskusija koja se
o tim pitanjima vodi već više decenija nije ni danas završena. U najnovije vrijeme
usp. o osnovnim kontroverzama: N. Klaić, Tzv. “pacta conventa” ili tobožnji ugo­
vor između plemstva dvanaestero plemena i kralja Kolomana 1102. godine, Hist,
pregled VI, 1959, i O. Mandić, “Pacta conventa” i “dvanaest” hrvatskih bratstava,
Hist, zbornik XI-XII, 1958-59.)

154
 Povijest Hrvata

Poslije toga pođu Hrvati s Kolomanom do Biograda na moru, gdje ga

okruniše zakonitim hrvatsko-dalmatinskim kraljem. Tom je prilikom kralj
Koloman prisegom zajamčio sva javna i državna prava hrvatskom kra­
ljevstvu: Ugarska i Hrvatska imat će odsada istoga vladara, ali su ipak
dva posebna kraljevstva, vezana u državnu zajednicu samo kraljevom
ličnošću, koji stoga i uzima uz svoj naslov još i onaj kralja Dalmacije i
Hrvatske (rex Dalmatiae et Croatiae). Položaj Hrvatske kao samostalne
političke i državne cjeline nije se dakle promijenio, već su samo vladar­
ska prava hrvatskoga kraljevstva prešla na Kolomana i njegove nasljed-

r\ m
LiiuaTr i ru quo j'nctp rear ftCluođtcs Mjplnvojtmic.
^ lO U m u m u ' Uh gi:i tUiu* VUiurtcnu i
rcjpobimrpinc. fhmi? 011x5110 lcvu}\i
tiv fm cr m u lu ftrcn mnitt
Mk- aAI kjir qyvfmrrpr.i Cb.'ptun.vi inqi .toma
iVO.Unianm fnbfhečmo firtmignrc.'Vtit' rniuo
ctnm ufcp .tpfUtmcit kauč . dirnut** 110 umirn
W Ct .true u tu trrpo opregnumir tintu lini ijuc
y.\\wufnir ft «voyupn.u.'fter uo .uiotra cigrqmni
ljvr.tmi'inuoo miru* uoleno iyw gr.tcvofc metne
C- yucr.i ni ciitxj nr uolucrvlt cuoure. Ouo-ttw
.’ utunlc(pntš ©ni rqpo irusp crihlto onio Clmml
ftatpr.uicnir cr miftinr.rtj. nobiUV fhytnuweo
ct-m. mt’iib.’ dno.tnc. S ilu rr. ocumm (Jii'njtrgr
nerc. ducirtnr. Comttn t p m i trgne, cbuctotrc,
v.cmicn iw\nncpu.u. trgne ^uWnrivt- Comirv n;i
tufl.iuu.?ejjnc.Cuorwmnriw:.C(wunr» Ccoiguim.
-X(pič iSlMfiriior.Cortiicn pernice gnc.cmmrhtt.
CowitrHMulut.tttnVc Guffithn.-. Comirr m.nn
nm.es grie Itanneii m•cctv gnc Tt |\uuor. Conurc.
tpič|»Ur<Un:. Comirr; oblicu«.trpite
lafninrivi. Comim »Tclvin.tr grucit. jamometrc.
Ccnmrf ci'iirqpmi.tv rttnciT."Jii0t>nnivr.Oiii ttc
mcnrcđ 4T>Tmmrcgrrn ct txbir.u rrucvmn.ini cr
hvlmcrur. ono ueto rvv .1 ? ofculii pstrw io* rcnj>»
eno trfcmoitflirc tmcmnf* .totale; cio:out true
tiwuP. tj’ OTno jičicn tmetne tlufl toiTciTionoo .tc
tona n»m omilr \u\đ pAnticc o qmetr. c t c\twot
nounettur jlutua pccai: grnerano nec oouIvice
folucrc remit.0 feu tnbutuoi vegu mrucfbtn pplu
tt.n r.inu tmc.ic'jJro ono trgt qn .iliqo uutrrxr
ftu Dfnmjfuć f» crno nr mirmrr pno tvui»x plac
4Dtm«,ri«.r.cqtu armigvru 6qiulilxr giunrć pcac
fuio erpenfu uitpoDflum enu1ic.Trc itl« buguaTn1
4Dcvper ©rit rvgo utq: q crne DimltcTr jlx.trjomne.
Ctncertmrojpm.v»u.ft.iiio.Dni.nvc.i^. c r ? » 1 o-v
T e k s t t o b o ž n je g u g o v o r a k r a lja K o lo m a n a s h r v a ts k im p le m s tv o m
g. 1 1 0 2 . (Q u a lit e r ...) I z r u k o p is a H is to r ia e s a lo n it a n a e o d
a r h id a k o n a s p lit s k o g T o m e (X I V s t.)

155
 Ferdo Šišić

nike. A to bijahu u prvom redu: imenovanje bana, izdavanje privilegija

i darovnica, potvrđivanje na saboru stvorenih zakona, ubiranje poreza
i carina, uživanje “kraljevske zemlje” (terra regalis) izumrle hrvatske na­
rodne dinastije, vrhovno zapovjedništvo nad hrvatskom vojskom (exer-
citus croaticus) i nadasve određivanje spoljašnjega političkoga pravca.
Sve ostale unutarnje poslove - političke, upravne, sudske, financijske i
vojničke - obavljat će hrvatsko plemstvo i nadalje samo u sporazumu s
kraljevim predstavnikom u Hrvatskoj, s banom, odnosno hercegom, to
jest članom dinastije, kada ga bude, a kojima pristoji za slučaj obrane i
samostalna upotreba hrvatske vojne sile.
I tako svrši staro hrvatsko narodno kraljevstvo. Glavni su uzrok ovo­
ga sudbonosnog događaja nesloga, zavist i krvavo gloženje najodličnijih
narodnih sinova, kojima su još uvijek bili plemenski interesi preči od
narodnih. Dalji su razlog dalmatinski gradovi sa svojim romanskim žite­
lj stvom; oni bijahu ona olovna pritega koja nije dala inače tako žilavom
organizmu hrvatske države da se slobodno i krepko podigne. Nadalje,
kobna borba između narodne hrvatske crkve i kozmopolitske latinske,
problem od bitne važnosti u srednjem vijeku. Najzad treba imati na
umu daj e samo plemstvo u to doba više marilo za svoje privilegije i lič­
nu korist negoli za narodni značaj države.

XIII
UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKE DRŽAVE
od VII do kraja XI stoljeća

Ime. Prvobitno narodno i službeno ime bilo je Hrvatska ili hrvatska

država (regnum Chroatorum), kojemu se s vremenom pridruži drugo sta­
rije, Dalmacija, osobito otkad su u XI st. i primorski i carski gradovi
pripali hrvatskoj kruni, pa stoga je otada i ime države u službenim
aktima glasilo: Hrvatska i Dalmacija (Chroatia et Dalmatia). Bizantinci
su obično pisali samo Hrvatska (Xpcoparia), a papa se volio služiti nazi­
vom Dalmacija. Doskora se kod tuđinaca (naročito u južnoj Italiji, kod
Mlečana i Nijemaca) uobičajilo ime Slavonija. Tako su se uz “hrvatska
država”, taj jedini narodni naziv, već u to drevno doba nadovezala još
dva imena, nametnuta od tuđinaca, koja su s vremenom dobila poseb­
no geografsko značenje.
Granice. Granice hrvatske države često su se mijenjale. Naselivši
kao dio Južnih Slavena djelomično staru rimsku Dalmaciju i Panoniju,
Hrvati nisu odmah stvorili jedinstvene države, već više manjih oblasti,
tako Panonsku Hrvatsku, Dalmatinsku Hrvatsku, Neretljansku oblast i
Bosnu.59 Od svih ovih oblasti bijaše najvažnija Dalmatinska Hrvatska,
59 [Postanak ovih oblasti ne može se u vrijeme doseljenja Hrvata vezati uz predo­
džbu o njihovu nacionalnom teritoriju u tako širokim granicama. Geneza hrvat­
skog naroda je mnogo složeniji i dugotrajniji proces, a na tlu stare rimske Dalma­
cije spominju se već vrlo rano i Srbi (usp. Annales Francorum pod g. 822: "... ad
Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur...”).]

156
 Povijest Hrvata

još za rimskog vladanja središte stare Dalmacije. Kad njezin knez To­
mislav postade kraljem, okupi prvi oko sebe velik dio hrvatskih oblasti;
ali najsnažnija bijaše hrvatska država za vladanja Petra Krešimira IV,
pa stoga bijahu i državne granice za njegova vladanja najšire. Kasnije
(1089) otpade Bosna, ali je još u početku XI st. trajno pridošla Neretlja­
nska oblast.60 Granice hrvatskoga kraljevstva, u času kad je ono pri­
milo Kolomana za svoga vladara, tekle su otprilike Neretvom do Rame,
odatle na gornji i srednji Vrbas, zatim na donju Bosnu do ušća u Savu
i pravcem povučenim između današnjeg Broda i Donjeg Miholjca do
Drave, pa uz Dravu do štajersko-kranjskoga pograničnog gorja, otkuda
se spuštala na more kod Rijeke;61 od većih otoka pripadali su Hrvatskoj
Krk, Cres, Rab, Pag, Hvar, Brač i Vis.

Narod. Narod koji je osnovao ovo kraljevstvo bijaše hrvatski, koga su

tuđinci, osobito zapadnjaci, voljeli zvati i slavenskim (Sclavi). Uz hrvat­
ski živalj preostao je još po dalmatinskim gradovima i romanski, zvan
Romani (kasnije Latini i Vlasi), ali se već u XI st. naselilo i dosta Hrvata
po gradovima, naročito u Zadru i Splitu.

Društvo. Društvo je bilo sastavljeno od slobodnih i neslobodnih

ljudi. Neslobodnih ljudi (servi, ancillae) bilo je ne samo po primorskim
gradovima već i po hrvatskim plemićkim i crkvenim posjedima. Nes­
lobodnim bi netko postajao kupnjom ili prodajom, zbog duga, dobrovo­
ljnom predajom (uglavnom crkvi) i sužanjstvom u ratu, a taj je društ­
veni položaj prelazio zatim od oca na djecu. Oslobodio bi se oporukom

60 [Za datiranje priključenja Neretljanske oblasti Hrvatskoj u početku XI st. nema

u sačuvanim izvorima oslonca. U nauci prevladava mišljenje, potkrijepljeno novi­
jim nalazima, daje do toga moralo doći kasnije, ali nije izvjesno kada. Usp. bilj.
50.)
61 Dokaze za to donio je Rački, Hrvatska prije XII vieka glede na zemljišni obseg i
narod (Rad JAZU 56, str. 62 i dalje). Otprilike iste granice ima i Klaić, Atlas za
hrvatsku povjesnicu (Zagreb 1888), br. 3. Današnji Srijem s dijelom ravne Slavo­
nije bijaše do 796. avarski, od 796. do 829. dio Panonske Hrvatske, od 829. do
otprilike 930. bugarski - oko god. 900. pominje se u Srijemu (Mitrovici) bugarska
biskupija, - za opadanja Bugarske po smrti cara Simeuna (umro 927) zauzeše
ga Madžari jer car Konstantin izrijekom za njih kaže (oko 950) da stanuju “iz­
među Dunava i Save” (ed. bonn. 177); za cara Samuila (976-1014) Srijem opet
dospije u vlast Bugara, od 1019. do 1071, bijaše u bizantinskoj vlasti, a od tog
vremena dalje (tj. poslije 1071) opet u madžarskoj vlasti. Mnogobrojna madžar­
ska geografska imena, koja se pominju u ispravama od XII i XIII st. dalje, jasno
dokazuju da je ovdje bilo mnoštvo madžarskih naseobina, tako: Retfalu (kod
Osijeka), Hagymas (danas Aljmaš), Szarvas, Erdod (dan. Erdut), Monostor (dan.
Njuštar), Lovasz (dan. Lovaš), Ban-monastora (dan. Banoštor), Ujlak (dan. Ilok),
Erdoveg (dan. Erdevik), Nagyolaszi (dan. Manđelos), Maradek (dan. Maradik),
Dios (dan. Divoš), Ireg (dan. Irig) i tolika druga mjesta. U svim je tim mjestima
propalo madžarsko žiteljstvo tek za turske najezde. Međutim, ipak bijaše većina
žitelja u ravnoj Slavoniji i u Srijemu i u to doba (do kraja XI st.) slavenska, od­
nosno hrvatska.

157
 Ferdo Šišić

svoga gospodara ili njegovom javnom izjavom.62 Slobodni ljudi dijelili

su se u seljake, građane i plemiće. Seljaci su u staroj hrvatskoj državi
uživali sasvim slobodan posjed zemljišta, raspolažući njime po volji, a
uza to bijahu još i slobodni državljani, ravni građanima i plemićima.
Građanstvo se dijelilo u dva razreda: u gradske plemiće, kojima su se
tradicije gubile u rimskim vremenima, i u obične neplemenite građane.
I plemstvo bijaše dvojako: više i niže. U više plemstvo ubrajali su se
ban, župani i dvorski dostojanstvenici, a svi su ostali sačinjavali niže
plemstvo. Izvor je objema ipak bio isti, naime drevni zadružni dom, to
jest hrvatsko se plemstvo razvilo od plemenskih glavara i starješina.
Oni sastavljahu pratnju hrvatskog vladara, obnašahu glavne državne
časti, pa su se mogli narodnom voljom uspeti čak i na prijestolje (npr.
Domagoj, Branimir). Izvor ovim častima, naročito županskoj, nije bila
vladareva milost već plemenski sustav. Potkraj XI st. bila su najodlič-
nija hrvatska plemena između Neretve i Gvozda: Kačići, Kukari, Šubi-
ći, Čudomirići, Snačići, Mogorovići, Gušići, Karinjani-Lapčani, Polečići,
Lačničići, Jamometići i Tugomirići, a ta se s vremenom razgranaše u
mnogobrojne manje porodice.63
Crkva. U crkvenim poslovima Hrvati su oko 864. stekli za svoje pod­
ručje biskupiju u Ninu, koja je bila izravno podvrgnuta papi, dakle au­
tokefalna. Tek tada kad su i dalmatinski biskupi došli u zajednicu s pa­
pom (923), protegla se njihova jurisdikcija, a naročito ona nadbiskupa
splitskoga, i na hrvatski teritorij, dok je ninska biskupija tada ukinuta.
U trećem deceniju X st. računali su se kao sufragani splitskog nadbis­
kupa biskupi: osorski, krčki, rapski, zadarski, skradinski, stonski, dub­
rovački, kotorski, duvanjski i sisački. Od tih bijahu ispražnjene bisku­
pije skradinska, duvanjska i sisačka, a njihov virtuelni teritorij bijaše
pod splitskim nadbiskupom. Važne se promjene dogodiše u XI st. kad
su nanovo utemeljene biskupije u Trogiru (prije 1000), Kninu (negdje
poslije 1042), Biogradu (amo prenesena iz Skradina prije 1058) i u Ni­

62 [Riječ s e r v u s ne označava više u to ranofeudalno doba, do XII st., roba u klasič­

nom smislu, tj. čovjeka osobno neslobodna koji je puno vlasništvo svoga gospoda­
ra, nego zavisnog seljaka, kmeta ili kućnog slugu (u dalmatinskim gradovima). U
smislu kmeta upotrijebio je tu riječ i sam Šišić govoreći o servima koje Trpimir,
zajedno sa zemljom, daruje splitskom nadbiskupu (str. 95). Prema tome, osim
slobodnih seljaka (v illa n i), pripadnika seoskih općina, postoji tada u Hrvatskoj i
sloj zavisnih seljaka (s e r v i) koji u procesu učvršćivanja feudalnih društvenih od­
nosa postaju sve brojniji. Međutim, položaj kućnih serva, koji su tada, kao i kas­
nije, bili predmet trgovine, zadržao je neka značajnija obilježja osobnog ropstva,
pa se oni u dokumentima koji su pisani narodnim jezikom i nazivaju robovima.
- O značenju riječi s e r v u s u ranosrednjovjekovnim izvorima uopće usp. B. Gra-
fenauer, Zgodnjefeudalna družbena struktura jugoslovanskih narodov in njen
postanek, ZČ XIV; 1960, 56-77.)
63 [U skladu sa starijim shvaćanjem građanske historiografije, Šišić je zastupao
mišljenje daje u Hrvatskoj još i na prijelazu iz ranog u razvijeni feudalizam pos­
tojao plemenski sistem. Međutim, “plemena” koja se pod tim imenom spominju
i mnogo kasnije, isključivo su plemićka bratstva, a ne plemena u etnografskom
smislu te riječi.)

158
 Povijest Hrvata

nu (obnovljena 1076), dok je u Baru uređena (1089) nova nadbiskupija

pod koju potpade Bosna, a tako je u to vrijeme i dubrovačka biskupija
podignuta na nadbiskupiju.64 Kotorska biskupija pak bijaše od XI do
XIV st. podvrgnuta nadbiskupiji u južnoitalskom Bariju, ali kad, kako
i zašto se to zbilo, ne znamo. Od svih ovih biskupija najznatnija bijaše
na hrvatskom zemljištu kninska, kojoj se vlast protezala sve do Drave
i po današnjoj požeškoj županiji, a biskup joj je nosio ime “biskupa
Hrvata” ili “Hrvatske”, kao nekoć ninski. Splitski se nadbiskup birao u
zboru u kojem je učestvovalo splitsko svećenstvo i građanstvo te nadbis­
kupovi sufragani; izbor je morao biti jednoglasan. Isto su tako mjesno
svećenstvo i puk birali i biskupa. Nadbiskupa bi posvetio redovito sam
papa, gdjekad i njegov u tu svrhu ovlašteni zamjenik, a biskupe splitski
nadbiskup. Isto bi mu tako podjeljivao sam papa nadbiskupski plašt
(pallium), kao znak dioništva natpastirskih prava u ravnanju crkvom.
Glavno nadbiskupovo pravo bijaše sazivati pokrajinski crkveni sabor
(sinodu), predsjedati mu, predlagati pitanja za vijećanje i proglašava­
ti zaključke. Sabor je redovito zasjedao u stolnoj crkvi u Splitu, ali bi
se sastajao i u drugim gradovima. Na sabor su dolazili biskupi i opati
samostana, a vijećalo se ponajviše o nauci, moralu, stegi svećenstva i
puka. Saborske zaključke potvrđivala bi Sveta stolica u Rimu. Pokraj
mnogobrojnoga svjetovnog svećenstva bilo je u hrvatskoj državi i redov­
ničkoga. U to je doba na evropskom Zapadu poznat samo jedan red,
naime benediktinski. Još je knez Trpimir (oko 850) podigao takav sa­
mostan u čast sv. Petra nedaleko svoga kneževskog dvora pod Klisom,
ali kasnije bilo je više njih: u Zadru (sv. Grizogona, sv. Marije), Biogradu
(sv. Ivana Evanđeliste), Trogiru (sv. Nikole) i Splitu (sv. Stjepana “pod
borovima”). Samostanu stajaše na čelu opat, ličnost veoma ugledna u
hrvatskoj državi.
Vladar. Na čelu hrvatske države bio je do početka X st. knez (dux)65,
zatim kralj (rex). Vrhovna vlast, naročito kraljevska, bijaše nasljedna,
ali je prema prilikama mogla prijeći i na kraljeva brata i njegova sina:
ali uza sve to nije bilo isključeno ni načelo izbora, koje je dakako već-
ma plod prevrata. Kralj se smatrao namjesnikom božje vlasti na zemlji
(dei gratia), a prima je krunidbom, u to doba još eminentno crkvenim
aktom. Kraljevski znakovi bijahu kruna, žezlo, zlatna jabuka i mač.
Hrvatski vladari nisu imali stalne prijestolnice već su prebivali na raz­
nim mjestima države po svojim dvorovima, tako u Ninu, Klisu, Biaćima,

64 [Postanak je dubrovačke nadbiskupije nešto složeniji. Premda se dubrovački bis­

kup već u X st. naziva nadbiskupom, on postaje metropolitom 1022. kada mu
papa izričito daje povlastice nadbiskupa (usp. Thalloczy - Jireček - Sufflay, Acta
et diplomata res Albanie Mediae Aetatis tractantia I, Beč 1913, br. 60, str. 16).
Oko 1060. spominje se opet samo kao splitski sufragan, a definitivno postaje
nadbiskup i metropolit (s deset sufragana) tek 1120.)
65 Hrvatske vladare prije kraljeva nazivati banovima, kako to čine neki historičari,
sasvim je pogrešno i u protivrječju ne samo sa samim izrazima u izvorima, nego
i s njihovim smislom.

159
 Ferdo Šišić

Kninu, Biogradu i ponajviše u Solinu. Štaviše, oni bi često i putovali sa

svojom mnogobrojnom pratnjom.
Dvorski časnici. Pratnju sačinjavahu dvorski časnici. U kneževsko
doba bili su to župani, tako župan dvorski (p a la tin u s iu p a n u s ), komor-
nik (c a m e ra riu s ), peharnik (p in c e m a r iu s ), konjušnik (c a v a lla riu s ), štito-
noša (a rm ig e r) i buzdovanar (m a ce c ch a ). U kraljevsko doba: tepči (c o m e s
c u ria e ), comes postelnicus, comes vinotoc, comes scitnic (štitonoša), co­
mes volar. Ded je upravljao prihodima dvorskoga gospodarstva (m a io r
d o m u s re g ia e u zapadnoj Evropi), a regalis curiae iudex dvorski je su­
dac, dakle kraljev zamjenik u pravosudnim poslovima. Drugi dvorski
časnici, kao dvornik, vratar, sokolar i psar (nadzornik lovačkih pasa)
dvoranici su nižega stepena. Iz toga vidimo da je hrvatski vladalački
dvor bio uređen kao i drugi zapadnoevropski dvorovi u ono vrijeme, a
čisto hrvatski nazivi i latinizirani hrvatski izrazi u ispravama (kao pos­
telnicus, vinotoc, sokolar, psar) jasno i sigurno su svjedočanstvo da se
na hrvatskom dvoru govorilo hrvatskim jezikom.
Ban i župani. Svoju vlast dijelio je vladar hrvatski s banom (od X
st.) i županima (već od IX stoljeća). Za vrijeme narodnih vladara bio je
u starije vrijeme jedan ban, a taj je stajao na čelu županijama ličkoj,
krbavskoj i gatskoj; ali u doba kralja Petra Krešimira IV bila su bez su­
mnje tri bana: hrvatski, slavonski i bosanski.66 Župani bijahu na čelu
županijama (^ovnavia) a te se često sastoje od više manjih župa (s u p p a ).
U X i XI st. bijahu u prekogvozdanskoj Hrvatskoj ove županije: gatska (77
rovrljjxd. = gotska) sa središtem oko današnjega Otočca; lička sa središ­
tem oko današnjega Počitelja; krbavska sa središtem u gradu Krbavi (da­
nas Udbina); lučka sa središtem u nekadašnjem gradu zvanom Nunac
(N(va); sidraška sa središtem u Biogradu; ninska sa središtem u Ninu;
bribirska sa središtem u Bribiru (kod Skradina); kninska sa središtem
u Kninu; podmorska ili kliška sa središtem u Klisu;67 cetinska sa središ­
tem u Stolcu nedaleko izvora Cetine; imotska sa središtem u Imotskom;
livanjska sa središtem u Livnu (starom Hlijevnu); plivanjska sa središ­
tem u Plivskom gradu nad izvorom Plive nedaleko od Jajca; psetska sa
središtem u gradu Psetu, oko današnjeg Petrovca u sjeverozapadnoj
Bosni; (pri) morska (Maronia) sa središtem u Makarskoj, a pripadahu
joj i otoci Vis, Brač i Hvar; rastočka sa središtem u gradu Rastoku ne­
daleko od Imotskoga i dolska ( to JaAev) sa središtem oko današnjega
Ljubuškog. Za županije u Bosni i u Panonskoj Hrvatskoj nemamo iz to­
ga vremena nikakvih pouzdanih podataka, ali ih je bez sumnje bilo.
Uprava. Ban, župani i biskupi sačinjavahu kraljevsko vijeće (c o n s ili­
u m ); pored toga još se i narod sastajao u skupštine, shodove ili sabore
(sy n o d u s , c o n g r e g a tio ) . Župane zamjenjuju podžupani, a pod njima su

66 Gl. o tom gore str. 135/6 i moje djelo: “Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vlada­
ra”, 1925, str. 526 i dalje.
67 Ova se župa sterala od Šibenika do Omiša. Poljičke županije ili kneštva tada još
nije bilo; iupanus polsticus je dvorski časnik (postelnik).

160
 Povijest Hrvata

satnici ili stotnici, najniži upravni časnici. U to je vrijeme bila upravna,

vojnička ili sudbena vlast u istim rukama, a kralj ju je vršio neposredno
sam, u prisutnosti i u sporazumu sa svojim glavnim savjetnicima, ili po
svojim zamjenicima, naročito po banu i županima. Svi su se prijepori
obično rješavali usmeno kratkim putem, pošto su preslušani svjedoci
i stranke, a zatim bi se izdavalo pismeno rješenje. Isprave je izdavala
dvorska kancelarija kojoj bijaše u kasnije doba na čelu kancelar, tada
kninski (hrvatski) biskup, a u starije su doba te poslove obavljali dvor­
ski svećenici. Isprave su se izdavale ponajviše na latinskom jeziku, ali
nije nemoguće da ih je bilo i na hrvatskom.
Vladarski prihodi i daće. Krunski prihod bila je u prvom redu daća
(tributum) što su je plaćali kmetovi na vladarskim dobrima (terra regalis,
territorium regale), kojih je bilo veoma mnogo, naročito u podmorskoj žu­
paniji između Trogira i Splita (danas Kaštela), te Splita i Omiša (u poljič-
kom primorju), a zacijelo i oko Knina. U starije su doba ovi prihodi bili
povjereni brizi župana i komornika, a u kraljevsko kneza postelnika, i
tekli su u kraljevsku blagajnu (regalis fiscus). Dalji prihod jest daća od
svih zemalja koje su držali i uživali hrvatski plemići i svećenstvo, samos­
tani i crkve (fiscale tributum), a plaćali su je za svoje gospodare zapravo
kmetovi ovih plemića ili korporacija. Ali od ove su daće kraljevi opraštali
pojedine plemiće ili čitave korporacije, samostane i crkve, tako daj e ta
kmetska daća postala prihodom njihove gospode. Tomu nasuprot gos­
poda su se obvezala kralju služiti u znak vjernosti određenim brojem
konjanika u navalnom ratu. Obje su ove daće bile zemljarina (terragi-
um), kojoj se korijeni nalaze još u rimsko doba. Od ove daće oslobodio
je kralj Koloman, postavši zakonitim hrvatsko-dalmatinskim kraljem,
onih dvanaest hrvatskih plemena između Gvozda i Neretve, ili, bolje
reći, Koloman im je zapravo samo potvrdio oprost od stranih brodova.
Uz to je poznat i počasni dar, nazivan ius descensus regii, narodnih
vladara. Dalji prihod sačinjavao je danak (solitus census), koji su čita­
vo jedno stoljeće (otprilike od 890 do 995) Mlečani plaćali za slobodnu
plovidbu po moru i bizantinski dalmatinski gradovi od vremena cara
Vasilija I (otprilike od 882 dalje) “mira radi” (eipijvuiog tjr]vper’ aarćovj za
svoje posjede na hrvatskom zemljištu (tributum pads). Novčani prihod
sačinjavahu globe (mulctae), koje su se plaćale za različite krivice, a
naročito tada kad je koja stranka pogazila utanačeni ugovor ili susjed
povrijedio među zemljišnog posjeda, zatim carine (vectigal), osobito do­
hodak od stranih brodova. Uz to je poznat i počasni dar, nazivan ius
descensus regii, što bi ga obično u naravi davali vladaru i njegovoj prat­
nji pojedini velikaši kojima bi dolazio u kuću na svom putu; ali i od ove
teške i teretne daće vladar je mogao osloboditi bilo pojedine plemiće,
bilo čitave korporacije. Svojih novaca hrvatski vladari nisu kovali, jer se
u državi trošio bizantinski (byzantii, romanati), tada svjetski novac, na­
ročito zlatnici (aurei, solidi) i srebrnjaci (argentei, denarii); ni promećur-
na Venecija, ni Nemanjina Srbija, ni Simeunova i Samuilova Bugarska
nisu tada (sve do potkraj XII st.) kovale svoga novca, naročito zlatnoga

161
 Ferdo Šišić

i srebrnoga. Inače se trgovalo i daće plaćale još i u prirodninama (žitu,

vinu, ulju, soli, siru, kruhu, svinjama, ovcama, kozama), a naročito u
kunskim kožama (pelles marturinae, ili marturina).
Vojska. Kraljevski izdaci ponajviše su se odnosili na vojsku i mor­
naricu. Hrvatski vladar bijaše vazda njezin vrhovni zapovjednik te je
navješćivao i sklapao mir. Vojnička sila na kopnu i moru bila je veoma
znatna za knezova Trpimira i Domagoja, kako pokazuju uspješni rat s
Bugarima i osvojenje Barija, a kasnije za kraljeva Tomislava i Petra Kre­
šimira bijaše bez sumnje još jača. Hrvatskom mornaricom zapovijedao
je u kraljevsko doba od druge polovice XI st. zamjenik nekadašnjega
neretljanskoga kneza (dux Marianorum).
Dalmatinski gradovi. Dalmatinski gradovi imali su cijelo ovo vrijeme
svoju samoupravu (autonomiju), a po njihovu uzoru bili su kasnije ure­
đeni i oni gradovi koje su Hrvati sami podigli: Biograd i Šibenik. Na čelu

Crkvica sv. Križa u Ninu

162
 Povijest Hrvata

Crkva sv. Donata u Zadru (IX st.)

grada stajaše prior: birali su ga gradski plemići (patriciji) koji su se tako­

đer raspadali na plemena (primjerice “Petrus de genere Cacauntorum’j,
a zatim potvrdio u ranije doba car bizantinski, a kasnije hrvatski kralj;
stoga i jest gradski prior zadarski ili splitski velikaš kraljevstva. Zadar­
ski bijaše najugledniji, štaviše, za porodicu Madijevaca znamo d aje bila
u rodu s hrvatskom kraljevskom kućom, jer je jedan od hrvatskih vlada­
ra X st. imao za ženu jednu Madijevku. Prior je glava gradskog vijeća,
koje se sastojalo od sudaca, tribuna i bilježnika. Inače se redovito sasta-
jaše gradska skupština na koju bi dolazili gradski biskup, svećenstvo,
plemstvo i građani. U gradovima se sudilo po rimskom zakonu.

163
 Ferdo Šišić

Prosvjeta. Gradovi su važni i kao središta prosvjete i umjetnosti u

ono vrijeme, jer se time u prvom redu zanimalo svećenstvo. U tome je
važnu ulogu imao još i benediktinski red, jer je svaki samostan imao
svoju knjižnicu, a njegovi rukopisi dijelili su se za posta redovnicima
na čitanje i prepisivanje. Uz to su se redovnici bavili još i odgojom i obu­
čavanjem mladeži, ne samo one koja se imala obrazovati za svećenike
nego i za svjetovnjake. U tim školama bijaše glavni predmet latinska gra­
matika. Ali u Hrvatskoj je našla mjesta i domaća hrvatska pismenost na
osnovi slavenskoga crkvenog jezika i glagoljske, a od XI st. i ćirilske az­
buke. Glagoljsko je pismo dobilo ovdje svoj posebni oblik (uglasti) pa se
stoga i nazivalo hrvatskim. Nema sumnje d a je na njemu bilo napisano
više crkvenih knjiga, a upravo hrvatskog podrijetla je glasoviti rukopis,
obično nazivan Glagolita Clozianus, iz XI st., nekoć vlasništvo kneza Iva­
na Frankapana Krčkoga (umro 1482), poslije grofa Cloza po kojemu je i
dobio ime, a taj g a je ostavio (1856) gradskom muzeju u Trentu (u neka­
dašnjem južnom Tirolu). I graditeljstvo se razvijalo u Hrvatskoj prema
uzoru na ono u susjednoj Raveni i Akvileji; crkve bijahu ponajviše male
okrugle zgrade s kubetom, a oltari i drugi dijelovi crkve bijahu iskićeni
osobito značajnom geometričkom ornamentikom, simboličkim pticama
i drugim životinjama, koje se stereotipno vraćaju na vrpčastim dekoraci­
jama. Od ovih je zgrada najznatnija crkva sv. Donata u Zadru (iz počet­
ka IX st., podignuta na starijim temeljima), zatim sv. Nikole i sv. Križa
kod Nina, sv. Barbare u Trogiru i sv. Trojstva kod Splita. Sve su se te
crkve iz IX i X st. sačuvale do danas, samo su zapuštene, a takvih je bilo
veoma mnogo, naročito u okolici kninskoj i splitskoj, gdje su poglavito u
tursko doba propale. Najzad treba spomenuti d aje i zlatarstvo, naročito
u Splitu u XI. st., bilo na visokom stupnju, a tako i umjetni obrt drugih
kovina, naročito srebra, kako pokazuju bezbrojni nalazi po otkopanim
grobovima iz ninske, kninske i vrličke okolice.
Kad ogledamo unutarnje prilike u Hrvatskoj do kraja XI st. i uspore­
dimo ih s onima u ostaloj Evropi, vidimo d aje stara hrvatska država bi­
la na visini kulture svoga vremena, stojeći u prvom redu pod utjecajem
susjedne Italije.

164
 Povijest Hrvata

KRONOLOŠKI PREGLED DOGAĐAJA PRVOG DOBA

Godina Hrvatska Ostale zemlje

oko 550 Prve provale Slavena 535-555. Gotsko-bizantinski rat.

u Dalmaciju.
568. Utemeljenje avarske države
u Ugarskoj. Slaveni postaju
njihovi podanici i hranitelji
614 Pad Salone i biz. vlasti 626. Poraz avarsko-slavenski
u Dalmaciji. pod Carigradom.
630 Dalmatinski se Slaveni
oslobodiše avarske vlasti.
679 Dalmatinski se Slaveni izmiriše
s Biz. Carstvom i priznaše
njegovu vrhovnu vlast.
796 Panonski Hrvati priznaše 796. Pad avarske vlasti u
franačku vrhovnu vlast. Podunavlju.
803 Dalmatinska Hrvatska prizna 800. Karlo Veliki okrunjen za
franačku vrhovnu vlast. rimskoga cara.
819-823 Ljudevit knez panon.-hrvatski. 814-840. Ludovik Pobožni u
Ustanak na Franke. Franačkoj.
819-821 Borna dalm.-hrvatski knez.
838 Ratimir knez panon.-hrvatski.
839 Dalm.-hrv. knez Mislav i o. 840. Knez Vlastimir u Srbiji.
neretljanski knez Družak
sklopiše mir s Venecijom.
841 Nalet Arapa u Jadransko more. 863. Sveta braća Ćiril i Metod
odlaze u Moravsku.
852 Dalm.-hrv. knez Trpimir.
865-876 Dalm.-hrv. knez Domagoj. 871. Osvojenje Barija.
878-879 Dalm.-hrv. knez Zdeslav prizna 871-894. Svatopluk knez
biz. vrhovnu vlast. moravski.
879-892 Dalm.-hrv. knez Branimir. 885. Umro sv. Metod, nadbiskup
Politička i crkvena neovisnost moravski.
Dalm. Hrvatske.
884-896 Panon.-hrv. knez Braslav. 896. Madžari se nastaniše
u Ugarskoj.

165
 Ferdo Šišić

Godina Hrvatska Ostale zemlje

892-910 Dalm.-hrv. knez Mutimir. 906. Propast Moravske države.
910-930 Tomislav najprije knez, zatim kralj 917-927. Car Simeun Veliki
hrvatski. Sjedinjenje Panonske u Bugarskoj.
Hrvatske s Dalmatinskom.
Porazi Madžara i Bugara.
925 Hrvatska postaje kraljevinom.
925 Prvi splitski sabor. Biskup Grgur
Ninski.
930-969 Nasljednici Tomislava: Krešimir I 940. Časlav knez srpski.
(930-945), Miroslav (945-949) i Oslobođenje Srbije.
Mihajlo Krešimir II (949-969).
Slabljenje hrvatske države.
969-997 Stjepan Držislav. 976-1014. Car Samuilo.
997-1000 Svetoslav.
1000 Dužd Petar II Orseolo uzima 1001. Utemeljenje ugarskoga
dalmatinske gradove. kraljevstva Stjepana I.
1000-1030 Krešimir III i Gojslav
(1000-1020), njegov suvladar.
1019 Hrvatska prizna nominalnu 1019. Pad Bugarske i Srbije
vrhovnu vlast Bizanta. pod biz. vlast.
1030-1058 Stjepan I.
1058-1074 Petar Krešimir IV. Preporod države 1056-1106. Henrik IV u
hrvatske. Dalmatinski gradovi i Njemačkoj.
Neretljanska oblast dolaze pod
njegovu vlast.
1060 Splitski sabor. Dvije stranke: 1073-1085. Grgur VII papa.
latinska i hrvatska.
1075-1089 Dmitar Zvonimir. Premoć latinske 1077-1095. Ladislav I u
stranke. Ratovanje na kopnu i Ugarskoj.
moru za papinske interese.
1089-1090 Stjepan II.
1091-1095 Almoš, hrvatski kralj.
1091-1097 Kralj Petar. Ladislav provali u 1095. Koloman kralj ugarski.
Hrvatsku.
1097 Pogibija kralja Petra u Petrovoj gori.
1102 Koloman okrunjen hrv.-dalm.
kraljem.

166
 DRUGO DOBA (1102-1528)

A. Od 1102. do 1301.

Izvori. - T. Smičiklas, Codex diplomaticus regni C D et S II-VII, 1904-09;

M. Barada, Trogirski spomenici I, 1-2, II, 1, MSHSM 44-46, 1948-51; G.
Čremošnik, Kancelariski notarski spisi I (1278-1301), izd. SKA, 1931; Nekoli­
ko dubrovačkih listina iz XII i XIII stoljeća, GZM 43, 1931; Spisi dubrovačke
kancelarije I (1278-1282), izd. Hist. inst. JAZU, Dubrovnik 1951; M. Zjačić,
Spisi zadarskih bilježnika Henrika i Creste Tarallo, 1279-1308, Zadar 1959;
I. Szentpetery, Az arpad-hazi kiralyok okleveleinek kritikai jegyzeke I (1001-
1270), Budimpešta 1923; F. Dolger, Regesten der Kaiserurkunden des os-
tromischen Reiches II, Miinchen 1925.
Treguan, Vita b. Joarmis confessoris episcopi Traguriensis et eius miracula
-izd. Lucaus 1657, D. Farlati, Illyricum sacrum IV, 1769, i F. Šišić, Priručnik
1/1, 619-622; Juraj Koštica, Historia S. Cristophori martyris, izd. Farlati, ib.
V, i Šišić, ib., 622-626; arh. splitski Toma, Historia salonitanorumpontificum,
izd. F. Rački, MSHSM 26 1894 (prev. VI. Rismondo, Izdanja Muzeja grada
Splita VIII, 1960); Histria ducum Veneticorum, MGH, SS XIV, Hannover
1883, i A. F. Gombos, Catalogus fontium historiae hungaricae II, Budimpeš­
ta 1937; Andrija Dandolo, Chronicon Venetum, izd. L. A. Muratori, Scriptores
rerum italicarum XII, 1728, i Gombos, I, 1937; Simonde Keza, Chronicon
Hungaricum a temporis remobissimis usque ad a. 1290, izd. Szentpetery,
Scriptores rerum hungaricarum I, 1937; Chronicon pictum Vindobonense,
izd. Gombos I; Kinnam, Epitome rerum ab Johanne et Manuele Comnenis
gestarum, Bonnski Corpus 1836; Niketas Choniates, Historia Byzantina, izd.
Migne Patrologia graeca 139, 1865; poglavlja o osvojenju Zadra g. 1202. u kro­
nikama Martina da Canale, Geoffroy de Villehhardouina i Roberta de Clari,
izd. P. Skok, Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202, Zagreb 1951
(orig. tekst i prijevod).
Vinodolski zakon (1288), izd. Hrvatski pisani zakoni..., MHJSM 4, 1890,
u prijevodu M. Kostrenčić, Rad JAZU 227, 1923, i M. Barada, Hrvatski vlas-
teoski feudalizam, 1952; Povaljska listina (1250), izd. F. Rački, Starine XIII,
1881, i I. Ostojić, Povaljska opatija, NS 2, 1930; Dubrovački statut, izd. K.
Jireček - B. Bogišić, Liber statutorum civitatis Ragusii, MHJSM 9, 1904.
G. Čremošnik, Bosanske i humske povelje srednjega vijeka I, GZM, n. s. III,
1948; J. Vrana, Da lije sačuvan original isprave Kulina bana, Radovi Starosl.
inst. II, G. Čremošnik, Oniginal povelje Kulina bana, GZM, n. s. XII, 1957;
M. K o s, Dubrovačko-srpski ugovori do sredine 13-og veka, Glas SKA 123,
1927; De heresi catharorum in Lombardia (o. 1210-1215), izd. A. Dondaine,
La hierarchie cathare en Italie I, Archivum Fr. Praedic. XIX, Rim 1949; fra
Anselmo d’ Alessandria, Tractatus de hereticis (o. 1270), izd. Dondaine, o. c.
II, ib. XX, 1950 (usp. također A. Solovjev, Novi podaci za istoriju neomanihe-
jskog pokreta u Italiji i Bosni, GZM, n. s. VIII, 1953); prior Suibertus, Com-
mentariolum de provinciae Humgariae originibus (1259), izd. Monum. Ord.
Fratr. Praedic. Historica I, Louvain 1896, i N. Pfeiffer, Die ungarische Domini-
kanerprovinz..., Zurich 1913, 305-308 (odlomak o djelatnosti dominikanaca
u Hrvatskoj i Bosni); J. Šidak, “Crkva bosanska” (iz dokumentarnih tekstova)
u “Izvorima za hrvatsku povijest” II od N. Klaić, 1958, str. 58-70.

167
 Ferdo Šišić

Literatura. - Vj. Klaić, Povjest Hrvata I, 1899; Šišić, Poviest Hrvata za kra­
ljeva iz doma Arpadovića (do 1205), Zagreb 1944; prikaz hrv. povijesti u XII
i XIII st. od M. Kostrenčića, N. Klaić, G. Novaka i M. Rojnića u Historiji naro­
da Jugoslavije I, 1953; A. Huber, Geschichte Oesterreichs I, Gotha 1885; I.
Acsady, A magyar birodalom tortenete I, Budimpešta 1903; B. Homan, Ges­
chichte des ungarischen Mittelaters I-II, Berlin 1940-243; H. Kretschmayr,
Geschichte von Venedig I-TI, 1905-20; J. Deer, Die Anfange der ungarisch-
kroatischen Staatsgemeinschaft, Budimpešta 1936, franc, u Revue d’histoire
comparee XXI, 1943, n. s. I, 1-2; Vj. Klaić, O krunisanju ugarskih Arpadovića
za kraljeve Dalmacije i Hrvatske, VHAD, n. s. VIII, 1905; Hrvatski bani za
Arpadovića, VZA I, 1899; M. Brašnić, Županije u današnjoj Hrvatskoj, Slavo­
niji i Vojnoj Krajini od g. 1102 do 1301, Program gimn. u Rakovcu 1872/3
i 1873/4; E. Laszovvski, Starohrvatska županija Podgorska, Rad JAZU 138,
1899; J. Ćuk, Požeško plemstvo i požeška županija od doba prvih sačuvanih
imena i naziva do polovice četrnaestoga vijeka, Rad JAZU 229 i 231, 1924/5;
Vj. Klaić, Hrvatska plemena od XII do XVI. st., Rad JAZU 130, 1897; Beitrage
zur Geschichte Kroatiens im XII Jahrh., Kroatische Revue II, 1887.
Vj. Klaić, Bizantinsko vladanje u Hrvatskoj za cara Emanuela Komnena,
Program gimn. zagrebačke 1883; M. Sufflay, Hrvatska i zadnja pregnuća is­
točne imperije pod žezlom triju Komnena, Zagreb 1901; F. Šišić, O Bartolu,
knezu modruškome, VZA I, 1899; Vj. Klaić, O hercegu Andriji, Rad JAZU
136, 1898; A. Huber, Studien fiber die Geschichte Ungarns im Zeitalter der
Arpaden I. Die Kampfe des Konigs Emerich mit seinem Bruder Andreas, Ar-
chiv fiir oster. Geschichte 65, Beč 1883; Š. Milinović, Cetinski knez Domal-
do, Split 1886; D. Švob, Domald. Naučna misao, Zagreb 1955; I. Kukuljević,
Borba Hrvatah s Mongoli i Tatari, Zagreb 1863; F. Šišić, O buni u Hrvatskoj
godine 1242, NVj IX, 1902; A. Dabinović, Kako je došlo do otvorenja slavon­
skog sabora godine 1273, VDA XI, 1945.
F. Šišić, Dalmacija i ugarsko-hrvatski kralj Koloman, VHAD, n. s. X, 1909;
Okupacija dalmatinskih gradova, Priručnik 1/1, 1914; M. Barada, Iz kronolo­
gije hrvatske poviesti, 2, i 3., ČHP I, 1943, 1-2; M. Marković, Dva natpisa iz
Zadra, Zbornik radova Vizant. inst. 2, 1953 (usp. ocjenu N. Klaić u HZ VII,
1954, 182-186); E. Mayer, Die dalmatisch-istrische Munizipalverfassung im
Mittelalter und ihre romischen Grundlagen, Weimar 1903; I. Strohal, Pravna
povijest dalmatinskih gradova I, Zagreb 1913; M. Kostrenčić, Slobode dalmati­
nskih gradova po tipu trogirskom, Rad JAZU 239, 1930; Postanak dalmatin­
skih sredovječnih gradova, Šišićev zbornik, 1930; J. Deer, Die dalmatinische
Munizipalverfassung unter der ungarischen Herrschaft bis zur Mitte des XII
Jahrh., Ung. Jahrbiicher XII, Berlin 1931; N. Klaić, O autentičnosti privile­
gija trogirskog tipa, Zbornik Inst. za hist, nauke II, Zadar 1958; I. Smirnov,
Otnošenija Venecii k gorodskim obščinam Dalmacii s XII do poloviny XIV v.,
Kazanj 1880; F. Šišić, Zadar i Venecija 1159. do 1247., Rad JAZU 142, 1900;
V. Brunelli, Storia di Zara I, Zadar 1913; L. Benevenia, II comune di Žara nel
secolo XII, RD H I, 1899; A Strgačić, Papa Aleksandar III. u Zadru, Radovi
Instituta JAZU I, Zadar 1954; G. Praga, Zaratini e Veneziani nel 1190. La bat-
taglia di Treni. RD VIII, 1925-26; J. Tessier, Quatrieme croisade. La diversion
sur Zara et Constantinople. Paris 1884; W. Norden, Der vierte Kreuzzug im
Rahmen der Beziehungen des Abendlandes zu Byzanz, Berlin 1898; J. Jele-
nić, Križari osvajaju Zadar i Carigrad god. 1202.-1204., CS 1. 1931.
N. Klaić, O nekim pitanjima feudalne formacije u srednjovjekovnoj Slavo­
niji, HZ IV, 1951; Postanak slavonskih varoši, ZFF III, Zagreb 1955; Pita­
nje društvenog uređenja kvarnerskih općina u novijoj literaturi, ZČ XII-XIII,
1958/59; Što su kmetovi Vinodolskog zakona, Radovi FF, Odsjek za povijest
4, Zagreb 1962; M. Kostrenčić, Vinodolski zakon, Rad JAZU 227, 1923, i HZ
II, 1949; B. D. Grekov, Vinodolskij statut ob obščestvennom i političeskom

168
 Povijest Hrvata

stroe Vinodola, Lenjingrad 1948; M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam,

Zagreb 1952; Lapčani, Rad JAZU 300, 1954; O. Mandić, O nekim pitanjima
društvenog uređenja Hrvatske u Srednjem vijeku, HZ V, 1952; M. Kostren-
čić, O radnji prof. dr. Mihe Barade Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb
1953; B. Grafenauer, Vprašanje Hrvatske Krajine v Kvarneru, ZČ XII-XI1I,
1958-59; M. Mirković, O ekonomskim odnosima u Trogiru u XIII stoljeću,
HZ IV, 1951; Vj. Klaić, Marturina. Slavonska daća u Srednjem vijeku, Rad
JAZU 157, 1904; Ć. Truhelka, Slavonski banovci, GZM IX, 1897; B. Homan,
Magyar penztortenet 1000-1325 (o banovcima 329-352), Budimpešta 1916;
I. Rengjeo, Prvi hrvatski novci, Kal. Napredak za 1937. i pos. (1936); Početak
kovanja slavonskih novaca, ib. za 1940. i pos. (1939).
I. Crnčić, Najstarija poviest o Krčkoj, Osorskoj, Rabskoj, Senjskoj i Krba­
vskoj biskupiji, Rim 1867; C, F. Bianchi, Zara Christiana I, Zadar 1887; D.
Gruber, Nikola biskup hvarski i izabrani nadbiskup zadarski, Vienac 1900;
M. Brandt, Jedna epizoda u borbi oko uvođenja papinske desetine u Dalma­
ciji, HZ VII, 1954; I. Tkalčić, Prieporod zagrebačke biskupije u XIII, v., Rad
JAZU 41, 1877; Cistercitski samostan u Topuskom, VHAD, n. s. II, 1896/7,
i pos. 1897; I. Kukuljević, Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci, Rad
JAZU 81 i 82, 1886; Lj. Dobronić, Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkih
biskupa prema ispravi kralja Emerika iz god. 1201, Rad JAZU 283, 1951
(usp. ocjenu J. Buturca u HZ VII, 1954, i odgovor autora u HZ VIII, 1955).
J. Pauler, Kako i kada je Bosna pripala Ugarskoj, GZM II, 1890; F. Milobar,
Ban Borić 1150-1163, Nada V, Sarajevo 1899; Ban Kulin i njegovo doba,
GZM XV, 1903; M. Prelog, Studije iz bosanske povijesti. Izvještaj vel. gimn.
u Sarajevu, 1908; V. Ćorović, Ban Kulin, GNČ 34, 1921; Teritorijalni razvoj
bosanske države u srednjem veku, Glas SKA 167, 1935; Ban Borić i njegovi
potomci, ib. 182, 1940; S. Ćirković, Jedan prilog o banu Kulinu, IČ IX-X,
1959; D. Franić, Stanje Balkanskog poluostrva na osvitku XIII. vijeka, GZM
VII, 1895; V. Glušac, Povelje Matije Ninoslava, Banjaluka 1912; D. Popović,
Nasrtaj papstva na bosansku crkvu za vreme bana Matije Ninoslava, Beog­
rad 1901; J. Šidak, Bosna i zapadni dualisti u prvoj polovici XIII stoljeća, ZČ
VI-VII (Kosov zbornik), 1952/3; “Ecclesia Sclavoniae” i misija dominikanaca
u Bosni, ZFF III, Zagreb 1955; Vj. Klaić, Bosna od zadnjih dana bana Mateja
Ninoslava do Stjepana Kotromanića, Obzor 1880, br. 112/3; M. Ristić, Bosna
od smrti bana Matije Ninoslava do vlade sremskoga kralja Stevana Draguti­
na, Beograd 1910; Ć. Truhelka, Kolijevka i groblje prvih Kotromanića, NVj
XLI, 1933; V. Čorović, Pitanje o poreklu Kotromanića, Prilozi KJIF V, 1925; B.
M. Nedeljković, Postojbina prvog bosanskog bana Borića, IČ IX-X, 1959.
B. Petranović, Bogomili. Crkva bosanska i krstjani, Zadar 1867; F. Rački,
Bogomili i patareni, Rad JAZU VII, VIII i X, 1869-70, 21931; Atom (Sima
Tomić), Kakva je bila srednjevjekovna “crkva bosanska” - vjera bosanska,
Bosanska Vila, Sarajevo 1892, i 1894; M. Popović, Bogomilen und Patarener
Neue Zeit XXIV/1, 1905, prev. u Razredna borba I, 1906/7, i Borba 4, 1911;
V. Glušac, Srednjovekovna “bosanska crkva”, Prilozi KJIF IV, 1924; J. Ši­
dak, Problem “bosanske crkve” u našoj historiografiji od Petranovića do Gluš-
ca, Rad JAZU 259, 1937; Pravoslavni Istok i “crkva bosanska", Savremenik
XXVII, 1938; “Crkva bosanska”, i problem bogumilstva u Bosni, Zagreb 1940;
M. Barada, Šidakov problem “bosanske crkve”, NVj XLIX, 1940/1; J. Šidak,
Samostalna “crkva bosanska” i njezina redovnici, NVj L 1941/2; Ć. Truhelka,
Bosanska narodna (patarenska) crkva, Napretkova Poviest BiH I, 1942; V.
Glušac, Istina o bogomilima, Beograd 1945; A. Solovjev, Vjersko učenje “Bo­
sanske crkve”, Zagreb 1948; Jesu li bogomili poštovali krst? GZM, n. s. III,
1948; D. Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima,
Rad JAZU 270, 1949; J. Šidak, Oko pitanja “crkve bosanske” i bogumilstva,
HZ III, 1950; Pitanje “crkve bosanske” u novijoj literaturi, Godišnjak ID BiH

169
 Ferdo Šišić

V, 1953; A. Solovjev, Svedočanstva pravoslavnih izvora o bogomilstvu na Bal­

kanu, ib. V; V. Glušac, Problem bogomilstva i pravoslavlje “crkve bosanske”,
ib. V; L. Petravić, “Kršćani bosanske crkve”, Sarajevo 1953; J. Šidak, Dana­
šnje stanje pitanja “crkve bosanske” u historijskoj nauci, HZ VII, 1954; Ko-
pitarovo bosansko evanđelje u sklopu pitanja “crkve bosanske”, Slovo 4-5,
Zagreb 1955; Problem bogumilstva u Bosni, ZČ IX, 1955; Marginalia uz jedan
rukopis “Crkve bosanske” u mletačkoj Marciani, Slovo 6, 1956; Bogumilstvo
i heretička “crkva bosanska”, HP IV, 1958; M. Miletić, I “krstjani” di Bosnia
alia luce dei loro monumenti di pietra, Rim 1957; M. T. Okić, Les Kristians
(Bogomiles Parfaits) de Bosnie d’ apres les documents turcs inedits, Stidost-
Forschungen XIX, Miinchen 1960; D. Mandić, Bogomilska crkva bosanskih
krstjana, Chicago 1962.

I
KOLOMAN
( 1102- 1116)

Krunisanjem za kralja Dalmacije i Hrvatske Koloman (1102-1116),

dotada jedino kralj Ugarske (rex Ungarorum, rex Panoniorum), proširio
je svoju moć još i na krajeve rijeci Dravi na jugu, otprilike do ušća ri­
jeke Neretve, pa od obala Jadranskog mora do porječja rijeke Vrbasa
i prema gornjoj Neretvi, to jest na čitavo područje Kraljevine Hrvatske
kolika je ona bila na početku XII stoljeća. Izuzetak je činio samo bizan­
tinski temat Dalmacija, naime primorski gradovi Zadar, Trogir i Split,
pa otoci Krk, Osor (Cres i Lošinj zajedno) i Rab.
Ovim proširenjem postade ugarsko-hrvatski kralj Koloman neposred­
nim susjedom carevine Bizantije, banovine Bosne, Humske zemlje, voj­
vodine Koruške i dukata Venecije. Njegova je država stekla znatan dio
jadranskog primorja i duboko se uvalila u sjeverozapadni kut Balkan­
skog poluotoka. Uz to je kralj Koloman uvećao broj žitelja svoje države
otprilike za dva i po miliona duša. Na taj su način kralj Koloman i njego­
vi nasljednici postali krupni politički faktor na Balkanskom poluotoku
i u susjednoj Italiji i bili predestinirani da u njima kroz stoljeća imaju
presudnu ulogu.
Kraljevina Dalmacija i Hrvatska stekla je opet promjenom od 1102.
mir u pitanju vladalačkog doma, a to je pitanje već puni jedan decenij ki-
nilo i rastrgavalo njenu snagu i politički položaj. Pridruživši se kraljevini
Ugarskoj, kraljevina Dalmacija i Hrvatska povećala je prije svega moguć­
nost uspješne obrane svojih granica prema eventualnim spoljašnjim
neprijateljima, a u međunarodnoj trgovini proširila je svoju djelatnost
na mnogo šire prostranstvo. Njeno plemstvo - tadašnji glavni politički
faktor u zemlji - steklo je, zbog promijenjenih prilika, novih, ugarskih
drugova, ali i nove mogućnosti za dalji razvitak svoje lične moći i utje­
caja, pa i mogućnosti da učestvuje u javnim poslovima i izvan granica
svog užeg državnog teritorija. Hrvate i Ugre je odsada naročito poveziva­
la u jaku državnu cjelinu - pored zajedničkog vladara - još i zajednička
katolička vjera, zajednički latinski službeni jezik, već davno razumljiv

170
 Povijest Hrvata

i poznat Hrvatima i Ugrima, pa zajednička obrana od spoljašnjih nep­

rijatelja i zajednički interesi u sklopu njihova privilegirana položaja. Ti
su razlozi bili tako snažni d a j e od 1102. g. hrvatsko-ugarska državna
zajednica ostala trajno nepomućena i jaka, i čak je kroz stoljeća posta­
jala sve jačom i tješnjom. Više nikad, sve do XIX st., nije Hrvat,1 osim u
rijetkim izuzetnim slučajevima koji su bili uvjetovani općim političkim
prilikama, pomišljao na kidanje državne veze s kraljevinom Ugarskom
i na potpunu emancipaciju svoga političkog položaja - najbolji dokaz
da ga je novi državnopravni položaj kroz stoljeća zadovoljavao. Pa i u
teškim krizama koje će još stići hrvatsko-ugarsku državnu zajednicu,
bilo promjenom vladalačkih domova bilo ratnim poteškoćama, hrvatsko
je plemstvo bilo uvijek u svojoj većini na onoj strani na kojoj je bilo i
ugarsko, i usklađivalo je svoj stav s onim ugarskoga plemstva. Sve njih
je, naime, vezala ličnost zajedničkoga kralja, a o kakvoj supremaciji Ma­
džara kao naroda ne može biti kroz stoljeća ni govora; stara je Ugarska
(regnum Hungariae) bila pravna država, a ne narodna, jer u njoj nije bila
odlučna pripadnost ovoj ili onoj narodnosti, već jedino pravni položaj u
državi. Ali s vremenom proizašlo je samo po sebi, iz potrebe zajedničke
obrane bilo državnih granica bilo plemićkih privilegija, da su Hrvati u
svojem stoljetnom paritetu počeli zaostajati za Ugrima; to se nije zbivalo
silom, ili možda bilo posljedica kakve nesretne borbe, nego je nastupilo
nečujno, kao gotov čin, a hrvatsko je plemstvo tu promjenu primalo šut­
ke, ponajviše bez otpora, kao nešto sasvim prirodno. Uza sve to nikada
se nije hrvatski narod odrekao svoje hrvatske državnosti, smatrajući se
vazda, do oktobra 1918. godine, zasebnim političkim narodom, a svoj
teritorij zasebnom i od Ugarske odjelitom političkom cjelinom.
Zauzeće dalmatinskih gradova i otoka. Krunisanjem u Biogradu
na moru Koloman je primio i dužnost da kao zakoniti vladalac hrvat-
sko-dalmatinskoga kraljevstva steče dalmatinske gradove Zadar, Trogir
i Split te otoke Rab, Cres, Osor i Krk. To se važno djelo nikako nije
dalo izvesti bez sukoba s Bizantinskim Carstvom, njihovim tadašnjim
vrhovnim gospodarom, a uz to i s Venecijom, njihovom neposrednom
“zaštitnicom”. Kako se u prvoj polovici 1104. mladi bizantinski carević
Ivan Komnen (Kalojoannes), sin Aleksijev, oženio ugarskom princesom
Piroškom (u Carigradu prozvanom Irenom), kćerkom kralja Ladislava,
nastupiše ubrzo dobri odnosi između kralja Kolomana i cara Aleksija, a
jer je njezin otac tada već bio mrtav, vrijedio je Koloman u očima Bizanti-
naca kao carski tast. Nekako u to vrijeme zamisli antiohijski i tarentski
herceg Boemund, sin Roberta Guiskarda, ponovnu navalu na Drač i
na Bizantinsko Carstvo, pa je u tu svrhu počeo po zapadnoj Evropi
kupiti “križare” protiv “shizmatičkog” cara. Sve je to, dakle, bilo raz­
logom da su car Aleksije i kralj Koloman, ili po bizantinskom shvaćanju
tast i svekar, sklopili obrambeni i navalni savez protiv Boemunda. Zbog
ovako tijesnih rodbinskih i političkih veza između oba, inače još i sus­
jedna vladara, kao i stoga što je upravo tada Carstvo bilo zaokupljeno

1 [U obzir dolazi, dakako, samo tadašnji “politički narod” tj. hrvatsko plemstvo.)

171
 Ferdo Šišić

svojim životnim interesima na obližnjem maloazijskom Istoku, dogodi

se daj e car Aleksije privolio da njegov prijatelj i saveznik kralj Koloman
zauzme dalmatinske gradove i otoke. Kako je pak Venecija iz trgovačkih
interesa bila vezana uz Bizant i smatrala se carskom saveznicom protiv
i njoj opasnih južnoitalskih Normana, to se Republika sv. Marka morala
zadovoljiti Aleksijevom odlukom i primiti je, makar i nerado, na znanje.
S tim u vezi se dužd Ordelafo Faledro već od 1107. ne kiti više naslovom
vladara Hrvatske i Dalmacije.
Na proljeće 1107, dakle, zaputi se kralj Koloman s vojskom na primor­
je; u njegovoj je pratnji bilo više ugarskih biskupa i velikaša, a na čelu
im ostrogonski nadbiskup Lovro i palatin Ivan. Kralj se primače najprije
u početku maja Zadru, kao najznatnijem i najratobornijem dalmatin­
skom gradu, i pozove ga na predaju. Ali građani, zacijelo željni potpune
samostalnosti po mletačkom uzoru, odluče se na otpor. Nato Kaloman
podsjedne Zadar opkolivši ga s kopnene strane i bijući mu tvrde zidine
iz jakih opsadnih strojeva. U takvim prilikama ušao je s morske strane
u podsjednuti grad trogirski biskup Ivan i stao branitelje nagovarati da
se nagode s kraljem. Malo potom pošalje i Koloman svoje poslanike Zad­
ranima s porukom da mu se predadu i da se s njime nagode “uz najbo­
lje uvjete”. Građani privolješe, na što Koloman zajamči ispravom Zadru
i njegovoj crkvi stare privilegije, djelomično još iz bizantinskih vremena,
te ih potkrijepi svojom prisegom i prisegom ugarskih crkvenih i svjetov­
nih odličnika iz pratnje. Poslije toga polože Zadrani prisegu vjernosti
svom novom vladaru i svečano ga uvedu u grad. Takvi se slični prizori
odigraše i po ostalim gradovima. U pratnji biskupa Ivana pođe zatim
Koloman preko Šibenika do Trogira, koji mu otvori vrata bez otpora, a
kralj mu 25. maja izdade povelju sličnu zadarskoj pa, nagradivši obil­
no trogirsku crkvu, skrene do susjednoga Splita. Dioklecijanov grad se
u prvi mah nećkao da Kolomana prizna svojim gospodarom, ali videći
da se kralj ozbiljno sprema na opsadu, predade se i on posredovanjem
svoga biskupa Krescencija i dobije povelju kao Zadar i Trogir. Poslije
toga vrati se Koloman pod Zadar gdje je međutim hrvatski ban Ugra
skupio trinaest lađa i, ukrcavši u njih dosta kopnene vojske, prevezao
se do otoka Raba, koji se poslije neznatna otpora predade, a s njime za­
cijelo još i Cres, Osor i Krk.
Sabor pred Zadrom. Poslije predaje gradova i otoka Koloman sazva
na otvoreno polje ispred Zadra sabor dalmatinskoga građanstva i po­
loži javno i glasno prisegu na evanđelje, koje je držao zadarski biskup
Grgur: da će vazda on i njegovi nasljednici štititi i poštivati drevnu auto­
nomiju dalmatinskih gradskih općina, a izrijekom da će u svako doba
poštovati slobodu izbora gradskih knezova i biskupa. Poslije kralja polo-
žiše sličnu prisegu svi ugarski prisutni crkveni i svjetovni dostojanstve­
nici u njegovoj pratnji i vojsci. Nema sumnje da su zatim i predstavnici
dalmatinskih gradova položili kralju Kolomanu prisegu vjernosti. Po
svoj je prilici u znak političke nezavisnosti hrvatsko-dalmatinskoga kra­
ljevstva proglašen na ovom saboru zasebnim hrvatsko-dalmatinskim
kraljem Kolomanov jedinac Stjepan, tada dijete od kakvih šest godina,

172
 Povijest Hrvata

jer vidimo kako ga Zadrani u to vrijeme u svojim crkvama nazivaju “na­

šim kraljem” uz Kolomana “kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske.”13
Dašto, vlast je zapravo bila u rukama hrvatskoga bana Ugre, pod kojega
su vojnu, sudbenu i upravnu vlast bili podvrgnuti pored Hrvatske (sa
Slavonijom do Drave) još i novostečeni gradovi i otoci. “Vrativši kopnu i
moru mir, tako d a je svatko mogao poći za svojim poslom” - kako kaže
u jednoj ispravi opatica zadarskog samostana sv. Marije, Vekenega - Ko-
loman se opet vrati u Ugarsku (ljeti (1107).
Dalmatinski privilegiji. Privilegiji što ih je kralj Koloman podijelio
dalmatinskim gradskim općinama za sebe, svoga sina i nasljednike
uopće, bijahu veoma opsežni. Prije svega oslobodio ih je od plaćanja
svakoga danka, a napose onoga što su ga plaćali još od vremena cara
Vasilija I (o. 882) umjesto bizantinskom strategu hrvatskom vladaru
u gotovu novcu (dukatima) i u prirodninama za mirni užitak posjeda
na hrvatskom teritoriju (tributum, pads); Koloman im je, dakle, dao taj
“kraljevski mir” bezuvjetno. Nadalje im je zajamčio drevnu autonomiju
u svim municipalnim poslovima slobodnim izborom gradskoga kneza
i biskupa, upotrebom domaćih autonomnih zakona i suda, oslobodiv­
ši ih tako: od traženja pravde na ikojem drugom mjestu, pa i na uda­
ljenom dvoru, a samo od prihoda gradske luke, što je ulazilo od stranih
brodova, pridržao je sebi dvije trećine prepustivši treći dio gradskom
knezu, pošto je biskup dobio od čitave svote desetinu. Napose je kralj
oslobodio dalmatinske građane i zalaznine (ius descensus) naglasivši
izrijekom: “Kad pak k vama dođem da se krunim ili da u vašem gradu
sazovem sabor kraljevstva,*2 nijedan građanin neće morati da primi gos­
ta na silu, već će svakomu biti na volju da primi koga hoće.” Kad ove pri­
vilegije usporedimo s onim drugih gradova po Evropi, naročito u Italiji,
Francuskoj i Engleskoj, uvjerit ćemo se da su dalmatinski najliberalniji
i najopsežniji; jedino privilegiji grada Londona, otprilike iz istog vreme­
na, mogu se s njima takmičiti, ali i oni ipak zaostaju.
Ratovanje s normanskim hercegom Soemundom (1108). Uskoro
potom, krajem augusta3 1107, navali bez značajnijeg uspjeha norman-
ski herceg Boemund na bizantinski Drač s 34.000 momaka; štaviše,
kad g a j e car Aleksije opkolio, bio je primoran u septembru 1108. za­
moliti mir. Za vrijeme vojne pod Dračem ukrcaše se Kolomanove čete
(negdje na proljeće 1108) u mletačke galije i prevezoše u Apuliju gdje su
pustošile tri mjeseca hercegovu zemlju, a zatim se vratiše u Dalmaciju.
U sklapanju mira između cara Aleksija i hercega Boemunda u Draču

la “Colomanno Ungarie, Dalmatie et Croatie almifico regi vita et victoria, Stephano

clarissimo regi nostro vita et victoria”, Suvremeni autentični zapis učinjen u Zad­
ru; gl. Bianchi, Zara Christiana I (Zadar 1887), 538, i Brunelli, Storia di Zara I
(Venecija 1914), 275.
2 “Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum regni negocia tractaturus advene-
ro” (S mičiklas, Cod. dipl. II, 18); ove riječi jasno pokazuju da se kralj Koloman
obvezao već prije na zasebno hrvatsko-dalmatinsko krunisanje i održavanje za­
sebnoga hrvatsko-dalmatinskag sabora, za sebe i svoje nasljednike.
3 [U Šišićevu tekstu pogrešno: oktobra.)

173
 Ferdo Šišić

sudjelovala su i dva Kolomanova poslanika, župani Peris4 (bez sumnje

Hrvat) i Šimun (možda Madžar).
Sukob s carem Henrikom V. U isto se vrijeme kralj morao ogledati
i s njemačko-rimskim carem Henrikom V. Naime, Kolomanov uspjeh
u Hrvatskoj (1102) uznemirio je hercega Almoša toliko da je pošao u
Njemačku i ondje tražio pomoći, ali, ne dobivši je, morao se pokoriti. Me­
đutim, kad je Koloman zauzeo dalmatinske gradove i otoke, pa sina Stje­
pana proglasio čak zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, Almoš
se i opet diže te najprije poljskom, a zatim njemačkom pomoći zaprijeti
bratu. U Njemačkoj se, naime, vijest o zauzeću dalmatinskih gradova
veoma neugodno dojmila cara Henrika V, jer ondje smatrahu Hrvatsku
i Dalmaciju još od vremena Karla Velikoga dijelom Zapadnoga Rimskog
Carstva. Na Almoševu molbu car se doista lično stavi na čelo vojske i
provali u Ugarsku opravdavajući to time “šta je Koloman napao granice
naše države na primorju”. Car Henrik V opsjedne u početku oktobra
1108. grad Požun (Bratislavu), ali, ne postigavši ništa, morao se ubrzo
vratiti. I tako je Koloman pod tvrdim zidinama Požuna ne samo obranio
od Nijemaca svoj novostečeni posjed dalmatinskih gradova i otoka nego
i konačno i trajno odbio njemačke navale koje su imale tendenciju da
Ugarsku učine vazalnom pokrajinom Rimskoga Carstva, za čim su toli­
ko težili već Henrik III i Henrik IV.
Osljepljenje Almoša i Bele. Poslije careva neuspjeha Almoš se i opet
izmirio s bratom, ali, kao i svaki put, tek na kratko vrijeme. Najzad se
Koloman, slomljen teškom bolešću, a na glas da Almoš opet sprema
nevjeru, odluči pred smrt, na nagovor nekih niskih duša, očito zabrinut
za sudbinu svoga četrnaestogodišnjeg sina Stjepana, na veoma okrutno
djelo: godine 1115. dade iznenada uhvatiti brata i njegova devetogodi­
šnjeg sina Belu i liši ih obojicu očinjeg vida u namjeri da ih ukloni s
prijestolja, odnosno hrvatskoga herceštva. Poslije toga zlodjela budu
otac i sin zatvoreni u samostan Domos (na Dunavu nedaleko od Vaca)
gdje ostadoše do skore Kolomanove smrti (3. februara 1116); tada Al­
moš umakne uz pomoć nekih njemu odanih velikaša u Bizant, gdje ga
car Aleksije i sin mu Ivan, muž njegove rođake Piroške-Irene, srdačno
primiše. Slijepoga sina Belu ostavi Almoš u pečvaradskom (Pecsvarad)
samostanu nedaleko od Pečuha na brizi nekim povjerljivim redovnici­
ma, koji ga tako vješto sakriše da ni Kolomanov nasljednik kralj Stjepan
nije sve do potkraj života za nj saznao.
Boris Kolomanović. Brat Almoš nije bio jedina porodična neprilika
Kolomanova. Kralj se, naime, dva puta ženio: 1097. normanskom prin-
cesom Buzilom, koja mu rodi dva sina blizanca: Ladislava i Stjepana,
a drugi put 1112. Ruskinjom Eufemijom, kćerkom velikoga kneza Vladi­
mira II Monomaha iz Kijeva. Taj brak:, međutim, nije bio sretan: što se za­
pravo zbilo, ne znamo, sigurno je samo daje Koloman već poslije godine

4 [Ime tobožnjeg župana Beriča, u kojem ga obliku spominje u svom Pregledu, Sišić
je sam ispravio u “Poviesti Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića” 1944, str. 20, u
Peris, dopuštajuću da ovo ime “može biti naše Berislav” (ib., bilj. 34).]

174
 Povijest Hrvata

dana otpravio kući trudnu Eufemiju optužujući je s nevjere. U Kijevu ona

rodi sina Borisa Kolomanovića, a taj bijaše potom odgojen potpuno na
ruski način i postade teškom brigom Kolomanovih nasljednika.
Kolomanovo vladanje u Hrvatskoj. O djelovanju kralja Kolomana
u hrvatskome kraljevstvu poslije njegova krunisanja u Biogradu, kao
i poslije dalmatinske vojne, znamo veoma malo, ali uza sve to ipak ne
može biti sumnje da mu je i u to doba obraćao svoju pažnju. Najznat-
nija je činjenica d a j e Koloman i opet sjedinio čitav hrvatski teritorij od
Drave do mora i predao ga banu na upravu, te otada bijaše ban glavni
predstavnik kraljevske vlasti u zemlji. Zacijelo su već tada, ako ne još
prije u doba hrvatskih kraljeva, uređene županije5, kao poimence nam
poznate zagrebačka, varaždinska i križevačka, ali tako da su i nadalje
živjele male plemenske župe6 sa središtima u Moravču (sjeveroistočno
od Zagreba), Rovišću (istočno od Križevaca) i Garešnici (na istočnom
podnožju moslavačkih brda). Preko Save, oko današnje okićke Sv. Ja­
ne, prostirala se mala plemenska županija Podgorje, preko Kupe župa­
nija Gorica i Gora, oko Une županija Dubica, a preko Une Vodica (Vo-
dičevo); nadalje Sanska županija u porječju Sane i Vrbaška županija u
porječju donjeg Vrbasa sa središtem u Vrbaškom gradu (kod današnje
Banjaluke). Još se u kasnije doba spominje u kraju između Koprivnice i
mjesta Začesan (Čazma) široka vojnička “cesta kralja Kolomana” (strata
Colomani regis), na kojoj bijaše podignut preko neke vode “most kralja
Kolomana” (pons regis Colomani). Sada počne i sporadičko naseljavanje
madžarskog plemstva u tada gustim prašumama pokritu Slavoniju - ka­
ko se stala nazivati zemlja između Drave i Gvozda u ispravama XII st.
- a i sam je kralj u njoj imao prostrana imanja i mnogobrojne službeni­
ke i kmetove, dok u Hrvatskoj preko Gvozda nema traga, ne samo u to
doba nego ni kasnije sve do turske najezde, madžarskim naseobinama,
pa čak ni kraljevskim darovnicama u korist kojega ugarskog plemića.
Inače je kralj imao i tu prostrana imanja,7 a u prvom se redu ističe “kra­
ljevsko zemljište” (1190 territorium regale) Podmorje između Trogira i
Splita, baština hrvatskih Trpimirovića. Kao pouzdano znamo, nadalje,
daj e Kolaman uredio porezne prilike u Slavoniji. U toj se zemlji, zacije­
lo još od davnih vremena (barem franačkih), plaćao porez u kunskim
kožama, dakle u naravi, kao i kod ostalih Slavena, naročito u Rusiji.
Koloman sada odredi da se taj porez ima plaćati u novcu, i to 12 denara
srebra; taj se porez nazivao kunovina ili marturina. Za pobiranje daća
u Hrvatskoj kralj je smjestio u Splitu, u nekoj kuli tik gradskih zidina
prema kopnu, stalnu vojničku posadu da bude u pomoći njegovu “skup­
ljaču kraljevskih daća” (exactor regalium tributorum) knezu Šimunu.

5 To je veoma vjerojatno, mada za to nemamo potvrde u izvorima.

6 [“Male plemenske župe” ne valja dovoditi u vezu s plemenskim uređenjem. To su
općine slobodnih ljudi, obvezanih na vojnu dužnost, u pravilu io b a g io n e s c a s tr i
(“gradukmeti”), tj. službenici kraljevskoga grada.]
7 [O prostranim imanjima, koja su južno od Gvozda neposredno pripadala kralju, ne
može se u ovo doba više govoriti, a ni u vrijeme “narodne dinastije” nisu ona, zbog
konfiguracije tla, mogla biti naročito prostrana.]

175
 Ferdo Šišić

II
BORBE S VENECIJOM I BIZANTOM
( 1116- 1180)

Stjepan II. Kolomanov sin Stjepan II (1116-1131) stupio je u pet­

naestoj godini na prijestolje. Nije dakle više bio dijete da bi ga trebalo
staviti pod skrbništvo, ali nije ni dospio do onog stepena zrelosti koji
je jamstvo dobrom vladanju, pa tako se i zbilo da se mladi kralj već u
ranoj mladosti bacio u preobilni užitak životnih slasti, šta je ubrzo uniš­
tilo njegov tjelesni organizam. Padao je iz jedne bolesti u drugu, dok
mu se najzad nije poremetila i duševna harmonija. Promjena na prijes­
tolju u Ugarskoj i Hrvatskoj doskora povuče za sobom i ozbiljne prom­
jene u međunarodnom položaju, jer su svi Stjepanovi susjedi pregli za
tim da iskoriste priliku što je krepkoga Kolomana naslijedio nestašan
dječak, i da sada prošire svoje države na račun Ugarske i Hrvatske. Ali
se mladi Stjepan ipak znao spretno održati, i to u jednu ruku diplomat­
skim sredstvima, a u drugu oružjem.
Ratovanje s Venecijom. Uklonivši opasnosti što su mu zaprijetile
iz Austrije i Češke, Stjepan je obratio glavnu pažnju Hrvatskoj gdje su
Venecija i Bizant izazvali ozbiljne zapletaje. Znamo kako je Venecija teš­
kim srcem podnosila gubitak dalmatinskih gradova i otoka, a znamo i
to da se do njihova posjeda dolazilo preko Bizantinskog Carstva, gdje se
tada na dvoru već nalazila ugarska princesa Piroška-Irena koja je odluč­
no zagovarala Almoša protiv Kolomana, pa tako se na glas o njegovu os-
ljepljenju, kao i njegova sina Bele, car Aleksije I počne opet približavati
Veneciji, a s tim u vezi nastade dugotrajna borba za posjed Dalmacije i
Hrvatske između njezina zakonitoga kralja s jedne, a Venecije i Bizanta
s druge strane. U sporazumu s carem Aleksijem započne mletački dužd
Ordelafo Faledro još u augustu 1115. vojnu zaplovivši ratnim brodov­
ljem i vojskom put Zadra te ga osvoji osim gradskoga kaštela, u kojem
se nalazila kraljevska vojska, zacijelo pod vodstvom bana Kledina. U toj
vojni dopadoše dužda osim otoka još i Trogir i Split.8 Poslije toga vrati se
on kući u Veneciju. Tako lako mogao je dužd djelomično osvojiti Dalma­
ciju samo zato što je kralj Koloman, pritisnut teškom bolešću i smetan
razmiricama s bratom Almošem, zanemario obranu svoga dragocjenog
primorskog posjeda jer, osim u zadarskom gradskom kaštelu i u Biog­
radu, nigdje drugdje nije bilo kraljevske vojske. U maju 1116. zaplovi
dužd i opet prema Dalmaciji (taj put pomagala su mu oba carstva, Bizan­
tinsko i Njemačko). Na Petrovo (29. juna) došlo je pod Zadrom do velike
bitke, u kojoj bijaše hrvatski ban Kledin potučen, na što dužd osvoji gra­
dski kaštel. Osvojivši još i Šibenik te razrušivši njegove utvrde, vrati se
dužd slavodobitno u Veneciju. Godine 1116, dakle, imala je Republika
sv. Marka u svojoj vlasti ne samo čitavu bizantinsku Dalmaciju nego

8 (Protivno svojoj tvrdnji u oba izdanja ovog “Pregleda”, daje tada duždeva “navala
na kraljevski Biograd astala bezuspješna”, Šišić je u “Poviesti Hrvata za kraljeva iz
doma Arpadovića”, str. 31 - navodeći za to pouzdan izvor - konstatirao da je dužd
zauzeo i Biograd, primivši od njega taoce.]

176
 Povijest Hrvata

i dva hrvatska grada, Biograd i Šibenik. Kralj Stjepan pak bijaše u taj
čas zabavljen češkim i austrijskim poslovima, stoga dospije tek na prije­
lazu iz 1116. na 1117. godinu da se dade na obranu Dalmacije i Hrvat­
ske. U novom ratu bijaše sada dužd Ordelafo Faledro ametice potučen
pa je, štaviše, ubrzo od zadobivenih rana i umro, na što novi dužd Do­
minik Michieli zamoli petgodišnje primirje, koje mu Stjepan i dopusti
(1117-1122) hoteći da međutim dovrši sa Češkom. Kad je primirje minu­
lo, započe kralj Stjepan nanovo rat (1124) i predobije Biograd, Šibenik,
Trogir i Split, ali otoka i Zadra nije mogao osvojiti.
Stjepan u Hrvatskoj i Dalmaciji. Tada je kralj Stjepan došao u Hrvat­
sku i Dalmaciju i potvrdio Trogiru i Splitu Kolomanov privilegij, a mož­
da je bio i okrunjen hrvatsko-dalmatinskim kraljem.9 Prilike su bile u
taj čas tim povoljnije po ugarsko-hrvatskoga kralja što se glavna mletač­
ka sila nalazila još od 1122. u Svetoj Zemlji, gdje je podsjedala Tir, i što
je Venecija zbog toga došla u sukob s bizantinskim carem Ivanom. Us­
pjeh kralja Stjepana bijaše ipak samo kratka vijeka. U maju 1125. vrati
se dužd Dominik Michieli s istočne vojne i opet preotme Split, Šibenik i
Trogir, a Biograd je dao do temelja razvaliti. Tako propade sav prošlogo­
dišnji uspjeh, a to tim većma što je u isto vrijeme snagu kralja Stjepana
privezao uza se nov i mnogo pogibeljniji dušmanin - vrsni sin i nasljed­
nik snažnog Aleksija I car Ivan Komnen ili Kalojoan (1118-1143).
Bizantinsko Carstvo u XII stoljeću. Bizant bijaše u XI i XII st. još
uvijek prva kršćanska velevlast u Evropi, koja je osim u Maloj Aziji i
na Balkanskom poluotoku znala održati neke posjede i u Italiji. Svoju
snagu crpio je iz starodrevnoga imućnog građanstva, a literarni i um­
jetnički život stalno je u njem cvao, dok su se vojničke, financijske i
pravne institucije toliko usavršile da ih je evropski Zapad smatrao ne-
dostiživim. Njegov obrt, a naročito umjetni, nije imao premca u svijetu,
a trgovina mu se proširila na sva tri tada poznata dijela svijeta. Car Ivan
naslijedio je dakle cvatuću i ojačalu državu te je velikom revnošću, ali
s još više razuma, nastavio očevu politiku. Baštinivši punu riznicu i od­
ličnu vojsku, htjede da oživotvori drevne bizantinske pretenzije i ideje
o svjetskom gospodstvu. Od toga doba Bizantinsko je Carstvo i opet sli­
jedilo politiku imperijalizma,10 koja je kroz decenije isto tako zaprijetila
Hrvatskoj kao što su je i u XI st. ugrozila slična nastojanja cara Vasilija
II Bugaroubice. Srećom su za prvih desetak godina zaokupili cara Ivana
drugi poslovi pa se tako nije mogao baciti svom snagom protiv kralja
Stjepana. Zato je neprestano podstrekavao Veneciju da osvoji Dalma­
ciju i oteščavao pograničnu ugarsko-bizantinsku trgovinu uz Dunav.
Tu je pogibao uvećavalo to što je careva žena Irena (Piroška) stajala na
strani oslijepljenog hercega Almoša i primila ga na dvor, gdje se malo-
pomalo okupila oko njega čitava madžarska emigrantska kolonija. To
su bili nezadovoljnici svake vrste koji su nastojali da bizantinski dvor
predobiju da nasilno uspostavi Almoša u Ugarskoj i Hrvatskoj na štetu
9 Izričita dokaza nema za to u izvorima, ali se smije nagađati iz kraljeve prisutnosti
u Hrvatskoj i po potvrdama privilegija dalmatinskih gradova.
10 [Šišić upotrebljava ovdje pojam “imperijalizma” u smislu ekspanzivne politike ko­
ja ima za cilj obnovu rimskog imperija.]

177
 Ferdo Šišić

kralja Stjepana. U takvim se prilikama car odlučio poslužiti tim bjegun­

cima u svoje imperijalističke ciljeve, hrabrio ih i pomagao, ali dok je
na drugom mjestu bio zaokupljen prešnijim poslovima, nije mogao da
istupi oružanom rukom protiv kralja Stjepana.
Ratovanje s Bizantom. Kralj Stjepan nije potcjenjivao bizantinsku
opasnost. Obnovivši poslije sukoba, nakon očeve smrti, opet dobre od­
nose s austrijskim markgrofom, češkim knezom i njemačkim carem Hen-
rikom V, potraži dodira sa svim neprijateljima Bizantinskog Carstva, a
naročito s južnoitalskim Normanima i sa Srbima, koji su se također vaz­
da borili za svoju nezavisnost. Kad se kralj Stjepan pobrinuo za vojsku
i saveznike, pozove cara Ivana da protjera ugarske bjegunce s Almošem
iz carstva; a kad car ne htjede toga učiniti, odluči da će navaliti prvi.
Rat započe 1127. prijelazom Stjepanove vojske preko Save i zauzećem
Beograda i Braničeva. Zatim kralj prodre sve do Niša i Sofije, ali ga
kod Plovdiva dočeka car Ivan i primora na uzmak. Međutim dade kralj
Stjepan do temelja razvaliti Beograd, a kamenje njegovih zgrada preni­
jeti lađama na drugu obalu, gdje nešto poviše sastavaka Save i Dunava
položi temelj današnjem Zemunu. Tek poslije dvogodišnjeg ratovanja s
izmjeničnom srećom sklope (1129) oba vladara mir uz uvjet da imaju
Sava i Dunav biti granicom između obiju država. Kako herceg Almoš
više nije bio u životu (umro 1127), a za njegova se sina Belu uopće nije
ni znalo daj e živ, izostaše u tom smjeru bilo kakvi pregovori. Stjepan se
vratio s ratišta teško bolestan tako da se općenito držalo da mu je smrt
blizu. Budući da nije imao djece, zaokupi ga teška briga oko uređenja
nasljedstva, koju mu olakša tek pouzdan glas da još živi njegov stričević
slijepi herceg Bela. Sada ga bolesni kralj uzme k sebi na dvor, proglasi
prijestolonasljednikom i oženi (1130) kćerkom srpskoga velikog župa­
na Uroša Jelenom, ženom muževna duha. Odmah potom umro je kralj
Stjepan (1. marta 1131) i bio pokopan u Velikom Varadinu.
Bela II Slijepi. Njegov nasljednik Bela II Slijepi (1131-1141) nije
zbog tjelesne mane mogao imati veće uloge ni na vojničkom, ni na poli­
tičkom polju, već je te poslove prepustio drugima, naročito ženi Jeleni,
a najveća mu je vrijednost u tom što je spasio Arpadovu dinastiju od
izumrća. Protiv njega istupi kao pretendent na prijestolje Boris Koloma-
nović, kome nisu na ostrogonskom dvoru priznavali zakonito arpadsko
podrijetlo. Boris pođe najprije u Bizant caru Ivanu, koji ga časno primi
i oženi nekom svojom rođakinjom, a zatim ode u Poljsku otkuda provali
(1132) preko Karpata s jakom vojskom u Ugarsku, ali bude potučen ta­
ko da se više nije dizao protiv Bele. Za Belina vladanja nije bilo sukoba
s Bizantom, ali zato je sretni rat s Venecijom Hrvatima opet vratio Dal­
maciju, osim Zadra i otoka (o. 1133). Malo poslije stekne Bela i Bosnu,
koja se dobrovoljno pridruži Ugarskoj kao saveznica; od toga vremena
nosili su ugarsko-hrvatski kraljevi još i naslov “rex Ramae” .11
11 Po rječici Rami, pritoci Neretve, prozvala je ugarska dvorska kancelarija tim ime­
nom svu Bosnu. Od 1089, poslije smrti Zvonimirove, pa do smrti Konstantina
Bodina (1101) bijaše Bosna sastavni dio Srbije, no tada postade, po rasulu njego­
ve države (1110), samostalna i kao takva pridruži se, ako ne prije, a to najkasnije
oko 1137. Ugarskoj.

178
 Povijest Hrvata

Gejza II. Bela ostavi po smrti (13. februara 1141) tri sina: Gejzu, Stje­
pana i Ladislava, od kojih ga naslijedi Gejza II (1141-1162) kao kralj,
Stjepan kao herceg hrvatski, a Ladislav kao herceg bosanski. Kako su
sva trojica bili još malodobni, preuze mjesto Gejze i Stjepana vladanje u
Ugarskoj i Hrvatskoj uz mater Jelenu njihov ujak, palatin i ban Bjeloš,
a mjesto Ladislava bosanski ban Borić, Hrvat iz okoliša Grabarja, neda­
leko od današnjega Broda na Savi.12 U taj čas bile su prilike po Ugarsku
i južnoslavenske zemlje veoma nepovoljne jer se Njemačka i Bizant slo­
žiše na njihovu propast. Novi car Manuel Komnen (1143-1180) počne,
naime, tvrditi da sve zemlje koje su nekoć bile unutar granica Rimskoga
Carstva pripadaju njemu. Tu se radilo o Srbiji, Hrvatskoj, Dalmaciji,
Ugarskoj (Panoniji) i južnoitalskoj Normaniji. Pri tom se Manuel počeo
služiti senioratskim načelom, običajnim kod Slavena, koje je tada bilo
poznato i u Ugarskoj, a po kojemu ne nasljeđuje sin oca na prijestolju ne­
go najstariji član kraljevske porodice. Da se tome otme, ostrogonski dvor
obnovi obrambeni i navalni savez sa Srbima i Normanima. Rat započe
1146. Njemačka, ali joj vojske budu potučene pa ban Bjeloš provali čak
u Austriju i pobije Nijemce ametom na rijeci Lajti. Iduće godine (1147),
kad su Ugarskom prolazile križarske čete na Istok, prokrade se s njima
u Bizant i Boris Kolomanović, gdje ga car Manuel usrdno primi, a kad
se potom 1150. pobune Srbi, kojima pohrliše u pomoć Ugri i Hrvati, car
započne rat i potuče saveznike na rijeci Tari. Za kaznu provali Manuel
iduće godine u Ugarsku i Hrvatsku, zauzme Zemun i opustoši Srijem,
a zatim sklopi 1152. s Gejzom ponuđeni mu mir, ali već 1154. nastavi
se rat za kojega pogibe Boris Kolomanović, čija smrt uskori ponovni
mir (1156) koji bijaše po Gejzu to povoljniji što se doskora i njemačko-
bizantinski savez raspao, pa Gejza sklopi čak savez s carem Fridrikom
Barbarosom. Te su se povoljne prilike iznenada promijenile kad Gejzina
braća, najprije Stjepan, a poslije njega i Ladislav, zavadivši se s njime,
prebjegnu u Bizant gdje ih car Manuel radosno dočeka kao prikladno
oruđe kojim će zadavati teških neprilika Ugarskoj i Hrvatskoj.
Dinastičke smutnje. I doista, kad Gejza II umre (31. marta 1162) i
ostavi prijestolje sinu Stjepanu III (1162), podiže se na nj Manuel Kom­
nen s jakom vojskom zahtijevajući da se po senioratskom načelu na
prijestolje podigne njegov ljubimac Stjepan, najmlađi Gejzin brat. Ali
Ugri ne htjedoše da ga prime već se većina njih odluči za srednjega
brata Ladislava II (1162-1163), a kad on već iza šestmjesečnoga vlada­
nja umre (14. januara 1163), priznaše najzad ipak Stjepana IV (1163)
svojim gospodarom; naročito su Hrvati podupirali njegovo pravo, očito

12 [Ovo mišljenje o porijeklu bana Borića (pravilnije B o r i ć , od Borislav) osniva se

na činjenici da se u XIII-XV st. spominju u tom kraju njegovi potomci (g e n e r a t io
B o r ic h b a n i). U vezi je s tim i mišljenje da su bosanski Kotromanići u srodstvu
s Borićem i, prema tome, porijeklom iz istog kraja. Usp. Ć. Truhelka, Kolijevka
i groblje prvih Kotromanića, Nastavni vjesnik XLI, 1933, V. Ćorović, Ban Borić i
njegovi potomci, Glas SKA 182, 1940, i B. Nedeljković, Postojbina prvog bosan­
skog bana Borića, IĆ IX-X, 1959.)

179
 Ferdo Šišić

jer su bili prvi Bizantu na udarcu. Međutim, nevaljalo mu vladanje dos­

kora izazove opću bunu, a ta ga protjera iz države, na što se opet vrati
na prijestolje Gejzin sin Stjepan III (1163-1172). Poslije kratkog rata s
carem Manuelom došlo je do mira u kojem car obeća da neće više po­
dupirati raskralja, strica kraljeva, Stjepana IV, a Stjepan III je opet sa
svoje strane morao caru ustupiti Srijem i obećati da će svoga brata Belu
poslati u Bizant na odgoj, predavši na to caru u upravu Belinu baštinu,
naime Hrvatsku Velebitu na jug i Dalmaciju.
Stjepan III u Hrvatskoj i Dalmaciji.13 Stjepan III doista pošalje
Belu u Bizant, gdje ga car zaruči sa svojom kćerkom Marijom i - ne­
majući sam sina - proglasi prijestolonasljednikom, ali njegove baštine
kralj Stjepan ne htjede predati caru; štaviše, na jesen 1163, došao je
u Hrvatsku i Dalmaciju, gdje je potvrdio privilegije svojih prethodnika
dalmatinskim gradskim općinama, a možda se i napose još okrunio
za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Zbog toga je 1164. došlo do novoga
rata s carem, i Stjepan je bio prinuđen da spomenute hrvatske zemlje
prepusti Manuelu. Međutim, mir bijaše kratkotrajan jer raskralj stric
Stjepan IV i opet izazove rat, u kojem kralj Stjepan III otme Bizantin­
cima netom ustupljeni Srijem sa Zemunom.
Bizantinska prevlast u Hrvatskoj. Za vrijeme opsade umre (1165) u
Zemunu od otrova nesretni Stjepan IV, na što car Manuel izađe glavom
na čelu snažne vojske na bojište: s jednom polovicom pošao je sam u
Srijem i zauzeo Zemun na juriš, a drugu je polovicu poslao na Bosnu,
Hrvatsku i Dalmaciju, koje je zemlje carski vojvoda Ivan Dukas brzo
osvojio. Uplašen, Stjepan III zamoli mir kojim se obvezao da će caru
ustupiti Belinu baštinu, ali kad u Veneciji, koja se zavadila s carem Ma­
nuelom, nađe jakoga saveznika, prekine sklopljeni mir i započne 1166.
nov rat. U njem doskora zauzme ustupljene hrvatske zemlje, a gradu
Šibeniku podijeli privilegij kakav su imali Split i Trogir još od Kolomana
s doslovno istom sadržinom. Ovo kraljevo vjerolomstvo potaknu cara
Manuela na posljednji odlučni rat u kojem Bizantinci najzad zavladaše
1167. Srijemom, Bosnom, Hrvatskom rijeci Krki na jug i Dalmacijom,
osim Zadra i otoka koji bijahu u mletačkoj vlasti. Na čelu uprave u bizan­
tinskoj Hrvatskoj stajao je carev rođak Konstantin (“sebastos” - princ),
a postupao je veoma obzirno sa svojim podanicima štedeći im imutak i
katoličku vjeru. Međutim; caru Manuelu rodi se sin Aleksije, na što je
car ne samo skinuo hercega Belu s dostojanstva prijestolonasljednika
već i razvrgao njegove zaruke s Marijom, oženivši ga Agnezom, kćerkom
antiohijskoga kneza. Kad malo zatim Stjepan III iznenada umre, car ot­
premi hercega u Ugarsku, gdje kao Bela III (1172-1196) naslijedi krunu
vladajući u Ugarskoj i Hrvatskoj od Drave do Krke (bez Srijema), jer je
vlast Bizanta u preostadim hrvatskim zemljama potrajala sve do godine
1180, kad je umro (24. septembra) silni car Manuel, a s njime propala
i moć Bizantinskog Carstva.

13 [Premda je Šišić ovaj prikaz dinastičkih borba u rukopisu 3. izdanja nešto pro­
širio, prema tekstu svoje “Poviesti Hrvata za... Arpadovića”, zadržavamo ovdje
prvobitan tekst jer je potpuno dovoljan za razumijevanje događaja.)

180
 Povijest Hrvata

RODOSLOV DINASTIJE ARPADOVIĆA14

Oto
I
Gejza umro 997 Vazul I

Stjepan I Marija? Andrija I Bela I

997-1038. muž: Oto Orseolo umro 1060. umro 1063.
* I
Emerik Petar Mlečanin Salamon
umro 1034. 1063-1074.

Gejza I Ladislav I Jelena

1074-1077. 1077-1095. muž: Dmitar Zvonimir

Piroška-Irena
muž: Ivan Komnen

Kolo man Almoš

1095-1116. umro 1127.

Stjepan II Boris
1116-1131. umro 1155.
Bela II Slijepi
1131-1141.

Gejza II Ladislav II Stjepan IV

1141-1162. 1162-1163. 1163.

Stjepan III Bela III

1162-1172. 1172-1196.
I I
Emerik Andrija II
1196-1204. 1205-1235.

Ladislav III Bela IV Koloman Stjepan Post.

1204-1205. 1235-1270. 1241. umro 1271.
i I
1
Stjepan V Andrija III
1270-1272. 1290-1301.
I i
1 1
slav IV Kumanac Marija
1272- 1290. 1
Karlo I Anžuvinac

14 [Kako u tekstu, tako je i ovdje u rodoslovu Arpadovića napušten dvojaki način

koji je Šišić upotrebljavao u obilježavanju ovih vladara kao hrvatskih odnosno
ugarskih kraljeva, a zadržan je samo ugarski, tj. službeni način suvremenih do­
kumenata.]

181
 Ferdo Šišić

III
BELA III, EMERIK i ANDRIJA II
(1180-1235)

Bela III i njegova politika. Čim je negdje na početku oktobra 1180.

kralju Beli II stigao glas da je car Manuel Komnen umro, odmah se po­
žuri da uzme u svoju vlast Srijem i Hrvatsku s Dalmacijom od Krke do
Neretve. Kralj pošalje u te zemlje vojsku, koja ih zauzme bez otpora, šta-
više, ne otvoriše samo hrvatski gradovi i dalmatinski Split i Trogir vrata
kraljevoj vojsci već se i mletački Zadar ponovo pobuni i pokloni Beli. Me­
đutim, smrću cara Manuela nije samo utrnulo bizantinsko vladanje u
hrvatskim zemljama nego se tek odsada stalno i trajno utvrdi hrvatsko-
ugarski državni savez, kako je 1102. uređen za Kolomana. U vezi s time
dade Bela III svoga starijeg sina Emerika još za svoga života okruniti
uz ugarskoga napose i za hrvatsko-dalmatinskoga kralja, predavši mu
i svu Kraljevinu Hrvatsku od Drave do mora u samostalnu upravu,15
a u Bosni se i nadalje održa još od cara Manuela postavljeni ban Kulin
(otprilike od 1170-1204), kao vazal Bele, pa čak i srpski veliki župan
Stefan Nemanja približi se u prvi čas ugarskom dvoru kao njegov stari
politički saveznik. Ali kad poslije Manuelove smrti nastadoše u Bizan­
tinskom Carstvu teški neredi koji upropastiše državu, a balkanskim
narodima, naročito Srbima i Bugarima, omogućiše potpuno oslobođe­
nje od stoljetne bizantinske hegemonije, pregne Bela III da bivšu ulogu
Bizanta prenese na Ugarsku. Time je, doduše, označio ugarskoj politici
pravac za više stoljeća, ali se zato raskrstio sa Srbima i Bugarima. Takvi
su neprijateljski odnosi i takve težnje ugarskih kraljeva potrajale sve do
osmanlijske najezde, idući ovoj nehotice na ruku. Kao što se nekoć car
Manuel služio porodičnim sporovima u pitanju nasljedstva u Ugarskoj,
tako Bela i njegovi nasljednici počeše odsada iskorištavati vjerske smu­
tnje na Balkanskom poluotoku u svoje političke svrhe.
Zadar. Zbog Zadra koji se vratio pod vlast kralja Bele još 1180. došlo
je već 1181. do rata. Mlečani su u desetak godina velikom silom i gole­
mim troškom neprestano udarali na nj, ali se Zadar ipak održao odbivši
hrabro sve juriše na kopnu i moru. To prinudi dužda Henrika Dandola
da sklopi primirje koje se jednako produljivalo a da do mira nije došlo.
Crkvene prilike. Poslije različitih smetnja najzad je za splitskog nad­
biskupa izabran Madžar Petar, sin Ketelenya od baranjskog plemena
Kan. Odmah po svom dolasku u Split odluči on urediti i tačno omeđiti
svoju nadbiskupiju i svoje sufragane biskupije. U tu svrhu sazva na
početku 1185. crkveni sabor (sinodu) svoje nadbiskupije u Splitu, na
kojemu su doneseni ovi zaključci: 1) Proklinju se sve heretičke sekte i
njihovi privrženici koji se dižu protiv nauka rimske crkve i njoj otimaju

15 Stoga i datiraju u Zadru 5. jula 1194: “regnante... Bela... et Henrico filio eius bis
coronato Dalmatiam et Croatiam feliciter gubernante” a 9. jula 1194: “regnan­
te... Bela... et Almerico filius (!) eius super Dalmatiam et Chroatiam” (oba onigina-
la u zadarskom namjesničkom arhivu: Smičiklas, Cod. dipt II, 267, 269).

182
 Povijest Hrvata

desetinu i posjede. 2) Potvrđuju se stari običaji splitske crkve, prava

čitavoga njena klera, a naročito slobodan izbor nadbiskupa po kanonici­
ma. 3) Uvodi se dnevna misa u svim crkvama u čast BI. Dj. Marije. Prvi
i treći zaključak upereni su u prvom redu protiv bogomila (patarena).
Budući da su izbile smutnje u pitanju pripadnosti pojedinih “parohija”
(arhiđakonata) pojedinim biskupijama, određeno je sada ovako: Split­
ska nadbiskupija ima ove parohije: Klis, Skale, Zminu, Cetinu, čitavo
Hlijevno, čitav Mosor i čitav kraj od Dola do Vrulje, to jest od ušća Ce­
tine do nadomak Splita. Svi pripadnici, tj. parohijani, daju desetinu.
Kninska biskupija: Knin (sjedište), a parohije su: Kninsko polje, Vrlika
i Pset. Trogirska biskupija: Trogir, Drid, Šibenik i čitava županija Zagor­
je. Skradinska biskupija: Skradin, Bribir, Biograd s čitavom Sidragom.
Ninska biskupija: Nin, čitava Luka i zapadna polovina Like. Senjska
biskupija: Senj, Vinodol, Plaški, Gacko (Otočac) i Bužane. Krbavska
biskupija: Krbava (danas Udbina), a parohije: Krbava, istočna polovina
Like, Novigrad, Drežnik, Plaški i Modruša. Ovaj je crkveni sabor, dakle,
zapravo kreirao biskupiju Krbavsku, dosada (od 1163) parohiju split­
ske nadbiskupije.
Banovi. Za vladanja Bele III upravljalo je kraljevinom Hrvatskom ne­
koliko poimence poznatih banova.
Prvi je bio Ampudije (Ampudinus ili Ompudinus); banovao je još od
1164, dakle za čitava vladanja Stjepana III pa sve do 1176-1180. Čak
je od 1165. do 1167. bio i palatin, kao i njegov prethodnik Bjeloš. Učes­
tvovao je i u bizantinskom ratu u Hrvatskoj i Dalmaciji 1165, a potom
i u Maloj Aziji protiv Seldžuka, na čelu četa koje je Bela III poslao u po­
moć caru Manuelu (1176). Poslije Ampudija spominje se, od augusta
1181. do 1184, Dionizije. O njemu ima više podataka, pa je on i prvi naš
ban kojemu je tačno obilježena i oblast nad kojom banuje. On je “ba-
nus Dalmatiae et Chroatiae” ili “banus maritimae provinciae”, što očito
znači isto, to pouzdanije što je prvi službeni naziv koji mu se daje od­
mah uz ime, a drugi mu se daje nekako intimno. Ali mnogo je važnije da
se iz ono malo isprava što su se o banu Dioniziju sačuvale jasno vidi da
mu se vlast širila od Drave do mora, a možda i od Dunava do mora, jer
se 1183. spominje još i kao župan bački. On vrši svoju vlast u Zagrebu
i u Zadru, pa zato možemo i odrediti opseg Kraljevine Hrvatske u ono
vrijeme, naime poslije pada bizantinske vlasti. Godine 1184. postade
palatin, na što ga na banskoj stolici zamijeni neki Subanus (Szoban?),
o kojem nam se sačuvao jedan jedini indirektni podatak. Malo potom
nalazimo u ispravama ubilježeno ime prvoga nam poznatog banovca (vi-
cebanus): to je Makarije od plemena Moslavačkih (1189), koje je steklo
prostranih posjeda u križevačkoj i zaladskoj županiji.
Feudalizacija hrvatskoga plemstva.16 U to vrijeme izlaze već na jas­
nije historičko poprište i neke od glavnih hrvatskih velikaških porodi-1
6

16 [Pod feudalizacijom hrvatskog plemstva Šišić razumijeva nastajanje sloja moćnih

velikaša koji postaju kraljevi vazali.)

183
 Ferdo Šišić

ca, koje će brzo, kad u Ugarskoj i u Hrvatskoj bude potpuno prevladao

feudalizam, imati bitnu ulogu u hrvatskoj prošlosti.
1. Krčki knezovi. Krčki su knezovi nesumnjivo domaće hrvatsko
krčko plemstvo. Prvi poznati član ove porodice, knez Dujam (1118, um­
ro 1163), bio je mletački vazal. Upravljao je otokom Krkom kao kneži-
jom u ime Mletačke Republike, a po smrti naslijediše ga oba starija si­
na, Bartol I i Vid, koji su također primili otok od Venecije kao doživotno
leno. Međutim, treći njegov sin, možda od druge žene, Bartol II, “brat
knezova” (frater comitum), koji nije imao dijela u upravi krčkog otoka, po­
šao je nekako poslije 1186. u službu susjednoga kralja Bele III. Ne zna
se zbog kakvih zasluga, ali stoji da ga je pomenut kralj 1193. obdario
čitavom zemljom što je pripadala županiji modruškoj, i to nasljednim
pravom uz uvjet “da nas pomenuti knez pomaže u vojsci naše prejasnos-
ti unutar granica države sa deset oklopnika, kao za odmjenu primljenog
lena. Izvan granica države služit će nam s četiri oklopnika, a dolazit će
na poziv u vrijeme kad bude hrvatska vojska (exercitus chroaticus) po
kraljevu naređenju općenito sazvana na vojnu”. Ako bi pak pomenuti
knez (Bartol II) umro bez potomaka, “može jedan od sinova njegove
braće uz iste uvjete mirno posjedovati pod vladanjem naše prejasnosti
pomenutu zemlju (tj. županiju modrušku)”. Kako je već sama kraljeva
isprava predvidjela, novi vazal ugarsko-hrvatskoga kralja nije ostavio si­
nova, pa tako ga po smrti naslijediše sinovi njegove braće, od kojih Vid
umre nešto poslije 1193, a Bartol I na početku 1198. Međutim, Bartol
II preživio je oba brata.
2. Knezovi Bribirski. Bribirska župa spominje se prvi put u X st, kod
Konstantina Porfirogenita (r) Bpefiepa ^ovnavia), a nazivali se tako po gradu
Bribiru (prije možda Brebir, od rimskoga Asseria ili Varvaria). U njoj je
nastavalo, od dolaska Hrvata pleme nazivano od 1102. Šubići.17 Jedna
porodica toga plemena smatrala se najodličnijom te je davala župane
koji se spominju u našim kraljevskim ispravama: tako 1069. Budec
postelnic berberisticus iupanus, 1070. Cerminico (Čermica ili Črvenik?)
breberscico (iupano), a od 1078. do 1089. Stresina brebersticus iupanus.
Godine 1102. ugovara s Kolomanom Mrmonja (Marmona) od plemena
Šubića. Poslije toga sve do 1160. ne spominje se poimence nijedan član
ove porodice. Tada izlazi pred nas Bogdanac kao starješina plemena, a
1180, malo pred pad bizantinske vlasti, njegov sin Miroslav, koji se od­
mah potom pridružio kralju Beli III pomažući vojvodu Mavra protiv Mle-
čana (1182). Miroslav se izrijekom navodi kao Breberiensis iupanus, a
znamo još i to daje oko 1184. pošao na kraljev dvor (u Ostragon) i do ba­
na Dionizija. Nemamo doduše izričita svjedočanstva, ali ipak je veoma

17 [Šišić je - kako je već rečeno - zastupao mišljenje o kontinuitetu plemenskog

života u Hrvata od doseljenja do u kasni srednji vijek. Prema tome, on i Šubiće
smatra jednim od prvobitnih plemena. Ova se konstrukcija osniva na uvjerenju
daje tekst o tobožnjem ugovoru između kralja Kolomana i predstavnika “dvanae-
stero plemena” (g e n e r a t io n e s ) 1102. po svome sadržaju autentičan. Usp. o tome
bilj. 58, na str. 154.)

184
 Povijest Hrvata

vjerojatno da je Bela III nadario župana Miroslava bribirskom župom

kao nasljednim lenom, jer se njegov sin Grgur, a potom i svi njegovi
potomci, ne nazivaju više županom (iupanus), već grofom ili knezom
(comes). I tako dosadašnji stari narodni hrvatski župan, koji je bio izab­
ranik i pouzdanik svoga plemena,18 odnosno čitavog naroda, postade
vazal ugarsko-hrvatskoga kralja koji mu je dao župu u leno. Na taj na­
čin postade i dosadašnji plemenski grad (castrum) kraljevskim gradom
(castrum regium).
3. Knezovi Cetinski. U vrijeme kraljeva Emerika i brata mu Andrije
II ima veoma značajnu i krupnu ulogu u Hrvatskoj i Dalmaciji cetinski
knez Domald. On je potekao od plemena Snačić19, a poznat nam je i
njegov djed Slovinja (Zoloyna), koji je još kao mladić živio potkraj hrvat­
ske narodne dinastije, a kao plemensku baštinu imao zemlju od srednjeg
toka Krke do nadomak grada Zadra, dakle, bio je susjed župana bribir­
skih, odnosno plemena Šubića. O njemu znamo još samo to da je pod
starost oslijepio i imao sina Saracena, 1171. župana kliškoga, a velikog
protivnika bizantinske vlasti u Hrvatskoj. Ali najvažniji je član ove porodi­
ce Saracenov sin Domald, rođen oko 1160. (u Hlijevnu?), čija uloga poči­
nje u historiji tek na početku XIII stoljeća. Njegovi su bliski rođaci, možda
i direktni potomci, knezovi Cetinski, obično nazivani Nelipići.20
4. Omiški knezovi Kačići. Čini se daje ovo moćno hrvatsko pleme naj­
prije stanovalo u kraju između Krke i Zadra, dakle u susjedstvu Domal-
dovih pređa, pa da se kasnije, možda tada kad je kralj Petar Krešimir
IV zavladao starom Paganijom ili Neretljanskom oblasti između ušća
Cetine i ušća Neretve, preseliše u Krajinu na njenu obranu. Svakako su
Kačići već na kraju XI i u XII st. veoma moćni i jaki u okolini grada Omi­
ša. Za nesigurnih i burnih godina XII st. oni se odjednom pojaviše kao
drski gusari, dakle kao pravi nasljednici starih Neretljana, i postadoše
strah i trepet ne samo okolnih otoka i gradova na dalmatinskom kop­
nu, nego i žitelja u samoj Italiji. Inače im bijaše na čelu knez (kenezius,
comes, dux, jedanput i banus), i to nasljednim pravom po senioratskom
principu u jednoj omiškoj porodici. Od 1167. do 1180. ističe se kao
knez ovoga plemena Nikola, s kojim grad Kotor sklopi zaseban ugovor
da mu građani mogu sigurno ploviti po moru. On dade 4. augusta 1180.
kamenovati po svojim ljudima splitskog nadbiskupa Rajnerija, s kojim
je bio u svađi radi nekih zemljišnih posjeda pod planinom Mosorom.

18 [Us.p. prethodnu bilješku.]

19 [Daje oblik S n a č ić , a ne S v a č ić prvobitno jedino pravilan, dokazali su M. Barada,
Historicitet imena Svačić, Vjesnik hrv. arh. društva, n. s. XVI 1935, i V. Novak -
M. Budimir, De iis, qui Snaći nominantur, Jugoslov. istor. časopis II, 1936. Zbog
toga je ovdje izostavljen oblik: Svačić koji je Šišić u rukopisu (zapravo tekstu “Po-
viesti Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića”) stavio u zagradu poslije pravilnog
oblika: Snačić, vjerojatno zato što se i oblik Svačić pojavljuje u XIV stoljeću.]
20 [Prezime ove vlasteoske porodice izvedeno je od osobnog imena N e lip a c (N e le p a c ),
proširenog u srednjem vijeku i među Hrvatima i među Srbima, pa bi prema tome
trebalo da glasi: N e lip č ić i.)

185
 Ferdo Šišić

Za mletačkog rata zbog Zadra, bili su Kačići kralju Beli III znatna pomoć
jer su neprestano smetali Mlečane. Čini se da su tada i s Dubrovnikom
bili u svađi, jer 3. maja 1190. ugovaraju mir s Dubrovnikom; tada im
je bio županom Brena, komu se pokoravahu i Nikolini sinovi Borislav,
Šimun i Bogdan. U XIII st. pak uloga je Kačića naročito važna.
5. Knezovi gorički i vodički B abonićf1, kasnije nazivani Blagajski. Oni
nisu pripadali starom hrvatskom plemstvu koje je poteklo od poznatih
dvanaest generacija. Oni su nikli na teritoriju srednjovjekovne Slavoni­
je, i to na desnoj obali Kupe između Karlovca i Siska, dakle u Banovini
gdje se nekoć širila plemenska župa Gorica s Goričkim gradom, u čijoj
je blizini sagrađen grad Steničnjak. Ali se vlast njihova protegla i na lije­
vu obalu Kupe, u Podgorje, kojem je središte bio grad tik današnje Sv.
Jane nad Jastrebarskim, pa i preko Kupe u današnju južnu Kranjsku
gdje su Babonići posjedovali mjesto Mehovo i Kostanjevicu. Ondje su
oni došli u dodir s hercegom Berchtoldom od Andechs-Merana, koji se
od godine 1181. do 1195. kitio titulom duxDalmatiae i Dalmatiae Croati-
aeque dux, a inače je bio istarski markgrof (1180-1204). Da svojoj tituli
poda i neko značenje, markgrof Berchtold počeo se zalijetati u susjednu
srednjovjekovnu Slavoniju, odnosno u posjede goričkih i podgorskih
župana, pa im otme Mehovo. Nato udari na nj sa svojom plemenskom
vojskom župan Stjepan Gorički, sin Nikolin, te ga pobijedi (1195). U
znak priznanja kralj Bela III odluči da će ga nagraditi, ali prije negoli
je to mogao učiniti, umre, našto je očevu želju izvršio njegov sin i nas­
ljednik Emerik obdarivši ga još i posjedom Vodica na rijeci Sani, u čijoj
je blizini kasnije sagrađen Blagaj (1197). Tako postade gorički župan
Stjepan najmoćnijim plemićem u zapadnoj Slavoniji, upravljajući zem­
ljom od južnokranjskog Mehova i Kostanjevice do donje Sane i noseći
titulu comes (grof) de Gorica et Vodica. On ostavi dva sina, Babonjega
(Babonik) i Stjepana. Po Babonjegu (Babonik) prozvani su njegovi po­
tomci Babonićima, a tek mnogo kasnije (u drugoj polovini XIV st.) kne­
zovi Blagajski.
Osim ovih glavnih velikaških porodica isticale su se u XII st. i neke
druge - razumije se, mnogo slabije i manje važnosti. To su Gušići, Mo-
gorovići, Kukari, Lapčani i Tugomirići.
Svakako treba istaknuti da je tek za Bele III počelo feudaliziranje
hrvatskog i slavonskog plemstva, a na taj način i njegovo postepeno
izjednačivanje s ugarskim. Ovaj proces mnogo je brže napredovao u sre­
dnjovjekovnoj Slavoniji negoli u Hrvatskoj, jer se u Slavoniji počelo još
od kraja XI st. naseljavati donatorno ugarsko plemstvo kojemu u Hrvat­
skoj sve do dolaska Turaka u XVI st. nema traga.
Reforme Bele III. Vladanje Bele III veoma je važno i značajno po
Ugarsku i Hrvatsku ne samo zbog spoljašnih događaja nego i zbog unu­
tarnjih reforama. Od Kolomana pa dalje on je bio prvi kralj koji bijaše

21 [Budući da je prezime ove vlasteoske porodice izvedeno od osobnog imena B a -

b o n e g (B a b o n ig ), ono bi trebalo da glasi Babon(j)ezići, kako je to konstantirao još
Č. Truhelka, Slavonski banovci, Glasnik zem. muzeja IX, Sarajevo 1897.)

186
 Povijest Hrvata

naučno odgojen, primivši političku obrazovanost u središtu velike i

vrsno upravljane svjetske države. Uredio je dvor i dvorske običaje po­
davši im vanjski sjaj. Sada zadobije krunisanje značaj državnopravnog
akta, to jest, ono postane stalnim preduvjetom za vršenje kraljevske
vlasti, a uz to je Bela uveo i bizantinski krunidbeni ceremonijal. Nadalje
se savjesno brinuo i za državni imutak: u financijskoj upravi uveo je na
osnovi bizantinskog iskustva strogi red, a naročito je uredio kraljevski
prihod od kovnice novca (lucrum camerae), podigao metalurgiju i sola­
ne učinivši za Ugarsku i Slavoniju kamenu sol državnim monopolom.
Stoga je raspolagao golemim godišnjim prihodom od gotovo četvrt miliju­
na srebrnih maraka. Osim toga djelovao je na čelu kraljevske kancelari­
je od 1193. stalni kancelar. U procesualnom postupku Belaje proširio
palatinsko pravo sudovanja, uredio osobiti palatinski sud (curia) tako
da je vicepalatin pomagao kralju kod rješavanja parnica koje su zbog
obaveznih pismenih podnesaka zadavale sve više posla. Svoju državu
otvorio je došljacima (hospites) i tako omogućio porast žiteljstva i na­
seljavanje nenastanjenih krajeva. Ti su došljaci uživali ličnu slobodu,
mogli su se slobodno seliti i raspolagati svojom imovinom. Gdje ih je
mnogo ostalo na okupu, sudio im je od njih samih birani sudac po njiho­
vu vlastitom pravu, a u procesima nije trebalo da apeliraju na župana
nego izravno na kralja ili njegova zamjenika (magister tavemicus). Opće
terete je kralj Bela snizio na što je moguće manju mjeru, a oni koji su
se bavili trgovinom uživali su pogodnost oprosta od tridesetnice i malta-
rine. Kao što i doseljenici, tako su i pojedini bogati posjednici bili kralje­
vskim privilegijima izuzeti ispod županove sudske moći.
Time je, razumije se, zaprijetila čitavoj uredbi kraljevskih castra
opasnost da može izgubiti svoj stari značaj. Ali kraljevska je vlast nas­
lućivala ovu opasnost pa se zato postarala d aj e ukloni stvaranjem no­
voga društvenog sloja. Riječ plemić, plemeniti, nobilis, javlja se već u
spomenicima XI st., a doprla je u Ugarsku i Hrvatsku iz inostranstva,
ali tada još nije imala pravoga juridičkog značenja. To se nije dogodilo
ni u XII st., iako se riječ nobilis upotrebljava sve češće od vremena kra­
lja Kolomana pa nadalje i u Ugarskoj i u Hrvatskoj (Slavoniji). Naprotiv,
među slobodnjacima počeo se stvarati nov sloj, servientes regis, kraljev­
ski službenici. Taj je sloj žiteljstva u prvom redu vojnik, konjanik, i to
prvi i najugledniji odio ratničkog elementa jer ga je kralj izuzeo ispod
županova djelokruga i neposredno ga stavio pod svoje vodstvo. Tako je
“kraljevski službenik” uživao specijalne privilegije, a ubrzo će dobiti i
mnoge pogodnosti za posjede.
S obzirom na nasljedstvo Bela uredi primogenituru ukinuvši zauvijek
senioratsko načelo, štaviše, ukloni i dotadašnju uredbu po kojoj kraljev
brat dobivaše u upravu hrvatsko kraljevstvo kao posebnu hercegovinu
(ducatus) prenesavši i to pravo jedino na prvorođena kraljeva sina prije
njegova stupanja na prijestolje.
Emerik. Politiku svog oca nastavi Emerik (1196-1204), ali ga u tom
počne priječiti mlađi brat Andrija dignuvši se 1197. na nj. Andrija zah­
tijevaše, sve protiv očeve odredbe, Hrvatsku s Dalmacijom kao svoju

187
 Ferdo Šišić

baštinu. Pobijedivši brata, Andrija postade hrvatskim hercegom (dux)

i počne upravo kraljevskom moći i sjajem vladati samostalno čitavim
kraljevstvom od Drave do Neretve, ratujući sretno u Humskoj zemlji i Sr­
biji, namještajući biskupe i nadbiskupe, izdavajući darovnice, izvršujući
vrhovnu sudačku vlast i okruživši se sjajnim dvorom i pratnjom, u kojoj
se nalazio i ban, kojega je bez sumnje on imenovao. U ponovnim ratovi­
ma što ih je vodio s bratom Emerikom ipak najzad podleže ostavljen od
svojih privrženika, a zatim je stavljen u gradu Knegincu (kad Varaždina)
pod stražu. Međutim, bolešljivi kralj Emerik, pun briga za budućnost,
dade još za svoga života okruniti jedinca sina Ladislava po splitskom
nadbiskupu Bernardu zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, a ka-
ločki gaje nadbiskup napose okrunio za kralja ugarskoga (1204).
Zadar dolazi u mletačke ruke. Za vrijeme ovih građanskih ratova
složi se na Zapadu četvrta križarska vojna, a pošto njeni učesnici nisu
mogli da Veneciji plate pogođenu prevozninu na Istok, pimora ih dužd
Henrik Dandolo da mu pomognu u novembru 1202. osvojiti i razvali­
ti Zadar, a potom iduće godine srušiti Bizantinsko Carstvo na kojega
se razvalinama podiže slabo Latinsko carstvo. Zadrani obnove doduše
grad, najviše uz pomoć kneza Domalda od plemena Snačića, ali videći
da ne mogu dobiti pomoći ni od kralja Emerika ni od hercega Andrije,
oni se opet početkom 1205. pokore Veneciji uz veoma teške uvjete.
Bosna i patarenstvo. Od toga se vremena Emerik upletao u srpske
prilike i uzeo (1202) naslov kralja Srbije (rex Serviae) a zatim obrati pa­
žnju na Bosnu, naročito na patarenstvo (bogomilstvo). Patarenstvo je
istočnog podrijetla, i to neka vrsta gnostičko-manihejskog nauka što ga
bizantinski vojnici doniješe u evropski dio carstva, a odavde se zatim
raširi među Bugare (oko 930). Tu mu pop Bogomil,22 uzevši za osnovu
slavenske crkvene knjige, dade slavensku spoljašnost. Patareni su vje­
rovali u jednoga boga, čak i u trojstvo, ali ga ne držahu tvorcem neba
i zemlje jer učahu da je bog stvorio samo dušu i sve nevidljivo, a sve
ostalo vidljivo i materijalno sotona23 (ili zli bog). Patarenstvo je, dakle,
imalo dualistički značaj, onako kao Zoroastrova vjera. Za Krista su pa­
tareni učili da je bio samo najviši anđeo s prividnim tijelom, pa stoga
su i muka i smrt njegova tek prividne. Zabacivali su sve sakramente,
sav Stari zavjet,24 a od molitava pridržali su jedino “Očenaš”. Razvijene
22 [Povodeći se za zastarjelim, neispravnim mišljenjem da se pop Bogumil prvobit­
no zvao pop Jeremija, Šišić je ovu rečenicu u oba izdanja Pregleda (1916 i 1920)
ovako stilizirao: “Tu mu (tj. heretičkom učenju među Bugarima) navodno podade
neki pop Jeremije (sic!), ili samozvani Bogomil, slavensku spoljašnost...” Usp. o
tome kao i o pitanju Bogumilove autentičnosti uopće J. Šidak, Problem popa Bo­
gumila u suvremenoj nauci, Slovo 9-10, 1960.)
23 [Riječ “nečastivi” za tvorca materijalnog svijeta, koju je Šišić upotrijebio na ovom
mjestu, zamijenjena je ovdje imenom “sotone” koje spominje i svjedok prvih poče­
taka bogumilstva - prezviter Kozma.]
24 [Pitanje o odnosu heretičke “crkve bosanske” - kako se ona sama od trećeg de­
cenija XIV st. dalje naziva - prema Starom zavjetu nije još do kraja razjašnjeno.
Već je Rački, na osnovu Hvalova zbornika, zaključio da se ta crkva s vremenom
približila ortodoksnom učenju. Usp. o tome J. Šidak, Marginalija uz jedan ruko­
pis “crkve bosanske” u Marciani, Slovo 6-8, 1957.]

188
 Povijest Hrvata

hijerarhije nisu poznavali, već jedino djeda (kao biskup), gosta (kao sve­
ćenik) i starca (kao đakon), dok su strojnici imali širiti njihov nauk.25
Crkve i oltare nisu gradili nego su se na službu božju, koja se sastojala
u pjevanju i lomljenju kruha, skupljali po šumama ili u kakvoj običnoj
sobi. Oni koji su strogo ispunjavali patarenske propise nazivali su se
savršeni26; ostali su vjernici postajali takvima pred smrt, odrekavši se

fr a i |r l^ |l V
M *•> * 'H l ( '• t »41
i A4P94A«*"«
C4N4 M i
.1... 4 t«f**‘ 4* *»■«*•*.

Isprava Stjepana II Kotromanića knezu Vukoslavu Hrvatiniću,

s imenima predstavnika “crkve bosanske” (oko 1325)

svijeta i svega materijalnoga, a u prvom redu žene. Savršeni su pata­

reni veći dio života provodili kao samci u postu i molitvi. Iz Bugarske
uvuče se patarenstvo najprije u Srbiju, a potom najkasnije sredinom
XII st. u Bosnu, gdje mu je možda pogodovala borba dalmatinskih Lati­
na protiv slavenske službe božje i knjiga, jer je Bosna od sredine XII st.
- dakle pošto se pridružila ugarsko-hrvatskom kralju - pripala splitskoj

25 (“Djed” (did), poglavar “crkve bosanske” i njezinih “redovnika”, “krstjana”, služ­

beno se nazivao samo “episkup”, tj. biskup, “Gost” i “starac” nazivaju se zajed­
ničkim imenom “poglaviti krstjani” ili “strojnici”. “Gost” je, čini se, bio poglavar
“hiža” (domus) u kojima su živjeli bosanski “redovnici” (religiosi, recullantes).]
26 [Naziv savršeni [perfecti), uobičajen kod dualističkih heretika na Zapadu, ne poz­
naje građa koja se iz sredine “crkve bosanske” sačuvala na narodnom jeziku.
Pravi heretici, nosioci te crkve, nazivali su se samo “krstjani”.]

189
 Ferdo Šišić

nadbiskupiji.27 Zbog pristajanja uz tu herezu kralj Emerik pozove na

zahtjev pape Inocenta III bana Kulina na odgovornost. Poslije posebne
istrage odreknu se bosanski patareni (1203) krivovjerja i vrate u krilo
katoličke crkve. Od sada su za sve vrijeme do propasti bosanske države
ugarsko-hrvatski kraljevi pod izlikom patarenskih smutnja oružanom
rukom provaljivali u Bosnu, nastojeći d aj e potpuno sjedine sa svojom
državom.
Kralj Emerik umre u septembru 1204, izmirivši se prije s bratom An­
drijom, a kad već poslije kratkog vladanja od osam mjeseci umre njegov
malodobni sin Ladislav III (1204-1205), stupi na prijestolje Andrija II
(1205-1235).
Andrija II. Stupanjem na prijestolje kralja Andrije II prestale su do­
duše mnogogodišnje borbe između pojedinih članova kraljevske kuće za
dulje vremena, ali te borbe, često u vezi sa spoljašnjim ratovima, dubo­
ko su potkopale ugled i moć kralja, a podigle moć crkvenih i svjetovnih
velikaša. Andrija, međutim, nije bio čovjek koji je tome mogao pomoći
jer - rasipan, nestalan i neodlučan - pogoršao je bijedno stanje još i
time šta je bio potpuno u vlasti svoje žene Njemice Gertrude i njezina
roda. Njezin brat Bertold, nesposoban, mlad i bez teoloških nauka, pos­
tade kaločkim nadbiskupom, a zatim i hrvatskim banom. Zbog toga se
neki velikaši urote protiv kraljice i njena brata te je u septembru 1213.
u Piliškoj šumi kraj Budima poslije lova umore, dok Bertold sretno uma­
če.28 Kralj Andrija oplakivao je doduše Gertrudu, ali se doskora utješio
oženivši se (1216) Jolantom, sestrom latinskih careva Balduina i Hen-
rika. Da podigne svoj pali ugled, Andrija se odluči na vojnu u Galiciju,
gdje dade mlađeg sina Kolomana okruniti galičkim kraljem (početkom
1217), ali ga Rusi poslije dvije godine zarobe, a zatim poslije dvogodiš­
njeg zatvora puste na slobodu (1221), pa tako propade sve Andrijino
nastojanje onkraj Karpata.
Andrijina križarska vojna. Još se Bela III zavjetovao da će poći u
križarsku vojnu; na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju. Poslije
svih tih nesreća i neprilika Andrija odluči da će ispuniti ocu zadanu
riječ. Nemajući potrebnog novca za prevozninu po moru, odreče se u
korist Venecije svoga kraljevskog prava na Zadar (1216). Pred polazak
na Istok postavi u Hrvatskoj svojim namjesnikom templarskog283 me-
štra Poncija de Cruce, a u Ugarskoj ostrogonskog nadbiskupa Ivana,
a zatim pođe ljeti 1217. na put preko Zagreba, gdje je upravo tada u
njegovoj prisutnosti posvećena nova stolna crkva, kojoj tom prilikom
potvrdi sve starije privilegije. Od Hrvata su mu se pridružili Babonići, a
zacijelo i još neki plemići s kojima se na kraju augusta ukrca u Splitu
u mletačke lađe i preveze do palestinske obale. Križarska vojna kralja

27 (Bosanska biskupija (e c c le s ia b o s n e n s is ) podložena je potkraj XII st. jurisdikciji

dubrovačke nadbiskupije.)
28 Bajka je daje kraljicu umorio hrvatski ban Benko (ili zapravo Bank od plemena
Bor) jer da mu je tobože Bertold obeščastio kćer.
28a (Vidi str. 253.)

190
 Povijest Hrvata

Andrije samo je neznatna epizoda u tom orijaškom kršćansko-musli-

manskom rvanju, a svrši se bez zamašnijih uspjeha; Andrija se vrati
u Evropu kopnenim putem preko Carigrada noseći sobom više dragoc­
jenih relikvija što ih je nabavio za svoga boravka u Svetoj Zemlji.

Bičevanje Krista. Detalj s drvenih vratnica majstora Buvine (1214)

u splitskoj katedrali

“Zlatna bula”. Po svom povratku nađe Andrija državu u tako ža­

losnom stanju, naročito zbog pohlepe velikaša, da je sam pisao papi
Honoriju III kako će trebati “barem petnaest godina” da se sve popravi.
Prije svega dade okruniti starijeg sina Belu “mlađim kraljem” ugarskim
(rex Hungariae junior) i učini ga uz to hrvatskim hercegom. Potom poče
oduzimati nekim plemićima ona državna dobra kojih se u posljednje
vrijeme dočepaše na nedopušten način, ali kad kralj poče kvariti no­
vac, rasipavati državno blago i Židovima zalagati različite državne pri­
hode, diže se protiv njega i njegovih velikaških savjetnika brojno niže
plemstvo, naročito njegovi vojni službenici (servientes regis), i sam rođe­
ni mu sin Bela. Posredovanjem zagrebačkog biskupa Stjepana izmire
se doduše otac i sin, ali ogorčeni ugarski i slavonski kraljevi službenici
primoraju Andriju da 1222. izda “Zlatnu bulu”29. “Zlatna bula” je zap­

29 Ime potječe odatle što je na ispravu bio obješen kraljevski pečat u zlatnoj okrug­
loj kutiji.

191
 Ferdo Šišić

ravo pokušaj da se u jednu ruku, skršenjem premoći velikaša i ukinu­

ćem financijskih nereda, podigne kraljevska moć, a u drugu zajamče
nižemu plemstvu prava i sloboda. Po svojoj formi bijaše ona u početku
samo privilegij, a tek kasnije postade najznatnijim državnim zakonom
i osnovkom ustava, pa je zato sve do propasti ugarsko-hrvatske zajed­
nice na nju prisizao ugarsko-hrvatski kralj kad se krunio. “Zlatna bula”
sastojala se od trideset i jednog članka; u uvodu se ističe “preobrazba
kraljevstva” (reformatio regm), kojom kralj hoće da obnovi slobodu ple­
mića, a zatim se redom nižu pojedine odredbe. Kralj - odnosno palatin
kao njegov zamjenik - dužan je da svake godine na dan sv. Stjepana
kralja (20. augusta) sazove u Stolni Biograd (Alba, Szekesfehervar) sve­
čani sudski dan (solenniare), na koji imaju pristupa i svi niži plemići
(omnes servientes) da ondje iznesu svoje pravde (causas). Kralj ne može
nijednoga takva plemića službenika zatvoriti ili mu oteti imutak za vo­
lju kojega velikaša (favore alicuius potentis), ako ga nije sud prije prog­
lasio krivim. Kralj ne može od plemića svojevoljno uzimati niti porez
u novcu, niti protiv njihove volje zalaziti u njihova sela i kuće. Izvan
granica države ratuje plemstvo samo na kraljev trošak, pa čak i velika­
ši (qui comitatus habent)30 polaze na kraljev trošak u navalni rat; ali za
slučaj obrane domovine moraju svi poći u vojnu. Samo palatin, ban,
dvorski sudac kraljev (iudex curiae regiae) i kraljičin smiju imati dvije
časti, a stranci (hospites) bez privole državnog vijeća nikakve. Desetina
se nema biskupima plaćati u novcu, nego u prirodninama (vinu i žitu).
Novokovani novac vrijedit će samo godinu dana (od Uskrsa do Uskrsa).
Židovi ne smiju biti činovnici u kovnici novca, u solanama i kod carine.
Marturina (kunovina) ima se plaćati (u Slavoniji) po onom običaju kako
je to ustanovio kralj Koloman, to jest, od kmetskog selišta 12 frizatika
(denara).31 Čitave županije ne mogu postati privatnim nasljednim vlas­
ništvom. Za jamstvo privoli na kraju Andrija posljednjim 31. članom
“Zlatne bule” da sveukupno više i niže plemstvo ima pravo, ako bi on
ili koji od njegovih nasljednika radili protiv tih odredaba, podići se, bilo
pojedinačno bilo svi zajedno, protiv njega riječju i oružjem (resistendi et
contradicendi facultatem habent), a da ne budu kažnjeni zbog nevjere
(nota infidelitatis). Značajno je da su kao svjedoci na ispravi potpisani
sami biskupi, a među njima i zagrebački Stjepan. “Zlatna bula” vrijedila
je samo u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda (u Slavoniji) a ne još i u Hrva­
tskoj od Gvozda do Neretve. Izdana bijaše u sedam originalnih primjera­
ka, a ipak su svi propali; najstariji je sačuvani prijepis napisan 1318.
(u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu).
Osiljenje hrvatskih velikaša. Kao što se u vrijeme tih trzavica osili­
lo ugarsko plemstvo, tako se osnažilo i hrvatsko, naročito ono između
Gvozda i Neretve. Ovdje su se pojedini rodovi toliko podigli da su u

30 [Tj. kneštvo, ne županiju.)

31 To je vrsta susjednoga austrijskog novca koji se u XII st. trošio i u Hrvatskoj;
kovao se u koruškom mjestu Friesachu pa mu otuda i ime. Kasnije prešlo je to
ime i na novce kovane u Hrvatskoj (Slavoniji) po uzoru ovih frizaških. - [Premda
“Zlatna bula” spominje frizatike već u doba Kolomana, oni se tada u Friesachu
nisu još kovali. Kovnica je proradila tek 1125.)

192
 Povijest Hrvata

svojim županijama postali zapravo nezavisni gospodari, imajući uza se

čitavu vojsku siromašnijih plemićkih službenika (familiares, servientes).
To je početak oligarhijskog vladanja u Hrvatskoj koje je potrajalo sve
do 1348. kad je tek kralju Ludoviku I uspjelo slomiti snagu hrvatskih
velikaša, dok je to u Ugarskoj već prije proveo njegov otac Karlo. I. Po­
red knezova Krčkih (Frankapana), koji su 1225. dobili uz modrušku
županiju još i Vinodol, ističu se knezovi Bribirski od plemena Šubića,
s knezom Grgurom na čelu, zatim Snačići s knezom Domaldom, gospo­
dari cetinske županije, i Kačići s knezom Maldučom, gospodari Omiša i
čitavog primorja od ušća Žrnovnice kod Splita32 do ušća Neretve. Zbog
prvenstva u Splitu došlo je do krvave borbe između Grgura i Domalda,
u kojoj Domald najzad podliježe. Malduč je pak sa svojim Omišanima
zadavao tako ljutih udaraca primorskim gradovima, a naročito Splitu,
d a j e papinski poslanik Akoncije morao posredovati za mir (1221).
Uto se herceg Bela opet zavadi s ocem i postade (1226) njegovim su­
vladarom, dok ga mlađi brat, naslovni galički kralj Koloman, zamijeni
1226. u hrvatskom herceštvu. Kralj i herceg (rex et dux) Koloman nas­
tojao je da primiri Hrvate, ali ipak ne postiže mnogo, bar u prvi čas, iako
je otac njegov Andrija još potkraj Belina hercegovanja imenovao (1225)
dva bana, jednoga za “čitavu Slavoniju” (totius Sclavoniae) do Gvozda, a
drugoga za Hrvatsku i Dalmaciju (banus de maritimispartibus).33 Hrvat­
skim nezadovoljnicima stade na čelo knez Domald od plemena Snačića i
započe na kopnu i moru građanski rat, u kojem najzad podlegne (1229).
Tek je tada Koloman mogao da svrne svoju pažnju na Bosnu, gdje je
tada vladao ban Matej Ninoslav (1230-1250).34 Koloman poželi da izrav­
no svojoj vlasti podvrgne i Bosnu, pa se stoga počne miješati u njezine
unutrašnje prilike, što mu olakša ponovo ojačalo patarenstvo; štaviše,
i sam ban Ninoslav bijaše njegov gorljiv privrženik. Toga radi prepusti
kralj Andrija vrhovni nadzor nad Bosnom sinu Kolomanu, pa tu odluku
potvrdi i papa Grgur IX, a zatim počne hrvatski herceg u njoj djelovati
krstom i mačem. Kad hercegove vojske provale u Bosnu, ban Ninoslav i
patareni prigrle katoličku vjeru, na što se Koloman vrati natrag (1234).
Ali tek što je herceg s vojskom ostavio Bosnu, i ban i njegovi podanici
povrate se krivovjerju. Od toga se vremena redovito ponavlja ova slika:
dok su katoličke vojske u zemlji, svi se tobože priznaju katolicima, a tek
što bi j e ostavile, svi se opet vraćaju patarenstvu.35
32 [Kačići nisu bili gospodari primorja od ušća Žrnovnice do ušća Cetine, tj. donjim
Poljicima ispod Mosora.)
33 Slavonija se dotada obično nazivala b a n a tu s kad je njome upravljao ban, ili d u -
c a tu s kad je u njoj vladao herceg (diuc); sada je prozvana r e g n u m (kraljevina), jer
joj je stajao na čelu kralj ( re x ) Koloman. Prvi put nalazimo taj naziv 1232. (Smiči-
klas, Cod. dipl. III, 369).
34 [Matej Ninoslav spominje se u sačuvanim izvorima prvi put 1233. a posljednji
1249.]
35 Prema svjedočanstvu suvremenika, priora ugarskih dominikanca Suiberta iz
1259, ti su dominikanci u Bosni obraćali s pomoću hercega Kolomana heretike,
a otporne među njima predavali njegovim službenicima da ih spale, Usp. J. Ši-
dak, “Ecclesia Sclavoniae” i misija dominikanaca u Bosni, Zbornik Filoz. fak. u
Zagrebu III, 1955.)

193
 Ferdo Šišić

Posljednji Andrijini dani. Međutim se “Zlatnom bulom” prilike u Ugar­

skoj ne okrenuše na bolje. Kralj Andrija ostao je i dalje vjeran svome na­
čelu “vladalačke darežljivosti”, a Židovi su opet dobili u zakup državne
prihode. Zato se nanovo diže buna, ali taj joj se put stavi sporazumno na
čelo visoko crkveno i svjetovno plemstvo. Andrija bijaše 1231. primoran
da izda novu “Zlatnu bulu”, koja doduše u bitnosti od riječi do riječi preu­
zima odredbe one ranije od 1222, ali ipak ima i nekih promjena, od kojih
je najznatnija da je sada napušteno jamstvo “oružana otpora”, jer kralj
i njegovi sinovi izjaviše da se podvrgavaju u slučaju nepoštovanja odre­
daba presudi ostrogonskog nadbiskupa, koji može protiv njih izreći crk­
venu kletvu (excommunicatio). I doista, već iduće godine (1232) Andrija je
došao u položaj d aje nadbiskup Robert izopćio njega i Ugarsku iz crkve,
a samo svečana prisega i tvrdo obećanje da će poštovati ustanove “Zlatne
bule” oslobodiše Andriju i državu te strašne kazne. Još pred smrt počini
na veliku srdžbu dvora sudbonosnu nesmotrenost, kad se po Jolantinoj
smrti (1233) po treći put oženio (u maju 1234) mladom Beatricom, neća­
kinjom markgrofa Azza od Este-Ferrare.
Andrija II umro je 21. septembra 1235. ostavivši sinu Beli sasvim
izmučenu i istrošenu državu.

IV
BELA IV (1235-1270)

Počeci vladanja Bele IV. Beli IV bilo je već oko trideset godina kad je
stupio na prijestolje; bijaše muž promišljen i energičan. On naumi vratiti
pali ugled kraljevskog dostojanstva, a slomiti premoć velikaša. Uz Kolo-
mana i Belu III on je bez sumnje najznatniji vladar iz Arpadove kuće.
Već prvih dana desi mu se neprilika, koja je poslije imala zamašnije po­
sljedice. Udovica Andrije II. kraljica Beatrica, izjavila je da se osjeća maj­
kom i daje zato ide dolično mjesto na dvoru, koji su inače kraljice udovi­
ce bez djece morale ostaviti. Na tu izjavu stavi Bela Beatricu pod stražu,
ali joj je ipak uspjelo da umakne u Njemačku, gdje je rodila sina Stjepana
Postuma, oca posljednjeg Arpadovića Andrije III. Iz Njemačke ode zatim
u Veneciju gdje stavi sebe i sina pod duždevu zaštitu. Međutim, ni Bela
ni Koloman ne priznavahu Stjepana svojim bratom, već ga proglasiše
plodom materina grijeha s bivšim očevim palatinom Dionizijem.
Treći tjedan po očevoj smrti dade se Bela ponovo okruniti u Stolnom
Biogradu jednom istom ceremonijom za ugarskog i hrvatskog kralja
(14. oktobra). Od toga je vremena (a možda još i za Andrije II) napušteno
zasebno krunisanje za hrvatsko-dalmatinskoga kralja; glavni je razlog
tome u kraljevskoj dinastiji ustaljeni nasljedni red po primogenituri, a
uza nj bez sumnje još i drugi koji razlog za koji danas ne znamo.36 Us-
pevši se na prijestolje, Bela prije svega uvede strog red na dvoru. Da

36 Usp. o tom N. Tomašić, Temelji državnoga prava kraljevstva hrvatskoga, 2. izd.,

Zagreb 1915, str. 120-124, i moj Priručnik I, str. 545-547.

194
 Povijest Hrvata

na vidljiv način pokaže neograničenu kraljevsku vlast i da ponizi gordo

plemstvo, naredi da nitko osim biskupa i glavnih državnih dostojanstve­
nika ne smije u kraljevoj prisutnosti sjediti, a stolice njihove (koje su
sobom donosili) dade pobacati u vatru. Još više Bela uvrijedi (poradi
tadašnje općenite nepismenosti) gospodu uredbom da nitko, pa i naj­
viši velikaš, ne smije usmeno kralju podnositi svoju tužbu ili želju, i
odmah zatražiti rješenje, već da se imaju predavati napisane molbenice
kancelaru i čekati na rješenje. A najteži udarac bijaše kad je Bela u spo­
razumu s bratom hercegom Kolomanom odlučio da vrati kruni sva ona
imanja i dobra što ih je njihov otac lakoumno razdavao ili ih se plemići
dočepaše na nepravedan način. Sada templari izgubiše neke posjede u
Slavoniji, a podban Jakša i njegova braća morali su vratiti gradu (cas-
trum) Križevcima neke ugrabljene zemlje.
Djelovanje hercega Kolomana. Međutim se herceg Koloman spremi
na ponovni rat protiv patarena, a taj svrši njegovom potpunom pob­
jedom, jer ne samo da je skučio Bosnu i primorao bana Ninoslava na
pokornost već je provalio i u Humsku zemlju, kojom je tada vladao knez
Toljen (1237). Poslije tih pobjeda Koloman pristupi uređenju crkvenih
prilika u Bosni. Novoimenovanom bosanskom biskupu, dominikancu
Poži (Ponsa)37, podigao je 1238. u župi Vrhbosni, u mjestu Brdu (da­
nas Blažuj nedaleko od Sarajeva) stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom i
obdario je povrh toga desetinom u Usori, Soli i Donjim Krajima38 te Đa­
kovom i njegovom okolicom sve do Save u Vukovskoj županiji. Kako su
patareni doskora opet počeli ugrožavati biskupov položaj, prenese Poža
svoje sijelo iz Brda u Đakovo, koje tako postade stalno središte bosan­
ske crkve39 (između 1242 i 1252). Ali pored bosanskih crkvenih prilika
zanimao se herceg Koloman i hrvatskima. Budući da je splitska nad­
biskupija u posljednje vrijeme veoma osiromašila, herceg namisli (oko
1240), u sporazumu sa splitskim nadbiskupom Guncelom, sjediniti je
sa zagrebačkom biskupijom, dakle ovu iskinuti iz kaločke nadbiskup­
ske jurisdikcije i vratiti stanje kakvo je bilo: u Hrvatskoj u XI st., prije
osnutka zagrebačke biskupije.40 Ali do toga nije došlo, jedno zato što se
papa Grgur IX sustezao da to pitanje odmah riješi, a drugo zato što su
u to vrijeme zaprijetili i Ugarskoj i Hrvatskoj Tatari.
Tatarska najezda. U početku XIII st. ujedini mongolski glavar Temu-
džin različita plemena na sjeveru današnje Kine i, prozvavši se Džingis-
kanom, to jest “najmoćnijim kanom”, pokori doskora Kinu, srednju Azi­

37 (Ime se toga biskupa spominje u latinskim izvorima ponajviše u obliku P o n s a ,

rjeđe P o u s a , odakle Šišić izvodi oblik Povša odnosno madž. Poža.\
38 Ti su krajevi, naročito Usora, nekoć bili dijelovi Panonske Hrvatske, a “Donji
Kraji” bili su dio Dalmatinske Hrvatske. Pod Bosnu došli su djelomično tek u
doba Borića ili Kulina bana. - [Za pripadnost Soli Panonskoj Hrvatskoj nema u
vrelima potvrde.)
39 [Tj. bosanske katoličke biskupije (e c c le s ia b o s n e n s is ).]
40 Ova osobito znatna činjenica, koja dokazuje daje tada u Splitu bila još živa svijest
o nekadašnjem prostiranju splitske nadbiskupije do Zagreba, zajamčena nam je
pismom pape Grgura IX od 6. juna 1240. u registru (vidi Smičiklas, Cod. dipt IV,
114-115). Nadbiskup Guncel (Gonczol) bio je rodom Madžar od plemena Kan.

195
 Ferdo Šišić

ju i Perziju. Neke su njegove čete upale i u istočnu Evropu, gdje su (oko

1224) potukle na rijeci Kalki, nedaleko od Azovskog mora, sjedinjene
Kumane i Ruse. Po Temudžinovoj smrti (1227) naslijedi ga kao vrhovni
kan Tatara sin Ogotaj, a na evropskom je Istoku preuzeo vlast Ogotajev
nećak Batu-kan. Pri tom mu je pomagao rođak Kadan. Pred Tatarima
uzmakne potom jedan dio Kumana (40.000 vojnika) sa svojim kanom
Kutenom (zapravo Kotony) dalje na zapad i zamoli (1239) kralja Belu
da ih primi u Ugarsku, što on i učini kad su obećali da će se pokrstiti.
Saznavši za to Tatari, zatraže od Bele da im vrati “podanike” Kumane,
a kad kralj to ne htjede učiniti, odluče provaliti u Ugarsku. Ovdje se op­
ćenito umanjivala tatarska opasnost, čak na zboru ugarskog plemstva,
što se sastao u februaru 1241. u Budimu, digoše svi prisutni različite
tužbe na Kumane zahtijevajući da se oni uklone iz Ugarske, kamo su
samo zato došli da se kralj uzmogne njima poslužiti na štetu plemstva.
Međutim navali ogorčena svjetina, sumnjajući da su Kumani potajne
tatarske uhode, na kuću njihova kana Kutena u Pešti i ubije ga, a nato
se znatan dio Kumana pustošeći i harajući vrati zapadnom Ugarskom,
Slavonijom, Srijemom, Srbijom i Bugarskom preko donjeg Dunava u
staru domovinu.
Bitka na Šaju. Uto skupi Batu-kan oko Kijeva golemu vojsku oko
150.000 ljudi i spusti se preko Karpata u sjevernu Ugarsku, a Kadan
provali s drugoga kraja u Erdelj. Sabravši teškom mukom oko 60.000
momaka, među kojima se naročito isticahu hrvatske čete hercega Kolo-
mana, pođe Bela neprijatelju u susret. Na rijeci Šaju, kod mjesta Mohi
(nedaleko od Miškolca), došlo je 11. aprila 1241. do krvava boja u ko­
jem je kraljeva vojska ametice potučena i na sve strane raspršena. Kralj
sretno umače kroz Karpate, pa preko Njitre i Požuna u Austriju hercegu
Fridriku II Babenbergovcu, ali herceg Koloman, u boju teško ranjen, tek
što stiže u Čazmu, umre. Austrijski herceg iskoristi sada protiv svakog
očekivanja kraljevu nevolju, primoravši ga da mu odstupi tri susjedne
županije; tada Bela ode sa svojom porodicom u Zagreb, otkuda je od
raznih kršćanskih vladara molio pomoć, ali uzalud.
Tatari u Hrvatskoj. Za to vrijeme Tatari opustošiše čitavu Ugarsku
s lijeve obale Dunava ubijajući sve što im je dopalo ruku, a kad se zimi
rijeke čvrsto zalede, prijeđu u početku februara 1242. preko Dunava i
razdijele se u dvije čete: jednu je vodio Kadan - ona je pošla na jug za kra­
ljem Belom, a druga je pod vodstvom Batu-kana udarila na Ostrogon,
Stolni Biograd, Vesprim, Đur i druga mjesta u Ugarskoj. Prešavši Dravu
i opustošivši sav kraj kojim je prolazio nadaleko i široko, a naročito Zag­
reb gdje je ljuto stradala nedavno dovršena stolna crkva Stjepana kra­
lja, počne se Kadan primicati primorju jer su kralj Bela, njegova poro­
dica i mnogi velikaši, ostavivši Zagreb, potražili izmjenice zakloništa u
tvrdom Klisu, Splitu, Trogiru i po susjednim otocima. U taj je čas branio
Trogir bribirski knez Stjepko, sin Grgura, ali su kralja pomagali i drugi,
naročito knezovi Krčki. I Kadan je sašao na primorje, ali svi napori da
osvoji tvrde gradove i uhvati kralja ostadoše poslije mnogih bojeva i su­

196
 Povijest Hrvata

koba po raznim stranama Hrvatske uzaludni. Kad potkraj marta 1242.

stiže u tatarski tabor vijest d a j e u Aziji (u Karakorumu) umro vrhovni
kan Ogotaj, počeše se Tatari sa svojim vođama, zabrinutima za pitanje
nasljedstva na stolici vrhovnoga kana, naglo vraćati na istok, i to u isto
vrijeme iz Ugarske i Hrvatske. Jedna četa skrene pustošeći i paleći kroz
Bosnu, Srbiju i Bugarsku u južnu Rusiju, a druga opustoši dubrovački
okoliš i popali Kotor te se naposljetku probije kroz Bugarsku do donjeg
Dunava, gdje se združi s Batu-kanom koji je također sašao preko Erde-
lja u Moldavsku.41
Obnova države. Strahovita najezda Tatara uništila je u jednoj godini
stoljetno kulturno nastojanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sva je zemlja bila
opustošena, pučanstvo rastjerano u šume i planine, tako da nigdje na-

R e k o n s tr u k c ija M e d v e d g r a d a p o n a d Z a g r e b a

daleko i široko nije bilo vidjeti čovjeka, a državna organizacija iz temelja

pokolebana. Kako zemlja nije bila obrađena, zavlada strašna glad, a s
njome i kuga, koja pomori mnoštvo svijeta, štaviše, nevolju uvećaše i

41 Bitka na Grobničkom polju, sudjelovanje srijemske braće Kresa, Kupiše i Raka

kao i pomorski boj kod otoka Paga kasnije su izmišljotine, a nalaze se u ne­
kim očevidno falsificiranim frankapanskim i paškim listinama, kako se to vidi iz
Smičiklasova komentara ovim listinama u Cod. dipl. IV, 222, i V, 175, 180, 311.
Kod tih je falsifikata sudjelovao i poznati varalica Pavao Skalić (iz XVI st.). Suvre­
meni arhiđakon splitski Toma (umro 1268), koji opširno govori o tatarskoj najez­
di, nipošto ne bi prešutio i zatajio tako krupnih događaja, tada svakom čitaocu
poznatih. O bitki na Grobničkom polju prvi govori tek ljetopis koji se pripisuje
Ivanu Tomašiću (umro poslije 1562), bez sumnje na osnovi frankapanskih falsifi­
kata. - [Ovaj Šišićev sud nije do danas ni u čemu oslabljen, iako je književnik A.
Tresić-Pavičić pokušao da ga obori u knjizi: “Tatari u Hrvatskoj” (1942), a zatim
Stj. Antoljak nastojao da obrani vjerodostojnost tobožnje isprave Bele IV Pažani-
ma, od 30. III 1244, u radu: “Pitanje autentičnosti paške isprave”, Starohrvatska
prosvjeta, III ser., I, 1949. Usp. o tome: N. Klaić, Paški falsifikati, Radovi Filoz.
fak. u Zagrebu, Hist, grupa 1, 1959.)

197
 Ferdo Šišić

čete drskih razbojnika i rulje gladnih vukova koje su ljude napadale

čak i u njihovim stanovima, kako to pripovijeda splitski arhiđakon To­
ma. Primivši sigurne vijesti o odlasku Tatara, Bela ostavi Dalmaciju u
drugoj polovici maja 1242. i u pratnji knezova Krčkih, koji mu uzajmiše
golemu svotu gotova novca, svrati najprije u Zagreb, a zatim pođe u Ugar­
sku. Kralj se ubrzo mogao uvjeriti da mu valja iz temelja započeti rad ko­
ji se već bio lijepo razvio. Prije svega, opet je uskrisio upravu, a zatim je
uspostavio sigurnost osobe i imutka, da tako ublaži nevolje pučanstva
koje je pomalo počelo ostavljati svoje zbjegove. Potom je najveću brigu
i pažnju posvetio obrani zemlje, jer se bilo bojati da će Tatari, u kojih
vlasti ostade i dalje sva zemlja u istočnoj Evropi onkraj Karpata, obnovi­
ti provalu. Kako je netom minula strašna godina pokazala da su samo
tvrdi gradovi (castra) pružali narodu dovoljno i sigurno zaklonište, kralj
Bela je sada na tom iskustvu osnovao svoj obrambeni sustav. Tada je
bilo samo malo gradova u zemlji, a svakako više njih u kršnoj Hrvatskoj
negoli u zemljovitoj Slavoniji, stoga je Bela na prigodnim mjestima dao
zidati gradove i potaknuo prelate i velikaše da ih također podižu, dok su
stariji popravljeni i pojačani. U to doba, dakle, kralj dade sagraditi Bu­
dim, a kraljica Višegrad nedaleko Ostrogona; u Hrvatskoj su podignuti
Kalnik (kod Križevaca), Medvedgrad (kraj Zagreba), Garić (u Moslavini),
Lipovac (kraj Samobora), Okić (nedaleko od Samobora) i drugi.
Postanak kraljevskih slobodnih gradova. Da napuči opustjelu zem­
lju, Bela odluči naseliti je strancima, poglavito Nijemcima, primamivši

“Z la t n a b u la ” B e le I V G r a d e c u 1 2 42 .

198
 Povijest Hrvata

ih velikim privilegijima. Ti stranci, obično nazivani gosti (hospites), bili

su upravo obrtnici, a napučili su samo gradove (varoši) i trgovišta. Iz
toga se dakle razviše kraljevski slobodni gradovi, kojih su građani imali
redovito gradsku upravu u svojim rukama, slobodno birajući sebi suca
(koji bijaše sve do polovice XIX. st. na čelu gradske uprave), njegove
pomagače i župnika, a u parbenim poslovima mogli su prizive slati na
kraljevski sud. Važno je još i to da su “gosti” mogli slobodno raspola­
gati svojom imovinom u oporuci. Te su povlastice privukle u gradove
i mnoge niže plemiće i slobodne seljake, koji su onda sa starijim žitelj -
stvom stvarali hrvatski gradski elemenat. No građani su sudjelovali i
u obrani zemlje, djelomično tako što su uzdržavali svoje gradove, utvr­
đene jakim i visokim kamenim zidinama i tornjevima, a djelomično kao
vojnici, odnosno konjanici u kraljevskoj četi. Još potkraj iste godine
1242. osnovana je na brdu kraljevska slobodna općina Gradec tik Zag­
reba (Mons Graecensis iuxta Zagrabiam), jer se pod Zagrebom u to doba
razumijevao samo Kaptol s današnjim istočnim dijelom Donjega grada.
Kasnije su još postale slobodne općine: Samobor (1242), Križevci (1252)
i Jastrebarsko (1257).42
Mletački rat. Iako je zemlja bila teško izmučena, ipak Bela nije mo­
gao mirovati. Prvo mu je bilo daje još iste godine 1242. primorao oruža­
nom rukom austrijskog hercega Fridrika Babenbergovca da mu vrati tri
otete županije, a zatim se zarati s Venecijom zbog Zadra, koja se još na
početku 1242, odmah po kraljevu dolasku na primorje, pobunio protiv
Republike. Vojska je hrvatskog hercega i bana Dionizija bila ljeti 1243.
pod Zadrom potučena, na što grad opet padne u mletačke ruke; iz njega
se većina građana odselila u Nin, otkud je zadavala ljutih nevolja Mleča-
nima. Videći Bela taj neuspjeh, sklopi ljeti 1244. u slavonskom gradu
Glažu, na podnožju Borje planine (u današnjoj bosanskoj Posavini), s
Mletačkom Republikom mir odrekavši se Zadra, a dužd se obvezao da
neće podupirati “nekoga Lombarda” Stjepana, “tobožnjega sina kralja
Andrije”, koji je tada živio u Veneciji i za koga je mati mu kraljica Be-
atrica tražila poslije Kolomanove smrti hrvatsko herceštvo. Potom ne
preostade ni Zadranima drugo nego izmiriti se kako-tako s Venecijom,
što oni i urade 1247, razumije se pod veoma teškim uvjetima, jer su od­
sada imali primati za kneza onoga koga im dužd pošalje, nisu se smjeli
ženiti iz Hrvatske i osim toga Mlečani preuzeše upravu svih gradskih
prihoda i stadoše po volji raspolagati zadarskim brodovljem i momcima
sposobnima za oružje.

42 [Postanak slavonskih varoši kao gospodarskih središta pada u starije doba, zaci­
jelo u drugu polovicu XII st., a neke su dobile povlastice slobodnih gradova još
prije 1242. To su: Varaždin 1220, Perna 1225, Vukovar 1231, Virovitica 1234.
i Petrinja 1240, a i Samobor je svoj privilegij dobio još prije 1242. Izraz h o s p ite s
ne označava samo stanovnike tih gradova nego koloniste, došljake na bilo čijoj
zemlji, uopće. Usp. o tome N. Klaić, Prilog pitanju postanka slavonskih varoši,
Zbornik Filoz. fak. u Zagrebu III, 1955.]

199
 Ferdo Šišić

Građanski rat u Hrvatskoj. Glavni razlog s kojega je Bela tako brzo

i u tolikoj mjeri popustio Veneciji ima se tražiti u istodobnom građan­
skom ratu u Hrvatskoj, jer je trebalo osujetiti da se Venecija u nj ne
uplete. Povod je dala stara prepirka između Trogira i Splita zbog sela Oš­
troga, koje su Splićani smatrali za svoje, unatoč tome šta su Trogirani
uspjeli nagovoriti kralja Belu da im gaje potvrdio posebnom ispravom,
u kojoj su bila izbrojena njihova prava i posjedi (16. maja 1242). Rat
je između obje općine planuo odmah po kraljevu odlasku u Ugarsku, a
doskora okupe se oko njih i razni velikaši, tako da se složiše dvije stran­
ke: trogirska ili kraljevska (na čelu joj bribirski knez Stjepko) i splitska
ili protukraljevska. Odmah se u početku pokazalo daj e trogirska stran­
ka jača, naročito na moru, pa stoga Splićani potraže i nađu saveznike u
omiških Kačića, Poljičana, humskoga kneza Andrije i bosanskoga bana
Mateja Ninoslava, koji odluči slabost Ugarske i Hrvatske po tatarskoj
najezdi iskoristiti što bolje može. Vojna bosanskoga bana bijaše najbo­
lje svjedočanstvo o ozbiljnosti hrvatskih događaja, pa stoga Bela povjeri
jednu četu hercegu i banu Dioniziju (od plemena Turje), svomu drugu iz
djetinjstva, da ukroti Split, a s drugom je sam pošao protiv bosanskoga
bana Ninoslava. Kraljevske su vojske ljeti 1244. postigle potpun uspjeh
na oba kraja. Herceg i ban Dionizije primora oružjem u ruci Split da mu
se preda a zatim sklopi mir s Trogirom odrekavši se Oštroga. Osim toga
se Split obvezao da će birati gradskim knezom kraljevskog čovjeka, pre­
dati šest talaca i položiti ponovo prisegu vjernosti. Kralj Bela, pak, nat­
jerao je bana Ninoslava na pokornost i tom prilikom potvrdio darovnicu
svoga brata Kolomana bosanskoj crkvi na Đakovo i desetinu u Usori,
Soli i Donjim Krajima, a za izvršenje toga morao je jamčiti ban Ninoslav
sa svojim velikašima. Otada je vladao u Bosni do banove smrti (oko
1250) mir, a međutim dade Bela na sudskom danu u Stolnom Biogradu
(20. aug. 1245) okruniti svoga petogodišnjeg sina Stjepana “mladim kra­
ljem” ugarskim i uz to učini bana Dionizija palatinom.
Rat za babenberšku baštinu. Uto se Bela ponovo zaplete u rat s
austrijskim hercegom Fridrikom Babenbergovcem. Nedaleko od Wie-
ner-Neustadta došlo je do boja u kojem pogibe Fridrik kao posljednji
muški potomak svoga roda. Sva zemlja od Češke do hrvatske granice
(to jest Austrija i Štajerska) ostade bez zakonita vladara. Sada se za ba­
benberšku baštinu počnu otimati oba susjeda, kralj Bela i češki kralj
Premysl Otakar II.43 Poslije poduljega bezuspješnog ratovanja uplete
se u borbu papa Inocent IV, a njegovim nastojanjem dođe do mira u
Požunu (1254), po kojemu češki kralj dobije Austriju, a ugarsko-hrvat-
ski svu Štajersku (od Semeringa na jug). Potom pošalje Bela u Štajer­
sku svoga sina, “mlađeg kralja” Stjepana, a kao glavnog savjetnika do­
dijeli mu hrvatskog bana i hercega Stjepana (od plemena Gut-Keled).
Ali Štajercima ubrzo otešča ugarsko gospodstvo, pa stoga plane u ze­
mlji buna. Buntovnici primoraju mladog Stjepana i njegova istoimena

43 [Šišić je upotrebljavao njemački oblik Otokar; ovdje je on zamijenjen oblikom koji

je u Čeha uobičajen.)

200
 Povijest Hrvata

savjetnika na odlazak iz Štajerske i proglase svojim gospodarom češ­

koga kralja Premysla Otakara (1259). Zbog toga je došlo do češko-ugar-
skog rata, u kojem češke vojske pobijede kod Kroissenbrunna na rijeci
Moravi (1260), na što se Bela morao odreći Štajerske. Kao jamstvo za
trajni mir bilo je uglavljeno da će se Belin mladi sin Bela oženiti Otakaro-
vom nećakinjom Kunigundom, što se kasnije i zbilo, pa tako nastupiše
porodične veze između Arpadovića i Premyslovića. Uza sve ta nije ipak
bilo trajna mira, štaviše, potkraj Belina života češki je kralj - ovladavši
i Kranjskom i Koruškom - nastojao dobiti u svoju vlast i zapadnu Sla­
voniju i doista je bilo u njegovim rukama u doba Beline smrti Hrvatsko
zagorje i sav kraj oko Samobora, gdje su privrženici češkoga kralja i
podigli čvrst grad nad trgovištem za obranu južnih međa Otakarove dr­
žave (oko 1270).
Jačanje velikaša. Tatarska je najezda odvrnula kralja Belu s onog
puta kojim je pošao u početku vladanja. Do toga vremena, naime, kralj
je svom snagom radio protiv osiljenja velikaša, a otada ih je i sam podu­
pirao imajući pred očima jačanje svoje vojne snage. Darivao je, dakle,
uz obvezu vojne službe svojim vjernim privrženicima ne samo pojedina
zemljišta nego i čitave županije, a osim toga bi ih ovlastio da na svojim
posjedima grade tvrde gradove. Na taj je način Bela doduše postigao
svoju svrhu, ali je porasla i moć velikaša jer su oni otada u svojim gra­
dovima držali stalne oružane čete, koje nisu bile samo u kraljevoj službi
na obranu zemlje nego su velikašima služile i za njihove lične ciljeve. Da
oslabi ovako poraslu moć velikaša, kralj je nastojao da sebi jače priveže
građanski stalež, a izravne je svoje službenike u kraljevskim gradovima
podigao sve na plemiće (nobiles... qui servientes regales dicuntw), davši
im u potpuno vlasništvo onaj kraljevski zemljišni posjed koji su dotle
obrađivali. Osim toga, kralj je zamjenjivao s velikašima neke njihove
gradove za druge posjede želeći da dobije u svoje ruke kao “kraljevske
gradove” (castra regia) sve znatnije tačke u zemlji. Ali se već doskora po­
kazalo da sve te kraljeve mjere nisu bile dostatne i nisu mogle spriječiti
presizanja velikaša, jer ona gospodarska i vojna snaga do koje se oni
uspeše učinila ih je tako preuzetnima da su počeli sve to jače potiski­
vati niže plemstvo u dohvatu svoga golemog posjeda, zahtijevajući od
njih različite vazalne dužnosti. Štaviše, gdjekoji se od njihovih tvrdih
gradova pretvorio u pravo razbojničko gnijezdo, iz kojega je ovaj ili onaj
velikaš uspješno prkosio i kraljevskoj vlasti. Ovu preuzetnost velikaša
uvelike je ojačala razmirica između oca Bele i sina Stjepana, a svrši na­
posljetku (1265) tako d a je Stjepan “mlađi kralj” sebi izvojevao neogra­
ničena kraljevska prava. Otada je Ugarska imala dva kralja, dva dvora
i dvije centralne vlade, a u Hrvatskoj je preko Drave vladao kraljevskim
sjajem i punom samostalnošću mlađi sin Bela kao hrvatski herceg (od
1261 do smrti 1269). “Zlatna bula” je sasvim zaboravljena, a oba su se
kralja jagmila tko će sebi steći više privrženika darivanjem zemljišta i
na njima naseljenih kmetova. Sada kralj Bela - uz koga je listom prista­
jala sva Hrvatska - potvrdi među ostalima: knezovima Krčkim županiju

201
 Ferdo Šišić

Modrušku i Vinodol (1251), Bribirskim županiju bribirsku (1251), a Ba-

bonićima Vodičevo (1256). Ovo jačanje velikaša natjera niže plemstvo
(seruientes regales) da se obrate na kralja Belu i njegove sinove da im
zajamče i potvrde temeljna prava plemstva i sloboštine. Otac i sinovi
izdadu potom 1267. ispravu kojom im udovoljiše molbi u deset tačaka.
Ova isprava - koja se odnosi kao i “Zlatna bula” (1222) samo na Ugar­
sku i Slavoniju, ili na Hrvatsku do Gvozda - treća je promjena “Zlatne
bule”, ali ni ona nije mogla spriječiti jačanje velikaša i postepeno pada­
nje kraljevske moči.
Upravne promjene. U to doba (oko 1260) kralj Bela učini neke veo­
ma zamašne promjene u upravi hrvatskih zemalja. Prije svega uredi da
čitavim hrvatskim kraljevstvom vlada herceg od kraljevskog roda (dux
totius Sclauoniae, Croatiae et Dalmatiae), kojemu dodijeli dva bana: sla­
vonskog i hrvatsko-dalmatinskog. Kad nije bilo hercega od kraljevskog
roda (što je obično i bivalo), onda vrhovnu upravu nad čitavim hrvat­
skim kraljevstvom preuzima slavonski ban s naslovom “cijele Slavoni­
je ” (totius Sclauoniae)', njemu se imao pokoravati hrvatsko-dalmatinski
ban, koji nosi kadikad i naslov “primorskog” bana (banus maritimus).
Tom je razdiobom položena osnova razdiobi sve dotle jedinstvenoga up­
ravnog i političkog kraljevstva hrvatskoga u dva zasebna politička i up­
ravna teritorija: u Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i u Kraljevinu Slavo­
niju, a ta će se razdioba održati sve do XVI stoljeća.
Radi obrane ugarske i hrvatske granice od Srba osnova Bela potkraj
svoga vladanja banovinu Mačvu (banatus de Machow), koja se prostira­
la u današnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, Savi na jug između Drine i Kalu-
bare, a sa središtem (castrum Machow) nedaleko od današnjeg Valjeva.
Ovoj banovini su kasnije, naročito u XIV st., zbog većeg banova dohotka
pridružene i u vojničke svrhe srijemska i vukovska županija, a požeš­
ka je u ime prihoda postala (od 1264 dalje) redovitim vlasništvom kra­
ljice.44 Tako se dogodilo da su spomenuti od starine hrvatski krajevi
bili s vremenom sasvim izuzeti ispod banske vlasti, a to je opet urodilo
posljedicom da su se počeli ubrajati među ugarske, naročito u XV i XVI
st. do mohačke bitke. Kao i hrvatsko kraljevstvo tako je Bela rascjepkao
također i Bosnu poslije smrti bana Mateja Ninoslava (oko 1250), kad u
njoj buknuše prijestolne borbe među njegovim potomcima. Oko 1254.
Bela razdijeli Bosnu na tri dijela: Banovinu Bosnu, u kojoj ostavi potom­
ke Mateja Ninoslava da vladaju, ograniči na područje gornjeg Vrbasa i
Bosne, dok u porječju Usore (oko Doboja i Tešnja) osnuje Usorsku ba­
novinu, a u predjelima oko Soli (današnje Tuzle) Banovinu Sol, namješ­
tajući u njima svoje pouzdane velikaše. Tada je hrvatskim kraljevstvom
vladao herceg Bela (1261-1269), a kako bijaše još malodoban, stajala
je na čelu hrvatske uprave sama kraljica mati Marija. Herceg Bela sto­
lovao je s majkom u Zagrebu i Kninu okružen sjajnom pratnjom. Pod

44 Prema tome, za požeški županijski grad i za svu županiju kaže se u ispravi od

15. jula 1264. izrijekom daje “ in d u c a tu S c la v o n ia e c o n s t it u t u m ” (Smičiklas, Cod.
dipt V, 302).

202
 Povijest Hrvata

tim materinim skrbništvom herceg Bela ostade do 1268, kad počne sa­
mostalno vladati ali već iduće godine 1269. pokosi ga nenadano smrt.
Baš tada udao je “mlađi kralj” Stjepan svoju kćer Mariju za napuljskoga
kraljevića Karla, dok je napuljska princesa Jelisaveta kasnije pošla za
Stjepanova prvorođenca i prijestolonasljednika Ladislava. Ovim ženid­
bama dođe do najtješnjih rodbinskih odnosa između Arpadavića i na-
puljskih Anžuvinaca.
Kralj Bela IV umro je 3. maja 1270.

V
POSLJEDNJI ARPADOVIĆI
(1270-1301)

Stjepan V (1270-1272) bijaše čovjek žestoke ćudi i tvrda srca. Od­

mah u početku svoga vladanja zametne sa češkim kraljem Pfemyslom
Otakarom II rat, jer nije mogao mirno gledati kako taj moćni vladalac
osvaja Korušku i Kranjsku. Ratovalo se promjenljivom srećom sve do
maja 1271, kad je došlo do boja između grada Mošona i rječice Rapce
(zapadno od Đura), u kojem je Otakar doduše suzbijen, ali nije poražen.
Nato sklope oba vladara mir: kralj Stjepan se odreče svakog zahtjeva
na Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku, a Otakar obeća da će se
okaniti svake veze sa Stjepanom Postumom, sinom kralja Andrije II, ko­
ji malo potom i umre u Veneciji ostavivši udovicu Mlečanku Tomasinu
Morosini i sina Andriju “Mlečanina”.
Za Stjepanova vladanja stekoše knezovi Krčki grad Senj (1271), a
banovao je Joakim Pektar od plemena Gut-Keled. Ljeti 1272. Stjepan
odluči poći u goste u Napulj preko Dalmacije. Na put povede i deseto-
godišnjega starijega sina Ladislava, ali došavši do cistercitske opatije
u Topuskom, ostavi ga ovdje, a sam pođe s velikom pratnjom dalje na
jug. Kad kralj stiže u Bihać na Uni, dođe mu glas d a j e mladoga prijes­
tolonasljednika Ladislava nekud iz topuskog samostana nestala. Tako
je bilo jer je mladića potajno ugrabio ban Joakim Pektar, bez sumnje
u sporazumu s kraljicom Jelisavetom, rođenom Kumankom. Na taj se
glas kralj Stjepan jako uzrujao i odmah krenuo natrag da traži sina, ali
uzalud, jer ga doskora skrha teška bolest koja ga primora na povratak
u Budim. Kralj je morao traženje prepustiti drugima, a ovi su i saznali
da se kraljević nalazi u gradu Koprivnici, ali dok su grad podsjedali, um­
re kralj Stjepan (6. augusta 1272).
Ladislav IV (1272-1290). Kraljevom smrću prestade opsada Kopriv­
nice, a ban Joakim Pektar se požuri s prijestolonasljednikom u Stolni
Biograd, gdje ga dočeka mati kraljica Jelisaveta; nato bi okrunjen kao
Ladislav IV (1272-1290). Obično mu se daje pridjev “Kumanac” jer su
ga tako nazivali po materi. Do Stjepana V još se nekako kraljevski ugled
u Hrvatskoj održao, ali poslije njegove smrti nastane općenito rasulo
jer kako je Ladislav isprva bio malodoban, a poslije lakomislen i obijes-

203
 Ferdo Šišić

tan, uzdigoše se velikaši još i više otimajući se između sebe za bansku

čast i imanja. U taj mah bile su glavne velikaške porodice u Hrvatskoj:
doseljeni Gisingovci (Nemetujvarijevci), koji su gospodovali na osnovi
kraljevskih darovnica ponajviše u križevačkoj županiji: zatim Gut-Kele-
di, također njemačkog podrijetla, kojih su posjedi bili u zagrebačkoj i
križevačkoj županiji oko Koprivnice, domaći Babonići, knezovi Vodički
(kasnije Blagajski), kojima su se imanja protezala od kranjske međe do
Vrbasa s gradovima Steničnjakom blizu Kupe i Blagajem na Sani; pa
knezovi Krčki u primorju od Trsata do Senja i do podnožja Gvozda (Ka­
pele), te knezovi Bribirski od plemena Šubića, gospodari bribirske župa­
nije i knezovi po dalmatinskim gradovima osim u mletačkom Zadru.45
Hrvatske prilike. Mjesto nedorasloga kralja Ladislava preuze vlada­
nje njegova mati Jelisaveta, a glavni joj savjetnik bijaše slavonski ban
Joakim Pektar, kasnije kraljevski blagajnik. Joakima zamijeni na ban­
skoj stolici Matija od plemena Čaka46 koji 20. aprila 1273. sazva prvi
poznati slavonski sabor (congregatio generalis regni Sclauoniae), na ko­
jem se raspravljalo o sudstvu i suđenju, vojnim dužnostima i porezima.
U Hrvatskoj i Dalmaciji postade “primorskim” banom kninski biskup
Nikola. Matiju Čaka zamijeni još iste godine u Slavoniji Henrik Gisin-
govac, a taj podiže već iduće godine bunu protiv kralja Ladislava i njego­
ve matere, za koje i pogibe. Sada je mladi kraljev brat Andrija imenovan
hrvatskim hercegom, a kako je bio još dijete, preuze vladanje mati mu
Jelisaveta. Sve to ipak ne spriječi velike hrvatske bune pod vodstvom
knezova Babonića protiv kraljice i glavnog joj savjetnika Joakima Pek-
tara, u kojoj ovaj siloviti čovjek i pogibe (1277).47 Njegovom smrću ubrzo
nestade porodice Gut-Keled iz Slavonije.
Bitka na Moravskom polju. Međutim se dogodiše važne promjene u
susjednoj Austriji. Godine 1273. izabran je njemačkim kraljem Rudolf
Habsburški, a taj odmah pozove češkoga kralja Otakara da vrati Njemač­
koj baštinu Babenbergovaca. Budući da se češki kralj ne htjede tom po­
zivu odazvati, došlo je do rata koji najzad svrši bitkom na Moravskom
polju (25. augusta 1278), u kojoj Rudolf pobijedi najviše ugarskom po­
moći, dok je sam Otakar poginuo kao junak na bojištu. Tom su bitkom
Habsburgovci postali gospodari bivših babenberških zemalja, odnosno
neposredni susjedi češkog, ugarskog i hrvatskog kraljevstva; otada se
oni sve to većma upleću u poslove ovih država s jasnom težnjom da ih
skupe u jednu cjelinu u svojoj ruci, što su na kraju i uspjeli.
U Hrvatskoj i Dalmaciji nije ni poslije smrti Joakima Pektara bilo
mira, a prilike se još većma zamutiše kad umre hrvatski herceg Andrija

45 [Knezovi Bribirski vršili su tada kneževsku čast u gradovima Splitu, Šibeniku i

Trogiru.)
46 [Šišić je imenu Čak dodao na ovom mjestu pridjev: Trenčinski. Međutim, ban
Matija nije bio iz porodice Čaka Trenčinskih, prozvanih tako po gradu Trenčinu
u Slovačkoj, nego iz jedne druge porodice s istim imenom.]
47 [U 2. izd. ovog “Pregleda” netačno je odštampana godina 1272. kao godina Pek-
tarove smrti.)

204
 Povijest Hrvata

(ljeti 1278). U taj čas bijaše kralj Ladislav jedini zakonom priznati Arpa-
dović, jer dvor nikad ne htjede priznati Andriju “Mlečanina”, sina Stjepa­
na Postuma. Međutim bijahu Gisingovci i Babonići, kojima se pridružiše
i knezovi Krčki, u neprekidnim svađama, a u Dalmaciji navale Mlečani
na omiške Kačiće i potpuno ih unište; ipak je ban Pavao Bribirski znao
sebi sačuvati sam grad Omiš (1280).48 U takvim je, dakle, prilikama An­
drija Mlečanin pregnuo da oživotvori svoje pravo na hrvatsko herceštvo,
a kad se Gisingovci 1289. dignu na kralja Ladislava, pozovu Andriju u
Hrvatsku. U pratnji svoga ujaka Alberta Morosinija iskrca se Andrija u
početku 1290. u mletačkom Zadru i pođe na sjever; ali u Štrigovu, u Me-
đumurju, zarobi ga neki velikaš i potom preda na čuvanje austrijskom
hercegu Albrehtu I, sinu Rudolfa Habsburškog. Kad su uskoro potom
neki Kumani ubili kralja Ladislava, pozovu ugarska gospoda iz Beča
Andriju na prijestolje.
Andrija III (1290-1301). Protiv Andrije III Mlečanina odmah se po­
digoše tri moćna protivnika složno mu poričući zakonito arpadovsko
podrijetlo. Rudolf Habsburški počne tvrditi da je kralj Bela IV predao
Ugarsku i Hrvatsku u zaštitu njemačkom caru Fridriku II za tatarske
provale (1241), pa zato preda oba kraljevstva svomu sinu, austrijskom
hercegu Albrehtu (u augustu 1290). Papa Nikola IV poče isticati da su
oba kraljevstva leno Svete stolice i daje sada samo on vlastan da njima
raspolaže. Napuljska kraljica Marija, sestra kralja Ladislava IV, izjavi
da je jedino ona zakonita baštinica, odnosno njezin sin Karlo Martel, na
koga prenese svoje pravo. Njoj se pridruži i papa, a nato Karla Martela
u Napulju papinski legat okruni (1292) nekom tamošnjom krunom za
ugarsko-hrvatskoga kralja. Ali Andrija, zakonito okrunjen u Stolnom
Biogradu i imajući na svojoj strani najveći dio Ugarske, brzo se u tom
nezgodnom položaju snašao. Prije svega obračuna s Albrehtom austrij­
skim kao najopasnijim protivnikom. On mu navijesti rat i pobijedi ga,
na što se Albreht mirom u Hainburgu odreče svih svojih prava. Teže je
bilo s napuljskim dvorom jer mu se pridružila gotovo sva Hrvatska od
Drave do Neretve, pa čak i sami Gisingovci, a na čelu im Henrikov sin
Ivan, slavonski ban. Stoga Andrija prijeđe oružanom silom preko Drave,
ali kad se vraćao poslije uspješne vojne, Ivan Gisingovac ga izdajnički
uhvati i zatvori. Plativši golemu svotu novca, dobavi se opet slobode
(krajem 1232). Sada se pridruže kralju Babonići i dovedu sretno u Ugar­
sku kraljevu majku Tomasinu Morosini, koju sin imenuje hrvatskim
hercegom.
Bribirski knezovi. I napuljskom dvoru i Andriji III bilo je osobito
stalo do knezova Bribirskih, naročito do bana Pavla. Da ga predobije za
sebe, darova mu napuljski kralj Karlo II u ime svoga sina Karla Martela
čitavu Hrvatsku od Modruše (to jest od Gvozda) do Huma (to jest do
Neretve) s nasljednim pravom, i to tako da su svi oni hrvatski plemići
koji su na tom zemljištu stanovali postali tom darovnicom vazali bana

48 [Pavao je upravo te godine (1280) prisvojio Omiš.)

205
 Ferdo Šišić

Pavla i njegovih baštinika (u augustu 1292). Odmah iduće godine učini

isto kralj Andrija, darovavši Pavlu i njegovu rodu hrvatsko-dalmatinsku
banovinu i bansko dostojanstvo s nasljednim pravom (1293). Tim darov­
nicama postadoše knezovi Bribirski prvi velikaši u Hrvatskoj, a banska
čast postade u njihovoj porodici nasljedna, prelazeći od oca na sina bez
kraljeva utjecaja ili bar potvrde. U Slavoniji pokušaše Babonići učiniti se
nasljednim banovima (Radoslav i Stjepan), a u Bosni Kotromanići (Prijez-
da i sin mu Stjepan Kotroman)49, bez sumnje potomci bana Borića.
Konac Andrijina vladanja. Poslije kratkog mira došlo je 1295. opet
do krvavih domaćih borba, naročito je u Zagrebu poteklo mnogo krvi,
gdje je Gradec bio uz Andriju, a Kaptol uz Karla Martela.50 Ali iste go­
dine umre Karlo Martel, a njegova prava prijeđu na njegova sina Karla
Roberta. Smrt napuljskog kraljevića primiri jedno vrijeme Hrvatsku i
Ugarsku; ali kad Andrija naumi 1299. ujaka svoga Alberta Morosinija
- nemajući sam sina -proglasiti svojim nasljednikom, bukne opća buna
protiv njega, a u korist Karla Roberta. Bribirski knez Juraj, brat bana
Pavla, pođe u Napulj i u augustu 1300. dovede mladoga kraljevića u
Hrvatsku. Usred ovih nemira umre nenadano Andrija III (14. januara
1301) i s njime izumre rod Arpadovića. Na glas o njegovoj smrti dovede
ban Pavao kraljevića Karla Roberta u Zagreb, gdje ga dočeka župan Ug-
rin od plemena Čaka Iločkih i odvede u Ostrogon. Tu ga zatim u martu
1301. prvi put okruni ostrogonski nadbiskup Grgur za ugarsko-hrvat-
skoga kralja kao Karla I.51

49 [Spomenuti Stjepan ne naziva se u izvorima Kotroman niti se smatra osnivačem

vladarske porodice Kotromanića. Ispravnije je zvati ga Stjepanom I Kotromani-
ćem, koje je mišljenje u nauci i prevladalo.)
50 Da je od toga vremena ime zagrebačkom “Krvavom mostu” (danas ga više nema,
jer je potok presvođen, a nekad je dijelio Gradec od Kaptola), to je bajka. Most se
sve do novijih vremena zvao “ pisani”, a po crvenoj boji kojom je bio oličen postao
je s vremenom tobože “krvavi”; zatim je fantazija brzo našla povod.
51 Zagrebačke krunidbe g. 1300. nije bilo. To je neosnovana kombinacija nekih pisa­
ca XVII i XVIII st. koju potom prihvatiše i neki pisci XIX stoljeća. Dokaze gledaj
u Vjesniku zem. arkiva III, 1901.

206
 B. Od 1301. do 1526.

Izvori. - T. Smičiklas (E. Laszowski i M. Kostrenčić), Codex diplomaticus

regni CD et S VIII-XV (1300-1378), 1908-34; 1. Tkalčić, Monumenta historica
liberae et regiae civitatis Zagrabiae I-I1I, Zagreb 1889-96; Š. Ljubić, Listine
0 odnošajih između južnoga Slavenstva i mletačke republike I-X (do 1469),
1868-91 (Index alphabeticus rerum, personarum et locorum, MSHSM 24,
1893); J. Šafarik, Acta archivi Veneti (za doba od 1469-88; usp. Ljubićeve
ispravke u Književniku II, 1865); Š. Ljubić, Commissiones et relationes Ve-
netae I (1433-1527), MSHSM 6, 1876; I. Kukuljević, Iura regni Dalmatiae,
Croatiae et Slavoniae, I-III, 1862 (isprave, saborski spisi i članci zajednič­
kih ugarsko-hrvatskih sabora); Acta croatica (1288-1599), 1863; Đ. Šurmin,
Hrvatski spomenici I (do 1499), MHJSM 6, 1898; E. Laszowski, Spomenici ple­
menite općine Turopolje I-II (1225-1526), 1904/5; L. Thalloczy - A. Horvath,
Codex diplomaticus... comitatuum Dubicza, Orbasz et Szana (1244-1710),
MHH 1/36, 1912; L. Thalloczy - S Barabas, Codex diplomaticus... comitum
de Frangepanibus, I-II (1133-1527), MHH 1/35 i 38, 1910 i 1913; L. Thalloczy
- S. Barabas, Codex diplomaticus... comitum de Blagay (1200-1578), MHH
1/28, 1897; Z. Tanodi, Povjesni spomenici slob. kralj, grada Varaždina I
(1209-1526), 1942; F. Šišić, Rukovet spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu
1o borbama s Turcima (1473-96), Starine JAZU 37 i 38, 1934-37; M. Mesić,
Građa mojih rasprava u “Radu” (razdoblje Jagelovića), Starine JAZU 5, 1873;
L. Thalloczy - A. Horvath, Banatus, castrum et oppidum Jajcza (1450-1527),
MHH 1/40, 1915; L. Thalloczy - A. Hodinka, A horvat veghelyek okleveltara
(Hrvatski krajiški spisi) I (1490-1527), MHH 1/31, 1903; J. Stipišić-M. Šam-
šalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske Akademije (Inventar), Zbornik Hist,
inst. JAZU 2, Zagreb 1959 (regesta isprava do 1437); J. Buturac, Neobjavljeni
dokumenti hrvatske povijesti u XV. stoljeću, HZ XI-XII, 1958/9.
J. Lucius, Notae, Starine JAZU 13, 1881, i Note storiche, Bulletino di storia
dalmata IV-VI, 1881-83 (uglavnom građa XIV i XV st.); Vj. Klaić, Acta Keglevic-
hiana, MSHSM 42, 1917 (1322-1527); F. Šišić, Nekoliko isprava iz početka
XV stoljeća, Starine JAZU 39, 1938; Iz arhiva grofova Pongracz, Starine 36,
1918 (regesta isprava Nelipčića od Dobre Kuće 1300-1523).
Statuta capituli Zagrabiensis saec. XIV (1334-45), izd. I. Tkalčić, Monumen­
ta episcopatus zagrabiensis II, 1874; I. Tkalčić, Urbar bivšega hrvatskoga
pavlinskoga samostana u Strezi, VZA V, 1903; R. Lopašić, Hrvatski urbari,
MHJSM 5, 1894; Stj. Antoljak, Zadarski katastik 15. stoljeća, Starine JAZU
42, 1950; M. Kos, Jedan urbar iz vremena oko 1400. o imanjima Devinskih i
Walseeovaca na Kvarneru, Vjesnik HA u Rijeci III, 1955/6; D. Klen, Fragmen­
ti rašporskog urbara iz prve polovine XV stoljeća, JZ IV, 1960.
Rački - Jagić - Crnčić, Hrvatski pisani zakoni..., MHJSM 4, 1890 (Poljički
zakon iz 1440 izdao latinicom A. Pavich pl. Pfauenthal u GZM XX, 1908, a
Veprinački iz 1507 ponovo izdao R. Strohal u Mjesečniku Pravn. dr. XXVI,
1910); Statuta et leges civitatis Spalati, MHJSM 2, 1878 (ur. J. Hanel); Statu-
tum et reformationes civitatis Tragurii, ib. 10, 1915 (ur. I. Strohal); Statutum
et reformationes insulae Brachiae, ib. 11, 1926 (ur. K. Kadlec); Statuta et le­
ges civitatis et insulae Curzulae, ib. 1, 1877 (ur. J. Hanel); Statut grada Iloka
iz g. 1525, iz. 12, 1898 (ur. R. Schmidt); Istarski razvod, izd. A. Starčević u
Arkivu za jugosl. povjestnicu II, 1852, i L. Kirac, Crtice iz istarske povijesti,

207
 Ferdo Šišić

Zagreb 1946, a ćirilicom Đ. Šurmin u Acta croatica (o njegovu postanku usp.

M. Kos, Studija o Istarskom razvodu, Rad JAZU 240, 1931, i Pet istarskih
razvoda iz XV stoljeća, Jadranski zbornik I, Rijeka 1956); M. Zjačić, Knjiga
riječkog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina, Vjesnik HA u Rijeci
I1I-V, 1955-1959.
Gy. Nagy, Codex diplom. hung. Andegavensis VII (1358/9), 1920; G. Wen­
zel, Acta extera. Magyar diplomacziai emlekek az Anjou-korbol I-III (do 1395),
1874- 76; Gy. Fejer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis X
i XI (1382-1439); J. Teleki, Hunyadiak kora Magyarorszagon X-XII, 1853-57;
I. Nagy - A. Nyary, Magyar diplomacziai emlekek Matyas Kiraly korabol I-IV,
1875- 78; V. Fraknoi, Matyas Kiraly levelei... I-II, 1893-95; St. Kaprinai, Hun-
garia diplomatica temporibus Matthiae de Hunyad regis Hungariae II (1457-
61), 1771; L. Varju - B. Ivanyi, Okleveltar a Tomaj nemzet segbeli Losonczi
Banffy csalad tortenetelet II, 1928; F. Firnhaber, Beitrage zur Geschichte
Ungarns unter der Regierung der Konige Wladislaus II. und Ludwig II. in den
Jahren 1490-1526, Archiv fur die Kunde oesterr. Geschichtsquellen II, 1849;
I diarii di Marino Sanuto, Venezia 1897-1903 (građa za hrv. povijest do 1526.
izd. u Arkivu za jugosl. povjestnicu V, VI, VIII, XII, i u starinama JAZU 5, 15,
16, 21, 24, 25); P. Kandler, Codice diplomatico istriano, I-V, 1846-52.
F. Šišić, Izvori bosanske poviesti. Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Herce­
govine od najstarijih vremena do g. 1463, I, Sarajevo 1942, str. 1-38 (s iscrp­
nim pregledom objelodanjene izvorne građe za povijest Bosne u srednjem
vijeku); G. Čremošnik, Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka II i III,
GZM, n. s. VI, 1951, i VII, 1952; Ostaci arhiva bosanske franjevačke vikarije,
Radovi ND BiH III, 1955; A. Solovjev, Vlasteoske povelje bosanskih vladara,
IPZ 1/1, 1949; H. Šabanović, Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine XV
stoljeća, IPZ 1/2, 1949.
Miha Madijev de Barbezanis, De gestis Romanorum imperatorum et sum-
morum pontificum (1290-1330), izd. V. Brunelli u programu Zadarske gim­
nazije za 1877/8 (usp. o tom spisu F. Šišić, M. M. de B., Rad JAZU 153,
1903); M. Barada, Skup splitskih povjesnih izvora, NVj 49, 1940-41; D. Švob,
O hronologiji Krnjeg ljetopisa splitskog, VHAD, n. s. XXII-XXIII, 1941-42;
G. Čremošnik, Prilog biografiji Mihe Madijeva, HZ IX, 1956; Obsidio Jad-
rensis (izd. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae..., 1666, preštampao E.
Schwandtner, Scriptores rerum hungaricarum II, 1748) i Chronica Jadertina
(izd. u talijanskom prijevodu J. Morelli, Monumenti veneziani di varia lette-
ratura, 1796); Memoriale Pauli de Paulo patritii Jadrensis iz g. 1380-1408
(izd. F. Šišić u VZA VI, 1904); L. Tubero, Commentarii de temporibus suis
(do 1522), najpristupačnije izdanje Schwandtner, n. dj. II, 1748; G. Novak,
Nepoznati dokumenti za “Povijest pučkog prevrata na Hvaru 1510-1514” i za
dalju borbu pučana za ravnopravnost sa vlastelom u komuni Hvara, Starine
JAZU 48, 1958.
I. Thurdczy, Chronica Hungarorum (do 1464), 1488, najpristupačnije izda­
nje Schwandtner, n. dj. I, 1746; A. Bonfini, Rerum Hungaricarum decades
libris XLV comprehensae (za razdoblje 1471-95), 1543 i kasnije.

Literatura. - Vj. Klaić, Povjest Hrvata II, 1-3, 1900-04 (osobito važno za
prikaz XV st. i prve četvrti XVI st.); J. Šidak (i G. Novak - poglavlje o dalmatin­
skim gradovima) u Historiji naroda Jugoslavije I, 1953; A. Huber, Geschichte
Oesterreichs II i III, 1885 i 1888; H. Kretschmayr, Geschichte von Venedig
I-II, 1906-20.
B. Homan, Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403, Rim 1938. (prev.
s mađ. originala); Vj. Klaić, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347,
Zagreb 1897; Hrvatski bani i hercezi za Karla Roberta i Ljudevita I (1301-
1382), Rad JAZU 142, 1900; G. Novak, Pavao Bribirski, ban Hrvata i gos­
podar Bosne. Jadranska Straža 1932. i pos.; F. Šišić, Studije iz historije an-

208
 Povijest Hrvata

žuvinske dinastije, VZA III, 1901; Pad bana Mladena Šubića, bana hrvatskoga
i bosanskoga, GZM XIV, 1902; M. Barada, Vrijeme smrti i obiteljski odnošaji
bana Mladena II., Šišićev zbornik, Zagreb 1929; D. Gruber, Nelipić, knez ceti­
nski i kninski, Zagreb 1886; S. Gunjača, Cetinski knez Ivan I. Nelipić, Kalen­
dar Napredak 28, 1938; D. Gruber, Ban Mikić Mihaljević (1325-1343), NVj
XXXII, 1925; Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji sa hrvatskimi velmožami i sa
Mletčani od početka njegova vladanja pa do osamgodišnjega primirja sa Mlet-
čani (1342-1348), Požega 1888; Borba Ludovika I. s Mlečanima za Dalmaciju
(1348-1358), Rad JAZU 152, 1903; Dalmacija za Ludovika I. (1358-1382), I.
dio (1358-1367), ib. 166, 168 i 170, 1906-07; F. Rački, Pokret na slavenskom
jugu koncem XIV i početkom XV st., Rad JAZU 2-4, 1868.
L. Thalloczy, Historička istraživanja o plemenu goričkih i vodičkih knezova,
GZM IX, 1897; Die Geschichte der Grafen von Blagay, Beč 1898; Vj. Klaić, Ro-
doslovje knezova Krbavskih od plemena Gusić, Rad JAZU 134, 1898; Rodos-
lovje knezova Nelipića od plemena Svačić, VHAD, n. s. III, 1898; M. Sufflay,
Ostavština Nelipića (mađ.), Turul 25, 1907; M. Perojević, Talovci - cetinski
i kliski knezovi, Kal. Napredak 27, 1937; F. Šišić, Knezovi Gorjanski. Prilog
prošlosti našega plemstva u srednjem vijeku. Novosti (Zagreb), 1936, br. 357
(božični broj); B. Krnic, Judicium generale (opći sud) u Ugarskoj i Hrvatskoj,
VHAD IX, 1907.
J. Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds I-IV, Hamburg 1838-45; G.
Beckmann, Der Kampf Konig Sigmunds gegen die werdende Weltmacht der
Osmanen, Gotha 1902; V. Fraknoi, Matthias Corvinus, Konig von Ungarn,
Freiburg in Br. 1891; A Hunyadiak es a Jagellok kora, Budimpešta, 1896.
M. Mesić, Hrvati na izmaku XV. i na početku XVI. vijeka, Književnik I-II,
Zagreb 1864/5; Banovanje Petra Berislavića za kralja Ljudevita II, Rad JAZU
3, 1868; Pleme Berislavića, Rad JAZU 8, 1869; Hrvati nakon bana Berislavića
do muhačke bitke, ib. 18 i 22, 1872/3; R. Horvat, Ivan Korvin, ban Hrvatski,
Vienac 1896. i pos.; F. Šišić, Herceg Ivaniš Korvin (1473-1504), Dom i Sviet
18, Zagreb 1904; Bitka na Krbavskom polju, Vienac 1893. i pos.; A. Olesnic-
ki, Bezimeni turski ljetopisac o bojevima Turaka sa Hrvatima godine 1491 i
1493, Rad JAZU 245, 1933; K historiji Krbavskoga razboja, Hrvatska revija
1934; Krbavski razboj po Sa’d-ud-dinu, NVj XLIII, 1936; Bošnjak Hadum Ja-
kub, pobjednik na Krbavskom polju g. 1493, Rad JAZU 264, 1938; F. Rački,
Odnošaj srpskih despota i doselica naprama kruni i kraljevini hrvatskoj i uga­
rskoj god. 1426-1503, Književnik II, 1865.
D. Csanki, Korosmegye a XV-ik szazadban 1893; Magyarorszag tortenelmi
foldrajza a Hunyadiak koraban I-V, 1890-1913 (uz ostale obrađene su župa­
nije požeška, vukovarska, baranjska i srijemska u doba Hunjadijevaca); R.
Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, Zagreb 1890, 21943; Oko Kupe i Korane,
Zagreb 1895; G. Novak, Split u Marulićevo doba, Marulićev zbornik, 1950;
Povijest Splita I (do 1420), Split 1957; V. Foretić, Otok Korčula u srednjem
vijeku do g. 1420, Djela JAZU 36, 1940; I. Beuc, Statut zadarske komune iz
1305. godine, Vjesnik HA u Rijeci II, 1954.
M. Barada, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb 1957; B. D. Grekov,
Poljica. Opyt izučenija obščestvennyh otnošenij v Poljice XV-XVII w ., Moskva
1951. (usp. ocjenu I. Božića u IG 1956); N. Klaić, Plemstvo dvanaestero ple­
mena kraljevine Hrvatske, HZ IX, 1956; Postanak plemstva “dvanaestero ple­
mena kraljevine Hrvatske”, HZ XI-XII, 1958-59; Noviji radovi na društvenoj
problematici srednjovjekovne Hrvatske, Godišnjak ID BiH X, 1959; O razvit­
ku feudalne rente u Hrvatskoj i Slavoniji u XV i XVI stoljeću, Radovi FF, Od­
sjek za povijest 3, Zagreb 1960.
I. Tkalčić, O staroj zagrebačkoj trgovini, Rad JAZU 176 i 178, 1909; G.
Novak, Pučki prevrat na Hvaru god. 1510-1514, Split 1918; Split u svjet­
skom prometu, Split 1923; I. Tkalčić, Odpor i buna radi desetine u biskupiji

209
 Ferdo Šišić

zagrebačkoj u XIV v., Rad JAZU 49, 1879; I. Rengjeo, Novci bana Pavla Šubi-
ća, Numizmatika II-IV, 1934-36, i pos. 193 7 ; Corpus der mittelalterlichen
Munzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz 1959; M.
Brandt, Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XIV. st. (pogl. V i
VI, str. 177-232), Zagreb 1955; Susret viklifizma s bogomilstvom u Srijemu,
Starohrvatska prosvjeta 5, 1956; J. Sida k, Kacirske hnuti a ohlas husitstvi
na slovanskem jihu, u zborniku: Mezinarodni ohlas husitstvi, Praha 1958.
L. Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelal-
ter, Leipzig 1913; V. A. Trpkovć, Kad je Stepan II Kotromanić prvi put prodro
u Hum, IG 1960; I. Ruvarac, Banovanje Tvrtka bana (1353-1377), GZM VI,
1894, i Zbornik II. Ruvarca I, izd. SKA, 1934; V. Ćorović, Kralj Tvrtko I Kotro­
manić, PI SKA 56, 1925; F. Šišić, Studije iz bosanske historije I. O ratu bana
Tvrtka s ugarskim kraljem Ljudevitom I. godine 1363. II. Kad je ban Tvrtko
postao kralj srpski i bosanski i kad je umro. GZM XV, 1903; M. Dinić, O kru-
nisanju Tvrtka I za kralja, Glas SKA 167, 1932; J. Šidak, O vjerodostojnosti
isprave bana Tvrtka Stjepanu Rajkoviću, Zbornik FF u Zagrebu II, 1954;
Franjevačka “Dubia” iz g. 1372/3. kao izvor za povijest Bosne, IČ V, 1955; J.
Mijušković, Humska vlastela porodica Sankovići, IČ XI, 1960; G. Čremošnik,
Bosanska kraljica Gruba, Godišnjak ID BiH IV, 1952; M. Gecić, Prilog bosa­
nskoj istoriji (1395-1399), IG 1953, 1-2; J. Radonić, Der Grossvojvode von
Bosnien, AfslPh XIX, 1897; O knezu Pavlu Radenoviću, LMS 211-212, 1902;
G. A. Škrivanić, Rat bosanskog kralja Ostoje sa Dubrovnikom, W M 5/II,
1958; M. Dinić, Vesti Eberharda Windeckea o Bosni, JIČ I, 1935; F. Šiić, Voj­
voda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350-1416), Zagreb 1902; S. M.
Ćirković, Dve godine bosanske istorije (1414 i 1415), IG 1953; Ć. Truhelka,
Konavoski rat, GZM 29, 1917; Lj. Jovanović, Stjepan Vukčić Kosača, Glas
SKA 28, 1891; H. Šabanović, Pitanje turske vlasti u Bosni do pohoda Meh-
meda II 1463 g., Godišnjak ID BiH VII, 1956; Bosansko krajište, 1449-1463,
Godišnjak ID BiH IX, 1957; S. Ćirković, Vlastela i kraljevi u Bosni posle 1463
godine, IG 1954; M. Šunjić, Prilozi za istoriju bosansko-mletačkih odnosa
1420-1463, HZ XIV, 1961.
K. Jireček, Bosna i Hercegovina za stredoveku, Časopis Českeho Musea
LIH, Prag 1879; Ć. Truhelka, Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije
Turaka, GZM XIII, 1904. (prerađeno u Napretkovoj Poviesti BiH I, 1942); Em.
Lilek, Iz društvenog i državnog ustrojstva BiH u srednjem vijeku, Izvještaj I.
realke u Sarajevu 1888/9 i 1889-90; S. Ćirković, Ostaci starije društvene
strukture u bosanskom feudalnom društvu, IG 1958; M. Dinić, Državni sabor
srednjevekovne Bosne, PI SAN 231, 1955; A. Solovjev, Pravni položaj seljaka
u srednjevekovnoj Bosni, Pregled II, Sarajevo 1947; A. Babić, O odnosima va-
zaliteta u srednjevjekovnoj Bosni, Godišnjak ID BiH VI, 1954; Diplomatska
služba u srednjevjekovnoj Bosni, Radovi ND BiH XIII, 1960; VI. Jokanović,
Prilog izučavanju bosanskog feudalizma, Radovi ND BiH II, 1954; V. Vinaver,
Trgovina bosanskim robljem tokom XV veka u Dubrovniku, Anali HI JAZU u
Dubrovniku II, 1953; A. Solovjev, Trgovanje bosanskim robljem do god. 1661,
GZM, n. s. I, 1946 (usp. i ocjenu J. Šidaka u HZ I, 1948, 260-261).
M. J. Dinić, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Bosni i Srbiji, PI SAN
240, 1955; I. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM LV, 1943; M.
J. Dinić, Veliki bosanski zlatnik, IČ III, 1951/2. (usp. i kritiku I. Rengjela u
Numizmatika V, 1953, i Dinićev odgovor u IG 1955, 3-4); J. Šidak, Iz bosa­
nske srednjovjekovne numizmatike, Godišnjak 1st. dr. BiH VI i VII, 1954. i
1955; D. Kovačević, Prilog proučavanju zanatstva u srednjevjekovnoj Bosni,
Godišnjak ID BiH X, 1959; Trgovina u srednjevjekovnoj Bosni, Djela ND BiH
XVIII, 1961.
M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Sarajevo 1957. (s kar­
tom); usp. ocjenu S. Ćirkovića u IG 1957.

210
 Povijest Hrvata

VI
KARLO I
(1301-1342)

Borba s protukraljevima. Karlo I52 (1301-1342) bijaše još mladić od

dvanaest godina kad je postao ugarsko-hrvatskim kraljem. Hrvati su
ga gotovo svi priznali, ali Ugarska se podijeli u stranke. Po ženidbenim
vezama s Arpadovićima imala su tri pretendenta pravo na prijestolje: na-
puljski Karlo II, češki kralj Većeslav II, sin nesretnoga Premysla Otakara
II i Kunigunde, unuke Bele IV, koji ustupi svoje pravo sinu Većeslavu, i
Oton Bavarski, sin Beline kćeri Jelisavete. Većina ugarskih velikaša, a
na čelu im palatin Matija Čak Trenčinski, odlučiše se za češkoga kralje­
vića Većeslava i dovedu ga u Stolni Biograd, gdje ga zatim okrune kao
Ladislava V (1301-1304) za ugarskoga kralja. Sada plane krvav građa­
nski rat između oba kralja, u koji se uplete papa Bonifacije VIII tako
odlučno d a j e Ladislav V ljeti 1304. sramotno ostavio Ugarsku, na što
ugarska gospoda proglase i okrune kraljem Otona Bavarskoga (1304-
1308). Njegova je stranka bila slabija; najjača potpora bio mu je Erdelj,
pa stoga pođe onamo k vojvodi Ladislavu Aporu, čijom se kćerkom mis­
lio vjenčati. Ali taj mu obijesni velikaš otme krunu sv. Stjepana, koju je
vazda sa sobom nosio, a njega baci u tamnicu. Tek 1308. oslobodi se i
vrati kući napustivši svako pravo na Ugarsku i Hrvatsku. Sada se podi­
že treći Karlov suparnik: srpski raskralj Stefan Dragutin, po ženi Kata­
rini, kćeri kralja Stjepana V, rođak Arpadovića. On se složi s erdeljskim
vojvodom Ladislavom Aporom i utanači s njime ugovor prema kojemu
će njegov sin Vladislav uzeti vojvodinu kćer, primiti krunu sv. Stjepana
i postati ugarskim kraljem. Ali Karlova sretna vojna u Srijemu, u kojoj
se osobito odlikovao Pavao Gorjanski,53 učini i toj epizodi ubrzo kraj.
Papino upletanje. Međutim pošalje papa kardinala Gentilisa u Hrva­
tsku i Ugarsku da utre put miru i redu. U početku novembra 1308. stig­
ne u Budim i doskora predobije mudrim postupanjem glavne Karlove
dušmane, a zatim sazove sabor u Budim gdje počne razlagati pravo
Rimske kurije na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Ali kad ga počne pre­
kidati glasno mrmljanje i klicanje, prizna najzad prisutnom plemstvu
pravo slobodnog izbora, na što je Karlo općenito priznat “izabranim i
nasljednim kraljem i prirodnim gospodarom”, a o papinskom pravu nije
više bilo ni govora. Budući da se kruna sv. Stjepana nalazila u rukama
erdelj skog vojvode Ladislava Apora, kardinal Gentilis posveti sada no­
vu, proglasivši najprije staru ništetnom, i Karla okruni njome drugi put
(15. juna 1309) u Budimu ostrogonski nadbiskup Toma. Na krunisanju
zastupao je splitski nadbiskup Petar bana Pavla Bribirskoga, a svoje

52 Kao kraljevića zvali su ga u Napulju Karlom Robertom, ali ga kao kralja zovu i
hrvatskim jezikom pisani spomenici samo Karlo.
53 Porodica knezova Gorjanskih je madžarskog podrijetla: d e g e n e r e D r u s m a . Do-
rožma je još i danas mjesto kod Segedina. Gorjan (madž. Gara) kraj Đakova prvi
je dobio od Bele IV god. 1269. c o m e s I v a n d e g e n . D r u s m a , a njegov sin Stjepan
postao je kasnije mačvanski ban. Pavao je Stjepanov sin.

211
 Ferdo Šišić

zastupnike poslali su i slavonski ban Henrik Gisingovac te braća Stjepan,

Ivan i Radoslav Babonići. Ali u očima naroda ipak nije ovo krunisanje
bilo pravovaljano jer se za to tražilo troje: prvo, krunom sv. Stjepana,
drugo, u Stolnom Biogradu, i treće, da ga izvrši ostrogonski nadbiskup.
Zato Karla, kad naposljetku erdeljski vojvoda Ladislav izruči poslije po­
dužeg cjenkanja krunu svetog Stjepana, treći put okruni u Stolnom Bi­
ogradu tom krunom ostrogonski nadbiskup Toma (27. augusta 1310).
Sada tek prizna Ugarska Karla I svojim kraljem okanivši se postavljanja

N o v a c k n e z o v a B r ib ir s k ih iz p o č e t k a X I V s to lje ć a

protukraljeva. Ali mira ipak nije bilo. Ponosni Matija Čak Trenčinski ni­
kako ne htjede da se pokori mladomu kralju prkoseći punih deset godi­
na. Vojske što ih je Karlo protiv njega slao ne obaviše ništa; tek Matijina
smrt oslobodi kralja toga silnika koji umre nepobijeđen (u martu 1321).
Ali nemiri su potrajali još i dalje, štaviše, nekadašnji palatin Matije Ca­
ka, ugarski velikaš Felicijan Zah, pokuša (u aprilu 1330) pogubiti ma­
čem kralja, što mu nije uspjelo. Smrću toga velikaša Ugarska se najzad
umiri, a Karlo postane u njoj tek sada potpuni gospodar.
Ban Pavao i Zadar. Sasvim se drukčije razviše događaji u Hrvatskoj,
gdje Karlo I nije nikad uspio da potpuno utvrdi svoju vlast. Hrvatski su
ga velikaši i plemstvo doduše priznavali svojim kraljem, ali su inače goto­
vo sasvim nezavisno vladali u svojim prostranim oblastima. Na čelu im
bijahu knezovi Bribirski, naročito njihov starješina ban Hrvata (harms
Chroatorum) Pavao, od 1299. još i “gospodar Bosne” (dominus Bosrtae),
otkad mu se kao vrhovnom gospodaru pokloni Stjepan, bosanski ban.
Vlast bana Pavla sezala je na početku XIV st. od Gvozda do Neretve i od
mora do blizu rijeke Bosne, a jedini je mletački Zadar bio izvan njegove
vlasti. Ali kad je papa Klement V prokleo Mlečane jer su mu oteli Ferraru
i uz to riješio sve mletačke podanike njihove zakletve vjernosti, ban je
uspio ovaj otporni grad nagovoriti na bunu (1311). Međutim, usred rata,
koji potraja tri godine, umre ban Pavao (u maju 1312) ostavivši sinu Mla­
denu bansku čast i prostrano vladanje. Ban Pavao ide među najznatnije
muževe hrvatske prošlosti; mudar, odlučan, promišljen, on je tako reći
obnovio doba hrvatskih narodnih vladara, skupivši u svojim snažnim ru­
kama najveći dio hrvatske države. Još u XVI st. držali su njega i sina mu
Mladena neki pisci (tako Dubrovčanin Orbini) samostalnim hrvatskim

212
 Povijest Hrvata

vladarima. Pavlovom smrću počinje i postepeni pad knezova Bribirskih.

Njegov sin i nasljednik Mladen (1312-1322) bijaše doduše obrazovan
i hrabar muž, ali žestok i nepromišljen. Rat s Mlečanima nije znao us­
pješno dovršiti tako da se Zadar morao opet predati Veneciji, ali ipak uz
povoljnije uvjete od dotadašnjih (u septembru 1313).

S te ć a k iz D o n je Z g o š ć e - Z e m a ljs k i m u z e j, S a r a je v o

Pad bana Mladena. Mladenov neuspjeh pod Zadrom odluči Venecija

upotrijebiti na njegovu propast. Republika nađe ubrzo pogodnih ljudi
po Šibeniku i Trogiru koji pobuniše oba grada protiv Mladena, tako da
su joj se predali “u zaštitu” (u početku 1322). Potom oni zametnu nes­
logu među hrvatskom gospodom kojima stupi na čelo vojvoda Nelipić
od plemena Snačić54, a njemu se pridruži i sam Mladenov brat Pavao jer
mu bijaše obećana banska čast. Sada se po Hrvatskoj razbukta građan­
ski rat, a taj odluči kralj Karlo I iskoristiti. Poslavši Mladenovim protiv­
nicima u pomoć slavonskog bana Ivana Babonića, pođe zatim i sam za
njim u Hrvatsku. U jesen 1322. došlo je kod Blizne55, nedaleko Trogira,
do boja u kojem Mladena njegovi protivnici poraziše. Kako je malo zatim
sam Karlo stigao u Knin i ondje sazvao sabor, na koji je došao i Mladen
kad mu je kralj obećao svoju zaštitu, potuže se na nj sabrana hrvatska
gospoda kao na silnika. Da vrati Hrvatskoj mir, povede Karlo potom Mla­
dena sa sobom u Ugarsku, a banom hrvatsko-dalmatinskim imenuje

54 [Ovo je ime pogrešno izvedeno iz latiniziranog oblika N e lip (i)tiu s (v. bilj. 19, str.
177). Pripadnost vojvode Nelipca “plemenu” Snačića nije dokazana.]
55 [Šišić je, prema dotadašnjem mišljenju, ovu bitku lokalizirao kod tobožnjeg mjes­
ta Bliske, ali je L. Katić, Pregled povijesti Hrvata, 1938, str. 82, upozorio da se
radi o Blizni u Poljicima.]

213
 Ferdo Šišić

S te ć a k iz D o n je Z g o š ć e - Z e m a ljs k i m u z e j, S a r a je v o

dotadašnjega slavonskog bana Ivana Babonića, dok je Stjepan Kotroma-

nić postao izravnim kraljevim vazalom kao bosanski ban.56
Vojvoda Nelipić. Postoje Karlo imenovao Ivana Babonića jedinim ba­
nom u hrvatskoj zemlji, zapovijedi da mu u njoj obnovi kraljevsku vlast.
Ali ban ne samo da u tome nije uspio, nego se hrvatska gospoda slože
u obrambeni savez protiv kraljevske premoći, sporazumiju s Venecijom
i uzmu kraljevski grad Knin u svoje ruke. Vođa im bijaše baštinik Mla-
denove političke moći vojvoda Nelipić. Premda je Karlo zbog neuspjeha
skinuo Ivana Babonića s banske časti, ipak niti njegovi nasljednici Niko­
la Omodejev57 (1323-1325) i Mikac Mihaljević od plemena Akoš ne mo­
gahu ništa učiniti, štaviše, na kraljevo pismo (od 1325) - kojim htjede
vratiti pali sjaj i ugled banskoj časti time daje hrvatske velikaše, dotada
izuzete od banskog suda, opet njemu podvrgao - odgovori vojvoda Neli­
pić tako d a j e sa svojim saveznicima ametice potukao bana Mikca kad
je ušao s kraljevskom i banskom vojskom u Hrvatsku (1326). Posljedica
toga poraza bijaše d a je sva južna hrvatska zemlja od Like i Krbave do
Cetine ostala izvan domašaja kraljevske vlasti, a samo knezovi Krčki,
kojima Karlo potvrdi darovnice svojih prethodnika, a napose ih još ob­
dari županijom Gatskom s Otočcem i Drežničkom sa Slunjem, Cetinom

56 U Ugarskoj je Mladen živio kao slobodan velikaš; god. 1326. udao je kćer Katari­
nu za vratislavskog hercega Boleslava. Umro je nešto prije 1343, a nije nemogu­
će da je već on dobio od kralja Zrinj u Slavoniji. - [Kako je dokazao M. Barada,
Vrijeme i obiteljski odnošaji bana Mladena II, Šišićev zbornik, 1929, Mladen je ži­
vio u Ugarskoj kao zarobljenik, a već se 1341. spominje kao mrtav. Prema tome,
otpada i pretpostavka o dobivanju grada Zrinja koji ostrovička grana Bribirskih
dobiva tek 1347, u zamjenu za Ostrovicu kad Zadra.)
57 (Nikola Omodejev sin je Omodeja = Amadea iz madžarskog roda Abo koji je na
početku XIV st. (do 1312) ovladao državinom u ist. Slovačkoj i zapadnom dijelu
Potkarpatske Ukrajine.)

214
 Povijest Hrvata

i Tršcem (1323), pa Slavonija i njezin ban Mikac pokoravahu se Karlu.

Ali dalja posljedica bijaše i to da se tim smutnjama znala okoristiti Ve­
necija, jer su njezini ljudi u međuvremenu nagovorili Split i Nin da joj
se predaju “u zaštitu” (1327-1329). Tako Mletačka Republika zavlada
čitavom hrvatskom obalom od Zrmanje do ušća Cetine; jedino Skradin
i Omiš ostadoše u vlasti knezova Bribirskih. U isto vrijeme je bosanski
ban Stjepan Kotromanić otkinuo Hrvatskoj sav kraj između Cetine i
Neretve, zatim Imotski, Dumno, Livno i Glamoč, načinivši od tih hrvat­
skih županija oblast nazvanu Završje.58 Nad preostalim dijelom Hrvat­
ske vladao je potpuno samostalno vojvoda Nelipić, stolujući u tvrdom
Kninu i ratujući čas sa svojim dušmanima, naročito s knezovima Bribir­
skim, čas napastujući dalmatinske gradove, sve do svoje smrti (1344).
Konac vladanja Karla I. Za to vrijeme Karlo je vladao mirno u Ugar­
skoj i Slavoniji razvijajući još neviđen sjaj na svojim dvorovima u Temiš-
varu i Višegradu, štaviše, sagradi sebi i u Zagrebu palaču.59 U Slavoniji
je banovao Mikac Mihaljević (1325-1343) krepkom rukom, naročito ot­
kad je slomio otpor snažnih Babonića oduzevši im za kralja grad Steni-
čnjak (1327). Međutim je kralj Karlo pregnuo i za tim da svome rodu
steče novih kruna, naročito napuljsku i poljsku. I doista, kad je stric
njegov, napuljski kralj Robert, ostao bez sina, zaručiše Karlova mlađeg
sina Andriju Robertovom unukom Ivanom i poslaše ga u Napulj na
odgoj kao budućeg vladara, dok je stariji sin Ludovik imao osim ugar-
sko-hrvatskog prijestolja nastupiti još i poljsko, jer Karlova žena Jelisa-
veta bijaše sestra poljskoga kralja Kazimira, a taj, nemajući sam djece,
predloži njega poljskim staležima za budućeg vladara, što oni i obećaše
ispuniti (1339). I na jugu postiže Karlo znatan uspjeh osvojenjem Beog­
rada (1319), koji ostade trajno u ugarskoj vlasti. Karlo je umro 16. jula
1342. ostavivši tri sina: Ludovika, Andriju i Stjepana.60

58 [Šišić je, povodeći se za dotadašnjim mišljenjem, stavio na ovom mjestu prije

Završja naziv “Zapadne strane”. Međutim, spomenuta se oblast u izvorima na­
zivala samo Završje i nije istovetna sa “Zapadnim stranama” u tituli bosanskih
kraljeva koji je naziv tek poslije 1377. preuzet iz titule srpskih vladara.)
59 [Šišić je u bilješci uz ovu rečenicu ustvrdio da se ta palača nalazila na današnjem
Strossmayerovu šetalištu gdje se oko 1920. nalazio stan zagrebačkoga gradona­
čelnika. Nedavno je dokazana neispravnost toga mišljenja. Usp. N. Klaić, Iz topog­
rafije zagrebačkog Gradeca, Zbornik Filoz. fak. u Zagrebu I, 1951.)
60 [U doba Karlove vladavine, slobodni su se slojevi na posjedima zagrebačkog bis­
kupa, od plemića i građana do malih vazala (predijalista), od 1280. do 1340.
žestoko odupirali plaćanju desetine, ne uzmičući ni pred izopćenjem iz crkve i
interdiktom. Pokret je svladan tek uz pomoć kralja koji je i sam imao udjela na
iznosu desetine. (Usp. I. Tkalčić, Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebač­
koj u XIV v., Rad JAZU 49, 1879.)
Otkad je plemstvo 1297. prigrabilo svu vlast u Veneciji, njegovi su staleški drugo­
vi i u dalmatinskim općinama nastojali da to postignu. Trebalo je vlast prenijeti
s općinske skupštine na veliko vijeće, a ovo pretvoriti u isključivi sabor plemstva.
Od 1310. do 1340. borio se puk u Trogiru da spriječi premoć vlastele. Sedam
godina (do 1317) upravljao je “kapetan puka” Matej rečeni Zori gradom, a kad je
pao, mržnja je navela vlastelu da spali zaključke vijeća i spise u kojima se puk
spominjao. (Usp. Lj. Karaman, Jedna epizoda iz građanskih borba u srednjev-
jekovnom Trogiru, Hrvatska revija 13, 1940.)

215
 Ferdo Šišić

VII
LUDOVIK I
(1342-1382)

Pad hrvatskih velikaša. Pun poleta, odlučnosti i svijesti o svom

kraljevskom dostojanstvu, naslijedi Karla sedamnaestogodišnji sin Lu-
dovik I61 (1342-1382) koji svojoj državi pribavi poslije mnogih ratova
opseg i znamenitost kakve nije nikad prije imala: zato ga neki historiča­
ri obično nazivaju Velikim. Mladi kralj odmah odluči urediti zamršene
hrvatske prilike čim je saznao za smrt jakoga vojvode Nelipića (1344),
koji ostavi udovicu Vladislavu od plemena Gušića kao skrbnicu malo­
dobnom sinu Ivanu Nelipiću.62 I doista, ban Nikola od plemena Hahold
provali još iste gadine 1344. u Hrvatsku, dopre do Knina i počne ga ju ­
rišati; ali junačka Vladislava “poput lavice” suzbije bana. Videći ipak da
se trajno neće održati, upusti se s njime u pregovore, na što ban ostavi
Hrvatsku. Potom pođe sam kralj Ludovik na jug, a kad stiže s 30.000
vojske do Bihaća na Uni, dođe preda nj Vladislava sa sinom Ivanom
Nelipićem, pokloni mu se i predade grad Knin. Sada joj Ludovik oprosti
“dugotrajnu nevjeru” njezina muža i potvrdi Ivanu Nelipiću sva njegova
pradjedovska imanja, naročito Sinj s cetinskom županijom. Time bijaše
snaga Nelipića slomljena; oni su odsada vjerni kraljevi vazali (1345).
Zadar i napuljski ratovi. Na glas o kraljevu dolasku pobuni se Za­
dar protiv Mlečana, a kralj ga pun zanosa primi u zaštitu i obeća odas-
lanstvu koje mu se poklonilo da će sam doći gradu u pomoć s golemom
vojskom. To on i izvrši jer ljeti 1346. stiže pred Zadar sa 100.000 moma­
ka. Ali kad je u neoprezno zametnutom boju potučen, ljutit ostavi grad,
a taj se zatim poslije dvogodišnje junačke obrane, već sasvim iscrpen
glađu i bolešću, preda Veneciji uz teške uvjete. Potom Ludovik utanači s
Republikom osamgodišnje primirje (1348). Međutim uspije kralju za vri­
jeme borba pod Zadrom nagoditi se s knezovima Bribirskim (1347). Knez
Juraj, sin Pavla, brata bana Mladena, preda Ludoviku tvrdi i važni grad
Ostrovicu (nedaleko od Bribira), a on ga opet obdari gradom Zrinjem u
Slavoniji. Knez Juraj praotac je čuvene hrvatske porodice grofova Zrin­
skih. Tim činom spade moć knezova Bribirskih, štaviše, ona grana što je
ostala u Hrvatskoj uskoro izumre izgubivši nekadašnji ugled i značenje.
Oslabljenjem knezova Nelipića i Bribirskih prestade oligarhija hrvatskih
velikaša, pa tako Ludovik opet uspostavi kraljevsku vlast u Hrvatskoj,
gdje je nije bilo još od vremena Ladislava IV Kumanca.
Glavni razlog s kojega je Ludovik napustio Zadar i sklopio s Vene­
cijom osamgodišnje primirje bijaše umorstvo njegova brata Andrije u

61 Suvremeni hrvatskim jezikom pisani spomenici zovu kralja Ludovik, tako bosan­
ski ban Tvrtko u ispravi od 11. augusta 1366: “Kada se podviže na me ugarski
kralj u ime Ludovik” (Šurmin, Acta croatica I, 83). Tek su ilirci u XIX st. od Lu-
dovika ili Ludviga učinili Ljudevita koje je prastaro narodno ime i znači: “ad ho­
mines sermonem habens” (Rad 81, str. 121), dok je Ludvig “eine Nebenform zu
Chlodwig (= Ruhm-Kampfer)”. Bass, Deutsche Vornamen, str. 80.
62 [S obzirom na očevo ime (v. bilj. 20, str. 177) ispravniji je oblik: Nelipčić.]

216
 Povijest Hrvata

Aversi (kod Napulja). Kad je vidio da pregovaranjem neće postići zatra­

žene zadovoljštine, pođe sam s vojskom u Napulj i ubrzo osvoji čitavo
kraljevstvo, osvetivši se na grozan način krivcima bratove smrti; jedina
kraljica Ivana sretno umakne (1348). Ali kad se Ludovik povratio u Uga­
rsku, pokazala se potreba nove vojne, a ta kralja doskora uvjeri kako će
morati da utroši svu snagu Ugarske i Hrvatske ako bude htio da trajno
zavlada Napuljem. Zato napusti dalje vojevanje ustupivši kraljici Ivani
osvojeno kraljevstvo (1352).
Srbija i Bosna. Dok su se vodile borbe oko Zadra i u Napulju, podi­
že srpski kralj Stefan Dušan svoju državu, poglavito na račun Bizanta,
do tolike visine i moći da se u početku 1346. proglasio carem “Srbima
i Grcima” pa počeo raditi oko toga da osvoji Humsku zemlju, koju je
držao bosanski ban Stjepan Kotromanić, vazal Ludovika I. Dok je kralj
boravio u Napulju, car Stefan Dušan provali u Bosnu, ali ne postigav­
ši konačna uspjeha zbog istupa Bizantinskog Carstva, vrati se natrag
(1350). Malo zatim (1353) oženi se kralj Ludovik Jelisavetom, kćerkom
bosanskog bana Stjepana Kotromanića, koji doskora umre ostavivši
banovinu svomu darovitom sinovcu petnaestogodišnjem Tvrtku (1353-
1391), a nešto kasnije pokosi smrt i Stefana Dušana (20. decembra
1355). Sada počne naglo opadati moć jake srpske države, a time se Lu­
dovik oslobodi opasna takmaca na jugu.
Mletački rat i Zadarski mir. Međutim isteče osmogodišnje primirje
s Venecijom, koja se za to vrijeme prijevarom dočepala grada Skradina i
na to počela raditi kako da se još dočepa Klisa i Omiša. To natjera Ludo­
vika daj e odlučio do kraja obračunati s Republikom, započevši velik rat
za čitavu Dalmaciju, naime za otoke i gradove. Rat se pak imao voditi ne
samo u Dalmaciji i Hrvatskoj nego i na njezinu talijanskom zemljištu,
gdje su kraljevske vojske imale zadaću da što jače pritisnu same Mlet­
ke. Stoga kralj počne u Zagrebu skupljati veliku vojsku proglasivši sva­
gdje da ide u rat protiv Srba, ali iznenada okrene na zapad navijestivši
rat Republici (1356). Na taj nenadani preokret Venecija se veoma uplaši
i ponudi mir uz uvjet da će Ludoviku predati sve dalmatinske gradove
osim Zadra. Ali kralj ne htjede ništa o tome znati. Rat se vodio dvije go­
dine. U Hrvatskoj i Dalmaciji vodio je vojsku hrvatsko-dalmatinski ban
Ivan Čuz od Ludbrega; Split i Trogir predadu mu se uskoro, a za njima
se zatim povedu i ostali gradovi osim Zadra, oko kojega je bilo krvavih
borba. Kako je u isto vrijeme Ludovik sretno ratovao i u sjevernoj Italiji,
pristade Republika najzad na mir u Zadru (18. februara 1358), po ko­
jem se odreče svih dalmatinskih gradova i otoka “od polovice Kvarnera
do međaša grada Drača”, dakle i Dubrovnika i Kotora, a dužd naslova
vojvoda Dalmacije i Hrvatske”, kojim se ponosio još od godine 100062a.
Tim su slavnim mirom dalmatinski gradovi i otoci vraćeni zakonitom
kralju i hrvatskom kraljevstvu, a Mletačka Republika bijaše za dulje
vrijeme istisnuta s hrvatskih obala.

62a Izuzetak čini samo vrijeme od 1107. do 1115.

217
 Ferdo Šišić

Balkanski poluotok. Pobijedivši Veneciju i stekavši dalmatinske gra­

dove, Ludovik I okrene na jug u namjeri da ostvari na Balkanskom po­
luotoku ciljeve Bele III. Na proljeće 1359. započne rat na Srbiju, koja
se po smrti cara Stefana Dušana ubrzo raspade na više manjih oblasti,
tako daj e njegov sin i nasljednik Stefan Uroš (1355-1371) bio samo po
naslovu “car Srba i Grka”. Tim ratom, za kojega Ludovik provali sve
do planine Rudnika, osigura kralj mačvansku banovinu; ali inače ne
postiže nikakvih znatnijih uspjeha. Doskora je Ludovik došao u sukob
s bosanskim banom Tvrtkom. Još 1357. kralj je primorao mladoga ba­
na da mu preda u ime miraza banice Jelisavete svu sjevernu Humsku
zemlju između Neretve i Cetine.63 Tvrtko je zacijelo teško osjećao taj
gubitak pa zato se i odmetnuo od kralja (1363). Sada kralj Ludovik
provali u Bosnu i dopre do Sokol-grada iznad izvora Plive (nedaleko od
Jajca). Ban ga, međutim, suzbije i prinudi na povratak, štaviše, i druga
kraljeva vojska, koja je polazila na Srebrnik64 (nedaleko od Brčkoga na
Savi) pod vodstvom palatina Nikole Konta, bijaše također ametice pora­
žena. Ali kad potom bukne u Bosni buna protiv Tvrtka, a na čelu joj
njegov brat Vuk, Tvrtko se morao naposljetku pokloniti kralju i priznati
ga svojim vrhovnim gospodarom, a brata Vuka suvladarom (1366). Ovaj
preokret u Bosni omogući Ludoviku navalu na Bugarsku, u kojoj su po
smrti cara Aleksandra zavladala oba njegova sina Šišman i Sracimir,
prvi s prijestolnicom u Trnovu, a drugi u Vidinu. Kako su braća bila
u zavadi, Ludovik lako uspije pokoriti Vidinsku carevinu zarobivši i sa­
mog cara Sracimira (1365).65 Nato Ludovik osnova bugarsku banovinu
između Dunava i Balkana na zapadu, s Vidinom kao glavnim mjestom,
ali izmirivši se poslije četiri godine sa Sracimirom, vrati mu državu kao
svome vazalu (u drugoj polovici 1369).
Uto umre Ludovikov ujak, poljski kralj Kazimir (1370), a Poljaci pri­
hvate nato bez otpora - prema ugovoru od 1339. - Ludovika za svoga
kralja okrunivši ga svečano u Krakovu (17. XI). Tako Ludovik postade
gotovo najmoćnijim vladarom u Evropi. Njegova vlast sezala je od donje
Visle sve do Kotora na Jadranskom moru, a osim maloga broja Madžara
i Nijemaca svi su mu ostali podanici bili Slaveni, u prvom redu Hrvati,
Srbi, Slovaci, Malorusi i Poljaci. Međutim, dok je kralj Ludovik ovako
širio granice svojoj vlasti, pojavi se na Balkanskom poluotoku nova sila
koja će ubrzo postati najopasnijim dušmaninom Ugarske i Hrvatske. To
su Osmanlije ili Turci.
Turci. Kaspijskom moru na istok širi se golemo nizozemlje Turan
(Turkestan), gdje su mnoge vijekove živjela različita nomadska pleme­
na, prozvana jednim imenom Turci. Kad Džingiskan (Temudžin) ute­

63 [Tvrtko je tom prilikom odstupio Ludoviku ne samo Krajinu između Cetine i Ne­
retve nego i cijelo Završje, tj. oblast velikih kraških polja.)
64 [Šišić upotrebljava oblik Srebrenik, ali se taj tvrdi grad spominje u suvremenim
izvorima isključivo u obliku: S r e b m ik .]
65 Prema novijim istraživanjima, Ludovik je osvojio Vidin još za života bugarskog
cara Ivana Aleksandra kome je Sracimir bio suvladar, upravljajući Vidinskom
oblašću.

218
 Povijest Hrvata

melji prostranu mongolsku državu, ostavi u početku XIII st. jedan dio
Turaka domovinu i preseli se u Malu Aziju, gdje se njihov vođa Osman
uoči XIV st. proglasi nezavisnim sultanom, primivši sa svojim narodom
islam; po njemu se oni prozvaše Osmanlije.66 Osmanov sin Orhan uči­
ni Brusu prijestolnicom i primače se Mramornom moru (1326). Već
tada su Osmanlije bili na glasu sa svoje hrabrosti, pa ih je stoga bizan­
tinski dvor često zvao u pomoć protiv cara Stefana Dušana i domaćih
suparnika. Godine 1352. prijeđe Orhanov sin Sulejman s malom četom
Dardanele pa iznenada osvoji utvrdu Zimpi nedaleko Galipolja, prvo
evropsko mjesto što su ga Turci dobili. Otada ih više nitko nije mogao
odatle istjerati, a doskora čak zauzmu i samo Galipolje (1354). Uredivši
stalnu pješačku vojsku nazvanu janjičari, koja je u početku bila sastav­
ljena samo od zarobljene kršćanske djece, Orhan ostavi sinu Muratu I
(1362-1389) moćnu državu. U taj je čas Bizantinsko Carstvo bilo najsla­
bija vlast na Balkanskom poluotoku, pa zato sultan Murat lako osvoji
Drenopolje (1363) i učini ga prvom turskom prijestolnicom u Evropi.
Tim se činom Turci oglasiše kao nova država u Evropi, a uz to se pokaza­
la njihova namjera da osvoje ostatke Bizantinskog Carstva i Balkanski
poluotok. Kako su toj težnji najviše mogli smetati Srbi i Bugari, budući
da su bili jači od Bizantinaca, sasvim je prirodno da je sultan morao
najprije s njima doći u sukob. I doista, kad je srpski kralj Vukašin - suv­
ladar cara Stefana Uroša od 1366. - vidio kolika mu pogibao prijeti od
Turaka, digne se prvi na njih s težnjom da ih istjera iz Tracije, ali je kod
Črnomena na Marici (26. septembra 1371) ametom potučen, štaviše,
poginuo je zajedno s bratom despotom Uglješom u boju. Bitkom na Ma­
rici započinje tursko gospodstvo nad Južnim Slavenima. Sada padnu
sve njihove zemlje južno od Kosova polja pod osmanlijsku vlast, a Vu-
kašinov sin Marko (Kraljević Marko narodne pjesme) postade turskim
vazalom. Još iste godine umre (4. decembra 1371) car Stefan Uroš kao
posljednji član dinastije Nemanjića i gospodar sjevernog dijela Srbije,67
gdje zatim preuzme vlast više velikaša, a najznatniji među njima bijaše
knez Lazar Hrebeljanović (1371-1389).
Ban Tvrtko postaje kralj. Izumrće dinastije Nemanjića i rasulo još
nedavno tako moćnoga Srpskog Carstva snažno se dojmi bosanskog
bana Tvrtka. Njegov djed, ban Stjepan (umro 1313), imao je za ženu Je-
lisavetu, kćer srpskoga kralja Stefana Dragutina, sina Stefana Uroša.
Prema tome, dakle, bijaše Tvrtko u rodu po tankoj krvi s Nemanjićima,
a on je to ne samo stao isticati nego se počeo i otimati za posjede te

66 [Neke posebne seobe Osmanlija na početku XIII st. nije bilo. Oni su se u Malu
Aziju doselili još u XI st. s ostalim Seldžucima. Prema tome su i davno prije XIII
st. primili islam. Usp. E. A. Beljaev, O periodizaciji turske povijesti, Hist, zbornik
I, 1948.)
67 Budući da je danas na osnovi posve pouzdanih suvremenih dubrovačkih spome­
nika dokazano daje car Stefan Uroš preživio kralja Vukašina za puna dva mjese­
ca, sasvim je prirodno daje samo docnije izmišljena bajka, kako je Vukašin ubio
cara Uroša u lovu. Smrtni dan cara je četvrtak 4. decembra, a ne 2. decembra
(kad je bio utorak).

219
 Ferdo Šišić

porodice. U slozi s knezom Lazarom Hrebeljanovićem osvoji godine 1374.

svu Humsku zemlju i onu oko gornje Drine (“Podrinje”), a sam zauzme
(oko 1376) Travunju (Trebinjsku oblast), tako da mu je vlast dopirala
na jugu preko Huma i Travunje do Kotora i Onogošta (danas Nikšić), a
na istoku je držao u svojim rukama jedan dio Raške do Sjenice, gdje se
nalazilo i Mileševo s grobom Save Nemanjića. Osilivši se tako, odluči da
na osnovi baštinskog prava obnovi kraljevstvo Nemanjića. Ljeti 1377.
dade se na grobu sv. Save okruniti “sugubim vijencem”, kako ga sam
naziva, to jest dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje, i
prozva se: “Stefan Tvrtko po milosti gospoda boga kralj Srbljem, Bosni,
Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori,
Soli i Podrinju i k tomu”. Tim su krunisanjem, koje su Dubrovčani i Mle­
čani odmah priznali, a kralj se Ludovik barem nije protivio, imala da
prijeđu i sva prava Nemanjića na njega i njegove baštinike.
Ponovni mletački rat. U to se vrijeme kralj Ludovik ponovo zaplete
u rat s Mletačkom Republikom. God. 1378. planula je borba između
Venecije i Genove zbog njihovih zajedničkih interesa na Istoku. Na po­
ziv Genove da joj dođe u pomoć Ludovik se rado odazove želeći da što
jače oslabi staru suparnicu ugarsko-hrvatskih kraljeva na Jadranskom
moru. Ratovalo se i opet ponajviše na sjeveroitalskom kopnu, dok se
mletačko brodovlje ograničilo na pustošenje dalmatinske obale. Najzad
je 1381. došlo do mira u Turinu, u kojem Republika prizna sve tačke Za­
darskog mira (od 1358), a povrh toga se obaveže da svake godine plaća
ugarsko-hrvatskom kralju danak od 7000 dukata. Što Ludovik nije jače
skučio Veneciju, i opet su krive napuljske prilike. Pošto kraljica Ivana
nije htjela priznati rimskog papu Urbana VI, već se pridružila avignon-
skom protupapi Klementu VII, izopći je Urban VI iz crkve i liši prijesto­
lja. Kako Ivana nije imala djece, otpremi Ludovik u Napulj s vojskom
svoga rođaka Karla Dračkoga, hrvatskog hercega (između 1369 i 1376),
a taj ukloni Ivanu i postade u svojoj otadžbini kraljem (1381).
Malo potom umre kralj Ludovik (11. sept. 1382) ostavivši dvije ma-
loskrbne kćeri, stariju Mariju, vjerenicu češkoga kraljevića Žigmunda
Luksemburgovca, sina cara i kralja Karla IV, i mlađu Hedvigu.

220
 Povijest Hrvata

RODOSLOV DINASTIJE ANŽUVINACA I NJIHOVIH POTOMAKA

Karlo I
umro 1285.
I
Karlo II Hromi
napuljski kralj, umro 1309.
žena Marija, kći Stjepana V

Karlo Martel Ivan

umro 1295.

Karlo I
ugar.-hrv. kralj Karlo Drački Robert
1301-1342. umro 1348.

Ludovik I Andrija Stjepan Karlo II Drački

1342-1382. umro 1345. umro 1354. napuljski potom, ug.-hrv.
kralj, umro 1386.
I
Ladislav Napuljski
1386-1414.

Marija Hedviga
1382-1395 muž: Vladislav Jagelo
muž Žigmund Luksemburgovac, (iz četvrtog mu braka:)
1387-1437.
(iz drugog mu braka:)
I
Jelisaveta Vladislav I
muž: Albert Austrijski 1440-1444.
1438-1439.

Ladislav V Vladislav II
1444-1457. 1490-1516.

Ludovik I I Ana
1516-1526. muž: Ferdinand Habsburški
žena: Marija Habsburška

221
 Ferdo Šišić

VIII
DINASTIČKI ZAPLETI U ANŽUVINSKOJ PORODICI
(1382-1409)

Marija. Odmah sutradan poslije ukopa Ludovika I okruniše velika­

ši njegovu stariju kćer Mariju (1382-1385) za kralja, kao da mu je bila
sin.68 Kako joj je tada bilo tek dvanaest godina, to je vladanje preuzela
kao regentkinja mati joj Jelisaveta Kotromanićka, žena vladohlepna,
nepromišljena, i sklona spletkama. Glavni joj savjetnik bijaše ugarski
palatin Nikola Gorjanski, muž razborit, ali sebičan. Prva je kraljici ma­
teri bila briga da svojoj starijoj kćeri pribavi uz ugarsko-hrvatsko još i
poljsko prijestolje. Ali se poljski velikaši odlučno opriješe jer nisu više
htjeli da njihov vladar stoluje u Ugarskoj i da odande vlada Poljskom.
Poslije poduljih pregovora okruniše oni mlađu kćer Ludovikovu, Hed-
vigu, za poljsku kraljicu, odijelivši se tako od Ugarske, a kad se druge
godine poslije toga Hedviga udala za litvanskog kneza Ladislava Jagela,
osnovana je poljska kraljevska dinastija Jagelovića (1386).
Hrvatski zapleti. Tada se počeše spremati kudikamo ozbiljnije prom­
jene u Hrvatskoj, gdje je vladalo veliko nezadovoljstvo i zbog centralis­
tičke politike obaju kraljeva iz Anžuvinske kuće, kao i zbog toga što je
na prijestolje sjela žena. Ovo nezadovoljstvo naumi iskoristiti bosanski
kralj Stjepan Tvrtko pregnuvši za tim da proširi granice svoje države na
Jadransko more i do Drave, tako da bi uz ono što je već imao dobio u
svoje ruke i vlast nad čitavom zemljom u kojoj stanuje narod hrvatski i
srpski. Čim je dakle doznao za promjenu na prijestolju u Ugarskoj, po­
šalje u neke dalmatinske gradove i k nekim hrvatskim velikašima svoje
vješte ljude mameći ih da se odvoje od ugarske krune. Njemu se kao prvi
odazva vranski prior Ivan od Paližne (iz križevačke županije), ali mu se
dalmatinski gradovi i većina hrvatske gospode u taj čas ogluše. Kad su u
Budimu saznali za namjere Stjepana Tvrtka, zamisli palatin Nikola Gor­
janski, uglavnom zbog obrane dalmatinskih gradova, obrambeni savez s
Mletačkom Republikom, ali ga ona ne prihvati. Sada kraljica Jelisaveta
odluči da lično pođe u Hrvatsku i ondje primiri nezadovoljnike. Na glas
0 njezinu dolasku podiže Ivan od Paližne bunu u Vrani, ali kad obje kra­
ljice, Marija i Jelisaveta, stigoše u sjajnoj pratnji u Zadar, a bosanska po­
moć izosta, morala se Vrana predati, dok Ivan od Paližne umakne još za
vremena u Bosnu. Sada se Hrvati opet naoko primire (krajem novembra
1383). Potom palatin Nikola Goijanski udesi izmirenje s bosanskim kra­
ljem prepustivši mu Kotor, grad “njegovih predaka” (1385).
Buna braće Horvata. Ćudljivo i nesigurno žensko vladanje prouzroči
ubrzo veliko nezadovoljstvo, ne samo među velikašima u Slavoniji nego
1 u Ugarskoj. Na čelo tim nezadovoljnicima stane porodica Horvata (iz
vukovske županije), poimence braća Pavao, biskup zagrebački, Ivaniš,

68 Marija sama kaže u više isprava daje stupila na prijestolje “iure geniture... u t i f l l i -
u s m a s c u lin u s ” , a i suvremenik Zadranin Pavao Pavlović piše da Marija 17. sept.
1382. “coronata fuit in regem”.

222
 Povijest Hrvata

još nedavno mačvanski ban, i Ladislav.69 Njima se pridružiše i mnogi

ugarski velikaši, a među njima dvorski sudac Nikola Szechy, nekoć
hrvatski ban, i dvorski blagajnik Nikola Zambo. Kad je dvor saznao za
“ligu” nezadovoljnih slavonskih i ugarskih velikaša, posegne u prvi kraj
na prijedlog palatina Nikole Gorjanskoga za izmirenjem, koje je uistinu
utanačeno u maju 1385. u Požegi. Ali kad se nezadovoljnici uvjeriše u
neiskrenost kraljice Jelisavete i palatina, odluče potražiti sebi i državi
vladara u napuljskom kralju Karlu Dračkom, tada jedinom muškom
punoljetnom članu anžuvinske dinastije, koji je poznavao zakone i ured­
be Ugarske i Hrvatske. Baš u taj čas provali vjerenik kraljice Marije,
Luksemburgovac Žigmund, oružanom rukom u Ugarsku i primora dvor
da ga vjenča s Marijom, a zatim se opet vrati u Češku. Međutim je bis­
kup Pavao Horvat pošao u Napulj i pozvao Karla Dračkoga u Ugarsku i
Hrvatsku da ondje preuzme vladanje. Karlo se odazva pozivu i kad gaje
sabor u Budimu izabrao za kralja, a Marija se odrekne krune, okrunjen
je na staru godinu 1385. u Stolnom Biogradu za ugarsko-hrvatskoga
kralja kao Karlo II.
Karlo II i Marija. Karlo II vladao je samo malo dana jer ga u feb­
ruaru 1386. dadoše kraljica Jelisaveta i Nikola Gorjanski, koji bijaše
skinut s palatinske časti, mučke i izdajnički pogubiti po ugarskom ve­
likašu Blažu Forgaču u jednoj sobi budimskog dvora, kuda ga pozvaše
tobože na dogovor. Sada postade opet vladarom Marija (1386-1395). U
takvim prilikama pođu obje kraljice s palatinom Nikolom Gorjanskim,
koji se, dakako, vratio na svoje mjesto, Blažom Forgačom i drugim ne­
kim odličnicima na jug da posjete palatina u njegovu gradu Gorjanu; ali
rano izjutra 25. jula 1386, kad već ostaviše susjedno Đakovo, napadnu
ih braća Horvati sa četom oružanih ljudi na otvorenoj cesti. U žestokom
sukobu pogubljeni su palatin Nikola Gorjanski, ubojica Karla II Blaž
Forgač i još neki, a obje kraljice proglasiše nezadovoljnici zarobljenima.
Potom ih otpreme na jug u Novigrad na moru (nedaleko od Nina). Ondje
dade njihov čuvar Ivan od Paližne, koga je još Karlo II imenovao hrvat­
skim banom, oko polovice januara 1387. kraljicu Jelisavetu na oči njezi­
ne kćeri Marije udaviti, bez sumnje na želju napuljskog dvora, a Mariji
kao nedužnoj ženi poštediše život.
Žigmund. Kad je muž kraljice Marije saznao za gorjanske događaje,
pohita u Ugarsku, gdje ga neki dvoru odani velikaši izaberu kraljem i
odmah okrune u Stolnom Biogradu. Novi kralj Žigmund (1387-1437)70
počne prije svega raditi na tome kako bi oslobodio ženu kraljicu Mariju
novigradske tamnice. U tu svrhu složi se s Mletačkom Republikom, a
ta mu pošalje dosta lađa u pomoć da s mora zatvori Biograd, dok je s
69 Ta je porodica bila podrijetlom iz Ugarske, a od plemena Banča. Horvati su se
prozvali po gradu Horvatu koji je nekoć stajao blizu današnjih Mikanovaca (ne­
daleko od Vinkovaca).
70 Suvremeni hrvatskim jezikom pisani spomenici vazda zovu kralja Žigmund (Šur-
min, Acta Croat. 113, 146, 281, 432), a tako se piše i knez Žigmund Frankapan
između 1444. i 1493. (ibidem). Njemačka je forma Sigismund ili Sigmund, a po
njoj onda i latinska.

223
 Ferdo Šišić

kopna na nj udario krčki knez Ivan sa svojom i kraljevskom vojskom.

Poslije podulje opsade predao je zbog oskudice hrane ban Ivan od Pa-
ližne kraljicu Mariju, ali uz uvjet da sam može sa svojim ljudima poći
kuda hoće (na početku juna 1387). U isto vrijeme ratovale su Žigmun-
dove vojske na čelu s Nikolom Gorjanskim, sinom poginulog palatina,
s tolikom srećom u južnoj Ugarskoj i Slavoniji da su se braća Horvati,
koje su pomagali bosanski kralj Stjepan Tvrtko i srpski knez Lazar, mo­
rali skloniti u Bosnu, kojom prilikom Ladislav Horvat pogibe.
Bitka na Kosovu. Ove borbe prekide za neko vrijeme napredovanje
Turaka. Kad sultan Murat I povede 1389. golemu vojsku na Srbiju, po­
šalje i Stjepan Tvrtko knezu Lazaru pomoć. Na Kosovu polju došlo je na
Vidov-dan 15. juna do krvava boja, u kojem doduše pogibe sultan Mu­
rat od noža srpskog viteza Miloša Kobilića,71 ali Turci ipak ametom po-
tuku pod vodstvom Muratova sina i nasljednika Bajazida I (1389-1403)
Srbe, pa čak i sam knez Lazar izgubi glavu. Sada postadoše i Srbi na
sjeveru od Kosova sultanovim vazalima, ali srpske državne organizacije
još nije nestalo jer joj stade na čelo Lazarev sin Stefan Lazarević kao des­
pot, a u krajevima oko Kosova vladao je njegov šurjak Vuk Branković.
Budući da su oni bili u vječnim zadjevicama, izmisli kasnije narod da
je Vuk Branković izdao Srbe na Kosovu, u čemu nema ni trunka istine.
Kosovskom pobjedom bijaše Turcima otvoren put u Bosnu, Bugarsku i
Podunavlje, a sukob između ugarsko-hrvatskoga kralja i sultana bijaše
u najkraće vrijeme neizbježiv.
Stjepan Tvrtko i Stjepan Dabiša. Žigmundovi uspjesi i turska pro­
vala ne spriječiše bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka u sretnom nap­
redovanju u Hrvatskoj i Dalmaciji, jer on doskora okupi oko sebe svu
Hrvatsku južno od Velebita s gradovima Kninom, Ostrovicom i Klisom,
stekne gradove Omiš, Split, Trogir i Šibenik pa se godine 1390. - ravno
trista godina poslije smrti posljednjeg Trpimirovića Stjepana II - prozo­
ve još i kraljem Hrvatske i Dalmacije. Stjepan Tvrtko jedini je vladar
poslije izumrća hrvatske narodne dinastije, mada i nije vladao čitavim
hrvatskim narodom, koji bijaše hrvatske krvi i koji je okupio u svojoj ru­
ci većinu Hrvata i Srba.72 Ali slavni kralj ne dospije utvrditi svoju vlast,
jer već u februaru 1391. umre u pedesetoj godini, a malo potom izmije­
ni svijetom i njegov vjerni privrženik Ivan od Paližne.
Stjepana Tvrtka naslijedi stričević Stjepan Dabiša (1391-1395), muž
neodlučan i povodljiv, koji nije znao održati Tvrtkove tečevine. Sa Žig-
mundom sklopi u Đakovu mir (1393), kojim se obaveza da će svoju dr­
žavu po smrti njemu ostaviti, a zatim se s njime složi na propast braće

71 Pravo ime je Kobilić, kako ga bilježe svi stariji izvori. Forma Obilić dolazi prvi put
tek u knjizi Pavla Julinca (1765). Usp. o tom II. Ruvarac, O knezu Lazaru, str.
319-327.
72 Kotromanići bili su podrijetlom iz okolice današnjeg Broda na Savi, a od plemena
Borića bana. Kralj Stjepan Tvrtko bijaše cijelog života katolik (kako je to dokazao
Ruvarac u Glasniku zemaljskog muzeja 1894, 619-620), a mati bila mu je Jele­
na, kneginja Bribirska od plemena Šubiča.

224
 Povijest Hrvata

RODOSLOV DINASTIJE KOTROMANIĆA

Prijezda I
ban bosanski
oko 1250-1287.

I
Prijezda II Stjepan I
1287-1290. ban bosanski sam, od ban bosanski
1290. s bratom Stjepanom 1290-1302. (umro 1313) žena:
Jelisaveta, kći srpskoga kralja
Dragutina

I
Stjepan II Vladislav Ninoslav
ban bosanski umro o. 1353.
1322-1353. žena: Jelena, kći Jurja
kneza Bribirskoga

Jelisaveta Stjepan Dabiša

umrla 1387. kralj bos. od 1391-1395.
muž: Ludovik I žena: Jelena Gruba
ugar.-hrv. kralj kraljica od 1395-1398.

Stjepan Tvrtko Stjepan Vuk

ban bos. od 1353 do 1377; umro poslije 1374.
kralj bos. od 1377 do 1391.

\
(zak.) Stjepan Tvrtko II (nezak.) Stjepan Ostoja
kralj bos. od 1404-1409. kralj bos. od 1398-1404.
i od 1421-1443. i od 1409-1418.

I------------------
Stjepan Ostojić (nezak.) Radivoj od
kralj bos. od 1418-1421. Vranduka, umro 1463.

Stjepan Tomaš
kralj. bos. od 1444-1461.

I
Stjepan Tomašević Žigmund
kralj bos. 1461-1463. prešao 1463. na islam
žena: Jelena (Mara)
kći despota Lazara Katarina
Brankovića. prešla 1463. na islam

Horvata, otevši im od Stjepana Tvrtka darovani grad Omiš. Ivaniš i Pa-

vao Horvat pobjegnu tada u Dobor-grad na donjoj Bosni, gdje ih Žig­
mund opkoli i uhvati. Nato Žigmund povede oba brata u Ugarsku i
dade u Pečuhu Ivaniša kao izdajicu domovine privezati konjima za re­
pove, a biskup Pavao je valjda u nekom samostanu dokrajčio svoje da-

225
 Ferdo Šišić

ne (1394). Tim događajem svršio se hrvatski ustanak pod vodstvom

braće Horvata, na što Stjepan Dabiša, zaplašen Žigmundovom srećom,
vrati kralju onaj dio Hrvatske i Dalmacije što g a je baštinio od Stjepana
Tvrtka, odrekavši se uz to i naslova hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Idu­
će godine umru kraljica Marija i Stjepan Dabiša, ali bosanska gospoda
ipak ne uzmu Žigmunda za svoga kralja, već poslije kratkotrajna vlada­
nja Dabišine udovice Jelene Grube73 (1395-1398) izaberu Stjepana Os-
toju (1398-1404), nezakonita sina Stjepana Tvrtka, za koga preuzeše
vladanje bosanski velikaši Hrvoje Vukčić Hrvatinić,74 Sandalj Hranić i
Pavao Radinović.
Bitka kod Nikopolja. U to vrijeme zanemario je Žigmund bosanske
prilike zbog golemih priprema za turski rat. U tu je svrhu zatražio po­
moć cijele zapadne Evrope, a dobio je najviše, pored Nijemaca, Engleza
i Poljaka, od Francuza. S vojskom od kakvih 40.000 momaka krene
protiv sultana Bajazida (koji se tada upravo bavio pripremama da op-
sjedne Carigrad) s težnjom da uništi Tursko Carstvo u Evropi. Prešavši
kod Oršave Dunav, dođe pod Nikopolje na Dunavu i stane ga opsjedati,
ali uto doleti sultan s jakom vojskom i potuče ametom kršćansku voj­
sku (15. sept. 1396). Sam Žigmund nekako se sretno spasao na lađi
otplovivši Dunavom u Crno more, a zatim se na početku iduće godine
vratio preko Carigrada i Dubrovnika u svoju državu. Pobjeda kod Niko­
polja utvrdila je osmanlijsku vlast na Balkanskom poluotoku za nekoli­
ko daljih stoljeća.
Stjepan Lacković i vojvoda Hrvoje. Budući da se poslije nikopo-
ljske bitke ni u Ugarskoj ni u Hrvatskoj nije više mjeseci ništa znala što
se zbilo sa Žigmundom i je li uopće još živ, složi se doskora stranka s
bivšim banom, zatim palatinom Stjepanom Lackovićem od Čakovca na
čelu, a ta proglasi Ladislava Napuljskoga, sina Karla II, ugarsko-hrvat-
skim kraljem. Uto stigne Žigmund u Dalmaciju i Hrvatsku i, saznavši
za to, pozove Stjepana Lackovića i njegove drugove tobože izmirenja
radi u Križevce na sabor, davši im uz to pismeno jamstvo da im se ne­
će ništa zla dogoditi (salvus conductus). Međutim, na saboru je ubrzo
došlo do oštre kavge, u kojoj Žigmundovi privrženici sasijeku Stjepana
Lackovića i njegove drugove pobacavši im tjelesa kroz prozor sabornice
(u februaru 1397).
Na glas o “krvavom” križevačkom saboru bukne opet u Hrvatskoj
općenita buna, kojoj se odlučno pridruži i Bosna, na čelu s vojvodom

73 [Dvostruko ime ove kraljice koja u ispravama daje sama sebi isključivo ili samo
jedno ili samo drugo ime, ostavilo je do danas neriješenim pitanje njezina mjesta
u genealogiji Kotromanića. G. Čremošnik, Bosanska kraljica Gruba, Godišnjak
Istor. dr. BiH IV, 1952, poistovetio je Grubu s Jelenom, udovicom Stefana Da-
biše, i Kujavom, ženom Stefana Ostoje, ali je M. Gecić, Prilog bosanskoj istoriji
(1395-1399) 1st. glasnik 1953, dokazala da Ostojina žena Kujava ne dolazi u ob­
zir i daje Gruba samo narodno ime kraljice Jelene.)
74 Vojvoda Hrvoje Vukčić potomak je porodice Hrvatinića koji su imali svoje posjede
u Donjim Krajima. Taje porodica ogranak hrvatskag plemena: Snačića (kao i Ne-
lipići). Ime Hrvoje je hipokoristik od Hrvat, Hrvo.

226
 Povijest Hrvata

V o jv o d a H r v o je V u k č ić H r v a t in ić - I z B u tk o v a g la g o ljs k o g m is a la ,
p o č e t a k X V st.

Hrvojem Vukčićem, gospodarom Donjih Kraja, to jest porječja rijeke

Vrbasa od Jajca do Banjaluke. Vojna što ju je Žigmund iduće godine
poveo na Bosnu svrši s neuspjehom, pa Hrvoje pridruži čak svojim Do­
njim Krajima svu zemlju od Banjaluke do Une i Save. Kako je Žigmund
još i inače bio raskalašen, rasipan i lakomislen, brzo je dodijao i većini
ugarske gospode, pa zato ga (u aprilu 1401) uhvate u Višegradu, skinu
s prijestolja i zatvore u južnougarskom gradu Šiklošu. Međutim, posre­

227
 Ferdo Šišić

dovanjem hrvatskog bana Nikole Gorjanskoga ugarski se velikaši ubrzo

s njime izmire, ali ne svi, jer su mnogi pristali s Hrvatima uz Ladislava
Napuljskoga, koga i pozvaše da dođe i da se kruni. Ladislav Napuljski,
uzdajući se najviše u vojvodu Hrvoja, doista stiže ljeti 1403. u Zadar,
gdje ga (5. augusta) ostrogonski nadbiskup okruni za ugarsko-hrvat-
skoga kralja, inače nepoznatom krunom.75 Imajući pred očima očevu
sudbinu, Ladislav Napuljski se nije htio odazvati pozivu prisutne ugar­
ske gospode da pođe s njima u Ugarsku. Štaviše, treći mjesec vrati se
u Napulj imenovavši prije vojvodu Hrvoja splitskim hercegom i svojim
namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Ladislavu ostade i nadalje vjerna
sva Hrvatska na jugu od Velebita i svi dalmatinski gradovi.
Konac hrvatskog ustanka. Herceg Hrvoje bijaše tada na vrhuncu
moći i slave. Zbog toga zamrzi na nj bosanski kralj Stjepan Ostoja, ali
ga Hrvoje svrgne i proglasi bosanskim kraljem zakonitog sina Stjepana
Tvrtka, mladoga Stjepana Tvrtka II Tvrtkovića (1404-1409).76 Sada za-
redaše tri Žigmundove vojne protiv Bosne (1405, 1406, 1407), ali sve tri
ostadoše bezuspješne. Za tih vojna oženi se (1405) Žigmund u Krapini
Barbarom, kćerkom grofa Hermana Celjskoga, u čijoj je vlasti tada bio
Varaždin i veći dio Zagorja. Videći Žigmund da ne može sam svladati
otporne Bosne i Hrvatske, pozove sav zapadni svijet uz pomoć pape Gr­
gura XII na “križarsku vojnu” tobože protiv “patarena i drugih heretika
u Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj”. Skupivši tako veliku vojsku, provali
ljeti 1408. duboko u Bosnu, zarobi izdajom kralja Stjepana Tvrtka II77
i do stotinu i sedamdeset bosanskih velikaša i plemića, pa ih sve osim
kralja dade na povratku pod Dobor-gradom nesmiljeno pogubiti. Na
glas o toj nesreći pokloni se herceg Hrvoje kralju Žigmundu, pa tako
bude poslije 25-godišnje borbe hrvatski ustanak napokon svladan, a
Žigmund od svih Hrvata priznat kraljem.
Videći Ladislav Napuljski da se u takvim prilikama neće moći odr­
žati na ugarsko-hrvatskom prijestolju, odluči se na podlo djelo. Poslije
duljih pregovora i sramotnog cjenkanja proda u julu 1409. za 100.000
dukata grad Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava
na čitavu Dalmaciju Mletačkoj Republici. I tako se eto Venecija, koja se
za čitave borbe mudro držala po strani, najvećma okoristi dugotrajnim
građanskim ratovima u Hrvatskoj i Ugarskoj, ugnijezdivši se taj put u
Dalmaciji trajno do svoje propasti (1797).

75 Budući daje tada kruna sv. Stjepana bila u Žigmundovim rukama, a Ladislav
nije nikakve sa sobom donio iz Napulja, pa i sam čin je naglo obavljen, veoma je
vjerojatno daje krunisanje izvršeno starom hrvatskom krunom koja se tada još
mogla negdje čuvati.
76 [Šišić datira kraj Tvrtkova vladanja netačnom godinom 1408. Usp. iduću bilješ­
ku.)
77 [M. J. Dinić, Vesti Eberharda Windeckea o Bosni, Jug. ist, časopis I, 1935, doka­
zao je na osnovu novih arhivskih podataka da Tvrtko II nije tada bio zarobljen
nego da je još u početku 1409. bio kraljem i primao dubrovački tribut.)

228
 Povijest Hrvata

IX
ŽIGMUND LUKSEMBURGOVAC I ALBERT HABSBURGOVAC
(1409-1439)

Gubitak Dalmacije. Prodaja Dalmacije djelovaše upravo porazno ne

samo na budimski dvor nego i na Zadar. U gradu se sve uzbunilo, napu-
ljska posada je protjerana, a uz urnebesno klicanje: “Živio Sv. Marko”
razapet je na određenom mjestu mletački barjak. Zadrani su time htjeli
pokazati da su od svoje volje došli pod mletačku vlast, a ne kao prodano
roblje. Dužd potvrdi gradsku autonomiju, imenova sve plemiće Zadrane
mletačkim građanima, ali uz to i naseli više mletačkih porodica u gradu
(u septembru 1409). Tim događajem položena je osnova potalijančenju
nekoć Hrvatstvu toliko odana Zadra. Za Zadrom povedu se svi sjeverni
otoci, naročito Rab i Osor (osim frankapanskoga Krka) i grad Nin, dozvav-
ši sam i Mlečane k sebi da ih uzmu u svoju vlast. Sada se dužd pojagmi
za Trogirom i Šibenikom, pozvavši oba grada na dobrovoljnu predaju, jer
da ih je tobože kupio od “zakonitoga kralja” Ladislava Napuljskoga. Ali
ovi gradovi odbiše poziv, a nato mletačko brodovlje opsjedne Šibenik.
Gubitak Dalmacije najkritičniji je čas srednjovjekovne hrvatske his­
torije poslije godine 1102. Njime je hrvatskom narodnom državnom or­
ganizmu oduzeta ona osnova na kojoj je počivala sva njegova važnost i
političko-narodna bitnost. Nije ga, doduše, nestalo ni poslije toga sud­
bonosnog časa, ali odsada on samo životari dolazeći sve to više pod tuđi
utjecaj i ne živeći više onim životom koji je svoju snagu i svijest crpao
iz vremena prije 1102, jer se s vremenom silom prilika bitno izmijenila
njegova osebujnost. Štaviše, težište se hrvatskoga političko-narodnog
života počelo otada sve to većma pomicati na sjever.
Prvi mletački rat. U isto vrijeme kad su se dalmatinske općine re­
dom predavale Veneciji, otegnuše se pregovori između Žigmunda i duž-
da, kojega je kralj pozvao na odgovornost. Ali oni ostadoše bezuspješni,
i tako plane Žigmundov prvi rat (1411-1413). Vodio se u sjevernoj Ita­
liji, gdje je kraljev vojskovođa bio temišvarski župan Pipo od Ozore,78 i
u Dalmaciji, koju su branili najprije Čeh Petar z Myšlina, a zatim ban
Petar Alben. Žigmundovo oružje nije bilo sretno; poslije bezuspješna
vojevanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina, Ostrovice i Šibenika, ko­
ji se predade Veneciji na kraju oktobra 1412, bilo je napokon u Trstu
sklopljeno petogodišnje primirje, po kojem svaka stranka pridrža ono
što je u taj čas imala (u aprilu 1413).
Bosanski zapleti. U to se vrijeme u Bosni dogodiše važne promjene.
Poslije poraza i zarobljenja kralja Stjepana Tvrtka II (1408)78a ostade
bosansko prijestolje neko vrijeme nepopunjeno jer je Žigmund naumio
Bosnu sasvim pridružiti svojoj državi, a nešto kasnije bavio se čak miš-

78 Florentinac Filipo de Scolaribus (ili Pipo Spano), Filip Madžarin narodne pjesme.
Ozora, mjesto kraj Temišvara, bijaše njegovo imanje.
78a [Usp. bilj. 77 na str. 221.]

229
 Ferdo Šišić

Iju da se sa ženom Barbarom dade okruniti za bosanskoga kralja.79 No

njegove ciljeve ometu neki bosanski velikaši kad su i opet uzdigli na
prijestolje Stjepana Ostoju (1409-1418), a doskora ga priznaju i ostala
bosanska gospoda osim hercega Hrvoja koji je - priznavajući se doduše
vjernim vazalom Žigmunda - inače samostalno vladao Splitom, Omi­
šom i čitavom Krajinom između Cetine i Neretve, pa otocima Korčulom,
Braćom, Hvarom i svojom baštinom, Donjim Krajima. Ti događaji pri­
moraju (1410) Žigmunda na novu vojnu, pošto je proglasio da Stjepan
Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Rat koji potraja gotovo čitavu godi­
nu, a u kojem je na kraljevoj strani učestvovao i herceg Hrvoje, svrši
se tako d a j e Žigmund naposljetku ipak priznao Stjepana Ostoju bosa­
nskim kraljem, okanivši se misli o svome krunisanju, a Ostoja pak Žig­
munda svojim vrhovnim gospodarom. Zbog toga pobune se po kraljevu
povratku u Ugarsku ponovo neki bosanski velikaši, na čelu im vojvoda
Sandalj Hranić. Stoga Žigmund nastavi iduće godine (1411) ratovanje
i najzad skrši dugotrajni otpor Bosanaca; pošto je Žigmundu ustupio
Usoru i Sol, Stjepanu Ostoji ostade kao vazalu samo prava Bosna i Hu­
mska zemlja.
Kraj hercega Hrvoja. I tako ostade još jedini herceg Hrvoje na visi­
ni. Ali velika njegova moć i tako reći vladarski mu položaj bili su veoma
zazorni ugarskim i zavidnim bosanskim velikašima, zatim kralju Stjepa­
nu Ostoji, a možda najviše Splićanima, koji ga nisu voljeli ne samo što
je bio pataren nego poglavito zato što im nije poštivao autonomije. Svi
su ga ti brojni dušmani svakojako opadali pred kraljem Žigmundom, ali
taj ipak; ne htjede da dira u svoga “kuma” i “starca” hercega. Ali kad je
Hrvoje (ljeti 1413) mučke provalio u zemlju vojvode Sandalja Hranića,
dok je taj u Srbiji vojevao protiv Turaka na strani Žigmunda, kralj se to­
liko razgnjevi da gaj e žrtvovao zavisti i mržnji ličnih protivnika: herceg
Hrvoje je proglašen buntovnikom i nevjernikom i lišen svega posjeda.
Tada se Hrvoje povuče u Donje Kraje, naročito u grad Jajce, što ga je
sam dao sagraditi, i počne se spremati na obranu, ali videći d aj e pres­
lab, pozove Turke u pomoć. U augustu 1415. došlo je u Usori, negdje
oko Makljenovaca nedaleko Doboja, do krvava sukoba između hercega
Hrvoja i Turaka te ugarsko-slavonske vojske koju je vodio ban Pavao Ču-
por Moslavački. Ugarsko-slavenska vojska je ametom potučena, pa čak
i sam ban uz mnoge druge velikaše uhvaćen; on je umro u sužanjstvu.
Potom provale Hrvojeve turske savezne čete u Hrvatsku i Štajersku sve
do Celja; to je prva provala Turaka u Hrvatsku (1415). Usorskom pob­
jedom postade Hrvoje i opet neograničeni gospodar u zapadnoj Bosni, a
ostali je dio zemlje sve to većma dolazio u tursko podanstvo, pa tako je
ugarski utjecaj potpuno istisnut iz Bosne i izgubljeno jednim udarcem
za Žigmunda sve ono što je istom nedavno stečeno poslije toliko godina
i uz gubitak tolike krvi. Od toga vremena kralj Žigmund nije više prela­

79 Dne 20. i 21. oktobra 1410. zaključuje dubrovačko Veliko vijeće i Vijeće “umo-
ljenih” (r o g a t i), da se na dar dade 1500 dukata “domino nostro serenissimo (Si-
gismundo) et domine regine (Barbarae) in is ta s u a c o r o n a t io n e r e g n i B o s s in e ”
(donosi Iorga, Notes et extraits II, Paris 1899, str. 126, bilj. 4).

230
 Povijest Hrvata

zio Save. Vojvoda Hrvoje, međutim, ne preživi dugo svoje slave i pobjede.
U aprilu 1416. umre s nasladom u srcu da se čitav svoj vijek održao u
vlasti i ostao nepobijeđen. Njega valja ubrojiti među najčuvenije ličnos­
ti srednjovjekovne hrvatske historije,80 u njegovoj su se ruci za punih
dvadesetak godina sastajale sve niti bosanske spoljašnje i unutarnje
politike, a po tome bijaše i jedan od glavnih faktora u udesu susjedne
Hrvatske i Dalmacije. Po njegovoj smrti rasturiše mu se posjedi na sve
strane; bosanska mu imanja naslijedi sin Baoša Hercegović, inače nez­
natan i neugledan čovjek; Omiš s Krajinom dobije knez Ivaniš Nelipić,
brat Hrvojeve žene Jelene, a otoke Korčulu, Brač i Hvar uzme kralj Žig-
mund sebi, ali samo za kratak čas, jer doskora prijeđoše i oni u mletač­
ku vlast.81
Drugi mletački rat. Dok se Žigmund, koji postade još 1411. njemač­
kim kraljem, boraveći više godina u tuđini zanimao zamršenim husi-
tskim poslovima i velikim crkvenim raskolom, istekne petogodišnje
primirje s Venecijom. Nato Republika prva započne drugih mletački rat
(1418-1420) istodobno u Furlanskoj i Dalmaciji te izvojeva napokon
pobjedu na oba bojišta. U toku godine 1420. predadoše joj se poslije du­
gotrajne i junačke obrane Trogir i Split, a zatim osim grada Kotora još
i otoci Korčula, Brač i Hvar. Rat se svršio bez ikakva mira ili primirja, i
tako ostadoše hrvatskom kraljevstvu od čitavoga jadranskog primorja
jedino frankapanski Senj i Krk na sjeveru, a Omiš s Krajinom i Poljici-
ma na jugu. Ondje je vladao moćni knez Ivaniš Nelipić, držeći u svojoj
vlasti još i čitavu Hrvatsku Velebitu na jug osim kraljevskih gradova
Knina, Ostrovice i Bribira.
Bosanske i srpske prilike. Međutim umre u Bosni kralj Stjepan Os-
toja ostavivši prijestolje sinu Stjepanu Ostojiću (1418-1421). Njega us­
koro zamijeni bivši kralj Stjepan Tvrtko II Tvrtković (1412-1443). Sada
sklopi Venecija s njime savez protiv kneza Ivaniša Nelipića nudeći mu
sav knežev posjed osim grada Klisa; i upravo tada kad se Stjepan Tvrtko
II spremao na rat protiv kneza Nelipića, provale Turci u Bosnu, a to ga
primora da se približio Žigmundu. Provala Turaka primora i srpskog
despota Stefana Lazarevića da se utekne pod Žigmundovo okrilje, pa
se čak obvezao da će mu po smrti ustupiti uz Beograd (koji je od 1403
imao u upravi kao vazal ugarsko-hrvatskoga kralja) još i Golubac na
Dunavu. Stefan Lazarević umro je 1427, a naslijedio g aj e njegov nećak
Đurađ Branković (1427-1456), sin kosovskog Vuka Brankovića, a taj
odmah i ispuni ujakovu obavezu. Tako Beograd ponovo prijeđe u izrav­
nu vlast ugarsko-hrvatskoga kralja, pod kojom ostade sve do 1521. Na
glas o despotovoj smrti provali sultan Murat II (1421-1451) u Srbiju,
osvoji Kruševac (tadašnju srpsku prijestolnicu) oružjem, a Golubac iz­
dajom. Nato Žigmund započne rat i opsjedne Golubac, ali sultan pohrli

80 Hrvatsko podrijetlo hercega Hrvoja ističe i madžarski historik Thalloczy (Codex

Blagay, uvod, str. 129) kazujući za nj, da potječe od hrvatskog plemena Hrvatini-
ća i da je bio u rodu s hrvatskim porodicama.
81 [Od 1413-17. bili su ti otoci pod upravom Dubrovačke Republike.)

231
 Ferdo Šišić

gradu u pomoć i pobije Žigmunda, tako da se kralj morao uz teške gu­

bitke povratiti u Ugarsku (1428).
Žigmundov nehaj za Ugarsku i Hrvatsku. Poslije toga ostavi ne­
mirni kralj i opet svoju državu, predavši upravu u ruke svoje žene Bar­
bare,82 tasta bana Hermana Celjskoga i šurjaka palatina Nikole Gorjan-
skoga. Za to je vrijeme Žigmund postigao davnašnju svoju želju, jer ga
je papa Eugen IV (1433) okrunio u Rimu carskom krunom, a s Mleča-
nima je utanačio primirje koje je još jednom pred svoju smrt produžio.
Tako se najzad riješilo nemarom i nehajem kraljevim pitanje Dalmacije
u mletačku korist za više stoljeća, jer se ona otada više nije sjedinila s
Hrvatskom (do 1939). U to je doba bio hrvatskim banom Nikola Fran­
kapan (1426-1432), prvi od svoga roda koji je uzeo ovo, u hrvatskoj
prošlosti toliko proslavljeno ime. Još prije negoli je postao banom posje­
dovao je, kao jedini član svoga roda, otok Krk, Vinodol, Modrušu, Senj,
Gatsku i Liku u Hrvatskoj, a Cetin, Slunj i Ozalj u Slavoniji. Kad je pos­
tao banom, kralj Žigmund mu je za 28.000 dukata založio još i Bihać na
Uni, Knin, Lapac-grad, Vrliku, Ostrovicu (kod Bribira), Skradin, lučku
županiju između Zrmanje i Krke te Poljica. Tako je dakle ban Nikola
Frankapan posjedovao gotovo čitavu Hrvatsku. U Slavoniji pak bijaše
banom knez Celjski Herman (1423-1435), tast kralja Žigmunda, u či­
jim je rukama bio velik dio Slavonije. Zbog nekih obiteljskih razmirica
došlo je sada do sukoba između oba ova moćna roda, oko kojih se oku-
piše i ostali plemići; tako su nastale dvije stranke. Celjski su nastojali
da ovladaju i Hrvatskom i da zatru Frankapane; uto se kralj Žigmund
vrati iz tuđine i spriječi građanski rat. Uskoro potom umro je ban Niko­
la Frankapan (26. juna 1432) i ostavio devet sinova koji osnovaše one
grane frankapanske porodice što će sve do druge polovice XVII st. igrati
značajnu ulogu u hrvatskoj povijesti.
Obrambeni sustav. U to vrijeme (1433-1434) pada Žigmundova os­
nova o obrani hrvatskoga i ugarskoga kraljevstva, i to protiv Mlečana,
Turaka i Husita. Svaki je imućniji plemić i velikaš morao sa svojim po­
danicima i službenicima ići u rat na kraljev poziv, a više je siromašnih
imalo opremiti po jednog ratnika. Hrvatska je razdijeljena na tri vojnič­
ka tabora: prvi je hrvatski prema Jadranskome moru i Dalmaciji, a sači­
njavahu ga hrvatski ban, grad Dubrovnik, knezovi Krbavski, Cetinski,
Senjski i čitavo hrvatsko malo plemstvo; drugi je slavonski prema rijeci
Uni sa slavonskim banom, knezovima Blagajskim, priorom vranskim,
biskupom zagrebačkim i susjedgradskim vlastelinom; treći je usorski
s velikašima i plemićima donje Slavonije i južne Ugarske. Po toj osnovi
ne samo da je otad udešena obrana Hrvatske nego je ona u neku ruku
i zametak kasnije Vojne krajine.

82 Kraljica Barbara voljela je oblačiti crno odijelo; otuda joj do danas spomen u hrva­
tskom narodu (oko Zagreba i u Zagorju) kao “crna kraljica”. Često je boravila i na
Medvedgradu, a spomen na to poznati je “Kraljičin zdenac” pod gradom.

232
 Povijest Hrvata

Konac Žigmundova vladanja. Posljednji dani Žigmundova vladanja

bijahu u Hrvatskoj ispunjeni teškim nemirima i sukobima. Kad je ljeti
1434. umro knez Ivaniš Nelipić kao posljednji muški član svoje čuvene
porodice, imala je sve njegove prostrane posjede od Velebita do Cetine
naslijediti njegova kći jedinica Katarina, odnosno njezin muž knez Ivan
(Anž) Frankapan, sin Nikole Frankapana i hrvatski ban po očevoj smrti
(1432-1436). Ali Žigmund - iako je još za života Nelipićeva privolio na
to - počne se sada tome opirati zahtijevajući od Ivana Frankapana da
mu preda svu ostavštinu kneza Ivaniša; kad taj ne htjede da to učini,
proglasi ga buntovnikom, liši svih časti i posjeda te naloži slavonskom
banu Matku Talovcu (1435-1444)83 da ga silom pokori. Tako bukne
1436. u Hrvatskoj građanski rat koji se svrši nakon nenadane smrti
bana Ivana Frankapana kraljevom pobjedom. Imanja kneza Ivaniša Ne-
lipića darova sada Žigmund banu Matku Talovcu i njegovoj braći Petru,
Franku i Ivanu. Malo poslije, 9. decembra 1437, umre kralj Žigmund
u Znojmu (u Moravskoj), poslije vladanja od pola stoljeća, koje nije bilo
sretno ni po Ugarsku ni po Hrvatsku. Lakouman, rasipan i nestalan,
niti je umio obraniti Hrvatskoj Dalmaciju, niti je znao da valjano zaštiti
granice svoje države protiv turskih provala. Sve su to imali teško osjetiti
njegovi nasljednici.
Albert Habsburgovac. Po Žigmundovoj želji izaberu ugarski i hrvat­
ski velikaši njegovim nasljednikom zeta Alberta84 Habsburgovca (1438-
1439), koji se još 1422. vjenčao s njegovom jedinicom Jelisavetom. Ka­
ko Albert postade još i kralj češki i njemački, to je on prvi Habsburgovac
koji je u svojoj ruci okupio sve one zemlje kojima su njegovi potomci
kasnije trajno zavladali. Kralj Albert naslijedio je od svoga tasta još i rat
s Turcima zbog srpskih prilika. Poradi neprekidnih navala sultana Mu-
rata despot Đurađ Branković nalazio se u očajnom položaju. Premda
mu je dao kćer Maru za ženu (u augustu 1436), ipak ne uspije spriječiti
Murata da ne navali krajem 1438. na njegovu zemlju i opsjedne novu
prijestolnicu Smederevo, koju i osvoji. Nesretni srpski despot preseli se
u Ugarsku i zamoli pomoć. Ovdje se upravo sastao sabor u Budimu.
Taj stvori takve zaključke kojima je gotovo sasvim oslabljena kraljev­
ska vlast, a pojačana vlast sabora, bez kojega vladari više nisu mogli
ništa učiniti. To je začetak svima daljim smutnjama u Ugarskoj. Želeći
što prije pomoći despotu Đurđu Brankoviću, kralj Albert pristade na
sve i započe privolom sabora vojnu. Ali kralj ne dopre dalje od Slanka-
mena i Titela zbog nemarnosti ugarskih velikaša koji ga nisu poduprli
dovoljnim brojem vojske. Međutim pade Smederevo u turske ruke (u

83 Ta je porodica bila starinom iz Korčule, no kasnije joj neki članovi postadoše

dubrovački građani. Kako se tada zvala, nije sigurno, jer ime Lukarevići (Luc-
cari) nije nam ničim zajamčeno. Stupivši u službu kralja Žigmunda, dobi posjed
Topolovicu između Virovitice i Grdevca u današnjoj križevačkoj županiji koji se u
službenim spisima zove Thallowch, Tallocz; otuda njihovo latinsko-ugarsko ime
de Thallowcz. Hrvati su govorili Talovac ili Talovački.
84 Svi suvremeni hrvatskim jezikom pisani spomenici zovu kralja Albert (lat. Alber-
tus); njemačka je forma Albrecht.

233
 Ferdo Šišić

augustu 1439), a u ugarskoj vojsci počne harati neka kužna bolest, od

koje umre i sam kralj Albert na povratku u Beč (u mjestancu Neszmely
nedaleko od Đura 27. oktobra 1439). Jedino mu je znatnije djelo što
je obnovio Severinsku banovinu (u jugoistočnoj Ugarskoj oko Oršave)
i u njoj postavio banom čuvenog junaka, podrijetlom Rumuna, Janka
Hunyadija,85 ili Sibinjanin Janka naše narodne pjesme.
Smrću Alberta Habsburgovca nastadoše borbe oko prijestolja u Uga­
rskoj i Hrvatskoj, a one toliko oslabiše oba kraljevstva da se više nisu
mogla valjano braniti od turske premoći.

X
VLADISLAV I i LADISLAV V
(1440-1457)

Pitanje nasljedstva. Albert Habsburgovac ostavi iza sebe dvije

kćeri86 i udovicu Jelisavetu u drugom stanju. U prvi čas preuze ona sa-
movlasno po muževljevoj smrti vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj, ističući
sebe kao glavnu baštinicu kralja Žigmunda. U čvrstoj nadi da će roditi
sina nasljednika, mjesto koga će ona vladati, pobrine se da što prije do­
bije u svoje ruke krunu sv. Stjepana. To joj je uspjelo uz pomoć neke
njemačke dvorkinje: ova je potajno otpremila svetu krunu iz Višegrada
u Komarom, gdje se kraljica Jelisaveta nalazila. Oko Jelisavete okupili
su se samo neki njezini rođaci, naročito knezovi Celjski Fridrik i Ulrik,
neki Frankapani i knez Nikola Iločki,87 a većina velikaša i plemstva
ugarskoga i hrvatskoga, pa čak i njezin rođak mačvanski ban Ladislav
Gorjanski, sin palatina Nikole, željeli su da se u to pogibeljno doba iza­
bere za kralja čovjek sposoban da obrani Ugarsku i Hrvatsku od spolja-
šnjih neprijatelja, a naročito od sultana Murata II. Jedni su htjeli da
se izabere sin srpskog despota Đurđa Brankovića Lazar, ali se velika
većina napokon odluči na saboru u Budimu (u početku januara 1440)
za šesnaestogodišnjeg viteškog poljskog kralja Vladislava Jagelovića,
koga je upravo u taj čas mamio sultan Murat II u savez protiv Ugarske.
Dok je sjajno poslanstvo ugarskih i hrvatskih velikaša, a među njima i
ban Matko Talovac, pošlo u Krakov po novoodabranoga kralja, Jelisave­
ta rodi sina Ladislava Postuma (22. febr. 1440) koga doskora okruni u

85 Svi naši stari izvori vazda pišu vojvoda Janko (nikad Ivan), a gdjekad i Jankul, ka­
ko su ga i Turci zvali. Njegovo rumunsko podrijetlo danas je sasvim sigurno utvr­
đeno, ali i to, daje tada ova već otprije nobilizirana porodica bila jako pomadžare-
na. Sam Janko znao je samo traljavo latinski, a u saborima govorio je ponajviše
madžarskim jezikom. Najveća svoja vojnička djela stekao je na srpskoj zemlji.
Tako je vojvoda Janko narodni junak Rumuna, Madžara i Srba te Hrvata.
86 Anu i Jelisavetu: Jelisaveta je mati ugar.-hrv, kralja Vladislava II (1490-1516).
87 Iločki, potomci palatina Konta, bili su bez sumnje Slaveni, a ne Madžari. Budući
da ih suvremeni talijanski i latinski dubrovački spisi nazivaju Iločki (Illozchi ili
de Iloch), kako to dokazuje zbirka Thalloczy-Gelcich, Raguza es Magyarorszag
(Budimpešta 1887), str. 450, 481, 581, 597, 607, vidimo da su ih Hrvati tada
zvali Iločki; Madžari su ih zvali Ujlaky.

234
 Povijest Hrvata

Stolnom Biogradu krunom sv. Stjepana ostrogonski nadbiskup Dionizi-

je Szechy (15. maja). U međuvremenu ostavi Vladislav Poljsku i stiže s
nešto vojske u Budim. Sada ostave svi velikaši, osim knezova Celjskih
Jelisavetu i njezina sina te se poklone Vladislavu, koga sabor ponovo
jednoglasno izabere ugarsko-hrvatskim kraljem, proglasivši uz to kruni-
sanje djeteta Ladislava ništetnim. Potom ga isti ostrogonski nadbiskup
Dionizije Szechy okruni (17. jula) u Stolnom Biogradu, ali ne krunom
sv. Stjepana, jer ta je bila u rukama kraljice Jelisavete, nego nekom
krunom iz grobnice sv. Stjepana, kao Vladislava I (1440-1444).
Prva opsada Beograda i građanski rat. Te stranačke borbe za prijes­
tolje upotrijebi sultan Murat II i opsjedne Beograd koji je junački branio
prior vranski Ivan Talovac, brat slavonskog bana Matka i hrvatskog ba­
na Petra (ili Perka, 1438-1453). Sultan opkoli grad s kopna i sa savske i
dunavske strane te ga počne biti iz velikih opsadnih strojeva i topova ko­
ji su izbacivali okrugla kamena taneta. Ali svi juriši za čitavih šest mje­
seci (od maja do oktobra 1440) bijahu uzaludni: Ivan Talovac ravnao
je obranom grada, služeći se također novim ognjenim oružjem, takvom
vještinom da se sultan Murat, izgubivši oko 17.000 ljudi, najzad morao
pred zimu sramotno povratiti u Drenopolje.
Sultanov uzmak pod Beogradom omogući kralju Vladislavu I da rije­
ši pitanje nasljedstva na ugarsko-hrvatskom prijestolju, to jest da ob­
računa s Jelisavetom i njezinom strankom. Na čelu joj bijahu kapetan
čeških plaćenika Jan Jiskra od Brandysa, koji je imao u svojoj vlasti
sjeverozapadnu Ugarsku, zatim Fridrik i Ulrik Celjski, gospodari znat­
nog dijela Slavonije, i neki Frankapani u Slavoniji. Sva ostala Hrvatska
i Ugarska bila je uz Vladislava I. Osjećajući se preslabom da se sama
bije s kraljem, Jelisaveta pozove u pomoć rođaka i skrbnika svoga ma­
lodobnog sina Ladislava, njemačkoga kralja Fridrika III Habsburgovca.
Taj se tada više od pola stoljeća upletao u poslove Ugarske i Hrvatske
nastojeći da svome rodu definitivno osigura vlast u oba kraljevstva. Je­
lisaveta mu preda (na kraju augusta 1440 u Hainburgu) s krunom sv.
Stjepana još i sina Ladislava na odgajanje, na što joj on uzajmi 5000 du­
kata da uzmogne plaćati vojsku. Sada plane krvav građanski rat u Uga­
rskoj i Hrvatskoj za kojega je naročito Zagreb ljuto stradao od nasilja
Ulrika Celjskog i njegovih njemačkih službenika, kojima je zapovijedao
Čeh Jan Vitovec. Na kraju je ipak prevagnula stranka kralja Vladislava
I, pa je tako poglavito nastojanjem papinskog kardinala Julijana Cesa-
rinija sklopljen mir (16. decembra 1442, u Đuru). Bijaše utanačeno da
kralj Vladislav I ima vladati do svoje smrti, a zatim da ga ima naslijediti
Ladislav Postumus. Mir bijaše za Vladislava to sigurniji što je već treći
dan poslije njegova proglašenja (19. dec.) kraljica Jelisaveta iznenada
umrla. Za vrijeme toga građanskog rata ote hrvatskom kraljevstvu bo­
sanski vojvoda Stjepan Vukčić Kosača, sinovac i baštinik vojvode San-
dalja Hranića, gospodara gotovo čitave Humske zemlje, Krajinu između
Cetine i Neretve s Omišom i Poljičkom župom; no malo potom (u počet­
ku 1444) ugrabi mu Mletačka Republika Omiš i Poljica ostavivši mu

235
 Ferdo Šišić

samo Krajinu. Tako je Hrvatska na jugu najzad potpuno potisnuta od

mora, a županije su joj u unutrašnjosti pomalo preoteli bosanski kralj
i njegove vojvode.
Veliki turski rat (1443-1444). Kralj Vladislav I nije mogao toga spri­
ječiti jer je u isto vrijeme ratovao s Turcima. Još 1441. vojevao je novoi­
menovani erdeljski vojvoda, glavni kraljev savjetnik i vojskovođa, Janko
Hunyadi, u Erdelju tolikom srećom da se stalo pomišljati na opću vojnu
protiv Turaka s ciljem da se Turci izbace iz Evrope. To su mišljenje zas­
tupali živim riječima u prvom redu papinski poslanik kardinal Julijan
Cesarini, pa bosanski kralj Stjepan Tvrtko II i protjerani srpski despot
Đurađ Branković. I doista zaključi ugarski sabor (u januaru 1443. u Bu-
dimu) rat u kojem kralj prodre s vojvodom Jankom Hunyadijem na čelu
vojske sve do Zlatice nedaleko Sofije na podnožju Balkana (na Badnjak
1443), pobijedivši u nekoliko odlučnih bitaka Turke. Ali velika studen i
oskudica hrane primoraju kralja Vladislava na povratak, za kojega bija­
hu Turci kod Kunovice nedaleko od Niša (u početku 1444) ponovo tako
snažno poraženi da se još za same bitke od njih odmetnuše Arbanasi sa
svojim vođom Đurđem Skenderbegom Kastriotom. Nato sultan Murat II
ponudi mir, koji je sklopljen (13. jula 1444) u Segedinu na deset godina.
Sada se Srbija oslobodi turske vlasti, a despot Đurađ Branković vrati u
svoju zemlju.
Ali tek što je mir bio potpisan, počne kardinal Julijan Cesarini na­
govarati velikaše na nov rat tvrdeći da prisege dane “nevjernicima” ne
vrijede. Tako je i opet došlo do rata, sve protiv savjeta despota Đurđa
Brankovića koji se ne htjede pridružiti Vladislavu, a na veliku srdžbu
Janka Hunyadija. Da se obiđe Srbija i teško prohodni Balkan, a i opet
s namjerom da se Turci istjeraju iz Evrope, krene pod vodstvom kralja
Vladislava i Janka Hunyadija oko 16.000 vojske niz Dunav desnom
obalom, a zatim skrene do Varne na Crnom moru. Ovdje joj, pak, dne
10. novembra 1444. zakrči dalje napredovanje sultan Murat s 40.000
momaka, a kako ju je zatekao nepripravnu, potuče je ametom. Sam
kralj Vladislav pogibe u boju,88 a s njim uz mnoge svjetovne i crkvene
dostojanstvenike i kardinal Julijan Cesarini. Samo vojvoda Janko i ban
Franko Talovac spasu se s nešto vojske. Tom turskom pobjedom pres­
taju navalni ratovi ugarsko-hrvatskih kraljeva protiv Turaka; oni se ota­
da pa sve do potkraj XVII st. nalaze u defenzivi.
Ladislav V i gubernator Janko Hunyadi. Kad se u Ugarskoj saznalo
za kraljevu pogibiju, sastanu se velikaši, plemići i zastupnici kr. slob.
gradova pri koncu aprila 1445. u Pešti na sabor, na kojem izaberu La-
dislava V (1445-1457) ugarsko-hrvatskim kraljem. Ali kad njegov skrb­
nik, njemački kralj Fridrik III, ne htjede gospodi izručiti petogodišnje
dijete s krunom sv. Stjepana, izaberu oni na novosazvanom saboru na
polju Rakošu kod Pešte (5. juna 1446) najpopularnijeg čovjeka toga vre­
mena, vojvodu Janka Hunyadija, gubernatorom (1446-1452), predavši

88 Zato ga Poljaci prozvaše “Varnenčik”.

236
 Povijest Hrvata

mu svu vlast u ruke. Odmah potom pozove gubernator kralja Fridrika

da izruči kralja Ladislava zajedno s krunom sv. Stjepana, a kad on to
odbije, započe Janko Hunyadi rat; ali ga svrši brzo jer mu nije bilo baš
toliko stalo da natjera Fridrika na ispunjenje zahtjeva želeći da se što
duže održi na vlasti. Potom Hunyadi okrene na Turke da osveti poraz
kod Varne, jer mir sa sultanom nije još bio obnovljen. Na Kosovu polju
došlo je do trodnevnog boja (18, 19. i 20. oktobra 1448), ali se svrši
potpunim porazom ugarske i hrvatske vojske. U boju pogiboše hrvatski
ban Franko (Franjo) Talovac, suban brata Petra (Perka), i gubernatorov
sestrić slavonski ban Ivan Szekely.89 Poslije boja dade srpski despot
Đurađ Branković uhvatiti Hunyadija, a zatim ga baci u Smederevu u
tamnicu. Učinio je to zbog toga što je gubernator, prolazeći Srbijom u
turski rat, ljuto opustošio despotovu zemlju, jer mu se despot ni taj put
ne htjede pridružiti. Istom poslije dvomjesečnog tamnovanja dokopa se
Janko Hunyadi nastojanjem ugarskih velikaša slobode i sklopi s novim
sultanom Mehmedom II (1451-1481), Muratovim sinom, primirje na tri
godine. Uz to gubernator utanači i s kraljem Fridrikom III tajni ugovor,
po kojem mu bude gubernatorstvo zajamčeno sve do osamnaeste godi­
ne kralja Ladislava (to jest do 1458). Austrijski staleži doskora podignu
bunu protiv Fridrika III i primoraju ga da im izruči dvanaestogodišnjega
Ladislava (1452). Ladislav se potom nastani u Beču i preuzme vladanje
u Austriji, Češkoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, ali tako daj e u Austriji umjes­
to njega vodio kao upravitelj državne poslove Ulrik Eizinger, u Češkoj
Juraj Podjebradski, u Ugarskoj i Hrvatskoj Janko Hunyadi, a vlast je
Fridrika III stegnuta na Štajersku, Korušku i Kranjsku. Za odgojitelja
mladoga kralja postavljen je opaki mu rođak knez Ulrik Celjski. Sada
se Janko Hunyadi odreče časti gubernatora, a mladi ga kralj imenova
(1453) vrhovnim vojskovođom i upraviteljem financija u Ugarskoj i Hrva­
tskoj te ga uz to obdari naslovom kneza Bistričkoga90 (perpetuus comes
Bistriciensis necnon regni Hungariae capitaneus generalis).
Hrvatske prilike. Za sve vrijeme tih krupnih spoljašnjih događaja,
koji čine i dio hrvatske historije, imao je hrvatski narod unutar svojih
granica da propati mnogo teških dana. Po smrti Matka Talovca (na po­
četku 1445) prigrabe slavonsko banstvo knezovi Fridrik i Ulrik Celjski,
zet srpskog despota Đurđa Brankovića, i počnu otimati imanje braći
Talovcima i zagrebačkoj biskupiji. Za tih domaćih bojeva pogibe prior
vranski i nekadašnji junački branitelj Beograda (1440) Ivan Talovac.
Nasilja knezova Celjskih izazvaše srdžbu ostalih velikaša; zato naloži
stolnobiogradski sabor gubernatoru Janku Hunyadiju (1446) da ih si­
lom pokori. Gubernator uzme Đurđevac, popali varoš Varaždin i udari
na Štajersku, a odavle preko Međumurja na Koprivnicu. Celjski knezovi
predadu oteta imanja i gradove; slavonska banska čast im ostade, ali
ipak tako da su se i oni i hrvatsko-dalmatinski ban Petar Talovac imali
pokoravati gubernatorovu sestriću Ivanu Szekelyju, koji je imenovan

89 Banović Sekula narodne pjesme.

90 Bistrica, madž. Besztercze, u Erdelju.

237
 Ferdo Šišić

uz upravitelja vranskog priorata ne samo hrvatsko-dalmatinsko-slavo-

nskim banom nego još i vicegubernatorom u Hrvatskoj (vicegubernator
in regno Sclavoniae constitutus). Uza sve to imao je ban i vicegubernator
Ivan Szekely teških borba s Celjskima, a Petar Talovac, vladajući čita­
vom zemljom južno od Velebita, imao je pune ruke posla s Mlečanima,
bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem91 (1443-1461), nasljednikom
Stjepana Tvrtka II, i Stjepanom Vukčićem Kosačom, koji se sam prozva
kao gospodar Humske zemlje (oko 1448)92 hercegom sv. Save, pa otuda
zatim i zemlji ime Hercegovina. U isto su vrijeme knezovi Frankapani vla­
dali sjevernom Hrvatskom kao samostalni gospodari ne mareći mnogo
ni za malodobna kralja, ni za gubernatora, ni za banove. Godine 1449.
razdijele oni između sebe golemi zemljišni posjed svoga roda u osam di­
jelova, i tako je osnovano osam grana porodice Frankapana, od kojih ne­
ke brzo izumriješe, a ostadoše Tržačka,93 Ozaljska, Slunjska i Cetinska.
Uto umre ban Petar Talovac, a hrvatsko-dalmatinskim banom postade
stariji gubernatorov sin Ladislav Hunyadi (1453). Ali on nikad nije vidio
svoje banovine prepustivši je domaćim nemirima i borbama, a u Slavo­
niji su ostali poslije pogibije Ivana Szekelyja na Kosovu (1448) sami kao
banovi knezovi Celjski, Fridrik (do 1454) i Ulrik (do 1456).
Druga opsada Beograda (1456). Međutim osvoji 29. maja 1453. sul­
tan Mehmed II Carigrad (otuda mu pridjev Fatih, osvojitelj). Tako pade
posljednji ostatak tisućljetnoga Bizantinskog Carstva. Dojam te kata­
strofe, koja nije došla nenadano, bijaše ipak neobično jak ne samo u
Hrvatskoj i Ugarskoj nego i po čitavoj zapadnoj Evropi. Već 1454. za­
metne Janko Hunyadi rat s Turcima, ali s malo uspjeha. Stoga odluči
povesti “križarsku” vojnu uz pomoć čitave zapadne Evrope. Papa Nikola
V pošalje čuvenog redovnika Ivana Kapistrana da svojom neodoljivom
besjedom okupi oko sebe što više križara u Austriji, Češkoj i Ugarskoj.
I doista, kad sultan Mehmed Fatih 1456. udari sa 150.000 momaka na
Beograd, taj “ključ Ugarske”, ametice ga poraze Kapistranove i Hunyadi-
jeve čete pod Jankovim vodstvom, najprije na Savi i Dunavu, a zatim i
na kopnu (u julu 1456). To je bilo najslavnije djelo “Sibinjanin Janka”,
ali i posljednje jer nekoliko nedjelja poslije te pobjede umre slavljeni ju ­
nak od kuge u Zemunu (11. augusta), a doskora za njim i njegov drug
Ivan Kapistran u Iloku (23. oktobra), gdje je i sahranjen.94
Sukob između Hunjadijevaca i Celjskih. Za vrijeme tih turskih
ratova ljuto se zavadiše Janko Hunyadi i knez Ulrik Celjski, u čijoj je
vlasti bio mladi kralj Ladislav V. Po smrti hrvatskog bana Petra Talov-

91 [Mjesto ovog oblika, koji je i sam kralj isključivo upotrebljavao, Šišić se služi no­
vijim oblikom Toma, iako se, na primjer, u slučaju Matijaša Korvina odlučio u
prilog onom obliku osobnog imena koji upotrebljavaju suvremeni izvori pisani
hrvatskim jezikom.]
92 [Bilo je to u oktobru 1448.)
93 Tržac je danas tik granice Hrvatske u sjeverozap. Bosni nedaleko od Cetina.
94 Janko Hunyadi sahranjen je u erdeljskom gradu Alba Julia (u stolnoj crkvi) gdje
mu se grob sačuvao do danas.

238
 Povijest Hrvata

ca, naime, prisvoji Ulrik Celjski nasilnim načinom i hrvatsko-dalmatin-

sku banovinu. On se čak pojagmi i za Talovčevim imanjima pa prigrabi
ubrzo i svu Hrvatsku osim Klisa i frankapanskih posjeda. U tome ga
je izdašno pomagao herceg Stjepan Vukčić. Ali kako je još prije toga
imenovan hrvatskim banom Ladislav Hunyadi, došlo je među njima do
teškog sukoba. Taj se napokon svrši tako daje Ladislav Hunyadi dao po­
gubiti Ulrika Celjskoga (9. novembra 1456) u Beogradu, kamo je stigao
s kraljem Ladislavom poslije sretne obrane grada. Ulrik Celjski bijaše
posljednji član svoga nasilnog roda, koji je Hrvatskoj, napose gradu Zag­
rebu i njegovoj biskupiji, nanio mnogo teških udaraca i uvreda. Nešto
kasnije, na Badnjak iste godine, umre i njegov tast, srpski desnot Đu-
rađ Branković.
Prijeku smrt svog rođaka i odgojitelja uskoro osveti kralj Ladislav, ia­
ko se zakleo udovici Janka Hunyadija, Jelisaveti Szilagyi, da toga neće
učiniti. Kralj je, naime, Ladislava Hunyadija dao nenadano u Budimu,
kamo g aj e zajedno s mlađim bratom Matijašem pozvao na dogovor, uh­
vatiti i pogubiti (16. marta 1457). Poslije toga žurno ostavi Budim i po­
vede sa sobom kao sužnja Matijaša, mlađega sina Janka Hunyadija, u
Prag. Osam mjeseci kasnije umre iznenada sedamnaestogodišnji Ladis­
lav V u Pragu (23. novembra 1457). Njegovom smrću raspade se u čas
personalna unija između Austrije, Češke, Ugarske i Hrvatske, a kako
kralj nije ostavio potomka, imale su Ugarska i Hrvatska sada izabrati
sebi novoga vladara. Poslije raspravljanja odlučiše se velikaši, osobito
pod pritiskom nižeg plemstva koje je mahom bilo na strani Hunyadije-
vaca, na saboru u Budimu početkom 1458. za mlađega Jankova sina
Matijaša,95 koji se obično zove Korvin po gavranu što ga je još njegov
otac imao u grbu.

XI
MATIJAŠ I. KORVIN
(1458-1490)

Učvršćenje vlasti. Matijaš I. Korvin bijaše još uvijek u zatvoru kad

je Ladislav V umro. Odmah sutradan pusti ga na slobodu češki upravi­
telj, a malo potom i kralj Juraj Podjebradski (1458-1471), zaručivši ga
tom prilikom sa svojom kćerkom Katarinom. Budući daje Matijašu Kor-
vinu tada kad je izabran kraljem jedva bilo 15 godina, izaberu velikaši
njegova ujaka Mihajla Szilagyija96 gubernatorom na pet godina. Mladi
Matijaš, međutim, pokaza odmah u početku toliko energije i samosvijes­
ti da se ubrzo riješio ujakova skrbništva i preuzeo vladu sam.
Prvo mu je bilo daj e vratio ugled kraljevskoj vlasti u Hrvatskoj, gdje
je već dulje vremena vladala prosta sila, naročito netom izumrlih knezo­

95 Svi suvremeni, hrvatskim jezikom pisani izvori zovu kralja Matijaš, a tako narod­
na pjesma još i danas.
96 Svilojević starije narodne pjesme (bugarštica).

239
 Ferdo Šišić

va Celjskih, i gdje su se bosanski kralj Stjepan Tomaš, herceg Stjepan

Vukčić i Venecija otimali za pojedine gradove. Kralj imenova hrvatsko-
-dalmatinskim banom Pavla Špirančića (1459-1463), a taj samo teš­
kom mukom održa Klis. Istodobno se protiv kralja Matijaša urote glavni
državni velikaši: Ladislav Gorjanski, Nikola Iločki i sam njegov ujak
Mihajlo Szilagyi, i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemačkom kralju Frid-
riku III. Kako mlitavac Fridrik ne poduzme ništa odlučno da ostvari ovu
ponudu, uspije se Matijaš doskora izmiriti s nezadovoljnicima, a napos­
ljetku i s Fridrikom. Njemački kralj vrati uz odštetu od 80.000 dukata
krunu sv. Stjepana i zadovolji se naslovom ugarskog i hrvatskog kralja,
a Matijaš u ime države primi obavezu da će ga u Ugarskoj i Hrvatskoj,
ako ne ostavi zakonita sina, naslijediti Fridrik ili koji od njegovih sinova
(24. jula 1463). Zatim je Matijaš poslije šestogodišnjega vladanja sveča­
no okrunjen za kralja (29. marta 1464), vrativši nato objema kraljevina­
ma snagu i unutarnji mir, kakav one nisu uživale od smrti Ludovika I.
Pad Bosne. U međuvremenu se dogodiše znatne promjene na jugu.
Ponajprije je poslije pada Smedereva propala najzad Srbija, postavši
turskim pašalukom (1459), a zatim dođe red na Bosnu. Tu je vladao
po smrti Stjepana Tomaša njegov sin Stjepan Tomašević (1461-1463),
bez ugleda i potrebne snage da se obrani od velike turske sile, pouzda­
vajući se jedino u pomoć pape i kralja Matijaša. Ali dok je Matijaš bio

240
 Povijest Hrvata

zabavljen pregovorima s njemačkim kraljem Fridrikom III, provali u ma­

ju 1463. sultan Mehmed II s velikom vojskom u Bosnu i pokori je za
malo dana. Nesretni kralj Stjepan Tomašević pobježe iz Bobovca, svoje
prijestolnice, u Jajce, a odavle u tvrdi Ključ na Sani. Izdajom kaštelana
Radaka pade Bobovac Turcima u ruke, dok se Jajce preda bez borbe, a
zatim Ključ s kraljem, koga potom sultan dade pogubiti u svom taboru
pred Jajcem (u junu 1463). Tako propade bosansko kraljevstvo. Jedino
Hercegovina, gdje je nezavisno vladao Stjepan Vukčić, ostade slobodna
odbivši u svojim kršnim planinama tursku vojsku. Kad je kralj Matijaš
saznao za propast Bosne, odluči još iste godine pred zimu poći na voj­
nu za njezino oslobođenje. Na sam Božić uzme Jajce, a idućih godina
još i svu sjevernu Bosnu te osnuje dvije banovine: Jajačku u porječju
Vrbasa sa središtem u Jajcu i Srebmičku između donje Bosne i Drine,
pa Save i Majevice planine, sa središtem u gradu Srebrniku. Od ovih
je prva imala da brani Turcima ulaz u Hrvatsku, a druga u Slavoniju i
južnu Ugarsku.
Češki zapleti i austrijski rat. Uto se kralj Matijaš zaplete u češke
poslove. Kad je papa Pio II zbog zaštićivanja Husita izopćio i lišio krune
češkoga kralja Jurja Podjebradskoga, Matijaš provali kao papinski sa­
veznik sa svojom vojskom u Moravsku i Češku, gdje ga katolici izaberu
kraljem (1469). Ali se u Češkoj nije mogao održati jer je većina čeških ve­
likaša po smrti Jurja Podjebradskoga izabrala i okrunila kraljem poljs­
koga kraljevića Vladislava Jagelovića. Zbog tih suvišnih ratova, a i Ma-
tijaševe prekomjerne strogosti, podigoše u Ugarskoj i Hrvatskoj protiv
njega bunu s namjerom da ga skinu s prijestolja i da uzmu poljskoga
kraljevića Kazimira Jagelovića za kralja. Energični Matijaš uguši tu bu­
nu još u njezinu zametku, teško kaznivši njene kolovođe, a zatim obrati
opet svoju pažnju češkim zapletajima; ali uvjerivši se da neće potpuno
uspjeti sklopi s kraljem Vladislavom mir u Olomoucu (1479). Matijaš
prizna Vladislava Jagelovića češkim kraljem i dobije uz naslov češkoga
kralja (rex Bohemiae) u doživotnu upravu Moravsku, Šlesku i Lužicu;
po Matijaševoj smrti mogli su Česi ove pokrajine iskupiti za 400.000
dukata. Još prije no što se izmirio sa češkim kraljem navijestio je kralj
Matijaš rat njemačkom kralju Fridriku III, s kojim je već dulje vremena
bio u zavadi. Dvanaest godina (1477-1488) udarahu Ugri na Austriju,
pa 1485. osvoje i Beč gdje kralj Matijaš uredi sebi dvor. No dok je kralj
Matijaš ovako širio granice svoje države na sjeveru, ljuto je stradala
Hrvatska ne samo od Turaka nego i od njegove samosile.
Hrvatske prilike. Otkako je Bosna pala, Turci su jednako provaljiva­
li u Hrvatsku, a naročito su ljuto postradale Lika s Krbavom i današnja
sjeverna Dalmacija; štaviše, pojedini turski odredi doprli su gdjekad
sve do Senja i južne Kranjske. Vraćajući se, Turci su vazda sobom vo­
dili mnogo hiljada kršćanskog robija koje bi ili naseljavali po Bosni po
svojim posjedima kao “raju”, ili prodavali dalje na Istok. Godine 1469.
bijaše nevolja već tako teška da su se pojedini hrvatski velikaši, a naro­
čito knezovi Frankapani, počeli obraćati za pomoć Veneciji i njemačkom

241
 Ferdo Šišić

kralju Fridriku III, jer Matijaš - zaokupljen češkim ratom - nije mogao
ništa učiniti. Kad to kralj Matijaš sazna, uplaši se da se ne bi Venecija,
pomažući tobože Frankapane, ugnijezdila u Senju, pa pošalje u Hrvat­
sku kapetana Blaža Podmanickoga s kraljevskom vojskom, a taj zatim
otme Frankapanima Senj. Tako Senj postade kraljevskim gradom, a
doskora je u njemu uređena na njegovu obranu od Mlečana i Turaka
kapetanija, obuhvatajući kasnije čitavo primorje i Otočac. Gubitak Se­
nja bijaše težak udarac za porodicu Frankapana pa zato i izbije neprija­
teljstvo između nje i kralja Matijaša, a pogotovu otkad joj kralj otme još
i čitavo primorje od Trsata do Senja i Vinodol. Kako su se Frankapani
utjecali Veneciji u zaštitu, navali knez Krčki Ivan na sučelne gradove
Novi i Bribir; ali je time izazvao kapetana Blaža Podmanickoga97 da
udari na Krk. Međutim još prije negoli je otok mogao doći u kraljevsku
vlast, predade ga Ivan Frankapan Veneciji (1480). Time je rod Frankapa­
na sasvim potisnut s mora, a Hrvatska izgubi i svoj posljednji otok. U
vrijeme tih smutnja podijeli kralj Matijaš (1477) hrvatskom kraljevstvu
znatno pravo da sebi samo bira na saboru posebnoga zemaljskog glava­
ra vojske (capitaneus regni) koji ne mora da bude ban.
Bosanski poslovi. Kralj Matijaš ratovao je i s Turcima. Godine 1471.
pade Počitelj na Neretvi u turske ruke, a s njime i čitava zemlja između
Cetine i Neretve osim primorja. Iduće godine uskrisi kralj Matijaš dos­
tojanstvo bosanskoga kralja imenovavši i okrunivši bosanskim kraljem
Nikolu Iločkoga (1472-1477), a zatim ga učini još i banom hrvatskim i
slavonskim, pa čak i upraviteljem vranskog priorata. Taj primjer, da su
Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna činile jednu administrativnu cje­
linu, nije osamljen u to doba, što je zacijelo veoma poučna činjenica iz
vremena najmoćnijega ugarskog kralja.98 Zadaća Nikole Iločkoga bijaše
da Turcima otme preostali dio Bosne, ali je on nije ispunio. Po njegovoj
smrti odluči se sam kralj Matijaš na provalu u Bosnu i doista dopre do Sa­
rajeva (Vrhbosne) (1480). Ali kraljev uspjeh bijaše ipak samo privremen;
štaviše, dvije godine kasnije (1482) Turci pokore Hercegovinu. Dalje voje­
vanje s Turcima prekine rat s njemačkim kraljem Fridrikom III, za kojega
kralj Matijaš umre u Beču 6. aprila 1490, navršivši istom 47 godina.
Kraljeva ličnost. Kralj Matijaš bijaše nesumnjivo najznatniji vladar
svoga vremena. Potpuno samostalan, energičan, nepopustljiv prema
svojim protivnicima, gospodar svakom oligarhijskom pokretu, a seljaku
i građaninu pravi zaštitnik - to su kreposti što su ga resile.99 Njegova
osvajanja proslaviše doduše njegovo ime, ali nanesoše i teških udaraca,
naročito Hrvatskoj. Inače bijaše kralj Matijaš osobito darovit muž rijet­

97 Majer (Madžar) Blaž hrvatskih suvremenih ljetopisa.

98 Još 1464. slavonski je velikaš Emerik Zapoljski “gubernator Bosnae, ac Dalmati-
ae et Croatiae necnon Sclavoniae banus”, a tako isto i njegovi nasljednici Ladislav
Disznosi i Petar Szobi (1465, 1466), Ivan Thuz od Laka (1466) i Blaž Podmanicki
(1470-1478). Prvi jajački ban Petar Doczy spominje se tek 1480. (gl. Thalloczy, A
jajczai bansag tortenete, Budimpešta 1915, str. 272 do 273).
99 Otuda drevna hrvatska rečenica: “Pokle kralj Matijaš spi, nikakve pravice ni.”

242
 Povijest Hrvata

ke naobrazbe, duhovit i vješt govornik, velik i iskren prijatelj znanosti i

umjetnosti, te je oko sebe okupljao pjesnike i pisce. Državu je podigao
do zamjerne snage i sjaja; mogao je dići na noge do 150.000 momaka
na kopnu i 330 ratnih lađa, koje na moru; a koje na Dunavu, Dravi i Sa­
vi. Tada bijaše središte dunavskog brodovlja Petrovaradin, a zapovjed­
nikom neko vrijeme Petar Doczy (Dojčin Petar narodne pjesme), nekoć
jajački ban. Za Matijaševa vladanja pojavile su se i prve štamparije u
Ugarskoj a 1483. štampana je i prva hrvatska knjiga (misal nepoznata
redaktora), možda u Veneciji.
Kralj Matijaš bijaše tri put oženjen, ali nijedna mu žena ne rodi djece,
već je imao samo nezakonita sina Ivaniša100 (rođen 1473. u Wroclawu
u Šleskoj). Potkraj života je kralj Matijaš počeo svakojako nastojati da
mu osigura nasljedstvo, davši mu ime “Korvin” i mnogobrojna imanja,
štaviše, i čast kraljevskog princa na dvoru. Međutim, kad kralj Matijaš
umre, sve je pošlo drugim putem, mada su velikaši i kr. slob. gradovi
položili kralju Matijašu prisegu da će po njegovoj smrti izabrati kraljem
njegova sina Ivaniša.

XII
VLADISLAV II i LUDOVIK II
(1490-1526)

Izbor kralja Vladislava II. Nasljedstvu Ivaniša Korvina najviše je

smetalo, osim njegova nezakonita podrijetla, neprijateljsko raspolože­
nje najmoćnijih ugarskih velikaša protiv strogoga kralja Matijaša; jedi­
no slavonski velikaši, naročito knez Lovro Iločki, sin nekadašnjega bosa­
nskoga kralja, bili su mahom za Ivaniša Korvina. Pored njega još su se
za ispražnjeno ugarsko-hrvatsko prijestolje javila tri kandidata: češki
kralj Vladislav Jagelović, njegov mlađi brat poljski kraljević Ivan Albert
i njemački kralj Maksimilijan, sin Fridrika III. Dok su oba Jagelovića te­
meljila svoje pravo na rodbinskim vezama s bivšim ugarsko-hrvatskim
kraljevima, Maksimilijan Habsburgovac se pozivao na ugovor kralja Ma­
tijaša i Fridrika III od 1463. Ali nastojanjem sepeškoga (Spiš) kneza
Stjepana Zapoljskoga101 najzad je na saboru u Pešti izabran (15. jula
1490) dobroćudni i slabi češki kralj Vladislav II Jagelović (1490-1516).
Ivaniš Korvin zadovolji se čašću nasljednoga slavonskog hercega (dux),
a zatim i bana hrvatsko-dalmatinskoga, a bilo mu je i obećano da će ga
novi kralj okruniti još i bosanskim kraljem; ali do toga ipak nije došlo.
Kad je novoizabrani kralj položio na ugarsko-hrvatskoj granici prisegu
na krunidbenu zavjemicu (“izbornu kapitulaciju”), kojom postade sas­
vim ovisan o velikašima što se po smrti kralja Matijaša opet dočepaše

100 Hrvatski spomenici toga vremena, tako kameni natpis glagoljskim pismenima u
nar. arh. muzeju u Zagrebu, zovu ga uvijek Ivaniš.
101 Porodica knezova Zapoljskih hrvatskog je podrijetla: ona potječe iz mjesta Za-
polje u požeškoj županiji nedaleko od Nove Gradiške (danas je tamo zaselak
Godinjak).

243
 Ferdo Šišić

prijašnje premoći u državi, uđe svečano dočekan u Budim, a malo pos­

lije i u Stolni Biograd, gdje ga je okrunio zagrebački biskup Osvald Thuz
od Laka (18. septembra 1490).
Borbe sa suparnicima. Prvo je bilo kralju Vladislavu II da odbije
svoje suparnike: brata Ivana Alberta i kralja Maksimilijana. S Ivanom
Albertom bijaše mu lako, jer se taj poslije izgubljene bitke kod Košića
odrekao svojih težnja. Teže je bilo s Maksimilijanom. Istjeravši ugarske
posade iz Austrije, naročito iz Beča, Maksimilijan provali sve do Stolnog
Biograda i Budima te se zatim samovlasno prozove kraljem Ugarske i
Hrvatske. Od hrvatskih i slavonskih velikaša bili su uza nj knez Lovro
Iločki, Ivan Frankapan Cetinski, Nikola Frankapan Tržački, potomci
banova Talovca, pa i zagrebačka općina Gradec, dok je Kaptol bio uz
Vladislava II. Kako su herceg Ivaniš Korvin i knez Bernardin Frankapan
Ozaljski ostali vjerni kralju Vladislavu, nije čitavo hrvatsko kraljevstvo
pristajalo uz Maksimilijana. Međutim primora oskudica novca Maksimi­
lijana na uzmak u Austriju, na što Ugri opet uzmu osvojene gradove.
Kad je Maksimilijan vidio da ne može uspjeti, sklopi s kraljem Vladis-
lavom mir u Požunu (7. nov. 1491), po kojemu bijaše Habsburgovcima
po drugi put zajamčeno ugarsko-hrvatsko prijestolje poslije izumrća
muške loze kralja Vladislava. Osim toga se Ugri odrekoše Beča i Donje
Austrije, a hrvatskim pristašama Maksimilijanovim zajamčena je am­
nestija. Sada je trebalo da i ugarski i hrvatski velikaši i plemići prime
pogodbe mira, a naročito odredbu o budućem nasljedstvu Habsburgo-
vaca, pa zato kralj Vladislav II sazove sabor u Budim (za 2. februara
1492). Na taj su važni sabor došli osim velikog broja nižeg plemstva još
i svi velikaši, svjetovni i crkveni, iz Ugarske i Hrvatske. Odmah se poka­
zalo da među staležima vlada veliko ogorčenje protiv požunskog mira
i da njegove odredbe neće biti uzakonjene (inartikulirane), kako su to
Maksimilijan i Vladislav željeli. Zadovoljiše se, dakle, poslije burnoga sa­
borskog raspravljanja od preko mjesec dana time da su napose ugarski,
a napose hrvatski velikaši i neki plemići (barones, proceres et nobiles
regnorum Croacie et Sclavonie) ispravom zajamčili Maksimilijanu pravo
nasljedstva ako kralj Vladislav II ne ostavi zakonita sina-nasljednika (7.
marta 1492).102
Slabost vladavine Vladislava II. Tako bijaše Vladislav doduše opće­
nito priznat ugarsko-hrvatskim kraljem, ali se slabost njegova vladanja
i nazadak države doskora pokazaše. Prvi znak su zakonski članci što ih
je stvorio isti budimski sabor, a Vladislav zatim potvrdio. Sada su sve
reforme kralja Matijaša koje su se odnosile na vojsku i poreze ukinute
i vraćeno je onakvo stanje kakvo je bilo za Žigmunda i Alberta, štaviše,
kralju je oduzeto pravo da sam po svojoj volji polazi u ofenzivni (naval­
ni) rat. Kralj se još napose zakonskim člankom obvezao da će uzdržati
u starim pravima “kraljevinu Ugarsku s drugim kraljevinama, naime

102 Tu ispravu, koja se u originalu čuva u Državnom arhivu u Beču izdaju 63 veli­
kaša i plemića, na čelu im hrv.-dalm.-slav. ban Ladislav od Egervara (nedaleko
od Kaniže), a ovjerovljena je njihovim visećim pečatima.

244
 Povijest Hrvata

Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom”, a slavonskim plemićima uzako-

njena su u jedanaest članaka (articuli nobilium regni Sclavoniae) stara
prava i običaji kraljevine, od kojih je najvažniji da Slavonija plaća od
poreza koji je određen za Ugarsku samo polovicu. S obzirom na palati-
na uređeno je da ga ima odabrati kralj “po savjetu prelata i baruna, a s
privolom plemića kraljevstva”. Nato posta palatinom onaj koji je Vladis-
lavu pribavio krunu sv. Stjepana - sepeški knez Stjepan Zapoljski. Pos­
ljedice slabljenja kraljevske vlasti pokazaše se doskora, a osobito u ne­
čuvenoj financijskoj bijedi, u kojoj treba tražiti glavni uzrok općenitom
rasulu.
Slabost nove vladavine odmah odluče iskoristiti knezovi Frankapani
tako da se opet dočepaju od kralja Matijaša oteta im primorja, a naroči­
to Senja. Zbog tih smutnja odreče se herceg Ivaniš Korvin svoje časti, a
hrvatskim banom postade Emerik Derenčin.103 Novi ban i knez Bernar-
din Frankapan povedoše ljutu borbu za Senj, ali uto provali bosanski
paša Jakub s jakom vojskom u Hrvatsku, a odavle u Kranjsku i Koruš­
ku. Na taj glas izmire se Frankapani s banom, okanivši se borbe za
Senj, te svi složno dočekaju na Krbavskom polju pod gradom Krbavom
(danas Udbina) Turke kad se vraćahu. Dne 9. septembra 1493. došlo
je do užasna boja u kojem je hrvatska plemićka vojska krivnjom bana
ametice potučena i najvećim dijelom ili pogubljena ili zarobljena. Sam
ban Derenčin je uhvaćen i odveden u Tursku, gdje je i umro poslije ne­
koga vremena. Porazom na Krbavskom polju - koje je narod potom proz­
vao “Krvavo polje” - počinje onaj dugi niz godina za kojih su se Hrvati,
braneći svoju otadžbinu, nalazili u neprekidnom i očajnom boju s Tur­
cima.104 Sada je počelo pomicanje Hrvata iz prekogvozdanskih strana u
Slavoniju i dalje u Ugarsku, a time se počelo i hrvatsko geografsko ime
širiti na sjever do Drave, dok gaje u isto vrijeme sve to više nestajalo iz
porječja Vrbasa, Sane i Une.
Odmah poslije Krbavskog boja počnu se Hrvati ogledati za pomoć.
Znajući da im kralj Vladislav ne može pomoći, obrate se na kralja Mak-
similijana i papu Aleksandra VI. Maksimilijan im doista stavi na ras­
polaganje neke kranjske čete, a papa pošalje novčanu pomoć, hranu i
oružje. Sve to bijaše i suviše malo prema jakoj sili Turaka. Kad bosan­
ski muslimani opet počeše provaljivati u Hrvatsku i Slavoniju, obveza-
še im se neki hrvatski velikaši i plemići na plaćanje godišnjeg danka i
nesmetano propuštanje četa preko svojeg zemljišta, kao uzvrat za ličnu
i imovinsku sigurnost. Na tom se nije ništa promijenilo ni kad je kralj

103 Ban Imre Derencsenyi bijaše Madžar od plemena Balog. Ime mu je od grada De-
rencseny (slovački Drjenčane) u gomorskoj županiji. Hrvati su ga zvali Derenčin,
kako to dokazuju suvremeni hrvatskim jezikom pisani izvori.
104 Suvremeni pop glagolaš Martinac upisao je u svoj molitvenik poslije boja ovo:
“I tagda načeše cviliti rodivšije i vdovi mnoge i proči ini, i bist skrb velija na vseh
živućih v stranah sih, jakože ne bist od vremena Tatarov i Gotov i Atelje (Atile)
nečastivih.” Sabor hrvatski, koji seje sastao 17. jula 1558. u Steničnjaku, kaže
kralju Ferdinandu, da zbog teških bojeva Krbavsko polje “in vulgari Kerwawo
polye nominatur” (Šišić, Sab. spisi III, 22).

245
 Ferdo Šišić

Vladislav teškom mukom uspio kod novog sultana Bajazida II (1481-

1512) ishoditi trogodišnje primirje (krajem marta 1495).
Prilike u Ugarskoj. Tada se u Ugarskoj pojave dvije stranke: jedna
dvorska, na čelu joj ostrogonski nadbiskup i kancelar Toma Erdody,105
i druga opozicionalna s Lovrom Iločkim težeći zbaciti Vladislava s prijes­
tolja. Zbog toga povede Vladislav vojnu na hercega Lovru Iločkoga, ta­
da gospodara čitavog Srijema i gotovo cijele vukovske županije, te ga
najzad primora na pokornost. Poslije te vojne sastane se ugarski sabor
u Budimu i stvori zaključak kojim bijaše za sva dalja vremena zajam­
čena većina nižemu plemstvu jer je otada mogao svaki plemić doći na
sabor. Taj je zaključak djelo palatina Stjepana Zapoljskoga, koji zamisli
svoga sina Ivana učiniti kraljem poslije Vladislava, i to baš s pomoću
nižeg plemstva koje je bilo mahom za njega sa svojim vođom, rječitim
pravnikom Stjepanom Verboczyjem na čelu. Ali Stjepan Zapoljski umre
već 1499. i tada njegov stariji sin Ivan preuzme očeve časti osim palati-
nske. Nastojanjem Ivana Zapoljskoga stvori sabor na Rakoškom polju
(12. okt. 1505) zamašni zaključak - koji postade poslije kraljeve sank­
cije zakonom da otada pod prijetnjom kazne zbog veleizdaje nitko više
ne smije predlagati tuđinca za ugarsko-hrvatsko prijestolje. Taj je zak­
ljučak očito bio uperen protiv Habsburške kuće, pa stoga se kralj Mak-
similijan, tek što je za nj saznao, počne spremati da makar oružanom
rukom sačuva svoje pravo. Uto se kralju Vladislavu rodi sin Ludovik i
time postane svaka raspra o tom pitanju suvišna. Za veću sigurnost
obnove oba vladara ugovor po kojem je Habsburškoj kući po treći put
zajamčeno pravo nasljedstva poslije izumrća Jagelovića u Ugarskoj i
Hrvatskoj (19. jula 1506. u Beču).
Ivaniš Korvin i posljednje godine Vladislava II. Za vrijeme tih nere­
da u Ugarskoj opet se u Hrvatsku vrati kao herceg Ivaniš Korvin. On se
oženi Beatricom, kćerkom kneza Bernardina Frankapana, i stolovaše iz-
mjenice u Bihaću na Uni ili u Krapini u Hrvatskom zagorju. Glavna mu
je zadaća bila braniti hrvatsku zemlju od neprekidnih turskih navala, a
naročito zaštititi Jajce s banovinom. To je veoma savjesno obavljao po-
bivši Turke oko Knina i pod Jajcem, na što sultan sklopi s Vladislavom
II sedmogodišnje primirje. Odmah potom (12. okt. 1504) umre herceg
Ivaniš Korvin u Krapini na veliku žalost čitave hrvatske zemlje. Prema
njegovoj naročitoj želji pokopan je u crkvi pavlinskog samostana u Le-
poglavi, gdje mu se još i danas vidi nadgrobna ploča. Njegova udovica
Beatrica Frankapanka preudala se doskora za Jurja Brandenburškoga
od njemačke porodice Hohenzollern.
Uskoro zatim uplete se Vladislav u rat s Venecijom kao saveznik kra­
lja Maksimilijana, a za nagradu imao je dobiti već davno otetu Dalmaci­
ju. Ali budući daje nadbiskup i kancelar Toma Erdody bio potajni priv-
rženik Venecije, znao je vazda vješto osujetiti sve udarce uperene protiv

105 Sin kolara Bakolca (otuda hrvatsko Bakač) iz sela Erdoda kraj Szatmara u ne­
kadašnjoj sjev. Ugarskoj.

246
 Povijest Hrvata

Republike, i tako Dalmacija ostane i dalje u mletačkoj vlasti (1512). Po­

tom bijaše imenovan hrvatskim banom vesprimski biskup, Trogiranin
Petar Berislavić, koji počne hrabro odbijati turske navale; osobito se
ban proslavio slavnom pobjedom kod Dubice na Uni (15. aug. 1513). U
isto se vrijeme spremi i Ugarska na rat protiv Turaka, ali vojska, većim
dijelom seljaci, ujedared okrenu pod vodstvom Jurja Dozse, mjesto na
Turke na velikaše i plemstvo. Od te nevolje spase Ugarsku erdeljski voj­
voda Ivan Zapoljski porazivši Jurja Dozsu kod Temišvara (1514), zbog
čega mu ionako velik ugled još većma poraste. Te prilike primoraše sla-
bića Vladislava da se što tješnje združi s Maksimilijanom. Oba se vlada­
ra sastanu 1515. u Požunu i Beču, i ponovo sklope (22. jula) nasljedni
ugovor: Habsburškoj kući je po četvrti put zajamčeno pravo nasljedstva
na ugarsko-hrvatskom prijestolju za slučaj izumrća Vladislavljeva ko­
ljena. Za veće jamstvo zaruči se Ludovik s Marijom Habsburškom, Mak-
similijanovom unukom, a Ana, kći Vladislava II, s Marijinim bratom
Ferdinandom Habsburgovcem.106
Ludovik II. Malo zatim umre (13. marta 1516) kralj Vladislav, a
naslijedi ga u Češkoj, Ugarskoj i Hrvatskoj jedinac sin Ludovik II (1516-
1526), okrunjen još 1508. Kako mu je bilo tek deset godina, određeni
su mu skrbnici i odgojitelji, ali, na žalost, sami nevaljali i moralno iskva­
reni ljudi. Zbog toga spade država na još niže grane: niti su se poštivali
saborski zaključci, niti slušali vladini nalozi, a između dvorske stranke,
kojoj je na čelu stajao palatin Stjepan Bathory, i narodne s vođom Iva­
nom Zapoljskim, bješnjele su strastvene borbe. Državni su se priho­
di gubili u rukama lakomih velikaša, a financijsku nevolju poveća još
kvarenje novca. Opreka između rasipnog života velikaša i nevjerojatne
bijede seljaka i građana, pa i oskudica na dvoru, bile su svakomu zazor-
ne; ali ih nitko nije ni znao ni mogao ukloniti, niti tada kad kralj Ludo­
vik II postade punoljetnim te se oženi Marijom Austrijskom (1522).
Ban Petar Berislavić. Te su nevoljne prilike Turci iskoristili za od­
lučnu navalu na Hrvatsku i Ugarsku. Ban Petar Berislavić suzbijao je
neprekidno njihove premoćne nasrtaje, i to najviše novcem što su ga
Hrvati sami na svom saboru u tu svrhu odredili. Ali uza sve to je ban
Turcima ipak teško odolijevao, naročito otkad oni osvojiše sav kraj do
blizu Une, tako da je jedino Jajce s obližnjim okolišem ostalo slobodno,
kao kakva oaza u turskom vladanju. Stoga je u Jajce vazda trebalo si­
lom unositi hranu i oružje da grad može i dalje odbijati navale. U počet­
ku 1518. opskrbi Petar Berislavić Jajce porazivši tom prilikom Turke
negdje blizu grada. Usprkos primirju provale Turci nanovo 1520. kroz
Hrvatsku do Istre. Ban Petar Berislavić pođe im u susret. U planini Plje-
ševici, između Korenice i Bihaća na Uni, došlo je (20. maja) do žestoka
boja u kojem ban pogibe. Banovo tijelo odneseno je u Vesprim i ondje

106 Za razumijevanje daljih događaja treba istaknuti, da svi ovi porodični ugovori
nisu nikad bili uzakonjeni na saborima, a da je saborski zaključak od 1505,
kojim su stranci isključeni od ugarsko-hrvatskog prijestolja, sankcijom kralja
Vladislava II postao zakonom.

247
 Ferdo Šišić

svečano sahranjeno, a opća žalost zavlada za njim ne samo u Hrvatskoj

nego i na dvoru pape Lava X, kralja Ludovika II i cara Karla V.
Sultan Sulejman II. Upravo iste godine sjede na prijestolje sultan
Sulejman II (1520-1566) za kojega se Tursko Carstvo uspelo na vrhunac
slave i moći. Odmah u početku svog vladanja zauze otok Rod, a zatim
(29. aug. 1521) važni Beograd, “zlatni ključ” Ugarske i Slavonije, na koji
su dotada tolike turske vojske bezuspješno udarale. Poslije pada Beog­
rada bijaše očito da će ubrzo doći do odlučnog sukoba između Ugarske
i Turske, a i Hrvatskoj zaprijeti teška opasnost jer, unatoč hrabrosti
novog bana Ivana Karlovića od plemena Gušića (1521-1524), Turci os­
voje Knin i Skradin (1522), a zatim i Ostrovicu (1523); jedino Klis obrani
iduće godine Petar Kružić. U toj se nevolji Hrvati potpuno priklone Ha-
bsburgovcu Ferdinandu koji ih je zbog sigurnosti Koruške, Kranjske i
Štajerske pomagao i novcem i vojskom, brineći se tako više za Hrvatsku
od kralja Ludovika. Uto se Jajce, nemajući hrane i dovoljno vojske, na­
đe u krajnjoj nevolji. Hrabri Krsto Frankapan, sin kneza Bernardina,
odluči da mu pomogne. Na udivljenje cijelog kršćanskog svijeta, Krsto
izvede (ljeti 1525) svoju nakanu tolikom vještinom d aj e uz neprekidne
bojeve u više dana izgubio samo tridesetak ljudi, dok je Turaka poginu­
lo mnogo stotina.
Ni tim junačkim djelom nije ipak bilo Hrvatima pomoženo. Stoga se
oni na početku 1526. sastanu u Križevcima na sabor, gdje su neki veli­
kaši, na čelu im Krsto Frankapan, odlučno zahtijevali da se Hrvatska
otcijepi od kralja Ludovika, dakle od Ugarske, i da sebi potraži drugo­
ga gospodara (trovarsi altro signore) koji će je braniti i štititi, a to da
je Ferdinand Habsburški. Tom prilikom Krsto Frankapan izjavi da je
spreman osvojiti Bosnu, a zatim da će se Ferdinand proglasiti i kraljem
Bosne “budući da Bosna pripada Hrvatskoj” (appartenendo la Bossina a
la Croatia).107 Ali su neki velikaši bili za pokroviteljstvo Venecije, i tako
se sabor raziđe ne stvorivši pravog zaključka o novom gospodaru.
U isto se vrijeme Ugarska nalazila na pragu građanskog rata.
Plemstvo je uspjelo zbaciti Stjepana Bathoryja, a nato je palatinom izab­
ran popularni Stjepan Verboczy, ali ga već za kratko vrijeme i opet zami­
jeni Stjepan Bathory. U taj čas, ljeti 1526, spremi se sultan Sulejman
s 200.000 momaka na odlučan boj protiv Ugarske, u kojoj nije bilo
na okupu ni vojske ni novaca. U posljednji čas preuzme kaločki nad­
biskup Pavao Tomory vrhovno zapovjedništvo nad vojskom od kakvih
30.000 momaka, u kojoj se nalazilo i nešto Hrvata s banom Franjom
Bathyanyjem (1525-1531). Ne čekajući glavne hrvatske vojske pod
Krstom Frankapanom, niti erdeljske pod Ivanom Zapoljskim, zametnu
Ugri 29. augusta 1526. kod Mohača bitku u kojoj su poslije kratkog bo­
ja ametom potučeni, Najveći dio vojske, do 22.000 boraca, među njima
mnogo biskupa i velikaša, pa i sam Pavao Tomory, pokriše bojno polje,*I,

107 Te podatke daje u sasvim pouzdanim izvještajima tadašnji papinski poslanik

na budimskom dvoru barun Burgio (gl. Monumenta Hungariae Vaticana, ser.
II, tom. 1, str. 324).

248
 Povijest Hrvata

a mladi se kralj Ludovik II na bijegu utopi u nabujalom potoku Čele-

ju. Na Mohačkom je polju zakopana potpuna samostalnost ugarske dr­
žave, a uz to ispražnjeno i ugarsko-hrvatsko prijestolje.

XIII
UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOGA KRALJEVSTVA
(Od 1102. do 1526)

Ime. Diplomatsko ime hrvatskoga kraljevstva ostade i dalje regnum

Croatiae et Dalmatiae,108 koje vazda i stalno označuje politički terito­
rij od Drave do mora, a i sam se vladar naziva uz “rex Hungariae” još
i “Croatiae et Dalmatiae” . Pored ovog imena živi i ono Slavonije kojim
se od kraja XII st. rado nazivala ne samo u Ugarskoj nego i u dalmatin­
skim gradovima sva hrvatska zemlja od Neretve i mora do Drave. U tom
značenju poznaju tada ime Slavonije (Sclavonia) također u Veneciji, Na­
pulju i Rimu. Međutim, naslov “kralja Slavonije” (rex Sclavoniae) nisu
kraljevi u sve vrijeme do 1526. nikad uzimali, dok su ga hercezi i bani
redovito nosili (prvi put 1184. “dux Sclavoniae” a 1215. “banus Sclavoni­
ae”), Očito su kraljevi ostali vjerni naslovu koji je primio kralj Koloman
poslije svoga krunisanja u Biogradu, a osim toga su u kraljevskoj kan­
celariji zacijelo dobro znali daje pojam Slavonije već sadržan u naslovu
Croatia et Dalmatia. To je tim znatnije što se zna da su se Arpadovići
voljeli kititi naslovom onih zemalja od kojih su imali tek mali komad, a
često ni toliko.109
Teritorijalne promjene i granice. U to se doba nekoć jedinstveno
hrvatsko kraljevstvo razdvojilo u dva zasebna teritorija: na Hrvatsku s
Dalmacijom i na Slavoniju. Dalmaciju su sačinjavali u početku poznati
nam otoci i primorski gradovi, a Hrvatsku sva zemlja između Neretve,
Vrbasa, Gvozda (Kapele), Kupe i mora od Trsata do ušća Neretve; pod
Slavonijom pak počeo se od prve polovice XIII st. razumijevati samo
onaj dio hrvatske zemlje koji se nalazio između Gvozda (Kapele), Drave,
poiječja donje Une, Vrbasa i Bosne, nazivajući se najprije banovinom
(banatus), zatim hercegovinom (ducatus) i najzad od vremena naslov­
noga galičkog kralja Kolomana (prvi put 1240) kraljevinom (regnum).
Teritorijalnu rascjepkanost sve dotle jedinstvenoga političkog teritorija
proveo je napokon Bela IV kad je (oko 1260) predao Slavoniju u upravu
jednomu, a Hrvatsku i Dalmaciju drugomu banu. I tako se od druge
polovice XIII st. počeo razumijevati zasebni geografsko-politički teritorij

108 Ne “regna Croatiae et Dalmatiae”; ovaj se pluralni oblik javlja prvi put tek 1359,
dakle poslije Zadarskog mira kad je Ludovik I stekao čitavu Dalmaciju.
109 Veliki se ugarski kraljevski naslov razvio ovako: najprije rex Pannoniorum ili
Hungarorum, zatim Hungariae (do 1102); Dalmatiae et Croatiae (od 1102); Ra-
mae (ad 1137); Serviae (od 1202); Galliciae et Lodomeriae (od 1206); Cumaniae
(od 1236); Bulgariae (od 1270).

249
 Ferdo Šišić

pod svakim od ona tri imena koja su nekoć značila zapravo jedno, na­
ime hrvatsku državu. Uz to su se počeli Dalmaciji pribrajati stari čisto
hrvatski gradovi Šibenik (od 1166) i Nin (od 1205), kad su dobili od uga-
rsko-hrvatskih kraljeva Stjepana III i Andrije II privilegije nalik na one
što ih je 1107. Koloman dao tadašnjim dalmatinskim gradovima Zadru,
Trogiru i Splitu. Također su se počeli računati u Dalmaciju otoci Brač i
Hvar, naročito otkad dođoše pod mletačku vlast (1278). Kako se ona ja ­
čala tako se i širilo ime Dalmacije na štetu Hrvatske. Ali jačanje mletač­
ke, bosansko-humske, a naročito turske vlasti na južnim granicama
Hrvatske dalo je povoda da se uporedo s doseljenjem mnogobrojnoga
hrvatskog plemstva i puka počelo širiti i hrvatsko geografsko-političko
ime Gvozdu na sjever prema Kupi, Savi i donjoj Uni. U drugoj polovici
XV i u početku XVI st. već se Hrvatskom (Croatia) naziva onaj dio zag­
rebačke županije koji se sterao na jugu Kupe i Save između današnjega
Karlovca, Siska i Jasenovca. Sada su gradovi i mjesta Bihać, Krupa (na
Uni), Kostajnica, Zrinj, Topusko, Steničnjak i Dubica, koji su još u prvoj
polovini XV st. bili u Slavoniji, potkraj istoga stoljeća u Hrvatskoj.
Granice hrvatskoga političkog teritorija mijenjale su se, kako vidjes
mo, veoma često. U toku XV st. izgubila je Hrvatska u korist Venecije
čitavo primorje osim onog dijela što se pruža od Trsata do Baga, a tako
i sve otoke. Na kopnu pak oteše Turci do mohačkog boja sav Srijem i
ravnu Slavoniju do Đakova i Osijeka, južnu Hrvatsku gotovo do Gvoz­
da, osim Klisa i Obrovca te Pounja. Jajačka je banovina bila, dakle, kao
otok u turskom moru, koji se najbliže primicao hrvatskoj zemlji kod
Gradiške na Savi, nedaleko Vrbasova ušća. Sada se već i sastajemo prvi
put (1525) s nazivom za nekoć prostranu Hrvatsku: “Knezovi i ostaci
plemića kraljevine naše Hrvatske” (comites et reliquiae nobilium regni
nostri Croatiae).

Žitelji. Inače bijahu i sada glavni elemenat pučanstva u čitavoj ze­

mlji od Drave do mora Hrvati (Croatae, Sclavi). Uz njih su po dalmati­
nskim gradovima i otocima živjeli od starine Latini (Romani), koji se
naposljetku, kad su dospjeli trajno pod mletačku vlast, sasvim polati-
niše. Po nekim gradovima u Slavoniji, naročito u Zagrebu, Virovitici i
Vukovaru počeše se od XIII st. naseljavati Nijemci (Teutoni), najvećim
dijelom obrtnici. Madžari (Hungari) su sjedili pretežno uz donju Dravu i
uz desnu obalu Dunava pod Fruškom gorom, a Srbi (Rasciani, Traces)
od kraja XIV st. u južnom Srijemu kamo su uzmakli ispred Turaka. U
nekim slavonskim gradovima bilo je i Talijana (Italici), pa čak i Fran­
cuza (Galici), ponajviše trgovaca i liječnika. Množinom natkriljuju sve
strane žitelje, naročito u XV st., Vlasi (Valachi, Vlachi, Olahi) ili po no­
šnji zvani i Maurovlachi, odnosno Morovlachi (Morlachi ili Mrtvovlasi i
Nigri Latini), a u nekim predjelima, tako u srednjem Pounju, Čiči. Nema
sumnje da su oni podrijetlom bili Romani, i to bilo izravni potomci rim­
skih naseljenika, bilo poromanjeni Tračani, i da su postali negdje južno
od planine Balkana u današnjim makedonskim i tesalskim planinama.

250
 Povijest Hrvata

Otuda su se sve više širili prema sjeveru i tako ušli u čisto slavenske ob­
lasti, gdje su najprije govorili oba jezika, a zatim su se s vremenom - u
XIV i XV stoljeću - sasvim poslavenili, i to neke skupine prije, a neke
kasnije. Car Dušan ih u “Zakoniku” jasno razlikuje od Srba, Arbanasa
i Grka, a u Hrvatskoj se prvi put spominju u prvoj polovici XIV st. (up­
ravo 1322). Vlasi su se bavili ponajviše prenošenjem robe na konjima i
mazgama (turma i turmari, u dubrovačkim spomenicima “ponosnici”)
i stočarstvom, provodeći nestalan život, ljeti na planinskim pasištima
po katunima, a zimi bliže prisoj noj morskoj obali. Proizvodili su sir u
pogačama (caseus vlachescus), maslac i ovčju vunu. Stoga je ime Vlah
od XIV do XVI st. u prvom redu značilo stočara, dakle je obilježavalo po­
najprije zanimanje ili socijalni položaj, a ne tuđu narodnost. Hrvatska
bijaše puna Vlaha od Neretve do Gvozda, naročito oko Cetine, Zrmanje
i Like; vjere bijahu najvećim dijelom katoličke,110 a tek iznimno grčkois-
točne (Vlachi schismatid). “Hrvatski Vlasi” ili “Vlasi v Hrvatih”, kako se
sami nazivahu, govorili su, otkad se pohrvatiše, čakavskim narječjem,
kako to dokazuju njihove sačuvane isprave, a imena im također popri-
miše hrvatske oblike.111 Gdje ih je bilo više stvarali su općine (univer-
sitas Valachorum), a glavari se njihovi zovu u hrvatskim ispravama:
knezi, vladiki (to nisu biskupi), vojvode, suci i pristavi; oni su u prvom
redu dijelili pravdu kao prisjednici “vlaškoga stola”, naime suda, a za­
tim bijahu i njihovi vojnički zapovjednici.112
Društvo se i u to doba dijelilo na slobodne i neslobodne ljude, nai­
me na velikaše crkvene (prelati] i svjetovne (barones, magnates), niže
plemstvo (najprije servientes, zatim nobiles), građane (cives), slobodne
seljake (liberi], slobodnjake (libertini], kmetove (colom) i robove (servi,
hrv. sebri, mancipija).113 Društvo se u to doba razlikuje od prijašnjeg,
kad su vladali narodni vladari, samo u tome što je u Slavoniji preoteo
maha zapadnoevropski feudalizam sa svojim uredbama, a sve se većma

110 Godine 1433. daruju franjevačku crkvu sv. Ivana iznad Metka u Lici.
111 Tako: Viganj Dubravčić, Toma Rošević, Matijaš Vukić, Blaž Kopčić, Miklouš Do-
bojević, Antun Tuković, Ivan Herendić, Franko Danilović. - Ima više hrvatskih
plemićkih porodica vlaškog podrijetla.
112 Te Vlahe valja razlikovati od grčkoistočnih Srba-Vlaha za turskog vladanja od
XVI i XVII st. naprijed. Usp. o njima K. Kadlec, Valaši a valašske pravo v zemich
slovanskych, Prag 1916.
113 [Osim serva, kućnih slugu, koji su i u ovom razdoblju bili još uvijek predmetom
razgranate trgovine po dalmatinskim gradovima, iako je tendencija da se ta
trgovina ograniči ili sasvim spriječi dolazila na različite načine do izražaja, bilo
je “serva” i u Slavoniji. Međutim, taj se sloj stanovništva, koji se još u prvoj po­
lovici XIV st. razlikuje na posjedima zagrebačkoga kaptola od pravih kmetova
(m a r tu r in a r v ) , ne sastoji od robova nego zavisnih seljaka koji obrađuju vinog­
rade i pravno se u ponečem razlikuju od kmetova. U toku XIV st. oni su s ovima
potpuno izjednačeni. (Usp. N. Klaić, O nekim pitanjima feudalne formacije u
srednjovjekovnoj Slavoniji, Hist, zbornik IV, 1951, str. 122-127.) - Riječ sebar
postaje u tom razdoblju sinonim za kmeta.)

251
 Ferdo Šišić

gubilo slavensko plemensko uređenje.114 S tim u vezi naseliše se u Sla­

voniji brojne plemićke porodice iz Ugarske, koje su mnogo pridonijele
d a j e ta zemlja u srednjem vijeku pokazivala tobože “ugarski” značaj,
to jest držalo se daj e u tješnjoj vezi s Ugarskom negoli s ostalom Hrva­
tskom. U Hrvatskoj od Gvozda do Neretve vladala su i dalje čitavim ze­
mljištem jedino hrvatska plemena, i nema primjera da bi ikoji ugarski
plemić dobio u njoj ma igdje posjeda. Glavni rodovi velikaša i plemića
u Slavoniji već su nam poznati pa ih stoga i nećemo ovdje ponavljati.
Također su nam poznati i građani i njihovi privilegiji. Od podanika su
udvornici sjedili na kraljevskim posjedima, predijalisti na biskupskim i
crkvenim, a kmetovi na plemićkim, servi ili sebri nisu toliko obrađivali
zemlju svojih gospodara koliko su im bili radnici i obrtnici; oslobođeni
kmetovi kojima bi gospodari dali slobodu bilo s kojih zasluga nazivali
su se slobodnjaci.
Crkva. Kako u političkom tako je i u crkvenom pogledu hrvatsko kra­
ljevstvo bilo rasparčano. Čitava je Hrvatska pripadala nadbiskupiji spli­
tskoj, u kojoj su se nalazile biskupije: kninska, koja je dopirala do Bi­
haća na Uni, trogirska, ninska sa zapadnom polovicom Like, krbavska
(od 1185) s istočnom polovicom Like i sijelom u gradu Krbavi (danas Ud­
bina),115 skradinska, šibenička (od 1298), senjska (od 1185), makarska
(od 1330), duvanjska (od 1330) sa sjedištem u Livnu116 i hvarska (od
1185) s južnim otočjem. Godine 1154. podigli su Mlečani nadbiskupiju
u svome Zadru sa sufraganim biskupima krčkim, rapskim i osorskim.
Slavonija pak bijaše podijeljena među tri biskupije: zagrebačku s još
jednim kaptolom u Čazmi (od 1232), a sezala je na istok sve do Slatine,
Voćina i Pakraca, zatim pečujsku koja je obuhvaćala najveći dio dana­
šnje Slavonije sve do pravca povučena od Iloka (ali bez njega) na ušće
Bosuta u Savu s drugim kaptolom sv. Petra u Požegi, i srijemsku (od
1229) sa sijelom u Banoštoru, između Dunava i Save, a pečujskoj bis­
kupiji na istok. Izuzetak čini još i Đakovo kao sijelo bosanskog biskupa.
Sve tri slavonske biskupije, a zatim i bosanska (od 1247), pripadale su
pod kaločku nadbiskupiju.
Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene u arhiđakonate, a ovi u
župe. Za kulturni život u srednjem vijeku od osobite su važnosti kap­

114 [Kao što je već rečeno, o nekom društvenom poretku koji bi se mogao nazvati
plemenskim i koji bi tobože postepeno nestajao tek u ovom razdoblju, uzmiču-
ći pred feudalizmom, ne može se govoriti. Doduše, zbog oskudice suvremenih
izvora ne može se pouzdanije reći ni to kada se u srednjovjekovnoj Slavoniji do­
ista ukorjenjuju feudalni odnosi, tj. takvi proizvodni odnosi koji su za feudalni
društveni sistem značajni. U Hrvatskoj na jugu od Gvozda, naročito u zaleđu
primorskih gradova, taj se proces odvijao brže, pa se u ovom razdoblju, od XII
st. dalje, pojam “plemena” ograničava samo na plemićka bratstva.]
115 Iz Krbave (Udbine) bude 1460. biskupsko sijelo preneseno u Modrušu, a zatim,
zbog Turaka, 1493. u Novi na moru. Od 1461. bijaše i Otočac sijelo biskupa, ali
te je biskupije brzo nestalo (1534).
116 [Kako je dokazao D. Mandić, Duvanjska biskupija od XIV-XVII st., Croatia sacra
9-10, 1935, sjedište se te biskupije nije nalazilo u Livnu, nego u Duvnu gdje se
i nalazio njezin c a p it u lu m c a t h e d r a le (u Livnu je bio samo c. c o lle g ia le ).]

252
 Povijest Hrvata

toli kao središta svega duhovnog života, a napose škola za obrazovanje

svećeničkog podmlatka. Uz to bijahu kaptoli od početka XIII stoljeća i
takozvana mjesta vjerodostojnosti (locus credibilis), vršeći različite prav­
ne poslove, koje su u nekim dalmatinskim gradovima obavljali javni
bilježnici (notariipublici). Oni su čuvali originale isprava, izdavali vjero­
dostojne prijepise i sudjelovali u uvođenju u posjed. U Hrvatskoj i Dal­
maciji obavljali su takve poslove kaptoli u Splitu, Ninu, Kninu i Senju, a
u Slavoniji u Zagrebu, Čazmi, Požegi i Đakovu. Osim prihoda od svojih
imanja, biskupi i kaptoli imali su dohodak od crkvene desetine, koju je
morao plaćati svatko, plemić ili neplemić, i to u prirodninama i životi­
njama. Od tih su prihoda kaptoli uzdržavali, zajedno s biskupom, svoje
škole. U Dalmaciji su se popunjavale biskupske stolice i u to doba po­
najviše izborom gradskog klera i laika; u XIV st. veoma se često zbivalo
da su pape izravno imenovali biskupe, naročito u slavonskim biskupija­
ma. Tek u XV st. stekoše kraljevi pravo popunjavanja biskupskih stoli­
ca a pape bi ih zatim potvrđivali. Unatoč svoj borbi Latina protiv slave­
nske službe božje i glagoljice, ona se ipak održala u biskupiji senjskoj,
krčkoj i krbavskoj, štaviše, mnogo glagoljaša nalazimo ne samo po čita­
vom području splitske nadbiskupije nego od druge polovice XV st. i po
zagrebačkoj biskupiji. Međutim, ti su glagoljaši u zagrebačkoj biskupiji
ponajviše bjegunci iz Hrvatske ispred Turaka. Iz Hrvatske je slavenska
služba božja presađena u XIV st. u neke samostane po Češkoj i Poljskoj.
Uz brojno svećenstvo bilo je u hrvatskom kraljevstvu i mnogo samos­
tana. Poslije starih benediktinaca poče se u početku XIII st. po Hrvat­
skoj širiti red cistercita, kojemu Andrija II sagradi kao herceg oko g.
1200. u Topuskom prekrasnu gotičku crkvu sv. Marije sa samostanom.
Poslije njih nastaniše se dominikanci i franjevci, naročito u južnoj Hrva­
tskoj i Bosni gdje im je glavna zadaća bilo suzbijanje patarenstva.117
Zatim dođoše templari (božjaci) i pavlini. Templarima darova papa svoj
posjed u Vrani, ali su uskoro i sami stekli golema imanja. Kada je taj
red ukinut (1312), zapade sav njegov imutak ivanovce ili križare (Cruci-
feri), pa stoga se i njihov prior prozva priorom vranskim. Pavlini su se
proširili po Hrvatskoj i Slavoniji, a naročito im bijahu na glasu samos­
tani Remete kod Zagreba i Lepoglava u Zagorju (osnovan oko 1400).
Pripadnika grčkoistočne vjeroispovijesti bijaše u Hrvatskoj sve do
1526. veoma malo, još najviše u Srijemu, gdje su to bili doseljeni Srbi
na imanjima porodice Brankovića, a također i u Humskoj zemlji. U
Krušedolu su posljednji Brankovići, Maksim (prije kaluđerstva Đorđe)
i brat mu Jovan, osnovali (između 1496 i 1502) srpsko-pravoslavnu
metropoliju za sve one srpske eparhije u Ugarskoj koje su se imale osno­
vati. Prvi metropolit ove srijemske metropolije bijaše sam Maksim - on
je kao takav i umro 18. januara 1516. - a u Humskoj je zemlji sjedište

117 [Dominikanci su se pojavili u Bosni uskoro poslije 1233. i, prema kronici priora
Suiberta iz 1259, podigli ondje dva samostana, koje su poslije kratkog vremena
- svakako još prije 1259. - heretici spalili. Franjevci su počeli podizati samostane
u Bosni tek poslije osnivanja svoje bosanske vikanje između 1340. i 1342]

253
 Ferdo Šišić

hc crne (juArist-
oHc^e fro w h o ’j h i h y £
tu c T f i r r r i v i r n iK iic r H
or f K l e t i H V r. K M I 4 C K
l . c nr rr v i l K am t
141 C I H M l |; |f k F,ULIC »I
C l ^ O l f i « C< (M B R If A R l i ft tf
Aflrn c A o f f c i i ii*| roA if
f Afl If.;* yortt I l u d IfCII j i t r i
R l f c d |*l K K I I I T K I v f n i
|Pf Ad I f lir ^ T M T®h*t
iJ 4 e m r r r a it I I a r A t

V i * ’ 5 " « ™ ' y i ' ............. ........................... n

P o č e t a k e v a n đ e lja p o L u k i, iz K o p ita r o v a b o s a n s k o g č e tv o r o e v a n đ e lja

- U n iv e r z ite tn a b ib lio te k a , L ju b lja n a

254
 Povijest Hrvata

P o č e t a k e v a n đ e lja p o M a te ju , iz r u k o p is a “k r s t ja n in a ” H v a la (1 4 0 4 )

255
 Ferdo Šišić

eparhije bilo u manastiru Svete Bogorodice u Stonu. Patareni su se

proširili mjestimice i u južnu Hrvatsku, štaviše, i u vukovsku i požešku
županiju, dok je neko vrijeme bilo u XV st. u Srijemu i husita.118
Ustav i sudbenost. Od godine 1102. bijaše ugarski kralj također i
hrvatsko-dalmatinski, ali Ugarska i Hrvatska nisu zato činile i jedinst­
venu državu u unutarnjoj upravi već je svako kraljevstvo ostalo i dalje
za sebe politička, teritorijalna i narodna jedinica. Jedino spoljašnja po­
litika, kojom je ravnao samo kralj, bijaše im zajednička, a to je bio i raz­
log zašto stranci nisu uvijek marili za unutarnju razliku. Krunisanje za
zasebnoga hrvatsko-dalmatinskog kralja obavljalo se sve do Andrije II,
odnosno Bele IV, ali otada bijaše vazda zajedničko, samo što su kraljevi
bez sumnje izdavali zasebne zavjernice hrvatskim, a zasebne ugarskim
staležima.
Kralja je u Hrvatskoj zamjenjivao, kad je god to bilo moguće, samos­
talan i kralju jednakopravan herceg (dux), redovito član kraljevske poro­
dice (sin ili brat kralja). Zato se on i piše “božjom milošću” (dei gratia), a
nazivaju ga “herceško veličanstvo” (ducalis maiestas). Herceg je obično
stolovao u Zagrebu, Kninu i Zadru, a kasnije i u Bihaću na Uni. Godine
svoga vladanja računao je kao kralj, a imao je na svom sjajnom dvoru
zasebnu dvorsku kancelariju s kancelarom na čelu. Herceg je nadalje
vršio važna kraljevska prava u Hrvatskoj namještajući banove, sazivaju­
ći sabore, dijeleći plemstvo za zasluge hrabromu vojniku, vodeći vojsku
u rat, potvrđujući stare kraljevske privilegije pojedinim gradovima i ple­
mićima, i kujući svoje zasebne novce.
Kad hercega nije bilo, kraljevstvom su upravljali banovi, gotovo s is­
tom vlasti. U prvo vrijeme bio je samo jedan ban, ali od Bele IV nalazimo
ih uvijek po dva, i to napose za Hrvatsku i Dalmaciju, a napose za Sla­
voniju. Od Matijaša Korvina, kad je već Dalmacija s južnom Hrvatskom
bila izgubljena, ima samo jedan hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban,
ili dva ista. Taj je naslov zatim ostao u stalnoj upotrebi sve do 1918.
Banovi su redovito bili domaći plemići, ili su imali posjeda u Slavoniji.
Svaki je ban sebi na saboru sam imenovao između domaćeg plemstva
banovca (vicebanus); slavonski banovac bijaše redovito župan zagrebač­
ki ili križevački, a hrvatski župan kninski. Uz bana i banovca javlja se
samo u Slavoniji još i protonotar, koga je na saboru biralo plemstvo. On
je čuvao pečat kraljevstva, kao što je to činio kancelar u Ugarskoj, a u
kasnije doba bio je i banov zamjenik u sudovanju.
Hercezi i banovi sazivali su po kraljevu nalogu sabore. Budući daj e
kraljevstvo od druge polovice XIII st. bilo razdijeljeno na dvije upravne
jedinice, sastajali su se napose slavonski, a napose hrvatski sabori (ge-
neralis congregatio regni Sclauoniae ili regnorum Dalmatiae et Croatiae),
i to prvi ponajviše u Križevcima, zatim u Zagrebu i Čazmi, drugi pak u

118 [Husiti se u 30-im godinama XV st. pojavljuju u naseljima s obje strane Dunava
između Petrovaradina i Iloka, ponajviše gradskim, i prema suvremenim izvori­
ma bili su u etničkom pogledu Madžari. Iz sredine kameničkih husita potekao
je i prvi cjeloviti prijevod Biblije na madžarski jezik.]

256
 Povijest Hrvata

Kninu, Ninu i Bihaću na Uni, a kasnije u Topuskom i u Ripču (kraj

Bihaća). Sabori su trajali redovito po više dana, a dolazili su na njih
svi crkveni i svjetovni velikaši, niže plemstvo i zastupnici gradova, pa
i dalmatinskih (na hrvatski sabor). Samo u osobito važnim prilikama
vijećala su oba sabora, hrvatski i slavonski, zajedno. Predsjedao im je
redovito herceg ili ban, a ponekad i sam kralj (tako Žigmund 1397. u
Križevcima, Matijaš Korvin 1466. u Križevcima, a 1481. u Zagrebu, i
Vladislav II 1495. u Virovitici). Na one sabore kojima je predsjedao ban
slao je kralj od početka XVI st. u važnim prilikama po jednog ili po dva
svoja poslanika (oratores) da saopće staležima njegove prijedloge i želje
(propositiones regiae), o kojima se tada raspravljalo i stvarao zaključak.
Na tim se saborima vijećalo o svemu što se ticalo uprave, poreza, ob­
rane kraljevstva, vojničkih poslova i unutarnje politike Hrvatske, od­
nosno Slavonije; pa ipak, najvažnija je zadaća tih sabora bila, naročito
u starije vrijeme, rješavanje zapletenih parnica, dakle sudovanja. Ta­
ko javlja o djelovanju slavonskog sabora u Križevcima ban Krsto Fran­
kapan svome prijatelju, senjskom biskupu Franji Jožefiću, 29. maja
1527. ovo: “Zato ja, hvalju gospodina Boga i njega svete milosti pomoći,
opravih vse, ča pred orsag (= zemlju, to jest sabor) postavih: najprvo, da
z nova obećaše (naime slavonski staleži) da se tudie (= hitno) istira ova
riz (= ratna daća) po pol dukata; drugo, obećaše i deseto (= desetinu po­
ljskog priroda); treto, pristaše da se pravde pitaju (= rješavaju parnice).
I ovo je treti dan da se jurve počele pitati pravde.” 119 U XV st. (od 1442.
dalje), otkad je ugarski sabor dobio svoj trajni oblik i postao staleška
korporacija, počeo je slavonski sabor redovito slati svoje zastupnike ili
pouzdanike na ugarske sabore (nuncii regni Sclavoniae ili oratores regni
Sclavoniae), a hrvatski sabori ne samo da toga nisu činili nego nisu ni
na kraljev poziv htjeli polaziti ugarske sabore. Još 1397. pozvao je Žig­
mund dalmatinske gradove (a osim njih zacijelo i hrvatske staleže) na
sabor u Temišvar, ali se kraljevu pozivu nije nitko odazvao. Nato je Žig­
mund izrijekom obavijestio dalmatinske gradove da će s njima održati
sabor u Senju, kamo je “ponovo” pozvao “poslanike svih dalmatinskih
gradova”. Kad se godine 1509. i 1510. radilo o tom da se Veneciji ma­
kar i silom otme Dalmacija, kralj Vladislav l ij e 6. januara 1510. pozvao
hrvatske i slavonske staleže na sabor u Ostrogon na dan sv. Grgura
pape (12. marta). Međutim, mletački poslanik na budimskom dvoru,
Petar Pasqualigo, javlja 11. februara iz Zagreba da se hrvatska gospoda
neće odazvati kraljevu pozivu jer “nije bio običaj da se zovu na sabor u
Ugarsku” (non era consueto in le diete de Hungaria chiamar li signori di
Croatia), pošto su oni po starom običaju i pravu imali svoj vlastiti sabor
u Hrvatskoj (perche dicono aver loro auctorita ex concessione eis atributa
fa r la loro dieta in Croatia da per se). Razlog što su slavonski saborski

119 Ovo je mjesto suvremeni prevodilac protumačio latinskim jezikom ovako: “Ego
autem ad vota omnia deduxi, primo hoc subsidium dixerunt exigi citissime,
decimam etiam, ut rex optavit promiserunt; octava celebrabitur et jam incepta
est.” (Bečki državni arhiv, Hungarica.)

257
 Ferdo Šišić

zastupnici počeli redovito polaziti ugarske sabore nije bila možda podre­
đenost slavonskog sabora ugarskom, nego to što su oni držali da će on­
dje i za sebe steći povlastice i prava ugarskih staleža, a uz njih obraniti
i svoja zasebna. Osim toga vidimo da su oni sudjelovali i u najznatnijim
pitanjima spoljašnje politike.
I Slavonija i Hrvatska su se dijelile na županije (comitatus). Sada
nastadoše u županijskom uređenju važne promjene jer je starih plemen­
skih župa sve to više nestajalo, sjedinjujući se u županije po ugarskom
kalupu, a župane nije više birao narod nego ih je imenovao sam kralj po
svojoj volji. Taj proces razvijao se u Slavoniji mnogo brže negoli u Hrvat­
skoj, gdje su se stare hrvatske plemenske župe djelomično sačuvale sve
do XIV stoljeća.120 U Slavoniji su prije dolaska Turaka bile ove županije:
glaška, s obje obale savske pritoke Ukrine pa između donje Bosne, Save
i Borje planine s gradom Glažom; sanska, s obje obale srednje i donje
Sane s gradom Ključem; dubička, na jugu donje Une s gradom i trgom
Dubicom (današnja Bosanska Dubica); vrbaška, s obje obale donjeg Vr­
basa s Vrbaškim gradom (nedaleko od današnje Banjaluke). U toku XV
st. došle su te županije u bosansku vlast, ali su se ipak još i u početku
XVI st. nalazile u crkvenim poslovima u zagrebačkoj biskupiji (dubički
arhiđakonat). Još u prvoj polovici XIV st. nalazile su se u dubičkom ar-
hiđakonatu među ostalima i ove župe: u županiji dubičkoj (in districtu
Dubicensi) župa Svih svetih, sv. Nikole u Gredi, sv. Trojstva u Slabinji
i sv. Jakova u Štrigovi; u županiji sanskoj: sv. Martina u Kozaru, sv.
Jurja u Blagaju, sv. Martina u Japri, sv. Marije u Vodici, sv. Križa u
Hrvaćanima; u vrbaškoj županiji: sv. Jelisavete u Vrbaškom gradu, sv.
Mihajla u Vojskovu, sv. Mihajla u Turjaku, sv. Jurja u Gracu, sv. Petra
u Viduši i sv. Ivana Krst. u Ivanjskoj. U glaškoj županiji postojala je žu­
pa sv. Nikole u Glažu “tik medja Usore” (in metis Uzore). Dalje na zapa­
du sterala se između srednje Une i Sane (oko Grmeč planine) psetska
županija s gradom Psetom (danas Petrovac); s lijeve obale Une počinje
zagrebačka županija, sastavljena od više bivših plemenskih župa;121 uz

120 [Kao što je već napomenuto u bilj. 63 na str. 150, o “starim hrvatskim plemen­
skim župama” i njihovu postepenom nestajanju u razdoblju od XII-XIV st. jedva
se može govoriti. “Plemenske” župe, među kojima Šišić osobitu pažnju obraća
turopoljskoj, u stvari su ostaci onoga upravnog uređenja, koje su u srednjov­
jekovnoj Slavoniji uveli Arpadovići (s y s t e m a c a s tr o r u m ).]
121 To su: gorička s gradom Goricom, Cetinom i Klokočem; gajska s Gaj gradom
(danas Mala Kladuša u sjev.-zap. Bosni); novigradska s Novigradom (danas
Tadorovo); gorska sa Steničnjakom, Topuskom i Zrinjem; podgorska s gradom
Podgorjem nad Jastrebarskim (danas Sv. Jana); Okićka s gradom Okićem i Sa­
moborom; sisačka; turopoljska (Campus Zagrabiensis) s Lukavcem; zagrebač­
ka s Gradecom (gornji grad Zagreb); Ivanička s gradom Ivanićem; moravečka s
gradom Moravče (kraj Zagreba). Sve su župe, osim Turopolja, do XV st. bile sas­
vim ujedinjene sa zagreb. županijom. Turopoljci sačinjavali su prastaru hrvat­
sku plemensku župu. Sve do 1225. bili su službenici grada (c a s tr u m ) Zagreba,
ali ih “mladi” ugarski kralj i hrvatski herceg Bela (docnije Bela IV) učini te godi­
ne kraljevskim službenicima (s e r v ie n te s re g is ), dakle plemićima. Odsada im je
sva briga bila koncentrirana s jedne strane oko njihovih ekonomskih potreba,

258
 Povijest Hrvata

nju širila se zagorska s gradom Krapinom, ali na kraju XV st. ukinuta

je i sjedinjena pretežno s varaždinskom, a samo djelomično sa zagrebač­
kom; najznatnija srednjovjekovna slavonska županija bila je križevač-
ka, također sastavljena od više manjih plemenskih župa,122 a prostirala
se u XV i u početku XVI st. duboko u današnju Slavoniju, sve do Oraho-
vice i Donjeg Miholjca. Križevačka županija opkoljavala je sa zapadne,
istočne i južne strane županiju virovitičku, u XV i XVI st. samo okoliš
današnjeg mjesta Virovitice do Drave. Na današnjoj hrvatskoj zemlji
dalje na istok prostirale su se županija požeška s gradom Požegom i
mjestima Kutjevom, Brodom i Zapoljem, zatim vukovska sa središtem u
Vukovu ili u današnjem Vukovaru, a s mjestima: Goijan, Đakovo, Hor-
vat-grad, Berkasovo, Morović (Marot) i Ilok (Ujlak) pa najzad srijemska
sa središtem u Banoštoru (K6 ili Bani monasterium) i mjestima Mitrovi-
com i Zemunom. Treba još napomenuti d a je baranjska županija (kojoj
inače bijaše središte u Pečuhu) dopirala - prelazeći Dravu - još u XV st.
sve do Papuka, tako da su u njoj bila mjesta Valpovo, Našice, a gdjekad
i Osijek. U Hrvatskoj su bile mnogobrojne župe i županije, tako morska
(Maronia) između ušća Neretve i Cetine, s Omišom i Makarskom, inače
postojbina snažnog hrvatskog plemena Kačića, pa duvanjska, hlijeva-
njska i dlamočka; te županije dospješe oko 1325. u bosansku vlast. Da­
lje su bile županije: imotska, poljička (od XIV st. dalje), cetinska, kliš-

a s druge, da se održe u nezavisnom položaju prema zagrebačkoj županiji, koja

je stalno išla za tim da i Turopolje sjedini sa svojim teritorijem. Prvi turopoljski
statut potvrdio je kralj Ladislav IV god. 1279, a taj je ovim plemićima dao pravo
da sebi biraju svoga župana (comes) i ostalo činovništvo (officiales) na zboru
čitave općine (congregatio generalis) i to svake godine. Na tim zborovima Turo­
poljci su raspravljali o svojim lokalnim potrebama i branili svoj posjed i svoj
iznimni pravni položaj. Sam turopoljski župan bijaše inače podređen zagrebač­
kom županu, ali je u kaznenim stvarima sa svojim prisjednicima bio u općini
neograničeni sudac. Osim toga zastupao je općinu pred kraljem, hercegom,
banom i svim sudbenim oblastima u Slavoniji i Ugarskoj, i dolazio na slavonski
sabor kao njegov virilni član. U civilnim parnicama rješavao je od XV st. dalje
rasprave u prvoj molbi, jer se dalje moglo apelirati na banski sud, a zatim na
kraljevski. U sudovanju a naročito kod izvršenja presude, pomagao mu je pris­
tav (pristaldus). Tek pred kraj XVI st. javlja se uz župana još i podžupan (viceco-
mes) kao njegov zamjenik, biran u zboru na godinu dana. Kao plemići Turopo­
ljci su služili i u vojsci pod banskom zastavom, ali ipak tako da su sačinjavali
zasebnu četu pod svojim zapovjednikom (capitaneus). Na taj svoj autonomni
položaj Turopoljci su pazili veoma surevnjivo. Redovito bi dadi svoje “pravice”
potvrđivati od kraljeva i banova. Međutim, 1422. provale u Turopolje prvi put
Turci. Odsada dalje morali su se Turopoljci brinuti i za svoju obranu, pa tako
podigoše 1479. grad Lukavec i smjestiše u njemu kaštelana da ga čuva. Ali uz
to zamoliše i medvedgradskog vlastelina za pomoć, a taj im pošalje 12 strijela­
ca koji sada uzmu Lukavec u posjed za svoga gospodara, odnosno za kralja
kao kraljevski grad (castrum regium). Iz toga se porodi mnogogodišnja parnica,
za koje Turopoljci pretrpješe mnoge nepravde i svakojaka zla. Naposljetku im
je grad Lukavec 1553. vraćen. Tako su opet postali slobodni, starajući se oko
unapređenja svoje općine.
122 To su: čazmanska, garićka, garešnička, grđevačka, kalnička, moslavačka i ro-
višćanska.

259
 Ferdo Šišić

ka, kninska, bribirska, lučka (između mora, Zrmanje i Krke), najveća

i glavna srednjovjekovna županija s one strane Velebita,123 sidraška s
Biogradom, ninska, lička s gradom Počiteljem, buška s Bočac-gradom
(kod današnjega Kosinja), gatska s Otočcem, krbavska s Krbavskim
gradom ili današnjom Udbinom, unska s mjestom Srb (od sebar),124
unačka s gradom Uncem, lapačka s Lapac-gradom (po svoj prilici na
današnjem brdu Obijaju kod Donjeg Lapca), otučka s Gračacom, odorja-
nska sa Zvonigradom na Zrmanji,125 nebljuška s Nebljusima, humska
s Hum-gradom i Ripčem, zatim brinjska, modruška, drežnička, senjska
i vinodolska u primorju. Međutim, već u početku XV st. računali su se
krajevi na jugu Kupe u Hrvatsku, a ne u Slavoniju, i tako počne poste­
peno stapanje obiju upravnih jedinica u jednu.
Središte svake županije, hrvatske i slavonske, bijaše utvrđen grad,
po kojem se obično prozvala i čitava županija; njime je upravljao naj­
prije župan, a uza nj kaštelan ili gradščik, koji je zapovijedao četom
kraljevskih službenika (castrenses ili servientes). Uz te tvrde gradove
nastajale su s vremenom na njihovu podnožju varoši (suburbia), iz kojih
se kasnije razviše kr. slob. gradovi s građanstvom. Već na kraju XII st.
počeli su kraljevi dijeliti nekim velikašima čitave županije (tako knezovi­
ma Krčkim: Modruš, Vinodol i gatsku županiju, Bribirskima bribirsku,
Nelipićima cetinsku), koje tako postadoše njihove gospoštije (dominium,
(v)ladanje), a oni njima nežupani nego knezovi ili grofovi. Inače je žu­
panijom upravljao župan, a zamjenjivao ga je podžupan, ali od XIV st.
bili su kraljevski gradovi u upravi kaštelana (gradščika) kojima su se
morali pokoravati svi plemeniti i neplemeniti službenici ili podanici tih
gradova. Oni koji su bili oprošteni od te službe, dakle oni koji su bili
pravi plemići, imali su svoje plemenske župane (comes terrestris), koji
se pokoravahu samo banu. Županijsko plemstvo sastajalo se na skup­
štine kojima je predsjedao župan, a često i ban. One su se bavile svim
županijskim upravnim poslovima, utjerivanjem poreza i uvođenjem voj­
nih odjeljenja u smislu kraljevskih zapovijedi, a i sudovanjem.
Sudbenost bijaše uglavnom ista u Hrvatskoj i u Slavoniji. Vrhovni
sudac bijaše herceg ili ban, koga je zamjenjivao banovac, a u Slavoniji
još i pronotar. U Slavoniji su za redoviti banski sud određeni stanoviti
rokovi, najprije dvaput, a zatim i četiriput u godini, i to uvijek osmi dan
poslije ovih blagdana: Bogojavljenja (6. jan.), Đurđeva (24. apr.), Jakov-
ljeva (25. jul.) i Mihajlova (29. sept.); zbog toga su se ovi redoviti banski
sudovi i zvali oktavalni (iudicia octavalia). Tim je banskim sudovima
predsjedao ban (ili njegov zamjenik), a uza nj su bili prisutni na saboru
izabrani prisjednici (assessores). O odluci se uvijek izdavalo pismeno

123 U XIV st. sjedinile su se u lučkoj županiji stara lučka, pa sidraška, ninska i
bribirska; središte bijaše Ostrovica kod Bribira.
124 [Premda se u izvorima, koji su pisani hrvatskim jezikom, riječ s e b a r u značenju
neslobodnog čovjeka upotrebljava u početku XVI st., izvođenje toponima Srb
od te riječi nije vjerojatno. Po svemu se čini da je on u vezi s etničkim imenom
srpskim.)
125 [Podatak o župama otučkoj i odorjanskoj dodao je Šišićevu tekstu prof. Barada.]

260
 Povijest Hrvata

rješenje pod banskim pečatom, koji je čuvao protonotar. Od banskog

suda moglo se i u Hrvatskoj i u Slavoniji prizivati na kraljevski sud,
odnosno na suca na kraljevskom dvoru (iudex curiae regiae). Banski se
sud u Hrvatskoj redovito sastajao u Kninu, a u Slavoniji u Križevcima
ili Zagrebu, ali nisu rijetki primjeri da su sam ban ili banovac putova­
li po banovini i dijelili pravdu. Niži sudovi bili su županijski sudbeni
stolovi, jer u to doba bijaše uprava u najtješnjoj vezi sa sudovanjem.
Županijskom sudu stajao je na čelu župan (ili podžupan), a uza nj su
bili kao prisjednici po četiri (gdjekad i po više ili manje) plemićka suca
(iudices nobilium), odabrani iz pojedinih kotara županije, dok su odluke
županijskog suda izvršavala dva pristava (pristaldi). Još niži sudovi bili
su u Hrvatskoj plemenski stolovi za pojedina plemena (tako za Mogoro-
viće, Šubiće i druge) koja su živjela unutar novostvorenih županija, s
posve sličnim uređenjem kao što su ga imali županijski sudovi. U kralj,
slobodnim gradovima sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac (iudex)
sa svojim izabranim građanskim prisjednicima, a viša im molba bijaše
tavernikalni stol na kraljevskom dvoru.126 Banovi nisu nikad sudili u
gradovima, osim ako ih je kralj za to izrijekom odredio. Podanicima su
pak sudila, bez priziva, njihova gospoda. U Hrvatskoj se sudilo redovito
po običajnom pravu (iuxca consuetudinem regni Croatiae, ili hrvatski:
pravda i zakon hrvatski), a u Slavoniji još i po ugarskim zakonima i obi­
čajima.127 Primorski gradovi počeše od XIII st. uvoditi pisane statute,
uglavnom po mletačkom uzoru, i to Split oko 1240, Dubrovnik 1272,
Trogir 1291, Zadar 1305. Gotovo u isto vrijeme povedoše se za njima i
privatne gospoštije; tako nastade Vinodolski zakonik od 1288, najstari­
ji hrvatski pravni spomenik. Vinodolsko je pučanstvo u starije vrijeme
plaćalo kralju određeni danak, ali kad je Andrija II god. 1255. darovao
Vinodol knezovima Krčkim, postali su Vinodolci u neku ruku kmetovi
jer su morali plaćati različite daće. Budući da su knezovi Krčki nastojali
da se što više okoriste, a Vinodolci opet išli za tim da što manje plaćaju,
nastupila su trvenja koja je napokon ipak trebalo temeljito riješiti. Obje
su se stranke najzad sporazumjele da će napismeno utvrditi “vse dob­
re stare iskušene zakone u Vinodol”. To se zbilo 6. januara 1288, kad
su se sastali zastupnici od devet vinodolskih gradova (kaštela) i općina
(Ledenice, Novi, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grob­
nik) u Novom “pred obrazom (krčkoga) kneza Leonarda”, i tu je zatim
u dvorani (“na sali”) kneževskoj napisan “Vinodolski zakonik”, koji se
sastoji od 77 članaka. U zakoniku su u većini javnopravne odredbe, a
među njima kaznenopravne, dok se za privatnopravne pokazuje malo
interesa. Ti su se sporovi rješavali među seljacima samim, a prestup­

126 Svi kr. slob. gradovi u Ugarskoj i Slavoniji potpadali su pod dvorskoga meštra
blagajnika (m a g is t e r ta v e m ic u s ).
127 “De iure et consuetudine regni Hungariae et per consequens regni Sclavoniae,
quod eisdem iuribus et consuetudinibus, quibus regnum Hungariae utitur, ga-
udere solet”, kaže u jednoj sudbenoj ispravi izdanoj u Križevcima 13. januara
1517. ban Petar Berislavić. (Original u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu; Juri-
dica 143, 2. U regestu štampao ga Mesić u Starinama JAZU V, str. 172-173.)

261
 Ferdo Šišić

nici su imali plaćati globu koja je tekla u kneževu blagajnu. Očito je Vi-
nodolcima bilo milije da znaju kad su i u kojem opsegu imali da plate
globu negoli da prestupnici budu izručeni samovolji kneževih službeni­
ka. Inače knez sebi pridržava pravo kontrole nad svim općinama; bez
njegova se dopuštenja ne mogu održavati skupštine, pa može kazniti
sve učesnike zapljenom imutka. Nevjera protiv kneza, pak, smatra se
za veleizdaju. Osobito je značajno da Vinodolski zakonik ne poznaje tak­
vih okrutnosti kao zakonici drugih zemalja u to doba; on je prema sred­
njovjekovnom pravu upravo human, pa poznaje stroge kazne samo za
vraćanje i počinitelje paleža. Ipak ima nekoliko težih slučajeva za koje
nije kazna određena u zakonu, već je određuje sam knez. Mučenja, da
se iznudi od krivca priznanje, Vinodolski zakonik ne poznaje. Štaviše,
zakonik određuje da vlasnik smije sam ubiti štetočinca ako ga zatekne
u svojem posjedu. Sud nije mogao sam po svojoj vlasti postupati jer
su stranke morale same doći pred kneza i podnositi tužbu. Bijaše do­
pušteno i to da se stranke mogu poslužiti “odvjetnikom”. Kao dokazno
sredstvo upotrebljavahu se svjedoci i prisega. Posve su isključena sreds­
tva tzv. božjeg suda, tj. vrela voda, usijano gvožđe i sudbeni dvoboj, ina­
če toliko uobičajena u to doba u drugim stranama. Kako vidimo, Vino­
dolski zakonik nije samo najstariji pisani spomenik iz hrvatske pravne
prošlosti nego i osobito važan kulturni spomenik. I kaptoli su sastavljali
svoje statute u zbornik; tako je zagrebački kanonik Ivan, arhiđakon go­
rički, sastavio (između 1334 i 1354) znameniti zakonik “Statuta capituli
Zagrabiensis”, koji se sve do danas sačuvao u originalu.
Novčarstvo i grbovi. Hercezi ili banovi kovali su i svoje novce. Prvi
je to činio herceg Andrija (1197-1203), i to pravo se održalo sve do vlada­
nja kraljice Marije potkraj XIV stoljeća. Novac se obično nazivao moneta
banalis (banovac, banica)128 a kovala gaje herceška ili banska kovnica,
nazvana camera. Najstarija kovnica bila je u Pakracu, zatim sve do
konca njezina opstanka (potkraj XIV st.) u Zagrebu (otuda denarii Zag-
rabienses). Kovnica je donosila hercegu (ili banu) velike prihode. Vrste
novca bijahu: dinari, oboli (ili pola dinara) i bagatin (najsitniji novac);
novci su bili kovani od srebra pomiješana sa bakrom. Dvjesta dinara
činilo je jednu marku; četvrtina marke zvala se ferto (odatle još i danas
fertalj)128a petina pensa, a osmina libra. Na naličju banskog novca nala­
zi se kuna u bijegu između dviju šestokrakih zvijezda, to jest grb stare
Slavonije, koji je Vladislav II (1496) kasnije napose odobrio kraljevini
Slavoniji. Uz to se na naličju nalazi još i polumjesec nasuprot zvijezdi, a
to je zacijelo drevni grb Dalmacije ili Hrvatske. Na obličju novca nalaze
se dvije okrunjene glave, možda kralj i kraljica, ili kralj i njegov sin,129
te natpis “Moneta regis per Sclavoniam” ili “Moneta ducis per Sclavo-

128 Još i danas naziva se u Bosni i u Dalmaciji sitan srebrni novac banovac, ba­
nica.
128a [Riječ fertalj, uobičajena u kajkavaca, potječe od njem. Viertel (firtl) = četvrt.)
129 Obje te glave nalaze se i na čisto ugarskom novcu kovanom u Ugarskoj. Znače­
nje još nije objašnjeno.

262
 Povijest Hrvata

niam”, to jest kraljevski ili herceški novac za Hrvatsku. Tek u drugoj

polovici XV st. na nekim slikama, a zatim u XVI st. na kolajni kralja Lu-
dovika II (1525), javlja se prvi put grb Hrvatske: naime, u pet redova po
pet izmjeničnih srebrnih i crvenih kocki, dok se grb Dalmacije, to jest
tri leopardske glave, prvi put javlja najednom pečatu već 1406. Mada
se grb Hrvatske javlja razmjerno dosta kasno, ipak nema sumnje d aje
veoma star. Na to nas upućuje u prvom redu njegova jednostavnost, jer
su grbovi to jednostavniji što su svojim postankom stariji. Grb Dalmaci­
je pak bez sumnje potječe od samoga kralja Žigmunda, dakle neće biti
stariji od početka XV stoljeća.
Porezi. U plaćanju poreza bijaše velika razlika između Hrvatske i Sla­
vonije. Budući d a je kralj Koloman 1102. oslobodio hrvatsko plemstvo
od plaćanja zemljarine ili kunovine (marturina), bijaše ona isključivo
slavonski porez, a iznosio je najprije 12 dinara na godinu.130 Od njega

C~I ibarMarcaManila S p liclva n in a V chorale

uldarli llloria Stefeudouice :ud>t u ucifih
haruacchi (lolena/chacho ona ub uoi
uodu O lo p h c rn a P o frid u u o if
chc gnegoue/i oflodobt pu^
ch ilraelfchi od ueli
che p o g ib iii.
+
Prodaiufcubnccib umareatii uftacu
chtdaifi libarh figoao.

Marko Marulić, Judita, Venecija 1521.

(naslovna strana)

130 Gledaj str. 167 i 184. [Marturina je pod tim imenom bila poslije 1360. poznata i
u Hrvatskoj, pa se zbog toga ne može smatrati “isključivo slavonskim porezom”,
iako je za srednjovjekovnu Slavoniju naročito karakteristična.)

263
 Ferdo Šišić

su kraljevi oslobodili u toku stoljeća mnoge velikaše i čitave korporacije

(tako kralj Andrija II zagrebački kaptol 1217). Uz kunovinu plaćala je
Slavonija porez zvan “lucrum camerae” (dobit kovnice). U starije se,
naime, doba kovao svake godine novi novac, kojim je valjalo izmijeniti
stari, ali tako da je vlasnik dobio za tri stara dva nova komada novca.
Za Bele IV pretvoren je taj neizravni porez u stalni u iznosu od sedam
dinara; ali Ludovik I pokušao je da ga ukine (1351) i da uvede godišnji
porez od 18 dinara od svakih vrata (porta) kroz koja mogu proći nato­
varena kola žetve, a imali su ga plaćati u kraljevsku blagajnu, ne više
u bansku, svi plemići bez izuzetka. Međutim, kralj nije mogao provesti
svoje volje jer se marturina i “dobit komore” plaćala u Slavoniji i dalje,
sve dokle je god postojala zasebna slavonska kovnica novca, pa još i
poslije toga. Ni kralj Matijaš Korvin nije mogao uspjeti sa svojim po­
reznim reformama, pa je tako Slavonija plaćala sve do mohačke bitke
kunovinu, naime po 20 dinara od kmetskog selišta, ili po dukat od pet
kmetskih ognjišta (dimnjaka). Neprekidni i teški bojevi s Turcima u XV
st. ipak su uvođenjem izvanredne ratne daće (hrv. riz, lat. taxa, contri-
butio, died) donijeli znatnu poreznu preinaku. Ali ta se daća nije mogla
rasporezovati ni pobirati bez posebne privole ugarskog ili slavonskog sa­
bora, i to samo kad su to staleži smatrali za nužno, pa su oni čak sami
određivali kolika će daća biti u pojedinim prigodama. Tu je izvanrednu
daću prinosila uz Slavoniju i Hrvatska, dok je nije kralj Vladislav II od
toga sasvim oslobodio. A lije nešto prije Slavonija stekla (1472) privile­
gij da plaća samo polovicu one ratne daće koja se plaćala u Ugarskoj,
naime od svakoga kmetskog selišta (porta, fumus) samo pola dukata,
ciko se u Ugarskoj imao plaćati čitav dukat. Tu je ratnu daću vazda do­
puštao samo slavonski sabor, a ubirao ju je ban po županijskim orga­
nima (dikatorima). Doskora, pak, bijahu od te daće oprošteni ne samo
svi crkveni posjedi (biskupa, kaptola, samostana i župnika) nego i oni
glavne svjetovne gospode (hercega, bana, banovca, župana i plemićkih
sudaca), pa čak i pojedinih velikaša. Tako je sav teret i opet pao na ma­
nje posjednike i kmetove, a sam prihod daće postajao je sve manji. Uz te
su se glavne daće plaćale u Hrvatskoj i Slavoniji još i druge, tako “trgo­
vina” u lukama, a tridesetina od strane robe na granici. Još su važan
prihod davale mitnice i solane. Osim poreza morao se davati i “počasni
dar” . Kad su, naime, kralj i njegovi zamjenici, ban i herceg, bili na pu­
tu, moralo je plemstvo i građanstvo da ih dočeka i pogosti; to se zvalo
zalaznina (descensus), a bio je jedan od najneugodnijih poreza jer su
kraljevi i banovi, a naročito njihovi činovnici, na koje se to pravo tako­
đer proteglo, vazda bili na putu. Razumije se, kraljevi su mogli i od toga
oslobađati ne samo pojedine velikaše i plemiće nego i crkvene korporaci­
je i kr. slob. gradove, i to bilo sasvim, bilo djelomično, npr. ograničiti ga
samo na konak (stan) ili samo na hranu. Tako je Gradec kod Zagreba
(današnji Gornji grad) bio obavezan u smislu “Zlatne bule” kralja Bele
IV od 1242. da ima kralja, kad u nj dođe, svaki puta počastiti za ručak
sa 12 volova, 1000 hljebova kruha i 4 akova vina. Ako bi u grad stigao
herceg od kraljevske porodice, ima mu dati polovicu toga. Banu pak ne-

264
 P o v ije s t H rv a ta
265

V in c e n c iz K a s tv a , P r iz o r “m r t v a č k o g p l e s a ” (fr e s k a ) u c r k v ic i sv. M a r ije n a Š k r iljin a m a k o d B e r m a u Is t r i (1 4 7 4 )

 Ferdo Šišić

Is t o č n a s tr a n a k a te d r a le u Š ib e n ik u (X V s t.)

će redovito ništa davati kad bude dolazio; samo kad nastupi svoju čast,
darovat će mu jednog vola, sto hljebova kruha i akov vina.
Vojska i mornarica. U hrvatskoj vojski (exercitus chroaticus) nasta­
doše u to doba znatne promjene. Dok je za prvih Kolomanovih nasljed­
nika vojska bila plemenska, kao za narodne dinastije, stali su kraljevi

266
 Povijest Hrvata

C r k v a sv. M a r ije u M o r o v ić u (S r ije m ) iz X I I I - X I V st.

iz kuće Anžuvinske uvoditi strogo feudalno uređenje.131 Tako zamijeni-

še stare plemenske čete nove velikaške ili banderiji, a ban i plemstvo
bili su dužni da ih izdržavaju. I crkveni dostojanstvenici i korporacije
(kaptoli i opatije) bili su kao vlasnici prostranih imanja također dužni
podržavati konjaničke i pješačke čete, a tako i kr. slob. gradovi; stoga i
vidimo gdje se u doba turskih ratova stavljaju glavom biskupi i opati na
čelo vojske. Pored banderija javljaju se kasnije i plaćeničke čete, koje
su također podržavali staleži. Hrvatskoj vojsci bijaše redovito na čelu
ban kao vrhovni vojvoda (capitaneus), izabran napose za to od sabora,
ali staleži su mogli po privilegiju kralja Matijaša (1477) izabrati i koga
drugoga ako su znali d a je sposobniji, a naročito ako je banska stolica
bila ispražnjena. Mornarica je znatno spala otkad je Dalmacija došla
u mletačke ruke; najjača je bila za kralja Ludovika I, koji je imenovao
zasebnoga hrvatskog admirala (admiratus regnorum Dalmatiae et Croa-
tiae). Admiral bijaše redovito i knez otoka Hvara, Brača i Korčule, gdje
je lako mogao prikupljati najvještije i najsmjelije mornare. Uz admirala

131 [Kako su feudalni društveni odnosi u hrvatskim zemljama mnogo stariji od XIV
st., iako se nisu jednakom brzinom širili u svim krajevima, vojničko je uređenje
također već davno prije izgubilo nekadašnje plemensko obilježje. Anžuvinci da­
ju konačan oblik tzv. banderijalnom uređenju.]

267
 Ferdo Šišić

spominje se i njegov zamjenik viceadmiral. Svi pomorski gradovi Dal­

macije bijahu obavezani da nešto pridonesu za mornaricu, većinom po
jednu galiju, a koji toga ne bi mogao, taj barem po koju manju lađu,
brigantinu ili liburnu. Tako se ta mornarica sastojala u doba kralja Lu-
dovika I od 12 do 15 galija i više manjih brodova. Koncentrirana je bila
u vodama između Trogira, Visa i Hvara, a nije samo stražila i branila
primorje nego je sudjelovala i u navalnim ratovima. Međutim, otkad
je Dalmacija došla pod mletačku vlast, mornarica je sve to više počela
propadati. Ostalo je najzad u XV st. tek nešto brodova u Senju, kojima
su od 1469. zapovijedali senjski kapetani. Kad je naposljetku 1480.
došao i otok Krk u mletačku vlast, nestaje doskora hrvatske mornarice
sasvim. Zbog obrane od Turaka; naročito u doba Matijaša I Korvina,
podiže se još i brodarstvo na rijekama (šajkaši, nasadi), kod kojega su
služili poglavito doseljeni Srbi. Središte im je bio Petrovaradin. To je
ratno brodovlje brojilo za kralja Matijaša Korvina do 364 lađe, a među
njima je bilo i velikih galija s topovima i opsadnim strojevima. Šajkaša
(brodara) bilo je na njima do 2600, a vojnika oko 10.000.
Gradovi su imali dvojaku vrstu uprave. Dalmatinski su gradovi živ­
jeli i nadalje starim autonomnim životom po mletačkom uzoru, dok su
slavonski gradovi: Varaždin (1209),132 Zagreb (1242), Križevci (1252)
i drugi, bili uređeni po njemačkom uzoru kao kr. slob. gradovi. Na če­
lu uprave bijaše sudac, a uza nj izabrano gradsko vijeće, koje je sebi
slobodno biralo suca i župnika, i budno pazilo na gradske interese, na­
ročito obrtničke i trgovačke. Gradski sudac i ostali gradski zvaničnici
birali su se svake godine. Osim toga su građani mogli slobodno raspola­
gati svojom imovinom i svakog tjedna održavati sajmove u gradu: tako
Gradec kod Zagreba dva puta, u ponedjeljak i četvrtak. Dužnost pak
građana sastojala se u tome da su imali davati kralju, kad sam ide u
vojnu, deset oružanih momaka.
Trgovina je bila unutarnja i vanjska. Slavonija je trgovala s Ugar­
skom, Štajerskom, Kranjskom, Hrvatskom i Bosnom, Hrvatska i Dal­
macija s Bosnom i Srbijom na kopnu a s Italijom, naročito Venecijom,
po moru. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovačka mornarica
dalmatinskih gradova, dok su kopnenu trgovinu pomagali riječni puto­
vi i ceste. Najvažnija cesta koja je spajala Slavoniju s Hrvatskom, bila
je ona koja je počinjala kod Vaške na Dravi nadovezujući se na ugar­
sku cestu, te je išla preko Virovitice, Varaždina, Zagorja do Zagreba, a
zatim preko Turopolja na Kupu, Topusko, Bihać, Knin i dalje na more.
Kod Topuskoga odvaja se druga cesta na Modrušu vodeći preko Brinja i
Vratnika u Senj. Kako je onom prvom cestom redovito prolazila vojska,
nazivala se obično “vojničkom” (via exercitualis). Obrt su unapređivali
cehovi, u kojima se okupiše majstori istih zanata, a kraljevi su im da­

132 [Privilegij za grad Varaždin iz g. 1209. nesumnjivo je krivotvoren, pa u obzir do­

lazi samo privilegij iz g. 1220. Usp. o tome Z. Tanodi, Ispravnost varaždinske
darovnice iz godine 1209, ČHP 1/4, 1943.)

268
 Povijest Hrvata

vali i različitih povlastica; samu pak trgovinu sajmovi, koje su kraljevi

posebnim privilegijima dopuštali gradovima.
Graditeljstvo. S općim blagostanjem i napretkom kulture podiže se
sada također i graditeljstvo. U Dalmaciji je prevladao više romanički
slog, a kasnije i sama renesansa, a u Slavoniji gotički. Tako je u Zadru
izgrađena u romaničkom slogu stolna crkva sv. Stošije (u XIII st.), a u
Šibeniku stolna crkva sv. Jakova u slogu rane renesanse (u XV st.);
zagrebačka i topuska crkva (iz XIII st.) bile su uzori gotike. Isto se tako
gajilo, naročito u Dalmaciji, zlatarstvo i slikarstvo.

KRONOLOŠKI PREGLED DOGAĐAJA DRUGOG DOBA

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1102 Ugar. kralj Koloman okrunjen Aleksije Komnen 1081-1118.

hrv.-dalm. kraljem.
1107 Koloman predobio dalm. gradove.
1115-1117 Mlet. rat. Koloman umro 1116. Ivan Komnen 1118-1143.
1124 Stjepan II u Dalmaciji.
oko 1137 Bosna se pridružuje Ugarskoj.
1150 Manuelova pobjeda na Tari. Manuel Komnen 1143-1180.
1167-1180 Bizantinci vladaju u južnoj
Hrvatskoj i Dalmaciji.
1193 Bartol, knez modruški.
1197-1203 Herceg Andrija.
1202 Zadar osvojili Mlečani s pomoću Četvrta križarska vojna
križara. 1202-1204.
1222 “Zlatna bula” Andrije II. “Magna charta” u Engleskoj
1215.
1242 Tatari u Hrvatskoj. Bitka kod Mohija na Šaju 1241.
1247 Zadar se predaje Veneciji. Pogibija Fridrika, posljednjeg
Babenbergovca 1246.
oko 1260 Bela IV razdvojio hrvatsko Štajerska u vlasti ug.-hrv.
kraljevstvo. kralja 1254.
1273 Prvi slavonski sabor. Rudolf Habsburški 1273-1291.
Bitka na Moravskom
polju 1278.
1293 Knezovi Bribirski postaju
nasljedni banovi u Hrvatskoj.

269
 Ferdo Šišić

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1301 S Andrijom III izumro S Većeslavom III izumro rod

rod Arpadovića. Premyslovica 1306.
1311-1313 Ban Pavao Bribirski ratuje s 1310. Luksemburgovci u
Venecijom radi Zadra. Češkoj.
1322 Padom bana Mladena prestaje 1346. Stefan Dušan postaje
hrv. nasljedno banstvo knezova car srpski.
Bribirskih.
1346 Zadar se predaje Veneciji. 1348. Karlo IV osniva
sveučilište u Pragu.
1347 Ludovik I uspostavlja kraljevsku 1355. Umro Stefan Dušan,
vlast u Hrvatskoj. car srpski.
1358 Ludovik I sjedinio Dalmaciju s 1370. Ludovik I postaje kralj
Hrvatskom. poljski.
1377 Tvrtko podiže Bosnu 1371. Bitka na Marici. Pad
na kraljevinu. Makedonije pod Turke.
1383 Buna Ivana od Paližne.
1386 Pogibija Karla II Dračkoga.
1386 Pokolj kod Goijana, zarobljenje 1389. Bitka na Kosovu polju.
kraljica Marije i Jelisavete.
1394 Žigmund uspostavlja privremeno 1396. Bitka kod Nikopolja.
svoju vlast u Hrvatskoj.
1403 Ladislav Napuljski okrunjen za
ug.-hrv. kralja u Zadru.
1409 Ladislav Napuljski prodao
Dalmaciju Veneciji.
1415 Ugarski utjecaj istisnut iz Bosne. 1427. Ugarska dobiva Beograd.
1440.Prva opsada Beograda.
1444 Hrvatska gubi Omiš i Poljica. 1444. Bitka kod Varne.
1448 Stjepan Vukčić postaje herceg 1453. Pad Carigrada.
sv. Save. 1456. Druga opsada Beograda.
1459. Srbija postaje turski
pašaluk.
1463 Propast bosanskoga kraljevstva. 1463. Prvi nasljedni ugovor
između Matijaša Korvina i
Fridrika III
1464 Osnutak Jajačke banovine.
1469 Osnutak Senjske kapetanije.

270
 Povijest Hrvata

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1480 Gubitak Krka.

1482 Pad Hercegovine. 1491. Drugi nasljedni ugovor
između Vladislava II i Mak-
similijana.
1493 Bitka na Krbavskom polju. 1505. Ugarski sabor isključuje
sve strance od prava na
ug.-hrv. krunu.
1506. Treći nasljedni ugovor
između Vladislava II i
Maksimilijana, a 1515.
četvrti nasljedni ugovor.
1520 Pogibija bana Petra Berislavića. 1521. Sulejman II osvojio
Beograd.
1525 Krsto Frankapan opskrbio Jajce.
1526 Hrvati hoće da sebi biraju
drugog vladara.
1526 Bitka na Mohačkom polju, 1526. Bitkom na Mohačkom
(29. kol.) pogibija Ludovika II, polju i pogibijom Ludovika II
Hrvatska bez kralja. ostaju Ugarska i Češka
bez kralja.

271
 TREĆE DOBA

Od 1526. do 1790.

Izvori. - 1. Kukuljević, Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I-III, 1862-

63; F. Šišić, Hrvatski saborski spisi I-V (1526-1630), MSHSM 33, 36, 39, 41 i
43, 1912-18; Zaključci hrvatskog sabora (1631-1735), I-III, Zagreb 1958-61;
E. Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoni­
ae I-III (1526-64), MSHSM 35, 38 i 40, 1914-17; R. Lopašić, Spomenici hrvat­
ske krajine I-III (1479-1780), MSHSM 15, 16 i 20, 1884-89; Prilozi za poviest
Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu, Stari­
ne JAZU 17 i 19; 1885-87 (uglavnom grada iz g. 1529-99, a odnosi se na Va­
raždinsku krajinu); E. Laszowski, Prilozi za povjest hrvatske Krajine, VZA VII
i VIII, 1905-06 (iz vremena 1643-1784); L. Thalloczy - A. Hodinka, A horvat
veghelyek okleveltara (Hrvatski krajiški spisi), MHH 1/31, sv. II-IV (1527-79),
1903 i d.; A. Ivić, Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku,
Starine JAZU XXXV, 1916; Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoni­
ji tokom XVI i XVII st., I (1527-1600), 1910; Iz prošlosti Srba Žumberčana,
Spomenik SKA 58, 1923; D. Kašić, Statuta Valachorum, Spomenik SAN 106,
1957; B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1646-1749, I-II, Zbornik za ist.,
jezik i knjiž. srpskog naroda, 3. od., XIII, 1950-51 (uglavnom do početka
XVIII st.); A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam
illustrantia II (1524-1800), Zagreb 1875; G. Pray, Enistolae procerum regni
Hungariae I-III (1480-1711, većim dijelom iz XVI st.), Bratislava 1806; A. Ge-
vay, Urkunden und Aktenstiicke zur Geschichte der Verhaltnisse zwischen
Oesterreich, Ungarn und der Pforte in XVI. und XVII. Jahrhunderten I-IX
(1526-41), Beč 1839-42; E. Albert, Relazioni degli ambasciatori Veneti al se­
nate, I-XV (XVI st.). 1839-63; S. Ljubić, Commissiones et relationes Venetae
II-III (1525-71), MSHSM 8 i 11, 1877-80.
R. Lopašić, Hrvatski urbari I, MHJSM 5, 1894; F. Rački - V. Jagić - I.
Crnčić, Hrvatski pisani zakoni..., MHJSM 4, 1890; M. Vežić, Urbar hrvat-
sko-slavonski, 1882; B. Đurđev, Požeška kanun-nama 1545, GZM 1946; T.
Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije II. Spomenici o Slavoniji
u XVII. v. Izd. JAZU, 1891; R. Lopašić, Slavonski spomenici za XVII. viek. Pis­
ma iz Slavonije u XVII. vieku (1633-1709), Starine JAZU 30, 1902. (uglavnom
iz vremena poslije 1682); R. M. Grujić, Grada za kulturnu istoriju Slavonije,
Starine JAZU 34, 1913. (od 1710-56); J. Bosendorfer, Agrarni odnosi u Slavo­
niji, 1950. (u prilogu: oba slavonska urbara iz 1737 i 1756 i Regulamentum
domaniale od I. Adamovića iz 1774 za upravitelja njegova imanja); E. Las­
zowski, Popis i procjena dobara kneza Stjepana Frankopana-Ozaljskoga god.
1558, Starine JAZU 30, 1902. (važan prilog upoznavanju ekonomskih prilika
južno ad Kupe); Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, VZA XVII, 1915;
Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. st. Izbor isprava veli­
kih feuda Zrinskih i Frankopana, 1951. (isprave, pisane hrvatskim jezikom,
odnose se uglavnom na XVII st.); Vj. Klaić, Popis ratne daće u Slavoniji g.
1543, VZA IX, 1907; R. Horvat, Građa za povijest slavonskih tridesetnica g.
1535-39, VZA XV, 1913; Proračun i obračun kraljevine Slavonije za g. 1653,
VZA XIII, 1911.

281
 Ferdo Šišić

F. Rački, Građa za poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573, Stari­

ne JAZU 7, 1875. (i Dopunjak..., isto 8, 1876); Vj. Klaić, Tužba Franje Taha
protiv kmetova Susjedgrada i Dolnje Stubice, VZA XI, 1909; I. Bojničić, Pres­
lušavanje svjedoka proti susjedgradskomu silniku Franji Tahiju god. 1567,
VZA XII, 1910; N. Klaić, Seljačke bune u XVII. stoljeću. Izvori za hrvatsku
povijest III, 1959, str. 84-93 (usp. i HZ XIII, 1960, str. 148-154); K. Horvat,
Zapisci (ad 17521759) Ivana Josipovića, župnika križevačkoga, Starine JAZU
34, 1913. (izvor za seljačku bunu 1755); J. Šidak, Buna hrvatskih seljaka u
Križevačkoj županiji g. 1755 (4 pisma), u Izvorima za hrvatsku povijest IV od
N. Klaić, 1959, str. 50-56.
S. Barabas, Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio I-II
(1535-1602), MHH 1/29 i 30, 1898-99; L. Thalloczy - S. Barabas, Codex dip­
lomaticus comitum de Blagay (do 1578), MHH 1/28, 1897; L. Savor, Regesta
Keglevichiana, Zbornik HI JAZU I, 1953; E. Laszowski, Spomenici plemeni­
te općine Turopolje III-IV (1527-95), 1904-08; Hrvatska plemenska općina
Cvetkovići, VZA, n. s. II-V, 1928-31; R. Strohal, Vivodinske isprave, VZA, n.
s. VI-VII, 1934-37. (uglavnom iz XVII i XVIII st., s područja jedne sučije na
ozaljskom vlastelinstvu).
I. Kukuljević, Acta croatica (glagoljicom pisana građa do 1599), 1863; L.
Thalloczy, Hrvatsko običajno pravo od g. 1551 i 1553, GZM XVIII, 1906. (sa­
čuvano u talijanskom prijevodu, loše prepisanom; prev. M. Barada, Staroh­
rvatska seoska zajednica, 1957); Vj. Štefanić, Glagoljski notarski protokol iz
Draguća u Istri, Radovi Staroslavenskog instituta I, 1952. (iz g. 1595-1639);
L. Košuta, Glagoljski tekstovi u arhivu osorske općine, Vjesnik DA u Rijeci
I, 1953. (od 1545-1772); M. Šamšalović, Momjanski katastik (uglavnom iz
1584/5), VHA u Rijeci V, 1959, I. Pergošić, Dekretum koterega je Verbeuczi
Ištvan dijački popisah.., 1574 i 1909 (izd. K. Kadlec u Zborniku za ist., jezik
i knjiž. SKA V).
Zl. Herkov, Statut grada Rijeke iz g. 1530, 1948; Vj. Klaić, Statut grada
Zagreba od g. 1609 i reforma njegova 1618, 1612; E. Laszowski, Povijesni
spomenici grada Zagreba XII-XIX (1526-1748), 1829-49. (XVIII i XIX sv. ur.
Lj. Dobronić); Zl. Herkov, Statut grada Zagreba od god. 1732, 1952.
J. Šimrak, De relationibus Slavorum merid. cum Sancta Romana Sede
Apostolica saec. XVII. et XVIIL, I (1611-61), 1926; N. Milaš, Documenta
spectantia historiam orthodoxae dioeceseas Dalmatiae et Istriae a XV usque
XIX saec. I (1412-1796), 1889. (s mnogo preštampanih isprava); I. Kostren-
čić, Urkundliche Beitrage zur Geschichte der protestantischen Literatur der
Stidslaven (1559-65). Beč 1874; R. Lopašić, Prilozi za poviest protestanata u
Hrvatskoj (1557-1712), Starine 26, 1893; F. Bučar, Prilozi protestantizmu u
Hrvatskoj iz nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, VZA VI, 1905; E. Laszowski,
Povijest zagrebačkih Isusovaca od g. 1608-1618, VZA XV, 1913.
F. Buchholz, Geschichte der Regierung Ferdinands I, IX, 1838. (građa s
kronološkim popisom i regestima); J. Chmel, Aktensiucke zur Geschichte Cro-
atiens und Slavoniens 1526-27, 1846; I. Bojničić, Kraljevske darovnice, od-
noseće se na Hrvatsku. Iz kraljevskih registraturnih knjiga “Libri regii”. VZA
VII i VIII, 1905. i 1906. (pos. ot. pod naslovom: Darovnice kralja Ferdinanda
I. za Hrvatsku, 1906); Izvješća o kretanju turske vojske uz hrvatsku granicu
u drugoj polovici XVI. vijeka, VZA XVI, 1914; P. Radić, Izprave o bitci kod
Siska dne 22. lipnja 1593. godine, Starine 19, 1887; J. Tomić, Novi podaci o
bici kod Siska..., Spomenik SKA XXXI, 1898; M. Breyer, Odraz pobjede kod
Siska (1593) u domaćoj i stranoj književnosti, ČHP 1943, str. 244-259; S.
Ljubić, Prilozi za životopis Markantuna de Dominisa Rabljanina, spljetskoga
nadbiskupa, Starine JAZU 2, 1870; K. Horvat, Monumenta historiam Uscoc-
horum illustrantia..., I-II (1550-1620), MSHSM 32 i 34, 1910-13; Vj. Klaić,

282
 Povijest Hrvata

Nekoliko priloga za povijest hrvatske pragmatičke sankcije od g. 1712, VZA

XIV, 1912.
F. Šišić, Dva ljetopisa XVII vijeka, Starine JAZU 36, 1918. (tzv. Trakošća-
nski 1553-1607 i P. Keglevića 1599-61); E. Laszowski, Dnevnik grofa Vuka
K. Frankapana iz god. 1648. i 1649., Starine JAZU 40, 1939; Putni račun
kapetana Franje Oršića Slavetićkog iz godine 1670. do 1673., u knjizi “Rod
Oršića”, 1943, str. 33-54; bar. B. Patačić, Diarium vitae (1687-1717), izd. E.
Laszowski, Starine JAZU 27, 1895, i I. Kukuljević, Arkiv X, 1869; F. Rački,
Dopisi između krajiških turskih i hrvatskih častnika, Starine JAZU 11 i 12,
1879-80. (uglavnom iz XVII st.); S. Zlatović, Kronaka o. Pavla Silobadovića o
četovanju u Primorju (1662-86), Starine JAZU 21, 1889; G. Bujaš, Makarski
ljetopis od god. 1773. do 1794., Starine JAZU 47, 1957; I. Kukuljević, Memo-
iren des Grafen Ad. Orssich (1725-1814), Arkiv X, 1869. (prev. u knjizi: “Rod
Oršića”, 1943); J. Matasović, Die Briefe des Grafen Sermage aus dem siebe-
njahrigen Kriege, Zagreb 1923.
I. Zermegh, Historia rerum gestarum inter Ferdinandum et Joannem Hun-
gariae reges..., 1662 i 1748 (Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum
II, 382-15); I. Tomašić, Chronicon breve regni Croatiae, Arkiv IX, 1868. (ide
do god. 1562); Stj. Ivšić, Podsjedanje i osvojenje Sigeta u glagoljskom prijepi­
su hrvatskaga opisa iz g. 1566 ili 1567, Starine JAZU 36, 1918. (spis zacijelo
potječe od Ferenca Črnka, tajnika Nikole Sigetskoga); A. Vramec, Kronika vez-
da znovič zpravlena kratka slovenskim jezikom, 1578 i 1908 (izd. Vj. Klaić u
MSHSM 31); M. Minucci, Historia degli Uschochi coi progressi di quella bente
šino ali’ a. 1602; F. Rački, Prilog za poviest hrvatskih uskoka, Starine JAZU
9, 1877. (obrana uskoka koju je neposredno poslije 1621 napisao trgovac Gi­
ovanni iz Ferma); N. Istvanffy, Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV,
1662, 51758. (važan izvor za razdoblje 1526-1606); bar. J. Rattkay, Historia
regum et banorum regnorum DC et Sci., 1652 (izvor za XVII st.); P. Ritter-Vi-
tezović, Kronika aliti spomen vsega svieta vikov, 1596; Plorantis Croatiae se-
acula duo carmine descripta, 1703 (izvor za XVII st.); B. A. Krčelić, De regnis
DCScl. notitiae praeliminares, 1770 (opis suvremene Hrvatske str. 401-485);
Annuae sive historia ab anno inclusive 1748 et subsequis (1767) ad posteri-
tatis notitiam, 1901, MSHSM XXX, izd. T. Smičiklas (prev. V. Gortan, 1952);
I. Lovrić, Osservazioni... sopra diversi pezzi del viaggio in Dalmazia, del... A.
Fortis 1776 (prev. M. Kombol, 1948).

Literatura. - T. Smičiklas, Poviest hrvatska II, Zagreb 1879; F. Šišić, Hrvat­

ska povijest II. Od godine 1526. do godine 1790. Zagreb 1907; Vj. Klaić Pov-
jest Hrvata III/1, Zagreb 1911, i snopić 6, 1922. (razdoblje 1526-1608); Hrva­
tski sabori do godine 1790, Zbornik MH o tisućgodišnjici hrv. kraljevstva,
1925; A. Huber, Geschichte Osterreichs IV i V, 1892 i 1896 (do 1648); F. Šišić
Bilješke za povijest hrvatskih sabora u XVI st., Zbornik HI JAZU I, Zagreb
1954; G. Novak, Prošlost Dalmacije I-II. Zagreb 1944; S. Bašagić, Kratka upu­
ta u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900; M. Prelog, Povijest Bosne
II, Sarajevo 1912; Historija naroda Jugoslavije II, 1959.
Stj. Pavičić, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Djela
JAZU 47, 1953. (usp. ocjenu J. Buturca u HZ VIII, 1955); O govoru u Slavoni­
ji do turskih ratova i velikih seoba u 16. i 17. stoljeću, Rad JAZU 222, 1920;
S. Ivšić, Hrvatska dijaspora u XVI vijeku, Ljetopis JAZU 50, 1938; A. Ivić, Mig­
racije Srba u Hrvatsku tokom 16., 17. i 18. stoleća, Beograd 1923.
F. Šišić, Izbor Ferdinanda I. hrvatskim kraljem, SP, n. s. I, 1927; Politika
Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda L, Rad JAZU 266, 1939; M, Šam-
šalović, Diplomatska misija senjskog biskupa Jožefića god. 1526/7, Zbornik
HI JAZU I. Zagreb 1954; M. Perojević, Petar Kružić, kapetan i knez grada
Klisa, Zagreb 1931; M. Mesić, Život Nikole Zrinskoga, Sigetskoga junaka,

283
 Ferdo Šišić

Zagreb 1866; G. Škrivanić, Turski pohod na Siget 1566, W M 4, 1957; D.

Gruber, Borba Hrvata s Turcima od pada Sigeta do mira Žitva-Dorožkoga
(1566.-1606.), Zagreb 1879; R. Horvat, Borba Hrvata s Turcima za Petrinju
(1592-1596), Petrinja 1903; A. Olesnicki, Tko nosi odgovornost za poraz tur­
ske vojske kod Siska 20. ramazana 1001. godine (22. lipnja 1593)? Kritički
pregled turskih izvora o sisačkom boju u njihovoj konsekutivnoj vezi, VHAD
XXII-XXIII, 1942/3; K. Horvat, Toma Erdedi-Bakač, ban hrvatski, Zagreb
1900; J. Tomić, Grad Klis u 1596. godini, Beograd 1908; K. Horvat, Vojne
ekspedicije Klementa VIII. u Ugarsku i Hrvatsku, Zagreb 1910; T. Smičiklas,
Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije I. Slavonija i druge hrvatske zemlje
pod Turskom i rat za oslobođenje. Djela JAZU XI, 1891; R. Lopašić, Dva hrva­
tska junaka. Marko Mesić i Luka Ibrišimović, Zagreb 1888.
Vj. Klaić, Banovanje kneza Nikole Frankopana Tržačkoga (1617. do 1622.),
Rad JAZU 211, 1916; I. Kukuljević, Borba Hrvata u tridesetogodišnjem ratu,
Arkiv XII, 1875; E. Bauer, Hrvati u tridesetogodišnjem ratu, Zagreb 1941;
K. Horvat, Ivan Zakmardi, protonotar Kraljevine Hrvatske, Rad JAZU 160,
1905; F. Šišić, Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine. Zbornik
“Posljednji Zrinski i Frankopani”, Zagreb 1908, i pos.; Em. Lilek, Kritische
Darstellung der ungarisch-kroatischen Verschworung und Rebellion (1663-
1671), I-IV, Celje 1928 30; N. Klaić, O historijskom značenju zrinsko-fran-
kopanske urote, HP IV, 1958; J. Šidak, Prilog pitanju odnosa P. Zrinskoga
prema seljacima u doba urote (1670), AVj III, 1960; Vj. Klaić, Hrvatska prag­
matička sankcija, Rad JAZU 206, 1915; F. Šišić, Franjo barun Trenk i njegovi
panduri, Zagreb 1900; I. Kukuljević, Hrvati za nasljednoga rata, Rad JAZU
38, 1877; J. Bosendorfer, Prvi dani u životu županije virovitičke poslije rein-
korporacije (1745-1749), Rad JAZU 206, 1915.
J. Tomić, Crtice iz istorije Senjskih uskoka, N. Sad 1901; Iz istorije senjskih
uskoka, N. Sad 1907; B. Poparić, Povijest senjskih Uskoka, Zagreb 1936; V.
Vinaver, Senjski uskoci i Venecija do Kiparskog rata, IG 1953. (usp. ocjenu
N. Klaić u HZ X, 1957); G. Stanojević, Prilozi za istoriju senjskih uskoka, IG
1960; L. Jelić, Uskoci i urote o preotmi Klisa za druge polovice XVI. vieka,
Glasnik Matice Dalmatinske III, 1904.
R. Horvat, Seljačka buna godine 1573, Sarajevo 1897; J. Hartinger, Hrva-
tsko-slovenska seljačka buna godine 1573, Osijek 1911; F. Šišić, Seljačka
buna od 1573, JNj VII/I, 1923; M. Durman, Hrvatska seljačka buna godine
1573, Zagreb 1936; B. Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda III, Lju­
bljana 1956. (o buni 1573 usp, str. 134-150); J. V. Bromlej, Krestjanskoe
vosstanie 1573 g. v Horvatii, Moskva 1959; R. Bićanić, Začeci kapitalističkih
odnosa u hrvatsko-slovenskoj seljačkoj buni godine 1573. (u knjizi: Počeci ka­
pitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici, Zagreb 1952); R. Horvat, Seljačke
bune u Hrvatskoj Posavini, HK XX, 1939; N. Klaić, Seljačke bune u Hrvatskoj
u XVII stoljeću, I-II, HZ XIII-XIV, 1960-61; Lj. Ivančan, Buna varaždinskoga
generalata i pograničnih kmetova godine 1755, VZA IV i V, 1902 i 1903, i
pos.; J. Bosendorfer, Agrarni odnosi u Slavoniji. - Prilozi za istraživanje gos­
podarske povijesti, Zagreb 1950 (usp. ocjenu R. Bićanića u HZ V, 1952); Ka­
ko je došlo do slavonskog urbara 1756. godine? Rad JAZU 240 i 242, 1931;
SI. Gavrilović, Uvođenje urbara u Požeškoj županiji (1745-1762), Godišnjak
FF u N. Sadu 1958; I. Karaman, Osnovni podaci i neke napomene o slavo-
nsko-srijemskom veleposjedu, Zbornik MSDN 20, 1958; Prilozi za historiju
kasnofeudalnog posjeda u Hrvatskoj, Starine JAZU 50, 1960; Komorska gos-
poštija Čabar 1787-1798, HZ XI-XII, 1958/9; I. Erceg, Ekonomski položaj
kmetova Čabarske gospoštije u vrijeme uvođenja opće urbarijalne regulacije
(1778), JZ II, 1957; Prinosi za upoznavanje ekonomskog i pravnog položaja
kmetova fužinskog kaštelanata u 2. pol. 18. st., Zbornik HI II, Zagreb 1959; I.
Karaman, Postanak i značenje privremenog urbara za Hrvatsku iz god. 1755,

284
 Povijest Hrvata

Radovi Filoz. fak., Odsjek za povijest 4, Zagreb 1962; SI. Gavrilović, Iz soci-
jalno-ekonomske istorije Srema i Slavonije sredinom XVIII stoleća, Zbornik
MSDN 25-27, 1960.
F. Vaniček, Specialgeschichte der Militargrenze I-IV, Beč 1875 (I sv. preve­
den pod naslovom: Istorija Vojne Krajine... (čir.) I, 1880); J. H. Schwicker, Ge-
schichte der osterreichischen Militargrenze, Beč 1883; F. Moačanin, Periodi-
zacija Vojne Krajine (XV-XIX st.), HZ XIII, 1960; B. Sučević, Razvitak vlaških
prava u Varaždinskom generalatu, HZ VI, 1953; Šta su bili “krajišnici”? HZ V,
1952; Naše borbe u 17. i 18. vijeku, Kalendar “Prosvjeta” 1949; Bruvanjsko-
Lovinačka buna i buna Todora Kijuka, Kalendar Prosvjeta 1951; Severinska
buna 1755 godine, VIG I, 1950; F. Čulinović, Mogu li se pokreti krajišnika
uvrstiti u seljačke bune? HZ V, 1952; F. Rački, Ob obrani hrvatsko-slavonske
granice u XVI. i XVII. vieku s gledišta državopravnoga, Književnik III, 1866.
G. Novak, Dalmacija i Hvar u Pribojevićevo doba (predgovor izdanju V. Pri-
bojevića, O podrijetlu i zgodama Slavena, Zagreb 1951); Split u svjetskom pro­
metu, Split 1923; Hvar, 1924 i 21960; V. Foretić, Turska opsada Korčule g.
1571, W M 5/II, 1958; J. Tadić, Socijalna struktura Dalmacije i Dubrovnika
u vreme Renesanse, ZČ VI-VII (Kosov zbornik), 1952/3; I. Širola, Kulturne
prilike Dalmacije na koncu XVIII. stoljeća, Zagreb 1896; G. Stanojević, Dal­
macija u doba kandiskog rata (1645-1669). W M 5/II, 1958; Jedan pokret
seljaka u Dalmaciji 1738-40 godine, IG 1955; I. Grgić, Jedna mletačka ag­
rarna operacija u Dalmaciji, ZR II, 1953; O ligama i posobama, ZR III, 1954;
J. Matasović, Knez Lenard, kaptoloma zagrebečkoga kramar (nedovršeno),
NS 28, 29, 32-35, 1934-39; O banovinskoj trgovini u XVIII. stoljeću, JNj III,
1919; R. Bićanić, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, 1750-1860, I,
Zagreb 1951; Zl. Herkov, “Horvacki novac” hrvatska novčana jedinica XVIII.
stoljeća, Starine JAZU 44, 1948. R. Lopašić, Karlovac. Poviest i mjestopis
grada i okolice, Zagreb 1879; Vj. Klaić, Statut grada Zagreba od god. 1609 i re­
forma njegova god. 1618, Zagreb 1912; N. Klaić, Prilog pitanju klasne borbe u
zagrebačkoj općini na početku XVII. stoljeća, HZ III, 1950; G. Novak, Nobiles,
populus i cives - komuna i universitas u Splitu 1525-1797, Rad JAZU 286,
1952; Z. Herkov, Statut grada Zagreba od god. 1732 (usp. ocjenu N. Klaiću
HZ V, 1952); G. Novak, Povijest Splita II. Od 1420 god. do 1797 god., Split
1961; I. Mažuran, Turski Osijek (1526-1687), Osječki zbornik VII, 1960.
I. Beuc, Osorska komuna u pravno-povijesnom svijetlu, VDA I Rijeka
1953; I. Zontar, Kastavščina in njeni statuti do konca 16. stoletja, Zbornik
znanstvenih razprav Juridične fakultete XXI, Ljubljana 1945/6; O. Mandić,
Slobodni seljaci kastavske gospoštije, Riječka revija II, 1953; Neki pravni obi­
čaji na području bivše Kastavske gospoštije, JZ I, 1956; Osnove pravnog ure­
đenja veprinačke općine u XVIII. stoljeću, Rad JAZU 306, 1956; Pojava kapi­
talističkih odnosa u Veprinačkoj općini; JZ II, 1957; Devinski urbar i zakoni
Kastavske gospoštije, JZ III, 1958.
I. Kukuljević, Književnici u Hrvatah s ove strane Velebita, živivši u prvoj
polovini XVII. vieka, Arkiv X, 1869, i pos.; J. Matasović, Iz galantnog stoljeća,
I, Zagreb 1921; J. Škavić, Fragment iz kulturne povijesti XVII. stoljeća, HK
III, 1950. (usp. ocjenu J. Šidaka u HZ VI, 1953); Vj. Klaić, Život i djela Pav­
la Rittera Vitezovića, Zagreb 1914; Kr. Akademija znanosti u Zagrebu, Kolo
MH VII, 1912; T. Matić, Der kroatische Schriftsteller M. A. Kuhačević und
der Aufstand von Brinje, AfslPh XXXV, 1913; M. Mesić, O Krčeliću i njegovih
Annuah Rad JAZU 32, 1875; V. Bayer, Ugovor s đavlom. Procesi protiv čarob­
njaka u Evropi a napose u Hrvatskoj. Zagreb 1953; J. Horvat, Kultura Hrvata
I, Zagreb 21939; T. Matić, Slavonsko selo u djelima hrvatskih pisaca potkraj
osamnaestoga vijeka, Rad JAZU 324, 1961.

285
 Ferdo Šišić

F. Bučar, Povijest reformacije i protureformacije u Međumurju i susjednoj

Hrvatskoj, Varaždin 1913; M. Mirković, Flacius Zagreb 1938; Matija Vlačic
Ilirik, Djela JAZU 50, 1960; F. Fancev, Koliko istine ima u prepričavanjima
o “hrvatskom protestantizmu”, Savremenik XXVII 1938; J. Šidaku HZ VII,
1954, str. 190-193; N. Klaić, O protestantizmu u Hrvatskoj i Slavoniji, HP
III, 1957; S. Ljubić, O Markantunu Dominisu Rabljaninu, Rad JAZU X, 1870;
M. Breyer, O Istraninu fra Baldu Lupetini, Jadranski Koledar 1936 i pos.;
G. Novak, Hereza Agostina Capogrossa, ZČ VI-VII (Kosov zbornik), 1952/3;
J. Radonić, Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI. do XIX. veka, Be­
ograd 1950; Štamparije i škole Rimske kurije u Italiji i južnoslovenskim zem­
ljama u XVII veku, Beograd 1949. (usp. ocjenu Vj. Štefanića u HZ IV, 1951);
J. Šimrak, Crkvena unija u sjevernoj Dalmaciji u XVII. vijeku, Nova revija
VIII, 1929.
C. Truhelka, Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba, GZM XXIV, 1912;
H. M. Handžić, Islamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1940; A. Solov-
jev, Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne, Godišnjak ID BiH I, 1949;
B. Đurđev, Prilog pitanju razvitka i karaktera turskoosmanskog feudalizma
- timarsko-spahiskog uređenja Godišnjak ID BiH I, 1949; O uticaju turske
vladavine na razvitak naših naroda, Godišnjak ID BiH II, 1950; N. Filipović,
Pogled na osmanski feudalizam (s posebnim obzirom na agrarne odnose), Go­
dišnjak ID BiH IV, 1952; K. Bastaić, Prilog pitanju o odnosu vanekonomske
prinude i dominikalne vlasti u timarsko-spahijskom sistemu, HZ VII, 1954;
Ć. Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM XXVII, 1915;
H. Kreševljaković, Gradska privreda i esnafi u Bosni i Hercegovini (od 1463
do 1851), Godišnjak ID BiH I, 1949; H. Šabanović, Upravna podjela jugoslove-
nskih zemalja pod turskom vladavinom do Karlovačkog mira 1699 god., Godi­
šnjak ID BiH IV, 1952; Bosanski pašaluk. Postanak i upravna podjela. Djela
ND BiH XIV, 1959; Vojno uređenje Bosne od 1463. g. do kraja XVI stoljeća,
Godišnjak Dl BiH XI, 1960; H. Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercego­
vini, Djela ND BiH V, 1954; V. Čubrilović, Poreklo muslimanskog plemstva,
JIČ I, 1935.

I
DVA KRALJA: FERDINAND I i IVAN ZAPOLJSKI
(1527-1564)

Izbor dvaju kraljeva. Katastrofa na Mohačkom polju bijaše sama po

sebi tek izgubljena bitka, manje krvava od tolikih prije i poslije nje; ali
prijeka smrt mladoga kralja Ludovika II, koji ne ostavi zakonitog potom­
ka, učini je osobito opasnom. Uza sve to nisu prestala stranačka trve­
nja; štaviše, umjesto da su stranke potražile u slozi i zajednici spas svoj
i svoje domovine, još su s većim ogorčenjem - prosuđujući kobni mohač-
ki dan sa stajališta svojih stranačkih interesa - počele udarati jedna na
drugu. Narodna stranka, koja je sa svojim vođama Ivanom Zapoljskim
i Stjepanom Verboczyjem najvećim dijelom izbjegla mohačkom pokolju,
gledala je, naime, u njemu samo poraz dvorske stranke i njezine politi­
ke oslonca na inozemstvo, pa se sada svom snagom založila da provede
saborski zaključak od 1505, po kojemu bijaše svaki stranac isključen
od kandidature na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Dvorska je pak stran­

286
 Povijest Hrvata

ka gledala u Turčinu opasna dušmanina pa je stoga još krepčije počela

tražiti što tješnje veze sa Zapadom, ne smatrajući narodnu snagu Ugra
i Hrvata dovoljnom za uspješnu obranu i borbu protiv Otomanske Ca­
revine, koja se mohačkom pobjedom podiže do velevlasti prvoga reda.
Jasno je, dakle, da će oba ova stranačka stajališta nužno dovesti do
prijeloma i u pitanju izbora novoga kralja.
Kad su u početku septembra 1526. stigli u Zagreb prvi pouzdani
glasovi o mohačkoj katastrofi, zavlada u Slavoniji strah i zabuna, tako
da je u prvi mah sve pomišljalo na bijeg. U taj je kobni čas hrvatskom
narodu bio pravi vođa knez Krsto Frankapan, koji upravo tada stiže
sa svojom vojskom u Zagreb. Živom riječi i javnim proglasima primiri
prije svega narod, a zatim pošalje četu konjanika preko Drave da pazi
na kretanje Turaka, ali uz to sazva i sabor u Koprivnici za 23. septem­
bra. Međutim je sultan Sulejman ušao u Budim i, popalivši ga, krenuo
u početku oktobra preko Bača (južno od Sombora) i Petrovaradina li­
jevom dunavskom obalom natrag u Beograd i Carigrad. Uto se sastao
sabor slavonskih staleža u Koprivnici, a taj jednodušno isklica Krsta
Frankapana za “skrbnika i branitelja” kraljevstva (tutorprotectorque reg-
ni Sclavoniae) i izabra izaslanstvo koje je imalo poći u Beč nadvojvodi
Ferdinandu da se s njime sporazumije “glede nekih potreba” njihovih i
kraljevine. Tada je nadvojvoda, koga je krepko pomagala sestra kraljica
Marija već živo pregnuo da steče Ugarsku i Hrvatsku, pa je odredio neke
svoje pouzdanike da stupe u dodir s ugarskim i hrvatskim plemstvom.
On se nadao da će ga kruna sv. Stjepana zapasti na osnovi starih ugo­
vora (od 1491, 1506 i 1515) bez teškoća, pa čak i bez izbornog sabora,
ali se ubrzo uvjerio da nije tako. Česi su ga, doduše, poslije nekih teš­
koća najzad ipak jednoglasno izabrali svojim kraljem (23. okt.), ali u
Ugarskoj i Hrvatskoj sa Slavonijom pošle su stvari drugim putem. Kad
se saznalo da su Turci ostavili Ugarsku, sastade se većina ugarskih
staleža, pristaša “narodne stranke”, na sabor u Stolni Biograd, gdje iza­
bere i okruni (11. novembra) kraljem Ivana Zapoljskoga pozivajući se
na zakonski članak stvoren na Rakoškom saboru 1505, a samo je mali
broj staleža “dvorske stranke” izabrao 16. decembra u Požunu kraljem
Ferdinanda Habsburgovca.
Po ugarskom primjeru razdvoji se i hrvatsko kraljevstvo. Još u ok­
tobru sastao se hrvatski sabor, na koji su došli Ferdinandovi pouzda­
nici Nikola Jurišić i Ivan Pichler, da vijeća o popunjenju ispražnjena
prijestolja; ali su hrvatski staleži odmah izjavili da će svoj izbor vezati
uz ispunjenje nekih uvjeta. Stoga otpreme u Beč svoje poslanike, a kad
Ferdinand prihvati njihove uvjete, sastade se ponovo hrvatski sabor u
franjevačkom samostanu u Cetinu na Staru godinu 1526. Prisutni su
bili mnogi velikaši i plemići, uz ostale: naslovni biskup kninski i opat
topuski Andrija Tuškanić, Ivan Karlović knez Krbavski, knez Nikola Zri­
nski (otac sigetskog junaka), braća knezovi Krsto i Vuk Frankapani Slu-
njski i Cetinski, knez Stjepan Blagajski i Bartol Drašković. S Ferdinan-
dove pak strane stigli su na sabor kao njegovi pouzdanici (komisari)

287
 Ferdo Šišić

kapetani Nikola Jurišić, Ivan Pichler i Ivan Katzianer te bečki prepošt

Pavao Oberstein. Oni su ponajprije pozvali hrvatske staleže da se pok­
lone Ferdinandu kao svome zakonitom gospodaru na osnovi njegova
baštinskog prava po ženi Ani i starih ugovora. Nato se staleži odvoje
od njih i počnu sami ispitivati i raspravljati o Ferdinandovu pravu na
krunu sv. Stjepana. Tek kasno uveče poslaše komisarima neke drugo­
ve s porukom da su pronašli kako Ferdinand i njegova žena Ana doista

Iz b o r n a is p r a v a h r v a t s k ih s ta le ž a n a s a b o r u u C e tin u 1. I 1 5 27 .

imaju kvalificirano pravo na ugarsku krunu. Sutradan na Novu godinu

(1. januara 1527) sastane se druga sjednica, u kojoj su se pretresali
uvjeti sabranih hrvatskih staleža. Do četiri sata popodne trajale su ras­
prave, ponajviše o tom kakvu će pomoć Ferdinand davati Hrvatima. Naj-
poslije se staleži sporazumješe s opunomoćenim komisarima tako da
se Ferdinand obvezao uzdržavati na obranu Hrvatske 1000 konjanika i
200 pješaka, od kojih će 800 konjanika biti razdijeljeno među prisutnu
gospodu. Osim toga se Ferdinand obvezao da će na obranu Hrvatske
uzdržavati oveću vojsku u Kranjskoj i potvrditi sva stara prava i privi­
legije kraljevstva. Zadovoljivši se tim uvjetima, izaberu hrvatski staleži
“sasvim slobodno i bez ičijeg utjecaja” Ferdinanda I (1527-1564) “kralja

288
 Povijest Hrvata

češkog i nadvojvodu austrijskoga” za hrvatskoga kralja.1 Odmah potom

položiše prisegu vjernosti na ruke bečkom prepoštu Pavlu Obersteinu,
dok se glasnici razletješe na sve strane da jave radosnu vijest. Iz dvora­
ne prijeđoše u tamošnju samostansku crkvu sv. Marije, gdje je odslužen
“Tedeum” uz zvonjavu zvona i gruvanje prangija. Cetinski izborni sabor
ide u prošlosti hrvatskog naroda u red onih krupnih događaja kojima
završava stara, a počinje nova epoha. On u političkom pogledu jasno
izražava kako je hrvatski narod u odsudnim prigodama mjerodavno
odlučivao o najznatnijim državnopravnim pitanjima, smatrajući sebe i
svoju domovinu za posebni politički narod i posebni politički teritorij,
nezavisan od Ugarske.2
Istodobno pošle su u Slavoniji stvari sasvim drugim putem. Glav­
ni njezini velikaši, knez Krsto Frankapan a zagrebački biskup Šimun
Erdody, ostaviše Ferdinanda poslije izbora i krunisanja Ivana Zapoljs-
koga i pokloniše se novom “narodnom” kralju. Taj imenuje zatim Krstu
Frankapana hrvatskim banom, a biskupu Erdodyju obeća mjesto držav­
noga kancelara. Za primjerom ove dvojice uglednika povede se i najveći
dio ostaloga slavonskog plemstva, pa tako je sabor, koji se sastao 6.
januara 1527. u biskupskom gradu Dubravi, nedaleko Čazme, izabrao
i primio za svoga zakonitog i već okrunjenog kralja Ivana (1527-1540)
pozvavši se također na zakonski članak od 1505. Bojeći se, međutim,
građanskog rata, slavonski staleži zaključe da ban Krsto Frankapan
ima što uspješnije uznastojati oko izmirenja obaju protukraljeva i njiho­
vih stranaka.
Građanski rat i pad Jajca. U prvi je čas svakako bio u boljem polo­
žaju kralj Ivan, ne samo zato što ga je većina Madžara i Hrvata držala
kraljem nego i stoga što ga takvim priznaše papa, Francuska, Poljska i
Venecija, a neki mu, kao Franjo I, francuski kralj, obećaše čak i pomoć
protiv Ferdinanda. Osim toga slabila je Ferdinandov položaj i velika
oskudica gotova novca, ne dopuštajući mu da ispuni zadanih obeća­
nja ugarskoj i hrvatskoj gospodi, premda nije u svojoj vlasti imao više
od uzanog komada zemlje uz zapadnu ugarsku granicu s gradovima

1 U izbornoj diplomi, koja se čuva u originalu u bečkom Državnom arhivu hrvatski

staleži izrijekom kažu: “Ferdinandum in verum, legittimum, indubitatum et natu-
ralem nostrum et totius huius inclyti regni Croatie regem et dominum, nec non...
Annam in veram... totiusque regni Croatie reginam... felici omine elegimus...” (Ši-
šić, Hrv. sabor, spisi I, 51, II, 460). Iako je Ferdinand još 16. decembra izabran u
Požunu za ugarskoga kralja, ipak mu hrvatski staleži ne daju toga naslova nigdje
- premda mu iznose čitav opširni naslov - već samo “Bohemie et Croatie rex. To či­
ni još i sedmi dan poslije cetinskog izbora knez Nikola Zrinski, dajući Ferdinandu
čitav veliki naslov, ali inače samo “Bohemie et Croacie regi” (Šišić, Hrv. sab. spisi
I, 68). Hrvatski staleži očito hoće da što jače istaknu svoj slobodni izbor, nezavisan
od ugarskoga.
2 (Cetinski izbor čin je isključivo hrvatskog plemstva; široki slojevi naroda nisu u
njemu sudjelovali niti su u onaj čas mogli ma čime osjetiti da i za njih počinje
jedna nova epoha. Unatoč tome je dolazak Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsko
prijestolje, po svojim dubokim posljedicama, doista obilježio važnu prekretnicu u
daljem razvitku hrvatskog naroda.)

289
 Ferdo Šišić

Šopronom i Požunom te gotovo čitavu Hrvatsku od kranjske međe do

Klisa. Sasvim je, dakle, prirodno da su u takvim nepovoljnim prilikama
počeli Ferdinanda ostavljati mnogi njegovi dotadašnji ugarski i slavon­
ski privrženici, tako gubernator vranskog priorata Ivan Tahi, a samo uz
teške žrtve uspjelo je održati u vjernosti Franju Batthyanyja, koga kralj
Ferdinand nanovo imenuje (9. marta 1527) hrvatskim banom protiv
Ivanova bana Krste Frankapana. Napredovanje kralja Ivana potakne
Ferdinanda na odlučan korak. Znajući za nespremnost i nemarnost
Ivanovu, provali iznenada s jakom njemačkom i češkom vojskom u au­
gustu 1527. u Ugarsku. Glavni gradovi, Budim i Stolni Biograd, lako
su i brzo osvojeni, a sam kralj Ivan kod Tokaja potučen. To ga primora
na uzmak najprije u Erdelj, a zatim poslije ponovnih poraza na bijeg u
Poljsku. U isto je vrijeme ban Krsto Frankapan vojevao za svoga kralja
u Slavoniji, ali onog dana kad je Ivan bio potučen kod Tokaja, umre
od rane što ju je zadobio opsjedajući varaždinski grad (27. septembra).
Tokajski poraz i smrt bana Krste Frankapana znatno oslabiše Ivanovu
stranku u Slavoniji i Ugarskoj. Slavonsko plemstvo prizna zatim (već 6.
oktobra) na saboru u Križevcima Ferdinanda svojim kraljem, a sama ga
Ugarska okruni 3. novembra na saboru u Stolnom Biogradu.
Tim se građanskim ratom najbolje okoristiše Turci, a to tim lakše što
nije bilo ništa od one pomoćne Ferdinandove vojske, obećane u Cetinu
za izbora. Hrvati odmah uočiše opasnost pa zato poruče Ferdinandu sa
svoga ponovnog sabora u Cetinu (28. aprila 1527) neka ispuni svoju
riječ jer im je on jedina nada kada su ih svi ostavili: i papa, i Mlečani, i
braća u Slavoniji. “Neka zna vaše veličanstvo - kaže hrvatski sabor - ka­
ko se ne može naći (zabilježeno) da bi ikoji vladar silom zavladao Hrvat­
skom jer po smrti našega posljednjega kralja, sretne uspomene, Zvoni­
mira, slobodne se volje pridružismo svetoj kruni kraljevstva ugarskoga,
a poslije toga vašemu veličanstvu.”3 Ali poruka ostade bezuspješna, pa
tako Turci zauzeše (još pod konac marta) Obrovac na Zrmanji, Udbinu
(u aprilu), a najzad potkraj 1527. ili odmah u početku 1528. Jajce i Ba­
njaluku4 te provališe s jedne strane do Senja, a s druge do Klisa. Sada
pade Lika s Krbavom (bez podgorskog primorja) pod vlast Turaka, čime
je veza između sjeverne i južne Hrvatske prekinuta. Samo Klis na jugu,
koji je branio Petar Kružić, senjski kapetan, Senj na sjeveru i Bihać na
istoku, održaše se kao glavne straže.
3 Original ove saborske adrese kralju Ferdinandu čuva se u Beču u Državnom ar­
hivu (gl. Šišić, Hrv. sabor, spisi I, 99). Gornje riječi tumač su cetinskoga izbornoga
čina: Hrvati stupaju sasvim samostalno i slobodno po svojoj volji (kao nekoć 1102)
u dodir s baštinikom krune sv. Stjepana, a nisu inače vezani uz Ugarsku ili čak
uz madžarski narod. Prema tome, oni drže da se požunski izbor (od 16. decem­
bra 1526) kao izljev slobodne volje madžarskog naroda (ili kraljevine Ugarske) ne
tiče izravno i njih. - [To dakako ne znači da se učesnici izbora u Cetinu uopće ne
osvrću na činjenicu daje njihovu činu prethodio Ferdinandov izbor za ugarskoga
kralja. Oni, naprotiv, priznaju taj izbor izvršen 16. XII 1526. u Požunu kao “va­
ljano i zakonito obavljen i proglašen” pa ga izričito spominju među preduvjetima
za donošenje svoje odluke.)
4 [Jajce i Banjaluka pali su u ruke Turaka g. 1528, kako Šišić i sam ispravno konsta­
tira u svojoj novijoj raspravi: Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda I,
Rad 266 i pos., 1939, str. 114.)

290
P o v ije s t H rv a ta
K lis k a t v r đ a v a
291
 Ferdo Šišić

Savez kralja Ivana sa sultanom Sulejmanom. Ferdinandovi usp­

jesi i gubitak prijestolja poraziše kralja Ivana. Tako ostavljen i prognan
iz središta svoje države nije sam mogao ništa učiniti da vrati izgubljeno
prijestolje, a osim toga postojala je opasnost da bi Turci mogli ove pri­
like još bolje iskoristiti. Na Porti su se već u to doba bavili mišlju da
zauzmu cijelu Ugarsku, a samo na posredovanje Venecije i Francuske
odgodio je sultan provođenje svoje osnove na bolja vremena. Te su dr­
žave, doduše, poticale Sulejmana da napadne Ferdinanda, ali nisu ht­
jele da Ugarska padne pod tursku vlast. Zato je tajni poslanik velikog
vezira Ibrahima pošao k Ivanu Zapoljskomu i nagovorio ga da zamoli
tursku pomoć. Odluka se kralja bjegunca, doduše, protivila tradiciji, ali
da sebi spasi prijestolje, učinio je taj sudbonosni korak. Kad je, dakle,
njegov poslanik, Poljak Jerolim Laski, došao (potkraj 1527) u Carigrad
i predložio savez, našao je tlo već pripravljeno. Potkraj januara 1528.
izjavi potom sultan Sulejman u svečanoj audijenciji Jerolimu Laskomu
da će pomoći kralju Ivanu i prepustiti mu Ugarsku bez ikahve protuu­
sluge. Savez sa sultanom odista je brzo oteo Ferdinandu plodove njego­
vih uspjeha, jer je protiv golemih sultanovih ratnih priprema jedva mo­
gao da naoruža nekoliko tisuća momaka. Tako su i ugarski i slavonski
privrženici Ferdinanda izgubili vjeru u njegovu sreću. Sada se, dakle,
počeše Ivanovi prijatelji opet smjelo prikupljati, a naročito otkad je sul­
tan, predavši Budim s krunom sv. Stjepana kralju Ivanu (u septembru
1529) , pošao pod Beč i opsjeo ga. Ali se juriši Turaka izjaloviše na hrab­
rom otporu bečkoga građanstva i posade, pa tako se sultan morao vrati­
ti (u oktobru 1529). Istodobno je bjesnio građanski rat u Slavoniji, gdje
je po smrti Krste Frankapana postao vođom Ivanove stranke zagrebač­
ki biskup Šimun Erdody. Na proljeće 1529. ovladala je stranka Ivana
Zapoljskoga gotovo čitavom Slavonijom, pa je Ferdinand poslao stoga
svojim privrženicima u pomoć oveću četu kranjskih konjanika i špa­
njolskih pješaka. Od njih je ljuto postradao Zagreb, i to Kaptol, biskup­
ski grad i sama stolna crkva sv. Stjepana, za borbi između “turske” ili
Ivanove i “njemačke” ili Ferdinandove stranke. Najposlije ipak nadjača
Ivanova stranka, pa kralj Ivan imenuje biskupa Šimuna Erdodyja hrva­
tskim banom, a takvim ga prizna i slavonski sabor kad se (u početku
1530) sastao u Križevcima. Poslije ponovnih krvavih sukoba, slavonsko
plemstvo utanači (u oktobru 1530) “slogu i savez” i učini time samo po
svojoj odluci kraj građanskom ratu.
Novi sultanov vojni pohod. Nikola Jurišić. Požega i Klis. Tada
pokušaše izmiriti oba kralja, ali vijećanja ne dovedoše do rezultata jer
se nijedan od njih ne htjede odreći krune. Nato Sulejman povede (ljeti
1532) treću vojnu na Ugarsku s namjerom da dopre do Beča i da ga
zauzme. Ali njegov naum spriječi hrabri Hrvat Nikola Jurišić, zadržav­
ši golemu tursku vojsku pod Kisegom (nedaleko od Szombathelyja u
zapadnoj Ugarskoj). Opsadu je započeo (u augustu) veliki vezir Ibrahim
jer se Jurišić ne htjede predati sa svojom malom posadom (od oko 700
momaka). Kad se poslije 25 dana svi turski juriši pokazaše uzaludni,

292
 Povijest Hrvata

upusti se veliki vezir u sultanovo ime u pregovore s Jurišićem.5 Na lič­

nom sastanku u Ibrahimovu čadoru javi mu veliki vezir da mu sultan
“poklanja” grad Kiseg, a nato bi smješteno pred gradskim zidom nekoli­
ko Turaka i na zidovima istaknuta turska zastava. Kad su potom doja­
vili sultanu da mu se grad tobože predao, zapovijedi on vojsci da krene
natrag (30. aug.). Za nagradu dobi Jurišić od Ferdinanda grad Kiseg i
podignut je na čast baruna.6 Ali sultan nije krenuo natrag istim putem
kojim je došao, već upadne preko istočne Štajerske u Slavoniju kod Vini-
ce nedaleko od Drave. Odavle je pošao pored Varaždina do Rasinje, gdje
se turska vojska podijelila u dva dijela: sultan pođe preko Koprivnice
i Virovitice Podravinom, a veliki vezir preko Križevaca i Čazme Posavi­
nom; kod Beograda sastadoše se oba odreda puna plijena i robija. To je
jedini put što je sultan na čelu vojske prošao hrvatskom zemljom, izu­
zevši dakako Srijem i istočne slavonske strane, koje su se već sada od
Gorjana na istok računale kao turska “carska zemlja”. Uto Ferdinand
skupi uz pomoć brata cara Karla V kod Beča oko 100.000 vojske; ali
po sultanovu odlasku ne poduzme s njome ništa, već i opet pokuša da
kako-tako utanači sa sultanom i kraljem Ivanom mir. Povoljne se mo­
gućnosti poslije kratkotrajna primirja s Turcima, sklopljena ljeti 1533, i
duljega pregovaranja s kraljem Ivanom opet razbiše, na što Turci prova­
le sjedne strane u današnju Slavoniju i zauzmu (15. jan. 1537) Požegu,
a s druge u Hrvatsku, gdje su osvojili Klis (12. marta 1537). Tom prili­
kom pogibe njegov hrabri branitelj Petar Kružić. S Klisom pade ubrzo
čitava južna Hrvatska (današnja Dalmacija do Neretve) osim mletačkih
primorskih gradova u turske ruke.
Katzianerova vojna i Velikovaradinski mir. Smrt kralja Ivana.
Ovo haračenje Turaka, a naročito pad Požege i Klisa, veoma se bolno
dojmi Hrvatske i Slavonije. Stoga i nije čudo što je bilo dosta nižeg
plemstva koje je javno govorilo da mu je svejedno bio mu gospodar Ivan
ili Ferdinand, jer će se pokloniti onomu koji će ga uistinu pomagati. A i
na Ferdinanda učini pad obaju gradova dubok dojam, pa se zato i požu­
ri da priteče Hrvatima u pomoć, bojeći se Ivanove agitacije među njima.
Da pridigne klonule duhove, osobito u Slavoniji, imenuje vrhovnim vo­
jskovođom protiv Turaka svoga generala Ivana Katzianera i naloži mu
da što prije s povjerenom mu vojskom započne vojnu kojoj je kao cilj is­
taknuto osvojenje Osijeka i oslobođenje istočne Slavonije od Turaka. Ta
se vojna, međutim, svršila nesretno jer se vojska zbog oskudice hrane
stala razbjegavati, a najzad su Turci kod Gorjana ametice porazili ono
što je ostalo, dok je sam Katzianer još uoči katastrofe (noću između 9.
i 10. oktobra 1537) sramotno pobjegao. Gorjanskim se porazom utvr­
dila turska vlast u današnjoj Slavoniji. Neuspjela Katzianerova vojna uz­
buni osobito Hrvatsku i Slavoniju, pa stoga bijaše Ferdinandu najpreči

5 I sam Nikola Jurišić u svom izvještaju kralju Ferdinandu od 30. aug. 1532. i kralj
Ferdinand u baronskoj diplomi od 20. feb. 1533. izrijekom ističu daje opsada Ki-
sega trajala ravno 25 dana.
6 Tu u Kisegu sahranjen je u župnoj crkvi (umro 1543).

293
 Ferdo Šišić

posao da vrhovnim zapovjednikom u Slavoniji imenuje Nikolu Juriši-

ća, a Katzianera je, kad je preda nj došao da se opravda, bacio u tam­
nicu. Osim toga još je imenovao dva bana, Petra Keglevića (1537-1542)
i Tomu Nadasdyja (1537-1540); oni sazovu sabor u Križevce (6. jan.
1538), na kojem se sabrano plemstvo uglavnom pozabavilo pitanjem
zemaljske obrane. Međutim je zatvoreni general Katzianer uspio umaći
iz bečke tamnice i pobjeći u Susjedgrad. Kad je to Ferdinand saznao,
izda za njim tjeralicu i obeća veliku novčanu nagradu onomu tko bi
ga ili živa ili mrtva uhvatio. Ali Katzianer ne samo da se nije morao
bojati već je dobro primljen, naročito od hrvatskog plemstva, s kojim
se sastajao na tajne sastanke u Gvozdanskom nagovarajući ga da pri­
jeđe k Ivanu. Njegovo rovarenje postalo je doskora sasvim ozbiljno, a
naročito otkad je počeo tražiti veze s Turcima. Premda su banovi upeli
sve sile, ipak se nikako ne mogahu dočepati Katzianera, dok ga napo­
kon ne dade smaknuti Nikola Zrinski u Kostajnici (u oktobru 1539).
U to je vrijeme Ferdinand pregnuo pod dojmom Katzianerove nesret­
ne vojne da se što prije nagodi s Ivanom, koji se također zaželio mira.
On je, naime, odlučio oženiti se Izabelom, kćerkom poljskoga kralja Žig-
munda I, a taj mu je ne htjede dati dok ga Ferdinand ne prizna kraljem.
I tako je naposljetku posredovanjem cara Karla V sklopljen u Velikom
Varadinu mir (24. febr. 1538), kojim Ferdinand prizna Ivanu kraljevski
naslov i samostalno vladanje u onom dijelu Ugarske koji je tada bio
u njegovim rukama. Ivan se odreče čitave Slavonije i Hrvatske s Dal­
macijom.7 Po Ivanovoj je smrti opet imao njegov dio Ugarske pripasti
Ferdinandu, a osim toga je taj mir imao ostati stroga tajna. Brzo potom
(noću od 18. na 19. jula 1540)8 umre kralj Ivan ostavivši sina Ivana Žig-
munda, koji se rodio malo dana prije toga. Na samrti prenese sada sva
svoja kraljevska prava na malodobnog sina, komu postavi skrbnikom,
uz ženu Izabelu, Hrvata Jurja Utišenića, biskupa velikovaradinskoga.9
Ferdinand vlada sam. Smrću kralja Ivana ostade Ferdinand doduše
jedinim okrunjenim ugarsko-hrvatskim kraljem, ali svoje vlasti nije mo­
gao proširiti kako se bio nadao. Juraj Utišenić je odmah po svečanom
ukopu kralja Ivana uspio da plemstvo, sabrano na Rakoškom polju,
proglasi kraljem mladog Ivana Žigmunda, stavivši ga uz to pod tursku
zaštitu. Tim je činom budimski dvor dao najjasniji odgovor Ferdinandu
kad je od udovice kraljice Izabele zatražio da se ispuni velikovaradin-

7 [Ovo odreknuće Ivana Zapolje ne valja razumjeti tako kao daje on do 1538. dois­
ta držao u svojoj vlasti hrvatske zemlje. Dalmacija je tada pripadala Veneciji, a u
Hrvatskoj nije nikada mogao naći neko uporište. Štaviše, i u Slavoniji ne može se
poslije 1530. govoriti o njegovoj stvarnoj vlasti. Prema tome, Ivan se 1538. odrekao
samo titule dalm.-hrv.-slavonskoga kralja.)
8 Ovo je ispravni datum. Budući da su kraljevi doglavnici njegovu smrt u prvi čas za­
tajili, već su suvremenici bili nesigurni, koji je datum ispravan. (Usp. Mitteilungen
des Institutes f. ost. Geschichtsforschung XXXII, 1911, 502).
9 Juraj Utišenić rodio se 1482. u Kamičcu na Krki (blizu Šibenika). Kasnije ušao
je u pavlinski red i postao 1534. velikovaradinskim biskupom. Kralju Ivanu Zapo-
ljskom bijaše nadasve vjeran i odan.

294
 Povijest Hrvata

ski mir. Sada preostane Ferdinandu jedino da silom ostvari svoje pravo,
ali je time izazvao sultana Sulejmana na četvrtu ugarsku vojnu (1541).
Sultan htjede njome ostvariti svoju davnu tvrdnju d aje Ugarska njego­
va, jer daju je na sablji osvojio (naime, na Mohaču 1526). Stigavši dakle
u Budim, proglasi svu zemlju između Blatnog jezera i Tise pa od Budi-
ma do Save, to jest i današnju istočnu Slavoniju sa Srijemom turskim
pašalukom, dok je Zatišje i Erdelj predao mladomu Ivanu Žigmundu u
upravu; Ferdinandu pak ostane samo zapadna Ugarska s Požunom kao
glavnim gradom, te ostaci Hrvatske i srednjovjekovne Slavonije. Tako se
sada ostavina kralja Ludavika II raspade na tri dijela (na kraju augusta
1541). Izabela je morala sa sinom i glavnim savjetnikom Jurjem Utiše-
nićem ostaviti Budim koji postane sjedište paše “od tri tuga” (konjska
repa), te se povuče u Erdelj, koji otada postane zasebnim političkim
teritorijem. Na njem se od toga vremena odvijao nezavisni ugarski na­
rodni život više decenija, ali ipak pod vrhovnim protektoratom sultana
(sve do 1690). Poslije dvije godine (1543) sultan Sulejman je pošao na
petu ugarsku vojnu, za koje padoše u njegove ruke od današnjih hrva­
tskih mjesta Valpovo, Orahovica, Pakrac, a od ugarskih Pečuh, Stolni
Biograd i Ostrogon. Pošto je razdijelio svu osvojenu zemlju u sandžake
(vojna okružja), vrati se u Carigrad. Ne mogavši se održati protiv goleme
turske sile, Ferdinand je nastojao da sa sultanom sklopi mir ili barem
podulje primirje. Tako je došlo (1547) do petogodišnjeg primirja kojim
se Ferdinand obvezao na plaćanje godišnjeg “dara” u iznosu od 30.000
dukata, a inače pridrža sve ono što je bilo u njegovoj neposrednoj vlasti
u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tim primirjem, koje postane osnova daljima, Fer­
dinand je najzad poslije dvadesetogodišnjeg ratovanja spasio za sebe i
svoj rod u prvom redu dostojanstvo ugarsko-hrvatskoga kralja, a zatim
i ostatke Ugarske i Hrvatske od potpune propasti. Ali erdeljski zapleti,
za kojih pogibe Juraj Utišenić (1551), taj “najumniji ugarski državnik
svih vremena”, kako ga nazivaju madžarski pisci, izazvaše i opet manje
sukobe s Turcima. Za njih Hrvatska izgubi Viroviticu (u početku 1552),
Čazmu (u augustu 1552) i Kostajnicu (u julu 1556). Unatoč produženu
primirju na prijašnjoj osnovi (1552), ostadoše svi gradovi u turskoj vlas­
ti, pa je u Čazmi osnovan i nov sandžak.
U vrijeme tih posljednjih turskih bojeva bijaše hrvatskim banom Ni­
kola Zrinski (1542-1556), koji u ime odštete za zaostalu plaću vojnika,
kao i za mnoga viteška djela primi od Ferdinanda čitavo Međumurje (12.
marta 1546), pa se tako težište ove porodice premjesti sada iz Zrinja u
Čakovac. Kad se odreče banstva, kralj mu poslije nekog vremena pov­
jeri sigetsku kapetaniju, a banom postane Petar Erdody (1557-1567),
za kojega se sastane posljednji zasebni hrvatski sabor u Steničnjaku (u
julu 1558).
Iako je Ferdinand dobro znao da su Češka, Ugarska i Hrvatska s
njegovim austrijskim nasljednim zemljama stupile samo u personalnu
uniju, ipak je jednako težio kako bi sve te zemlje centralizirao i tako s
vremenom od personalne unije učinio realnu. Iskoristivši jadne prilike

295
 Ferdo Šišić

za neprekidnih turskih ratova, pokuša ponajprije parlamentarizmom.10

Ferdinand, naime, zatraži od svake kraljevine i zemlje da mu pošalje ne­
ke zastupnike koji će raspravljati o poslovima od zajedničkog interesa.
Ali mu se ta namisao ipak izjalovi jer ni Ugri ni Hrvati ne htjedoše vijeća­
ti o svojim poslovima izvan svoje zemlje. Opazivši to, uvede Ferdinand
s uspjehom na svom bečkom dvoru neke centralne urede. To bijahu
dvorsko Ratno vijeće (Hofkriegsrath), Tajno vijeće (Geheimrath), Dvorska
kancelarija (Hofkanzlei) i Dvorska komora (Hofkammer). Ti su uredi,
sastavljeni pretežno od Nijemaca, stavljali kralju prijedloge, naročito u
pogledu vojničkih i financijskih poslova, te su s vremenom, na veliko ne­
zadovoljstvo Madžara i Hrvata, dobivali sve to veće značenje i vlast.
Ferdinand I umro je 25. jula 1564. Po njegovoj smrti razdijele mu
sinovi u smislu oporuke državu među sobom. Najstariji sin Maksimili-
jan, koga Madžari i Hrvati okruniše svojim kraljem još za Ferdinandova
života (8. septembra 1563), dobije Češku, Ugarsku, Hrvatsku i obje Au­
strije s Bečom; Ferdinand Tirol, a Karlo Štajersku, Korušku, Kranjsku,
Goricu, Trst i Istru11 s Rijekom.

II
MAKSIMILIJAN
(1564-1576)

Maksimilijan je stupio na prijestolje kao zreo muž; tada mu je bilo

trideset i sedam godina. I Hrvati i Madžari i Nijemci pozdraviše ga s veli­
kim veseljem i puni pouzdanja da će udovoljiti njihovim željama. Ali dos­
kora se pokazalo d a je pravi nasljednik svog oca. Za njegova je, naime,
vladanja počela borba za zaštitu ustava između bečke centralne vlade s
jedne, a hrvatskih i ugarskih staleža s druge strane.
Opsada Sigeta. Čim je Maksimilijan sjeo na prijestolje, pokuša se na­
goditi s Ivanom Žigmundom Zapoljskim. Ali, kako se erdeljski knez ni­
kako ne htjede odreći ugarsko-hrvatskoga kraljevskog naslova, brzo se
pregovori razbiše; štaviše, oni bijahu povodom za novi turski rat. Taj je
samo olakšalo tadašnje tursko stanovište da je Ferdinandovom smrću
utrnulo tek nedavno (1562) utanačeno primirje. I tako Sulejman odluči
u 75. godini poći na svoju šestu ugarsku vojnu s namjerom da osvoji
Beč. Na tu ga je vojnu najviše poticao veliki vezir Mehmed Sokolović.
Uoči toga velikog rata Turci su provalili (ljeti 1565) u Hrvatsku i osvojili
Krupu na Uni, koju je s malom šakom Hrvata branio Matija Bakić; ali
kod Obreške (nedaleko od Ivanića) potuče ih ban Petar Erdody do nogu.

10 [O parlamentarnom sistemu u modernom smislu riječi ne može se u ovom slučaj­

no govoriti; bio je to pokušaj stvaranja nekog centralnog savjetodavnog tijela,
sastavljenog od predstavnika staleških sabora u pojedinim zemljama. Uostalom,
kako je to Šišić 1939. i sam konstatirao u raspravi o politici Habsburgovaca (v.
bilj. 4), “danas se pouzdano zna da se sve to postepeno centralizovanje zgađalo
bez zamišljena i promozgana plana od strane bečkoga dvora” (120).]
11 [Dakako, samo austrijski dio Istre, tj. Pazinsku grofoviju.]

296
 Povijest Hrvata

Kralj Maksimilijan uzvisi ga zbog toga na nasljednu grofovsku čast; to je

prva hrvatska i ugarska porodica koja je dobila taj naslov (11. oktobra
1565). U maju iduće godine (1566) pođe sam sultan Sulejman s velikim
vezirom Mehmedom Sokolovićem na vojnu sa 150.000 ljudi i velikim
brojem topova. Prešavši sredinom jula kod Osijeka preko Drave, skrene
s 90.000 ljudi i 300 topova na Siget (između Barča i Pečuha) gdje je
kao kapetan zapovijedao bivši ban Nikola Zrinski. On se češće iz Sigeta
zalijetao u turske strane oko Blatnog jezera, a i inače bijaše u čitavoj
Turskoj poznat kao njezin krvni dušmanin; zato ga sultan naumi taj
put teško kazniti. Međutim je Nikola Zrinski saznao još prije Sulejma-
nova dolaska što ga čeka, pa je zato opskrbio Siget hranom i oružjem,
a zatim sakupio oko sebe hrabru četu, ponajviše same Hrvate uz nešto
malo Madžara (ukupno oko 2.500 momaka), u tvrdoj nakani da će pod
gradom zadržati sultana dok mu od kralja Maksimilijana ne stigne obe­
ćana pomoć da ga oslobodi. Sultan opkoli odmah u početku augusta
1566. Siget sa svih strana i počne vanjski grad biti iz topova tolikom
žestinom da se Zrinski morao već za nekoliko dana povući u unutarnji
grad. Tada veliki vezir, koji je vodio operacije pod Sigetom, ponudi Niko­
li čitavu Hrvatsku ako mu preda grad; ali Zrinski to s prezirom odbije.
Potom počeše Turci jurišati grad, ali ih Zrinski suzbije, čak im smjelim
provalama nanese i znatnih šteta. Zbog toga oni odluče da će gradske
zidine potkopati lagumom i tako provaliti u grad. I doista, kad su usp­
jeli razvaliti glavni dio gradskih zidina, Zrinskomu je preostalo da bira
između kukavne predaje i junačke smrti. Dana 7. septembra provali
on na čelu preostale posade iz grada i pogibe kao “novi Leonida”. Ali ra­
dosne vijesti o padu Sigeta sultan nije dočekao jer je još 4. septembra
u svom čadoru umro. Njegovu smrt znao je veliki vezir Mehmed Soko­
lović vješto zatajiti, bojeći se s pravom da će se njegova turska vojska
razbježati. Tim lukavim činom spase Mehmed Sokolović slavu i snagu
carstva, poslavši uz to brzog tatarina sultaniću Selimu, svome tastu,
da ga prvi pozdravi kao novog padišaha. Junaštvo Nikole Zrinskoga za­
divi svu kršćansku Evropu. Uza sve to što su Turci zauzeli Siget, ipak
se može kazati da tim časom počinje najprije polako, a zatim sve to
brže padati njihova sve dotle golema snaga: oni su došli do zenita svoje
ratne slave i moći. Odmah poslije odlaska Turaka započe Maksimilijan
pregovore o primirju, ali ono bijaše utanačeno tek 17. februara 1568. u
Drenopolju na osam godina, uz uvjete slične onima iz godine 1547. To
primora Ivana Žigmunda Zapoljskoga daj e i on počeo ugovarati s Mak-
similijanom. On se odreče (1570) kraljevskog naslova zadržavši samo
onaj “vojvode erdeljskoga”, a Maksimilijan se obaveza da će po njego­
voj smrti Erdeljcima dopustiti da sebi slobodno izaberu novoga kneza.
Mladi Zapoljski umre od raskalašena života već iduće godine (1571), a
s njime izumre i njegov rod.
Maksimilijan i hrvatski staleži. Poslije smrti bana Petra Erdodyja
(26. aprila 1567) imenuje kralj Maksimilijan dva bana, zagrebačkog
biskupa Jurja Draškovića i Franju Slunjskoga, koje zajednički hrva­

297
 Ferdo Šišić

tsko-slavonski sabor (21. septembra 1567) veoma svečano i radosno

pozdravi. Ali nove su banove čekali teški zadaci i kojekakve kušnje.
Nezadovoljna s neznatna prihoda od slavonske daće, ugarska je komo­
ra (sa sijelom u Požunu) savjetovala kralja da dokine neke dosadašnje
privilegije hrvatskog plemstva, to jest da i krajevi preko Kupe (tada već
nazivani Hrvatska) plaćaju ratnu daću (dica), mada ih je od toga oslo­
bodio još kralj Vladislav II; također da unatoč starim pravima i običaji­
ma u Slavoniji plaćaju diku banovac, protonotar, podžupani i plemićki
suci, kao i zagrebački kaptol koji je od 1544. upotrebljavao oprošteni
porez za gradnju i utvrđenje nove tvrđave Siska, a tako i preostaci križe-
vačke županije. Međutim, kad Maksimilijanovi povjerenici stupiše pred
hrvatsko-slavonski sabor s tim kraljevim prijedlozima, staleži ih odbiše
pozivajući se na svoje stare privilegije i stvore u tom smislu zaključke
(articuli) koje poslaše Maksimilijanu u Beč s molbom da ih potvrdi. Sada
ugarska komora i opet savjetova kralja da tih zaključaka ne potvrdi, šta-
više, da ih prema njezinu prijedlogu promijeni i tako promijenjene poša­
lje u Zagreb. Zbog toga zavlada potajnim djelovanjem ugarske komore
napetost između kralja i hrvatskih staleža, koja potraje više godina, ali
staleži najzad djelomično udovoljiše kraljevim prijedlozima. Osim toga
je banove zaokupila i obrana zemlje, kojoj se posvetiše s tolikim marom
da su “granice kraljevina (Hrvatska i Slavonija) sačuvali netaknute - ka­
ko kaže o njima hrvatski sabor 1572. - i da nisu za svoga banovanja do­
pustili Turcima da osvoje nijedan kaštel niti ma koju neznatnu tvrđavu,
već su sve održali u najboljem redu. Za nagradu i priznanje dobije ban
Drašković u upravu grad Trakošćan (1569), koji je kasnije kralj Rudolf
zauvijek darovao toj porodici (1585). A l i j e mladi Frankapan Slunjski
nenadano umro (2. decembra 1572. u Varaždinu) na najveću tugu hrva­
tskoga kraljevstva; s njime je izumrlo koljeno Frankapana Slunjskih.
Otada je biskup Juraj Drašković banovao dvije godine sam.
Seljačka buna. Starim se nevoljama na Krajini pridruži nova, kad u
početku 1573. bukne seljačka buna u krajevima oko Susjedgrada i Stu-
bice. Taj su kobni događaj izazvali u prvom redu susjedgradski vlastelin
Franjo Tahi, “čovjek silovit, ohol i lakom, a zatim bijedni život seljaka, o
kojima izvijesti ostrogonski nadbiskup Antun Vrančić kralja Maksimili-
jana da “s njima gospoda u Hrvatskoj gore postupaju negoli s marvom”.
Ustanak nije naglo buknuo. Tek kad su potlačeni seljaci vidjeli da im
tužbe ne pomažu i da ih je hrvatski sabor proglasio zbog opiranja Taho-
vim nasiljima “izdajicama domovine”, oni se latiše oružja.
Već u toku godine 1572. osnovali su prije svega savez (pund = njem.
Bund), kojem je sjedište bila Stubica. Savezu na čelu stajahu Matija Gu­
bec, Ivan Pasanec i Ivan Mogaić, osnovavši u neku ruku vrhovnu i cen­
tralnu buntovničku vladu. Taje vlada vršila vrhovnu sudsku vlast, odab­
rala je Iliju Gregorića glavnim vojskovođom i imenovala još dvanaest
njemu potčinjenih kapetana, koji su imali voditi čete iz pojedinih sela.
Ilija Gregorić je, bez sumnje u sporazumu s vladom, zamislio ratnu
osnovu prema kojoj je buntovna seljačka vojska imala operirati. Prije

298
 Povijest Hrvata

svega je Ilija pregnuo da u savez privuče susjedne kranjske i štajerske

kmetove, a zatim i uskoke u Žumberku koji su tada već bili vojnički or­
ganizirani i dobro oboružani. Posrednik kod uskoka trebalo je da bude
Ilijin kum, uskok Marko Nožina, ali taj nije uspio izvršiti povjerenu mu
zadaću. Samo operiranje zamišljeno je ovako: glavna sila ostaje kod Stu-
bice, to jest na obranu vlade; s jednim dijelom preostale vojske poći će
Ilija u Štajersku da prikupi tamošnje pobunjene seljake. Tu povećanu
vojsku razdijelit će potom ovako: jedan dio ima prijeći Savu i prikupiti
kranjske seljake sve tamo do Metlike, otkud će onda pojačana prijeći
Kupu i skrenuti na Jasku, Okić i Samobor. Drugi dio povest će Ilija sve
do Celja, a zatim će se pojačan vratiti preko Rogatca na Cesargrad i naj­
zad će čitava ujedinjena seljačka vojska udariti na Zagreb i ondje gos­
podi diktirati mir. Samo jedno zasebno odjeljenje poći će iz Celja preko
Ljubljane k moru (kod Trsta), te će putem dokinuti sve carine i mitnice,
da oslobodi trgovinu ovih spona.
Cilj pobunjenih kmetova jasno su označili njihovi glavari pred su­
dom, tako da nam je dobro poznat. Oni su se prihvatili oružja za op­
ću jednakost i slobodu svih ljudi, to jest za dokinuće feudalizma i za
demokraciju; zatim za opće plaćanje poreza i opću vojnu dužnost na
obranu domovine i za poništenje carine i plemićkih mitnica u korist
trgovine i prometa. Ivan Svrač iz Pušće izrijekom je kazao pred sudom
u Ljubljani “da se govorilo kako će, pošto pobijede gospodu, osnovati u
Zagrebu carsku vladu, sami ubirati daće i poreze i sami se postarati za
Granicu, jer gospoda ionako ne mare za Granicu”.12 Kralju Maksimilija-
nu i nadvojvodi Karlu u Grazu, direktnom upravitelju Kranjske i Štajer­
ske, izrijekom obećaše vjernost i poslušnost, štaviše, oni glasno izjaviše
da pored njih neće nikoga drugoga da imaju za gospodara.
Vjernost kralju Maksimilijanu sama po sebi isključuje i pomisao na
proglašenje Matije Gupca seljačkim kraljem. Ovo je Ilija Gregorić izriči­
to potvrdio svojim iskazom, a tek se onako ovdje-ondje govorkalo da će
to seljaci tek učiniti. Međutim, ova se lažna glasina morala u zlonamjer­
noj tendenciji veoma rano proširiti, a raznosili su je naročito plemići i
potvrđivali u svom bijesu protiv pobunjenih kmetova: već 11. februara
- odmah poslije skršena ustanka - javlja ban i biskup Đuro Drašković
kralju Maksimilijanu u Beč i nadvojvodi Karlu u Graz kako je nedavno
Matija Gubec proglašen kraljem. Iz iskaza seljaka izlazi tek toliko d aje
Matija Gubec imao nadimak beg; sva je prilika da g a je dobio od svojih
seljana i drugova već prije ustanka.
Buna je buknula potkraj januara god. 1573, kad se odjednom oko
Susjeda, Brdovca i Stubice sabralo oko 20.000 ljudi. Značajno je za ta­
dašnje prilike da se pričalo kako je Ilija Gregorić sabrao svoju vojsku uz
pomoć nekoga čarobnog napitka, pa je čak i sud smatrao za potrebno
da o tome traži od njega razjašnjenje. Na glas o skupljanju seljaka zamo­
li uplašeni ban Đuro Drašković po hitnom kuriru kralja Maksimilijana

12 [U Šišićevu je tekstu Svračev iskaz stiliziran tako kao daje u istražne spise une­
sen u izravnom govoru. Ovdje je ispravljen prema originalu.]

299
 Ferdo Šišić

za pomoć, a Stjepko Gregorijanec obratio se s istom molbom iz Mokrica

na Savi (nedaleko Samobora) na uskočkoga kapetana Thurna, dok se
štajerski plemići razbjegoše. Gotovo u isto vrijeme prešao je Ilija Grego-
rić 2. februara Sutlu i upao u Štajersku, gdje mu se jatomice pridružiše
tamošnji seljaci; s njima on osvoji 3. februara bez zapreke Brežice. Uto
se nadvojvoda Karlo u Grazu, obaviješten o buni, preseli u Maribor da
bude bliže događajima, i počne se žurno spremati da uguši ustanak. Da­
na 4. februara nalazio se Ilija Gregorić u Videmu, a sutradan razdijeli
vojsku na dvije čete: jedna je imala prijeći Savu pod vodstvom Nikole Ku-
pinića, navaliti na Krško i upasti u Kranjsku do Metlike i Kostanjevice,
već prema pomenutoj ratnoj osnovi, a druguje poveo sam Ilija dalje na
Sevnicu. Ali kod Krškoga navale iznenada 5. februara na buntovnike us­
koci pod svojim kapetanom Thurnom te ih za kratko vrijeme rasprše na
sve strane; najveći ih je dio nemilo zaglavio u ledenoj Savi. Uz to sakupi
i banovac Gašpar Alapi bansku vojsku i pobije sjutradan, 6. februara,
kod Kerestinca (s desne obale Save između Stupnika i Samobora) bun­
tovne jastrebarske i okićke seljake te ih rasprši na sve strane. Ta dva
boja odlučiše sudbinom “zapadne” seljačke vojske, čija se djelatnost
imala protegnuti do mora.
Uto stigne Ilija Gregorić do Sevnice i zauzme je bez otpora. U Sevnici
dozna za Kupinićev poraz, što g a je veoma zaplašilo jer je odmah razu­
mio da od uskoka, na koje je računao kao na svoje saveznike, nema
pomoći, i osim toga je sada vojska kranjskih staleža bila slobodna da
mu padne za leđa. Zbog toga nije proveo svoju osnovu da pođe do Celja,
već skrene na istok do Planine ali ga tu iznenadi vijest da su Turci tobo­
že provalili sve do štajerskoga Kozja, to jest u neposredno susjedstvo.
Na taj lažni glas, koji su proširili plemići, razbjegoše se odjednom svi
štajerski seljaci koji su bili u njegovoj vojsci i poletješe svojim kućama.
Potom Ilija skrene na Pilštajn (7. februara), gdje je ponovo čuo o porazu
Kupinićeve vojske, na što njegavi ljudi počeše zahtijevati da se povrate
u Zagorje. Videći da mu nema druge, Ilija je na to pristao. Međutim, na
povratku u Zagorje stignu ih 8. februara kod Sv. Petra pod Kunšpergom
blizu Sutle i Cesargrada štajerske staleške čete i potpuno ih unište.
Sam se Ilija s Mihajlom Gušetićem nekako sretno spasi bijegom.
I tako bijahu za nekoliko dana razbijene sve seljačke čete osim cen-
truma u Zagorju. Tu je Matija Gubec čekao kod Stubice Ilijin povratak
s kranjskim i štajerskim pomoćnim četama, kao i s uskocima, a jer
su već prije seljačke vojske zauzele Cesargrad, Klanjec i druga neka
tvrda mjesta, bijaše Matija Gubec u najvećem dijelu Zagorja faktički
gospodar, štaviše, tu mu se pridružiše i neki mali plemići, dok su veli­
kaši odreda svi umakli. Matija Gubec je imao na okupu preko 10.000
naoružanih ljudi, pa čak i nekoliko topova koje su njegovi ljudi odvukli
iz zauzetih gradova. Međutim, u isto vrijeme kad je štajerska staleška
vojska navalila na Iliju Gregorića, polazila je žurno i hrvatska staleška
vojska na Gupca. Ban i biskup Drašković pozvao je, naime, cjelokupno
plemstvo na oružje odmah u početku februara. Kako se radilo o njihovoj
koži, skupi se taj put iznimnom brzinom dobro organizirana i dobro op­

300
 Povijest Hrvata

remljena vojska u Zagrebu, a tako i ona iz pograničnih tvrđava, koju je

ban također dozvao u pomoć. Već 8. februara sastalo se u Zagrebu do
5000 momaka, kojima je određen za komandanta banovac Gašpar Ala-
pi, pobjednik kod Kerestinca. Još isti dan pođe on žurno prema Stubici.
Matija Gubec bijaše utaboren na polju između Stubičkih Toplica i mjes­
ta Donje Stubice. Drugi dan, 9. februara, došlo je do ogorčena i krvava
boja. Plemići udariše prvi, a njihovo brojno konjaništvo, koje je seljake
napalo s obadva krila, doskora odluči bitku: seljaci su, slabo oboružani
i bez pravog vojničkog vodstva, brzo potučeni i natjerani u bijeg. Od vo­
đa pogibe Ivan Mogaić na bojnom polju, a Matija Gubec i Ivan Pasanec
pali su živi u ruke pobjednika. Sve što je inače dopalo plemićkih šaka
bilo je što povješano po stablima, a što iznakaženo; plemići odrezaše ma­
si buntovnika nos i uši, tobože kao vidljiv žig sramote. Kako su uskoro
potom na bijegu kod Jasenovca uhvaćeni još i Ilija Gregorić i Mihajlo
Gušetić, palo je u ruke kivnoga plemstva čitavo butovničko vodstvo.
Slomivši ustanak, plemići se dadoše na posao da što okrutnije “prim­
jera radi” kazne buntovnike. Jedan ih je dio došao pred ljubljanski sud,
a Ilija Gregorić s Gušetićem pred bečki; još nam uvijek nije poznata nji­
hova sudbina, ali je više nego vjerojatno da su i oni bili pogubljeni. Tak­
va je sudba zacijelo stigla i one koji su dospjeli pred ljubljanski sud.
Najteže su prošli Matija Gubec i Ivan Pasanec. Njima su kratkim pu­
tem, bez formalnosti, sudili hrvatski plemići u Zagrebu, ali nam se spisi
o tome nisu sačuvali ili još nisu nađeni. S kakvim su raspoloženjem oni
pošli na svoj posao pokazuju pisma bana i biskupa Đure Draškovića
kralju Maksimilijanu i nadvojvodi Karlu od 11. februara, u kojima piše
da su za kaznu što je Matija Gubec proglašen kraljem odlučili njega,
ako to kralj dopusti, “okruniti razbijeljenom željeznom krunom”.13 Kako
vidimo, hrvatski se plemići sjetiše kazne koja je stigla prije šezdeset go­
dina madžarskog buntovnika Jurja Dozsu. To je zatim kraljevom privo­
lom i urađeno. U nedjelju 15. februara dovedoše Ivana Pasanca i Matiju
Gupca u Zagreb gdje su pogubljeni uz užasne muke, a naročito Matija
Gubec. Najprije ga “okruniše” vrućom željeznom “krunom” , zatim ga
vucarahu po gradskim ulicama štipajući ga usijanim kliještima, dok
ga najzad ne pogubiše i rasjekoše na četvero. Nije se sve to dogodilo na
Markovu trgu, niti je bio podignut kakav željezni razbijeljeni prijesto;
sve je to plod fantazije Zagrepčana iz prve polovice XIX stoljeća. Još
potkraj iste godine umro je Franjo Tahi koga je “čitava Slavonija prokli-
njala” kao začetnika bune.
Bitka kod Budačkoga. Seljačka je buna navela Turke da počnu sve
žešće provaljivati u Hrvatsku, a naročito susjedni banjalučki Ferhad-pa-
ša. I hrvatski sabor i sam ban Drašković, koga Maksimilijan ne htjede
osloboditi banske časti ni na ponovne njegove molbe, činili su sve što
su mogli za obranu domovine. Teški se položaj ne promijeni ni kad je

13 Budući daje kazna na taj način faktički izvršena, onda to znači daje kralj Maksi­
milijan prijedlog bana i biskupa Draškovića potvrdio. - [Usp. potpuni tekst Draš-
kovićeva pisma u J. Šidak, Historijska čitanka I, 1953, str. 122/3.)

301
 Ferdo Šišić

Maksimilijan imenovao kao drugog bana još i Gašpara Alapija (krajem

1574), jer je Ferhad-paša udario na Bihać na Uni, koji se jednako držao
protiv bezbrojnih navala kao otok, sasvim odijeljen od Hrvatske, dakle
onako kao nekoć Jajce. Da pomogne ugroženom gradu, krene mu carski
general Herbart Auersperg u pomoć. Ali mu paša pođe u susret i potuče
ga kod Budačkoga, nedaleko sastavaka Radonje i Korane, pa čak i sam
general zaglavi u tom boju (22. septembra). Taj se poraz nemilo kosnuo
kralja Maksimilijana, ali prije negoli je štogod mogao uraditi, umre (12.
oktobra 1576), a naslijedi ga najstariji sin Rudolf, još za njegova života
(25. septembra 1572) okrunjen za ugarsko-hrvatskoga kralja.

“D e c r e t u m . .. ” I v a n a P e r g o š ić a ,
N e d e liš ć e 1 5 7 4 . P r ije v o d f e u d a l n o g
z a k o n ik a I s t v a n a V e r b o c z y ja (1 5 1 4 )

III
RUDOLF II
(1576-1608)

Kraljev značaj i počeci vladanja. Kad je sjeo na prijestolje, Rudolf je

imao već pune 24 godine. Kao mladić boravio je osam godina na dvoru
svog rođaka kralja Filipa II u Španiji, gdje je postao ne samo gorljiv ka­
tolik već i stekao mnogo smisla i razumijevanja za znanost i umjetnost,

302
 Povijest Hrvata

a naročito za tadašnju astrologiju i alkemiju. Inače bijaše mučaljiv, pun

španjolske dostojanstvenosti, ali uz to plah i melankoličan, što se s vre­
menom preobrazi u tešku duševnu bolest. S tim u vezi postajaše Rudolf
od dana u dan sve nepovjerljiviji i neodlučniji, što je sve imalo kobnih
posljedica po smjer i razvitak njegova vladanja. Odmah u početku sas­
vim se povukao na praški dvor Hradčane, koji pretvori u pravi muzej
starina i umjetnina, prepustivši upravne i političke poslove u Ugarskoj
i Hrvatskoj bratu Ernestu, a vojničke stricu Karlu Štajerskom. Tako se
dogodi d a je Hrvatska tada imala zapravo tri gospodara: kralja Rudolfa
u Pragu, nadvojvodu Ernesta u Beču i nadvojvodu Karla u Grazu.
Još potkraj Maksimilijanova vladanja zatraže banovi Juraj Draš-
ković i Gašpar Alapi otpust, uglavnom zbog toga što nisu imali dovoljno
novčanih sredstava za pokriće troškova potrebnih za obranu domovine;
ali Rudolf ih pozove da do konačne odluke i dalje vode banske poslove.
Razumljivo je da je u takvim prilikama napredovanje Turaka sve to
većma umanjivalo teritorij Hrvatske i Slavonije. Tako je Hrvatska baš
u Rudolfovo doba spala na najmanji opseg, obuhvatajući mali komad
zemlje između mora, kranjsko-štajerske granice, Drave i Đurđevca, pa
Čazme i Save nešto niže od Siska, zatim Kupe i Kapele planine. Da se
zaustavi napredovanje Turaka, uređena je nastojanjem nadvojvode Kar­
la Vojna krajina.
Postanak Vojne krajine. Neprekidne i nenadane najezde Turaka iz
Bosanskog pašaluka, ne samo u Hrvatsku i Slavoniju nego i duboko u
nasljedne austrijske zemlje, kao Istru, Korušku, Štajersku i Kranjsku,
primoraše Hrvate i njihove susjede da urede duž granice stalnu vojsku,
smještenu po kraljevskim i gospodskim gradovima. Tu su vojsku osim
kralja imali o svom trošku uzdržavati i vlasnici pojedinih gradova (tako
knezovi Blagajski, Krbavski, Zrinski i Frankapani); ali zbog propasti i
nesigurnosti njihovih imanja te oskudice novca, s time skopčane, nisu
toga mogli učiniti, pa se nevolja još i povećala otkad je hrvatski narod
počeo jatomice bježati i seliti se iz krajeva bilo od Turaka pokorenih bilo
pograničnih. Znamo da se Ferdinand još kao austrijski nadvojvoda, a
za života kralja Ludovika II, starao oko obrane hrvatske Krajine jer je
dobro znao da tako brani i svoje zemlje; štaviše, kranjski su staleži izri­
čito izjavili d aje bolje braniti se od Turaka u tuđoj zemlji negoli u svojoj.
Ferdinandova se skrb uvećala njegovim izborom za hrvatskoga kralja,
jer se tom prilikom obvezao da će uzdržavati oveću vojsku za obranu
Hrvatske. Iz kraljeve obaveze i brige unutarnjo-austrijskih staleža raz­
vila se Vojna krajina. Međutim, u prvi mah Krajina još nije bila zaseban
teritorij nego su je sačinjavali samo krajiški vojnici, sastavljeni djelomič­
no i od hrvatskih velikaških četa, zatim plaćenika i Ferdinandovih aus­
trijskih podanika. Ta su se vojnička odjeljenja dijelila u kapetanije koje
su izdržavali ponajviše štajerski, koruški, kranjski i istarski staleži, a
zapovijedao im je unutarnjo-austrijski general. Oko polovice XVI st. već
se razlikuju dvije krajine: Slavonska između Drave i Kupe, sastavljena
od kapetanija koprivničke, križevačke i ivanićke, pa Hrvatska između

303
 Ferdo Šišić

Kupe i mora, koju su sačinjavali kapetanije hrastovička, ogulinska, bi­

haćka i senjska. Ali pravi život na Krajini započeo je tek kad ju je kralj
Rudolf (25. februara 1578) predao u neposrednu upravu stricu, štajer­
skom nadvojvodi Karlu, podvrgavši mu sve zapovjednike; štaviše, i ban
i hrvatski sabor morali su mu se pokoravati u vojničkim poslovima.
Međutim, rješenje kralja Rudolfa nije bilo po ćudi hrvatskim staležima,
ali s obzirom na veliku nevolju hrvatski sabor ipak; izjavi (15. jula 1578
u Zagrebu) da ga prima na znanje uz izričiti dodatak “da prejasni nad­
vojvoda (Karlo) mora s gospodinom banom Hrvatske i Slavonije gajiti
takav sporazum da se ne dogodi štogod nepodobna i slobodi kraljevstva
protivna”, jer se “naš gospodin ban neće nikako podvrći kojemu drugo­
mu kapetanu protiv banskoga ugleda i naše vjekovite slobode” . Odmah
potom odluči nadvojvoda Karlo da se digne protiv bosanskih Turaka;
ali vojsku koju su vodili koruški zemaljski kapetan Juraj Khevenhuller
s novim banom Krstom Ungnadom (1578-1583), potuče Ferhad-paša
do nogu.14 Posljedica te nesretne vojne bijaše da se obrambena linija za
dugo vremena pomakla od Une na Kupu, a jedini je Bihać i dalje ostao
u hrvatskim rukama, kao osamljen otok u turskom moru. Tada nad­
vojvoda Karlo odredi da se za obranu preostale Hrvatske ima sagraditi
jaka tvrđava. Hrvatski su staleži htjeli da se ona podigne bliže Sisku na
donjoj Kupi; ali nadvojvodini su savjetnici izabrali kao zgodnije mjesto
kut između utoka Korane i Mrežnice u Kupu. Od knezova Zrinskih otku­
pljeno je zemljište koje je pripadalo gradu Dubovcu, a zatim je 13. jula
1579. započelo zidanje grada Karlovca;15 značajno je da je u njegove
temelje stavljeno devet stotina turskih lubanja. Izgradnjom Karlovca do­
bila je Hrvatska krajina stalno sijelo za svoga generala, dok je Varaždin
bio sijelo generala za Slavonsku krajinu. Tako se, dakle, potkraj XVI
st. počeo na hrvatskom zemljištu stvarati nov politički teritorij, izuzet
ispod banske vlasti i sabora.
Banovi Krsto Ungnad i Toma Erdody. Izgradnja Karlovca prvi je
čas učinila kraj turskim provalama; ali ubrzo Turci opet počnu napada­
ti hrvatsku zemlju do Pokuplja i Turopolja. To pak ban Krsto nije mogao
spriječiti; njegov je položaj postajao iz dana u dan sve teži jer je došao u
žestoku opreku ne samo s nekim velikašima nego i s gradom Zagrebom,
čijim je građanima znao dobaciti da on “nije samo njihov ban i kapetan
nego i kralj”. Doskora je ban došao u sukob i s nekim krajiškim časnici­
ma i vojvodama svoje banske vojske, tako da mu je sav ugled pao. U tak­
vim se prilikama najzad zahvali na banskoj časti, a nato kralj Rudolf ime­
nuje banom njegova zeta, 26-godišnjega Tomu Erdodyja (1583-1595),
na veliku radost hrvatskih staleža. I njemu bijaše glavna briga obrana
domovine, jer iako je kralj Rudolf od roka do roka produživao primirje

14 [U augustu 1578. prodrli su Khevenhuller i Ungnad u Pounje i osvojili Cazin i

Ostrožac, ali su uskoro zatim bili potisnuti natrag. Do neke odlučnije bitke nije
tom prilikom došlo.)
15 U čast nadvojvode prozvan je grad Karlstadt, lat. Carlostadium, ali ga Hrvati još
tada (potkraj XVI st.) nazivahu Karlovcem.

304
 Povijest Hrvata

s Turcima, bojevi na Hrvatskoj i Slavonskoj krajini nisu nikad prestali.

Već u oktobru 1584. potukao je mladi ban oveću tursku četu kod Slu­
nja, a zatim kod Ivanića (6. dec. 1586). Koliko su te pobjede ohrabrile
klonule Hrvate, toliko su im zadavali briga karlovački general i njemač­
ke krajiške čete. General, naime, ne htjede da se pokorava ni banu
ni saboru, štaviše, počeo je prisvajati pravo da smije suditi hrvatskim
plemićima, zatvarajući ih i otimajući im imanja, a njemački su vojnici
također narod globili jer nisu redovito dobivali plaće iz Graza. Hrvat­
ski se sabor tužio zbog toga kralju i nadvojvodi u Grazu, ali sve to nije
ništa koristilo. Uskoro potom umre (10. jula 1590) nadvojvoda Karlo;
a uprava je Krajine prešla na njegova sina Ferdinanda (kasnije kralja).
Kako je nadvojvoda bio još malodoban, zamjenjivali su ga prvih godina
kao regenti nadvojvoda Ernest (do 1593) i nadvojvoda Maksimilijan (do
1596), braća kralja Rudolfa.
Bojevi oko Siska. Upravo tada došao je na čelo Bosanskom pašalu-
ku (osnovanom u septembru 1580) ratoborni Hasan Predojević, lični pri­
jatelj velikog vezira Arbanasa Sinan-paše, koji je upinjao sve sile da se
prekine primirje utanačeno s kraljem Rudolfom. Možda po njegovoj želji
provali Hasan-paša u augustu 1591. sve do Siska, ali već poslije četiri
dana vrati se suzbijen natrag. Odmah potom krene za njim ban Toma
Erdody i tom prilikom zauzme svoj djedovski grad Moslavinu; paše ipak

S u v r e m e n i c r t e ž (u o b lik u le tk a ) s p r ik a z o m b itk e k o d S is k a 1 5 93 .

više nije mogao stići. Za osvetu Hasan popali još iste godine sav kraj
oko Božjakovine i Vrbovca, a zatim zauzme grad Ripač na Uni nedaleko
Bihaća. Uto se sastane hrvatski sabor (5. januara 1592), na kojem je
stvoren zamašan zaključak o sveopćem zemaljskom ustanku (insurek-
cija) na obranu domovine i o dovozu hrane vojsci, jer su Hasana zasi­

305
 Ferdo Šišić

gurno očekivali na proljeće. I doista, paša se diže u aprilu s namjerom

da negdje u blizini Siska, koji je grad svakako htio osvojiti, uhvati neku
čvrstu tačku kao bazu za svoje dalje pothvate u Hrvatskoj. Tako nas­
tane utvrda Petrinja nedaleko od Kupe na istoimenom potoku. Odmah
poslije toga vrati se i opsjedne Bihać, koji mu se deveti dan preda (9.
juna 1592), a s njim i posljednji bedem Hrvatske na jugu. Otada je ob­
rambena linija tekla od Ogulina kroz Karlovac uz Kupu do Siska. Poslije
pada Bihaća Hasan-paša opsjedne drugi put Sisak, koji su branili zag­
rebački kanonik Mikac i njegova dva druga s malom posadom Hrvata.
Pretrpjevši goleme gubitke, paša je doskora i opet morao ostaviti Sisak,
ali je na povratku dao poharati svu zemlju do Turopolja i Okića (u julu
1592). Tako se primače godina 1593. kad su opet očekivali pašu pa zato
se ban i sabor spremiše na što jači otpor zatraživši pomoći i od kralja i
nadvojvode Ernesta. U junu je Hasan došao s jakom vojskom pod Sisak
želeći da nakon pada toga grada udari na Zagreb i tako najzad osvoji os­
tatke Slavonije.16 Ali gradu dohrle u pomoć ban Toma Erdody, karlovač­
ki general Andrija Auersperg i štajerski pukovnik Rupreht Eggenberg
(poslao g a je nadvojvada Ernest) s nekih 5000 konjanika i pješaka. Oni
potuku 22. juna 1593. ametom tursku vojsku na poljani između rijeke
Kupe i Odre. Sam Hasan-paša zaglavi s dva sultanova rođaka i više tur­
skih odličnika. Sav kršćanski svijet obradova glas o toj slavnoj pobjedi
izdajući o njoj prigodne spise i šaljući banu čestitke i darove. Sisačka
bitka znamenit je događaj ne samo u hrvatskoj nego i u općoj povijes­
ti: pod zidinama tvrdoga sisačkoga grada našao je islam svoju krajnju
sjeverozapadnu granicu prema Italiji, koje nikad nije prekoračio. Njome
prestaje pomalo i doba hrvatske stoljetne defenzive (od 1493), a počinje
malo-pomalo ofenziva.
“Dugi” turski rat (1593-1606). Kad je u Carigrad stigao glas o po­
razu kod Siska, uzbuni se sav narod, podjarivan ponajviše od velikog
vezira Sinan-paše, pa tako navijesti sultan Murat III kralju Rudolfu
rat. Taj četrnaestogodišnji rat, koji je za Hrvate zapravo trajao šesnaest
godina (još od 1591), vodio se u Ugarskoj i Hrvatskoj; ipak bijaše Uga­
rska glavno bojište, a Hrvatska sporedno, premda su se i tu odigravali
krupni događaji. Od tih valja napose istaknuti pobjedu kod Petrinje
(22. septembra 1595), kojom je sva zemlja na sjeveru Kupe zauvijek os­
lobođena od turskih provala; ali je zato porazom karlovačkoga generala
Jurja Lenkovića pod Klisom (krajem maja 1596) iščeznula svaka nada
da bi se dala s uspjehom provaliti s boka u Bosanski pašaluk. Međutim
se Toma Erdody odreče banske časti zato što nije uredno dobivao ban­
ske plaće za uzdržavanje vojske i što su stranci postajali u Hrvatskoj
vojskovođe. Kad je ban iznio ove razloge pred skupljenim staležima na
hrvatskom saboru (15. maja 1595), obrate se oni nadvojvodi Maksimili-
janu s molbom da bi poradio kod kralja Rudolfa kako bi što prije imeno­
vao novog bana između “domaćih (hrvatskih) sinova”, vještih ratovanju;

16 [Zagreb se još i u XVIII st. ubrajao u Gornju Slavoniju (S la v o n ia S u p e r io r ).]

306
 Povijest Hrvata

“jer ako staleži ne budu imali bana, neka zna vaša jasnost kao stvar
najizvjesniju da se oni neće pokoravati nijednom generalu tuđe narod­
nosti, niti će s njime izlaziti u rat, pa makar svi zajedno s domovinom
poginuli; oni će i najskrajnje poduzeti prije nego im se u tom pogledu
ukrnji sloboda”.17 Nato kralj Rudolf imenuje banovima zagrebačkog bis­
kupa Gašpara Stankovačkog i Ivana Draškovića; ali kako je bolesni
biskup još iste godine umro, ostao je sam Ivan Drašković (1596-1607).
Za njegova banovanja sklopljen je napokon poslije dugog pregovaranja
s Turcima mir na ušću rijeke Žitve u Dunav (nedaleko od Komaroma)
11. novembra 1606. Isprava se sastoji od sedamnaest članaka, kojima
se utanačuje da će svaka stranka zadržati ono što u taj čas posjeduje;
dalje, imala su prestati pljačkanja i provale na tuđe zemljište, a obje će
stranke kazniti one dobrovoljne i hajdučke čete koje se ne bi tome poko­
rile; najzad, car i kralj neće više plaćati godišnji danak već će jednom
zauvijek darovati sultanu 200.000 dukata. Mir na ušću Žitve prvi je mir
u kojem su ugarsko-hrvatski kralj i sultan ravnopravni. Sada pukoše
lanci tributarne podložnosti što su ih svake godine (od 1547) zvekećući
vukli kraljevi poslanici kad su sultanu donosili takozvane “darove”; sa­
da je prvi put izdana dolična isprava s turske strane, a ne nametnuta,
jer Rudolfovi poslanici potpisaše i opremiše pečatima turski original tek
onda kada su ga s pomoću tumača proučili. Taj mir prvi je jasan znak
d a je turska prevlast suzbijena i da počinje postepeno padati.
Buna Stjepana Bocskaya. Još potkraj “dugoga” turskog rata buknu
u Ugarskoj opasna buna. Uzroci su bili kršenje ugarskog ustava i pos­
tupak njemačkih četa, ali se još zemljom razmahaše i vjerske raspre.
Kršenje se ustava odražavalo u tome što bečki dvor nikako nije (još
od 1531) dopuštao da se na saboru izborom popuni mjesto palatina,
a zatim je Ugre izazivalo i upletanje njemačkih kraljevih savjetnika u
ugarske poslove, naročito vojničke i financijske. Vjerske su pak raspre
nastale zbog međusobne nesnošljivosti između katolika i protestanata.
Još od vremena Ferdinanda I, naime, našlo se u sjevernoj Ugarskoj dos­
ta pripadnika reformacije, a njihov je broj neprestano rastao, osobito
među plemstvom i u gradovima. Doskora je protestantizam stao značiti
nešto narodno, u opreci prema katolicizmu kao tobože nečem manje
patriotskom. Budući da je Rudolf još od mladosti bio gorljiv protivnik
protestantizma, nije ga bilo teško nagovoriti na različite odredbe protiv
ugarskih pripadnika ove vjere; a taj je postupak došao do vrhunca kad
je kralj svojevoljno (motu proprio deque regiae suae potestatis plenitudi-
ne) dodao ugarskim saborskim člancima od februara 1604. još i čl. XXII,
kojim je ne samo odbio sve molbe ugarskih protestanata, a potvrdio sve
odredbe izdane u prilog katoličkoj crkvi od vremena Stjepana I, nego i

17 Original u c. i kr. Ratnom arhivu u Beču: “... nam si status banum non habue-
rint, pro re certissima sua serenitas credat, illos nullius adterius externae nati-
onis generali parituros, neque ad publicum bellum, etiam si omnes cum patria
peribunt, exituros et extrema quaevis, antequam libertate ipsorum hac in parte
priventur, tentaturos”. Šišić, Hrv. sab. spisi IV, 323.

307
 Ferdo Šišić

odredio da se oni koji bi na saboru iznijeli vjerska pitanja imaju kaz­

niti kao pokretači nemira i novotarija. Nato plane u Ugarskoj i Erde-
lju otvorena buna pod vodstvom protestantskog plemića Stjepana Boc-
skaya, koga njegovi privrženici, inače članovi ugarskog sabora, izaberu
knezom Ugarske. Bocskay odmah stupi u vezu s Turcima, pa tako se
odsad imao dvor boriti na na dvije strane. Uz to pozove novoizabrani
knez i Hrvate da ga priznaju svojim vladarom, ali ga oni odbiše; štaviše,
hrvatski je sabor oduševljeno primio (u Zagrebu 5. jula 1604) na zna­
nje kraljev čianak XXII, zaključivši da se iz Hrvatske imaju izbaciti svi
krivovjerci (universi haeretici). Brigu pak oko toga povjerio je zagrebač­
kom biskupu Šimunu Bratuliću. Zbog toga pođe Bocskayev vojskovođa
Grgur Nemeth prema Hrvatskoj, ali ban Ivan Drašković i staleži odluče
da mu se na Dravi odupru; a kad se Nemeth okani napadaja na Hrvat­
sku, banje prešao Dravu i kod Kormendazajedno s kraljevskim četama
razbio Bocskayevu vojsku. Međutim, bolesni kralj Rudolf pokazivao je
potpuni nehaj prema toj opasnoj buni. Stoga su njegova braća došla
u Prag i primorala ga da vojničke i civilne poslove ugarske i hrvatske
prepusti bratu nadvojvodi Matiji. Taj pak, znajući da se ne može uspješ­
no oprijeti i Bocskayu i Turcima, odmah se upusti s Bocskayem u prego­
vore i utanači u Beču mir (23. juna 1606), kojim bijahu uređeni ugarski
vjerski poslovi sve do 1848. Bečkim mirom bijaše određeno da plemstvo
i građani u Ugarskoj samoj (infra ambitum regni Hungariae solum) mogu
slobodno ispovijedati vjeru koju hoće, to jest obje konfesije postadoše
ravnopravne, a članak XXII od 1604. je brisan. Nadalje je udijeljena
opća amnestija i obećano da će budući ugarski sabor birati palatina s
kojim će zatim nadvojvoda Matija raspravljati i odlučivati o ugarskim
poslovima; vrhovni blagajnik, dostojanstvenici i vojnički zapovjednici u
Ugarskoj i Hrvatskoj smiju i mogu biti jedino domaći plemići, bez obzira
na vjeru. Najzad je utanačeno da Bocskay pridržava kao knez Erdelj i
neke susjedne ugarske županije. Tek poslije dugog nećkanja potpisao je
najposlije i kralj Rudolf ovaj mir. Još prije negoli je mir potpisan, poslan
je nacrt i hrvatskim staležima. Hrvatski sabor (u Zagrebu od 10. aprila
1606) uglavnom je prihvatio njegove tačke, a samo se strogo ogradio
protiv slobode vjeroispovijedanja, pa čak izrazio želju da se zadrži Ru-
dolfov članak XXII od 1604. Osim toga je izrijekom naglasio da kralj “od­
sada ubuduće podjeljuje službe i vrhovne kapetanije (generalate) u Sla­
voniji i Hrvatskoj dobro zaslužnim vjernim svojim domaćim sinovima,
a banu da se vrati stara puna vlast od Drave do mora i da stoji na čelu
kraljevstva i Krajinama”. Kako smo vidjeli, zahtjev je hrvatskog sabora
utoliko uvažen daje sloboda vjeroispovijedanja ostala Bečkim mirom og­
raničena samo na Ugarsku. Nešto kasnije sankcionirao je kralj Rudolf
zaključak hrvatskog sabora o isključivom priznanju katoličke vjere unu­
tar granica Hrvatske i Slavonije (16. jan. 1608), i taj je zatim proglašen
na saboru zakonom. Tako je hrvatsko kraljevstvo dobilo zasebni vjerski
zakon, potpuno oprečan ugarskom.

308
 Povijest Hrvata

IV
MATIJAŠ II, FERDINAND II i FERDINAND III
(1608-1657)

Rudolf i Matijaš II. U doba kad je nadvojvoda Matija pregovarao s

Bocskayem i Turcima o miru, bijaše duševno stanje njegova brata Ru-
dolfa već veoma nepovoljno. Živeći samotno i odijeljen od svijeta u Pragu
na Hradčanyma i zanimajući se samo astrološkim gatanjem i alkemistič-
kim pokusima, ne samo daje potpuno zanemarivao državne poslove ne­
go nije ni dopuštao da ga itko o njima obavještava, pa ni njegova braća.
Tako se dogodi da Rudolf, kad mu doniješe spise o sklopljenom miru s
Bocskayem i s Turcima na potvrdu, ne htjede ih dulje vremena potpisa­
ti. Zbog toga plane žestoka svađa između oba brata, a kad se Matiji uz
ugarske i hrvatske staleže pridružiše i češki i austrijski, uđe Matija s voj-
jskom u Češku i primora brata ugovorom u praškom predgrađu Libenju
(24. juna 1608) da mu preda vladanje u Austriji, Moravskoj, Ugarskoj
i Hrvatskoj. Nato je kao Matijaš II (1608-1619) u Požunu okrunjen (19.
novembra) za ugarsko-hrvatskoga kralja. Već poslije tri godine primora
kralj Matijaš brata da se odrekne češke krune, a kad umre (20. januara
1612), postane i njemačko-rimskim carem.
Borba hrvatskih staleža za Krajinu. Hrvatski su staleži smatrali
d aje mirom na ušću Žitve u Dunav Hrvatsko-slavonska krajina postala
suvišnom, ili, ako bi se baš morala uzdržati, da se vrati materi zemlji i
pod vrhovnu vlast bana. Ali nadvojvoda Ferdinand u Grazu ne samo da
nije ništa o tome htio čuti već je nastojao kako bi i preostalu građansku
Hrvatsku i Slavoniju, a naročito pošto je najavljen odstup bana Ivana
Draškovića na hrvatskom saboru (u Zagrebu 10. aprila 1606), podvrgao
svojim krajiškim generalima i kapetanima. Protiv toga dignu se hrvatski
staleži. Još prije Matijaševa krunisanja na požunskom saboru sastane
se hrvatski sabor (u Zagrebu, u početku septembra 1608) da izabere
svoje poslanike koji će poći u Požun, i da im da upute (instructiones) što
imaju tražiti od novoga kralja. U tim uputama zahtijeva hrvatski sabor
da se iz svih hrvatskih gradova, a naročito iz Varaždina, kao županij­
skog sijela, imaju ukloniti svi inozemni vojnički zapovjednici i inozemne
čete, a banu da se opet vrati starodrevna potpuna vlast od Drave do
mora. Ali budući da su neke unutarnjo-austrijske pokrajine novčanim
sredstvima podupirale Krajinu, zbog čega bijaše nadvojvodama podije­
ljena i neka vlast u krajiškoj upravi, držao je hrvatski sabor da se u tom
pitanju kralj Matijaš ima sporazumjeti s nadvojvodom Ferdinandom.
Ispražnjena, pak, časnička mjesta treba da se bezuvjetno popune do­
maćim zaslužnim sinovima, jer “hrvatski su staleži odlučili radije umri­
jeti nego da bi unapredak njima gospodovali tuđinci ili ma i najmanju
službu kod njih izvršavali na štetu njihove slobode”. Kralj Matijaš II
prihvatio je želje hrvatskog sabora, štaviše, imenovao banom omiljelog
Tomu Erdodyja (1608 -1614), ali uza sve obećanje ostane ipak na Kraji­
ni sve pri starom, na veliko nezadovoljstvo hrvatskog plemstva. Razlog

309
 Ferdo Šišić

J o a k im M a r k o v ić (o k o 1 7 5 0 ), R u d o l f I I d a je 1 6 1 2 . p r iv ile g ije k r a jiš n ic im a u

V a r a ž d in s k o m g e n e r a la t u - M u z e j S r b a u H r v a ts k o j, Z a g r e b

tomu bijaše uporno opiranje nadvojvode Ferdinanda, pa tako nije pos­

tiglo cilja nijedno poslanstvo hrvatskog sabora ni u Graz ni u Požun; i,
staje još gore, našao se i netko tko je pri tom igrao podlu ulogu. S tim u
vezi izjaviše hrvatski staleži na saboru (u Zagrebu 20. aprila 1610), da
doduše znaju “da bi kralj (Matijaš II) htio ispuniti njihovu želju, ali ima
netko tko to priječi odgovarajući kralja od toga, pa je on i osujetio usp­
jehe hrvatskih poslanstava u Požunu i Grazu”; ali “ako se takav rušitelj
općih sloboština pronađe, dići će se javno u saboru svega kraljevstva
na nj šake svih staleža i redova”.18 Tko je to bio, ne zna se pouzdano,
ali veoma vjerojatno tadašnji slavonski general barun Sigismund Trau-
tmansdorf. Ipak, koliko je god kralj Matijaš obradovao Hrvate imenova­
njem Tome Erdodyja banom, toliko ih je ozlovoljilo što bana nije nika­
ko dao svečano instalirati na saboru radi potajnog djelovanja krajiških
njemačkih časnika. Stoga se sabor tužio kralju u više navrata i slao mu
poslanstva, ali vazda bezuspješno. Nato se Toma Erdody odreče na sa­
boru (u Zagrebu 27. novembra 1614) drugi put banske časti, a pridrža
upravu zemlje do imenovanja novog bana samo na molbe staleža. To se
dogodi početkom 1615, kad dođe na bansku stolicu Benedikt Thuroczy

18 Original u Drž. arhivu u Zagrebu: “Ideo unanimi statutum est voto, si tališ com-
munium libertatum destructor comperta reo veritate eluxerit, in publicis regni
comitis manus omnium statuum et ordinum in ipsum immittentur.” Šišić, Hrv.
sabor, spisi V, 36.

310
 Povijest Hrvata

Ludbreški (1615-1616), koji bijaše doduše odmah instaliran, ali bez

banderija19 i plaće za bansku četu. Novi ban umre već iduće godine (9.
novembra 1616), a nato imenuje kralj Nikolu Frankapana Tržačkoga
(1616-1622) koji je uveden u bansko dostojanstvo 6. decembra 1616.
Za njegova je banovanja najzad riješeno zamršeno uskočko pitanje.
Uskoci. Poslije pada Bosne (1463) i Hercegovine (1482) potraži onaj
dio pučanstva (poglavito katoličke vjere) koji ne htjede da se pokori Tur­
činu utočišta u susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji. Ti bjegunci zovu se u
slavonskim stranama obično “pribegi, prebegi”, a u južnohrvatskim “us­
koci” (od “uskočiti”), ali i Vlasi, Martolozi i Morlaci. Bilo je više uskočkih
skupina, ali najpoznatija je ona koja je došla iz Bosne i Hercegovine i
počela se oko 1530. skupljati oko tvrđave Klisa kod Splita, gdje ih je ta­
mošnji senjski kapetan Petar Kružić - pod čiju je upravu Klis pripadao
- primio u službu kao vojnike. Iz Klisa zalijetali su se potom sve češće
u susjedne turske krajeve, pa zato Turci i pregnuše da osvoje grad, što
se i dogodilo (12. marta 1537). Sada se uskoci odsele u Senj, naime u
središte one kapetanije pod koju su pripadali, i tako se uskočko ime pro­
širi s vremenom na sve vojnike senjske kapetanije od Rječine do ušća
Zrmanje na primorju i do Brinja i Otočca u unutrašnjosti. Položaj Senja
s gorovitim zaleđem i otočnim pročeljem te sa čuvenom burom jest ta­
kav da ga ni s morske ni s kopnene strane nije bilo lako osvojiti. U taj
čas (1537) bijaše Senj pod zapovjedništvom ljubljanskoga Ratnog vijeća
- kasnije (od 1564) gradačkoga dvora - i sijelo istoimene kapetanije u
Hrvatskoj krajini. Prema tome, dakle, postadoše uskoci vojnici na Hrva­
tskoj krajini i sa svojim potomcima sačinjavali su više od osamdeset
godina gradsku posadu. Ta se dijelila na četiri kumpanije, kojima staja­
hu na čelu uskočke vojvode. Malo-pomalo pridružilo se tim uskocima
i mnoštvo bjegunaca iz Mletačke Dalmacije, koji često umakoše kazni.
Stoga uskoci nisu jedna jedinstvena etnička skupina, jer je u njoj bilo
pored pretežnog broja Hrvata katolika, te pravoslavnih Srba, još i nešto
Talijana (venturini). Uskoci bijahu veoma smiona čeljad, oboružani puš­
kom i sjekirom, a kadikad i handžarom. Bili su sposobni podnositi sva­
kojaku oskudicu i muku. Osim toga, dobro im bijaše poznat svaki kutić
kako u Velebitu, tako i po otočju. Imali su dobivati mjesečnu plaću, ali
ta je obično izostajala. Tako se, eto, silom prilika dogodi da su se uskoci
morali prehranjivati plijenom i otimačinom, jer senjska okolica ne rodi
baš ničim. Budući da se na Hrvatskoj krajini neprekidno ratovalo s Tur­
cima, uskoci su ponajradije tražili sebi hrane kod njih, i to na dva puta:
kopnom u turskoj Lici i morem u današnjoj Dalmaciji, koja je tada bila
najvećim dijelom, sve do gradskih zidina, u vlasti Turaka. Razumije se,
zbog vječnoga “malog” rata na Krajini nije nikome padalo na um da u
tome uskoke priječi, pa ih je i Venecija pomagala kad je god bila u ratu
s Turcima, dopuštajući im da preko njezina zemljišta prelaze na tursko.

19 Banderij, to jest svileni barjak, predavao je kod imenovanja kralj banu u znak
vrhovne vojničke vlasti u Hrvatskoj.

311
 Ferdo Šišić

Ali kad je Venecija s Turskom sklopila mir (1540), Porta je počela ener­
gično tražiti od Republike da ne pomaže uskoka koji su redovito plije­
nili turske lađe na Jadranskom moru. Da izbjegnu prijekorima Porte,
Mlečani počeše prevoziti tursku robu na svojim lađama; ali uskoci tada
zaustavljahu Mlečane zahtijevajući od njih tursko vlasništvo. Tada sul­
tan Sulejman javi Veneciji da će on - budući da Mlečani nisu sposobni
da održe red u Jadranskom moru - otpremiti onamo svoju mornaricu

S e n j u s r e d in i X V I I st. (Iz r u k o p is a M . S tie ra , 1 6 6 0 )

koja će Senj osvojiti i uskoke istrijebiti. Ali kako Mlečani nipošto ne htje­
doše dopustiti da turska mornarica uđe u tobože “njihovo” more, došlo
je do uskočko-mletačkih sukoba.
Prvi sukobi padaju već u godinu 1557, kad je mletačka mornarica
prvi put blokirala senjsku luku. A kad se Venecija i opet zarati s Tur­
skom (“Ciparski rat” od 1570. do 1573), obnovi svoje prijateljske veze
s uskocima, ali ih odmah i prekine poslije utanačena mira s Turcima.
Međutim, pravi ogorčeni sukobi uskočko-mletački nastupiše poslije bit­
ke kod Klisa (1596), u kojoj su Mlečani pomagali Turcima. Kao nekoć
hrabri Neretljani u doba narodnih vladara, tako su sada i uskoci smetali
i sprečavali slobodnu plovidbu Veneciji po Jadranskom moru, napada­
jući njezine lađe i robeći ih s tolikim uspjehom da sva sila mletačka nije
dostajala da ih ukroti.20 Ti se mnogogodišnji sukobi dijele u dva odsjeka:
prvi ide do ubistva generala Josipa Rabate (31. decembra 1601) koji je
bio poslan u Senj da učini mir i red, ali je svojom okrutnošću izazvao

20 [Pored sve smjelosti koju su senjski uskoci obilato pokazivali u svojoj borbi protiv
Venecije, ne mogu se previdjeti i neke negativne crte u njihovim pothvatima. Na­
vikli na pljačku, oni nisu štedjeli ni svojih sunarodnjaka na mletačkim i turskim
posjedima i često su na njih navaljivali teške novčane terete u obliku svakogodi-
šnjeg danka.)

312
 Povijest Hrvata

bunu i u njoj zaglavio; a drugi do takozvanoga Uskočkog rata i Madrid-

skog mira (1617). Venecija je, naime, jednako pregovarala s gradačkim
nadvojvodom Ferdinandom i kraljevima Rudolfom i Matijašem II; ali nit­
ko nije mogao ništa učiniti jer zbog financijske bijede nisu mogli uskoka
redovito i stalno plaćati. I tako je najzad došlo do Uskočkoga rata (1615-
1617), u kojem uskočke lađe dopriješe do Venecije, a inače se ponajviše
vodio oko slovenske Gorice i Gradiške na Soči. Poslije dvogodišnjeg rato­
vanja došlo je posredovanjem Francuske i Španije do mira u Madridu;
nadvojvoda Ferdinand se obvezao da će uskoke preseliti iz Senja nekud
daleko u unutrašnjost, njihove lađe spaliti, a u grad smjestiti njemačku
posadu. Uskoci bijahu potom naseljeni po Otočkom krasu i Žumberku,
gdje se s vremenom izgubiše među ostalim pučanstvom.21
Izbor i krunisanje Ferdinanda II. U doba kad je boležljivi Matijaš
imenovao Nikolu Frankapana Tržičkoga banom, već ga je dulje vreme­
na zaokupljala briga - jer sam nije imao djece - kako da osigura svome
stričeviću, štajerskom nadvojvodi Ferdinandu, nasljedstvo u svojim kra­
ljevinama i zemljama. U tu je svrhu sazvao na kraju 1617. sabor u
Požun sa zadaćom da izabere i okruni ugarsko-hrvatskim kraljem nad­
vojvodu, tada već izabrana i okrunjena kralja češkoga (od juna 1617).
Uoči toga imao se sastati i hrvatski sabor da izabere svoje poslanike.
Tako se dogodi da je ban Nikola Frankapan svečano uveden u svoju

K a s t a v u X V I I st. (p r e m a J. W. V a lv a s o r u , D ie E h r e d e s H e r z o g t h u m s
C r a in , N iim b e r g 1 6 8 9 )

21 Jedan je suvremenik zabilježio da su uskoci u posljednjih trideset godina počinili

Veneciji štete 20 milijuna dukata koje u plijenu koje kao ratni trošak.

313
 Ferdo Šišić

čast s punom vojničkom vlasti i kraljevskim banderijem (6. decembra).

Međutim, požunski se sabor zbog kraljeve bolesti sastao istom u martu
1618, a nadvojvodu Ferdinanda izabrao ie tek poslije duljega rasprav­
ljanja kraljem (16. maja). Do krunisanja proteklo je još mjesec dana i
po, jer je sabor htio najprije raspraviti svoje tegobe (gravamina) i da od
novoga kralja dobije obećanje da će ih ukloniti. Hrvatski su poslanici
tada ponovili svoje tužbe u cilju obnove banske vlasti i pohrvaćenja
Krajine; štaviše, kako se baš tada ispraznilo mjesto karlovačkoga ge­
nerala22, zamole kralja Matijaša da imenuje bana Nikolu Frankapana
Tržačkoga generalom i da se tako Hrvatska krajina opet podvrgne ban­
skoj vlasti. Najzad je izabrani kralj Ferdinand zasebnom inauguralnom
diplomom zajamčio hrvatskom kraljevstvu da će mu ispuniti želje kad
dođe na prijestolje (17. juna). Poslije toga okrunjen je (1. jula 1618)
za ugarsko-hrvatskoga kralja; tom je prilikom ban Nikola Frankapan
nosio kraljevsko žezlo, mladi grof Krsto Erdody zastavu Slavonije, a
grof Juraj Zrinski zastavu Srbije. Uskoro potom umre kralj Matijaš (28.
marta 1619) i ostavi svome stričeviću s prijestoljem i tridesetogodišnji
rat, koji je zbog vjerskih smutnja u Češkoj buknuo upravo u doba požu-
nskog izbornog sabora.
Ferdinand II (1619-1637). Vladanje Ferdinanda II ispunjeno je nep­
rekidnim ratovanjem ne samo u Češkoj i Njemačkoj nego i u Ugarskoj
s erdeljskim vojvodom Gavrom Betlenom kojega su Madžari proglasili
svojim kraljem, a Turci pomagali. Hrvati su sudjelovali u oba rata kao
laki konjanici, obično nazivani arkebuziri, koji bi sa svojim malim, ali
brzim konjima uvijek boj započeli i dovršili. U Wallensteinovoj vojsci vo­
dio je Hrvate ban Juraj Zrinski (1622-1626), otac braće Nikole i Petra.
On umre iznenada za vojne protiv Mansfelda u Požunu (18. decembra
1626) u 28. godini. Već su suvremenici šaputali daje “otrovan rotkvom”,
ali za to nema nikakvih dokaza. Poslije njega vodili su Hrvate različiti ca­
rski generali (grof Ivan Isolano, Ivan Werth i Walter Leslie), a odlikovali
su se u svim znatnijim bojevima; štaviše, kaže se d aje kod Lutzena (16.
novembra 1632) švedski kralj Gustav Adolf poginuo upravo od njihove
ruke, dok je znamenitoj carskoj pobjedi kod Nordlingena (7. septembra
1634) mnogo pridonijela baš njihova hrabrost.23 Potkraj tridesetogodiš­
njeg rata (a za vladanja Ferdinandova sina Ferdinanda III) sudjelovala
su u mnogim bojevima i oba brata Nikola i Petar Zrinski, ističući se ve­
likim junaštvom.
Pitanje Vojne krajine. Uza sve zasluge što su ih Hrvati u tim dugot­
rajnim ratovima stekli, ipak im bečki dvor ne uvaži želje da se Vojna
krajina podvrgne banu i saboru; štaviše, njezino je unutrašnje uređenje
prvi put provedeno baš za Ferdinanda II. Ona se sada razdvoji na dva
generala: karlovački (ili Hrvatska krajina) i varaždinski (ili Slavonska

22 Dne 7. juna 1617. umro je general grof Adam Trautmansdorf.

23 [Tada su se stanoviti odredi konjanika, bez obzira na etničku pripadnost, nazivali
“Hrvatima” jer su, kao laka konjica, bili naoružani na “hrvatski” način.)

314
 Povijest Hrvata

krajina). Budući da su ti krajevi bili veoma slabo napučeni, Nijemci su

počeli mamiti različitim privilegijima u turskom susjedstvu naseljene
pravoslavne Srbe (Vlahe), braneći ih od zahtjeva hrvatske gospode ko­
ja su na saboru tražila da im oni budu kmetovi, jer su se smjestili na
njihovim posjedima, i da plaćaju katoličkim biskupima desetinu. Zbog
toga je došlo do oštrih sukoba između hrvatskih staleža i bečkog dvora,
a svršili su napokon time d aje Ferdinand II izdao (5. oktobra 1630) do­
seljenicima povelju po kojoj će oni biti samo krajiški vojnici, a ne kme­
tovi hrvatske gospode; nadalje im je dopušteno da sebi slobodno biraju
seoske knezove, koji su opet birali suce.24 Tim činom postane Krajina
zaseban teritorij, sasvim izuzet ispod banske i saborske vlasti. To cjep­
kanje ionako malene hrvatske zemlje navede hrvatske staleže da su se
počeli sve tješnje prislanjati uz Ugre na zajedničku obranu.
Ferdinand III (1637-1657). Ali pitanju teritorijalne cjelokupnosti
hrvatskoga kraljevstva pridruži se po smrti Ferdinanda II (15. februara
1637), za njegova sina i nasljednika Ferdinanda III, i pitanje o opstanku
ustava. Poslije Westfalskog mira (1648) počelo se u Beču odlučno pomi­
šljati kako da se Ugarska i Hrvatska izjednače s austrijskim zemljama,
to jest kako da se pretvore u provincije.25 Stoga se ban Nikola Zrinski
(1647-1664) morao odlučno boriti za svoju sudbenu vlast, a uzalud mu
je bila sva borba da steče karlovački generalat. Štaviše, u Beču se nije
rado gledalo ni to što su braća Nikola i Petar Zrinski hrabro suzbijali
turske najezde na njihove posjede - unatoč miru na ušću Žitve koji se
uvijek produživao - naročito kod Kostajnice (u augustu 1651). I tako

24 [Već 1627. je Ferdinand II podijelio “narodu Vlaha... koji sada borave u krajevima
Slavonije i Hrvatske” pravo da “bez smetnje od bilo koga ... mogu ostati na dosa­
dašnjim sjedištima i imanjima” i to pod neposrednom vlašću kralja. Uza sve to je
hrvatski sabor 21. II 1629. još jednom pokušao da pitanje pravnog položaja ovih
doseljenika riješi posebnim “Vlaškim zakonom”, Prema njemu, “ako se Vlaški si­
nove k orsagu (tj. državi) dobrovoljno pridadu”, onda “na tlaku ne budu hodili i za
kmete ne budu držani”, a “gospode zemalskoj ono budu davali što su do seh dob
generalu i kapitanu davali, ali (ili) ono, kako se zemalskum gospodum drugim
putem pogode”. Prema tome, oni “zevsema budu orsaški kotrigi (tj. punopravni
državljani), ter da s orsaškemi pravdami živu”, ispunjavajući isključivo vojnu
dužnost. (Šišić, Hrv. sab. spisi V, 461/2.) U raspravi “Politika Habsburgovaca...”
(1939) Šišić je prihvatio kao ispravno mišljenje Vj. Klaića da bi Srbi-krajišnici
postali “gotovo posve ravnopravni” plemstvu hrvatskoga kraljevstva u slučaju da
su primili “ove zaista pravedne i dobronamjerne sloboštine” (str. 144).
Međutim, taj je pokušaj hrvatskog plemstva došao prekasno, a oduprle su mu
se i krajiške vojne vlasti. Kralj je 1630, novom ispravom koja je postala poznata
pod imenom “S ta t u t a V a la c h o r u m ”, priznao krajišnicima pravo na narednu samo­
upravu i potanko im odredio njihove dužnosti. Selo je sebi biralo “suca ili kneza”,
a knezovi, s 2-3 starješine ili jurata iz svakog sela po jednoga “vrhovnog suca”
za svaku od tri kapetanije (potonje pravo poništeno je 1666, poslije bune križe-
vačkoga velikog suca Stefana Osmokruovića). Usp. B. Sučević, Razvitak “Vlaških
prava” u Varaždinskom generalatu, Hist, zbornik VI, 1953. Najvažnije odredbe
tzv. Statuta Valachorum u prijevodu v. J. Šidak, Historijska čitanka I, 1953, str.
134-137.]
25 To se zbilo sa češkom poslije bjelogorske bitke (1620).

315
 Ferdo Šišić

nastupi napeto stanje između hrvatskih staleža i njemačkih časnika,

koji se isticahu još i rijetkom obiješću, a dovest će po smrti Ferdinanda
III (2. aprila 1657) s vremenom do sudbonosne katastrofe.

V
VLADANJE LEOPOLDA I. DO VELIKOG RATA ZA OSLOBOĐENJE
(1657-1683.)

Prvi turski rat. Budući da je Ferdinandov stariji sin, Ferdinand

IV, okrunjen još za očeva života ugarsko-hrvatskim kraljem (16. juna
1647), umro prije oca (9. jula 1654), naslijedio g a je mlađi sin Leopold I
(1657-1705). Mladi kralj bijaše slabašna tijela, mučaljiv, pobožan i neo­
dlučan; živio je veoma skromno. Samostalnosti u njega ne bijaše jer je
u svemu slušao svoje savjetnike, potvrđujući uvijek njihove prijedloge.
Razumije se, to samo po sebi nije ništa loše; ali na nesreću bijaše Leo­
pold I okružen slabim i katkada nevaljalim ljudima, od kojih su neki bili
pod stranim utjecajem, naročito pod utjecajem francuskoga kralja Ludo-
vika XIV, toga velikog protivnika Habsburške kuće. Ali kao za naknadu
obdari ga Promisao nizom slavnih vojskovođa, a ti su mu proslavili ime
i proširili državu.
Zbog zamršenih erdeljskih poslova, gdje austrijska stranka izabra
knezom Ivana Kemenyja, a turska Mihajla Apafija, zaplete se Leopold
uskoro po svom nastupu u prvi turski rat (1663-1664), sve protiv svoje
volje. U Ugarskoj bijaše glavni vojskovođa carski general Rajmund Mon-
tecuccoli, a u Hrvatskoj i jugozapadnoj Ugarskoj ban Nikola Zrinski i
njegov brat Petar. Braća pozdraviše s velikim veseljem rat, jer su samo
u njemu vidjeli spas Hrvatske i njezino proširenje. Još 1660. htjede Ni­
kola Zrinski navaliti na tursku Kanižu, ali mu to zabrani dvorsko Ratno
vijeće. On se doduše pokori toj zapovijedi; ali iduće godine sagradi na
sastavcima Mure i Drave jak grad komu dade ime Novi Zrinj. Za velikog
rata slavna potuče na Muri sa trista hrvatskih konjanika dvije hiljade
Tatara kad htjedoše provaliti u Štajersku (u novembru 1663), a Petar
pobije gotovo istodobno nedaleko od Otočca sa 2500 ljudi Ali-pašu Čen-
gića sa 10.000 momaka, spremnih da provale u Kranjsku i Istru. U po­
četku 1664. (od 13. januara do 15. februara) upadne Nikola Zrinski u
južnougarsku Podravinu, zauzme Bobovišće (Babocsa) i Pečuh i dopre
do Osijeka gdje popali slavni Sulejmanov most preko Drave.26 Sva se Ev­
ropa divila ratnoj slavi braće Zrinskih. Zbog toga krene idućeg ljeta ve­
liki vezir Ahmed Koproli (Čuprilić) s golemom vojskom pravo na njega,
26 Most je gradilo počevši od 1529. kroz šest godina 30.000 radnika, a vodio je ne
samo preko Drave na pontonima, nego zbog čestih poplava sve do Darde na stu­
povima. Dugačak bijaše 8565 koraka (oko 6 km), a širok 17 koraka. Opremljen
bijaše još i kulama i drugim utvrdama. Požar od 31. januara 1664. pospješio je
jak sjeverni vjetar, koji je vatru širio od Darde dalje, no ipak most nije sav izgorio.
- [Usp. o tom mostu J. Matasović, Stari osječki most, Nar. starina 18, 1929.
Prema podacima ove rasprave nema sumnje da “turski osječki most datira još od
1526” i i da je “tokom vremena mijenjao materiju...” str. 31.)

316
 Povijest Hrvata

P o č e t a k tz v . S ta tu ta V a la c h o r u m 1 6 3 0 . - P o v ije s n i m u z e j H r v a ts k e , Z a g r e b

M m •T LRB V H O
Stat! Vtm Sc-kicv

P a z in , u X V I I st. (p r e m a J. W. V a lv a s o r u )

3 17
 Ferdo Šišić

opsjedne Novi Zrinj i osvoji ga već 30. juna krivnjom generala Montecuc-
colija, ličnog protivnika Nikole Zrinskoga, koji ne htjede gradu pomoći
premda se nalazio u njegovoj blizini. Pošto je Novi Zrinj pao i bio razo­
ren, veliki vezir krene na sjever prema Beču. Ali ga 1. augusta 1664.
Montecuccoli i francuske pomoćne čete ametom potuku kod Sv. Got-
tharda na rijeci Rabi. To je jedna od najsjajnijih kršćanskih pobjeda i po­
četak onog niza sretnih vojna koje oslabiše Osmanlijsko Carstvo. Ipak,
neodlučno dvorsko Ratno vijeće ne htjede da se neprijatelj dalje progoni
i uništava, već brže-bolje ponudi i sklopi 10. augusta u obližnjem Vasva-
ru na dvadeset godina mir, po kojem je Turcima ostalo ne samo sve ono
šta su u taj čas držali nego im se Leopold još obvezao platiti 200.000
talira ratne odštete.
Propast Zrinsko-Frankapanskog roda. Kad su ugarski i hrvatski
staleži dočuli za taj nagli mir, uzavreše listom zahtijevajući glasno da se
rat za oslobođenje njihove potlačene domovine nastavi i dodavajući da
mira ne mogu priznati jer u smislu tadašnjih zakona nisu pri njegovu
sklapanju sudjelovali ugarski i hrvatski zastupnici. Uzrujanost i neza­
dovoljstvo još većma poraste kad se proširi glasina da u vašvarskom
miru ima tajna klauzula kojom car Leopold dopušta Turcima slobodan
prolaz u Italiju, zapravo na mletački teritorij, jer je Venecija u taj čas
bila s Turcima u ratu zbog otoka Kandije (Krete). Svakako, pored ovoga
izravnog povoda nezadovoljstvu, bilo je razlogom još i nekoliko starijih
uzroka. U prvom redu valja istaknuti centralističku težnju bečkog dvora
da od Ugarske i Hrvatske učini austrijske provincije, podvrgavajući ih
svojim centralnim njemačkim dvorskim uredima. Hrvate i Madžare, na­
dalje, osobito je vrijeđalo što su se u njihovoj zemlji nalazile mnogob­
rojne njemačke čete s njemačkim časnicima, a naročito na Krajini i po
svim ugarskim tvrđavama. Općenito se držalo da je ta vojska u zemlji
na štetu Ugra i Hrvata. Kako vlada nije čete uredno plaćala, počele su
one pljačkati plemstvo i puk, a osim toga su (naročito časnici) provodili
i nemoralan život. Svim tim porocima mogli su odmoći jedino sabori, ali
ih vlada nije nikako htjela redovito sazivati, neprestano ih odgađajući.
Najzad treba i to spomenuti daje dvoru svojem otporu protiv samosvjes­
nih Ugra i Hrvata budno pazio na svaku priliku da im upropasti glavne
velikaše u korist svojih političkih ciljeva.
Kad se dakle nezadovoljni Ugri i Hrvati uvjeriše da dvor ne misli po­
ništiti vašvarski mir, odluče sebi pomoći na drugi način. Nezadovoljnici­
ma stade na čelo hrvatski ban Nikola Zrinski,27 a uza nj bijahu glavni
kolovođe palatin Franjo Wesselenyi, ostrogonski nadbiskup Đuro Lip-
pay, a kasnije i državni sudac (iudex curiae) Franjo Nadasdy, to jest glav­
ni velikaši u Ugarskoj, te banov brat Petar Zrinski sa ženom Katarinom

27 Nikola Zrinski najodličnijije madžarski pjesnik starijeg vremena. Uza sve to smat­
rao se Hrvatom, kako sam piše god. 1658. prijatelju Ivanu Ručiću, zagrebačkom
podžupanu: “Ego mihi conscius aliter sum, etenim non degenerem me, Croatem
et quidem Zrinium esse scio.” Rath-Romer, Gyori es regeszeti fuzetek. Vol. II,
Đur 1863, 198 (iz arhiva u samostanu Pannonhalma).

318
 Povijest Hrvata

Frankapankom, sestrom kneza Krste Frankapana Tržačkoga. Odmah u

početku nezadovoljnici zaključe da će potražiti pomoći od francuskoga
kralja Ludovika XIV. Već sto i pedeset godina bijaše Francuska u borbi
s Habsburgovcima, težeći da uzdrma njihov svjetski položaj. Ludovik
XIV bijaše jedan od najsposobnijih zastupnika ove tradicionalne fran­
cuske politike, ali se nije služio samo ubojitim oružjem, već i pameću,
spretnošću i diplomatskom vještinom. Na jesen 1664, dakle, pošla je
Katarina Frankapanka potajno u Veneciju, gdje je tamošnjem francus-

G. B o u tta ts :
G r o f P e t a r Z r in s k i M a r k iz F ra n K rs to F ra n k a p a n

kom poslaniku Petru de Bonzy izjavila da su braća Zrinski, budući da

Leopold i njegovi doglavnici s njima nedolično postupaju, spremni da
se stave pod protektorat Ludovika XIV. Ako ih kralj primi, voljni su
podići bunu jer je plemstvo ogorčeno i jedva čeka da sebi izabere drugo­
ga kralja. Zrinski - reče ona - posjeduju golema imanja i luku Bakar,
koja može da primi čitavu vojsku. Na tu ponudu odgovori Ludovik XIV
(17. okt.), preko svoga ministra vanjskih poslova Lionnea, da s radošću
prihvaća ponudu Zrinskih, te uz to naloži svom poslaniku u Veneciji

319
 Ferdo Šišić

da nastavi pregovore i zaključi ih formalnim tajnim ugovorom. Uskoro

potom stiže u Veneciju Petrov kapetan Franjo Bukovački. U prvoj polo­
vici novembra 1664. uruči francuskom poslaniku Bonzyju u ime braće
Zrinskih spomenicu u kojoj je izjavio da Zrinskima i ostaloj gospodi
pod njemačkom vladom prijeti propast, pa da stoga žele, spasa i oslo­
bođenja svoga radi, birati drugoga kralja; nude dakle krunu sv. Stje­
pana Ludoviku XIV. Ali da bi se ta namjera Zrinskih mogla i ostvariti,
Bukovački zatraži da kralj pošalje u Bakar svoje ratno brodovlje s voj­
skom, pa i novac za njezinu opskrbu, jer su se Zrinski dugim ratovima
izmoždili. Kad se sjedine francuska i hrvatska vojna sila, moći će braća
Zrinski provesti svoje namjere, a uz to će steći i potrebnu pomoć protiv
Turaka. Ali francuskom poslaniku, koji je poznavao intencije svoga gos­
podara, kao da se nije pravo svidjela namjera Zrinskih s Turcima, pa je
stoga odmah upozorio Bukovačkoga da će braća Zrinski, ako dođu pod
protektorat Ludovika XIV, morati isključivo da služe njegovim interesi­
ma. Napokon se sporazumješe da će Bukovački poslije tri nedjelje opet
doći u Veneciju s detaljnom instrukcijom i punomoći braće Zrinskih.
Uto se zbio presudan događaj koji je bitno utjecao na dalji razvoj. Dana
18. novembra 1664. pogibe Nikola Zrinski u lovu nedaleko od Čakov­
ca, smrtno ozlijeđen od nastrijeljena vepra.28 Smrt Nikole Zrinskoga
bijaše možda najteži udarac za nezadovoljnike, jer im je oduzela još
u početku najpozvanijeg vođu. U banskoj časti naslijedi ga brat Petar
Zrinski (1665-1670), koji odmah potom nastavi pregovore s Ludovikom
XIV preko njegova bečkog poslanika Gremonvillea. Uz to sklopi s pala-
tinom Franjom Wesselenyijem, pošto se njegova kćer Jelena udala za
kneza Franju Rakoczyja u Stubničkim Toplicama u sjevernoj Ugarskoj,
pismeni ugovor (5. aprila 1666) za spas Ugarske i Hrvatske “na kakav
mu drago zakonima i ustavom dopušteni način.”29 Upirući se na članak
31. “Zlatne bule” kralja Andrije od 1222, oba su velikaša držala da rade
ispravno ako prije svega pozovu kralja Leopolda na poštovanje ustava,
a tek tada, ako to ne bi koristilo, latit će se oružja. Ali prije negoli je i do
čega došlo, palatin Wesselenyi umre (27. marta 1667), pa tako zadesi
nezadovoljnike drugi teški udarac.
Nezadovoljnici se po palatinovoj smrti rascjepkaše, jer Petar Zrinski
otada radi u Hrvatskoj sam za sebe ne mareći mnogo za Nadasdyja i

28 Već su suvremenici pričali da je ban zapravo mučke ubijen od nekoga lovca, ali
je to izmišljotina, jer mnogobrojni pouzdani spisi njegova brata Petra i Nikoline
udovice, Sofije Loblove, jasno dokazuju pravi tok događaja. Ono govorkanje sa­
mo znači da nije bilo toga zla što ga tadašnje pokoljenje ne bi u svom ogorčenju
naprtilo mrskom Nijemcu.
29 Petar Zrinski zaklinje se Franji Wesselenyiju: “quod considerato et bene pensi-
tabo praesenti istius regni Hungariae, patriae nostrae charissimae, et eidem an-
nexorum regnorum (tj. Hrvatske), periculosissimo statu, ultimumque excidium
calamitosissimum minante, pro avertendis istiusmodi malis cum exc. d. c. Fran.
Wesselenii... palatino... contulimus, quibusnam viis et mediis iu x ta le g e s et con-
stitutiones regni, conditionesque diplomatum regiorum remedium adhiberi pos-
sit.” Istim se riječima zaklinje i palatin banu. Oba originala u Državnom arhivu
u Beču; objelodanio ih je Rački, Izprave o uroti bana Petra Zrinskoga, Zagreb
1873, str. 15-16.

320
 Povijest Hrvata

Ugre. Kako je Štajerska graničila s Hrvatskom, Petar je stekao jakog

pomagača kad mu se pridružio bogati južnoštajerski (celjski) vlastelin
i tadašnji štajerski upravitelj Erazmo Tattenbach (9. septembra 1667).
Ali zato pogodi bana osjetljiv udarac kad mu poslije dugotrajna šaranja
Ludovik XIV, koji se baš tada tajno nagodio s Leopoldom u pitanju dio­
be španjolske baštine, javi da mu ne može pomoći i da ga ostavlja “za­
uvijek” (pour toujours). Jedina mu utjeha u taj čas bijaše da ga je dvor
poslije dugog oklijevanja dao (5. novembra 1668) svečano ustoličiti za
bana na hrvatskom saboru, ali časti karlovačkog generala, koju je tako­
đer za sebe tražio, nije dobio.
Pošto g a j e Francuska ostavila na cjedilu, Petar Zrinski se obrati na
Veneciju, ali bez uspjeha jer ga Republika poslije mnogogodišnjih obeća­
nja također na kraju odbije zato što se tada izmirila s Turskom predavši
joj Kandiju. Tada ban svrati pažnju na Poljsku, gdje je 19. juna 1669.
izabran kraljem mladi Mihajlo Wišniowiecki, koji ne bijaše ni francuski
ni austrijski kandidat, jer su se oba dvora, i versajski i bečki, već dulje
vremena upletala u poljske poslove s težnjom da tu jaku državu privu­
ku na svoju stranu. Budući da mladi kralj još nije bio oženjen, požuriše
se tada u Beču da Mihajla ožene Leopoldovom sestrom, nadvojvotki-
njom Eleonorom, nadajući se da će tim brakom učvrstiti austro-poljsko
prijateljstvo. Zrinskomu se, pak, u čijoj je ratnoj politici Poljska vazda
igrala veliku ulogu, razumije se, nije nikako sviđalo ovo zbližavanje,
pa stoga odluči otputovati u Beč i odavle učiniti sve moguće kako bi
spriječio zasnovanu ženidbu, svrativši pozornost kraljevu na kćer dan­
skoga kralja. Upravo je u to vrijeme stigao u Beč i Petrov šurjak, mladi
dvadesetšestgodišnji knez Fran Krsto Frankapan,30 koji sve dotada nije
ništa znao o Petrovoj zavjereničkoj akciji; štaviše, ban je još nedavno iz­
rijekom naložio svojim pristašama da im o svemu tome ništa ne kazuju.
Razlog su tome bile neke porodične razmirice. U međuvremenu je Fran
Krsto Frankapan pošao na put, a njegovo podulje izbivanje doskora
izgladi sve protivštine. Putujući većinom po Italiji, Frankapan se oženi
nećakinjom čuvenoga kardinala Barberinija, Julijom de Naro, s kojom
je osim ljubljene žene dobio još i mnogo smisla za romansku (latinsku)
civilizaciju, naročito za lirsku poeziju; on je pjevao na hrvatskom i tali­
janskom jeziku, a osim toga je preveo na hrvatski31 i nekoliko prizora
iz Moliereova “Georgesa Dandina”. Bijaše uopće potpuno vješt ne samo
hrvatskom i latinskom jeziku već naročito još i talijanskom. Baš takav
je čovjek sada bio Zrinskomu potreban da mu prevede u korektnu talija-
nštinu hrvatski sastavljenu uputu za poslanika koga je mislio otpremiti

30 [Premda je Šišić u dosadašnjem tekstu upotrebljavao oblik Frankapan, koji je

u izvorima češći od oblika Frankopan, na ovom se mjestu odjednom priklonio
potonjem obliku, vjerojatno zato što se on, zahvaljujući popularizaciji urote, udo­
maćio u široj javnosti, a upravo se u krugu urotnika najviše i upotrebljavao. Iz
gore spomenutih razloga zamijenio sam taj oblik prvim.)
31 [Frankapan je, u stvari, preveo samo prva tri prizora Molierove komedije i to u
prozi na slovenskom jeziku, vjerojatno zbog toga što je, prenoseći radnju u doma­
ću sredinu, učinio glavnim licem jednog imućnog seljaka-Slovenca.)

321
 Ferdo Šišić

u Poljsku. Zbog toga, tek što je saznao da mu se šurjak nalazi u Beču,

potraži ga u stanu i izmiri se s njime. Potom mu reče, znajući dobro
koliko je Frankapan mrzio Austriju i bečki dvor, da možda bog hoće da
poljski kralj bude i ugarsko-hrvatskim kraljem, a zatim da će i doći do
rata s Turcima, njima toliko potrebna. Potom izvadi iz džepa hrvatskim
jezikom koncipiranu uputu, u kojoj je najoštrijim riječima ustao protiv
austrijske kuće, ne bi li time mladom Mihajlu oduzeo svaku volju za sa­
vez s njome. Tu je uputu sada Frankapan preveo na talijanski, a banov
službenik, talijanski dominikanac Francesco Maria Bargigli ponese je
kao tajni kurir u Varšavu, gdje je uruči kralju Mihajlu. U toj uputi Petar
Zrinski je poljskom kralju izrijekom stavio na srce ove veoma značajne
riječi: “Austrijska je vlada samo naoko jako zauzeta za katoličku vjeru,
jer je ona uistinu tek bazilička vlada, to jest šarena poput baziliska, dr­
žeći da ima da traži u nemiru drugih svoj mir, u nesreći drugih svoju
sreću, a u istrebljenju sloboština i u potpunom podjarmljenju Ugarske
i Hrvatske svoju veličinu i slavu. Nema, naime, vlade na svijetu - ističe
na kraju Zrinski - koja bi bila toliko pokvarena i koja bi gajila tako po­
gane osjećaje prema Bogu i pravima naroda kao što je ova, a najgore je
to što nema nade da će se to ikad popraviti.” Ali sve Petrovo nastojanje
bijaše uzaludno. Kralj Mihajlo Wišniowiecki oženio se Eleonorom, ses­
trom Leopolda, pa tako bijaše austrijski utjecaj u Poljskoj osiguran.
U takvim je prilikama razumljivo daje Zrinski samo gutao svoj bijes
i srdžbu. Naročito se uzbuđivao i zbog toga što mu je bečka vlada uvijek
nametala dužnosti koje su bile skopčane s mnogo troškova, a unosna je
mjesta dijelila nespretnim i često nevrijednim ljudima. Zato odluči da će
kod dvora energično zatražiti da mu isplate 3000 for. u ime naknade za
različite izdatke, a to su mu i obećali. Ali kad je došlo do isplate, opazi
Zrinski da mu je tih 3000 for. doznačeno kao predujam na račun njego­
ve buduće plaće. To je bilo pri koncu jula 1669. Zrinski sada plane. “Ne
znam - reče - smatra li me dvor djetetom ili budalom,” a srdžbe svoje
nije utažio ni u samom kraljevu predsoblju. “Još ćete me se bojati”,
dovikne prijeteći se uzdignutom pesnicom zaplašenim dvorjanicima i
poleti na brzom konju u Hrvatsku. Sada nastane u njegovoj duši velik
i presudan preokret.
Vrativši se kući u Hrvatsku, stigoše ga glasine da će Turčin sada,
poslije sklopljena mira s Venecijom, okrenuti svu svoju silu na Hrva­
tsku, a naročito na omraženog Zrinskoga. Ban je znao da ga u Beču
ne vole, ali to još nije bilo ništa. On je, naime, dobro znao i to da će ga
dvor u slučaju da Turci navale naprosto žrtvovati, ne mareći za njegovu
propast. Sasvim je dakle pojmljivo da je došao na misao kako će biti
bolje da se sam s Turcima nagodi negoli da se dade uništiti. Prijedlog u
tom smislu stavio mu je kapetan Bukovački. Petar Zrinski se najprije
nećkao, ali kad ga je Bukovački počeo zaklinjati “Bogom i krvlju Isu­
sovom” da ga posluša, i kad je to odobravala njegova žena Katarina te
drugi kapetani i časnici, Petar je najzad popustio. Sredinom novembra
1669. poslao je dakle potajno na Portu kao svoga glasnika Franju Buko-
vačkoga s uputom da ondje sklopi povoljan ugovor. Budući da se ban

322
 Povijest Hrvata

već prije toga sa znanjem i odobrenjem bečkog dvora dopisivao s Tur­

činom, ne bi li štogod od njega ispipao, to se nadao da mu se taj korak,
ako ne uspije, neće za zlo upisati jer se mislio izgovoriti d aj e kapetana
poslao u Tursku zapravo kao uhodu. Bukovačkog su u Solunu sultan
Mehmed IV i njegovo vijeće dobro primili (24. decembra 1669), tako da
je držao daj e savez, utanačen s Turčinom uz veoma povoljne uvjete, go­
tova stvar. Uvjeti bijahu ovi: Ugarska i Hrvatska dolaze pod sultanovo
pokroviteljstvo i plaćaju godišnji danak od 12.000 talira, koji se nikad
ne može povećati. Sultan ima da očuva Ugarskoj i Hrvatskoj staru slobo­
du i ustav. U sultanovo ime vladat će Ugarskom i Hrvatskom Petar Zri­
nski i njegovi potomci; po izumrću njegova koljena, Ugarska i Hrvatska
izabrat će sebi same novu dinastiju, što ima sultan potvrditi. Zrinskoga
pomagat će budimski paša sa 30.000 momaka, a ako ustreba, i čitava
turska vojska. Gradove koje bi turska vojska otela Nijemcima predat će
Turci Ugrima i Hrvatima.
Međutim, veliki vezir Ahmet Koproli, koji bijaše tada glavna ličnost
u Turskom Carstvu, a nalazio se u to doba na Kandiji, ne htjede da
pristane na taj ugovor, jer nije htio da se zbog Petra Zrinskoga, komu
nekako nije pravo vjerovao, zarati s Leopoldom. Ali na žalost, veliki ve­
zir nije to otvoreno izjavio Bukovačkom kad je iz Soluna došao k njemu
na Kandiju, već mu samo reče da će njegov gospodar primiti odgovor
preko bosanskog paše. Baš u tome leži razlog propasti Petra Zrinskoga
i njegovih drugova. Jer Bukovački, vjerujući da je uspio sa sultanom
sklopiti povoljan ugovor, dojavi to banu pa se tako Petar Zrinski poč­
ne spremati sa šuijakom Franom Krstom Frankapanom na ustanak,
objavivši svojim kmetovima na primorju i u Gorskom kotaru da će ih
osloboditi ako se za njih dignu na oružje.32 Ali još prije Zrinskoga saz­
nao je bečki dvor za sve što se dogodilo s Bukovačkim u Turskoj, preko
svoga rezidenta kod Porte Ivana Casanove, na čijoj su plaći bili Portini
službeni tumači braća Anastasije i Janikije Pajanoti, rodom Grci, koji
su bili prisutni kod audijencije Bukovačkoga. Tako se i dvor počeo spre­
mati da odbije udarac.
Svoj savez s Turčinom Petar Zrinski odmah javi svom zetu Franji
Rakoczyju u sjevernu Ugarsku; “tu stojimo svi pripravni - piše mu - sa­
mo čekamo čas kad će oganj da plane”. Međutim učini Fran Krsto Fran­
kapan ozbiljne pripreme za ustanak. Već 9. marta 1670. obavijestio
je kapetana Gašpara Čolnića u pokupskom Sredičku da su “naši ljudi

32 Bukovački se nije više vratio u Hrvatsku, nego je s bosanske granice poslao banu
svoga druga kapetana Pogledića da mu javi rezultat poslanstva. Poslije banove
propasti pošao je u Drenopolje gdje je po svoj prilici i umro, ali se nije poturčio,
što je veoma značajno jer je baš on najviše nagovarao bana da sklopi savez s
Turčinom. - [S obzirom na Petrov poziv kmetovima, sačuvana izvorna građa ne
dopušta tako uopćen zaključak. Prema toj građi, nije se radilo o mogućnosti ne­
koga općenitog oslobođenja kmetova na posjedima Zrinskoga nego o obećanju
veće ili manje slobode svakom onome koji se naoružan pridruži uroti. Usp. J.
Šidak, Prilog pitanju o odnosu Petra Zrinskoga prema kmetovama u doba urote
1670, Arhivski vjesnik III, I960.)

323
 Ferdo Šišić

(naime Bukovački i njegovi drugovi) s dobrim opravkom došli” , pa stoga

“komaj čekam, da naše kape s ćalmami (to jest s Turcima) pomešamo,
a tako mi boga da krilaki (naime njemačkih vojnika) budu frkati po
zraku”, - a “ako potribno bude, hoću i sam do paše bosanskoga poj-
ti za bolje ugovorit i utvrdit dugovanje našemu početku (naime buni).
Ufam se u boga da nam na dobro hoće izajti, listor da tako od prvice po
glavi udarimo našim suprotivnikom; ni časa ne damo da se plundraši

G r o f P e t a r Z r in s k i, A d r ia n s k o g a m o r a S ire n a ,
V e n e c ija 1 6 6 0 .

sprave”. Potom je došao u Zagreb sa 30 konjanika i pozvao (20. marta)

građane na Markovu trgu, s izvučenom sabljom u ruci, na pokornost i
priključak banu Zrinskomu. Građani odmah pristanu uz bana, “jer ho­
će da učine ono što i ostala zemlja”, ali Kaptol je izjavio protivno, unatoč
svemu Frankapanovu nagovaranju. Iz Zagreba ode u Brezovicu preko
Save, gdje sakupi oko sebe okolno plemstvo (24. marta), kojemu reče da
je Zrinski sve dosada uzalud pokušavao da pomogne domovini, kojoj pri­
jeti sigurna propast od Turčina, pa daj e baš zato, jer joj nema pomoći,
bolje da se s Turčinom upusti u “pošten savez”, birajući između dva zla

32 4
 Povijest Hrvata

manje. Zrinski je dakle bio primoran - reče - da pošalje Bukovačkoga

k Turčinu, a taj se s njime tako sporazumio da će “vazda ostaviti netak­
nutu vjeru, slobodu i ustav zemlje”. Kad je potom prisutno plemstvo
obećalo Zrinskomu vjernost, pođe Frankapan u Čakovac.
Ali ubrzo je Petar opazio da ga Turčin vara, pa stoga zaželi da se iz­
miri s uvrijeđenim Leopoldom i njegovom vladom. Zbog toga je poslao
u Beč zagrebačkog nadbiskupa Martina Borkovića, a nešto kasnije i
jedinca sina Ivana Antuna; ali još prije negoli mu je stiglo zamoljeno op-
roštenje, provali odjednom carska vojska u Međumurje pod generalom
Spankauom. Na taj glas ostave Petar Zrinski i Fran Krsto Frankapan
Čakovac i pođu u Beč (12. aprila 1670) da od kralja lično izmole oproš-
tenje. Kad stigoše onamo, uhite ih i utamniče najprije u Beču, a zatim
u Wiener-Neustadtu. Poslije višemjesečne istrage staviše ih pred sudiš­
te (iudicium delegatum), sastavljeno naročito u tu svrhu, a ovo ih osudi
na smrt radi veleizdaje. Za Petra Zrinskoga kaže osuda d a j e sagriješio
više od ostalih jer je htio da bude ono što je Njegovo Veličanstvo, to jest
nezavisni vladar hrvatski, te je stoga doista vrijedan da dobije na glavu
mjesto krune krvnički mač”. Dana 30. aprila 1671. izgubiše oba veli­
kaša glave u Wiener-Neustadtu, a isti dan u Beču i njihov drug Franjo
Nadasdy, koji je također bio uhvaćen i osuđen. Poslije nekoliko mjeseci
zadesi ista sudbina i Štajerca Erazma Tattenbacha. Jedini je zet Petra
Zrinskoga, Franjo Rakoczy, dobio pomilovanje, ali doskora umre (1676)
i ostavi tromjesečna sinčića Franju. Još tada kad je Spankau provalio
u Međumurje (u aprilu 1670), uhvaćena je i Katarina Frankapanka, a
zatim utamničena u Grazu (na Schlossbergu), gdje je najzad poludjela i
umrla u najvećoj bijedi (16. novembra 1673). Uz to je sav imutak obiju
porodica zaplijenjen i razgrabljen.33
Nikola Erdody. Tom katastrofom, kojom bijahu zatrte ove dvije drev­
ne hrvatske porodice, uspne se njemačka prevlast u Hrvatskoj do svoga
vrhunca, a bečka je vlada obustavila u prvi čas bansku čast, dignuvši
Petra Zrinskog s banske časti34 još prije njegova odlaska iz Čakovca.
Nato povjeri (3. marta 1670) Leopold “privremeno bansku službu” grofu
Nikoli Erdodyju, koji bijaše lični protivnik Petra Zrinskoga, za vojničke

33 Fran Krsto Frankapan bijaše posljednji član svoje porodice. Sin Petra Zrinskoga,
Ivan Antun, živeći neko vrijeme bijedno na slobodi, umro je najzad u Grazu na
Schlossbergu u tamnici 11. novembra 1703. kao posljednji Zrinski. I ban Nikola
Zrinski ostavio je sina Adama, koji pogibe kao časnik u bitki kod Slankamena
19. augusta 1691.
34 U javnom, hrvatskim jezikom pisanom proglasu na hrvatski narod, kaže kralj
Leopold, da je “grof Peter Zrinski nevernik postal naše korune, proti njoj punta­
rskim zakonom podignul se, pod svoju oblast kraljevstva naša hrvatsko i slove­
nsko i dalmatinsko i bližnje naše orsage podegnati kanil, verne naše pod svoje
čalarne i neverne ruke obernuti skušal.” Zato ga skida s banske časti i “njegovu
personu bantisamo i proskribujemo dajući oblast vsem i slednjim na nju tak,
da ga slobodno umori ali uhiti, da još k tomu vsemu obećajemo onomu cesar-
ski-kraljevski dar, koteri njega ili živoga ili mrtvoga nam da vu ruke.” (Gl. Rački,
Izprave 118-119).

325
 Ferdo Šišić

poslove, a biskupu Martinu Borković u za sudbene. Ali kad se 17. aprila

1670. sastao sabor u Zagrebu, zamole staleži kralja da imenuje Nikolu
Erdodyja banom. U isto je vrijeme karlovački general Ivan Herberstein
nagovarao hrvatsko plemstvo da se otcijepi od Ugarske i zatraži sjedinje­
nje s austrijskim nasljednim zemljama; ali velika ga većina odbije. Tada
Leopold odgovori hrvatskom saboru da popunjenje banskoga mjesta još
za neko vrijeme obustavlja, a tek 1674. imenovao je Nikolu Erdodyja
namjesnikom banske časti s punom vlasti. Uza sve to staleži se ponovo
obraćahu na kralja da bi obnovio bansku čast i vlast u punom opsegu.
Tek 10. aprila 1680. Nikola Erdody je najzad imenovan pravim banom
i na hrvatskom saboru svečano instaliran. Za njegova banovanja buk­
nuo je drugi veliki turski rat kojim započinje oslobođenje hrvatskih ze­
malja od turskoga gospodstva.

VI
TURSKO VLADANJE I RAT ZA OSLOBOĐENJE
(1683-1699)

Dok je manji dio Hrvata dospio pod njemačku premoć, najveći ih je

broj već više od podrug vijeka stenjao pod osmanlijskim jarmom. Prije
negoli počnemo govoriti o velikom ratu za kojega se Hrvati djelomično
oslobodiše, treba da se upoznamo s turskim vladanjem po hrvatskim
zemljama.
Opća karakteristika. Poznato je da je stari turski ustav mješavina
neke čudne društvene jednakosti, to jest demokracije, i najstrašnijeg
despotizma. Svi su Turci, naime, jednaki po vjeri, pred zakonom i po obi­
čajima. I najsiromašniji čovjek mogao je postati veliki vezir. Kod njih ne
odlučuje porod (kao u tadašnjoj zapadnoj Evropi), nego sreća, sposob­
nost i spretnost pojedinca; štaviše, u XVI i XVII st. još nije kod njih bilo
ni porodičnih imena uz koja bi se mogla nadovezivati obiteljska tradici­
ja. Svagdje kamo je Turčin došao kao osvajač morale su prestati stare
uredbe, staro pravo i obaveze. Bivši velikaš postao je baš tako podanik
kao i njegov nedavni kmet. Samo Bosna čini u tom izuzetak, jer je njezi­
no bivše patarensko plemstvo, a dijelom i katoličko, prijelazom na islam
pridržalo svoje posjede, a time i svoj iznimni društveni položaj.35 Tako
se, dakle, dogodilo da se u Bosni, ili u Bosanskom pašaluku, začeo nov
život; naprotiv, plemstvo iz podjarmljenih hrvatsko-slavonskih strana
pobjeglo je u “ostatke” hrvatskoga kraljevstva ili u habsburšku Ugar-*il

35 [Novija su istraživanja pokazala da se o nekom masovnom prelaženju bosanskog

plemstva na islam ne može govoriti. Velika su vlastela bila uglavnom istrijebljena
ili su pobjegla u susjedne zemlje, a niže plemstvo moglo je do kraja XVII st. biti
uključeno u timarsko-spahijski sistem ne odričući se kršćanstva. Ni jedna od
istaknutijih begovskih porodica nije potekla od srednjovjekovne vlastele. Usp.
V. Čubrilović, Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, Jug. ist.
časopis I, 1935.]

326
 Povijest Hrvata

sku. Poslije stoljeća u Bosni nestaje nesloga jer su prestale sve svađe i
razmirice, i svi su oduševljeni braniči islama i njegovih interesa.
Podjela. U vrijeme svoga najšireg prostranstva, Tursko Carstvo obuh-
vataše u Evropi sav Balkanski poluotok i svu zemlju njemu na sjever
do Budima i Jegra (Eger, Erlau). U početku XVII st. dijelilo se ono u Ev­
ropi, Aziji i Africi na dvadeset i dva beglerbegata (pašaluka ili ejaleta),
od kojih svaki odgovara jednom kraljevstvu po evropskim pojmovima.
Svaki beglerbeg ima svoju vojsku, a trojica, jer neprekidno ratuju s pog­
raničnom Hrvatskom i Ugarskom, imaju iznimni položaj u carstvu: to
su budimski, temišvarski i bosanski. Svaki je beglerbeg (ili obično zvan
paša) na čelu uprave, pri čemu mu pomažu tri glavna službenika: mufti
(veliki sudac), reis-effendi (kancelar ili državni tajnik) i tefterdar (glav­
ni blagajnik). Svaki se beglerbegat dijelio na sandžake (vojna okružja),
kojima stajaše na čelu sandžak-beg (ili obično nazivan paša) sa svojim
vijećem. Što su god hrvatskog naroda Turci pokorili do početka XVII st.,
osim jedinoga Srijema, skupiše u jednu administrativnu cjelinu, u beg­
lerbegat Bosnu (osnovan u septembru 1580),36 dok je Srijem potpadao
pod Budim. Bosanski beglerbeg (prvi bijaše banjalučki Ferhad-paša)
imao je pod sobom osam sandžaka. To su bili: Hercegovina (turski Her-
sek) s mjestima Makarskom, Mostarom i Mileševom; Klis s Klisom, Si­
njem i Livnom; Lika s Udbinom, Kninom i Skradinom; Bihać s Bišćem i
Pounjem; Cernik s Cernikom i Bijelom Stijenom; Požega s Požegom, Vi­
roviticom, Osijekom, Vukovarom, Đakovom i Brodom; Zvornik sa Zvor-
nikom i Tuzlom; osmi sandžak bijaše prava Bosna, pod neposrednom
upravom beglerbega, sa Sarajevom, Banjalukom, Travnikom, Jajcem i
Višegradom. U Srijemu je bilo glavno mjesto Ilok, u kojem je redovito
sjedio sandžak-beg (paša), a samo ga iznimno nalazimo u Mitrovici.
Uprava. Uprava bijaše uređena posve vojnički. Svakom je sandžaku
stajao na čelu sandžak-beg (ili paša), koga je imenovao sam sultan, a či­
nio je u ratu zasebno odjeljenje ili zastavu (turski barjak). Sandžak-beg
nije primao plaće (kao uopće ni svi drugi turski zvaničnici), već je imao
prihode od svojih posjeda koji su nepromijenjeno prelazili od jednog
sandžak-bega na drugoga. Za požeškog se pašu računalo u Carigradu
da prima godišnje 10.000 dukata. Uz sandžak-bega (ili pašu) bijaše kao
njegov zamjenik kiaja (ćehaja). Sveukupno zemljište smatralo se držav­
nim dobrom, koje je starim posjednicima ostavljeno samo na upotrebu.
Glavna razlika između istočnog i zapadnog lena jest u tome što je na
Zapadu predmet lena posjed nekretnina, bez obzira na svotu gotova

36 [Bosanski beglerbegat (ejalet, pašaluk) sastojao se na kraju XVI st. od osam

sandžaka: bosanskog, hercegovačkog, zvorničkog, kliskog, ličkog ili krčkog, pak­
račkog ili cerničkog, bihaćkog i požeškog koji je na početku XVII st. priključen
novom pašaluku sa sjedištem u Kaniži. Usp. H. Šabanović, Upravna podjela ju-
goslovenskih zemalja pod turskom vladavinom do Karlovačkog mira 1699 god.,
Godišnjak 1st. društva BiH IV, 1952, str. 200. - Riječ vilajet, koju Šišić prema
tadašnjem običaju u nas upotrebljava, zamijenio sam u tekstu njenim pravilnim
oblikom: ejalet.)

327
 Ferdo Šišić

novca koju vlasniku nosi, dok se na Istoku najviše pazi na prihod (dir-
lik). Osim toga može na Istoku svaki musliman steći takvo leno, dok
ga na Zapadu neplemenit čovjek ne može steći. Turska vlastela zovu
se spahije, a bilo ih je dvije vrste: zeametlije i timarioti. Zeametlije su
imali zeamete, to jest posjede koji davahu najmanje oko 400 dukata go­
dišnjeg prihoda, ali nisu prelazili od oca na sina.37 Zeametlije su dakle
u neku ruku ono što su u zapadnoj Evropi baruni i grofovi. Timarioti
su posjedovali timare, naime spahiluke koji su nosili najviše do blizu
400 dukata godišnjeg prihoda, a sultani bi ih davali hrabrom vojniku
za nagradu, ali i uz obavezu da daje prema visini svog prihoda određeni
broj konjanika u carsku službu. Ti su posjedi prelazili od oca na sina
samo sultanovim dopuštenjem, ali često i prijevarom. Sveukupnoj voj­
sci jednog beglerbegata ili pašaluka bijaše na čelu janjičarski aga, glav­
ni pašin savjetnik, a oko alajbega (kao pukovnik) skupljahu se spahije
jednog sandžaka u alaje (odrede). Janjičarima zapovijedahu pojedini
dizdari ili kapetani. Za sva važna pitanja sazivao je beglerbeg divan (vi­
jeće), koji je brojio 12 lica.

D r v e n o u tv r đ e n je -p a la n k a u V o jn o j k r a jin i (p r e m a J. W. V a lv a s o ru .)

37 Tek u kasnije vrijeme, u drugoj polovici XVIII st., svi su posjedi postali i u tur­
skom carstvu nasljedni, kao na Zapadu. - (Razlika je između zeameta (Šišić se
služi nepravilnim oblikom: zijamet) i timara samo u veličini: prvi daju prihod od
20.000 do 100.000 srebrnih akči, a drugi manje od 20.000. Posjedi koji su dono­
sili preko 100.000 akči prihoda nazivali su se hasovi.)

328
 Povijest Hrvata

Sudbenost. Sva sudbenost bila je u rukama kadije, od kojega nema

priziva jer sudi na osnovi kurana. On je sjedio u zasebnoj zgradi i ure­
dovao čitav dan. Plaće nije dobivao, već je primao što mu tko daje; otu­
da velika podmitljivost kadija, koji daju za pravo onome tko više plati.
Kršćanin nije uopće nikad mogao dobiti parnice protiv muslimana, pa
otuda još i danas u narodu riječ: “Kadija tuži, kadija sudi.” Turske kaz­
ne bijahu redovito globe u kadijinu korist, a rjeđe siječenje ruku, jezika,
nosa i nabijanje na kolac. Redarstvenu su službu vršili muselimi, koji
izvršavahu ono što je kadija presudio. Redarstveni organi su bili suba-
še, koji su živjeli po selima. Ni muselimi ni subaše nisu imali plaće pa
zato su i oni primali mito, a gdjekad su znali i silom iznuditi novca.
Kršćani i njihov život. Kad Turci osvojiše hrvatske zemlje, primiše
mnogi plemići islam, a naročito u Bosni.38 Tako se žitelji počeše dijeliti
u dva razreda: u pravovjernike (muslimane) i nevjernike (raja, stado).
Kako Turci ne čine razlike po krvi, jeziku i narodnosti uopće, već jedino
po vjeri, počne se u našem narodu stvarati slično mišljenje, koje još i
danas postoji, naime identificiraju se vjera i narodnost. Iako Hrvati mus-

N o š n ja ž u m b e r a č k ih u s k o k a u X V I I st. (p r e m a J. W. V a lv a s o r u )

limani nisu znali turski, ipak su se držali Turcima bijesno progoneći i

mrzeći svoju kršćansku braću. Kršćani (džauri, od arap. ćafir, heretik)
imali su stoga samo dužnosti, a gotovo nikakvih prava. Oni su se u
svemu morali razlikovati od muslimana gospodara; nisu smjeli nositi
odijela ni po vrijednosti ni po boji kao oni, niti jahati konje, već mule i
magarce, niti nositi oružje jer tobože kao “nevjernici” ne bijahu sposob­
ni da brane carstvo.39 Zanatima i trgovinom mogli su se zanimati samo

38 [Usp. bilješku 35.)

39 [Kao što je već rečeno, bilo je do kraja XVII st. u Bosni i Hercegovini dosta krš-
ćana-spahija koji su vršili vojničku dužnost. Spomenute razlike pripadaju novi­
jem vremenu kada je - naročito od kraja XVII st. dalje - prozelitizam na strani
Turaka naglo porastao.)

329
 Ferdo Šišić

oni koji su stanovali po varošima, dok su svi ostali morali stanovati

po selima na spahilucima i obrađivati zemlju svojih gospodara. Istom
poturčena djeca postaju ravnopravna s ostalim muslimanima. Pri svom
dolasku Turci su, razumije se, porušili crkve i samostane, ili ih pretvori­
li u džamije i staje, dok od zvona sališe topove. Poslije nešto popustiše,
ali ipak nisu rado dopuštali da se grade ili popravljaju crkve. Zato i jesu
one malobrojne kršćanske crkve bile ili ruševne ili slupane od dasaka.
Kršćani su se ipak sastajali na službu božju, ponajviše u privatnim
kućama ili na groblju; obrede su vršili kod katolika isključivo franjevci
(ujaci], a kod pravoslavnih pored mirskih (svjetovnih) svećenika kalu-
đeri. Svjetovna svećenstva bijaše inače malo. Katolički se svećenički
podmladak uzgajao po samostanima, tako u Sutjesci, Kreševu, Fojnici,
a zaredio bi ga, kad gaje bilo, bosanski biskup, redovito član franjevač­
kog reda sa sjedištem u kojem samostanu. Samo su iznimno polazili
neki darovitiji mladići na nauke u Italiju. Hrvati kršćani, kao i Srbi,
imali su za vrijeme turske prevlasti dva glavna ognjišta: zadrugu i selo.
Zadružni se život u to teško doba još bujnije razvio jer je narod obrane
radi volio da živi u većim skupinama, a i zbog lakšeg plaćanja poreza,
zato što se taj odmjeravao po ognjištu, to jest po kući, bez obzira na broj
ukućana. U tim su se zadrugama, naročito za dugih zimskih noći, pjeva­
le uz gusle pjesme o narodnim junacima, a te su u narodu održale bud­
nu narodnu svijest i podržavale nadu u oslobođenje. Selo je samo sebi
biralo kneza kao starješinu, koji gaje zastupao pred turskim oblastima
i sudio seljanima; u njegovo se suđenje Turci obično nisu miješali.
Porezi. Kršćanski podanici plaćali su desetinu i harač. Desetina
(ušur) je išla spahiji od plodina, a harač sultanu za vojsku u gotovu
novcu, i to od svakog ognjišta po dukat, a četiri aspre na trošak oko
skupljanja harača.40 Harač doduše nije bio velik, ali je zato način kojim
se utjerivao bio grozan. Haračlije su u pratnji pisara polazili u narod i
s najvećom okrutnošću prikupljali harač, i to ne samo za sultana nego
i za sebe, tako da su se po obavljenom poslu nerijetko vraćali kući kao
bogati ljudi. Pred haračlijama često su opustjela čitava sela, jer Turci
stanuju većinom u gradovima; stoga i jesu gradovi i varoši pod nepos­
rednom upravom sultana, a ne beglerbega ili sandžak-bega. Ali najteži
teret bijaše danak u djeci (devširme). U određenim rokovima, kadikad i
svake pete godine, razaslao bi sultan po cijeloj carevini haračlije koji su
odvajali duševno najzdraviju i najrazvijeniju kršćansku mušku djecu
od desete do šesnaeste godine, pa ih odvodili u Carigrad gdje ih ponajp­
rije poturčiše, a zatim obrazovaše za vojnike i druge carske službenike.
Mlade pak djevojke otkidali su iz materina grčevita zagrljaja i vodili u
sultanski ili drugi gospodski harem. Haračlije koji su kupili ovu djecu

40 [Harač ili džizja bila je glavarina koja se plaćala sultanu od svake kršćanske muš­
ke glave, sposobne za vojsku, kao odšteta za nevršenje vojne dužnosti. Porez koji
Šišić spominje pod imenom harač, a iznosio je dukat po ognjištu, plaćali su u
pravilu samo stočari (filurija od florenus - dukat). Prema kanun-nami za požeški
sandžak od 1545, tamošnja je raja doista plaćala filuriju “u ime harača”.]

330
 Povijest Hrvata

išle bi od sela do sela i od varoši do varoši. Svaki je kršćanski domaćin

morao pokazati koliko ima djece, a strašne su kazne čekale oca koji bi
svoje dijete sakrio. Imućniji su otkupljivali svoju djecu od podmitljivih
haračlija velikim svotama zlata, ali sirotinja je morala da s tugom i če­
merom gleda kako joj Turčin odvodi nadu i potporu.
Hajduci. Onaj tko sve te nevolje nije htio ili nije mogao podnositi,
odmetnuo bi se u hajduke. Hajduci su oni odvažni ljudi koji su u hrva­
tskom i srpskom narodu za čitavo vrijeme teškoga turskog ropstva pod­
ržavali misao na slobodu i oslobođenje. Sjeverna Dalmacija, Lika i Sla­
vonija bile su pune te smione čeljadi, pred kojom su Turci strepili i nisu
se usudili izlaziti iz svojih gradova. Najčuveniji hajduci toga vremena bi­
jahu Franjo Ilić, Luka Senčević, braća Mato i Marko Lapsanovići, Mato
Delimanić, Ante Slavetić i Franjo Kolaković - sve sami Hrvati katolici.
Rat za oslobođenje. Uto se primače kraju dvadesetgodišnji Vašva-
rski mir s Turcima. Dvor bi ga bio naradije produžio, ali kako je u Ca­
rigradu prevladala ratoborna stranka, navijesti sultan Mehmed IV rat
Leopoldu u punoj nadi da će tursku moć opet podići do stare visine i
slave. Veliki vezir Kara-Mustafa pođe na čelu goleme vojske od 250.000
momaka i trista topova pravo na Beč i počne ga opsjedati. Ali, 12. septe­
mbra 1683. pod gradom ga Leopoldov šurjak vojvoda Karlo Lotarinški
i poljski kralj Jan Sobieski - koji je gradu dohrlio u pomoć - ametice
potuku, a s njime je skršena i sva moć i snaga Osmanlijskog Carstva
zauvijek. Taj poraz bijaše znak za opći ustanak i vojevanje na Turke.
Leopold I sklopi još i savez s Venecijom, pa tako nasta rat koji se proši­
rio od Dunava do Crne Gore. Rat se vodio 1683-1699. na tri bojišta. U
Ugarskoj je vojevala carska vojska; u Hrvatskoj i Slavoniji banska pod
banom Nikolom Erdodyjem, a izdašno su je pomagali hajduci; najzad
u Dalmaciji mletačka vojska, sastavljena samo od domaćih hrvatskih i
srpskih četa. U Slavoniji se osobito istaknuo u junaštvu fra Luka Ibri-
šimović Požežanin, a u Dalmaciji hajdučki četovođa Stojan Janković.41
Do godine 1687. već je najveći dio Ugarske, Slavonije i Hrvatske bio
očišćen od Turaka; pali su Požega i Osijek, Udbina i Knin, a carske su
vojske doprle do Beograda, osvojivši još prije (2. sept. 1686) Budim. Sjaj­
ne pobjede svoje vojske i jak dojam što g a je činilo oslobođenje Ugarske
i Hrvatske upotrijebi bečka vlada u svoju korist. Na državnom saboru
u Požunu (18. okt. 1687) svečano je izrečeno nasljedstvo Habsburške
kuće u muškoj lozi po primogenituri u Ugarskoj i Hrvatskoj,42 a dokinut
31. članak “Zlatne bule” od 1222, koji je plemstvo tumačilo tako da mu
dopušta podizati bune na obranu ustava. Međutim svrgoše Turci Meh-
meda IV i učiniše sultanom njegova brata Sulejmana III (1687-1691).

41 [Šišić spominje na ovom mjestu St. Jankovića i Iliju Smiljanića ali taj nije više u
vrijeme rata bio na životu; poginuo je 1654, za Kandijskog rata.)
42 I Hrvati i Madžari izabrali su doduše habsburšku dinastiju svojim vladalačkim do­
mom (1526 i 1527), ali tada nije ugovoreno kojim će redom njegovi članovi naslje­
đivati ispražnjeno prijestolje. Stoga su se svi vladari morali dati birati na saboru
sve do 1687, kad je stariji Leopoldov sin Josip I okrunjen bez izbora.

331
 Ferdo Šišić

To ipak ne spriječi carsku vojsku da ne uđe u Srbiju, pa ona čak prodre

sve do Kosova. Sada carski generali pozovu Srbe, Bugare i druge kršća­
nske narode na Balkanskom poluotoku na ustanak protiv Turaka pod
njihovom zaštitom, ali samo se Srbi doista podignu pod svojim patrijar­
hom Arsenijem Crnoj evićem. Ali kako su u taj čas carske čete morale uz­
maci jer je francuski kralj Ludovik XIV iznenada navalio na Leopoldove

S to ja n J a n k o v ić

zemlje na Rajni, pođe za njima i patrijarh (kažu s 36.000 porodica),43

bojeći se turske osvete. Srbi se tada nasele u južnoj Ugarskoj i Srije­
mu (1690). Već iduće godine je do nogu potučen sam sultan Sulejman
kod Slankamena (19. aug. 1691), a kad carski vojskovođa, mladi princ
Eugen Savojski pobije 11. septembra 1697. tursku vojsku pod novim
sultanom Mustafom III kod Sente na Tisi, započeše najzad pregovori o
miru. Mir je sklopljen 26. januara 1699. u Srijemskim Karlovcima, i to
između Leopolda i Venecije s jedne, a Turske s druge strane. Leopold*4 1

43 [Prema najnovijem mišljenju Dušana J. Popovića, Velika seoba Srba, 1954, str.
41, “sve u svemu biće d a je prilikom Velike seobe prešlo od 60.000 do 70.000
duša”.]

332
 Povijest Hrvata

steče njime svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i južnog Velebi­
ta te Slavoniju osim jugoistočnog Srijema sa Zemunom i Mitrovicom. Er-
delj prestane biti nezavisnom kneževinom; on je združen s Leopoldovom
Ugarskom. Venecija je dobila sve ono što je u tom ratu osvojila, naime
Knin, Sinj i Vrgorac. Sada se i na te, nekoć i u geografskom smislu čisto
hrvatske predjele protegne ime Dalmacija.
Poslije mira. Karlovačkim mirom imao je početi nov život za hrvatski
narod, jer je velik dio njegove zemlje bio oslobođen ispod turskog jarma,
a ono neprekidno vojevanje, naročito na Krajini, sve je više nestajalo.
Još prije utanačena mira Hrvati su se nadali da će se s materom zem-

t
|
KRONIKA. 1
im>
A I
CROATIA
i? SZPOMEN R E D I V I V A;
£ VSZECA SZV1ETA | REGNANTE
V IK O V , ^
i
HH
i </it 'Drla rm^rtiytn; ^
KO T E RI M
L eopoL D o M agmo
DFRSH1 OD POCSETKA SZVIF T A
">o ►
m s m ifc v o c \ poh ojen ja C jESARE,
-l, OD MUSJUSEVOGa pOftOjtNjAlk
DO I J t T l A tA#<* V
DCDUCTA
t »° "<*’*•**
« P A V L U VITEZOVICUtlS AB

i - ___ EC^-PAVLO RITTER.

t “ $ L L . i%
■'*ra •)
Š i

P a v a o R it t e r V ite z o v ić :
K r o n ik a ..., Z a g r e b 1 6 9 6 . C r o a tia re d iv iv a , Z a g r e b 1 7 00 .

ljom opet sjediniti ne samo Pounje s Bihaćem nego i sjeverna Dalmacija

s Kninom i zapadna Bosna s Jajcem. Premda je Karlovački mir osujetio
ove nade, ipak se počelo pomišljati na sretniju budućnost, i to prvi put
na osnovi ne samo historijskog nego i narodnog prava. Taj prvi hrvatski
politički program izradio je Senjanin Pavao Ritter Vitezović (1652-1713).
U malom spisu, štampanom u Zagrebu 1700. s natpisom “Oživjela Hrva­
tska”,44 a posvećenom Leopoldu I i njegovu već (1687) okrunjenom si­
nu Josipu I, “kraljevima čitave Hrvatske” (totiusque Croatiae regibus),
Vitezović dokazuje da je Hrvatska nekoć bilo kudikamo prostranija od

44 Croatia rediviva Leopoldo Magno caesare, Zagrabiae 1700.

333
 Ferdo Šišić

njezinih tadašnjih (1700) ostataka. Pri tom on identificira Ilire i Slavene

(Slovence, Slovince), a budući da neki dalmatinski pisci zovu svoj jezik
uz slovinski još i hrvatskim, Vitezović učini korak dalje i reče da su na­
zivi ilirski, slovinski i hrvatski samo sinonimi. Prema tome, dakle, Vite-
zoviću bijaše Hrvatska sve ono što su nekoć Rimljani razumijevali pod
Ilirijom, pa stoga razlikovaše Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska
obuhvatala je po njemu Primorje (od Raše da Bara), Zagorje (Bosnu i
Hercegovinu), Međurječje (između Save i Drave) i Planinsku Hrvatsku
(Croatia Alpestris, to jest današnju Korušku, Štajersku i Kranjsku), dok
je pod Crvenom Hrvatskom razumijevao Srbiju, Bugarsku, Makedoniju
i Traciju. Inače su mu bila različita narječja u tim zemljama samo dije­
lovi jednoga hrvatskog jezika. Međutim je za tom Vitezovićevom slikom
daleko zaostajalo pravo stanje. Jer i ono zemljište što su ga Hrvati i
carevci osvojili bijaše tek po historijskom imenu hrvatsko; ono je ponaj­
više opustošeno i naseljeno najvećim dijelom novim žiteljima, u prvom
redu Srbima. Osim toga ne htjede bečki dvor da sjedini osvojene zemlje
s materom zemljom, već podvrgne Liku i Slavoniju Dvorskoj komori, to
jest vrhovnoj austrijskoj financijskoj oblasti kao carskom fisku. Najzad,
ni Venecija nije ništa htjela čuti o tome da izruči Leopoldu osvojene
dijelove današnje Dalmacije na sjeveru od Neretve. Dapače, njemački
su zvaničnici u onim komorskim krajevima, naročito u Slavoniji, tako
nečovječno postupali da je narod počeo bježati u Bosnu, dakle natrag
pod Turke, ili se odmetnuo u hajduke. Istom kad je unuk Petra Zrin-
skoga, a sin njegove kćeri Jelene,45 erdeljski vojvoda Franjo Rakoczy
II podigao bunu, a u Beču se pobojaše za vjernost Hrvata, zadovolji
Leopold željama hrvatskog sabora utoliko što je posebnim dekretom
dokinuo Varaždinsku krajinu, dok je bansku (proširenu do Une) doista
predao vlasti i upravi bana Adama Batthyanyja (1703). Međutim, doki­
nuće Varaždinske krajine nije provedeno jer je zbog istodobnog rata za
španjolsku baštinu s francuskim kraljem Ludovikom XIV (od 1700. do
1714) trebalo mnogo vojske, pa je stoga odgođeno. Tako se dogodilo da
je zapravo i dalje ostalo sve kako je bilo.

VII
JOSIP I. i KARLO III.
(1705-1740)

Buna kneza Franje Rakoczyja. Uto umre Leopold I (5. maja 1705),
a naslijedi ga stariji sin Josip I (1705-1711), muž darovit i živahan,
mnogo energičniji i slobodoumniji od svoga oca. Za njegova vladanja
uspe se buna kneza Franje Rakoczyja do vrhunca kad je, na njegov
prijedlog, sabor njegovih madžarskih privrženika u Onodu (14. juna

45 Jelena Zrinska udala se drugi put za Imbru Thokolyja, s kojim je poslije velikoga
turskog rata pošla u progonstvo i umrla u Maloj Aziji; pokapana je u crkvi sv.
Benedikta u Galati kod Carigrada (18. febr. 1703).

334
 Povijest Hrvata

1707) proglasio d a je habsburška kuća lišena ugarske krune. Doskora

primoraju nesloga i porazi privrženike kneza Rakoczyja na pregovore s
kraljem Josipom, ali taj ih ne dovrši, već hrvatski ban Ivan Palffy (1704-
1732) jer je kralj nenadano umro (17. aprila 1711). Mir je sklopljen
1. maja 1711. u Szatmaru, a potpisala g a j e carica udovica Eleonora,
mati braće Josipa i Karla. Njime je proglašena opća amnestija i ponovo
zajamčena protestantima u Ugarskoj sloboda vjeroispovijedanja. Tim
mirom postane najzad habsburška kuća pravi gospodar u Ugarskoj i Er-
delju. Madžarski vođa koji se za vrijeme pregovora nalazio u Poljskoj i u
Rusiji, Franjo Rakoczy, ne htjede pristati na mir, već se iseli najprije u
Francusku, a zatim u Tursku, gdje je i umro (u Rodostu na Mramornom
moru, 8. aprila 1735) a sahranjen je uz svoju majku Jelenu Zrinsku.46
Prve ugarsko-hrvatske nesuglasice. Posljedice Szatmarskog mira
veoma su znatne, a nisu ograničene samo na Ugarsku već se protego-
še i na Hrvatsku, mada ona nije bila upletena u Rakoczyjevu bunu.
Szatmarskim se naime mirom počinje nova epoha u političkom životu
Ugarske: poslije dvjestogodišnje unutarnje borbe prvi se put složiše in­
teresi naroda i dinastije,47 a u prvom su redu osjećali i staleži i dvor
potrebu naprednog uzgajanja naroda u duhu XVIII st. i na način ostalih
modernih država. Bune i vjerska trvenja prestadoše, a njihovo mjesto
zapremiše težnje za reformama. Te reforme zamisli bečka vlada iskoris­
titi za sebe, ali i staleži su se nadali od njih koristi, no sve do 1790.
bijaše volja vlade jača. Zbog toga postali su i odnosi između Hrvatske i
Ugarske opet tješnji, jer te su vladine reforme vazda duboko dirale i u
hrvatski narodni i politički život. Naročitu pak pažnju zaslužuje težnja
Madžara - koja sada prvi put izbija - da što jače povežu Kraljevinu Hrva­
tsku s oslobođenom i proširenom Ugarskom, a naročito da podrede nje­
zino zakonodavstvo ugarskom. Već su 1708. ugarski staleži pokušali
na saboru u Požunu stvoriti zaključak prema kojemu kralj ubuduće
potvrđuje samo takve članke hrvatskog sabora koji se “ne protive pozi­
tivnim zakonima Ugarske (in quantum positivis regni Hungarine legibus
non sunt contraria). Ali odlučan otpor hrvatskih saborskih poslanika i
nenadan razlaz sabora zbog kuge spriječiše zaključak i uzakonjenje tog
prijedloga o “suglasju” (concordantia) hrvatskih zakona s ugarskima.
Zbog toga se među Hrvatima počinje buditi i težnja da se što više eman­
cipiraju od Ugarske, a to se jasno razabire iz rada zagrebačkog biskupa
Senjanina Martina Brajkovića (1703-1708) da bi zagrebačku biskupiju
uzvisio na samostalnu nadbiskupiju. Brajković je naime poslao zbog
toga (1708) u Rim papi Klementu XI kanonika Nikolu Gotala, ali bisku­
pova rana smrt učini kraj tomu toliko značajnom pregnuću.

46 Troškom ugarske vlade prenesene su kosti Jelene Zrinske, Franje Rakoczyja i Im-
bra Thdkolyja godine 1906. u Ugarsku u Košiće (danas u Čehoslovačkoj).
47 [Szatmarski je mir nagodba između dinastije i ugarskog plemstva; široki sloje­
vi naroda nisu u njoj sudjelovali, a izmirenje obaju osnovnih političkih faktora
učvrstilo je postojeće društveno uređenje.)

335
 Ferdo Šišić

Karlo III i hrvatska Pragmatička sankcija. Josipa I naslijedi njegov

brat Karlo III (1711-1740), u dvadeset i sedmoj godini života, prije toga
određen za španjolskoga kralja. Na glas o bratovoj smrti vrati se iz Špani-
je i uđe svečano dočekan u Beč (25. januara 1712), a zatim sazove za 3.
aprila krunidbeni sabor u Požun. U taj čas bijaše Karlo III jedini muški
član habsburške porodice. Pomisao na užasni rat za španjolsku baštinu
napunjala je strahom svakog državljanina, ali i vladara jer je zakonom
od 1687. izrijekom rečeno da Ugri i Hrvati mogu po izumrću muške loze
Habsburgovaca slobodno birati kralja. Pitanje kako da se uredi možda
već i skora budućnost, morao je stoga postaviti ili vladar sam ili poda­
nici. Ne može biti sumnje da se odmah po smrti Josipa I, koji je ostavio
dvije kćeri, na dvoru pomišljalo na baštinstvo po ženskoj lozi, u što su bi­
li upućeni različiti visoki dostojanstvenici. Tako se dakle dogodi da su Hr­
vati, kad se na poziv zagrebačkog biskupa grofa Emerika Eszterhazyja,
zamjenika odsutnog bana grofa Ivana Palffyja u poslovima kraljevstva,
skupiše u biskupovu dvoru u Zagrebu 9. marta 1712. na sabor, uzeli u
raspravu i pitanje o budućem nasljedstvu. To je bilo tim važnije što je taj
sabor imao izabrati poslanike na krunidbeni sabor u Požunu, kojom su
prilikom staleži redovito izlazili sa svojim željama i tegobama.
Poslije duljega živahnog raspravljanja hrvatski sabor zaključi 11.
marta “da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi austrijskog roda
koja će posjedovati ne samo Austriju nego i Štajersku, Korušku i Kra­
njsku, a stolovati u Austriji”, to jest koja će kao zakoniti nasljednik baš­
tiniti austrijske nasljedne zemlje, koje su se smatrale posjedom habsbu­
rške porodice. Zaključak je stvoren na prijedlog biskupa Eszterhazyja,
a podupirali su ga grof Ivan Drašković, grof Franjo Ks. Delišimunović i
protonotar Juraj Plemić Otočki (de Otok). Taj zaključak hrvatskog sabo­
ra objasnili su njegovi odaslanici u adresi na samoga kralja Karla (15.
marta) ovim riječima: “Kod primanja naše koristi neće nas zastrašiti što
smo dio Ugarske. Mi smo, doduše, kako zakoni kažu, zemlje pridružene
Ugarskoj, ali joj nismo podanici. Nekada smo imali svoje rođene, a ne
ugarske kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgla nijedna sila, nijedno rops­
tvo, već se sami od svoje volje pokorismo, ne kraljevstvu, nego kralju
njihovu. Njihova kralja također priznajemo dok bude gospodar Aust­
rije, a ako se dogodi da to ne može da bude, nećemo slušati zamamljivi
glas slobodna izbora (to jest ono što im ga daje zakon od 1687), niti
poruku da smo dužni nerazrješivo slijediti Ugarsku; slobodni smo, a ne
robovi.”48 Tim je saborskim zaključkom (članak VII), obično s pravom

48 Original u Drž. arhivu u Beču (čitavu adresu donosi Kukuljević, Jura regni II,
105-107): “Non deterreat nos a praeconcepto nostro commodo, quod pars simus
Hungariae. Partes quidem sumus, uti leges loquuntur, annexae Hungariae, non
autem subditi; et nativos olim habebamus, non Hungaros, reges; nullaque vis,
nulla captivitas nos Hungaris addixit, sed spontanea nostra ultroneaque volun-
tate non quidem regno, verum eorundem regi nosmet subiecimus; ipsorum om-
nino etiamnum profitemur regem quamdiu Austriacus fuerit. In contrario autem
eventu ne audiamus seducentem libertatis electionem aut electaonis libertatem,
neque necessitatem nostri atque indissolubilem post Hungariam sequellam. Li-
beri sumus, non mancipia.”

336
 Povijest Hrvata

nazivanim hrvatska Pragmatička sankcija, jasno izraženo da državna

zajednica između Hrvatske i Ugarske stoji u ličnosti vladara; dok oba
kraljevstva imaju istog vladara, postoji i državna zajednica među njima,
čim nestane toga uvjeta, tada o njoj više ne može biti govora.
Kad se potom sabor razišao, pođoše kao zasebni odaslanici hrvat­
skih staleža u Beč biskup grof Emerik Eszterhazy, grof Ivan Drašković i
protonotar Juraj Flemić Otočki, te predaju u audijenciji (24. i 25. aprila)
kralju Karlu saborski zaključak (članak VII). Već drugi ili treći dan pos­
lije toga (27. aprila) sastala se tajna konferencija (secretior conferentia)
glavnih kraljevih austrijskih pouzdanika49 da povedu o tom raspravu po
Karlovu nalogu. Konferencija je prihvatila hrvatski saborski zaključak
i izrazila želju da se njime pokuša djelovati na ugarske staleže da i oni
nešto slično stvore. Nato je izrađen koncept kojim kralj Karlo “odobrava,
prihvaća i potvrđuje” (probamus, acceptamus et confirmamus) hrvatski
“dekret”, a osim toga Karlo jamči hrvatskom kraljevstvu u ime svoje i
svih nasljednika da će se sva hrvatska prava poštovati i izvršavati. Ali,
sankcije konceptu toga hrvatskoga saborskog zaključka50 nije Karlo III
potpisao jer se malo potom na dvoru odustalo od toga iz obzira prema
ugarskim staležima, koji su tada na saboru u Požunu glasno bučili
protiv Hrvata i njihova saborskog zaključka. Mjesto sankcije, dakle, kra­
lj je tada Hrvatima izdao (u Beču 16. maja) diplomu kojom je pohvalio
njihovu “djedovsku odanost” prema čitavoj habsburškoj kući i zajamčio
sva njihova “prava, privilegije i sloboštine”. Međutim je požunski sabor
sastavio inauguralnu diplomu za Karla III i zatim ga svečano okrunio
(22. maja). Požunski sabor ostao je i poslije toga na okupu pokazujući
prema Hrvatima veoma loše raspoloženje.51 S tim u vezi stavili su ugar­
ski staleži prijedlog da se ponovo uzakoni sloboda izbora novoga kralja
(odnosno dinastije) poslije izumrća muškog roda Habsburgovaca i da
im kralj pruži dovoljno osiguranje da se neće otkinuti koji dio ugarskog
kraljevstva. Videći to Hrvati, izniješe u svoje ime prijedlog da se uzakoni
pravovaljanost svih zakona stvorenih na hrvatskom saboru, dotadaš­
njih i budućih, bez obzira na to podudaraju li se s ugarskim ili ne podu­
daraju. Ali prije negoli je došlo do kraljeve sankcije svih tih prijedloga,
Karlo raspusti sabor zbog kuge koja je tada harala.
Pragmatička sankcija kao kućni zakon. Svojim saborskim zaključ­
kom dali su Hrvati Karlu III inicijativu da riješi pitanje nasljedstva. I

49 To su bili knez Trautsohn kao predsjednik, grof Wratislav, kancelar, barun Sei-
lem i Ivan Buol kao perovođa.
50 Koncept se nalazi u Državnom arhivu u Beču; objelodanio ga je Kukuljević, Jura
regni II, 109-111.
51 Suvremeni zagrebački kanonik Toma Kovačević (umro 1724) izrijekom bilježi, ka­
ko su tada Madžari naročito gledali krivim okom biskupa Emerika Eszterhazyja
(koji bijaše i sam rođeni Madžar): “Unde Esterhasii nomen ubique odiosum, ho­
nor a detractoribus dire laceratus, commota denique tanta indignatio a sacratis
aeque ac laicis viriš, ut illi nihil partum voluerint, nisi quod fecisse non pote-
rant.” Rukopis u arhivu Jugoslav, akademije (Catalogus praesulum Zagrabiensi-
um). Objelodanio Klaić u Vjesniku kr. zem. arkiva XIV, 1912, 67.

337
 Ferdo Šišić

doista, godinu dana poslije toga, 19. aprila 1713, Karlo predloži u sve­
čanoj sjednici svojih tajnih savjetnika kućni zakon o redu nasljedstva
u habsburškoj porodici, pa kako tada nije imao djece, to se još računa­
lo s kćerima Josipa I, premda je Karlo odmah tom prilikom istaknuo
pravo primogeniture da bi sačuvao nasljedstvo svojim eventualnim po­
tomcima. Taj se zakon zove “Pragmatička sankcija”, ili zakon koji izvire
iz moći i kompetencije samoga vladara, pa zato ima da vrijedi zauvijek
(lexperpetuo ualitura). Pragmatička sankcija sadrži tri tačke: prvo, da se
zemlje i kraljevine habsburškog roda ne smiju nikad dijeliti, naime da
pojedine česti ne smiju sebi birati zasebnog kralja između baštinika ha­
bsburške kuće; drugo, da u tim zemljama i kraljevinama po smrti Kar­
la III, ako ne bi ostavio sina, dođu na prijestolje njegove kćeri i njihovi
zakoniti potomci po pravu primogeniture, i treće, izumre li i ta loza, da
imaju krunu baštiniti kćeri brata mu Josipa I i njihovi potomci.
Ugarski sabor od 1714-1715. Pošto je Pragmatička sankcija prog­
lašena, Karlo III opet sazove (za 8. septembra 1714) u Požunu ugarski
sabor da nastavi vijećanje prekinuto prije dvije godine. Na taj je sabor
po običaju poslao i hrvatski sabor svoje poslanike s izričitom uputom
da nastoje oko ostvarenja pređašnjih hrvatskih želja (za sabora od 1708
i 1712), to jest da se u prvom redu primi žensko nasljedstvo u habsbu­
rškoj porodici po izumrću muškog roda i da se utvrdi nekompetencija
ugarskog sabora u pitanjima unutarnjeg zakonodavstva Kraljevine Hrva­
tske.52 Ali ugarski staleži nisu još uvijek htjeli prihvatiti Pragmatičku
sankciju, već zajamčiše sebi (zak. čl. III) pravo slobodnog izbora po izum­
rću muške loze Habsburgovaca. Drugu želju Hrvata prihvatiše ugarski
staleži bez otpora, pa tako je ona ušla među zakone kao članak CXX od
god. 1715. Taj je članak otada jedno od najznatnijih prava hrvatskoga
kraljevstva i jasan dokaz njegove političko-teritorijalne samostalnosti.
Prvi turski rat (1716-1718). Odmah poslije razlaza ugarskog sabora
Karlo III se zapleo u veliki rat s Turskom. Da nadoknade gubitke što su
ih stigli Karlovačkim mirom, Turci počnu udarati na mletačke posjede u
južnoj Grčkoj i u Dalmaciji. U tom nezgodnom položaju Venecija sklopi
savez s Austrijom i tako uđu zajedno u rat. Vrhovni carski vojskovođa
bijaše Eugen Savojski, koji ametom pobije Turke kod Petrovaradina (13.
augusta 1716) i Beograda (16. augusta 1717). IstodobnojeiVenecijarato-
vala u Dalmaciji te osvojila Imotski i prodrla u Bosnu i Hercegovinu, dok
je banski namjesnik za vojne poslove Ivan Drašković provalio sa svojom
vojskom preko Dubice u porječje Sane i Vrbasa. Poslije beogradskog po­
raza zatraže Turci mir, a taj je zatim sklopljen u Požarevcu na Dunavu
u Srbiji (21. jula 1718). To je najsjajniji mir što g a j e ikad habsburška
kuća sklopila. Osim zapadne Vlaške do Alute, zatim Banata, Beograda

52 U tekstu zakona izostavljene su, bez sumnje naumice, riječi “i pridruženih strana
(p a r tiu m a n n e x a r u m )” , naime, da se to izborno pravo odnosi i na Hrvatsku, već se
spominje samo Ugarska. To je učinjeno na zahtjev Hrvata koji nisu nipošto htjeli
da odustanu od svoga saborskog članka VII od 1712.

338
 Povijest Hrvata

i većeg dijela sjeverne Srbije, pripadne Karlu i sva desna obala Save i
Une sve do podnožja planina. Venecija opet steče tim mirom Imotski i
onu granicu svoga posjeda koju Dalmacija ima danas prema Bosni i
Hercegovini.
Oslanjajući se na taj slavni rat, Karlo počne sada velikom energijom
nastojati da svojoj kćeri Mariji Tereziji (koja se rodila 13. maja 1717)
osigura nasljedstvo.53 U toku godine 1720. prihvatile su redom Prag­
matičku sankciju sve njegove nasljedne zemlje: Donja Austrija, Koruš­
ka, Štajerska, Kranjska, Gorica i Gradiška, Trst, Rijeka, a zatim Češka,
Moravska, Šleska i Tirol; iduće pak godine Gornja Austrija i Salzburg.
Ali Karlo je nastojao da i druge evropske države prihvate Pragmatičku
sankciju i da tako osigura nasljedstvo svojoj kćeri. Prva ju je priznala
Rusija (1727), a zatim Engleska, Danska, Holandija, Pruska i staleži
Njemačkog Carstva (1731 i 1732); jedino se Bavarska, a po Karlovoj
smrti i Saska, opriješe. Najzad je prizna i Francuska (1738).
Ugarska Pragmatička sankcija (1722). U isto je vrijeme Karlo preg-
nuo da napokon bude prihvaćena Pragmatička sankcija i u Ugarskoj.
Zato sazove sabor u Požun za 20. juna 1722. Uoči toga sastao se i
hrvatski sabor u Varaždinu (1. juna), pod predsjedanjem banskog nam­
jesnika grofa Ivana Draškovića, da bira svoje poslanike i da im dade
potrebnu uputu. U njoj se kaže da imaju štititi i braniti hrvatska prava,
pa i ugarska, koliko se tiču i hrvatskoga kraljevstva, a osim toga da
nipošto ne smiju odstupiti od hrvatskoga saborskog zaključka (od 11.
marta 1712) o ženskom nasljedstvu habsburške kuće. Međutim, ugar­
ski sabor primi Pragmatičku sankciju i u donjoj i u gornjoj kući odmah
u prvoj sjednici (30. juna) bez ikakve debate, još prije nego su iznesene
kraljevske propozicije. U deputaciji koja je potom pošla kralju Karlu da
ga o tom obavijesti bili su uz hrvatskog bana grofa Ivana Palffyja još i
grof Ivan Drašković, barun Adam Malenić i hrvatski saborski poslanik
Juraj Czindery. Tek je kasnije stiliziran zaključak ugarskog sabora u
dva zakonska člana (I i II od 1723), a zatim ga kralj potvrdi. U njima
“staleži kraljevine Ugarske i njoj pridruženih strana” (to jest Hrvatske)
prije svega zahvaljuju kralju što im je potvrdio prava još prije negoli
ga oni za to zamoliše i što je ne samo prihvatio njihov zaključak, da po
izumrću muške loze ima ugarsku krunu naslijediti ženska loza habsbu­
rške kuće, nego i red kako to nasljedstvo treba da ide. Tako će baštini-
ca ili baštinik habsburške kuće prema tom redu u sadašnjem i u svim
budućim slučajevima biti okrunjena (ili okrunjen) kao nesumnjivi kralj
Ugarske i njoj pridruženih dijelova, kraljevina i zemalja, koji se također
imaju smatrati kao nerazdruživi. Uz to sabor prizna i nerazrješivu vezu
s Karlovim austrijskim nasljednim zemljama, a kralj njima pravo da
poslije izumrća muške i ženske loze Ugarska i Hrvatske mogu opet bira­
ti novoga kralja. Oba ta članka postadoše temeljnim zakonom u odnosu
Ugarske i Hrvatske s austrijskim zemljama.

53 Godine 1716. rodio se Karlu sin Leopold, ali on umre već poslije nekoliko mjeseci.
Uz Mariju Tereziju još je Karlo imao dvije druge kćeri.

339
 Ferdo Šišić

B a r o k n a p a la č a g r o f o v a O r š ić
(tz v . R a u c h o v a ), d a n a s P o v ije s n i m u z e j
H r v a t s k e (X V IH s t.)

Uređenje Vojne krajine i drugi turski rat. Potreba stalne vojske, ali
i česti nemiri, potaknu bečko Ratno vijeće da uredi Vojnu krajinu kao
zasebnu carsku zemlju, premda su hrvatski staleži jednako zahtijevali
da se ona dokine ili bar stavi pod bansku vlast. Uređenje je povjereno
u Hrvatskoj krajini princu Josipu Hildburgshausenu, a u Slavonskoj
grofu Ferdinandu Khevenhulleru (1734), s glavnom svrhom da se iz ze­
mlje dobije za slučaj nužde što više vojske. Međutim, to je uređenje bilo
samo privremeno.
Potkraj vladanja uplete se Karlo ponovo u rat s Turskom (1736-
1739). Ali kako princa Eugena više nije bilo na životu (umro je 21. ap­
rila 1736), stiže njegovu vojsku poraz za porazom. Dana 18. decembra
1739. sklopljen je zatim mir u Beogradu po kojem Karlo izgubi u Vlaš­
koj, Srbiji i Bosni sve što je stekao Požarevačkim mirom. Sava opet pos­
tane međom između Hrvatske i Turske.
Karlo III umro je 20. oktobra, kao posljednji muški Habsburgovac.

340
 Povijest Hrvata

RODOSLAV DINASTIJE HABSBURGOVACA

Ferdinand I
1526-1564.
žena: Ana, kći Vladislava II

Maksimilijan Ferdinand Tirolski Karlo Štajerski

1564-1576. umro 1595. umro 1590.

Rudolf Mafijaš II Ferdinand II

(kao car II) 1608-1619. 1619-1637.
1576-1608. I
umro 1612. Ferdinand III
1637-1657.

Ferdinand IV Leopold I
umro 1654. 1657-1705.

Josip I Karlo III

1705-1711. 1711-1740.

Marija Terezija
1740-1780.
muž: Franjo Lotarinški

Josip II Leopold II
1780-1790. 1790-1792.

Franjo I
1792-1835.

1 1
Ferdinand V Franjo Karlo Karlo Ludovik
•1848; umro 1875. umro 1878. umro 1896.
i I
1
Franjo Josip I 1 1
1848-1916. Franjo Ferdinand Oto
1 umro 1914. umro 1906.
Rudolf 1
umro 1889. Karlo IV
1916-1918.

341
 Ferdo Šišić

VIII
MARIJA TEREZIJA
(1740-1780)

Kad je naslijedila oca, bile su joj dvadeset i četiri godine. Premda nit­
ko razborit već davno nije sumnjao da će nju zapasti prijestolje i prem­
da nikome nisu bile nepoznate njezine odlične duhovne sposobnosti,
ipak se začudo ništa nije poradilo da se ona uputi u rješavanje državnih
poslova. Tako ona preuze teško breme kao pravi novajlija. Tjelesna joj
se krasota, naročito poslije udaje (12. februara 1736) za vojvodu Franju
Lotarinškoga, sjajno razvila, tako da su je suvremenici držali uzorom
ženske ljepote. Tome se pridružila živahnost duha, oštra pronicavost,
dobro pamćenje, sretna obdarenost da može svoje misli, bilo u privat­
nom razgovoru, bilo u državnom javnom zboru, lako, sigurno i uvjerljivo
iznositi, pa toplo čuvstvo za slavu svoje porodice, skrb za dobrobit poda­
nika, osjećaj za pravo i zakon te najzad živa vjera.
Nasljedni rat i Trenkovi panduri. Tek što je Marija Terezija sjela na
prijestolje, podiže se protiv nje pruski kralj Fridrik II, kojemu se doskora
pridruže još i Bavarska i Francuska. Tako započe austrijski nasljedni
rat (1741-1748), u kojemu su Hrvati i Srbi sudjelovali u velikom broju
ne samo kao redovita krajiška vojska nego i u dobrovoljačkim četama.
Među ovima se naročito ističu Trenkovi panduri, naime oni dobrovoljci
koje je okupio oko sebe slavonski vlastelin Franjo Trenk.54 Više godina
vojevali su oni u Šleskoj, Češkoj, Bavarskoj i Francuskoj, istaknuvši se
kao osobito hrabri i smioni ljudi. Trenkovi panduri nisu bili svi jednako
odjeveni; ipak im je glavno obilježje nošnje bilo tursko, u namjeri da
izazovu što više straha. Da četa izgleda još većma “turski”, Trenk joj je
dodao i takozvanu “tursku bandu”, sastavljenu od 12 glazbara, mahom
frulaša i bubnjara, iz koje se s vremenom razviše nekadašnje austrijske
vojničke glazbe. Junačkim, ali često i obijesnim djelima po različitim
bojištima steče Franjo Trenk mnogo protivnika, koji ga ocrniše pred
kraljicom, tako da ga staviše pred sud. Taj ga osudi zbog nasilja na
doživotnu tamnicu u Spielbergu (kod Brna), gdje već poslije kratkog
tamnovanja umre (4. oktobra 1749). Kako nije imao djece, bijahu mu
imanja zaplijenjena i kasnije razdijeljena među neke dvorske ličnosti.
Postanak današnje Slavonije i konačno uređenje Vojne krajine.
Dok su panduri vojevali po različitim evropskim bojištima, dogodile su
se u Slavoniji znatne promjene. Još na požunskom krunidbenom sabo­
ru (14. maja 1741) obeća kraljica hrvatskim saborskim poslanicima da
će obnoviti stare istočnoslavonske županije i pridružiti ih Hrvatskoj, a ri­
ječ svoju doista iskupi 1745. Obnovljene su županije virovitička, požeš­
ka i srijemska, to jest nekadašnja Slavonija, pa zatim sjedinjene s Hrvat­
skom, a slavonska je Posavina preuređena u Vojnu krajinu. Obnovljenje

54 Porodica Trenk je pruskog porijekla. Franjo se rodio 1. januara 1711. u Reggiu u

Kalabriji gdje mu je otac tada bio u austrijskoj službi. Kasnije prijeđe u Slavoniju
i kupi od bečke Komore imanja Pakrac, Brestovac i Pleternicu.

342
 Povijest Hrvata

i preuređenje proveo je ban Karlo Batthyany (1742-1756) na veliku ra­

dost hrvatskog naroda,55 a prvi veliki župani obnovljenih županija bija­
hu: grof Ludovik Patačić od Zajezde (virovitički), barun Marko Pejačević
(srijemski) i barun Ladislav Vayay (požeški).
Proširenje Vojne krajine na slavonsku Posavinu prouzroči ponovno
i definitivno uređenje čitave Krajine. Taj je posao izvršio 1746. princ
Hildburgshausen, i to prema novim vojničkim potrebama. Krajina je
podijeljena na regimente, i to: ličku, otočku, ogulinsku, slunjsku, dvije
banske (petrinjsku i glinsku), križevačku, đurđevačku, gradišku, brod­
sku i petrovaradinsku. Uprava je bila samo u vojničkim rukama. Kao
što su se županije dijelile na okružja, kotare i općine, tako su i regimen­
te imale svoje bataljune, kumpanije i općine. Časnici pojedinih vojnih
jedinica (pukovnik, major, kapetan i poručnik) vadili su sve poslove, pa
i sudačke. Parnice su se vodile besplatno, a prizivati se moglo na regi-
mentski sud, zatim na generalni auditorijat i najzad na dvorsko Ratno
vijeće. Službeni jezik bio je njemački, a tako i zakonici. Također su i
škole bile njemačke. Svoje potrebe podmirivala je svaka regimenta iz
svoje blagajne, te je bila financijski nezavisna od cjeline. Svaki je čovjek
u Krajini bio vojnik od 16. do 60. godine. Zato je i mogla Krajina sama
podići na noge do 50.000 momaka. Za rata mora svaki “graničar” (kako
se žiteljstvo nazivalo) poći kamo mu se zapovijedalo. U mirno se doba
hrani i odijeva svaki sam, a u ratu živi na carski trošak. Vojna krajina
bila je uglavnom velika kasarna stalne vojske, uzdržavana razmjerno
malim troškom.
Preuređenje Slavonije. U međuvremenu se dogodi znatna promjena
s nedavno sjedinjenom Slavonijom. Madžari su naime stali tvrdokorno
tvrditi da su one tri obnovljene slavonske županije još od arpadskih
vremena sastavni dio Ugarske, a nipošto Hrvatske, pa da ih stoga treba
njoj i vratiti. Kad su se na državnom saboru u Požunu (18. aprila 1751)
sastali ugarski i hrvatski saborski poslanici, iznese virovitički podžupan
Antun Špišić Japranski prijedlog da bi ubuduće sve tri novouređene
slavonske županije stalno slale svaka po dva zastupnika na ugarski sa­
bor, kako su to činile sve ugarske županije. Prijedlog je obrazložio time
što su slavonske županije ionako uređene po ugarskom načinu i što pla­
ćaju na isti način porez kao i one, pa je zato prikladnije da se računaju
kao ugarske, a ne kao hrvatske. Drugim riječima, podžupan Špišić je
predložio da se Slavonija otcijepi od Hrvatske i sjedini s Ugarskom. Ugar­
ski su staleži taj prijedlog prihvatili i tako je on uzakonjen (zak. čl. XXIII
od 1751). Uzalud se opirahu hrvatski saborski poslanici dokazujući da
je Slavonija oduvijek (osim u tursko doba) potpadala pod bana i bila
uvijek u upravnoj zajednici s Hrvatskom i Dalmacijom. Teškom mukom
ipak izradiše da im se to pravo priznalo, pa tako sve tri slavonske župa­
nije ostadoše i dalje pod banskom upravom i sudbenosti, šaljući uz to

55 [Obnova županijskog uređenja u Slavoniji obradovala je, doduše, plemstvo koje­

mu je ono bilo zalogom vlasti, sili je u širokim slojevima seljaštva, osobito u sus­
jedstvu Krajine, iz istog razloga pobudilo uznemirenost, a ponegdje i bune.)

343
 Ferdo Šišić

još i na hrvatski sabor svoje zastupnike, dok su velikaši, župani i biskupi

(đakovački, srijemski i pečujski) imali u njemu virilni glas i mjesto.56

M a tija A n t u n R e lk o v ić , p je s n ik d je la
“S a t ir iliti d iv ji č o v i k ”, D r e s d e n 1 762.

56 [Sredinom 50-tih godina XVIII st. došlo je u mnogim krajevima Hrvatske i Sla­
vonije do velikih pokreta među krajišnicima i kmetovima. Poslije bune Teodora
Kijuka u Banskoj krajini 1751, koja je bila posljedica težnje za organizacionim iz­
jednačenjem svih Krajina, izbila je početkom 1755. velika buna u Varaždinskom
generalatu. Uzroci su joj bili u osnovi isti, ali je reakcija krajišnika bila utoliko
ogorčenija, ukoliko su ove promjene pogodile i njihova pisana prava. Novim us­
tavom za Varaždinski i Karlovački generalat (M i lit a r G r a n itz -R e c h te n , 1754) pret­
vorene su, među ostalim, njihove zemlje u vojničko leno koje nisu smjeli prodati
ni založiti, a narodna je samouprava do kraja uništena. U vezi s ovom bunom iz­
bila je u susjednim krajevima križevačke županije, između rječica Čazme i Lonje,
buna kmetova koji su tada bili izloženi jakom pritisku i svoje vlastele, prije svega
zbog povećane tlake, i državne vlasti, zbog uvođenja novog načina oporezovanja
prema prihodu (1754). Pobunjeni su kmetovi tražili izlaz iz tog stanja priključe­
njem Krajini i pretvaranjem u krajišnike, što je - unatoč svemu nezadovoljstvu
samih krajišnika - bilo konkretni cilj svake znatnije seljačke bune u XVII i XVIII
stoljeću. Premda seljačke bune 1755. nisu taj cilj postigle, one su ipak ponešto
ublažile položaj seljaka u odnosu prema vlasteli po tome što su dale poticaj za
donošenje prvih općenitih urbarijalnih propisa (“Privremeno uređenje urbarskih
podavanja” 1755. za Hrvatsku i urbar Marije Terezije 1796. za Slavoniju). Usp.
o bunama 1755. raspravu Lj. Ivančana u Vjesniku zem. arkiva IV i V, 1902. i
1903, i prikaz J. Šidaka u Historiji naroda Jugoslavije II, Zagreb 1959, str. 1057-
1068. Dokumentarnu građu vidi u Historijskoj čitanci I od J. Šidaka (str. 149-
159) i u Izvorima za hrvatsku povijest IV, 1959, od N. Klaić (str. 50-56).]

344
 Povijest Hrvata

Sedmogodišnji rat (1756-1763). Uto započe Marija Terezija s prus­

kim kraljen Fridrikom II nov rat, koji se obično naziva Sedmogodišnji.
I u njemu je učestvovala i krajiška i banska vojska. Istom svršetkom
toga rata vrati se mir, a Pragmatička sankcija bijaše potpuno osigura­
na: unatoč brojnim dušmanima održa se Marija Terezija na prijestolju
svojih prethodnika. Za to steče i narod hrvatski i srpski zasluge, koje
mu je kraljica otvoreno i javno priznala.
Reforme; centralizacija. Otkad nastupiše mirne godine, Marija Te­
rezija se počne sve to većma zanimati unutrašnjim prilikama svoje dr­
žave. Već su njezini prethodnici, počevši od Ferdinanda I, pomišljali
kako bi iz austrijskih, čeških, ugarskih i hrvatskih zemalja učinili jednu
jedinstvenu državu; ali su u tome samo djelomično uspjeli jer, iako je
onaj stari pojam pune nezavisnosti već davno izblijedio, ustav hrvatski
i ugarski još je postojao, makar i okrnjen i slabo uvažavan. Istom od

K r a jiš k i v o jn ic i (1 7 3 5 )

vremena Marije Terezije počelo se oko toga sustavno i odlučno raditi. Iz­
jednačenje čeških zemalja s austrijskima kraljica je lako i uspješno pro­
vela, ali je ugarski i hrvatski ustav sapinjala veoma lagano i oprezno.
Godine 1764. sazove sabor u Požun (za 17. juna) da vijeća o državnim
dugovima koji su nastali u toku Sedmogodišnjeg rata. Tom je prilikom

345
 Ferdo Šišić

izišla neka anonimna knjižica koja je žestoko napala ugarski i hrvat­

ski ustav zahtijevajući da se plemstvo dobre volje podvrgne plaćanju
poreza, da se uredi stalna vojska i da vladar može bez privole sabora
izdavati zakone.57 Zbog te knjižice nastade velika uzbuđenost, jer se op­
ćenito držalo da kazuje ono što se u Beču hoće, pa tako se dogodi da su
ugarski i hrvatski staleži na tom saboru uskratili Mariji Tereziji poviše­
nje poreza u zatraženoj visini, dopustivši joj samo trećinu. Ozlovoljena
time, kraljica više ne sazivaše sabora, već dojavljivaše pojedinim župani­
jama, ugarskim i hrvatskim, preko patenata (naredaba) svoju volju ona­
ko kako je to činila s austrijskim i češkim zemljama. Znajući da u svim
političkim poslovima odlučuje visoko plemstvo, kraljica je nastojala da
ga predobije za sebe. U tu svrhu utemelji red sv. Stjepana (1764), kojim
odlikova neke ugarske i hrvatske velikaše, osnova u Beču “Theresia-
num” kao odgojilište za mlade plemiće i uredi, štaviše, ugarsku tjelesnu
gardu, sastavljenu od mladih ugarskih i hrvatskih plemića. Roditelje
pak njihove pozivala je na dvor, gdje ih je obasipala častima i naslovi­
ma. To je početak germanizacije hrvatskog plemstva i njegova otuđenja
od narodnih interesa.58 Sada gospoda ostavljaju svoje tvrde zamkove
i sele u gradove, željni zabave i užitka. Tuđi jezik, naročito njemački i
francuski, preuzima sve to više maha, a tako i tuđi običaji, način života
i odijevanja. Da predobije i crkvene dostojanstvenike, Marija Terezija
uzme sebi dopuštenjem pape Klementa XIII naslov “apostolski kralj”
(1758), a to ju je ovlastilo da imenuje najviše crkvene dostojanstvenike,
pa i kanonike. Imenovani nadbiskup ili biskup odmah je primao priho­
de svojih imanja, a crkvene funkcije preuzeo bi tek kad je imenovanje
potvrdio papa. Od godine 1765. postade kraljičinim suvladarom njezin
sin car Josip (okrunjen carem 1765). Odgojen u aristokratskim slobodo­
umnim idejama prosvjete svoga vijeka, on se osobito brinuo za veličinu
i napredak svoje buduće baštine. Mati mu preda u samostalnu upravu
vojničke i financijske poslove, ali je zazirala od njegovih reformatorskih
ideja u crkvenim i političkim poslovima. Sada bijahu opravljene i bolje
izgrađene tvrđave Gradiška (na Savi), Osijek i Petrovaradin (1766).
Hrvatsko kraljevsko vijeće. U to vrijeme zbila se u Hrvatskoj znat­
na promjena kad je kraljica protiv volje staleža, ali u sporazumu s ba­
nom grofom Franjom Nadasdyjem (1756-1783) osnovala (7. jula 1767)
Kraljevsko vijeće (Consilium regium) za političko-ekonomske i vojničke
poslove Hrvatske sa sjedištem u Varaždinu, otkuda je kasnije (u julu
1776) preneseno u Zagreb. To vijeće bijaše po svom sastavu i djelova­
nju nalik na Ugarsko namjesničko vijeće (Consilium locumtenentiale),
osnovano još 1723. Na čelu mu je bio ban, kao predsjednik, i uza nj

57 Pisac joj bijaše Franjo Adam Kollar. U Hrvatskoj se u prvi mah sumnjalo daju je
napisao kanonik Krčelić.
58 [Pod narodnim interesima Šišić ovdje ne misli socijalne interese širokih slojeva
naroda nego privrženost plemstva jeziku i običajima tih slojeva. Njihovi socijalni
interesi, u osnovu protivni interesima plemstva, jasno su se izrazili upravo u to
vrijeme u velikoj buni hrvatskih seljaka 1755. (Usp. bilj. 56.)]

346
 Povijest Hrvata

šest savjetnika, dva tajnika i više manjih činovnika. Vijeće je izravno

izdavalo naloge i zapovijedi (primajući ih često iz Beča) pojedinim župa­
nijama, pa je tako bilo prva hrvatska zemaljska vlada, jer dotada je sve
upravne poslove vodio ban s banovcem i hrvatskim saborom. Razumije
se da je tako hrvatski sabor postao ako ne suvišan, a ono ipak mnogo
manje važan organ u zemaljskoj upravi. Zbog toga su Hrvati uvijek s
nekim nepovjerenjem gledali u to Kraljevsko vijeće, iako ih je kraljica
posebnim dopisom uvjeravala da je ono ravnopravno ugarskomu i da
njime nipošto ne misli okrnjiti prava hrvatskog sabora. Dok su Hrvati
pokazivali nepovjerenje, Madžari su potajno nastojali da se hrvatsko
Kraljevsko vijeće podvrgne njihovu Namjesničkom vijeću. I tako se dois­
ta i dogodilo da g a j e Marija Terezija najzad ukinula (30. jula 1779), ali
ne tako da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski sabor, kako su Hrvati
željeli, već je poslove ukinutoga Kraljevskog vijeća predala Ugarskom
namjesničkom vijeću, u koje je slobodno mogao doći ban da dade glas
i mnijenje u hrvatskim poslovima. Tako je, dakle, Hrvatska prvi put
podvrgnuta Ugarskoj i njezinoj vladi. Posljedice te promjene najjasnije
se očitovaše u pitanju Rijeke.
Pripojenje Rijeke Hrvatskoj. Onaj teritorij na kojem se u kasnije
vrijeme spominje Rijeka bio je u X st. nesumnjivo sastavni dio hrvatske
države, jer se ona tada sterala sve do ušća istarske rječice Raše. Doka­
da je tako bilo ne zna se, ali je godine 1139. današnji riječki teritorij
svakako pripadao knezovima Duinskim (Duino, grad kraj Trsta), dakle
je tada bio sastavni dio vojvodine Koruške. Otada pa sve do 1776. nije
više riječki teritorij vraćen Hrvatskoj, osim za kratko vrijeme (između
1337 i 1365) kad je Rijeka (Flumen) bila u vlasti knezova Frankapana.

Š k r in ja s to la r s k o g c e h a u Z a g r e b u (1 747).
- P o v ije s n i m u z e j H r v a ts k e

347
 Ferdo Šišić

Međutim, već 1467. dolazi ona oporukom njenih posljednjih gospodara,

grofova Wallsee, u posjed kralja Fridrika III, to jest u posjed habsburške
porodice, pa joj ostade sve do 1776. U doba habsburškoga gospodstva
postade Rijeka zasebnom političkom oblašću, u kojoj je u ime vladara
upravljao kapetan, a kad su primorska zrinsko-frankapanska imanja
zaplijenjena (1670), bečki dvor uredi od svega primorja, od Gradeža
i Trsta do Senja i Baga, posebnu oblast zvanu Austrijsko primorje, u
kojoj je Rijeka bila od 1712. slobodna luka (poput Trsta), naime grad s
posve autonomnom gradskom upravom.
Tako je ostalo sve do godine 1776. kad Marija Terezija odluči, na na­
govor sina cara Josipa II, da “vrati” u interesu Vojne krajine Hrvatskoj
primorje, ali tako da joj istodobno uzme neke crkvene i velikaške pos­
jede s desne obale Kupe u korist Banske krajine (Petrinja i Glina). Dvor
je dakle imao pred očima zamjenu zemljišta: on uzima (ekskorporira)
Hrvatskoj neke predjele, a daje ili vraća joj (inkorporira) primorje. Tu
je svoju odluku kraljica provela u dva maha: 9. augusta 1776. javi ona

T a b lic a g u m b a r s k o g c e h a u Z a g r e b u (1 7 5 0 )

Rijeci i hrvatskoj vladi (Kraljevskom vijeću) svojeručnim pismom da je

odlučila “neka se grad i luka riječka opet neposredno utjelove Kraljevini
Hrvatskoj” (immediate regno Croatiae reincorporentur) , a 5. septembra
1777. sjedini s Hrvatskom još i Bakar, Bakarac i Kraljevicu, tako da
su samo Senj i Bag ostali u Vojnoj krajini. Od čitavoga toga teritorija
uređena je uz to još i nova hrvatska županija severinska, sa sijelom u
Mrkoplju, gdje se još iste godine održavala prva županijska skupština,

348
 Povijest Hrvata

na kojoj sudjelovahu i dva riječka zastupnika; štaviše, iduće je godine

održana u samoj Rijeci skupština Severinske županije. Još prije toga
pripojena je Rijeka pred posebnim povjerenstvom Hrvatskoj, i to tako
daj e u političkim i školskim poslovima podvrgnuta hrvatskoj vladi, a u
sudbenim u višoj molbi Banskom stolu u Zagrebu. Nato je riječko grad­
sko vijeće poslalo (4. novembra 1776) hrvatskoj vladi dopis, u kojem je
izrazilo svoju radost što je “u istom slavnom Kraljevskom vijeću našlo
pravog oca i brižnog savjetnika”.
Marija Terezija je, vraćajući Rijeku Hrvatskoj, zaželjela da se i nada­
lje uzdrži njezin zasebni položaj kao slobodne luke u interesu pomorske
trgovine. Zato se obrati na samu Rijeku i hrvatsku vladu da joj stave
prijedloge. Tada hrvatska vlada59 predloži u sporazumu s Rijekom, “ne­
ka se grad Rijeka s katarom i nadalje smatra kao odijeljeno, svetoj kruni
Kraljevine Ugarske pridruženo tijelo (separatum sacrae regni Hungariae
coronae adnexum corpus)”. Poslije toga izdala je kraljica gradu Rijeci dip­
lomu dne 23. aprila 1779, kojom se uređuje ona zamišljena riječka auto­
nomija, a u kojoj je ona doslovno ponovila navedene riječi iz prijedloga
hrvatske vlade, a taj je također išao za tim da se Rijeka odlikuje nekim
zasebnim autonomnim položajem. Prema tome, dakle, imala se Rijeka
smatrati - s obzirom na njezinu autonomiju, a u skladu s kraljičinim
riječima - samo zasebnim dijelom zajedničke ugarsko-hrvatske krune,
a da nije bila još izlučena iz teritorija hrvatskog kraljevstva. Ali kad je
malo potom kraljica dokinula hrvatsku vladu, i Rijeka je podređena
Ugarskom namjesničkom vijeću. Na tome su Madžari kasnije zasnovali
lažnu tvrdnju d a j e Marija Terezija utjelovila Rijeku 1779. neposredno
Ugarskoj, izlučivši je tobože iz teritorija hrvatskoga kraljevstva.
Marija Terezija umrla je 29. novembra 1780. ostavivši dva sina: Jo­
sipa i Leopolda.

IX
CAR JOSIP II
(1780-1790)

Opća karakteristika Josipova vladanja. Kad je Marija Terezija

umrla, bijaše njezin sin Josip - prvi vladar iz kuće habsburško-lotarin-
ške - već davno njemačko-rimski car, a naslijedio je ugarsko-hrvatsko
prijestolje na osnovi prava o nasljedstvu. Njegovo stupanje na prijesto­
lje primiše svi potlačeni društveni slojevi s novim nadama, ali vladajući
razred sa zabrinutošću i nepovjerenjem. Josip II nije bio nov čovjek; još
kao prijestolonasljednik jasno je pokazao da u njemu živi drugi duh ne­
goli u njegovoj majci. Javno je mnijenje dakle moglo slutiti da promjena

59 Prijedlog je izradio njezin član Nikola Škrlec Lomnički u sporazumu s Josipom

Majlathom, severinskim županom i prvim gubernatorom riječkim, saslušavši
prije želje Riječana samih. Gl. o tom: Rački, Rijeka prema Hrvatskoj, Zagreb
1867, i Šišić, Abrege de 1’ histoire politique de Rieka-Fiume, Paris 1919.

349
 Ferdo Šišić

na prijestolju taj put znači i promjenu sistema, iako se tada još nije niš­
ta dogodilo pa je novi vladar reskriptom od 30. novembra 1780: čak uv­
jeravao ugarsko-hrvatske staleže da će poštivati njihova prava. Dapače
su se neke ugarske oblasti počele spremati za sabor i krunisanje, koje
su tobože očekivali za 25. juna 1781; ali već u najskorije vrijeme sve je
pošlo drugim putem. Josip II htjede i Ugarskoj i Hrvatskoj da ostane
carem, s težnjom da dovrši posao što ga je njegova mati započela. Kad
je stupio na prijestolje, bilo mu je 40 godina i, premda je na njegov od­
goj otac, prosvijetljeni car Franjo, imao snažna utjecaja, duhom je ipak
više bio nalik na majku, na koju je sjećao i svojom spoljašnošću. Bijaše
pristao muž, zdrav i dobrih manira, iako nije bio tako snažne tjelesne
građe da bi mogao neprestano podnositi tegobe prekomjernoga rada. Pa
ipak htjede car tako reći vječno raditi, provodeći osam do deset sati u oz­
biljnom, teškom i zamornom radu, iz kojega bi onda rado pribjegavao u
društvo obrazovanih muškaraca i žena. I sam je bio duhovit, šaljiv i sati­
ričan; štaviše, zbog njegove nesmiljene iskrenosti i sklonosti zabadanju
držala gaj e mati za “čovjeka bez srca”. Inače mu bijaše uzorom pruski
kralj Fridrik II, za kojim se u svemu povodio. Josip II kazivao je za sebe
da je prvi činovnik države i da je dobar vladar samo onaj koji je pravi
pravcati upravni činovnik i koji ne daje samo upute i smjernice nego se
i sam bavi svim poslovima, u sve se miješa i o svemu nastoji da bude lič­
no obaviješten. Poslije mnogo stoljeća Josip II prvi je habsburški vladar
koji je stupio u neposredan, lični dodir s vojskom. Nije doduše postao
vojskovođom, ali spoljašnošću postade vojnik: zbacio je španjolsku no­
šnju svojih predaka i uvijek oblačio vojničko odijelo. Od tuđih i novih
ideja uzeo je, kao i njegova mati, samo ono što je služilo njegovim vlas­
titim ciljevima i carskom sistemu, kojemu je doduše modernizirao ob­
lik, ali sačuvao neoštećenu jezgru. Iz ideje carske neograničene vlasti,
koja stoji iznad svih zakona, kao i iz iskrene skrbi za dobrobit podanika
potekla su sva njegova djela, reforme i borbe s crkvom i sa staleštvom,
koje je politički htio uništiti, ali je ipak želio da se uzdrži premoć aristok­
racije u društvu.
Još u 19. godini porodi mu se u glavi misao da će, kad stupi na
prijestolje, pribaviti sebi od svojih zemalja neograničenu vlast na deset
godina, pa da će u to vrijeme bez njihova sudjelovanja provesti sve svoje
namjere. Kad je sjeo na prijestolje, nije više tražio ničijeg ovlaštenja,
već je počeo raditi po svom uvjerenju. Učinio je dosta korisna, valjana
i blagotvorna, te je prvi habsburški vladar koji je htio da apsolutizmu
poda plemenit moralni sadržaj i da mu ucijepi pojam dužnosti prema
podanicima. On htjede da učini svoje narode bogatima i kulturnima, do­
duše ne toliko zbog njih samih koliko zato da otvori obilna vrela prihoda
svojoj spoljašnoj osvajalačkoj politici. Konačna pak: svrha njegovih djela
bijaše ujedinjenje i stapanje svih habsburških zemalja u jednu zasebnu
njemačku državu, pa je zato sve svoje reforme i prosuđivao prema tome
koliko odgovaraju toj konačnoj svrsi i koliko mu povećavaju financijska
i vojnička pomoćna sredstva. Što se tiče Ugarske i Hrvatske, car Josip
je kao prijestolonasljednik i majčin suvladar više puta proputovao obje

350
 Povijest Hrvata

zemlje (tako Slavoniju 1768, a Hrvatsku 1775 i 1776),60 proučio njihove

prilike i upoznao se sa željama i potrebama puka i različitih društvenih
slojeva. Uostalom, odgojiteljem bijaše mu u mladosti hrvatski ban grof
Karlo Batthyany (1742-1756), koji g aj e uputio ne samo u različite voj­
ničke poslove nego napose još i u hrvatske prilike. Dobru volju za te
zemlje pokazao je još kao mladić, rekavši da treba podizati pučanstvo,
unapređivati obrt, trgovinu i nastavu, i to tako da se ukloni bojazan da
ih hoće lišiti privilegija. Dapače, on je katkada govorio kako želi poći sto­
pama kralja Matijaša I Korvina da bi stekao pridjev “pravednoga”. Da su
mu namjere bile plemenite i da od vremena Matijaša I nije bilo na prijes­
tolju vladara koji bi dobrobit svojih podanika nosio na srcu s više mara
i ozbiljnosti, o tom ne može biti sumnje. Samo je sve ono što je stvorio
ili htio da stvori imalo da služi tuđinskoj svrsi, to jest stapanju Ugarske
i Hrvatske s austrijskim zemljama, a time je došao u najžešću opreku s
najsvetijim osjećajima onih koji su u tim pofrancuženim, ponijemčenim
i polatinjenim zemljama još ostali dobri rodoljubi. Josip je, naime, htio
da dade potlačenim slojevima slobodu, ali u zamjenu da im oduzme sve
ideale; to je tragika njegova života. Došao je u sukob s onom silom koja
je za vladanja njegove matere bila još slaba, ali mu se sada već opirala,
pa će ga ona najzad uz pomoć međunarodnih prilika i oboriti. Ta sila
bijaše narodna svijest, a ne staleštvo koje je još Marija Terezija sapela,
a Josip držao već mrtvim. Kako znamo, Marija Terezija nije više poslije
1764. sazivala požunskih sabora, a sve je reforme provodila bez sudjelo­
vanja staleža. Sada su se javljali pisci koji su u različitim varijacijama
raspravljali o teoriji novog apsolutizma. Pisali su daj e krunisanje puka
ceremonija, da kraljevska zavjernica kralja ne veže, da je sabor štetan
po državu, privilegiji i prava plemstva da ne vrijede, a vladareva je duž­
nost da ih ukine. Takvim učenjem bijaše zasićen zrak u kojem se car
Josip kretao. Širili su ih ne samo poluslužbeni organi, i nije samo veli-
kaško društvo tako mislilo nego i gdjekoji niži ljudi jakih ambicija. Pod
takvim utjecajem odrastao je prijestolonasljednik Josip, a kad je došao
na prijestolje, ubrzo je zaboravio da bi se imao krunisati i položiti zaklet­
vu na zakone Ugarske i Hrvatske. Njegova ga okolina uvjeravaše da se
kao nasljedni kralj ne treba kruniti. Samo je on o tom pitanju poštenije
mislio od svojih savjetnika koji su dokazivali da krunidbena zavjernica
kralja ne veže, pa baš zato što je svetost zakletve uzimao ozbiljno, nije
se dao krunisati. Ali je uskoro spoznao da će mu zbog toga i najbolje
namjere naići na žestok otpor. Ipak se nadao uspjehu imajući pred oči­
ma tri okolnosti: prvo, razmirice između katolika i protestanata u Uga­
rskoj, zatim između velikaša i nižega plemstva u Ugarskoj i Hrvatskoj;
drugo, bunu koja je imala da bukne među kmetovima protiv plemstva;
treće, vojsku pod oružjem. Ohrabren tim nadama, Josip započe odmah
izvoditi svoje davno promozgane osnove. Mogao je računati na velik broj
ugarskih i hrvatskih velikaša, pa mu stoga nije bilo potrebno da se pos­
luži tuđincima.

60 U Zagrebu bio je celt Josip II prvi put 24. aprila 1775, a drugi put 24. juna 1786.

351
 Ferdo Šišić

Crkvene reforme. Svoj rad započe ondje gdje je po njegovu mišlje­

nju bio najnužniji, naime na polju crkvene politike. Pri tom bila mu je
glavna svrha da podvrgne katoličku crkvu državnoj vlasti i da zbliži po­
jedine konfesije. Odmah poslije stupanja na prijestolje upozori Ugarsku
dvorsku kancelariju da u vjerskim stvarima postupa liberalnije. Već je
tada bio, doduše, odlučio da će protestante učiniti ravnopravnim s ka­
tolicima, ali ipak tako da time katolička crkva ne trpi štete. Plod toga
bijaše 25. oktobra 1781, izdani patent o vjerskoj toleranciji, kojim ob­
javi svim oblastima da proširuje slobodu vjeroispovijedanja i podjeljuje
jednaka prava pripadnicima svih konfesija. Ta im naredba daje pravo
da ulaze u sve javne službe, da, štaviše, dolaze na sveučilišne i druge ve-
likoškolske katedre, omogućuje im osnivanje crkvenih općina i dopušta
prijelaz na protestantizam. Car sam reče da tim patentom želi postići
“bratsku slogu među pučanstvom države različitih vjera”. Njime su sa­
da stekli i Židovi punu ravnopravnost. Osnovane su njihove crkvene
općine i podignute škole pod nadzorom oblasti; dopušteno im je da se
bave obrtom, da se oblače kao i drugi, ali im je car nametnuo njemački
jezik zabranivši hebrejski, i njemačka prezimena.61 I grčko-istočni Srbi
i Grci osnovaše tada (1786) u Zagrebu svoju vjersku općinu i parohiju,
vodeći od 1788. svoje matice crkveno-slavenskim jezikom, a 1793. otku-
piše od gradske općine crkvu sv. Margarete, koju iduće godine posvetiše
kao svoju crkvu sv. Preobraženja.
Uporedo s naredbom o toleranciji car Josip je proveo i u katoličkoj
crkvi dalekosežne promjene, kad ju je na osnovi patronatskog prava
stavio pod utjecaj države naredbom nazvanom “ius placed” (30. marta
1781), odredivši da se papina pisma, upravljena na ugarsku i hrvatsku
crkvu, smiju proglasiti samo ako su prije toga stekla odobrenje vlada­
ra. Osim toga započeo je mnogo većih i manjih reforama stavljajući sve
više u službu države katolički kler. Zasebnim je, naime, naredbama
normirao crkvene obrede, blagdane, ophode i postove, pa se napokon
počeo miješati i u porodične i privatne prilike.62 I tako se u tom sitnom
radu razdrobio njegov široki vidokrug i njegova promišljenost, te je s
jedne strane izazvao ogorčenje pobožne mase, a na protivnoj strani su
mu se izrugivali zbog pretjeranosti. Sam Fridrik II, pruski kralj, podru­
gljivo g aj e nazivao “sakristanom”. Te reforme bile su razlogom d aj e na
početku 1782. pošao u Beč sam papa Pio VI ne bi li cara odvratio od
toga puta. Premda je taj posjet pobudio u cijeloj Evropi golemu senza­
ciju, ipak nije urodio nikakvim plodom jer je Josip i dalje išao svojim
putem. Raskrstio je s postupkom svoje matere, koja je visoka crkvena
dostojanstva dijelila članovima velikaških familija, pa je davao ta mjes­
ta, kako sam reče, samo “prema sposobnostima i čistom moralu”. Da

61 Pravnik Imbro Domin kaže za Židove: “Niti videti se dati vu hrvatske i slavonske
zemlje tja da Jožefa II. ni im bilo slobodno”; up. Bresztyenszki, Izraelićani i vrše­
nje patronatskoga prava. Zagreb 1890, str. 6. Prva židovska općina podignuta je
u Varaždinu oko 1785, a u Zagrebu tek 1806. Prije toga dolazili su samo prolaz­
no u zemlju trgovine radi.
62 On je, primjerice, izdao naredbu kojom se zabranjuje ženama nositi steznik.

352
 Povijest Hrvata

između biskupa i njihovih vjernika nastane intimniji saobraćaj, nije

trpio da koji biskup uživa više beneficija. Zato je 1784. dao popisati do­
hotke visokoga klera i ostalu crkvenu imovinu svjetovnog i redovničkog
svećenstva.63 Uz obilne crkvene prihode imao je visoki kler i bezbroj jav­
nih časti; gotovo svaki biskup u Ugarskoj bijaše još i veliki župan, a kod
Dvorske kancelarije bijaše barem jedan od njih. Kod vlade (ugarske i
hrvatske), banskog suda i drugih mjesta bijaše također uvijek po jedan
ili više članova visokoga klera, koji su svi za te službe dobivali plaću.
To je sada ukinuto s motivacijom da svećenik ima ostati samo ono što
jest, naime svećenik. Budući da se za siromašno niže svećenstvo nije
nitko brinuo, car odluči da će mu posvetiti posebnu pažnju. Dao je, dak­
le, popisati dohodak župnika i istražiti gdje treba da se podignu nove
župe i kapelanije. Kad je taj popis pokazao krupne brojke,64 a dušobriž­
nici poslaše molbenice da im se odredi bar minimum dohotka, car se
odlučio na veoma sudbonosan korak. Za provođenje te osnove trebalo
je mnogo novaca, a car ih je odlučio tako namaknuti d aj e po primjeru
Isusovačkog reda (1773) dokinuo sve muške i ženske redove koji se ni­
su bavili njegovanjem bolesnika ili nastavom, a zatim njihovu imovinu
zaplijenio (1782). Sada bijahu zatvoreni čuveni samostani pavlina u
Lepoglavi i Remetama (1784), pa klarisa u Zagrebu (1782) i toliki drugi
širom Hrvatske i Slavonije. Njihovu golemu imovinu preuze Ugarsko
namjesničko vijeće i upotrijebi je za vjerozakonski (cassa parochorum) i
naukovni fond [fundus studiorum). I odgoj svećenstva također stavi car
pod državni nadzor, osnovavši u tu svrhu generalno sjemenište; takvo
je za Hrvatsku osnovano u Zagrebu (1784), ali ga doskora ukine i odredi
da peštansko ima da služi za cijelu Ugarsku i Hrvatsku.
Političke reforme. Od političkih reforma car je najprije pokušao da
ukine kmetstvo, i to samo u Erdelju, ali odgovor bijaše otvorena buna
tamošnjih Rumuna.65 To iskustvo navede cara na misao da se kmets­
tvo može ukinuti tek poslije reorganizacije uprave, koja mu je veoma
smetala već kod prvih crkvenih reforama. Ustavnim putem, naime uz
suradnju sabora, ne htjede toga učiniti, ne toliko što se plašio otpora
staleža, koliko zato što je u njemu prevladalo mišljenje da se čitav staleš-
ki sistem i staro zakonodavstvo ima dokinuti. Osobito je mrzio županije
jer su one njegove naredbe učinile predmetom “ekspedicije” , a ne “egze­
kucije”, to jest one su ih samo primale, a ne proglašavale i provodile.
Stoga odluči (1783) da će ugarske i hrvatske javne časti podijeliti Nijem­
cima i drugim tuđincima, a domaće činovništvo premjestiti u austrijske
zemlje, pa čak i u Belgiju. U tom raspoloženju obarao je sve što mu je
stajalo na putu, jer je to razaranje i inače odgovaralo njegovu konač­
nom političkom cilju - ideji jedinstvene monarhije. Zato je vladu usre­
dotočio u Beču, dok je u pojedinim zemljama htio da ima tek zemaljske

63 Po tom je popisu prihod zagrebačkog biskupa tada iznosio 20.000 forinti.

64 Za Ugarsku i Hrvatsku računalo se da treba osnovati 950 novih župa i 559 ka­
petanija.
65 [Bita je to velika seljačka buna pod vodstvom Hore 1784.]

353
 Ferdo Šišić

vrhovne oblasti, koje su imale da rade pod vodstvom centralne bečke

vlade. U duhu toga sistema dade premjestiti krunu sv. Stjepana u Beč,
smatrajući je običnom starinom kojoj je mjesto u muzeju. Stoga je i
smjesti (1784) u carsku riznicu među ostale krune što su se ondje čuva­
le. Na taj glas nasta silno uzbuđenje u Ugarskoj i Hrvatskoj, ali car ne
mareći za sve to pođe dalje svojim putem. Prije svega naredi (26. aprila
1784) da ubuduće njemački jezik ima biti službeni u čitavoj državi, a
Dvorska kancelarija, Komora i Ugarsko namjesničko vijeće treba da već
od 1. novembra njime ureduju; od godine 1786. postaje on uredovni
jezik u svim županijama, ugarskim i hrvatskim, a poslije tri godine ne
smije više nikoga biti, ni činovnika, ni svećenika, koji ga ne bi znao. Na
tu naredbu skočiše listom sve ugarske i hrvatske županije i uložiše žes­
tok prosvjed. Sada je došao red na njih, a zamislio ih je tako preudesiti
da će one morati tačno i strogo provoditi reforme “bez obzira na prošlost
i sadašnjost”. Najprije premjesti Namjesničko vijeće u Budim sjedinivši
s njime vrhovnu financijsku oblast, naime Ugarsku komoru. Potom raz­
dijeli (1785) Ugarsku i Hrvatsku na deset okružja (circulus), od kojih se
svako sastojalo od nekoliko županija. Tom su prilikom Hrvatska i Slavo­
nija raskinute, jer je Slavonija s baranjskom županijom potpadala pod
Pečuh, dok je Hrvatska sa zaladskom županijom sačinjavala zasebno
okružje sa sijelom u Zagrebu. Na čelu je svakom okružju stajao kralje­
vski povjerenik (director), a taj je imenovao podžupane; ostale je činov­
nike i dalje birala županijska skupština, ali kraljevski ih je povjerenik
mogao kad je god htio svrgnuti ili zamijeniti drugima. Sada je banska
čast postojala samo po imenu, jer grof Franjo Balassa de Gyarmath
(1785-1790) bijaše zapravo carev povjerenik, vladajući nasilno bez sa­
bora. Kad je tako iz temelja preudesio upravu, ukine car Josip (25. au­
gusta 1785) kmetstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. Sada je zauvijek izbrisano
ime kmet, on se mogaše slobodno seliti i ženiti bez privole vlastelina, uči­
ti zanat, polaziti školu, birati zvanje i slobodno raspolagati svojom pok­
retnom imovinom. Nitko ga više nije mogao otjerati sa zemljišta ili siliti
na rabotu. To je doduše bio velik napredak prema dotadašnjem stanju,
ali ipak ne učini bivšeg kmeta vlasnikom zemljišta. Drugi znatni mome-
nat u preustrojstvu uprave bijaše daj e sudstvo odijeljeno od uprave, a
kr. slobodni gradovi da su uvršteni u novi sudstveni sistem. Nadalje je
car ukinuo smrtnu kaznu i torturu te uopće popravio i ubrzao sudski
postupak. Preuređenje uprave i pravosuđa htjede da dovrši poreznom
reformom, to jest oživotvorenjem opće porezne dužnosti. U tu je svrhu
odredio da se popiše pučanstvo i tačno izmjeri zemlja (1787), što je izaz­
valo velike nemire u Ugarskoj i Hrvatskoj, i samo je brahijalnom silom
uspjelo taj posao obaviti.66 Za Hrvatsku je još od presudne važnosti što
je car ukinuo (20. marta 1786) severinsku županiju; tom je prilikom
njezin sjeverni dio (to jest Gorski kotar) pridijelio zagrebačkoj županiji,*I

66 Po tom je popisu Zagreb imao 7000 duša. - [Prema podacima u članku I. Kara-
mana, Pregled stanovništva Hrvatske, Slavonije, Srijema i Bačke u doba Josipa
II (1787), Zbornik MSDN 29, 1961, str. 90, u samom Gradecu tada je živjelo 576
porodica s 2815 članova.]

354
 Povijest Hrvata

a od svega primorja uredio zasebnu oblast, nazvanu Ugarsko primorje

(littorale Hungaricum), koje se sastojalo od tri kotara: riječkoga, bakars­
koga i vinodolskoga, a upravljao je njime riječki gubernator. Sada su na
Rijeci bile dvije oblasti: gubernij za trgovinu i zdravstvene poslove i gra­
dsko vijeće za upravne poslove. Obje, pak, bile su podvrgnute ugarskoj
vladi; jedina u sudbenim poslovima još je i sada vrijedio kao sud više
molbe zagrebački Okružni stol, koji je zamijenio od cara Josipa 1787.
dokinuti Banski stol (do 1790).
Turski rat i slom carevih reforma. Ipak je najveći dio svih tih naglo
izvođenih reforma ostao najzad bez uspjeha, i to zbog careve nesretne
spoljašne politike. Pored holandskih i pruskih zapleta, najkobniji je bio
svakako turski rat (1787-1791), u koji se Josip morao upustiti protiv
svoje volje kao saveznik ruske carice Katarine II, koja naumi Turke
protjerati iz Evrope. Tom prilikom imale su Josipa zapasti Srbija, Bos­
na i Hercegovina. Uza sve to što je car sabrao veliku vojsku (245.000
pješaka, 36.000 konjanika i 900 topova) i što su mu se pridružili us­
tanici po Srbiji, Bosni i Hercegovini, pa i Crna Gora, a carski general
Laudon zauzeo Beograd (8, oktobra 1789), vojna nije uspjela. Zbog toga
je trebala namaknuti novaka i živeža za dalji rat, poradi čega je car bio
prinuđen da napusti uređenje okružja i sazove stare ugarske i hrvatske
županije u skupštine. Na tim se skupštinama počelo bučno zahtijevati
saziv sabora; štaviše, carski činovnici bijahu otjerani, a njemački jezik
dokinut. Zemlja je stajala na pragu potpune bune. Kad je to vidio car,
koga je slomila teška bolest što ju je zadobio na srijemskom močvarnom
taborištu, izda najprije (18. decembra 1789) naredbu kojom obeća saziv
sabora, a deset dana kasnije (28. decembra) vrati zasebnom naredbom
Ugrima i Hrvatima ustav kakav je zatekao u onaj čas kad je stupio na
prijestolje; izuzeti bijahu samo patent o toleranciji i dokinuće kmetstva.
Osim toga, car još obeća da će godine 1791. sazvati krunidbeni sabor
i izdati krunidbenu zavjernicu. Da se vidi ozbiljnost njegove nakane,
dade odmah otpremiti krunu sv. Stjepana u Ugarsku, gdje je ona s veli­
kim veseljem i slavljem dočekana. I u Hrvatskoj bijaše radost s vraćena
ustava općenita, a uveća je još i bijeg bana Balasse iz Zagreba, “ispred
bijesa mladeži”, kako kaže suvremeni pisac, grof Adam Oršić. Međutim,
dan prije negoli je kruna sv. Stjepana stigla u Budim, umre car Josip II
(20. februara 1790).

X
UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOGA KRALJEVSTVA
(1526-1790)

Ime i grb. Sve do druge polovice XVI stoljeća još su se razlikovala

oba upravna teritorija: regnum Dalmatiae et Croatiae i regnum Sclavo-
niae. Ali potkraj istog stoljeća stopiše se oni u jednu političko-upravnu
cjelinu kao regnum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, a taj se diploma­

355
 Ferdo Šišić

tski naziv održa sve do 1918. Tada je ime Hrvatska preneseno još i na
čitavu srednjovjekovnu Slavoniju do Drave, ukoliko nije njome nekoć
vladao Turčin, a pod Slavonijom se počeo razumijevati sav ostali terito­
rij, dalje na istok sve do Zemuna. U isto vrijeme (u XVI i XVII st.) nosila
je ime Dalmacija senjska (uskočka) kapetanija, naime Hrvatsko primor­
je od ušća Zrmanje sve do Bakra, pa Vinodol, Prozor, Otočac i Brinj u
unutrašnjosti.67 Očito se išlo za tim da bi se opravdao naziv “Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija”. U to doba nastane i u kraljevskom naslovu važ­
na promjena utoliko što je Ferdinand I od g. 1529. uvrštavao u nj još i
Slavoniju (Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae rex). Ferdinand I
bez sumnje htjede da time u doba borba s kraljem Ivanom Zapoljskim,
koji je baš u Slavoniji (in regno Sclavoniae) imao jaku stranku, vidljivo
pokaže svoje zakonito pravo i vlast.
Kao grb počne sjedinjeni hrvatsko-slavonski sabor (od septembra
1558) upotrebljavati onaj što g a j e kralj Vladislav II još 1496. potvrdio
Slavoniji, naime kunu u bijegu između dvije rijeke (Drave i Save) za
zvijezdom (Marsom) u znak hrabrosti. Tim se grbom kao zemaljskim (si-
gillum, regni) hrvatski sabor služio sve do godine 1847, dok je zasebni
hrvatsko-dalmatinski sabor do jula 1558. (kad se posljednji put sastao
u Steničnjaku) upotrebljavao kao “sigillum regni” hrvatski grb, to jest
srebrne i crvene kocke. Budući da su hrvatski staleži došli u Slavoniju
k slavonskima, sasvim je razumljivo da su onda i prihvatili njihov do­
tadašnji grb kao “zemaljski”. Ali zato nisu zaboravljeni ni hrvatski ni
dalmatinski grb, a 1616. nalazimo ih sva tri zajedno na taliru kralja
Matijaša II.
Granice hrvatskog kraljevstva nisu ni u to doba bile stalne. Naju­
že bijahu na početku XVII. st., a otada su se sretnim ratovima s Tur­
cima počele sve to većma širiti.68 Najveće prostranstvo postigoše obno­
vljenjem i sjedinjenjem triju slavonskih županija (1745), pa uređenjem
severinske (1776). Sada se Hrvatska širila od mora do Iloka dijeleći se
na sedam županija: severinsku, zagrebačku, varaždinsku, križevačku,
požešku, virovitičku i srijemsku. Ostatak zemlje do Zrmanje, Une i Save
do Zemuna pak Dunavom do Petrovaradina, sačinjavao je Vojnu kraji­
nu, koja u pravnom pogledu nije pripadala Hrvatskoj.
Narod. I u narodnosnom pogledu nastale su u to doba znatne prom­
jene. Premda je golemo mnoštvo Hrvata u toku XVI stoljeća ostavilo
svoju ugroženu domovinu, naročito današnju sjevernu Dalmaciju, Li­
ku, Krbavu i Pounje, odselivši se u zapadnu Ugarsku i u Austriju, a
neki čak i u južnu Italiju, ipak bijahu Hrvati i sada glavni element u
zemlji, i to ne samo u slobodnoj nego i znatnim dijelom i u pokorenoj tu­
rskoj Hrvatskoj. Uz njih su sjedili u XVII i XVIII st. mnogobrojni doselje­

67 Gl. o tom zak. čl. XXXII: 1596 (Kukuljević, Iura regni III, 43), Lopašić, Spom.
hrvat, krajine II, 344, i Valvasor, Ehre des Herzogtums Crain IV, 79.
68 Izraza “reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae” nestaje iz saborskih zapisnika
poslije Karlovačkog mira.

35 6
 Povijest Hrvata

nici, koje iz turskog doba, koje iz doba njemačke prevlasti. U prvom su

to redu Srbi (Vlasi, Valachi, Rasciani sive Serviani, Sirfen), koji naseliše
većim dijelom svu Hrvatsku krajinu, zatim Slavoniju i Srijem (naročito
1690. i 1737). U onim stranama gdje nije bilo Vojne krajine i gdje nikad
nisu Turci vladali, a tako i u stranama podalje od turskog susjedstva
(kao u Hrvatskom zagorju i južno od Zagreba do Kupe), nije bilo Srba.
Nadalje napučiše gradove, naročito u Slavoniji, Nijemci, i to kao obrtnici
i trgovci, ili kao časnici i službenici. Ti su se Nijemci ponajviše doselili
iz južno-njemačkih (ili švapskih) krajeva, tako iz gornje Austrije, Morav­
ske i Wurttemberga. Neki gradovi, kao Osijek i Petrovaradin u Slavoniji,
bili su u drugoj polovici XVIII st. tako reći čisto njemački.69 Madžari se
naseliše (od česti još u tursko doba) samo po nekim slavonskim selima
uz Dravu i Dunav, a Arbanasi (Klimente) samo u dva sela: Nikincima i
Hrtkovcima u Srijemu (1737).
Društvo se i sada raspadalo na slobodne i neslobodne ljude, kao
u vrijeme prije 1526. Slobodni su bili plemići, svećenstvo i građani po
kr. slob. gradovima. Plemstvo se dijelilo u velikaše (magnate) i niže
plemstvo. Staro, prekogvozdansko hrvatsko plemstvo većinom je za tur­
skih ratova ili izumrlo ili se iselilo u Ugarsku i Austriju. U Ugarskoj do­
biše iznajprije pridjev Horvath (cognomine Chrovatus), pridržavši pravo
svoje ime (tako Horvath-Petričević), ali kasnije ga zanemariše pa je po­
najviše ostalo samo Horvath. Isto su tako i u Austriji zvali hrvatske ise­
ljenike Krabat (genant Krabath), samo što se taj dodatak brzo zaboravio
a ostalo je pravo ime, obično pravopisno izobličeno (tako Kollonitsch).
Uz iseljenike ističu se u Hrvatskoj novoga vijeka i neki doseljenici. Još
u početku XVI st. razgranala se u Slavoniji madžarska porodica Erdody,
kad je kardinal i ostrogonski nadbiskup Toma Erdody (umro 1521) os­
tavio Petru, sinu brata Nikole, svoja golema slavonska imanja, naročito
Jastrebarsko i Moslavinu (odatle pridjev de Monoszlo). Taj je Petar prao­
tac hrvatske grane ove porodice, a već istoimeni njegov sin, kasnije ban
Petar Erdody, steče jo.š Cesargrad i druga imanja, dok je njegov sin ban
Toma Erdody postao (1607) nasljednim županom varaždinskim. T a j e
čast potom ostala u rukama ove porodice sve do 1845. U XVII st. doseli
se u Slavoniju i obitelj Rauch, podrijetlom iz Erdelja.70 Poslije Karlovač­
kog mira dvor je obdario golemim imanjima u oslobođenoj Slavoniji
mnoge strane plemiće, a neki su ih stekli i kupnjom od austrijske Komo­
re. Tada dođe u posjed kneza Livija Odeschalchija iločko vlastelinstvo
(1697), i to kao zasebno “herceštvo srijemsko” (ducatus Sirmii), unatoč
živome prosvjedu hrvatskog sabora. Virovitičko vlastelinstvo dobio je
grof Cordona, ali ga kasnije (1745) proda barunu Marku Pejačeviću; val-
povačko i petrijevačko stekao je barun Prandau, našičko grof Odoyer,

69 Nešto prije 1777. prošao je Slavonijom učeni Saksonac Taube; on kaže u svom
djelu o Slavoniji (Beschreibung Slavoniens I, Leipzig 1777, str. 63): “Zu Esseck
und Peterwardein horet man fast nichts als deutsch.”
70 Kralj Ferdinand učini plemićima sibinjske građane Levina, Jurja i Blaža s prid-
jevkom de Nyek 28. maja 1557. Barunom postade 6. apr. 1763. Pavao Rauch,
krajiški pukovnik.

35 7
 Ferdo Šišić

ali ga njegova udovica proda (1732) barunu Josipu Pejačeviću, oraho-

vačko barun Marko Pejačević, ali ga 1742. proda Dimitriju Mihajloviću;
siračko (kasnije daruvarsko) grof Janković,71 a vukovarsko grof Eltz iz
Mainza. U XVIII st. doseliše se u Hrvatsku i baruni Kulmeri iz Štajer­
ske, pa grofovi Sermage iz Francuske (iz Besangona). Svi su ti strani
rodovi, prije negoli su mogli dobiti plemićka prava na tlu hrvatskoga
kraljevstva, morali steći od hrvatskog sabora indigenat i inkolat, to jest
da ih sabor proglasi i prizna urođenim plemićima.
Inače bijaše život neplemenitih ljudi i sada isti kao u doba prije 1526,
a tako je ostalo sve do urbara Marije Terezije i Josipa II, ali to bijaše ug­
lavnom samo privremeno olakšanje.72
Katolička crkva. U crkvenom pogledu proživjela je Hrvatska u to
doba mnoge nevolje i silovite promjene. U toku XVI st. nestalo je srije­
mske, kninske73 i modruške biskupije. Senjska je bijedno životarila uz
more, a s opsegom zagrebačke biskupije gotovo se podudarao i opseg
“ostataka” Hrvatske. Poslije oslobođenja Like i Krbave, Pounja i Slavoni­
je moglo se opet pomišljati na neku obnovu staroga stanja. Tako je Hrva­
tska u XVIII st. obuhvatala pet biskupija. Senjska se sterala po svemu
primorju, Lici, Krbavi i po čitavoj zemlji do Kapele. Zagrebačka se proši­
rila do Une, a u Slavoniju do Našica, Voćina, Orahovice i Požege. Bosa-
nsko-đakovačka obuhvataše Đakovo i okolicu (Đakovštinu). Pečujska
zapremaše najveći dio Slavonije od Donjega Miholjca, Valpova, Čepina
i Vinkovaca sve do Vukovara, Županje i Morovića. Srijemska je okupila
oko sebe ostatak sa Zemunom i Ilokom, a s Petrovaradinom kao središ­
tem. Potkraj XVIII st. proširi se đakovačka biskupija gotovo po čitavoj
Slavoniji na račun pečujske, koja se ograničila na jedan dio Podravine
između Valpova i Čepina, a 1773. primi još i srijemsku biskupiju poslije
njezina dokinuća; otada njezin biskup nosi naslov bosansko-đakovač-
ko-srijemskoga. Najviše je redova propalo za turske prevlasti, a održaše
se samo franjevci, naročito u Slavoniji, gdje su dugo vremena imali, kao
u tursko doba, župe u svojim rukama, pa isusovci po nekim gradovima,
tako u Zagrebu, Varaždinu, Požegi i Osijeku do ukinuća reda (1773).
Neki preostali redovi, naročito za hrvatsku prosvjetu toliko zaslužni pav­
lini i dominikanci od muških, a klarise od ženskih, bili su ukinuti za
vladanja Josipa II. Novi kalendar pape Grgura XIII uveden je u Hrvat­
skoj po nalogu kralja Rudolfa u februaru 1584, ali je s njegovim provo­
đenjem išlo veoma teško. Stoga, kad je požunski sabor 1587. stvorio za­
konski članak o upotrebi novoga kalendara u Ugarskoj (zak. čl. XXVIII:
1587), učini to i hrvatski (u Zagrebu 24. jula 1588) zaprijetivši globom
od 200 for. onima koji bi se još i dalje držali staroga kalendara. U tu­
rskoj Slavoniji i Bosni uveden je novi kalendar među katolike u prvoj

71 Kroz sav srednji vijek i kasnije zvao se današnji Daruvar Podborje. Kad grof Jan­
ković sagradi ovdje kaštel, dade mu po ždralu, što gaje imao u grbu, ime Daru­
var (daru, madž. ždral), a po njemu se tako nazva i mjesto.
72 [Usp. bilj. 56 na str. 344/7.)
73 U prvo vrijeme bio je kninski biskup opat topuski, tako Andrija Tuškanić.

358
 Povijest Hrvata

polovici XVI st. nastojanjem franjevaca, ali samo poslije teških napora
jer su ih Turci i grčko-istočni Srbi u narodu crnili da tobože “šire novu
vjeru”.
Protestantizam. Pored sve pažnje hrvatskog klera i plemstva, ipak se
i po Hrvatskoj počeo širiti protestantizam. U prvoj polovici XVI st. nema
mu traga, istom u drugoj polovici nalazimo njegovih privrženika među
Hrvatima, naročito među plemićima i građanima. S tim je pokretom u
vezi štajerski barun Ivan Ungnad, koji je dulje vremena bio zapovjednik
Hrvatske i Slavonske krajine. Pod starost preseli se u Wiirttemberg i os­
nova u Urachu kraj Tiibingena štampariju s latinskim, glagolskim i ćiril­
skim pismenima, izdavajući na slovenskom i hrvatskom jeziku crkvene
knjige po nauku protestantskom. Uza nj pristade osnivač slovenske
književnosti Primož Trubar, Istranin Stjepan Konzul, Antun Dalmatin i
umni Matija Vlačić74 (Flacius Illyricus), koji su na tim knjigama radili.
Glavna, pak, pomoć i potpora dolazila im je od nasljednika prijestolja

cH? ff> 6$ X Hl* K

Bt118 <ff.0 iHi 8 !TK#1F3 V ia * - g>A*i. *♦.
13 llfltrcitfP* 1>3 V3H3. I# *V3# 3?£G3 : B"*ia«rt3 0W 3 ar9i a f t
aatz&fcHsPjrattaj, fcA. ¥» tm
m•Mbijrt H« nAdMui a4a,
«e>k♦. ♦. #■ rtitv« »Aninawi
M f9fkurj V M t p V t i . 'j i nPMMft » » i i , £•#
" jU o n w i IfftcAaecA ♦ 4. 4 . * u*
•“ t i , f c r ' v tfa d D n in M csA , wu
****** vr&tvHi **<si ■Vtaflfoi, V*uxi ,
r n d i * 6 t n n i aJm .
•A d r m ik l f t •rareow A , i
\ * UAAmoVv« B.fjl
. BS frvšrm
Mihcnra , i
Hftztvtaa.

Confifflđ / oi>ft Zxttmtiutf bt«

C U o b m i / tu b o n 0 5 io fm < d )n g ifi«ti Kimi-
f+at KrrWf iirMs itmjamfhtm .. m nait+r* ■vmfU'rteA«
ff'« * 4 c *r. ikuni/rtft” furtim r " A m r n lurf N m K e t& itt*
&.«*», ***<« *"*"»»"«
---------- “ 1 w » Crarvk m N« CivfcinfA,

*fMMB
£. * A*
tax ticn £ jn > i*n trA 8 ^ Ali & w a m , (6a /
♦ • ♦. 4». *. ferAriaaopi&trio«.

N a s lo v n a s tr a n a g la g o ljs k o g iz d a n ja : S tje p a n K o n z u l I s t r a n in
A r t ik u li ili d e li s ta r e k r is tia n s k e v e r e , (iz k n jig e : A r t ik u li...)
T u b in g e n 1 5 6 2 .

74 [Šišić je ovdje pridao Flaciusu prezime Franković koje se, doduše, ponekad spomi­
nje uz prezime Vlačić, ali koje sam Flacius nije upotrebljavao. Premda je Flaci­
us bio od naših reformatora najznatniji, nije pripadao užem krugu Ungnadovih
suradnika niti je radio na njihovim knjigama. Usp. o njemu M. Mirković, Matija
Vlačić Ilirik, Djela JAZU 50, I960.]

359
 Ferdo Šišić

Maksimilijana, jer on bijaše tada veoma sklon novoj vjeri. Misao im je

bila proširiti protestantizam po cijelom Balkanskom poluotoku, pa i
među Turcima, jer se hrvatskim jezikom govori “sve do Carigrada” - ka­
zivahu oni.75 I doista, protestantskih se knjiga raširilo veoma mnogo
među Hrvatima. Novoj su se vjeri odazvali i neki velikaši, kao ban Petar
Erdody, sigetski junak Nikola Zrinski, a naročito njegov sin Juraj76, pa
je i susjedgradski silnik Franjo Tahi umro “kao heretik”. Nova je vjera
našla privrženika i među građanima, naročito u Zagrebu, Koprivnici i
Varaždinu; štaviše, i na Hrvatskom primorju bijaše među Hrvatima u
XVI st. mnogo novovjeraca. Glavni razlog toj pojavi valja tražiti u tome
što se protestantizam služio hrvatskim umjesto latinskim jezikom, a uz
to dopušta svećenstvu ženidbu. Protiv njega doskora ustade katolički
kler, a naročito zagrebački biskup Šimun Bratulić, dozvavši isusovce u
Hrvatsku. Kleru se pridružiše i staleži, a zatim se i sabor digao protiv
“heretika” velikom žestinom i ogorčenjem (1604), isposlovavši najzad
za Hrvatsku zakon kojim bijaše jedino crkva katolička priznata kao do­
puštena na hrvatskom tlu.77 Zato su ugarski staleži, kad počeše nasto­
jati da protestantizmu pribave u Hrvatskoj ravnopravnost, naišli kod
Hrvata na žestok otpor; štaviše, na požunskom saboru (1608) reče grof
Toma Erdody izvukavši mač: “Ovim mačem iskorijenit ćemo tu kugu
ako nam stupi na vrata; još imamo tri rijeke, Savu, Dravu i Kupu; jednu
ćemo tim novim gostima dati da piju.” I doista, energičnoj akciji hrva­
tskog sabora i dozvanih isusovaca brzo je uspjelo uništiti u klici novu
vjeru. Ipak ona ostavi nešto korisno iza sebe: na njezinoj se osnovi poče
razvijati hrvatska kajkavska književnost.78 Inače je pojava protestantiz­
ma u nas samo kratkotrajna epizoda, koja je imala izvjesni utjecaj na
neke plemiće i neke građane (u Zagrebu, Varaždinu i Koprivnici), ali baš
nikakva na široke narodne mase. U tom pogledu on daleko zaostaje za
onim utjecajem što g a j e protestantizam vršio na susjedne Slovence, a
da o Madžarima i ne govorimo.

75 Gl. Kostrenčić, Urkundliche Beitrage (1559-1565), Beč 1874, str. 2: “Dieselb (sc.
Crobatisch sprach) ist ersehen und befunden, dass die durch ganz Dalmatien
nach dem Adrianischen meer, dergleichen durch Krobaten, Wossner (Bosna),
Sirffey (Srbija) und derselben ort pis auf Constantinopel verstandig und genug-
sam sei.”
76 [O odnosu Nikole Sigetskog prema protestantizmu poznato je samo to daje isprva
primao uraška izdanja, ali daje kasnije nastupao kao njegov odlučan protivnik.
Njegov sin Juraj, naprotiv, pristao je otvoreno uz protestantizam, potisnuvši na
neko vrijeme gotovo sasvim utjecaj katoličke crkve u Međumurju. Međutim, do­
kazano je da nije osnovao tiskaru u Nedelišću, pa je taj podatak u Šišićevu
tekstu izostavljen. - O dosadašnjim rezultatima proučavanja reformacije u hrvat­
skim zemljama usp. J. Šidak u Hist, zborniku VII. str. 191-193, i N. Klaić, Protes­
tantizam u hrvatskim zemljama, Hist, pregled II, 1957.)
77 Gl. o tom sprijeda str. 289.
78 [Prvi pokušaji uvođenja kajkavskog narječja u književnost stariji su od protes­
tantskih izdanja, a i inače se djela na kajkavskam narječju javljaju pri kraju XVI
st. neovisno o tim izdanjima. Prema tome, utjecaj uraških izdanja na razvoj hrva­
tske kajkavske književnosti u najmanju je ruku predmet daljeg istraživanja.)

360
 Povijest Hrvata

Pravoslavna crkva. Njoj su pripadali doseljeni Srbi. U njihovu dose­

ljenju u hrvatske zemlje valja razlikovati dva pravca. U starije vrijeme (u
XVI i XVII st.) jedni dolaze iz Bosanskog pašaluka, ili ostadoše u njemu
poslije izgona Turaka, a doveli su ih amo Turci iz južne Srbije i sjeverne
Makedonije kao raju da im obrađuju zemlju i služe kao neredovite čete
(martolozi),79 jer su seljaci i drugi niži slojevi u srednjovjekovnoj Srbiji,
a još više u Bosni, primili Turke u neku ruku kao svoje osloboditelje od
teških gospodskih poreza i drugih tereta.80 Ti su Srbi - u spomenicima
ponajviše nazivani Vlasi81 - napučili sjevernu Dalmaciju, današnju za­
padnu Hrvatsku i Bosnu, Pounje i Slavoniju do Đakovštine i Osijeka.
Drugoga su pravca seobe Srba potkraj XVII i XVIII st. pod vodstvom
dvojice patrijarha, Arsenija Crnojevića (1690) i Arsenija Joanovića Šaka-
bente (1737), a cilj im bijaše južna Ugarska, Srijem i istočna Slavonija.
Međutim, za prve seobe (1690) Srbi ne htjedoše prijeći preko Dunava i

79 Taj naziv tumače jedni od grčkog apnaprcoXa; = oboružan kršćanski stražar na Kra­
jini, a drugi (s manje uspjeha) od apaprcoXoi; = grešnik, lupež, palikuća.
80 Na tu su važnu činjenicu upozorili srpski historičari Mijatović, Stanojević i Vu-
kićević.
81 Među tim je Srbima bez sumnje bilo i takvih koji su podrijetlom bili Vlasi, to jest
Rumuni, a uz to još i potomčad različite druge balkanske raje. Ali, tada (u XVI
i XVII st.) svi su oni već odavna bili posrbljeni, kako to nesumnjivo još i danas
dokazuje njihov bujni i čisti jezik (bez ikakvih vlaških, rumunskih, riječi), a za­
tim i značajni tip. Taj se snažni dokaz ne da i ne može nikakvim doskočicama
obići, a još se manje može ozbiljno uzeti da je upravo ova glavna pojava, naime
jezik i tip, posljedica doseljenja u hrvatske zemlje. Miješati Srbe-Vlahe (od XVI
do XVIII st.) sa srednjovjekovnim hrvatskim Vlasima pogrešno je jer osim što
su i oni Vlasi bez sumnje po prirodi same stvari morali dijeliti sudbinu ostalih
Hrvata, to jest ili su izginuli za bojeva, ili su se iselili, oni nam se javljaju u spo­
menicima kao katolici i čakavci. Tome nasuprot, historijski spomenici već sredi­
nom XVI st. nazivaju ove Srbe “Rasciani sive Serviani atque Valachi”, njemački
“Sirfen” (Laszowski, Habs. spom. II. 409, 411; Šišić, Hrv. sab. spisi III, 163); a
Slovenac Kuripečič (1532) prolazeći Bosnom kaže da ondje ima osim katolika
(“die alten Wossner”) i muslimana (“die rechten Turggen”) još i “Surfen (Srba),
die nennen sie Wallachen und wir nennens Zisttzn (Čiči) oder Martalosen. Die
kamen von dem ort Smedravo (Smederevo) und Kriechisch Weissenburg (Beog­
rad) und haben Sant Pauls glauben (grč. ist.)” (gl. Itinerarium, izdanje grofice
Lamberg-Schwarzenberg, Innsbruck 1910, str. 34-35). Istina je daje u izvorima
od XVI do XVIII st. naziv Vlasi običajniji, ali i ovi pomenuti podaci (a takvih ima
još više za XVI st.) dovoljni su da se vidi da su Hrvati u habsburškoj Hrvatskoj
već u XVI st. dobro znali za pravo podrijetlo tih “Vlaha”, i da oni nisu isto što i
srednjovjekovni hrvatski Vlasi. Češća upotreba imena Vlah, dakle, znači samo
upotrebu običnijega naziva. Baš to i jest razlog, da su se i oni sami tako nazivali
kad su se obraćali na one kojima su bili pod tim imenom bolje poznati, a i stil i
sastav njihovih pisama također pokazuje sve forme onog načina pisanja kako su
tada pisali oni kojima šalju svoje molbe. Jesu li Srbi tada imali jaču ili slabiju
narodnu svijest (u modernom smislu), to je sasvim sporedno, a nimalo podobno
da igra ma kakvu ulogu kad treba odgovoriti tko su ti “Vlasi” historijskih spome­
nika. U to se doba uopće još ne može govoriti o narodnoj svijesti ni kod drugih
naroda, a naročito kod nižih slojeva.

361
 Ferdo Šišić

Save sve dok im dvor nije dao garancije njihova državnopravnoga i reli­
gioznoga slobodnog položaja u novoj zemlji.82
Prvo crkveno uređenje doseljenih Srba unutar granica Turskog
Carstva bijaše vezano uz manastire. Najviše ih je bilo po Fruškoj gori
u Srijemu, tako Hopovo i Krušedol, pa Ravanica i Grgetek. Ne zna se
tačno kad su podignuti, ali su bez sumnje već postojali u početku XVI
stoljeća. Nadalje, dizao se u Hrvatskoj Rmanj na Uni, u Dalmaciji Sa­
vina (kod Herceg-Novoga) i Aranđelovac na Krki, a u Bosni se pominje
Papraća nedaleko od Zvornika. Viši kler bijaše isključivo kaluđerski,
a niži - obični mirski, kojega bijaše podosta među narodom. Godine
1557. obnovljena je još oko 1460. propala srpska pećka patrijaršija,83
a tom su joj prilikom podvrgnuti svi pripadnici pravoslavne crkve, po
svim zemljama u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, gdje
god su Turci vladali. Prvi patrijarh obnovljene pećke patrijaršije bijaše
Makarije, rođeni brat velikog vezira Mehmeda Sokolovića. On osnova
dvije episkopije: požeško-cerničku u manastiru Orahovici za Slavoniju
i dabro-bosansku u Sarajevu za ostali dio Bosanskog pašaluka, naime
za Hercegovinu i Bosnu, pa za Hrvatsku i Dalmaciju, ukoliko su te zem­
lje bile u turskoj vlasti. Turci pomagahu vladike, pa su kadikad u spo­
razumu s njima čak nagonili i katolike da ih priznaju svojim glavarima,
naročito u doba dok je katolički Beč predvodio u turskim ratovima.84
Razumije se, to nije redovita pojava jer ima i mnogo primjera prijateljs­
tva između katoličkih franjevaca i pravoslavnih kaluđera i svećenika.
Godine 1595. (za “dugoga” turskog rata) preseli se po dogovoru s
gradačkim nadvojvodom Ferdinandom, a posredovanjem varaždinskoga
generala Ivana S. Herbersteina, vladika Vasilije iz Orahovice u Varaždin­
ski generalat i obnovi manastir Marču kod Čazme da bude episkopska
rezidencija. To je prva episkopija srpsko-pravoslavne crkve u kršćan­
skoj (slobodnoj) Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije toga (1609) prijeđe
Vasilijev nasljednik, vladika Vratanja, na uniju, priznavši zagrebačkog
biskupa svojim metropolitom. Toga unijatskog vladiku potvrdio je po­
tom papa Pavao V (21. novembra 1611), a nadvojvoda Ferdinand prog­
lasio vladikom za sve pravoslavne vjernike u opsegu tadašnje Hrvatske
i Slavonske krajine; ali većina Srba slabo se odazvala toj odredbi ostav­
ši i dalje u tijesnoj vezi s pećkim patrijarhom. Tako je bilo sve do veli­
ke seobe pećkog patrijarha Arsenija Crnojevića (1690), kojom se malo
kasnije (1710) prekinuše veze između onih Srba koji su ostali turski
podanici i onih u vlasti Habsburgovaca; Turci dapače ukinu srpsku
pećku patrijaršiju i podvrgnu je grčkoj carigradskoj. Patrijarh Arsenije

82 [Privilegiji koje je Leopold I 1690. i 1691. dao Srbima pod Arsenijem III Crnojevi-
ćem nisu sadržavali nikakvih odredaba državnopravne prirode, ali su ipak, iako
u sasvim neodređenom obliku, prelazili ponešto uzak okvir vjerskih povlastica
(osobito pravom da Srbi biraju sebi podvojvodu).]
83 [Prema novijim rezultatima, srpska crkva izgubila je samostalnost tek početkom
XVI st., nekoliko godina prije 1528.]
84 Gl. o tom I. Ruvarac, O pećskim patrijarsima, Zadar 1888, str. 79: “Takav se pos­
tupak naših vladika i patrijaraha nikako pravdati ne da.”

362
 Povijest Hrvata

Crnojević provede odmah (1695) prvu crkvenu organizaciju doseljenih

Srba u Hrvatskoj i Ugarskoj. Sada je za Hrvatsku krajinu osnovana gor-
njokarlovačka episkopija, koja je doskora (1713) podijeljena na dvije:
na karlovačku i kostajničku. Prvoj bijaše rezidencija iznajprije manastir
Gomirje (kod Ogulina), a od 1721. Plaški, dok su vladike druge episko-
pije najprije sjedili u manastiru Komogovini (nedaleko Kostajnice), a za­
tim u samoj Kostajnici. Godine 1771. kostajnička je episkopija ukinuta
i za cijelu Hrvatsku krajinu (Karlovački generalat) uređena, kao jedina,
karlovačka, sa sijelom u Plaškom. Varaždinski generalat i banska (ci­
vilna) Hrvatska najprije su pripali episkopiji kojoj je rezidencija bila u
Pakracu još od 1705, a zatim je 1734. osnovano lepavinsko-severinsko
vladičanstvo za Hrvatsku, koje je faktički potrajalo samo do 1743. i
formalno do 1750, kad je sjedinjeno s kostajničkim; ovo je zato mora­
lo tada ustupiti Liku i Krbavu karlovačkom vladičanstvu. Kostajničko
vladičanstvo ukinuto je 1769. Metropolitu je dodijeljena srijemska epis­
kopija s prvim sijelom u manastiru Krušedolu, a doskora u Srijemskim
Karlovcima. Naslov patrijarha donijeli su sobom samo Arsenije III Crno­
jević i Arsenije IV Šakabenta; svi ostali nosili su samo naslov metropo­
lita. Tek Josif Rajačić dobio je 3. (15.) decembra 1848. pravo za sebe i
svoje nasljednike da nosi naslov srpskog patrijarha. Metropolitovi priho­
di bili su veoma znatni, naročito otkad mu je predano vlastelinstvo Dalj
(kod Osijeka), a birao g a je srpski crkveni sabor sastavljen od 25 sveće­
nika, 25 vojnika i 25 građana. Izbor bijaše samo relativno slobodan jer
je povrh toga trebalo još i vladareve potvrde. Svećenstvo se obrazovalo
u manastirima, a samo neki vrsniji mladići polazili su bogoslovne nau­
ke u Rusiji.
Kako vidjesmo, u početku XVII st. poče se među pripadnicima pravos­
lavne crkve zagovarati unija s Rimom, naročito radom zagrebačkih bis­
kupa. Tada je marčanski vladika Vratanja prešao s mnogo okolnog na­
roda na uniju, ali drugi se krajevi nisu tome pridružili. Tek oko 1770.
proširila se unija još i na Žumberak. Iz Marče prenesena je kasnije
(1777) unijatska biskupija u Križevce.85
Ban. Na čelu uprave, sudstva i vojske, dakle stožer ustava i samostal­
nosti, bijaše i u to doba ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, od godine
1596. redovito samo jedan, a prije toga gdjekad po dva. Sve do potkraj
XVIII stoljeća ban ne bijaše nikomu drugomu podložan već ravno kra­
lju, pa ga zbog toga često zovu još i prorex, potkralj. Bana je u to doba
redovito kandidirao hrvatski sabor kralju, i to tako d aje sastavio spisak
od nekoliko uglednijih ličnosti i zatim zamolio kralja da jednog od njih
imenuje. Još 1756. kaže hrvatski sabor za to kandidiranje daje to “pras­

85 [Za odnos prema pojavi unijata na području Varaždinskog generalata karakteris­

tična je šesta tačka krajišničkih “potežčica” 1755, u kojoj mole “da mi obodvog
zakona grčanskog i rimskog vu ljubavi kako i dosad živjeti, a treiteg zakona uni-
jati ne moremo imati med sobom”, pa “akoli koj takov dobrovoljno jedan ali drugi
zakon prestupi, izmed ovijeh dviju slobodno je, ar ovi treiti su samo za jednu
veliku confusiju i neslogu”. Vjesnik zem. arkiva IV, 1902, str. 168/9.]

363
 Ferdo Šišić

tari običaj koji se dosad održao”.86 Prava banska bila su i sada “de iure”
kao i prije, ali su se sve više umanjivala. Već je za Maksimilijana pres­
talo (1567) banovo pravo da saziva sabor kad je on to smatrao za potreb­
no (ex edicto bani], već je to otada mogao činiti samo na izravni nalog
kralja (ad mandatum caes. et regiae maiestatis ex edicto bani). Znaci
banske časti bijahu zastava (banderium) kao simbol vrhovne vojničke
vlasti u Hrvatskoj, a dobivao ju je pri instalaciji od kralja preko njegovih
komesara, zatim žezlo kao simbol sudačke i upravne vlasti.87 Samim
kraljevim imenovanjem hrvatski staleži još nisu držali da imaju bana,
jer za njih bijaše glavni čin svečana instalacija pred saborom, najčešće
u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Držeći u desnici žezlo, a u ljevici zastavu,
i stojeći na uzvišenijem mjestu, novi je ban pred sabranim staležima
izgovarao prisegu koju mu je čitao kraljev povjerenik. Sve do 1756. bija­
še običaj da staleži poslije toga banu votiraju u ime zemlje dar, obično
u novcu, ali otada to prestade. Takav dar votirali su inače staleži uoči
krunisanja i novom vladaru. Poslije instalacije ban bi sam sebi odabrao
banovca88 (uicebanus), a taj je tada na saboru položio prisegu. Banovac
je mogao da bude samo domaći sin i plemić, a nipošto stranac, makar i
imao posjeda u Hrvatskoj ili Slavoniji. Redovito je to bio župan zagrebač­
ki ili križevački, ali otkad su županije 1756. preudešene po ugarskom
uzoru, počelo se to napuštati. Banovac bijaše zavisan od bana i poslije
banova odstupa ili smrti također se morao odreći svoje časti. Često se
događalo, a naročito u XVIII st., da nije bilo bana, već samo od kralja
imenovani zamjenik banske časti (locumtenens), ali hrvatski su se stale­
ži uvijek opirali takvoj neustavnoj novotariji.

86 Saborski zaključak (čl. XVII: 1756) glasi: “Antiquissimo atque hactenus in qu-
ibusvis vacantiae banatus casibus observato usui insistentes domini status et
ordines, in maderna quoque officii banalis per suae exc. d. comiti mareschalli
Caroli Batthyan resignationem enata vacantia solitam succesoris bani commen-
dationem intermittendam non putarunt status e ordines; eandem tamen in aliqu-
alem gratitudinis intestationem praefatae suae exc. scriptis eo fine literis ita de-
tulerunt, ut quem sua excellentia iudicaverit, eum nomine dominorum statuum
et ordinum suae maiestati sacratissimae demisse commendare non dedignetur”,
(U Drž. arhivu u Zagrebu: Prot. congr. IX, 320). Hrvatski se staleži, dakle, ne
odriču ni taj put svoga prava da kralju preporuče novog bana, već ga samo s
osobitih razloga prenose na bana koji odstupa. Kad se po smrti cara Josipa II
sastala zagrebačka županijska skupština 2. marta 1790, zahtijevala je da se ban
grof Balassa svrgne “quod praenominatus regni huius banus Franciscus utpote
comes a Balassa non proponente eundem regno - quod tamen moriš antehac
fuisse ex regnicolaribus actis (tj. saborskih spisa) compertum est - denomina-
tus fuerit, adeoque vel hoc facto illegalis banus sit” (original u arhivu zagreb.
županije); dakle je skupština smatrala grofa Balassu nezakonitim banom jer je
imenovan bez preporuke kraljevstva (sabora). Gl. o tom Vj. Klaić, Kandidacija
(commendatio) bana po hrvatskom saboru od 1527-1848., Vjesnik kr. zem. ar-
kivaX, 1908, 166-196.
87 Oba ova simbola (zastava i žezlo) još se i danas mogu vidjeti na grobu bana To­
me Erdodyja (umro u jan. 1624) u lijevoj lađi stolne crkve u Zagrebu (gledajući
s glavnog žrtvenika).
88 Riječ podban novoga je postanka.

364
 Povijest Hrvata

Sabor. Još u početku toga doba sastajala su se po dva sabora: za­

seban hrvatski i zaseban slavonski. Međutim, teritorijalno opadanje
Hrvatske i seljenje hrvatskoga plemstva u Slavoniju primora hrvatske
i slavonske staleže da su se počeli sastajati na zajedničko raspravljanje
(prvi put u Zagrebu u junu 1533) pod predsjedanjem zajedničkog ba­
na, a doskora se oba sabora sasvim stopiše ujedan hrvatsko-dalmatin-
sko-slavonski (od 1558 dalje). Saboru je vazda predsjedao ban ili njegov
zamjenik, obično zagrebački biskup, ali nema primjera da bi saboru
predsjedao banovac. Na sabor dolaze u to doba svi prelati i velikaši,
koje ban treba da posebnim pozivnicama pozove (per litteras banales),
a niže se plemstvo pozivalo po županijama koje bi tada izabrale svoje
zastupnike, tako da se nikad nije dogodilo da su na sabor došle velike
skupine maloga plemstva, naročito seljačkoga. Odsutne velikaše i njiho­
ve udovice zastupali su zamjenici, kao što je to bilo i u Ugarskoj; ti su
zamjenici imali na saboru samo mjesto, ali ne i glas. Nadalje su na sabor
slali svoje zastupnike kaptoli i kr. slobodni gradovi, a od 1776. dolazio
je redovito sve do 1847. na hrvatski sabor i riječki gubernator. Sabor se
sastajao ponajviše u Zagrebu, ali gdjekad i drugdje, tako u Varaždinu,
Krapini, a 1737. u taboru na rijeci Glini. U hrvatskim spomenicima toga
doba obično se naziva stanak i spravišće, a u latinskim službenim spisi­
ma regni conventus, dieta i generalis congregatio, dakle baš onako kao
i ugarski. Kasnije prozvaše Ugri svoj sabor comitia, ali Hrvati zadržaše
svoje nazive. Svi su članovi sabora redovito sjedili zajedno za stolovima,
i to po nekom stalnom redu kod kojega se vodilo računa o višem ili ni­
žem položaju prisutnih; samo 1621. i 1709. vijećali su velikaši i prelati
za sebe, odijeljeni od nižega plemstva, ali to je bilo iznimno. Hrvatski
sabor vodio je čitavu upravu Hrvatske, a uza to se bavio i novačenjem i
uređenjem vojske sve do Josipa II, raspravljao o porezu koji je išao kra­
lju (dica) i za domaće potrebe (pecuniae fumales) i određivao sve nužno
za obranu kraljevstva. Na sabor je kralj redovito slao svoje komisare, po
dva ili više njih, koji bi prije svega iznijeli kraljevske prijedloge staležima
na raspravu i prihvat; ponekad su staleži koji od tih prijedloga ili otklo­
nili, ili preinačili prema svojim prilikama. Poslije toga staleži iznose pred
kraljeve komisare svoje želje i tegobe, moleći kralja da ih uvaži. Zaključci
sabora (articuli) podastrti su poslije toga kralju na potvrdu (sankciju), a
s njima je kralj zatim učinio ono isto što i sa zaključcima ugarskog sabo­
ra. Najprije, naime, kralj obznanjuje u uvodu (u svečanoj formi izdana
spisa) da je primio zaključke hrvatskoga sabora s molbom staleža da ih
potvrdi, zatim se donosi doslovni tekst zaključka, a u zaključku kralj
kaže da sve te zaključke potvrđuje (authoritate nostra regia acceptamus,
approbamus, ratificamus et confirmamus) .89

89 Tvrdnja da hrvatske saborske članke nije trebalo sankcionirati velika je bludnja

jer bi tako hrvatski sabor bio snižen na obično upravno tijelo, kao što su županij­
ske skupštine koje nisu mogle stvarati zakona, kojih nema bez kraljeve sankcije.
Sačuvalo se mnoštvo tako sankcioniranih hrvatskih saborskih zaključaka ili za­
kona. Samo oni zaključci koji su se ticali nekih domaćih neznatnijih upravnih
potreba nisu slani na sankciju.

365
 Ferdo Šišić

Ali i mimo sabor i bez njegove privole mnogo je toga u to doba, naroči­
to u XVIII st., uvedeno u Hrvatskoj: tako urbar Marije Terezije, različite
preinake u Krajini i sve reforme Josipa II. Slabljenje saborske kompeten­
cije skriviše katkada sami staleži. Godine 1685, za velikoga turskog
rata za oslobođenje, preinačiše stari način hrvatske uprave time šta su
zaključili da ban ili njegov zakoniti zamjenik, biskup zagrebački, može
sa šestoricom svjetovnjaka i duhovnika odrediti ono što drži za potreb­
no ako se sabor ne bi mogao sastati, jer se plemstvo nalazilo na bojnom
polju. Tu šestoricu imao je samo ban pravo imenovati. Tako nastadoše
banske konferencije, koje su imale jedino upravnu vlast, ali ne i zakono­
davnu. Međutim, već 1701. bijahu ukinute.
Za obavljanje nužnih i hitnih poslova kod kralja držali su hrvatski
staleži u Beču stalnoga dvorskog agenta (agens aulicus), koji je morao
nastojati da se uspješno riješe saborski zaključci što ih je kralj imao
potvrditi i odobriti, a i drugi važni poslovi za Hrvatsku. Osim toga se
sabor služio i svečanim poslanstvima (legatio regni), koja bi izabrao iz
svoje sredine; tako su 1712. trojica (biskup Emerik Eszterhazy, grof
Ivan Drašković i protonotar Juraj Plemić Otočki) nosila kralju Karlu III
saborski zaključak o priznanju ženske loze Habsburgovaca ili hrvatsku
Pragmatičku sankciju.
Uz bana je najvažniji član sabora protonotar kraljevstva, koga je sa­
bor birao, a ban potvrđivao. On je dakle bio povjerenik staleža, dok je
banovac samo povjerenik bana. Protonotarova je dužnost bila da čuva
pečat kraljevstva i bana, zbog čega su ga i zvali “čuvarom pečata” (sigil-
lorum conservator), te ključeve zemaljskog arhiva u kojem su se sprema­
li “privilegiji kraljevstva”. U starije vrijeme čuvali su se spisi kraljevstva
redovito kod zagrebačkog kaptola ili u crkvi sv. Stjepana u Zagrebu.
Tek 1643. nabavio je protonotar Ivan Zakmardi jaku hrastovu škrinju s
umjetnom bravom za čuvanje spisa.90 Kao zasebni ured uređenje hrva­
tski zemaljski arhiv tek u početku XIX stoljeća. Kad bi ban umro ili se
odrekao časti, protonotar je imao javno prelomiti njegov pečat da nitko
ne uzmogne krivotvoriti službenih isprava. Osim toga bijaše protonotar
na saboru bilježnik, a nijedan saborski zapisnik nije bio ovjerovljen
bez njegova potpisa (s običnom formulom: lecta per me prothonotarium
regni). Najzad bijaše protonotar i važna sudska ličnost, jer je u banovoj
odsutnosti predsjedao banskom sudu, od kojega se moglo prizivati na
kralja ili na dvorski sud. Protonotara zamjenjuje od sabora izabrani vi-
ceprotonotarius, obično jedan a katkad i dva.
Već je rečeno d a je prije 1526. (i to nekako od prve polovice XV st.)
samo Slavonija slala svoje poslanike na ugarski sabor (nuncii ili oratores
regni Sclavoniae), ali Hrvatska nikada. Kad se oko polovice XVI st. oba

90 Ona se i danas nalazi u Drž. arhivu u Zagrebu. - [Na njoj je ispisana latinska pjes­
ma u kojoj se Hrvatska slavi kao kolijevka češke i poljske države. To je, uz djelo Ra-
ttkaya: “Memoria regum et banorum...” (1652), najstariji spomen knjiške legende
o braći Čehu i Lehu u sjevernim hrvatskim krajevima. Usp. o tome E. Laszowski,
Kr. hrvat.-slavon.-dalmat. zemaljski arkiv I, 1899, str. 4 i 5. O protonotaru I. Zak-
mardiju od Diankovca v. raspravu K. Horvata u Radu JAZU 160, 1905.)

366
 Povijest Hrvata

sabora stopiše u jedan, i taj je sjedinjeni sabor, dakako, redovito slao

svoje poslanike na ugarski sabor (solemnes oratores nazivaju se 1577).
Koliko ih je bilo u starije doba, ne može se iz spisa vidjeti, ali bez sum­
nje je hrvatski sabor mogao slati na ugarski koliko je htio poslanika,
jer su onamo polazili na zemaljski trošak. U XVIII st. polazila su redovi­
to samo tri poslanika u donju ili stalešku kuću (dva na saboru birana
poslanika i protonotar kao njihova stalna pratnja), a jedan u gornju
ili velikašku, izabran u hrvatskom saboru između staleža (od 1625).
Ti hrvatski poslanici, zastupajući slobodnu kraljevinu, nisu sjedili oko
stolova sabornice s ostalim ugarskim županijskim zastupnicima, nego
u pročelju na desno od predsjednika (a tako je ostalo sve do 1848),91
dok su zastupnici triju slavonskih županija (od 1751 dalje) sjedili me­
đu ugarskim županijskim drugovima. Hrvatski su poslanici dobivali od
hrvatskog sabora tačne upute (instructiones) što imaju kazati u ime
hrvatskoga kraljevstva i što da traže na obranu hrvatskih prava (statuta
municipalia nazivaju se 1715). Tih su se uputa oni morali strogo držati,
tako da na svoju ruku nisu ništa smjeli poduzimati. Kad bi se vratili ku­
ći, bijaše im dužnost da podnesu hrvatskom saboru usmeni i pismeni
izvještaj o svom radu i da od staleža zatraže odobrenje. Inače bijahu
glavni zajednički poslovi na zajedničkom saboru kraljevo krunisanje i
apelacije u plemićkim i gradskim parnicama. Uz te poslanike dolazili su
na ugarski sabor, poslije njegove trajne reforme (1608), u donju kuću
i zastupnici hrvatskih kr. slob. gradova, kaptola i odsutnih velikaša iz
gornje kuće, a tako i njihovih udovica, a u gornju ban, biskup i velika­
ši hrvatski. Donjoj kući predsjedao je od kralja imenovani personal, a
gornjoj palatin. Na ugarskom se saboru, raspravljalo istim redom kao
na hrvatskom. Najprije bi se iznijeli i raspravljali, tačku po tačku, kra­
ljevski prijedlozi, a staleži bi ih prihvatili ili otklonili. Poslije toga su uga­
rski staleži iznijeli svoje želje i tužbe (gravamina), koje je kralj uvažio ili
otklonio. Najzad su hrvatski poslanici stavili na usta svoga protonotara
svoje prijedloge i želje, kojih ugarski staleži nisu mogli zabaciti, nego
samo kralj. Ako se koji prijedlog kralja ili ugarskih staleža ticao Hrvat­
ske, dali su o njemu hrvatski poslanici svoje mišljenje, držeći se strogo
svojih instrukcija; ako ih za koji od iznesenih prijedloga nisu imali, nije
se na saboru moglo za Hrvatsku zaključiti ništa što b ije obvezivalo. Sa­
mo onaj zakon, stvoren na ugarskom saboru, na koji su privoljeli hrvat­
ski poslanici, vrijedio je i za Hrvatsku. Pri tom se nije sabor obazirao na
mnijenja što bi ih eventualno izrekli oni Hrvati, prisutni na saboru, koji
nisu bili hrvatski saborski poslanici.*2 4

91 Tako daje hrvatski sabor u Varaždinu od 1. febr. 1600. svojim poslanicima

ovaj naputak: “Si Transsylvaniae nuntii in eadem diaeta in medio regnicola-
rum comparuerint, cum primum locum et voćem regnum istud (sc. Croatiae)
semper in regni Hungariae publico conventu habuit, minime locum aut voćem
Transsylvanis cedant” (Šišić, Hrv. sabor, spisi IV, 400). A sabor u Zagrebu od
24. juna 1607. nalaže svojim poslanicima ovako: “Quia quidem nuncii iter suum
maturabunt et primum locum more antiquitus consueto nulli cedentes obser-
vabunt” (o. c. IV, 487).

367
 Ferdo Šišić

Županije. U županijskom uređenju, nastala je u to doba znatna

promjena, kad je ono 1756. preudešeno prema ugarskom uzoru. Na če­
lu svakoj županiji stajaše veliki župan (supremus comes), koga je imeno­
vao kralj, a pripadaše po činu među velikaše kraljevstva. Županijskim
poslovima rukovodio je podžupan (kasnije redovito po dva) s ostalim
činovništvom, koje se biralo na tri godine u velikoj skupštini; taj se
čin nazivao restauracija sve do 1848. I podžupane i ostalo činovništvo
moglo je birati samo plemstvo dotične županije. Županija se dijelila na
okružja, a ova na kotare; prvima stajahu na čelu veliki suci, a drugima
mali suci - u isti mah upravni i sudbeni činovnici. Na njihov se pravori­
jek mogao uložiti priziv na županijski sud, a od ovoga na banski. Župa­
nijske su skupštine bile velike ili male; u velikima su se obavljali osim

U n u tr a š n jo s t b a r o k n e c r k v e sv. M a r ije S n je ž n e u B e lc u , H r v a t s k o z a g o r je (X V I I I s t.)

izbora novog činovništva još i najvažniji županijski upravni i sudbeni

poslovi, a birali su se i zastupnici (obično po dva, među njima redovi­
to prvi podžupan) za hrvatski sabor. I županijsko je plemstvo davalo
svojim zastupnicima obavezne instrukcije za hrvatski sabor, pa tako
je politički život u županijama bio u malome ono što je bio u velikom
na saboru. Sve do 1848. smatrale su se županije najtvrđim bedemom
narodne samostalnosti i ustava, to više što su one bile ona egzekutiv-

368
 Povijest Hrvata

na vlast koja je unutar svojih granica izvršavala saborske zaključke u

upravnom, poreznom i vojničkom pogledu. Osim toga, one su se mogle
sastajati po volji na skupštine, štaviše, u njima i kralju uskratiti posluh
ako je od njih tražio štogod što je bilo na njihovu štetu i na štetu zem­
lje. To se naročito pokazalo za cara Josipa II. Politička snaga županija
ležala je u tom što su bile u međusobnom živahnom saobraćaju, šaljući
jedna drugoj poslanice i bodreći se na zajednički istup na saboru ili na
zajednički otpor. S vremenom se taj saobraćaj proširio i na ugarske žu­
panije, a upravo na njihovoj složnoj tvrdokornosti (vis inertiae) slomilo
se sve nastojanje cara Josipa II.
Sudbenost bijaše u to doba još veoma primitivna, sve dok je vrhov­
nim sucem bio sabor ili protonotar; kako u XVIII st. ban često nije bora­
vio u Hrvatskoj, a protonotar je obično obavljao i službu podžupana, mo­
ralo je sve zapinjati. Stoga su staleži počeli protonotaru zabranjivati da

A g r a i«

Z a g r e b u X V I I st. (p r e m a J. W. V a lv a s o r u )

obavlja još i koju drugu službu, a zatim odrediše da se banski sud ima
sastajati svake treće godine na dvadeset dana. Zbog svega toga je kralj
Karlo III godine 1723. predložio na požunskom saboru da se u Hrvat­
skoj uredi zasebni banski sud sa sjedištem u Zagrebu, koji će izvršavati
jurisdikciju na čitavom području kraljevstva. Hrvatski su staleži na to
pristali, a zatim su odredili sudbeni postupak toga suda kojega su se
članovi imali birati u saboru na tri godine. Ali tada je nastala raspra
između hrvatskog sabora i kralja tko da imenuje suce, dok najzad sa­
bor ne popusti, pa kralj 1725. imenova članove Banskog stola (tabula
banalis), kako se taj sud nazivao. Predsjednikom je tada imenovan zag­

369
 Ferdo Šišić

rebački biskup Juraj Branjug, da se može suditi kad bana ne bi bilo

u Hrvatskoj.92 Kasnije je bio predsjednikom uvijek samo ban ili njegov
zamjenik, a uza nj je bilo osam prisjednika (assessores) uz neke niže
činovnike.
Porezi i daće bijahu u to doba isti kao u početku XVI stoljeća, naime
u prvom redu dica ili contributio regia, koja se samo kralju davala za
pomoć, pa je stoga plemstvo nije plaćalo jer je ono lično polazilo u rat.
Kontribuciju je za sve vrijeme do Josipa II votirao kralju samo hrvatski

JLm\0
t. V

S lik a V a r a ž d in a iz is u s o v a č k o g z b o r n ik a (1 7 3 2 )

sabor, a iznosila je stalno još od vremena Vladislava II (od 1492) polo­

vicu one svote od porezne jedinice (porta) koja se imala plaćati zaključ­
kom ugarskog sabora u Ugarskoj (media dica). Kontribuciju su ubirali
po županijama zagrebačkoj, križevačkoj i varaždinskoj napose izabrani
ubirači (dicatores), koji su radili pod nadzorom vrhovnoga zemaljskog
blagajnika (exactor regni), koga je imenovao kralj, ali između domaćeg
plemstva. Sabrani je novac zatim odaslan u Požun Ugarskoj komori.
Kako su se njime imale podmiriti vojničke i druge obrambene potrebe u
Hrvatskoj, često se događalo daje dio svote po kraljevu nalogu predan iz­
ravno banu. Tri slavonske županije plaćale su (od 1751), kao i ugarske,
čitavu svotu, dakle nisu plaćale polovicu te su u tom bile pod vrhovnim
nadzorom ugarskog sabora i ugarske vlade. Porez za domaće potrebe
bijaše dimnica (pecuniae fumales), koju je hrvatski sabor određivao po
svojoj uviđavnosti i potrebi, izabravši za to svoga zasebnog blagajnika,
a plaćali su je i plemići i kmetovi od “sesije” (to jest 24 jutra oranice i
8 jutara livade); obično su četiri sesije činile jedan fumus (dim). Račun

92 Ban grof Ivan Palffy (1704-1732) nije gotovo nikad boravio u Hrvatskoj.

370
 Povijest Hrvata

o ubranom porezu blagajnik je polagao saboru, a račun o ubranoj ko-

ntribuciji podastirao se Ugarskoj komori. Kr. slob. gradovi plaćali su
mjesto kontribucije taksu, koju im je izravno određivao kralj po savjetu
Ugarske komore; ali često ju je snizio, ako se pokazalo d a je previsoko
odmjerena. Dalji kraljevski prihod bila je tridesetnica (tricesima, madž.
harminczad, odatle harmica), koju su trgovci plaćali za unesenu robu.
Glavni slavonski tridesetničarski uredi bijahu u Nedelišću u Međumur-
ju i u Zagrebu. I tridesetnicom su se često podmirivale vojničke potrebe
u Hrvatskoj, a zatim je zemaljski blagajnik imao o tom položiti račun
hrvatskom saboru. U Vojnoj krajini nije nitko plaćao poreza jer su svi
vršili vojnu službu, a baš u tome se u srednjem vijeku, pa i kasnije, i
sastojala bitnost oprosta od plaćanja poreza.
Vojska. Uza sve uređenje Vojne krajine, kojom bijaše hrvatski ustav
znatno okrnjen, ipak je i u to doba u vojničkim poslovima banske Hrva­
tske ostao glavnim faktorom hrvatski sabor s banom. Već 1537. i 1538.
stvoriše slavonski sabori u Križevcima mnoge važne zaključke o obrani
domovine, odredivši da velikaši i plemići imaju na noge podići određeni
broj konjanika i pješaka te se pobrinuti za kola koja će za vojsku vozi­
ti hranu. Osim toga brinuo se sabor i za utvrde i gradove, određujući
za njihovo uzdržavanje besplatni rad kmetova i potrebni porez. Godine
1558. stavio je Ferdinand I hrvatskom saboru (17. jula u Steničnjaku)
prijedlog da staleži dadu razvaliti neke manje utvrde oko Zrinja, ne bi
li se tako prištedjelo na vojničkoj posadi. Ali hrvatski staleži nisu htjeli
na to pristati tražeći od kralja da te gradove opskrbi vojskom, jer bi se
njihovim padom samo uvećala turska opasnost za Hrvatsku. Poslije to­
ga nikad se više nije zasebni hrvatski sabor sastao. Briga staleža i bana
oko hrvatske banske vojske trajala je i dalje, kako jasno pokazuje zako­
nski članak, stvoren 1659. na požunskom saboru, kojim se određuje
da se kraljevine Hrvatska i Slavonija imaju u obrani domovine i dalje
držati različitih zakonskih članaka, stvorenih na hrvatskom saboru, a
naročito onih koji određuju da svi velikaši, plemići i drugi državljani
moraju na banovu zapovijed listom ustati na oružje i skupiti se pod zas­
tavu kraljevsku i bansku, kad neprijatelj provali u zemlju većom silom.
Osim toga su oni još dužni da prema imutku oboružaju određeni broj
svojih kmetova, u velikoj nuždi i trećinu od njih. Od te dužnosti opće
insurekcije nije nitko bio oslobođen; dapače, u velikoj je potrebi trebalo
da, nakon sporazuma između krajiških generala i bana, dođu banskoj
vojsci u pomoć i krajiške čete. U tako punoj samostalnosti u vojničkim
poslovima ostade Hrvatska i poslije 1715, kad je na požunskom saboru
uvedena zakonskim člankom stalna vojska, podijeljena u regimente,
jer je u Hrvatskoj i nadalje zadržan sistem insurekcije, to jest banska
vojska. Štaviše, Marija Terezija je napose (16. januara 1750) ponovo
potvrdila davno pravo da Hrvatska sebi bira na saboru zemaljskoga ka­
petana i potkapetana kao vojvode domaćih četa, samo je izrazila želju
da se za kapetana bira ban. Tako je ostalo u suštini i poslije Josipa II,
jer je požunski sabor 1808. stvorio zakon kojim je to drevno pravo potvr-

371
 Ferdo Šišić

B e r n a r d o B o b ić , H r v a t s k i v e lik a š i p r e d k r a lje m L a d is la v o m i k r a ljic o m

J e le n o m , s g r b o v im a D a lm a c ije , H r v a t s k e i S la v o n ije .
(D e t a lj s k r iln o g o lta r a u s ta r o j k a te d r a li u Z a g r e b u , 1 6 9 1 )

đeno, a banje ostao sve do 1867. i vrhovni zapovjednik hrvatskih četa.

Osim insurekcije davala je Hrvatska kralju i novake za stalnu kraljev­
sku vojsku. Te je novake votirao samo hrvatski sabor, pa kad je Marija
Terezija od sabora zatražila novih momaka (1758-1759), on joj je čak
oba puta votirao manji broj od onoga koji je tražila. I u Banskoj krajini

372
 Povijest Hrvata

(petrinjska i glinska regimenta) vršio je ban vrhovnu upravu još i kad je

ona pripojena ostaloj Krajini. Marija Terezija je, naime, izjavila (1750)
da tom Krajinom ima i nadalje upravljati ban, koji će imenovati sve čas­
nike osim pukovnika, a toga će ona imenovati samo po banovu prijed­
logu. I u doba cara Josipa provedene su neke reforme u Hrvatskoj. Do
toga je, naime, vremena bila u Zagrebu smještena samo uprava Banske
krajine, ali 1783. prenio je Josip II vrhovno zapovjedništvo Slavonske
krajine iz Koprivnice, kamo se ono preselilo iz Varaždina, u Zagreb te ga
združio s vrhovnom komandom Banske krajine. Tri godine poslije toga,
u augustu 1786, preselio je još i vrhovno zapovjedništvo Hrvatske kra­
jine iz Karlovca u Zagreb, sjedinivši tako u jednu generalkomandu (u
bivšem isusovačkom samostanu) sva tri krajiška generalata u hrvatskoj
zemlji. Budući da tadašnji ban-komisar, grof Franjo Balassa, nije bio
vojnik, povjereno je vođenje ove generalkomande feldmaršallajtnantu
barunu Josipu Nikoli de Vinsu (umro 1798). S njime je, dakako, došlo
u Zagreb i mnoštvo nižih časnika, a ti su potom sa svojim obiteljima
najviše pridonijeli d a je njemački jezik uhvatio u zagrebačkom društvu
čvrsta korijena.
Gradovi. Sve do potkraj XVI st. kr. slob. gradovi živjeli su u duhu
svojih privilegija iz XIII stoljeća. Uz gradskoga starješinu ili suca (maior
villae, iudex civitatis, hrv. vesnik, rihtar) birali su građani između sebe
još osam (u Zagrebu) ili dvanaest (u Varaždinu) prisežnika (iurati, iurati
cives), koji su sa sucem vršili sudačke i upravne poslove. Taj se izbor
redovito ponavljao svake godine, i to u Zagrebu (u Gradecu) na Blaževo
(3. febr.), u Varaždinu prve nedjelje poslije Martinja (11. nov.), a drugdje
obično na Đurđevo (24. apr.). Najzad je građanstvo biralo svake godine
još i vijećnike ili zastupnike (consiliarii, viri communes), njih po 20 ili
24. Ti su zastupnici činili s prisežnicima i “varoškim sucem” “varoško”
vijeće, koje je davalo odredbe i vodilo svu gradsku upravu. Međutim, u
početku XVII st. nastane u gradskoj upravi i u Ugarskoj i u Hrvatskoj
(Slavoniji) bitna promjena. Tako je grad Zagreb 1609. prihvatio pobu­
dom bivšeg bana Tome Erdodyja, a zatim kraljevskog tavernika, novi
statut, u kojemu je glavna odredba bila da se otada mjesto prisežnika bi­
ra dvanaest senatora između odličnijih građana, koji će svoju čast vršiti
doživotno ili barem dok mogu. Suca će birati općina i dalje, ali samo jed ­
nog od onih 12 senatora. Tako se počeše stvarati neke građanske privile­
girane i odličnije porodice, u čije je ruke dospjela uprava prelazeći često
od oca na sina. U prvi se čas protiv toga novog reda podiže zagrebačko
građanstvo, pa je došlo i do krvavih sukoba,93 ali statut ne samo da je

93 [O nekom se organiziranom otporu gradskog puka odnosno demokratske stranke

ne može govoriti. Sam je Grgur Tepečić, koga se smatra vođom te stranke, bio
jedan od senatora. Prema tome, radi se o osobnim sukobima unutar vladajuće
skupine koji su se ponešto odrazili i na držanje gradskog puka. Tepečić nalazi u
njemu oslonac u borbi sa svojim protivnicima među senatorima. Usp. N. Klaić,
Prilog pitanju klasne borbe u zagrebačkoj općini na početku XVII stoljeća, Hist,
zbornik III, 1950.]

373
 Ferdo Šišić

ostao na snazi već je ubrzo nekim reformama dopunjen i pooštren.

Trajao je sve do godine 1850. kad je patentom cara Franje Josipa I sav
grad, naime Gradec i Kaptol, združen s predgrađem u jedno upravno ti­
jelo, u grad Zagreb, kojemu je na čelo stao načelnik, a biralo g a je svake
treće godine gradsko zastupstvo.

B a r to l K a š ić , In s t it u t io n e s lin g u a e illy r ic a e ,
R im 1 6 0 4 . - P r v a g r a m a t ik a s r p s k o h r v a t s k o g j e z ik a
(š to k a v s k o g n a r je č ja )

Trgovina i obrt bijahu u doba turske prevlasti veoma slabi, a prirod

žita i stoke jedva je dotjecao za domaće potrebe. Trgovalo se s austrij­
skim nasljednim zemljama i s habsburškom Ugarskom. Poslije izgona
Turaka obrati kralj Karlo III veliku pažnju procvatu trgovine u svim
svojim zemljama. Sada bijaše izgrađena (1726) po njemu prozvana Ka­
rolinška cesta od Karlovca do Bakra i Rijeke, a uz cestu su naseljeni Hr­
vati, Kranjci i Česi. Kasnije je izgrađena cesta iz Karlovca u Senj (1770)
po savjetu cara Josipa II, pa otuda joj i ime Jozefinska. Tako Karlovac
postane jedan od prvih trgovačkih gradova u Hrvatskoj, posredujući
promet između primorja i unutrašnjosti. Sve do Karlovačkog i Požare-
vačkog mira nije moglo biti ni govora o trgovini u Slavoniji. Prostrana
i dračem obrasla, tek ovdje-ondje od nužde obrađena polja, sterahu se

37 4
 Povijest Hrvata

od Lonje do Zemuna. Ali ni mir nije mogao u prvi čas mnogo pomoći, a
najveću štetu činile su česte poplave, naročito u Posavini i oko Vuke.
Tek osnutkom slavonskih županija krenulo je gospodarstvo nabolje,
pa se počelo trgovati žitom koje se izvozilo, ponajviše po rijekama (u
dereglijama), čak u Italiju preko Siska i Karlovca, i u Njemačku Duna­
vom. Znatan prihod imali su slavonski vlastelini od krzna mnogobrojne
divljači, a Osijek bijaše za to glavno tržište. Nadalje su i guste šume i
prašume davale obilje građevnog drva koje se nadaleko izvozilo. Sav
obrt bijaše - uz domaći seljački - u Hrvatskoj i Slavoniji usredotočen u
gradovima, a njime su se bavili ponajviše doseljeni Nijemci, naročito u
Slavoniji. Oko 1761. započelo se gajiti i svilarstvo, ali je ono bilo ograni­
čeno najviše na neke velikaške spahiluke.
Školstvo. Sve do Marije Terezije bilo je školstvo na niskom stupnju,
a jedino neki samostani i biskupska sjemeništa brinuli su se oko izob­
razbe mladeži, u prvom redu svećeničkog podmlatka. Prvi viši zavod,
gimnaziju, osnovali su pavlini za sebe u Lepoglavi (oko 1503); 1583. su
je otvorili i svjetovnjacima. Kasnije su pavlini imali u Lepoglavi svoju
filozofiju (1656), a doskora i teologiju (1683); štaviše, oni su podjeljiva­
li i čast doktora (tako 1674 prvom doktoru filozofije, a 1715 teologije).
Teologiju su kod njih učili samo njihovi pitomci, a filozofiju su polazili i
sinovi susjednih zagorskih plemića. Za hrvatsku su nastavu najzasluž­
niji isusovci, koji su u maju 1607. otvorili u Zagrebu, tik do crkve sv.
Katarine i u susjednom samostanu dominikanaca, javnu gimnaziju za
svjetovnjake, koja je već 1609. brojila 260 učenika, a 1614. njih 330.
Kao nastavak gimnazije (sa šest razreda) otvorena je kasnije (1662) filo­
zofija s tri tečaja (logika, fizika i metafizika), svaki s jednim profesorom.
Tako se od gimnazije razvila akademija znanosti, kojoj je kralj Leopold I
podijelio (23. sept. 1669) privilegije bečkog sveučilišta, a to je zatim
prihvatio i hrvatski sabor (3. nov. 1671). Leopold podijeli toj akademiji
ovlast da promovira doktore, ali iz nama još danas nepoznatih razloga,
nije taj kraljev privilegij nikad proveden u život.94 Uz to je s vremenom
podignut u toj akademiji i teološki fakultet, a počelo se predavati naj­
prije kanonsko pravo (1727), a zatim u tri tečaja čitava teologija (1746).
Pošto je red raspušten (1773), dospješe gimnazija i akademija u državne
ruke, a zatim je teološki fakultet sjedinjen sa zagrebačkim biskupskim
sjemeništem. Osim u Zagrebu, isusovci su još podigli gimnazije u Pože­
gi (1698-1773), Varaždinu (1678-1773) i Osijeku (1766-1773). Sva ta
učilišta tadašnje Hrvatske bila su podignuta ponajviše potporom i lega­
tima mnogobrojne duhovne i svjetovne hrvatske gospode. Od isusovaca
preuzeše gimnazije neko vrijeme pavlini, a zatim, kad je red raspušten
(1783), franjevci. Pučke škole, razasute po zemlji, bile su također pod
okriljem svećenstva, naročito župnika. One su se služile knjigama štam­
panim na kajkavskom narječju u Zagrebu i Varaždinu. Školstvo je naj­

94 [Spriječio je to sam general isusovačkog reda. Prema mišljenju suvremenika, kro­

ničara zagrebačkog kolegija; učinio je to na pritužbu nekih zavidnih isusovačkih
kolegija “strane narodnosti”, njemačke i madžarske.)

375
 Ferdo Šišić

bolje cvalo dok je bilo u rukama isusovaca i pavlina, ali pošto su ti redo­
vi dokinuti, spade na niske grane.95
Ni u isusovačkoj ni u pavlinskoj akademiji nisu se predavale pravne
nauke. Stoga su hrvatski mladići polazili sveučilišta u Ugarskoj, Beču,
Grazu, Bologni, Padovi i Krakovu. Tek 1769. osnovana je odredbom
Marije Terezije i nastojanjem Kraljevskog vijeća prva javna škola “za po­
litičke i kameralne nauke” (studium politicum-camerale) sa sjedištem u
Varaždinu, jer su ondje tada stolovali ban i hrvatska vlada, a s njemač­
kim nastavnim jezikom (1770-1773). Ta se škola preseli 1773. u Zag­
reb, gdje joj je u isusovačkoj akademiji određena zasebna dvorana. Kad
je Marija Terezija 1776. osnovala zagrebačko školsko okružje (districtus
studiorum Zagrabiensis), pod koje je podvrgla čitavo školstvo u građan­
skoj Hrvatskoj i Slavoniji s vrhovnim ravnateljem na čelu (superior regi-
us studiorum et scholarum director), osnovana je i Kraljevska akademija
zajedno s glavnom gimnazijom u Zagrebu. Ta akademija bijaše odsada
do 1850. jedini viši zavod u Hrvatskoj i Slavoniji, obuhvatajući tri fakul­
teta: bogoslovni (koji i dalje ostade pod krovom biskupskog sjemeništa),
pravoslovni i mudroslovni. Kad je zatim 1850. ukinut mudroslovni fa­
kultet jer su njegove nauke prenesene u VII i VIII razred reorganizirane
gimnazije, preostade samo pravoslovni kao “Kr. pravoslovna akademi­
ja ”.96 Tek 1874. otvoreno je hrvatsko sveučilište.
D aje u to doba procvala hrvatska literatura i u Dalmaciji i u banskoj
Hrvatskoj i Slavoniji, pa i u samoj turskoj Bosni, poznato je iz povijesti
hrvatske književnosti, a ovdje ćemo samo istaći da baš u tomu imamo
jasan znak višega kulturnog stepena, ali i sve to jače narodne svijesti.
Viši stepen materijalne kulture pokazuje i procvat znanosti i umjetnos­
ti, kojih su sve grane, naročito graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo, ima­
le i svojih odličnih zastupnika u hrvatskom narodu.

XI
MLETAČKA DALMACIJA
(1420-1797)

Teritorijalne promjene. Ime i pojam današnje Dalmacije u najtje-

šnjoj je vezi s mletačkim vladanjem, jer kako se god ono širilo na oba­
li Jadranskog mora i po unutrašnjosti (Zagorju), tako se proširivalo i
ime Dalmacija. Izuzetak od toga čini teritorij Dubrovačke Republike od
Stona do ulaza u Boku Kotorsku, koja se nazivala Mletačka Albanija
(Albania Veneta). Baš zato da Mleci i Dubrovnik ne budu susjedi, izradi
Dubrovačka Republika kod sklapanja Požarevačkog mira (1718) d a j e

95 [O tome školstvu, koje je gotovo isključivo bilo u rukama isusovačkog reda, mnogi
suvremenici nisu imali povoljno mišljenje. Njegov sistem nastave opravdano su u
XVIII st. smatrali zastarjelim, jer je uglavnom bio usmjeren na učenje latinskog
jezika.)
96 Teološki je fakultet dokinuo još car Josip II, a poslije je ograničen na biskupsko
sjemenište.

376
 Povijest Hrvata

Turskoj tom prilikom ustupljen uzan komad zemljišta uz sjevernu i juž­

nu njezinu granicu, a to su Klek na sjeveru i Sutorina na jugu. Time
se Hercegovina pružila na dva mjesta do mora. Godine 1420. imala je
Venecija u svojoj vlasti sve primorske gradove i otoke (acquisto vecchio),
a kasnije je stekla Karlovačkim (acquisto nuovo) i Požarevačkim mirom
(acquisto nuovissimo) svu zemlju koju danas obuhvaća Dalmacija od
Velebita i Dinare do rijeke Neretve (ili Kleka) i Boku Kotorsku. U toj su
zemlji i tada najbrojnije žiteljstvo bili Hrvati, naročito na otocima i po
kopnu, izuzevši primorske i otočne gradove Zadar, Trogir, Split, Rab,
Osor i Hvar, gdje je bilo mnogo Talijana, plemića i građana, koji se tamo
naseliše ponajviše za stoljetnoga mletačkog vladanja. Uz Hrvate i Talija­
ne ističu se još i Srbi, naseljeni ponajviše u porječju Krke od Knina do
Skradina u doba turskoga gospodstva. Godine 1726. doseliše se neke
arbanaške porodice iz skadarske okolice u mjesto Arbanasi (Borgo Eriz-
zo) kod Zadra.
Uprava. Dalmatinska je uprava bila u rukama nekolicine mletačkih či­
novnika, kojima bijaše na čelu providur (proveditore generale), koji se mi­
jenjao svake treće godine. Za tu se službu natjecalo mletačko plemstvo,
jer je bila časna i unosna. Providur je vladao poput nezavisna vladara,

S p lit s o k o lic o m u s r e d in i X V I I st.

imajući dvor u Zadru, sjajnu tjelesnu stražu i odijelo nalik na duždevo.

Kad bi ga dalmatinski seljaci sretali, padali bi iz poštovanja pred njim
na koljena. Vlast mu bijaše neograničena, a uz to bijaše on i posljednja
instanca za sud, financije, vojsku, pa čak i za crkvu. Kako je narod hrva­
tski nazivao mletačkog dužda principom, rado je nazivao mletačku Dal­
maciju između Velebita, Dinare, Neretve i mora Principovinom.

37 7
 Ferdo Šišić

Mletačka Dalmacija bijaše podijeljena na okružja (distretto), kojima

stajaše na čelu knez (conte) a njega je imenovao providur. Knezu uz bok
stoje dva činovnika, kancelar (cancelliere) za sudbene poslove i camerlin-
go za financijske. Inače bijaše mletačko činovništvo malobrojno i tako
slabo plaćeno da je bilo primorano od sabranog poreza i drugih javnih
daća uzimati na štetu Mletačke Republike. Tako je kancelar imao na
godinu 60 for., a trošio je 4000 for. Ali porezi nisu bili preveliki, jer Re-

“P la n in e ” Z a d r a n in a P e tr a Z o r a n ić a
(1 5 3 6 , š ta m p a n o u V e n e c iji 1 5 6 9 )

publika, gospodarica, nije htjela da raspiruje nezadovoljstva u teško

stečenoj Dalmaciji. Plaćali su ih samo seljaci, jer su plemići i građani
i ovdje bili oprošteni ne samo od svakog poreza nego i od svih daća.
Svaka gradska općina imala je i svoj zasebni statut, tako da u tom ne­
ma jedinstvenosti u Dalmaciji. Isto tako su se razlikovali utezi i mjere
od mjesta do mjesta. Općinsku upravu podijeliše plemići i građani, koji

37 8
 Povijest Hrvata

su se skupljali na skupštine gdje se raspravljalo o općinskim poslovi­

ma. U nekim su se općinama sastajali samo plemići na skupštine, a u
nekima su i građani imali svoje zasebne skupštine (kongrege).97 Civilne
i kriminalne poslove vodio je gradski (općinski) knez, a policajne vršili
su veliki i mali suci. Seljaci su se sastajali u bratovštinama u skupove
na kojima su raspravljali o svojim potrebama. Inače je svakom selu bio
na čelu za civilne i vojničke poslove glavar zvan harambaša. Za vrijeme
mira sastavljali su seljaci neke čete, a nazivali su se panduri. Dužnost
im je bila paziti na kretanje pograničnih bosanskih Turaka, a kod kuće

I
fcfaki fmtLI *4

'ttki mtMmami \eg*r*,

ifa friw ,
j ar+J^habjm. UZGOVOR
C*fc m r t6*rzm*r*. U G O D N’ I
4,4 mrfoi* i N»\ yrr Jrwf+, naroda slovinskoga
(fly , K* znjft j mcmi f
Lt <^c; Lmac . m n ■«*>< Utt, komuft ok n u* po(M»k, i Ivwh*
V rrt GtfpjJim . A / « » • i'kmrmtt. Hrtgliu StotiMluj, km) f*»sao tP~
V ( ruKlagfi tmn . Kj , Ii.ctu vl*«Ufcc f»nm StormikiOJ
I mJm im*s i'-f i fmt . , frulif i® pifm*« 9*
.»««hrfi %imtt. p * iljimtu rmemj, »f» ,liu . Bitu*, I Slovi #»kii »K*-
u , u * i f * a is r«sl<f>(i kn****
/ W c OtlitkuH lu ficiin u b A . ^
Tiliintkii, i Skuta a jttik Slc-
Ttjrnhc btt W m ,
fiotki .
(C K A i *1 */k*rtm , PO F M 4
i r A f «w r » 1 p im h ,
/.N D R II C ^ C IC H IU
H l E R O K t M O B E f t T V C I O . K I T I T I MAC.
L110SSIC H 1U ^ C T IO C Z U ‘
IVBILATOMU
h U c tm i f t - p r tiu flđ*l *4 M r i
A & jh it^tfcrpttu mcctHdefremje ioromjm,
I* Red« rail* k rti* I F w * .
Dtrsavc PnL Odlfupii«§li» g
rE T lV t HtCTOMVV. u Dttaariij
M. C C C C C L V t D I E K i l l I. l A N V A f t l t .
■P * t o ** Prif+Hltm „ l P -r fc ip —mm
oro C*{fi *HP-
V I C E N C Z , ?
C O SSO V IC «
'.J ISKUPU KOACULANS iiO M tf. ’
P o s lje d n ja s tr a n a iz d je la P e tr a
H e k to r o v ić a , R ib a n je i r ib a r s k o
p r ig o v a r a n je , V e n e c ija 1 5 6 8 .
J'M L E C tl NA MDCCLVX
P • |)u m i m i k u ll- o * i * i . , .
Z.' D*i »/W<I—f* Surtfciti.
A n d r ija K a č ić M io š ić , R a z g o v o r u g o d n i n a ­
r o d a s lo v in s k o g a , V e n e c ija 1 7 5 6 . r- i

97 [Pučke skupštine, kongrege, kao i neke općinske službe isključivo namijenjene

puku, pogotovu njegov camerlingo koji je nadzirao trošenje općinskog novca, bile
su rezultat teške i dugotrajne borbe između pučana i vlastele u dalmatinskim ko­
munama. Najžešća je bila na otoku Hvaru gdje je 1510-1514. izbila buna puka pod
Matijom Ivanićem, iako se i ona zadovoljila političkom ravnopravnošću s vlastelom,
ne dirajući u kolonatski odnos. Usp. o njoj G. Novak, Pučki prevrat na Hvaru..., Split
1918, i Nepoznati dokumenti za povijest “Pučkog prevrata na Hvaru 1510-1514.”,
Starine 48, 1958.]

37 9
 Ferdo Šišić

bdjeti nad sigurnošću. Svako je okružje imalo tada svoga pukovnika, a

uza nj kao niže časnike serdare i harambaše. Otočani su služili jedino u
mletačkoj mornarici. Dalmatinski vojnici nazivali su se u Veneciji Schi-
avoni, a ponekad ih je bilo do 60.000 momaka, mahom dobrovoljaca.
Talijanski jezik prevladavao je samo u gradovima, dajući im sasvim tali­
janski tip; inače je sve bilo hrvatsko ili srpsko.
Trgovina je bila sva u mletačkim rukama, tako da se, osim vina, sva
roba što se izvozila iz Dalmacije morala najprije dovoziti u Veneciju,
a tek tada dalje; također je morala Dalmacija sve što joj je bilo potreb­
no dobavljati iz Venecije. Valjanih cesta nije bilo za cijeloga mletačkog
vladanja, a isto tako nije mletačka vlada podizala nikakvih škola; ona
je, dapače, u tom smetala i samom kleru kad je taj htio da od svoje volje
pomogne toj narodnoj potrebi.
Crkvene prilike. Katolički kler bijaše u to doba u Dalmaciji veoma
brojan, a pripadao je dvjema nadbiskupijama: zadarskoj i splitskoj, po­
dijeljen na deset biskupija, od kojih su neke bile veoma malene, kao
osorska, pod kojom su bile svega četiri župe sa 6000 duša. Osim svjetov­
nog klera ističu se još požrtvovni i u narodu osobito ugledni franjevci,
s brojnim samostanima, naročito na otočiću Visovcu u rijeci Krki, pa
u Kninu i Sinju. Za turskog vladanja naselilo se u Dalmaciji i grčko-
istočnih Srba, koji bijahu u to doba podvrgnuti dabro-bosanskom met­
ropolitu u Sarajevu. Ali kad Mlečani proširiše svoju vlast u zemlji, pod-
ložiše pripadnike pravoslavne crkve tamošnjim katoličkim biskupima,
koji su i njihove parohije službeno pregledavali, njihove svećenike redili
i namještali. U to doba pripadnici pravoslavne crkve polaze katoličke
crkve, a i katolički ih svećenici sahranjivahu. Tek oko polovice XVIII st.
dopušteno im je sagraditi koju crkvu po svom obredu. Uza sve to ipak
se održa nekako manastir Arhanđelovac na Krki, središte Srba u sjever­
noj Dalmaciji, i episkopija u Kotoru u južnoj. Na teritoriju Dubrovačke
Republike uopće nestane sasvim pripadnika pravoslavne crkve jer ih
njezina vlada nije htjela trpjeti.98 Tako je ostalo sve do pada Mletačke
Republike (1797). Tek za francuske vladavine i njezine baštinice aus­
trijske bijahu uređeni crkveni odnosi pripadnika pravoslavne crkve u
Dalmaciji.

98 [Razlozi za takvu politiku, koju su Dubrovčani odlučno provodili već u srednjem

vijeku, bili su isključivo političke prirode.]

380
 Povijest Hrvata

KRONOLOŠKI PREGLED DOGAĐAJA TREĆEGA DOBA

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1527 1. jan. Hrvati izabraše Ferdinanda 1526. 11. nov. Ugri okruniše
svojim kraljem na Cetinu, a 6. jan. Ivana Zapoljskoga kraljem.
u Slavoniji Ivana Zapoljskoga. 1526. 16. dec. Ugri izabraše
Ferdinanda kraljem.
poč. 1528 Pad Jajca i Banjaluke. 1529. Turci pod Bečom
(prvi put).
1537 Pad Požege i Klisa. Poraz 1532. Nikola Jurišić u Kisegu.
Katzianerov kod Goijana. 1538. Veliko-Varadinski mir.
1541. Ugarska razdijeljena u
tri dijela.
1573 Seljačka buna Matije Gupca 1566. Nikola Zrinski u Sigetu.
1579 Osnutak Karlovca. 1606. Bečki i Žitvatoročki mir.
1593 Bitka kod Siska. 1618-1648. Tridesetogodišnji
rat.
1664. Bitka kod Sv. Gottharda
1630 “Statuta Valachorum” i Vašvarski mir.
1671 Smrt Petra Zrinskoga i Krste 1683. Turci pod Bečom
Frankapana u Wiener-Neustadtu. (drugi put).
1687. Požunski sabor:
Habsburška kuća postaje u
Ugarskoj i Hrvatskoj nasljedna
po primogenituri.

1690 Doseljenje Srba u Srijem. 1699. Karlovački mir.

1712 Hrvatska Pragmatička sankcija. 1713. Karlo III proglašava
Pragmatičku sankciju.

1745 Obnova i pripojenje Slavonije 1718. Požarevački mir.

Hrvatskoj.
1751 Osnovana srpska metropolija u 1722. Ugarska Pragmatička
Sr. Karlovcima. sankcija.
1754 “Militar Graenitz-Rechten”; 1756-1763. Sedmogodišnji rat.
ukinuti posljednji ostaci krajiške
samouprave u Varaždinskom
generalatu.
1755 Buna krajišnika u Varaždinskom
generalatu (“Severinska”). - Buna
kmetova u Križevačkoj županiji.
1756 Urbar M. Terezije za Slavoniju.
1767 Osnutak Hrv. kraljevskog vijeća.
1781. Patent o toleranciji.
1776 Rijeka vraćena Hrvatskoj. 1785. Ukinuće kmetstva.
1779 Hrvatsko kraljevsko vijeće ukinuto. 1787-91. Rat s Turcima.

381
 ČETVRTO DOBA

Od 1790. do 1918.

Izvori.* - Gy. Miskolczy, A horvat kerdes tortenete es iromanyai a rendi allam

koraban (Povijest i dokumenti hrvatskog pitanja u doba staleške države) I-II,
Budimpešta 1927 (građa za razdoblje 1790-1847); I. Kukuljević, Iura regni
C. D. et SI, II i III, Zagreb 1862 (zaključci hrvatskog i zajedničkog sabora
1790-1848 odnosno 1844); Die vollstandigen Landtagsverhandlungen der ve-
reinigten Konigreiche Croatien, Slawonien, Dalmatien im Jahre 1845, Leipzig
1846; Njekoji spisi iz javnoga političkoga djelovanja Metela Ožegovića, Zagreb
1887 (uz ostalo izvještaj hrvatskih poslanika na požunskom saboru 1847/8);
St. Pejaković, Aktenstucke zur Geschichte des kroatisch-slavonischen La-
ndtages und der nationalen Bewegung vam Jahre 1848, Zagreb 1861. (u
prilogu O. Ostrožinski, Programm zur Konstituirung des osterr. Kaisersta-
ates nach dem Prinzipe der konstitutionellen Freiheit und der nationalen
Gleichberechtigung); Korespondencija o događajima u Ugarskoj 1847-1849,
I (do kraja 1848), Starine JAZU 36, 1918. (prijevod izdanja, štampana kao
rukopis pod naslovom: Correspondence relative to the Affairs of Hungary
1847.-1849., London 1850, uglavnom s izvještajima engleskog poslanika na
bečkom dvoru Vise. Ponsonbyja); M. Vežić, Urbar hrvatsko-slavonski, Zagreb
1882. (raspravu o urbarijalnom pitanju u hrvatskom saboru 7. VII 1848,
prema Novinama dalm.-hrv.-slav., br. 74 i 75, v. u J. Šidak, Historijska čitan­
ka za hrvatsku povijest I, Zagreb 1952); A. Ivić, Arhivska građa o srpskim i
hrvatskim (jugoslovenskim) književnim i kulturnim radnicima I-IV, Beograd
1926-35 (građa iz bečkih arhiva za razdoblje 1723-1897); Kako su kneza Met-
ternicha izviestili o srpanjskom krvoproliću na Markovom trgu 1845, VDA
IX-X, 1941; Stj. Antoljak, Dva nepoznata dokumenta o prilikama u Hrvatskoj
g. 1845, NVj, 50, 1941/2; Đ. Šurmin, Knez Miloš u Zagrebu 1848, Spomenik
SKA 54, 1922; J. Thim, A magyarorszagi 1848-49-i szerbfelkeles tortenete
II-III, Budimpešta 1930-40; F. Petre, Zahteva po “Kraljevini Sloveniji” 1. 1848
v praških dokumentih, Glasnik MD XXI 1940 (uz ostalo odštampani su zapis­
nici jugoslavenske sekcije na Slavenskom kongresu u Pragu 1848).
F. Fancev, Dokumenti za naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1790-
1832), Građa JAZU XII, 1933; SI. Ježić, Ilirska antologija. Književni dokumen­
ti hrvatskog preporoda. Zagreb 1934. i 1944 (drugo prošireno izdanje pod
naslovom: Hrvatski preporod u prvoj polovini XIX. stoljeća. Poviestni pregled
i dokumenti); A. Barac, Ilirska knjiga (čir.), Beograd 1937; B. Šulek, Šta nam­
jeravaju Iliri? Zagreb 1844.
Novine Dalmatinsko Hrvatsko Slavonske, od 1835 dalje; Branislav, Beograd
1844/5 (ur. B. Šulek), u svemu 14 brojeva, uz ostalo tekst nekih Kukuljevi-
ćevih govora; Slavenski Jug, 6. VIII 1848-11. II 1850; Sudslawische Zeitung,
Zagreb (ur. J. Praus), 1. I 1848-1852; V. Bogdanov, Hrvatska ljevica u god.
revolucije 1848/49, Zagreb 1949 (osim nešto arhivske građe isključivo publicis­
tički materijal u fragmentarnom izboru); B. Šulek, Izabrani članci, Noviji hrv.
pisci 8, JAZU 1952.
* Ova se bibliografija odnosi na razdoblje 1790.-1848.

383
 Ferdo Šišić

V. Deželić, Pisma pisana dru Lj. Gaju i njeki njegovi sastavci (1828-1850),
Građa JAZU VI, 1909; J. Horvath i J. Ravlić, Pisma Ljudevitu Gaju, Građa JA­
ZU XXVI, 1956; A. Makanec, Kulmerova pisma banu Jelačiću 1848, NS 33 i
35 (samo prva dva od 30. III i 17. V); Stj. Mirković (Đ. Deželić) Ivan Kukuljević
Sakcinski, Zagreb 1861 (neka pisma i govori); R. Maixner-T. Jakić-I. Esih, Ko­
respondencija Dragojla Kušlana, Građa JAZU XIX, 1950 (razdoblje 1848-66);
F. Hauptmann, Korespondencija grofa Alberta Nugenta iz god. 1848 (reges-
ta), Arhivist I, 1951; R. Maixner, Pisma Lukše Gučetića A. T. Brliću, Građa
JAZU XVI, 1948; I. Brlić-Mažuranić, Iz korespondencije A. T. Brlića isto XVI,
1948; M. Vežić, Dopisivanje grofa Corberona s kraljem hanoveranskim o hrva­
tskom pokretu g. 1848-1849, Vienac XII, 1880 (usp. o Corberonu R. Maixner
Le Comte E. C., Annales... II, 1938); K. Nemeth, Nekoliko neobjavljenih pisa­
ma iz korespondencije Kulmer-Jelačić, 19. III-5. VI 1849, AVj I, 1958.
R. A. Michieli Vitturi, Storia delle cose successe in Dalmazia..., Split 1883;
D. Giac. Galzigna, Arbe 1797. Notizie storiche, sacre, politiche, profane e
curiose (najvažnija mjesta iz razdoblja 1. VI-31. XII 1797. preveo Ciprijan de
Crnota Dalmacija godine 1797..., Obzor 1908, br. 35-39 i 42, 5.-12 II); E. Las-
zowski - V. Deželić, Dnevnik D. Rakovca, NS 2, 1922. i pos. (iz g. 1843/4);
(I. Brlić-Mažuranić), A. T. Brlić kao banov emisar u Parizu, Obzor 1935, br.
94-122 i pos. (od prosinca 1848 do ožujka 1849); (St. Dvoršak), Događaji g.
1848 u dnevniku Dragojle Jarnevićeve, HZ IX, 1956.
Lj. Gaj, Vjekopisni moj nacrtak, u V. Gaj, Knjižnica Gajeva, Zagreb 1875,
str. XVIII-XXIX (nedovršeno, do 1830); I. I. Tkalac, Jugenderinnerungen aus
Croatien, Leipzig 1894. (prev. J. Matasović, Beograd 1925/6, i I. Ritig, Zagreb
1945); J. M. Špor(er), Odziv iz prošlosti, Pozor 1863, br. 68-104; I. Perkovac,
Pripoviesti - Iz bojnog odsjeka, Zagreb 1905 (prvi put štampano u Viencu
1869); Kazimir B. (A. T. Brlić), Kratka uspomena godine 1848. i 1849, Građa
JAZU XVI 1948; J. bar. Neustadter, Le ban Jellačić et les evenements en Cro-
atie depuis l’an 1848, I-II, Zagreb 1940-42 (I sv. preveden u odlomcima pod
naslovom: Ban Jelačić i događaji u Hrvatskoj od godine 1848, Zagreb 1942);
Lj. Vukotinović, Uspomene iz godine 1848, Vienac XIII, 1881, br. 10-18 i
20-23; M. Krešić, Autobiografija, Zagreb 1898 (preštampana iz “Obzora”).

Literatura. - F. Šišić, Hrvatska povijest III, Zagreb 1913; R. Horvat, Najno­

vije doba hrvatske povijesti, Zagreb 1906; Gy. Miskolczy, A horvat kerdes
tortenete es iromanyai a rendi allam koraban I, 1927 (usp. ocjenu D. Rapanta
u Česky časopis historicky 35, 1929, 177-186); J. Horvat, Politička povijest
Hrvatske, Zagreb 1936; F. Zwitter-J. Šidak-V. Bogdanov, Les problemes nati-
onaux dans la Monarchic des Habsbourg, Beograd 1960 (usp. prijevod kraće
redakcije ovog teksta u HP VII, 1961, str. 111-128).
T. Matić, Josip Keresturi i njegovi pogledi na političke prilike poslije smrti
Josipa II, Rad JAZU 270, 1941; A. Čuvaj, Nikala pl. Skerlecz-Lomnički, Zag­
reb 1913; F. Fancev, Iz naše političke prošlosti, HR II, 1929; V. Bogdanov,
Hrvatska revolucionarna pjesma iz godine 1794, i učešće Hrvata i Srba u
zavjeri Martinovićevih jakobinaca, Starine JAZU 46, 1956 (2., neznatno pro­
šireno, izdanje 1960: Jakobinska zavjera Ignjata Martinovića; usp. ocjenu J.
Šidaka u HZ IX, 1956); Jakobinac Martinović i naši graničari, Nar. list, Zag­
reb 5. I 1952 (usp. ocjenu J. Šidaka u HZ VIII, 1955); I. Karaman, Komorski
posjedi u Hrvatskoj i “jakobinac” Josip Kralj, Radovi FF, Odsjek za povijest 3,
Zagreb 1960; F. Šišić, Nepoznate stranice iz doba biskupa Vrhovca, Novosti,
Zagreb 1.-4. VI 1926, br. 149-152; V. Deželić, Maksimilijan Vrhovac, Zagreb
1904; V. Novak, Maksimilijan Vrhovac, Brastvo XXII, 1928; A. Dabinović, La
Revolution Frangaise et le nationalisme croate, Annales... III, Zagreb 1939;
Stj. Antoljak, Les repercussions de la Revolution frangaise en Croatie, An­
nales... III, 1939 (autoreferat u NVj XLVIII, 1939-40).

384
 Povijest Hrvata

Stj. Antoljak, Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u

Campo-Formiu, Zagreb 1936; G. Cattalinich, Memorie degli avvenimenti suc-
cessi in Dalmazia dopo la caduta della repubblica veneta..., Split 1841 (o pis­
cu usp. R. Maixner, Ivan Katalinić, historien de la Dalmatie napoleonienne,
Annales... V, 1941); T. Erber, Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814, I-III, Za­
dar 1886-90; P. Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815, Paris 1893 (djelomično
preveo F. Šišić, Pad mletačke republike i ulaz Austrijanaca u Dalmaciju, Pro­
svjeta II, 1894); F. Šišić, Neke stranice iz novije naše historije (1797-1814). I.
Dalmacija neposredno prije francuske okupacije. - II. Francusko doba. HK V,
1909; G. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (1797-1814),
Rad JAZU 269, 1940; M. Ostojić, Fra Andrija Dorotić, Split 1895; P. Butorac,
Boka Kotorska nakon pada mletačke republike do bečkoga kongresa (1797-
1815), Rad JAZU 273, 1949; Stj. Antoljak, Predaja Dalmacije Francuzima,
Rad JAZU 288, 1952; M. Pivec-Stele, Motivi ustanovitve Napoleonove Ilirije,
NS 22, 1930; La vie economique des Provinces illyriennes (1809-1813) sui-
vie d’une bibliographic critique, Paris 1930; Đ. Samardžić, Motivi formiranja
Ilirskih provincija i položaj Marmonta kao generalnog guvernera, Godišnjak
Pravnog fak. u Sarajevu V, 1957; F. Zwitter, Socialni in gospodarski problemi
Ilirskih provinc, Glasnik MD XIII, 1932; Les origines de l’illyrisme politique
et la creation des Provinces illyriens, Le Monde Slave X, 1933; P. Boppe, La
Croatie Militaire (1809-1813), Paris 1900; Š. Urlić, Crtice iz dalmatinskog
školstva od dolaska Hrvata do g. 1910. I. Do godine 1814. Zadar 1919; F. Ši­
šić, Francusko vladanje u našim zapadnim stranama (1806-1814), Novosti,
Zagreb 1934, br. 170-175; F. Kidrič, Framasonske lože hrvaških zemelj Na­
poleonove Ilirije s poročilih dunajskega policijskega arhiva, Rad JAZU 206,
1915; P. Karlić, Kraljski Dalmatin, Zadar 1912; Vj. Klaić, Borba za hrvatske
prekosavske krajeve i njihova reinkorporacija 1814-1822, VDA II, 1926; Hrva­
tska kraljevska deputacija za kongresa u Veroni, Rad JAZU 235, 1928; Stj.
Antoljak, Prekosavska Hrvatska i pitanje njene reinkorporacije (1813-1822),
Starine JAZU 45, 1955.
T. Smičiklas, Obrana i razvitak narodne ideje od 1790 do 1835 godine, Rad
JAZU 80, 1885; F. Šišić, Biskup Strosmajer i južnoslovenska misao (ćir.) I,
Beograd 1922 (prikaz hrvatske povijesti od kraja XVIII st. do 1835); O stogo­
dišnjici ilirskoga pokreta, Ljetopis JAZU 49, 1937; F. Fancev, Dokumenti za
naše podrijetlo hrvatskoga preporoda (1790-1832), Građa za povijest knjiž.
hrv. XII, 1933 (predgovor); Hrvatski ilirski preporod jest naš autohton pokret,
HK XVI, 1935; Ilirstvo u hrvatskom preporodu, Ljetopis JAZU 49, 1937; M.
Nehajev, O stogodišnjici hrvatskog preporoda, Zagreb 1931 (i u knjizi: Studije
i članci II, Zagreb 1944); M. Radojković, L’opinion frangaise et le mouvement
illyrien de 1840 a 1848, Le Monde Slave XII, 1935/11; Ilirski pokret, Bibl.
Politika i društvo 7, Beograd 1937; SI. Ježić, Ilirska antologija, Zagreb 1934
(Uvod u ilirski pokret i njegovu književnost.); Ilirski pokret u hrvatskoj histo­
riji, Studije o ilirizmu 2, Zagreb 1936; R. Bićanić, Ilirski pokret i kapitalizam,
u knjizi: Počeci kapitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici, Zagreb 1952; R.
Warmer, Illyrisme et nationalisme croate, Le Monde Slave XII, 1935/III; D. To-
mašić, Razvitak građanskih ideologija u Hrvatskoj, Savrememik XXV, 1936
(i u knjizi: Politički razvitak Hrvata, Zagreb 1938); J. Šidak, Hrvatski narodni
preporod, NH I, 1951; Ilirski pokret, EJ IV, 1960; Prilozi historiji stranačkih
borbi u Hrvatskoj uoči 1848, HZ XIII, 1960; V. Bogdanav, Počeci stranačko-
političkog života u Hrvatskoj, HK IV, 1951; Historija političkih stranaka u
Hrvatskoj, Zagreb 1958; I. Mamuzić, Ilirizam i Srbi, Rad JAZU 247, 1933; F.
Petre, Poizkus ilirizma pri Slovencih (1835-1849), Ljubljana 1939; D. Prohas-
ka, Ilirizam u Osijeku, Savremenik 1913, i pos.; G. Novak, Le mouvement
illyrien et la Dalmatie, Le Monde Slave XII, 1935/11.

385
 Ferdo Šišić

V. Deželić, Dr. Ljudevit Gaj, Zagreb 1910; J. Horvat, Ljudevit Gaj (ćir.),
Beograd 1959; J. Šidak, Ljudevit Gaj, EJ III, 1958; F. Šišić, Školovanje Ljude­
vita Gaja u domovini, HK XIX, 1938; K. Georgijević, Gajevo školovanje u tud-
jini, Pitanja književnosti i jezika II, Sarajevo 1956; J. Šidak, Janko grof Draš-
ković, EJ III, 1958; T. Matić, Iz mladjih dana Janka Draškovića, VZA XVI,
1914; R. Maixner, Le comte J. Drašković et la France, Annales... II, 1938;
F. Fancev, Janko grof Drašković prije god. 1832, Ljetopis 50, 1938. (usp,
i članak Fanceva o tome u Savremeniku XXVII, 1938); K. Georgijević, Grof
Janko Drašković, Pitanja književnosti i jezika IV/1, 1958; R. Bićanić Ekono­
mski program grofa Janka Draškovića, u knjizi: Počeci kapitalizma..., 1952;
O. Aranicki, Ognjeslav Utješenović Ostrožinski, Zagreb 1933; J. Šidak, Prilog
biografiji Mojsije Georgijevića, HZ VIII, 1955. (i dodatak u HZ IX, 1956); SI.
Gavrilović, Mojsije Georgijević o srpsko-hrvatskom jedinstvu i oktroisanom
ustavu (1848-49), Godišnjak FF u N. Sadu III, 1957; J. Šidak, O uredniku i
značenju ilirskog “Branislava” (1844/5), HZ XIV, 1961.
F. Šišić, Hrvati i Madžari uoči sukoba 1848, JNj VII/II 1923; Kako je Jelačić
postao banom? Javnost III, 1937, i pos.; Knez Miloš u Zagrebu (nedovršeno),
JNj VTII/I, 1924; R. Horvat, Hrvatski pokret 1848, I-IV, Zagreb, 1898/9; M.
Prelog, Slavenska renesansa 1780.-1848., Zagreb 1924 (usp. ocjenu O. Od-
ložilika u Časopisu Matice Moravske 51, 1927); V. Bogdanov, Društvene i po­
litičke borbe u Hrvatskoj 1848/49, Zagreb 1949; O nosiocima demokratskog
pokreta u Hrvatskoj 1848/49 (uvod u knjigu: Hrvatska ljevica u godinama
revolucije 1848-49 u svijetlu naše četrdesetosmaške štampe, Zagreb 1949);
Detronizacija Habzburgovaca u hrvatskom saboru 1848, Republika VII,
1951; F. Švelec, Naša četrdesetomaška ljevica, Republika VII, 1951; J. Šidak,
Revolucija g. 1848-49, HZ I, 1948; Lfiotel Lambert et les Croates, Annales...
XVII, 1942/3 (štampano 1947; autoreferat pod naslovom: Poljska revolucio­
narna propaganda u Hrvatskoj prije stotinu godina, HK I, 1948); Austroslavi-
zam i Slavenski kongres u Pragu, HP V, 1959; Poslanstvo hrvatskog sabora
austrijskom parlamentu. Radovi FF, Odsjek za povijest 3, Zagreb 1960; M.
Rojnić, Nacionalno pitanje u Istri 1848-1849, HZ II, 1949; F. Barbalić, Prvi
parlamentarni izbori u Istri 1848/9, HZ I, 1948; Stj. Antoljak, 1848 godina i
Split, Istor. Zapisi VII, knj. X, 1954; T. Butorac, Boka Kotorska prema narod­
nome pokretu u revolucionarnoj godini 1848, Rad JAZU 260, 1938; F. Ilešič,
0 slovensko-hrvatskoj zajednici 1848/9, Bleiweisov zbornik, Ljubljana 1909;
V. Deželić, st., Slovenci za sjedinjenje s Hrvatskom god. 1848, VZA XII, 1910;
H. Batowski, Polacy, Chorwaci i Wegrzy w. r. 1848-1849. (Fragment z dziejow
dyplomacji polskiej.) Polityka narodow, Warszava 1937, i pos.; R. Maixner,
A. T. Brlić, emisar bana Jelačića u Francuskoj, Zagreb 1939; V. Bogdanov,
Prilog upoznavanju uloge A. T. Brlića u revoluciji 1848-9., HZ II, 1949; A. Ba-
rac, Slom Ljudevita Gaja, Zbornik “Ostvarenja”, Zagreb 1947 (usp. ocjenu J.
Šidaka u HZ I, 1948); O. Šojat, Ljudevit Vukotinović i Četrdesetosma, HZ IX,
1956; P. Suyer, “Gajansko-milošianski posao” pred gradskim magistratom,
HZ V, 1952; V. Košćak, Madjaronska emigracija 1848, HZ III, 1950; F. Hau­
ptmann, Banus Jellačić und Feldmarschall Fiirst Windisch-Gratz, Stidost-
Forschungen XV, Miinchen 1956 (usp. ocjenu J. Šidaka u HZ IX, 1956, 178-
179); J. Matasović, Do Ozore, Zagreb 1919; J. Šidak, Josip bar. Jelačić, EJ
IV, 1960.
I. I. Leščilovskaja, K voprosu o razloženii feodaljno-krepostničeskoj sistemy
1 razvitii kapitalističeskih otnošenij v pomeščičem hozjajstve Horvatii i Slavo-
nii v konce XVIII - pervoj polovine XIX v., Učenyje zapiski Instituta slavjanove-
denija XVIII, Moskva 1959; M. Kostić, O dunavsko-savskoj trgovini, lađama,
lađarima i lađarskim cehovima u XVIII i XIX veku do pojave željeznica, IČ
IX-X, 1959; B. Lovrenski, Ticanova buna u Sremu, Glasnik ID u N. Sadu X,
1937; SI. Gavrilović, Seljački pokret u Moslavini 1815-1816 godine, IG 1956;

38 6
 Povijest Hrvata

Agrarni pokreti u Sremu i Slavoniji početkom XIX veka, PI SAN 344, 1960 (au-
toreferat u HZ X, 1957); F. Fancev, Kmet-muž u hrvatskoj dopreporodnoj poe­
ziji, Savremenik XXVI, 1937; J. Ćuk, Krašićka seljačka buna godine 1830,
Zagreb 1954; A. Jelačić, Seljački pokret u Hrvatskoj i Slavoniji godine 1848/9
i ukidanje kmetske zavisnosti seljaka, Zagreb 1925; Socijalno- i nacionalno-
politički momenti u hrvatskom pokretu g. 1848, Ksi?ga pamigtkowa ku czcy
O. Balzera, I, Lavov 1925; Početak pokreta g. 1848 u županiji Križevačkoj,
Šišićev zbornik, 1929; Narodne tegobe i tužbe u Banskoj Hrvatskoj 1848, NS
16, 1930; R. Bićanić, Oslobođenje kmetova u Hrvatskoj godine 1848, u knjizi:
Počeci kapitalizma..., 1952; SI. Gavrilovič, Agrarni nemiri u Križevačkoj i Va­
raždinskoj županiji 1848-1850, HZ XIII, 1960; Agrarno-socijalna zbivanja u
Požeškoj županiji 1848-1849, Godišnjak FF V, N. Sad 1960; Virovitička župa­
nija u revoluciji 1848-1849, HZ XIV, 1961; I. I. Leščilovskaja, Otmena krepo-
stnogo prava v Horvatii i i Slavonii v 1848 g., Ežegodnik po agrarnoj istorii
Vostočnoj Evropy, Moskva 1961.
Đ. Šurmin, Hrvatski preporod I-II, Zagreb 1903/4; J. Herceg, Ilirizam, Be­
ograd 1935; A. Barac, Hrvatska književnost I. Književnost ilirizma. Zagreb
1954; P. Kulakovskij, Illirizm. Izsledovanie po istorii horvatskoj literatury voz-
roždenija, Varšava 1894; M. Zdziechowski, Odrodzenie Chorwacyi w wieku
XIX, Krakov 1902; J. Pogonowski, Ilirizm i Slowianszczyzna, Lavov 1924.

I
LEOPOLD II
(1790-1792)

Vladavina Marije Terezije, a još više cara Josipa II, značajne su epohe
u kojima od feudalne postaje moderna Habsburška monarhija. Teorije
o “prosvijetljenom apsolutizmu”, kojima bijaše car Josip tako gorljivim
apostolom, bile su uzrokovale onaj politički i narodni pokret čija je os­
novna ideja odsada zanosila sve zemlje i narode od Krkonoša do Save i
mora, pa od Alpa do donjega Dunava i Karpata.1
Leopold II. Cara Josipa II, koji nije ostavio djece, naslijedi na prijes­
tolju mlađi brat Leopold II (1790-1792), još od godine 1765. veliki voj­
voda toskanski, a na dobru glasu kao vladar mudar i zauzet za dobrobit
naroda. Premda je i on bio racionalist i slobodoumnik (odatle općenito
nazivan “filozof’) i provodio u Toskani znatne državne i crkvene refor­
me, ipak se nije mašao one silovitosti, brzine i samovolje kao Josip II
u svojoj državi, već je sve to činio u sporazumu sa svojim podanicima i
glavnim im predstavnicima.2 Vladanje u Habsburškoj monarhiji preuze
u vrlo teškim prilikama: baštinio je od brata Josipa, u jednu ruku, ne-
dogledan rat s Turskom, a, u drugu, teško ogorčenje novih podanika,
naročito Madžara i Hrvata. Stoga mu je bila najpreča briga da državu
svoju spase od sudbonosnih kriza.

1 [Same teorije “prosvijetljenog apsolutizma” nisu neposredno utjecale na postanak

nacionalnih pokreta kojima je korijenje mnogo dublje. Međutim, konkretna prak­
sa Josipove politike nesumnjivo je dala različite poticaje za pojavu tih pokreta.]
2 [U obzir je moglo doći samo plemstvo.)

38 7
 Ferdo Šišić

Saziv sabora u Budim. Još iz Firenze poručio je Madžarima i Hrva­

tima da će svoje vladanje započeti sazivom sabora i krunisanjem, a tek
što stiže u Beč, odmah treći dan (14. marta 1790) izdade na njih prog­
las u kojem im objavi da je po smrti bratovoj primio ugarsko-hrvatsko
prijestolje na osnovi zak. čl. I i II do 1723. (naime ugarsko-hrvatske
Pragmatičke sankcije) i da će staležima ostaviti njihova prava i sloboš­
tine što im daju ustav i zakoni; poradi toga potvrđuje Josipov proglas
(od 28. januara 1790) dodajući da će o onim reformama koje car nije
povukao (a to su edikt o toleranciji i onaj o dokinuću kmetstva) saslu­
šati mnijenje sabora, koji saziva nekoliko dana kasnije (29. marta) za
6. juna u Budim, sa zadatkom da izabere palatina, sastavi kraljevsku
inauguralnu diplomu, primi kraljevsku prisegu i izvrši svečano kruni-
sanje. Uporedo s nastojanjem oko primirenja Ugarske i Hrvatske teče
i Leopoldovo diplomatsko djelovanje da dođe do mira s Turskom, jer
unatoč pobjedama Laudonovim i osvojenju Beograda i Smedereva nije
bilo nade u trajni uspjeh, zato što je takmica Pruska ponudila sultanu
Selimu III navalni savez, dapače, na proljeće 1790. stajaše njezina vo­
jska tik do austrijske granice. To držanje snažne Pruske primora Le-
opolda da prihvati konvencije utanačene u Reichenbachu (u pruskoj
Šleskoj): Leopold se obvezao da će odmah s Turskom sklopiti primirje i
prekinuti savez s Rusijom, a Friedrich Wilhelm II posredovati sastanak
mirovnoga kongresa.
Leopoldova poruka primirila je doduše Madžare i Hrvate, ali uza sve
to nije nestalo ogorčenosti protiv netom minuloga samovoljnog vladanja
Josipova, dapače, vijest je o carevoj smrti pozdravljena s velikim us­
hitom, jer se u prvi mah općenito držalo daje sada nestalo svake pogibli
za ugarski i hrvatski ustav. Karakteristična je u tom smislu izjava hrva­
tskog velikaša baruna Ignjata Magdalenića, koji reče d a j e neustavnim
Josipovim vladanjem utrnula zakonska moć Pragmatičke sankcije od
1722. i time prekinuta veza između dinastije i naroda (filum interruption
successionis), pa da su tako Ugri i Hrvati u pravu da sebi biraju novu
dinastiju3 ili da utvrde s Leopoldom novi ugovor i novu inauguralnu
diplomu, u kojoj će biti ustav i suverenost države, kao i prava staleža,
jasnije i izrazitije istaknuti negoli dosada. Mnogo je znatnija od ovoga
časovitog i pojedinačnog državnopravnog domišljanja nenadana krepka
provala narodne svijesti i kod Madžara i kod Hrvata. “Madžarsko (i hrva­
tsko)4 plemstvo obuze ujedared neka patriotska vrtoglavica, pa su svi
htjeli da budu patrioti - kaže suvremeni Hrvat grof Adam Oršić - dali su
3 U tom je obziru veoma značajna brošura koju je pod svojim imenom napisao tada­
šnji peštanski sveučilišni profesor Karlo Koppi: “Jus electionis quondam ab Hun-
garis exercitum. Historia stirpis Arpadianae. Viennae (s. d.)”. Na kraju predgovora
datirana je ovim riječima: “Scribebam Pestini in ipso comitiorum sollemni aditu
6. juni 1790.” U toj brošuri Koppi dokazuje da francuska porodica vojvoda Crouy
(fa m ilia d u c u m C r o v ia c o r u m ) izravno potječe od Arpadovića, i to tobože od kralja
Stjepana IV (1163-1165) ili njegova (inače u vjerodostojnim historijskim izvorima
nepoznata) sina Marka.
4 [U originalnom tekstu Oršićevih memoara nema riječi: (i hrvatsko), koje je Šišić
sam umetnuo u tekst.)

388
 Povijest Hrvata

sebi krojiti haljine po staromadžarskom načinu, a i žene uzeše oblačiti

odijela madžarskoga kroja s krznom, a na glavu staviše čako;5 nitko
ne htjede da drugačije govori negoli madžarski, a u Hrvatskoj hrvat­
ski.” Oni su dakle protiv carevih političkih novotarija potražili oslona u
starim uspomenama ugarsko-hrvatske državne nezavisnosti, a protiv
germanizacije u preporodu narodnosti i narodnog jezika. Međutim, Ma­
džari su išli mnogo dalje od Hrvata: već su tada smatrali za najjači štit
protiv eventualnih ponovnih pokušaja germanizacije samostalnu ma­
džarsku državu sa čistim madžarskim narodnim obilježjem. Kao što
ima samo jedan bog i jedan kralj, govorahu, tako treba da bude samo
jedna država, jedan narod i jedan jezik od Karpata do Adrije - to bijaše
politička ideja Madžara u to doba, a takvom ostade, zapravo, u suštini
sve do 1918. Madžari su, dakle, posve poprimili ideju cara Josipa II; oni
su samo zamijenili jedinstvenu Austriju jedinstvenom Madžarskom, a
njemački jezik madžarskim. Hrvati su prihvaćali, doduše, misao o sa­
mostalnoj ugarsko-hrvatskoj državnoj zajednici, ali ono traženo jamstvo
nalazili su u “stoljećima posvećenom” latinskom jeziku, koji im je i jed ­
nima i drugima već odavna bio drugim materinjim jezikom.
Hrvatski sabor od 1790. Pod utjecajem takvih političkih pogleda
sastade se iza petogodišnje stanke velika skupština zagrebačke župani­
je 2. marta i upravi na Ugarsko namjesničko vijeće predstavku s mol­
bom da se sazove hrvatski sabor, koji će izabrati protonotara; zatim,
da se imenuje ban, za koju je čast preporučila grofa Ivana Erdodyja.
Na iduću skupštinu, 15. aprila, došao je i veliki župan zagrebački Ni­
kola Škrlec, vrativši se iz Ugarske. Obavivši restauraciju županijskog
činovništva, izreče vrlo značajan govor. Ponajprije sjeti plemstvo nemi­
lih događaja prošlih godina, naime, kako je ukinuta velikožupanska
čast, pogaženi bili zakoni, uvedene tuđinske uredbe i “egzotičan jezik”;
uz to istaknu da se zapravo takve težnje egzekutivne vlasti pokazaše
već od vremena Karla III, tako da se stvorio pravi sistem mimoilaženja
legislativne vlasti ili sabora. “Zato treba - reče - da se nerazrješivom
vezom sjedinimo s Ugarskom; onda neće više egzekutivna vlast moći
prelaziti svojih granica.” I doista, kad se malo zatim, 12. maja, sastao
u Zagrebu hrvatski sabor pod predsjedanjem novog bana grofa Ivana
Erdodyja (1790-1806), pošto je Josipov komisar grof Franjo Balassa
dao ostavku,6 zaključio je da se ima za Ugarsku i Hrvatsku osnovati za­
jednička vlada, koja će pomnjivo paziti i bdjeti da se ništa ne dogodi što
bi bilo u opreci s ustavom i zakonima Ugarske i Hrvatske; a takav odnos
između Ugarske i Hrvatske ima potrajati sve dok se ponovo ne osvoje

5 [Č a k o , neka vrsta kalpaka uobičajenog osobito kod Madžara.]

6 Suvremeni grof Adam Oršić zabilježio je u svojim memoarima o odlasku grofa Ba-
lasse iz Hrvatske ovako: “Ueber den Commissarius und Banus Balassa schrie man
auch stark. Hatten nicht einige bescheidene Manner die Jugend von Excessen ab-
gehalten, so wtirden sie selben gemisshandelt haben; darauf ging er auch davon,
legte seine Charge nieder und kam nicht mehr” (Kukuljević, Arkiv X, 262).

389
 Ferdo Šišić

N ik o la Š k r le c L o m n ič k i - P o v ije s n i m u z e j H r v a t ­
ske, Z a g re b

oni dijelovi Hrvatske što ih sada drže Turci i Mlečani,7 tako da se uz­
mogne naći na okupu dovoljan broj županija za uređenje posebnoga po­
litičkog dikasterija (vlade); sve dotle pak neka ovih šest županija8 prima
naloge od ugarske vlade. Time su, dakle, Hrvati onaj neustavni čin Ma­
rije Terezije od 1779. sami na svom saboru sankcionirali. Osim toga
zaključi hrvatski sabor još i to da se pitanje daće za uzdržavanje vojske
(contributio, died), koja se izravno daje kralju, mora ubuduće raspraviti
i prihvatiti samo na ugarskom saboru i nigdje drugdje, ali odjelito od
ugarske ratne daće.

7 Pod tim su krajevima Hrvati tada razumijevali zapadni dio današnje Bosne do Vr­
basa s Jajcem ili takozvanu Tursku Hrvatsku, zapadnu Hercegovinu s Ljubuškim
ili Tursku Dalmaciju i Mletačku Dalmaciju do Neretve. Dubrovnik postojaše još
kao samostalna republika, a Boka Kotorska zvala se Mletačka Albanija. Tek 1815.
protegnulo se ime Dalmacija još i na njih.
8 Zagrebačka (koja je tada obuhvatala poslije dokinuća severinske, 1787, i Gorski
kotar), križevačka, varaždinska, virovitička, požeška i srijemska, dakako bez Voj­
ne krajine u Posavini.

3 90
 Povijest Hrvata

Budimski sabor. S takvim zaključcima pošli su potom hrvatski pos­

lanici na sabor u Budim; bili su to Nikola Škrlec za gornju (velikašku)
kuću, a Adam Škrlec (sinovac Nikolin) i Franjo Bedeković za donju (zas­
tupničku). U uputi koju im je hrvatski sabor dao još im je naloženo da
se imaju u općejavnim poslovima pokoravati većini glasova, ali ipak ta­
ko da time ne budu povrijeđena posebna prava Kraljevine Hrvatske, dok
su se u pitanju stjecanja građanskoga prava protestanata u Hrvatskoj
imali strogo držati starih hrvatskih zakona koji toga ne dopuštahu.
Međutim, budimski je sabor odmah pošao takvim putem kakvom se
Hrvati nisu nadali. Već u prvoj sjednici (11. juna) zapodjenuše madža­
rski zastupnici u donjoj kući raspravu o madžarskom jeziku, idući za
tim da se njime ne samo raspravlja (što su oni većinom odmah i činili)
već i vodi saborski dnevnik (diarium) kao original, dok bi latinsko iz­
danje bilo tek neautentični prijevod. Protiv toga podignu svoj glas oba
hrvatska zastupnika, dapače Bedeković izjavi privatno istoga dana da
ne može pristati uz madžarski jezik, “jer je narod hrvatski korjenit kao
i madžarski, a bila bi velika sramota kad bi s vremenom, izgubivši svoj
(hrvatski) jezik, prestao biti zasebni narod i postao slugom Madžara”.9
Nakon ponovne rasprave sjutradan donja kuća napokon zaključi da se
uz madžarski tekst saborskog dnevnika ima napose izdavati i latinski
kao autentičan prijevod, a oni koji ne znaju madžarski neka govore lati­
nski. Poslije toga došlo je na red glavno pitanje ovog sabora: krunisanje
novoga kralja, a s tim u vezi i rasprava o inauguralnoj diplomi koju je
trebalo sastaviti prije krunisanja. Većina je sabora htjela zavjernicu ima­
ti tako da se u nju stavi sve ono što bi moglo posve zajamčiti neovisnost
Ugarske, a reforme da se provedu u skladu sa staleškim privilegijima.
Rasprava se otegla punih šest nedjelja a da sabor nije još Leopolda
pozvao u svoju sredinu. Kralj je to naumice sve dotada dopuštao žele­
ći da se staleži najprije primire, a zatim odlučno istupi. Dana 20. jula
javi im preko ugarskoga kancelara da nikako nije voljan prihvatiti no­
ve diplome, već ili onu Karla III ili onu Marije Terezije, a to je u svom
pismenom odgovoru ponovio još i onoj saborskoj deputaciji što je došla
preda nj da ga pozove na krunisanje (2. augusta). Nato sabor odluči da
posebni odbor sastavi kombiniranu diplomu od one Karla III i one Mari­
je Terezije, ali Leopold, da smekša staleže, dopusti sada južnougarskim
i hrvatsko-slavonskim krajiškim Srbima crkveni sabor, koji se sastao
u Temišvaru (1. septembra). Na tom saboru zaključe sakupljeni Srbi,
na poticaj nekih prisutnih vojničkih ličnosti, da zamole Leopolda da im
dade posebni srpski teritorij (Banat) kao vojvodinu, s despotom na če­
lu, posebnu srpsku Dvorsku kancelariju u Beču, posebne srpske urede
za rješavanje civilnih i crkvenih poslova i posebni srpski sabor. Već 17.
septembra odgovori Leopold Srbima daje rado pripravan ispuniti im že­

9 Ove je riječi Bedeković kazao Madžaru Josipu Keresztesiju, koji ih je i zabilježio u

svom dnevniku (Keresztesi, Magyarorszag polgari es egyhazi kozeltebol a XVIII-dik
szazad vegen. Budimpešta 1882, 255).

391
 Ferdo Šišić

lje i da se raduje što srpski sabor tako razborito vijeća; svakako će im u

najskorije vrijeme urediti “ilirsku” Dvorsku kancelariju.10
Budimski je sabor, međutim, nastavio vijećanje i donio prijedlog da
se madžarski jezik postepeno uvede kao službeni u sve urede u Ugar­
skoj i u Hrvatskoj. Tomu se prijedlogu opriješe Hrvati, i to ne samo oni
u donjoj kući već i članovi gornje kuće, na čelu s banom grofom Ivanom
Erdodyjem i zagrebačkim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem. Ban
izjavi da će se tako oba kraljevstva zavaditi, jer jedno hoće da drugome
nametne zakon,11 a biskup Vrhovac istakne d a j e u jednoj državi gdje
ima više naroda upravo nedostojno i nepravedno kad jedan narod hoće
da svoj jezik nametne drugomu; kad Madžari tako rade, onda im je pred
očima samo to kako bi Hrvate uklonili od zajedničkih državnih poslova,
tako da uzmognu ostati sami. Uporedo s debatom o madžarskom jeziku
počne sabor raspravljati i o građanskom pravu protestanata. Većina
madžarskih zastupnika i velikaša bila je za to da im se ono dade i u
Hrvatskoj, ali ban se tome usprotivi rekavši da na osnovi starih hrva­
tskih zakona i kraljevskih potvrda (počevši od 1608) nema protestan­
tima mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji. Sada počeše Madžari tvrditi da se
ove potvrde tiču samo Hrvatske a ne još i Slavonije, gdje tobože nema
mjesta banskoj vlasti; ali ih Hrvati odbiše dokazujući da je Slavonija
oduvijek pod banom. Energičnije istup Hrvata bio uspješan: madžarski
jezik i građansko pravo protestanata ostadoše ograničeni na Ugarsku.
Uto je saborski odbor dovršio zaključenu kombiniranu inauguralnu dip­
lomu te je podastro (20. septembra) Leopoldu, ali kralj je vrati izjavivši
ponovo da ne prima druge diplome već ili onu Karla III ili onu Marije
Terezije. Videći sabor kraljevu postojanost, a saznavši osim toga još i
za zaključke srpskoga temišvarskog sabora, koji ga osupnuše, popusti i
prihvati nakon žestoke rasprave kraljevu odluku. I tako je kralj Leopold
svladao otporni duh budimskog sabora i zakazao krunisanje za 15. no­
vembra u Požunu, kamo je potom i sabor premjestio svoja vijećanja.
Požunski sabor. Leopold otvori sabor 10. novembra, uz običajene
ceremonije, i preda mu svoje kraljevske propozicije. Već treći dan (12.
novembra) sabor je jednodušno, i ne otvorivši kraljevski otpis koji je sa­
državao imena kandidata, izabrao palatinom mlađega Leopoldova sina
nadvojvodu Aleksandra, a zatim je prihvatio po kraljevoj želji kao ina­
uguralnu diplomu onu Marije Terezije i svečano okruni 15. novembra
1790. Leopolda krunom sv. Stjepana. Poslije toga sabor se pozabavio

10 Leopold je osnovao “Ilirsku dvorsku kancelariju” 20. februara 1791. i stavio joj
na čelo bivšega hrvatskog komisara i bana grofa Franju Balassu; ali je njegov
nasljednik Franjo I dokine već 1792. zak. čl. X stvorenim na saboru u Požunu.
Poznato je da su na dvoru u Beču doseljene Srbe od 1690. dalje nazivali u služ­
benim spisima “Iliri”.
11 Očito ima poznata krilatica: “Regnum regno non praescribit leges” odatle svoj pos­
tanak. Samo greškom je tradicija (nigdje zabilježena u starije vrijeme) voli pripisi­
vati banu Tomi Erdodyju (1584-1595 i 1608-1614; umro 1624). - [Opravdanost
ovog mišljenja dokazao je Vj. Klaić u članku: “Regnum regno non praescribit
leges” (4. rujna 1790), Crtice iz hrvatske povijesti, 1928.)

392
 Povijest Hrvata

temeljnim državnopravnim pitanjima, modernim reformama i svojim že­

ljama i tegobama. Pri tom je Leopold odlučno zastupao napredni duh
novog vremena hoteći da se reforme i njihovi blagotvorni utjecaji po mo­
gućnosti protegnu na cijelo pučanstvo u Ugarskoj i Hrvatskoj. Ali stale­
ži su samo u državnopravnim pitanjima pokazali velik interes i pažnju,
dok su u pitanju reforma zastupali zasukano mišljenje, kao daje tobože
stari feudalni ustav sasvim dobar i da se u njemu kriju mudri zakoni za
sve, samo što oni još nisu provedeni.
Prvi su se državnopravni zakonski članci požunskog sabora od
1790/91. odnosili na Leopoldovo krunisanje i baštinsko pravo njegovih
nasljednika na temelju Pragmatičke sankcije od 1722, zatim na kraljev­
sku zavjernicu, prisegu i stalno određeni rok od šest mjeseci za novoga
kralja po smrti njegova prethodnika, na izbor palatina nadvojvode Alek­
sandra, na čuvanje u Budimu krune sv. Stjepana, koja se više nikad
ne smije iz zemlje iznositi. Najvažniji je deseti članak, u kojem kralj priz­
naje i obvezuje se da će Ugarsku i Hrvatsku smatrati posve nezavisnom
državom. Nadalje kralj izjavljuje da Ugarskoj i Hrvatskoj može davati
zakone ili ih ukidati i tumačiti samo zakonito okrunjeni kralj u spora­
zumu sa staležima sabranim na saboru, pa se zato obvezuje za sebe i
svoje nasljednike da više nikad neće Ugarskom i Hrvatskom vladati dvo­
rskim naredbama ili patentima, dapače, takve spise nisu oblasti (ugar­
ske i hrvatske) dužne primiti. Sabor se ima sastajati barem svake treće
godine, ali i prije ako to opće dobro zahtijeva. Člankom XIV određuje se
da u Ugarskoj ima da bude vrhovna politička oblast Ugarsko namjesnič-
ko vijeće, koje je posve nezavisno od bečkih oblasti i izravno podložno
kralju. Nikakav se tuđinski jezik ne smije uvoditi kao službeni, dok se
zasada madžarski jezik odmah uvodi u gimnazije, akademije (pravne i
filozofske) i na sveučilište; u ugarskim oblastima neka se zasada još ure­
duje u latinskom jeziku. Isto tako ne može kralj samovlasno tražiti nova­
ka za vojsku, ni hrane, ni novaca, već sve to ima izvršiti u sporazumu
sa staležima na saboru, a naročito se ratna daća (ili kontribucija) ima
od sabora do sabora tačno odrediti. Ovim zamašnim člancima bijaše,
po mišljenju velikaša i plemića prisutnih na saboru, ustav osiguran, pa
se zatim prešlo na pitanje reforama. Poslije oduljeg raspravljanja staleži
zaključe da se ono zasada skine s dnevnog reda i da posebno izabrani
odbor ima najprije o tome izraditi opsežan izvještaj i podastrijeti ga bu­
dućem saboru, koji će zatim o njemu raspravljati; samo članak XXXV,
kojim se dopušta kmetovima i seljacima slobodno seljenje, bio je nakon
burne rasprave prihvaćen.
Kad se potom prešlo na “želje i tegobe”, došli su na red Hrvati. Hrva­
tski saborski protonotar Donat Lukavski pročita 3. decembra u donjoj
kući želje Hrvata, a među njima i onu da županije zagrebačka, križevač-
ka i varaždinska i nadalje ostanu pod Ugarskim kraljevskim namjesnič-
kim vijećem, kako je to odredila još 1779. kraljica Marija Terezija, samo
mole da se u vijeće uzmu u razmjeru i sinovi Kraljevine Hrvatske, a tako
i banu da se dade u njemu mjesto i glas, ali hrvatski autonomni pos­
lovi imaju se i nadalje raspravljati samo u hrvatskom saboru. Druga se

393
 Ferdo Šišić

želja Hrvata odnosila na hrvatsku ratnu daću, za koju hrvatski staleži

mole - “budući daj e već uređena po načinu ugarske manipulacije” - da
se ni ubuduće ne može nigdje drugdje o njoj raspravljati ni povisiti je,
osim na zajedničkom saboru, ali ipak zasebno od ugarske ratne daće.
Sabor prihvati poslije značajne rasprave oba prijedloga, a kralj ih zatim
potvrdi. To su zakonski članci LVIII i LIX. Stvorivši tako 74 zakonska
članka, sabor se napokon razišao. Leopold je došao u Požun 13. marta
1791, sankcionirao sve zakonske članke zajedno, a potom uz običajne
ceremonije zaključio sabor.
Hrvatski sabor od 1791. Vrativši se u Zagreb ban Ivan Erdody sazo­
ve sabor za 7. juna 1791, koji uz neke prigovore primi izvještaj hrvatskih
poslanika na znanje, a tako i zakonske članke stvorene na požunskom
saboru, a zatim još zaključi da se ima na pučkim i srednjim školama u
Hrvatskoj i Slavoniji učiti madžarski jezik kao neobligatan predmet, to
jest da ga uče oni koji misle da će od toga imati koristi. Prvi učitelj ma­
džarskog jezika na pučkoj školi došao je već u oktobru 1791. u Zagreb,
a iduće godine bilo ih je još i u Varaždinu i u Požegi. Na gimnazijama
učio se po dva sata u tjednu, a uz to je izdana i gramatika madžarskog
jezika, napisana kajkavskim narječjem.
I tako se najzad dovrši politički rad što se skupio oko sabora od
1790/91. Budimsko-požunski sabor pokazao je prije svega da su Hr­
vati zavisni od madžarske saborske većine u takozvanim zajedničkim
poslovima. Ali kudikamo znatniji bijahu zakonski članci LVIII i LIX,
kojih dalekosežne posljedice tadašnji hrvatski staleži nisu još, bez su­
mnje, mogli dokučiti, premda su ih mnoge bistrije glave naslućivale.
Skora će budućnost pokazati daje njima bio zadan težak udarac hrvat­
skoj samostalnosti kao posebnom kraljevstvu, i to zato što je ubrzo po
shvaćanju Madžara nestalo ravnopravnosti između Ugarske i Hrvatske.
Hrvatska se počela malo-pomalo shvaćati u službenoj praksi i u politič­
kom životu kao sastavni dio Ugarske. Udarac bijaše to teži što je Uga­
rsko kraljevsko namjesničko vijeće, kojemu je od 1790. sve do 1848.
stajao na čelu uvijek jedan nadvojvoda, sebi prisvojilo svu političku
vlast, pored koje su ban i hrvatski sabor posve iščezavali. I doista, ota­
da bi se hrvatski sabor sastajao samo uoči zajedničkoga, na nekoliko
dana, s jedinom političkom zadaćom da izabere poslanike za gornju i
donju kuću i da im dade upute, a poslije zajedničkog sabora opet bi se
sastao da primi izvještaj svojih poslanika i da proglasi na ugarskom sa­
boru stvorene zakonske članke. Drugim riječima: otada, pa do 1848,12
za povijest je hrvatskog naroda od veće važnosti i bitnosti ono što se
događa na dugotrajnim požunskim saborima negoli ono što se u dan-
-dva stvorilo u ograničenoj kompetenciji hrvatskog sabora. Razumije se
daj e padom kompetencije hrvatskog sabora spala i vlast njegova pred­
sjednika, hrvatskog bana, na stepen egzekutivnog organa Ugarskoga
namjesničkog vijeća.

12 [Već hrvatski sabor od 1845. obilježava odlučnu prekretnicu u dotadašnjem poli­

tičkom razvitku Hrvatske. Vidi dalje.)

394
 Povijest Hrvata

Kralj Leopold nije se dugo nauživao plodova svoje diplomatske vješ­

tine. Uglavivši s Turskom 4. augusta 1791. mir u Svištovu (na Dunavu
u Bugarskoj), kojim sultanu Selimu III vrati sve ono što je bilo osvojeno
u Srbiji, a zadrža samo Staru Oršavu na Dunavu, Dvor na Uni, Drežnik,
Petrovo selo, Lapac i Srb u današnjoj Hrvatskoj, te sklopivši s Pruskom
savez (u februaru 1792) protiv revolucionarne Francuske na spas svog
šurjaka Ludovika XVI, umre nenadano od žestokog nazeba u Beču 1.
marta 1792.

II
PRVO DOBA VLADANJA FRANJE I
(1792-1815)

Značaj Franje I. Leopolda II naslijedi na prijestolju najstariji sin Fra­

njo I (1792-1835), koga je još kao mladića stric car Josip II, nemajući
sam djece, pozvao na bečki dvor da ga valjano odgoji za budućega vla­
dara. Kad je preuzeo vlast, bile su mu dvadeset i četiri godine. Kao da
nije bio sin liberalnog Leopolda II, već konzervativnog Leopolda I, Franjo
bijaše vazda za svoga dugog vladanja u oštroj opreci ne samo s napred­
nim duhom svog vremena nego i s modernim pravcem svog oca. Ideja ca­
rskog apsolutizma svega gaje prožimala kao nekoć njegove habsburške
pradjedove, a od strica cara Josipa naučio je mrziti još i politički utjecaj
staleža. Taj se pak osjećaj pod dojmom krvavih događaja francuske re­
volucije razvio u krajnju ogorčenost prema svakoj novotariji i svakom
modernom nastojanju; njegovu politiku vodila je dosljedno tome samo­
volja. Inače bijaše gorljiv katolik i uzoran muž i otac svojoj porodici, šut­
ljiv i ozbiljan, gvozdene ustrajnosti i volje, neumorne marljivosti i savjes­
nosti u državnim poslovima. Njegovo dugotrajno, četrdesettrogodišnje
vladanje dijeli se na dva različita doba. U prvo je doba (1792-1815) Fra­
njo I u neprekidnom ratu s francuskom revolucijom i s Napoleonovim
carstvom, a u drugo doba (1815-1835) vlada doduše mir na granicama
njegove države, ali je on zato u sporu sa svojim podanicima potiskujući
njihove slobodoumne težnje.
Početak Franjina vladanja. Tek što je Franjo I sjeo na prijestolje,
navijesti mu Francuska rat. Zato je bilo nužno da se dade što prije ok­
runiti i da se obrati na ugarske i hrvatske staleže da mu dadu novaka
i izvanrednu ratnu daću. Krunisanje je obavljeno s uobičajenim sjajem
(6. juna 1792. u Budimu), na što je sabor udovoljio kraljevim željama
u pogledu ratnih potreba, a Franjo je za uzvrat sankcionirao zakon ko­
jim se u ugarske škole uvodi madžarski jezik kao obligatni predmet,
a u hrvatske kao neobligatni,13 što je zatim prihvatio i hrvatski sabor
(11. augusta). Iduće su godine ispunjene teškim ratovima s francuskom

13 Zak. čl. VII od 1792: “annuente sua maiestate regia decernunt status et ordines,
ut studium linguae Hungaricae intra fines regni eiusdem deinceps sit studium
ordinarium... in partibus autem adnexis maneat studium extraordinarium.”

395
 Ferdo Šišić

revolucijom. Zbog toga su u to vrijeme prevladavale u javnom životu

vojničke potrebe, a pitanje unutrašnjih reforma bilo je potisnuto u po­
zadinu te su Ugarska i Hrvatska opet došle pod neograničeni utjecaj
Beča. Tomu je najviše pridonio strah od francuskih revolucionarnih
ideja, koje su ispunile užasom i kralja Franju i konzervativno ugarsko
i hrvatsko plemstvo. Budući da je ognjište tih ideja bila literatura, za­
počne sada u čitavoj državi hajka protiv književnika i svih onih za koje
se držalo da su natrunjeni modernim idejama. Žrtva toga duha vreme­
na bijaše opat Ignjat Martinović14 koji se u Pešti s nekim drugovima
u tajnom - ali inače bezazlenom i neopasnom - društvu zagrijavao za
francuske demokratske ideje o “pravima čovjeka” Budimsko kraljevsko
vrhovno sudište ipak ga je osudilo “radi uvrede veličanstva” na smrt,
koju je zatim s nekoliko drugova podnio na budimskoj poljani (20. ma­
ja 1795), uz odobravanje gotovo čitave Ugarske i Hrvatske, a naročito
plemstva i svećenstva.15 Taj se konzervativni duh snažno odražavao i
na novom saboru što g a je kralj sazvao u Požun (za 6. nov. 1796), a na
kojem su staleži votirali kralju dopunjenje vojničkih potreba i izabrali
palatinom kraljeva mlađeg brata nadvojvodu Josipa (1796-1847), jer je
njegov brat, palatin Aleksandar Leopold, nenadano umro.
Francuski ratovi i propast Venecije. Već u vrijeme toga sabora
francuske su se čete, poslije višegodišnjeg ratovanja, opasno približa­
vale Beču. Kako je poznato, stoljetne nepravde i besprimjerni držav­
ni dugovi prouzročiše u Francuskoj krvav pokret poznat pod imenom
“revolucije”.16 Budući da se bečki dvor zauzimao za kralja Ludovika
XVI, muža Marije Antoanete, kćeri Marije Terezije, navijeste kolovođe
francuske revolucije kralju Franji rat (20. apr. 1792). U tom prvom pe­
togodišnjem ratu (1792-1797) sudjelovali su Hrvati i Srbi krajišnici u
znatnom broju; vojevali su na raznim bojištima u sjevernoj Italiji, Nizo­
zemskoj i Njemačkoj, a osobito se 1796. iskazaše izuzetnim junaštvom.
Tada je na sjevemoitalskom bojištu imao vrhovnu komandu na francus­
koj strani general Napoleon Bonaparte. Napose treba istaknuti hrabru
navalu ličkog pukovnika Josipa Vukasovića na Dego (15. apr.) i trodnev­
nu (15, 16. i 17. nov.) herojsku obranu mosta preko rječice Alpone, kod
sela Arcole (jugoistočno od Verone). Najzad su se austrijske vojske ipak

14 Martinović, potomak jedne u Ugarsku 1690. doseljene srpske porodice, komu se

otac pokatoličio kao austrijski časnik, rodio se 20. jula 1755. u Pešti. On je tada
(1795) bio već potpuno pomadžaren.
15 [Urota, koja se nikako ne može smatrati “bezazlenom”, obuhvatila je svojim taj­
nim društvima i Hrvatsku gdje joj je prišao komorski činovnik Josip Kralj. Njego­
vo samoubistvo 1795. onemogućilo je proširenje istrage na Hrvatsku. - Iz kruga
ovih “jakobinaca”, kako su ih već suvremenici nazivali, potekla je revolucionarna
pjesma na kajkavskom narječju koju je 1956. objavio K. Benda u Studia slavica
Acad, scient. hung. II. Međutim, ona nije istovetna s otprije poznatom pjesmom
koju je fragmentarno saopćio još T. Smičiklas (Poviest hrvatska II, 1879, str.
399). Usp. o tome izvode J. Šidaka u Hist, zborniku IX, 1956, str. 184-186.]
16 [U ovim je riječima Šišić izrazio samo neke od vanjskih simptoma duboke krize
feudalnog poretka u Francuskoj, koja je najzad našla svoje rješenje u buržoasko-
-demokratskoj revoluciji g. 1789-1794.)

39 6
 Povijest Hrvata

morale povući ispred Francuza, koji prodriješe sve do Ljubna (Leoben) u

sjevernoj Štajerskoj. Tada se kralj Franjo skloni na mir, pa njegovi opu­
nomoćenici uglaviše s generalom Napoleonom Bonapartom u Ljubnu
osnovne tačke budućemu miru (18. apr. 1797). Napisane i potpisane
bijahu dvije isprave - jedna za javnost ijed n a tajna. U tajnoj se ispravi
kaže da Austrija, u zamjenu za Lombardiju, dobiva od Venecije među
ostalim zemljama još i Istru, Dalmaciju, Kvarnersko otočje i Boku Koto­
rsku. Budući da se Napoleon obvezao da će na to primorati Mletačku
Republiku, izazove s njome pod različitim izlikama oštar spor, a taj se
svrši ukinućem i padom starodrevne “vjerenice Jadranskog mora” (12.
maja 1797). Padom Mletačke Republike prestane i njezino vladanje na
Hrvatskom primorju.
Dalmacija dolazi u vlast kralja Franje i traži sjedinjenje s Hrva­
tskom. Glas o nenadanom padu Mletačke Republike, kojom da su to­
bože zavladali “jakovljevci16a i čifuti iliti žudije”, tako se bolno dojmi
njezinih bijednih podanika u Dalmaciji da su u tili čas po cijeloj zemlji,
a naročito u Šibeniku, Trogiru i Splitu, oko sredine juna buknuli među
seljaštvom i nižim građanskim slojevima nemiri i neredi svake vrste.17
Sasvim je, dakle, prirodno da se u taj čas sva briga dalmatinske inte­
ligencije kretala oko pitanja kako da se što brže učini kraj anarhiji u
zemlji. U takvim krizama uvijek historijske tradicije i narodne tenden­
cije preuzimaju odlučnu ulogu vodilju, pa tako se razbudi sama od se­
be među obrazovanim plemstvom i svećenstvom, a zatim i kod ostalog
puka, svijest o historijskoj zajednici Dalmacije s Hrvatskom: bivša se
Mletačka Dalmacija sva jednodušno izjavi za sjedinjenje s Hrvatskom.
Na čelu su tome pokretu bili Splićani conte Draganić-Vrančić i nadbis­
kup Cippico, makarski biskup Blašković, franjevac Andrija Dorotić i
pravoslavni generalni vikar Gerasim Zelić. Već oko 17. juna pošla je
svečana deputacija Dalmatinaca u Beč da se pokloni u ime zemlje Fra­
nji I, s molbom da kao ugarsko-hrvatski kralj primi Dalmaciju natrag
pod svoju vlast. Kad ova deputacija stiže u Senj, sastane se s krajiškim
pukovnikom Casimirom, koji je počne uvjeravati da joj nije potrebno
poći do Beča jer da će za koji dan stići u Dalmaciju carska vojska i vra­
titi joj mir i red. Uz to se pukovnik Casimir obvezao deputaciji da će u
Zagreb otpremiti grofu Ivanu Erdodyju, kao banu Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije, njezinu adresu za sjedinjenje s Hrvatskom, upravljenu na
kralja. Sporazumjevši se tako s pukovnikom, deputacija položi na njego­
ve ruke prisegu vjernosti kralju Franji i vrati se šireći Dalmacijom glas
o skorom dolasku carske vojske. I doista, 5. jula 1797. prispije u Zadar
carski general Mato Rukavina (iz Trnovca u Lici) sa 4000 momaka, Hr­
vata krajišnika, i više topova na 72 broda, pa je dočekan urnebesnim

16a [Jakobinci, kao izraziti revolucionari.)

17 [Ti su nemiri imali izrazito socijalno značenje jer su težaci nastojali da sma­
nje svoje obaveze prema vlasteli, a pučani da učine kraj povlaštenom položaju
plemstva. Usp. o tome G. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom
(1797-1814), Rad JAZU 269, 1940, str. 24-27.)

397
 Ferdo Šišić

klicanjem naroda. Još istog dana izdao je proglas na narod, u kojem

mu je zajamčio sva stara prava i sloboštine zemlje, a zatim je skinut
mletački barjak i razapet carski. Tako zanosno dočekaše Rukavinu i
ostali gradovi i manja mjesta uz obalu i po otocima, a unutrašnju je
Dalmaciju, od Knina do Imotskoga s istim uspjehom obišao pukovnik
Casimir. I Rukavina i Casimir naiđoše svagdje u zemlji ne samo na odu­
ševljenje naroda nego i na snažni pokret za sjedinjenje s Hrvatskom,
o čemu je general i obavijestio ministra spoljnih poslova na bečkom
dvoru, Franju Thuguta, poslije svoga povratka u Zadar. Ali taj pokret
za sjedinjenje ne nađe kod njega odaziva, jer “poradi sadašnjega stanja
stvari ne može da bude ni govora o sjedinjenju ili sličnim rješenjima”.
Međutim, sve je to bilo samo povodom da se ministar Thugut požurio
kako bi što prije imenovao za Dalmaciju zasebnoga carskog komisara, a
zemlju podvrgao izravno bečkoj centraloj vladi, jer mu se general Ruka­
vina kao prijatelj ideje sjedinjenja s Hrvatskom nije činio prikladnim za
građansku upravu. Uto je Rukavina dovršio i okupaciju Boke Kotorske
(Mletačke Albanije), u kojoj je također bilo nemira poslije pada mletačke

B is k u p M a k s im ilija n V r h o v a c

vlasti, a kad se vratio u Zadar, predani su mu vojnički poslovi Dalma­

cije. Građansku, pak, upravu preuzeo je carski komisar grof Raimund
Thurn, dobivši uputu od ministra Thuguta da ima “nezgodnoj želji Dal­
matinaca”, da se sjedine s Hrvatskom, stati na put. Grof Thurn počne
doista odmah djelovati u tom smislu: on stane na štetu hrvatskog i
srpskog življa podupirati i jačati talijanski element, jer taj se nije odu­
ševljavao za sjedinjenje. Uskoro potom sklopi kralj Franjo s Francus­
kom definitivni mir u Campoformiju (noću od 17. na 18. oktobra 1797),

398
 Povijest Hrvata

kojim mu je Dalmacija potpuno predana u vlast. Ali, prvo austrijsko

vladanje u Dalmaciji (od 1797 do kraja 1805) nije se u suštini mnogo
razlikovalo od mletačkoga, jer je zadržalo sve uredbe što ih je zateklo, a
izuzetak čine tek neke reforme u školstvu i sudovanju.
Postanak Austrijske Carevine i požunski sabor od 1805. Mir s
Francuzima nije dugo potrajao jer je već poslije dvije godine došlo do
drugoga rata (1799-1801), a uskoro i do trećega (1805), ali oba rata,
naročito onaj od 1805, svršiše nepovoljno za carsko oružje, jer je Napo­
leon - koji je međutim proglašen nasljednim carem Francuza (20. maja
1804) - potukao u “trocarskoj” bitki sjedinjenu austro-rusku vojsku
kod Slavkova (njem. Austerlitz, u Moravskoj, 2. dec. 1805). Posljedica
bijaše d a je Franjo morao mirom u Požunu (26. dec.) odstupiti Napole-
onu Dalmaciju. Još poslije drugoga rata sastao se u Požunu sabor (u
maju 1802), na kojem su sabrani staleži, pošto su kralju votirali nove
ratne potrebe, iznijeli na prijedlog hrvatskih poslanika pred kralja že­
lju da se novostečena Dalmacija sjedini s Hrvatskom; ali ona nije ispu­
njena. Uskoro potom nastala je važna promjena u kraljevu naslovu.
Videći da Njemačka sve više dolazi pod francuski utjecaj, Franjo uzme
nasljedni carski naslov austrijski (10. aug. 1804), a poslije dvije godine
(16. aug. 1806) odrekne se izbornog naslova rimskog cara, čime je taj
drevni naslov zauvijek dokinut. Tu je važnu promjenu Franjo (17. aug.
1804) javio Ugarskoj i Hrvatskoj riječima da novi naslov služi samo za
uvećanje sjaja i dostojanstva čitave Monarhije i da ne dira u integritet,
prava, zakone i ustav Ugarske i Hrvatske. Zapravo se novim naslovom
zbila značajna promjena: njime je postala nova državnopravna tvorba,
Carevina Austrija, koja je otada nastojala da novom i svježom snagom
oživotvori stare težnje centralizma. Drugi put sastao se sabor u Požunu
usred rata s carem Napoleonom (u oktobru 1805). Votiravši kralju sve
što je bilo nužno za ratovanje, ugarski su staleži gledali da dadu što više
maha madžarskom jeziku, zaključivši da se ima uvesti gotovo u sve uga­
rske urede, a zatim zaželješe da se uvede i u hrvatske škole kao obave­
zan predmet jer su imali pred očima da ga zakonom uvedu i u hrvatske
urede. Ali u tome naiđoše Madžari na jak otpor hrvatskih poslanika, šta-
više, zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac izjavi u gornjoj kući da
će se i Hrvati povesti za primjerom Madžara i uvesti u svoje urede “svoj
ilirski jezik”, naime štokavsko narječje. Stoga je zakonski članak (IV:
1805) ostao ograničen samo na Ugarsku (infra limites regni Hungariae).
Kad se poslije toga sastao hrvatski sabor u Varaždinu (28. nov.), odobri
držanje svojih poslanika, stvorivši zaključak “da u tim kraljevinama i u
njihovim juridičkim i političkim poslovima nikad ni u jedno doba nema
biti madžarski jezik, niti ikakav drugi, službeni, nego samo latinski”.
Francuska uprava u Dalmaciji: Viško18 Dandolo. Car je Napoleon
tražio prilikom sklapanja mira u Požunu Dalmaciju za sebe najviše zato
što se mislio okoristiti njezinim strateškim položajem u eventualnom

18 [tj. Vincenzo.)

399
 Ferdo Šišić

ratu s Rusijom, računajući da bi mu vojske, prolazeći preko turskog ze­

mljišta, kao prijateljskog i savezničkog, lako mogle i s juga udariti. Ali
Rusi su znali za Napoleonove osnove pa su stoga nastojali da Francuze
maknu iz Dalmacije. Tako se dogodi da su Francuzi, kad su u februa­
ru 1806. pod vodstvom generala Molitora zaposjeli sjevernu Dalmaciju
do Neretve, našli u martu Boku Kotorsku u rukama Rusa i njihovih
saveznika Crnogoraca. Iz Boke zauzmu Rusi otok Korčulu, a nastoja-
hu da i Dubrovačku Republiku privuku na svoju stranu jer se za nju
otimahu i Francuzi. Dubrovački senat odluči se najzad poslije dugog
oklijevanja za Francuze i dopusti im prolazak preko svoga zemljišta u
Boku, jer Francuzi nisu raspolagali nikakvim ratnim brodovljem. Dana
26. maja 1806. pojavi se pred Dubrovnikom general Lauriston s 1500
ljudi i zamoli senat da bi dopustio da mu se čete u gradu odmore. Čim
mu Dubrovčani otvoriše gradska vrata, zauzme Lauriston po Napoleono-
voj uputi gradske kule i učvrsti se u njima. Tako svrši Dubrovačka Re­
publika poslije tisućljetne slobode, a samo kratko vrijeme nakon svoje
vjekovne suparnice u lagunama. Dubrovnik ostade otada francuski,
unatoč svemu naprezanju Rusa i Crnogoraca, kojima ostade u vlasti sa­
mo Boka Kotorska i Korčula. Nato preda Napoleon vojničko zapovjedniš­
tvo u Dalmaciji vještom generalu Augustu Marmontu, a civilnu upravu
umnom ali taštom Mlečaninu Visku Dandolu, koji steče za kulturni
napredak Dalmacije u razmjerno kratko vrijeme neprolaznih zasluga.
Tek što stiže u Zadar, izda Dandolo (10. jula) javni proglas na talija­
nskom i hrvatskom jeziku, u kojem objavi pučanstvu da ga vode “čiste
i poštene misli”. Brzo i pravedno sudovanje, valjana i dobra uprava na
osnovi zakona i dobrohotnosti, podupiranje i pridizanje poljodjelstva,
obrta i trgovine, “sve su to stvari - oglasi on - koje mi najviše stoje na
srcu”. Dandolo je doista svoju riječ iskupio preporodivši u malo godina
Dalmaciju od srednjovjekovnog mrtvila na bujan, pomlađen, moderan
život. Prvo obilježje preporoda zanemarene Dalmacije bijaše tjednik “II
regio Dalmata Kraljski Dalmatin”, prve hrvatske novine, od kojih je prvi
broj izašao u subotu 12. jula 1806. na talijanskom i “arvackom” jezi­
ku19 Zatim Dandolo proputova u septembru zemlju da se upozna s nje­
zinim potrebama.
Središte cjelokupne uprave s talijanskim kao službenim jezikom bija­
še zemaljska vlada sa sijelom u Zadru, zvana providurija (laproueditura
generale), kojoj stajaše na čelu providur (proueditore generale). Među­
tim, Dandolo nije bio samostalan upravitelj, već podvrgnut talijanskom
potkralju Eugenu Beauharnaisu kao svome neposrednom glavaru,20
dakle je odsada Dalmacija bila sastavni dio Kraljevine Italije. Providu­
rija se raspadala na šest odjela (diuisioni), kojima su vrhovne glave bili

19 (Poticaj za izdavanje tih novina nije dao Dandolo nego talijanski potkralj Eugen
Beauharnais. Prvi broj je bio pripremljen za štampu već prije Dandolova dolaska.
- Usp. Š. Urlić, Bartuo Benincasa, urednik Kraljskog Dalmatina, Nast. vjesnik
XXV, 1917, i R. Mabcner, Nešto o listu “Regio dalmata Kraglski Dalmatin” i njego­
vu uredniku Benincasi, Rad JAZU 290, 1952.)
20 Talijanski kralj bijaše sam Napoleon.

400
 Povijest Hrvata

odjelni predstojnici, i to za pravosuđe, unutarnju upravu, financije, voj­

ne poslove, nastavu i računovodstvo. Pored tih još su imenovana i dva
nadzornika, policajni i vojni. Svima je neposredni šef bio glavni tajnik
(segretario generale), desna ruka providura i njegov zamjenik po pot­
rebi. Zemlja je razdijeljena na četiri okružja (distretti), i to na zadarsko,
šibeničko, splitsko i makarsko, kojima su upravljali delegati. Okružja
su se raspadala na kotare (cantoni) s vicedelegatima na čelu, a kotari
na općine, kojima je upravljala općinska uprava i vijeće s načelnicima
(podesta) u gradovima, a starješinama (anziani) po selima. Pri izboru
pojedinih članova uprave i vijeća nije se kao nekoć pazilo na društvene
razlike i privilegije, već samo na sposobnost. Kad je 1807, poslije mira

N umero i . I K oj i.

u. r g :o DALMATA K R A G LS kI D A L M A T IN .
•#> ’ *" t t r r t . r * « » V >*
f t n t * '« «* t*«r# ti ift 14- i * J r .
** v A : .. iu J | »*. ALn, Uf
? <t Ltklio lirf. I\'JiVBOTVVA 11 SAHPCSA I*
--------------------- j j ----------------------------

I I (< ).
«t mm*, 4*>v i i*« e * r * » l
. u MtW*4 f i f * V*- tm
•**ft*
** i>** M l ;4. s t * f* * , >*.« adfO«
m » l » * |K>K* I**rć hi Z*M m
P«iW> M u ti « J V tk ft« 4«,a **n
f .** iV»vuu.», {«•»«• laf*.*« Oskšiml*• cci I« •* . .*

£ fa r , im * t ~ MM“*•**■' MM , ■»MM»»M-
4 # * »»!* * » e* *■* « , i . D * i <£«*..» i* { . - t .*■ O t U i u # • » !*» . t
s i*** »1 *l*r. m » f J i <•*•»<*•»* i f**>
rf*' , » » « L 8 • * * * : « . w»%* * lr*T4 n f i R , i
• IM . W **»>**M , #>•*>•* »n * w J * t».* t* » . fc»»* M k ! fe
. 4 t*..f n * * • < * • » • M u r u * » a * tv » » i • r i * tW S » JMT« w w f t
m ttu , j u n t K i M fe t« em* If it n ; kf*» t*«»U *#fc
H Pt «* aru .» i«* * «.* , iV-OT't*#*,
t*M** m ž U g i * W * j«» i** " « 4 w | t « i * i
ijia i , VA#*n< * o m >
i.ifiliiA n i<u i t* * .rar * • »»»* •*«■***
i * . '* 4 * Ii* < » (M» R t«,* *. AH* »*«f* « « ■ #f*t*w, * '4 f *»
mmt-m r 4 **»>»••;** i t*<**»*-i , w »i# t » . « *#*-
' u
»tft* * f*g*taa « *J*{, •»*«
l » - . N<r; • -»rt U f-ttm* i»«'»>■ i V t >4*1r «
j * * ,f , « « « »*<*
• r « tu .«.. .flMMi'i 4*e » . K l V ' M I « T»* *.
»4iwkiA** »•.
l ' ftl A lt« S C » » t r t tMNHP *«•» 4m *» m r !«!*»-•* ,
l»o * , 1*1> . 4a«»»T» 4*«»t M l i n 1 « ttik -A i
pom**ta * * •
:mre •*«>} *M$ I#|t-
M i « ; «t**< •*-*df*•
<t» f»ini« r**-\ r* p*«' 11»* fttwfe/t* f i 4*>k . .
«< * *4 tn rtfftJ rit 1 *m« » * k rifM frt* r » * t !< * * {* *»;'C
• ». * f« *» «* M « r » » . <>. f f l , i
[r m * I . u f . N «fr^ *# Ifc « •
'•>« X * ‘*m u U t i t H « 4 » r t i * t - ’ r --'» i *

*»j i. 4 ■■ »t
.« * D i m «! » i .*- 4* « 8**’ ■ 3 *-
iis « , * f-tfU k m d d l *
i Ofl

između Napoleona i Rusije u Tilzitu (7. jula), Francuskoj predana još i

Boka Kotorska, a pola godine kasnije konačno ukinuta Dubrovačka Re­
publika (31. jan. 1808), dobile su one zasebnoga glavnog providura, Do­
minika Garagnina, kojemu bijahu podređena četiri okružja ili delegata
(Cavtat, Ston, Lopud i Kotor) i dva kotara ili vicedelegata (Herceg-Novi
i Budva) s više seoskih općina. Kao savjetujuće vijeće, a ne kao sabor,

401
 Ferdo Šišić

mada ima s njime neke sličnosti, stajalo je providuru o bok Glavno vi­
jeće dalmatinsko (consiglio generale della Dalmazia), sastavljeno od 48
članova. Prve je članove toga vijeća imenovala vlada sama između ljudi
inteligentnih i imućnih; i to iz svakoga kotara po jednoga ili više njih,
već prema broju žitelja, a kasnije bi svake godine, pošto bi dvanaest
njih istupilo, preostalo vijeće predložilo vladi spisak onih ljudi za koje
je smatralo da treba da u nj uđu; između ovih vlada bi onda izabrala
one koje je htjela. Vijeću je predsjedao providur, a raspravljalo je o ze­
maljskim i narodnim potrebama; zaključci bi stekli valjanost tek poslije
providurove potvrde.
Sudstvo, posve odvojeno od uprave prema modernim načelima, sači­
njavali su prije svega mjesni ili pomirbeni sudovi (iudici locali o di pace;
22 njih), i to ne samo po svim sijelima pojedinih okružja i kotara nego
i po svim važnijim omanjim mjestima. U Zadru i u Splitu bijahu uređe­
ni sudbeni stolovi (tribunali) kao prizivni za mjesne i kao prva molba za
sve civilne i kriminalne parnice, a tako kasnije i u Dubrovniku. Nada­
lje je osnovano u Zadru prizivno sudište (corte d ’ appello) za sudbene
poslove, a kao vrhovno prizivno i kasaciono (ukidno) sudište određeno
je ono u Milanu (tribunale di cassazione). U prvi se mah pomišljalo na
to da se u svim sudovima potpuno uvedu francuski zakoni (Code Na­
poleon i drugi), ali ubrzo se pokazalo da bi to bilo upravo neprovedivo
zbog narodnog shvaćanja i običaja, osobito u posjedovnim, baštinskim
i ženidbenim poslovima. Stoga bijahu osim francuskih pridržani i neki
austrijski i mletački zakoni s uputom da se prilagode, gdje je god to bi­
lo moguće, francuskima, ali da vrijedi uvijek pravilo da su pred sudom
sve stranke i svi staleži jednaki. Sada je ukinuta tortura i batinjanje, a
smrtna se kazna izvršivala samo sjedenjem glave (giljotiniranjem), štavi-
še, i tamnice se preobraziše u mjesta dolična čovjeku. Bijahu uvedeni i
branitelji u kriminalnim i odvjetnici u civilnim parnicama.
Kad je Dalmacija došla pod francusku vlast, vrijedio je u njoj zakon
(lege Grimani od 1756), prema kojemu nisu bili seljaci u Dalmatinskom
zagorju, stečenom od Mletačke Republike Karlovačkim (1699) i Poža-
revačkim mirom (1718), vlasnici onog zemljišta na kojem su živjeli te
ga obrađivali, već samo doživotni pravoužitnici u izravnom muškom
koljenu, plaćajući desetinu od prihoda. Tom je nepravednom stanju Na­
poleon učinio kraj, ukinuvši taj zakon po Dandolovu savjetu (4. sept.
1806). Sada bijahu seljaci proglašeni vlasnicima, ali desetina ostade i
nadalje kao porez koji se davao u prirodu. Da se narod što bolje uputi
u obrađivanje tla i u obrt, odluči Dandolo podizati zasebne škole, pod­
jeljujući za tu svrhu novčane nagrade dobrim učenicima. Uz to dozva
iz Italije gospodarske vještake da, putujući po zemlji, narod poučavaju
u ratarstvu, vrtlarstvu i voćarstvu. Da se pridignu šume, zabrani pod
prijetnjom teških globa i kazni paljenje i krčenje te izvoz goriva kao i
građevnog drva bez oblasnog dopuštenja, a pojedine su općine morale
svoje “dubrave” ograditi zidom za obranu od koza i tatova. Nadalje ispos-
lova kod vlade u Milanu slobodno sađenje duhana svih vrsta, raspiše

402
 Povijest Hrvata

novčane nagrade do 500 i 800 franaka za one koji bi nasadili oveću ko­
ličinu krumpira ili uzgojili mladu šumu. Grozničavom je žurbom stao
isušivati bezbrojne močvare, dao kopati bunare pitke vode i graditi u
pojedinim mjestima krušne peći. Svim je sredstvima pomagao u zemlji
konjogojstvo i stočarstvo, te je u mjesta u kojima je zavladala kakva ži­
votinjska bolest, naročito uz bosansku granicu, slao vještake veterinare
da pomognu narodu. U svom je organu “Kraljskom Dalmatinu” upozora­
vao na bogatstvo Dalmacije rudama, izrijekom na željezo, ugljen, asfalt
i mramor, davši da stručnjaci u tu svrhu ponovo prouče zemlju. S tim
je u vezi poticao osnivanje tvornica, naročito papira, željezne robe, sa­
puna; ali sve je ostalo bez praktičkih rezultata, iako je. obećao znatnu
državnu pomoć. Da podigne trgovinu, osnova trgovačku komoru u Sp­
litu, uredi redovitu poštu ne samo po Dalmaciji već i s ostalim svijetom,
otvori redovite sajmove po Zadru, Splitu, Šibeniku i Makarskoj, snizi
znatno carinu na tri glavna dalmatinska produkta: ulje, vino i ribu, a uz
to se vino smjelo još slobodno izvoziti ne samo iz jednog mjesta u drugo
nego i u Italiju. Osim strogih naredaba koje je izdao protiv lihvarstva,
uvede providur uredbe korisne za javno zdravstvo, kao što su cijepljenje
protiv kozica kod djece, otvaranje javnih bolnica, te izda strogu zapovi­
jed da se mrtvaci smiju zakapati samo u javnim grobljima izvan mjesta,
dok su se stranci morali, prije nego se iskrcaju iz lađa, podvrći liječ­
ničkoj pretrazi. To blagostanje, a naročito trgovački promet, imale su
potpomoći mnogobrojne majstorski izgrađene ceste, koje su svu zemlju
vezale s glavnim mjestima ne samo uz primorje nego i u unutrašnjosti.
Sve od rimskih vremena nije izgrađeno toliko cesta u Dalmaciji, a nije
bilo ni tako općenitoga blagostanja kod svih slojeva naroda.21
Razumije se da sve te troškove nije Dalmacija mogla sama snositi, pa
zato se Dandolo i obraćao na Italiju, gdje su mu za tri godine dali preko
tri milijuna franaka, dapače jedne je godine oduševljeni Dandolo u ko­
rist svoje pokrajine dao od svoga do 10.000 franaka. Inače je providur
podnosio godišnje izvještaje o dalmatinskom proračunu u Milan, gdje
su mu davali sankciju. Prihode su donosile: 1. desetina, koja se davala
u prirodu pošto su oblasni organi procijenili prihod posjednika; s tim u
vezi dao je Dandolo sagraditi velike javne hambare za žito i druge plodi­
ne, jer njihov utržak bijaše glavni dio zemaljskoga prihoda; 2. travarina
(erbatico) za pašu stoke po inače neobrađenim predjelima gorovite Dal­
macije u unutrašnjosti, a davala je znatan prihod gotova novca; 3. sola­
ne kao monopol, a osobito one na otoku Pagu, koje bijahu usavršene i
povećane tako da su davale preko milijun litara soli više negoli prije i 4.
carina od robe što se donosila na trg, a naročito sa strane. Inače je po
Dalmaciji od starine još kolao mletački, austrijski, talijanski, dubrovač­
ki, pa i turski novac, što je sve bilo na štetu trgovine.
Naročitu pažnju je Dandolo posvetio školstvu jer, došavši u Dalma­
ciju, nije zatekao gotovo nijedne škole, osim ovdje-ondje po gradovima

21 [O nekom općenitom blagostanju u Dalmaciji pod francuskom vlašću ne može se

govoriti, a s vremenom je teret te vlasti postajao sve teži.]

403
 Ferdo Šišić

i po većim mjestima. Njegova školska osnova (objelodanjena 5. maja

1807) bijaše ova: u Dalmaciji će se podići uz licej sveučilišnoga karak­
tera u Zadru još sedam gimnazija (i to u Zadru, Šibeniku, Trogiru, Sp­
litu, Makarskoj, Hvaru i Krku), a onda 19 pučkih škola po svim važ­
nijim mjestima za dječake i 14 za djevojčice. Tim se školama pridružuje
8 obrtnih za kovače i stolare po nekim većim mjestima na primorju i
u unutrašnjosti, zatim dvije “akademije” u Zadru i Splitu i 4 seminara
za odgoj svećenika u Makarskoj, Splitu, Zadru i Osoru. Jedne će od tih
škola uzdržavati vlada, a druge općine gradske i seoske. U zadarskom li­
ceju, kao najvišem učevnom zavodu, učit će se crtanje, logika i metafizi­
ka, naučno ratarstvo, prirodopis, kemija i farmaceutika, prirodno pravo
(diritto di natura) i međunarodno pravo, rimske institucije, civilno pravo
na osnovi “Code Napoleon”, kriminalno pravo i postupnik (procedura
criminale), anatomija i kirurgija, pak patologija i klinika (ranarstvo). Pos­
lije dovršenih nauka i položenih ispita bit će slušatelji osposobljeni za
kirurge nižeg stepena, ljekarnike, odvjetnike, javne bilježnike, graditelje
i zemljomjernike. U gimnazijama učit će se talijanski, latinski, retorika,
geografija, osnovna građa iz povijesti i matematike. U muškim pučkim
školama učit će se čitati, pisati, četiri osnovne vrste računa i tumačit će
se “ćudoredni nauk” (catechismo morale). Svaki glavar porodice dužan
je slati bar jednog od svojih sinova, nećaka ili siročadi u osnovnu školu,
pod prijetnjom globe od 6 franaka mjesečno u korist škola. U pučkim su
školama za djevojčice poučavale učiteljice u čitanju, pisanju, običnom
računanju i u “prvim ženskim radnjama”. Većina je ovih zamišljenih
škola ubrzo počela radom, tako naročito licej u Zadru, koji bijaše smješ­
ten u dokinutom samostanu sv. Krševana (otvoren 16. nov. 1807), a
djelovalo je u njemu sedam profesora s rektorom na čelu, ponajviše
domaći učeni redovnici. Gimnazije nisu bile sve u jedan mah otvorene
već, prema prilikama, neke prije, a neke poslije; ali još prije 1810. svih
je sedam gimnazija privedeno u život. Pučke škole počele su djelovati
odmah 1806-1807.22 Iz tih je škola, osobito iz liceja, izlazilo dalmatin­
sko činovništvo, ponajviše sudačko, ali u rodnom kraju nije nitko smio
služiti. Dandolo je napokon uredio još i pitanje grčko-istočne crkve,
kad je na njegov prijedlog Napoleon (19. sept. 1808) potvrdio episkopa,
konsistorij i seminar s godišnjom dotacijom od 15.000 franaka za sve i
dopustio uređenje od 40 župa “grčkog bogoštovlja”. Prvi episkop bijaše
Benedikt Kraljević sa sijelom u Šibeniku. Kruna svega Dandalova rada
bijaše ukinuće mnogobrojnih dalmatinskih privilegija pojedinih općina
i korporacija, pa tako je zapravo stvorio od srednjovjekovne Dalmacije
modemu. Dalmacija je uopće prva zemlja u Austro-Ugarskoj Monarhiji
koja se upoznala s modernim socijalnim i upravno-političkim životom.
Uza sve to ipak su Dalmatinci, a naročito puk i niže svećenstvo s franjev­
cima na čelu, žestoko mrzili Francuze i njihovu upravu gledajući vazda

22 [Budući da je izdržavanje pučkih škola bilo povjereno općinama, one su između

g. 1811. i 1813. uglavnom sve propale. Usp. Š. Urlić, Crtice iz dalmatinskoga
školstva... I, 1919.]

404
 Povijest Hrvata

u njima “bezvjerce i jakobince”, a kad su bili ukinuti srednjovjekovni

privilegiji, oni se, poglavito Poljičani, nahuškani i poduprti Rusima, na
više mjesta i pobune (u junu 1807). Srećom po Francuze sklopi u taj
čas Napoleon s Rusijom u Tilzitu mir, i tako se Dalmacija, Dubrovnik i
Boka Kotorska poslije odlaska Rusa primiriše pod snažnim pandžama
francuskog orla.
Budimski sabor od 1807. Zbog vojničkih potreba kralj Franjo je
sazvao već u aprilu 1807. sabor u Budim, na kojem je, poslije prih­
vaćanja kraljevskih propozicija, opet izbila na površinu briga Madžara
da politički ojačaju svoj jezik u Ugarskoj i Hrvatskoj. Tada su ugarski
staleži već imali posve jasne pojmove o nacionalizmu i o važnosti gospo-
dujućeg jezika, štaviše, jedan je zastupnik (Pavao Nagy od Felso-Bukka)
izrekao na saboru misao da je “materinji jezik važniji faktor od ustava
i staleštva”, jer se podjarmljeni narod može osloboditi, ali propašću je ­
zika propao je i narod. U vezi s time stavio je prijedlog da se u ugarske
regimente uvede madžarski jezik kao službeni komandni, čemu se ma­
džarski zastupnici u donjoj kući listom odazvaše. Ali konzervativna i
dvoru odana gornja kuća, pa Hrvati u obje kuće, usprotiviše se tomu
prijedlogu, pa stoga on i propade. Hrvati su se naročito grčevito držali
latinskoga, gledajući jedino u njemu mogućnost i jamstvo svoga sudjelo­
vanja kod zajedničkih poslova; jer valja imati na umu da se tada nije ra­
dilo samo o domaćim nego, zbog podvrgnuća hrvatske uprave ugarskoj
vladi (od 1779. odnosno 1790), i o zajedničkim poslovima s Ugarskom,
od kojih je svakako zavisio sistem u njezinoj upravi, ako i nije sudbina
zemlje. Baš zbog toga nije se nikako s uspjehom dao staviti prijedlog o
uvođenju hrvatskog jezika u hrvatski javni život a da se prije svega ne
ukine onaj zakonski članak (LVIII: 1791), kojim bijaše uprava Hrvatske
podvrgnuta ugarskoj vladi. Budući da su Hrvati dobro znali da se zbog
tadašnjih međunarodnih prilika nije moglo pomišljati na ukinuće toga
zakonskog članka u njihovu korist, oni su se morali boriti za latinski
jezik da bi tako spasili svoj ugroženi tisućljetni politički individualitet.23
Hrvati su došli na taj sabor s uputom svoga sabora da zatraže da se
“pripojenje Rijeke Kraljevini” (naime u smislu rješenja Marije Terezije
od 9. sept. 1776) uzakoni. Taj su prijedlog ugarski staleži prihvatili, a
nato je kralj Franjo o tom potvrdio zakonski članak (IV: 1807) koji ka­
že: “Privolom Njeg. Veličanstva, koje neće da dalje zateže s ispunjenjem
vruće želje Kraljevine, očituje se ovim da grad Rijeka s lukom, već od
prejasne carice i kraljice Marije Terezije osobitom diplomom Kraljevini
utjelovljena, pripada istoj Kraljevini. Uz to dat će se riječkom guberna­
toru slobodno mjesto i glas u velikaškoj, a zastupnicima grada Rijeke
u staleškoj kući.” Ali taj zakonski članak nije zadovoljio hrvatski sabor,

23 Prigovarati Hrvatima ovoga vremena, što su se držali latinskoga jezika, mjesto da

su se zauzeli za hrvatski, znači nerazumijevati ovo doba. Narodna je svijest bila
već dobrano probuđena kod Hrvata, samo što ona u doba neprekidnih ratova
i od straha pred bečkim centralističkim ciljevima nije mogla doći do snažnijeg
izražaja.

405
 Ferdo Šišić

kad ga je u februaru 1808. proglasio. Stoga hrvatski sabor stvori, s

obzirom na ovaj, zasebni zaključak koji glasi: “Budući d a je grad Rije­
ku kraljica Marija Terezija neposredno utjelovila Kraljevini Hrvatskoj,
smatraju staleži (hrvatski) Rijeku sastavnim dijelom ove Kraljevine, pa
stoga podijeliše na hrvatskom saboru mjesto i glas gubernatoru i pos­
lanicima grada Rijeke”. Taj je hrvatski saborski zaključak potom kralj
Franjo sankcionirao (19. aug. 1808) istaknuvši izrijekom: “da se ukloni
svaka sumnja koja bi ubuduće mogla nastati zbog krivog tumačenja
zakona o tom pitanju, svidjelo nam se da - budući d a je Rijeka zak. čl.
IV: 1807. utjelovljena Kraljevini Ugarskoj - milostivo dopustimo da se
gubernatoru Rijeke i Ugarskog primorja, kao i poslanicima grada Rijeke
podijeli mjesto i glas na hrvatskom saboru”. Tako je eto Rijeka dospjela
u položaj da je bila zastupana i na ugarskom i na hrvatskom saboru i
da se smatrala kao sastavni dio i Ugarske i Hrvatske. Ovako je ostalo
(izuzevši vrijeme od 1809 do 1822) sve do 1848.
Francuska Ilirija. Godine 1809. upustio se kralj Franjo i opet u rat s
Napoleonom, ali se taj svršio nepovoljno mada je francuski car tada prvi
put poražen u velikoj bitki (21. i 22. maja kod Aspema i Esslingena neda­
leko od Beča). Mirom u Schonbrunnu (14. okt. 1809) Franjo je morao Na-
poleonu ustupiti ne samo svu Dalmaciju - koju su međutim uz pomoć
pobunjenih Dalmatinaca zauzele neke hrvatske krajiške čete pod vods­
tvom generala Petra Kneževića - nego još i Istru, zapadni dio Koruške
(oko Bjelaka-Villach), Kranjsku i Hrvatsku s desne obale Save do ušća
Une kod Jasenovca. Te je zemlje Napoleon zahtijevao da zadobije izrav­
nu kopnenu vezu s Dalmacijom, a zatim ih je sve udružio kao zasebnu
nuzzemlju Francuskoga Carstva s nazivom Ilirske provincije (les provin­
ces Illyriennes), ili kraće Ilirija, u jednu političku cjelinu sa središtem u
Ljubljani. Uz to ih preda u upravu, kao guverneru s neograničenom vlas­
ti, maršalu francuske vojske Augustu Marmontu, koga je još nedavno
(1. marta 1808) odlikovao nasljednim naslovom “vojvode dubrovačkoga”
(due de Raguse). Tada je Dandolo ostavio svoje mjesto (u januaru 1810)
usrdno ispraćen u Zadru od zahvalne dalmatinske inteligencije.
Prvo bijaše Marmontu d aje najvećom strogošću uveo red i sigurnost
u Iliriji, u kojoj bijahu tada smještene dvije divizije francuske vojske.
Veoma je značajno d a je Napoleon pridržao uređenje Vojne krajine, jer
je to odgovaralo i njegovim namjerama, tako da se sva promjena ograni­
čila na to da su hrvatski krajišnici imali otada vježbati po francuskom
regulamentu. Još je značajnije d aje Marmont namjeravao uz francuski
uvesti u Iliriji i hrvatski (ilirski) jezik kao službeni u vanjskoj službi, nai­
me u saobraćaju sa strankama i u domaćem djelokrugu, dok je francus­
ki trebalo da bude uveden samo u glavne urede, naročito u dopisivanju
s centralnom vladom u Parizu, kojoj bijaše Ilirija podvrgnuta samo u
vojničkim i financijskim poslovima. Marmont je upoznao hrvatski jezik
za svoga trogodišnjeg boravka u Dalmaciji, a osobito je zavolio dubrovač­
ki govor, štaviše, za pouku francuskih vojničkih časnika u hrvatskom
jeziku pozove iz Dubrovnika u Ljubljanu mladog opata Antu Sivrića.

406
 Povijest Hrvata

Maršalova namjera da i hrvatski jezik steče značaj službenoga, dala

se ostvariti samo uz pomoć domaćih sinova, dakako, vještih objema
jezicima. Stoga se u prvom redu pokazalo potrebnim da se što prije u
tom pravcu organizira u čitavoj Iliriji školstvo, koje Marmont usavrši na
osnovi Dandolova rada tako da je razlikovao tri vrste škola: osnovne,
gimnazije i liceje, te centralne škole. Osnovne ili pučke škole za dječake
treba da ima svaka općina, a za djevojke samo glavno mjesto u kotaru.
Osim toga otvorene su i dvije obrtne škole, naime za kovače i stolare,
i to u Ljubljani i u Zadru. Nadalje je uređeno 25 nižih gimnazija (u
Hrvatskoj i Dalmaciji: u Rijeci, Senju, Karlovcu, Skradinu, Trogiru, Ši­
beniku, Splitu, Krku, Zadru, Hvaru, Makarskoj, Dubrovniku i Kotoru),
devet liceja ili viših gimnazija (u Rijeci, Karlovcu, Zadru i Dubrovniku).
Centralne ili visoke škole bile su otvorene u Ljubljani i u Zadru, i to za
licejske apsolvente, dok su seminari senjski i splitski određeni za odgoj
svećeničkog podmlatka. U osnovnim je školama bila obuka samo na ma­
terinjem jeziku, a tako djelomično i u nižim gimnazijama, a samo liceji i
centralne škole imali su nastavni jezik francuski ili talijanski. Raspored
predmeta za sve tri vrste škola uglavnom se podudarao s Dandolovim,
a tako i osposobljenje onih koji su završili centralne škole. Školstvo je
većim dijelom započelo djelovati već u novembru 1810, kad je i mjesto
Dandolova lista “Kraljski Dalmatin” Marmont počeo izdavati u Ljubljani
svoje službene novine “Telegraphe officiel des provinces Illyriennes” na
francuskom, talijanskom i njemačkom jeziku.24 Međutim, prava i ko­
načna organizacija Ilirije uređena je Napoleonovim dekretom tek 15.
aprila 1811. (Decret sur l’organisation de VRlyrie), već poslije odstupa
Marmontova (u februaru 1811).
Tim je dekretom Ilirija razdijeljena na šest civilnih provincija: Kra­
njsku, Korušku, Istru, civilnu Hrvatsku, Dalmaciju i Dubrovnik te voj­
ničku Hrvatsku. Civilne su se provincije raspadale na 20 okružja (dis­
tricts),25 ova na kotare (cantons), a kotari na gradske i seoske općine.
Od tih provincija sačinjavao je civilnu Hrvatsku sav prostor nekadašnje
austrijske Istre s Pazinom, primorje od Mošćenica do Senja i otoci Krk,
Rab, Cres i Lošinj uza svu ostalu zemlju do Save. Vojnička se Hrvat­
ska (La Croatie militaire) raspadala kao i prije na regimente: ličku, otoč­
ku, ogulinsku, slunjsku i obje banske. Vladi ilirskoj (le gouvemement
general des provinces de I’lllyrie) sa sjedištem u Ljubljani stajali su na
čelu uz generalnoga gubernatora još i generalni intendant financija i
povjerenik za pravosuđe (le commissaire de justice). Gubernatoru bijaše
podvrgnuta sva vojska u Iliriji, kao i državno redarstvo (žandarmerija),
pa cjelokupna uprava; nadalje mu je povjereno utvrđivanje gradova i
gradnja cesta. Glavne poslove same uprave, a naročito zemaljski prora­
čun, imao je u rukama generalni intendant financija, dok povjereni­

24 [Hrvatskog, kao ni slovenskog, izdanja nije bilo (usp. M. Kos, “Telegraphe Officiel”
in njegove izdaje. Glasnik Muzejskega društva VII-VIII, Ljubljana 1926/7) pa se
Sišićeva tvrdnja o takvom izdanju na ovom mjestu izostavlja.)
25 Hrvatsko-dalmatinska okružja bijahu: Karlovac, Rijeka i Senj, Zadar, Split, Šibe­
nik, Makarska i Hvar; Dubrovnik, Kotor i Korčula.

40 7
 Ferdo Šišić

ku za pravosuđe, potčinjenomu jedino gubernatoru, bijahu predani svi

pravosudni poslovi. Ta trojica, pa još dva suca prizivnoga ljubljanskog
sudišta, sačinjavali su Malo vijeće (petit conseil) Ilirskih pokrajina, koje­
mu je predsjedao gubernator, a koje je u svojim rukama okupljalo sve
pravosudne i upravne poslove. Uz tu centralnu ilirsku vladu stajao je
svakoj od provincija na čelu posebni intendant, a okružjima i kotarima
podintendanti (subdelegue), gradskim općinama načelnici (maire), a se­
oskim starješine. Kompetencija svakoga od tih glavara bijaše u malom
ista kao i glavnog intendanta, komu su bili podređeni, provincijalni in­
tendanti, ovima podintendanti, a ovima opet načelnici i starješine. Uz
svakog od ovih glavara nalazilo se vijeće, sastavljeno od glavnih uprav­
nih činovnika, a u općinama od građana i seljaka. Izuzetak čini vojnič­
ka Hrvatska, u kojoj je bivša krajiška uprava ostala nepromijenjena,
samo joj je na čelo stavljen viši časnik s naslovom vojničkog intendan­
ta sa sjedištem u Karlovcu, ali podvrgnut gubernatoru. Sudstvo je bi­
lo u Iliriji uređeno slično dalmatinskom u Dandolovo doba. U svakom
kotaru smješten je pomirbeni sud s jednim sucem (juge de paix), a u
većim gradovima (za hrvatske zemlje na Rijeci, u Karlovcu, Zadru, Sp­
litu, Dubrovniku i Kotoru) osnovani su sudbeni stolovi prvog stepena
(tribunal de premiere instance) za sve civilne i kriminalne parnice, a u
Rijeci i Dubrovniku još i trgovački sudovi (tribunal de commerce). Vrhov­
na instancija bila su tri prizivna sudišta (cours d ’ appel) u Ljubljani,
Zadru i Dubrovniku. Pod prvo potpadala je i civilna Hrvatska uz Istru,
pod drugo Dalmacija do Neretve, a pod treće teritorij bivše Dubrovačke
Republike i Mletačke Albanije (Boke). U vojničkoj Hrvatskoj ostali su da­
kako i dalje na snazi stari kapetanski i regimentski sudovi, od kojih se
moglo prizvati na vrhovni vojni sud u Karlovcu. Razumije se, sada su
svi slojevi pučanstva izjednačeni pred zakonima, a ti su svi bili istovetni
s onima u Francuskom Carstvu (Code Napoleon i drugi). U vojničkom
pogledu uređene su sada tri divizije: prva je bila Dalmacija sa središ­
tem u Zadru, druga Hrvatska s Karlovcem, a treća ostale provincije s
Ljubljanom. Te su zemlje imale davati 18.000 momaka, a Vojna krajina
drugih 16.000. U financijskom pogledu bijaše Ilirija samostalna jer je
Napoleon želio da se sama od svojih dohodaka uzdržava. Tim su poslovi­
ma upravljala dva činovnika, potčinjena generalnom intendantu finan­
cija; prvi je upravljao zemaljskim prihodima, a drugi svim isplatama.
Prihode je sačinjavala u prvo vrijeme samo desetina od priroda, ali su
kasnije uvedeni brojni izravni i neizravni porezi, koji su narodu postali
naposljetku upravo nesnosni, a time i francusko gospodstvo. Školstvo
je ostalo kako ga je uredio Marmont na Dandolovoj osnovi. Najvažnija
je promjena u tome da je najviša centralna škola prenesena iz Zadra u
Dubrovnik gdje je smještena u bivšem isusovačkom samostanu. Značaj­
no je da se u njoj učio uz latinski, francuski i talijanski još i hrvatski
(ilirski) jezik, a predavao g a je učeni Dubrovčanin Appendini.26

26 [Hrvatski jezik predavao se u dubrovačkom liceju do 1810. u pripravnom tečaju

i gramatičko-humanističkom razredu, a zatim samo u pučkoj školi pridruženoj
liceju kao 1. škola.)

408
 Povijest Hrvata

U takvim naprednim prilikama zadesi Iliriju pad Napoleona.

Pad francuske premoći. Poslije nesretnog rata od 1809. kralj Fra­
njo je neko vrijeme mirovao. Dugotrajni ratovi nanijeli su hrvatskom na­
rodu toliko teških udaraca da se nisu mogli lako preboljeti. Neizmjeran
bijaše porez u krvi i novcu, ali sve te jade nadvisi još 1811. državni ban­
krot, jer se kralj Franjo zbog preobilnoga papirnatog novca, što je kolao
u njegovoj državi, našao primoranim da naredbom snizi vrijednost nov­
ca na jednu petinu, čime je svaki državljanin izgubio četiri petine imut­
ka u gotovu novcu, a najviše ratar, obrtnik i trgovac. Kralj se nadao
da će mu u toj neprilici biti od pomoći požunski sabor (sazvan za 25.
aug. 1811), ali taj je pokazao toliko ogorčenje da g a je kralj morao naj­
zad raspustiti. Uto stiže Napoleona potpuni poraz u Rusiji, a to bijaše
na proljeće 1813. znak na koji je čitava Evropa skočila na oružje da se
oslobodi francuske premoći. Sada je Ilirija iščezla, a njene zemlje opet
dođoše pod vlast kralja Franje. Hrvatsku i Dalmaciju zauzeo je ujesen
1813. general barun Franjo Tomašić uz izdašnu potporu pobunjenog
naroda, a Dubrovnik i Boku zaposjeo je general Todor Milutinović. Ta­
da se ime Dalmacija proširi na svu zemlju od Zrmanje do Budve, koja
je bila opet podređena Beču, dok je Vojna krajina produžila stari život.
Sve je to potvrdio Bečki kongres (1815). Međutim, bečka vlada ne htjede
da sada vrati Hrvatskoj Napoleonovu “civilnu Hrvatsku”, već je ostavi
povezanu s Kranjskom i podvrgne njemačkoj upravi u Ljubljani. Od tih
zemalja stvori vlada (3. aug. 1816) Kraljevinu Iliriju na veliku srdžbu
i brigu hrvatskih staleža. Tek poslije dugog traženja vrati kralj opet
Hrvatskoj taj dio njezine zemlje (1822), ali kvarnerske otoke ne vrati
Hrvatskoj već ih priklopi Istri, a naslov se “kralja Ilirije” sačuvao sve do
propasti dinastije (1918).

III
DRUGO DOBA VLADANJA FRANJE I
(1815-1835)

Obnovljeni apsolutizam. Postupak bečke vlade prema željama Hr­

vata poslije 1813. u vezi je s obnovljenim apsolutizmom po Napoleono­
vu padu. Duša tomu apsolutizmu bijaše prvi ministar knez Metternich
(od 1809 do 1848), čovjek obrazovan, duhovit i radin, ali silovit i samo­
voljan. Već 1811. predlagao je kralju suspenziju ugarskog i hrvatskog
ustava, ali Franjo ne htjede da ga sluša zbog tadašnjih međunarodnih
zapleta. Sada, poslije 1815, Franjo posluša Mettemicha, pa se tako
obnoviše teška vremena za Ugarsku i Hrvatsku. I opet procvate cen­
zura do neviđene strogosti; štaviše, svijet se nije smio baviti filozofijom,
historijom ili prirodnim naukama, već jedino glazbom, istočnim jezici­
ma i sličnim “neopasnim” predmetima. Škole su zbog toga bile napo­
la prazne jer je vlada išla za tim da dobije pokorno činovništvo, a ne
prosvijetljene državljane. U takvim prilikama Hrvati i Madžari opet se

409
 Ferdo Šišić

uteku županijskim skupštinama, gdje su iznosili glasne prosvjede. Nato

imenova vlada po županijama komisare te je vojničkom silom provodila
kraljevske naredbe. Zbog toga nastupi pravo političko mrtvilo i opća zas­
trašenost. Ali kad je kralj Franjo pokušao da naredbenim putem sakupi
30.000 novaka po Ugarskoj i Hrvatskoj, pošto je buknula revolucija u
Italiji i Španiji, odupru se sve županije uskrativši suradnju i uputivši
kralja da sazove sabor. Kad je Franjo najzad uvidio da mu nema drugog
puta, sazove sabor u Požun za 11. septembra 1825, a to je značilo, s
načelnoga gledišta, isto što i pad apsolutističkog sistema.
Požunski sabor od 1825. do 1827. Uoči požunskog sabora sastao
se (22. aug. 1825) hrvatski sabor u Zagrebu, na kojem bijahu kao pos­
lanici izabrani Stjepan Ožegović i Antun Kukuljević u donju, a Alojzije
Bužan u gornju kuću. Uputa što je primiše od hrvatskog sabora tražila
je sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom i da ubuduće tri
slavonske županije plaćaju porez onako kao hrvatske jer pripadaju ba­
nskoj upravi. Inače provijava ovaj sabor, poslije ponovnoga austrijskog
apsolutizma, za kojega je postojala bojazan da će ugarski i hrvatski
ustav biti naprosto ukinuti, duh posve nalik na onaj od godine 1790,
naime težnja za što tješnjim pridruženjem Ugarskoj i njezinim staleži­
ma. Nakon vijećanja od gotovo pune dvije godine požunski je sabor opet
obnovio one zakonske članke od 1791, kojima se imao učvrstiti drevni
ustavni život, naročito onaj o sazivu sabora svake treće godine, koji jedi­
ni može kralju votirati novake za vojsku i potrebni ratni porez. A staleži
se pozabaviše i nekim modernim reformama. Tom su prilikom Madžari
zatražili da se madžarski jezik uvede u sve škole i urede po svim zem­
ljama sv. Stjepana, dakle i u Hrvatskoj. Otpor hrvatskih poslanika bija­
še tolik da je latinski jezik ostao i nadalje uredovnim u Hrvatskoj, a u
pogledu škola izjaviše “da će činiti sve da hrvatska mladež nauči madža­
rski”. Kad se poslije požunskog sabora opet sastao hrvatski (u Zagrebu
10. sept. 1827), zaključi on na prijedlog svojih poslanika da hrvatska
mladež ima u svim školama učiti obligatno madžarski.
Požunski sabor od 1830. Hrvati su još više pošli u susret željama
Madžara poslije tri godine, kad je starac kralj Franjo sazvao nov sabor
(za 8. sept. 1830) u Požun da mu još za života okruni ugarsko-hrvat-
skim kraljem sina Ferdinanda. Čim se pročulo da je sazvan hrvatski
sabor u Zagreb (za 5. aug. 1830) da bira svoje poslanike za požunski,
sastadoše se tri hrvatske županije (zagrebačka, križevačka i varaždin­
ska) u skupštine da biraju svoje zastupnike za hrvatski sabor. Tom su
prilikom sve tri županije donijele zaključak kojim su tražile da se na po-
žunskom saboru stvori zakon o obaveznom učenju madžarskog jezika
u hrvatskim školama. U vezi s time dobili su potom hrvatski saborski
poslanici Stjepan Ožegović i Nikola Zdenčaj za donju te Alojzije Bužan
za gornju kuću uputu u kojoj se kaže: “Staleži i redovi uviđaju potrebu
da se u ovim kraljevinama raširi madžarski jezik, i to zato što žele da se
Hrvatska i Slavonija što čvršćim vezom uzmognu svezati sa saveznom
Kraljevinom Ugarskom. Stoga nalažu gospodi poslanicima neka nastoje
oko toga da se zakonom uredi pitanje o učenju madžarskog jezika kao

410
 Povijest Hrvata

obligatnog predmeta u ovim kraljevinama.” Ipak službeni jezik ostaje i

dalje latinski. Da se tim zaključkom ne oslabi hrvatsko-ugarski držav­
nopravni odnos, izda protonotar Josip Kušević27 knjižicu s natpisom
“Iura municipalia”, u kojoj dokazuje na osnovi isprava kako je Hrvatska
imala vazda svoj zasebni državnopravni položaj. Kušević počinje od vre­
mena doseljenja Hrvata, prikazuje doba hrvatskih narodnih vladara, pa
napose tumači ugovor između Hrvata i kralja Kolomana (1102), a zatim
redom crta razvitak hrvatskoga javnog prava i zaključuje još na osnovi
zakona koje su kraljevi sankcionirali, do u najnovije doba, d a je Hrvat­
ska uvijek imala svoj osebujni položaj, nezavisan od Ugarske. Ali požun-
ski je sabor ubrzo pošao putem kakvom se Hrvati nisu nadali; njime po­
činje ona borba između Hrvata i Madžara koja je godinom 1848. došla
do svoga vrhunca. Okrunivši mladoga nadvojvodu ugarsko-hrvatskim
kraljem kao Ferdinanda V (28. sept. 1830), sabor svrati pažnju na dva
pitanja. Prvo mu je bilo d aje uveo u sve ugarske urede madžarski jezik
kao službeni, a zatim htjede da protestantima dade građansko pravo i
u Hrvatskoj, to jest da se tako ukine zasebni vjerski hrvatski zakon od
1608.28 Rasprave su tekle veoma uzbuđeno; Madžari počeše tvrditi da
je “Hrvatska dio Ugarske, koja mora da sluša svoju mater-zemlju”, i da
nije nikakva “savezna kraljevina”. Dok je na kraju u pogledu službenog
jezika u Hrvatskoj pobijedilo hrvatsko stanovište, u protestantskom pi­
tanju nije došlo do zaključka već je ono preneseno na budući sabor.
Međutim se u takvim prilikama dogodi da zaključak hrvatskog sabora
kako bi se zakonom uredilo uvođenje madžarskog jezika u hrvatske
škole nije ostvaren. Kad su potom hrvatski poslanici izvjestili hrvatski
sabor (u januaru 1831) o raspravama na požunskom saboru, rekoše:
“Madžari navališe na municipalna prava Hrvatske velikom žestinom;
ovaj put obranismo još naše zakone, ali ozbiljno se bojimo da to na bu­
dućem saboru više neće biti moguće.” Da se bojazan hrvatskih poslani­
ka nije ispunila, zasluga je hrvatskoga narodnog preporoda.29
2 7 [K n jižic a je , p o d n a s lo v o m “D e m u n ic ip a lib u s iu rib u s et s ta tu tis re g n o ru m D al-
m a tia e , C ro a tia e et S la v o n ia e ” , iz a š la b e z o zn a k e a u to ra , a li su je s u v re m e n ic i
k a o P. Š to o s (1 8 3 0 ) ili a rh iv a r V. K irin ić (u m ro 1840) s m a tra li d je lo m K u ševića.
S a m o j e F. X . Ž ig ro v ić -P re to č k i, izd a ju ć i 1883. p rije v o d ove k n jižic e , o zn a č io n je ­
z in im a u to ro m K irin ića . U sp. Vj. K la ić u V Z A IX 1907, 199.]
2 8 Gl. g o re str. 289. H rv a ti d a k le b ra n e je d n o svoje p ra vo , a ne v o d i ih n ik a k v o “m ra -
č n ja š tv o ” ili “in to le r a c ija ” , k a k o su g o v o rili M a d ža ri. - [N a o č u v a n ju o v o g p ra v a
b ila je , d o d u š e , z a in te re s ira n a p rije sv e g a crk va , a li j e g la v n i ra z lo g o tp o ru d a se
o n o u k in e b ila b o ja z a n d a se o d u s ta ja n je m od je d n o g a m u n ic ip a ln a g p ra v a ne
izlo že o p a s n o s ti i s v a d ru g a , k a k o je to 1832. k o n s ta tira o s lo b o d o u m n i g r o f J.
D ra š k o v ić .]
29 R a s p o lo že n je H rv a ta , n a ro č ito in te lig e n c ije , u to d o b a , n a jja s n ije p o k a zu je p je s ­
m a s v e ć e n ik a P a v la Š to o s a “ K ip d o m o v in e ” , s p je v a n a p o tk ra j 1830. ili n a p o č e t­
k u 1831, u k o jo j se “m a jk a d o m o v in a ” H rv a ts k a p rik a zu je k a o u crn o o d je v e n a
že n a , o s ta v lje n a o d svih , a n e k o ć u re š e n a k ra s n o m k ru n o m i b is e ro m , te jo j se u
u s ta s ta v lja ju rije č i: “N a ro d se d ru gi seb i ra d u je (tj. M a d ža ri), - A z m e n u m sin k o
m o j se s ra m u je , - V re i svoj je z ik za b it H rv a ti - H ote, te r d ru g i n a ro d p o s ta ti.”
- M a d ž a rs k i je z ik u v e d e n je u sve g im n a zije u H rv a ts k o j o d 1. okt. 1833. k a o “or­
dinarnim studium ” z a sve u č e n ik e b ez izu ze tk a n a re d b o m k ra lja F ra n je od 11.
ap r. 1833, k o ju j e za tim jo š i u svoje im e p ro g la s ilo 18. ju n a kr. U g a rs k o n am jes-
n ič k o v ije ć e , n a im e ta d a i za H rva tsk u v rh o v n a vlad a.

411
412

'/??At Ss‘A&-rc cfArddyit- .Fhfy~ytJ-rz_____ ^ _

f . - .Jfc'- IT y ? L" -^,-C.A, /,-, ^
- ^ 2 r' ^ p lfe ****«.*« + */ ,,*£ & . * £ / « , t/t
* % ** ’ A ~ Jj- -----V '/ V i^ r - t - - —- - W
r ; v *~
n m« Z ^ Z ,• ^ * O y .. s jU jL .
%
' & £*■■ • * * + * ' y ^ A , jA * £ £ xvv'- ^
f <f S tt< a u A ' J m f 7 > u * td a
^'■Cua<A tjAf/l' /%?— AA..~ S/ ■
esttcij'
P *. / /
jfct^T
r*^ w
^/ ^ . AV
V
fV
, # j /
ćfc' ^ 4
> *y - j i r > <> ■ ^ ya
^eV
' J
6.
Jf{4
/'■»A*-/*■■•4?-#' J& 2 t*:z 7*£>*ć*~
i/t&St J *

v /'i&*4* 4**0+- »• * i-* /ćryii/ .»„ -/>•

S .c/■Jiy
a C •_,
-/>-«•< 4 Ssfrmi ep. / '/ / . .
jz r z Z i -v ^ )
& 4 ~ <3
**/ & y ^A^wr / *
A«. * * ** *rj& y tS '
/V _J^ ^ -Ae* Z>‘ < + ™ £ 4 * ‘
^ - 4W & ,. 'i v~0 r+.***tsrjfr
1 - * ^ tf 7/ ^ if
Am / -. s .s . ~ - -P» - t J . ■ M * ’’

Ferdo Šišić
‘ ‘ % & /as*u
^ g r \£. . <-.-y
/ V >
'HCAČ.m / dfćfr*^-” e *•
A
ć/j ‘‘+ r* / /
'-T^^yiJ' ‘^dA-nya <■-? ; 4 * 4 l £n*A~t4 ( <5 f €r$et • ^
src/&4< Z A / 6 "
v « j t / 4 .
(Ajt **%e ^ * 4 /
y , z ,
T w U 'it/ l ■TtiM’Cut/^y 2y**HsA.CL***A, ,.3 ^ s r
A '
r e 'A
a T / < iu

< $ -£■*+> a V u -fA .

i XL/-A*if . » ? ' ^
0 'A9
i, yt' y/<?yi^Cnr *n0it/ Zimj
<ji ,r ~ * A i
+ * «j£ r» »* £ )+ * '. 'Tis.j ,>
/■
,/ //./aćš' - 'k '. , J^s
^ yA a
V 'Z i
^~f^*'ay * 'r^ «/ž«wć»r. ^ *•/*%£;
i A fA sutdA*' 4nZ
'»**/<“' * v / / *
K * / c Z A &~+nym£. ■»»>*.
y/&iw»
< t o 4«r ^« '& ,'*** iU - . a £ v« u ?>„

Ljudevit Gaj: “Još Hrvatska ni prepala’ (1 8 3 3 )

 Povijest Hrvata

Uoči narodnog preporoda. Pojam narodne svijesti novijeg je pos­

tanka, naime plod političkog i naučnog rada XIX stoljeća. Ona se naj­
jasnije javlja u svojoj glavnoj težnji, u narodnom jedinstvu, a zatim u
ideji demokracije, to jest u društvenoj jednakosti svih slojeva naroda.
Ali hrvatski je narodni preporod dobio jake potpore još i u probuđe­
noj slavenskoj ideji, kojoj bijahu glavni apostoli Čehoslovaci Šafarik i
Kollar, ali je od presudne važnosti i rad Srbina Vuka Stefanovića Kara-
džića, koji je izdanjem “Narodnih pjesama”, “Male gramatike” i “Rječ­
nika” izazvao udivljenje cijele Evrope za hrvatskosrpski jezik. Sasvim
je prirodno da su se za ove nove ideje prvi zagrijali oni hrvatski mladići
koji su bili na naucima u stranom svijetu.30 Naročito je važno omladin-

■
■* KIMTKA OSNOVA
HOKVATSKO - Nl.AVPNSKOCA H
■
P RAVOP I S A N A,
POL KG
tw o h r * xt u,
ml
NAKOUNtH t rftfCO$K>l>AR:YCtl
TfMLl.đV I
00 i
I« o. G.

fiurjtt enttmirf
(«*««
f vtatlf# *
Ott M (i r M M (
r«<t
j r i tmt ćfrncsufAm

V, v.
I
m i f...
4gm•t<*

V u W<i d i m u »
ii lisLijui rf&h-s* Viwtfililfc. 1*50.

30 [Poslije radova F. Fanceva, koji je dokazao da su se preporodne ideje širile tada i

među omladinom u Zagrebu i da im je korijenje sezalo duboko u prošlost, Šišić
je 1936. u raspravi: O stogodišnjici ilirskog pokreta, Ljetopis JAZU 49, 1937, kon­
statirao daje “u stvari... ilirski pokret bio tek preporođaj ideja hrvatskih pjesnika
i naučenjaka od XVI st. pa dalje” (str. 105). Spomenuti utjecaji izvana svedeni su
time na pravu mjeru.)

413
 Ferdo Šišić

sko središte bio tada štajerski Graz, gdje su se oko 1827. nalazili kao
đaci Ljudevit Gaj,31 Fran Kurelac, Dimitrije Demeter i Mojo Baltic.32 U
tom društvu mladih Hrvata, Srba i Slovenaca zatitraše prvi snovi o na­
rodnom preporodu, a i sam Ljudevit Gaj dobio je u njemu ne samo svoje
prvo pravo narodno obrazovanje nego se tu imaju da traže i zameci nje­
govih kasnijih “ilirskih” ideja.33 Iz Graza je Gaj pošao u Peštu na sveuči­
lište da uči pravo (1829) i ondje se upoznao s Kollarom, tadašnjim peš-
tanskim protestantskim svećenikom, a po njemu i sa Šafarikom. Iako
se Gaj već i prije toga poznanstva oduševljavao za Slavenstvo, odsada
postade pravim svećenikom ideje slavenske uzajamnosti s konkretnim
oblikom književno-kultumog zbliženja i vjerske tolerancije. Tako se,
dakle, dogodilo - a to je veoma značajno - da je prva iskra hrvatskoga
narodnog preporoda vrcnula iz Pešte, i to baš tada kad se službena
Hrvatska na svom saboru kao i u svojim županijama gotovo predala u
ruke Madžarima. Godine 1830, naime, izdao je Gaj knjižicu s natpisom:
“Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja”, u kojoj je uz or-
tografsku reformu na osnovi suvremene češke ortografije istakao još i
temeljne misli o književnoj zajednici s ostalim Slavenima, ali u prvom
redu između Hrvata i Slovenaca. Već je dotada hrvatska omladina znala
za Gajevo rodoljubno nastojanje i osobitu agitaciono-govorničku vješ­
tinu, ali odsada, poslije 1830, postade joj on priznati vođa, a naročito
otkad se u jesen 1831, poslije dovršenih pravničkih nauka, stalno nas­
tanio u Zagrebu. Sada mu je prva briga bila da oko sebe okupi sve veće
talente, a zatim počne nastojati kako bi dobio dopuštenje da smije iz­
davati političke i beletrističke novine, u čem je s punim pravom gledao
najsnažnije sredstvo za buđenje narodne svijesti i najuspješnije oruđe
protiv otuđivanja domaćih sinova.
Dok je oduševljeni Gaj ovako radio, izdao je (u maju 1832) mladi
zagrebački pravnik Ivan Derkos knjižicu (Genius patriae super dormien-
31 Ljudevit Gaj rodio se 8. jula 1809. u Krapini gdje mu je otac Ivan bio ljekarnik, a
doselio se u Krapinu iz Požuna (1783). Inače bijaše podrijetlom iz Erdelja. Ljude­
vit Gaj promoviran je na doktora filozofije u Leipzigu 20. jula 1834.
32 Mojo Baltić Glinjanin bijaše duša toga đaštva. Za nj kaže sam Gaj: “On meni prvi
odkri nutarnju vriednost čistoga našega narodnoga jezika, koji je jedini dostojan
obćenoga imena ilirskoga. Trudom se njegovim ja, kano rođen Zagorac, naučih
poznavati azbuku i valjanim izgovorom izgovarati čist jezik. S njim prvom čitah
narodne pjesme srbske po Vuku na sviet izdane, te dokučih i osjetih neprec-
jenost njihovu.” (Autobiografija u “Knjižnici Gajevoj”.) - [Kako Gaj u ovoj biogra­
fiji piše, on je štokavštinu (ilirski jezik) upoznao već prije, za vrijeme boravka u
Karlovcu 1826, slušajući “junački jezik” “čeljadi od jezgre našega naroda i hrvats­
koga i srbskoga” i čitajući Kačićev “Razgovor ugodni”. Tako - kaže Gaj - “dokučih
slast i dostojanstvo ilirskoga jezika”. - Citati iz Gajeve autobiografije ispravljeni
su prema izdanju “Knjižnice Gajeve” 1875.)
33 [Gaj sam kaže: “Prijateljstvo koje me je vezalo s milim mojim zemljakom i sauče-
nikom, Dimitrijom Demetrom, veoma utjecaše u budućnost književna našega
razvića... Baltić i Demeter bijahu od našinaca prvi, koji su sa mnom baš kano
kroza san u budućnost gledali bajnu sliku preporođene nam narodnosti... Goto­
vo ništa poveće dosad (tj. kad je Gaj to napisao, naime oko 1851) nije učinjeno
u poslu narodnog preporođenja, o čem se mi ne bismo već tada (naime u Grazu
1827-1829) bili dogovarali.”]

414
 Povijest Hrvata

tibus suis filiis), kojom je pokušavao probuditi u Hrvata ljubav za hrva­

tsku domovinu, kao za nešto različno od Ugarske (Hungarije), a uz to
je za hrvatski jezik predložio “da se sva narječja u Hrvatskoj, Slavoniji i
Dalmaciji slože u jedan jezik, ne pučki već književni, kojim bi se pisala
znanost, periodični spisi i na kojem bi se gajilo pjesništvo”. Tu misao
narodnog ujedinjenja unutar Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, i to na
političkom i jezičnom polju, izreče još iste godine i Gaj (u prigodnoj pjes­
mi)34; ali pravi osnivač hrvatskog narodnog političkog programa bijaše
grof Janko Drašković.35 On je potkraj iste godine 1832. izdao u Karlov­
cu prvi hrvatski, i to štokavskim narječjem pisani politički spis s nat­
pisom: “Disertacija”, koji je od epohalnog značenja u historiji hrvatskoga
političkog života. U njemu su prvi put iznesene na modernoj narodnoj

i I i t i

R A 3 G O V 0 R.

Duom G of pođi P oU iH rom

J tmdttchjem Sftlnnotvoim is
hr alf cvjuah uM»h

osnovi političke ideje koje ostadoše do propasti Monarhije hrvatskim na­

rodnim idealom. Budući daj e “Disertacija” u vezi sa sazivom hrvatskog
sabora, koji je imao birati svoje poslanike za požunski, grof Drašković

34 [“Hrvatov sloga i sjedinjenje”, odštampana 1835. u “Danici”.]

35 Rodio se u Zagrebu 20. okt. 1770. Kad se pridružio narodnom pokretu, bile su
mu već šezdeset i dvije godine. Umro je 14. jan. 1856.

415
 Ferdo Šišić

savjetuje buduće poslanike kako treba da traže da se u jednu političku

cjelinu kao Velika Ilirija skupe ove zemlje: Hrvatska, Slavonija, Dalma­
cija, Vojna krajina, Rijeka i Bosna, a zatim da im se milošću kraljevom
pridruže još slovenski krajevi Kranjske, Štajerske i Koruške. U toj je ­
dinstvenoj državnoj organizaciji ima da bude službeni jezik jedino “ili-
rički” (tj. štokavski govor), a vrhovnu vlast u ime kraljevo treba da vrši
ban, čija se vlast ima obnoviti kako je nekoć bila i koji ima da bude po
volji naroda i da uživa njegovo povjerenje.
Hrvatski sabor od 1832. U takvom se raspoloženju sastao hrvatski
sabor (u Zagrebu 11. novembra 1832). Tada bijaše banom barun Franjo
Vlašić (1832-1840), odlučan i iskren prijatelj hrvatskog naroda. Odmah
poslije otvorenja ban izabra sebi potkapetanom kraljevine generala Jur-
ja Rukavinu Vidovgradskoga, a taj se nato zahvali u saboru hrvatskim
jezikom uz burno klicanje sabranih staleža. To je od vijekova prvi hrvat­
ski govor izrečen u hrvatskom saboru.36 Kad se prešlo na raspravljanje

G r o f J a n k o D r a š k o u ić - M a t ic a h r v a ts k a

o uputi za požunske poslanike, sabor je pokazao jednodušno veliko

ogorčenje protiv postupka Madžara, a naročito na nedavnom saboru od
1830. U toj se raspravi naročito istaknuo član Banskog stola grof Karlo
Sermage, koji najzad obilježi političku situaciju ovim riječima: “I dois­
ta, ako nećemo da sami sebe zavaravamo, moramo priznati kako sva
nakana Madžara ide za tim da sve naše pradjedovske običaje i zakonito
stečena prava i privilegije, što smo ih nastojali kroz vijekove utvrditi i
sačuvati, svojom dušmanskom premoći na saboru dokinu, naše kra­

36 Od zastupnika održao je prvi govor hrvatskim jezikom tek Ivan Kukuljević 2. V

1843. (v. dalje).

41 6
 Povijest Hrvata

ljevstvo mnogo starije negoli je Ugarska razvale, i da mu ostave samo

prazno ime.” Pod dojmom toga govora izrađena je uputa za hrvatske pos­
lanike. Izabrani su grof Janko Drašković za gornju, a Herman Bužan i
Antun Kukuljević za donju kuću. U protestantskom pitanju imaju nepo­
kolebljivo ostati kod dotadašnjeg stanovišta, nadalje dozvati ugarskim
staležima u pamet da su se oni od svoje volje podvrgli ugarskoj vladi dot­
le dok Hrvatska ne bude prostranija da uzmogne podržavati sama svoju
samostalnu vladu. Stoga hrvatski staleži traže od svojih poslanika da
izrade kod kralja da se banska vlast opet obnovi u starom ugledu i moći
sjedinjenjem Vojne krajine, Rijeke i Dalmacije. U pogledu ubiranja polo­
vice ratne daće (kontribucije) nalaže instrukcija poslanicima da imaju
na požunskom saboru izjaviti da će Hrvati povući zak. čl. LIX od god.
1791. i vratiti se na staro, naime da se o njoj i opet raspravlja samo na
hrvatskom saboru ako bi Madžari kušali da diraju u ovo pravo Hrvata. I
u jezičnom pitanju nalaže uputa poslanicima da čuvaju pravo latinskog
jezika na hrvatskom teritoriju.
Požunski sabor od 1832-1836. Takav tok saborske rasprave poka­
zuje da se mišljenje hrvatskog plemstva poslije 1830. znatno promijeni­
lo. Straha ujedared nestade, a zamijeni ga narodna svijest, ojačana ne
samo književnim nastupom mlađe generacije već i sudjelovanjem hrva­
tskoga visokog plemstva.37 To se jasno vidjelo i na požunskom saboru
koji je kralj Franjo otvorio 20. decembra. Taj je sabor pokazivao među
madžarskim zastupnicima već potpunu većinu privrženika napretka i
narodne madžarske misli, tražeći da se moderne reforme provedu u li­
beralnom i madžarskom duhu. Tim je zastupnicima bio na čelu Franjo
Deak, zaladski županijski poslanik, odličan govornik i pobornik libe­
ralnih načela. Odmah u početku uze sabor u raspravu pitanje urbara,
naime pitanje odnosa između gospodara i kmetova. Ali se donja kuća
sada velikom većinom izjavi u demokratskom duhu za potpuno ukinu­
će kmetstva,38 naime “da puk dobije pravo vlasništva i građanstva”, pa
da se tako “stvori narod”. Tom su se prijedlogu Hrvati usprotivili svom
žestinom, izjavljujući da hrvatsko plemstvo mora propasti ako se oslo­
bode kmetovi i dokine rabota, jer niti ima u zemlji radnika, niti ih može
siromašno plemstvo plaćati. Ali se donjoj kući pridruži i gornja, pa tako
je zakonska osnova prihvaćena, a samo činjenici da je kralj Franjo po
Metternichovu savjetu ne htjede prihvatiti “kao revolucionarnu i demok­
ratsku” ima se pripisati da je najzad poprimila veoma blagu formu,
dopuštajući seljaku kmetu slobodno seljenje i otkup od rabote gotovim

37 [Ova je rečenica glasila u izdanju od 1916. nešto drugačije, pa joj je i smisao

bio različit. “Straha ujedared nestade - pisao je tada Šišić - a zamijeni ga narod­
na svijest ojačana ne toliko književnim istupom mlađe generacije, već poglavito
sudjelovanjem hrvatskoga visokog plemstva.” Međutim, već 1922, u knjizi: J.
Štrosmajer i južnoslovenska misao I, str. 149, Šišić je ovoj rečenici dao oblik, u
kojem se i ovdje donosi, s jednim dodatkom: da sam, prema smislu, prije riječi
“sudjelovanjem” umetnuo veznik i.]
38 [U izdanju od 1916. stoji nepravilno: kmetova.]

417
 Ferdo Šišić

novcem. Uz urbarsko pitanje sabor se pozabavi i protestantskim, ali

hrvatski su poslanici nepokolebljivo branili svoj drevni vjerski zakon,
ne dopuštajući da im se to pravo otme, mada su zapravo bili doista “ne­
suvremeni”. Ali nato uzmu Madžari tvrditi da su tri slavonske županije
(ili Slavonija) oduvijek čisto ugarska zemlja, a zatim to isto još i za Ri­
jeku i “ugarsko” primorje cara Josipa. Napokon spasiše Hrvati za sebe
i taj put svoje pravo, a pomogao im je i sam ban Vlašić u gornjoj kući
rekavši da je Rijeka s primorjem ne samo po historijskom pravu i geo­
grafskom položaju hrvatska već i “po zdravom razumu” , jer nije moguće
“da bi Madžari mogli imati ondje preko Hrvata ikakvih prava”.
Posred tih žestokih rasprava i borba umre 2. marta starac kralj Fra­
njo I nakon četrdesettrogodišnjeg vladanja. Na prijestolju ga naslijedi
sin Ferdinand V.

IV
FERDINAND V
(1835-1848)

Požunski sabor od 1832. do 1836. Budući da je novi vladar Fer­

dinand V još 1830. bio krunjen,39 mogao je sabor nesmetano raditi i da­
lje, izuzevši brigu oko svečanog poslanstva u Beč da prisustvuje ukopu
preminuloga i da pozdravi novoga kralja. Kad je stupio na prijestolje,
Ferdinandu su bile već 42 godine. Uza sve to bijaše potpun novajlija u
državnim poslovima, štaviše, od prirode tako mlitav da nije bilo uopće
nade da će ikad zanemareno nadoknaditi i osoviti se u politici na svoje
noge. Kralj je bio vazda spreman potpisivati sve što su mu donijeli, tako
da je njegova okolina te slabosti zloupotrebljavala. Razumije se, zbog
svega toga trebalo je urediti regenciju koja će vladara zamjenjivati u oz­
biljnim i znatnijim momentima.40 Toj “državnoj konferenciji” stajao je
na čelu knez Metternich, a uza nj i kraljeva braća, nadvojvode Ludovik i
Franjo Karlo. Odmah po Ferdinandovu stupanju na prijestolje započela
je na požunskom saboru rasprava o madžarskom jeziku. U njoj Madžari
zatražiše od Hrvata da ga uvedu u svoje škole od petog razreda gimnazi­
je kao nastavni jezik, a poslije deset godina da ga imaju naučiti svi koji
hoće da stupe u javnu službu. Tom se prijedlogu hrvatski poslanici od­
lučno opriješe; ali kad ih obje kuće (gornja i donja) nadglasaše stvorivši
zaključak da se u Hrvatsku i Slavoniju uvodi madžarski jezik kao služ­
beni, obratiše se oni zasebnom predstavkom na kralja Ferdinanda, a
kralj, ili bolje reći knez Metternich s regencijom, uvaži njihov očajni glas
uskrativši sankciju saborskomu zaključku (28. apr. 1836). Još prije

39 Ferdinand IV, sin Ferdinanda III, umro je još prije oca, pa tako nije ušao u red
samostalnih vladara.
40 [Ovom karakteristikom Ferdinanda V, koja je prenesena iz knjige: J. Štrosmajer
i južnoslovensko pitanje (1922), Šišić je zamijenio ocjenu koju je dao u izdanju
“Pregleda” od 1916. kada je još Habsburška monarhija postojala. U spomenutoj
je knjizi, štaviše, istakao daje Ferdinand V “bio pravi idiota” (str. 153, bilj. 1).]

418
 Povijest Hrvata

negoli je stigao kraljev otpis na sabor, dali su Hrvati na usta svoga posla­
nika Hermana Bužana (9. marta) svečanu izjavu da se “neće odraditi od
svojih otaca, već narodnost svoju čuvati svim dopuštenim sredstvima,
a municipalna prava njihova da na osnovi zakona (zak. čl. CXX: 1715)
nikad ne mogu biti predmetom rasprave u ugarskom saboru, koji nema
prava da se miješa u unutarnju upravu Hrvatske”. Najzad Bužan izjavi
da se Hrvati “ne bore za mrtvi latinski jezik, nego za svoje pravo, jer oni
sami mogu sebi odrediti službeni jezik koji god hoće, pa i hrvatski, a taj
je baš u posljednje doba veoma napredovao”. Kad je uskoro potom kralj
Ferdinand zaključio sabor (2. maja 1836), razišli su se Hrvati i Madžari
kao otvoreni protivnici. Među njima je - poslije sedam punih stoljeća
- pukao jaz koji je od dana do dana postajao sve dublji i širi. Izvještaj
svojih saborskih poslanika prihvatio je potom hrvatski sabor (5. aug.
1836), a zatim izreče napose zahvalu kralju za potvrdu hrvatskih muni­
cipalnih prava.
Hrvatski narodni preporod; Ljudevit Gaj. Kad je Bužan u požun-
skom saboru izjavio daje hrvatski jezik “u posljednje doba veoma napre­
dovao”, imao je pred očima rad hrvatske omladine s Ljudevitom Gajem
na čelu. Poslije dugog čekanja i pošto su uklonjene različite teškoće,
dobio je Gaj napokon od kralja Franje dozvolu za izdavanje političkih
novina i beletrističkog časopisa (15. juna 1834). Kako je pripravni rad
ispunio ostatak godine 1834, donijela je tek nova godina 1835. hrvat­
skom narodu “Novine horvatske” i njihov literarni prilog “Danica horvat-
ska, slavonska i dalmatinska”, “Novine” su izlazile utorkom i subotom,
a “Danica” samo subotom. U prvi se mah Gaj i njegovi drugovi poslužiše
kajkavskim narječjem, jer su htjeli da prije svega osvoje za svoje osnove
kajkavski Zagreb i okolicu. Ali već od januara 1836. učini Gaj radikal­
nu promjenu i pravi korak “narodnog preporoda”, on prihvati štokavski
govor Hrvata i Srba kao opći književni jezik, novi pravopis i ime ilirsko
kao oznaku narodnog jedinstva. Tim odvažnim i presudnim činom Gaj
je izveo svoje najveće djelo, uklonivši njime i posljednju pregradu što je
dijelila Hrvata od Hrvata, a zatim Hrvata od Srbina. To je bez sumnje
jedan od najveličanstvenijih događaja u historiji hrvatskog naroda, jer
je stoljetnom provincijskom cjepkanju i drobljenju zadan smrtan uda­
rac, a time udahnuta sve dotle nesvjesnim narodnim slojevima svijest
današnjega hrvatskoga narodnog i političkog života. Bez toga slavnog
čina Gajeva i njegovih oduševljenih mladih drugova ne da se nikako za­
misliti sav budući hrvatski politički rad, a pogotovu onaj oko narodnog
ujedinjenja. Tako dakle nestaje s godinom 1836. stare Hrvatske, a rađa
se nova i s njome nova era u političkom i kulturnom životu Hrvata.
Tom je smjelom nastupu hrvatske omladine išla tada na ruku i op­
ća politička situacija. U Beču su bili već dosta zabrinuti zbog većih
zahtjeva Madžara pa su zato povlađivali hrvatskom otporu, davši Gaju
dozvolu za uređenje štamparije (7. juna 1837) i dopustivši mu nesme­
tano “ilirsku” promjenu. Mnogo je znatnije što su hrvatski staleži tada,
poslije sabora od 1832-1836, bili ogorčeni na Madžare najvećma s dva

419
 Ferdo Šišić

razloga: plemstvo zbog njihove namjere da se seljak učini slobodnim,

a svećenstvo zbog protestantskog pitanja. Tako se, dakle, dogodi da se
ta dva glavna faktora sjediniše s omladinom u jaku falangu na obranu
hrvatskih municipalnih prava i ojačanje jezičnog i literarnog narodnog
preporoda. Prve se posljedice odmah pokazaše: otvorene su brojne čita-

L ju d e v it G a j (1 8 4 8 )

onice po zemlji, od kojih je najvažnija bila zagrebačka s grofom Jankom

Draškovićem kao predsjednikom na čelu, a u kojima su članovi mogli
nesmetano izmjenjivati svoje političke misli i njegovati narodni jezik. Na­
dalje se započelo raditi oko hrvatskoga kazališta, osobito trudom Dimit-
rija Demetra, dok je Gaj zamislio, a staleži i prihvatili njegovu misao, da

42 0
 I) A X I C A II. I R S K A.
N O V I N E l i O R V A T Z K K .
,. . « ■■ ■ > ...... ........... ..— — -■

i MOJ 1 TU U II Om f J r tftH / - «. fJMVI #.

« * . M »v - •»‘-Ha » * .
/* *- IU > ,«0 »*• «»* •• C #W w « M l « tr4 w kw «N ftftJM U ft •» « *» • « ( •
Mofta« »ft« -* -*»• »Hrtft
I liUi m »a -4MM/W %»r»«»»4»* '•<*«• fti !> •*(•.« R »| | fiii| f)> * e «ii, l* t
lb » k * .- » N I ,«■ m i u i m I H a U ft . fcf \ •»»•.*'• i liifM l« « « i « # t .4 « i»
•f.OU-W* r l'tJtl %Itl« I HfNiM »»• f t i a U « M K lfiM M iiU ft filU H u
I I. i ti ** U P i .v ic t t l i a * k t»j
• lr < u I l c t U 'W N r«N *r l U « ! * 1« • r k IV »C *r »» . » * f ( f i r « r » . M l ■ • » * • < *
• f .r « iftU U il I IM »H M » Ii. K -
fp fit k ift r « t f U » » « U « 4 m ' M I i v k«>«
M 0» • * ) ■ '« k 1•*
h i u i i a k / a l C »a p * 4 » k <.la)> k U ( » 4 ' i 4 » -
l 'Uf. f irtrftftt :»«»4|»
ft %r#h» »• i •»
tU u k l, la k ? iJiU ik . k * * f •• »».*» 4 * 1 .: « f«< •M llV I « H » k u t ( • ( « ftW rt ffifr t«.
| | «4 «| t
i W i * m »* i w
* k ilttr illi l !« • * * . I m *
ir *r« ( ‘I f r w •« M <» a *» < m a a 4 » « f* » * '• -
/mi*« i H f f t Mrt k r t e t B M r< > *U m .

4 f » 'i v Ih « K »> *j ». | i«| M if« «4 » M U u 4m • »l* ‘ »U * t « U»!» >u ,r M »

U IH < h» « h » l » f . r t » »< !»•• <i«M f l i i f» 4 * i f » » f 4 » U fl »'•< f 'iu f « ) Ml f

Povijest Hrvata
• »I | ll l< |H 4> š • • MlOft f O f A l < r u « U « UH*
•I) itlli: • iHf n i* fV>^4|Mrn<**n I « f*k » k>) M ifft« ■ / H « ft
* » « i h < # • ;% « * * j* i i » " .!■ ' r . • irt a rfifO M fu u U i j*
r(M >* •■•'4*ii r» f* V»‘i l>,»*ri- 04 4 * H i • « .« > *r l jl * r» *y r4%»«H» <
'« « H * » * fl- ‘ ^ *1 . f-. S 1 J ,*« f . » j III 4fiu«ii b*U llH l« Itrk r»-•">:*).. r Hftftrff »ii
4»<k .«i •*•«». 4 m* * '» 4 < - . « « »*•>», fith M f« k l* » k M E k»H t % J « « ./
!!» * • • # M * k I u « l» 'b ' .i Min M rW i Itlu tk ^ r iif « *»« » 4 » » |m - i »u i.«
f* k » M ' H l > l >. i o»t IO la n » fci I C**4M N*|4| f U ' i k v i ' f « M h f* f«t»4 »r»r <*•/••
■» wf ;*•» • » u»* rimu « ►U inM i Ptrt»»Mk#ft* 4^»ap««-H Kf«
( • » • f t 4 •»« K «f t » n f t >4** I f * f,r 4 !K < * k a . •4 » j «•*» d ra ft. h iW iM i •#• » « K « « U rK <
»*• » «* k .* !• * ,« r fu t« - kuk\rWU«iu NauO*ft. CiMM'
4 fri}m I i u »4 i (i«u m i fH > r * a K i« tr » m m « C u m « »h M l* *
• ♦ f N *U »« »r * * !- Ift a * ««m «4 Ni •»*•»«* 4 *« « K u r ffft J T H IM U jr .M - l» ir * i. W
» • •>»• k * «• 4. Ov*«<|» i | IW » h o h - M4 W l l i « » Ikfttt«. f N » i Il K »4 U M M I i« .♦ *
»o M 4 > »«< »« f « w l * . » » . . I i « » pftpr ' f4 , k * )> IN * M I-4 M I .M f r W ff» U « rw
ka« //*jl M A m tn . !4 IV «««j ft »r r t ► ^afer M i- « p f*t« O lr e v * L>
•k. fc..» /• * * * « • • «W 4 » * }» • » ip ~ «B im ». • II W I tftftftfti fM M M 'M m » ft
I 'M IN l.M V r r i« M fM k M fc »f» ^ U f. l»* M Mrt A j f t f f t C *«r* ** U f t f ftOft >U|«1»
'•*•**.*••«• r»«i.,»»* l* H » l4 r » < m l fM M r u ■■ I f • ili
^ » V « Mr*'
k « f — ilM i i - f f « 4 V M<%*( »< -«# • » i l M k N N *
V « * - » N M « f * k « « M |l f « l l « t J* m M K « .
K t r r h r ^ r i.«
» r< a M u u
(r> r^ d 4 « j I M - m
. > rU iM / i Irti u
4* lu 0 -
» U k u it»
vu i‘ «rm»ki « »
»- • • ItfM «* U M U O a tliM U - ufc M M -iu i
4»W « i m k. a r a m u k « m «« tir u r k ii-
****** k * * U » U f f * » * U | « f f t f V '* t » M ft4 « a t« > U f .l' — fftiM M M fC .
b »k ** )* 4 U h « u it M ih w r / ». U •«. « w ra r » f 4 » » « u » # u ! 4.)4»»Ai krtr
M «t r s t IM k ifi«;«M C K «m M u m - lU iu r . W ta K rtt y » « ; iu V
U iU M '» f f » M u r U * »M M M iU tM . W u»U rta |
IH M h f t f ' r t u i ( O ’f M r * * ' '
ft« » m * fil k lU n i 4« «»*> «»«• I« H U M .
»» * * * W fi. ftftf M M - I f t « } || f i f t i i ^ f*
•U «’ i u m U iU t i « im .W i « > .k f «.
«f| r «r < !i N i u n U u * . < ■ »• «»< *« N « * » . .( • u r k u M f* g f tf f t« !

J
• Ilk t iliM v W 'M lt U fU U «^ M « k(• H 4 * kl • • » N * * n r M im a t -
421

)» « M < U | « f** U » > « ( ' « i f t i O h v M f t y « . K u .r -ifU o i!. fo ru N

u * M l w « • • » « « ft»4 ft. « M • A ftt u ft m - : r a i N u r k n
li •? # S
 Ferdo Šišić

se osnuje učeno društvo za proučavanje narodnog jezika i za napredak

naučnog rada.41 Sve je to u malo godina toliko preporodilo hrvatski na­
rod da je obrana njegovih prava na požunskom saboru poprimila još
snažniji oblik.
Požunski sabor od 1839. i 1840. Kad je poslije trogodišnje stanke
kralj Ferdinand opet sazvao požunski sabor, sastao se (21. i 22. maja
1839) hrvatski sabor u Zagrebu i izabrao kao svoje poslanike banovca
i velikog župana požeškoga Andriju Markovića za gornju kuću pa Alek­
sandra Dominića i Hermana Bužana za donju. U uputi koju im je sabor
dao izrijekom je istaknuto da imaju zatražiti da se u kraljev naslov uz
Ugarsku, a poslije Češke, vazda unosi još i “Dalmacija, Hrvatska i Sla­
vonija”. Time su htjeli ukloniti uobičajenu formulu “pridružene strane”
(partes anexae), koja nije odgovarala onomu državnopravnom položaju
Hrvatske što su ga nosili hrvatski staleži u svojoj svijesti. Nadalje su se
imali nepokolebljivo opirati građanskom pravu protestanata i svojski za­
uzimati za latinski jezik protiv uvođenja madžarskog jezika u hrvatske
urede, a tako i za izravno sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Hrvat­
skom, čime bi se znatno podigao ugled hrvatskog bana.
Požunski je sabor otvorio sam kralj Ferdinand (6. juna), a madžarski
su staleži ubrzo našli povoda da opet navale na hrvatska prava. Prije
svega i opet izniješe prijedlog o uvođenju madžarskog jezika u sve hrvat­
ske urede i škole (kao nastavnoga), štaviše i u Vojnoj krajini, a također
da se i zakoni i okružnice ugarske vlade izdaju samo na madžarskom
jeziku, kako za Ugarsku, tako i za Hrvatsku. I opet se tomu odupro Her­
man Bužan (16. jula 1839) izjavivši da “staleži i redovi hrvatski i slavon­
ski ne idu toliko za tim da sebi sačuvaju taj jezik, koliko ono pravo po
kojemu mogu sami sebi da određuju svoj službeni jezik, pa stoga, prona­
đu li možda jednom za zgodno, zamijenit će latinski jezik svojim, narod­
nim”. Te riječi, a pogotovu izjava da Hrvati pomišljaju kako bi svoj jezik
učinili diplomatičkim u Hrvatskoj i Slavoniji, izazva kod Madžara veliku
uzbuđenje. Svi su oni sada počeli Hrvatima poricati pravo da mogu
uvesti hrvatski jezik kao službeni u svojoj domovini i stvorili zaključak
kojim su odredili desetogodišnji rok do kojega se ima i u Hrvatskoj i Sla­
voniji početi uredovati na madžarskom. Na glas o toj raspravi uzbuni
se sva Hrvatska i Slavonija. Županijske su skupštine odaslale kralju
Ferdinandu “krepke” predstavke s molbom “da bi Njeg. Veličanstvo us­
kratilo svoje odobrenje svim (požunskim) saborskim zaključcima koji
se protive narodnosti i municipalnim pravima kraljevina Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, a naročito onomu o uvođenju madžarskog jezika”.
Štaviše, zagrebačka županija zaključi na prijedlog grofa Janka Draško-
vića da se u kralja izmoli posebna hrvatska vlada, kao u doba Marije
Terezije, dosljedno da se Hrvatska odvoji u upravi od Ugarske. Najzad
ustade protiv uvođenja madžarskog jezika i sam ban Vlašić, upraviv­
ši na kralja (21. jan. 1840), malo dana prije svoje smrti, predstavku

41 [Prema izvještajima Stj. Moysesa iz 1836, misao da se osnuje takvo društvo poja­
vila se u nekih plemića 1835, prije nego što je Gaj iznio svoj prijedlog.]

422
 Povijest Hrvata

u kojoj ga zamoli da od Hrvata ukloni “posve strani” madžarski jezik.

Kralj Ferdinand odista je i udovoljio molbi Hrvata, pa je otpisom na
sabor (od 5. maja 1840) otklonio potvrdu zaključka o uvođenju madžar­
skog jezika u Hrvatsku poslije deset godina (to jest od 1850).
Međutim je požunski sabor pokušavao da zada nove rane hrvatskim
pravima, jer su sve njegove moderne reforme išle za tim da unaprijede
madžarski jezik i madžarsku državnu ideju. Zbog toga su Hrvati bili
prinuđeni da se bore za konzervativno stajalište.42 Tako su se oni dig­
li protiv potpuna otkupa seljaka, bojeći se da će to biti “na propast i
plemstvu i seljaštvu, koje će zapasti u lihvarske ruke”, a stalno se opi-
rahu podjeljenju građanskog prava protestantima u Hrvatskoj. S druge
su pak strane morali braniti prava Hrvatske na Slavoniju, koju su Ma­
džari počeli već računati kao teritorij koji izravno pripada Ugarskoj, a
napokon i stoljetno pravo da Hrvatska plaća polovicu vojnog poreza
(media dica) što ga plaća Ugarska od jedne porte, jer su madžarski sta­
leži išli za tim da i u tomu izjednače Hrvatsku s Ugarskom. Ali odlučni
nastup hrvatskih poslanika osujeti i taj put sva nastojanja Madžara;
samo u pitanju oslobođenja seljaka (naime u pitanju njihova otkupa)
nisu uspjeli jer je saborski zaključak dobio kraljevu sankciju.43 Kad se
potom sastao hrvatski sabor (u Zagrebu 10. aug. 1840) pod predsjeda­
njem banova zamjenika44 zagrebačkog biskupa Haulika, prihvaćen je
s potpunim zadovoljstvom izvještaj poslanika, a potom je zaključeno
(čl. XXIV) neka se kralj zamoli “da se u kr. zagrebačkoj akademiji i po
svim gimnazijama urede katedre čistog narodnog jezika (štokavštine)”,
jer staleži smatraju za svoju dužnost “da naš jezik što većma uzgojimo
da se tako istakne tip naše narodnosti”. Ovo je prvi saborski zaključak
od vijekova stvoren u korist procvata hrvatskoga jezika, a svjedoči ka­
ko je ideja narodnog preporoda već toliko uznapredovala da je uhva­
tila čvrsta korijena u saboru među hrvatskim staležima. Duh koji je
provijao hrvatski sabor osokolio je na dalji rad i široku javnost, pa je
1841. osnovano “Gospodarsko društvo” za unapređivanje poljodjelstva
u Hrvatskoj,45 a 1842. u krilu zagrebačke čitaonice “Matica ilirska” za
unapređivanje književnosti.
Postanak madžaronske i ilirske stranke. Tako je hrvatski narod
zanosnim radom u nekoliko godina izradio sebi temelje svoga modernog
kulturnog života. Sada je trebalo i organizirati obranu ovih stečevina, a
42 [Konzervativno stajalište hrvatskog plemstva u seljačkom pitanju određivali su,
dakako, isključivo njegovi klasni interesi i zbog toga se ono, u doba raspadanja
feudalnog sistema, ne može ničim opravdati.)
43 [Pri tom se nije radilo o obvezatnom nego fakultativnom otkupu koji se u praksi
gotovo nije ni provodio jer je ovisio o sporazumu između vlastele i seljaka.]
44 Ban Franjo Vlašić umro je 16. maja 1840; pokopan je u crkvi sv. Katarine.
45 [Društvo, koje se prvobitno nazivalo “Društvo za unapređenje i popravljanje po­
ljodjelstva u Hrvatskoj”, okupljalo je u svojim redovima isključivo velike zemljiš­
ne posjednike. Briga za seljačko gospodarstvo ograničila se na izdavačku djelat­
nost društvenog tajnika Dragutina Rakovca koji je 1846. štampao tri sveska
svojih “Predavanja za seljaka”, a od 1847-50. uređivao “Kalendar za puk”. Prvo
godište ovog kalendara raspačano je u 6000 primjeraka.]

423
 Ferdo Šišić

to je mogla da bude zadaća samo jake političke stranke. Sve do 1840.

nije u Hrvatskoj uopće bilo izrazitih političkih stranaka, naime osnova­
nih na načelnoj osnovi s istaknutim programom i organizacijom; bile
su samo političke skupine koje su se stvarale za pojedina pitanja. U
Hrvatskoj je bilo dosta prijatelja Madžara, ali su ovi bili bez međusobne
jače veze; međutim, napredak ilirske ideje navede Madžare na misao da
organiziraju svoje privrženike u stranku sa zadaćom da pobija ilirstvo.
Tako je dakle početkom 1841. osnovana “horvatsko-ugarska stranka”,
s braćom barunima Levinom i Jurjem Rauchom te turopoljskim kome-
šom Antunom Danijelom Josipovićem na čelu, a ta osnova u Zagrebu
svoj “kazino” kao protutabor ilirskoj “čitaonici”. Tu stranku i njezine pri­
vrženike prozvaše Ilirci “madžaromanskom” ili “madžaromanima”, od

“I li r s k i ” g r b n a p u t n o j t o r b i L ju d e v it a G a ja

čega postade pučki izraz “madžaronska” ili “madžaroni”. Njezin politički

program bijaše ukidanje “ilirskog” imena, tako protivnog madžarskim
težnjama, kao tobože u korist i na spas “horvatskoga”, zatim da se uki­
ne novi pravopis i “vlaška” štokavština u korist kajkavštine, i najzad da
se “Horvati” što tješnje prislone i pridruže Madžarima u jednu jedinst­
venu madžarsku državu, da poprime madžarski jezik ne samo kao služ­
beni već i kao nastavni u školama, a na požunski sabor da svaka od tri
hrvatske županije (varaždinska, zagrebačka i križevačka) izravno šalje
po dva zastupnika, onako kako to čine slavonske i ugarske. Prema tome
je, dakle, ta skupina plemića zapravo išla u krajnjim konsekvencijama
svojih političkih ciljeva za potpunim ukidanjem hrvatske municipalne
samostalnosti i za madžarizacijom svoga naroda. S tim programom po­
češe vođe stranke agitirati među seljačkim plemstvom, pa su doskora
s uspjehom predobili za sebe mnoge od njih, osobito Turopoljce. Sada
su “madžaroni” nastojali da u svoje ruke dobiju županije, a onda preko

42 4
 Povijest Hrvata

njih i većinu u hrvatskom saboru, gdje su mislili oživotvoriti svoje tež­

nje. Protiv madžarona združe se njihovi protivnici u “ilirsku stranku”
s izrazito hrvatskim programom, koji je išao za tim da se državnoprav­
ni odnos između Hrvatske i Ugarske preinači tako da se sjedinjenjem
hrvatskih zemalja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Vojne krajine i Rije­
ke osnuje od Ugarske nezavisna političko-teritorijalna cjelina s banom
na čelu, a s hrvatskim narodnim jezikom kao službenim. U literarnom
je pogledu imala stranka pred očima kulturnu zajednicu još i sa Hrva­
tima u Bosni, pa Slovencima i Srbima s jednim književnim jezikom
“ilirskim”.

Osnivanje obiju stranaka dovelo je do sukoba među njima već kod

prvih izbora županijskog činovništva (restauracije) u Hrvatskoj. Dok su
se pokušaji madžarona u križevačkoj i varaždinskoj županiji odmah
pokazali kao bezuspješni, vodstvo stranke upne potom sve sile da uz
pomoć brojnih Turopoljaca, plemića izbornika, dobije u svoje ruke za­
grebačku županiju. Međutim, restauracija obavljena 30. maja 1842. u

425
 Ferdo Šišić

Zagrebu svrši se najzad tako da su madžaroni bili na biralištu izigrani,

a Ilirska je stranka pobijedila. Za osvetu počeše potom madžaroni sus­
tavno ocrnjivati Ilirsku stranku i kod ugarske vlade (kod palatina nad­
vojvode Josipa) i na dvoru (kod kralja Ferdinanda) kao “veleizdajničku”
i “rusofilsku”, tako da je nato imenovan banom Erdeljac grof Franjo
Haller (16. juna 1842) sa zadaćom da uredi hrvatske prilike. Mada su
ga ilirci453 svečano dočekali kad je ulazio u Zagreb, ipak grof Haller
predloži dvoru kao najprikladnije sredstvo za umirenje Hrvatske da se
zabrani ilirsko ime.*46 Budući da se u to vrijeme na ilirsku agitaciju
među bosanskim katolicima potužila u Beču i carigradska Porta, kralj
Ferdinand izda naredbu (11. jan. 1843) kojom bijaše zabranjeno ilirsko
ime (ilirizam, Ilirija, ilirski jezik) i svi ilirski znaci (naročito grb: polum­
jesec i zvijezda),47 ali uz dodatak da kralj “ne želi da se razvijanje na­
rodnog jezika sprečava, i da će podupirati municipalna prava Hrvatske
protiv svih navala”. Sada uzmu Gajeve “Ilirske novine” ime “Narodne
novine”,48 dok se Ilirska stranka prozove “narodnom”. Uz to je u Hrvat­
skoj uvedena stroga cenzura za sve vrste štampe, koju je vršio Madžar
profesor “Akademije nauka” Matsik, zamijenivši dotadašnjega oduše­
vljenog prijatelja iliraca profesora Stjepana Moysesa, rodom Slovaka.
Zabrana ilirskog imena bijaše težak udarac za hrvatske narodne pre­
poroditelje, a najviše za Ljudevita Gaja, koji odsada - bez svoje krivnje
- igra tek sporednu ulogu u daljem hrvatskom političkom životu. Tom
je zabranom ipak trpjela samo literarna strana pokreta, dok je politička
zapravo ojačala u borbi s madžaronima kod kuće, a s Madžarima na
požunskom saboru.
Požunski sabor od 1843. do 1844. Poslije izmakla trogodišta kralj
Ferdinand je opet sazvao požunski sabor za 14. maja 1843. Uoči toga
sastao se hrvatski sabor 22. aprila u Zagrebu, ali na nj je došlo pod
vodstvom madžarona golemo mnoštvo seljačkog plemstva - prvi put što
se zna, dakle protiv dotadašnjega običaja49 - da odluči u korist svojih
gospodara kod izbora poslanika u Požun i kod sastavljanja važnih upu­
ta. Kad to vidje ban Haller, odgodi otvorenje sabora bez oznake novog
roka i tako primora madžaronsko vodstvo da svoje ljude pošalje kući.
Tek što su ovi otišli, sastane se sabor (24. apr.) i, ne obazirući se na

45a [Oblik “Iliri”, koji Šišić upotrebljava za pristaše ilirskog pokreta, zamijenjen je u
ovom tekstu ispravnijim oblikom “ilirci”.]
46 [U sačuvanoj građi nema dokaza da prijedlog o zabrani ilirskog imena potječe od
bana Hallera. Tekst dekreta sastavio je sam kancelar Metternich.)
47 [Zabranjeni su upravo samo ti simboli, tj. ilirski grb. Surku i crvenkapu nosili
su ilirci i dalje.)
48 [Gajeve su se novine ionako zvale: Ilirske narodne novine, pa je od 21. I 1843.
u njihovu naslovu otpao isprva samo prvi pridjev koji su novine nosile na če­
lu svog zaglavlja, povrh naslova: Narodne novine. Međutim, 9. III 1844. Gaj je
naslov novina promijenio u “Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske”, a s go­
dinom 1847. u “Novine dalm. horv. (od 1. IV 1848: herv.) slavonske”.]
49 Tada još nije bilo zakonom određeno, tko ima pravo dolaziti na sabor s pravom
glasa. - [To je urađeno 1845.)

426
 Povijest Hrvata

Josipovićev prosvjed, izabra za svoje poslanike u gornju kuću Hermana

Bužana, a u donju Karla Klobučarića i Metela Ožegovića, davši im iste
upute kao dotada, naime da imaju braniti hrvatska prava, ali uz doda­
tak da se na požunskom saboru služe samo latinskim jezikom. Na tom
je hrvatskom saboru izrekao (2. maja 1843) Ivan Kukuljević prvi zastup­
nički govor hrvatskim jezikom, zagovarajući da se hrvatski jezik uvede
kao “diplomatički” u Hrvatskoj i Slavoniji, to jest kao saborski, uredovni
i nastavni mjesto “mrtvoga latinskog”. Govor je plemstvo s velikim zano­
som pozdravilo, ali su staleži o Kukuljevićevu prijedlogu ipak izjavili da
je preuranjen.50
Borbe što su ih taj put imali da izdrže hrvatski poslanici na požun­
skom saboru nadilazile su sve šta se dotada zbivalo. U prvom je redu
komeš Josipavić - kao virilni član donje kuće - iznio odmah poslije ot­
vorenja sabora protiv njih tužbu da su “nezakonito izabrani”, jer je tobo­
že od izbornog čina “odstranjeno plemstvo” (naime njegovi Turopoljci).
Josipovićeva se nakana izjalovila, ali su zato ugarski staleži uporno
tražili od hrvatskih poslanika u donjoj kući da govore madžarskim jezi­
kom, tada službenim u ugarskom saboru. Kad su Ožegović i Klobučarić
vidjeli da im staleži ne dopuštaju govoriti latinski, štaviše, da su (20.
juna 1843) stvorili zaključak, koji je i njih vezao, da ubuduće govore ma­
džarski, ostave sabornicu i zatraže iz konferencije, kojoj je predsjedao
ban Haller, uputu od hrvatskih županija. Ove stvore nato zaključak
da hrvatski poslanici imaju ostati pri svom pravu, a uz to se obrate
na kralja. Međutim su ugarski staleži na saboru, dakako u odsutnosti
hrvatskih poslanika, zaključili da ubuduće ima jedino madžarski jezik
biti službenim i nastavnim u cijeloj Ugarskoj i Hrvatskoj sa Slavonijom
i Primorjem, a poslije deset godina (to jest od 1853 dalje) ne može više
nitko biti u Hrvatskoj namješten ni kao javni činovnik, ni kao svećenik,
tko nije vješt madžarskom jeziku. Zaključci se ugarskih staleža doskora
izjaloviše, jer na sabor stiže kraljevo rješenje (od 12. okt. 1843) koje od­
ređivaše da se hrvatskim poslanicima “ima ostaviti na volju da svoja
mnijenja izriču bilo latinskim bilo madžarskim jezikom” . Ali ugarski se
staleži ipak nisu dali smesti tom kraljevom porukom, nego su na hrvat­
ske poslanike, kad se potom vratiše u sabor i pokušaše da govore latin­
ski (1. dec.), navalili tolikom žestinom da su im onemogućili išta kazati.
Uz to izjaviše da ostaju i dalje pri svom zaključku od 20. juna. Sada kralj
Ferdinand popusti utoliko što je na nagovor palatina nadvojvode Josipa
izdao novo rješenje (23. jan. 1844) kojim odredi da se hrvatski poslanici
poslije šest godina (to jest od 1850) imaju na saboru također služiti ma­
džarskim jezikom; ali ostale zaključke ugarskih staleža, a naročito onaj
0 uvođenju madžarskog jezika u sve urede i škole u Hrvatskoj, Slavoniji
1 Primorju nije potvrdio. Štaviše, kralj je sabor raspustio već 13. nove­
mbra 1844, prije negoli je obavio svoj posao, a 3. januara 1845. opet
dopustio Hrvatima ručnim pismom upotrebu ilirskog imena, ali samo

50 (Kukuljević nije ni sam predlagao da se hrvatski jezik odmah uvede kao službeni
nego da se počne s pripremama za tu promjenu.)

427
 Ferdo Šišić

u literaturi. Osim toga Ferdinand izda još i rješenje kojim bijaše osnova­
na na akademiji katedra “za ilirski jezik i književnost”, a cenzor Matsik
dignut sa službe koja je povjerena Hrvatu Pavlu Muhiću.
Ustavna borba od 1845. do 1848. Sve su to bili znaci po kojima
je Narodna stranka mogla zaključivati da su na dvoru skloni njezinim
političkim ciljevima. Ali svu tu radost doskora zagorči s mnogo kapi
stranačke žuči najznatnije pitanje tadašnje hrvatske politike, naime pi­
tanje restauracije zagrebačke županije, što još od maja 1842. nije sila­
zilo s dnevnog reda. Rješenje toga pitanja povjeri kralj banu Halleru,
imenovavši ga još i velikim županom zagrebačkim, a on počne nato
pripremati sve potrebno za izbor. Upravo zato nije po Ferdinandovu
nalogu sazvao hrvatski sabor da po razlazu požunskog proglasi od kra­
lja sankcionirane zakone i da primi izvještaj svojih poslanika. Ali i obje
stranke, narodna i madžaronska, bijahu također zaokupljene novim
izborom na kojem se ponajviše radilo o tome kako će biti sastavljene
listine plemića izbornika. Kad je napokon poslije mnogih bučnih župa­
nijskih skupštini uspjelo madžaronima da ban i župan Haller proglasi
njihovu listinu pravovaljanom, onda im bijaše zajamčen rezultat same
restauracije. Dana 28. i 29. jula 1845. pobijedili su na izborima madža-
roni uz pomoć turopoljskih glasova s 315 glasova (1289:974), izabravši
podžupanom svoga kandidata Josipa Žuvića protiv narodnjaka Benka
Lentulaja. Izbor se obavljao pod svodom koji je spajao oba dvorišta ne­
kadašnje banske polače i prezidijalne vladine zgrade, a dovršio se oko
sedam sati uveče. Poslije toga izišli su narodnjaci iz svoga dvorišta (u
današnjoj prezidijalnoj zgradi) na Markov trg i stali silaziti Kamenitom
ulicom u Donji grad. Dok su još posljednji redovi narodnjaka ostavljali
trg, puče iznenada s tavanskog prozora kuće madžarona Tadije Ferića51
jak hitac, bez sumnje u znak veselja s madžaronske pobjede, jer ranio
nije nikoga. Taj hitac prouzroči među preostalim narodnjacima i nekim
drugim radoznalim gledaocima veliko ogorčenje. Nato ban Haller naloži
vojsci, koja je za sve vrijeme izbora bila postavljena na Markovu trgu,
da trg isprazni i zatvori sve ulice što do njega vode. Uza sve to ipak je
ostalo na trgu i na početku Gospodske ulice nekoliko narodnjaka i mir­
nih gledalaca, a kad je mladi ilirac Mirko Bogović izvukao svoju sablju
i njome se oborio na jednog časnika, jer ga je napao osornim riječima,
dade potpukovnik Sartory glasnu zapovijed vojsci da puca. Tako pade
29. jula oko pola osam uveče više ljudi mrtvih, a još više ih je ostalo teš­
ko ili lako ranjeno.52
Taj užasni događaj prekide u prvi mah sve odnose između Narodne
stranke i bana Hallera, jer je ona u njemu gledala “krvnika svoje braće”.

51 Danas kuća na Trgu Stjepana Radića br. 3.

52 [Sam je Sartory izjavio da “nitko nije naredio paljbu”. Čini se da je do pucnjave
doista došlo bez ikakva naloga. Usp. novije podatke u prilozima: A. Ivić, Kako su
kneza Metternicha izviestili o srpanjskom krvoproliću na Markovu trgu 1845,
Vjesnik hrv. drž. arhiva 1X-X, 1941, i Stj. Antoljak, Dva nepoznata dokumenta o
prilikama u Hrvatskoj godine 1845, Nastavni vjesnik L, 1941/2.)

428
 Povijest Hrvata

Tako je kod nastavljene restauracije zagrebačka županija došla sasvim

u ruke madžarona, koji održaše 5. augusta veliku skupštinu pod pred­
sjedanjem prvog podžupana Žuvića, jer je Haller odmah po obavljenoj
restauraciji zatražio od kralja otpust. Zaključci stvoreni ponajviše Josi-
povićevom inicijativom išli su za tim da se obustave “Narodne novine”

S u v r e m e n i c r t e ž k o ji p r ik a z u je p o lo ž a j n a M a r k o v u trg u
(d a n a s T r g S tj. R a d ić a ) i u o k o ln im u lic a m a u č a s u k a ta s tr o fe
2 9 . s r p n ja 1 8 4 5 . ( “S r p a n js k e ž r t v e ”)

i Gaju uzme tiskara, da se vrati u Hrvatsku stari pravopis s kajkav-

štinom, dok su štokavštinu ograničili na Požegu i Osijek, “budući da za­
jednički hrvatskoslavonski jezik ne postoji”, i da se seljačkom plemstvu
“potvrdi pravo” da lično (viritim) dolazi na hrvatski sabor s pravom mjes­
ta i glasa. Svojim zastupnicima, što ih je skupština izabrala za hrvatski
sabor, Kolomanu Bedekoviću i Josipu Brigleviću, dadoše uputu da se
imaju usprotiviti svim prijedlozima što bi smjerali na slabljenje što tješ­
nje veze s Ugarskom, a naročito obnovi hrvatske samostalne vlade. Ali
najteži grijeh počini ova skupština kad je proglasila na prošlom požun-

429
 Ferdo Šišić

skom saboru stvorene zakone, i to najprije na madžarskom, a zatim na

latinskom jeziku; time je povrijedila bitno hrvatsko pravo, jer to bijaše
kompetencija samo hrvatskog sabora. Uto se ban Haller poče spremati
da sazove hrvatski sabor. Narodna stranka, uvjerivši se, međutim, da
ban nije kriv nesreći od 29. jula, stupi s njime opet u doticaj. Pobjedom
madžarona u zagrebačkoj županiji postala je opasnost od seljačkoga
turopoljskog plemstva za hrvatski sabor još veća, pa je stoga Narodna
stranka išla prije svega za tim da sazna šta ban o tome misli. Kad je
ban uvjerio njezino vodstvo - a to su tada bili grof Janko Drašković,
grof Jurica Oršić i barun Franjo Kulmer od velikaša, zagrebački biskup
Juraj Haulik od prelata, a Ivan Kukuljević od plemstva53 - da seljačko
plemstvo neće sudjelovati na saboru “s pravom mjesta i glasa”, onda
se Narodna stranka mogla s pouzdanjem spremati na sabor koji se
sastade u Zagrebu 23. septembra 1845. I doista, na sabor je dovelo
madžaronsko vodstvo mnoštvo seljačkog plemstva, ali kad je pročitano
kraljevo rješenje (od 14. sept.) kojim je dano pravo glasa na hrvatskom
saboru samo banskim pozvanicima i zastupnicima oblasti (županija,
gradova i kaptola), onda je seljačko plemstvo zajedno s madžaronima
ostavilo dvoranu, a preostali staleži stvoriše više zaključaka u smislu
programa Narodne stranke. Prije svega uređenje sastav hrvatskog sa­
bora, kojim je seljačko plemstvo u masama isključeno, a dobili su mjes­
to i glas srpski grčko-istočni episkopi;54 zatim zaključiše da se kralj
zamoli da Hrvatskoj vrati samostalnu vladu, kako ju je imala za Marije
Terezije (1767-1779), da se akademija podigne na potpuno sveučilište,
a zagrebačka biskupija uzvisi na samostalnu, od Ugarske nezavisnu
nadbiskupiju. Tek što se poslije toga sabor razišao (14 okt.) odstupi ban
Haller, a banske poslove preuze po starom običaju zagrebački biskup
Juraj Haulik.
Kad se primaklo vrijeme da se poslije izminula trogodišta opet sas­
tane požunski sabor, sastao se prije toga hrvatski u Zagrebu 18. oktob­
ra 1847. U to je doba već sva Ugarska bila uzavrela bujnim narodnim
životom, a na čelu je pokreta stajao radikalni i demokratski Ludovik
Kossuth, koji je tražio potpunu samostalnost demokratske a ne staleš-
ke Ugarske, s vladom odgovornom saboru narodnih zastupnika i s Au­
strijom vezane samo personalnom unijom. Takvu je Ugarsku zamišljao
kao jedinstvenu državu od Karpata do Jadrana, u kojoj ima samo jedan
politički madžarski narod. Imajući pred očima takvu političku situaciju
u Ugarskoj, hrvatski je sabor pod predsjedanjem biskupa Haulika tako­
đer pregnuo da stvori zaključke koji su išli za oslobođenjem od madžar­

53 U to doba nije Gaj igrao nikakve važnije političke uloge, štaviše, vodstvo Narodne
stranke je u neku ruku od njega zaziralo, mada Gaj nije dao tome pravog povoda.
Kako Gaj nije bio plemić, nije sudjelovao ni u županijskim ni u saborskim sjed­
nicama. - [Da Gaj nije ni tada izgubio svaki utjecaj na politički život, dokazuju
pisma koja mu je 1845. i 1846. slao bar. Franjo Kulmer iz Beča i njegova uloga u
povezivanju Narodne stranke s ugarskim konzervativcima od 1845. dalje.)
54 [Osim toga je broj zastupnika koje šalje svaka županija povećan s pet zastupnika,
nevezanih instrukcijom i bez prava da glasaju u donošenju zaključaka.]

430
 Povijest Hrvata

skoga gospodstva, ali inače nije htio da se savez s ugarskom krunom

raskine. Prije svega izabra sabor za Požun Hermana Bužana u gornju
kuću, a Metela Ožegovića i Josipa Bunjika (velikog bilježnika požeške
županije) u donju, a zatim zaključi na prijedlog saborskog odbora da
se hrvatski jezik ima “uzvisiti na onu čast, vrijednost i valjanost koju
je dosada uživao latinski jezik” (23. okt. 1847). Još je obnovljen raniji
zaključak (od 1845) o stvaranju samostalne hrvatske nadbiskupije u
Zagrebu, o sjedinjavanju Dalmacije i Rijeke s Hrvatskom, a naposljetku
je sastavljena uputa za požunske poslanike, koja im nalaže da imaju
braniti hrvatska prava kao i pripadnost Slavonije i Primorja Hrvatskoj;
nadalje se u njoj kaže još i ovo: “Saborski poslanici neće nipošto dopus­
titi uvođenje madžarskog jezika kao nastavnog u gimnazije i akademi­
ju ovih kraljevina, jer staleži i redovi žele da se u Hrvatskoj uvede kao
nastavni jezik naš narodni jezik”, i: “U dokaz bratske ljubavi prema
ugarskoj braći služit će se poslanici već sada madžarskim jezikom (na
požunskom saboru)”. Kad je potom hrvatski sabor zaključen (27. okt.),
staleži su ostavili dvoranu u uvjerenju da su položili zdravu osnovu mo­
dernoj Hrvatskoj. Sabor od 1847. posljednji je hrvatski staleški sabor.
Požunski sabor 1847. i 1848. Požunski je sabor otvorio kralj Fer­
dinand 12. novembra izrekavši tom prilikom madžarskim jezikom ovo:
“Radujem se da ovdje vidim sabrane staleže i redove Kraljevine Ugarske.
Moje očinske namjere pokazuju kraljevske propozicije; primite ih s pov­
jerenjem.” Činjenica da je kralj poslije vijekova prvi put otvorio sabor
na madžarskom jeziku, izazvala je među Madžarima neopisivo odušev­
ljenje, ali je i ojačala njihove dalekosežne nade. Prije svega, sabor je jed ­
noglasno izabrao palatinom nadvojvodu Stjepana, sina palatina Josipa
(umro 13. jan. 1847), a zatim je započeo vijećanje uzevši doskora (18.
nov.), na Josipovićev prijedlog u raspravu tužbu zagrebačke županije
da su hrvatski poslanici “nezakoniti” jer su tobože izabrani “s isključe-

S tr o h b e r g e r , T r g s v . M a r k a u Z a g r e b u 1 8 4 4 - G r a d s k i m u z e j, Z a g r e b

431
 Ferdo Šišić

njem plemstva” od nekakve “skupštine od 60 ljudi”. Mada su hrvatski

poslanici u toj stvari poricali ugarskom saboru kompetenciju na osnovi
zakona (CXX: 1715, LVIII: 1791), ipak sabor prihvati tužbu i predaje na
izvještaj zasebnom odboru “za ispitivanje hrvatskih smutnja”, kojemu
predsjednik bijaše vođa Madžara na tom saboru, Ludovik Kossuth. Taj
pozva nato hrvatske poslanike preda se da im sudi. Ali Hrvati odbiše
poziv porekavši ugarskom saboru pravo da prosuđuje pravovaljanost
njihova mandata: i tako bijaše namjera Kossuthova osujećena. Iz osvete
uzme sabor (7. jan. 1848) u raspravu zakonsku osnovu “o madžarskom
jeziku i narodnosti”. Ta je osnova prije svega određivala za “Ugarsko
primorje” da se svi njegovi uredi i činovnici imaju u službenom saobra­
ćaju s ugarskim oblastima i činovništvom dopisivati jedino u madžar­
skom jeziku, a u domaćim se poslovima “mogu uz madžarski jezik služi­
ti samo još talijanskim” . “Županijama požeškoj, virovitičkoj i srijemskoj”
ostavlja se u upotrebi “još samo šest godina latinski jezik, računajući
od razlaza ovog sabora”. Osim toga osnova traži da svi ugarski novci
imaju biti proviđeni ugarskim grbom i madžarskim natpisima kod svih
građanskih, financijskih (komorskih) i vojničkih javnih zavoda, u “ugar­
skim lukama, na brodovima ugarskih trgovaca i na drugim ugarskim
brodovima” ima se upotrebljavati jedino državni (ugarski) grb i ugarske
narodne boje (zastava), a tako dobivaju i svi službeni pečati madžarske
natpise. Sve se ovo odnosi i na Hrvatsku (užu), čije se oblasti i sudišta
imaju odmah dopisivati sa svim ugarskim oblastima i sudištima jedino
madžarski, a samo za domaću upotrebu ostavlja im se latinski jezik;
time se očito htio izigrati zaključak hrvatskog sabora o hrvatskom služ­
benom jeziku. Najzad je osnova tražila da se madžarski jezik ima učiti
obligatno u svim hrvatskim školama, dakle i u pučkim. Potom je sabor
tu zakonsku osnovu prihvatio; donja kuća bez preinake, unatoč pros­
vjedu hrvatskih poslanika, a gornja tek uz neke neznatne promjene.
U toj situaciji nije hrvatskim poslanicima preostalo ništa drugo nego
obratiti se na kralja s molbom da bi uskratio sankciju ovoj osnovi koja
je značila propast Hrvatske.
Uto bukne 24. februara 1848. u Parizu buna (februarska revolucija),
koja otjera s prijestolja kralja Ludovika Filipa i proglasi “drugu repub­
liku”. Ta je buna bila znak za opći pokret gotovo po cijeloj zapadnoj i
srednjoj Evropi. Taj pogodni čas, dakle, iskoriste Madžari tako da su
na Kossuthov prijedlog 3. marta zaključili u donjoj kući da se kralju po­
šalje adresa neka bi Ugarskoj dao odgovornu vladu i odobrio čitav niz
reforma s obzirom na upravu i politiku. Ali od toga nije bilo ništa jer se
gornja kuća kratila da primi adresu. Deset dana poslije toga bukne u
samom Beču buna protiv Metternicha i njegova policajnog i reakcionar­
nog sistema (13. marta). Nato kralj Ferdinand otpusti sjutradan Metter­
nicha, proglasi slobodu štampe i obeća (15. marta) austrijskim narodi­
ma ustav na osnovi odgovorne parlamentarne vlade. Tim je obećanjem
dvor riješio to pitanje i za Ugarsku i Hrvatsku, jer sve ono što je dao
Austriji nije se moglo uskratiti njima. Na glas o bečkim događajima prih­
vati i gornja kuća Kossuthovu adresu, a zatim cijeli sabor zatraži putem

432
 Povijest Hrvata

svečane deputacije od kralja još i ukinuće staleštva i sabor sastavljen

od izabranih narodnih zastupnika, narodnu vojsku (domobranstvo),
odgovorno i od austrijske vlade nezavisno ministarstvo, ukinuće cen­
zure, izjednačenje svih staleža općim plaćanjem poreza i potpuno uki­
nuće kmetstva, urbara i crkvene desetine. Kralj Ferdinand je 16. marta
primio u Beču deputaciju Madžara pod vodstvom palatina Stjepana, a
drugi dan izišao je kraljevski reskript kojim je obećano odgovorno minis­
tarstvo. Nato je po palatinovu nalogu grof Ludovik Batthyany sastavio
popis ministara i iznio ga 23. marta pred staleže donje kuće. Međutim,
u Beču nastadoše velike poteškoće kod sankcioniranja zakonske osnove
0 ministarskoj vladi, kad ju je sabor podastra, a najviše su protiv nje
radili neki madžarski konzervativni velikaši, na čelu im barun Samuel
Jćsika. U tom je smislu kralj odaslao novi reskript na sabor i 7. aprila
imenovao prvo ugarsko neovisno i odgovorno ministarstvo s grofom Lu-
dovikom Batthyanyjem kao predsjednikom. U to ministarstvo ušli su
uz druge još i Kossuth kao ministar financija, herceg Pavao Esterhazy
kao ministar na kraljevu dvoru (a latere), a Franjo Deak kao ministar
pravosuđa. Tri dana kasnije došao je u Požun na sabor kralj Ferdinand
u pratnji brata nadvojvode Franje Karla i njegova sina Franje Josipa, pa
je sjutradan 11. aprila sankcionirao zakone stvorene na saboru 1848.
Od tih je zakona određivao članak V da će odsada zastupati na sabo­
ru, koji se ima svake godine sastajati u Pešti, “županiju virovitičku 4
zastupnika, srijemsku 3, požešku s kr. slob. gradom Požegom 2, Riječ­
ki kotar (s Bakrom) 1, Hrvatsku 18, Hrvatsku krajinu 8, a Slavonsku
krajinu 3”. Zakonska osnova o “madžarskom jeziku i narodnosti” nije
dobila sankcije, samo je čl. XXI određivao da “ugarske narodne boje i
državni grb imaju upotrebljavati svi ugarski brodovi”, dok se “pridru­
ženim stranama” (a kapcsolt reszeknek) dopušta “da se mogu uz boje
1 grb zemlje (tj. Ugarske) složiti i svojim bojama i grbom”. Još istog je
dana, 11. aprila, kralj zaključio posljednji ugarski staleški sabor i opet
kratkim madžarskim govorom, na što su hrvatski poslanici pošli kući s
uvjerenjem da njihovu domovinu čekaju burni dani.
Ban Jelačić. Međutim se i u Hrvatskoj dogodiše krupni događaji.
Još 16. marta došao je u Beč barun Franjo Kulmer i savjetovao nadvoj­
vodi Ludvigu543 (kraljevu bratu) da se imenuje banom - o čemu se up­
ravo radilo još prije njegova dolaska - pukovnik prve banske regimente,
popularni barun Josip Jelačić. Još je istog dana ovo imenovanje zaklju­
čeno, ali dekret kojim je Jelačić imenovan i generalom te zapovjednikom
obiju banskih regimenata datiran je 23. marta. Za sve to nije se još
znalo u Zagrebu kad su Gaj*55 i Kukuljević sazvali veliku skupštinu za
25. marta, na kojoj zaključiše pred kralja iznijeti po svečanoj deputaciji

54a [U Šišićevu tekstu pogrešno: nadv. Ivanu. Usp. iduću bilješku.)

55 [Gaj nije sudjelovao u sazivanju ove skupštine jer je već 16. III otputovao u Graz
k nadvojvodi Ivanu, a zatim u Beč, zalažući se, na svoju ruku, za Jelačićevo
imenovanje. U Zagreb se vratio tek uoči skupštine, uvečer 24. III.]

433
 Ferdo Šišić

ove “narodne želje” : da se Jelačić imenuje banom,56 da se hrvatske zem­

lje (Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina, Dalmacija i Rijeka) ujedine, da
se narodu dade odgovorna vlada nezavisna od ugarske, stalni hrvatski
zastupnički sabor i ukinuće posljednjih ostataka kmetstva kao i stale-
štva.57
Jelačićevo imenovanje banom označava krizu madžarsko-hrvatskih
odnosa u posljednjim decenijima. Budući da u novo ugarsko minis­
tarstvo nije ušao nijedan Hrvat, znali su Hrvati da se sada radi o op­
stanku Kraljevine Hrvatske. Stoga je ponovno odlikovanje bana Jela-
čića podmaršalom i zapovijedajućim generalom u Hrvatskoj i u Vojnoj
krajini izazvalo općenitu radost i velike nade. Te se nade još povećaše
kad je ban 19. aprila izdao na sve hrvatske oblasti okružnicu da “dok
se ne sastane hrvatski sabor ima svako poglavarstvo i općina djelovati
pod ličnom odgovornosti u svom djelokrugu i ni od koga primati ni­

B a n b a r u n J o s ip J e la č ić

kakvih službenih naloga (naime od ugarske vlade)”; već se mogu samo

na bana obraćati, kao na vrhovnoga zemaljskog glavara imenovana od
kralja. Tom je okružnicom Hrvatska prekinula mnogovjekovne veze s
Ugarskom. Uskoro potom izdao je ban naredbu (18. maja) kojom je ras­

56 [U “Zahtivanjima naroda” od 25. III ne govori se u tač. 1 o imenovanju Jelačića

za bana nego ga skupština sama bira.)
57 [U tač. 14 zahtijeva se “odrješenje podanikah (kmetovah) od robote ili tlake i
zatim od podaničtva”; u tač. 12 “jednakost sviuh bez razlike stališa i vjere pred
sudom”, a u tač. 13 “jednakost nošenja teretah ili plaćanje štibre i daće sviuh
bez razlike stališah”.]

43 4
 Povijest Hrvata

pisao izbore u Hrvatskoj, Slavoniji i Vojnoj krajini za 191 zastupnika,

dok su virilisti napose pozvani banskim pismom. Sabor se sastao u Za­
grebu 5. juna te je odmah instalirao Jelačića; pri tom je kao instalator
fungirao srpski patrijarh Josif Rajačić, u znak sloge Hrvata i Srba.58 Za­
tim je sabor prije svega primio izvještaj svojih požunskih poslanika, ali
ugarskog zakona od 1848. nije proglasio, već je sam zaključio ukinuće
kmetstva59 i opće plaćanje poreza, to jest prestanak feudalizma nakon
tolikih vijekova. U pogledu budućeg odnosa Hrvatske prema Ugarskoj
sabor se postavio na federalističko stanovište, izrazivši želju da se Mo­
narhija uredi po uzoru Švicarske s nezavisnim narodnim vladama, ali s
centralnim parlamentom i vladom u Beču za vanjsku politiku (diploma­
ciju), vojsku, financije i trgovinu.60 Sabor nadalje zaključi da se banska
vlast ima obnoviti “od Drave do mora”, a Krajina i Dalmacija sjediniti s
Hrvatskom. Za posrednika između Hrvatske i dvora izabran je na sabo­
ru barun Franjo Kulmer.
U to vrijeme razviše Madžari jaku agitaciju u Slavoniji. Stoga se ban
zaputi onamo te je opet čvrsto sveže s materom zemljom; jedini Osijek
držao je s Madžarima. Nato Jelačić ode u Beč, gdje su Madžari mislili
posredovanjem nadvojvode Ivana postići izmirenje s Hrvatima. Na kon­
ferenciji s madžarskim ministrima ban iznese kao uvjete pomirbe da se
ugarska ministarstva rata i financija sjedine s centralnom vladom u Be­
ču, dok će preostala ministarstva Hrvati priznati samo ako im se zajam­
či potpuna unutarnja nezavisnost s općenitom upotrebom hrvatskog
jezika, pa i na ugarskom saboru.61 Ali Madžari ne htjedoše prihvatiti
tih uvjeta, a Jelačić se tada vrati u Zagreb s uvjerenjem da će doskora
doći do oružana sukoba s Madžarima. Velikom žurbom stao je kupiti i
opremati krajiške čete, a Rijeku zaposjedne vojničkom silom.62 Otada je
Rijeka sve do 1867. sastavni dio Hrvatske. Kad su sve priprave bile go­
tove, navijesti 7. septembra (u tajnom sporazumu s bečkim dvorom)63
ugarskom ministarstvu rat riječima: “Mi hoćemo jednakost i ravnoprav­
nost svih naroda i narodnosti što živu pod ugarskom krunom. Budući
da ugarsko ministarstvo drži da ne može pristati na ove uvjete, nalaže

58 [Zagrebački biskup Juraj Haulik, koji bi prema običaju trebao da izvrši instalaci­
ju, nije se u to vrijeme nalazio u Zagrebu.]
59 [Kmetski su odnosi, zajedno s tlakom i urbarijalnim daćama kao i crkvenom dese­
tinom, ukinuti već odlukom zajedničkog sabora u mjesecu ožujku, a u Hrvatskoj
je ban Jelačić svojim “otvorenim pismom” od 25. IV proglasio da su seljaci “na
vieke od tlake gospodske i svake daće urbarijalske i desetine crkvene oslobođe­
ni”. Taj je proglas hrvatski sabor potvrdio, ostavivši otvorenim pitanje seljačkih
obaveza na izvanselišnim (gornim) i alodijalnim zemljama, a nije potpuno riješio
ni pitanje pašnjaka i šuma.]
60 [Financije i trgovina trebale su da budu zajedničke samo ukoliko se odnose na
zajedničke poslove i trgovačke odnose s inozemstvom.]
61 [Osim toga, banje, na osnovu odluke hrvatskog sabora, zahtijevao da se vojvo­
đanskim Srbima prizna pravo na samostalnost.]
62 Hrvatska je vojska zaposjela Rijeku 31. VIII.
63 [Riječi u zagradama unio je Šišić u tekst kakav je ušao u knjigu: Jugoslovenska
misao, str. 156/7.]

435
 Ferdo Šišić

nam čast i dužnost da pokušamo zadnje: da se latimo oružja” . Prije od­

laska osnova ban u Zagrebu bansku vladu s pet odsjeka: za pravosuđe,
unutarnju upravu, bogoštovlje s nastavom, vojne poslove i za financije,
kamo su potpadali još i trgovački i gospodarski poslovi. Banskim je
namjesnikom učinio Mirka Lentulaja, a zatim krenuo u Varaždin, gdje
se sabralo oko 40.000 vojnika, većim dijelom krajišnika.
Jelačić je prešao Dravu 11. septembra, ušao u Čakovac i odmah pro­
glasio Međumurje sastavnim dijelom Hrvatske. Potom je krenuo preko
Kaniže i Stolnog Biograda prema Budimu. Međutim je ministarstvo
grofa Batthyanyja zbog Jelačićeva istupa podnijelo kralju Ferdinandu
molbu za demisiju, na što madžarski sabor povjeri privremeno vođenje

P o č e t a k p r o g la s a b a n a J e la č ić a o u k id a n ju f e u d a l n i h o d n o s a u H r v a t s k o j
(2 5 . I V 1 8 4 8 )

državnih poslova Ludoviku Kossuthu (s još dva ministra), a 16. sep­

tembra izabra ga i predsjednikom odbora “za zemaljsku obranu”. Ovim
se posljednjim događajem počinje takozvana madžarska revolucija od
1848-1849. Kossuth je grozničavom brzinom počeo organizirati narod­
ni otpor, našavši u madžarskoj inteligenciji prikladne suradnike, a u
fanatiziranim masama nepresušivo vrelo snage. Međutim se postavio
na čelo madžarske vojske sam palatin nadvojvoda Stjepan u želji da
krene protiv Jelačića, ali mu iz Beča naložiše da u bana ne dira. Nato je
palatin predao vrhovno zapovjedništvo generalu Mogi i požurio se u Beč
odrekavši se palatinske časti (25. sept.). Nadvojvoda Stjepan bijaše pos­

4 36
 Povijest Hrvata

ljednji ugarski palatin. General Moga je pošao s vojskom u susret Jelači-

ću, koji je već ostavio Stolni Biograd. Između Pakozda i Velenceja došlo
je 29. septembra do bitke koja ostade neodlučna mada je na desnom
krilu i u centru hrvatska vojska održala potpunu pobjedu.64 Sutradan
zaište Jelačić primirje od tri dana, ali već drugi dan (30. sept.) okrene
prema Beču, gdje su se opet spremali ozbiljni događaji, a 6. oktobra pla­
nula je u gradu buna koja primora dvor da se preseli u Olomouc. Tako
je grad sasvim došao u ruke ustanika, koji se u njemu utvrde i spreme
na otpor. Uto je stigao i Jelačić pod Beč te ga počne zajedno s carskom
vojskom, kojom je zapovijedao knez Windischgratz, opsjedati. Ali gradu
pohrli u pomoć madžarski general Moga; njega Jelačić kod Schwechata
ametice potuče (30. okt.), na što se drugi dan Beč predade pobjednici­
ma, dok je Kossuth zamijenio Mogu veoma sposobnim mladim genera­
lom Arturom Gorgeyem. Sada su imali Jelačić i Windischgratz udariti
na Ugarsku i primorati je na pokornost. Budući da se Ferdinand V nije
smatrao doraslim novoj političkoj situaciji, odreče se 2. decembra u Olo-
moucu ugarsko-hrvatske i carske krune, a jer je i brat njegov Franjo
Karlo učinio isto, prijeđu obje krune u smislu nasljednog zakona na
njegova 18-godišnjeg sina, nadvojvodu Franju Josipa.

V
FRANJO JOSIP I i KARLO IV
(1848-1918)

Izvori. - Dnevnik Sabora trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,

držana u glavnom gradu Hrvatske godine 1861, Zagreb 1862; Dnevnik Sabo­
ra... od godine 1865.-7, Zagreb 1867; Dnevnik sabora... od 1868. dalje; B.
Šulek. Naše pravice, Zagreb 1868; I. Bojničić, Zakoni o ugarsko-hrvatskoj na­
godbi, Zagreb 1911: Brzopisna izvješća pokrajinskoga sabora dalmatinskoga,
Zadar 1890-1914; R. W. Seton-Watson, Die siidslawische Frage im Habsbur-
ger Reiche, Leipzig 1913. (prilozi, str. 455-632).
F. Šišić, Korespondencija Racki-Strossmayer I-IV, Zagreb 1928-31. (obuh­
vaća razdoblje 1860-94); J. J. Strossmayer. Dokumenti i korespondencija
I, 1815-59. Zagreb 1933; M. Cepelić - M. Pavić, J. J. Strossmayer, biskup
bos.-djakovački i srijemski, g. 1850-1900. Zagreb 1900-04; T. Smičiklas,
Nacrt života i djela biskupa J. J. Strossmayera i izbrani njegovi spisi i govori,
rasprave, okružnice, Zagreb 1906; V. Košćak, Strossmayerova ostavština u
Arhivu JAZU, HZ XI-XII, 1958/9; Strossmayerova ostavština - ostali fondovi,
HZ XIII, 1960; M. Prelog, Miškatovićevi listovi Perkovcu, JNj IX/II, 1925. (pis­
ma su iz g. 1868); M. Pavlinović, Nepublicirana historična pisma (Studije, ese­
ji, prikazi, IV), Zagreb 1930. (iz korespondencije Mihovila Pavlinovića); Obzor
-jubilarni broj 1910 (u stvari opširan prikaz političkog razvoja 1860-1910,
dat kroz značajnije “Obzorove” članke te biografije i obilatu korespondenciju
najistaknutijih političkih ljudi); Narodni list, Zadar 1912, jubilarni broj.

64 Pobjedu pripisivale su sebi još tada obje strane: Hrvati su je prozvali pobjedom
kod Velenceja, a Madžari pobjedom kod Pakozda, već prema mjestima svojih us­
pjeha. - [Netačan datum bitke u Šišića (28. IX) ovdje je ispravljen.]

437
 Ferdo Šišić

K. Šegvić, Prvo progonstvo Eugena Kvaternika, Zagreb 1907; Drugo

progonstvo E. K-a, 1907. (nekritičko izdanje jednog dijela Kvaternikova dnev­
nika iz razdoblja 1858-67).
A. Starčević, Djela I-III, Zagreb 1893-96. (nedovršeno); B. Jurišić, Ante Star­
čevih. Izabrani spisi. Zagreb 1943; Mihovil Pavlinović, Različiti spisi 1869-
1874, Zadar 1875; A. Radić, Sabrana djela I-XIX, Zagreb 1936-39. (s indek­
som B. Magovca, O čem je pisao A. R.).
M. Zoričić, Statističke crtice o kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, 1885;
Popis žiteljstva godine 1890, Zagreb 1890; Žiteljstvo kraljevina Hrvatske i
Slavonije po zvanju i zanimanju, Rad JAZU 125, 1896; F. Vrbanić, Jedno
stoljeće u razvoju žiteljstva Hrvatske i Slavonije, Rad JAZU 140, 1899; Prilozi
gospodarskomu razvoju hrv.-slav. Krajine u 19. vijeku, Rad JAZU 144, 1900;
Socijalistički pokretu Hrvatskoj i Slavoniji, Dalmaciji i Istri 1892-1919, Istor.
Arhiv KPJ IV, Beograd 1950; M. Gross, Radnički pokret u Hrvatskoj potkraj
XIX stoljeća. Izabrani izvori. Zagreb 1957.
F. Šišić, Dokumenti o postanku kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914-
1919, Zagreb 1920; A. Mandić, Fragmenti za historiju ujedinjenja. Prilozi
novijoj jugosl. historiji I. JAZU, 1956; B. Krizman, Izvještaji D. T. Simovića,
delegata Srpske vrhovne komande kod vlade Narodnog vijeća SHS g. 1918,
HZ VIII, 1955; D. Foretić, Nekoliko dokumenata o pobuni mornara u Boki
Kotorskoj 1918 (čir.), Istor. Zapisi VII, knj. X, 1954; B. Stulli, Prilozi građi o
ustanku mornara u Boki Kotorskoj, AVj I, 1958.
J. Trdina, Bahovi huzarji in Iliri. Spomini iz moje profesorske službe na
Hrvaškem (1853-67). Ljubljana 1903. i 21951. (Zbrano delo 3.); E. Kvaternik,
Gorke uspomene, Hrvatska 1871, br. 4-13; M. Makanec, Moja izpovjed naro­
du, Kraljevica 1876. (zapravo 1877; članci iz razdoblja 1869-75, objavljeni
u “Primorcu”); J. Živković, Politički pabirci iz nedavne prošlosti Hrvatske ili
Kako je nastala hrv.-ug, nagodba, Zagreb 1892; F. Folnegović, Doživljaji i
dojmovi, Zagreb 1902; Stj. Radić, Kako sam postao svoj gospodar, Božićnica,
Zagreb 1922; Moj politički životopis, Božićnica, 1926; M. Pavlek Miškina,
Početak hrvatskoga seljačkoga pokreta, Zagreb 1937; A. Trumbić, Suton Aus-
tro-Ugarske i Riječka rezolucija. (Iz mojih političkih uspomena.) Zagreb 1936;
F. Šupilo, Politika u Hrvatskoj, Rijeka 1911. i Zagreb 21953. (članci iz Riječ­
kog Novog Lista); Otvoreno pismo F. Šupila zastupnika delničko-čabarskog
kotara svojim izbornicima, Zagreb 1910; H. Hinković, Iz velikog doba. Moj
rad i moji doživljaji za vrijeme svjetskog rata. Zagreb 1927; F. Potočnjak, Iz
emigracije I-IV, Zagreb 1919-26; D. Šepić, Trumbićev “Dnevnik”, HP V, 1959;
Iz korespondencije Frana Šupila, AVj I-II, 1958-59; A. Pavelić, Stvaranje Na­
rodnog vijeća u Zagrebu, Zagreb 1935.
M. Marjanović, Hrvatska Moderna. Izbor književne kritike I (1897-1900).
Noviji pisci hrvatski 3, 1951.
B. Krizman, Zapisnici Središnjeg odbora “Narodnog vijeća Slovenaca, Hr­
vata i Srba” u Zagrebu, Starine 48, 1958.

Literatura. - R. Horvat, Najnovije doba hrvatske povijesti, Zagreb 1906; J.

Horvat, Politička povijest Hrvatske, Zagreb 1936; Političke stranke kod Hr­
vata i njihova ideologija, Beograd 1939; V. Bogdanov, Historija političkih
stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958; F. Šišić, Jugoslovenska misao. Istorija
ideje jugoslovenskog narodnog ujedinjenja i oslobođenja. Beograd 1938; M.
Vladisavljević, Državnopravni položaj Hrvatske u okviru Habsburške monar­
hije, Bibl. Politika i društvo 10, 1937; Hrvatska autonomija pod Austro-Ugar-
skom, Beograd 1939; B. Šulek, Hrvatski ustav ili konstitucija godine 1882,
Zagreb 1883; M. Marjanović, Savremena Hrvatska, Beograd 1913; M. Polić,
Parlamentarna povjest kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sa bilješ­
kama iz političkog, kulturnog i društvenog života I (1860-67) i II (1867-80),

438
 Povijest Hrvata

Zagreb 1899-1900; R. W. Seton-Watson, Die sildslawische Frage im Habsbur-

ger Reiche, Leipzig 1913; V. Novak, Magnum crimen. Pola vijeka klerikaliz­
ma u Hrvatskoj, Zagreb 1948. (2., skraćeno izdanje, Sarajevo 1960, pod nas­
lovom: Velika optužba).
H. Friedjung, Oesterreich von 1848 bis 1860, 1-11/1, Stuttgart 1908; N.
Andrić, Pod apsolutizmom, Zagreb 1906; B. Drechsler, Dr. Ante Starčević.
Književna studija iz doba apsolutizma. HK VII, 1912; J. Šidak, Autobiografski
spisi J. Trdine kao izvor za hrvatsku povijest, ZČ VIII, 1954.
G. Novak, Pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom 1860-61, HZ VI, 1953;
V. Bogdanov, Borba za ujedinjenje s Dalmacijom u Hrvatskom saboru iz godi­
ne 1861, ZR X, 1961; Uloga Vojne Krajine i njenih zastupnika u Hrvatskom
saboru 1861, Zbornik HI JAZU III, 1960; F. Šišić, Kako je Hrvatska izgubila
Međumurje godine 1860/1, Obzor Spomen-knjiga 1860-1935; Rijeka i riječ­
ko pitanje, Veda II, 1912; J. Nagy, Historijsko pravo u pokretima šezdesetih
godina, Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930; R. Maixner, La propagande anti-
autrichienne de Tkalac en 1866, Annales... VIII-IX, 1944/5. (usp. prikaz Lj.
Kuntić, u HZ II. 1949); M. Prelog, Miškatović i Perkovac, JNj IX/I, 1925, i u
knjizi: Portreti i članci, 1926; V. Novak, Jedno sporno pitanje iz srpskohrvat-
skih odnosa šezdesetih godina prošloga veka, IČ I, 1948; Lj. Kuntić, Prilog
politici hrvatske opozicije 1865-1868, HZ X, 1957; O nekim osnovama za
politiku hrvatskih građanskih stranaka u XIX. stoljeću, Zbornik FF, Odsjek
za povijest 2, Zagreb 1959; F. Šišić, Ideje biskupa Štrosmajera (ćir.), Ratnik,
Beograd 1928. i pos.; V. Novak, Franjo Rački (ćir.), Beograd 1958; K. Šeg-
vić, Dr. Ante Starčevič. Njegov život i njegova djela. Zagreb 1911; J. Horvat,
Ante Starčević, Kulturno-povijesna slika, Zagreb 1940; V. Bogdanov, Ante
Starčević i hrvatska politika, Zagreb 1937; Starčević i stranka prava prema
Srbima i prema jedinstvu južnaslavenskih naroda, Zagreb 1951; A. Cesarec,
Ideološka pozicija E. Kvaternika, Izraz II, 1940; Kriza stranke prava i naši
“komunari”, Izraz III, 1941, i pos., Zagreb 1951; F. Šišić, Eugen Kvaternik i
Rakovička buna, JNj X/I i pos., 1926; M. Nehajev, Rakovica, Zagreb 1932;
G. Jakšić, Rakovička buna, Šišićev zbornik, 1929; J. Šidak, Značenje Rako­
vice u austrijskoj politici 1871, HP VII, 1961; Lj. Kuntić, Kvaternik i ustanak
u Rakovici 1871 godine, HP I, 1954; E. Kvaternik prema nekim pitanjima
hrvatske politike, Radovi FF, Odsjek za povijest 1, Zagreb 1959; Slovenija u
političkom programu Stranke prava do 1871, godine, JZ III, 1958. (usp. oc­
jenu D. Kermavnera u bilješkama uz I. Prijatelja, Slovenska kulturno politič­
na in slovstvena zgodovina 1848-1895, IV, 1961, str. 600-616); R. Maixner,
Preradovićevo posredovanje između narodnjaka i Lonyaya g. 1871/2, Građa
za povijest književnosti hrvatske 24, 1953; R. Horvat, Ivan Mažuranić, Hrvat­
sko kolo XI, 1930; A. Barac, Mažuranić, Zagreb 1945; M. Nehajev, O Ivanu
Mažuraniću, kancelaru i banu, HR 1930. i u knjizi: Studije i članci II, Zagreb
1944; M. Gross, Propast starounionističke stranke u svijetlu izvještaja Mirka
Bogovića, Zbornik HI JAZU I, Zagreb 1954; V. I. Frejdzon, Korrespondencija
Rački-Strossmayer kak istočnik po istorii Horvatii vtoroj poloviny XIX v., Slav-
janskaj arhiv 2, Moskva 1959.
R. Horvat Hrvatski preporod u Dalmaciji, Zagreb 1935; F. Ivanišević, Na­
rodni preporod u Dalmaciji, Split 1932; F. Šišić, Natko Nodilo, HK VII, 1912;
V. Novak, Natko Nodilo, Letopis MS 1935. i pos.; Natko Nodilo - političar i
ideolog, ZR X, 1961; M. Pavlinović, Mihovil Pavlinović i narodni preporod
u Dalmaciji od godine 1848-87 u svjetlu nepoznatih izvora, Zagreb 1936;
Stj. Antoljak, Dalmatinsko pitanje kroz vjekove, Zagreb 1944; I. Grgić, Lovro
Monti, ZR X, 1961; G. Novak, Prošlost Dalmacije II, Zagreb 1944; N. Čolak.
Narodni preporod u Dalmaciji u svijetlu historiografije, Radovi Inst. JAZU u
Zadru X, 1961.

439
 Ferdo Šišić

R. Bićanić, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750-1860, I, Zagreb

1951. (usp. M. Novak Postanak industrijske buržoazije i proletarijata u Hrvat­
skoj i Slavoniji, Ekonomski pregled 1952); Agrarna kriza u Hrvatskoj 1873-95,
Ekonomist i pos. 1937; J. Gomičić-Brdovački, Razvitak željeznica u Hrvatskoj
do 1918. g., Građa za gospodarsku povijest Hrvatske 3, 1952; Zv. Jelinović,
Borba za jadranske pruge i njeni ekonomski ciljevi, isto 6, 1957; V. Korać, Pov-
jest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji I-II, Zagreb 1929-30; M. Gross,
Počeci radničkog pokreta u Zagrebu, HZ VIII, 1955; Neke karakteristike soci­
jalne demokracije u Hrvatskoj i Slavoniji, HZ V, 1952; A. Radenić, Položaj i bor­
ba seljaštva u Sremu od kraja XIX veka do 1914, PI SAN 305, 1958; J. Cazi,
Počeci modernog radničkog pokreta u Hrvatskoj. Od prvih radničkih društava
do osnivanja Socijaldemokratske stranke (1880-1895). I-II, 1958.
R. Horvat, Prije Khuena bana, Zagreb 1933; J. Peršić, 1883-ća, Zagreb
1933; M. Polić, Ban Drag. grof Khuen-Hedervary i njegovo doba, Zagreb
1901; M. Nehajev, Dva torza, I. Khuen, HR IV, 1931; A. Flaker, O pravaškom
radikalizmu 80-tih godina XIX. stoljeća, HZ VII, 1954; Pravaštvo i Rusija, HZ
XI-XII, 1958-59; M. Marjanović, Hrvatska Moderna. Izbor književne kritike
I (1897-1900). Noviji pisci hrvatski 3, 1951; Narodni pokret god. 1903, I-II,
Dubrovnik 1904; V. Bogdanov, Hrvatski narodni pokret 1903, Rad JAZU 321
i 322, 1960-61; Stj. Radić, Současne Chorvatsko, Prag 1900; M. Gross, Soci­
jalna demokracija Hrvatske i Slavonije i narodni pokret 1903, HZ VII, 1954;
Narodni pokret u Hrvatskoj 1903, HP 1954; Socijalna demokracija prema
nacionalnom pitanju u Hrvatskoj 1890-1902, HZ IX, 1956; M. Schneider, Do-
gođaji u Zaprešiću 1903 godine..., HP I, 1954.
J. Ibler, Hrvatska politika 1903-1913, I-II (1903-06), Zagreb 1914-1917;
M. Paulova, Tome.š G. Masaryk a Jihoslovane, Československo-jihoslovanska
revue VII, 1937; Vznik ricke resoluce, Bidluv sbornik, Prag 1928; M. Marjano­
vić, Riječka i Zadarska rezolucija, HP I, 1954; J. Horvat, Šupilo. Život jednoga
hrvatskog političara. Zagreb 1938; Fran Šupilo, Beograd 1961; V. Bogdanov,
O životu i radu Šupila (uvod u novo izdanje Supilove “Politike u Hrvatskoj”,
Zagreb 1953); R. Lovrenčić, Ekonomska problematika u Supilovu “Novom
listu” 1903-1905, Zbornik FF, Odsjek za povijest 3, Zagreb 1960; M. Marja­
nović, Stjepan Radić, Beograd 1937; J. Šidak, Idejno dozorevanje Stjepana
Radića, Sodobnost VIII, Ljubljana 1940; Lj. Vuković-Todorović, Hrvatski se­
ljački pokret braće Radića I, Beograd 1940; Sveslovenstvo Stjepana Radića,
Bibl. Politika i društvo 41, Beograd 1940; Đ. Tasić, Socijalna ideologija i na­
cionalizam Antuna Radića, Bibl. Politika i društvo 30, Beograd, 1939; V. I.
Frejdzon, Socialjno-političeskie vzgljady Antuna i Stepana Radičej v 1900-h
gg. i voznikovenie Horvatskoj krest’janskoj partii (1904-1905), Učenye zapis-
ki Inst, slavj. XX, Moskva 1960; Stj. Kranjčević, Početak hrvatskog seljačkog
pokreta, Književnik XI, 1938; M. Gross, Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije
1906-07, Beograd 1960; F. Šišić, Atentat Luke Jukića i bečka politika, Riječ
1930, br. 48, 25. XII; Horvaty i Vengry pered 1918-m g., zbornik Jugoslavija
I, Beograd 1930; M. Durman, Jukićev atentat na Cuvaja, Književnik X. 1937;
M. Živanović, O događajima u Dalmaciji za vreme aneksione krize 1908-1909
godine, IČ. VII, 1957; Dve demonstracije u Splitu i Šibeniku 1912. godine,
Radovi Inst. JAZU III, Zadar 1957; V. Zaninović, Mlada Hrvatska uoči I Svjet­
skog rata, HZ XI-XII, 1958-59; M. Gross, Hrvatska uoči aneksije Bosne i Her­
cegovine, Istorija XX veka III, Beograd 1962.
M. Paulova, Jugoslavenski odbor, Zagreb 1925; Diplomatička hra o Jihos-
lovany za svitove valky, Prag 1923; Dijiny Maffie. Odboj Čechu o Jihoslovanu
za svitove valky 1914-1918, I-II/1, Prag 1928-38; Počatky vnitrniho odboje u
Slovincu a Chorvatu, Časopis Narodniho Musea CV, 1931; M. P. Đorđević, Sr­
bija i Jugosloveni za vreme rata 1914-1918, Beograd 1922; D. Šepić, Šupilo
diplomat, Zagreb 1960; Oktobarska revolucija i jugoslavensko pitanje u Au-

440
 Povijest Hrvata

stro-Ugarskoj 1917/18, HZ XI-XII, 1958-59; Počeci Jugoslavenskog odbora

i srpska vlada, HZ XII, 1960; F. Čulinović, 1918. na Jadranu, Zagreb 1951
(usp. ocjenu B. Krizmana u HZ VIII, 1953); B. Krizman, Osnivanje Narodnog
vijeća SHS u Zagrebu, HZ VII 1954; Početak rada Narodnog vijeća SHS u
Zagrebu 1918. g:, HP I, 1954; O putu grofa Stj. Tisze po jugoslavenskim ze­
mljama u septembru 1918 HZ XI-XII, 1958-59; Stjepan Radić 1918. godine,
HP VI, 1960. “Narodno vijeće SHS” u Zagrebu i talijanska okupacija na Jad­
ranu 1918. godine, Anali JI JAZU I, Zagreb 1956; J. Horvat, Politička povijest
Hrvatske 1918-1929, Zagreb 1938 (na str. 9-164 prikazanje razvoj događaja
u toku 1918. do proglasa ujedinjenja 1. XII); B. Stulli, Ustanak mornara u
Boki Kotorskoj 1.-3. februara 1918, Split 1959.
F. Barbalić, Prvi istarski sabori (1861-1877), Rad JAZU 300, 1954; Narod­
na borba u Istri od 1870. do 1915. - Prema bilješkama iz “Naše Sloge”. Zagreb
1952; I. Beuc, Pred prvo zasjedanje Istarskog sabora 1861 god., RR I, 1952;
B. Lukić, Borba za ravnopravnost hrvatskoga jezika u istarskom saboru, JZ
II, 1957; Vj. Bratulić, Hrvatski zastupnici u istarskom saboru i Carevinskom
vijeću devedesetih godina XIX. stoljeća i suradnja južnoslavenskih naroda,
JZ III, 1958; D. Gervais, Istarski sabori 1909-1914, RR I, 1952; D. Šepić, Po­
litika “narodnog mira” u Istri 1908-13, Anali JI III, 1961.

a) REVOLUCIJA I APSOLUTIZAM

Madžarska revolucija 1848-1849. Čim je mladi car Franjo Josip I

preuzeo vladanje, izda proglas (2. dec.) kojim izjavi da želi da vlada “na
osnovi ravnopravnosti svih narodnosti Monarhije, jednakosti svih drža­
vljana pred zakonom i sudjelovanjem narodnih zastupnika kod zakono­
davstva”. Još istoga dana (2. dec. 1848) imenova Franjo Josip bana Jela-
čića gubernatorom Rijeke, jer je svojim “krepkim i zgodnim postupkom
uspio da na Rijeci uzdrži carsku vlast i zakonito stanje”, a zatim poseb­
nim dekretom još i civilnim i vojničkim gubernatorom Dalmacije. Tako
je Jelačić ujedinio u svojoj ruci sve hrvatske zemlje s Međumurjem,
koje su tada bile unutar granica Monarhije; izuzetak čini samo Istra s
Kvarnerskim otočjem. Najzad je mladi vladar još istog dana (2. dec.) ime­
novao baruna Franju Kulmera hrvatskim ministrom “bez lisnice, ali sa
mjestom i glasom u ministarskom vijeću”, da bude zakoniti posrednik
između dvora i hrvatske vlade. Tom ministarstvu s knezom Schwarzen-
bergom na čelu bijaše određeno da bude zajedničko cijeloj Monarhiji.
Dok su sva ta imenovanja izazvala veliku radost kod Hrvata, madžarski
je novi sabor u Pešti (od 5. jula dalje) - na kojem dakako nije bilo Hrvata
- saznavši za promjenu na prijestolju, izjavio (9. dec.) da “bez obavijesti,
znanja i privole sabora nitko ne može jednostrano raspolagati pćsjedom
ugarskoga kraljevskog prijestolja”. Stoga je sabor pozvao zemlju da ne
sluša nikoga koga ne priznaje “zakon, ustav i sabor”. Na to je dvor odgo­
vorio tako d a je dao knezu Windischgratzu i banu Jelačiću zapovijed da
oružjem slome otpor Madžara. U prvi je mah carska vojska postigla u
napornoj “zimskoj vojni” znatne uspjehe približavajući se žurnim kora­
cima Budimu. Napose treba istaknuti djela Jelačićeve krajiške vojske,
koja je pobijedila kod Mošona (18. dec.), zauzela Đur (27. dec.) i porazi-

441
 Ferdo Šišić

la madžarskoga generala Perczela kod Moora, nedaleko od Stolnog Bio­

grada (30. dec.), a samoga Gorgeya kod Tetenya (3. jan. 1849) i zatim
ušla 5. januara s Jelačićem i Windischgratzom na čelu u Budim i Peštu.
Još prije toga ostavi madžarski sabor s Kossuthom ugroženi glavni grad
te se preseli u Debrecin, gdje je 9. januara održana prva sjednica. Tom
je prilikom Kossuth ponio sobom iz Budima krunu sv. Stjepana i ostale
kraljevske insignije. Iz Debrecina dao se na dalju organizaciju ustanka
kojemu se pridružiše i neki stranci, tako Poljaci grof Dembinski i Bern, i
ubrzo opet stvori čitavu vojsku. Ali Windischgratz joj pođe u susret i po-
tuče Dembinskog u dvodnevnoj krvavoj bitki kod Kapolne, nedaleko od
Jegra (26. i 27. februara), tako da se Madžari povukoše na lijevu obalu
Tise. Poslije bitke javi Windischgratz dvoru d aje “uništio buntovne hor­
de”. Car uze taj izvještaj kao istinit i, smatrajući daje otpor Madžara slo­
mljen a rat dovršen, objavi 4. marta 1849. svojim zemljama nov ustav,
obično nazivan “oktroirani”, jer je djelo Schwarzenbergova ministarstva
bez sudjelovanja parlamenta.
Oktroirani ustav bijaše zapravo obnova staroga carskog sistema na
osnovi germanizacije za “Austrijsko Carstvo” (Kaisertum Oesterreich).
Ta se “slobodna, nerazdjeljiva, nerazdruživa, ustavna nasljedna monar­
hija (Erbmonarchie)” sastoji od pojedinih krunovina (Kronlander), koje
su međusobno nezavisne jedna od druge, ali sve zajedno čine jednu
cjelinu. Među njima se navode (§ 1) - ovim redom - i “kraljevine Dalma­
cija, Hrvatska i Slavonija s Hrvatskim primorjem, gradom Rijekom s ko­
tarom; kraljevina Ugarska; velika vojvodina Erdelj; Vojna krajina (uga­
rska i hrvatsko-slavonska kao jedna cjelina)”. Glavni je Grad Beč, koji
je sjedište državne (centralne) vlade; sve su narodnosti (Volkstamme)
jednakopravne i svaka ima neoskvrnjivo pravo da čuva i njeguje svoju
narodnost i jezik. Zakonodavstvo u državnim poslovima vrši car s držav­
nim (centralnim) saborom (Reichsrath), a u zemaljskim (krunovinskim)
car sa zemaljskim saborima (Landtag). Državni se sabor sastaje u Beču,
a sastoji se od gornje i donje kuće. Gornju kuću sačinjavaju zastupnici
izabrani na zemaljskim saborima svake krunovine, a donju zastupnici
izabrani izravno od naroda; mandat prvih traje 10, a drugih 5 godina.
Za dotadašnji se ustav Ugarske kaže (§ 71) da će “utoliko ostati na snazi
ukoliko se njegove ustanove ne kose s ovim državnim ustavom”, dakle
se ukidaju zakoni od 1848, a zatim se nastavlja da će odsada biti u Ugar­
skoj “zajamčena prikladnim ustanovama ravnopravnost svih narodnosti
i jezika u svim prilikama javnog i građanskog života”. Poslije toga se
osniva (§ 72) zasebna srpska vojvodina (Woivodschaft Serbien) i otkida
od Ugarske (a dio Srijema od Hrvatske). Zatim se govori o Hrvatskoj i
Slavoniji (§ 73): “U kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji samo pripadaju­
ćim primorjem i gradom Rijekom s kotarom ostat će zasebne njihove
uredbe na snazi u potpunoj nezavisnosti od Kraljevine Ugarske. Zastup­
nici iz Dalmacije raspravit će sa hrvatsko-slavonskim saborom, posre­
dovanjem izvršujuće državne vlasti, o uvjetima združenja Dalmacije s
kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom, pa će rezultat podastrijeti caru

442
 Povijest Hrvata

na sankciju.” Kad se u Hrvatskoj saznalo za otkroirani ustav, nasta ve­

lika zlovolja jer su svi iz dana u dan očekivali sankciju hrvatskih sabor­
skih zaključaka od juna 1848. Stoga se Bansko vijeće i usprotivilo da
na Jelačićev nalog proglasi novi ustav, javivši banu da toga neće učiniti
jer “nikada nije izjavio naš narod da će starinski, od pređa svojih zado-
bljeni, te zakonom i prisegom svijeh kraljeva potvrđeni zemaljski ustav
odbaciti i njega se posve odreći”. Da izbjegne prigovorima, Bansko vije­
će sastavi u tom smislu predstavku, koju potom Ivan Kukuljević preda
s nekim drugovima caru Franji Josipu (7. maja). Ali carevi savjetnici,
među njima i sam hrvatski ministar barun Kulmer, nikako nisu htjeli
da popuste, štaviše, oni su dali Hrvatima do znanja, ako ne prihvate taj
ustav, da će ih smatrati jednakim buntovnicima kao i Madžare.65 Jedini

65 S tim je u vezi Ivan Kukuljević pisao banu Jelačiću 9. aug. 1849. iz Zagreba ovo:
“Da ja nepoznam domorodno, i uprav s kroz i s kroz slavjansko srce Vaše Svj­
etlosti, nebi se usudio tako posve otvoreno stanje sadašnje hrvatskoga našega
naroda pred Vaše oči staviti, kako namieravam. Odkako ja od 15 godinah na
literalnom polju, a 9 godinah na političkom polju za narod i s narodom mojim
radim, nikad nisam tolike tihe tuge i nezadovoljnosti u narodu mome opazio,
kao što uprav u vrieme ovo. Nerazumievam ja ovdje pod narodom mojim neuke
mase, koje fanatizam, uzhićenje i zasljepljenje simo ili tamo nagnuti može, već ja
razumievam pod narodom one ljude stare i mlade, koji su od početka gibanja na­
rodnoga sve do danas u svih križah našega političkog života narod ravnali, podu­
čavali, tješili i oduševljavali... Najveće nezadovoljstvo porodio je način, kojim se
nama od vlade novi ustav narinuti želi. Naš narod, koj je od stoljećah i stoljećah
naučen bio svaku naredbu, koja u život i budućnost zasjecaše, samo na saboru
pretresivati i primati, vidi najedankrat sada, posije kako je sve moguće fizične,
materijalne i duševne sile za uzdržanje i povećanje svoje slobode prinjeo, da mu
se ista starinska sloboda predah njegovih silnom nogom pogaziti hoće. Ako bi
naš narod danas primio nezakonitim putem kakavgod, makar i koristan sebi
patent ili reskript; tko mu stoji dobar da neće sutra istim načinom i nekoristnu
i najopasniju za sebe naredbu primiti morati?.... Nu ako i načela oktroiranog us­
tava potanko pretresemo, vidimo s jedne strane, da su ponajviše na njemačkom,
slavjanskoj naravi posve protivnom duhu i značaju osnovana; a s druge strane,
da nam ona svu našu historičku i političku prošastnost zabacivaju, a svim našim
krasnim ideam slavjansko-orientalske budućnosti za uviek vrata zatvaraju. Ako
smo danas načela oktroiranog ustava posve primili, otvorili smo istinabog vrata
teženju njemačke idealne veličine, i uplivu tuđinskoga duha i tlačenja; ali smo se
zajedno i odrekli političke sile našega sabora; odrekli smo se starinske one vlas­
ti, koju smo uviek sa svim pravom za naše banove, kao podkraljeve, zahtievali;
odrekli smo se krepkog saveza s našom Granicom (Krajinom), koja je ipak naša
krv i koja jedina naše idee, prije ili posije, realizirati može; odrekli smo se našega
neposrednog upliva u Bosnu i Srbiju; odrekli smo se iste one težnje za sjedinje­
njem naših slavjanskih susjedah u Dalmaciji, Istri, Kranjskoj itd., koji su jedino
zato hlepili za našim savezom, jer su njeku* jakost i silu u nama vidili. - Pod
budućimi carskimi nenarodnimi Statthalteri; na budućem ograničenom saboru;
pod budućim jakim neobhodnim uplivom tuđinskoga duha, moraju prestati sve
slobode i narodne namjere; mora se prekinuti ona nit, koja nas je s prošastnošću
našom vezala; mora se presjeći ona staza, po kojoj smo krepko, slobodno i narod­
no htjeli putovati u budućnost. To su misli svih naših postojanih domorodacah...
(Stjepan Mirković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Zagreb 1861, str. 51-53.) - [*U
prvom izdanju Pregleda stoji na ovom mjestu: n je n u , a u tekstu, objelodanjenom
u knjizi “Jugaslovenska misao” (str. 159): s v o ju . Oboje je netačno.)

443
 Ferdo Šišić

je ban Jelačić imao smjelosti đa bečkoj vladi savjetuje “da udovolji že­
ljama Hrvata i neka ih ne odbija od sebe jer da bi to već u skoroj buduć­
nosti moglo uroditi rđavim posljedicama”.66
Konac madžarske revolucije. Međutim je otkroirani ustav natjerao
Madžare u radikalnu struju jer im je uništio ne samo ustav i zakone od
1848. nego i sve stoljetne tvorbe ugarskog zakonodavstva. Grozničavom
su se brzinom stale skupljati čete na sve strane, a s tima je daroviti
Gorgey počeo na proljeće ofenzivu s velikim uspjehom. Redom su slijedi­
le veće i manje pobjede koje su na svim linijama potisnule austrijske če­
te, dok je Poljak Bern istisnuo carsku vojsku iz Erdelja, a general Perczel
skršio srpski ustanak u južnoj Ugarskoj. Ali vrhunac svega bijaše kad
je Gorgey 21. maja zauzeo najuriš Budim. Još prije toga učini Kossuth
sudbonosan korak kad je odlučio da na ustav od 4. marta663 odgovori
proklamacijom madžarske nezavisnosti. Dana 14. aprila, naime, ušao
je madžarski sabor u veliku protestantsku crkvu u Debrecinu, gdje je
pročitan i bez prigovora prihvaćen takozvani “manifest nezavisnosti”,
kojim se proglašuje daje habsburška porodica lišena ugarskog prijesto­
lja, i tomu se manifestu pridruži i velikaška kuća koja je odvojeno zasje­
dala; ali zajednički zaključak stvorile su obje kuće tek 19. aprila. Sada
izabra sabor Kossutha predsjednikom-gubernatorom Ugarske, uz koga
je poslovalo i zasebno ministarstvo pod njegovim nadzorom. Ovim kora­
kom Kossuthovim ne samo da nisu bili zadovoljni mnogi konzervativni
krugovi već i sam general Gorgey izjavi u ime čitave vojske da Ferdinan­
da V priznaje zakonitim kraljem zemlje i da se bije samo za uspostavu
zakona od 1848. To je doduše pomutilo odnos između gubernatora i
glavnog vojskovođe, ali sudbina Ugarske nije više ovisila o ličnom od­
nosu ove dvojice vođa već o međunarodnom položaju.
Još poslije prvih poraza u aprilu 1849. dvor je opozvao kneza Win-
dischgratza s bojišta i povjerio svoje čete generalu Weldenu. Videći da
se protiv Gorgeya neće održati, novi se vojskovođa povuče sasvim na au­
strijsku granicu, a Jelačića pošalje u Slavoniju da otme tamošnjim ma­
džarskim četama neka mjesta. B anje potom zauzeo Osijek (26. apr.), a
onda, skupivši nove hrvatske čete, upadne u južnu Ugarsku i postigne
veliki uspjeh; ali ga kod Heđeša (Hegyes) zaustavi u napredovanju ma­
džarski general Vetter i primora na uzmak u Srijem. Međutim se car
Franjo Josip obrati ruskom caru Nikoli I za pomoć, a taj mu je odmah
veoma pripravno pošalje pod vodstvom generala kneza Paskijevića Eri-
vanskoga. Rusi su upali u Ugarsku u junu s dvije strane: iz Galicije
(preko Dukle) i iz Vlaške u Erdelj s 200.000 momaka. U isto vrijeme pre­
uze zapovjedništvo nove pojačane austrijske vojske (70.000 momaka)
general Haynau krećući sa zapada uz Dunav prema Đuru. Protiv zdru­
žene austro-ruske vojske od 270.000 momaka stajalo je 152.000 Ma­
džara. Tada stiže Madžare poraz za porazom, a vlada s Kossuthom ostavi

66 (Posljednju rečenicu o Jelačiću, Šišić je unio u tekst kakav je ušao u knjigu: Ju-
goslovenska misao, str. 156/7.)
66a [Pogrešni datum: 4. maja u Šišićevu tekstu ispravljen je ovdje u: 4. marta.]

444
 Povijest Hrvata

Peštu - kamo se iz Debrecina preselila po zauzeću Budima - i premjesti

svoje sijelo najprije u Segedin, a zatim u Arad, kamo je doskora došao i
Gorgey. Videći da više nema izlaza, Kossuth preda 1. augusta vrhovnu
vojničku i građansku vlast Gorgeyu, a taj već nije mogao imati druge
zadaće nego da položi oružje. Madžarska vojska koncentrirana je nato
u Vilagošu (32.314 vojnika, 11 generala, 64 zastave, 144 topa i velika
količina municije) i 13. augusta položila je pred Rusima oružje, a Kas-
suth i ostali madžarski prvaci pobjegli su preko Oršave u Vidin i dalje
u Tursku (17. aug.). U blizini Oršave dade još prije toga Kossuth zako­
pati krunu sv. Stjepana u zemlju. Gorgeyev primjer slijedili su i neki
drugi madžarski generali, a poslije se predao u Komaromu Klapka (27.
sept.). Tim je događajem najzad skršena madžarska revolucija, čije su
vođe, ako su bili uhvaćeni, platili svoj korak glavom. Dana 6. oktobra
ustrijeljen je u Pešti grof Ludovik Batthyany, dok je istoga dana vješano
u Aradu 13 generala. Jedini Gorgey pomilovanje na želju ruskoga cara
Nikole.67
Apsolutizam. Poslije skršene madžarske revolucije Bansko vijeće je
napokon proglasilo (6. sept.) oktroirani ustav od 4. marta 1849. kao te­
meljni državni zakon. Otada je, dakle, sve do kraja apsolutizma 1860,
vladalo i u Hrvatskoj, kao u cijeloj Habsburškoj monarhiji, austrijsko
ministarstvo. Potkraj godine (18. nov.) uređena je Srpska vojvodina sTe-
mišvarom kao glavnim gradom, a s njome je združen još i dio srijemske
županije (naime iločki i rumski kotar), ali je zato carskom uredbom “pre-
dbježno” pripojeno Hrvatskoj Međumurje (13. decembra), “dok se o tom
ne stvori konačna odluka putem državnoga zakonodavstva” . Odmah na
početku 1850. uvedeno je u cijeloj Monarhiji vojnički organizirano oruž-
ništvo (žandarmerija), od kojega je na Hrvatsku otpala čitava regimenta
(1000 ljudi). Zatim su uvedeni u Hrvatskoj: monopol duhana, bilježi, au­
strijska zemljarina i sudstvo prema austrijskom načinu, po kojemu su
se razlikovali kotarski sudovi i županijski sudovi te zemaljsko sudište
(Banski stol) u Zagrebu, dok je sud najviše molbe bilo vrhovno sudište
u Beču. Sa sudstvom uvedeni su dakako još i austrijski građanski i kaz­
neni zakonik te postupnik; sve su to bila po sebi doduše vrsna djela, ali
nisu pristajala tadašnjim prilikama u Hrvatskoj, pa su zato prouzročila
strankama stotinu jada. Dana 7. aprila 1850. car Franjo Josip sankcio­
nirao je najzad zaključke hrvatskog sabora od juna 1848, ali ipak tako
da ih je sankcija preudesila prema oktroiranom ustavu od 4. marta
1849, a osobito što se tiče sabora i vlade, jer je ta sankcija proglasila
sabor od 1848. raspuštenim, a bansku je vladu podvrgla centralnoj beč­
koj. Samo za uredovni jezik kaže ona “da i nadalje vrijedi u Hrvatskoj
i Slavoniji kao poslovni jezik kod tamošnjih oblasti narodni jezik”. U
junu 1850. Hrvatska je dobila novu političku upravu s banom na čelu
“banske vlade” . Sada je zemlja razdijeljena na šest županija: riječku, za­
grebačku, varaždinsku, križevačku, požešku i osječku, kojima stajahu

67 Madžari nazivaju događaje od 1848-49. “rat za oslobođenje” (s z a b o d s a g h a r c ).

445
 Ferdo Šišić

na čelu c. kr. vrhovni župani. Županije su se raspadale na kotare, koji­

ma upravljahu c. kr. podžupani. U školstvu je sada gimnazija s hrvat­
skim nastavnim jezikom proširena za dva razreda (VII i VIII), a zagrebač­
ka je “Akademija nauka” pretvorena ukinućem filozofije u “Pravoslovnu
akademiju” s tri mjesto dva tečaja. Ali sve je to bilo samo prijelaz na
čisti apsolutizam; ovaj započinje 31. decembra 1851. poništenjem oktro­
iranog ustava, koji na taj način nije nikad potpuno ni stupio u život.
Glavni reprezentanti trećega austrijskog apsolutizma u posljednjih
sto godina - to jest poslije apsolutizma cara Josipa II (1780-1790) i kra­
lja Franje I (1815-1825) - bijahu ministri Aleksandar Bach (unutrašnjih
poslova), Antun Schmerling (pravosuđa) i grof Leo Thun (bogoštovlja i
nastave). Najizrazitiji, pak, bijaše sam Bach, po kojemu je ne samo do­
bio cijeli sistem ime nego se i sva zlovolja što ju je apsolutizam izazvao
po svima habsburškim zemljama koncentrirala u njegovoj ličnosti. Ban
Jelačić ostade doduše i dalje na čelu zemlje, ali banska vlada preobrazi­
la se u “c. kr. namjesništvo” (k. k. Statthalterei) , pod koje su potpadale
politička i redarstvena uprava, bogoštovlje i nastava, poljodjelstvo, obrt

Iv a n K u k u lje v ić

i trgovina, te “neki poslovi državnoga graditeljstva”. Zemlja se odsada

(do 1861) sastojala od pet okružja (Kreis) sa c. kr. okružnim predstojnici­
ma (k. k. Kreisvorsteher) na čelu, a razdijeljenih u kotare sa c. kr. kotar­
skim predstojnicima (k. k. Bezirkuorsteher). Ta okružja bijahu: riječko
s primorjem od Rijeke do blizu Senja, Vinodolom i Gorskim kotarom,
zagrebačko, u koje je ušao mali dio bivše križevačke županije (vrboveč-
ki kotar), varaždinsko sa čitavom preostalom križevačkom županijom,

446
 Povijest Hrvata

požeško s dijelom bivše virovitičke županije (kotari virovitički, slatinski

i voćinski) i osječko s preostalim dijelom virovitičke županije i dijelom
srijemske (vukovarskim kotarom), jer je ostali dio pripao Srpskoj voj­
vodini. Službeni jezik bijaše u svim uredima bez razlike njemački (od
1854). Sada je bečka vlada opet oživjela ideju cara Josipa II da javna
činovnička mjesta - naročito važnija i bolja - popuni tuđincima. Tako
su u Hrvatsku došli mnogi Nijemci, pa Česi i Slovenci, jer je činovnikom
mogao postati ne samo onaj koji je znao njemački nego prije svega onaj
koji je službenom svjedodžbom mogao dokazati da nije “politički sum­
njiv”, a takvih Hrvata nije bilo previše. Ti stranci, ne poznavajući obično
mjesnih prilika, počeše nove zakone provoditi velikom strogošću, što je
stanje naroda učinilo još nesnosnijim. Ipak se domaći hrvatski element
nije mogao posve mimoići, pa zato je među činovništvom apsolutizma
bio i velik broj domaćih “Bahovih husara”, članova poznatih građanskih
i plemićkih porodica. Jedni iz nužde, drugi iz ambicije primiše službe no­
vog sistema kod policije, financijskih oblasti, uprave, sudstva i školstva;
tako bijaše dakle Bachovo doba doduše njemačko, ali činovništvo - nje­
govo sredstvo - bilo je u Hrvatskoj jedva napola tuđinsko. Sada su i
škole sasvim ponijemčene, a pomalo i društvo, naročito u činovničkim
krugovima. Godine 1853. započe zemljorasterećivanje tj. otkupljivanje
pradavnih feudalnih prava punim ukinućem kmetstva i radikalnom ag­
rarnom reformom68 u korist dotadašnjih seljaka kmetova, koje je ubrzo
upropastilo malo plemstvo jer je odštetu dobivalo u obrocima, a i to ne
u gotovu novcu nego u državnim papirima, koje je zbog neuređenih vere-
sijskih prilika moglo unovčiti samo uz golem gubitak. Posljedica bijaše
daj e osiromašeno plemstvo jatomice tražilo državne službe, taj “sigurni
kruh”, i da su škole počele pomalo dobivati drugi značaj negoli su ga ima­
le prije; one postaju “fabrike za proizvodnju činovnika”. Uz te se neprili­
ke svakako najteže podnosila neograničena vlast policije i uhodarstvo,
koje je rastrovalo društvo, pa tužakanje i ocrnjivanje iz sebičnih razloga,
zatim prisilne putnice, potpuno ukinuće prava sastajanja, a isto je tako
stegnuta i štampa. Bečka je vlada prekupila od Gaja “Narodne Novine”,
koje postadoše službenim organom, a Gaj njihov urednik sa stalnom
plaćom. Ovo je Gaju, pored svih njegovih velikih zasluga, toliko umanjilo
ugled da su ga potpuno zaboravili, štaviše, mnogi odlični ljudi i prez­
reli.69 Djelovanje policije naročito je teško osjećala literatura, a kad su
neki književnici dopali zatvora (kao Ivan Filipović i Mirko Bogović) zavla­
da silna potištenost i zlovolja kod tih predstavnika javnog mnjenja.

68 [Ovu se agrarnu reformu, provedenu na osnovu zakona od 2. III 1853, ne može

nipošto nazvati radikalnom. Iako je riješila neka pitanja koja su od 1848. ostala
otvorena, ona nije bivšem kmetu donijela više zemlje, a ništa nije promijenila u
položaju onih seljaka koji su uzimali u zakup veleposjedničku zemlju. Gornjaci,
koji su posjedovali vinograde, ali im nisu bili vlasnici, morali su ih otkupiti vlas­
titim sredstvima.)
69 [Unatoč tome što su Gajeve novine postale službene, Gaj sam nije uživao povjere­
nje bečke vlade pa je čak 1853. bio uhapšen i u Beču pritvoren zbog tobožnjih
veleizdajničkih veza sa Srbijom.]

447
 Ferdo Šišić

Ipak je uza sve ove nedaće apsolutizam Hrvatskoj donio i nekih dob­
rih plodova. To je u prvom redu odvajanje hrvatske katoličke crkve od
Ugarske, kad je nastojanjem bana Jelačića a na prijedlog bečke vlade pa­
pa Pio IX uzvisio zagrebačku biskupiju na nadbiskupiju i njoj podredio
kao sufragana senjskog, križevačkog (unijatskog) i đakovačkog biskupa
(11. dec. 1852). Bez toga krupnog događaja ne da se ni pomišljati sve
ono što se dogodilo od šezdesetih godina u hrvatskom narodu ne samo
na kulturnom nego i na političkom polju.70 Kao vidljiva posljedica te ne­
zavisnosti diže se gorostasni lik đakovačkog biskupa Josipa Jurja Stros-
smayera, koji je također imenovan biskupom na prijedlog bana Jelačića
(18. nov. 1849). Dalje dobro bijaše potpuno ukinuće kmetstva, jer sada
je seljak postao pravi i slobodni vlasnik svoga zemljišta, pa se mogao
punim marom posvetiti brižnom obrađivanju svoje zemlje; on nije više
radio za svoga vlastelina nego je plod svoga rada sav zadržao za sebe.
Poradi toga je porasla i ekonomska snaga zemlje i naglo se podizalo nje­
zino materijalno blagostanje. K tome pridolazi i moralni moment zbog
općeg plaćanja poreza i jednakosti pred zakonom. Sada se počelo rađati
uvjerenje - poslije tolikih stoljeća - da pravosuđe ne ovisi o samovolji
gospode i da pamička stranka može svoje pravo istjerati protiv svakoga.
Sada je hrvatski život stekao svoju modernu osnovu i u javnom životu i
u privatnom, a staleški privilegij postadoše predmetom historijskih stu­
dija. Najposlije valja i to istaknuti da se sada Hrvatska trajno oslobodila
u upravi, sudstvu i školstvu ugarskog vrhovništva.
Samo je politički život sasvim mirovao. Policija je samovoljno spre­
čavala ne samo slobodu štampe nego i djelatnost društava. Zatvorene
su dveri sabora, prestala je autonomija županija, jer se Bachov sistem,
nije poveo za carem Josipom, koji nije dirnuo u županijske skupštine,
premda ih je bio čvrsto sapeo. Apsolutizam je sada i njih zbrisao, a na­
rodu ne preostade nijedan organ preko kojega bi mogao ponekad dati
oduška svojim željama i patnjama. Ali zato ipak nije utrnula politička
svijest i smisao naroda za ustavnu slobodu, koja se mogla uskrisiti na
nov život jednim potezom pera. I doista, nade se narodnih prvaka prije
ispuniše nego su i sami slutili. U prvom se redu vodilo financijsko gos­
podarenje bečke apsolutističke vlade nevjerojatno bezglavo. Premda su
se javni prihodi u Monarhiji povećavali u golemoj mjeri, ipak su se činili
veliki dugovi, tako d a j e njihova svota 1858. narasla na 2439 milijuna
forinti. Istina, znatan je dio ove svote upotrijebljen u korisne investicije
i za vojsku, ali mnogo je toga utrošeno na nedopušten način; sam je

70 [Ova je Šišićeva tvrdnja, ovako uopćena, pretjerana: u prilog joj donekle govori po­
java i djelatnost J. J. Strossmayera, što i Šišić u idućoj rečenici ističe. Međutim,
od 60-tih godina dalje, u vezi sa svjesnom djelatnošću nadbiskupa i zatim kardi­
nala J. Haulika, svećenstvo se sve više udaljuje od narodnjačkih ideala iliraca i
usvaja klerikalne (ultramontane) tendencije. U isto vrijeme, pojava klerikalizma
nailazi na otpor i napredne buržoazije, od A. Starčevića preko mladih “napred­
njaka” potkraj XIX st. do seljačke stranke braće Radića, i socijalne demokracije
koja poslije 1894, svojim programom radikalno-demokratskih reforama, sve više
utječe na politički razvitak u Hrvatskoj.)

448
 Povijest Hrvata

ministar financija, barun Bruck, pod teretom sumnje počinio samoubi-

stvo (1860). Tomu je financijskom stanju odgovarala i vanjska politika,
obilježena Krimskim ratom (1854-1856), koji otuđi Austriji i Rusiju i
zapadne vlasti, naročito Francusku cara Napoleona III. Tako je zbog ta­
lijanskih zapleta došlo do rata s Francuskom, a taj svrši nepovoljno bit­
kom kod Solferina (24. juna 1859) i gubitkom Lombardije. Sada je car
Franjo Josip otpustio ministra Bacha (22. aug. 1859), a kad se pokaza-
še u državnim financijama velike teškoće, došao je kraj i apsolutizmu.
Još za francuskog rata umro je ban Jelačić (20. maja 1859). Već je
dulje vremena pobolijevao, dok mu najzad nije razum sasvim pomračio.
Ban Jelačić jedna je od najizrazitijih ličnosti hrvatske prošlosti, a napo­
se najsnažnija i najpopularnija ličnost XIX stoljeća. Poslije vjekova na­
šao se u njemu opet ban, za kojim je stajalo čitavo Hrvatstvo od Drave
do Boke Kotorske i od ušća Save u Dunav do mora, štaviše, i turska
Bosna spominjala je s oduševljenjem njegovo ime. On je sam sebe naj­
bolje karakterizirao riječima što ih je izrekao dok je još bio pri punoj
svijesti, premda već porušena zdravlja: “Moje ime pripada historiji; ona
će o meni pričati, ali o onom što sam na srcu nosio, o tom neće ona niš­
ta moći kazati.”
I zaista, Jelačić je bio, bez svake sumnje, iskren i odan jugoslavenski
patriot, ali ipak u prvom redu austrijski oficir onoga vremena, to jest:
čovjek slijepo odan bečkom dvoru i njegovim dinastičkim interesima.71

b) PROVIZORIJ (1860-1867)

Povratak ustava. Odmah poslije bitke kod Solferina upravio je car

Franjo Josip na svoje narode proglas (15. jula 1859) kojim im je obe­
ćao “suvremeno poboljšanje u zakonodavstvu i upravi” da se postigne
bolja uprava i veće blagostanje svih naroda u Monarhiji; ali riječi “us­
tav” nije bilo u njemu. Međutim, tek poslije više mjeseci, kad su se
pokazale financijske teškoće kao najvažnija briga, sazove car (5. marta
1860) u Beč takozvano “pojačano Državno vijeće” (verstarkter Reichs-
rath), to jest pored stalnih carevih glavnih savjetnika (od 1351) pozvao
je još 38 odličnika iz svih zemalja Monarhije. Iz Hrvatske je pozvan Am­
broz Vraniczany, iz Slavonije biskup Strossmayer, a iz Dalmacije conte
Frano Borelli. Vijeće se sastalo pod predsjedanjem nadvojvode Rajnera
31. maja, a zaključeno je 28. septembra. Kad se raspravljalo “o organi­
zaciji države”, izbiše u njemu na površinu dvije struje, federalistička i
centralistička; ali na kraju prevagnu prva (34:16) i stvori zaključak da
“jačanje i razvitak Monarhije traži da se prizna historijsko-politički indi­
vidualitet zemalja, unutar kojega neka se razne narodnosti primjereno
razvijaju i napreduju, ali u savezu s potrebama i interesima cjelokupne
Monarhije”; to jest, Državno se vijeće izjavi za neke vrste federalizma s

71 [Posljednju rečenicu Šišić je unio u ovaj tekst u knjizi: Jugoslovenska misao, str.
165.)

449
 Ferdo Šišić

centralnim parlamentom. Za te rasprave zatraži biskup Strossmayer

da se u Hrvatskoj vrati hrvatski jezik u sve urede i škole, a napose još
istakne da se nada da će se Dalmacija opet sjediniti s Hrvatskom, kako
je to negda bilo, što je zatim ponovio još i Ambroz Vraniczany. Sutradan
(26. sept.) osvrne se na to conte Borelli i reče da doduše priznaje da
u Dalmaciji ima kudikamo više Slavena negoli Talijana, ali da zasada
još nije vrijeme za sjedinjenje s Hrvatskom. Nato se diže Strossmayer
dokazujući historičkim podacima da je Dalmacija dio “kraljevine Dal­
macije, Hrvatske i Slavonije”, a sjedinjenju se protivi u Dalmaciji samo
talijanska inteligencija. Tim govorom udario je biskup osnovu hrvatskoj
narodnoj stranci u Dalmaciji, dok se conte Borelli smatra za začetnika
autonomaške talijanske stranke.
Tada u Hrvatskoj odstupi s banske stolice neposredni Jelačićev nas­
ljednik general grof Ivan Coronini, a banom je imenovan na Strossmaye-
rovu preporuku general barun Josip Šokčević (19. juna 1860). Čim ban
stiže u Zagreb (12. jula), izjavi da gaje car opunovlastio da odmah uvede
u urede hrvatski jezik. Sada su brojni tuđinski “Bahovi husari” ostavili
Hrvatsku, a njihova su mjesta zapremili oni domaći sinovi koji su dosad
vrijedili kao “nepouzdani”. Tim je događajem opet oživio politički život u
Hrvatskoj, sputavan čitavog decenija, pa zato i nije čudo što je u prvi čas
često pokazao veoma bučnih znakova. Sa zagrebačke su pozornice pro­
tjerani njemački glumci (25. novembra 1860), pa se počelo glumiti samo
na hrvatskom jeziku. Kad su uklonjeni svi znaci njemačkog gospodstva,
ponajprije se počelo pomišljati na stranački život. Budući da “Narodne
Novine” nisu više zadovoljavale hrvatske rodoljube zbog svoje nedavne
uloge u doba apsolutizma, osnovaše ovi neovisno glasilo “Pozor”, kojega
je prvi broj izišao 1. oktobra. Ali obnovljeni politički život dobi pravog
maha tek nekoliko dana kasnije, kad je objelodanjen carev proglas “o
uređenju unutarnjih državnopravnih prilika Monarhije”, obično nazivan
Oktobarska diploma (datiran 20. oktobra), a koji se mora smatrati odgo­
vorom na zaključke nedavnog “pojačanog Državnog vijeća”. Ističući svoje
vladarsko pravo na osnovi Pragmatičke sankcije od 19. aprila 1713. i
nedjeljivosti pojedinih dijelova Monarhije, car vrati Ugarskoj i Hrvatskoj
ustav, a obeća ga ostalim zemljama. Osim toga čini razliku između pos­
lova zajedničkih svim zemljama Monarhije, o kojima ima raspravljati
Državno vijeće (kao centralni parlament), i onih svake pojedine zemlje
koji pripadaju djelokrugu zemaljskih sabora. Od zajedničkih poslova mo­
gu se porezi raspisivati jedino sudjelovanjem (Mitwirkung) Državnog vi­
jeća, a ostali poslovi rješavati tek njegovom privolom (Zustimmung) . Uz
tu diplomu izišlo je istog dana i više carskih reskripata, među kojima i
jedan na bana Šokčevića, kojim car nalaže da što prije podastre prijed­
loge o sastavu hrvatskog sabora i o tom kako da se uredi odnos između
Ugarske i Hrvatske, dok je drugim reskriptom na austrijskog ministra
predsjednika obnovljena Ugarska dvorska kancelarija.
Banska konferencija. U vezi s tim carskim reskriptom sazove ban
Šokčević za 26. novembra u Zagreb Bansku konferenciju najviđenijih

450
 Povijest Hrvata

,r tjlztjl- '

(•m l. I. I /.grebu. u I. luliifada I MIO B r«| |.

i r *•u• »»r**■t•r s j*.««

. . ...: »*■-*>»«*« »•
pm
- •*" U - M 4<h
• tak-MP « I « ' U . »afcM» k - »» -b M «-•«!
W . • Mu- •‘■'•'V -4* «r»k k ■rtbtata . a p t.-.. . t w . l k w * •■ k
•MMA •* up--*»« »«k I |H p^j«~ w « M pb«ai

rt^t* <*"*• JJ — -U *»*.•*b.-pa pt.au . . Ly » t-^**^*’ *-** **-»» **<"*1^ »*■"• — H »* I « . . « * '« ,
*rrk M * 4«.. • 1-f.« r «• «»*• r .... 4,4 - * * - « **m k «.h «r..4 £»•>«• , pJ"pr->* . a— i » • > »k-t*. w- r

r.., \ 1*^l —7^**'**' 'J--**1, *" ■*J'-' *• »• »*« r ••« »4t4i ~te-<
laUp'M » - r r - k * m M » ta « ...*. w k -,, * * » . 4-a* 1 >' “‘' w*’ •••- **• •*•! •* - -"•
—! « •. « 4 .r t k Ir t k i , »rt. B l p t , ta n k "u v ^ k * £ T -4
«*•■ 4 ^ * ^ “ » • * <• * “ u.a..b-a*. <*r!i Wj *, U *.' *•* ■ ""* •’ • ^ **** • « “ ta

Jpa»a* •’ * ■ rt#*.. .rt 4. ., .M-.-V .. w p,M.jrM • • * »»» *• ■ ‘ “ » r t a « . » i W ».

4-,rt. » U . f r a ^ . 4 , . . r , » m* , * »ap ,.. paMptta «• • J» fK * " * a » » t n * > M t« .«.«•*» •»», )»••
Ml« p ty *« *# * ™ '• *‘ *•1* *•■+» k 'V .., f a * .- « *.. rt ptaiiWu ! Irtv a ti • k ..- k a a r .r t >r
rt rt k k » » a»rk». UpM* 4 M . » « ..Mm r -..~ .w .<kkl«li Mrt*, ma.«tak.-a k-'M rt » I rta
ta*>. • W * * rt pak rt I a « W * . ' r t l ' arprtr Mr«*.. I .»rt.a . . » » 4* M > «« — v i m pra*-«*. ■
7 .Trta* .ha a« Ii
P * "»* ' — *• •*« P^rtH« t a r t » , ..**«.«— aa «o«i. -r* k - k‘t a •*< » laM l hrta I pm.art k-nim ^ I Mrt
ra*l>.
p » «rt4 »rtta< » y * " *« tartnp.^ «. A-Irtk r t r t * . i k a r tv..»!,v_n.4 /— « . .Ma a.p^« Mrtta # t a taa (tu m M y i a y r t r t l
»rt* prtH *nMr ,» -
f , a> « hr .prtkrtata m U mm | praakta* .rt 1% M>-
► a •» ***••* •**'•»■*> « • • » ' • p rt«*. r » l » » A r aapph - r « ««. k p
>,i i* ^ * << u a < tata! l» trtpnrtaa . rtrtn «
ippa.ta 4»rt » 4aUi» M— ta' •taM* . U « um ftatal -hr.., ' ».**h artrtat pipn » ‘ i • n k . a r t - itv« i ««»»•'
I M M » M .»atk tatar M>» i B « pMiM i^wBim Ii Hl V U. M m m a nrtrrtk m ta« aa i*rta tla m h. p.rt^paa art»rt!-, p «| i W «p->«t l*k -
b a ta . r t a ». • m . .M - r t a r « - " H " « * ! » » . '«• a« r t « « « IM w ~ «-«a v * « «W rtrt« M .aart.« p.waMM al 4 r t « r t a a . r t w pa.
L m m m > rt* Mrtrk-.Mp. aatata <h rtartrtk p«Mi tata. rtp p u - — tartrt tata. - » M r t . « « M r t * . i « a • aMaft i
M rt*rt‘ <1 » * v » talirt M.M rt t a r t I pr>*<Wk» r t - M ta a « « - ^ rta t« » M rt- -ka r t .a tata artaMa r t 13 Ira.aa
m rtrt <h« p a»« rt •*«►»• a11 «*■»■■■■ .m rt. a 'u a h p « •• r t. » u n b..
| ta rt. r t ta hrt a* rtta « • M . a . , aaata • .W «j. Htmu I H»> t i. .
p r t . « frtaapi »aU^ n p i i. k/»|« -tap
. I« « « « f a rt« i« r t *art ta*— »rtrt rt )r «•*• l«ep« tk « ta.M r~
Li ---- >«rt^ M

k k W«rth a .U '.t ta r a r t « pa Mrt . ja«( J b m - . i I I r a * far. a rtapg««nirti hrt«r.rtu ptralrt i— - r.* rt— rtktaM rt— »krtrta |p a p r . « PM ttart
*• ------------- — — m r t* p - .ta t r .f r r t t a i ta alt . ptartpcta* prrttart , « « ^ . » r ^ — U 1« * -
* W « - i « — ■»— — «— • (• * «. »*»**— • •« — taka ntkam w » i m «>
k r t . ' a. a*K** ka%r k**a r »a- \Ww>aa a k ta «, . k r t ka. r t »r W p pryda I n a ^ M - f -— K r t m « r k » a . »W ta rtta — * « « - t f t a -
fa tak« . krtkr m rta *“ ***■ or* *“ t,f'* 1 **» •• » . r *rtr •»rt)*,r t I fw «M a a.v- rt* rtrt»«k kt h pratak ) itafama« ta 'art p-t u. » -
• • r ta »i» r ta . tak )««»* * k r t taa»,ta . rt -rtart m*u . % b . ta*rtjtata M— f. r— aart— . tari
**»*“ . T T “^ /rW a rtkta— prta, f«taa *a W ktap tt a .« .
»/ » ) k p**»M “ *rtrtk M r t hta Nrtkrt ».% N ata Am MH .
Ikrth V ^ * ' ' Waart^p » r ib l«|a a M M p»- •«*». « *a • I
IH < • '■«*»-<« •*»•/■ k r t - r \ p -sr t i/ta ..« k « p «- ktat ' . p a k t aa.l|a
• kpf a api^a t «n«a k r t m . -• r t m im
rtnina rt«.p ma t a k t - . »»•»«. prt« . f>a«a M 4 t k»* ta t a « ‘ taa I«p tak. i
> '»' « . • vta»*ta |Ti|r «p ».trt- ..p . . >rt 4« pet" r t-****, krt k « a » • I •»•"»k r t *ta f
p rt lta.1 . .r t a - „■ I!.rt — . * r t im * t r t ta* k rt . prtanrtapa-. tata. p rrt- k - r « . ta t a ta t a k .
' « - a . aipr »rt. r t i t a , « k t a r t t a ) h ir t^ .M * k rt. k — t a k *•i«rt i i r t w p «kap> M warn Mart tak«
JM K ' " k . ■rtar t * pa- Hh-.
u kapa« M < t a « « — »*•• 4 rta .«ta
im . **• krtlpn - ; « M.»%.aia rtJttaa,. kap« <*pt ftrm**
waw» Ta ta I * tata lW i M Mar. pakrtrt
rt «
tata
kili Vrt
ka»m
k ara
4
pa*rt a «ta »a .M »•»«« t M k ) t a tat
«. I r t t » .k . t a t a t • f
• «• r*rt aa pr— « ( m
* “
tat ■ « * . t t i f
‘ ' i

p»rtH»»kv *ta
t. ' . r. .. M .-Jm , hab- P a.
4-k »*«j« m*
N rt « t ta»w t a ki kfrt a ki*. U t a t • i r f i Mta* rt a« tMMjfkii vor «♦» •«»>■
*
t» r f***r
ftatat - « i* rt « . p .W rt Iftaktrt * M ta pr .tk.
ta»*rt,*® «• ta » k « ttt*< h » ••
aak.tat K *"'4 -r t k t a t a . - hrt • — k a ., .a k ta . tap* ■ i p* m pkkrtrt. k
A r t -* « k - •— ata-sv! | • * * » »"rt )» « a « , ik n » r W k « ppkk i lp «
mm * * k r « *kV a**« »• * . f t * .- . pt.<*krt t r i; * ta*« « « t t * M M ta rt _____ „ _ ___________
,k* ^ -r tk t a (rttaa «* a r r t art— .. . « i r itatrta tantali! . Mrtkifctl ■
»«*«— t tata«.?« a u n rtrt hta
®-V» tartp twr-atajk ■t a bk aai«*tapl jp — j ,, i a r tt
a« k * r t r | i kv^trt.i-Mk — fr* f a. m »IM » ktrjrt I ' T* "* ***** *» «■ ' rttirt-rtpr t . »tok % l « M r t | Ktrtrtp i l ^ a a t a pMkrt >— *.
»ipkatak« p |— «4 aprt . w«|rt r hh aar»M« taatapa— kap« «•» rt — a»* — b
ta k ta mb . ktatabrt •— « * » p« m ta— t —
.r ta . a p k k ta a . « . rt»r* k . M k t « I V p ta rk -v ,
•« . r t I « a
M*. ..- ka k r t (f-*a
» !> ., lI'« r t k rt • I « « « . , -p-
•kttat Ua— rtr»*krtr pr— * I
rtvab , H j j — k** • ..f '» a t art. M k— ta .— t ta /
•.utak a *hp| n«ki . • rt»»pk) • p*.. »pt

*rt -U a — ta k — M — aa« «... k » ..M ta • k rt. k. k «t a -r »< . U — prtat-h— ta

a.« ta*aata a— .- M taU» . » »apart* «• «» k a ta r t h r • 4 * ^ n ar t tPart^ptaPrtrt X » *

. ' » — »-> p« r- * i
ftt. ••.'rta r t kta atak ta* MM ‘h * M .
ta pry a*—« pa H-r*f4 ktaa*|« .it a f t »V . m p—m, k v —tprk mI— k > tt tart'k U i Mr... bart
r t * p r * p a » V k l a. - * » • 1 T<» — ■>* k k rtmta U t a t >—rt* i ka «. v-W. Mrt* fan rt k«ta »--mm 1k

451
 Ferdo Šišić

hrvatskih političara (njih 55), koja ostaje na okupu do 17. januara 1861.
Odmah u prvoj sjednici konferencija zaključi da se caru pošalje depu­
tacija koja će zamoliti: da se hrvatski jezik uvede u sve javne poslove;
da se osnuje hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija po uzoru obnov­
ljene ugarske; da se imenuju veliki župani pojedinih županija; da se s
Hrvatskom sjedine Krajina, Dalmacija, Kvarnerski otoci i tri od starine
hrvatska kotara Istre (Volosko, Labin i Novigrad), a njihovi zastupnici
dođu već na idući hrvatski sabor. Car Franjo Josip primio je deputaciju
2. decembra veoma milostivo, a već 5. dade joj pismeni odgovor: jezik
se hrvatski uvodi kao službeni, a osniva se u Beču privremeni Hrvatski
dvorski dikasterij; ban ima iz konferencije predložiti uređenje županija
i velike župane. S obzirom na sjedinjenje Dalmacije izjavio je car da je
voljan zadovoljiti želji Hrvata, pa zato nalaže da se pozovu izaslanici Dal­
macije u Bansku konferenciju; o Istri i Kvarnerskim otocima nije bilo
u rješenju ni riječi. Carev odgovor pročitan je u sjednici 10. decembra i
primljen s velikom radošću, a zatim se članovi konferencije razidoše, da
se opet skupe kad dođu dalmatinski izaslanici. Ali ovi nisu došli. Dal­
matinsko činovništvo, na čelu mu sam carski namjesnik general barun
Mamula, potajno je nagovaralo Dalmatince da ne idu u Zagreb, a one
koji su svakako htjeli da pođu zadržavalo je pod izlikom kako treba da
prije dočekaju službeni poziv od oblasti. Nato se Banska konferencija
razišla jer je saznala da uzalud čeka braću iz Dalmacije (17. jan. 1861).
Ipak je i to imalo snažna utjecaja na dalmatinske Hrvate; oni se združe
u “Narodnu stranku” pod vodstvom dra Mihe Klaića i don Mihovila Pav-
linovića. Međutim je car imenovao Ivana Mažuranića predsjednikom
Hrvatskoga dvorskog dikasterija i sedam velikih župana - među njima
Ivana Kukuljevića zagrebačkim i biskupa Strossmayera virovitičkim - a
samim županijama vraćeno je uređenje kakvo su imale 1848. U isto vri­
jeme su i Madžari pregli da vrate stanje prije 1848. Sada su uspjeli da
dokinu Srpsku vojvodinu, a Međumurje je vraćeno zaladskoj županiji,
na veliko ogorčenje Hrvata; štaviše, Mažuranić je zbog toga zatražio de­
misiju. Ali mnogo se ozbiljnije razviše događaji na Rijeci, gdje su tamo­
šnji talijanaši, imajući pred očima velike ekonomske probitke koje su
im obećavali Madžari, počeli glasno tražiti da se Rijeka bezodvlačno i
neposredno sjedini s Ugarskom. U tom ih je, dakako, podupirala čitava
madžarska javnost. I tako se eto, opet počne otvarati između Hrvata i
Madžara jaz koji su privremeno nekako zatrpale zajedničke patnje pod
apsolutizmom.
Februarski patent. Premda se ne može kazati daj e Hrvatska s odu­
ševljenjem primila Oktobarsku diplomu, ipak je ona uglavnom izazvala
velike nade u bolja vremena. Ali u Ugarskoj naišla je Oktobarska dip­
loma na općenito negodovanje jer joj je federalističko-centralistička ten­
dencija bila i suviše očita. Kad su to vidjeli u Beču, odluče poduzeti
nov korak. Još u decembru 1860. postao je glavnim ministrom A. Sch-
merling, a taj je caru predložio nov manifest, kao tumač i provedbu Ok­
tobarske diplome. Sada je objelodanjen 26. februara 1861. takozvani

452
 Povijest Hrvata

Februarski patent, kojim je određeno da ima u Beču i nadalje ostati

za čitavu Monarhiju centralna vlada i centralni parlament (Carevinsko
vijeće) s velikaškom (gornjom) i zastupničkom (donjom) kućom. Velikaš­
ku kuću sastavljahu nadvojvode, biskupi i od cara imenovani članovi,
a donju određen broj zastupnika, biranih na pojedinim zemaljskim sa­
borima.713 Car će imenovati predsjednike i potpredsjednike obiju kuća
od njihovih članova. Samo će ona zakonska osnova koju prihvate obje
kuće dobiti sankciju. O Dalmaciji patent kaže: “Budući da još nismo
izrekli konačne odluke o državnopravnom odnosu naše kraljevine Dal­
macije prema kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, ne može zasada još da
potpuno stupi u krepost onaj po nama izdani zemaljski red (Landesord-
nung) za našu kraljevinu Dalmaciju.”
Sabori od 1861. Uporedo s Februarskim patentom sazvani su i sa­
bori na vijećanje: 14. februara ugarski u Budim za 2. aprila, 26. hrvat­
ski u Zagreb a 21. februara dalmatinski u Zadar. U otpisu određuje
car hrvatskom saboru da ima najprije instalirati bana Šokčevića, izab­
rati protonotara i vrhovnoga kapetana, a zatim “raspravljati o pitanju
odnosa naših kraljevina Hrvatske i Slavonije prema našoj Kraljevini
Ugarskoj”. Uz to car pozove hrvatski sabor da izašalje svoje zastupnike
“na buduće pomazanje i svečano krunisanje za kralja ugarskoga i dal-
matinsko-hrvatsko-slavonskoga, koje se obavlja jednim istim činom” .
Najzad je s obzirom na sjedinjenje s Dalmacijom car naložio hrvatskom
i dalmatinskom saboru da izaberu prije svega izaslanike koji će o tom
pitanju raspravljati.
Prvi se sastao ugarski sabor sa zadaćom da kruniše kralja, izabere
palatina i da u bečki državni sabor odašalje zastupnike u smislu Feb­
ruarskog patenta. Kad su započeli izbori, izabrani su uz Franju Deaka,
vođu toga sabora, s malim izuzetkom same pristalice zakona od 1848.
Stoga je već za otvorenja 6. aprila došlo do načelne protivštine s car­
skim povjerenikom grofom Đurom Apponyijem jer je u smislu zakona
od 1848. sjedište sabora bila Pešta, a ne Budim, koji je tada još bio
zasebni municipij. Teškoća je napokon prebrođena tako da je samo
svečano otvorenje održano u Budimu u kraljevskom dvoru, a vijećanje
nastavljeno u Pešti u bivšoj sabornici. Najvažnije je pitanje bilo: u kak­
voj formi - adresom ili jednostavnim zaključkom - da zastupnička kuća
odgovori na prijestolnu besjedu i reskripte upravljene na sabor. Deak
preporučivaše iz taktičkih razloga adresu, ali ga u tom pitanju gotovo
većina zastupnika nije slijedila, okupivši se oko Kolomana Tisze s prog­
ramom da se na prijestolnu besjedu odgovori jednostavnim saborskim
zaključkom. Deak je ipak 13. maja predložio svoju adresu, kojom je
zatražio uspostavu zakona od 1848. i cjelokupnost sabora, naime zas­
tupanje Erdelja, Hrvatske i Slavonije, Vojne krajine i Rijeke, kojih zas­

71a Ukupno treba da ih bude 343; od toga otpada na Ugarsku 85, na Erdelj 26, na
Hrvatsku i Slavoniju 9, a na Dalmaciju 5, dakle svega 125 prema 218.

453
 Ferdo Šišić

tupnika nije bilo na saboru,72 a odlučno odbio prisustvovanje ugarskih

zastupnika na bečkom Državnom vijeću jer je Ugarska vezana s ostalim
zemljama Monarhije samo personalnom unijom, a nipošto realnom.
Uza sve to, adresa je samo teškom mukom stekla u generalnoj debati
neznatnu, tako reći “umjetnu” većinu (155:152; 12 zastupnika nije gla­
sovalo), a u specijalnoj debati bijaše podvrgnuta i nekim promjenama,

H rv a ts k i s a b o r u Z a g re b u 1861.

od kojih je najznačajnija sam naslov, naime mjesto “Uzvišeni care i

kralju” stavljeno je “Uzvišeni gospodaru”. Upravo je to najviše poslužilo

72 O Hrvatskoj kaže Deak u ovoj prvoj adresi ovo: “Što se tiče Hrvatske, mi ne zahti­
jevamo da naša brojčana premoć prema manjem broju njihovih zastupnika ima
da odlučuje u onim zahtjevima i uvjetima što će ih oni iznijeti. Hrvatska ima
svoj vlastiti teritorij, zauzima zasebni položaj i nikad nije bila utjelovljena Ugar­
skoj, već je s nama bila u vezi, bila je naš drug koji je dijelio naša prava, naše
dužnosti, našu sreću i nesreću. Ako dakle sada Hrvatska hoće da kao zemlja
sudjeluje u našem zakonodavstvu; ako hoće da se prije toga s nama sporazumi-
je o uvjetima, uz koje je spremna da svoj državno pravni položaj dovede u vezu
s Ugarskom (m in k m e lle tt k o z jo g i a lla s a t M a g g a r o r s z a g g a l k e s z o s s z e k o t n i) ; ako
hoće da u tome s nama stupi u dodir kao narod s narodom (m in t n e m z e t n e m -
z e t t e l) - onda mi ove ponude odbiti nećemo, već jedino tražimo da Hrvatska ne
bude spriječena da pošalje svoje zastupnike na naš sabor i dade tako i nama
i njima prilike, da započnemo djelo sporazuma na državnopravnoj osnovi (k o z ­
j o g i a la p o n ). (Up. Deak Ferenz beszedei, izdao ih Kćnyi M., vol. III, Budimpešta
1889, str. 26-27.)

45 4
 Povijest Hrvata

ministru Schmerlingu da nagovori cara neka adresu ne primi. Kad je

tu carevu odluku predsjednik donje kuće Koloman Giczy javio u saboru
(1. jula), zastupnici se složno vrate na Deakov naslov, naime “Uzvišeni
care i kralju” . Sada je car doduše primio adresu, ali joj je čitav sadržaj
otklonio (21. jula). Nato Deak sastavi drugu adresu u kojoj je naročito
išao za tim da opovrgne prigovore bečke vlade, dok su protivnici i opet
zahtijevali jednostavni saborski zaključak. Drugu je adresu Deak pod­
nio saboru 8. augusta, i obje je kuće prihvatiše velikom većinom glaso­
va. Za odgovor je potom sabor raspušten; u posljednjem času (21. aug.)
podiže sabor jednoglasno prosvjed protiv raspusta, kako ga je Franjo
Deak predložio, i izjavi da ostaje kod sankcionarnih zakona od 1848.
i da svaki postupak koji se ne osniva na tim zakonima smatra protuu­
stavnim i nastavkom dotadašnjeg apsolutizma. Taj zaključak usvoji i
gornja kuća, na što je drugi dan (22. aug.) sabor uz vojničku asistenciju
raspušten.
Još prije toga sastao se u Zadru dalmatinski sabor, u koji je nastoja­
njem ministra Schmerlinga i namjesnika Mamule ušlo od 43 zastup­
nika 31 Talijan i 12 Hrvata i Srba. Razumije se, ova većina zabaci po­
tom 18. aprila carski prijedlog da se izaberu izaslanici za hrvatski sabor
u Zagrebu, a izabere petoricu zastupnika u bečko Državno vijeće. Nato
odašalju dalmatinski Hrvati i Srbi zasebnu deputaciju pod vodstvom
grofa Nike Pucića u Beč caru u pitanju sjedinjenja s Hrvatskom, ali sve
se razbije na otporu centralista Schmerlinga.
Međutim se sastao i hrvatski sabor u Zagrebu. Izbori su provedeni
na osnovi Jelačićeva izbornog reda od 1848, a poslaše u sabor najum­
nije tadašnje Hrvate političare, književnike i rodoljube.73 Na otvorenju
15. aprila bijaše na okupu 135 zastupnika i virilista, bez zastupnika
Vojne krajine, Srijema (osim dvojice mjesto 15 redovitih) i Rijeke, gdje
nije nitko izabran mada su izbori bili raspisani. Odmah u prvoj sjed­
nici instaliranje ban Šokčević, a kraljevski povjerenik bijaše nadbiskup
Haulik. Potom bijaše i hrvatskom saboru prva misao njegova cjelokup­
nost, pa zato odasla caru svečanu deputaciju s adresom, koju je sabor
prihvatio 1. maja, a u kojoj zamoli cara da odredi kako bi Vojna krajina
još na ovaj sabor poslala svoje zastupnike na osnovi izbornog reda od
1848, a grad Senj da se bezodvlačno otcijepi od vojničke oblasti i učini
kr. slob. gradom; nadalje, da se s Hrvatskom združe Dalmacija, Dubrov­
nik, Boka Kotorska i Kvarnerski otoci. Car je deputaciju primio 8. maja,
a odmah sutradan izađe otpis kojim bijaše naređeno da Vojna krajina
odašalje na sabor svoje zastupnike, ali oni da se imaju vratiti kući kad
svrši rasprava o državnopravnim pitanjima. O Dalmaciji i ostalim mol­
bama nije bilo u otpisu ni riječi, a to je sabor tim više razočaralo što
su međutim već sjedili na prijedlog biskupa Strossmayera na časnom
mjestu uz predsjednika Dalmatinci grof Medo Pucić i Stjepan Ivičević, a
drugi prisustvovali sjednicama kao gosti (Vinko Milić, Mihovil Pavlino-

73 Jedini Gaj nije ušao u sabor jer je pao kod izbora u gradu Zagrebu.

455
 Ferdo Šišić

vić, Vicko Tripković i Miho Klaić), dok su dvojica bili izabrani zastupnici
(naime grof Niko Pucić u Križevcima, a Luka Botić u Đakovu).
Sabor od 1861. je stvorio inače zamašne zaključke o uređenju žu­
panija, kr. slob. gradova i seoskih općina, zatim naučne osnove za sve
srednje i pučke škole, pa zakon o gospodarsko-šumarskom učilištu u
Križevcima, o uvođenju hrvatskog jezika kao službenoga u čitavu jav­
nom životu, o Narodnom muzeju, o protektoratu Jugoslavenske akade­
mije, kojoj je osnovu položio biskup Strossmayer na Banskoj konferen­
ciji darovavši za njezin osnutak 50.000 for. (10. dec. 1860) i o mnogim
drugim narodnim potrebama. U međuvremenu su izvršeni izbori u Srije­
mu i u Vojnoj krajini, i tako dođoše sada prvi put na hrvatski sabor kao
nov politički faktor Srbi. Poslije toga moglo se pristupiti najznatnijem
pitanju toga sabora, naime o državnopravnom položaju Hrvatske prema
bečkom Državnom vijeću (Reichsrath), gdje joj je Februarski patent već
odredio mjesto, i prema ugarskom saboru, kamo su je pozivali ne toliko
carski reskripti (od 20. okt. 1860. i 26. febr. 1861) koliko Deakova ad­
resa. Sabor je uzeo najprije u raspravu, u smislu carevih reskripata, od-
nošaj prema Ugarskoj pa, poslije odulje debate (od 17. juna do 23. jula),
stvorio zaključak kojim je izjavio daje uslijed događaja od godine 1848.
pravno posve prestala svaka (zakonotvorna, administrativna i sudska)
sveza između Hrvatske i Ugarske, a samo ličnost zajedničkog vladara i
krunisanje, dakle kruna, ostala je još dalje kao ona kopča koja ih veže.
Uza sve to ipak je Hrvatska voljna stupiti s Ugarskom u realnu uniju,
ali tek onda kad Ugarska pravovaljano prizna samostalnost i neodvis-
nost Hrvatske i njezinu teritorijalnu cjelokupnost. Pod teritorijalnom cje-
lokupnošću razumijevao je sabor ovo: “Trojedna kraljevina Dalmacija,
Hrvatska i Slavonija u današnjem (tj. 1861) svom teritorijalnom opsegu,
brojeć ovamo županije: riječku s gradom Rijekom, njegovim kotarom i
ostalim Primorjem, zagrebačku, varaždinsku, križevačku, požešku, viro­
vitičku i srijemsku i sadašnju Vojničku krajinu, to jest osam hrvatskih
i tri slavonske regimente...74 tako isto razumjevajuć ovamo pravo na
Međumurje i ostala virtualna i teritorijalna prava ove kraljevine.” Pod
neovisnošću razumijevao je sabor “državnu ravnopravnost” Hrvatske
u svim zajedničkim poslovima “koji će se potanje opredijeliti saveznim
ugovorom”, dok “zakonodavstvo i vrhovna uprava u političkim, nastav­
nim, vjerozakonskim i pravosudnim poslovima, kao i sudbenost u svim
instancijama, ne mogu da budu predmetom uže veze između Trojedne
kraljevine i Kraljevine Ugarske, te u pitanju međusobnoga odnošaja
ovih kraljevina i ne dolaze u pretres”. Protiv toga prijedloga većine, koju
su stvarali ponajviše nekadašnji privrženici Ilirske stranke, iznesena su
dva protuprijedloga. Jedan je u cijelosti prihvaćao prijedlog većine da
se iznese princip realne unije s Ugarskom, ali bez ikakvih uvjeta koje
bi Ugarska još prije negoli se Hrvatska s njome upusti u pregovore mo­
rala ispuniti. Taj su prijedlog iznijeli unionisti ili madžaroni s grofom

74 Lička, otočka, ogulinska, slunjska, prva i druga banska, križevačka, đurđevačka,

gradiška, brodska i petrovaradinska.

456
 Povijest Hrvata

Julijem Jankovićem Daruvarskim na čelu, među kojima su se sada na­

lazili ne samo madžaroni iz vremena prije 1848. nego i neki ilirci koje je
apsolutizam zatjerao u tu struju.75 Drugi protuprijedlog iznio je Eugen
Kvaternik (a podupirala su ga još dva zastupnika, Ante Starčević i Petar
Vrdoljak) tražeći putem izravnih pregovora s vladarom za teritorijalno
cjelokupnu Hrvatsku potpunu samostalnost, ne hoteći znati rri za kakvu
izravnu vezu ni s Austrijom ni s Ugarskom, već priznavajući jedino da
Hrvatska ima s njima nekih zajedničkih poslova. To je početak hrvatske

J o s ip J u r a j S tr o s s m a y e r E u g e n K v a t e r n ik

Stranke prava. Poslije toga uzme sabor u raspravu “odnos prema Aust­
riji” ili, bolje reći, iznese svoje stanovište prema Februarskom patentu,
koji je pozivao Hrvate u bečko Državno vijeće kao centralni parlament.
Kratka debata je najzad svršila 3. augusta jednoglasnim zaključkom
da “Hrvatska i Slavonija ne udioničtvuju na Državnom vijeću”, a 5. au­
gusta većinom glasova (69:46) da “Hrvatska nema nikakih zajedničkih
posala s Austrijom”. Budući da se u Beču najviše čekalo da se Hrvatska
izjavi za centralni parlament, stiže ubrzo i hrvatski sabor sudbina ugar­
skoga. On je bio 8. novembra raspušten, ali ipak tako d a j e zaključak
većine o odnosu između Hrvatske i Ugarske istoga dana sankcioniran
kao članak XLII: 1861. Taj članak bijaše odsada onim temeljem na ko­
jem su politički djelovali biskup Strossmayer, Rački, Mrazović, barun
Kušlan i Perkovac, složivši se u Narodnu stranku, ali su ih po njihovu
organu nazivali i “Pozoraši”.

75 [Na primjer, Mirko Bogović.]

457
 Ferdo Šišić

Prelazno doba i sabor od 1865-1866. Istoga dana kad je car Fra­

njo Josip raspustio hrvatski sabor i sankcionirao njegov članak XLII,
obećao je da će “privremeni hrvatski kraljevski dvorski dikasterij de­
finitivno pretvoriti u kraljevsku hrvatsko-slavonsku kancelariju” i za
sudbene poslove postaviti za Hrvatsku posebnu “vrhovnu sudbenu in­
stanciju”. Još prije toga (14. marta 1861) osnovana je samostalna hrva­
tska zemaljska vlada pad imenom Kraljevskoga namjesničkog vijeća,

A n t e S ta r č e v ić

koja ima pod banovim predsjedanjem, a na osnovi zakona i naredaba,

rukovoditi i obavljati upravu zemaljskih političko-ekonomskih poslova.
Potom je, dakle, 20. novembra osnovana Hrvatska dvorska kancelarija i
Mažuranić imenovan hrvatskim kancelarom i tajnim savjetnikom, a 30.
juna 1862. osnovan je u Zagrebu Stol sedmorice s banom kao predsjed­
nikom. Ali koliko su god ovi uspjesi obradovali Hrvate, toliko ih je oz-
lovoljilo što je Schmerlingova vlada opet skrenula na put apsolutističke
prakse progoneći one koji su bili protiv zastupanja Hrvatske u bečkom
Državnom vijeću. Taj se progon proširio i na Dalmaciju gdje su tamošnji
narodnjaci pokrenuli svoj organ “II Nazionale” (Narodni list), a uređivao,
ga je s velikom spremom i vještinom Natko Nodilo, mada je zbog toga
imao da prepati mnogo teških časova, a tako i njegov drug Miho Klaić.
Pod teretom tih prilika osnovana je u Hrvatskoj “Samostalna stran­
ka” s programom da Hrvatska uđe u realnu uniju s Austrijom, a na če­
lu joj bijahu Mažuranić, nadbiskup Haulik, Kukuljević i Makso Priča.
Temeljna je misao ovih političara bila daje bolje ako se Hrvatska nagodi
s Austrijom prije negoli to učini Ugarska, a osim toga su još imali pred

4 58
 Povijest Hrvata

očima da će tako lakše uspjeti toliko nužno sjedinjenje Vojne krajine i

Dalmacije, kojim će Hrvatska steći jaku osnovu za trajnu sigurnost i ob­
novu svoga političkog života. Ali većina članova Narodne stranke, tako
Strossmayer, Rački i Mrazović, ostadoše vjerni svom programu unije s
Ugarskom na osnovi čl. LXII. Kad je Schmerling vidio da ima u Hrvat­
skoj svoju stranku, pregnuo je da joj novim izbornim redom osigura
pobjedu na novim izborima. On je stoga išao za tim da što više unionis­
ta i narodnjaka ukloni iz sabora. U tu se svrhu dakle sastade Banska
konferencija pod predsjedanjem Šokčevića (od 4. do 11. feb. 1865) i
sastavi novi izborni red tako da je dala u saboru mjesta za 24 velikaša
virilista (dosada 79), 10 prelata, 74 zastupnika iz Hrvatske i Slavonije
(prije 120), a Vojnoj krajini za 55. Kad je ovaj izborni red 24. maja do­
bio sankciju, bijahu raspisani izbori za sabor koji se imao sastati 17.
jula. Prva je birala Vojna krajina, izabravši gotovo same časnike, a pri-
vrženike bečke vlade; ali u Hrvatskoj i Slavoniji koalirani narodnjaci i
unionisti pobijediše potpuno Samostalnu stranku osvojivši dvije trećine
mandata. Stranka prava dobila je pet zastupnika sa šest mandata (Ante
Starčević izabran je u Zagrebu i u Vrbovskom); ali važno je to što je na
ovaj sabor i Rijeka poslala 4 zastupnika.
Rezultat hrvatskih saborskih izbora bijaše težak udarac za Schmer-
linga, a uveća ga uz to i njegov istodobni poraz u Ugarskoj i kod Čeha
i Moravaca. Međutim, kudikamo gore bile su posljedice njegove spolja-
šnje politike, koja je Austriju zbog njemačkih zapleta dovela u veoma
nesigurnu međunarodnu političku situaciju, a također i u financijske
poteškoće. Zato je Schmerling zatražio otpust, a glavnim ministrom pos­
tade grof Rikard Belcredi (27. jula 1865). Zbog tih promjena, kao i zbog
demisije Mažuranića (10. jula), odgođeno je otvorenje hrvatskog sabora
prvi put za 28. augusta, zatim za 9. oktobra i najzad za 12. novembra.
Međutim izda car Franjo Josip 20. septembra 1865. manifest kojim po­
vuče Februarski patent i obustavi djelovanje bečkoga Državnog vijeća
uz dodatak: “Budući da se velik dio Carevine usteže od zajedničkoga
zakonodavnog rada, odlučio sam da stupim na stazu sporazuma sa za­
konitim predstavnicima istočnih zemalja Carevine (tj. Ugarske i Hrvat­
ske). Zbog toga obustavljam snagu zakona o zastupstvu Carevine (nai­
me Februarskog patenta), da prije saslušam mnijenje sabora istočnih
zemalja u pogledu eventualnih promjena zakona.” Poslije toga prihvati
car Mažuranićevu demisiju, a kancelarom imenova unionista generala
Emila Kuševića. U Dalmaciji je umirovljen namjesnik Mamula, a ime­
novan general Franjo Filipović (16. okt.) koji obustavi progone protiv
tamošnjih privrženika Narodne stranke.
Kad se 12. novembra hrvatski sabor sastao, saslušao je prije svega
kraljev reskript, koji ga pozivaše da se izjavi o zajedničkim poslovima
cjelokupne Monarhije i da izašalje svoje zastupnike na krunisanje na
ugarski sabor. Na to je hrvatski sabor odgovorio adresom o kojoj je vi­
jećao sve do 10. februara 1866. U pogledu teritorijalne cjelokupnosti
Hrvatske u smislu članka XLII bijaše čitav sabor složan, ali se podijeli
u pitanju odnosa Hrvatske prema Ugarskoj i Austriji. Adresa većine

459
 Ferdo Šišić

(narodnjaka i samostalaca protiv unionista i pravaša) ističe prije svega

- osim zahtjeva o sjedinjenju Krajine i Dalmacije - da hrvatski sabor
želi zajedničke poslove cjelokupne Monarhije “riešiti u zajedinstvu sa
kraljevinom Ugarskom”, ali samo kao jednak i ravnopravan faktor s
ugarskim saborom. Kad je ova adresa prihvaćena, ostaviše krajiški zas­
tupnici sabornicu da se u nju više ne povrate. Na tu adresu pozove car
(iz Budima 27. febr. 1866) sabor da bezodvlačno izabere regnikolarnu
deputaciju koja će stupiti u dogovor s isto takvom ugarskog sabora,
“tako o međusobnom državnopravnom odnosu, kao i od odnošajih nap­
rama cjelokupnoj monarkiji”. Za Krajinu, pak, prizna car d a je “cieloviti
sastavni dio” Hrvatske, ali “obziri na obrambenu snagu cjelokupne mo-
narkije naše ne dopuštaju ukinuti postojeći u vojničkoj krajini sustav
faktičnim spojenjem njegovim s materom zemljom pod jednu te istu
upravu provincijalnu”. Ali u pogledu Dalmacije odgovori car da se nje­
zino sjedinjenje s Hrvatskom ne može provesti “prije nego li se urede
državnopravni odnošaji Hrvatske i Slavonije s jedne strane naprama
Ugarskoj, a s druge strane naprama cjelokupnoj monarkiji” .753
Nato je sabor podastro novu adresu (10. marta) zamolivši i opet cje­
lokupnost Hrvatske, ali je uz to uzeo u raspravu pitanje o uređenju
odnosa Hrvatske prema Ugarskoj. Izabran je odbor od dvanaest zastup­
nika, kao regnikolarna deputacija, mada ugarski sabor još nije izjavio
da priznaje teritorijalnu cjelokupnost Hrvatske i njezinu neovisnost u
smislu čl. XLII : 1861. Deputacija je izabrana jedino između članova
Narodne i Samostalne stranke; unionisti i pravaši otklonili su aktivno i
pasivno sudjelovanje već kod izbora njezinih članova (11. marta). Potom
je deputacija pošla u Peštu s biskupom Strossmayerom kao predsjed­
nikom, gdje se sastala s jednakobrojnom deputacijom ugarskog sabora
pod predsjedanjem grofa Antuna Majlatha. Ali rasprave koje se otegoše
puna dva mjeseca (od 16. aprila do 16. juna 1866) ubrzo pokazaše da
neće uspjeti. Dok su se Hrvati postavili na članak XLII : 1861, Madžari
ponudiše, kao jedino prihvatljive s njihove strane, ove uvjete: s godinom
1848. nije pravno prekinuta veza između Ugarske i Hrvatske, već samo
faktički; hrvatsko-ugarski pregovori ne mogu se odnositi na skupne
poslove čitave Monarhije, već se mogu kretati samo oko zajedničkih
poslova s Ugarskom, koja Hrvatskoj priznaje potpunu autonomiju sa­
mo u upravi, pravosuđu te bogoštovlju i nastavi; k hrvatskom teritoriju
ne pripadaju ni Rijeka ni Međumurje. Budući da Hrvati tih uvjeta ne
htjedoše prihvatiti, regnikolarne su se deputacije razišle bez ikakva re­
zultata (16. juna). Tom prilikom reče predsjednik hrvatske deputacije,
biskup Strossmayer, d a je opazio kako Madžari “nas ne žele da imadu
uza se kao ravnopravan narod, već pod sobom, kao podložan” . Oni se
oslanjaju na svoje prijatelje u Hrvatskoj (unioniste), a uz to čekaju i na
spoljašnje događaje - to jest na ishod austro-pruskog rata, koji je sut­
radan, 17. juna, car objavio. Tako je doista i bilo.

75a [Citati u ovom pasusu ispravljeni su prema izdanju B. Šuleka, Naše pravice,
Zagreb 1868, str. 473 i 474.)

460
 Povijest Hrvata

c) NAGODBA

Postanak austro-ugarske nagodbe. Poslije raspusta ugarskog sa­

bora od 1861. obnovilo se i u Ugarskoj doba apsolutističke prakse, pa
je bečka vlada s onim činovništvom što g a je namjestila u zemlji mogla
raditi sve što je htjela. Uza sve to ipak nije ni tu Schmerling postigao
svoje svrhe, naime da Ugarsku dovede u bečko Državno vijeće (Reichs-
rath), mada je uspio da se i među madžarskim odličnijim političarima
našlo više njih koji su - izmoreni dugotrajnom borbom - htjeli ostaviti
Deaka i ući u Državno vijeće, dakle proces nalik na onaj u Hrvatskoj sa
“samostalcima”. Najveći dio naroda postojano je slijedio Deaka, koji se,
pošto je sabor raspušten, povukao s poprišta; međutim, kako god bi se
prilike pogoršale, ipak nije popuštao od svoga stanovišta ni za dlaku.
“Stvar za koju smo se borili - reče - sveta je stvar domovine; tlo na koje­
mu stojimo jest zakonitost.” Znao je da se ne da ništa postići približava­
njem bečkoj vladi “koja će sve otklanjati dok je međunarodne prilike ne
primoraju na popuštanje”. Zato je glavna misao njegove tadašnje politi­
ke bila: strpljivo čekati dok novi sistem ne izazove protiv sebe vanjske
neprijatelje. Tako se, eto, dogodilo d a je madžarski narod u ovo teško
doba kušnje usredotočio sve svoje nade i pouzdanje u jednom umnom
i poštenom čovjeku, slušajući riječ “staroga” Deaka, koji je u to vrijeme
vodio svoj narod iz obične hotelske sobe.76 Kad je poslije Schmerlingova
pada car povukao centralistički Februarski patent, krenula je situaci­
ja za Madžare već mnogo nabolje, kako je jasno pokazao tok ugarskog
sabora od 1865-1866, koji je otvorio sam car. Tada bijaše Deak u zas­
tupničkoj kući neograničeni gospodar saborske većine; naime, od 315
zastupnika 188 ih se okupilo u “Deakovoj stranci”, a ostalih se 127
zastupnika razdijelilo na tri stranke. I na tom je saboru Deak izradio
adresu (prihvaćenu 26. febr. 1866), a zatim stavio prijedlog da se iza­
bere odbor od 67 članova sabora, koji ima sastaviti prijedlog ili osnovu
“o uređenju zajedničkih poslova s Austrijom”, to jest ustanoviti uvjete
nagodbe. Deak je taj prijedlog iznio uoči talijansko-pruskog rata, raču­
najući kao političar ovako: madžarski narod mora tačno odrediti potan­
kosti nagodbenog programa još prije negoli rat bude odlučen, kako se
dvor u slučaju poraza ne bi mogao kasnije pozivati na to da se Madžari
žele okoristiti njegovim teškim položajem, a u drugu ruku opet da dvor
u slučaju pobjede zna šta Madžari hoće. I doista, nagodbeni prijedlog
ovog odbora 67-ice bijaše gotov i javnosti predan 25. juna. Trebalo je
žuriti jer je dan prije austrijska vojska pobijedila Talijane kod Custozze.
Tek što je o tom stigao brzojav u Beč, potpisa car još isti dan rješenje
kojim se ugarski sabor odgađa “na neizvjesno vrijeme”. U zastupničkoj
kući pročitan je reskript 26. juna, a zatim prihvaćen Deakov prijedlog i
stvoren zaključak da će se zastupnička kuća nepromijenjeno držati na­

76 Deak bijaše neženja, a stanovao je, kad je u Pešti boravio, u jednoj sobi hotela
“Kraljici engleskoj” (danas već srušen). Inače su ga općenito nazivali “Stari” (a z
O ro g ).

461
 Ferdo Šišić

čela označenih u svojim adresama, a nada se “da će se ustav zemlje u

potpunom integritetu što prije uspostaviti”.
Rat s Prusijom svršio se doskora njezinom pobjedom kod Kraljičina
Gradca (ili Sadove) u Češkoj (3. jula 1866). Car Franjo Josip morao je
nato sklopiti u Pragu mir (23. aug.) kojim je izgubio u korist Italije Vene­
ciju i bio prinuđen da se odreče svakog upletanja u poslove Njemačke
i utjecaja na njih, jer je vodstvo Njemačke prešlo na Prusku i na dinas­
tiju Hohenzollern. U metežu što ga je prouzročio poraz kod Kraljičina
Gradca obrati se car Franjo Josip izravno na Deaka, poručivši mu po
jednoj privatnoj ličnosti (17. juna) da želi s njime govoriti. Deak je od­
mah drugi dan pošao u Beč, gdje gaje car primio u audijenciju 19. jula.
Tom prilikom reče Deak caru d aje madžarski narod već označio uvjete
nagodbe, pa ni sada ne traži više; uz to je izjavio kako je nužno da se od­
mah poslije sklopljena mira sastane ugarski sabor. Na carevo pitanje bi
li on bio voljan sastaviti vladu, odgovori Deak odlučno da neće i preporu­
či grofa Julija Andrassyja, koga car pozove k sebi. Tom se prilikom i An-
drassy izjasnio o uvjetima nagodbe kao Deak, mada nije znao d aje vođa
stranke još prije njega bio na istom mjestu. Kad su potom madžarski
konzervativni krugovi saznali za ove krupne događaje, počeše zajedno
s nekim veoma utjecajnim bečkim krugovima raditi na tome da osujete
nagodbu s liberalnom madžarskom strankom, a bili bi možda i uspjeli
da se nije baš u to vrijeme zbila važna promjena kod bečke vlade, kad
je car povjerio poslove spoljnje politike Saksoncu grofu Fridriku Beustu
(30. okt. 1866). Novi ministar nije, naime, imao korijena u stoljetnim
tradicijama bečkih centralističkih vlada, pa je stoga i bio veoma sklon
da provede austro-ugarsku nagodbu. Stupio je dakle u doticaj s grofom
Andrassyjem i Deakom, na što je sazvan za 19. novembra 1866. ugarski
sabor da nastavi vijećanje. Otpisom kojim je sabor otvoren (od 17. nov.)
obeća car da će Ugarska dobiti odgovorno ministarstvo i da će joj biti
vraćen stari ustav ako promijeni zakone od 1848. Sada su obje ugarske
stranke izrekle svoje stanovište: Deak je predložio da se o carevu otpisu
raspravlja čim Ugarska dobije natrag svoj stari ustav, a taj je prijed­
log sabor i prihvatio većinom glasova; Koloman Tisza naprotiv predloži
da car prije svega potvrdi zakone od 1848, ali je njegov prijedlog pao.
Poslije toga glasanja stajao je dvor pred dilemom hoće li se odlučiti za
dualizam, to jest za nagodbu s Madžarima, ili će se prihvatiti federalis-
tičkog centralizma. Dualizam je zagovarao ministar Beust, a krepko ga
je podupirala u tom i sama carica Jelisaveta; federalistički centralizam
opet je predlagao caru ministar predsjednik Belcredi.77 Protiv Belcredije-
ve osnove digli su se ne samo Madžari nego i austrijski Nijemci, koji bi
bili radije s Madžarima podijelili vlast nego je prepustili još i Slavenima.

77 Belcredi je htio da se udovoljenjem madžarskih želja preudesi sustav cijele Mo­

narhije. On je predlagao da se inače jedinstvena Monarhija ima sastojati od pet
država: 1. češke (Češka, Moravska i Šleska), 2. poljske (Galicija i Bukovina), 3.
južnoslavenske (Slovenci, Hrvati i Srbi), 4. ugarske (čitava Ugarska s Erdeljem)
i 5. austrijske (sve ostale zemlje). Zajedničke i spoljašnje poslove vodit će car i
njegovi ministri po vlastitoj uviđavnosti, to jest apsolutistički.

462
 Povijest Hrvata

Kad se nato car odluči za dualizam, dade Belcredi ostavku, a Beust je

imenovan ministrom predsjednikom pridržavši uza to još i spoljašnje
poslove (7. febr. 1867). Istog dana došao je u Beč Deak ponesavši sa
sobom osnovu o uređenju zajedničkih poslova s Austrijom, kako ju je
izradio onaj odbor 67-ice. Sada car prihvati na Beustov prijedlog sve uv­
jete nagodbe i povjeri grofu Juliju Andrassyju sastav ministarstva (17.
februara). Dana 20. februara imenovanje Andrassyjev kabinet, u kojem
konzervativci nisu dobili mjesta. I tako je napokon nestalo te stranke iz
madžarskoga političkog života, a ostale su samo dvije glavne: “Deakova”

I
(r

S ta r a k a te d r a la u Z a g r e b u

liberalna i “48-aška” radikalna, koja ostade i dalje kod zakona od 1848.

Ugarsko-austrijska nagodba, ili zak. čl. XII : 1867. razlikuje zemlje
krune sv. Stjepana i zemlje austrijske (ili Carevina Austrija), od kojih
svaka skupina čini samostalnu državu sa zasebnim parlamentom, za­
sebnim ministarstvom i zasebnim zakonodavstvom, i upravom. Zajed­
nički su objema državama samo ličnost vladara, zatim spoljnji poslovi
s diplomatskim i trgovačkim zastupanjem u stranim državama, vojska
s mornaricom i votiranje novčanih sredstava za pokriće zajedničkih pos­
lova koji su podvrgnuti kontroli zasebnih odbora austrijskog i ugarskog
parlamenta (obično zvanih delegacije), a sastaju se na vijećanje svaki
odbor za sebe izmjenično u Beču i u Pešti. Tim odborima, i to svakomu
napose, odgovorni su ministar spoljnjih poslova, rata i zajedničkih fi­
nancija. Rat naviješta i mir sklapa bez ikakva parlamentarnog ograniče­
nja sama kruna, a kralj upravlja i vojskom kao njezina vrhovna glava. U
teritorijalnom pogledu Austrija je sebi pridržala Dalmaciju, a Ugarskoj
izručila uz Erdelj i Hrvatsku da se s njome samostalno nagodi.

463
 Ferdo Šišić

Hrvatski sabor od 1866-1867. Hrvatski sabor sastao se opet 19. no­

vembra 1866, to jest isti dan s ugarskim, i to kad su pregovori između
Deaka i Andrassyja te ministra Beusta već bili u toku. U otpisu na sabor
car Franjo Josip je i opet tražio od sabora rješenje državnopravnih pita­
nja. Na to je zasebni odbor donio pred sabor 12. decembra tri prijedloga.
Prvi je predlagao: “Neka sabor izvoli izjaviti da mu članak XLII : 1861.
sveudilj ostaje nepromjenljivim temeljem i ravnalom u pitanju o držav­
nopravnom odnosu Trojedne Kraljevine naprama Kraljevini Ugarskoj”;
drugi predlagaše, s obzirom na ugarske zakone od 1848, koji nisu bili u
Hrvatskoj proglašeni, neka sabor zaključi “da Trojedna Kraljevina nema
ni prava ni dužnosti, a ni zakonitoga načina da stupi u sabor Kraljevine
Ugarske”; treći prijedlog, napokon, preporučivaše “neka sabor samostal­
no sa svojim kraljem riješi odnos Hrvatske prema Austriji” . Imajući pred
očima neuspjeli rezultat regnikolarnih deputacija (od 1866), a znajući
za federalističku koncepciju ministra Belcredija, sabor je poslije iscrpne
rasprave zaključio da se ima napustiti ideja unije s Ugarskom i pokušati
nagodba s Austrijom, jer to je bio smisao odborova prijedloga. Od 130
zastupnika 86 ih je glasalo za prijedlog odbora, a 44 (naime unionisti)
protiv njega, dok se četiri zastupnika, među njima i Ante Starčević, uste-
goše od glasanja (18. dec.) Taj svoj zaključak obrazložio je zatim sabor u
zasebnoj adresi, koju ponese deputacija s biskupom Strossmayerom na
čelu u Beč, gdje je predade caru (23. dec.) Skoro potom ministar Belcredi
odstupi, a Beust provede ugarsko-austrijsku nagodbu. Sada car pozove
hrvatski sabor da bude zastupan na ugarskom saboru i kod krunisanja.
Na taj reskript odgovori sabor caru 18. maja 1867. da na ugarski sabor
ne može poslati svojih poslanika jer da još nije uređeno pitanje odnosa
između Hrvatske i Ugarske. Na to je sabor raspušten (25. maja), a kruni-
sanje cara Franje Josipa za ugarsko-hrvatskoga kralja obavljeno je bez
sudjelovanja Hrvata (8. juna 1867).
Postanak ugarsko-hrvatske nagodbe. Zbog takva razvoja događaja
zatražio je ban Šokčević otpust, a zatim je (27. juna 1867) imenovan
namjesnikom banske časti barun Levin Rauch sa zadaćom da provede
hrvatsko-ugarsku nagodbu na onim načelima što ih je istaknula uga­
rska regnikolarna deputacija 1866. Sada su opet zaredali u Hrvatskoj
progoni svih onih koji su pristajali uz Narodnu stranku ili uopće bili
protivnici unije s Ugarskom, a osim toga oktroiran je Hrvatskoj novi
izborni red kraljevim reskriptom od 20. oktobra 1867, kojim je opet
znatno uvećan broj virilnih članova, a broj biranih ograničen na 66. Tim
izbornim redom i uz pritisak vladinih organa, izbori provedeni između
19. novembra i 23. decembra izniješe veliku većinu unionisti (52 zastup­
nika), dok je opozicija spasila tek 14 mandata, štaviše, kad se sabor 8.
januara 1868. sastao, istupi iz njega i ta skupina, tako da su unionisti
ostali sami. Potom oni izabraše 30. januara regnikolarnu deputaciju od
12 članova sabora,78 koja je s jednakobrojnom deputacijom ugarskog
78 To su bili: grof Julije Janković, grof Ladislav Pejačević, Koloman Bedeković, An­
tun Vakanović, Mirko Šuhaj, Ignjat Brlić, Jovan Živković, Josip Žuvić, Ante Sto-
janović, Janko Car, Pavao Batagliarini i kanonik Stjepan Vuković.

464
 Povijest Hrvata

sabora79 utanačila i redigirala do kraja jula tekst hrvatsko-ugarske

državnopravne nagodbe. Odmah u uvodu zakonska osnova ističe da na­
godbu sklapaju kao ravnopravni faktori “kraljevina Ugarska sjedinjena
s Erdeljem i kraljevine Hrvatska i Slavonija za izravnanje postojavših
između njih državnopravnih pitanja”. Nadalje ona polazi sa stanovišta
Pragmatičke sankcije od 1722. (zak. čl. I, II : 1723), naime sa stanovišta
nerazdruživosti zemalja krune sv. Stjepana, ali i s toga da “su kraljevine
Hrvatska i Slavonija tečajem stoljeća koli pravno toli faktično spadale
kruni sv. Stjepana”, dakle sa stanovišta sasvim protivna čl. XLII : 1861.
U smislu nagodbe “kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem i kraljevi­
ne Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sačinjavaju jednu istu državnu za­
jednicu,80 tako napram ostalim pod vladom Njeg. Veličanstva stojećim
zemljam, kao što i napram inim državam”, to jest u internacionalnim
poslovima Ugarska i Hrvatska istupaju kao jedno državno tijelo, ali u
svim unutrašnjim poslovima čini svaka zemlja nezavisnu političku je ­
dinicu. U tom smislu se i kaže “da su kraljevine Hrvatska i Slavonija
politički narod, imajući posebni svoj teritorij”. Budući da su “državna
zajednica”, Hrvatska i Ugarska imaju zajedničko krunisanje vladara
“jednom istom krunom i jednim istim krunidbenim činom”, kao i kra­
ljevsku krunidbenu zavjernicu, ali ipak tako da se njezin original ima
osim na madžarskom jeziku još i “jezikom hrvatskim sastaviti i kralje-
vinam Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji izdati i u njemu cjelokupnost i
zemaljski ustav kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zajamčiti”.
Zbog toga je krunidbena zavjernica kralja Franje Josipa I tek sada sas­
tavljena na hrvatskom jeziku i odaslana hrvatskom saboru.81 Nadalje
nagodba ustanovljuje da Hrvatska naknadno priznaje ugarsko-austrij­
sku nagodbu (zak. čl. XII : 1867) kao gotov čin, pa zato se toj ustanovi
dodaje “naročita ograda”, “da se ubuduće slični temeljni zakoni i na­
godbe samo zakonitim sudjelovanjem kraljevinah Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije stvarati mogu”. Inače je Hrvatska potpuno autonomna u
zakonodavstvu i upravi, “u svim poslovima nutarnjima, bogoštovja, nas­
tave i pravosuđa”, to jest u svim onim javnim granama života koje su
bile u hrvatskim rukama još od 1848, odnosno 1861. Svi ostali poslovi
proglašeni su zajedničkima, a rukovodit će ih zajednička ministarstva
financija, poljodjelstva, trgovine i narodne obrane, kod kojih se imaju
osnovati zasebni hrvatski odsjeci. O tim zajedničkim poslovima raspra­

79 To su bili: grof Antun Majlath, grof Antun Szecsen, Ladislav Szogyenyi-Marich,

Ladislav Jankovich (iz gornje kuće); Franjo Deak, Ludovik Horvath, Pavao Som-
sich, Teodor Botka, Koloman Ghyczy, Danijel Dozsa, Antun Csengery i Ludovik
Vadany (iz donje kuće). Izabrani bijahu 30. marta.
80 I madžarski tekst kaže: a lla m i k d z a s s e g . - [Citati u ovom poglavlju ispravljeni
su prema izdanju “Zakona o ugarsko-hrvatskoj nagodi” koje je “po izvornicima”
priredio I. Bojničić, 21911.]
81 Najvažnija stavka u njoj jest § 3, koji glasi: “Sve one strane i pokrajine Ugarske
i posestrimih joj kraljevina, što su već natrag stečene, pa i one, što će božjom
pomoći odsele biti natrag pribavljene, pripojit ćemo u smislu krunidbene naše
zakletve rečenoj zemlji i posestrimim joj kraljevinam.”

46 5
 Ferdo Šišić

vlja “zajednički sabor svih kraljevina ugarske krune”,82 na koje Hrvat­

ska83 šalje svoje poslanike, 29 njih u donju kuću, a 2 u gornju, koje će
izabrati hrvatski sabor od svojih članova.84 Zajednički sabor opet bira
u delegacije pet članova između hrvatskih poslanika na zajedničkom
saboru. Na svim tim zajedničkim saborima (u donjoj i gornjoj kući, pa i
u delegacijama) hrvatski se poslanici mogu služiti i hrvatskim jezikom,
dok će se za zajedničkog saborovanja i na saborima i na delegacija­
ma uz ugarski barjak razviti i hrvatski. U autonomnim poslovima služi
hrvatski barjak i sjedinjeni grb Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ali provi-
đen krunom sv. Stjepana, dok se u zajedničkim poslovima upotrebljava
zajednički grb ugarski i dalm.-hrv.-slavonski. S obzirom na financije
ustanovljeno je - unatoč savjetu Franje Deaka da Hrvatska uzme finan­
cijske poslove (u koliko nisu zajednički cjelokupnoj Monarhiji) u svoju
autonomiju - da Hrvatska ima primati za pokriće svojih autonomnih
troškova 2,200.000 for. (paušalno) za deset godina, jer se financijska
nagodba ima svake desete godine obnavljati. Od teritorija pripada Hrvat­
skoj i Slavoniji Vojna krajina i “današnja” Dalmacija, a ugarski sabor
preuzima obavezu da će podupirati njihovo sjedinjenje s Hrvatskom.
Bana će imenovati kralj “na prijedlog i uz protupotpis zajedničkoga kr.
ugar. ministra predsjednika”, ali je on ipak “odgovoran” hrvatskom sa­
boru. Budući da se Hrvatska dvorska kancelarija ukida, “ima se za iste
kraljevine imenovati posebni dalm.-hrv.-slavonski ministar bez lisnice
kod središnje vlade u Budimpešti”, ali “odgovoran zajedničkom sabo­
ru”. Nadalje je određeno - očito s obzirom na ulogu bana Jelačića 1848.
i 1849. godine - da ban više ne može biti vojnik i da kod zajedničkih
ureda u Hrvatskoj (kod financija, pošte i brzojava, državnog šumarstva
i željeznica) ima biti službeni jezik hrvatski, a treba da se namještaju
domaći sinovi, “ukoliko to samo moguće bude”. Najzad se kaže da ova
nagodba “ne može biti predmetom zakonodavstva pojedinih nagađaju-
ćih se kraljevinah i da promjena iste uslijediti može samo onim putem
kojim je udjelotvorena, pristupom naime svih onih činbenikah koji je
sklopiše”. Samo u pitanju Rijeke nije između obiju regnikolarnih depu­
tacija došlo do sporazuma, jer su i unionisti stajali nepokolebljivo na
dotadašnjem hrvatskom stanovištu daje Rijeka dio hrvatskog teritorija.
Bojeći se da se nagodbeni pregovori ne razbiju, pristade najzad hrvat­
ska delegacija na Deakov prijedlog, koji je glasio da se zasada utanači
nagodba bez rješenja riječkog pitanja, prepustivši u tom poslu u kasnije
pogodno vrijeme inicijativu samom kralju. Zbog toga je zakonska os­
nova u toj tački glasila: da Rijeka ne pripada teritoriju Kraljevine Hrvat­
ske, jer u pogledu grada Rijeke i njegova kotara “među oba kraljevinska
odbora nagodba uspjela nije”, to jest pitanje je ostalo neriješeno.
82 Zak. čl. XLIV: 1868. o narodnostima, dakle čisto ugarski autonomni zakon, na­
ziva sabor u § 29: “zajednički ugarsko-hrvatski sabor” ( k o z o s m a g y a r - h o r v a t
o r s z a g g y u le s ),
83 [U Šišićevu tekstu stoji na ovom mjestu, kao i u idućoj rečenici: Hrvati, što nije
u skladu s tekstom nagodbe.)
84 Dokinućem jednog dijela Krajine, ovaj se broj povećao (1873) na 34 poslanika, a
kad je sva Krajina ukinuta (1881) na 40 u donju kuću, a 30 u gornju.

46 6
 Povijest Hrvata

Ovu zakonsku osnovu, koju je ugarska regnikolama deputacija prih­

vatila jednoglasno, a hrvatska većinom glasova,85 uzme potom u ras­
pravu hrvatski sabor 21. septembra 1868. i primi je većinom glasova
bez specijalne debate (24. septembra). Ugarski sabor uzeo je nagodbu
u raspravu 28. septembra pa je također prihvati bez specijalne debate,
ali ipak uz jednoglasni dodatak da “grad Rijeka s kotarom pripada ne­
posredno Kraljevini Ugarskoj, pa da se prema tome ima odmah njoj i
utjeloviti”, Isto je tako dva dana prije - 26. septembra - hrvatski sabor
zamolio kralja posebnom adresom neka Rijeku dosudi Hrvatskoj, kojoj
i pripada po “neoborivom pravu”. Sada je trebalo da kralj sankcionira
zakonski članak; ali ministar predsjednik izjavi da ugarski sabor neće
da novim posebnim člankom inartikulira (uzakoni) ovaj članak ako mu
prije ne bude zajamčeno da je Rijeka sastavni dio Ugarske. Andrassy
stavi uz to kralju u tom smislu prijedlog, pa je istog dana, 8. novembra,
kad je sankcionirao hrvatski original zakonske osnove o hrvatsko-ugar-
skoj nagodbi, kralj izdao na ugarski i hrvatski sabor jednake reskripte,
u kojima je izrekao svoje stanovište u riječkom pitanju. Konstatiravši
najprije nesporazum, reskript kaže: “Budući Nam je veoma mnogo do
toga stalo, da se jedina ta prepona (naime riječko pitanje) na umirenje
obiju stranaka ukloni, to držimo za našu osobitu vladalačku zadaću
pokušati između njih put prijateljske nagode pa toga radi kako ugar­
ski, tako i dalmatinsko-hervatsko-slavonski sabor pozivljemo s ovim
kraljevskim predlogom Našim: da uvaživši trajnu korist, koja za njih iz
takovoga međusobnoga prijateljskoga sporazumka nastati mora; i uzev­
ši u obzir, da je u diplomi slavne uspomene kraljice Marie Therezije a
i u članku IV. godine 1807, koji se na njoj temelji, jasno ustanovljeno:
‘da se trgovački grad Rijeka sa pripadajućim si kotarom i nadalje kao
posebno, ka kruni ugarskoj spadajuće tijelo (separatum sacrae regni co-
ronae adnexum corpus) smatrati i prema tomu u svemu upravljati ima-
de’, svekolike historične razprave i odtuda proizviruće posledice s vida
bi pustiti, te sjediniv se u temeljnoj onoj, oda sviuh stranah za istinitu i
neprepornu priznatoj misli ‘da grad Rieka sa njegovom lukom i kotarom
posebno, kruni ugarskoj pripadajuće tielo sačinjava’ na to bi pristati
htjeli, da se nuz sudjelovanje zastupnikah grada Rieke međusobnim
priateljskim sporazumkom utanači sve, što bi u tom pogledu iziskivali
tako pravedni obziri dotičnikah (to jest Riječana), kako i interesi sviuh
zemaljah ugarske Naše krune.”
Sada je učinjena znatna promjena u inače na oba sabora već prih­
vaćenom tekstu zakonske osnove o hrvatsko-ugarskoj nagodbi, jer je
ona stavka koja se odnosila na Rijeku (§ 66, tačka 1), to jest da o Rijeci
nije u regnikolarnoj deputaciji došlo do sporazuma, izmijenjena ovako:
a Rijeka ne pripada teritoriju Hrvatske jer sačinjava “posebno s ugar­

85 Protiv nje bili su Brlić, grof Janković i Živković, predlažući za Hrvatsku financij­
sku samostalnost u smislu Deakove ponude, a bana da kralj imenuje na prepo­
ruku hrvatskog sabora, ne na prijedlog i protupotpis ugarskog ministra predsjed­
nika.

46 7
 Ferdo Šišić

skom krunom spojeno tijelo (separatum sacrae regni coronae adnexum

corpus)”, “glede kojega kao takova, a tako i glede autonomije i na nju
protežućih se zakonodavnih i upravnih odnošajah uređenja imat će se
putem odborskih razpravah između sabora Ugarske i sabora kraljevi-
nah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i grada Rieke obće sporazumljenje
postići” . Ovako izmijenjeni tekst ušao je u madžarski original tako da
je čitav tekst nanovo prepisan i zatim kralju podastrt na sankciju. Me­
đutim je kralj još prije toga sankcionirao (8. nov.) hrvatski original, ali
sa starim tekstom, kako je raspravljen i prihvaćen u oba sabora. Razu­
mije se, sada je trebalo preudesiti i hrvatski tekst da bude u skladu s
madžarskim. Pri tom se u Hrvatskoj dvorskoj koncelariji postupalo tako
da su na stari tekst u § 66, tački 1, naprosto nalijepili cedulju na kojoj
bijaše ispisan novi tekst. Poslije toga otpremljen je hrvatski original u
Zagreb, gdje je sabor 17. novembra naknadno o njemu raspravljao i
uzeo do znanja kraljevski reskript od 8. novembra, a time i prihvatio
onu bitnu promjenu u tekstu zakona, koji je već sankcioniran ležao na
stolu. Istoga dana - 17. novembra - sankcionirao je kralj madžarski ori­
ginal ugarsko-hrvatske nagodbe, koja tako postade “zajednički temeljni
zakon kraljevinah Ugarske, te Hrvatske, Slavonije i Dalmacije” i to za
Hrvatsku kao zak. čl. I: 1868, a za Ugarsku kao zak. čl. XXX: 1868.86
Riječki provizorij. U smislu kraljevskog rješenja i novoga nagod-
benog teksta u riječkom pitanju hrvatski je sabor poslije dva dana birao
regnikolarnu deputaciju za definitivno rješenje riječkog pitanja. Tada
su općenite političke prilike na Rijeci bile veoma nepovoljne po hrvatsko
stanovište, jer građani bijahu najvećim dijelom pristaše Madžara pa su
neprestanim uzbunama još 1867. uspjeli d a je na Rijeci učinjen kraj
vlasti bana Šokčevića i imenovan (na prijedlog hrvatskoga kancelara
Kuševića) kao komesar Madžar Eduard Cseh. Tim imenovanjem dobi­
li su Madžari doista Rijeku u svoje ruke, pa stoga su je sada i unijeli
u raspravu s Hrvatima kao nov faktor. Budući da su se regnikolarne
deputacije imale sastojati od 4 Hrvata, 4 Riječana i 4 Madžara, izabra
Hrvatski sabor 19. novembra grofa Ladislava Pejačevića, Stjepana Vu-
kovića, Aleksandra Fodroczyja i Josipa Žuvića, dok su Riječani izaslali
Lodovika Adamića, Antuna Gjačića, Josipa Mayera i Antuna Randića,
a ugarski sabor grofa Antuna Majlatha, Franju Deaka, Antuna Csen-
geryja i Mihajla Horvatha. Poslije toga imenovanje Levin Rauch banom
(8. dec. 1868), a Koloman Bedeković prvim hrvatskim ministrom, na
što je 31. januara 1869. prestala djelovati Hrvatska kancelarija u Beču.

86 Inartikulacija hrvatsko-ugarske nagodbe glasi (uvodne riječi madžar. teksta):

“Pošto je sklopljena zajedničkim sporazumom nagodba sjedne strane između sa­
bora Ugarske (M a g y a r o r s z a g o r s z a g g y u le s e ), a s druge strane sabora Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije (H o r v a t - S z la v o n - e s D a lm a to r s z a g o k o r s z a g g y iile s e ) u svrhu
izravnanja među njima postojećih državnopravnih pitanja (k o z jo g i k e r d e s e k ), to
se ova nagodba, odobrena, potvrđena i sankcionirana po Njeg. car. i kr. apoštol.
Veličanstvu, kao zajednički temeljni zakon (k o z o s a la p ta r v e n y e ) kraljevina Uga­
rske i Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ovime inartikulira među zakone kako slije­
di.” Oba su sabora dakle označena kao jednakopravni i ravni faktori.

468
 Povijest Hrvata

Još prije negoli se regnikolarne deputacije sastadoše da riješe riječko

pitanje, prihvati hrvatski sabor članak o ustrojstvu kr. hrv.-slav.-dalm.
zemaljske vlade (sankcioniran 20. aprila 1869), i nato kralj imenuje 10.
maja prve odjelne predstojnike: Roberta Zlatarovića za unutrašnje pos­
love, Dragutina Pogledića za bogoštovlje i nastavu, a Josipa Žuvića za
pravosuđe. Tek 7. septembra 1869. dao se Rauch u hrvatskom saboru
svečano instalirati za bana, položivši bansku prisegu na ruke kraljev­
skom komesaru, senjskom biskupu Vjenceslavu Soiću, i primivši po­
tom od njega zastavu i žezlo.87

e/tit 4Te*^trm*kfm ' rt/~uny4 km* » rsA/ifert/t,

1 .
4 %fY/c\t r r t»ty * rut- A* et dutćt «/ ««.
t i S tr (n / ttr / h t/u+m/t

// . t r f i j d , A
ItSB
U t t t f / / fttfr.
U f d \ m / / *’ 't t

/■ (J f* mne mud/t u d "/ ** ifr A ic x f

><»A / m u f im •/ tlm Jt.-.y .-Jm i
dekani t leedtdmj Aft t d rtirl /tem/,
/te u tttj trtidem d\ttef4m •'/tt/tete j myimc/Z/t*. u«cut
try n i {etenets n tfm w ttt t'eytttl / *yAet/r. Areata* dtte Am,
deem ' Ae^/e/hd Ae/te/t eAiift t tin ttrdette,
t/me u e/t / A eiAUfmtym/^
Am etf/eredtA t/riAtn retd, ttmet//M t/ndeu it t t A e t t*t dt
d r.' {
ud* iJti/etm iff tty ft t t*dd dirtt%/me, td tdkm U m m tttjf
ttij* ti d
'-Set/ettmmef*
ti/ m t

t yrtitk,n .Jfiiede e/ee ■ Jflmttt r A 4 **d ie t

i fttyem nyti r ty ie fm id r ruiu tm ie L e »'A% A
I /.
Ceeetm', 4 t/ ed i'/ ftr/ ft’Ytrrc,
'It L
a
i < yy» » //r 'W in * tedfa •>f XemAtndftttvtm^eie -J
V
<j Zu/em ' •—j fe<ln
niyn AktfA>r#fn , f/etefetH dtifeur/llfcgtfvmttr
'/o/e/dftV•*<* fjtrft Am & O d*i

‘R ije č k a k r p ic a ” u h r v a t s k o m te k s tu h r v a t s k o -u g a r s k e n a g o d b e

Regnikolarna deputacija održala je u Budimpešti 15. maja 1869.

prvu sjednicu, u kojoj se konstituirala izabravši predsjednikom grofa
Antuna Majlatha i bilježnikom Mihajla Horvatha, a zatim zaključi, na
prijedlog Franje Deaka, da će najzgodnije biti ako riječki izaslanici prvi
iznesu prijedlog, jer nisu dosada još imali prilike da se izjasne. Na to
Riječani izjave u idućoj sjednici 23. maja da oni ne smatraju hrvatski
sabor za kompetentan u riječkom pitanju, jer da Rijeka nema ništa za­
jedničko s Hrvatskom, pa d aje zato čitava stvar samo pitanje Ugarske i

87 [To je bila posljednja svečana instalacija bana, izvršena prema dotadašnjem

starom običaju.]

469
 Ferdo Šišić

Rijeke. Tome se odmah (28. maja) odupriješe hrvatski izaslanici izjaviv­

ši da traže da riječki gubernator bude i veliki župan riječko-modruške
županije, da Rijeka ima svoju unutrašnju gradsku autonomiju, ali daje
podvrgnuta hrvatskoj vladi u Zagrebu kao višoj instanciji u poslovima
političkim, sudbenim i školskim. Osim toga, Rijeka ima da šalje dva
zastupnika za hrvatski sabor, a jednoga na zajednički ugarsko-hrvatski
zbog zajedničkih poslova onako kako to izvire iz nagodbe. Poslije Hrvata
izjasne se Madžari, i to tako da se Rijeka stavi pod vrhovnu upravu za­
jedničkog sabora i zajedničkog ministarstva, da se za nju ima na prijed­
log ministra predsjednika imenovati posebni gubernator, da za Rijeku
bude posljednja sudbena instancija ugarsko vrhovno sudište u Budim­
pešti i da Rijeka šalje jednog zastupnika na ugarski sabor, dok je njezin
gubernator virilni član velikaške (gornje) kuće. Poslije toga prijedloga
ugarskih izaslanika Riječani izjave da oni povlače svoj prijedlog i da se
pridružuju ugarskomu, a Hrvati se odlučno opriješe ugarskom stanoviš­
tu, zabacivši ga kao neprihvatljivo.
Vidjevši taj nesklad, odasla ministar predsjednik grof Andrassy reg-
nikolarnoj deputaciji svoj takozvani posredujući prijedlog, u smislu ko­
jega bi Rijeka pripadala u političkoj upravi pod zajedničku vladu, a naj­
viša sudbena instancija imao bi za nju biti Stol sedmorice u Zagrebu,
dok bi se u pogledu školstva Rijeka imala napose nagoditi s Hrvatskom;
dakle Andrassy je u neku ruku ponudio ugarsko-hrvatski kondominij
na Rijeci. Ali Hrvati ne htjedoše ni na to pristati, štaviše, njihov izvjes­
titelj Aleksandar Fodroczy izjavi da se ne smatra pozvanim da u ime
hrvatskog sabora pristane na Andrassyjev prijedlog, pa zato predloži u
hrvatskom odboru da se o Andrassyjevu prijedlogu ima izvijestiti hrvat­
ski sabor i njemu prepustiti odluka. Poslije toga bijahu odgođene sjed­
nice regnikolamih deputacija, koje se opet sastadoše u decembru 1869.
Dana 18. decembra stave Hrvati ovaj - kako ga nazivahu - ultimatum:
“Da se odsjek unutarnjih posala odstupi Rijeci samoj, a bogoštovje pri-
drži hrvatskoj autonomiji; isto tako i pravosuđe da ostane na Rijeci
kakvo je dosad bilo, to jest u drugoj i trećoj molbi u Zagrebu.” Ali uz taj
“ultimatum” staviše oni još i ovaj prijedlog: “ako se ovaj prijedlog (to jest
“ultimatum”) prihvatiti ne može, onda neka se regnikolarne deputacije
odgode do zgodna vremena, a dotle da gradom Rijekom upravlja central­
na (naime ugarska ili zajednička) vlada”. Stojeći pred tom alternativom,
sasvim je prirodno da su Madžari i Riječani otklonili hrvatski “ultima­
tum” i odmah prihvatili ovaj drugi prijedlog. Kad se regnikolarne depu­
tacije razidoše, ovlasti ugarski sabor 15. marta 1870. ministarstvo, da
“ono ustanovi provizorij dok se sporna pitanja napokon ne riješe, tako
da, imenovavši gubernatora na Rijeci, preuzme i upravu grada Rijeke” .
Nakon toga primi hrvatski sabor 5. maja 1370. izvještaj svojih izaslani­
ka, gdje je istaknuto da time “nijesu ni u čemu vezane ruke budućemu
hrvatskomu odboru koji se ima iznova sastati”. Dana 20. jula najzad je
s 55 glasova protiv 10 prihvaćen riječki provizorij uz dodatak da se “u
svoje vrijeme” opet imaju regnikolarne deputacije sastati i pitanje naj­
zad privesti kraju. Ovako zaključeni provizorij trajao je sve do propasti

470
 Povijest Hrvata

Monarhije. Međutim su Madžari ubrzo stali stvar drugačije shvaćati:

došavši do provizorne uprave na Rijeci i uklonivši malo-pomalo sve ono
što je još na Rijeci podsjećalo na zajednicu s Hrvatskom, oni su riječko
pitanje stali uzimati i provizorij tumačiti kao definitivno rješenje, ne ho­
teći se odazvati ponovnim zahtjevima hrvatskog sabora da se nastavi
vijećanje prekinutih regnikolarnih deputacija, kojih saziv treba da mi­
nistar predsjednik u sporazumu s banom predloži kralju.
Revizija nagodbe. Čim je po izvještaju regnikolarne deputacije na-
godbeni zakon postao poznat, diglo se u zemlji veliko nezadovoljstvo
jer je daleko zaostajao ne samo za željama hrvatskog naroda nego i za
onim tekovinama na koje je u svom javnom životu poslije 1848. bio navi­
kao. To se nezadovoljstvo nije ublažilo ni tada kad je kralj Franjo Josip
s kraljicom Jelisavetom pohodio na proljeće 1869. Hrvatsku, naročito
gradove Zagreb (od 8. do 11. marta), Karlovac, Petrinju, Bjelovar, Senj i
Rijeku. Zbog toga nastade oštra borba između bana Raucha i njegovih
protivnika, kojima je unionistički sabor mislio doći na kraj tako da je
zak. člankom XIV: 1870. proglasio svako pobijanje nagodbe “zločinom
smetanja javnoga mira”, pa čak i “veleizdajom”. Sada opet oživje apso­
lutistička praksa, zaredaše progoni štampe i uništavanje egzistencija,
zbog čega protivnici počeše bana Raucha lično napadati i tako ga pri­
moraše da ih je pozvao pred sud. Kako su ti napadaji izišli u listu “Za­
točniku”, koji se štampao na tlu Vojne krajine u Vojnom Sisku, došlo
je do parnice pred petrinjskim regimentskim sudom, a taj je Rauchove
protivnike (Mrazovića, Vončinu i Miškatovića) oslobodio optužbe (7. jan.
1871). Nato Rauch zatraži otpust i kralj imenuje banom dotadašnjeg mi­
nistra Kolomana Bedekovića (26. jan.). Budući d a je Rauchovu saboru
od 1868. isteklo zakonito trogodište, novi ban raspiše izbore, koji svr-
šiše potpunim porazom unionista; od 65 mandata Narodna stranka je
dobila 51, unionisti 13, a Ante Starčević 1 (Krapinu). Odmah poslije to­
ga dokine kralj reskriptom od 8. juna Đurđevačko-križevačku krajinu,
koja posla u sabor još 9 novih privrženika Narodne stranke.
Svi su ti događaji u vezi s promijenjenim međunarodnim prilikama.
Još ljeti 1870. došlo je do francusko-pruskog rata, koji se svrši teškim
porazom Francuza i proglašenjem Njemačkoga Carstva (u jan. 1871).
To ojačanje Pruske natjeralo je austrijske državnike na misao da treba
unutrašnje prilike u Monarhiji tako udesiti da se Slaveni zadovolje. Up­
ravo tada ostaviše Česi, Poljaci i Slovenci Carevinsko vijeće, koje ostane
zbog toga nepotpuno, a u Dalmaciji su Hrvati i Srbi zadobili u sabo­
ru jaku većinu nad Talijanima. Novi austrijski ministar grof Karlo Ho-
henwart (od 5. febr. 1871) stavi, dakle, kralju Franji Josipu prijedlog da
sazove češki sabor, a u reskriptu prizna češko državno pravo i obeća da
će se dati okruniti za češkoga kralja i položiti krunidbenu prisegu, na
što je kralj i privolio (12. septembra). Na taj reskript slože češki prvaci
sporazumno s Hohenwartom 18 takozvanih fundamentalnih članaka, u
smislu kojih su se imale ujediniti Češka, Moravska i Šleska u posebno
državno tijelo s pravima kakva su Madžari dobili 1867.

471
 Ferdo Šišić

Protiv takve važne promjene, koja je značila pad dualizma, a početak

federalizma u Monarhiji, podigoše se austrijski Nijemci, ministar spolj-
njih poslova Beust i Madžari s ministrom predsjednikom Andrassyjem
na čelu. Tako se dogodi da se hrvatski sabor nikako nije sastajao, već
je od prvog saziva za 1. juna redom tri puta odgođen: za 13. septembra,
za 20. septembra i najzad za 15. januara 1872. Ovo odgađanje veoma je
uzrujalo Narodnu stranku pobjednicu pa zato ona izda 20. septembra
(na dan ponovne odgode sabora) na narod proglas (manifest), u kojem
naglasi “da se nagodba (od 1868) ne može smatrati pravovaljanom”,88
jer je sklopljena “bez sudjelovanja većega dijela našega naroda”, naroči­
to Vojne krajine koja je još na saboru od 1865-1866. sudjelovala kod ra­
sprava o državnopravnom položaju Hrvatske. Nadalje, d a je po nagodbi
“autonomna hrvatska vlada podvrgnuta uplivu ugarske vlade, pa i nije
drugo nego samo refleks ugarskoga ministarstva jer, dokle god bude
ban ovisan od ugarskoga ministra predsjednika dotle ne može da bude
govora o hrvatskoj autonomnoj vladi”. Međutim, nekoliko dana poslije
toga dade se Eugen Kvatemik s Vjekoslavom Bachom na sudbonosan
i nepromišljen korak kad je pokušao da u jednom dijelu ogulinske regi­
mente (oko Plaškoga i Rakovice) digne bunu proglasivši Hrvatsku neza­
visnom državom (8. okt. 1871); ali već treći dan ubiju obojicu s još neko­
liko drugova njihovi vlastiti ljudi. Taj inače neznatni događaj iskoriste
sada kod kralja s uspjehom Beust i Andrassy protiv monarhijskih Sla­
vena uopće, pa tako češki fundamentalni članci nisu dobili sankcije, a
hrvatski su poslovi prepušteni ugarskoj vladi da ih po volji uredi, dok je
ministar Hohenwart zatražio otpust (27. Okt. 1871).89
Tek tada, 15. januara sastao se hrvatski sabor i 19. se konstituirao,
izabravši Ivana Mažuranića predsjednikom. Poslije obavljena izbora us­
tane ban Bedeković i pročita kraljevski reskript kojim se sabor raspušta
“jer izjava većine narodnih zastupnika od 20. septembra 1871. pobudi­
la je - kaže kralj - u nama žalosno uvjerenje da se od toga sabora nije

88 [U tekstu manifesta nije izričito rečeno da Narodna stranka ne smatra nagodbu

pravovaljanom nego je ta formulacija upotrijebljena u članku koji je u vezi s ma­
nifestom izašao u njezinu organu “Pozor”. Usp. V. Ciliga, Prilog ocjeni manifesta
Narodne stranke 1870, Hist, zbornik XIV, 1961.)
89 Tadašnji lični tajnik ministra Andrassyja, Imre Halasz, pripovijeda u svojim memo­
arima (E g y le t iin t n e m z e d e k , Budimpešta 1911, 217) ovo: Kad je krajiški general
Mollinary iz Zagreba poslao izvještaj o Kvaternikovoj uzbuni, nije bilo Andrassyja
u Budimu, a kad se vratio, “nekoliko časaka iza njegova dolaska govorio sam s
njime. Bio je dobre volje i nije tajio, da očekuje od te ogulinske uzbune povoljni
politički utjecaj s obzirom na Hohemvartove osnove. Kad sam mu spomenuo
da je Kvatemik, kad je pokušao da utekne na kolima prema bosanskoj granici,
pogođen od taneta vojnika, koji su za njim pucali, pao s kola na zemlju i umro,
dao je izražaja svojoj žalosti, naročito zbog toga što Kvatemik nije živ pao u ruke
vojnika, jer je on po njegovu mišljenju bio kolovođa uzbune, te bi se od njega
dalo doznati eventualno zanimljivih podataka o postanku ustanka.” - [Premda
je rakovička buna iskorištena od Hohenwartovih protivnika, ona nije imala ono
značenje za dalji politički razvoj u Monarhiji koje mu Šišić pripisuje. Hohenwart
je pao zbog otpora austrijskih Nijemaca, moralno pomognutih iz Njemačke. Usp.
J. Šidak, Značenje Rakovice u austrijskoj politici 1871, Hist, pregled VI, 1961.)

472
 Povijest Hrvata

nadati uspješnomu djelovanju”. Budući da je ugarska vlada znala da

Bedeković nije podesna ličnost za provođenje njezinih ciljeva, kralj prih­
vati njegovu molbu za otpust i imenova namjesnikom banske časti An­
tuna Vakanovića, sa zadaćom da provede nove izbore. Mada su se pono­
vila Rauchova vremena s izbornom praksom i ličnim progonima, ipak
je narod izabrao 47 narodnjaka, a samo 28 unionista; ali Vakanović
popravi poraz time da je u sabor pozvao 47 virilista, mahom unionista,
pa tako ostade Narodna stranka, premda je na biralištu pobijedila, u
manjini. Položaj Narodne stranke bijaše veoma nezgodan.
Povratak bečkih mjerodavnih krugova na dualizam, a naročito njego­
vo učvršćenje imenovanjem grofa Julija Andrassyja ministrom spoljnjih
poslova (14. nov. 1871), koga je u Budimpešti zamijenio grof Menhart
Lonyay, bijaše za nju jasan znak da će prije ili kasnije i na biralištu dije­
liti sudbinu svojih drugova za Rauchovih izbora 1868. U takvu raspolo­
ženju Narodna stranka odazva se pozivu novoga ministra predsjednika
Lonyaya da stupi u pregovore, sjedne strane s unionistima, a s druge s
ugarskom vladom. Narodna stranka pristade uz uvjet da se provede re­
vizija nagodbe i da se imenuje banom čovjek u koga će imati povjerenja.
Sada se narodnjaci i unionisti slože pa izaberu regnikolarnu deputaciju
(9. jula), u koju je od dvanaestorice članova ušla polovica jednih i polo­
vica drugih.90 Oni predložiše 6. novembra ugarskoj jednako brojnoj de­
putaciji nuncij u kojem zatražiše: hrvatski će poslanici na zajedničkom
saboru sami između sebe birati pet članova u delegacije, a neće ih birati
čitav zajednički sabor; bana imenuje kralj bez prijedloga i protupotpisa
ministra predsjednika; ban nosi naslov “ban-ministar zemaljski kralje­
vina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije”, da se time jače istakne njegova
odgovornost hrvatskom saboru; Hrvatska će “sama svojim financijama
i državnim dobrom samostalno upravljati, plaćajući zajedničkoj ugar­
skoj državnoj blagajni redovite svote koje bude dužna prinositi za skup­
ne poslove”; hrvatski ministar u Pešti ne može utjecati na hrvatsku
autonomiju, već ima u ministarskom vijeću jedino zastupati hrvatske
interese.
Ali je ove prijedloge poslije dugog oklijevanja odbila do jednoga uga­
rska deputacija, na šta hrvatski izaslanici počeše popuštati,91 dok na
kraju nije ostala stara nagodba (od 1868) kako je bila, osim preinake
u dotadašnjim financijskim odredbama: mjesto paušala od 2,200.000
for. uvedena je za Hrvatsku tangenta od 45% njezinih prihoda, kako
će ih iskazati zajednički ministar financija.92 Osim toga je Hrvatskoj
zajamčen ustav odredbom da se hrvatski sabor, ako bude raspušten,

90 Unionisti bili su: Makso Priča, Jovan Živković, Miroslav Kraljević, Svetozar Ku-
šević, barun Prandau i Petar Horvat; narodnjaci: Ivan Mažuranić, Ante Jakič,
Nikola Krestić, biskup Strossmayer, Mato Mrazović i Ivan Vončina.
91 Biskup Strossmayer ostavio je odmah poslije negativnog odgovora Madžara Bu­
dimpeštu i nije više nikad dolazio ni na hrvatski ni na ugarski sabor (u velikašku
kuću).
92 U povodu produženja financijalne nagodbe 10. XII 1889. tangenta je snižena na
44%.

473
 Ferdo Šišić

“imade... za tri mjeseca sazvati računajući od raspusta njegova”, a i

djelokrug je hrvatskog ministra jasnije opredijeljen kao posrednika iz­
među bana i kralja te ugarske vlade, ali bez prava da samostalno utječe
na banske prijedloge ili zaključke hrvatskog sabora. Tako revidiranu
nagodbu primio je zatim hrvatski sabor 5. septembra 1873, sa 79 protiv
10 glasova, a 30. novembra dobije ona i kraljevsku sankciju.

d) HRVATSKA OD 1873-1918.

Banovanje Ivana Mažuranića. Sada Vakanović odstupi, a za bana

je imenovan 20. septembra 1873. Ivan Mažuranić (1873 do 1880). Budu­
ći d a je Mažuranić prvi ban koji nije bio iz plemićkog kruga, pozdravio
ga je narod s iskrenom radošću. Njegovo banovanje donijelo je svakoj
grani autonomne hrvatske uprave važnih i korisnih reforma, tako da
je on položio zdravu osnovu modernom hrvatskom upravnom životu.93
Odmah u početku ispunila se davna želja Hrvata kad je 19. oktobra
1874. otvoreno u Zagrebu sveučilište s tri fakulteta (medicinski je os­
novan tek 1918). Te je uspjehe, međutim, ogorčilo to što je madžarska
vlada izigravala hrvatsko-ugarsku nagodbu i što je kod novoizgrađenih
željezničkih pruga uvodila madžarski jezik kao službeni pod izgovorom
da su željeznice “privatno poduzeće države”, na koje se ne proteže zakon­
ska uredba o pravu hrvatskog jezika kod zajedničkih vlasti u Hrvatskoj
i Slavoniji. U još teži položaj došao je ban Mažuranić kad su 1876, u
povodu srpskih buna u Bosni i Hercegovini, Srbija i Crna Gora objavile
Turskoj rat sa ciljem da ove zemlje oslobode. Taj ustanak i rat izazvaše
kod hrvatsko-slavonskih Srba ne samo velike nade i oduševljenje nego
su oni pomagali ustanike i oružjem i novcem. Budući da su bečki dvor
i njegov tadašnji ministar inostranih djela grof J. Andrassy pregli da do­
biju Bosnu i Hercegovinu i da spriječe jačanje Srbije i Crne Gore, primio
je Mažuranić iz Beča i Pešte naređenje da stane na put “veleizdajničkoj”
akciji Srba u Hrvatskoj i Slavoniji. Nato je, ljeti 1876, zatvoreno više
odličnih Srba u Pakracu, Bjelovaru, Karlovcu, Daruvaru i Osijeku, a u
hrvatskom saboru izjavili su čak neki poslanici vladine stranke da “u

93 Godine 1874, 10. januara, sankcioniranje zakon, kojim može “sabor bana od­
nosno njegova namjesnika pozvati na odgovornost, dotično optužiti ga za svaki
njegov čin ili propust, kojim bude hotimice teško povrijeđen koji temeljni državni
zakon, a tako i za svaki njegov čin ili propust, kojim bude državnopravnoj samo­
stalnosti kraljevine Hrvatske i Slavonije hotimice nanesen težak uštrb ili teška
pogibelj”. Banu i odjelnim predstojnicima sudit će “kraljevinski sud”, izabran
na hrvatskom saboru od uglednih ličnosti u zemlji. - Iste godine sankcionirani
su: 28. februara zakon o preuređenju Stola sedmorice, kojim je ban prestao biti
njegov predsjednik, i zakon “o vlasti sudačkoj”, kojim je pravosuđe “posvema raz-
lučeno od uprave i od iste nezavisno”, a 14. oktobra zakon “o ustrojstvu pučkih
škola i učiteljskih škola za pučko učiteljstvo”. - Godine 1875. sankcionirani su:
14. januara zakon o “pravu sakupljati se”, 18. februara zakon “o ustroju ureda
i vijeća za zemaljsku statistiku” u Zagrebu, a 17. maja zakon o slobodi štampe i
uvođenju porote kod tiskovnih parnica.

474
 Povijest Hrvata

Hrvatskoj nema Srba”, to jest: svi su oni zapravo “pravoslavni Hrvati”,

kako je učio Ante Starčević. Kad je ban dao još i zatvoriti srpsko-pravos-
lavne konfesionalne škole, pukne među Hrvatima i Srbima jaz koji se
još više raširio kad je, poslije okupacije Bosne i Hercegovine (1878),
hrvatska saborska većina predala kralju Franji Josipu adresu u kojoj
je tražila da se “ustroj zadobivenih pokrajina (tj. Bosne i Hercegovine)
malo-pomalo tako udesi da bi se s vremenom mogao pripojiti na ustroj
Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u njihovom državnopravnom
odnošaju prema Kraljevini Ugarskoj”. Uz to je adresa urgirala sjedinje­
nje Dalmacije i Vojne krajine94 i definitivno rješenje riječkog pitanja.
Ova je adresa uzdrmala Mažuranićev položaj. Primajući adresu iz ruku
saborske deputacije, kralj Franjo Josip izjavio je d a je sabor, govoreći o
Bosni i Hercegovini, prekoračio svoj djelokrug.

B a n i p je s n ik Iv a n M a ž u r a n ić .
M a tic a h r v a ts k a

Uto je došlo vrijeme da se između Ugarske i Hrvatske obnovi finan­

cijska nagodba, ali se Hrvati ne mogoše s Madžarima sporazumjeti. Na
to podnese (u početku 1880) Mažuranić madžarskoj vladi akt, izjavivši
da ne može dalje ostati ban ako se Vojna krajina odmah ne sjedini s
Hrvatskom i Slavonijom, a pregovori oko financijske nagodbe ne svrše u
korist hrvatskog prijedloga. Madžarska vlada primi ponuđenu demisiju
(21. februara 1880), a za bana je imenovan grof Ladislav Pejačević.

94 Godine 1873, 8. septembra, razvojačene su Hrvatska i Slavonska krajina.

475
 Ferdo Šišić

Pojačana madžarizacija. Grof Ladislav Pejačević (1880-1883) bio je

stari unionist. Madžarska je vlada stoga držala da može poći korak nap­
rijed u pomadžarivanju zajedničkih vlasti u Hrvatskoj. Zato otvori 1.
juna 1880. u Zagrebu, kod direkcije financija za Hrvatsku i Slavoniju,
školu u kojoj će činovnici učiti madžarski jezik da mogu “avanzirati”.95 U
povodu ove sramotne uvrede, drsko bačene u lice čitavom hrvatskom na­
rodu, istupi Matija Mrazović sa 22 poslanika iz vladine stranke i osnuje
3. septembra 1880. “Neodvisnu narodnu stranku”, koja pridrža kao glasi­
lo “Obzor”. Uskoro zatim izradi madžarska vlada, da udobrovolji Hrvate,
kod kralja Franje Josipa sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom (15. jula
1881). Ali narodnu radost pomuti neugodno iznenađenje kad je noću iz­
među 6. i 7. augusta 1883. madžarski ministar grof Julije Szapary dao
na svima zagrebačkim zajedničkim financijskim i carinskim uredima is­
taći nezakonite grbove, s natpisima na hrvatskom i madžarskom jeziku.
Zbog toga dođe u Zagrebu do nemira. Narod poskida 15. augusta nove
ploče i porazbija ih, na što se nemiri, dijelom antisemitskog značaja,
proširiše po Hrvatskom zagorju i po Banovini (između Une i Kupe). Kad
intervencija bana Pejačevića u toj stvari nije ni u Beču ni u Pešti uspjela,
on preda ostavku (24. augusta). Tim događajem nestaje iz hrvatskoga
političkog života unionista (madžarona) iz uvjerenja, a protunagodbena
Starčevićeva “Stranka prava” sve se više u narodu širila.
Budući da su nemiri dobili opasne razmjere, kralj Franjo Josip imeno­
vao je, na prijedlog madžarske vlade, za kraljevskoga komesara u Hrvat­
skoj i Slavoniji zagrebačkoga armijskog generala baruna Hermana Ram-
berga (4. septembra). Ramberg vrati 7. septembra, uz vojničku asistenciju,
ploče s dvojezičnim natpisima na njihovo mjesto, a zatim ih, prema zaklju­
čku ugarskog sabora, 16. oktobra zamijeni novim, “nijemim” grbovima
bez ikakva natpisa (ostali su visjeti do 1908). Kad se zemlja opet primirila,
imenuje Franjo Josip, na prijedlog madžarske vlade, 1. decembra 1883.
za bana grofa Dragutina Khuen-Hedervaryja, tadašnjega vel. župana u
Đuru. Khuen-Hedervaiy (1883-1903) bio je doduše iz Nuštra u Slavoniji
kod Vinkovaca, ali je po osjećajima i odgoju bio madžarski aristokrat.
Banovanje Khuen-Hedervaryja. Ugarska se poslije nagodbe s Aus­
trijom (1867) znatno ekonomski podigla, a koristeći se neslogom naro­
da u Austriji uspjela je da i politički dođe u Habsburškoj monarhiji do
prve uloge. U vezi s ovim jačanjem Ugarske, madžarski su pravnici i
državnici izgradili teoriju o državnom jedinstvu Ugarske (s Hrvatskom) i
o madžarskoj državnoj ideji, a grof Khuen-Hedervary bio je njezin revan
eksponent u Hrvatskoj.96 Kad je, u početku decembra 1883, stigao u

95 “Davidova škola”, prozvana po Antunu Davidu, financijalnom ravnatelju u Za­

grebu.
96 Opraštajući se sa činovništvom različnih oblasti u Đuru, grof Khuen-Hedervary
reče: “Moj službeni djelokrug postat će drugi, a ja želim da i dalje služim domovi­
ni. Moje radno mjesto leži ondje, ali moja je postojbina ovdje, a ondje i ovdje jed­
na je domovina.” Da su Ugarska i Hrvatska jedna domovina, ponovio je grof Khu­
en-Hedervary u hrvatskom saboru 17. decembra 1883. 1tako je on prvi hrvatski
ban koji je u hrvatskom saboru izrekao misao jedinstva ugarske države.

476
 Povijest Hrvata

Zagreb i preuzeo upravu zemlje, pozvao je k sebi vodstvo dosadašnje vla­

dine Narodne stranke (Krestić, Miškatović, Vončina) i izjavio da će, ako
mu oni ne sastave većinu u saboru, biti primoran poslužiti se drugim
sredstvima, to jest da upravlja zemljom bez sabora kao kraljevski kome­
sar. Sada se Narodna stranka podvrgne vodstvu novog bana, iako dosta
nerado. Protiv nje stajala je u hrvatskom saboru snažna i popularna
opozicija, sastavljena od Starčevićeve Stranke prava - koja je, međutim,
1878. opet uskrsla poslije 1871. - i od Mrazovićeve Neodvisne narodne
stranke.
Ali grof Khuen-Hedervary brzo je skršio opoziciju, svladao otpor ze­
mlje i ostao joj na čelu punih dvadeset godina. Mlad, energičan i promi­
šljen, od prirode obdaren jakim pamćenjem i poznavanjem ljudskih
slabosti, a pristupačan u saobraćaju, on se dao na “pacifikaciju Hrvat­
ske” sa zvučnom lozinkom: zakon, red i rad. Njegov apsolutistički režim
bio je maskiran tankim velom tobožnje ustavnosti, to jest takve kakvu
je on sebi zamišljao i kakva je njemu bila potrebna, i to u suradnji sa sa­
borom, biranim po njegovoj volji i sastavljenim onako kako je on to htio.
Tamnica, progoni, uništavanje egzistencija, gušenje štampe, sprečava­
nje narodnih zborova, nasilja na izborima, poništavanje opozicionih ne­
poćudnih mandata, pa i jednoglasno stečenih, bila su sredstva kojima
je produživao svoj vijek na banskoj stolici.97 Ali glavnu snagu crpio je iz
zatečene zavade Hrvata i Srba, koju je on proračunanim favoriziranjem
Srba još i ojačao. Zato je režim grofa Khuen-Hedervaryja došao u krizu
onaj dan kad su se Hrvati i Srbi najzad ipak našli na zajedničkom radu
protiv madžarskoga sistematskog gaženja nagodbe s jezovitim napredo­
vanjem i brojem madžarskih, tobože “privatnih željezničarskih” škola u
Hrvatskoj i Slavoniji.98 Taj pokret zbliženja i zajedničkog rada Hrvata i
Srba djelo je hrvatske i srpske omladine,99 a započeo je u ono žalosno
vrijeme kad su izbori od 1901. i veliki protusrpski izgredi u Zagrebu (1.
i 2. septembra 1902) pokazali jasno svemu svijetu d a je tadašnje opozi-

97 Već na prvim izborima, u septembru 1884, od 110 mandata dobila je Narodna

stranka 69, Neovisna 13, pravaška 25, a “divljaci” 3. - Godine 1888, 29. septem­
bra, sankcioniranje zakon o novom izbornom redu (prihvaćen u saboru 23. juna
1888) kojim je snižen broj izbornih kotara na 90 (bez Rijeke 88) i povišen cenzus
kod izbornika, smanjen broj virilista (na 45), a dano pravo glasa zajedničkim
činovnicima. - Godine 1884, 2. decembra, sankcioniranje zakon “kojim se djelat­
nost porotnog suda privremeno obustavlja”. - Iste godine, 24. oktobra, podnio
je zastupnik Marko Lončarić prijedlog o pooštrenju saborskog poslovnika, da se
zastupnici mogu isključiti sve do 60 sjednica. Osim toga predložio je klotiru, to
jest zaključak debate poslije tri dana na prijedlog desetorice zastupnika, o kojem
se glasuje jednostavnim ustajanjem. Prijedlog je većina u saboru prihvatila sjut-
radan 25. oktobra.
98 Godine 1888, 14. oktobra, sankcioniranje zakon “o preustrojstvu pučke škole”,
kojim bijaše u Hrvatskoj i Slavoniji omogućeno podizanje madžarskih pučkih
škola (§ 4).
99 Već 1895, 16. oktobra, kada je Franjo Josip I boravio u Zagrebu gdje je položio
završni kamen novoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta, spaljena je na Jelači-
ćevu trgu od sveučilišnih đaka madžarska zastava.

477
 Ferdo Šišić

ciono narodno vodstvo Hrvata i Srba postalo sasvim nemoćno. Direk­

tni povod padu Khuenova režima bili su veliki, krvavi nemiri u proljeće
1903, najprije u Zagrebu, a zatim u znatnom dijelu Hrvatske, naroči­
to u Zagorju i na Primorju,100 a izazvao ih je golem protuzakonit nat­
pis, sastavljen samo madžarskim jezikom, na novosagrađenoj zgradi
zagrebačke direkcije željeznica (“Magyar allami vasutak?’). Grof Khuen-
Hedervary ostavi iznenada Zagreb kad je 26. juna imenovan za ugar­
skog ministra predsjednika, a za bana je 4. jula imenovan grof Teodor
Pejačević, sin bana Ladislava Pejačevića.

A n t e T r u m b ić F r a n Š u p ilo

Politika “novoga kursa”. Grof Teodor Pejačević (1903-1907) preki­

nuo je s nasilnim režimom svoga prethodnika to lakše stoje grof Khuen
već u augustu 1903. odstupio s predsjedništva ugarske vlade. Kako se
Ugarska u to vrijeme nalazila u sporu s bečkim dvorom zbog madžar­
skih vojničkih zahtjeva, a u januaru 1905. kod izbora ostala Liberalna
stranka u manjini, došla je i preporođena Hrvatska u položaj da potraži
novu orijentaciju u narodnoj politici. Organizirala se “Srpska samos­
talna stranka” (Medaković, Svet. Pribićević, Dušan Popović) i “Hrvat­
ska napredna stranka” (Lorković, Wilder, Heimerl), dok su braća Ante
i Stjepan Radić osnovali “Hrvatsku seljačku stranku”. Pod utjecajem
krupnih događaja u Ugarskoj sastali su se na Rijeci glavni hrvatski
opozicioni predstavnici, u svemu 31 iz Hrvatske (Zagorac, Harambašić),

100 Zbog madžarske zastave došlo je do krvavih sukoba 11. IV i 18. VIII u Zaprešiću.

478
 Povijest Hrvata

Dalmacije (Trumbić, Čingrija), Istre (Spinčić, Laginja) i Rijeke (Barčić,

Šupilo), te stvoriše 3. oktobra 1905. Riječku rezoluciju.
U tom se važnom historijskom aktu kaže:101
“Povodom političkoga stanja, u koje je dospjela monarkija uslied krize u Ugar­
skoj, hrvatski zastupnici sastadoše se u svrhu, da zauzmu stanovište prema tome
stanju i da označe pravac političkomu radu hrvatskoga naroda u pitanjima, koja su
neprieporna i svima zajednička, a ne prejudicirajući načelnom stanovištu, na kojem
vojuju u parlamentarnom životu bilo kao pripadnici klubova, bilo kao pojedinci.

S tje p a n R a d ić

Hrvatski zastupnici drže, da su današnje javne prilike u Ugarskoj nastale uslied

borbe, koja ide za tim, da kraljevina Ugarska dođe postepeno do podpune državne sa­
mostalnosti. Hrvatski zastupnici smatraju tu težnju opravdanom već stoga, što svaki
narod ima pravo, da slobodno i neodvisno odlučuje o svome biću i o svojoj sudbini.
Hrvatski zastupnici uvjereni su, da su oba naroda, hrvatski i ugarski, ne samo s
obzira na svoje historičke odnošaje, već još više s obzirom na činjenice neposrednoga
susjedstva i na realne potrebe svoga života i međusobne samoobrane upućeni jedan
na drugoga, te da se stoga ima izbjegavati svaki povod i uzrok međusobnom trvenju.
Polazeći s tih predpostavaka, hrvatski zastupnici smatraju daje njihova dužnost,
boriti se uzporedno s ugarskim narodom za izpunjenje svih državnih prava i sloboš­
tina, u uvjerenju, da će rečena prava i sloboštine biti od koristi hrvatskomu i ugar­
skomu narodu; a time će se udariti temelji trajnomu sporazumljenju obaju naroda.

101 [Tekst Riječke i Zadarske rezolucije, koji je u Šišića moderniziran i na više mjes­
ta neopravdano mijenjan, iako te promjene nisu izopačile njihov sadržaj, ispra­
vljen je ovdje prema J. Ibleru, Hrvatska politika 1903-1913, II, 1914-1917, str.
372-373 i 389-390.)

47 9
 Ferdo Šišić

Postignuće te svrhe, namienjene obostranoj koristi, uvjetovano je najprije rein-

korporacijom Dalmacije kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, kojima već
virtualno i pravno pripada.
Da se uzmogne pristupiti k ostvarenju reinkorporacije Dalmacije, treba najprije,
da se odstrane današnji nesnosni parlamentarni i upravno-politički odnošaji u Hrva­
tskoj i Slavoniji i da se uvedu takvi odnošaji, koji će odgovarati potrebama kulturne
zemlje i zahtjevima ustava i slobode, zajamčenim slobodoumnim ustavnim nared­
bama, kao što su poglavito: izborni red, koji će omogućiti i obezbiediti biranje tak­
voga narodnog zastupstva, koje će biti vjeran izražaj nespriečene i slobodne narodne
volje; podpuna sloboda štampe ukinućem objektivnog postupka i uvedenjem poro­
te za štamparske i političke delikte; sloboda sastajanja, udruživanja i izražavanja
misli; ostvarenje sudačke neodvisnosti, zajamčene svakomu sudcu nepomičnošću
i neodgovornošću za svoja sudačka djela; ustrojenje vanrednih instancija upravno-
državnoga suda na zaštitu interesa i političkih prava građana proti upravnoj samo­
volji; ustrojenje posebnoga suda za karnostnu odgovornost svih javnih činovnika
radi kršenja zakona.
Hrvatski zastupnici uvjereni su, da se trajan sporazumak između naroda hrvat­
skoga i ugarskoga može postići najprije točnim i strogim vršenjem prava hrvatskoga
naroda sadržanih u postojećoj hrvatsko - ugarskoj nagodbi, te promjenom odnošaja,
što sada spadaju u područje posala, koji su danas Hrvatskoj zajednički s Ugarskom
kao i sa zapadnom polom monarkije na način, da hrvatskomu narodu bude ubezbi-
eđen samostalni politički, kulturni, financijski i obćegospodarstveni obstanak i na­
predak. Naravnim tečajem događaja odrazit će se povoljno svaki napredak naroda u
Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji također i na odnošaje našega pučanstva koje živi i u
drugim zemljama, posebice u najizloženijem kraju, biva u posestrimi Istri...”

Kako vidimo, Riječkom su rezolucijom Hrvati ponudili Madžarima

ruku na izmirenje i trajan skladan život, i to uz uvjet - poslije četrdeset
godina - da Madžari poštuju sve ono što je uglavljeno još 1868. godine
hrvatsko-ugarskom nagodbom. Ali historijska vrijednost Riječke rezolu­
cije ne leži u tome značajnom uvjetu, nego u tome što su se ovoj novoj
političkoj orijentaciji Hrvata odmah odazvali i austrougarski Srbi, pa
čak i dalmatinski Talijani. Posredovanjem Srpske samostalne stranke
iz Zagreba, naime, došlo je 17. oktobra 1905. u Zadru do sastanka svih
srpskih narodnih zastupnika u bečkom parlamentu i u dalmatinskom
provincijalnom saboru s nekim izaslanicima Srpske samostalne stran­
ke i Srpske radikalne stranke iz Hrvatske i Slavonije. Tom je prilikom
donesen zaključak koji nosi natpis “Zadarska odluka” .
U tom važnom historijskom aktu rekoše Srbi iz Austro-Ugarske ovo:
“Težnja svakog naroda da sam odlučuje o svom biću i svojoj sudbini, mora da iza­
zove simpatije svakog, koji sam gine za slobodom. A današnju borbu madžarskoga
naroda pozdravljamo to radosnije, što je sadašnji državni sklop (naime, dualizam),
protiv koga je ta borba uperena, svom snagom sputavao i što danas sputava razvitak
naše otačbine hrvatskog i srbskog naroda. Državna pak samostalnost Ugarske, koja
bi tada živjela samo svojim životom i razpolagala samo svojom snagom, doniela bi
takve političke prilike, u kojima bi madžarski narod bio upućen, da u svom rođenom
interesu potraži sporazum s nemadžarskim narodima Ugarske, da u njihovoj snazi
ugleda i svoju snagu, pa da, zajedno s njima, a u naslonu na trojednu kraljevinu
Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, osigura uslove za svoju narodnu budućnost i bez-
bjednost.
Zato podpisani srbski zastupnici i izaslanici srbskih stranaka, svjestni o zamaš-
nosti današnjeg obćeg političkog položaja u monarhiji i uzevši u obzir stanovište,

480
 Povijest Hrvata

zauzeto od hrvatskih zastupnika na riečkoj konferenciji, izjavljuju, da će poduprieti

današnji pokret madžarskog naroda, kojemu bi zajednički s Hrvatima, i faktičnu
podporu ponudili, kad bi sa strane madžarskih koaliranih stranaka bile pružene re­
alne garancije, da će se zauzeti, kako bi se, uz njihove opravdane zahtjeve, izpunile i
težnje Hrvatske i Slavonije, koje idu za proširenjem njenog državnopravnog položaja,
da joj se zajamči što samostalniji politički, kulturni, privredni i financijski obstanak
i razvitak.
Podjedno traže i radit će podpisani zastupnici i izaslanici, da se u Hrvatskoj sa
Slavonijom stvore demokratske ustanove, koje bi joj zajamčile slobodan ustavan ži­
vot i razvitak, i uklonile današnje nesnosne parlamentarne, upravne i družtvene od-
nošaje. Stojeći na tom stanovištu, očekuju, da će i madžarske koalirane stranke svoj
odnošaj prema nemadžarskim narodima u Ugarskoj postaviti na pravedne osnove,
kako bi se ovima obezbiedio narodno-kulturni obstanak i razvitak.
Što se tiče zahtjeva braće Hrvata za reinkorporaciju Dalmacije Hrvatskoj i Sla­
voniji, koja je i pozitivnim zakonom zagarantovana, pripravne su srbske stranke
uložiti i svoju snagu za ostvarenje ovoga zahtjeva, ako se sa hrvatske strane ukloni
zapreka, koja je sve dosad priečila srbskoj stranci na Primorju, da se za sjedinjenje
izjavi, a to je, da se sa strane Hrvata obavezno prizna ravnopravnost srbskoga naro­
da s hrvatskim...”

Kako vidimo, i austrougarski Srbi ulaze u zajednički front s Hrvati­

ma uz jedini uvjet da se Hrvati odreknu negiranja srpskoga narodnog
imena u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, toga zlokobnog nauka netrpe­
ljivog i ekskluzivnog Hrvata Ante Starčevića i njegovih privrženika, i
da priznaju Srbe kao jednakopravne s Hrvatima. Malo dana poslije za­
darskog sastanka zauzeo je i klub talijanskih narodnih zastupnika u
dalmatinskom saboru u Zadru stanovište u prilog Riječkoj rezoluciji,
“kojim su dalmatinski Talijani - kako dobro opaža Ante Trumbić - prvi
puta poslije 1860. stavili u izgled napuštanje svoga protivljenja sjedi­
njenju Dalmacije s Hrvatskom”, a uz uvjet da im se priznaju prava na­
rodnih manjina. Sve je to bilo motivirano karakterističnom rečenicom:
“Austrija se nije pokazala dostojnom povjerenja koje su u nju polagali
dalmatinski Talijani (autonomaši), jer ona je Dalmaciju potpuno zane­
marila i prepustila je ekonomskom propadanju.”
Kada je madžarska koalicija, puna oduševljenja, izjavila da prihvaća
sve uvjete Riječke rezolucije i Zadarske odluke, moglo se poći korak dalje.
Prvo je bilo da se i u Hrvatskoj osnovala, po madžarskom uzoru, koalici­
ja hrvatskih i srpskih opozicionih stranaka, osim stranke Josipa Franka
koja je istupila kao da je jedina baštinica i prava nasljednica “Stranke
prava” Antuna Starčevića, a zapravo je bila u tajnoj službi nadvojvode
prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i bečkog ministarstva inostranih
poslova, sa zadatkom da sprečava hrvatsko-srpsku slogu i zajednički rad
na oslobođenju i ujedinjenju svega jugoslavenskog naroda.1013
Dana 12. decembra 1905. izašla je “Hrvatsko-srpska koalicija” - ka­
ko se nova stranka prozvala - pred narod s osobito karakterističnim
manifestom kojim mu je najavila svoj osnutak i objasnila svoje demo­

101a [Zbog svoga neprijateljskog odnosa prema Madžarima uopće, Koaliciji nije pris­
tupila ni Hrvatska seljačka stranka braće Radića.)

481
 Ferdo Šišić

kratske ideje i političke cijjeve.102 Hrvatske i srpske stranke “udružiše

se u jednu čvrstu svezu sa zadatkom, da našu otačbinu Hrvatsku sjedi­
njenim silama i uz potporu svega hrvatskoga i srbskog družtva izvedu iz
dosadašnjih nesnosnih i ubitačnih odnošaja”. Potom se iznosi program
Koalicije u skladu s Riječkom rezolucijom i Zadarskom odlukom, i naj-
poslije završava manifest ovim riječima: “Uz uvjerenje, da narodu na­
šemu hrvatskoga i srbskoga imena nema ljepše budućnosti ni samoga
narodnoga obstanka bez zajedničkoga i solidarnoga rada obaju dielova
narodnih, imade da se odstrani svaka i najmanja zapreka tome radu
zajamčenjem ravnopravnosti i slobode srbskog naroda.”
Osnivanje Hrvatsko-srpske koalicije, pri čemu su tajno sudjelovali i
mjerodavni politički krugovi Kraljevine Srbije, početak je nove narodne
politike, u cilju jugoslavenskoga narodnog jedinstva i ujedinjenja.
Značenje hrvatsko-srpske sloge i zajedničkog rada pokazalo se već
na idućim izborima, u početku maja 1906, kad je, poslije tridesetgodiš-
njeg vladanja, pala unionistička Narodna stranka, a Koalicija primila s
banom grofom Pejačevićem “narodnu vladu” (Nikolić, Roje, Badaj).103 Ali
u maju 1907. iznese, na zajedničkom saboru u Pešti, ministar trgovine
Franjo Kossuth, “mali sin velikog Ludovika Kossutha”, projekt zakona
“o željezničarskoj pragmatici”, tražeći izričito uzakonjenje madžarskoga
kao službenog jezika na svim prugama ugarskih državnih željeznica pa
i u Hrvatskoj i Slavoniji.
Protiv ove povrede nagodbe od 1868. povela je Hrvatsko-srpska koa­
licija na zajedničkom saboru u Pešti višemjesečnu opstrukciju, za koje
odstupi grof Pejačević (26. juna 1907), a za bana je imenovan Aleksan­
dar Rakodczay (1907-1908). Kad je madžarska vlada najzad uspjela
da izigra opstrukciju Hrvatsko-srpske koalicije, ona produži borbu u
hrvatskom saboru iznijevši 12. decembra 1907. prijedlog da se ban Ra­
kodczay stavi pod optužbu. Ali sabor je raspušten, a Rakodczay odstupi
učinivši 8. januara 1908. mjesta novom banu, barunu Pavlu Rauchu
(1908-1910), sinu bana Levina Raucha.
Ban Rauch se sam ponudio madžarskoj vladi, obećavši da će satrti
Hrvatsko-srpsku koaliciju. Budući d aje ustav tražio da poslije raspus­
ta sabora treba da najkasnije treći mjesec budu izvršeni novi izbori,
Rauch provede 28. februara 1908. izbore, ali ne dobije ni jedan jedini
mandat u korist svoje unionističke stranke (ili bolje reći: njegove lične
klike), dok ih je Hrvatsko-srpska koalicija dobila 57 od 88. Tek što se
novi sabor sastao (12. marta), već je treći dan (14. marta) odgođen na
neizvjesno vrijeme; nato Rauch produži vladati neustavnim i nasilnim
režimom, gorim od Khuenova.
Riječka je rezolucija, naime, izazvala na bečkom dvoru, a naročito u
višim vojnim i diplomatskim krugovima, veoma nepovoljan dojam, oso­

102 [Tekst je ispravljen prema Ibleru, n. dj., str. 467 i 469.]

103 Za vlade Koalicije (25. VII 1906-6. VII 1907) sankcionirani su ovi zakoni: za zaš­
titu slobode izbora (1. III 1907), “o nazivlju općina i prebivališta u Hrvatskoj i
Slavoniji” (29. IV 1907) i “o promjeni tiskovnih zakona” kojim je uvedena slobo­
da štampe (14. V 1907).

482
 Povijest Hrvata

bito stoga što je približila dva stoljetna protivnika, Hrvate i Madžare.

Ali je još više zgranulo bečke i peštanske vladajuće krugove izmirenje i
neporušiva sloga između Hrvata i Srba. Tražeći toj, tobože zagonetnoj,
pojavi uzrok, ovi su krugovi došli na misao da je novi politički pravac u
Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji pa i u Bosni i Hercegovini plod potajnog
rada Kraljevine Srbije, i to upravo od vremena otkad se u zemlju vratila
dinastija Karađorđevića (od 1903).
U toj misli pomagali su prvenstveno bečke, a potom i peštanske služ­
bene krugove privrženici Josipa Franka, u želji da uz pomoć Beča i
Budimpešte onemoguće “izdajničku” saborsku većinu Hrvatsko-srpske
koalicije i da zatim sami preuzmu upravu Hrvatske i Slavonije poslije
novih, dakako, za njih uspješnih izbora, koje bi proveli služeći se svim
sredstvima korupcije i nasilja, prema već prokušanim metodama grofa
Khuen-Hedervaryja. “Još pod konac godine 1905. i u prvim mjesecima
1906, odmah poslije Riječke rezolucije”, kaže hrvatski publicist Josip
Horvat, “pokazuju se znaci da hrvatsko pitanje postaje međunarodnim
u najširem smislu riječi. Postavljene su prve skele konstrukcije (kasni­
jega zagrebačkoga) veleizdajničkoga procesa, koji će u svojim posljedica­
ma biti odlučan ne samo za politiku u Hrvatskoj nego sudbonosan po
cijelu politiku Austro-Ugarske. Simptomi se javljaju i za vrijeme stvara­
nja Riječke rezolucije, produžuju se za vrijeme izborne kampanje 1906,
a jasno se već otkrivaju baš u vrijeme opstrukcije Frankove stranke u
hrvatskom saboru.” I tako se hrvatsko pitanje postepeno počelo pre­
obražavati u jugoslavensko pitanje u Austro-Ugarskoj Monarhiji, i to
upravo krivnjom bečkih i peštanskih vladajućih krugova, a ne kao pos­
ljedica potajnog rada vlade Kraljevine Srbije.
Zbog toga mučkog prepada sugeriranog madžarskoj vladi iz Beča s
tendencijom da se razbije hrvatsko-srpsko-madžarska sloga, propala je
orijentacija Riječke rezolucije i vratilo se staro stanje stalnih hrvatsko-
madžarskih sukoba, koji će najposlije dovesti negda toliko gordu Kralje­
vinu Ugarsku u - Trianon.
Veleizdajnički procesi. U to bukne, u julu 1908, mladoturska re­
volucija i dade Turskom Carstvu ustav. Budući d a je Bosna s Hercego­
vinom vrijedila kao sultanov teritorij, jer ju je Austro-Ugarska 1878.
samo “privremeno” okupirala, imale su i ove zemlje birati poslanike u
novi turski parlament. Kad je bečki dvor saznao da su muslimani i
pravoslavni doista odlučili da biraju poslanike u Carigrad, odluči se na
aneksiju Bosne i Hercegovine (8. oktobra 1908). Ovaj presudni korak
nije samo u Srbiji i u Crnog Gori naišao na žestok protest nego je i Hrvat-
sko-srpska koalicija dala neku pitijsku izjavu, koja nije zadovoljila beč-
ko-peštanske vladajuće krugove, a frankovačka Stranka prava uvjerila
ih je da Hrvatsko-srpska koalicija ima u svojoj sredini ljude koji su u
vezi sa srpskom vladom. Sam je ban Rauch ovlašten da izvrši hapšenje
sumnjivih lica i da protiv njih digne tužbu. Tako je došlo do “veleizdaj-
ničke parnice”, vođene u Zagrebu od 15. januara do 5. oktobra 1909.
protiv 53 Srbina, “zbog veleizdaje”, a zatim do Friedjungova procesa

483
 Ferdo Šišić

pred porotnim sudom u Beču od 9. do 22. decembra, kojem je dao po­

vod članak austrijskog historičara dra H. Friedjunga u bečkoj “Neue
Freie Presse” od 25. marta 1909, u kojem je on, na temelju falsificiranih
dokumenata, optužio Hrvatsko-srpsku koaliciju za nedopuštene veze
sa Srbijom. Opstrukcija i oba procesa postali su evropski skandali, ali
oni su Koaliciju ojačali kod kuće u narodu, a u svijetu joj digli ugled.
Malo potom preuzeo je predsjedništvo vlade u Ugarskoj po drugi put
grof Khuen-Hedervary, lični protivnik P. Raucha. Posredovanjem ne­
kih članova bivše Narodne stranke kod grofa Khuena došlo je zatim do
promjene režima u Hrvatskoj. Hrvatsko-srpska koalicija primila je za
bana Nikolu Tomašića (5. februara 1910) uz uvjet da se proširi izborni
red u Hrvatskoj i donese nova “željezničarska pragmatika”, bez uredbe
o madžarskom službenom jeziku.
Hrvatska uoči propasti Monarhije. Novi ban Nikola Tomašić (1910-
1912) sazvao je opet hrvatski sabor, izabran još 1908. za bana Raucha,
koji je 28. maja 1910. donio obećani zakon o izbornoj reformi. Njime se
broj izbornika popeo od 50.000 na 190.000. Ali se Hrvatsko-srpska ko­
alicija ubrzo počela razilaziti u političkom pravcu s Tomašićem, jer joj
je on htio da bude neograničenim šefom kao što je nekad ban Khuen-
Hedervary bio Narodnoj stranci. U borbi s Koalicijom Tomašić je dva pu­
ta proveo izbore (u oktobru 1910. i u decembru 1911), ali nije uspio,104
te je odstupio.
Tomašića naslijedi Slavko Čuvaj (1912-1913), najprije kao ban, pa
zatim (5. aprila 1912-1913) kao komesar. Ni on nije mogao slomiti Koa­
liciju, a samo sretnom slučaju imao je da zahvali što nije postao žrtvom
atentata zagrebačkoga sveučilišnog đaka Luke Jukića (8. juna 1912).
U to je vrijeme jugoslavenska nacionalna revolucionarna omladina
bila u svom punom poletu. Na svim jugoslavenskim stranama, u svim
većim centrima Austro-Ugarske Monarhije osjećalo se živo kretanje ju ­
goslavenske omladine koja je bila borbena i nekompromisna u svojim
težnjama i ciljevima. I Srbi i Hrvati i Slovenci postali su u omladinskim
redovima jedna duša, jedan smjer. Pokretani su brojni listovi i časopisi,
osnivane su grupe i cijele organizacije za jugoslavensku orijentaciju. U
pojedinim mjestima i u izvjesnim momentima, taj omladinski zanos iz­
ražavao je svoj bunt i protest protiv neprijatelja jugoslavenske misli i u
revolucionarnim gestovima. A kad su nastupili dani velikog obračuna,
omladina je posvjedočila svoja uvjerenja žrtvama i na bojnom polju i po
tamnicama.
Za Cuvajeva režima vodio se Balkanski rat (1912-1913). On raspali
nadu svega naroda, i Srba i Hrvata u Austro-Ugarskoj, u skoro oslobo­
đenje i ujedinjenje. Veliki i nenadani uspjesi Srbije primorali su stoga
bečke i peštanske vladajuće krugove da opet popuste Hrvatskoj. Čuvaj
je najprije poslan na dopust (22. decembra 1912), a uprava povjere­
na dru Unkelhauseru, a kad je Čuvaj riješen službe, imenovan je za

104 Koalicija je na izborima 31. X 1910. dobila relativnu, a 15.-18. XII 1911. apsolut­
nu većinu.

484
 Povijest Hrvata

komesara barun Ivan Skerlecz (1913-1917). Njegovim posredovanjem

došlo je do sporazuma između Koalicije i grofa Stjepana Tisze, predsjed­
nika madžarske vlade: Hrvatskoj je vraćen ustav, Skerlecz je imenovan
banom (27. novembra 1913) na čelu “činovničke vlade”, a madžarska
je vlada povukla 6. decembra Kossuthovu “željezničarsku pragmatiku”
i podnijela novu, u kojoj je izostala jezična uredba, kao jasna povreda
nagodbenog zakona, ali je ipak ostala stara praksa - naime, madžarski
je jezik i dalje ostao službenim na svim linijama državnih željeznica u
Hrvatskoj i Slavoniji. Kad su potom 16. decembra izvršeni u Hrvatskoj
novi izbori, Koalicija je dobila apsolutnu većinu, a hrvatska autonom­
na uprava proširena je 17. juna 1914. “četvrtim odjelom Kr. zemaljske
vlade za narodno gospodarstvo”.
Za Skerleczova banovanja buknuo je iznenada, poslije sarajevskog
atentata (28. juna 1914), svjetski rat (1914 do 1918) koji je, za bano­
vanja Antuna Mihalovića (1917 do 1918), donio Hrvatskoj 29. oktobra
1918. oslobođenje, pa zatim, zaključkom Narodnog vijeća novostvorene
države Slovenaca, Hrvata i Srba (29. oktobra i 1. decembra 1918), na­
rodno ujedinjenje u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra.

e) DALMACIJA I ISTRA

Već smo vidjeli kako je i u Dalmaciji poslije 1860. počelajačati narod­

na misao protiv talijanaša, koje su vodili L. Lapenna i splitski načelnik
A. Bajamonti. Ta borba nadilazi mnogo žestinom onu između narod­
njaka i madžarona u Hrvatskoj, jer nerijetko ugrožavaše tu nahuškana

M ih o v il P a v lin o v ić N a tk o N o d ilo

48 5
 Ferdo Šišić

svjetina život narodnim vođama (Miho Klaić, Miho Pavlinović, Gajo Bu­
lat, Košta Vojnović). Kao stoje Gaj počeo svoje djelo s kajkavštinom, a
grof Janko Drašković obraćao se na “ilirske kćeri”, da ih privuče u na­
rodno kolo njemačkom knjižicom, tako su i prvaci narodnog pokreta u
Dalmaciji smatrali za probitačno da svijet bude talijanskim jezikom u
svom organu “R Nazionale” (1862). D aje to bila doista dobra misao, po-

M ih o K la ić B is k u p J u r a j D o b r ila

kazala je slavna polemika što ju je urednik “Nazionala”, obrazovani Nat-

ko Nodilo, vrlo uspješno vodio sa čuvenim Nikolom Tommaseom, kad
je ovaj pritekao u pomoć svojim talijanaškim zemljacima. Otada je Na­
rodna stranka napredovala sve bolje, unatoč teškim progonima vlade,
pa je već 1865. mogla u saboru zatražiti sjedinjenje s Hrvatskom. U
julu 1870. ona je najzad i trajno iznijela na izborima potpunu pobjedu,
stekavši 25 mandata protiv 16 talijanaških. Međutim, pravi uspjeh os­
labljen je malo prije utanačenim dualizmom u Monarhiji (1867, 1868),
tako d aje adresa saborske većine za sjedinjenje s Hrvatskom ostala bez
važnijih posljedica. Valja ipak priznati d aje narodni preporod u Dalma­
ciji došao, na žalost, bar za čitav decenij prekasno.
U isto se vrijeme počela lagano buditi narodna svijest i u Istri, naro­
čito zaslugom biskupa Jurja Dobrile i Krčanina Dinka Vitezovića, koji
1870. osnovaše u Trstu list “Naša Sloga”. Već 1871. održali su probuđe­
ni Istrani “narodni sabor” kod Kastva (nedaleko od Rijeke), koji položi
osnovu hrvatskom političkom životu u Istri i po Kvarnerskim otocima
idući za tim da otme iz talijanskih ruku jednu općinu za drugom, a os­

486
 Povijest Hrvata

nivanjem škola da uščuva hrvatski živalj od silovitog širenja talijanskog

jezika. U tom narodnom i prosvjetnom poslu uspješno je prednjačila
“Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru”.

VI
BOSNA I HERCEGOVINA U XIX STOLJEĆU

Literatura. - S. Bašagić, Kratka uputa u prošlost BiH. (Od g. 1463-1850.)

Sarajevo 1900; A. Knežević, Carsko-turski namjesnici u BiH (godine 1463-
1878), Senj 1887; M. Prelog, Povijest Bosne II i III, Sarajevo 1912; M. Batinić,
Djelovanje franjevaca u BiH II i III, Zagreb 1883-87; J. Jelenić, Kultura i bo­
sanski franjevci II, Sarajevo 1915.
L. Ranke, Die letzten Unruhen in Bosnien 1320-1832, Hist.-politische Ze-
itschrift II, 1834; M. Hadžijahić, O ulozi i značaju Bosanskog ustanka pod
Husejn-kapetanom Gradaščevićem, HP V, 1959; F. Šišić, Pogibija Smail-age
Čengijića, HK IV, 1908; K. Gujić, Smrt Smailage Čengijića, HK 1936. i pos.;
H. Ćurić, Ali-paša Razvanbegović-Stočević, Godišnjica NČ 46, 1937; V. Bo-
gićević, Kako je u Bosni ukinuta rabota i uvedena trećina 1848 godine, IP
zbornik II, 1950; A. Muradbegović, Omer-paša Latas, Zagreb 1944; H. Kapi-
džić, Omer paša Latas u Bosni, Gajret kalendar za g. 1939. i pos.; T. Alaupo-
vić, Ivan Frano Jukić, Sarajevo 1907; T. Kruševac, Ivan Frano Jukić, Godiš­
njak ID BiH VII, 1956 (usp. ocjenu Kruševčeva predgovora izdanju Jukićevih
spisa, 1953, od M. Ekmečića, u HZ VIII, 1955); V. Popović, Agrarno pitanje
u Bosni i turski neredi za vreme reformnog režima, PI SAN 150, 1949; V.
Ćorović, Luka Vukalović, PI SKA, 1923; V. Bogićević, Početak ustanka Luke
Vukalovića (1852-1853), Godišnjak ID BiH IV, 1952; Stanje raje u BiH pred
ustanak 1875-1878, PI SKA 83, 1930; M. Vego, Don Ivan Musić i Hrvati u
Hercegovačkom ustanku 1875-1878, Sarajevo 1955; M. Ekmečić, Početak bo­
sanskog ustanka 1875 g., Godišnjak ID BiH VI, 1954; Uloga don Ivana Musi-
ća u Hercegovačkom ustanku 1875-1878, ID BiH VII, 1955; Ustanak u Bosni
1875-1878, Sarajevo 1960; M. Mandić, Povijest okupacije BiH, Zagreb 1910;
F. Šišić, Kako je došlo do okupacije, a onda do aneksije BiH (1878. odnosno
1908), Zagreb 1938; V. Skarić - N. Hadžić - N. Stojanović, Bosna i Hercego­
vina pod austro-ugarskom upravom (Srpski narod u XIX veku, 15), Beograd
1938; V. Ćorović, Političke prilike u Bosni i Hercegovini, Biblioteka “Politike”,
1939; A. Malbaša, Hrvatski i srpski nacionalni problem za vrijeme režima
Benjamina Kallaya I (1882-1896), Osijek 1940; B. Gavranović, Uspostava re­
dovite katoličke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881 godine, Beograd 1935;
H. Kapidžić, Hercegovački ustanak 1882 godine, Sarajevo 1958; V. Bogićević,
Seljački pokret u Bosanskoj Krajini i Posavini 1910 godine, Godišnjak ID
BiH II, 1950; Atentat Bogdana Žerajića 1910 g., ID BiH VI, 1954; V. Masleša,
Mlada Bosna, Beograd 1945.

Jačanje bosanskih velikaša. Stalno opadanje Osmanlijskog Carstva

u XVII i XVIII st. imalo je za posljedicu da je i u Bosni i Hercegovini (kao
i u nekim drugim pokrajinama) sve to više rasla moć tamošnjega mus­
limanskog plemstva. I tada se Bosna dijelila (kao u XVI st.) na sandžake
(kao županije ili okružja), a ovi na kadiluke i nahije (kao kotari), kojima
su upravljali kadije ili kapetani ili muselimi, obično članovi najmoćnijih
porodica; ta je čast sve češće prelazila od oca na sina. Sandžak-begova
ili paša više nije bilo, a tako ni beglerbega, već je zemlji stajao na čelu

487
 Ferdo Šišić

carski namjesnik, obično nazivan vezir, a stolovao je stalno od druge po­

lovice XVII st. u Travniku.1Tako je Bosna stekla u upravi neki iznimni
položaj u carstvu, a taj su carski namjesnici morali ne samo poštivati
nego i podupirati ako su htjeli da u miru provedu svoje namjesnikova-
nje. Već u drugoj polovici XVIII st. svaki bosanski velikaš (ajan) hoće da
se u zemlji vlada po njegovoj volji, vodeći se pri tom ličnim interesima a
ne političkim idejama, pa tako se opet u suštini obnoviše one prilike s
kojima smo se sretali u XIV i XV st., samo je mjesto bana i kralja sjedio
sada u zemlji vezir, a mjesto hercega, vojvoda i knezova okružuju ga
kapetani, age i begovi. Dok je Carigrad ove prilike podnosio, u zemlji
bijaše mir, ali kad su sultani počeli u državi provoditi reforme (osobito
vojničke) ne bi li opet povratili carstvu izgubljenu moć i slavu, digli su
protiv sebe bosanske velikaše i njihove pomagače janjičare, kojih su se
glavari nazivali baše. Ove reforme počeo je ozbiljno i dosljedno provo­
diti sultan Mahmud II (1808-1839), koji napose još odluči skršiti moć
bosanskih velikaša i Bosnu i Hercegovinu potpuno izjednačiti u admini-
strativno-političkom pogledu s ostalim zemljama carstva.
Borbe do Husein-kapetana Gradaščevića. S tom zadaćom posla
sultan za vezira u Bosnu Ali Dželaludin-pašu, čovjeka gvozdene ruke i
veoma darovita. Čim on stiže u Bosnu {u martu 1820), poče energično
provoditi red i mir, priječeći žiteljima slobodan prolaz iz jednog mjesta
u drugo bez kadijina putnog lista (teskere) i kažnjavajući najokrutnije
svaku krađu i zulum, počinjen i na kršćaninu. Kad je za sebe predobio
neke odličnije bosanske redove, počne njihovom potporom progoniti os­
tale; već 1821. dao je pogubiti mnogo kapetana i uglednih Sarajlija, a
na juriš je zauzeo otporni Mostar i Srebrnicu (nedaleko od Drine). Me­
đutim, 1822. umre, valjda otrovan, a u Bosnu se opet vrati dotadašnje
stanje anarhije i nereda. Uskoro potom dade se sultan Mahmud II na
presudan korak kad je 29. maja 1826. uveo privolom šejh-ul-islama
(vrhovnog svećenika), velikog vezira i glavnih časnika redovito unova­
čenu i izvježbanu vojsku po zapadnom uzoru, s uniformom i jednakim
oružjem, zvanu mualem iskendž (izvježbana ruka), a zatim 16. juna
dokinuo janjičarske čete, ugušivši prije toga krvavo njihovu bunu koju
su digli zbog toga da se povuče naredba o novoj redovitoj vojsci. Kad se
za te krupne događaje saznalo u Bosni, zavlada veliko ogorčenje jer su
bosanski velikaši dobro znali da je s propašću janjičara došao i njima
kraj. Kad je, dakle, carski vezir Belenli Hadži-Mustafa-paša proglasio
u Travniku carski ferman o ukinuću janjičara, uzbuni se sva Bosna,
a napose tamošnji janjičari (baše), koji su bili raštrkani po čitavoj zem­
lji. Buntovnicima stade na čelo Kara Ali-aga Ruščuklija, koga prijatelji
proglase u Sarajevu - središtu nemira - janjičarskim agom, a zatim
na skupštini (u sept. 1826) sastave izjavu da se carski ferman odbija.
Tu je izjavu poslije potpisala gotovo većina bosanskoga muslimanskog

1 Prije bijaše sjedište beglerbega (od 1580) u Banjaluci zbog neprekidnog ratovanja
na hrvatskoj granici. U Sarajevo dolazio bi vezir samo iznimno, više na prolazu u
Travnik ili iz njega. Vremenom su to Sarajlije smatrali kao svoje pravo.

488
 Povijest Hrvata

plemstva, držeći da su sultanovim reformama došli u pitanje ne samo

njihovi privilegiji nego i vjera. Pred tom uzbunom ostavi Mustafa-paša
Bosnu, a na njegovo mjesto dođe za vezira Abdurahman-paša, dotada
beogradski valija, čovjek doduše slaba tijela, ali lukav i odvažan. Ab­
durahman pođe potom najprije u Zvornik, gdje su tamošnji velikaši
bili protiv janjičara i sprijatelji se s kapetanom Vidajićem. Međutim se
i Sarajlije razdijele u dva tabora, za janjičare i protiv njih, na što Ab­
durahman, koristeći se takvim prilikama, pošalje u Sarajevo neke svoje
čete, koje uhvate glavne kolovođe buntovnika, među njima i Ali-agu
Ruščukliju, pa ih dade u Zvorniku pogubiti. Nato krenu sam u Saraje­
vo i doskora veoma razrijedi janjičare ovdje i po svoj Bosni. Ali kad je
malo potom došlo do rata s Rusijom (1828), a Abdurahman morao iz
Bosne izvesti na bojište oveću četu, sav je njegov krvavi uspjeh propao;
Bošnjaci mu se, naime, odupriješe, i on morade ostaviti zemlju bez vo­
jske. Zbog toga je ne samo skinut s vezirstva već na putu u Carigrad
i smaknut. Sada dođe u Bosnu kao vezir blagi Morali Ali-Namik paša
(1828-1831), ali njegov je postupak mogao učiniti još manje reda negoli
Abdurahmanova strogost, pa je izazvao samo prezir ohrabrenih bosan­
skih velikaša.
Husein-kapetan Gradaščević. Budući da su uznemireni Bošnjaci
od dana u dan očekivali nove nasilne pokušaje Porte da i u Bosni pro­
vede svoje vojničke i porezne reforme, sastadoše se prvaci u početku
1831. u Tuzli, gdje su se odlučili na odrješit otpor izabravši vođom
kapetana Huseina iz Gradačca (nedaleko od Brčkoga na Savi) i stupiv­
ši u vezu s otpornim skadarskim Mustafa-pašom Bušatlijom (Škodra
paša); hercegovački velikaši, na čelu im Ali-aga Rizvanbegović Stočević
i Smail-aga Čengić, muselim (kapetan) gatački, nisu pristali uz njih.
Tako se sada Hercegovina odijeli od Bosne. Međutim udariše bosanski
velikaši sa svojim četama pod Huseinovim vodstvom na Travnik, potu-
ku carske pristaše, a samog vezira Namik-pašu primoraju na predaju.
Kad se on počeo prikazivati kao protivnik carskih reforama, odrede da
im isposluje mir kod sultana uz ove uvjete: Porta ima opozvati vojne re­
forme; Bošnjaci će sami birati sebi zemaljskoga glavara; Porta ima da
se odreče svake kontrole i miješanja u unutrašnje poslove bosanskog
vilajeta; Bosna pak daje sultanu samo godišnji danak od 4 hiljade ke­
sa (2 milijuna groša). Husein-kapetan i njegovi drugovi tražili su dakle
potpunu autonomiju Bosne. Iz Travnika krene potom Husein-kapetan
s 25.000 vojske prema Kosovu da se sjedini sa Škodra-pašom, u koga
je bilo 40.000 momaka. Bojeći se da će združeni Bošnjaci i Arnauti
udariti na Carigrad, veliki vezir Rešid-paša iskoristi brže-bolje sporo
kretanje Huseinovo i požuri napadaj na Škodra-pašu s kakvih 40.000
dobre vojske, ne bi li osujetio da se on združi s Huseinom. I doista, u vi­
sinama oko Prilepa bijaše Škodra-paša razbijen i primoran na povratak
u Skadar. Uza sve to Husein-kapetan, sašavši na Kosovo, razbije oko
polovice jula 1831. velikog vezira, koji umače teško ranjen u Skoplje, a
Ali-paša Vidajić Zvornički zauzme Peć. Ali Bošnjaci nisu umjeli da svoje

489
 Ferdo Šišić

pobjede iskoriste. Kad su Rešid-pašini ljudi došli među njih, odmah se

s njima upuste u pregovore, pa se čak i zavade između sebe. Bošnjaci
su tražili da se reforme ne smiju protegnuti na Bosnu, da vezirom ima
biti samo domaći sin i da se odmah imenuje Husein-kapetan. Kad im je
veliki vezir obećao ispunjenje svih uvjeta, Bošnjaci, i ne čekajući na sul­
tanovu potvrdu, krenu kući i time proigraše sve svoje uspjehe, štaviše,
među njima izbiju mržnja, zavist i gloženje, tako d aje uspjeh velikog ve­
zira bio potpun. Ali Husein-kapetan, vrativši se u Bosnu (ujesen 1831),
nastani se u vezirskoj palači u Travniku, proglasi sebe bosanskim vezi­
rom,2 počne vladati kao nezavisan gospodar Bosne i pošalje vojsku na
nepokorne Hercegovce; ali ona ne obavi ništa. Međutim, nikako nije do­
lazio sultanov ferman o Huseinovu imenovanju za vezira; zato ga mnogi
počeše ostavljati, pa mu se čak i protiviti. Uto sultan Mahmud imenuje
bosanskim vezirom Hamdi-Mahmud pašu, a taj pođe na proljeće 1832.
s vojskom u svoj vilajet. Pobivši neke omanje bosanske čete, Mahmud-
paša najzad potuče samog Huseina najprije kod Hana Buloga (u sredini
maja), a zatim pred sarajevskim zidinama i primora ga na bijeg preko
Save. Ondje su njega i njegovu pratnju krajiški časnici najprije razoru­
žali, a zatim otpremili u Osijek, gdje je bio interniran. Tako je skršen
ustanak, a Bosna se za to vrijeme primirila, primivši na znanje carske
reforme. Posljedica bijaše daje (1832) Hercegovina otkinuta od Bosne i
učinjena posebnim vilajetom s Ali-pašom Rizvanbegovićem Stočevićem
kao vezirom; to mu je bila nagrada što je Mahmud-paši pomogao u
bitki pred sarajevskim zidinama protiv Husein-kapetana. Iz Osijeka je
“Vitez od Bosne” otpremljen kasnije u Carigrad, gdje su ga osudili na
izgon u Trapezunt; ali još prije negoli je tamo pošao, umre u Carigradu
(potkraj 1832). Međutim je Mahmud-paša mirno vezirovao u Bosni pre-
nijevši stalno sjedište iz Travnika u Sarajevo, gdje su sagrađeni posebni
vezirski dvori i vojarne za stalnu posadu turskih redovitih četa. Tako je
ostalo i za njegova nasljednika Davud -paše (1832-1835), ali kad je do­
šao Vedžihi Mehmed-paša (1835-1840) i ukinuo nasljedne kapetanije,
razdijelivši Bosnu u muselimluke s imenovanim muselimima na čelu,
opet planuše pojedinačne bune i mjesni nemiri, koje je paša snažnom
rukom doskora ugušio.
Nove reforme. Ukinuće feudalnog sistema u Turskom Carstvu.
Potkraj vezirovanja Vedžihi-paše umre sultan Mahmud II (30. juna
1839), a naslijedi ga 16-godišnji sin Abdul-Medžid (1839-1861), za koga
preuze upravu države veliki vezir Rešid-paša. Taj odluči da će Tursku
uvesti u red naprednih evropskih država. Njegovo je, dakle, djelo bio
hatišerif od Giilhane (poč. novembra 1839), koji obeća sigurnost života,
časti i imanja svim podanicima bez razlike na narodnost i vjeru, a uz
to ograniči smrtnu kazan jedino na privolu Porte. Osim toga uvedeno
je novačenje kod vojske i opće plaćanje poreza prema posjedu i imut­
ku. S hatišerifom je u vezi i niz organičkih zakona, nazvanih tenzimati

2 Husein se volio potpisivati “Vitez od Bosne”, ali narod ga je prozvao (a tako pamti
još i danas) “Zmaj od Bosne”.

490
 Povijest Hrvata

hairije (spasonosne uredbe). Međutim, mada je bio javno proglašen,

hatišerif nije imao u Bosni nikakvih praktičnih posljedica, jer je sve
još dobar niz godina ostalo pri starom. Sve su se osnove velikog vezira
razbile ne samo na otporu Bošnjaka i Hercegovaca nego i na potpunom
pomanjkanju sposobna i valjana činovništva, počev od samog vezira pa
na niže, jer su se samo njime mogle provesti uredbe tenzimata, kojima
bijaše uopće dokinut feudalni sistem u Carstvu. Sada nastadoše sukobi
između aga i kmetova koji će se najzad pretvoriti u otvorene bune krš­
ćana protiv muslimana.
Pogibija Smail-age Čengića. Kao u Bosni tako je bilo i u Hercegovini
smutnja i okapanja s provođenjem uredaba tenzimata; štaviše, ovdje je
upravo tiranski pašovao Ali-paša Rizvanbegović kao samostalni herce­
govački vezir. Za njim su se povodili i njegovi drugovi, među kojima se
naročito ističe gatački muselim Smail-aga Čengić, potomak osmanlij-
ske porodice, doseljene iz Male Azije.3 Još 1836 - kad su se podigli ne­
ki kršćanski kmetovi uz crnogorsku granicu (Grahovljani, Drobnjaci i
drugi) - upleo se u te smutnje crnogorski vladika Petar II Petrović Njegoš,
pjesnik zimzelenoga “Gorskog vijenca”. Međutim, Smail-aga pobije na
Grahovu polju ne samo Grahovljane nego i one crnogorske čete koje
im je vladika poslao u pomoć (u aug. 1836). Budući d aj e tom prilikom
poginulo više članova vladičine kuće, crnogorski je gospodar čeznuo od
toga vremena za osvetom. Na njegov savjet, dakle, domame napokon
Drobnjaci Smail-agu k sebi da pokupi zaostali harač. Kad Smail-aga
dođe, navale na nj noću 5. oktobra kod Mljetička udruženi Drobnjaci
i Crnogorci te mu ametom pobiju četu, a i njega samoga ubiše. Ovaj je
događaj, mada su Hercegovci Smail-aginu pogibiju na Drobnjacima već
u januaru 1841. ljuto osvetili, izazvao opću radost među kršćanima i
ojačao kod njih ugled Crne Gore. Glas o njemu raširio se daleko i pružio
građu za klasično hrvatsko pjesničko djelo I. Mažuranića: “Smrt Smail-
age Čengića”, spjevano u Karlovcu 1844.4
Tahir-paša i Omer-paša. Poslije dulje stanke počne opet u Bosni od­
lučno provoditi tenzimat novi vezir Tahir-paša (1846-1850); on naročito
upokori Sarajlije, ali kad je okrenuo na Krajinu, kod Bihaća ga sustavi-
še i prisiliše na povratak u Travnik, gdje i umre od kolere. Za njegova
vezirovanja proglašenje sultanov ferman kojim je ukinuta kmetska ra­
bota (1848). Ali sada muslimanski posjednici zatraže da im kmetovi da­
ju trećinu s njiva i polovinu s livada. Kad su se kmetovi potužili protiv

3 [Ovdje je izostavljena rečenica (u zagradama) u kojoj Šišić tvrdi da su se Čengići

doselili “početkom XV st. u hercegovačko Zagorje”. Čengići se pojavljuju u Bosni
tek oko 1553. kada prvi od njih, Kara Osmanbeg, postaje bosanski paša. Usp. H.
Kreševljaković: Čengići, prilog proučavanju feudalizma u Bosni i Hercegovini, Sa­
rajevo 1959.)
4 [U raspravi: “Pogibija Smail-age Čengića”, Hrvatsko kolo IV, 1908, Šišić ističe da
je Smail-aga bio “veoma pravedan i čovjekoljubiv gospodar, zaštićujući na svakom
koraku svoju raju”, i da gaje “nada sve resila mirnoća i trijeznost, a rijetko kad bi
planuo gnjevom”. Njegov lik u Mažuranićevu spjevu nije historijski vjeran. Usp. i
K. Gujić, Smrt Smail-age Čengića, Hrvatsko kolo 1936.)

491
 Ferdo Šišić

te samovoljne odredbe svojih gospodara, pošalje Porta u Bosnu Omer-

pašu Latasa da napokon obračuna s otpornicima.5 Ljeti 1850. došao
je Omer-paša u Sarajevo s jakom vojskom. On redom skrši otpornike,
najprije u Posavini, zatim svrgnu sa časti i dade baciti u tamnicu (1851)
hercegovačkog vezira Ali-pašu Rizvanbegovića i naposljetku šatre Kra­
jinu oko Banjaluke i Bihaća, gdje nije bilo carske vlasti još od 1832.
Ovamo u Krajinu dovedoše Omer-paši hercegovačkog Ali-pašu, na što
ga dade - starca od 80 godina - ubiti. Tako je potkraj aprila 1851. na­
pokon skršen otpor bosanskih feudalaca. Kad se Omer-paša vratio u
Sarajevo, otada stalno sjedište vezira, razdijeli Bosnu na šest okružja, a
ova na mudirluke ili kaže; okružjima je stajao na čelu kajmekam, u isto
vrijeme upravitelj i sudac, a mudirlucima mudiri kao upravitelji i kadije
kao suci. U Sarajevu je sjedio vrhovni sudac (mula). Osim toga je još
ukinut spahijski sistem i uvedeno novačenje za vojsku, ali agrarno pi­
tanje ostade netaknuto. Tada je (1850) osnovan u Sarajevu i austrijski
generalni konzulat, a taj je sve jače utjecao na pučanstvo; muslimani
su ga se više bojali od svoje vlade, a kršćani su gledali u njemu svoga
zaštitnika.
Okupacija Bosne i Hercegovine. Padom muslimanskih feudalaca
ojačaše, kao što je prirodno, kršćanski kmetovi. Jedno zbog nevršenja
sultanskih reforama, za koje su oni svakako znali, ali još više zbog ne­
riješena agrarnog pitanja i teških poreznih tereta, oni se sve to češće
i žešće bune. U prvi mah bili su glavni buntovnici pravoslavni Srbi, a
katolički su Hrvati mirovali. Naročito se dizala južna Hercegovina, po­
dupirana Crnom Gorom, tako da su ondje od pedesetih godina redovito
izbijali sada veći, sada manji pogranični sukobi. Tomu nisu pomogle ni
komisije što ih je sama Porta slala, ni one mješovite u kojima su sudje­
lovali zastupnici vanjskih vlasti - Austrije, Rusije, Francuske, Engleske
i Pruske (1861), a ni vrsno vladanje posljednjega odličnijeg vezira u
Bosni Topal Šerif Osman-paše (1860-1869), koji se mnogo brinuo za
materijalni i kulturni napredak zemlje. Sada se i Srbija stala upletati
u bosanske poslove, štaviše, knez Mihajlo Obrenović tražio je od sul­
tana da mu preda u carsko ime administraciju Bosne (au norm et pour
S. M. le Sultan), a istodobno je Hercegovini posvećivao najveću pažnju
novi crnogorski vladar knez Nikola. Razumije se d a je sve to izazivalo i
budnu pažnju Austro-Ugarske, koja je u takvim prilikama odlučila da
obje zemlje - ako ih već mora Turska izgubiti - uzme u svoju upravu. U
takvim je, dakle, prilikama buknuo u julu 1875. ustanak u Hercegovi­
ni, izazvan nemilosrdnim pobiranjem poreza. Malo prije toga došao je u
Dalmaciju kralj Franjo Josip I, a njegova prisutnost u blizini Hercegovi­
ne znatno je utjecala na katolike u toj zemlji, pa su se i oni pridružili us­
tanku pod vodstvom župnika don Ivana Musića. Malo kasnije pobune

5 Omer-paša Latas rođen je 1806. u selu Janja Gora, općina Plaški, kao sin nat-
poručnika. Zvao se Mihajlo Latas i svršio je u Gospiću vojničku školu. Potom je
dodijeljen stožeru (štopu) kao “kadet feljbaba”, ali je ubrzo odbjegao u Tursku,
poturčio se i svojom sposobnošću došao do ranga paše (generala).

492
 Povijest Hrvata

se kršćani i u bosanskoj Krajini (u augustu), kojom je prilikom sva sila

naroda prebjegla u Hrvatsku i Slavoniju. Budući da su svi pokušaji ev­
ropske diplomacije da se putem komisija učini kraj ustanku ostali bez
rezultata, došlo je najzad do rata između Srbije i Crne Gore s Turskom
(1875-1876), a zatim do rusko-turskog rata (1877-1878).
Kad se u Berlinu na kongresu uređivalo pitanje Balkanskog poluoto­
ka poslije rata, ovlastile su velevlasti na prijedlog Engleske Austro-Ugar-
sku da zaposjedne Bosnu i Hercegovinu i da u njoj preuzme upravu. Toj
su zadaći udovoljili generali Josip Filipović i Stjepan Jovanović. Prvi je
ušao u Bosnu preko Save kod Broda i zauzeo 19. augusta 1878. Saraje­
vo, a drugi još 5. augusta preko Dalmacije.
Obje su zemlje ostale okupirane sve do 5. oktobra 1908, kad je Fra­
njo Josip I proglasio manifestom njihovu aneksiju Austro-Ugarskoj Mo­
narhiji, a 20. februara 1910. dobile su svoj posebni ustav.

VII
KRATAK PREGLED POVIJESTI DUBROVAČKE REPUBLIKE

Literatura. - J. Chr. Engel, Geschichte des Freystaates Ragusa, Wien 1807

(prev. I. Stojanović, 1903, 21922, uz neke dopune i bilješke); K. Jireček, Dub­
rovnik, Ottuv slovnik naučny VIII, Prag 1894, str. 94-101; J. Nagy, Dubrov­
nik, Hrvatska enciklopedija V, 1945, str. 365-376; B. Stulli EJ III, 1958, str.
126-152 (s opsežnom bibliografijom izvora i literature, str. 151/2); Pregled
državnopravne historije Dubrovačke Republike, “Dubrovnik” II, 1956.
V. Foretić, Ugovor Dubrovnika sa srpskim velikim županom Stevanom Ne-
manjom i stara dubrovačka djedina, Rad JAZU 283, 1951; Dvije isprave za-
humskog kneza Dese o Mljetu iz 1151 g., Anali HI I, 1952; J. Modestin, Kritič­
ka potraživanja i pokušaj pragmatizovanja u području povjesti dubrovačke
od 1205 do 1331 godine, Zagreb 1891; Š. Ljubić, O odnošaju dubrovačke sa
mletačkom republikom tja do g. 1358, Rad JAZU 5, 1868; M. Rešetar, Dub­
rovačko veliko vijeće, “Dubrovnik” I, 1929; “Drugovi” mletačkih knezova u
Dubrovniku, NS 12, 1933; G. Čremošnik, Odnos Dubrovnika prema Mlecima
do g. 1358, NS 12, 1933; Dubrovačka kancelarija do godine 1300 i najstarije
knjige dubrovačke arhive, GZM 39, 1927, i Dodatak, ib. 41, 1929; Postanak
i razvoj srpske ili hrvatske kancelarije u Dubrovniku, Anali HI I, Dubrovnik
1952.
Š. Ljubić, O odnošajih medju Dubrovčani i Mletčani za ugar.-hrvatskog
vladanja u Dubrovniku, Rad JAZU 17, 1871; I. Mahnken, O dubrovačkim
vlastelinskim rodovima i njihovoj političkoj ulozi u XIV veku, IG 1955; V.
Foretić, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Starine JAZU 50, 1960; B.
Cvjetković, Dubrovnik i Ljudevit Veliki (1358-1382), Dubrovnik 1913; I. Bo­
žić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, SAN, 1952; B. Krekić, Dubrovnik i
Levant (1280-1460), SAN, 1956; Trgovačka društva u srednjovekovnom dub-
rovačko-levantinskom saobraćaju, Godišnjak FF u N. Sadu, IV, 1959; K. Ji­
reček, Die Bedeutung von Ragusa in der Handelsgeschichte des Mittelalters,
Almanach d. Wiener Akad. 44, 1899. (prev. B. Cvjetković 1915) ; M. Popović-
Radenković, Le relazioni commerciali fra Dubrovnik (Ragusa) e la Pugla nel
periodo Angioino (1266-1442), Archivio Storico per le Province Napoletane,
n. s. XXXVII, 1957; G. Čremošnik, Naša trgovačka društva u srednjem veku.
GZM 36, 1924; Novčarstvo u starom Dubrovniku, JNj IX, 1925; M. Rešetar,
Dubrovačka numizmatika I, SAN 1924; Početak kovanja dubrovačkog novca,

493
 Ferdo Šišić

Rad JAZU 266, 1939; V. Vinaver, Prilozi istoriji plemenitih metala, cena i nad­
nica (Srednjovekovni Dubrovnik), IG 1960; V. Foretić, Nekoliko pogleda na
pomorsku trgovinu Dubrovnika u srednjem vijeku, DP, 1952; D. Roller, Naša
prva manufaktura sukna u XV stoljeću u Dubrovniku, Ekon. pregled 1950;
Dubrovački zanati u XV i XVI stoljeću, Građa GPH 2, 1951. (usp. ocjenu J.
Tadića u HZ V, 1952); Agrarno-proizvodni odnosi na području Dubrovačke
republike od XIII-XV. stoljeća, Građa GPH 5, 1955; M Dinić, Dubrovačka sre-
dnjovekovna karavanska trgovina, JIČ III, 1937; Dubrovčani kao feudalci u
Srbiji i Bosni, IČ IX-X, 1959; I. Božić, Ekonomski i društveni razvitak Dubrov­
nika u XIV i XV veku, IG 1949.
J. Tadić, Organizacija dubrovačkog pomorstva u XVI veku, IČ I, 1948; O po­
morstvu Dubrovnika u XVI i XVII veku, DP, 1952; R. Samardžić, Podmladak
dubrovačkih trgovaca i zanatlija u XV. i XVI. veku, Zbornik studentskih struč­
nih radova, Beograd 1948; N. Mirković, Raguse and the Portuguese Spise
Trade, The Slavonic and East European Review XXI, 1943; M. Gecić, Dub­
rovačka trgovina solju u XVI veku, Zbornik FF u Beogradu 1955; V. Vinaver,
Dubrovačko-albanski ekonomski odnosi krajem XVI veka, Anali HI JAZU I,
Dubrovnik 1952; Kraj dubrovačke trgovine na Balkanu, IG 1956; Cene i nad­
nice u Dubrovniku XVIII veka, IČ IX-X, 1959; J. Luetić, O pomorstvu Dub­
rovačke republike u XVIII stoljeću, Dubrovnik 1959; V. Košćak, Dubrovačka
Republika prema Rijeci Senjskoj do osnutka konsulata, DP, 1952; S. Dimitri-
jević, Dubrovački karavani u Južnoj Srbiji u XVII veku, PI SAN 304, 1958.
Š. Ljubić, O odnošajih među republikom Mletačkom i Dubrovačkom od po­
četka 16. stoljeća do njihove propasti, Rad JAZU 53 i 54, 1880; Đ. Korbler,
Dubrovačka republika i zapadne evropske države, Rad JAZU 214, 1916; J.
Tadić, Španija i Dubrovnik u XVI veku, PI SKA 93, 1932; A. Vučetić, Dubrov­
čani na obrani svog teritorija i slobodne plovidbe prema Mlečanima početkom
XVII. vijeka, Glasnik Dubrovačkog uč. dr. Sveti Vlaho I, 1929; R. Samardžić,
Borba Dubrovnika protiv mletačkih pokušaja da unište njegovu nezavisnost
u XVII veku, DP, 1952; Dubrovnik i politička kriza uoči 1683 godine, IG
1959; V. Vinaver, Turska i Dubrovnik u doba španske invazije Jadranskog
mora (1617-1619), IG 1952; B. Cvjetković, Dubrovnik i Svete lige (1538. i
1570.), NS 2, 1922; Dubrovnik i Leopold I., Ljetopis JAZU 36, 1922; V. Koš­
ćak, Korespondencija dubrovačke vlade s Nikolom Frankopanom i Petrom Zri-
nskim, Zbornik HI JAZU I, Zagreb 1954; Korespondencija dubrovačke vlade
sa sjevernom Hrvatskom, Zbornik HI JAZU II, Zagreb 1959; G. Novak, Borba
Dubrovnika za slobodu 1683-1699, Rad JAZU 353, 1935; Dubrovačka diplo­
macija na mirovnom kongresu u Požarevcu, Šišićev zbornik, Zagreb 1929; V.
Vinaver, Dubrovnik i Turska u XVIII veku, PI SAN 331, 1960; B. Krizman, O
dubrovačkoj diplomaciji, Zagreb 1951; Diplomati i konzuli u starom Dubrov­
niku, Zagreb 1957; Ž. Muljačić, Prilog politici Dubrovnika za austrijsko-tur-
skog rata 1788/9, HZ VI, 1953; O strankama u starom Dubrovniku, Anali HI
JAZU VI-VII, Dubrovnik 1957-59; Stj. Antoljak, Konavoska buna u središtu
jednog dijela evropske diplomacije (1799-1800), Rad JAZU 286, 1952 (usp.
ocjenu J. Šidaka u HZ VI, 1953); L. Vojnović, Pad Dubrovnika I-II, Zagreb
1908; R. Samardžić, Veliki vek Dubrovnika, Beograd 1962.
J. Tadić, Dubrovački portreti I, Beograd 1948 (usp. ocjenu J. Ravlića u HZ
IV, 1951); J. Luetić, Pomorac i diplomat Vice Bune, Anali HI JAZU I, Dubrov­
nik 1952; Pomorac i diplomat Ivan Kaznačić, Dubrovnik 1954.

Razdioba. Povijest se Dubrovačke Republike dijeli u tri doba. Prvo

(bizantinsko) ide od početka do godine 1205, kada Dubrovnik bijaše
ponajviše pod vrhovnom vlasti Bizantinskog Carstva. Drugo (mletačko)
od godine 1205. do 1358. vrijeme je vrhovne prevlasti mletačkog dužda.

494
 Povijest Hrvata

Treće obuhvaća razdoblje od 1358. do 1808. i sačinjava doba samostal­

nosti, i to najprije pod protektoratom ugarsko-hrvatskih kraljeva (do
1526), a zatim pod prividnim turskih sultana (do 1684). To je doba
sjaja, moći i književne slave Dubrovnika, dok Francuzi ne učiniše naj­
zad kraj njegovoj stoljetnoj slobodi.
Postanak i položaj. Kolijevka je grada Dubrovnika Epidaurum (Epi-
davar dubrovačkih spomenika, danas Cavtat), po imenu sudeći grad
grčkoga postanka, ali se u izvorima navodi prvi put istom godine 47.
pr. n. e. za građanskog rata između Cezara i Pompeja sa čisto latinskim
žiteljstvom. Grad je opskrbljivao iz susjednih gorskih izvora pitkom vo­
dom dugačak vodovod, po kojem je onaj kraj, kojim je vodovod prolazio,
kasnije i prozvan Konavle (lat. Canalis, rom. Canale). Kad su Slaveni
u početku VII. st. razorili Epidaurum, odseliše se žitelji što su umakli
nožu i ropstvu kakvih desetak kilometara na sjever i utemeljiše na ka­
menom poluotočiću (ako ne otočiću još u to doba) podno brda prozvana
Sveti Srđ, nov grad Ragusium (rom. Ragusa1), kasnije prozvan Dubro­
vnik.2 Njegovo žiteljstvo bilo je isprva romansko, a istom od XII st. po­
činju se u njem isticati vremenom doseljeni susjedni Slaveni (Hrvati i
Srbi), koji već u XV st. podadoše gradu slavensko obilježje.

Geografski položaj Dubrovnika odlučno je utjecao na njegovu buduć­

nost jer se nalazio ondje gdje prestaje dalmatinsko otočje i gdje je mor­
ska pučina, idući od sjevera na jug, prvi put otvorena. Osim toga još je
značajno što je sva obala u njegovu susjedstvu razvedena, s dubokim za­

1 Na istočnoj obali Sicilije bijaše u srednjem vijeku također grad Ragusa.

2 Od staroslav. dq.br (dub) nastade dubrava i dubrova (šuma, gaj), a od toga daljim
izvođenjem sloga Dubrovnik. Pop Dukljanin ga označuje kao Sylvester. - [Usp. i Ž.
Muljačić, O imenu grada Dubrovnika, ZR XI, 1962.)

49 5
 Ferdo Šišić

tonima i prirodnim lukama, u prvom redu Gružem (Gravosa). Ali i kop­

nene su prilike bile veoma povoljne, jer su se ondje sastajali svi putovi
što su vodili iz gorovitog zaleđa, osobito iz Trebinja i današnje sjeverne
Crne Gore, štaviše, i područje rijeke Neretve imalo je zbog močvarnog
i nezdravog ušća svoje pravo i prirodno stjecište baš u Dubrovniku.
Dolinom pak Neretve vodili su glavni prometni putovi u Bosnu, Srbiju,
Bugarsku i dalje sve do Carigrada. Budući da je Dubrovnik u početku
imao veoma malo zemljišta u svojoj vlasti, a i to je, pored neznatne koli­
čine žita, rodilo, naročito uljem i vinom, to je on bio od iskona primoran
da se služi svojim geografskim položajem, baveći se ribarenjem i trgovi­
nom. Pri tom je imao pred očima jedino svoju materijalnu korist udeša-
vajući prema njoj i svoju politiku, tako da se vazda u pravo vrijeme znao
pokloniti jačemu, tobože kao “vrhovnom gospodaru”, radi čega i jest sve
do početka XIX st. sačuvao svoju nezavisnost.
Prvo doba (do 1205). U prvom je početku bio Dubrovnik grad bizan­
tinske Dalmacije, plaćajući za svoje vinograde i maslinike izvan grad­
skih zidina godišnji danak od po 36 zlatnika susjednim slavenskim
knezovi ma, zahumskom i travunjskom, na kojih su se zemljištu oni
nalazili; taj se danak zvao mogoriš (lat. magarisium). Izrijekom se Dub­
rovnik prvi put pominje 867, kad su ga Arapi (Saraceni) dulje vremena

i >4 v>«K 7\y\U

ItU ttH TuJ'

| " t k: »i
1‘ S l ** ' £ * < T U p. t * '* * 8 * v l*

» » U f Jit
P ' 7 1* r H ’ ** T » 4 T t \ > i T » * r*

j* * .* o tf » » • • » « w*
T » l U iHf -
u mi » t u# * ▼.« » » uuu
; ** ifi ><u»r« r»?’ kIfcf*T* -T*4*
■(M U*r**'*l»fYTMI*,*M**k'**‘
*r * "
‘ T « * ** J ^ M J*-l ‘ tV'H»A T » f li(4 « t t V J »u
ii 4 » 11 T i - » » » I| - T i 4 t V »- l i t(4 11 **
* 4 »1 h> i i t » ■ »*» »c-r K kXrt t
V * r ,»

Povelja bana Kulina Dubrovčanina (1189)

496
 Povijest Hrvata

uzalud podsjedali i najzad morali uzmaci ispred bizantinske pomoći. Za

ratovanja između careva Vasilija II i Samuila potkraj X i u početku XI
st. prepusti bizantinski car zaštitu nad Dubrovnikom mletačkom duž-
du Petru II Orseolu, koji godine 1000. primi poklonstvo grada. Ali već za
cara Romana III (1028-1034) opet su Dubrovčani bizantinski podanici i
sa svojim lađama pomažu bizantinskoj mornarici u ratu s Arapima. Ne­
kako potkraj XI st. postade dubrovačka biskupija (nasljednica epidavar-
ske) nadbiskupijom, pa tako se grad oslobodi svakoga stranog utjecaja
na svoje crkvene poslove.23 Kad se u južnoj Italiji smjestiše Normani,
Dubrovnik prizna njihovu vrhovnu vlast. U ratu što se vodio između ca­
ra Aleksija I Komnena i hercega Roberta Guiskarda3 Dubrovčani su bili
na normanskoj strani. Ali već po smrti Roberta Guiskarda Dubrovnik
se opet vrati pod vlast Bizanta pa se pod njegovom zaštitom znatno po­
digao, tako da ga arapski geograf Idrisi (oko godine 1135) opisuje kao
velik grad, a njegovi radini i hrabri žitelji imaju oveću mornaricu, kojom
se daju na daleka putovanja.4 Za rata između cara Manuela Komnena
i Venecije osvojiše Mlečani 1171. Dubrovnik, ali odmah ga i ostaviše.
Kad su poslije smrti Manuela Komnena u Bizantinskom Carstvu nastali
veliki meteži, priznavao je on od 1185. do 1190. ponovo vrhovnu vlast
normanskih vladara, a zatim se opet vrati pod bizantinsku do godine
1205. U to je doba Dubrovnik već toliko proširio svoje trgovačke veze sa
zaleđem i okolicom da se pokazala potreba za sklapanje posebnih ugo­
vora s tamošnjim vladarima i glavarima, tako s Kotoranima, sa srpskim
velikim županom Stefanom Nemanjom, s bosanskim banom Kulinom
(1189), s omiškim Kačićima i humskim knezom Miroslavom, bratom
velikog župana Stefana Nemanje; uz to su Dubrovčani ugovorali s istar­
skim gradom Rovinjem i talijanskim gradovima Pisom i Anconom.
Drugo doba (1205-1358). Kad su Mlečani i francusko-lombardski vi­
tezovi za takozvane četvrte križarske vojne (1204) osvojili Carigrad, sas­
vim su se promijenili politički odnosi na istoku. Bizantinsko je Carstvo
osim neznatna dijela bilo uništeno, a Venecija postade u taj čas prva
pomorska vlast na Sredozemnom moru. U to se doba (1205) Dubrovnik
podloži Mletačkoj Republici priznavši dužda vrhovnim gospodarom. Po
tradiciji tlačio je knez Damjan Juda dubrovačke građane i vlastelu tako
jako da su oni tobože sami pozvali Veneciju da ih spase. Otada je u Dub­
rovniku stolovao mletački knez (comes), počevši od 1237. imenovan na
dvije godine, ali potknez (vicecomes) i ostalo činovništvo bila su domaća

2a [Usp. bilj. 64 na str. 150.)

3 [Redak koji slijedi ispao je u prvom izdanju “Pregleda” prilikom preloma sloga
pa je tekst koji govori o odnosu Dubrovnika prema Normanima potkraj XI st.
izgubio smisao. Ovdje je taj redak unesen prema istovetnom tekstu u III dijelu
Šišićeve “Hrvatske povijesti”, 1913, str. 504.)
4 Idrisi (koji je živio na Siciliji) izrijekom kaže za Dubrovnik da je najjužniji grad u
“hrvatskom kraljevstvu”. - [Idrisijev podatak ne pruža još nikakav dokaz da je
Dubrovnik tada doista pripadao hrvatskom kraljevstvu, u sastavu kojega se nije
ni prije toga vremena nalazio. Usp. o starijoj povijesti Dubrovnika Šišić, O hrvat­
skoj kraljici Margareti, “Dubrovnik” I, 1929, i pos.]

49 7
 Ferdo Šišić

vlastela;5 također nije bilo u gradu ni mletačke vojske. Tješnja veza s

Venecijom za doba njezine najveće moći bila je za Dubrovnik od znatnog
utjecaja, jer je on u to vrijeme uredio svoju upravu, proširio zemljište i
udario sigurne osnove trgovini s Istokom.
Unutrašnja uprava uređena je posebnim statutom (1272). Istodobno
se od svoje volje podložio Dubrovniku otok Lastovo, dok su Dubrovčani
grad Ston i Stonski rat (poluotok Pelješac) kupili godine 1333. od bo­
sanskog bana Stjepana Kotromanića i srpskoga kralja Stefana Dušana
za gotove novce.6 Svoju pak trgovinu proširili su po moru do Tunisa,
Egipta, Sirije i Crnog mora, a trgovačke ugovore utanačiše ili obnoviše
s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom. I s Italijom je Dubrovnik
podržavao u to doba živahni promet, naročito s Anconom, Firenzom, Na-
puljem i Sicilijom. Najglavniji dio dubrovačke trgovine bijaše, u jednu
ruku, prevoženje istočnih sirovina na Zapad, a uvoženje zapadnih indu­
strijskih produkata na Istok. Za slobodno trgovanje po Srbiji Dubrov­
čani su plaćali od 1240. srpskim vladarima na dan sv. Dimitrija danak,
nazivan “srpski dohodak”, koji je s vremenom dosegao visinu od 2000
zlatnih perpera.7 Još su se Dubrovčani u to doba počeli živo zanimati
procvalim rudarstvom u Bosni, Srbiji i Bugarskoj, a i sam grad se znat­
no povećao i brojem žitelja porastao.
Treće doba (1358-1808). Zadarskim mirom od 1358. izgubila je Vene­
cija za po stoljeća sve otoke i gradove na istočnoj obali Jadranskog mora.
I tako prizna Dubrovnik na osnovi zasebnog ugovora 1358. protektorat
ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Ugarsko-hrvatski kralj primao je
od Dubrovčana godišnji danak od pet stotina dukata, a u ratu su ga
pomagali na moru, dok se u njihove unutrašnje poslove nije nimalo mi­
ješao. U političkim poslovima od općega državnog interesa bio je Dubrov­
nik doduše podređen hrvatsko-dalmatinskom banu, ali samo prividno,
jer zapravo bijaše sasvim slobodna republika, ravna svojim talijanskim
družicama.
U to se doba dogodiše znatne promjene u dubrovačkom ustavu. U
početku je vladanje u Dubrovniku bilo uglavnom demokratsko, jer je
skupština (consilium generale), na koju se sastajao sav narod, bila glav­
no zakonodavno tijelo. Tek poslije sve je više jačalo plemstvo, a puk

5 [Knez je u XIII st. imao veću vlast negoli Veliko vijeće dubrovačke vlastele: njegove
je članove imenovao zajedno s Malim vijećem koje je sam svake godine sastavljao.
U javnim poslovima nije ga zastupao vicecomes (“ban”) nego njegova dva “druga”
(s o d i, m ilite s c o m it is ) koje bi doveo iz Venecije.)
6 [Ston i Stonski rat (Pelješac) Dubrovčani su kupili od Stefana Dušana koji mu je
tada (1333) bio neposredni gospodar, a Stjepan II Kotromamić koji je u to vrijeme
već ovladao susjednim Zahumljem i ugrožavao Ston, potvrdio je, uz godišnji da­
nak, ovu kupnju.)
7 [Konačnu visinu “srpskog dohotka” Šišić je 1913. kao i u 1. izdanju “Pregleda”
(1916) naveo u iznosu “od današnjih 10.000 kruna”, tj. austrijskih. S obzirom
na to i nemogućnost da se vrijednost bizantske zlatne perpere izračuna danak u
dinarima, unio sam iznos u perperama. Za usporedbu neka posluže svote drugih
danaka koje Šišić ovdje spominje: zahumski je mogoriš iznosio 60 perpera, a “ston­
ski dohodak” 500.]

498
 Povijest Hrvata

(plebs) je najzad od državne uprave ukinućem skupštine uklonjen (oko

1395); sve njezine poslove preuze Velje vijeće, pa tako Dubrovnik pop­
rimi značaj patricijske republike. Otada je sav državni život Dubrovnika
bio usredotočen u kneževskom dvoru, sagrađenom potkraj XIV stoljeća.
Ovdje se skupljalo Velje vijeće (consilium maius) sastavljeno od svih ne-
poročnih gradskih plemića, starijih od dvadeset godina. Velje vijeće stva­
ralo je zakone i biralo općinsko činovništvo, poglavito članove Vijeća
umoljenih (consilium rogatorum), u početku njih šest, kasnije dvadeset
četiri, a napokon četrdeset i pet plemića, i to doživotno. Vijeće umo-

IL
R E G N Q
DE GLI SLAVI
HOGGI C O R R O T T A M E N T E
D E T T I S C H I A V O M I.
H I XT O R I A
Dl DON MAVRO O R B I N I RAVSEO
4 3 5 A T E M F . I I T t * * E.
><UU*«a»t«6 t t d t f i h * 4; an al f a f fu -m -J tS iU k -
g « A l A VA.<»L /■W.ac*«n<R . * i t ’
i i A n i i i i li .c tiiiO t& ti
ir t h ir liit . '.iu a ' » h i m i U ' m k
l + t m t x a U 'f S t
tu , c w a i »/- KWO, turu, iuu«u, M viaua.

P. G ia c o m e tti, p o p r s je M ih a M a v r o O rb in i, II r e g n o d e g li S la v i, 1 6 0 1 .
P r a c a to v ić a , d u b r o v a č k o g p o m o r c a i - P r v a h is to r ija J u ž n ih S la v e n a iz p e r a
tr g o v c a (1 6 3 8 ), u K n e ž e v u d v o r u D u b r o v č a n in a , o p a ta b e n e d ik tin s k o g
s a m o s ta n a n a M lje tu

ljenih se sastajalo po dva puta na sedmicu, vijećalo je o zakonima što će

ih predložiti Veljem vijeću i obavljalo sudačke poslove. Kao izvršujuća
vlast biralo je ovo vijeće umoljenih Malo vijeće (consilium minus), sasta­
vljeno od sedam članova, koje bi sudilo činovništvu i izabiralo između
sebe kneza. Knez (rector) birao se od 1358. samo na mjesec dana, a bija­
še više reprezentant negoli pravi vlastodržac. Oblačio je na sebe mantiju

49 9
 Ferdo Šišić

od crvenog damasta (toga), crvene čarape i crvene cipele. Samo u služ­

benim poslovima smio je za vrijeme svoga kratkoga kneževanja ostaviti
dvor, a i tada samo u pratnji Malog vijeća i posebne glazbe. Kneževska
čast, kao i sve ostale, bile su besplatne, dakle počasne službe. Stalne
vojske u Dubrovniku nije bilo; tek su kaštelani pazili na pojedine utvrde
s određenom četom stražara. Dakako, u potrebi se Dubrovnik ispoma-
gao plaćenicima.
Za protektorata ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji su svi redom, obič­
no prilikom stupanja na prijestolje, potvrdili ugovor što g a je kralj Lu-
dovik I sklopio s Dubrovnikom, podiže se on do najvišeg stepena snage
i sjaja, naročito u prvoj polovici XV stoljeća. U to je doba Dubrovačka
Republika imala najširi teritorij i najvećma razgranjenu trgovinu i in­
dustriju. Sam grad brojio je oko 40.000 stanovnika, a imao je do trista
trgovačkih brodova, koji su plovili do Španije i Engleske, štaviše, dub­
rovačkih mornara bilo je i na Kolumbovim putovanjima. U gradu su bile
podignute državnom potporom radionice sukna, boja i sapuna, a lijeva­
la su se zvona i topovi. Na glasu bijahu još radovi od gvožđa (“dubrovač­
ke brave”), pa od starine još čuveno zlatarstvo i kožarstvo. I znanosti su
se gajile, a prvi čuveniji učitelj u gradu bijaše Filip de Diversis iz talijan­
ske Lucce, koji je 1440. opisao Dubrovnik i život u njemu. Istodobno se
proširi dubrovački teritorij novim tečevinama, sjedne strane, sasvim do
Stona (1399) a, s druge, po Konavlima do blizu Herceg-Novoga na ulazu
u Boku Kotorsku (1427). Radi Konavla došlo je s hercegom Stjepanom
Vukčićem Kosačom do rata koji se najzad svrši sretno po Dubrovnik. U
to su doba Dubrovčani stekli još i otok Mljet, na kojem se nalazio čuve­
ni benediktinski samostan.
Kad su se Turci počeli širiti po Balkanskom poluotoku, stadoše im
se Dubrovčani veoma oprezno i vješto približavati. Prvi ugovori padaju
odmah poslije nikopoljske bitke (1396), a kad propade Srbija (1459), Dub­
rovnik se obaveže sultanu na godišnji danak od 500 dukata. Uskoro po­
tom (1482) postadoše Turci jedini dubrovački susjedi, na što je godišnji
danak povišen na 12.500 dukata, a tako i ostade do pada Republike. Za
sve to vrijeme Dubrovčani su i nadalje slobodno trgovali po Balkanskom
poluotoku gdje su imali svojih trgovačkih kolonija, ne samo po Bosni,
Hercegovini, Srbiji i Albaniji, nego i u Sofiji, Trnovu, Plovdivu, Drinopolju
i Carigradu. U takvim je prilikama protektorat ugarsko-hrvatskoga kra­
lja nad Dubrovačkom Republikom potkraj vladanja Matijaša I Korvina
upravo prestao, pa čak se ni mohačka katastrofa nimalo ne kosnu Repub­
like; ona je samo izmijenila svoga prividnoga “vrhovnog gospodara”.
Valja priznati da su Dubrovčani u to doba veoma vješto, ali i teško
spasili svoju slobodu. Od rata s hercegom Stjepanom Kosačom sve do
pada Republike, Dubrovnik nije pod svojim zidinama vidio neprijatelja.
U doba velikih ratova s Turcima bijaše Republika sv. Vlaha oaza mira,
slobode i lične zaštite, kakve na daleko i široko nije bilo na Balkanskom
poluotoku. To vazda i bijaše ponos Dubrovčana (Gundulić u “Dubrav-
ci”). Jedino je Republika drhtala pred Mlečanima jer su oni često bili u
njihovu susjedstvu u ratu s Turcima, šireći svoje gospodstvo po Dalma-

500
 Povijest Hrvata

čiji: ali ipak Dubrovnik sretno mine svaka neprilika. Sa španjolskom

monarhijom živjeli su Dubrovčani također u dobroj slozi; oni su joj čak,
unatoč svojim vezama s Turcima, pomogli brojnim lađama kad je car
Karlo V udario (1535) na Tunis.
U to je doba Dubrovnik brojio oko 8000 kuća, a na čitavom teritoriju
Republike bijaše oko 50.000 žitelja.8 Napredak što ga pokrenuše živah­
ni trgovački poslovi, pa trajni mir, probudiše u Dubrovčana, po talijan­
skom uzoru, veliko zanimanje za književnost, naročito za pjesništvo
na latinskom i hrvatskom jeziku. Ali od XVI st. počeše sve više opadati
trgovački poslovi, a razlog je toj pojavi isti kao i u Veneciji i ostalim ta­
lijanskim primorskim gradovima. Otkrićem Amerike i pomorskog puta
u Indiju preneseno je težište evropske trgovine na Atlantski ocean. To
polagano propadanje uvelike pospješi iznenadni užasni potres 6. aprila
1667, za kojeg pogibe pod gradskim ruševinama oko 4000 ljudi. Pos­
lije te katastrofe grad se doduše opet pridignu, ali nikad više do starog
sjaja, ni u trgovini, ni u književnosti. U takvim prilikama zadesi ga pad
Mletačke Republike, pa okupacija austrijska i francuska. Francuzi su
Požunskim mirom (1805) dobili svu Dalmaciju i Boku Kotorsku; jedini
teritorij Dubrovačke Republike prekidao je kopnenu vezu među njima.
Zato Napoleon naloži svojim generalima da bez pitanja zauzmu Dubrov­
nik. I zaista, 25. maja 1806. uđe general Lauriston u grad i podiže na
gradskim zidinama francusku zastavu, a 31. januara 1808. proglasi car
Dubrovačku Republiku ukinutom. Tim činom prestade mnogovjekovna
sloboda Dubrovačke Republike. U francuskoj vlasti Dubrovnik ostade
do 1814, kad u grad uđe austrijski general Milutinović. Od toga je časa
Dubrovnik sastavni dio Kraljevine Dalmacije sve do propasti Austro­
ugarske Monarhije.

8 [Prema G. Gelcichu, Delle istituzioni marittime e sanitarie della Repubblica di Ragu-

sa, 1882, u gradu Dubrovniku bilo je u XVI st. vjerojatno oko 25.000 stanovnika.
Međutim, čini se daje i taj broj previsok. Prema računu Z. Šundrice, Popis stanov­
ništva Dubrovačke Republike iz 1673/74. godine, Arhivski vjesnik 2, 1959, u po­
pisanim je područjima bilo 19.272 stan., a “kad se ovom broju... doda približan
broj stanovnika nepopisanih područja, naime grada Dubrovnika, Stona, Lastova,
Mljeta, pa Lokruma i Bosanke, izlazi daje Dubrovačka Republika 1673/74. godi­
ne imala 22.151 stanovnika”. To je, doduše, bilo nedugo poslije katastrofalnog
potresa 1667. Uza sve to zacijelo je najbliži istini Šundričin zaključak da “i u doba
najvećeg ekonomskog uspona, Dubrovačka Republika nije mogla imati više od 35-
40 tisuća stanovnika” (str. 427).)

501
 Ferdo Šišić

KRONOLOŠKI PREGLED DOGAĐAJA ČETVRTOG DOBA

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1791 Hrvatsko plemstvo odriče se upravne i

financijske samostalnosti Hrvatske
1792 Madžarski jezik uvodi se kao
neobvezatni predmet u hrvatske škole 1792. Francuska naviješta
rat Austriji i Pruskoj
1794. Urota Ignjata
Martinovića
1797 Mletačka Dalmacija i Istra 1797. Propast Mletačke
dolaze pod Austriju Republike. - Mir u
Campo-Formiju
1805 Požunski mir. Dalmacija i Istra
dolaze pod vlast Napoleona I
1806 Francuska vojska zaposjeda Dubrovnik
1808 Kraj Dubrovačke Republike
1809-13 Ilirske provincije
1827 Hrvatski sabor uvodi madžarski jezik 1825-27. Ugarski sabor
kao obvezatni predmet u škole
1830 Lj. Gaj, Kratka osnova horvatsko-
-slavenskoga pravopisanja. - J.
Kušević, De municipalibus juribus...
- P. Štoos, Nut novo leto...
1832 J. Drašković Disertatia... - J. Derkos, 1831-32. Husein-kapetan
Genius patriae... Gradaščević
1835 Novine horvatske, Danica horvatsko- 1835. Umro car Franjo I
-slavonsko-dalmatinska
1836 Gaj uvodi u svoje novine ilirsko ime 1836. Pogibija Smail-age
i novi pravopis Čengića
1838 Ilirska čitaonica u Zagrebu 1839-40. Ugarski sabor
1841 Postanak političkih stranaka
u Hrvatskoj
1842 D. Rakovac, Mali katekizam za
velike ljude
1843 Zabrana ilirskog imena i grba 1843-44. Ugarski sabor
1845 “Srpanjske žrtve”
1847 Hrvatski sabor proglašava narodni 1847-48. Ugarski sabor
jezik “diplomatičkim”

502
 Povijest Hrvata

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1848 23. III J. Jelačić imenovan banom 1848. Revolucija u Parizu,

- 25. III Narodna zahtijevanja Beču, Milanu, Berlinu
- 25. IV Banov proglas o ukinuću tlake, 31. V - 12. VI Slavenski
crkvene desetine i urbarijalnih kongres u Pragu - 12. VI
podavanja - 5. VI sastanak Napadaj gen. Hrabowskog
hrvatskog sabora na Sr. Karlovce - 2. XII
7. IX Ban naviješta rat peštanskoj Franjo Josip I
vladi; 11. IX prelazi s vojskom Dravu
1849. Oktroirani ustav (4.
III) - Kapitulacija
madžarske vojske kod
Vilagosa (13. VIII).
1851-60. Bachov
apsolutitizam
1850-52. Omer-paša Latas
u Bosni
1859 Smrt bana Jelačića 1859. Poraz austrijske
vojske kod Magente i
Solferina
1860. Oktobarska diploma
1861 Hrvatski sabor; pojava triju stranaka. 1861. Februarski patent
- Narodna stranka u Dalmaciji
1862-65 I. Mažuranić kancelar. - Samostalna 1866. Rat s Pruskom;
narodna stranka. poraz austrijske vojske
kod Sadove.
1867. Austrijsko-ugarska
nagodba
1868 Hrvatsko-ugarska nagodba.
- “Riječka krpica”.
1870 Pobjeda Narodne stranke u Dalmaciji 1870-71. Vlada grofa K.
na izborima za zemaljski sabor. Hohemvarta. - Rat
- “Naša sloga” u Trstu. francusko-pruski.
Njemačko carstvo.
1871 Manifest Narodne stranke
protiv nagodbe.
Rakovička buna (E. Kvaternik).
1872 Smrt Lj. Gaja
1873 Revizija hrvatsko-ugarske nagodbe.
Iv. Mažuranić ban (do 1880).
1874-75 “Radnički prijatelj” (Zagreb) 1875. Ustanak u Bosni i
Hercegovini.

503
 Ferdo Šišić

Godina Hrvatska Ostale zemlje

1878. Berlinski kongres;

okupacija Bosne i
Hercegovine.
1881 Ukinuće Vojne krajine i njezino
priključenje Hrvatskoj. - “Davidova
škola”. - Neodvisna narodna stranka.
1883-03 D. Khuen Hedervary ban.
- Uspon Stranke prava.
1890 Proslava 1. maja u Zagrebu.
1892 “Sloboda”
1894 Socijalnademokratska stranka
za Hrvatsku i Slavoniju.
1895 Nastup mlade generacije
(naprednjaci). Stjepan Radić.
1896 Smrt A. Starčevića.
1903 Narodni pokret u Hrvatskoj. 1903. Sukob između
- Politika “novoga kursa”. madžarske opozicije i Beča.
1904 Hrvatska seljačka stranka.
1905 Riječka i Zadarska rezolucija.
- Hrvatsko-srpska koalicija.
- Smrt. J. J. Strossmayera
1906-07 Koalicija na vlasti.
1907 Željezničarska pragmatika.
1908-09 Veleizdajnički procesi. 1908. Aneksija Bosne i
- F. Šupilo napušta Koaliciju. Hercegovine.
1910 N. Tomašić ban; pakt s Koalicijom. 1910. Bosansko-hercego-
- Izborna reforma. vački sabor. - Atentat
B. Žerajića.
1911-12. Talijansko-turski rat.
1912. Prvi balkanski rat.
1912 Ban i komesar SI. Čuvaj. 1913. Drugi balkanski rat.
- Revolucionarna omladina;
atentat L. Jukića.
1913 Komesar i ban I. Skerlecz. 1914-18. Svjetski rat.
1917. Februarska i oktobar­
ska revolucija u Rusiji.
1918 29. X Hrvatski sabor prekida
državnopravnu vezu s Ugarskom
i Austrijom. - Država SHS.
1. XII Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca.

504
PRILOZI
 FERDO ŠIŠIĆ1

Rodio se 9. III 1869. u Vinkovcima; otac mu je bio krajiški časnik-

inžinjer, starinom možda iz Grblja, a majka porijeklom Njemica. Svu je
školsku izobrazbu stekao u Zagrebu i samo je tri semestra proveo na
sveučilišnim naucima u Beču. Pošto je ove 1892. svršio, služio je na
srednjim školama u Gospiću (1892-93), Zagrebu (1893-94) i Osijeku
(1894-1902). Godine 1900. doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu di­
sertacijom Zadar i Venecija od 1159. do 1247. (Rad JAZU 142), a 1902.
habilitirao je raspravom o Mihi Madijeuu de Barbezanis (Rad JAZU 153),
pa je imenovan privatnim docentom za hrvatsku povijest XII-XIV st.
(do 1409); s tim u vezi premješten je na gornjogradsku gimnaziju u
Zagrebu, a uskoro zatim ušao je kao dopisni član u Jugoslavensku aka­
demiju. Izborom za suplenta hrvatske povijesti 1906. prijeđe sasvim na
sveučilište, gdje potkraj iste godine postane izvanredni i zatim 1909. re­
dovni profesor, a 1910. izabere ga i Akademija za pravog člana. U to je
doba nastojao da uđe i u aktivni politički život, pa je 1908-11. zastupao
vinkovački kotar u hrvatskom saboru. Kako je sabor, izabran 1908, bio
odmah i odgođen, te je mogao započeti radom tek 1910. - poslije spora­
zuma Hrvatsko-srpske koalicije s banom N. Tomašićem - Šišić nije mo­
gao razviti veće političke djelatnosti. Premda gaje sabor 23. V 1910. kao
člana Koalicije izabrao i zastupnikom u zajednički ugarsko-hrvatski sa­
bor, on je poglavitu brigu posvetio pitanjima školstva (zanimljiv je govor
održao za proračunske rasprave 12. IV 1910). Dok su odnosi između
Koalicije i bana postajali s vremenom sve nesnošljiviji, Šišić se s nekim
zastupnicima iz Slavonije približio banu. U Listopadu 1910. kandidirao
je izvan stranaka, ali na programu Koalicije, i - nakon što se kandidat
Koalicije dr G. Gaj povukao u njegovu korist - bio je izabran relativnom
većinom. Kada je između Koalicije i bana došlo do otvorenog sukoba, on
se sasvim priklonio Tomašiću i postao tajnik Stranke narodnog napret­
ka, koju je ban u srpnju 1911. osnovao. Uoči novih izbora u prosincu
te godine, Šišić je napustio bana, a s njime i svaku političku djelatnost.
Oportunističko gledište, koje je kroz to vrijeme zastupao, nije međutim
u biti nikad odbacio, pa je ono ostavilo jakih tragova u njegovu pisanju

1 Ovaj je tekst, zamišljen kao nekrolog, trebalo da izađe u Vjesniku Državnog arhiva
u Zagrebu za g. 1945, ali do toga tada nije došlo. - O životu i radu F. Šišića pisa­
li su M. Barada u Alma Mater Croatica III, 1939-40, str. 221-224 (In memoriam
nuper defuncti professoris dr. Ferdinand Šišić) i V. Novak u Ljetopisu JAZU 54,
1949, str. 362-430 (Ferdo Šišić). Potonji prilog obiluje dragocjenim podacima o Ši-
šiću kao čovjeku i historičaru. Na str. 430-443 dodata mu je bibliografija Šišićevih
radova, dotada najpotpunija, ali s dosta nedostataka.

507
 Ferdo Šišić

i odnosu prema značajnim političkim i narodnim pitanjima. Od zimskog

polugodišta 1937/38., on se zbog bolesti morao gotovo sasvim odreći
nastavničkog rada, a 29. VII 1939. bio je i umirovljen. Još pri kraju te
godine radio je u arhivima u Beču i Pešti, ali je tada naglo klonuo i 21.
I 1940. umro u Zagrebu.13
U razvoju hrvatske historiografije, Šišić je utisnuo svoj pečat razdob­
lju od prvoga do drugoga svjetskog rata; u to doba doista ju je predsta­
vljao po širini svoga znanstvenog interesa i opsegu svoga stvaralačkog
rada Njegov učitelj i prethodnik na sveučilištu T. Smičiklas - kome Šišić,
prema vlastitom priznanju, ima da zahvali “svoj metodički odgoj, kao i
ljubav spram narodne prošlosti” (1914) - umro je doduše 1914, ali mu
glavna djela pripadaju razdoblju, u kojem su I. Kukuljević (1889) i F.
Rački (1894) udarali temelje našoj modernoj historiografiji. Iduće je raz­
doblje obilježio svojim imenom Vj. Klaić, koji je još 1922. objelodanio pos­
ljednji “snopić” svoje nedovršene Poujesti Hrvata. Premda je mnogo pisao
sve do smrti (1928), ipak je najznačajnija djela stvorio prije 1914.
Do toga se vremena Šišić već potpuno izgradio, znanstveno i idejno.
Kad je 1892. završio sveučilišne nauke, odmah je marljivo surađivao u
“Viencu”, “Prosvjeti” i “Nadi” (Sarajevo), a zatim, od 1896, u glasilima
različitih znanstvenih ustanova, naročito u Vjesniku kr. zemaljskog ar-
kiva, od njegova pokretanja 1899. do 1912. Isprva se bavio hrvatskom
poviješću u kasnijem srednjem i u novom vijeku; do 1904. obrađivao je
poglavito XIV i XV st., ali g a je znala privući i pustolovna ličnost Franje
bar. Trenka (1900). Od 1904, kada je javnosti predao raspravu o tobož­
njem kralju Slavcu (tada ga je još nazivao Slavićem), sve se više udubljuje
u doba narodnih vladara, ali uz to proširuje svoj znanstveni interes na
daljnje vremenske odsjeke i već 1905. poduzima prvi pokušaj da prošlost
hrvatskog naroda prikaže u cijelosti. Ta gaje težnja zacijelo navela da pro­
uči i doba Narodnog preporoda, pa 1909. počinje široko zasnovanom, ali
nedovršenom raspravom o Jelačiću niz radova i s toga područja.
Prirodna je posljedica takvog načina rada da on ne može biti u
svemu sustavan i da se uglavnom obraća povijesnim pojavama koje su
najupadljivije. Cjeloviti prikaz hrvatske povijesti, koji je Šišić smatrao
svojom životnom zadaćom, nije pokročio dalje od godine 1205. Kako
njegova Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1944) pokazuje
očite tragove stvaralačke moći u opadanju, a zbog mnogih nedostataka
u bilješkama ne može u svemu zadovoljiti ni potrebe znanosti, ostaje
njegovim životnim djelom Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara
(1925). Genetički pravac u razvoju naše historiografije uspeo se njome
do vrhunca; na širokoj podlozi povijesnog zbivanja, koje je i u formal­
nom pogledu dobilo dostojan izražaj, mogao je baš u tom djelu potpuno
otkriti svoje vrline i svoje slabosti. Premda je u njemu obuhvatio rezul­
tate svega prethodnog rada i u mnogome dao konačan oblik vlastitim

la Šišićeva ostavština, s velikim brojem rukopisa i s preko 4000 pisama, pohra­

njena je u Arhivu JAZU. Djelomičan uvid u pisma dao je J. Erceg, Bilješke o
Šišićevoj korespondenciji, Arhivist IV, 1954.

508
 Povijest Hrvata

spoznajama, ipak u nekim, za razumijevanje hrvatske povijesti bitnim

pitanjima kao i u traženju njezina “smisla” nije tom prilikom nipošto iz­
rekao posljednju riječ. U užem znanstvenom smislu dopunjuje to djelo
Priručnik izvora hrvatske historije (1914), koji je, prema prvotnoj zamis­
li, ostao na žalost samo torzo; taj bi se gubitak mogao donekle nadokna­
diti štampanjem Šišićevih sveučilišnih predavanja o vrelima i piscima
hrvatske povijesti.
Ne zadržavajući se mnogo na XIII stoljeću, Šišić je u više rasprava
kritički osvijetlio ili svojim prikazom oživio neke pojave i događaje u
XIV st. i na početku XV stoljeća. Tome vremenu pripada Vojvoda Hrvoje
Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1902), jedan od njegovih uzornih rado­
va i uz to njegov najvredniji prinos povijesti Bosne. Doba Anžuvinaca,
kad su se polagali temelji za naš razvitak kroz stoljeća, napose u druš­
tvenim odnosima, Šišić nije sustavno obradio; to više valja istaći mar
D. Grubera, premda se u njegovu minucioznom i suhom redanju pojedi­
nosti gube velike razvojne linije i nestaje plastičnost prošlih zbivanja. Iz
XV st. Šišićevu je pažnju privukla samo katastrofa na Krbavskom polju
(1493); svoj mladenački prikaz iz 1893. - kojim radom, kako s pravom
konstatira V. Novak, “započinje ozbiljniji stvaralački stadij u Šišićevu
početnom razdoblju” (376) - potkrijepio je još na kraju života lijepo ure­
đenom zbirkom izvora u Rukoveti spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu
i o borbama Hrvata s Turcima (1936).
Svojim Hrvatskim saborskim spisima (1912-1919) omogućio je, dodu­
še, da se bolje upozna razdoblje od 1526-1630, ali se u raspravama zadr­
žao samo na izboru Ferdinanda I Habsburgovca (posljednji put 1927),
seljačkoj buni Matije Gupca (naročito 1923 u Jug. Njivi VII/I) i cjelovi­
tom prikazu bečkih centralističkih nastojanja, koji je 1939. objelodanio
pod naslovom Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda I (Rad
JAZU 266). Spomenuti su događaji i pojave od osnovnog značenja za
povijest hrvatskog naroda poslije mohačkog razboja, ali svekoliko povi­
jesno zbivanje u prvih stotinu godina habsburške vladavine iscrpljuju
samo manjim dijelom. Osim starijih rasprava M. Mesića ostaje dakle
temeljnim djelom za to razdoblje do 1608, kao i za cijelo XV stoljeće,
Klaićeva Povjest Hrvata (II/2 i 3, III/1, 1901-1911), iako joj nesumnjivu
vrijednost oslabljuje činjenica, što je do nas došla bez znastvenih bi­
lježaka. Iz XVII i XVIII stoljeća - razdoblja koje je na podlozi novih gos­
podarskih, društvenih i kulturnih tekovina najpresudnije utjecalo na
sav kasniji razvoj uže Hrvatske - privukle su Šišića samo urota Petra
Zrinskoga i pojava baruna Trenka. Ni jedne se teme nije toliko puta
prihvaćao kao Urote, kojoj je posvetio i svoj prvi štampani prilog (1892),
ali ju je najpotpunije opisao u zborniku Posljednji Zrinski i Frankopani
na braniku domovine (1908). U tom opisu ima dramatske snage i dob­
rih psiholoških karakteristika; pravu životnost, međutim, dobiva tek
tada, ako ga unesemo u okvir one svagdašnjice, kakvu otkrivaju spisi
o zapljeni urotničkih imanja ili - na žalost nedovršen - “Knez Lenard,
kaptoloma zagrebečkoga kramar” od J. Matasovića (Nar. Starina sv. 28.
29, 32-35).

509
 Ferdo Šišić

S likom cara Josipa II prilazi Šišić odsjeku hrvatske povijesti koji mu

je osim doba narodnih vladara bio najmiliji, a za njegove poglede na kas­
niji razvoj hrvatskog naroda svakako odlučan. Nedovršenu raspravu
u kojoj je pod naslovom Ban Jelačić (Savremenik IV, 1909) prikazao
događaje od 1790. do 30-ih godina XIX st., s neznatnim je izmjenama
preštampao i nastavio do 1847. u trećem dijelu svoje Hrvatske povijesti
(1913). Na to se razdoblje i kasnije više puta navraćao, ali je uglavnom
ponavljao ono što je već 1913. dao na osnovu arhivalnog studija i s
dobrim poznavanjem općenitih razvojnih smjernica. Prirodno je da je
hrvatski narodni preporod, koji se najprije izrazio u jezičnoj borbi, mo­
rao u prvom redu biti predmet književnopovijesnog proučavanja, i da
je baš F. Fancev (1933) kao književni povjesničar jasno uočio domaće
korijenje iz kojega je čitav pokret izrastao. Šišić je toj spoznaji i sam
prinio neke značajne podatke o počecima naših novina, pa ju je najprije
na češkom jeziku (1936)2, a zatim 1937. u Ljetopisu JAZU (O stogodiš­
njici ilirskoga pokreta) umio kao historičar i pravilno ocijeniti: domaće
je korijenje potjeralo mladicu u prilikama i pod utjecajem suvremenoga
općeevropskog razvoja. Uza sve to ipak je precijenio značenje francuske
vladavine za naše narodno buđenje; o toj je epizodi od 1919. dalje češće
1 opširno pisao, ali zaokružena prikaza o njoj nemamo ni danas.
Po svom poznavanju izvorne građe i osjećajnom stavu, Šišić je imao
sve preduvjete da izradi toliko potrebne monografije o glavnim predstav­
nicima preporodnog razdoblja. Njegova namjera, da još 1909. prikaže
ličnost bana Jelačića, ograničila se zbog nerazmjerno zamišljena uvoda
na spomen u naslovu rasprave, a i kasnije je rasvijetlio tek Jelačićevo
imenovanje za bana (1923 i 1937). O Gaju je na kraju života objeloda­
nio dva temeljna priloga, u kojima je utvrdio njegovo porijeklo (1939) i
tok školovanja u domovini (1938),3 ali osjetljivo pitanje njegova odnosa
prema knezu Milošu, koje gaje politički i moralno pokopalo, nije objas­
nio (nedovršena rasprava Knez Miloš u Zagrebu 1848, Jug. Njiva VIII/I,
1924)4.
Istu je sudbinu doživjela i ličnost biskupa Strossmayera, koga je 1921.
(J. Štrosmajer i južno slovenska misao, I, čir.) zasnovao u istom okviru
- donekle i s jednakim tekstom - kao Jelačića, ali je u radu zapeo na pri­
kazu općenitih prilika do 1836. Osim nekih manjih prinosa uspio je sa­
mo urediti arhivsku građu, kojom je svojem nastavljaču znatno olakšao

2 “Vznik a obecna charakteristika illyrskeho hnuti”, Československo-jihoslovanska

revue VI, Praha 1936.
3 Članak o Gaju koji je pri kraju života napisao za češki zbornik “Tvurcovi dijin”
(Stvaraoci historije) IV, 1936, str. 270-278, Šišić je ograničio na razdoblje Gajeva
života i djelatnosti do 1836.
4 Završetak te rasprave koji se prije desetak godina još nalazio u Šišićevoj ostavštini,
tada još nesređenoj, zajedno s otisnutim dijelovima te rasprave, nestao je prije
konačnog sređivanja ove goleme ostavštine. Kako se iz sačuvanih bilježaka za tu
raspravu može vidjeti, Šišić je bio uvjeren u Gajevo “pumpanje novaca” od pritvo­
renog kneza Miloša. Prema usmenom saopćenju pok. prof. Milana Preloga piscu
ovih redaka, ta ga je činjenica upravo i potakla da u posljednji čas odustane od
štampanja završnog teksta u kojemu bi morao osuditi Gaja.

510
 Povijest Hrvata

posao: Korespondenciju Rački-Strossmayer ( 1928-1931) i 1. svezak Stro-

ssmayerovih Dokumenata i korespondencije iz vremena od 1815. do
1859. (1933).5 Po svojoj bogatoj sadržini i savjesnosti, kojom je uređe­
na, prva zbirka ulazi među najznačajnija izdanja vrela za povijest hrva­
tskog naroda uopće.
Ona otvara dublje poglede u razdoblje koje je slijedilo poslije prepo­
rodnog doba i kojem je Šišić posvetio razmjerno najmanje pažnje. Me­
đutim, rasprave, koje je na početku 20-ih godina objelodanio u “Jug.
Njivi”, svjedoče o njegovu nastojanju da cjeloviti prikaz hrvatske povijes­
ti nastavi ondje gdje g a je g. 1913. prekinuo. Taj je prikaz ostao u stvari
nepotpun; umjesto 4. knjige, koja je trebala da obuhvati događaje od g.
1847. do 1873, izašao je g. 1916. Pregled povijesti hrvatskoga naroda
do 1873, a smrt je istrgla piscu pero iz ruke u času kada je pripremao
II izdanje s nastavkom do 1918.6 Osim toga Pregleda, koji je kao gene­
tički prikaz naše političke prošlosti do revizije nagodbe s Ugarskom još
uvijek najbolji, Šišić je u svom prilogu o E. Kvatemiku (1926) dao dobar
opis i ocjenu rakovičke bune, ne ulazeći pri tom u karakteristiku slože­
ne duševnosti njezina pokretača; Kvaternik još nije dobio prave historij­
ske monografije.
Izvan prikazanoga vremenskog slijeda na području hrvatske povijes­
ti, Šišić je više puta pisao o prošlosti Rijeke i o teritorijalnom razvoju
Dalmacije, a u neposrednoj su vezi s time i njegova rasprava Predrat­
na politika Italije i postanak Londonskog pakta (1933) kao i zbirka do­
kumenata Jadransko pitanje na konferenciji mira u Parizu (1920). On
je i za povijest Bosne i Hercegovine dao više vrijednih priloga. Već ga
je u mladosti zanimalo pitanje bosanske biskupije, koja se od sredine
XIII st. udomila u Đakovu, ali pitanje “crkve bosanske” nije samosta­
lno proučavao. Nije to učinio ni u opširnom poglavlju o “Patarenima ili
Bogumilima” u svojoj posmrtnoj knjizi o razdoblju Arpadovića; premda
u cijelosti zastupa mišljenje Račkoga o dualističkom obilježju te crkve,
ipak konstatira i on, da “postoji velika opreka između domaćih (bosan­
skih) izvora i zapadnoevropskih (latinskih)” i da “u domaćim izvorima,
koliko su danas poznati, ima slabo traga manihejstvu i božjem dualiz­
mu” . Tvrdio je doduše već odavna da to pitanje može rješavati samo
teolog, ali ga ono, kao toliki drugi društveni i kulturni problemi, nije
ni privlačilo. Osim vojvode Hrvoja, on je prvi kritički osvijetlio ličnost
Smail-age Čengijića (1908), a svojim izdanjem arhivske građe o Bosni
i Hercegovini za vezirovanja Omer-paše Latasa (1938) omogućio bolje
razumijevanje onog preloma u povijesti Bosne (1850-52) koji je prije
svega obilježen političkim i gospodarskim opadanjem povlaštenog sloja.

5 Premda nije napisao cjelovite monografije o Strossmayeru, Šišić je o njemu objavio

više manjih članaka od kojih je najvažniji izašao 1928. u beogradskom “Ratniku”
(I d e je b is k u p a S tr o s m a je r a ; č ir .). Sažet prikaz biskupova života i rada dao je u prije
spomenutom praškom zborniku (sv. IV, 1936, str. 452-460).
6 Prema tome ostaje kao jedini potpuni prikaz hrvatske povijesti iz Šišićeva pera
članak u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj I, Zagreb 1925, s. v.
H r v a t i - H is to r ija , str. 845-871.

511
 Ferdo Šišić

Njegovo izdanje bosanskih isprava XIV st. iz arhiva grofova Batthyany u

Kormendu (Vjesnik zem. arkiva VII, 1905) zaostaje za istodobnim izda­
njem L. Thalloczyja koje je zbog Rešetareva prijepisa pouzdanije i koje
faksimili, otisnuti u Glasniku zem. muzeja u Sarajevu (18, 1906), či­
ne prikladnijim za znanstvenu upotrebu. Dragocjenu pomoć za daljnje
proučavanje Bosne u srednjem vijeku pružio je iscrpnim poglavljem o
Izvorima bosanske povijesti u 1. knjizi Napretkove Poviesti Bosne i Her­
cegovine (1942); pisce pri tom nije uzeo u obzir.
Šišićev znanstveni interes nije se ograničavao na hrvatsku povijest
niti povijest Bosne, osobito srednjovjekovnu koja se s hrvatskom često
tijesno isprepleće. O širini toga interesa govori prije svega velik broj
novinskih članaka i zatim posebna pažnja koju je kroz godine obraćao
historijatu jugoslavenske ideje, ne samo u Hrvata, kod kojih je njezin
utjecaj bio najjači, nego i u drugih Južnih Slavena, naročito Srba. Bila
je to njegova najmilija ideja koja ga je poslije 1918. ponekad u svojoj
primjeni odvodila na političku stranputicu - u nerealni unitarizam ili
nekritički hvalospjev dinastiji. Ni njegova ocjena Garašaninova “Načer-
tanija” iz 1844. - ponavljana u različitim prilikama i oblicima - kao izra­
zito jugoslavenskog programa nije bila u skladu sa sadržajem i duhom
toga dokumenta. Uza sve to, ne uzimajući ovdje u obzir više novinskih
priloga koji zadržavaju trajnu vrijednost po mnogim novim podacima ili
sudovima autora, i poneki veći članak (npr. Karađorđe, Južni Slaveni i
Napoleonova Ilirija, 1923), ne može se poreći osobito značenje njegovu
pokušaju da potkraj života u cijelosti izloži “istoriju ideje jugosloven-
skog narodnog ujedinjenja i oslobođenja od 1790-1918” u knjizi: Ju-
goslovenska misao (Beograd 1937, čir.). Ta mu je misao dala i poticaj
za zbirku Dokumenata o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
1914.-1919. (Zagreb 1920) koja je do danas ostala jedinom te vrste.
S pravom ističe M. Barada, daje Šišić po svojim prirođenim sposob­
nostima u prvom redu historiograf, ali uz to jednako odličan istraživač.
Težnja za iznalaženjem nove izvorne građe vrlo ga je rano odvela u ar­
hive; s vremenom je temeljito upoznao mnoge od njih, domaće i strane,
i otkrio građu koju bi zatim sredio u posebnim zbirkama ili je neposred­
no iskoristio za svoje rasprave. U najužoj je vezi s tim primarnim radom
povjesničara kritika izvora kojima se služi. Šišić je to područje obogatio
jednim od svojih najboljih djela - izdanjem Letopisa popa Dukljanina
(1928, čir.). Nije zadužio nauku samo time, što je tu objelodanio sve, za
rekonstrukciju i razumijevanje prvobitnog teksta potrebne redakcije i
prijevode nego napose svojim opsežnim komentarom, u kome je - uz os­
talo - dao paleografsko-diplomatičku analizu lokrumskih falsifikata. To
je izdanje samo po sebi dostajalo da prezrenom spisu iz sredine XII st.
opet vrati dostojno mjesto među najvažnijim izvorima južnoslavenske
povijesti. Izdajući Ljetopis Pavla Pavlovića iz kraja XIV st. (Vjesnik zem.
arkiva VI, 1904), Šišić je, unatoč jednom kronološkom nedostatku, ne­
sumnjivo zadužio nauku, a ni njegovoj raspravi o spisu Mihe Madijeva
de Barbezanis nije spala vrijednost, otkad se pojavilo mišljenje da tekst
ne potječe u cijelosti od jedne ruke i da je današnji oblik dobio tek g.

512
 Povijest Hrvata

1387/8. U raspravi O hrvatskoj kraljici Margareti (mjesečnik “Dubrov­

nik” I, 1929, i posebno 1930), Šišić je uzornim metodičkim postupkom
pokazao kako nastaje i buja jedna povijesna legenda. Ona je osim to­
ga lijep prinos povijesti hrvatske historiografije, kojoj je Šišić - uz više
manjih priloga o pojedinim radnicima, osobito Račkom, Smičiklasu i
Nodilu - posvetio opširan Pregled hrvatske historiograjye u svom Priruč­
niku (1914). Zadovoljio se, međutim, da mjesto prikaza o razvoju his­
torijskog rada, njegovu načinu i pogledima, ocrta život i rad njegovih
predstavnika. Tim je putem nastavio i g. 1935/6. kada je po drugi put
htio prikazati Hrvatsku historiograjiju od XVI. do XX. stoljeća (JIČ I i II),
ali je nije priveo kraju. Za daljnji rad na tom području dao je plodan
poticaj svojim pregledima historijske književnosti za godine 1900-1903.
(Vjesnik zem. arkiva V, 1903); oni nas još uvijek opominju da se radi
znanstvenog napretka što prije povedemo za njihovim primjerom.
S područja metodologije ostao je do danas osamljen Šišićev prilog O
historičkom metodu u uvodu Priručnika. Metodičkim kao i spoznajno-te-
oretskim pitanjima nije se u nas obraćala dovoljna pažnja, a pogotovu
je tako bilo s filozofijom povijesti. Sam je Šišić bio uvjeren da se povjes­
ničar ne smije ni obazirati na tu filozofiju, jer ga ona može u njegovu
radu samo kočiti. Kao izrazit zastupnik genetičkog pravca, smatrao je
jedinom svojom dužnošću da sa svom spremom metodički izgrađenog
stručnjaka rekonstruira historijsko zbivanje. Pri tom je pokazao zamjer-
nu sposobnost pisanja, ali njegov stil nije učenjački hladan nego pone­
sen jakim temperamentom koji se rado služi i rekvizitima romantičke
škole: iznošenjem nebitnih pojedinosti u pričanju, težnjom prema psi-
hologizaciji, koja po prirodi građe ne može izbjeći subjektivno obilježje, i
čestom upotrebom atributa s osjećajnom notom. Šišić je tu osjećajnost
unosio i u svoja predavanja: kad je jednom prilikom čitao o srpanjskim
žrtvama g. 1845, njegov je ustreptali glas odavao jaku uzbuđenost i po­
dsjećao slušače na prigušen plač.
Teoretski okvir, unutar kojega se kretao, stalno je probijao nastoja­
njem da u povijesnom zbivanju uoči njegov smisao: nije to činio kao
filozof nego kao pravi povjesničar koji se ne može zadovoljiti samo reda-
njem fakata i utvrđivanjem njihove povezanosti. Već pitanje periodizaci-
je hrvatske povijesti, o kojem je posljednji put raspravljao g. 1935 (JIČ
I), pretpostavlja neko poniranje ispod površine događaja, pa je baš on s
pravom odbio da se razdoblja hrvatske povijesti određuju prema dinas­
tijama ili vladarima. Ta ga je težnja natjerala da potraži dublje uzroke
propasti hrvatske narodne države. Učinio je to u više prilika, osobito u
pokušaju sinteze koji je g. 1923. objelodanio pod naslovom: Kako se u
Hrvata razvijala politička i državna svijest (Jug. Njiva VII/II). Unutraš­
nju sadržinu hrvatske povijesti za narodnih vladara nalazi on u sukobu
premoćnog gentilnog ili plemenskog ustava i središnje državne vlasti.
Zbog njega nije bio riješen ni osnovni problem asimilacije romanskoga
primorskog pučanstva. Teškoće koje su odatle izvirale porasle su zbog
nemara vladara “da prije svega što jače privežu uza se narod i da njego­
ve interese sjedine sa svojima” . U vezi je s time “sudbonosan i ogorčen

513
 Ferdo Šišić

dvoboj između kozmopolitske i narodne hrvatske crkve”, pa je i to, misli

Šišić, “jedan od glavnih razloga, zašto se tako rano prekinula životna nit
hrvatskoj narodnoj državi”,
Šišić je takav način gledanja nazvao doduše historijsko-sociološkim,
ali ga nije osnovao na svestranoj analizi tadašnjega gospodarskog i dru­
štvenog uređenja. On nije tako postupao s hrvatskom poviješću ni u
drugim razdobljima. Bio je prije svega politički povjesničar; tzv. unut­
rašnje prilike, podlogu i ishodište političke povijesti nije znao povezati
s političkim razvojem u jednu organsku cjelinu, već ih je - kao nešto
manje značajno - redovno dodavao prikazima političkog zbivanja. To
pogotovu iznenađuje zbog toga, što je evropska historiografija već u
njegovo doba s uspjehom nastojala da historijsko zbivanje zahvati po
mogućnosti u cijelosti svih društvenih pojava. Šišić je i sam bio svjestan
činjenice da naša historijska znanost nije unatoč svima naporima usp­
jela hrvatskom narodu dati potpunu povijest. Staleška i državnopravna
borba koju je hrvatsko plemstvo kroz stoljeća vodilo ostavila je duboke
tragove i na hrvatskoj historiografiji. “Stoga i nosi čitava hrvatska his­
toriografija - kaže Šišić (Jug. Njiva VII/I, str. 901) - ne samo ranija, ne­
go i moderna, da tako kažem, obilježje plemićko, aristokratskoj ona je u
glavnoj svojoj sadržini glorifikacija plemstva kao protagoniste u stalnoj
borbi protiv bečkoga dvora. Ali kad se jednom bude našao historik, ko­
ji će proučiti i prikazati objektivnu borbu hrvatskih seljaka s njihovim
‘zemaljskim gospodarima’ tečajem mnogih vijekova, onda će i shvaćanje
o djelovanju i radu onih istih (podcrt. Šišić) plemićkih predstavnika do­
biti i znatnu dopunu i korekciju u isti mah. Mi ćemo steći na našu na­
rodnu prošlost pogled, koji će se u mnogočem razlikovati od onoga, što
ga imamo danas, a kroz to će i slika cjelokupne narodne prošlosti naše
izgledati drugačije nego sada; ona će se većma približiti istini, a istorij-
ski razvitak hrvatskoga naroda postat će nam jasniji i razumljiviji.”
U ovoj konstataciji, koju je Šišić napisao još 1923, punih sedam­
naest godina prije svoje smrti, sadržana je ocjena njegova vlastitoga
znanstvenog rada i upozorenje na zadatke, pred kojima hrvatska histori­
ografija još uvijek stoji.
JAROSLAV ŠIDAK

514
 BIBLIOGRAFIJA RADOVA F. ŠIŠIĆA

Kratice. B = Brastvo, Beograd; DiS = Dom i Sviet, Zagreb; DL = Dnev­

ni List, Zagreb; GNČ = Godišnjica Nikole Čupića, Beograd; GZM = Glas­
nik Zemaljskog muzeja, Sarajevo; H. = Hrvatska, Zagreb; HK = Hrvatsko
Kolo, Zagreb; HP = Hrvatski Pokret, Zagreb; HNj = Hrvatska Njiva, Zag­
reb; J. = Javnost, Beograd; JAZU = Jugoslavenska akademija znanos­
ti i umjetnosti; JIČ = Jugoslovenski istoriski časopis, Beograd; JNj =
Jugoslavenska Njiva, Zagreb; JS = Jadranska Straža, Split; MSHSM =
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, Zagreb; N.
= Novosti, Zagreb; Na. = Nada, Sarajevo; NN = Narodne Novine, Zagreb;
NS = Narodna Starina, Zagreb; n. s. = nova serija; NVj = Nastavni Vjes­
nik, Zagreb; O. = Obzor, Zagreb; P = Politika, Beograd; Pr. = Prosvjeta,
Zagreb; Prv. = Pravda, Beograd; R. = Riječ, Zagreb; S. = Savremenik,
Zagreb; SKG = Srpski književni glasnik; SP = Starohrvatska Prosvjeta,
Zagreb; V. = Vijenac, Zagreb; VHAD = Vjesnik Hrvatskog arheološkog
društva, Zagreb; Vr. = Vreme, Beograd; VZA = Vjesnik Zemaljskog ar­
hiva, Zagreb.
1889. - Petar Amienski u Zemunu. (1096.) Historičko-kritički pokušaj. - NN LV 250 i
254, 30. X. i 5. XI.
1892. - Petar grof Zrinjski i knez Fr. Krsto Frankopan na stratištu. Zagreb.
Kako je osvojen Zadar g. 1202. 3 kakav mu bijaše odnošaj prema Veneciji.
- V. XXIV.
1893. - Zadar i Venecija od god. 1242.-1247. -V . XXV.
O dvoboju između bana Nikole Zrinjskoga i bosanskoga paše Mehmeda 1554.
-V . XXV (i O. 162.)
Bitka na Krbavskom polju (11. rujna 1493.). - V. XXV. i pos. Povjestne bilješke.
- Pr. I.
Stari Dubrovnik. - O. 144, 26. VI. (bez potpisa).
Grgur ninski. - O. 293, 23. XII. (Božični prilog.)
1894. - Dr. Rački kao izdavač izvora za hrvatsku povjest. - V. XXVI.
Rad dr. Račkoga oko povjesti unutrašnjih prilika države Hrvatske prije XII.
vijeka. - V. XXVI.
Kako je bizantinski car Justinijan postao Slaven. - V. XXVI.
Vuk Krsto Frankapan Tržački. - Pr. II.
Stolna crkva zagrebačka. (Povjest gradnje.) - Pr. II.
Pregled biskupa zagrebačkih. - Pr. II.
Pariški javni vrtovi. - Pr. II.
Pad mletačke republike i ulaz Austrijanaca u Dalmaciju. Po opatu Pavlu Pisani-
u. - Pr. II.
Šetnja po pariškim boulevardima. - Pr. II.
Novostečena Nugentova zbirka za hrvatski arheološki muzej. Pr. II, br. 19.
Ivan Mažuranić. Smrt Smail-age Čengijića. Protumačio F. Cherubin Šegvić (rec.).
- Pr. II, br. 19.

515
 Ferdo Šišić

1895. Sultan Sulejman. - Na. I.

Biskupi bosanski. Pabirci po našoj crkvenoj istoriji. - Pr. III.
1896. Županija virovitička u prošlosti. - Osijek.
Bitka kod Nikopolja (25. X. 1396.). - GZM VIII.
Pavao Horvat, biskup zagrebački (1379-1387). - Danica, koledar.
Sultan Mehmed II. Fatih. - Na. II.
1897. Austro-tursko ratovanje godine 1697. - Na. III.
Dalmacija godine 1797. - NN LXIII, 105 i 107, 8. 1 11. V.
O starom hrvatskom novcu. - NN 165 i 166, 22. i 23. VII.
Vladari hrvatski iz narodne dinastije. - NN 275, 1. XII.
1898. Pogibija Smail-age Čengijića. - Na. IV.
Šubići grofovi Bribirski (rec.). - NN LXIV, 72, 30. III.
U spomen sultan-Mahmudu II. - NN 184, 13. VIII.
1899. Die Schlacht bei Nikopolis 1396. - Wiss. Mitth, aus B.-H., Beč, VI i pos.
O Bartolu knezu modruškomu. Prilog genealogiji krčkih knezova. - VZA I.
Franjo barun Trenk. (O stopedeset-godišnjici njegove smrti.) - NN 146 i 148,
29. VI. i 1. VII.
Bogomili i njihov nauk s osobitim obzirom na Bosnu. - NN 209-212, 13.-16. IX.
Historički zemljovid Hrvatske (rec.). - NN 142, 23. VI.
1900. Franjo barun Trenk i njegovi panduri. - Zagreb.
Zadar i Venecija od godine 1159. do 1247. - Rad JAZU 142 i pos.
Herceg-Bosna i osmanlijska carevina. - NN 66 21. III.
Pomorska sila hrvatska za narodne dinastije (rec.). - NN 98-100, 28. IV-1. V.
Đorde Kastriotić Skenderbeg. - NN 299, Prilog I. 31. XII.
Poviest novoga vieka (rec.). - NN 145, 26. VI.
Hrvatski hercezi i bani od g. 1301. do 1382. (rec.). - NN 220, 26. IX.
1901. Studije iz historije anžuvinske dinastije. I. O krunitbi sicilskog kraljevića Karla
Martela. - II. Kad i gdje je prvi puta okrunjen Karlo Albert. - VZA III.
Kako je vizantinski car Justinijan postao Slaven (Ivan Tomko Mrnavić).
Prilog kulturnim prilikama hrvatskim u prvoj polovini XVII. vijeka. NVj IX.
Sud cara Josipa II. o kraljestvu hrvatskomu. - V. XXXIII.
Putovanje cara Josipa II. po Slavoniji godine 1768. - V. XXXIII.
Gjorgje Skenderbeg Kastriotić. - Na. VII.
1902. Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350-1416). Zagreb.
Itinerary Karla I. (1301-1342). - V ZA IV.
Pad bana Mladena Šubića, bana hrvatskog i bosanskog (čir.) - GZM XTV. i pos.
O buni u Hrvatskoj godine 1242. - NVj X.
Fridrik II. pruski i Hrvati godine 1745. - V. XXXIV (i njem. u Agramer Tagblatt
54).
Istorički elemenat u Šenoinoj “Kletvi”. Prilog literarnoj istoriji hrvatskoj.
- V. XXXIV.
Baltazar Adam Krčelić (1715-1778). Prigodom akademičkoga izdanja “Annua”.
- V. XXXIV.
Postanak današnje Dalmacije. - NN 171, 26. VII.
Baltazar Adam Krčelić. - NN 213, 17. IX.
Pavao flitter Vitezović. (Prigodom 250-godišnjice njegova rođenja.) - NN 250 i
252, 30. X. i 3. XI.
Dubrovnik kao trgovački grad. - Hrv. trgovački list, Zagreb, II, 17 i 18, 27. IV. i
4. V.
Vjekoslava Klaića: Krčki knezovi Frankapani (rec.). - V. XXXIV.
Književnost za god. 1900., 1901., 1902., I. - VZA IV.
Gjuro barun Rattkay de Nagythabor. (O 200-godišnjici njegova djela “Memoria
regum et banorum”.) - NN 87 i 88, 16, i 17. IV.
Prošlost protestantizma u Hrvatskoj (rec.). - NN 162, 16. VII.
Turska i Francezka u XVI. vieku (rec.). - NN 168, 23. VII.

516
 Povijest Hrvata

1903. - Miha Madijev de Barbezanis. - Rad JAZU 153 i pos.

Studije iz bosanske historije. I. O ratu bana Tvrtka s ugarskim kraljem Lju­
devitom I. godine 1363. - II. Kad je ban Tvrtko postao kralj srpski i bosanski
i kad je umro. - III. Historički pregled biskupije bosanske do godine 1701.
- GZM XV i pos.
Hrvati na bečkom sveučilištu od god. 1453-1630. - VZA V.
Lažne, krivo određene i nikako neodređene izprave za hrv. povjest (1102-1400).
-VZA V, str. 220-224.
Itinerari vladaoca hrvatskih i ugarsko-hrvatskih od najstarijih vremena do
Bele IV. - VZA V.
Biskup Makso Vrhovac i Martinovićeva urota. - V. XXXV.
Dr. Franjo Rački. - V. XXXV.
Književnost za god. 1900., 1901. i 1902., II. - VZA V.
Književnost za god. 1902. i 1903. - VZA V.
O vješticah i parnicah protiv njih, osobitim obzirom na Hrvatsku. DiS XVI, 19.
Kako je godine 1440. ukradena kruna sv. Stjepana. - NN 111, 15. V.
Pad Carigrada 29. svibnja 1453. (Prigodom 450 godišnjice toga dogođaja.)
- NN 121 i 122, 28. i 29. V.
Notationes rerum memorabilium. - VZA V.
Dvije izprave iz bečkoga komorskoga arkiva. - VZA V.
Zanimljiv podatak za školovanje u XVI. vieku. - VZA V.
Nova publikacija o Rudolfu Habsburškomu (rec.). - NN 135, 16. VI.
Karagjorgje Petrović. - NN 142, 24. VI.
Novi spomenici za povjest hrvatske krajine (rec.). - NN 218, 25. IX.
Školstvo u Dalmaciji za francezkoga vladanja (1806.-1815.). - NN 296,
29. XII.
1904. - O podrijetlu i zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavića. - VHAD, n. s. VII i pos.
Važan prilog za poviest ugarsko-bosanskih ratova. - VZA VI.
Dvije izprave o Petru Berislaviću. - VZA VI.
Ljetopis Pavla Pavlovića patricija zadarskog. (Dodatak: Izprave što ih je priob-
ćio Lucije u “Inscriptiones Dalmaticae” kao dopunu Pavlovićevom ljetopisu.)
- VZA VI i pos.
Jedno važno pismo Ižote Frankapanke, udate Perenyi. - VZA VI.
Pad Carigrada. (29. svibnja 1453.) O četiristopedeset-godišnjici toga događaja
- Danica, koledar i ljetopis. Zagreb.
Herceg Ivaniš Korvin. O četiristogodišnjici njegove smrti (1473-1504.). DiS
XVII, 18.
Književnost za god. 1903. i 1904. - VZA VI.
Knezovi Gorjanski. (Prilog prošlosti našega plemstva u srednjem vieku.) - NN 4 i
5, 7. i 8. I.
O posjedima u sredovječnom Zagrebu (rec.). - NN 45, 25. II.
Neke uspomene o caru Josipu II. - NN 79 i 80, 7, i 8. IV.
Klaić: “Povjest Hrvata”. (Knjiga četvrta.) - NN 97, 28. IV.
Dubrovački statut (rec.). - NN 209, 14. IX.
Herceg Ivaniš Korvin. - NN 232 i 233, 11. i 12. X.
Tkalčić L, Slavensko bogoslužje u Hrvatskoj. - VHAD, n. s. VII.
1905. - O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira. - VHAD, n. s. VIII.
Povijest hrvatska za više razrede srednjih učilišta. - Zagreb.
Iz arkiva u Željeznom. - VZA VII.
Iz arkiva u Kormendu. - VZA VII.
Krsto Frankapan. Knez krčki i modruški i ban hrvatski (1482-1527). Histori­
čki portrait. - Zvonimir. Hrvatski ilustrovani kalendar, Zagreb. Povjestni spome­
nici pl. obćine Turopolje (rec.). - NN 7, 10. I.
O arkivima u Ugarskoj. (S obzirom na hrvatsku poviest.) - NN 30, 32, 36, 37,
7.-15. II.
Marturina, sredovječna daća slavonska (rec.). - NN 163, 19. VII. Povjestni
spomenici pl. obćine Turopolja (rec.). - NN 232, 10. X.

517
 Ferdo Šišić

Poviest Venecije do god. 1205 (rec.). - NN 246 i 247, 26. i 27. X.

Dalmacija i ugar.-hrvatski kralj Koloman. O osamstogodišnjici toga dogođaja.
- DL I, 27 i 28, 6. i 7. VII.
Jedno novo mišljenje o seobi Hrvata i postanku glagoljice. - DL 48. 31. VII.
Historički noviteti Jugoslavenske Akademije. I. Starine XXXL-II. Ivan Zakmar-
di od Diankovca protanotar kraljevstva hrvatskoga (rec.). - DL 78, 83 i 84, 5.,
12. i 13. IX.
Hrvati u velikoj francuskoj vojsci (1809.-1814.). - DL 150, 30. XI.
Geografski razvitak današnje Dalmacije i pitanje o sjedinjenju. - DL 173,
30. XII.
Kesa sv. Stjepana kralja ugarskog. - Lovor I, sv. II, str. 63.
1906. - Hrvatska povijest I. Od najstarijih vremena do god. 1526. - Zagreb.
A mai Dalmacia foldrajzi fejlodese es a visszacsatolas kerdese. - Croatia, Budim­
pešta, i pos.
Ulaz Francuza u Dalmaciju. (U februaru 1806.) - DL 45, 24. II.
Moja “Županija virovitička, u prošlosti”. - H. 112, 16. X.
Jelena Zrinjska. - H. 722, 27. X.
Velika Hrvatska početkom XVIII. vijeka. - H. 169 (Božični prilog.).
1907. - O početku godine. - H. 1, 2. I.
Geografski razvitak današnje Dalmacije i pitanje o sjedinjenju. - H. 17-20,
21-24.1.
Hrvati biraju dva kralja: Ferdinanda I. i Ivana Zapoljskoga. - H. 74 (Uskrsni
prilog).
30. travnja (predavanje) - H. 99, 30. IV.
Magjari i Hrvati od 1790. do 1836. - H. 119, 25. V.
Nekoliko redaka iz nedavne prošlosti. - H. 156, 10. VII.
Kralj Koloman i Hrvati. - H. 186-209, 14. VIII-12. IX., i pos.
Leopold I. njegov dvor i dvorska politika. - H. 297 (Božićnica).
1908. - Hrvatska povijest II. Od godine 1526. do godine 1790. - Zagreb.
Posljednji Zrinski i Frankopani na braniku domovine. - Zbornik “Posljednji
Zrinski i Frankopani”, Zagreb, i pos.
Pogibija Smail-age Čengića. - HK IV.
Prilog rodoslovlju Kurjakovića knezova krbavskih od plemena Gusić. - VHAD IX
i pos.
Zrinjsko-Frankopanska katastrofa. - Veliki Ćiril-Metodski Koledar, Zagreb.
Kako je postao današnji pojam Herceg-Bosne. - Zvano, Zagreb, II, br. 40-41.
Herceg-Bosna prigodom aneksije. Geografsko-etnografsko-historička i državno­
pravna razmatranja. (Njem. 1909. pod naslovom: Nach der Annexion. Erorte-
rungen, geographische, ethnographische, historische u. staatsrechtliche Fragen
Herzeg-Bosnien betreffend.)
Kratki pregled povjesti dubrovačke republike. - H. 21, 26. I.
Djelovanje Franje Krsto Frankopana koncem marta 1670. - H. 92, 19. IV.
(Pisanica).
O hrvatskim arkivalijama (pismo redakciji). - H. 139, 17. VI.
1909. - Dalmacija i ugarsko-hrvatski kralj Koloman. - VHAD, n. s. X, 1908-09, i pos.
Neke stranice iz novije naše historije (1797.-1814.). I. Dalmacija neposredno
prije francuske okupacije. - II. Francusko doba. - HK V.
Ban Josip Jelačić (nedovršeno). - S. IV.
O srpskom grbu. - S. IV.
1910. - Nova mišljenja o pravijeku Slavena, o seobi Hrvata i o postanku glagolice.
- HK VI.
Ugarski feudalizam. - O., jubilarni broj (dec.).
Pacta conventa. - S. V.
Dr. Konstantin knez Vojnović-Užički. - Ljetopis JAZU 24 (za g. 1909).

518
 Povijest Hrvata

1911. - O hrvatskom jeziku i uvrštenju hrvatskih govora u dnevnike zajedničkoga

sabora i delegacije. Izvještaj učinjen po zaključku hrvatske delegacije na zajed­
ničkom saboru. - Zagreb.
Rakovička buna g. 1871. - N. 154-158, 7.-11. VI.
Iz arkiva hercega Batthyanyja u Kormendu (Nastavak.) - VZA XIV.
V. Klaić, Povjest Hrvata... - VHAD, n. s. XI, 1910-11.
Dr. N. pl. Tomašić, Temelji državnoga prava kraljevstva hrvatskoga. Najstarije
doba. Pacta conventa. - VHAD, n. s. XI, 1910-11.
1912. - Hrvatski saborski spisi I, 1526.-1536. - MSHSM 33.
Iz arkiva hercega Batthyanyja u Kormendu (Nastavak.) - VZA XIV.
0 Šporerovim novinama. - Građa JAZU VII i pos.
Rijeka i riječko pitanje. - Veda, Ljubljana, II i pos.
Natko Nodilo. - HK VII.
Na uspomenu Natka Nodila. - S. VII.
Sabori od g. 1790. i 1791. - O. 61.
Oslobođenje Srbije. Ustanak Karagjorgja i Miloša (predavanje). - HP VIII, 269,
23. XI.
Oslobođenje Grčke. - Bune u Bosni (predavanje). - HP VIII, 281, 6. XII.
Krimski rat. - Oslobođenje Bugarske (predavanje). - HP VIII, 287, 14. XII.
Suton propasti Turske (predavanje). - HP VIII, 295, 24. XII.
1913. - Hrvatska povijest III. Od godine 1790. do godine 1847. - Zagreb.
Ueber den Brief Papst Gregor’s VII. an den danischen Konig. Sven Estridsen
von 25. Januar 1075. - International Congress of Historical Studies-Section III,
London 1913.
Hrvati i Madžari od god. 1790. do 1873. - Rijeka i riječko pitanje od 1790. do
1870. Dva predavanja. - Zadar.
29. jula 1845. - S. VIII.
Bosna pod turskim gospodstvom. - Napredak. Hrvatski narodni kalendar, VII.
Postanak velike turske sile (predavanje). - HP IX, 3, 4. I.
Naš narod pod Turcima (predavanje). - HP IX, 14. 18. I.
S puta po Dalmaciji. - HP IX, 136, 137, 143, 144, 150 i 151, 16. VI.-3.VII.
1914. - Priručnik izvora hrvatske historije 1/1 (do god. 1107.). - Zagreb.
Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji. - VHAD, n. s. XIII, 1913-14,
1 pos.
Dr. Tadija Smičiklas. - S. IX.
Dr. Tadija Smičiklas. - SKG, XXXII, 916-923.
1915. - Hrvatski saborski spisi II, 1537.-1556. - MSHSM 36.
O značenju imena Nandorfejervar. - Rad JAZU 207 (mađ. u Szazadoku 1916).
Koprivnica, Cetin i Dubrava (1526.-1527.). - S. X.
t Stojan Novaković (1842.-1915.). - S. X.
1916. - Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do god. 1873. Zagreb.
Hrvatski saborski spisi III, 1558.-1578. - MSHSM 39.
Propast ilirske slobode. - S. XI.
Smičiklas Tade. - Južnoslovenski enciklopedijski rječnik JAZU. Ogledni arak,
str. 14-15.
(s. V. Jagićem), t Stojan Novaković. - Archiv fur slav. Philologie XXXVI.
1917. - Geschichte der Kroaten I (bis 1102). - Zagreb.
Die Wahl Ferdinands I. von Oesterreich zum Konig von Kroatien. - Zagreb.
Hrvatski saborski spisi IV, 1578.-1608. - MSHSM 41.
Postanak Akademije. - S. XII.
Hrvatski knezovi Zdeslav i Branimir. - Hrvatska Prosvjeta, Zagreb, IV.
Die neuere kroatische Geschichtsliteratur. - Oesterreich I, Beč, str. 220-226
(bez svršetka).
1918. - Hrvatski saborski spisi V, 1609.-1630. - MSHSM 43.
Dva ljetopisa XVII. vijeka. I. Trakoščanski ljetopis. - II. Ljetopis Petra Keglevića.
- Starine JAZU 36 i pos.

519
 Ferdo Šišić

Iz arkiva grofova Pongracza. - Starine JAZU 36 i pos.

Zrinsko-Frankopanska katastrofa. - HNj II.
O Nikoli Tomašiću. - HNj. II.
Konstantin Josip Jireček kao historik. - S. XIII.
Ueber die Entstehung des heutigen Dalmatiens und dessen Wiedervereini-
gung mit Kroatien (nedovršeno). - Neue sudslav. Rundschau I, Zagreb.
1919. - Abrege de Ihistoire politique de Rieka-Fiume. - Paris (izašlo istodobno na engle­
skom jeziku).
La situation actuelle de Rieka (Fiume). Consequence d’un faux. - Paris (izašlo
istodobno na engl. jeziku pod naslovom: The fraud of Rijeka).
Apenju de lfiistoire du littoral oriental de l’Adriatique. - Le littoral yougoslave
del’ Adriatique. Paris (izašlo istodobno na talijanskom i engleskom jeziku).
Zrinski et Frankopan, deux martyrs nationaux croates. - Questions contempo-
raines 20, Paris, i Revue yougaslave I, 13-14.
The Question of the Adriatic studied and presented by M. M. L. Count
Volnovitch, Dr. R. Lenac, Prof. A. Belie and Prof. F. de Šišić: Fiume - Rieka.
- Paris.
La Question de l’Adriatique etudiee et presentee par J. Ribaric, F. de Sisic et
N. Zic: Llstrie. - Paris.
Natko Nodilo. - Ljetopis JAZU 33 (za g. 1918).
Jugoslavenska obala Jadranskoga mora. Historijski pogled na istočnu obalu
Jadranskoga mora. - R. I, 41, 43, 47, 49 i 51, 27. I.-l. II.
1920. - Pregled povijesti hrvatskoga naroda od najstarijih dana do 1. decembra 1918.
I. Do 1. feb. 1790. - Zagreb.
Jadransko pitanje na Konferenciji mira u Parizu. - Zagreb.
Dokumenti o postanku Kraljevine SHS. - Zagreb.
Mr. Seton Watson. - O. 122, 19. V.
1921. - Rijeka. I. Položaj i trgovačka važnost. - II. Historija grada Rijeke (čir.). B. XV.
Zadar (čir.). - B. XV.
50-godišnjica tragične smrti Eugena Kvaternika (1871.-1921.). - DiS XXXIV, 20.
1922. - Biskup Štrosmajer i južnoslavenska misao I. (čir.). - Srpska književna zadru­
ga 162.
Zavjera Petra Zrinskoga i Frana Frankopana (čir.). - B. XVI.
Hrvatski ilirizam - njegova politička strana (čir.). - B. XVI.
Rimska uprava u Dalmaciji i Panoniji. - NS I.
Uoči konferencije u Opatiji. - JNj VI/II.
1923. - Karađorđe, Južni Slaveni i Napoleonova Ilirija (čir.). - Karađorđe. Zbornik
Nar. Dela, Beograd.
Ime Hrvat i Srbin, i teorije o doseljenju Hrvata i Srba. - Dodatak. Ideja slove­
nske pradomovine u Podunavlju. (Biologija priče o Čehu, Lehu i Mehu.) GNČ
35 (čir.).
Seljačka buna od 1573. - JNj VII/I.
Nepoznato Marulićevo djelo. - JNj VII/I.
Kako se u Hrvata razvijala politička i državna svijest. - JNj VII/II.
Kako je Jelačić postao banom. - JNj VII/II.
Hrvati i Madžari uoči sukoba 1848. - JNj VII/II.
Oko jednoga predavanja. (U povodu predavanja: Ideja države kod Hrvata,
održanog 27. V. u Beogradu.) - R. 129, 7. VI.
Oko jedne naučne rasprave. (O nazivu Nandor Fejervar.) - R. 138, 18. VI.
1924. - O sredovječnom hrvatskom gradu Labu. - Bulićev zbornik, Zagreb-Split.
Dva hrvatska buntovnika (Matija Gubec i Eugen Kvatemik). I. Hrvatska selja­
čka buna g. 1573. - B. XVIII (čir.)
Knez Miloš u Zagrebu (nedovršeno). - JNj VIII/I.
Masonstvo u Napoleonovoj Iliriji. - Šestar, Zagreb, 1.
Neki noviteti iz novije istorije (rec.). - JNj VIII/I.
t Prof. dr. Fran Kos. - JNj VIII/I.

520
 Povijest Hrvata

Novak V., Najstariji dalmatinski rukopis, Evangeliarum spalatense. - JNj VIII/II.

M. Prelog, Slavenska renesansa. - NS 7.
1925. - Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. - Zagreb.
Borba za Jadran do početka XIX. stoljeća - Almanah Jadranska Straža.
Kralj Slavac. - JNj IX/II.
Hrvati - Historija. - Nar. enc. SHS (ćir. 1928).
A. Jelačić, Seljački pokret u Hrvatskoj i Slavoniji god. 1848/9. i ukidanje kmetske
zavisnosti seljaka. - NS 11.
M. Prelog, Slavenska renesansa 1780-1848. - SKG, n. s. XIV, str. 68-70.
1926. - Eugen Kvatemik i Rakovička buna. - JNj X/I i pos.
Srbija XIX. veka spram ideje našega narodnoga ujedinjenja. - Volja, Beograd, I,
3 i 4.
Strossmayer u Beču 1848. - R. 254, 7. XI.
Ante Starčević protiv Strossmayera. - R. 254, 7. XI.
Zavjera Zrinsko-Frankopanska (1664.-1671.). - N. 114-120, 25. IV.-l. V, i pos.
Otkad se slavi Nova Godina na 1. januara. - N. 1, 1. I.
Nekoliko novih podataka o Eugenu Kvaterniku. - N. 93, 3. IV.
Razgovor Ludovika Kossutha s knezom Mihajlom Obrenovićem. - N. 106-108,
16., 17. i 19. IV.
Dvoboj bana Nikole Zrinskoga Sigetskoga i bosanskoga Mehmed paše. - N. 130
i 131, 12. i 13. V.
Kako su Hrvati lovili pruskoga kralja Fridrika II. - N. 134, 16. V.
Nepoznate stranice iz doba biskupa Vrhovca. - N. 149-152, 1.-4. VI.
Novčarka Sv. Stjepana kralja. - N. 185, 7. VII.
Englez Simon Element o Hrvatskoj god. 1715. - N. 193 i 194, 15. i 16. VII. 29.
jula 1845. Historijski pregled madžarsko-ilirskog sukoba. - N. 203-212,
25. VII.-3. VIII.
Kosovo. Neobjavljeni turski izvor o Kosovu 1389. - N. 307, 5. XI.
Ticanova buna u Srijemu 1807. - N. 349-350, 17.-18. XII.
Ban Jelačić o sebi. Jedan ulomak iz neštampane historije baruna Neustadtera.
-N . 356, 25. XII.
Sitne uspomene iz jula 1914. Šta se mislilo u Beču, kad je planuo rat. - R.
XXII, 144, 27. VI.
Sarajevo. O knjizi g. R. W. Setona Watsona. - R. XXII, 274, 1. XII.
Kako je Miloš Obilić ubio sultana Murata. - Vr. 10. XI.
1927. - Izbor Ferdinanda I. hrvatskim kraljem. - SP, n. s. I, 1-2.
Kako je postao današnji geografski pojam Dalmacije i pitanje sjedinjenja s
Hrvatskom. - Almanah Jadranska Straža i pos.
Nov prilog o Kosovskom boju. - SP, n. s. I, 1-2.
Ideja Dunavske Konfederacije. Na osnovu arhivskih podataka bečkih i pešta-
nskih. - N. 65, 6. III.
1. januara 1527.-1. januara 1927. O 400 obljetnici izbora Ferdinanda I.
hrvatskim kraljem. - R. XXIII, 1,1.1.
S kongresa slavenskih historika u Warszawi. - R. XXIII, 143, 144 i 146, 24. VI.-
28. VI.
I. Pivčević, Povijest Poljica. - SP, n. s. I.
Dodatak članku M. Sufflaya, Hrvatska krv i zemlja. - SP, n, s. I.
A. Tamaro, La Venetie Julienne et la Dalmatie. - SP, n. s. I.
(Različite bibliografske bilješke.) - SP, n. s. I.
1928. - Letopis popa Dukljanina (čir.). - Posebna izdanja SKA 18, Beograd-Zagreb,
Korespondencija Rački-Strossmayer I, 1860.-1875. - Izd. JAZU.
Ideje biskupa Strosmajera (čir.). - Ratnik, Beograd, i pos.
Idea dunajske konfederace. - Bidluv Sbomik, Prag, i pos.
Nov izvor o Friedjungovu procesu. - N. 56, 25. II.
Zrinski i Frankopan (čir.). - Domovina I, Beograd, 3-4.
Naše graničarske regimente (pukovi) s Napoleonom u Rusiji 1812 (čir.). - Reč,
Beograd, V, 1133, 6.-8. I.

521
 Ferdo Šišić

Sloveni, Vizantija i Rim u IX. vijeku (rec.). - SP, n. s. II.

1929. - O hrvatskoj kraljici Margareti. - “Dubrovnik” I i pos.
O 350. godišnjici Karlovca. - Svečana proslava 350-godišnjice grada Karlovca
sa predavanjem Dr. Ferde Šišića.
Franjo Rački historik. - Proslava stogodišnjice rođenja F. Račkoga... Izd. JAZU.
Život i rad dra. Franje Račkog (predavanje). - Naša Sloga, Sušak, II, br. 210-221,
31. III.-14. IV.
Korespondencija Racki-Strossmayer II, 1876.-1881. - Izd. JAZU.
Kako se Kotor predao Veneciji 1378. - Glasnik dubrov. uć. dr. “Sv. Vlaho” 1.
Kako je postala Jugoslavija. O knjizi Dušana Lončarevića. - R. XXV, 1 (u novom
obliku tjednika), 9. III.
Baron Sonnino i Madžari 1915. - R. XXV, 42, 21. XII.
Iz memoara grofa Tivadara Batthyanyja. - N. 22 i 24, 22. i 24. I.
O novonađenom spomeniku hrvatskog kneza Branimira. - N. 123, 5. V.
“Načertanije” Ilije Garašanina iz god. 1844. - N. 357, 24. XII.
1930. - Korespondencija Racki-Strossmayer III, 1882.-1888. - Izd. JAZU.
Horvaty i Vengri pered 1918-m g. - Jugoslavija (Zbornik) I, Beograd.
La formation du terme geographique actuel de “Dalmatie”. - NS 21.
Rački i Jugoslavija 1860. - Preporod (Godišnjak), Beograd.
Dr. Franjo Rački (1828.-1894.). O stogodišnjici njegova rođenja. - Kalendar Na­
rodno Kolo, Zagreb.
Bečka vlada i posjeta zagebačkih univerzitetskih đaka u Srbiji, u aprilu
1912. g. -R . 4, 1. II.
Kako su Hrvati mislili u prvoj polovini 1913. g. - R. 15, 19. IV. (ponovo štam­
pano u R. 1940, 163, 25. I., pod naslovom: Političko raspoloženje u Hrvatskoj
u prvoj polovini 1913).
Atentat Luke Jukića i bečka politika. - R. 48, 25. XII.
1830. O stogodišnjici zaključaka donesenih na saborima u Zagrebu i Požunu.
- N. 109, 20. IV.
Kako je došlo do okupacije Bosne i Hercegovine. Diplomatska strana. - N
216-222, 7.-13. VIII.
Kako je došlo do Rapalla. Od Londonskoga pakta do Wilsonova povratka u
Ameriku. - N. 313-315, 12.-14. XI.
Kako je došlo do aneksije Bosne i Hercegovine. Diplomatska strana. - N. 355,
25. XII.
Joso Krmpotić i Crna Gora 1788. - Zapisi, Cetinje, IV/VII.
Vasil N. Zlatarski. - Ljetopis JAZU 42 (za g. 1928/9).
1931. - Korespondencija Rački-Strossmayer IV, 1888.-1894. - Izd. JAZU.
Prve slike Vlaha Bukovca i Strossmayer. - Iz dubrovačke prošlosti. Rešetarov
zbornik, i pos.
Kuga u Splitu 1348. - Liječnički Vjesnik LIII, 4.
Nutarnja politika Karagjorgjeva. - N. 94 (Uskršnji broj).
Beč i Herceg-Bosna na početku god. 1875. - N. 355, 24. XII.
Ticanova buna u Sremu 1807. - Prv. 101-105, 11.-15. IV.
Nešto o imenu jugoslovenskom. - Jugosloven, Beograd, I.
Predgovor IV. izd. St. Novakovića, Karađorđe. Vaskrs države srpske. - Zagreb.
1932. - Pet pisama Ilariona Ruvarca Franji Račkome (čir.). - Glasnik 1st. dr., Novi
Sad, V/2.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan (predavanje). - Bibl. jugoslov. škole I,
1931/2, br. 3.
Nijemac o Jadranskom pitanju. - N. 86, 26. III.
Hrvatski ilirizam i njegova politička strana. - N. 265, 25. IX.
Kako je postala zagrebačka nadbiskupija. - N. 355, 24. XII.
Štrosmajer i ideja narodnog ujedinjenja. - P. 6. V.-13. V.
Kad i kako je postala ideja Dunavske Konfederacije. - P. 29. i 30. III.
Sazonov o Srbima i Hrvatima u početku 1914. - Prv. 6.-9. I.
Rapallo. - Jugoslovenska Reč I, 15, 12. XI.

522
 Povijest Hrvata

1933. - Predratna politika Italije i postanak Londonskog pakta. - Pomorska bibl.

Jadranske Straže I, Split.
Josip Juraj Strossmayer. Dokumenti i korespondencija I. - Posebna djela JAZU.
Sukob između biskupa Strossmayera i cara Franje Josipa 29 aprila 1867.
Na osnovu neštampanih izvora. - N. 105, 16. IV.
Juraj Križanić, otac sveslavenske ideje. - N. 251-257, 12.-18. IX.
Rijeka na konferenciji mira i u Rapalskom ugovoru. - Istra, Zagreb, VI, 12-13,
Uskrs.
Londonski pakt i Mađari. - P. 27. II.-1. III.
Kraljevina Srbija i stvaranje Londonskog pakta. - P. 27. IV.-12. V. O 1. decem­
bra. - N. 331, 1.XII.
Bugarski narod u fanariotskom ropstvu. - N. 354, 24. XII.
Osijek u historijskim danima godine 1848. - Hrv. List, Osijek 355, 25. XII.
1934. - Iz Strossmayerove korespondencije 1862. - Spomenica Mauroviću, Beograd, i pos.
Rukovet spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima
(1473.-1496.), I. - Starine JAZU 37.
Prezident Masarik i Jugoslaveni. - Sveti Sava, Narodna čitanka sa kalenda­
rom, Zagreb.
Od Karađorđa do Aleksandra Ujedinitelja (Dinastija Karađorđeviča). - Zagreb.
S. Novaković, Srbi i Turci XIV i XV vijeka. - N. 33-39, 2. 7. II.
Izbor Karagjorgjev vođom srpskog ustanka. - N. 46.
Franjo Rački. Djela i ideje. - O ćetrdesetgodišnjici njegove smrti. - N. 63-68,
4.-9. III.
Kako je postala Jugoslovenska Akademija (predavanje 19. V.). - N. 142-144,
26.-28. V.
Francusko vladanje u našim zapadnim stranama 1806-1814. O 120-godišnjici
sloma Ilirije. - N. 170-175, 23.-28. VI.
Natko Nodilo. - N. 239, 31. VIII.
Evropska kriza 1912 u povodu izlaska Srbije na Jadran. - N. 243-248, 4.-9. IX.
Juraj Križanić. - Prv. 7.-10. IV.
Vladika Rade i ban Jelačić (čir.). - Zetski glasnik, Podgorica, 42-43, 27. V.
1935. - Hrvatska historiografija od XVI. do XX. stoljeća. I. - JIČ I.
Periodizacija jugoslavenske istorije. B. Hrvatska historija. - JIČ I.
Une tentative pre-illyrienne: Le journal de Šporer. - Le Monde Slave, Paris, XII/II.
Nešto o Bosansko-đakovačkoj biskupiji i đakovačkoj katedrali (čir.). - GNČ,
Beograd, 44 i pos.
Biskup Strossmayer i car Franjo Josip g. 1867. - J. I.
O stogodišnjici prvih hrvatskih novina. - N. 110, 21. IV.
Prof. dr. Milada Paulova, prvi ženski univerzitetski profesor u Pragu. - N. 292,
20. X.
Londonski pakt (26 apr. 1915 - 26 apr. 1935). - JS XIII.
Friedjungov proces. - Prv. 6.-9. I.
Ljudevit Gaj. - NN. Uskrs, br. 93.
Ćorović VI., Istorija Jugoslavije. - JIČ I.
1936. - Hrvatska historiografija od XVI.-XX. stoljeća. II. - JIČ II.
Kako je Hrvatska izgubila Međumurje godine 1860/1. Obzor Spomen-knjiga
1860-1935.
Vznik a obecna charakteristika illyrskeho hnuti. - Československo-jihoslovan-
ska revue, Prag, VI.
Uvod u knjigu J. Horvata. Politička povijest Hrvatske. - Zagreb.
Ljudevit Gaj. - Tvurcove dijin, Prag, IV, str. 270-278.
Biskup Strossmayer. - Tvurcove dijin IV, str. 452-460.
Ban Jelačić o sebi. - J. II.
Ideja Dunavske Konfederacije. - J. II.
Značaj hrvatske seljačke bune g. 1573. - N. 102, 11. IV.
Varaždin. - N. 276, 4. X.
Knezovi Gorjanski. Prilog prošlosti našega plemstva u srednjem vijeku. - N. 357,

523
 Ferdo Šišić

Božić.
Uz knjigu g. Dimitrija Popovića. - P. 6.-9. I.
Krimski rat i srpstvo. - P. 13. III.
Neobjavljeni dokument o pohlepnim aspiracijama Beča na naš račun. - P.
11.-14. IV.
1937. - O stogodišnjici ilirskoga pokreta. - Ljetopis JAZU 49.
Genese et caractere general du mouvement illyrien. - Le Monde slave I. Kako je
Jelačić postao banom? (čir.). - J. III i pos.
Kako je postala Jugoslavenska Akademija u Zagrebu. - J. III.
Tentative de formation d’une confederation danubienne. - Le Monde slave IV.
Rukovet spomenika o hercegu Ivanišu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima
(1473.-1496.), II. - Starine JAZU 38.
Kacijanerova vojna (1537). - N. 354, 24. XII.
Bitka kod Makarske (18 septembra 887). - Jadranski dnevnik, Split, IV, 73
(Uskršnji prilog).
Poreklo Ljudevita Gaja. - P. 6.-9. I.
Knez Mihailo i Bugari. - P., 8.-9. VIII.
1938. - Jugoslovenska misao. Istorija ideje jugoslavenskog narodnog ujedinjenja i
oslobođenja (čir.). - Biblioteka “Balkan i Balkanci”, Beograd.
Kako je došlo do okupacije, a onda do aneksije Bosne i Hercegovine (1878.
odnosno 1908.). Diplomatska strana njihova o šezdeset i tridesetogodišnjici
događaja. - Mala knjižnica Matice Hrvatske, n. s., Kolo III, 17.
Školovanje Ljudevita Gaja u domovini. - HK XIX.
Nekoliko isprava iz početka XV. stoljeća. - Starine JAZU 39.
Bosna i Hercegovina za vezirovanja Omer-paše Latasa (1850.-1852). Isprave iz
bečkog državnog arhiva. - Zbornik za ist., jezik i književnost srp. naroda II,
Spomenici na tuđim jezicima XIII. Beograd.
Diplomatska historija Centralnih sila od 1882-1908 god. (rec.). - N. 353, 25. XII.
Hrvatski ilirizam. Njegova politička strana (predavanje). - Varaždinske Novosti
IX, 442-444, 19. V., 26.V. i 2. VI.
Novčana kesa ugarskoga kralja Sv. Stefana. - P. 6.-9. I.
Kako je došlo do nagode i u čemu se ona od 1873 razlikuje od one iz 1868.
- P. 23.-26. IV.
Hercegovačko-bosanski ustanak i Petar Mrkonjić. - Narodna Odbrana, Beograd,
XIII, 46-47, str. 724-725.
Miroslav Vanino. - Ljetopis JAZU 50 (za 1936/7).
Predgovor knjizi K. Domazetovića, 30 dana 1918. gledanih iz Zagreba. - Zagreb
1939. - Podrijetlo Gajeva roda. - JIČ V.
Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda I. - Rad JAZU 266 i pos.
(franc, resume u Bulletin JAZU 12, 1940).
Jugoslovensko carstvo. Knez Mihajlo Obrenović i Bugari godine 1861 i 1867.
- N. 98, 17. IV. (Uskršnji prilog).
Prvi dani francuske revolucije. O 150-godišnjici, od 5 maja do 23 juna 1789.
- N. 123 i 124, 5. i 6. V.
Bitka na Kosovu 15 juna 1389 - 15 (28) juna 1939. - N. 176, 28. VI.
Počeci partiskog života u Hrvata. - P. 6.-9. I.
Jugoslavija od decembra 1918 do marta 1938. - P. 8.-11. IV.
1940. - Genesis des historischen Begriffes “Dalmatien”. - Sildost-Forschungen, Miin-
chen, III/4.
Hamdija Kreševljaković. - Ljetopis JAZU 52 (za g. 1938/9).
Grga Novak. - Ljetopis JAZU 52 (za g. 1938/9).
1942. - Izvori bosanske povijesti. - Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do g. 1463, I, Sarajevo.
1944. - Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102.-1301.). Prvi dio (1102.-
1205. od Kolomana do Ladislava III.). - Zagreb.
1954. - Bilješke za povijest hrvatskih sabora u XVI. stoljeću. - Zbornik Hist. inst.
JAZU u Zagrebu 1.

524
 DOPUNE BIBLIOGRAFIJI IZVORA I LITERATURE
ZA POJEDINA RAZDOBLJA Str.

283 Stj. Pavičić, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje Južnih
Slavena 41, 1962. I. Mažuran, Turska osvajanja u Slavoniji (1526-1552),
Osječki zbornik VI, 1958.
284 B. Grafenauer, Kmečki upori na Slovenskem, Ljubljana 1962 (o Gupčevoj bu­
ni 1573, str. 188-270). N. Klaić, Seljačke bune u Hrvatskoj u XVI i XVII sto­
ljeću, HP VIII, 1962. M. Despot, Pokušaji manufakture u Građanskoj Hrva­
tskoj u 18. stoljeću. Građa za gospodarsku povijest Hrvatske 12, 1962. I.
Karaman, Valpovačko vlastelinstvo. Ekonomsko-historijska analiza. Građa
za gospodarsku povijest Hrvatske 13 1962.
385 F. Zwitter - J. Šidak - V. Bogdanov, Nacionalni problemi v habsburški mo­
narhiji, Ljubljana 1962.
386 S. Gavrilović, Srem u revoluciji 1848-1849, Jugoslovenski istorijski časopis
2,1962.
440 L. Katus, Horvatskaja politika praviteljstva Tisa i narodnye dviženija 1883 g.
v Horvath, Acta historica VIII, Budimpešta 1961.
493 I. Mahnken, Dubrovački patricijat u XIV veku, SAN, Beograd 1960. K. Jire-
ček, Pregled dubrovačke historije, u knjizi M. Rešetara, Dubrovačka numiz­
matika, I, P1 SAN 48, 1924, str. 1-18.

525
 DALMATINSKA BIBLIO TEKA

DO SADA OBJAVLJENO U
DALMATINSKOJ BIBLIOTECI

Grga Novak
• PROŠLOST DALMACIJE 1 dio
• PROŠLOST DALMACIJE 2 dio

Miljenko Smoje
IZ A B R A N A D JE L A

• KRONIKA O NAŠEM MALOM MISTU

• DALMATINSKA PISMA
• DNEVNIK JEDNOG PENZIONERA
• LIBAR MILJENKA SMOJE
• PASJE NOVELETE
• VELO MISTO - prvi dil
• VELO MISTO - drugi dil

Ferdo Šišić
• POVIJEST HRVATA
Pregled povijesti hrvatskog naroda 1 dio

• POVIJEST HRVATA
Pregled povijesti hrvatskog naroda 2 dio