Slobodan Prosperov Novak

POVIJEST HRVATSKE
KNJIŢEVNOSTI
Od Bašćanske ploče do danas

Golden marketing
2003.

-1-
 Pregledni sadrţaj
Abecedarij autora ........................................................................................... VII

Na poĉetku .......................................................................................................... 1

SREDNJI VIJEK ............................................................................................... 5

RANO NOVOVJEKOVLJE ........................................................................... 27

NOVOVJEKOVLJE ...................................................................................... 145

SUVREMENICI ............................................................................................ 391

TEMELJNA BIBLIOGRAFSKA GRAĐA

O HRVATSKOJ KNJIŢEVNOSTI ............................................................ 701

Bilješka o autoru ............................................................................................. 717

Sadrţaj ............................................................................................................. 719

-2-
 Abecedarij autora i anonimnih djela
Alfirević, Frano 380 Bobaljević, Sabo 60 Cvetnić, Ratko 680
Andreis, Pavle 94 Boban, Vjekoslav 652 Cvitan, Dalibor 499
Andrić, Ivo 340 Bogašinović, Lukrecija 156 Cvitan, Gabrijel 389
Andrić, Stanko 686 Bogašinović, Petar 115 Cvitan, Grozdana 680
Angjelinović, Danko 379 Bogdan, Tomislav 696 Ĉale Feldman, Lada 673
Aralica, Ivan 486 Bogišić, Rafo 442 Ĉale, Frano 442
Armolušić, Jakov 92 Bogišić, Vlaho 657 Ĉegec, Branko 648
Babić, Goran 565 Bogović, Mirko 205 Ĉerina, Vladimir 310
Bagić, Krešimir 667 Bonifaĉić, Antun 386 Ĉiĉak, Ivan Zvonimir 661
Bajamonti, Julije 155 Bošković, Ivan J. 645 Čistilište svetoga Patricija 21
Bakarić, Tomislav 602 Bošković, Ruder 145 Ĉolaković, Enver 389
Bakmaz, Ivan 603 Bošković-Stulli, Maja 444 Ĉorak, Ţeljka 573
Balog, Zvonimir 466 Bošnjak, Branimir 562 Ĉrnja, Zvane 422
Banac, Ivo 577 Boţić, Mirko 430 Čtenije od svetoga Tome 17
Bandur, Anselmo 128 Braĉuljević, Lovro 138 Ĉudina, Marija 509
Barac, Antun 368 Breĉić, Petar 516 Ĉuić, Stjepan 588
Baraković, Juraj 74 Brešan, Ivo 518 Ćatić, Musa Ćazim 269
Barbieri,Veljko 590 Brešić, Vinko 646 Ćipiko, Ivo 267
Baretić, Renato 696 Brezovaĉki, Tituš 170 Ćosić, Bora 536
Barić, Adalbert 153 Brlić-Maţuranić, Ivana 301 Dautbegović, Jozefina 630
Barković, Josip 421 Bruerović, Marko 173 Dedić, Arsen 559
Bašćanska ploča 7 Budak, Mile 363 Delorko, Olinko 382
Bassegli, Tomo 156 Budak, Pero 424 Demeter, Dimitrija 182
Batušić, Nikola 517 Buden, Boris 658 Derkaĉ, Lana 698
Batušić, Slavko 375 Budiša, Edo 651 Derkos, Ivan 179
Bauer, Ljudevit Ludwig 533 Bunić, Ivan 90 Desnica, Vladan 412
Bečki listići 6 Bunić, Jakov 30 Detoni-Dujmić, Dunja 564
Begović, Milan 314 Bunić, Miho 63 Devide, Vladimir 506
Begović, Sead 629 Car Emin, Viktor 361 Dijana, Srećko 395
Belan, Branko 421 Carić, Juraj 257 Dimitrović Bettera, Marija
Belostenec, Ivan 107 Cesarec, August 348 123
Benetović, Martin 64 Cesarić, Dobriša 357 Diversis, Filip de 27
Benja, Juraj 27 Cettineo, Ante 344 Divković, Matija 76
Berković, Zvonimir 513 Cihlar Nehajev, Milutin 285 Dizdar, Mak 455
Biga, Vesna 597 Ciliga, Antun (Tone Valić) Djela apostola Andrije i
Bilopavlović, Tito 532 347 Mateja meĎu
Biti, Vladimir 647 Cipiko, Koriolan 30 ljudoţderima na
Biundović, Ivan Franjo 80 Ciraki, Franjo 223 Crnom moru 17
Blaţek, Tomo 203 Crijević, Ilija 29 Djela Pavla i Tekle 17
Blaţević, Neda Miranda Crijević, Ludovik 33 Domić, Ljiljana 618
618 Dominis, Markantun de 81
Domjanić, Dragutin 298

-3-
Domović, Tomislav 695 Gjalski, Ksaver Šandor 250 Ivanković, Nenad 661
Donadini, Ulderiko 309 Gjurgjević, Bartul 57 Ivanković, Ţeljko 577
Donat, Branimir (Tvrtko Glavaš, Radoslav 389 Ivanova apokalipsa 21
Zane) 493 Glavašević, Siniša 679 Ivanović, Kristofor 99
Donĉević, Ivan 406 Gledević, Antun 124 Ivkošić, Milan 645
Dorotić, Andrija 167 Glumac, Branislav 526 Ivšić, Radovan 397
Dragojević, Danijel 501 Goldstein, Albert 511 Jagić, Vatroslav 207
Drakulić, Slavenka 580 Golob, Zvonimir 462 Jakovljević, Ilija 350
Drašković, Janko 178 Golub, Ivan 505 Jarak, Rade 692
Draţić, Ivan 119 Gotovac, Mani 516 Jarnević, Dragoj la 199
Drţić, Dţore 35 Gotovac, Vlado 468 Jelaĉić Buţimski,
Drţić, Marin 53 Grabovac, Filip 139 Dubravko 604
Dubrovački legendarij 19 Grĉić, Marko 581 Jelĉić, Dubravko 494
Duda, Dean 687 Gromaĉa, Tatjana 696 Jelić, Vojin 429
Dukić, Davor 687 Gross, Mirjana 443 Jeliĉić, Ţivko 432
Dundalovo viĎenje 21 Grubišić, Vinko 564 Jelušić, Boţica 627
Durbešić, Tomislav 515 Gudelj, Petar 506 Jergović, Miljenko 682
ĐurĊević, Ignjat 129 Gundulić, Ivan 85 Jorgovanić, Rikard 232
ĐurĊević, Stijepo 84 Habdelić, Juraj 109 Jurak, Dragan 698
Đuretić, Nikola 620 Habjan, Stanislav 652 Jurĉić, Vladimir 389
Ercegović, Jakša 389 Hadţić, Fadil 423 Jurdana, Srećko 661
Fabrio, Nedjeljko 527 Haller, Albert 389 Jurić Zagorka, Marija 300
Fališevac, Dunja 600 Harambašić, August 225 Jurica, Neven 645
Falout, Ţelimir 510 Havaji, Muhamed Uskufi Jurković, Janko 216
Ferić, Đuro 162 113 Kaĉić Miošić, Andrija 141
Ferić, Zoran 684 Hećimović, Branko 517 Kaleb,Vjekoslav 391
Fiamengo, Jakša 622 Hektorović, Petar 45 Kanavelić, Petar 116
Fisković, Cvito 443 Herceg, Ivan 695 Kaniţlić, Antun 150
Fiziolog 11 Hercigonja, Eduard 600 Karahasan, Dţevad 575
Flaker, Aleksandar 445 Hergešić, Ivo 371 Karnarutić, Brne 58
Foretić, Dalibor 516 Herman Dalmatinac 7 Karuza, Senko 652
Fortis, Alberto 146 Hidţa, Đuro 158 Kašić, Bartul 71
Frangeš, Ivo 441 Hitrec, Hrvoje 533 Kaštelan, Jure 402
Franiĉević, Marin 407 Horozović, Irfan 574 Kaštelan, Lada 672
Franiĉević-Ploĉar, Jure 428 Horvat, Josip 374 Katanĉić, Matija Petar 163
Frankopan, Fran Krsto 105 Horvat, Joţa 407 Katiĉić, Radoslav 448
Fuĉek, Štefan 135 Horvatić, Dubravko 546 Katunarić, Draţen 641
Gaj, Ljudevit 177 Hudelist, Darko 660 Katušić, Ivan 420
Galović, Fran 307 Isaković, Alija 508 Kavanjin, Jerolim 119
Gamulin, Grga 443 Istarski razvod 9 Kaţotić, Augustin 10
Ganza, Mate 553 Ivanĉan, Dubravko 505 Kaţotić, Marko 174
Gasparotti, Hilarion 135 Ivanĉić, Viktor 659 Kekanović, Drago 591
Gašparović, Darko 601 Ivanišević, Drago 394 Kekez, Josip 600
Gavran, Miro 654 Ivanišević, ĐurĊica 661 Kijevski listići 6
Gazarović, Marin 79 Ivanišević, Ivan 92 Klaić, Vjekoslav 243

-4-
Klarić, Branko 389 Kvaternik, Eugen 210 Matasović, Ranko 687
Kokoljić, Ivan Bolica 92 Kvesić, Pero 637 Matijašević Karamaneo,
Kolar, Slavko 352 Ladan, Tomislav 451 Antun 120
Kolendić, Petar 344 Lasić, Stanko 446 Matijašević, Marijan 389
Kolundrić, Josip 344 Lastrić, Filip 137 Matišić, Mate 676
Kombol, Mihovil 369 Laude creaturarum 13 Matković, Marijan 418
Korajac, Vilim 217 Laušić, Jozo 526 Matoš, Antun Gustav 275
Koroman, Veselko 507 Leskovar, Janko 261 Matvejević, Predrag 496
Kos, Vinko 389 Letica, Slaven 660 Maţibradić, Horacije 82
Košĉec, Marinko 692 Lorković, Blaţ 217 Maţuranić, Fran 256
Kosor, Josip 280 Lovrenĉić, Sanja 666 Maţuranić, Ivan 194
Košuta, Leo 444 Lovrenović, Ivan 576 Maţuranić, Matija 202
Košutić, Sida 380 Lovrić, Ivan 147 Menĉetić, Sigismund 35
Kotruljević, Benko 32 Lozica, Ivan 600 Menĉetić, Vladislav 100
Kovaĉ, Mirko 537 Luĉić, Hanibal 42 Meršinjak, Šaša 594
Kovaĉ, Zvonko 628 Luĉić, Ivan 93 Meštrović, Ivan 291
Kovaĉić, Ante 244 Lucidar 11 Mićanović, Krešimir 694
Kovaĉić, Ivan Goran 366 Lukić, Vitomir 508 Mićanović, Miroslav 664
Kozarac, Ivan 268 Lukšić, Irena 617 Micić, Ljubomir 304
Kozarac, Josip 248 Lunaĉek, Vladimir 285 Mifka, Ljerka 510
Kozarĉanin, Ivo 378 Machiedo, Mladen 560 Mihalić, Slavko 458
Kranjĉević, Silvije Magdalenić, Matija 111 Mihanović, Antun 178
Strahimir 254 Mahmutefendić, Sead 642 Milanja, Cvjetko 561
Kravar, Zoran 599 Majdak, Zvonimir 524 Milĉec, Zvonimir 526
Krĉelić, Adam Baltazar Majer, Vjekoslav 376 Miliĉić, Šibe 344
152 Majetić, Alojz 523 Milićević, Nikola 461
Kreljanović, Ivan 172 Maković, Zvonko 611 Milišić, Milan 567
Kriţanić, Juraj 97 Maleš, Branko 615 Milković, Zlatko 389
Krklec, Gustav 335 Malnar, Ţeljko 661 Miloš, Damir 649
Krleţa, Miroslav 320 Mandić, Igor 545 Mirković, Alemka 680
Krmpotić, Vesna 484 Manojlović, Šonja 623 Mirković, Mijo (Mate
Krtalić, Ivan 565 Maraković, Ljubomir 371 Balota) 360
Kudrjavcev, Anatolij 517 Marco Polo 18 Miškina, Mihovil Pavlek
Kuhaĉević, Mateša Antun Marinela 691 368
140 Marinković, Pavo 674 Mladinić, Sabo 78
Kukuljević Sakcinski, Ivan Marinković, Ranko 414 Mlakić, Josip 681
184 Marjanović, Milan 283 Mlinarec, Robert 692
Kuljiš, Denis 660 Marković, Franjo 218 Mojaš, Davor 639
Kulundţić, Josip 344 Marković, Zdenka 381 Mraović, Simo 695
Kulundţić, Zvonimir 422 Maroević, Tonko 557 Mrkonjić, Zvonimir 544
Kumiĉić, Eugen 238 Martić, Grga 220 Mrnavić, Ivan Tomko 75
Kunić, Rajmond 148 Marulić, Marko 37 Mršić, Ivan 92
Kurelac, Fran 206 Maruna, Boris 548 Mujiĉić,Tahir 606
Kušan, Ivan 477 Mataga, Vojislav 687 Muka svete Margarite 24
Kuzmanović, Vojislav 504 Matanović, Julijana 652 Mulih, Juraj 134

-5-
Nalješković, Nikola 51 Pisan od svetoga Jurja 11 Senker, Boris 606
Nazor, Vladimir 294 Planctus Marijin 22 Sever, Josip 555
Nemĉić, Antun 200 Pogaĉnik, Jagna 688 Simić, Novak 393
Nemec, Krešimir 646 Polić Kamov, Janko 303 Simić, Roman 692
Nikolić, Vinko 386 Poljički statut 9 Slamnig, Davor 638
Novak, Slobodan 434 Popović, Bruno 504 Slamnig, Ivan 463
Novak, Viktor 345 Popović, Edo 651 Slavetić, Josipa 155
Novak, Vjenceslav 258 Preradović, Petar 190 Slaviĉek, Milivoj 462
Ogrizović, Milan 268 Priboj ević, Vinko 33 Slovo meštra Polikarpa iz
Oraić-Tolić, Dubravka 616 Prica, Ĉedo 480 Ciprije 23
Orbini, Mavro 71 Prikazanje historije svetoga Smoje, Miljenko 431
Paljetak, Luko 568 Panucija 24 Softa, Ivan 389
Palmotić, Jaketa 101 Prikazanje Muke spasitelja Solar, Milivoj 498
Palmotić, Junije 95 našega 22 Srnec-Todorović, Asja 674
Palmović, Andrija 222 Prikazanje od nevoljnoga Stahuljak, Višnja 483
Pannonius, Janus (Ivan dne od suda ognjenoga Stamać, Ante 542
Ĉesmiĉki) 28 23 Stamać, Lucija 697
Pariška pjesmarica 11 Prtenjaĉa, Ivica 697 Starĉević, Ante 212
Paro, Georgij 515 Pucić, Karlo 33 Stoj ević, Milorad 614
Parun, Vesna 453 Pucić, Medo 213 Stojić, Mile 631
Paskalić, Ludovik 50 Pupaĉić, Josip 460 Stošić, Josip 405
Pataĉić, Katarina 157 Quien, Kruno 397 Stulli,Vlaho l60
Paviĉić, Josip 645 Radaković, Borivoj 634 Sudeta, Đuro 337
Paviĉić, Jure 389 Radaković, Zorica 677 Supek, Ivan 400
Paviĉić, Jurica 681 Radić, Damir 698 Sušac, Gojko 510
Pavletić, Vlatko 449 Radica, Bogdan 372 Suvin, Darko 447
Pavliĉić, Pavao 585 Ranjina, Dinko 61 Šegedin, Petar 409
Pavlova apokalipsa 20 Ranjina, Nikša 34 Šehović, FeĊa (Raul
Pavlović, Boro 405 Raos, Ivan 424 Mitrovich) 490
Peić, Matko 436 Raos, Predrag 636 Šenoa, August 227
Pejaković, Hrvoje 664 Rastić, Junije 160 Šibenska molitva 13
Pelegrinović, Mikša 45 Ratkaj, Juraj 94 Šicel, Miroslav 496
Perić, Boris 693 Relković, Matija Antun 154 Šimić, Antun Branko 311
Perišić, Robert 688 Rešicki, Delimir 662 Šimunović, Dinko 273
Perkovac, Ivan 215 Rizvanović, Nenad 690 Šipuš, Josip 170
Pešorda, Mile 625 Rogić Nehajev, Ivan 562 Šišić, Ferdo 345
Petanĉić, Feliks 32 Roman o Aleksandru 18 Šitović, Lovro 137
Peterlić, Ante 512 Roman o Barlaamu i Šiţgorić, Juraj 30
Petlevski, Sibila 665 Josafatu 19 Škrabalo, Ivo 513
Petraĉ, Boţidar 646 Rumanac trojski 17 Škrabe, Nino 606
Petrak, Nikica 551 Rundek, Darko 638 Škrinjarić, Sunĉana 483
Petrasov Marović, Tonĉi Sabljak,Tomislav 495 Škunca, Andriana 572
470 Sabol, Ţeljko 509 Škurla, Dubravko 509
Petrić Patrizio, Franjo 67 Selem, Petar 515 Škvorc, Stjepan 135
Petrović, Svetozar 444 Senjanović, Đermano 659 Šnajder, Slobodan 607

-6-
Šoljan, Antun 472 Ugrešić, Dubravka 594 Vukelić, Lavoslav 221
Šop, Nikola 337 Ujević, Tin 331 Vukotinović, Ljudevit
Šorak, Dejan 656 Ušumović, Neven 692 Farkaš 181
Šovagović, Fabijan 515 Valent, Milko 635 Vuković Runjić, Milana
Šovagović, Filip 677 Varuhovo viĎenje 21 693
Špišić, Davor 677 Vergerije, Pier Paolo 28 Vuković, Tvrtko 697
Špoljar, Krsto 504 Vetranović, Mavro 46 Vuletić, AnĊelko 538
Šporer, Juraj 177 Vezdin, Ivan Pavao 166 Zagrabec, Štefan 134
Štambak, Dinko 438 Vida, Viktor 383 Zajec, Tomislav 693
Štambuk, Drago 625 Vidić, Ivan 674 Zamanja, Bernardo 149
Štiks, Igor 691 Vidrić, Vladimir 270 Zamoda, Jagoda 629
Šufflay, Milan 288 Vilović, Đuro 344 Zanović, Stjepan 150
Švelec, Franjo 444 Vince, Zlatko 443 Zapis popa Martinca 5
Tadić, Jorjo 345 Vinodolski zakonik 9 Zeĉević, Divna 600
Tadijanović, Dragutin 354 Violić, Boţidar 516 Zeljković, Branislav 503
Tanzlinger Zanotti, Ivan Visković, Velimir 597 Zerinoglu, Hasan Kaim-
119 Vitaljić, Andrija 121 baba 114
Tatarin, Milovan 687 Vitezović, Pavao Ritter 126 Zidić, Igor 554
Tenţera, Veselko 579 Vlaĉić Ilirik, Matija 65 Zima, Zdravko 582
Tesla, Nikola 290 Vladović, Borben 531 Zlatar, Andrea 656
Tkalac, Imbro 214 Vodnik Drechsler, Branko Zlatarić, Dominko 63
Tolj, Ivan 624 289 Zmajević, Andrija 114
Toma Arhidakon 10 Vojnić Purĉar, Petko 535 Zoranić, Petar 49
Tomaš, Stjepan 593 Vojnović, Ivo 263 Zorica, Ţeljko 640
Tomasović, Mirko 563 Vonĉina, Josip 600 Zrinski, Ana Katarina 105
Tomić, Ante 689 Vramec, Antun 69 Zrinski, Nikola 103
Tomić, Josip Eugen 236 Vranĉić, Antun 58 Zrinski, Petar 103
Tomiĉić, Zlatko 467 Vranĉić, Faust 72 Zuppa, Vjeran 541
Tomizza, Fulvio 534 Vraz, Stanko 187 Ţagar, Anka 643
Tommaseo, Niccolo 192 Vrhovac, Maksimilijan 178 Ţanić, Ivo 647
Torbarina, Tanja 660 Vrkljan, Irena 485 Ţivot Abrama remete 19
Tresić-Paviĉić, Ante 292 Vuĉetić, Šime 396 Ţmegaĉ, Viktor 447
Tribuson, Goran 583 Vuĉićević, Stojan 550 Ţutelija, Ţeljko 660
Truhelka, Jagoda 249 Vujĉić Borislav, 675 Ţuvetić, Juraj 78
Tucić, SrĊan 279 Vujĉić-Laszowski, Ivanka
Tudišić, Marin 136 381

-7-
 Na poĉetku

Ispriĉao sam priĉu o knjiţevnosti što su je na tlu Hrvatske, ali i u drugim

zemljama, stvarali Hrvati. U toj priĉi sudjeluju i pripadnici drugih naroda koji su
dolazili u priliku da s Hrvatima podijele svoje identitete. U knjizi koju drţite u
ruci malo što je originalno. Najveći dio njezina sadrţaja u nekim drugim
prilikama obradili su moji ĉasni prethodnici, stariji knjiţevni historiĉari i noviji
kritiĉari. To su ljudi kojima dugujem mnogo više nego što im uopće ovom
prilikom mogu i priznati. Originalnost knjige koju drţite u ruci prije svega je u
raspodjeli obuhvaćene grade i naĉinu na koji je ona uspostavljena u cjelini.
Jedan od mojih prethodnika, akademik Ivo Frangeš, u svojoj Povijesti
hrvatske knjiţevnosti javno se 1987. ispriĉao ţivim piscima koje nije uvrstio ili
spomenuo u svojoj knjizi. Ja se ne ţelim ispriĉavati onima koje sam izostavio ili
nisam spomenuo. Svaki put sam ih izostavio namjerno. Ako bih se nekome morao
ispriĉati, onda su to jedino oni pisci koje sam u ovoj knjizi spomenuo. Jedino
njima, i mrtvima i ţivima, dugujem ispriku što sam ih umetnuo u svoju priĉu.
Ovo djelo napisano je s dubokom vjerom da je povijest hrvatske knjiţevnosti
samo dio povijesti naroda hrvatskog. Ta vjera me do danas nikad nije napustila.
Nije me napuštala ni u protekle dvije godine dok sam daleko od domovine, u
New Havenu, na Sveuĉilištu Yale, dovršavao ovaj rukopis. Pojavila se ta vjera u
meni davno, još u vrijeme dok sam kao gimnazijalac u Dubrovniku, u Nauĉnoj
biblioteci koja je tada bila smještena u Kneţevu dvoru, halapljivo poĉeo
prouĉavati hrvatsku knjiţevnu prošlost i ţivjeti njezinu knjiţevnu sadašnjost.
Od Vatroslava Jagića rano sam nauĉio da "knjiţevnost imamo ali da je ne
poznamo". S vremenom sam shvatio da ova konstatacija oca naše knjiţevne
povijesti, koja je bila izreĉena 1867., više nije valjana. Mi, na poĉetku trećeg
tisućljeća, parafrazirajući Jagića, jedino moţemo reći da knjiţevnost poznajemo
ali da ju više nemamo. Naraštaj smo koji je izgubio osjećaj cjelovitosti, naraštaj
smo koji je monolitnost knjiţevne povijesti ţrtvovao fragmentarnosti. Mi više ne
znamo ispriĉati povijest vlastite knjiţevnosti, i to je posve logiĉno u vremenu
koje je objavilo smrt velikih naracija i ĉvrstih istina.
To da više ne znamo ispriĉati povijest nacionalne knjiţevnosti, rezultat je do
kojega smo došli u vremenu koje se s pravom prozvalo krajem povijesti. Oskudica
velikih priĉa i njihove cjelovitosti povela me k ovoj knjizi. Ova Povijest hrvatske
knjiţevnosti napisana je iz stanja suprotiva, stanja tako ĉestog u boljoj hrvatskoj
knjiţevnosti. Svijest da ţivimo u vremenu u kojemu je suvremenost bezoĉno
progutala prošlost i dovela u pitanje njezin smisao, svijest da ţivimo u epohi koja
više nema potrebe da projektira budućnost, ta svijest natopila je sve stranice
ovoga rukopisa. Ova knjiga htjela je biti harni dug izgubljenoj cjelovitosti hrvatske
knjiţevnosti, dug koji joj je htio vratiti jedan nepopravljivi kriptotradicionalist.

-1-
 Mnogi, danas mrtvi ljudi, pomogli su mi u davnoj odluci da poĉnem skupljati
energiju za pisanje sintetskih knjiga o povijesti hrvatske knjiţevnosti. Najviše u
tom smislu dugujem svojemu nepreţaljenom prastricu Grgi Novaku, velikom
historiĉaru i arheologu, s kojim sam od 1963. pa sve do njegove smrti 1978. na
Hvaru proveo nezaboravne dane. U prvim godinama znanstvenog rada znatno
su mi pomogla trojica mojih voditelja u tadašnjem Akademijinu Institutu za
knjiţevnost i teatrologiju na zagrebaĉkomu Gornjem gradu. Bili su to Slavko
Batušić kojega sam pozorno slušao, a on imao sreće da mene nikad nije mogao
ĉuti, zatim Marko Fotez kojemu sam dvije godine, sve do njegove rane smrti,
poţelio biti šegrtom, i, konaĉno, Marijan Matković kojemu sam izmeĊu ostalog
zahvalan i zato što mi je omogućio da svoje prve tekstove objavim na uglednim
mjestima. Prerano preminuli knjiţevni kritiĉar Veselko Tenţera u to me vrijeme
znatno ohrabrio svojim vrlo pozitivnim prikazima mojih prvih knjiga, Vida
Flaker imala je strpljenja slušati moje prve analize, a Marko Grĉić lektorirati i
komentirati moje prve novinske tekstove koji su bili objavljivani u
visokotiraţnom Vjesniku u srijedu.
U Rimu, gdje sam na Sapienzi pod vodstvom Santa Graciottija predavao od
1981. do 1984., nastajali su prvi dijelovi mojih kasnijih sintetskih rukopisa, kao i
meni posebno draga knjiga Planeta Drzić. Veliki dojam na mene ostavio je rad u
kroatistiĉkom dream teamu s kojim sam se 1985. našao u najuţoj redakciji
velebne izloţbe Pisana riječ u Hrvatskoj. Biti na istom poslu s Eduardom
Hercigonjom, Aleksandrom Flakerom, Radovanom Ivanĉevićem i Radoslavom
Katiĉićem bio je poklon kakav se dobiva jednom u ţivotu. Dva mjeseca što sam
ih tada zajedno s akademikom Katiĉićem proveo radeći u izloţbenim dvoranama
Muzejskog prostora, na zajedniĉkoj knjizi Dva tisućljeća pisane riječi u
Hrvatskoj, bila su nešto najljepše što sam doţivio u svojoj knjiţevnoj karijeri.
U devedesetim godinama imao sam sreću da sam u dva dvogodišnja
razdoblja bio bliskim suradnikom dvojice vrlo bitnih knjiţevnika i politiĉara.
Najprije sam od 1990. do 1992. zdušno radio kao zamjenik ministra Vlatka
Pavletića, ĉovjeka lucidnog i brzih reakcija. Mogao sam promovirati neke vaţne
projekte u tomu prvom vrlo kvalitetnom postizbornom Ministarstvu prosvjete i
kulture. U Matici hrvatskoj od 1993. do 1995. bio sam najbliţi suradnik
pokojnog Vlade Gotovca, muĉenika i vizionara, koji mi je pomogao da pokrenem
Vijenac, prve novine za kulturnu problematiku u demokratskoj Hrvatskoj. Bile
su to i godine vrlo intenzivnog druţenja i zajedniĉkog rada s nizom hrvatskih
intelektualaca koji su sa mnom vodili Hrvatski PEN centar u njegovu slavnom
razdoblju. Bilo je to vrijeme u kojemu sam mnogo uĉio od Nikice Petraka i
Ţeljke Ĉorak, od pokojne Vere Ĉiĉin-Šain i Borisa Marune, bilo je to vrijeme
kada smo organizirali Svjetski kongres PEN-a u Dubrovniku, doba u kojemu
sam osjetio bliskost s mnogim knjiţevnim vršnjacima, najprije sa Zdravkom
Zimom i Stipom Ĉuićem, Dragom Štambukom i Brankom Matanom, zatim s
Draţenom Katunarićem i Vlahom Bogišićem. Bile su to godine u kojima sam
uĉio iz dubokih iskustava Radovana Ivšića. U vremenima kad sam bio
onemogućen raditi na zagrebaĉkom Filozofskom fakultetu, dobrotvorom mi je
bio dugogodišnji prijatelj Nino Pavić za ĉiju

-2-
sam izdavaĉku kuću s velikim slikarom Edom Murtićem, a na stranicama
ilustriranog magazina Cicero, neuspješno pokušavao dokazati da se ruţnoj
svakidašnjici vrijedi suprotstaviti ljepotom.
U mom Dubrovniku imao sam konstantnu ljudsku podršku u trojici
knjiţevnika. Najprije moram spomenuti Milana Milišića koji je muĉki ubijen u
bombardiranju Dubrovnika 1991., ĉovjeka od kojeg sam nauĉio kako je kritika
uvijek akt ljubavi; onda je nezaobilazan bio ljudski i struĉni utjecaj pokojnoga
zagrebaĉkog profesora Frana Ĉalea koji mi je pomogao da nauĉim sve o potrebi
kolektivnog posla ali i o njegovim granicama; konaĉno, bio je uz mene moj
najvjerniji Dubrovĉanin, dugogodišnji prijatelj Feda Šehović. S njime, u triju s
Marinom Gozzeom, sagradili smo u dubrovaĉkoj Širokoj ulici Dom Marina
Drţića. Feda je znao biti lijek svakomu mom malodušju. Jednako kao još jedna
dugogodišnja prijateljica, Dubrovkinja Vesna Cvjetković Kurelec, posjednica
divnoga raguzijanskoga diplomatskog nerva, koja je takoĊer imala razumijevanja
za mene kad drugi nisu. I dvojica posebnih prijatelja, netko bi rekao bivših,
premda prijatelji nikad ne mogu biti bivši, upisani su u stranice ove knjige, a to
su Bokelj Branko Sbutega od kojega sam rano nauĉio nešto o intuiciji, te
Hvaranin Ivan Kasandrić u ĉijoj sam Dubovici uz njegovu pomoć vjeţbao odnos
s baštinom. U sliĉnom procesu znatno su mi pomogli najprije Slobodan Šnajder
kojemu sam koncem sedamdesetih oteţao posao na drami Drzićev san, zatim
arhitekt Ţeljko Kovaĉić s kojim sam na zajedniĉkoj izloţbi Gundulićev san i La
nave va', te Biljez i identiteta lepršavo iskušavao postmoderno stanje. I, konaĉno,
Joško Juvanĉić s kojim sam u osamdesetim godinama ostvario dvije vaţne
tradicijske vivisekcije na Dubrovaĉkim ljetnim igrama u predstavama Ecce Homo
i Kako bratja prodaše Jozefa.
Knjige nisam objavljivao samo u Zagrebu. Tiskao sam ih u dubrovaĉkih i
osjeĉkih izdavaĉa takoĊer, a u Splitu, meni osim Dubrovnika i Hvara
najdraţemu hrvatskom gradu, objavio sam neke svoje ranije knjige i suraĊivao s
tamošnjim izdavaĉima koji su dolazili iz sasvim razliĉitih duhovnih svjetova, tako
da su mi ondje urednicima i zagovornicima bili, nekoliko puta, pokojni Ţivko
Jeliĉić ali i Ivo Sanader. U vrijeme hajki koje sam doţivljavao nakon
miinchenskoga govora, koji sam odrţao u listopadu 1993., Nenad Popović nije
krzmao u odluci da ga objavi u izdanju svojega Durieuxa u knjizi Figure straha.
Na Filozofski fakultet u Zagreb pozvao me 1977. Rafo Bogišić, ĉovjek koji
me je potakao da prouĉim fenomen hrvatskih dramskih robinja. Na Filozofskom
fakultetu sam dva desetljeća dijelio radnu sobu s autoricom mudrih studija o
starim piscima, Dunjom Fališevac, a sjedio sam za tintom umrljanim zelenim
stolom koji je nekoć pripadao tragiĉno poginulom pjesniku Josipu Pupaĉiću. Da
objavim prva tri sveska moje velike, ali još uvijek nezavršene šestosvešĉane
Povijesti hrvatske knjiţevnosti pomogao mi je Albert Godlstein, uman ĉovjek koji
je znao sve samo ne kako da mi pomogne da zapoĉeti projekt i završim.
Radeći na knjizi koju drţite u ruci, bio sam u prilici još jednom shvatiti
znatan potencijal hrvatske knjiţevne kritike i historiografije. Autorima koji su
ostavili traga u znanjima o knjiţevnosti ranoga novovjekovlja, zahvaljivao sam u
drugim prilikama, pa sada mogu samo ponoviti da sam najviše o tom periodu
nauĉio

-3-
od Svetozara Petrovića, Lea Košute, Miroslava Pantića, Ivana Slamniga i Zorana
Kravara. Kad je rijeĉ o novijim razdobljima, posebnu zahvalnost dugujem
Miroslavu Šiclu i Dubravku Jelĉiću, Ivanu Pederinu i Mirku Tomasoviću, koji su mi
svojim uvidima pomogli da se orijentiram u gradi o knjiţevnosti XVIII. a
osobito XIX. stoljeća. O glavnim smjerovima i osobnostima u hrvatskoj
knjiţevnosti XX. stoljeća ne bi bilo moguće govoriti bez izvrsnih tekstova o općim
okolnostima što su ih napisali Stanko Lasić i Branimir Donat, dok o razvitku i
obiljeţjima moderne i postmoderne poezije najdublja znanja nude Zvonimir
Mrkonjić, Tonko Maroević, Ante Stamać, Vjeran Zuppa, Cvjetko Milanja, Ivan
Boţiĉević i Krešimir Bagić, te pokojni Antun Šoljan, Veselko Tenţera i Hrvoje
Pejaković. Ovaj posao takoĊer ne bi bio moguć niti bez dobrih analiza nešto
starije i suvremene proze, koje su objavljivali Igor Mandić, Zdravko Zima,
Velimir Visković, Krešimir Nemec i Ivan J. Bošković, a o dramskoj knjiţevnosti
Nikola Batušić i Boris Senker. To da danas djeluje razmjerno mladi ali iznimno
kvalitetni naraštaj knjiţevnih kritiĉara, ţelim ovdje konstatirati s posebnom
radošću, prorokujući da su upravo zato pred hrvatskom knjiţevnošću i njezinim
institucijama nešto svjetliji dani. Medu tim kritiĉarima od kojih su neki bili moji
studenti ili sam im u Vijencu objavljivao rane ĉlanke, meni su posebno bliski
tekstovi Jagne Pogaĉnik i Tvrtka Vukovića, Roberta Perišića i Krunoslava
Lokotara, Deana Dude i Milovana Tatarina, Ane Lederer i Lade Ĉale Feldman,
Helene Sablić Tomić i Jurice Paviĉića, Igora Štiksa i Dalibora Šimprage.
I, konaĉno, da nije bilo Ive Banca, s kojim me veţe dugodišnje iskreno
prijateljstvo, ova knjiga ne bi nikad ugledala svjetlo dana. Ivo Banac vratio me je
studentima! On mi je pomogao da nakon što su mi na zagrebaĉkom Filozofskom
fakultetu u listopadu 1997., a onda 2000. na Dubrovaĉkim ljetnim igrama,
odrţali već viĊene lekcije iz legendarnoga hrvatskog jala, dobijem višegodišnji
angaţman na slavnom ameriĉkom Sveuĉilištu Yale. Tu od 2001., u srcu Nove
Engleske, dobrohotnošću profesora Harveya Goldblatta, predajem o
knjiţevnosti i jeziku Juţnih Slavena na Odsjeku za slavistiku. Nastanku ove
knjige znatno je pridonijela i bogata slavistiĉka kolekcija u Sterling Memorial
Library o kojoj se na Yaleu već godinama predano brine Tanja Lorković. Svi
drugi izvori korišteni u ovoj knjizi nalaze se u biblioteci koju sam smjestio u
memorijalnoj kući Mediteranskog instituta Grge Novaka na Hvaru.
Moja velika zahvalnost što je ova knjiga izišla, ide njezinu uredniku Radulu
Kneţeviću i izdavaĉu Franji Maletiću koji su imali strpljenja za moju povremenu
sporost.

Pisac
U New Havenu, 15. oţujka 2003.

-4-
 SREDNJI VIJEK

Slavenska plemena, što su se s vremenom okupila oko hrvatskoga imena,

tijekom sedmoga stoljeća osnovala su u nekadašnjemu rimskom Iliriku svoje prve
zajednice. U novonaseljenoj zemlji malo što im je bilo blisko. Gradova nisu
poznavali, a u vrijeme dolaska u dolinu rijeke Save i na Jadransko more nisu
poznavali knjige, nego su, kako izvještava jedan svjedok, kao i drugi Slaveni
"brojili i gatali crtama i urezima na naĉin pogana". Hrvatska kultura u sedmom i
osmom stoljeću bila je usmena a vjera im je bila prastara i pretkršćanska. Naselili
su okoliš koji je bio kristijaniziran barem tri stoljeća prije njihova dolaska i u
kojemu su starosjedioci upravo poĉeli zaboravljati sjajno razdoblje autohtone
grĉke i rimske civilizacije i knjiţevnosti. Nova domovina Hrvata smjestila se na
limesu izmeĊu dva kršćanstva, s jedne strane zapadnoga sa sjedištem u Rimu, a s
druge istoĉnoga u Carigradu. Zemaljske, ali i nebeske, vlasti s obiju strana
balkanskog limesa imale su ambiciozne projekte s novopridošlicama kojima
zbog tih ambicija nije bilo suĊeno da bez ostatka sudjeluju u baštini Zapada. Od
doseljenja pa sve do danas morali su biti sposobni da Europu, onu istoĉnu
koliko i zapadnu, udišu s oba plućna krila.
Prvi vjerski i kulturni saveznici koje su Hrvati sebi sami odredili bili su
Karolinzi, a prvi uĉitelji bili su im benediktinci. Oni su se nastanili u seoskim
gospodarstvima i svoje su prve samostane osnovali na ruševinama drevnih
bogomolja. Nakon doseljenja, Hrvati su bili prisiljeni lukaviti s Bizantom.
Budući da su htjeli prodrijeti u primorske gradove, to im je savezništvo bilo
nuţno. Zbog toga su s istoĉnim kršćanstvom dugo zadrţali skladne odnose.
Susljedni dolasci Skandinavaca na daleki sjever kontinenta te ugarskih plemena
u ravnice samoga europskog središta i Juţnih Slavena na obale Jadrana, donijeli
su znatne kušnje velikim nacijama zapadnoga kršćanstva. Morale su se navikavati
da na rubovima njihovih drţava postoje i mali narodi i da je njihovo znaĉenje u
europskoj kulturnoj geopolitici obrnuto proporcionalno njihovoj veliĉini. Hrvati
i njihov ţivotni prostor postali su tako, u sam osvit europskoga srednjovjekovlja,
vaţna sastavnica onoga što se kasnije prozvalo Slavia romana i što je imalo
presudnu teţinu u svakoj budućoj istoĉnoj politici Zapada. Slavia romana bila je
vaţan uteg kojim se odreĊivala ravnoteţa zapadnog europejstva s onim što se
inaĉe oznaĉivalo pojmom Slavia ortodoxa, a ĉemu su pripadali svi Istoĉni ali i dio
Juţnih Slavena. Granicu tih dvaju Slavia moćniji susjedi nisu uvijek poštovali ali
su, kad god im je to zatrebalo, svi okolni narodi tu granicu rado spominjali.
Nemirna meĊa bila je Hrvatima najĉvršća toĉka njihove trojne - mediteranske,
balkanske i srednjoeuropske - egzistencije. Kroz stoljeća ona im je postala i
jedinom sudbinom.
Latinski jezik bio je prvi knjiţevni jezik Hrvata. U novoj postojbini on je za
njih bio sve, ali ne i mrtav jezik. Mrtvim je postao tek kasnije kad su ga u slijepoj
obnoviteljskoj ljubavi ugušili humanisti i kada su njegovu svakidašnjost i ţivot-

-5-
nost pretvorili u jezik školnika. Latinski je bio lingua franca srednjovjekovlja i
prvi jezik kojim su se doseljeni Slaveni mogli povezati sa susjedima. To je bio
prvi jezik u kojemu su mogli klasificirati jeziĉno i tradicijsko blago što su ga
donijeli iz pradomovine. Na latinskom su se nauĉili razlikovati ali na njemu su se
nauĉili i sliĉiti drugima. Uz pomoć toga jezika uĉili su metriku svoje buduće
poezije i sintaksu svoje proze. Ono što su jednom nauĉili na latinskom, poslije
su s većom sigurnošću primjenjivali u svom jeziku i svojim pismima. Ipak,
poznavanje latinskoga jezika bilo je Hrvatima samo jedna stranica
identitetnoga paralelograma; druga stranica napisana je daleko od Hrvatske, u
Moravskoj kneţevini za vrijeme kratkotrajne Rastislavove vladavine. Na dvor
toga vidovitoga kneza stigla su 863. dva misionara iz dalekoga Soluna. Bila su to
sveta braća Ćiril i Metod. Oni su pod Rastislavovim tutorstvom ostvarili najveći
dogaĊaj u dotadašnjoj povijesti Slavena. Podrţavani od strane rimskih crkvenih
gospodara, zajedno sa svojim uĉenicima, u samo nekoliko godina oni su na opći
slavenski jezik preveli znatan korpus tekstova potreban za ţivot Crkve, ali i
svake tadašnje slavenske nacionalne drţave. Bibliju, koju su nazvali Knjigom,
preveli su na općeslavenski jezik gotovo u cijelosti, a priredili su i mnoge
liturgijske tekstove. U prvi knjiţevni jezik Slavena uveli su Ćiril i Metod mnoge
pouĉne knjige i svetaĉke legende. Njihova moravska misija bila je kratkotrajna.
Njihove uĉenike Rastislavov nasljednik Svatopluk brutalno je rastjerao, a ovi su
u svojim prognaniĉkim torbama ponijeli moravske slavenske knjige u druge
zemlje. Utoĉište su uĉeni bjegunci našli i u Hrvatskoj.
Prve hrvatske knjige na općemu slavenskom jeziku bile su napisane
glagoljicom i ćirilicom, tim prvim pismima uz pomoć kojih su Juţni, ali i svi drugi
Slaveni zapoĉeli biljeţiti glasove svojih jezika. Hrvati su tako zarana, a to će reći
prije 1000., upoznali tri pisma. Najprije je k njima došlo latiniĉko pismo i oni su
njime iskljuĉivo ispisivali svoje najranije tekstove crkvenoga i drţavnoga
karaktera, sluţeći se pri tome poglavito latinskim jezikom. Hrvatske tekstove
latiniĉkim će slovima nauĉiti pisati tek kasnije. Nakon latinskog pisma, upoznali
su Hrvati još i dva nova pisma, glagoljicu i ćirilicu, što su ih moravski misionari
izumili i prilagodili za upotrebu u slavenskim jezicima. Uz to, već u prvim
stoljećima svoje rane pismenosti upoznali su Hrvati i tri jezika; osim njihova
najstarijeg jezika, ponešto iskvarenoga latinskog, što su ga zatekli u novoj
domovini i kojim su se sluţili u crkvi i javnim poslovima, ubrzo su prihvatili, ali
brzo i napustili, opći slavenski liturgijski jezik, kakav je bio fiksiran u moravskim
knjigama svete braće. Konaĉno, Hrvati su se, kao i drugi narodi zapadnoga
kršćanstva, još u ranomu srednjem vijeku poĉeli sve ĉešće izraţavati i na svome
vlastitom jeziku koji se fiksirao na kamenim spomenicima prvi put tijekom
jedanaestoga stoljeća.
Prvi poznati hrvatski tekstovi pisani su jezikom ćirilometodske baštine, u kojima se
u tragovima pojavljuje pokoji element govornoga hrvatskog jezika. Najznamenitiji
meĊu tim tekstovima saĉuvani su na pergamentnim fragmentima koji se, po
mjestu nalaska, nazivaju Kijevskim i Bečkim listićima.
Svoje prve nekraljevske i necrkvene tekstove uklesali su Hrvati u kamen. Na
tim kamenim spomenicima lingua vulgaris dominira nad općom staroslavenskom

-6-
jeziĉnom masom. Najstariji takav vezani zapis nalazi se na kamenoj ploĉi koja je
pronaĊena u Baškoj na otoku Krku. Ta ploĉa je prvi dulji vezani tekst na
hrvatskom jeziku. Na Bašćanskoj ploĉi glagoljskim slovima u trinaest redaka
ispisan je tekst koji, ne sluĉajno, poĉinje slovom alfa a završava omegom. U
njemu se sveĉanim stilom obavještava da su dva benediktinska opata osnovala
samostan kojemu je darovatelj bio kralj Zvonimir. U doba kad je Bašĉanska
ploĉa isklesana, a bilo je to oko 1100., taj je hrvatski kralj već bio ubijen. U
trenutku smrti on je, kako svjedoĉi suvremena kronika jednoga popa iz Duklje,
prokleo svoje nevjerne sunarodnjake najavivši im tragiĉne dogaĊaje i dugo
razdoblje politiĉkih smutnji. Nedugo nakon Zvonimirove nasilne smrti, u doba
kad je ploĉa s otoka Krka već bila isklesana i kad su bili osigurani domaći jeziĉni
temelji za razvoj zrelije knjiţevnosti, u Hrvatskoj je doista zapoĉelo razdoblje
nemira i meteţa. Bilo je to razdoblje u kojemu su strani vladari zamijenili
domaće. Zato se i moglo dogoditi da je najznamenitiji pisac toga vremena, filozof
i prevodilac Herman Dalmatinac, svoju knjiţevnu sudbinu potraţio daleko od
domovine. Herman je rano shvatio kulturnu vaţnost antiĉkih i ţidovskih izvora
koji su se u njegovu vremenu još jedino ĉuvali u arapskim prijevodima. Ĉitav je
ţivot Herman Dalmatinac zato posvetio uĉenju arapskog jezika i pronalaţenju
arapskih znanstvenih i filozofskih djela. Rodio se poĉetkom 12. stoljeća. Saĉuvan
je jedan njegov portret koji ga prikazuje kako sjedi pokraj Euklida koji
jednogledom promatra nebeski svod. Herman Dalmatinac, poznat i pod imenom
Sclavus, prvu je izobrazbu dobio u Parizu i Chartresu. Sa svojim bliskim
prijateljem Petrom Ĉasnim i Robertom iz Chestera, putovao je Iberskim
poluotokom i prevodio Kufan na latinski jezik. Preveo je i ţidovski astronomski
spis Zaelis Fatidica, zatim još jedan uvod u astrologiju, a s arapskog je u latinski
jezik prenio Ptolomejeve Planisfere. Godine 1143. završio je svoje ţivotno djelo
De essentiis. Od tada se ovomu velikom putniku, latinskom piscu i dobrom
poznavaocu grĉkoga i arapskog jezika, gubi svaki trag. Pisao je uĉenim latinskim
jezikom, klasiĉnim i bez, u ono vrijeme uobiĉajenih, elemenata vulgarnog
latiniteta. Tekst svojih prijevoda najĉešće bi prekidao aluzijama na svakidašnjicu
i duhovitim digresijama. Zato se i danas njegovi tekstovi ĉitaju kao dobra
knjiţevnost. Bio je prvi Hrvat koji je svjesno prouĉavao antiĉku baštinu i po tome
je prvi humanist hrvatske knjiţevnosti, najznaĉajniji predstavnik njezine prve
renesanse.
Tijekom cijeloga srednjeg vijeka raskomadana Hrvatska bila je poprište
tuĊih dinastiĉkih borbi. Na Jadranu mletaĉki su se duţdevi poĉetkom drugoga
tisućljeća kitili nazivom dalmatinskih i hrvatskih gospodara. Budimsko prijestolje
od svoje se strane smatralo gospodarem sjevernih hrvatskih banata koje su
nazivali totius Sclavonia. Slobodnim ostao je samo Dubrovnik koji je spretno
balansirao izmeĊu verbalnoga vazalstva ugarskoj kruni i ustupaka Venecijancima
i Bizantincima. Kad su Turci 1453. osvojili Carigrad i kad su se uĉvrstili na
Balkanu, poĉeli su Dubrovĉani od njih zlatom svake godine otkupljivati slobodu.
U obliţnjoj Bosni još u srednjemu vijeku, dakle prije turskih osvajanja, našlo se
tijekom srednjega vijeka znatnih energija koje su znale nastaviti duhovnu i jeziĉnu
tradiciju zaĉetu u doba narodnih vladara. Jer nije imala ĉvrstoga središta niti
markiranih grani-

-7-
ca, Bosnu su susjedi doţivljavali ĉas kao golemu, a ĉas kao malenu zemlju. U njoj
se rano pojavilo ono što se nazivalo patarenskom opasnošću. Bosanskim
bogumilima Zapadna se crkva suprotstavila miroljubivo novim prosjaĉkim
redovima, ali bojevno svojevrsnim kriţarskim vojnama. U Bosni je prevladavao
jezik koji se govorio i u drugim hrvatskim krajevima i na toj lingua vulgaris ispisan
je, što u kamenu a što na pergamenama, najĉešće ćirilicom, ali i glagoljicom,
ĉitav niz knjiţevnih tekstova što su u Bosnu izvorno stizali iz Bugarske i Srbije ili
s juga Hrvatske. Ugarska vlast dovela je u Bosnu snaţnu hrvatsku obitelj Šubića
iz Bribira koji su, gospodareći istodobno i Bosnom i juţnom Hrvatskom, usuprot
ugarskomu i mletaĉkom vladanju, uspjeli obnoviti nešto od hrvatske kulturne
homogenosti te pretvoriti svoj dvor u sasvim uljuĊeno mjesto tadašnjeg
europejstva. Imali su Šubići na svojim dvorovima uĉenih ranarnika i dobrih
bibliotekara, a i sami su bili bliski mnogim onodobnim znanjima. U srednjemu
vijeku bilo je meĊu tadašnjim stanovnicima Europe, jednako kao i na većini
hrvatskih velikaških dvorova, mnogo onih koji su shvatili da se homogenizacija
novih nacija mora temeljiti na razlikovnosti što je naspram drugih naroda nudi
vlastiti jezik. To što se tada vjerovalo da ĉak i ptice pjevaju latinskim jezikom
nije moglo umanjiti vaţnost borbe za lingua vulgaris. Razvijanje vlastitih
narodnih jezika bilo je poĉetkom drugoga milenija i tijekom ĉitavoga zrelog
srednjega vijeka središnje politiĉko pitanje. Hrvati su, svjedno jesu li stizali s
Mediterana ili iz središnje Europe, pred papom i pred vladarima na udaljenim
dvorovima u desecima prigoda branili svoje pravo na narodni jezik. Branili su
pravo upotrebe toga jezika u obredima, u kancelarijama i u katehizaciji. U tomu
oni meĊu Zapadnim Slavenima nisu bili usamljeni. I Poljaci su se rano trudili da
barem crkvena propovijed bude izgovorena in lingua polonica, a sliĉan projekt u
svojim crkvama imali su Ĉesi i Slovaci. Da to ostvare, ovi tada mladi ali Vatikanu
vrlo vjerni narodi imali su podršku i na moćnim susjednim dvorovima. Ugarski
kralj Stjepan II. već je 1030. doslovno govorio da je mnoţina jezika ures svakoga
kraljevstva, te da razliĉiti jezici i obiĉaji uljepšavaju svaki dvor, a da su za
neprijatelje upravo oni predmet najveće zavisti. Kazao je, taj kasnije posvećeni
vladar, kako "kraljevstvo koje ima samo jedan jezik i samo jedne obiĉaje nije
otporno i da je vrlo slabo". Hrvati su osim svoje lingua vulgaris i latinskoga
jezika koji se upotrebljavao u crkvi i kancelarijama, imali u pohrani i znanje
trećega jezika koji se inaĉe nazivao opće slavenskim ili staroslavenskim jezikom,
znanje obrednog jezika koji su nauĉili u knjigama Ćirilovih i Metodovih uĉenika.
Premda su uĉeniji meĊu njima taj inaĉe umjetni jezik osjećali vrlo bliskim jeziku
svakidašnje komunikacije, više od svega su ga doţivljavali kao jezik umjetan i
kao neku vrstu slavenskoga latinskog. Taj umjetni jezik, a i njegova pisma,
glagoljsko i ćiriliĉno, oni su već do konca 16. stoljeća gotovo u potpunosti
istisnuli. U gradovima u kojima se za vrijeme srednjega vijeka broj stanovnika
utrostruĉio, latinski se jezik širio velikom brzinom. Nije on u tim sredinama bio
samo jezikom obreda nego je postao i lingua franca mlade gradske birokracije.
Rano je u Hrvatskoj latinski došao u prednost pred staroslavenskim općim
jezikom, i to zato što taj drugi nije nikad ušao u javne poslove, nego je ostao vezan
iskljuĉivo uz obred i uz Crkvu. Istina, niz hrvatskih sred-

-8-
njovjekovnih zakonika, onaj iz Poljica, iz Vinodola, zatim Istarski razvod pisani
su na hrvatskom jeziku u kojemu je saĉuvana i staroslavenska pravniĉka ali i
jeziĉna praksa. Ipak, usuprot tim znamenitim primjerima, dominantni jezik
gradskih statuta i gradske uprave tijekom ĉitavoga srednjeg vijeka bio je
iskljuĉivo latinski. Uz to, bio je on i obredni jezik Zapadne crkve, jezik bez kojega
bi ţivot u Europi u prvim stoljećima drugoga tisućljeća bio nezamisliv. Kako je u
sve naseljenijim gradovima Dalmacije jaĉao sve više graĊanski sloj i kako mu se
povećavala samosvijest, tako se sve više u svakidašnju upotrebu poĉeo ukljuĉivati
narodni, svima razumljivi, jezik. Jezik svakodnevlja poznavale su ţene koje
gotovo redovito nisu išle u školu, a bio je on i jezik obiteljske i generacijske
komunikacije. Uz to, novoobogaćenomu trgovaĉkom sloju bilo je vaţno i
poznavanje drugih jezika europskih naroda, pa se u Hrvatskoj, od 13. stoljeća
nadalje, sve više pisalo ili govorilo talijanskim, njemaĉkim i madţarskim jezikom.
U srednjovjekovnoj Hrvatskoj jezik, kako stoji u jednomu papinskom pismu
iz 1248., sve se više podreĊivao stvarima a nisu se stvari podreĊivale njemu.
Domaćem stanovništvu na selu, ali jednako tako i gradskom puku, sve je
otvorenije omogućavano da crkvene obrede, a i neke svakidašnje pravne poslove,
obavlja na svojemu vlastitom jeziku. Hrvatska sredina postupno je tako stjecala
pravo na vlastiti jezik i ono joj niĉim nije dokidalo geopolitiĉkom sudbinom
izabranu višejeziĉnost. Jer ako su Romani i Germani u svojim drţavnim
zajednicama, a sve u okviru zapadnoga kršćanstva, uspjeli standardizirati svoje
moderne jezike, a uz njih dugo zadrţati i dvojeziĉnost, onda više nije moglo biti
ozbiljnije prepreke da se sliĉno ne bi toleriralo i Slavenima. Posebno se to
moralo tolerirati onima koji su bez prisile prihvatili vjeru zapadnoga kršćanstva i
latinsku dvojeziĉnost.
Hrvatskoj knjiţevnosti sudbina je već od poĉetka bila da bude granicom
meĊu svjetovima, ali ne tako da iza njezina kraja zapoĉne neki tuĊi kraj ili neki
nerazumljivi svijet, nego je njezina uloga bila i ostala da svojom kulturnom
transmisijom dnevno potvrĊuje da je Europa moguća i nakon hrvatskih istoĉnih
granica. Zbog takve svoje funkcije hrvatska granica prepuna je oţiljaka. Osim
vlastitoga jezika, stvaranju hrvatske nacionalne svijesti u srednjemu vijeku
pridonosila je i svijest o zajedniĉkoj prošlosti. Narodne homogenizacije bujale su
tadašnjom Europom jer su ljudima trebali fabulirani dokazi o sebi i o svojoj
borbi protiv neprijatelja. Novi su narodi trebali memoriju. Tako je nastajala i prva
izvaninstitucijska potreba za kulturom na hrvatskom tlu. U testamentima toga
doba uoĉavaju se prvi vlasnici privatnih knjiţnica koje su vrijednošću ponekad
nadilazile dvorske i samostanske. Ti novi ĉitatelji posjedovali su briţno ĉuvane
rukopisne kodekse s viteškim romanima, ĉuvali su zbirke poezije i pravniĉke
priruĉnike. Hrvatsku knjiţevnost toga doba nisu stvarali neki skriveni narodni
voĊe, niti su joj temelje postavili neki buntovni jednojeziĉni manihejci, nego su tu
knjiţevnost stvarali razumni ljudi koji su vodili raĉuna o interesima elite
gradskih sredina u kojima je ona u svojoj pisanoj formi najprije nastajala. Tako su
se upravo u gradskim sredinama fiksirali prvi u usmenoj tradiciji saĉuvani
knjiţevni tekstovi, a u katedralnim kaptolima nastajale su i prve uĉene, ali
osobnim pogledima opterećene, knjige. U

-9-
Splitu je u 13. stoljeću napisana jedna od najkontroverznijih knjiga hrvatskoga
srednjovjekovlja. To je Kronika splitskog arhidakona Tome koji se rodio 1200. i
koji je pravne znanosti izuĉio u Bologni, u Umbriji slušao propovijedi Franje
Asiškog i ondje izvrsno upoznao latinski jezik te se uputio u izvore klasiĉnih
knjiţevnosti. Toma se u Splitu ukljuĉio u borbu za komunalno osamostaljivanje
svojega grada pa se u vrijeme oslabljenih bizantskih utjecaja i sve snaţnijega
javnog udjela slavenskog puĉanstva trudio pronaći pragmatiĉnu nit koja bi
osigurala društveni mir i povlastice njegovoj klasi. On je glagoljaše, dakle
svećenike koji su upotrebljavali opći slavenski jezik, smatrao preostatkom starog,
što će za njega reći, bizantskog reda stvari. Pisao je o drugima kao da piše o sebi.
Iz njegove Kronike progovara neobuzdani kritiĉki glas snaţnog ĉovjeka, tu se ĉuje
ţestina kojom je prosuĊivao druge, nazire se sitniĉavost onoga koji i kad je zloĉest
piše svoj tekst s dozom visoke moralne koegzistencije. Sav uronjen u sadašnjost
Toma ArhiĊakon povijest poznaje ali je izvrće i koristi se njome da bi
protumaĉio odnose koje je htio da vide i drugi. Toma je o budućnosti u duhu
svojega teocentriĉnog vremena vodio malo raĉuna, a dogaĊaje, zato što im ne vidi
budućnost, nizao je u svojoj Kronici u beskonaĉne lance. Knjiga mu je zato
organizirana u fragmentima od kojih je svaki posvećen zasebnom dogaĊaju. Svi ti
fragmenti mogli bi se ţanrovski potpuno razliĉito odrediti. MeĊu njima ima i
legendi i objektivnih historiografskih opisa, ima i novela kojima defiliraju
razvratnici, otpadnici i izdajice, ali i priĉa o ljudima odanima vjeri, muĉenicima
Crkve i muĉenicima tuĊe slobode. Tomina Kronika ostvarila je sredinom 13.
stoljeća u Hrvatskoj do tada neviĊeni prostor literarnosti.Tomin je govor bio
govor o sebi samom premda je teško Tomin tekst usporediti s nekim
konfesionalnim spisom njegova doba. On svoju nutrinu nije poput svetoga
Augustina ţelio nikome protumaĉiti. Ţelio je sebe oslikati kao ravnopravni dio
freske što ju je odluĉio naslikati. Provjeravao je povijest svojega grada u vizuri
svoje uzburkane i strastvene naravi. Toma ArhiĊakon bio je glasogovornik
nadolazećeg naraštaja kaptolskih intelektualaca, onih ljudi koji za razliku od
svojih skromnijih prethodnika nisu bili povezani sa seoskom i samostanskom ili s
dvorskom kulturom lokalnih feudalaca. Ta nova elita bila je povezana s kulturom
gradova i katedrala. Za Tomu ArhiĊakona usmenoj kulturi posvećeni benediktinci
bili su anakronizam. Novi ljudi Tomina kova svoja su znanja temeljili na nemaloj
upućenosti u antiĉku baštinu, a uz to su bili bliski gradskim profesionalnim
birokratima. Njima je višejeziĉnost bila prirodna ali ne ako je ukljuĉivala i
staroslavenski obredni jezik. Njihovo djelovanje nosilo je u sebi zaĉetak
humanizma, a knjiţnice njihove bile su mjesta u kojima su se formirale klice
kasnijega kulturnog razvitka.
U Zagrebu, koji je bio centar goleme biskupije, djelovala je katedralna škola
koju je u prvim godinama 14. stoljeća na vrlo visoku razinu podigao Augustin
Kaţotić, rodom Trogiranin, pariški Ċak. Taj biskup i kasniji svetac bio je zagrebaĉki
biskup sve do 1322. i napisao je mnoge uĉene rasprave meĊu kojima je najvaţnija
De pauperitate u kojoj raspravlja o askezi i prosjaĉkim pokretima te Dicta u
kojoj raspravlja o oblicima praznovjerja i krivovjerja. Prve kaptolske škole bile
su usmjerene latinskoj poduci i narodni jezik bio je u njima potpuno is-

- 10 -
kljuĉen. Poduke su se u tim školama temeljile na preuzimanju sadrţaja iz svetih
knjiga. U njima bilo je malo mjesta za proizvodnu i konkretnu naobrazbu. Zato
kaptolske škole nisu zadugo mogle zadovoljiti samosvjesni trgovaĉki sloj koji je
traţio da mu se obrazovanje djece temelji ne samo na biblijskim nego i na antiĉkim
izvorima, i to i onim knjiţevnim i povijesnim te prirodoslovnim, i da se pri tome kao
udţbenicima koriste raznim praktiĉnim sumama i florilegijima. Trgovcima i
gradskim birokratima bilo je logiĉno da im se djeca obrazuju na drugim ţivim
europskim jezicima pa njima zato nije bilo strano niti poznavanje vlastitoga
materinjeg jezika. Usporedno s novim modelom kulturnoga i prosvjetnog ţivota u
gradovima, seoske su sredine i dalje pothranjivale tradicionalnu samostansku
kulturu kojoj su predvodnici i dalje bili benediktinci. Njihova se djelatnost
usmjerila na polupismeni puk i njegovala je njegovu preteţito usmenu baštinu. U
tradicionalom okviru tih seoskih škola nastajale su hrvatske varijacije rado ĉitanih
didaktiĉkih spisa. I dok su se u gradovima prouĉavale uĉene Etimologije Izidora iz
Seville ili se ĉitalo popularno pisani kompendij Brunetta Latinija Li Livres dou
Tresor, dotle se u sredinama s dominantnom usmenom kulturom širilo puku
primjerenije štivo na narodnom jeziku. Najradije se ĉitao Fiziolog u kojemu je u
fragmentima, na naĉin svetaĉkih legendi, u cjelinama od kojih su neke pravi eseji,
nepoznati pisac opisivao najprije vanjštinu pojedinaĉnih ţivotinja a onda,
primjenjujući kršćansku karakterologiju, i njihova obiljeţja. U hrvatskom
Fiziologu upadljiv je interes za male ţivotinje, posebno ptice, koje su
srednjovjekovnom kršćanstvu bile najmilije zato jer su bile sugovornice svetaca. U
srednjovjekovnoj hrvatskoj kristijaniziranoj fauni bio je poznat i francuski roman o
liscu Renartu. Toj knjizi bilo je blisko patarensko uĉenje o razvitku ţivih bića iz
boţanske, ali jednako tako i Ċavolske, prirode. I alkemijski spisi koji su se bavili
Ċavolskim aspektima ljudskog postojanja saĉuvani su u srednjovjekovnoj
Hrvatskoj, a poznat je i jedan zapis o prevladavanju dostupnih kategorija vremena
i prostora koji je sastavio Petar iz Trogira, a u kojemu se sa zanosom opisuju
alkemijski pokusi slavnoga Rogera Bacona. U puku je bila popularna i
srednjovjekovna enciklopedija Lucidar, od koje je saĉuvan ĉitav niz jeziĉnih i
sadrţajnih varijanata. U toj knjizi se u formi uĉeniĉkih pitanja i uĉiteljevih
odgovora izvode osnovna teoretska znanja onoga vremena, nudi tradicionalan
pogled na geografiju, medicinu, kozmologiju ali i teologiju.
Prvi hrvatski stihotvorci zasigurno su bili svećenici i oni su pokušali vrlo rano
uvesti starinske latinske crkvene pjesme u duh hrvatskoga jezika i njegov ritam. Da
su se takve pjesme rano pjevale, vidi se po dokumentu iz 1177. u kojemu se govori
kako su okupljeni graĊani u Zadru papi Aleksandru III., dok je na bijelom konju
ulazio u njihov grad, pjevali laude "na njihovu slavenskom jeziku". Prvi zapisi
najstarije hrvatske poezije, kraćih epskih tvorbi, lauda i himni te bratovštinske
pogrebne lirike saĉuvani su u nešto mladim pjesmaricama. Jedno od najbogatijih
nalazišta stare hrvatske poezije nalazi se u glagoljskoj Pariškoj pjesmarici koja
je nastala oko 1300. Stoljetni hijat dijeli epohu u kojoj je zapisivana najstarija
hrvatska lirika od vremena u kojemu se ona samo pjevala, pamtila i širila. Pisan od
svetoga Jurja sa svojih sedamdeset stihova najstarija je narativna tvorba u
hrvatskoj knjiţevnosti. Ispjevana na naĉin viteških cantastoria i engleskih

- 11 -
balada, ona je u sadrţajnoj strukturi bliska onom dijelu srednjovjekovne
imaginacije koji je boţanske i muĉeniĉke autoritete preuzimao u laiĉku kulturu i
pretvarao ih u vitezove i junake koji su liturgiju i sakramente premještali u prostore
oruţanih bojeva i turnira. U tim narativnim pjesmama vitezovi su doţivljavani kao
sveti ratnici. Kult viteštva u hrvatskim je krajevima uĉvršćen u doba navale
Saracena i Mongola, a i u doba kriţarskih vojni. U hrvatskim se zemljama tako
osim legende o vitezu Jurju udomaćila još bila tradicija o Rolandu koji je u
dubrovaĉkoj verziji prozvan Orlandom.Taj nećak Karla Velikoga, vlasnik
ĉudotvornog maĉa Durendala i roga Olifanta, doţivio je ranu dubrovaĉku
lokalizaciju u kojoj pobjeĊuje Saracena Smrdidaha. Sveti Juraj srodnik je Orlandov
i pjesma o njemu je svojevrsni hrvatski Beowulf. Nastala je negdje u okolici Splita a
širila se u doba prvih hrvatskih dvorova. U starijim se izvorima kao Jurjevo mjesto
roĊenja osim Kapadocije u Turskoj navodio još i Solin, jedan od najdrevnijih
hrvatskih kneţevskih gradova. Juraj je bio najmiliji zaštitnik benediktincima koji su
inaĉe bili prvi hrvatski kulturni odgojitelji. U vjerovanjima starih Slavena
doţivljavan je Juraj i kao cikliĉki obnovitelj prirode, kao pobjednik nad zlim silama,
kao krotitelj divljine, kao Zeleni Juraj koji je Bog šuma i polja i koji u svijet unosi
proljeće i obnovu. U Pisni od svetoga Jurja on je borac protiv zmaja, oslobodilac,
ali i vjerenik kraljeve kćeri. On je neka vrsta srednjovjekovnog Tezeja koji se bori
protiv Minotaura, on je Herkul koji je digao ruku protiv Hidre. Sudbina princeze u
toj ranoj hrvatskoj pjesmi, koja je nastala svakako prije 12. stoljeća, nalik je onoj
antiĉke Andromede. Psihološki su u poemi toĉno ocrtani trenuci u kojima kralj
moli vlastelu da izuzmu njegovu kćer iz okrutnog zmajeva ţdrijebanja.
Najistaknutija stilska obiljeţja poeme proizlaze iz uĉestale upotrebe imperfekta što
je u njezin tekst preuzeto iz srednjovjekovnih kodeksa, a ĉime se postiţe vrlo
uvjerljiva sintaktiĉka sporost i u slušatelja i ĉitatelja budi osjećaj da mu pred
oĉima oţivljuju nestali, ali za maštu još ţivi, svjetovi u kojima pokreti i znaĉenja
imaju neku uzvišenu ritualiziranost:
V tom čaši drakun iz jezera se isklonjaše,
Sveti Juraj ga zagledaše,
Znamenijem svetoga kriza
On se znamenaše,
Šćita i sulice rukama potresniše
Ter drakuna v grlo probodiše.
Ova se narativna poema širila u krugovima elitne publike na kneţevskim
dvorovima, a da je bila namijenjena usmenom predstavljanju vidi se iz izravnih
spomena slušanja i govorenja u njezinu tekstu. Sastavljena je u rimovanim
distisima ali sva je u stihovima razliĉitih duljina i s nizom vrlo upeĉatljivih
prenesenih rima. U hrvatskoj tradiciji imala je ta poema status svojevrsne jeziĉne
katedrale. Kao što tadašnje hrvatske crkve nisu usporedive sa zdanjima velikih
razmjera u Francuskoj ili Italiji, tako se i pjesma o svetom Jurju najtoĉnije moţe
usporediti s malim starohrvatskih crkvicama kakva je ona Svetoga Kriţa u Ninu.
Ni Sveti Kriţ ni Pisan od Svetoga Jurja nemaju goleme razmjere ali imaju znatan
stupanj sklada sa svojom okolinom, njezinim mjerilima i njezinim vrijednostima.

- 12 -
 Znatnom korpusu najranije hrvatske mistiĉne poezije emocionalni predloţak
ponudio je sveti Franjo u svojoj pjesmi Laude creaturarum. Najranije laude
rimovani su sastavci koji su svoj pjesniĉki glas crpli iz liturgijskih sekvencija.
Preuzimali su njihovi anonimni pjesnici ritam litanija, nadugo nabrajajući u
svojim pjesmama razloge zbog kojih se proslavljala neka svetica ili svetac. Laude
su rimovani uzdasi u kojima su srednjovjekovni pjesnici nabrajali ĉitav ţivi i
mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa ţeljom da u što kraćem
tekstu iskaţu sukus evanĊeoske ljubavi. Najvaţnija hrvatska lauda dobila je
ime po Šibeniku, gradu u kojemu je i nastala. U Šibenskoj molitvi pjeva se
Gospi koja je savršeni prikaz Crkve. Gospa je Crkva sama, ona je njezin
bestjelesni koncentrat i ona pod svojim golemim verbalnim plastom štiti
nesretne i zarobljene, tuţne i zbunjene pripadnike ljudskoga soja. Saĉuvano je iz
istoga doba kad je nastala šibenska lauda Gospi, još i mnogo primjera funebralne
lirike. Te pjesme nastajale su u krugu onodobnih bratovština ĉiji su ĉlanovi za
vrijeme uobiĉajenih sastanaka ili na pogrebima bratima opjevavali trijumf smrti
nad ţivotom ili izricali spoznaju da se pred Boţjim gnjevom u trenutku posljednjeg
suda više ništa neće moći sakriti. U tim pogrebnim sekvencijama bratimi su
oplakivali mrtve ali su se koristili svakom prilikom da iskaţu bunt prema
raskalašenosti i nepravednom bogaćenju. Misao o jednakosti u smrti temeljna je
misao hrvatske bratovštinske lirike. Pauperizam onoga doba i reformni pokreti
zreloga srednjovjekovlja potakli su i nastanak jedne od najuvjerljivijih pjesama
onoga doba koja poĉinje stihovima:
Svit se konca, sunce jur zahodi, pravda
gine, ljubav stine, trna ishodi, djaval jure
svoju vojsku kupno vodi, gda se svrši sveto
pismo, vdan prihodi.
Ta pjesma je radikalna kritika stvarnosti koja ĉitateljima sugerira gnušanje
prema raskalašnom ponašanju u crkvenim ustanovama. Ali u njoj se nije sugeriralo
da svetost i poniznost mogu spasiti svijet od Apokalipse. U njoj se izravno sugerira
moguća propast svijeta, a rastakanje njegovih moralnih vrednota vidi se na
najvišim mjestima onodobne moći. Strah od smrti i prokletstvo pakla poticali su
pjesnike da predoĉuju raspadanje tijela kao jedinu sudbinu ljudskog postojanja.
Tomu usuprot tijekom ĉitavoga srednjovjekovlja ispod napisanih stihova teĉe
jeziĉna ponornica ljubavi i strasti. U poboţnoj poeziji neopazice se otvarao
prostor za univerzalni glas ljubavne lirike koja je u poĉetku svoj predmet traţila u
mistici boţanske ljubavi, ali ga je vrlo brzo pronašla u opjevavanju konkretne
ljubavi ţene i muškarca. Eksplozija subjektiviteta bila je vrlo brzo iskušana u
stihovima o ljubavnoj strasti. Dok je u molitvama i laudama, u poboţnim i
grobnim sekvencijama, progovarao kolektivitet, dotle su se sve ĉešće mogli ĉuti
glasovi pojedinaĉnih duša koje su se navikavale da i ţenu ljube kao Isusa. To kako
je muĉno nastajao prvi hrvatski pjesniĉki iskaz intimiteta, to kako su ponekad
stihovi dolazili nepozvani i zabiljeţavani nakon muĉnih inkubacija, vidi se po
naĉinu na koji su zapisani prvi datirani hrvatski intimni stihovi. Samo tri takva
stiha zapisao je tada

- 13 -
mladi carinik Junije Kaliĉević na marginu carinske knjige u prvim godinama 15.
stoljeća. Zapisao je stihove o napuštenosti, stihove o oĉaju, stihove o sebi samomu.
Pjesmu zapisanu na margini nije završio, ostatak joj je prepustio bjelini papira:
Sada sam ostavljen srid morske pučine.
Valovi močno b'jen, daţ dojde s visine,
Kad dojdoh na kopno, mnih da sam ....
Da su se u srednjovjekovnoj knjiţevnosti lirske ljubavne pjesme javno
pjevale, a da su se tek u mladim razdobljima zapisivale, imamo saĉuvanih
izravnih vijesti. U tim dokumentima se kao potvrĊeno iznosi kako obijesna
mladeţ noću glasno pjeva obuzeta ljubavnom ĉeţnjom stihove kakve ne bi
spjevali ni Rimljani Tibul i Katul ili Grkinja Sapfa.Te najstarije hrvatske ljubavne
pjesmice ugraĊivane su u svadbene obrede. Bile su veoma kratke i oblikovane su
uz pomoć vrlo skromnog leksika s kojim su postizale uĉinak njeţnosti, lakoće i
prigušene erotike. Najĉešće se u njima ne pojavljuje djevojĉin partner ili on u
najboljem sluĉaju spava. Vitez se u mnogim primjercima te lirike neizravno
spominje, upravo onako kao u prekrasnom pripjevu o pelinu, ruţi i vili, u kojemu
vila odreĊuje tri vjenĉaca, i to jedan za brata, drugi za sebe, a treći za hrabra
viteza. Osim takvih neduţnih, ali vrlo skladnih stihova, saĉuvan je i veći broj
ranih chansons d'aventure u kojima su se pjesnici sluţili otvorenim erotskim
simbolima, najĉešće spominjući dijelove djevojĉine odjeće ili viteške opreme. U
tim se pjesmama na naĉin srednjovjekovnih trubadura opjevavaju ljubavni susreti
mladića i djevojke. U njima ima tragova njemaĉke minne pa se u jednoj, svakako
ne sluĉajno, djevojka po njemaĉkom trubadurskom obiĉaju naziva frawom. Ima u
hrvatskih trubadura i veoma otvorenih seksualnih aluzija u kojima se s
dvorjaniĉkom lakoćom prepleću viteški i seoski ambijenti. Saĉuvan je iz hrvatske
srednjovjekovne lirike i niz seksualnih brojalica ali i vrlo pristalih poĉašnica
meĊu kojima je neke zapisao mlaĊi melograf i pjesnik Petar Hektorović tijekom
16. stoljeća. Starina njegovih zapisa koji su nastali na otoku Hvaru nepobitna je.
Najljepša meĊu njegovim zapisima srednjovjekovna je minijatura o vitezu koji
dok jaši, u rukama nosi knjigu, a pred njim hoda sluga i pjeva ovu pjesmu:
Naš gospodin poljem jizdi,
Jizda di mu je.
Na glavi mu sfilan klobuk
Sinca da mu je.
U ruci mu zlatne knjige,
Druţba da mu je.
Prid njim sluga pisan poje,
Na čast da mu je.
U srednjemu vijeku, u doba prvih turskih upada na europsko tlo, usmeno su
se, napose Dalmacijom, prenosile pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladiĉnog
ugoĊaja koje su se nazivale bugaršticama. Ĉini se da su tematske poticaje te
pjesme dobile nakon Kosovske bitke 1389., dakle u doba dok su se i na udaljenim
eu-

- 14 -
 ropskim dvorovima ĉitali dramatiĉni izvještaji o dubokim prodorima Turaka na
slavenski jug. U Dalmaciji u tomu vremenu puĉanstvo je još uvijek gajilo nadu da
će se kršćanska Europa izravnije angaţirati u obrani istoĉnih dijelova kontinenta.
Bugarštice su nastajale na ţaru te nade. Vjerovalo se u doba njihova nastanka
da se od svih ostalih kronika i epskih pjesama razlikuju jer nisu izmišljene i
patvorene. Najstariji zapis neke juţnoslavenske bugarštice nastao je u Pugli
1497. gdje je skupina izbjeglica u gradiću Gioia del Colle, pred napuljskom
kraljicom, buĉno pjevajući na svojemu jeziku, prikazala neki knjiţevni tekst.
Njihovo pjevanje bilo je dovoljno razgovjetno da bi ga dvorski pjesnik Ruggero de
Pazienza mogao zapisati i da se ono što je on ĉuo saĉuva i bude tekst prve hrvatske
bugarštice. U tomu najstarijem zapisu pjeva se o zarobljavanju Janoša Hunjadija,
u narodu poznatijeg kao Sibinjanina Janka, u smederevskoj tamnici i njegovu
obraćanju orlu da ode do despota i da ga zamoli za junakovo osloboĊenje iz
tamnice. Imenom bugarštice nemaju veze ni s Bugarima a ni s narodnim
glazbalom bugarijom, nego su one pjesme što su se pjevale na narodni, što će reći
vulgaran naĉin koji je zapisavaĉ Petar Hektorović nazvao i srpskim. Sa Srbijom
bugarštice imaju veze jedino na sadrţajnoj razini jer su u njima opjevani dogaĊaji
iz novije srpske povijesti, ali su te pjesme jednako bile poznate i meĊu katolicima i
meĊu pravoslavnima, a svoje su fiksacije doţivjele najvjerojatnije u primorskim
gradovima poĉetkom 15. stoljeća. Posebno su vrijedne tri starije bugarštice, i to ona
o Radoslavu Siverincu, zatim jedna o Kraljeviću Marku i o smrti njegova brata
Andrijaša te treća o Majci Margariti i tuţnoj sudbini njezina brata i sina koji su
poginuli u boju s Turcima.
Sve su te hrvatske balade saĉuvane u nešto mlaĊim zapisima i u ponešto
moderniziranom obliku. U njima se povijesni dogaĊaji uvijek opjevavaju na fonu
ljubavnih priĉa koje su najuvjerljiviji dio tih pjesama. U bugaršticama junaci na
samrti mole svoje bliţnje ili pak svoje krvnike da njihovim majkama i ljubama ne
otkriju pravi uzrok njihove smrti, te da njihov kraj prikaţu u sasvim drukĉijem
svjetlu. Tako umirući Andrijaš moli brata Marka da kad sretne njihovu majku, ne
kaţe joj istinu, nego mu sugerira da joj ispripovijeda kako je ostao "u tujoj zemlji
iz koje se ne moţe od milinja odiliti" i da je ondje "obljubio gizdavu devojku koja
mu je dala mnoga bilja nepoznana i onoga vinca od zabitja". Hrvatske bugarštice
svojim ugoĊajem gotovo su na vlas sliĉne tadašnjim škotskim baladama. U jednoj
od njih, koja se zove The Twa Brothers, opjevava se na identiĉan naĉin kao u
hrvatskoj bugarštici o Marku i Andrijašu, sukob dva brata i njihov tuţni rastanak.
Pjesme o balkanskim junacima ĉesto su se pjevale po Dalmaciji, pa je tako
poznato da je neki slijepi hrvatski vojnik, kad je išao primiti odliĉje za
sudjelovanje u borbi protiv Turaka, hodao u pratnji kćeri prema postolju na
kojemu su stajali ĉasnici, pjevao in schiavone o kraljeviću Marku. U bugarštici o
Radoslavu Siverincu fiksiran je tada omiljeni motiv rastanka. U toj se pjesmi vitez
oprašta od svojega grada Siverina kojemu dirljivo govori "ne znam veće viju li te,
ne znam veće vidiš li me". Ritmovi tih viteških rastanaka odjekivat će i u ljubavnoj
poeziji onoga doba. Ĉut će se u mnogim ljubavnim pjesmama u kojima će se vitez
umjesto od grada ili od mrtvog brata opraštati od voljene ţene:

- 15 -
 Odiljam se, moja vilo, Bog da nam bude u druţbu;
Plač i suze i moju tuţbu da bi znala, moja vilo!
Odiljam se a ne vijem komu ostavljam ličce bilo.
Srednjovjekovnu hrvatsku liriku njezinim najvećim dijelom poznajemo
zahvaljujući renesansnim pjesnicima koji su je zapisivali i koji nisu ostali gluhi
na oĉite vrijednosti starije puĉke poezije. Njihov interes za tu poeziju nije bio ni
filološki ni romantiĉarski; te su pjesme jednostavno voljeli i osjećali su mogućim
da ih ponude vlastitoj publici uklopljene u njihove izvorne opuse. Senzibilitet
novoga doba prepoznao je u toj drevnoj poeziji zvukove bliske svome vremenu.
U vrijeme dok je Europom blistao talijanski humanizam, ostaci te
srednjovjekovne lirike imali su znatnu nacionalnu osobnost. Ĉak i kad bi im se
oduzeo viteški i romantiĉarski sloj, ĉak kad bi se s njih oljuštio sraz rustiĉnoga i
feudalnog, ĉak i kad bi im se otpisala poganska izvornost, ostao bi u njihovoj
najvećoj dubini zametak autohtonosti, neĉega što će sljedeća stoljeća hrvatske
knjiţevnosti uĉiniti vidljivim i oĉitim. Primjer bugarštica samo je jedan od
vidljivijih dokaza kako su Hrvatska i njezina knjiţevnost u 15. stoljeću postale
prostor kulturnog transfera. Prodor Turaka duboko preko njihovih istoĉnih
granica stavio je Hrvate u potpuno novu poziciju. Ta promjena dogodila im se na
samomu kraju srednjega vijeka. Dogodila se u trenutku u kojemu su se najveći
juţnoslavenski narodi već jeziĉno, civilizacijski i duhovno profilirali. Ta situacija
nadvijala se nad Hrvatskom kao paradoks njezine dvojne pozicije. Zemlje u
kojima su ţivjeli Hrvati i dalje su ostale razmrvljene i podvrgnute brojnim
gospodarima. Ostale su duhom i kulturom jedina slobodna podruĉja Juţnih
Slavena na granicama s Osmanlijskim Carstvom. U dubinskim slojevima
tadašnjih bugarštica zaustavljen je tako onaj trenutak u kojemu je hrvatski
prostor postao duhovni filtar koji će preko svojih okupiranih granica na Istok
slati poruke Zapada, a one s Istoka preoblikovati i pripremati za ne uvijek
raspoloţene zapadne uši. Od Hrvata se od tada pa nadalje i u Rimu i u Beĉu, i u
Veneciji i u Budimu oĉekivalo da dokazuju kako njihove granice s Turcima
moţda i ne postoje te kako iza tih granica moţda takoĊer ţive Europljani. To sve
poĉelo se dogaĊati u trenutku kada su se u Juţnih Slavena već bile profilirale
narodne i jeziĉne razliĉitosti i kada su ti narodi prvi put nauĉili uzajamno
prihvaćati i drugo kao svoje i svoje kao drugo. Bilo je to vrijeme kad su mogle
nastati hrvatske bugarštice sa srpskom viteškom tematikom, ali bilo je to i
vrijeme u kojemu se na europskom Zapadu pojavila naivna, ali opasna, ideja o
tomu kako meĊu narodima na prostorima nekadašnjega rimskog Ilirika zapravo i
nema narodnih razlika. Ta sugestija umirivala je svijest Europljanima; hranila je
njihove osvajaĉke i evangelizatorske pobude, pri ĉemu je najmanje koristila
Juţnim Slavenima.
Fikcionalna proza u srednjovjekovlju nastajala je iz praktiĉnih vjerskih
pobuda. Njezina pragmatiĉnost vidljiva je u većini tadašnjih apokrifa, legendi i
vizija. Izuzetak su bili jedino romani koji su svoju graĊu uzimali iz antiĉke
povijesti. Pripovjedna proza toga doba temeljila se prije svega na ţelji anonimnih
pisaca da pripovjednim dodacima podupru zgradu Svetoga pisma. Tadašnje
naracije pisane su

- 16 -
za potrebe iste one publike koja je sudjelovala u pjevanju bratovštinskih
sekvencija za mrtve. One su nuĊene publici koja je inaĉe sudjelovala u uliĉnim
teatralizacijama Isusova ţivota i uskrsnuća i koja je širila prve na hrvatskom jeziku
ispjevane stihove. Prva hrvatska proza nastajala je u skriptorijima samostana.
Dictamen prosaicum, kako su retori nazivali prozni naĉin pripovijedanja, kad je
jednom bio fiksiran u vezanom tekstu, širio se javnim ĉitanjem i slobodnim
pripovijedanjem. Ta su knjiţevna djela mlaĊi preraĊivaĉi kratili i proširivali
trudeći se da reprodukcijama ne dokinu zauvijek fiksirani moral tih priĉa. Sve
drugo moglo se u tim prozama mijenjati. U njima su pisci svetost pripovijedali u
kategorijama svakodnevlja, u njima su oni tuĊu sreću pokazivali kao da je trijumf
svaĉije. Naoko skrivenu fabularnost svetih knjiga pribliţavali su onima koji niti
su znali ĉitati niti pisati, onima kojima je biblijski tekst bio poznat jedino po
usmenom kazivanju ili koji su naslikane prikaze Biblije vidjeli na freskama s
crkvenih zidova. Jedan od najstarijih hrvatskih apokrifa, Djela Pavla i Tekle
izraĊen je grĉkim i bugarskim posredovanjem. U toj prozi plete se priĉa o
Tekli koju je sveti Pavao preobratio i koja, iako ţena, krsti i poduĉava neofite.
Bila je to jedna od najstarijih priĉa o ţeni muĉenici, o ţeni koja se prepuštala
smrti kao da joj ona ništa nije znaĉila. Tekla je prototip onih junakinja koje su
svoje zemaljske vjerenike s najvećom lakoćom razmjenjivale za nebesku ljubav.
Tu ţenu zanijela je Pavlova rijeĉ i ona ju je krenula slijediti. Njezina hrabrost bila
je isto tako ĉista i snaţna kao njezina tjelesna nevinost. Uvijek kad bi se zatekla u
bezizlaznoj situaciji, nešto bi se u priĉi dogaĊalo što je odgaĊalo egzekuciju.
Jednom bi taj spas došao s olujnog neba, drugi put bi lavica Tekli zaljubljeno lizala
noge. Još jedan od apokrifa, koji su teolozi najprije sumnjiĉili zbog njegove
neobiĉne poboţnosti, bio je vrlo popularan meĊu Hrvatima u srednjemu vijeku.
Srodan je engleskoj poemi Andreas, a u njemu se pripovijedaju Djela apostola
Andrije i Mateja meĎu ljudoţderima na Crnom moru. U knjizi se priĉalo o
apostolima koji su ţdrijebom odluĉili u kojoj će zemlji propovijedati evanĊelje.
Ţdrijeb ih je odveo u zemlju ljudoţdera koji su Andriju tri dana vukli gradskim
ulicama a naveĉer, izranjenoga, vraćali u tamnicu. Na koncu je on uz pomoć ĉuda
uspio poplaviti grad, a onda su dva apostola uspjela preobratiti ljudoţdere. U
svim tim tekstovima epizode se niţu velikom dinamikom, teku bez ikakvih
rezova i digresija, a ono što im je donosilo popularnost bio je zabavni karakter
priĉa i njihova hinjena dokumentarnost. Moral njihovih fabula bio je mrk ali ono
što se junacima dogaĊalo poznavalo je neku neobiĉnu melodramatiĉnu lakoću.
Takav je i apokrif s naslovom Čtenije od svetoga Tome u kojemu se pripovijeda
kako je taj svetac putovao Indijom nakon što su mu Judejci oderali koţu i
kako je svoju koţu nosio na štapu ĉineći uz njezinu pomoć svakojaka ĉudesa.
Bilo je apokrifa u kojima se evanĊelje pripovijedalo iz vizure Poncija Pilata,
bilo je proza u kojima se pokušavalo nagovijestiti braĉne probleme Josipa i
Isusove majke Marije i u kojima se govorilo o Isusovoj braći. Posebnu popularnost
uţivali su romani, i to osobito Rumanac trojski. To opseţno djelo koje je
pripovjedni rezime Homerovih epova, napisao je onaj koji je poznavao i
Ovidijeve mlaĊe interpretacije trojanskih ratova i njihovih junaka.

- 17 -
U svojim europskim inaĉicama taj je roman dosegao ĉak 30 000 stihova ali je u
hrvatskoj verziji mnogo saţetiji. S posebnom se pozornošću u tekstu, koji su
mnogo ĉitali svi srednjovjekovni Juţni Slaveni, obraduju dogaĊaji koji su bili u
vezi s Parisovim suĊenjem i izborom najljepše boţice, zatim se opširno iznose
dogaĊaji u vezi s Heleninom otmicom, a onda detaljno opisuje opsada grada
Troje i viteško razrješenje te vojne. Pisca Rumanca trojskog nije zanimala
transcendentalna ideologija ili arheologija grĉkoga svijeta. Taj svijet u ovomu
romanu postojao je samo koliko ga je bilo moguće ispripovijedati, i to tako kao da
je aktualan i kao da je dio ĉitatateljeve sadašnjosti. Rumanac trojski s arheološkim
seansama onodobnih uĉenjaka nije imao posla i njegova pisca uopće ne zanima
što onodobni Splićani moţda vjeruju da su upravo oni bili potomci Trojanaca.
Onodobnomu ĉitatelju Rumanac trojski je trivijalni nadomjestak za stvarnost, on
je njezin idealizirani koncentrat. Ljudi koji su ĉitali srednjovjekovne romane
ţivjeli su u gradovima i pripadali su slojevima kojima se dvorska i već pomalo
bivša feudalna kultura nudila kao zabava i poĉela pretvarati u sebi dostatnu priĉu.
Banalizirajući feudalnu stvarnost, srednjovjekovni romani svojom antiĉkom
tematikom stvarali su novu trivijalnu knjiţevnost kakva je bila posebno snaţna
nakon što se tijekom 16. stoljeća kodificirao njezin osnovni knjiţevni ţanr:
roman. Popularnost jednaku Rumancu trojskom uţivao je i Roman o Aleksandru
koji je u Zapadnoj Europi takoĊer bio poznat u stihovanoj verziji. Hrvatska je
verzija prozna i bliska modelu koji se osobito sviĊao istoĉnim kršćanima, u kojih
je imao status jedne od najĉitanijih srednjovjekovnih knjiga. Aleksandrida je
opširna priĉa o kralju Makedonaca koji se u toj romansiranoj biografiji prikazuje
kao ĉovjek iznimne tjelesne ljepote, zatim kao vojskovoĊa s najvećim uspjesima
poznatim u ljudskoj povijesti, a onda i kao vrlo obrazovan ĉovjek koji je uĉio od
Aristotela. Aleksandra se u toj knjizi prikazuje kao uzornoga humanista, kao
ĉovjeka zaokupljena studijem društva i prirode, kao avanturista i putnika. On nosi
kacigu koja je nekoć pripadala kralju Arturu i njega srednjovjekovni ĉitatelji
doţivljavaju kao da im je suvremenik. Njegove su postupke aktualizirali jer su
ĉitali tu knjigu u realistiĉnom kljuĉu. Mada je u svemu bio neobuzdan, Aleksandar
je u odnosu prema ţenama bio potpuno uzdrţan, bio je punokrvni dvorjanik i vitez
koji kao da je došao s nekoga obliţnjeg dvora. Dok su pripovjedaĉi apokrifa
mnoge elemente svojih priĉa ostavljali neriješenima i maglovitima, u
srednjovjekovnim romanima ispripovijedano se pokušavalo korektno motivirati. I
Rumanac trojski i Aleksandrida baštinili su tradiciju helenistiĉkih romana u
kojima nema hinjene dokumentarnosti i fragmentarnosti, niti se pripovjedaĉ
poigrava motrištima. Njegovo oko je u srednjovjekovnim romanima sveprisutno,
on ima cjelovitu informaciju i nema potrebe traţiti neki povoljniji rakurs ili
neobiĉan ulaz u priĉu. U Aleksandridi je vidljiv sve snaţniji europski interes za
ĉudesne prostore i zagonetna bića koja su ţivjela u zemljama Azije. To zanimanje
koje se vidjelo i u apokrifima onoga doba najjasnije je artikulirao Venecijanac
dalmatinskog podrijetla Marco Polo. Taj Korĉulanin koji se rodio 1254., napisao je
jednu od najslavnijih putopisnoznanstvenih knjiga srednjega vijeka. Njegova
knjiga Livre des merveilles du monde na francuski je jezik po diktatu u trećem licu
napisao neki Rustichello s kojim je Polo

- 18 -
 boravio neko vrijeme u tamnici. Kasnije se Polovo djelo prozvalo Il Millione i
postalo je obveznom lektirom svim avanturistiĉkim duhovima koji su koje
stoljeće kasnije otkrivali nove morske putove i nepoznate kontinente. Polovo
pripovijedanje ima rijetku odliku da se prema drugom i razliĉitom odnosi bez
predrasuda. Takvo obiljeţje u pisca roĊenoga i odraslog u višejeziĉnoj mletaĉkoj
sredini posvema je oĉekivana. On o Aziji i njezinim ljudima piše s tolerancijom i
bez predrasuda i njegov se doţivljaj bitno razlikuje od srednjovjekovnih azijskih i
indijskih pustolovina kad ih opisuju pisci apokrifa ili onodobnih romana. Marco
Polo bio je nosilac novih pogleda na svijet, u Aziji nije vidio samo krajolik krcat
magijskim, religijskim i utopijskim znaĉenjima. Za njega je Azija bila još jedna
trgovinska i civilizacijska prilika Europljanima, ona za Pola nije bila zemlja za
plašenje polupismenih slušatelja.
Još je jedna velika azijska tema bila poznata hrvatskim srednjovjekovnim
ĉitateljima. Bila je to kristijanizirana legenda o Budi. Ona je fiksirana u Romanu
o Barlaamu i Josafatu koji je na Zapad stigao iz perzijskog izvornika, a u puĉkoj
ga je verziji obradio Jacopo iz Voragine i uvrstio u svoju Legenda aurea pa je ta
priĉa, upravo u toj formi, ušla u Dubrovački legendarij i bila široko poznata u
srednjovjekovnoj Hrvatskoj. U romanu se pripovijeda o sinu indijskoga kralja
Josafatu koji je u sebi nosio zanos za pustinjaĉki ţivot ali je, poput Aleksandra
Velikog i Marca Pola, mnogo putovao. I on je susretao razne napasti ali je bio
sklon meditaciji i malo je imao zajedniĉkog s ratniĉkim i trgovaĉkim pothvatima
Marca Pola ili Aleksandra Velikog. Uĉeni Barlaam je u toj priĉi onaj koji će
pomoći prinĉevu konverziju, onaj koji u naraciji ima funkciju savjetnika. Roman
o Barlaamu i Josafatu prvi je hrvatski bildungsroman, priĉa o mladiću koji se
sukobio s ocem zato što je zemaljskomu kraljevstvu pretpostavio nebesko i zato
što je imao namjeru sirotinji darovati carstvo. Ta istoĉnjaĉka priĉa urasla je
duboko u kršćanski svijet srednjega vijeka u kojemu se pustinju bespogovorno i
rado pretpostavljalo prijestolju.
Legende o svecima bile su meĊu najpopularnijim proznim sastavcima onoga
doba. One su se širile u perifernim seoskim sredinama. U crkvenoj eliti upravo su
legende doţivljavali kao najbitniji prozni model puĉkih poboţnosti. Gradu su pisci
tih priĉa crpili iz posvema opreĉnih izvora, a njihovo priĉanje bilo je obuzdanije
nego u apokrifima. Kanonska knjiga tih svetaĉkih legendi je, već spomenuta,
Legenda aurea koja je zgotovljena 1255. Njezin autor bio je Talijan Jacopo iz
Voragine koji je u taj zbornik uvrstio 182 vitae ispripovijedane prema naĉelima
kasnohelenske proze. Ta se knjiga širila u stotinama prijepisa, a samo u 15.
stoljeću, nakon izuma tiska, objavljena je u Europi u 150 izdanja. U Hrvatskoj su
se svetaĉke legende širile pojedinaĉno i rijetko su saĉuvani kompaktniji
legendariji. Iznimka je omanji Dubrovački legendarij u kojemu je osim priĉe o
Barlaamu i Josafatu saĉuvan i jedan antologijski Ţivot Abrama remete. To djelce
napisano je s velikim osjećajem za jezik i s preciznim, gotovo scenskim
razvijanjem teme o bludnici Mariji, Abramovoj nećakinji. Taj tekst, koji je poznat
i u latinskoj njemaĉkoj dramatizaciji iz 10. stoljeća, u hrvatskoj inaĉici je vrlo
dobro napisan prozni tekst. Postupno razvijanje napetosti i ţivi dijalog,

- 19 -
osjećaj za ljudsku kretnju i unutrašnja osjećanja osiguravaju ovom tekstu visoko
mjesto u srednjovjekovnoj hrvatskoj prozi. U priĉi se izlaţe kako je pustinjak
Abraham odmah nakon bratove smrti uzeo k sebi u pustinju sedmogodišnju
nećakinju Mariju i kako ju je poĉeo uĉiti vjeri. Ona nije znala podnijeti teret
pustinjaĉkog ţivota, zato pobjegne u grad i ondje postane bludnica. Prerušeni
Abraham pode ju traţiti i kad dozna gdje ţivi, predstavi joj se kao ljubavnik, te
zajedno s njom ode u loţnicu gdje nakon tuţna i ganutljiva prepoznavanja,
unese nadu u ono za što je mislio da je bila umrla duša njegove nećakinje.
Velika pripovjedna novost o srednjovjekovnim naracijama bile su ţene. One su
bitno osvjeţile taj ţanr jer se njihovo martirološko ţenstvo afirmiralo kao
neposluh prema zemaljskim autoritetima. U tim priĉama one se protive
roditeljskom nalogu ako taj nije usklaĊen s boţanskim. Njihova najĉešće
izmuĉena tijela na kraju redovito dolaze u ruke nebeskog ljubavnika koji je u tim
priĉama zamjena za Lancelota. Ovdje, naravno, nema srednjovjekovnih vitezova
da bi muĉenike spašavali ali u ovim vitama niti jedna kušnja niti jedno nasilje
neće ostati neiskupljeno. Mašta krvnika u ovim priĉama ostvaruje se kao
paradoks. Naime, što krvnici više muĉe svoje ţrtve, to one pred njihovim oĉima
brţe dobivaju aureolu svetosti. Mnogo je svetaca koji su svojim ţivotnim
iskušenjima ponudili narativni okvir tadašnjoj proznoj knjiţevnosti. Sve te
Agate, Lucije, Barbare, Katarine i Margarite, svi ti Klimenti, Krševani, Dujmi,
Mavri, Nikole i Aleksiji, i kako se sve nisu zvali onodobni sveci i svetice, danas
su zaboravljeni. Pospremljeni su u patristiĉke knjige ili im je tek ostalo mjesto u
kalendaru. Isto se dogodilo i s onodobnim proznim vizijama, priĉama o drugom
svijetu i o posljednjim stvarima koje su pobuĊivale posebnu ĉitateljsku pozornost
u srednjemu vijeku. U tim prozama s posebnim su se uţitkom i reporterskom
toĉnošću nudile slike raja i pakla, ĉistilišta, ali i svih izvanzemaljskih prostora za
koje se vjerovalo da su namijenjeni ţivotu duše nakon tjelesne smrti. I raj i
pakao ljudima srednjovjekovlja posvema su stvarni.
Pomisao na spas, ali i strah od paklenih napasti, opsesivno su opsjedali
srednjovjekovne duhove. Jedni su smirenje nalazili u strogim pokorama, u
isposništvu i postu, a drugi u lektiri apokaliptiĉnih spisa. U srednjovjekovnim
pripovjednim vizijama pospremljeni su tako mnogi kolektivni i pojedinaĉni
strahovi, u njima se skrila nada kako će se na koncu povijesti u nebeskom
Jeruzalemu ipak naći mjesta i za one koji nisu mnogo griješili u zemaljskom
ţivotu. Veliki dio apokaliptiĉne lektire u srednjemu vijeku ĉitatelji su mogli
zadovoljiti biblijskim ali i apokrifnim knjigama u kojima se najavljivao
Spasiteljev povratak. Ma koliko strašan, on je opisan kao dogaĊaj s nadom. U
vrijeme velikih epidemija i kataklizama, u vrijeme mongolskih i turskih invazija,
ti su apokaliptiĉni spisi davali ljudima snage. Apokaliptika srednjega vijeka bila
je vapaj zajedniĉke nade, drhtaj onih koji su znali da barem u snovima
najstrašniji doţivljaji ne bole. Bila je apokaliptiĉna knjiţevnost namijenjena
onima koje je svakidašnjica jako boljela, bila je ona dobra prigoda da se umanji
svakidašnje nasilništvo moćnih i bila je najbolji povod za misao da su pred
posljednjim sudom svi jednaki. Najslavnija srednjovjekovna vizija apokrifna je
Pavlova apokalipsa koja je svojevrsna najava Danteova Pakla i koja je
nadahnula svu apokaliptiĉnu literaturu zreloga srednjeg vi-

- 20 -
jeka. OsuĊen zbog svoje heretiĉnosti, taj spis je bio mnogo ĉitan sve do našega
vremena i po kvaliteti nikako ne zaostaje za kanonskom Ivanovom apokalipsom.
Posebnu ljepotu ima i Varuhovo viĎenje, uzbudljivi kozmološki spis koji se ĉitao
kao priruĉnik o posljednjim stvarima i tajnama zagrobnoga ţivota. Knjiga o
Varuhu obiluje pitanjima što ih protagonist postavlja svojemu nebeskom vodiĉu,
a odgovori koji se tu reproduciraju ĉuvaju pregršt prekrasnih mitoloških i
poetskih slika. Tako kad Varuh zapita da mu se objasni podrijetlo Mjeseĉeva i
Sunĉeva sjaja, odgovori mu se da on nastaje tako što anĊeli Sunĉev vijenac koji
se danju uprlja ljudskim grijesima, naveĉer odnose na ĉišćenje pred boţansko
prijestolje.
U srednjemu su vijeku dva Irca stekla golemu popularnost u spisima koji
opisuju njihova zagrobna putovanja. Prvi od njih je sveti Patricij, kojemu se u
spisu Čistilište svetoga Patricija pripisuju ĉudotvorni dogaĊaji u kojima bi, ţeleći
se spustiti u podzemlje, štapom nacrtao krug, našto bi se na istom mjestu
otvorila zemlja kroz koju je onda ušao u prostore drugoga svijeta. Da se irskome
svecu vjerovalo i da se njegovu viziju podzemlja ĉitalo kao vrlo opasnu, svjedoĉi
papinska odluka iz 1497. da se odmah imaju srušiti sva obiljeţja koja je puk
postavio na mjestima s kojih se vjerovalo da se svetac spustio u podzemlje.
Drugi irski putnik s vizijama drugoga svijeta nije bio svetac nego grešni vitez,
proţdrljivi Dundal koji se sa zagrobnim ţivotom susreo na vrlo ĉudan naĉin. On
je za vrijeme neke gozbe iznenada umro. Uplašeni dvorjani zapaziše da u
njegovu tijelu ima još nešto topline pa ga ostaviše neko vrijeme nepokopana. Kad
je taj parodijski, proţdrljivi i pijani Lazar ustao od mrtvih, nazoĉnima je odmah
ispripovijedao što je vidio na drugom svijetu. Dundalovo viĎenje najbolji je
putopis po zagrobnom svijetu, on je za svoje doba najtoĉniji priruĉnik o
Luciferovu carstvu, knjiga koja se istiĉe znatnom kompozicijskom urednošću.
Dundalovo viĊenje na moderan naĉin iznosi gradu o kliniĉkoj smrti
srednjovjekovnog viteza, i to tako što u tekstu provodi trivijalizaciju kanonskih i
apokrifnih apokalipsa. Bilo je Dundalovo viĎenje jedna od najuspješnijih
srednjovjekovnih najava modernih pripovjedaĉkih postupaka.
Nikad nije postojalo jedinstveno srednjovjekovno kazalište. Postojali su
samo potencijalni trenuci kazališnih dogaĊanja. Najstariji takvi dogaĊaji bili su
obredni ophodi maskiranih pjevaĉa. Nazivani su Koledom, a tako je nazvana i
Velika majka, Terra Mater, inaĉe boţica plodnosti starih Slavena. Prastari
slavenski obiĉaji, koje su Hrvati dolaskom u novu domovinu postupno
kristijanizirali, asimilirali su i rimske saturnalije u kojima se izabirao privremeni
kralj, a što je za slavenske pridošlice imalo posebnu draţ. U novim hrvatskim
obredima pojavljivale su se maskirane figure Daj boga i Daj babe, antropomorfni
ostaci kultnih orgija, koji su parodirali seksualne odnose simboliĉno prikazujući
stvaranje svijeta. Najizrazitije teatralizacije dogaĊale su se za vrijeme karnevalskih
sveĉanosti. Mesopust, krnjeval, fašnik ili veljun, kako su ga sve nazivali, vladao je
pokladnim razdobljem crkvene godine. Karnevalsko ludovanje, koje je bilo
novovjeka varijanta rimskih Saturnalija, zapoĉinjalo je odmah nakon Svijećnice a
protezalo se do posnog utorka, kada bi parodijski kralj Karneval bio javno
sramoćen i ubijen. Raz-

- 21 -
 norodnost karnevalskih sadrţaja u kreativnom je odnosu sa stvarnošću. Središnji
dio tih obreda izgovaranje je Karnevalova testamenta u kojemu se kritiĉki
govorilo o svakidašnjici. Karnevalsko povezivanje inaĉe razdvojenih slika i ideja,
rijeĉi i tijela, radikalno miješanje jezika i gesta, obrtanje socijalnog reda i
kritiziranje vlasti dobilo je u srednjovjekovlju svoje uozbiljenje u gestici
poboţnih prikazanja u kojima se scenskim sredstvima prikazivao ţivot Isusa
Krista, zatim sudbina njegove majke te Spasiteljev ţivot nakon smrti i u vrijeme
Posljednjega suda. Maskirano mnoštvo koje u karnevalskim ophodnjama nitko
nije mogao kontrolirati, pronašlo je u središnjoj fabuli kršćanstva kljuĉ u kojemu
je prikazalo mit kršćanstva, mit o šutljivom kralju kojega krune trnovom krunom,
kojega šibaju i propinju zajedno s kriminalcima. IzmeĊu neobuzdanoga
Karnevala i posve predvidljivih religijskih prikazanja o Isusovu ţivotu postojale su
znatne sliĉnosti, ali i još veće razlike. I Karneval kao i propeti Isus zajednici su
pomagali kako bi otklonila nakupljeno zlo i odagnala cikliĉki umor. Razlika
izmeĊu te dvije figure bila je u tomu što su se s propetim i muĉenim Isusom
identificirali svi, a s Karnevalom, tim kraljem bez nade, nije se identificirao nitko.
Dok su u religioznom teatru svi ţeljeli biti Isus i dok su svi u njegovoj muci
prepoznavali svoje muke, dotle Karnevala na lomaĉi nije ţalio nitko. Svi su htjeli
biti njegovi krvnici.
Prvi religijski tekstovi koji su imali stanovitu teatrabilnost nastajali su u okruţju
liturgijskih knjiga i bili su svojevrsna proširenja latinskih liturgijskih predloţaka.
Latinski tropi Quem Quaeritis i Tractus stellae nalaze se u knjigama
zagrebaĉkoga kaptola i mogu se datirati već u 11. stoljeću. Liturgija svojim
cikliĉkim govorom nije otvarala veliki prostor dramskom. Saĉuvan je tako i
jedan obredni dodatak na hrvatskom jeziku s natruhama staroslavenskog u
kojemu Isusova majka prigovara uĉenicima što su ga izdali. Dramatiĉnost toga
fragmenta, koji je inaĉe bizantske provenijencije, potakla je prve hrvatske
glumce da ga izvode pa su u tom tekstu saĉuvane didaskalije iz kojih se vidi da
se on izgovarao onako kako govore "ţene plaĉivice". Najdramatiĉnije mjesto
ĉitave Biblije jest trenutak u kojemu Isus pred smrt sumnja u svoju sudbinu i
upućuje Ocu prijekor, govoreći "Boţe, Boţe, zašto si me ostavio". Taj trenutak
nije se u srednjemu vijeku scenski prikazivao, a kada i jest, bio je publici gotovo
nerazumljiv. Od Isusa nije se oĉekivala sumnja niti krivnja. Isusova replika o
ostavljenosti nije bila dio onodobnih scenskih prikazanja i ĉesto nije bila
izgovarana u središnjemu mjestu kršćanskog mita. Nukleus srednjovjekovnoga
religijskog teatra smjestio se zato u figuru Isusove majke Marije. Njezin plaĉ nad
mrtvim sinom napisan je na naĉin starih helenskih nennia. Izgovaran je u stilu
drevnih tuţaljki nad mrtvima. Planctus Marijin središte je novog i Crkvi bliskog
teatra. Najstariji hrvatski Plačevi fiksirani su koncem 14. stoljeća, a tadašnji
pasionski teatar u kojemu se prikazivala cjelina Isusove muke, ali i sve što joj je
prethodilo i što joj je slijedilo, svoje najplodnije razdoblje doţivjet će tijekom 15.
stoljeća. Moţe se sa sigurnošću reći da, premda postoje elementi većih dramskih
cjelina koji bi u idealnoj rekonstrukciji pokrili sva razdoblja Isusova ţivota,
uskrsnuća i posljednjeg suda, nema dokaza da su se u Hrvatskoj ikada i igdje
izvodila cjelovita višednevna pasionska prikazanja. Najopseţnije je Prikazanje
Muke spasi-

- 22 -
telja našega od kojega je saĉuvano 3658 stihova i u kojemu su sintetizirana
mnoga tekstualna i gestiĉka iskustva što su ih imale hrvatske primorske
komune, i s obzirom na versifikaciju i s obzirom na tehnike fabuliranja. Ovo se
prikazanje izvodilo u dva dana, i to tako da je prvi dio odigran na Cvjetnicu, a
drugi na Veliki petak kada bi se prikazanje uklopilo u već postojeće crkvene
procesije. Izvedbe ovakvog prikazanja koje u fiksiranom tekstu poznajemo u
mlaĊem zapisu iz 1556., iziskivale su napor ĉitave komune. Za vrijeme takvih
izvedaba oslobaĊali su se svi potencijali sredine, ne samo njezina versifikacijska i
narativna sposobnost nego takoĊer i njezina likovna i glazbena znanja kao i
vještina obrtnika koji su pripremali scenu, kostime i rekvizite. Takav teatar
nastajao je u okruţenju bratovština koje su od ranoga srednjeg vijeka njegovale
koralno pjevanje lauda. Ţelja bratima, za razliku od kaptolskih svećenika, nije bila
da unaprijede misno slavlje, nego je njihov projekt imao veze s komunalnim
ţivotom i potrebom da se zajednica jednom u godini okupi oko figure Spasitelja
i da tom prilikom oslobodi svoje stvaralaĉke energije. U religijskim
prikazivanjima jednako kao i u karnevalskim ophodnjama, publika je bila nekom
vrstom sudionika jer je u Kristu, ĉovjeku koji pati, lako prepoznavala svoje tijelo
koje je grešno ali koje zbog Kristove ţrtve ima nade u vjeĉni spas. Premda su
Planctus i Passio bili najĉešće dramatizirani, hrvatski su srednjovjekovni autori na
sceni prikazivali i druge prizore iz Isusova ţivota. U 15. stoljeću datirani su Isusovi
disputi s Luciferom, i to pred paklenim vratima u drami o uskrsnuću. U takvim
dramama prikazivane su procesije spašenih duša, neka vrsta biblijskih revija na
koncu kojih se pojavljivao i sam gradski zaštitnik da pozdravi puk. Tijekom 15.
stoljeća nastalo je po talijanskom izvorniku Fea Belcarija Prikazanje od
nevoljnoga dne od suda ognjenoga koje je najvjerojatnije djelo Marka Marulića,
splitskoga humanista i pjesnika, a u kojemu Isus izlazi iz svoje pasionske figure
pa kao nepotkupljivi i strašni sudac sudi na kraju grešne i nagraĊuje pokorne.
Kazališne igre oko smrti bile su vrlo privlaĉne publici toga doba. Govor o
smrti i posljednjim stvarima premda je vrlo kazalištan, bio je i najlakše
kontroliran od strane crkvenih autoriteta. U hrvatskomu srednjovjekovnom teatru
veliku su popularnost imali zato dramski ali i prozni tekstovi u kojima su se
oţivljavali predsmrtni trenuci nekog ĉovjeka. Bili su to moraliteti u kojima su
sve scenske osobe, osim umiruće, bile alegorijske i predoĉivale su na apstraktan
naĉin vriine i grijehe. Smrt je bila gospodarica toga ţanra koji je svoju
pozornicu nalazio na samrtnoj postelji. Smrt iz tih tekstova pod strašnom
maskom zadrţavala je glas uliĉnih komedijaša ali je ipak najĉešće govorila
prijetećim glasom crkvenih propovjednika. U Hrvatskoj prije 1400. bio je
poznat traktat u kojemu neki meštar Polikarp razgovara sa svojom smrću. Taj
Faustov prethodnik u hrvatskom Slovu meštra Polikarpa iz Ciprije studira
mnoge zanosti ne bi li proniknuo u tajnu smrti. Nakon dugih studija o smrti nije
doznao ništa, ali mu se zato Smrt sama objavila u svoj svojoj stravi i s
retorikom pred kojom uĉeni meštar Polikarp postaje sve slabiji, a njegovi razlozi
sve smješniji. Saĉuvano je i jedno Govorenje svetoga Bernarda koje se takoĊer
pripisuje Marku Maruliću i u kojemu se u obliku scenskog teksta nad samrtnom
posteljom

- 23 -
obavlja pojedinaĉno suĊenje duši i tijelu. Moraliteti iz hrvatskog
srednjovjekovlja svojevrsne su varijacije jednog od najslavnijih europskih
dramskih tekstova onoga doba, drame koja se u holandskoj praverziji zvala
Elckerlijk, a kasnije je u Njemaĉkoj postala Jedermann ili u Engleskoj Everyman.
U tim moralitetima samrtnicima je ostavljen veoma uzak prostor i kratak
vremenski odsjeĉak. Njima pripada tanka linija koja dijeli ţivot od smrti, linija
koja je u publici dok je gledala te prizore umiranja i suĊenja, potpaljivala vatru
pred kojom nije ostajala hladnom. Bile su to drame koje su izgubile vezu s priĉom
ali koje su, zaogrnute u alegoriju i intelektualizam, uspjele teatralizirati smrt,
predoĉujući je retoriĉkim sredstvima na sceni. Tijekom srednjega vijeka
dramatizirano je u Hrvatskoj i nekoliko svetaĉkih legendi. U jednoj od njih, koja
je takoĊer djelo Marka Marulića i koja je svojevrsna prijevodna varijanta
Belcarijeve istoimene drame, iznose se okolnosti iz ţivota svetoga Panucija. U
Prikazanju historije svetoga Panucija u središnjem prizoru preobraćeni gusar i
zloĉinac iz vizure nekadašnjega krvnika pripovijeda okolnosti zarobljavanja
jedne ţene i citira njezinu tuţaljku izravno upućenu krvniku. Tuţaljka ţene koja
se osjeća "kako meju vuke ovca" prvi je zabiljeţeni scenski govor zarobljene
ţene u hrvatskoj knjiţevnosti. Taj tekst svojevrsna je najava renesansnih drama
kojima je u središtu zarobljena ţena i njezino osloboĊenje. Motiv robinje stigao
je u hrvatsku knjiţevnost iz srednjovjekovne bojne igre moreška koja se
prikazivala u primorskim gradovima i u kojoj se stilizirani bijeli i crni vitezovi
bore za osloboĊenje zarobljenice. Taj motiv postao je opsesivan za mnoge
hrvatske pisce, a u srednjemu je vijeku bio zaogrnut i u moral svetaĉkih priĉa.
Najznamenitija robinja srednjovjekovne knjiţevnosti bila je Margarita. Muka
svete Margarite u kojoj se dramatizira ţivot i smrt ove svetice najuspješnija je i
najbolje osmišljena hrvatska drama u predrenesansnom razdoblju. Prikazanje se
otvara idiliĉnim prizorom u kojemu pastirica Margarita ĉuva ovce i pjeva, i to iz
drugih izvora, dobro poznatu puĉku pjesmu o Zadarkinji Mari. Usred pjesme
Margaritu prekine nasilni Olibri, a njegovi vojnici kad ĉuju meket ovaca, poţele
doznati tko je pastirica, zatim poţele doznati je li slobodna ţena i je li udana ili je
robinja. Uza svu gestiĉku nasilnost Olibri kad govori s Margaritom, radi to, doduše
samo u poĉetku, s nekom ĉudnom udvornošću, sluţeći se ĉak dvorjaniĉkom
retorikom. On Margaritinu ljepotu opisuje u terminima onodobne trubadurske
poezije, ali u drami o svetoj Margariti Olibrijev petrarkizam traje samo trenutak.
Već u sljedećoj sceni on je nasilni progonitelj kršćana, to jest onih koji štuju samo
jednoga Boga. U drami Margarita objašnjava krvnicima svoje podrijetlo i svoju
vjeru, zatim izgovara obveznu tuţaljku svih hrvatskih scenskih robinja, a onda se
drama pretvara u zbrajanje okrutnih muka kojima je buduća svetica bila
podvrgnuta. Ona na sceni krvari, ali pri svakoj novoj muci sve više afirmira
svoje martirološko ţenstvo, svoj neposluh moćnicima. Nakon pobjede nad
drakunom i nakon smrti u kotlu, svetica uz pomoć golubice oslobaĊa svoju dušu,
dok Olibri daje u završnom prizoru pobiti sve gledatelje i time suspenzira teatar.
Krvnik koji je do tada muĉio Margaritu ne vodi o svemu tomu raĉuna, nego se
preobrati i krene putem Margaritine svetosti. Prikazanje Muke svete Margarite
skupilo je u svojim stihovi-

- 24 -
ma, ali i scenskim konvencijama, mnoga prethodna iskustva, i to ona iz puĉkih
teatralizacija ili moreškanskih borbi oko zarobljene ţene ali i iskustva iz
trubadurske i poboţne poezije. Muka svete Margarite najbolji je dramski tekst
ovoga razdoblja. Kad je prvi put izvoĊen nije nam poznato ali, kako se vidi po
jednoj rukopisnoj bilješci, tekstualno je fiksiran prije 1500. Pisac ove drame ne
pokazuje upućenost u antiĉku ili humanistiĉku dramaturšku praksu, ali njemu
takva upućenost i nije bila potrebna. Muka svete Margarite pravi je klasiĉni plod
hrvatske srednjovjekovne knjiţevnosti i u njoj je ostvarena sinteza dosegnutih
iskustava i svjetovne i crkvene knjiţevnosti onoga doba. Ima ih koji vjeruju da je
autor Muke svete Margarite bio Splićanin Marko Marulić koji bi u tom sluĉaju,
zato što je i autor Skazanja od nevoljnoga dne od suda, Govorenja svetoga
Bernarda i Prikazanja historije svetoga Panucija, bio tvorac najstarijega
dramskog autorskog opusa u hrvatskoj knjiţevnosti. Muka svete Margarite, ĉiji su
prijepisi nastajali u neposrednoj blizini Marka Marulića koji se inaĉe rodio 1450.,
savršeno dobro upotpunjuje tri spomenute pišĉeve drame.
S dramom o Margariti hrvatska knjiţevnost izlazi iz srednjovjekovnog
razdoblja. Kraj razdoblju obiljeţio je definitivan pad Bosne pod Tursku vlast
1463., a posljednji mu je udarac zadao poraz što su ga od Turaka 1493. doţivjeli
hrvatski velikaši na Krbavskom polju. Premda je u tom trenutku u primorskim
gradovima bilo već snaţnih humanistiĉkih individalnosti, taj je krvavi politiĉki
dogaĊaj spustio zastor na srednjovjekovnu Hrvatsku. Istoga onoga dana kad su
hrvatski velikaši bili pobijeni, a zemlja baĉena na koljena, neki je uĉeni svećenik,
pop Martinac s Grobnika, na margini svetih knjiga koje je upravo izuĉavao i
prepisivao, napisao zapis o suvremenosti. Njegov lament nad turskim zulumom
upisan je usred biblijske Knjige o Juditi. Pop s Grobnika povezao je borbu svete
udovice za osloboĊenje svojega grada s onim što je uskoro moglo oĉekivati
raskomadanu Hrvatsku. Nakon Martinĉeva zapisa, neće više biti moguće
govoriti o Juditi ili o bilo kojemu drugom svetom sadrţaju a da se pri tome ne
pomisli i na hrvatsku stvarnost i da se sadrţaj teksta ne dovede u vezu sa
sudbinom samih pisaca i njihove publike. Knjiţevnost je u Hrvatskoj potkraj 15.
stoljeća poĉela dobivati nove uloge. Za tu svrhu ona je već osigurala znatna
jeziĉna sredstva. Ono što će joj tada najviše trebati, bile su nove jeziĉne
standardizacije, novi ţanrovi, nove teme, a zajedno s tim i jaĉe iskustvo antiĉke
baštine. Neka od tih iskustava imali su i srednjovjekovni autori samo što je sada
njihove dosege trebalo laicizirati i individualizirati, i to na naĉin zamišljen u Italiji,
kolijevci humanistiĉkog projekta i preporoda, u zemlji koja je svojom
geografskom i kulturnom bliskošću bitno utjecala na knjiţevnost hrvatskoga
humanizma i renesanse.

- 25 -
- 26 -
 RANO NOVOVJEKOVLJE

Hrvatski humanizam nije zapoĉeo na bojnim poljima a niti na buĉnim

akademskim raspravama. Poĉetak mu prepoznajemo u tišini zadarskog studija
Jurja Benje. Taj uĉeni ĉovjek već je u prvim godinama 15. stoljeća kopirao
Ptolomejeve table, prouĉavao latinske i grĉke tekstove, prepisivao Petrarkin spis o
znamenitim muţevima, a skupio je i znatnu zbirku domaćih antiĉkih izvora na
pergamenama i na kamenu. Benjina djelatnost fascinirala je Ciriaca iz Ancone,
jednog od najslavnijih humanista koji je, došavši u Dalmaciju 1435. i traţeći ondje
tragove antiĉke baštine, uskliknuo kako na drugu obalu Jadrana dolazi probuditi
mrtve. U Dalmaciji humanisti su se osjećali kao kod kuće! Tragova antike bilo je
posvuda, najviše u knjiţnicama, ali je isto tako bilo dovoljno prekopati vlastito
dvorište pa da se pronaĊu spomenici izvanredne znanstvene vrijednosti. Ciriaco
Ankonitanac o znanstvenim rezultatima do kojih je došao Juraj Benja izvijestio je
u putopisnoj poslanici Itinerarium, koju je posvetio papi Eugenu IV. Korpus
antiĉkih studija što ih je u Zadru ostvario Juraj Benja, a upoznao Talijan Ciriaco,
svojevrsna je magna charta istoĉnojadranskog humanizma. Pisati kao Ciceron
ideal je prvih hrvatskih humanista. Oboruţali su se filologijom kako bi uz njezinu
pomoć stigli do temelja na kojima je ţeljelo poĉivati novo doba. Otkrivajući jezik
starih Rimljana, ali i Grka, humanisti su razgrtali prašinu koja se nakupila nad
svijetom antike. Otkrivali su retoriku i gramatiku zaboravljenog doba, njegovu
zanemarenu poetiku i krivo shvaćenu znanost. Zajedno sa slikom stare
knjiţevnosti pred njima se pojavila i nova ideja ljudskog. Oni su radikalno
odbijali prethodno srednjovjekovno doba i vrlo su brzo došli do sasvim novih
ideja o protoku vremena i povijesti. Humanisti su u avanturu otkrivanja nove
duhovnosti krenuli uz pomoć filologije i arheologije ali njihovi ciljevi bili su
okrenuti suvremenosti i njezinu poboljšanju. Prošlost ih je zanimala samo ako su
uz njezinu pomoć mogli ţedno ispijati sadašnjost. Temeljni prostor
humanistiĉkog djelovanja zbog toga se nalazio u školi. Iz nove škole
srednjovjekovna skolastika pobjegla je glavom bez obzira. Solidnu humanistiĉku
poduku u Dubrovniku je organizirao Toskanac Filip de Diversis koji je za
vrijeme svojega osmogodišnjeg boravka osigurao uvjete nakon kojih je bilo
logiĉno da Senat već sredinom 15. stoljeća donese odluku kako od tada pa
nadalje u radu Velikog vijeća toga grada ne mogu sudjelovati nepismeni plemići.
De Diversis je bio i nekom vrstom dubrovaĉkoga vladina glasogovornika pa su
njegovi posmrtni govori, kakav je onaj na komemoraciji kralja Sigismunda 1438.
ili još više govor u povodu iznenadne smrti kralja Alberta, bili natopljeni
suvremenošću. De Diversisovi govori najstariji su zagovori antiturske koalicije
zapisani na hrvatskom tlu; predlagao je srednji put u istoĉnoj politici a takvo je
opredjeljenje i nadalje ostalo tipiĉnim za dubrovaĉku diplomaciju. Najvaţnije de
Diversisovo djelo je Situs aedificiorum politiae Ragusii u kojemu iznosi pohvalan
opis grada Dubrovnika, te izlaţe osnovne elemente njegova socijalnog i
politiĉkog ureĊenja. To je spis u kojemu je Dubrovnik dobio laskavu

- 27 -
ali zadugo i jednu od najuĉenijih pohvalnica. Temelje humanistiĉkog obrazovanja,
upravo onakvog kakvo je ostvarivano u de Diversisovoj školi, postavio je na
Mediteranu i Srednjoj Europi Slaven iz Istre, Pier Paolo Vergerije. On je u
svojemu djelu De ingenis moribus et liberalibus studiis puerorum već 1402.
zahtijevao odbacivanje skolastiĉkih priruĉnika i napuštanje lošega latinskog stila
kojim su te knjige bile napisane. Vergerije je ostavio traga meĊu Slavenima ne
samo u Hrvatskoj, na ugarskom dvoru u Budimu nego i u Krakovu. Bio je aktivan
u krugovima panonskih i poljskih humanista, a traţio je da se radikalno raskine s
obrazovnim fantazmagorijama i da se provede radikalna reforma Crkve i
njezinih obrazovnih i upravnih institucija. Jer humanizam je od poĉetka nosio
snaţnu kritiĉku crtu i nju nije ugušio pedantizam tadašnjih akademija niti nastrana
autistiĉnost dijela tadašnjih uĉenjaka. Vergerije je imao izniman utjecaj u Budimu
na Kriţevĉanina Ivana Viteza od Sredne koji je u vrijeme vladavine Matijaša
Korvina doveo na Dunav ĉitav niz jadranskih humanista iz Dubrovnika, Trogira i
Šibenika. Najznamenitiji meĊu budimskim humanistima bio je Janus Pannonius,
kasnije prozvan Ivanom Ĉesmiĉkim. Tom nećaku Ivana Viteza koji je odrastao u
etniĉkom šarenilu Korvinova budimskog dvora, latinski je bio materinji jezik. On
drugoga jezika nije ni imao. Imao je, doduše, više domovina. Studirao je u Ferrari
kamo je stigao 1447. i odmah došao na glas zbog lakoće kojom je slagao latinske
stihove. Kasnije je Pannonius po ujakovoj ţelji još studirao i pravo u Padovi.
Ţivot u Italiji i godine uĉenja bile su najsjajnije razdoblje Pannoniusova ţivota.
Ĉim se vratio u Budim, zapoĉne ondje već otprije osiguranu crkvenu i politiĉku
karijeru. Razoĉaran duhovnom zapuštenošću tadašnje Panonije osjeti dosadu i
neku ĉudnu izoliranost. O svojoj razoĉaranosti domovinom Pannonius, koji se
sam s razlogom prozvao panonskim Pertrarkom, pjevao je ĉitav ţivot. O stanju u
Crkvi, a posebno na rimskom dvoru, imao je kritiĉko i vrlo radikalno mišljenje.
Zbog toga se i nakon smrti jako sviĊao Erazmu Roterdamskom koji ga je
divinizirao. U pjesmama Jana Pannoniusa titra neobiĉna uzbuĊenost vjeĉnim i
beskonaĉnim. Zvjezdoznanstvo je bilo velika pjesnikova ljubav. Gledajući
zvjezdani svod, mislio je na vjeĉnost, onu istu o kojoj je maštao i za koju je
vjerovao da će je steći neprolaznošću svojih pjesama. U pjesniĉkim poslanicama
Pannonius se iz Budima ţalio svojim talijanskim prijateljima i pisao im da u
svojoj Barbariji nema dovoljno knjiga, ali niti slušatelja koji bi ga svojim
pljeskom mogli potaći. Jednom je rezignirano zakljuĉio kako bi u njegovoj
domovini ĉak i Ovidiju promukla lira, a Ciceron bi ondje zanijemio. U
knjiţevnoj ostavštini Janusa Pannoniusa ima niz politiĉkih prigodnica, najĉešće
panegirika koje je posvećivao kraljevima i svojim uĉiteljima. Od duljih tekstova
vrlo je vaţan njegov spjev Eranemos u kojemu opjevava mitsku borbu vjetrova
koji se prepiru o tomu koji je najjaĉi, a presudu na kraju donosi Eol. Vaţna mu je
i odulja pjesma De rerum humanarum conditione u kojoj kroz Boţja usta
postavlja retoriĉko pitanje "Zar ne vidite, dokle je već dosrljao ljudski rod", a
zatim sam sebi odgovara slikama u kojima melankoliĉno lamentira o zaboravu
svih moralnih vrijednosti i iznosi tvrdnju da "sav ljudski rod u bezdan strmoglavo
hita, da u zlo zemlja tone i da joj sve vrijednosti vise o slaboj niti". Napisao je
Pannonius i 35 elegi-

- 28 -
ja u kojima ima mnogo autobiografskih stihova od kojih su najljepši oni
posvećeni majci Barbari. Za vrijeme svojih bolesti ispisivao je niz elegija, kao i
one u kojima se obraća vlastitoj duši. Pannonius je pisac goleme zbirke epigrama
u kojima s istanĉanim osjećajem za porugu, ali i za opscenost, iznosi javnosti
manje poznati dio svojega karaktera. Pjesnikovi provokativni stihovi uza svu
hinjenu autobiografiĉnost ipak su samo vrhunski ostvarene imitacije rimskih
klasika, i to posebno Marcijala. Pannonius koji je poznavao i grĉke primjere toga
ţanra, sam je sebe jednom podrugljivo nazvao Marcijalovim majmunom. Bio je
pjesnik samoće ali mu sudbina nije odredila samoću. Ţivio je u doba turskih
upada u Bosnu i Ugarsku, nasilja na hrvatskim granicama i o svim tim
dogaĊajima ostavio je tragova u pismima što ih je slao i govorima što ih je odrţao.
Ovaj tankoćutni pjesnik bio je pri kraju ţivota izabran za slavonskog bana, a onda
je zajedno s nekim borbenim plemićima sudjelovao u uroti protiv kralja. Danas
nije poznato što je to njeţni i tankoćutni pjesnik traţio u toj inaĉe šeprtljavoj
uroti. Zna se samo da je nakon njezina krvavoga kraja otišao u prognanstvo i da
je, na samom poĉetku svojega izbjeglišta, u 38. godini ţivota, 1472. umro na
Medvedgradu ponad Zagreba. Janus Pannonius nije za ţivota svoje pjesme
objavljivao u knjigama. Tiskarstvo nije imalo utjecaja na rad i popularnost
najznamenitijega panonskog humanista. Po tomu bio mu je srodan Dubrovĉanin
Ilija Crijević kojemu je takoĊer Italija postala drugom domovinom. On je u Rimu
u glasovitoj akademiji Pomponija Leta bio ovjenĉan lovorovim vijencem. Za
ţivota tiskom je objavio tek ĉetiri kraća sastavka. U kvirinalskoj akademiji
izuĉavao je antiĉku dramaturgiju pa je napisao studiju o Plautovim komedijama i
njihovim prolozima. Kad se devedesetih godina 15. stoljeća vratio u Dubrovnik,
poĉeo je raditi u gradskoj školi ali je, kao i njegov prethodnik de Diversis,
obavljao funkciju republiĉkoga glasogovornika. Crijević, kojega i u sluţbenim
spisima nazivaju poeta, napisao je neke od tada najvaţnijih pjesniĉkih zbirki na
latinskom jeziku. Poput Pannoniusa, i on je u latinskom jeziku ţivio više nego u
materinjem. Kao trinaestogodišnji djeĉak otišao je u Rim i ondje primio strogo
humanistiĉko obrazovanje te je hrvatski jezik jednom neoprezno nazvao ilirskim
skvičanjem. Takav odnos prema vlastitomu jeziku nije umanjio Crijevićeve
patriotske osjećaje prema zaviĉaju. U poemi De Epidauro izravno govori o
suvremenim turskim upadima na tlo Dubrovaĉke Republike i kaţe kako nije
moguće pobjeći iz zaviĉaja a ne zaštititi oltare i hramove koje pustoše barbarska
plemena. Crijevićevi najuspješniji stihovi nalaze se u pjesmama iz Flavijina
ciklusa u kojemu ima i erotskih ali i seksualno izravnih elegija posvećenih jednoj
dubrovaĉkoj vladici iz obitelji Bona, a većim dijelom razbludnoj Rimljanki Flaviji.
Crijević je uporni opisivaĉ renesansih ljubavnih assalta, nekog njemu bliskoga
slatkog ljubavnog nasilja u kojemu ima i knjiških podsjećaja ali i izravnih ispada
pjesnikove nasilne naravi. Jednom je pjesnik na javnomu mjestu napao vlastitu
punicu pa je bio osuĊen da u tamnici provede boţiĉne praznike. O tomu je onda
napisao uvjerljivu uzniĉku elegiju, prikrivajući banalni i sramni uzrok svojega
tamnovanja. Crijević je bio jedan od najuĉenijih hrvatskih pjesnika svojega doba,
autor je velikog opusa koji je zasjenio manje opuse njegovih dubrovaĉkih
vršnjaka. MeĊu latinistima Crijevićeva doba

- 29 -
isticao se u Dubrovniku još i Jakov Bunić koji je knjiţevni svoj rad stavio u
funkciju osobnih interesa na papinskom dvoru i diplomaciji. Taj kršćanski
humanist autor je jednog spjeva o Otmici Kerbera ĉije spuštanje u pakao
prikazuje kao alegoriju Kristova spašavanja duša iz ĉistilišta. Bunić je napisao i
ep O ţivotu i djelima Isusa Krista u šesnaest pjevanja. Pjesnik koji je u mladosti
trgovao sagovima i draguljima, svoju je knjiţevnost doţivljavao kao dio
društvenoga nastupa, a knjige su mu bile nekom vrstom posjetnica. U
Dubrovniku ni tada a niti dugo poslije nije bilo tiskare pa su Crijevićevi i
Bunićevi dalmatinski suvremenici, koji su bili podanici Venecije, s tiskanjem
svojih knjiga imali sasvim drukĉijih iskustava. Venecija je bila, naime, tiskarska
metropola onodobne Europe. Najĉešće su knjige tih Dalmatinaca ovima bile
svojevrsne mjenice za društvene povlastice, ali su ih oni lakše tiskali od svojih
dubrovaĉkih vršnjaka. Tako je jedna od najstarijih hrvatskih knjiga tiskana u
Veneciji samo desetak godina nakon Gutenbergova izuma. Bila je ta knjiga
posvećena mletaĉkom duţdu Pietru Mocenigu. Autor toj knjizi, objavljenoj 1477.,
bio je Trogiranin Koriolan Cipiko koji u njoj iznosi pohvalni ali i vrlo pedantni
opis borbi što ih je mletaĉki vojskovoĊa Mocenigo, dok još nije bio duţd, vodio
protiv Turaka na Bliskom istoku. Knjiga je u mladim izdanjima dobila naslov koji
je zadrţala i do danas. Prozvali su je De bello Asiatico. Iza pompoznog naslova
skrivao se skromni opis lokalnoga rata koji se kronološki nastavljao na kaos
izazvan padom Carigrada 1453. Upravo je Koriolanov otac Petar Cipiko bio
pomorski kapetan i vrlo uĉen ĉovjek koji je, već spomenutom zadarskom
humanistu Jurju Benji, vraćajući se s plovidbi grĉkim arhipelagom, donosio
kamene natpise i antiĉke dokumente. Sin Koriolan naslijedio je oĉev interes za
antiĉki svijet pa je dobro nauĉio klasiĉni latinski jezik na kojemu je i ispisao
svoju ratnu kroniku. Cipikovo djelo je prepuno humanistiĉkih opaţaja o
ruševinama antiĉkog svijeta što ih je vidio na Bliskom istoku. Ima u toj knjizi i
vijesti o spomenicima pokraj kojih su vojnici prolazili, opisa gradova koje su
osvajali i pljaĉkali. U knjizi o azijskim vojnama Cipiko spominje i vaţnost grada
Dubrovnika u općem razvitku istoĉnojadranske obale. Knjiga o protuturskoj
vojni fascinira današnjeg ĉitatelja i zato što je njezin autor bio jedan od rijetkih
Hrvata koji je Turke stigao opisati iz vizure pobjednika. Potomcima Koriolana
Cipika ta se vizura mogla ĉiniti samo kao nestvarni san. Oni su o Turcima
zadugo svjedoĉili jedino iz oĉišta ţrtve. Iste godine kada i Cipikova kronika,
pojavile su se Elegiae et carmina Jurja Šiţgorića, prva tiskana hrvatska lirska
knjiga uopće. Šibenĉaninu Šiţgoriću uĉiteljem je bio talijanski humanist Tiddeo
Acciarini koji je u mnogim gradovima Dalmacije, pa tako u Splitu i Dubrovniku
ali i u Šibeniku, radio na školama i znatno podupirao graĊevinu najranijega
hrvatskog humanizma. Većina pjesama u Šiţgorićevoj zbirci iz 1477. ima prigodni
karakter i danas je zaĉudno koliko je uĉenih i vaţnih ljudi taj pjesnik poţelio
spomenuti u knjiţici koju je objavio kad mu je bilo toĉno pedeset godina.
Najslavnija pjesma koju je ovaj biskupski vikar i padovanski dvostruki doktor
uvrstio u svoju knjigu jest Elegija o turskom uništavanju Šibenskog polja. U toj je
pjesmi Šiţgorić zaboravio humanistiĉke rekvizite, muze i antiĉke autore, njihove
citate i ĉvrste figure pa se odluĉio izravno obratiti Ovidiju. Veli da će upravo on,
koji je i

- 30 -
sam bio prognanikom, najlakše shvatiti što se dogaĊa na novim turskim
granicama. Nakon kratkog opisa Turaka i njihove vjere te aluzija o njihovu nasilju
u svetim prostorima grĉke i rimske kulture, prelazi Šiţgorić na opis tuţne
stvarnosti svojega zaviĉaja da bi pjesmu, prepunu strašnih slika, završio odlukom
da i sam u ruke uzme oruţje i brani svoj grad i njegovu okolicu. Ima u
Šiţgorićevu opusu i njeţnih pjesama ali su ĉešće one koje su posvećene smrti.
Pjesnik rado pjeva o bolestima i o strahu što se pojavljuje pred skorom smrću.
Ljubavna Petrarkina lira šibenskoga pjesnika gotovo da i nije dotakla. Kad pjeva
o ljubavi, ovaj crkveni sluţbenik kaţe da je slatka ali škodljiva. Mnogo više nego
o ljubavi pisao je Juraj Šiţgorić o vaţnosti pjesniĉkog zvanja i o uglednomu mjestu
pjesnikovu u društvu. Njegov Parnas koji je jednom pobrojio i opisao bio je
pomno izabran. Na njemu se smjestila probrana antologija u kojoj je bilo mjesta
samo za najbolje, i to za Marcijala, Katula, Propercija, Tibula, Ovidija, Horacija,
Plauta, Terencija i Vergilija. Da je Šiţgorić za ţivota uţivao veliku slavu, svjedoĉi
pohvalno latinsko pismo koje mu je uputio Marko Marulić. Splitski pjesnik, koji je
sa Šiţgorićem dijelio istoga uĉitelja, Talijana Acciarinija, starijem kolegi šalje na
ogled svoje pjesme i ponizno iznosi ţelju da i sam krene njegovim stopama i da
postane knjiţevnikom. Marulić je, kad je 1477. bila objavljena Šiţgorićeva knjiga
stihova, imao samo 28 godina. Trebalo je proći još ĉetvrt stoljeća pa da u jednom
pismu tada sredovjeĉni Marko Marulić napiše za sebe kako je upravo on Dante
hrvatskoga jezika. Šiţgorić mu je u tome mišljenju drţao pero i bio uĉiteljem jer
upravo je od njega Marulić mogao nauĉiti mnogo o ugledu pjesnikovu i o vaţnosti
njegova društvena poloţaja. Nisu sva djela Šiţgorićeva bila tiskana za pjesnikova
ţivota. U rukopisu mu je ostao kratak no dobro napisan opis grada Šibenika ali i
tadašnjih folklornih tradicija. Ovaj klasicist svoje suvremenike iz obliţnjih sela
gledao je kao da su potomci grĉkih pastira pa je u njihovim pjesmama i plesovima
pronalazio tragove izgubljenog antiĉkoga svijeta. Bio je s Janusom Pannoniusom
prvi hrvatski pjesnik od formata. Dobro poznavanje svijeta i njegovih okolnosti,
zatim suverena upotreba nadnacionalnoga latinskog jezika, nisu mu bili
preprekom da dobro pogleda i u svoje vlastito dvorište.
Dok se filozofija u srednjemu vijeku bavila velikim sistemima metafizike i
dok su joj cilj bile sume znanja, dotle se u doba humanizma ona okrenula
svakidašnjici. Filozofirati znaĉilo je pisati o politici i filologiji, društvenom
ponašanju i meteorologiji. Većina tadašnjih proznih hrvatskih knjiga bila je
namijenjena širokoj publici, ljudima kojima filozofija nije bila struka. Pisci tih
knjiga, ĉesto sroĉenih u obliku dijaloga, nisu uvijek bili profesionalci. Bilo je,
doduše, meĊu njima i profesorskih vaganata kakav je Juraj Dragišić, Bosanac iz
Srebrenice, koji je predavao filozofiju na mnogim europskih sveuĉilištima i u
tekstovima branio buntovnoga Savonarolu, koji je objavljivao utjecajne studije o
nebeskoj prirodi anĊela i napisao u svoje doba najmoderniji sveuĉilišni priruĉnik
logike. Hrvatski humanisti bili su najĉešće uĉeni diplomati ili trgovci. RjeĊe su
bili svećenici. Ţeljeli su drugima ispripovijedati svoje vlastito ţivotno iskustvo,
iznijeti svoja znanja o nekim tada aktualnim segmentima znanosti. Brzina
njihovih reakcija i stilska svjeţina njihovih traktata bili su upisani u svaku
stranicu tih proza. Medu aktual-

- 31 -
nosti okrenutim hrvatskim humanistiĉkim knjigama najuglednije mjesto pripada
spisu Della mercatura et del mercante perfetto što ga je Dubrovĉanin Benko
Kotruljević napisao za potrebe trgovca i njegove izobrazbe. Nakon što je preuzeo
oĉeve poslove, taj je Kotruljević trgovao juţnom Italijom, putovao obalama
sjeverne Afrike i Španjolske, a onda je ušao u sluţbu napuljskih Aragonaca.
Svoju raspravu o trgovini napisao je 1458. i u njoj je vrlo sustavno iznio zamorna
poglavlja o svakidašnjem bankovnom poslovanju, o voĊenju knjiga i podizanju
kredita, a potom je prešao na ţivi opis svakidašnjice kakvu je sugerirao trgovcu i
njegovoj obitelji. Po tom dijelu knjige Kotruljević je jedan od zanimljivijih
hrvatskih pisaca svoje epohe, a ako njegovoj knjizi o trgovini pribrojimo još i
traktat De navigatione iz 1463. u kojemu, dva desetljeća prije Kolumbova otkrića
Amerike, promovira zapadni plovidbeni put kao prirodan smjer za dolazak u
Indiju, onda se lako vidi da je ovaj avanturist, ali i poslovni ĉovjek, stvorio jedan
od najaktualnijih opusa meĊu Hrvatima svojega doba. Pisao je talijanskim
jezikom ali s obiljem latinskih citata i oznaĉenih grĉkih i starorimskih izvora.
Posjedovao je vrlo dobru privatnu knjiţnicu, što se nazire i po suverenom
poznavanju aktualnih humanistiĉkih izvora. Kotruljević je u svojim djelima iznio
obilje podataka o svakidašnjem ţivotu. Ĉak je osjećao razlog da navodi i
hrvatske poslovice u talijanskom prijevodu. Kotruljević je uĉeni pisac koji je tako,
citirajući jednom Vergilija, radikalno ustvrdio kako nas tek lektira starih pisaca
ĉini pravim ljudima. Uza svu uĉenost i mjestimiĉni pedantizam bio je najviše
okrenut svakidašnjim temama. Zato i nije sluĉajno što je pisao na talijanskom
jeziku koji je u to doba bio lingua franca ĉitavog Mediterana. Naţalost,
Kotruljevićeva knjiga o trgovini bila je prvi put tiskana tek 1573. Njezin je prvi
izdavaĉ bio filozof Frane Petrić s Cresa koji je dobro osjetio vaţnost toga djela.
Nisu pronaĊene dvije Kotruljevićeve izgubljene knjige, i to jedna o ţenama i
njihovu društvenom statusu a druga, koja je takoĊer bila povezana sa ţenskom
dušom, o karakterologiji i simbologiji cvijeća zvala se Della natura dei fiori. Bio
je nekom vrstom renesansnoga univerzalnog ĉovjeka; bavio se trgovinom i pisao
knjige, obavljao diplomatske poslove za rodni grad i prouĉavao antiĉke izvore, a
stigao je biti i ravnatelj kovnice novca u Aquili. Za razliku od većine hrvatskih
humanista, nije oţivljavao mrtve jer su njega jedino zanimali ţivi; od svih njih
došao je u najţivlji dodir s aktualitetom. I nešto mladi Kotruljevićev suvremenik
Feliks Petanĉić nije izbjegavao susrete sa stvarnošću svojega vremena. Taj
nezavisni lutalica i dvorjanik ţivio je izmeĊu rodnog Dubrovnika i Budima, gdje
je bio voditelj kraljevskog skriptorija, izmeĊu Senja i Zagreba gdje su rado slušali
o njegovim istoĉnjaĉkim iskustvima. Najradije je bio poslanikom u najteţim
misijama kod Turaka, a europsku su slavu stekla tri njegova memoranduma u
kojima je osim knjiţevnog nerva, pokazao i silnu ţelju da okolinu upozna s
neprijateljem kojega su svi s uţasom spominjali ali kojega su tako slabo poznavali.
Petanĉićeva Historia Turcica iz 1501. svojevrsni je opći pogled na tursku povijest
od Osmana do pišĉeva doba, dok mu je knjiga De itineribus in Turciam originalna
analiza vojnih prilika, pri ĉemu je ovaj lucidni pisac zagovarao prenošenje većeg
dijela antiturskih operacija u osmanlijske granice. Petanĉićev Descriptio
Turciae ne ponavlja već reĉeno u

- 32 -
prethodnim knjigama nego donosi i toĉne opaţaje društvenog ureĊenja u Turskoj.
Imao je pisac slikarsko oko pa ni njemu kao ni većini njegovih hrvatskih
suvremenika, doduše nešto mladih od njega, nije mogao promaći bijedan
poloţaj Juţnih Slavena pod turskom vlašću. Petanĉić je prvi koji je sa
zapadnjaĉkog oĉišta balkanske kršćane gledao kao potencijalne suradnike u borbi
protiv Osmanlija. I prve panslavenske ideje bile su iskazane u humanistiĉkom
okruţju. Najgorljiviji zagovornik humanistiĉkog slavizma bio je dominikanac
Vinko Pribojević koji je, vrativši se iz Poljske na rodni Hvar, ondje odrţao 1525.
Govor o podrijetlu i zgodama Slavena. Nekoliko godina kasnije spis mu je
objavljen u Veneciji i doţivio je znatan ĉitateljski uspjeh. Priboj ević je anticipirao
vatikansku istoĉnu politiku, a njegova se knjiga uza sve manjkavosti i pretjerivanja
moţe smatrati jednim od najzrelijih hrvatskih historiografskih doprinosa u
humanizmu. Premda je nekritiĉki meĊu Slavene ubrojio i Vandale pa i Traĉane,
Gote, Ilire i Grke, mada je Slavenima smatrao ĉak i egipatske faraone i
Aleksandra Velikoga, Pribojević je iznio sasvim modernu koncepciju povijesti i
protoka vremena. On je povjesniĉar dobrog stila koji nije vjerovao da se trenutak
u kojemu piše nalazi na kraju povijesti. Za razliku od srednjovjekovnih
historiĉara, ovaj humanist nije oĉekivao kraj svijeta niti je njemu povijest
poĉinjala Kristovim roĊenjem. Bio je pisac koji zna da stoji na poĉetku jedne
epohe i koji se trudio da o njoj ostavi uĉeni i uvjerljivi trag. Srodan doţivljaj
prošlosti imao je i Dubrovĉanin Ludovik Crijević koji je s mnogo knjiţevnog
talenta i s istanĉanim osjećajem za psihološke nijanse, u Komentarima svoga
vremena ispisao najhrabriju hrvatsku knjigu onoga doba. Vrativši se sa studija u
Sorbonni, nije se poput većine svojih plemićkih srodnika posvetio trgovini ni
drţavnim poslovima, nego je stupio u benediktinski red te je u samostanima u
Dubrovniku, ali i na putovanjima po Ugarskoj, radio na svojemu ţivotnom djelu
u kojemu je u narativno kolo obuhvatio sve europske dogaĊaje nakon smrti
kralja Matijaša Korvina pa do konca pontifikata Leona X., kada se u Rimu
poĉinju stvarati uvjeti za strategiju skore katoliĉke obnove. Crijevićevi Komentari
još su jedna knjiga o Turcima ali su oni još više od toga i pošteni opis moralnog
rasula papinskog dvora za vrijeme pape Aleksandra VI. iz roda Borgia. Izvrstan
stilist Crijević nije povijest opisivao kao zbirku dogaĊaja kojima se ne znaju ni
uzroci ni svrha, nego se trudio proniknuti u najdublje uzroke ljudskih spoznaja i
postupaka i doznati pravu tajnu ljudskih nagona i ideja. Bio je prvi hrvatski
historiĉar koji nije fantazirao nad dogaĊajima i koji je dok je pisao o Turcima,
znao suspregnuti gorĉinu zbog moralne inferiornosti kriznoga kršćanskog zapada
i koji je bez straha znao iznijeti tezu o tomu kako se ne treba neprijatelja plašiti,
kako ga treba uvaţavati i, konaĉno, upoznati da ti se sluĉajno ne bi dogodilo da
mu postaneš sliĉan.
Daleko od bojnog polja i navijaĉkih prosudbi, daleko od dvorova i europskih
sveuĉilišta nastala je i jedna tiha ali svakako najljepša hrvatska humanistiĉka
zbirka ljubavnih pjesama, malena latinska knjiţica Elegija što ju je Dubrovĉanin
Karlo Pucić objavio 1499. i posvetio nekoj Gnezi. Zbirka je s jedne strane
slijedila iskustva antiĉkih liriĉara, a s druge nauk suvremenih, Platonom
inspiriranih estetiĉara, o tomu kako se zemaljska ljubav moţe prevladati jedino
nebeskom.

- 33 -
Ideja da se ljudska duša uz pomoć ljepote i ljubavi oblikuje i da raste te da se
jedino kontemplacijom i ekstazom stiţe do Boga koji je cilj svakoj ljubavi, imala
je temelje u srednjovjekovnoj mistici. Svoj pjesniĉki jezik ta ideja pronašla je
prvi put u stihovima provansalskih trubadura i njihovih talijanskih sljedbenika iz
kruga Dantea i Petrarce. Karlo Pucić bio je prvi latinistiĉki trubadur hrvatske
lirike. RoĊen 1558., dobio je solidno obrazovanje u Italiji i ono mu je pomoglo da
s lakoćom imitira latinske ljubavne pjesnike Tibula i Propercija. Pucić je bio
najbliţi talijanskoj ljubavnoj poeziji jednog Michelangela Buonarottija, Lorenza
Medicija, Pietra Bemba ali i svojih hrvatskih vršnjaka koji su, poput Sigismunda
Menĉetića i Dţore Drţića, u isto doba kad i Pucić, pisali ljubavnu liriku na
hrvatskom jeziku. Pucić je bio pozorni ĉitatelj Petrarkin. U svojemu latinskom
kanconijeru, malenom ali uvjerljivom, pokazuje on zaĉudnu odmjerenost kojoj
ništa ne oduzima niti završna slika zbirke u kojoj pjesniku nakon Gnezine smrti
izraste perje po tijelu pa se sprema na završni let k Olimpu, kamo se uputio
osloboĊen poţude i svjestan da je, slijedeći ljepotu, stigao u blizinu besmrtnosti.
U koricama Pucićeve knjiţice smjestio se estetski i filozofski program hrvatske
renesanse lirike koja se nakon njega temeljila na svakidašnjemu govornom jeziku
gradskih sredina i koja je bila prva hrvatska pjesniĉka škola. Tematski i sadrţajni
korpus te lirike nastajao je u posljednjim desetljećima 15. stoljeća i bio je
iskljuĉivo petrarkistiĉki. Glavne osobnosti najranijega hrvatskog petrarkizma dva
su Dubrovĉanina koje se sasvim nepravedno doţivljava dioskurima premda oni
posjeduju snaţno individualizirane glasove. Slaganje ljubavnih stihova na
hrvatskom jeziku bilo je za njih izvor trenutne zabave. Dok je u Italiji
petrarkistiĉka poezija bila posljedica nešto ĉvršćega profesionalnog ugovora
izmeĊu gospodara i pjesnika, izmeĊu dvora i dvorjanika, dotle je u hrvatskim
prilikama socijalni naboj tih stihova završavao u relativno uskom krugu
vršnjaka i vrsnica. Dubrovaĉki petrarkisti nisu svoj glas posuĊivali ni knezu ni
njegovim savjetnicima. Njihovi su ljubavni kanconijeri prije svega bili nekom
vrstom intimnih lirskih dnevnika. Petrarkisti toga doba, osim što bi svladali
temeljna znanja o antiĉkom ljubavnom i idiliĉnom pjesništvu, osim što su
poznavali Petrarkin Kanconijer ali i trubadursku poeziju njegovih talijanskih,
preteţno napuljskih sljedbenika, osluškivali su s velikom pozornošću uliĉnu
popijevku i narodnu pjesmu ĉija su iskustva, a nekad i nepromijenjene cjeline,
unosili u vlastite zbirke. Autobiografizam bio je vaţno obiljeţje ranoga hrvatskog
petrarkizma. Ta lirika sluţila je svojim tvorcima kao terapeutsko sredstvo u
stanjima zaljubljenosti i kao moneta za stjecanje ţenske naklonosti. Jezik njihove
ljubavne poezije uza svu svoju latentnu uzvišenost bio je najĉešće tek redigirani
jezik loţnica i ljubavnog šaputanja, govor pun ekliptiĉnih usklika i ljubavnih laţi,
govor izravniji od bilo ĉega poznatog u dotadašnjoj knjiţevnosti. Ti pjesnici su
ţivjeli u jeku klasicizma i on im nije bio stran. Citirali su pojmove klasiĉne
mitologije ali su i najavljivali maniristiĉku osjećajnost mnogo prije nego što je ona
postala europskom pojavom. Njihova poezija bila je spona izmeĊu
srednjovjekovlja i postrenesanse, a svaki od tih ranih petrarkista bio je manje
popularan od vlastite poezije koju je sredina prihvaćala kao opće vlasništvo.
Glavni korpus rane petrarkistiĉke poezije fiksiran je u Zborniku Nikše Ranjine
koji je svoj

- 34 -
lirski spomenar zapoĉeo ispisivati 1507. kad mu je bilo samo ĉetrnaest godina. I
taj marginalni podatak o djeĉaku skupljaĉu petrakistiĉke lirike pokazuje da se
ova doţivljavala kao igra. Najveću zastupljenost u Ranjininu zborniku imale su
pjesme Sigismunda Menĉetića koji je, jer je bio roĊen u moćnoj plemićkoj
obitelji, stekao dobro humanistiĉko obrazovanje. Koliko zbog pjesniĉke vještine,
suvremenici su ovoga Menĉetića upoznali i po njegovoj dnevnoj nazoĉnosti u
gradskoj crnoj kronici. Kao trgovac Menĉetić je mnogo putovao po Bliskom
istoku ali je svojemu hedonistiĉkom i eksplozivnom temperamentu najbolji okvir
pronalazio u stotinama ljubavnih pjesama. U njima je, po navici tadašnjeg
humanizama, naglašavao svoj društveni status, a brojnim antiĉkim citatima
razmetao se svojom klasiĉnom obrazovanošću. Mitološkom Menĉetićevu
repertoaru posvema je ravnopravan popis od dvadeset i pet ţenskih imena koja
šetaju njegovim stihovima i njihovim akrostihovima. Menĉetić je bio najlascivniji
pisac u krugu svojih suvremenika, što još ne znaĉi da mu erotika nije bila donekle
kontrolirana. Menĉetić, koji je skonĉao 1527. u epidemiji kuge, bio je pjesnik
koji je najradije opisivao ljubav na posljednji pogled. Krijesnice njegova lirskog
erosa ne traju dugo ali za sobom ostavljaju trag tuge i svijest o prolaznosti
trenutka. Prelijepe su njegove trubadurske albe u kojima u klaustrofobiĉnim
prostorima dubrovaĉkih zidina, u uskoj uliĉici kroz nasuprotni prozor promatra
ĉešljanje gospode u koju je zaljubljen i koja ga svojim okretom glave i lelujanjem
kose podsjeća na jelena. U ljubavnoj poeziji Menĉetićevoj dominiraju falusoidni
muški i animalni ţenski simboli, a ĉeste su u njega i zaobljene i vlaţne slike
hladovina i jezera te pitomih pernatih ţivotinja. Ţena se našla u samom središtu
te erotizirane i idiliĉne poezije. Nju se doţivljavalo u kategorijama neoplatonizma
kao biće s potencijalnim boţanskim razvojem. Za prve hrvatske petrarkiste bila je
ona i Eva i Madona, davao i anĊeo. Bila je uzvišeni izvor ljubavi ali i njezina
najniţa svrha. Ali dok je Francesco Petrarca u svojoj poeziji fiksirao stanja ljubavi
i ekstaze, zanesenosti i boli, patnje i sreće, dotle je hrvatskim pjesnicima najĉešće
izmicao taj naljepši sloj boţanskog Petrarke. Njima je tek uspijevalo opjevati
rituale zavoĊenja, opisati vanjska stanja zaljubljenosti i ponuditi brojne aluzije na
obljubu. Opjevavali su prvi hrvatski petrarkisti trenutke ali ne i stanja. Svaki put
kada bi pokušali odškrinuti nutrinu svoje duše, prokuljali bi iz njihovih pjesama
najlošiji stihovi u kojima su ĉak i vatrogasci uz pomoć rima bili pozivani da ugase
poţare srca koje ni rijeke suza više nisu uspijevale smiriti. Sadrţaj najranije
hrvatske lirike gubio se tako u nemogućnosti da se svijet opjeva kao jedinstvo rijeĉi
i stvari. Zbog toga su se petrakistiĉke pjesme vrlo ĉesto pretvarale u besmisleno
redanje rijeĉi, u pjenu zvukova koja je gubila svaki dodir sa stvarnošću.
Menĉetićeva muka s još neiskušanim pjesniĉkim jezikom ponudila je u njegovu
Kanconijeru ipak neka od najerogenijih mjesta hrvatskoga ljubavnog pisma.
Njegov nešto mladi, kratkovjeĉniji suvremenik Dţore Drţić, koji je preminuo
1501., pisac je cjelovitog i po vrijednosti vrlo odmjerenoga kanconijera. Bio je
autor koji je za razliku od Menĉetića znao obuzdati svoj glas i poeziji dati
potrebnu disciplinu. Bio je poeta doctus, uĉen i u hrvatskom je jeziku stvorio
opus u kojemu je eksperimentirao više s oblicima i retoriĉkim obrascima nego
sa sadrţajima. Od Menĉetića

- 35 -
razlikovao ga je i socijalni i radni ambijent. Bio je klerik i puĉanin pa zato i
ponešto ćudoredniji od drugih svojih petrarkistiĉkih vršnjaka. Kad je opisivao
ţensku ljepotu, radije je posezao u antiĉke kataloge i stare tiplogije nego u vlastito
iskustvo. U poeziju hrvatskih petrarkista prvi je uveo simboliĉki bestijar koji je
smjestio u idiliĉni utopijski krajolik. Bio je tvorac prve domaće maskerate u
kojoj se sam pojavljuje kao dramski lik, zamaskirana proroĉica koja najavljuje
budućnost i koja će u djelima mladih pjesnika biti vrlo ĉesto prikazana kao
erotizirana JeĊupka. Saĉuvana je i dramska ekloga Dţore Drţića s naslovom
Radmio i Ljubmir u kojoj moţemo prepoznati prvi hrvatski svjetovni dramski
tekst. U tom dramskom dijalogu susreću se dva pastira pa jedan već u prvoj
replici onoga drugoga upozorava da bude oprezan jer da je stupio u prostor "meu
knezovi", dakle meĊu one koji su kazališni spektakl naruĉili. U Drţićevoj eklogi
pastiri govore o neprisutnoj vili ali i bez ţenske fiziĉke nazoĉnosti taj scenski
dijalog rodoĉelnik je mladih idiliĉnih i ljubavlju okupanih pastirskih drama koje
su uz tragedije i komedije u renesansi bile treći dramski ţanr. Da je Dţore Drţić
imao dramski nerv, svjedoĉi i njegova dulja poema Čudni san u kojoj iznosi
monološku pjesan viteza koji je usnio strašan san o gusarima koji su mu zarobili
vilu. U vitezovu snu Robinja izgovara svoju tuţaljku na naĉin posve dramski,
nudeći model brojnim mladim hrvatskim dramskim robinjama. Premda Dţoru
Drţića treba prije svega cijeniti kao ţanrovskog inovatora, ne moţe se umanjiti
niti njegov prinos u zapisivanju starijih narodnih i puĉkih pjesama koje je
ukljuĉivao u svoj petrarkistiĉki kanconijer. Zaĉudna je bliskost tih stihova na
narodnu s pjesnikovim izvornim stihovima u kojima je bolje od drugih znao
upotrijebljenim rijeĉima zadrţati izvorna znaĉenja. Dţore Drţić nije bio pjesnik
pretjerane metaforizacije. Bio je najklasiĉniji hrvatski petrarkist i pjesnik koji je
rijeĉima saĉuvao primarna znaĉenja.
Rane hrvatske petrarkiste koji su intenzivno ţivjeli u jeziku ljubavne
poezije, taj isti jezik sam po sebi rijetko je na tematskoj razini dovodio u bliski
dodir sa stvarnošću. A izvan njihove ljubavne retorike bila su vuĉja vremena.
Turci su opsjedali splitske zidine, gazili su Šibenskim poljem, haraĉili su
Konavlima a njihove upade u Panoniju, nakon pada Bosne, više nitko nije znao
zaustaviti. Zato je vojni poraz što su ga hrvatski plemići doţivjeli 1493. na
Krbavskom polju, bio samo rezultat dugogodišnjih pritisaka. I dok je zapadno
kršćanstvo grcalo u vatikanskim niskostima nedostojnog pape Borgije, i dok je
Europa kretala u svoju kolonizatorsku atlantsku avanturu, dotle se na Balkanu
dopuštalo Turcima da postanu integralni dio drţavnog sustava Europe. U takvoj
atmosferi dogodila se i Krbavska bitka, ĉije okolnosti dovoljno govore o
marginalizaciji tadašnje Hrvatske. Na Krbavi su pred iskljuĉivo pljaĉkašku
hordu, koja se vraćala iz pohoda u Sloveniji, a ne pred stvarnu tursku vojsku,
izišli najbolji vitezovi tadašnje Hrvatske i najugledniji ljudi svih plemićkih grana,
okruţeni mnoštvom puka. Na Krbavi se nisu susrele dvije vojske, tu se susrela
povijest sa sluĉajnošću, vitezovi iz srednjega vijeka s pljaĉkašima novoga doba.
Zajedno s tisućama sasjeĉenih tjelesa na Krbavi je ostala leţati bivša
srednjovjekovna Hrvatska. Neuspjeh iz 1493. svoj je finale dobio tek tri
desetljeća kasnije u bezvoljnoj i promašenoj bici na Mohaĉkom polju.
Zaboravljene na granici svjetova, ugarska i hrvatska vojska tada, a bi-

- 36 -
lo je to 1526., nisu se više uklapale u logiku gradnje velikih europskih drţava.
Knez Bernardin Frankopan, vapeći za spas male i na ostatke ostataka svedene
Hrvatske, na carskom Saboru u Niirnbergu govorio je kako je pred agresivnim
Turcima "naša potreba tako prijeka da se oklijevati ne smije". Bila je to i
središnja misao tada najbitnijega hrvatskog knjiţevnika Marka Marulića. Ovomu
Splićaninu ĉiji su ţivotni prostor stalno opsjedali Turci, ovom humanistiĉki
obrazovanom advokatu koji je govorio iz vremena kojemu su biblijski skakavci
pojeli supstanciju, nije bilo potrebno da napušta zaviĉaj kako bi vlastitu
apokalipsu odmjerio s nekom tuĊom. Njemu je zaviĉaj bio najbolja mjera svijeta i
on ga nije napuštao. Bio je pjesnik otpora, glasnik knjiţevnosti koja je prije svega
bila potraga za pravim mjerilima. Po tomu bio je pisac renesansne harmonije.
Svoju humanistiĉku obrazovanost nije nikada skrivao ali je naspram pedantizmu
i ahistoriĉnosti tog pokreta imao kritiĉki odnos. Kljuĉ svojega knjiţevnog svijeta
otkrio je u sjaju svoje, u hrvatskim razmjerima, dugo neprevladane biblioteke. U
njoj je pronalazio duh antike, tu je odbacio skolastiku i susreo izvornu snagu
biblijskih i svetaĉkih primarnih izvora. Po tomu bio je blizak Erazmu
Roterdamskom jer je na podlozi antike, a koristeći se novom idejom o
pronaĊenom vremenu, pokušao antiĉki svijet nadograditi na onaj koji su
prethodnici nepotrebno konzervirali, na svijet svetih knjiga i njihova sadrţaja. Na
rubu zapadnog svjeta takav je izbor stvorio opus kojemu će kasnije, desetljećima
pa i stoljećima, potomci rado prepoznavati do tada neuoĉena energetska ĉvorišta.
Smirena pišĉeva biografija posvema je odudarala od ţivotopisa većine njegovih
renesansnih vršnjaka. U njihovim su se ţivotima smjenjivali dvorovi i gradovi, a u
Marulićevu su se smjenjivali naslovi brojnih knjiga. Ĉovjek koji je zahvaljujući
knjigama najbolje meĊu Hrvatima poznavao geografiju, nije putovao dalje od
obliţnjih Solina i Šolte. Da bi dobro nauĉio latinski jezik i da bi se temeljito
snašao u biblijskim studijama, ovaj pjesnik ĉak nije morao napuštati rodni Split.
Tamo je djelovala dobra humanistiĉka škola u kojoj ga je talijanski prognanik
Tideo Acciarini nauĉio latinskoj pjesniĉkoj i retoriĉkoj vještini. Materinji jezik
kojemu je u svojim hrvatskim djelima udahnuo latinsku klasiĉnost, govorio se u
doba Marulićeva ţivota ne samo na splitskim ulicama, na ladanju i u prigradskim
crkvama nego ĉak i u uredima mletaĉkih gospodara. Bio je Marulić u jednoj
osobi i hrvatski Erazmo i hrvatski Dante. Uvjeti njegove rubne sredine nisu bili
idealni. Jedan suvremenik uoĉio je da se Split našao u kutu, izvan glavnih
prometnica, odsjeĉen od zaleĊa zbog turskih osvajanja Bosne. U toj izoliranoj
sredini najteţe je bilo pronaći toĉku uz pomoć koje se mogla saĉuvati ravnoteţa u
općim nesporazumima i kaosu tadašnjih sudbina. Toĉka od koje je Marulić krenuo
bilo je davanje knjiţevnog digniteta govornom jeziku njegova zaviĉaja. Marulić je
svoj jezik, koji se tada, a i dugo poslije, nazivalo i slovinskim i ilirskim i
dalmatinskim, već na poĉetku svojega ţivotnoga djela epa Judita, nazvao
hrvatskim. Dogodilo se to u prvoj godini šesnaestoga stoljeća, u godini koju
doţivljavamo kao simboliĉni poĉetak hrvatskoga knjiţevnog moderniteta. Većina
Marulićevih proznih djela moralistiĉkog su usmjerenja. Po odjeku što ga je imala
u pišĉevo doba, ali i dugo nakon njegove smrti, i to najviše u vremenu katoliĉkog
preporoda, na prvom mjestu je knjiga De institutione

- 37 -
bene vivendi per exempla sanctorum koja je napisana 1496. To je zbirka pouĉnih
priĉa i anegdota u kojoj se na saţet i vrlo privlaĉan naĉin osvjetljavaju svetaĉki
ţivoti i predoĉuju ĉitatelju kako bi ih slijedio. Institucija je kompilirana iz brojnih
izvora a svoje golemo ĉitateljstvo privukla je lakoćom kojom je pisac u lanac
novih srodnosti umio povezati najopreĉnije sadrţaje, uspostavljajući vrlo fine
odnose izmeĊu doktrinarnih dijelova teksta i onih u kojima je ekonomiĉnim i
uvjerljivim stilom ispriĉao primjere iz svetaĉke svakidašnjice. Marulićev brzi
uvodni teĉaj u svetost potpuno razara dosadu srednjovjekovnih kompendija koji
se nisu uopće trudili ostvariti cjelovitost inaĉe posvema fragmentarne grade.
Premda mu je tematika bliska srednjovjekovlju, Marulić ju je pregledao iz vizure
nove antropologije koja je otkrila povijest i koja nije ljudske ţivote doţivljavala
izvan svojega vremena i prostora nego im se trudila odrediti koliko biološku,
toliko i etiĉku bit. Nešto manji uspjeh imao je Marulićev Evangelistarium u
kojemu je u sedam knjiga iznio teoriju i praksu kršćanske etike koju je
sagledavao kroz tri kreposti: vjera, ljubav i ufanje. Vrlo je ĉitljiva bila i knjiga
Parabola u kojoj je skupio pedeset priĉica u kojima Kristovim jezikom i u
njegovu omiljenom ţanru iznosi naĉela pokreta devotio moderna kojemu je u
središtu bilo nastojanje da se religijska kriza prevlada meditacijom. Marulić koji
je bio laik i blizak pauperistiĉkim duhovnim strujanjima svojega doba, napisao je
i jednu temeljnu kristološku raspravu o poniznosti i slavi Kristovoj u kojoj je
1518. na temelju analize Staroga zavjeta pokušao dokazati kako je Krist doista bio
Moj sije. Osim svojih brojnih moralistiĉkih rasprava meĊu kojima ima i onih u
teĉnoj hrvatskoj prozi, Marko je Marulić na latinskom jeziku napisao i pismo
papi Hadrijanu VI. u kojemu 1522. izvještava njega i tadašnju zapadnu javnost o
nesrećama koje su snašle njegov narod i predlaţe mogući zajedniĉki pohod
kršćanskih vladara protiv Turaka. U Marulićevoj knjiţevnoj radionici ostao je još
niz ekscerpata iz biblijskih spisa i druge njemu bliske lektire, zatim niz prijevoda
starijih izvora od kojih je svakako najvaţniji prijevod Hrvatske kronike na latinski
jezik. Sva ta kompilacijska djela mogu se doţivjeti i kao izvorne pišĉeve knjige.
Ovaj humanist imao je nepogrešivi osjećaj prema tuĊim tekstovima i koliko je bio
dobar pisac, bio je i izniman ĉitatelj. Vrijednosna razina njegova prozna opusa
zato je najvidljivija u mogućnosti da iz elemenata tuĊih tekstova stvori posvema
novu kompozicijsku napetost. Bio je Marulić i polemiĉar pa je napisao raspravu
protiv onih koji su tvrdili da je sveti Jeronim bio Talijan, napisao je raspravu u
kojoj se prepiru Herkul i Kristovi štovatelji o odnosu pera i maĉa, nasilja i
nenasilja, pjesništva i politike. Marulićev Tumač starih natpisa sastavljen je 1503. i
u njemu on suvereno iznosi 142 antiĉka natpisa i opskrbljuje ih moralistiĉkim
komentarom. Ta knjiga ne samo što je temeljno djelo hrvatske arheologije nego je
i iznimno dobra kombinacija humanistiĉke znanosti i moralizma. Marulić koji je
stvarao na tri jezika, u latinskom, hrvatskom i talijanskom, ostavio je potomstvu
golemi umjetniĉki opus u kojemu dominiraju dva epa, i to hrvatska Judita
napisana 1501. a objavljena dvadeset godina kasnije, i latinska Davidijada koju je
završio 1517. a koja je do našega doba ostala neobjavljenom. Osim ovih velikih
epskih projekata napisao je Marulić, najvjerojatnije još u 15. stoljeću, i tri
preradbe talijanskih crkvenih prikazanja, sroĉio je jednu

- 38 -
petrakistiĉkim općim mjestima inspiriranu Historiju od Suzane u kojoj je dao
oduška svojoj pravnoj obrazovanosti, prikazujući suca Danijela kako osuĊuje
silovatelje nevine Suzane. Marulićeva je i šaljiva pjesma Spovid koludrica od
sedam smrtnih grihov koja je oblikovana kao samostanska maskerata u kojoj
sedam protagonistica otjelovljuje smrtne grijehe, a Marulić ih oslikava vrlo
ekonomiĉnim osmercima, oblikujući tekst kao neku vrstu obrnutog moraliteta.
Poema Anka satira na vedar naĉin u dijalogu babe Rade i mlade Anke rafinirano
ocrtava negativni portret muškaraca i doima se kao svojevrsna studentska
srednjovjekovna pjesniĉka igra. Osim ovih po svemu najstarijih hrvatskih
komiĉkih poema, Marulić je i autor omanje latinske zbirke u kojoj ima vrlo
izravnih seksistiĉkih stihova, a napisao je i jedan kuhinjski boj pod naslovom
Poklad i Korizma u kojemu se nakon što u njih uĊe furor diabolicus,
sukobljavaju fratri smiješnih imena. U Davidijadi, svojemu najopseţnijem
pjesniĉkom djelu, imao je Marulić najprije na umu ĉitanje u alegorijskom kljuĉu.
Ovaj pjesnik Stari je zavjet i priĉu o Davidu doţivljavao kao ţivu povijest, i to za
razliku od Novog zavjeta koji je u njegovu doţivljaju imao funkciju osvjetljavanja
starijih priĉa i alegorija. Zbog toga se ĉitatelju sugeriralo da fabulu o Davidu
doţivljava jedino kao prefiguraciju Isusove figure i Spasiteljeva misterija. U
Davidijadi pjesnik se nije bitno odvajao od biblijskog predloška. Njegov ep koji
ima 6765 daktilskih heksametara i posvetu kardinalu Grimaniju, nikad nije dobio
imprimatur. Ostalo je tajnom je li se to dogodilo zato što je pjesnikova procjena
bila da je bolje da ne objavljuje svoj alegorijski ep ili je neobjavljivanje
Davidijade bilo izazvano ponašanjem cenzora koji su, zaplašeni tadašnjim
reformnim pokretom, bili spremni sumnjiĉiti sve što im se ĉinilo da imalo
protestira protiv uvrijeţenih teoloških nazora. Emancipacija od biblijskog
predloška vodila je Marulićevo pero tako da on Davidijadu piše kao neku vrstu
polemike, kao djelo u kojemu vjeruje kako je sasvim prirodno spajati antiĉki
epski oblik s biblijskim sadrţajem. U Davidijadi susreli su se antiĉki ep s
biblijskim, ali jednako tako susrele su se i dvije antike, jedna koja je bila njezina
srednjovjekovna interpretacija, koja je sve saţimala i kratila, i ona druga,
renesansna, koja je sve predimenzionirala. Jednom svojom hrvatskom pjesmom
premostio je Marulić jaz koji samo prividno dijeli njegovu hrvatsku od latinske
epike. Ta pjesma-most je Molitva suprotiva Turkom i u njoj ima najdomoljubnijih
stihova hrvatske renesanse. Ona nije molitva, kako joj stoji u naslovu, nego je,
više nego nebu, usmjerena gluhim ušima europskih politiĉara. Ona nije bila
molitva nego krik onih "koje je strah ubil". Vrlo teĉni hrvatski stihovi Molitve
suprotiva Turkom oblikuju njezin latinski akrostih koji ima funkciju potpornog
stupa i na kojemu u prijevodu piše da "nas ionako sam Bog sa svojom
bezgraniĉnom moći moţe spasiti nevolja što su nam ih prouzroĉili naši
neprijatelji Turci". Bio je splitski humanist angaţiran pisac a njegova Judita, zbog
koje ga se smatra ocem hrvatske knjiţevnosti, najvaţnije mu je djelo. Taj biblijski
ep popraćen je proznom posvetom don Dujmu Balistriliću u kojoj Marulić izlaţe
svoju poetiku, pozivajući se na izvore svojega epa i spominjući domaće
prethodnike. Judita je ispjevana po uzusu rimskih epiĉara, ima šest pjevanja i
ukupno 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca povezanih u vrlo kompleksan
sistem prenesenih rima. Judita je priĉa

- 39 -
 o starozavjetnoj udovici Juditi koja je vlastitom ţrtvom, nakon ljubavne noći, na
prevaru odsjekla glavu neprijateljskom vojskovoĊi Holofernu i tako spasila rod
ni grad. Ep su pjesnik i njegovi renesasni ĉitatelji doţivljavali u aluzivnom kljuĉu.
Nabukodonosorovi Asirci kojima je zapovijedao osioni Holoferne ovdje su bez
ikakvog ostatka prikazani kao da su Turci, a Juditin puk doţivljen je kao Maruli
ćev narod. Inozemnih izvora u svojoj Juditi Marulić nije imao. Njegova Hrvatska,
Split i Dalmacija premda se u epu nigdje izravno ne spominju, useljeni su u svaki
stih toga epa. Marulić svoj zaviĉaj opjevava kao da je Juditina Betulija, a neizvjes
noj budućnosti darovao je sigurnost Betulijina osloboĊenja. Judita je veliki pjes
niĉki dogaĊaj svojega doba, najranije izvorno epsko djelo u slavenskim knjiţev
nostima uopće, knjiga uz koju je Marulić, ĉim ju je završio, zapisao da je toga da
na njegov jezik dobio svojega Dantea. Marulićeva Judita nudi niz vrlo drastiĉnih
i pjesniĉki toĉnih opisa neprijateljske vojske, ona je ep u kojemu se tjelesnost pri
kazuje neobiĉnim i vrlo jakim slikama, to je djelo u kojemu je do savršenstva os
tvarena harmonija sadrţaja i vrlo zahtjevne forme. Judita je ĉudo rime. Sve se u
njoj rimuje s neĉim, i to ne samo na razini stihovlja nego je rimovanje stanje toga
epa. I zato kao što se šesteroĉlani Marulićevi polustihovi udruţuju u dvanaester
ce, a ovi sljubljuju u distihe, tako se isto na planu kompozicije i priĉe izdvajaju u
Juditi njezinih šest dijelova koji se slaţu i razlaţu ĉudesnom lakoćom i sveĉanom
sporošću. U Juditi Marko je Marulić uspio asimilirati gotovo svu koliĉinu ta
dašnjih knjiţevnih poticaja. Ima u Juditi i doktrinarnosti srednjovjekovlja ali u
njoj ĉešće odjeknu metafore iz lektire Petrakinih ljubavnih stihova. U Juditi oţi
ve i trubadurske slike ali one ne mogu zastrijeti pišĉevo duboko poznavanje sve
taĉkih legendi. Sve to koegzistira u stihovima i jeziku Judite u kojoj je jedan usam
ljeni ĉovjek poput Atlasa na pleća ĉitavu podigao kuglu jedne nacionalne knjiţev
nosti, pokazujući da ona nije samo svijet knjiţevnih i tradicijskih iskustava nego
da je tada, oko 1500., već bila oteţala i pod teţinom suvremenosti. Kao i njegovi
talijanski suvremenici Angelo Poliziano, Lodovico Ariosto ili Jacopo Sannazzaro,
i Marko je Marulić imao dvojaki opus u kojemu su se isprepletala ili dopunjala
djela na latinskom jeziku s onima na hrvatskom, što je u talijanskih vrsnika bio
ekvivalent talijanskom jeziku. Isto kao i u opusima tih talijanskih pisaca, dolazilo
je i u Marulića do istodobnoga pisanja djela s visokom ţanrovskom hijerarhizira
nošću i djela burlesknoga i satiriĉnog stila, djela znanstvenih s tekstovima vrlo
privatnim. Gotovo je nemoguće u opusu Marka Marulića odvojiti ţanrovske i je
ziĉne polutke. Bio je prvi hrvatski knjiţevnik koji je objavio da sav smisao nacio
nalne knjiţevnosti moţe biti svjetski ĉak i onda kada je samo njezin. Ta objava bi
la je presudnija od inaĉe notorne ĉinjenice da je Marko Marulić bio prvi hrvatski
knjiţevnik s inozemnim uspjehom.
U renesansi, fragmentirane hrvatske regije ujedinjavala je kultura razliĉitosti.
Knjiţevnost je u tadašnjoj Hrvatskoj stvarala ideologija pera, a ne maĉa. Jer dok
je maĉ rezao da bi postigao istost, dotle je pero ispisivalo razliĉitost kao svoj
program. Višeregionalnost je temeljni supstrat hrvatske knjiţevnosti i zbog toga je
njezina kultura u ranomu modernitetu mogla i opstati bez geografskog jedinstva.
Jer da se kojim sluĉajem i realiziralo, politiĉko bi jedinstvo razorilo same temelje
ta-

- 40 -
dašnje hrvatske posebnosti. U renesansi Hrvati su stjecali osnovni paradoks svoje
povijesti a taj je da dok jedan pol njihovih duhovnih napora teţi fiziĉkom
ujedinjavanju, dotle drugi pol duhovnu Hrvatsku misli kao sustav razliĉitosti te
fiziĉko jedinstvo stavlja u drugi plan. Da je hrvatske zemlje u 16. stoljeću netko
silom oruţja i uspio ujediniti, susreo bi se sa spomenutim paradoksom i brzo bi
uvidio da se Hrvatima koji su ţivjeli pod utjecajem više kultura nacionalizam nije
preklapao ni s ĉijim drţavnim granicama, ni s ĉijim krunama i prijestoljima.
Premda razvijana u granicama tuĊih suvereniteta, ostvarivana izmeĊu Mletaĉke
Republike i dubrovaĉke autonomije, premda ispisivana na granicama i u
granicama Turskoga carstva, premda podvrgnuta ugarskoj kruni i habsburškim
dvorovima, hrvatska je knjiţevnost ranog moderniteta upravo u renesansi
oslobodila svoju autonomnu energiju, dijalektima ojaĉala još neko vrijeme
drobijeni narodni jezik i saĉuvala svoju utopijsku unificiranost. U renesansi je to
bilo olakšano jer su drţave bile posljednja mjesta na kojima bi se iskazivale
nacionalne kulture. Drţave su i onda, a tako je i danas, bile tek sredstva a ne cilj
narodnih razvoja. Mitovi posvećeni drţavnim idejama nisu u renesansi inkarnirali
niti jednu nacionalnu tradiciju, jer da jesu, onda danas ne bi bilo ni talijanske, ni
hrvatske, a ni njemaĉke kulture, a imperator Karlo V. ne bi u isto doba mogao biti
suveren ameriĉkim Indijancima i Bosancima. Renesansno je doba zbog tih
okolnosti bilo najsjajnijim dobom hrvatske knjiţevnosti, i to u cijelom njezinu
povijesnom trajanju. Humanizam je iskljuĉio Boga iz povijesti, ali je renesansa
svoju ĉvrstu toĉku pronašla u ĉovjeku i njegovoj individualnosti. Ĉovjek je tako
postao gospodar Bogu i svijetu, a što je najvaţnije, zagospodario je samim sobom.
U renesansi naglašavala se snaga vrline ali i sudbine, to jest onoga što su Hrvati,
zajedno s Talijanima, nazivali fortunom. Fortuna, ma koliko nestalna, od tada je
iskljuĉivo u ljudskim rukama. Renesansni je knjiţevnik zato bez ostatka vjerovao
u vlastitu sposobnost da sam otkloni sve neprilike, povjerovao je da se vrlinom
mogu otkloniti omraze, a mudrošću i strpljenjem ostvariti svi ideali. Novi ĉovjek
stavio je mudrost u samo središte svijeta i odluĉio je bez ograda uţivati u
plodovima što su mu ih nudile priroda i umjetnost. Tiskarstvo je donijelo
najvaţnije promjene u tadašnju ljudsku duhovnost. Do 1500., i to samo tijekom
nekoliko desetljeća od pojave prvih knjiga tiskanih u Gutenbergovoj tiskari,
Europljani su proĉitali više od šest milijuna knjiga i više od ĉetrdeset tisuća
razliĉitih naslova. Te brojke promijenile su ne samo svijet knjiţevnosti i znanosti,
teologije i škola nego su na svoje doba ostavile više traga od geografskih otkrića
ili pojave vatrenog oruţja. Humanisti su u tiskarama ugledali ĉitatelje ali su
zajedno s njima nove ĉitatelje prepoznali i teolozi. Nakon izuma tiskarstva,
poĉelo je vrijeme reformacija i refomiranih ljudi. Tiskane knjige oţivjele su
knjiţevni ţivot, povećale interes za narodne jezike koje su razumjele i ţene koje
dotad najĉešće nisu pohaĊale školu. Tiskana knjiga moćnicima je rano pokazala
koliko moţe biti opasna njihovoj moći. Zbog toga nije prošlo mnogo vremena do
pojave prvih indeksa zabranjenih knjiga i prvih uputa za neĉitanje knjiga.
Tiskarstvo je dokidalo uskost srednjovjekovlja. Ono je ujedinjavalo svijet koji je
poĉeo prihvaćati zajedniĉke ikonografske predodţbe. Knjiţevni tekstovi su se ĉitali
i širili meĊu onima koji nisu bili profesionalci. Dok je srednjovjekovni ĉitatelj i sam

- 41 -
bio pisac, renesansni ĉitatelj bio je sve udaljeniji od pisca, a ĉesto ga uopće nije niti
poznavao. Premda izvorno namijenjena samoći, tiskana knjiga od kraja 15.
stoljeća postajala je sve moćnijim sredstvom dijaloga izmeĊu mnogobrojnih
europskih interesnih skupina. Oko pisanih i onda umnoţenih rijeĉi, kao oko
košnice poĉeli su se okupljati i pisci i ĉitatelji, nakladnici i trgovci, teolozi i
knezovi, moralisti i diplomati, pustolovi i heretici, te je zapoĉeo dijalog kojemu se
budući tijek, u prvim desetljećima 16. stoljeća, malo tko usudio i predviĊati. Jedno
od najplodnijih središta hrvatske renesansne knjiţevnosti, osim Splita i
Dubrovnika, bilo je na otoku Hvaru koji se nalazio usred morskog puta tada
najveće sredozemne flote. Mleĉani su u Hvaru sagradili svoj Arsenal i oko njega
se tijekom desetljeća uĉvrstio zametak javne privrede. I u Hvaru i u Starom Gradu
sagraĊen je tijekom 15. i 16. stoljeća niz javnih zgrada, a domaćem plemstvu, koje
formalno u Veneciji nisu priznavali, lokalni je knez dopuštao da vodi poslove
gradske uprave i da se školuje. U renesansnom Hvaru ostat će zapamćene
fascinantne arhitektonske intervencije tadašnjih znaĉajnih knjiţevnika u krajolik
zaviĉaja. Nigdje kao na Hvaru nisu knjiţevnici poţeljeli da sagrade još i palaĉe
komplementarne njihovim poetiĉkim zamislima. Dva najznamenitija Hvaranina
toga doba pjesnici su Petar Hektorović i Hanibal Luĉić, i obojica su sagradili kuće
koje u sebi nose mjeru renesansnog epikurejstva, ali ih odlikuje i visoki osjećaj za
sklad. Ako je njeţniji Lucićev ljetnikovac u suburbanom Hvaru bio nekom vrstom
kamenog madrigala, tek osamljena kuća za samoću i rad, onda je Hektorovićev
Tvrdalj na morskoj obali u Starom Gradu bio još jedna, ovaj put kamena, molitva
suprotiva Turaka, kuća širom otvorena zabavi prijatelja, tvrĊava koja im je bila
zaklon u opasnim vremenima. A prilike na Hvaru nisu bile uzburkane samo zbog
turskih opsada. Hvar je bio politiĉki uzdrman za vrijeme krvave ĉetverogodišnje
bune koja je poĉela 1510. i u kojoj su hvarski puĉani pokušali srušiti mletaĉku
vlast, ali kazniti i bahatost domaćih plemića. Puĉane koji su sudjelovali u toj
krvavo ugušenoj pobuni hvarski knjiţevnici nisu podrţavali. Oni su pripadali
plemićkom sloju i bili su meĊu povlaštenima. Njima venecijanska vlast nije bila
neprijatelj, a dubrovaĉki stupanj autonomije kojemu su se divili, bio im je idealom,
ali protiv svojega ţivota u Mletaĉkoj Republici oni nisu bili spremni poduzimati
ništa. U upotrebu hrvatskoga narodnog jezika u knjiţevnosti tada se iz Venecije
nitko nije miješao. To je i logiĉno jer Venecija nije bila drţava niti jednoga naroda.
Ona je bila drţavom svojih stanovnika i jadranski Slaveni i Albanci u njoj su se
osjećali zaštićeniji nego njihovi srodnici koji su ţivjeli u balkanskim gudurama i
bili pod turskim zulumom. Srodnu emociju imali su ljudi na Hvaru, a tako je bilo i
u Zadru, sliĉno u Marulićevu Splitu, u Kotoru, Šibeniku ili Trogiru, tako se mislilo
u crnogorskim gudurama. Najzanimljiviji lirski prilog hrvatskoj renesansi dao je
Hvaranin Hanibal Luĉić. Njegov maleni petrarkistiĉki kanconijer koji je nastao
dvadesetih godina 16. stoljeća, a iz kojega je pisac sam probrao najbolje stihove,
poetska je sinteza svih dotadašnjih iskustava domaće petrarkistiĉke škole, i to
one koja je bila u kontaktu s puĉkom tradicijom, a i one umjetne. Bio je Luĉić
vrlo paţljivi ĉitatelj starijih Dubrovĉana. Od njih je nauĉio da je poezija igra ali je
kod njih izuĉio i gramatiku moderne senzualnosti. U lirici Luĉićevoj sasvim je
vidljiv i snaţan dodir s talijanskim refor-

- 42 -
mnim petrarkizmom Pietra Bemba i njegovom klasicistiĉkom obnovom
trubadurskog petrarkiziranja. Blizak neoplatonistiĉkom doţivljaju ljubavi, Luĉić je
jezikom najdetaljnije opjevao ţenino tijelo. Napisao je ĉitav niz antologijskih
ljubavnih pjesama a najbolja od svih je ona koja poĉinje stihom Jur nijedna na svit
vila. Ta se pjesma istiĉe neobiĉnim versifikacijskim umijećem, melodiĉnošću,
elegancijom te vrlo visokim stupnjem jednostavnosti. U obliku savršenih kvadrata
pjesnik svojim strofama u toj prelijepoj pjesmi ĉitatelja podsjeća na platonistiĉki
ideal mjerive ljepote. Kao na renesansnom kipu, slaţe Luĉić, paţljivo ustrojenim
ponavljanjima i rimama, detalje ţenskog tijela, opjevava koţu, zube i kosu, oĉi,
obrve, usne i obraze, nokte, kosu i ruke sugerirajući kako ţenina ljepota nije tek
neko nejasno unutrašnje svojstvo nego je uvijek iskaziva u geometrijskim
kategorijama. Samo je geometrija, vjerovao je Luĉić, u stanju ljubavi podariti
vjeĉnost, samo simetrija moţe ljepoti dati punu uzvišenost. U pjesmi o Vili zato
ništa nije prozirno, u njoj sve kao da je od kamena i kao da je isklesano. Lucićeva
pjesma jedna je od najĉvršćih lirskih struktura starije knjiţevnosti.
Jur nijedna na svit vila
Lipotom se već ne slavi, Jer
je hvale sve skupila Vila ka
mi šarce travi. Ni će biti, ni je
bila, Njoj takmena ka se
pravi. Lipotom se već ne
slavi Jur nijedna na svit vila.

Varhu njeje vedra ćela Vridna

ti se kruna vidi Od kosice ku
je splela Kojom zlazu ne
zavidi, Svakomu je radost
vela Kad ju dobro razuvidi.
Vridna ti se kruna vidi Varhu
njeje vedra ćela.

Obarve su tanke i čarne Nad

ćarnima nad oćima, Čarne
oći kada svarne, Človik tugu
premda ima, Tuga mu se sva
odvarne Za veselje koje
prima. Nad ćarnima nad
oćima Obrve su tanke
čame.... Pri rumenih njeje
usti' Ostao bi kuralj zada,
Zubići su drobni, gusti

- 43 -
 Kako biser ki se sklada,
Slatku ričcu kad izusti, Bi reć
mana s neba pada. Ostao bi
kuralj zada Pri rumenih njeje
usti \

Blaţen tko joj bude garlit

Garlo i vrat bil i gladak,
Srića ga će prem zagarlit,
Ţiviti će ţivot sladak, Ţarko
sunce neće harlit Da mu
pojde na zapadak. Garlo i
vrat bil i gladak Blaţen tko
joj bude garlit...
Lirska poezija u opusu Hanibala Luĉića uzdignuta je na vrh vrijednosne
hijerarhije. Luĉić je napisao i niz prigodnica od kojih je nekoliko na talijanskom
jeziku, a njegova je i jedna lijepo sroĉena pohvalnica Dubrovniku u kojoj
Dubrovĉane proglašava "ĉašću našega jazika". Bio je Hanibal Luĉić zabljesnut
pjesniĉkom, ali i politiĉkom, veliĉinom Dubrovnika pa je tom gradu na
svojevrstan naĉin posvetio i svoju dramu Robinja. U drami koja je bliska
renesansnim romansama, i to najviše poznim Shakespeareovim dramama, Luĉić
je ĉitavo stoljeće prije smrti velikog Engleza ispriĉao priĉu o ljubavnom susretu
turske zarobljenice, nesretne kćeri bana Vlaska, i njezina vjerenika viteza
Derenĉina. Radnja Lucićeve drame zbiva se na gradskom trgu u Dubrovniku na
kojemu Derenĉin od Turaka otkupljuje svoju nekadašnju zaruĉnicu. Vitez je
nesiguran u vjernost i tjelesnu ĉistoću svoje djevojke pa je, bez stvarnog povoda i
razloga, prerušen u trgovaĉko ruho, ispituje i utvrĊuje da ga ona doista voli.
Drama o osloboĊenju Robinje tako se pretvara u dramu o muĉenju djevojke
koja, za razliku od publike i Derenĉina, ne zna što joj se dogaĊa i pred kakvom se
mogućom srećom, ali i nesrećom, nalazi. Lucićeva drama završava ljubavniĉkim
prepoznavanjem i posteljnim obredom o ĉijim krvavim okolnostima, to jest o
stanju djevojĉina himena, publiku obavještavaju sluškinje u okrutnom ali
djelomiĉno i komiĉnom prizoru. Tek nakon posteljnog obreda mladi par napušta
Dubrovnik, a u završnoj se sceni oprašta s dubrovaĉkim knezom. Preuzimajući
gradu djelomiĉno iz puĉke knjiţevnosti, varirajući temu u ono doba ĉestih
moreški, koristeći se stihovima Dţore Drţića i poznavajući tradiciju klasiĉnih
drama o zarobljenicama, Luĉić je stvorio vrlo aktualan dramski tekst koji,
premda opterećen dugim monolozima, uspijeva poput drevnog satnog
mehanizma zavrtjeti slike vremena. Robinja, kojoj je teško pronaći europskih
srodnika, napisana je svakako prije 1530. i tipiĉna je romantiĉna drama o
nedaćama kreposti, ona je ljubavna drama s odgoĊenom romantiĉnošću. Robinju
su zbog velike privlaĉnosti objavljivali i u novijim razdobljima, a bila je igrana u
puĉkim i ponešto iskvarenim oblicima na otocima Pagu i Korĉuli. U tim
izvedbama osobito su bili vaţni scenski umeci maĉevalaĉkih scena u kojima su se
oko Robinje sukobljavali crni i bijeli vitezovi. Nastala u tradiciji mediteranskih

- 44 -
 moreški, Robinja je drevnim moreškama stoljećima vraćala Luĉićev neisplaćeni
dug. Bio je Hanibal Luĉić najnjeţniji lirik hrvatske renesanse i svakako njezin
najaktualniji dramatiĉar, pisac koji je najavljivao budućnost ali joj odreĊivao i
visoka mjerila.
Visoku razinu i u svojemu lirskom a i u dramskom aspektu dosegla je i
poema Jedupka. Autor joj je bio Lucićev vršnjak Hvaranin Mikša Pelegrinović,
koji je radio diljem Dalmacije u mletaĉkoj administraciji i koji je svoju maskeratu
ispisao u nekoliko inaĉica ali uvijek u maniri firentinskih maskerata. S vremenom
je djelo potpuno izgubilo dodir sa svojim autorom pa je pod sam kraj 16. stoljeća
bilo ĉak objavljeno pod imenom inaĉe nepostojećega dubrovaĉkog pjesnika
Andrije Ĉubranovića. Jedupku je Pelegrinović napisao u formi renesansnih
trionfa i karnevalskih pjesama koje su se nazivale cingareskama. Moţe se reći da
je Jedupka najpopularnije djelo hrvatske renesanse. Saĉuvano je dvadeset
njezinih fragmenata ili sreća po kojima je taj tekst moguće ĉitati kao kanconijer
meĊusobno ĉvrsto povezanih pjesama. Jedupka je zamaskirani dramski tekst,
ona je lirski ljubavni vrtuljak na kojemu se u erotskoj igri muškarci prerušavaju u
ciganke i proriĉu budućnost djevojkama u koje su inaĉe zaljubljeni. Ciganka u
Jedupki tek je pjesnik zamaskiran u ţelju, on je onaj koji pod maskom sve vidi i
sve moţe. U Jedupki se o ljubavi i o stvarima koje su s njom u svezi govori vrlo
otvoreno. Pelegrinovićeva maskerata je pravi rezervoar lascivnosti, ona je djelo
koje je svojim okretnim osmercima ostavilo presudni trag na jezik i emocije
mlade hrvatske ljubavne poezije. Iz arhivskih se izvora vidi da je Jedupka
izvoĊena na javnim mjestima prije 1525., dakle u isto ono vrijeme kad je
neskriveno divljenje njezinom pjesniku iskazao Vinko Pribojević dok je u
svojemu govoru o veliĉini Slavena pobrajao sve vaţne knjiţevnike u tadašnjoj
Dalmaciji. Nad ovom pjesmom mnogi su hrvatski pisci uĉili skladati ljubavne
stihove, a mnogima koji je nisu znali imitirati, ostalo je tek da ju potkradaju.
Najintegrativnija osoba knjiţevne renesanse na otoku Hvaru bio je Petar
Hektorović iz Staroga Grada. RoĊen 1487., odrastao je u otoĉnoj Arkadiji ali je
prerano ugledao prizore nasilja u zaviĉaju. Nasilja su s puĉkom bunom došla na
njegov otok i zauvijek mu uzburkala društveni ustroj. Upravo zbog mladenaĉke
gorĉine, cijeloga je ţivota Hektorović traţio izgubljeno zlatno doba. Nije ga
uvijek našao u stvarnosti ali jest u jeziku. U svojoj knjiţevnoj ostavštini ostavio je
nešto prijevoda iz antiĉke lirike, zatim nekoliko talijanskih zapisa, a autor je i
jedne poboţne u puĉkoj maniri napisane drame o ţivotu svetoga Lovrinca. Djelo
po kojemu je Hektorović ostao najdublje zapamćen, i to kao jedan od najizvornijih
hrvatskih pjesnika, jest njegov stihovani putopis Ribanje i ribarsko prigovaranja,
datiran 1555. Ta trodijelna ekloga u kojoj se opisuje pjesnikov trodnevni izlet na
Šoltu samo je na prvi pogled realistiĉni opis ribolova. Djelo Hektorovićevo je
opis putovanja kojemu je cilj bilo hodoĉašćenje u Neĉujam na Šolti, mjesto u
kojemu je boravio Marko Marulić, već tada smatran ocem hrvatske knjiţevnosti.
Hektorovićevo ribanje i njegov plov onomu koji je svoju pionirsku Juditu
usporedio s laĊom, bio je jedan od najizravnijih simboliĉnih iskaza uzajamnog
poštovanja izmeĊu hrvatskih renesansnih knjiţevnika. Taj iskaz

- 45 -
za Petra Hektorovića bio je sasvim prirodan jer on je, osim izleta u Marulićev
sanktuarij, posjetio za ţivota još i Dubrovnik gdje se posebno zbliţio s tamošnjim
vodećim knjiţevnicima svojega naraštaja, Mavrom Vetranovićem i nešto mladim
Nikolom Nalješkovićem. Još zanimljivija od opisa ribolova u Hektorovićevu
djelu su prigovaranja u koja je autor ukljuĉio ĉitavu zbirku poslovica, pitalica i
zagonetki te nekoliko vrlo lijepih puĉkih pjesama koje stavlja u usta priprostim
ribarima Nikoli i Paskoju s kojima putuje. Pjesnik je u Ribanje i ribarsko
prigovaranje koje je objavio 1568., dakle ĉetiri godine prije smrti, uvrstio i dvije
bugarštice vrlo drevnog postanka, zatim nekoliko zdravica i poĉašnica pri ĉemu
uz stihove donosi i notne zapise melodija koje su ribari pjevali. Svoje djelo pjesnik
je posvetio prijatelju Jeronimu Bartuĉeviću kojemu šaljivo veli da mu je umjesto
ribe, koja bi se i onako brzo pokvarila, odluĉio poslati knjigu o ribanju. Petar
Hektorović bio je uĉeni pjesnik koji je u svojemu Ribanju svjesno prigušio
narativno. Premda u Ribanju i ribarskom prigovaranju nema povišenih tonova,
premda je tu malo aluzija na suvremenost, a nema ni vlastitom sudbinom obojenih
stihova, ipak je djelo najsnaţnije na onim mjestima na kojima skandira pjesnikov
ushit baštinom i slavi njezinu ljepotu. Baština je Hektoroviću imala najdublje
znaĉenje. Ona je za njega bila dvoje, bila mu je stvarni zaviĉaj ali, još i više, bila
mu je baština jezika. Za njega je baština duhovno prethodništvo. Bio je ovaj
StarograĊanin pjesnik humanistiĉkih nazora, zalagao se za osnovne postulate
mediteranizma, a ti su individualizam i pravda u zaviĉaju. Zbog toga je bio
zadivljen ljepotom baštine, vjerujući da samo uz pomoć ljepote ĉovjek moţe doći
do ţivota koji je dostojan i slobodan. U Ribanju i ribarskom prigovaranju imenuje
pjesnik baštinu i veseli se kada stvarnosti daje imena, veseli se dok sve ţivo i
neţivo u svojemu zaviĉaju akumulira, zbraja i pribraja, sprema za budućnost.
Premda je umro u vrijeme kad su se renesansni ideali poĉeli urušavati, premda je
svoje ţivotno djelo pisao kad su se rijeĉi odvajale od stvari, bio je Hektorović
pjesnik prvotnoga stanja jezika. Po tomu srodan je jednom od najtvrdoglavijih ali
i najsnaţnijih pjesnika hrvatske renesanse, Dubrovĉaninu Mavru Vetranoviću. U
mladosti taj je buntovni benediktinac neko vrijeme bio prognanik u Ferrari, a u
zrelim je godinama neko vrijeme ţivio pustinjaĉkim ţivotom na otoĉiću Sv.
Andriji. U svojemu dugogodišnjem radu, jer je umro u devedeset ĉetvrtoj godini
ţivota, stvorio je jedan od najrazvedenijih i najopseţnijih knjiţevnih opusa u
starijim razdobljima hrvatske knjiţevnosti. Saĉuvalo se više od 40 000
pjesnikovih stihova meĊu kojima je osam drama, nekoliko stotina oduljih
pjesama, pet maskerata, poema Remeta, nedovršeni ep Pelegrin. Jedan od
najranijih Vetranovićevih tekstova je svakako Orfej, koji je bio potaknut
uspjehom suvremene Polizianove drame na istu temu. Mit o antiĉkom pjevaĉu i
njegovoj preminuloj ţeni Euridici Vetranović je obradio na neuobiĉajen naĉin.
Priĉu je proĉitao iz vizure srednjovjekovnih i mizoginijskih tumaĉa pa se u
njegovoj drami umjesto Orfej a osvrće Euridika pred vratima pakla pa tako sama
skrivljuje svoju konaĉnu propast. Ona se u Vetranovićevoj drami, doduše, vraća u
pakao svojim razbludnim drugaricama da bi zajedno s njima jadikovala poput
srednjovjekovne gospe kojoj je dragi odjahao u neki daleki rat. Premda opterećen
srednjovjekovnim moraliziranjem, bio je Vetranović

- 46 -
posvema blizak humanistiĉkoj sklonosti inovacijama. U svojim ranim dramama,
a osim Orfeja napisao je još dva mitološka prizora, bio je blizak traţenjima nešto
starijeg Dţore Drţića ali i svojega vršnjaka Hanibala Luĉića. I on, jednako kao i
oni, eksperimentirao je s dramskim nabojem motiva o zarobljenoj djevojci i
njezinim osloboditeljima pa je u tekstu Vila i lovac, jednako kao i u Istoriji od
Dijane, u samo središte drame postavio robinjinu tuţaljku. On je robinjine
tuţaljke, poput Luĉića, povijesno konkretizirao pa se i njegove robinje obraćaju
stvarnim osobama, ĉak štoviše, ona u drami Vila i lovac, obraća se samome
knezu. Od šest opseţnih knjiga Vetranovićevih pjesama tri su se izgubile, a kako
su preteţno bile petrakistiĉke, tako je od Vetranovićeva opusa saĉuvano najmanje
ljubavne poezije, a najviše vrlo oštrih politiĉkih satira i dubokih metafiziĉkih
pjesama. Svoje razorne politiĉke analize pisao je Vetranović u trećem i ĉetvrtom
desetljeću 16. stoljeća, i to u doba velike europske krize. Pisao je razorno o
politici europskog ĉekanja i oklijevanja, o mlitavoj istoĉnoj politici. Blizak
dubrovaĉkoj mirnodopskoj politici prema Turcima, nije mogao razumjeti zbog
ĉega je turski saveznik bio francuski kralj. Bio je Vetranović pjesnik tuĊe propasti
i nju je osjećao kao svoju, a širom domovinom ovaj je Dubrovĉanin shvaćao
ĉitavo zapadno kršćanstvo. U svijetu politike, niskih strasti i pljaĉkaških
pobuda, lako je shvatio da i stvarna vlast poznaje smrt, i on je toj stvarnoj kraljici
svijeta posvetio svoje najţešće stihove. Smrt je s neskrivenom radošću spominjao
stotinama puta i njoj je posvetio svoje najbolje stihove. Vetranović je najbolji kad
opjevava tugu vlastitog odlaska, kad mrzi zle ljude i kad im prijeti posljednjim
sudom. Njegove politiĉke pjesme kao što su Pjesanca gospodi krstjanskoj ili
Orlača ridanka, Tuţba grada Budima ili Pjesanca Latinom, vrh su hrvatske
renesansne politiĉke misli, a stihovi o smrti i posljednjim stvarima u Mojoj plavci
ili Pjesanci lakomosti neprevladani su u hrvatskoj lirici.
Za vrijeme pustinjaštva napisao je Vetranović poemu Remeta u kojoj je
jednostavnim stihovima uspio dobiti zaĉudne slike oluje i poludjele prirode. Remeta
je poema u kojoj je s lakoćom uspijevao rijeĉi vratiti njihovim izvornim
znaĉenjima. Vetranović je napisao i pet dramskih tekstova s primarno religioznim
sadrţajem. On je tako autor adventskoga nedramatiĉnog prikazanja od poroda
Jezusova, obradio je po tuĊim tekstovima temu Isusova uskrsnuća, ali napisao je i
tri dramaturški potpuno izvorna teksta temeljena na starozavjetnim legendama.
Te su tri drame najviši dometi hrvatskoga ranorenesansnog teatra. U Suzani čistoj
oblikovao je priĉu o sudbini dvojice staraca koji su pokušali silovati mladu i tek
udanu Suzanu a onda, kad im to nije uspjelo, optuţili su je da je ona zavodila njih.
Suzana čista je drama o pravdi i pravednom sucu Danijelu, ali je to tekst u kojemu
je Vetranović izrekao neke od najoštrijih ocjena društvene krize svojega doba.
Drama Kako brat ja prodaše Jozefa najopseţnija je Vetranovićeva drama i u njoj se
mnoštvo dogaĊaja niţe vrtoglavom brzinom. To je djelo dramski pandan
Marulićevoj Juditi koja je starozavjetnu temu ĉitala u kljuĉu vergilijanskog epa,
dok je Vetranović dramsku temu o Jakovu i njegovim sinovima proĉitao u kljuĉu
renesansne poetike. Dubrovĉanin je u biblijskom izvorniku prepoznao komediju te
je dogaĊaje poredao u vrlo logiĉan slijed, postiţući unutrašnju napetost snaţno
karakte-

- 47 -
riziranim likovim, a manje jedinstvom vremena. U biblijskim izvornicima pisci su
teško mogli saţimati radnju i postizati, u renesansi, traţeno jedinstvo vremena i
prostora. Vetranović kao da je zaboravio te poetiĉke pripise ali nije zaboravio
najvaţniji Aristotelov nauk o jedinstvu radnje i o vaţnosti dramskih karaktera u
njegovu formiranju. Nije poznato kad su izvoĊeni ovi Vetranovićevi dramski
tekstovi ali je po analogijama jasno da su se Vetranovićeve drame pojavile prije
1546. kada je izvedeno Posvetilište Abramovo. Drama o Izaku i ţrtvi na koju je
njegova oca Abrahama pozvao sam Bog, posebno se dojmila Mavra Vetranovića.
Saĉuvala se u dvije temeljne verzije koje svaka posebno eksperimentiraju s
biblijskim sadrţajem. U kraćoj je Vetranović pojaĉao uvodne scene u kojima se
Abraham prepire s Bogom; u duljoj verziji naglasio je pak pastoralne prizore
patrijarkina doma ali i tuţaljke Izakove majke Sare koja je shvatila da joj je sin
otišao na opasni put. Vetranović je u ovoj drami o Abrahamu bio inovator jer u
Starom zavjetu, u prizorima oĉeva posluha, nije uopće spomenuta Sara, ţena
Abrahamova i majka Izakova. Dubrovĉanin je ovaj ţenski lik uveo u radnju,
probudio ju je u prvoj sceni i pretvorio u središnju figuru drame, a njezin elegijski
plaĉ za odvedenim sinom pretoĉio u nenniu dostojnu najboljih srednjovjekovnih
tuţaljki. Vetranovićeva scenska Sara ne zna svu istinu jer joj ju je Abraham
zatajio i njezina muka postaje dramski ĉvor te drame u kojoj se dvostruko
rimovanim dvanaestercima dobiva poseban elegiĉni ton koji je kasnije postao
temeljem svih renesansnih tragedija. Vetranović se u tim stihovima inspirirao i
zvukom puĉkih bugarštica ali mu svakako nisu bile nepoznate tuţaljke starogrĉkih
dramskih heroina. Pri kraju ţivota radio je Vetranović još i na epu Pelegrin koji
nije završio ali koji je, i u svojoj fragmentarnosti a i svojim golemim razmjerima,
izniman u svjetskoj knjiţevnosti onoga doba. Ovaj ep o pustinjaku i sam nalikuje
nedovršenu pustinjaĉkom stanu. U njemu cirkuliraju posve izolirane i slabo
povezane ideje i slike. Taj ep u kojemu je mnoštvo privatnih simbola zreo je plod
knjiţevnog manirizma, ali i pišĉeva ţivota. Potpuna je protivština Marulićevoj Juditi
u kojoj su sve slike i sve rijeĉi, svi oblici i sve ideje rimovane i povezivane. U
Pelegrinu nema znaĉenjskih dodira. Sve slike Pelegrinove nakaznosti, svi opisi
mrava i medvjeda koji ih proţdiru, preobrazbe vrana u papagaje, vila u zmajeve,
zubi u crve, sve grozne muhe što grizu tovare i krezube starice koje savjetuju
grbavog junaka, sve su to tek ocjedine svijeta u kojemu pjesnik više nije znao
pronaći neku unutrašnju energiju i poveznicu. U Pelegrinu Vetranović kao da je
odustao od knjiţevnosti i utopio se u beskonaĉnost koju više nije htio kontrolirati.
Prepun nejasnih stihova, Pelegrin je najava knjiţevne krize; on je njezin vrhunac. U
cjelini, Vetranovićev je opus teško pregledan. Njegov je tvorac bio prije svega
pjesnik boli. Za njega je bol bila temeljno stanje duše te ju je smatrao sredstvom uz
pomoć kojega se moglo potaknuti ljude da prestanu ignorirati nebo. Da to iskaţe,
Vetranović je stvorio golemi pjesniĉki opus i galeriju dramskih karaktera kakvu
prije njega nije poznavao niti jedan hrvatski autorski rukopis. Umro je 1576.
oplakan od svih tada aktivnih naraštaja hrvatskih knjiţevnika.
U Zadru u vrijeme najsnaţnije Vetranovićeve djelatnosti napisao je Ninjanin
Petar Zoranić Planine, najrodoljubivije knjiţevno djelo hrvatske renesanse.
Pjesnik je svoju knjigu, koju danas doţivljavamo kao roman, napisao 1536. ali
su ju

- 48 -
tiskali tek pišĉevi pouzdanici 1569. kada je autor najvjerojatnije već bio mrtav.
Ljudi Zoranićeva doba voljeli su jednostavne priĉe o rubnim svjetovima
prepunim ĉudnih bića, o vilama i vilenjacima, ali i o posve obiĉnim pastirima i
pastiricama. Voljeli su aluzivnost tih priĉa, osobne umetke u njima, a voljeli su i
glasne nacionalne zahtjeve. Jedno od najslavnijih narativnih djela renesansne
knjiţevnosti bila je Arkadija Jacopa Sannazzara. To djelo koje je nakon
Danteove Boţanstvene komedije bilo najslavniji izvozni proizvod talijanske
knjiţevnosti, temeljilo se, kao i Zoranićeve Planine, na jednostavnoj narativnoj
okosnici pastirskog putovanja u Arkadiju i bilo je naslonjeno na vrlo snaţna
iskustava petrarkizma ali i izvornog Petrarce, na lektiru Vergilija a još više
Ovidija. Nauk cikliĉkoga komponiranja fragmenata Petar Zoranić je preuzeo od
Boccaccia. Uz to, Petar Zoranić u svoje je Planine unio i domaći tradicijski sloj u
kojemu se naziru elementi glagoljaške tradicije ali i izravni citati Marka
Marulića, kojega je Zoranić pretvorio u Marula pastira i ĉiju Molitvu suprotiva
Turkom parafrazira. Zoranićeve Planine su vatromet ţanrova i manjih oblika ali
one nisu neukrotive poput Piligrina. Premda mu je "konjic neuviţban", Zoranić
nije pisac privatne simbologije. Priĉa u Planinama nije biografska i svako ĉitanje
u tom smjeru moglo bi ĉitatelja zavesti. Planine su priĉa o Zoranovu, dakle
pjesnikovu, putovanju u pastirsku Arkadiju. Vrijeme prvoga hrvatskog romana
prostire se tijekom tri dana što ih glavni lik provodi na putu. Vrijeme romana
prikazano je kao stilizirano izmjenjivanje predjela svjetlosti i tame, ugode i
neugode. Hrvatska Arkadija ni u stvarnosti ni u Planinama nije egzotiĉna. U njoj
zavijaju vukovi, to je apokaliptiĉna Arkadija u kojoj su sve zateĉene osobe u
bijegu. One besciljno lutaju neprijateljskim krajolikom u kojemu je opasnost
vrlo realna i gdje ĉak i divlje zvijeri imaju izravnog dodira s pjesnikovim
vremenom. Zoranov planinski izlet svoju kulminaciju nalazi u inicijacijskom
kupanju u kojemu se putnik razgolićuje i ozdravljuje od ljubavnog betega. Petar
Zoranić bio je samosvjestan pisac. Za sebe kaţe da je bašćinac i Hrvatin. On nije
bio filolog premda se njegovim djelom filologija bavi već stoljećima. Pisao je
slijedeći jeziĉni instinkt ali je spoznavao, naslućujući politiĉko bilo vremena i ono
mu je govorilo da je kriza duha stigla u hrvatske zemlje zajedno s krizom njihova
politiĉkog ureĊenja. Bio je Zoranić pisac krize koja je vrlo brzo pomutila
renesansne ideale pa nas ne treba ĉuditi što mjestimiĉno u Planinama govori
razmetljivo dok nabraja svoja djela. Ta razmetljivost bila mu je maska za
usamljenost i nemoć. Ĉovjek koji se osjećao usamljen u vlastitu jeziku govorio je u
Planinama o vlastitoj knjiţevnoj snazi da bi mu bilo lakše. Stvorio je djelo s
mnoštvom disparatnih knjiţevnih sjećanja, umjetninu u kojoj ima natruha
antiĉke ali i suvremene humanistiĉke knjiţevnosti, mnogo grade iz moralistiĉke
lektire, ali i poticaja iz suvremene astrologije i alkemije. Posebno je Zoranića
zanimala paradoksalnost pišĉeva poloţaja pa je on, koji je preuzimao stotine
tuĊih poticaja, izravno kazao da je knjiţevno djelo plod vlastita osobnog i
kolektivnog iskustva jer da ono "nikomur ni sliĉno ni s naĉinom more jino neg
od onoga, u ĉem se nahodi, peti". Njegove pripovisti i pritvori, njegovi ljubavni
stihovi osluškivali su tradiciju domaćega puĉkog pripovijedanja. Bio je pisac s
velikim osjećajem za igru rijeĉima, bio je jedan od najboljih hrvatskih pisaca koje
i

- 49 -
danas treba ĉitati allegorice, s osjećajem za koprenu i koncentrirano. U
Planinama ispisao je inventuru zaviĉaja i malo je pisaca koji su poput Zoranića
uspijevali s lakoćom spajati razdvojene rijeĉi i stvari. Preuzeo je pretešku
zadaću kad je odluĉio napisati knjigu središnjega nacionalnoga glasa. Obavio je
to u trenutku dok je knjiţevnost u njegovu narodu još uvijek traţila svoje mjesto.
Bio je usamljen pa mu se dogodilo da je na pleća podigao preteţak teret, a da nije
znao da isti teret u njegovoj blizini podiţu drugi njemu bliski duhovi. I u
udaljenom Kotoru kojega su s obliţnjih brda pritiskali ilirski i slavenski mitovi, već
se u drugoj polovini 15. stoljeća pojavio interes za studia humanitatis. Mnogi
Kotorani, zahvaljujući uĉenosti, ostavili su traga u duhovnom krajoliku zaviĉaja, a
mnogi su se istakli u stranim, posebno talijanskim, humanistiĉkim središtima. Da
je knjiţevni ţivot Kotora bio znatan, vidi se po tomu što je jednoga mladog
autora, nekog Tripa Bizantija koji je bio u Italiji Ariostov prijatelj i koji je ondje
poduĉavao klasiĉne jezike, zadesila neka ĉudna intelektualistiĉka bolest pa se
njegov sluĉaj moţe ĉitati u knjizi De litteratorum infelicitate, gdje se vidi da je
obolio od mizantropije, tada pomodne bolesti, da je bio suicidan i da je osim svega
bio poeta. Ipak, najvaţniji kotorski renesansni pjesnik uţivao je zavidnu
meĊunarodnu slavu pa je, koliko u dalmatinskom zaviĉaju, bio on poznat ĉak i u
Engleskoj i Italiji. Zvao se Ludovik Paskalić i rodio se 1500. Studirao je u
Padovi a onda su ga, nakon kratkog boravka u Africi, poput Cervantesa zarobili
maurski gusari. Bio je u mletaĉkoj drţavnoj sluţbi na Kreti u Retimni, a u Kotor
se vratio u zreloj dobi i odmah opasao maĉ i branio svoj grad od turskih upada.
Njegovu latinsku zbirku Carmina objavio je 1551. u Veneciji postumno
Lodovico Dolci, traged i poligraf iste godine kada je pisac umro. U toj knjizi ima
niz autobiografskih pjesama u kojima se opisuje zarobljavanje, oproštaj s
domovinom i prijateljima, boravak na Kreti. Dio zbirke obiluje aluzijama na
politiĉke dogaĊaje pišĉeva vremena ali su pjesnikove najsnaţnije ljubavne
pjesme posvećene Kotoranki Silviji. Pjesnik, s mnoštvom uĉenih aluzija, ispisuje
dnevnik te rastrgane ljubavne veze. Paskalić je dvije godine prije smrti objavio i
zbirku talijanskih stihova po kojoj je stekao ime u svojemu naraštaju. Njegove
Rime volgari su svakako najvaţniji knjiţevni lirski prinos napisan na talijanskom
jeziku na istoĉnoj obali Jadrana. U toj zbirci prvi je dio petrarkistiĉki kanconijer
i u njemu Paskalić, u duhu reformiranoga i klasicistiĉkog petrarkizma, piše
poeziju koja bi u hrvatskom jeziku i stilom i dosegom bila najbliţa Lucićevu
kanconijeru. Zbirkom dominiraju soneti, u njoj ima kancona ali i madrigala i
oktava. I u talijanskoj zbirci pjesnik je ljubavne pjesme posvetio Kotoranki Silviji.
Izvrsni pjesnik na latinskom i talijanskom jeziku Paskalić, ţaliboţe, nije pisao na
hrvatskom jeziku ali je bitno urastao u duhovni prostor hrvatske knjiţevnosti,
podarivši najvrjedniji prilog dalmatinskoj višejeziĉnosti. Ludovik Paskalić je
svoje pjesme razvijao skladno, bez ĉestih opkoraĉenja, tako da su mu stihovi
samostalne smisaone cjeline što im podaruje glatkoću i ĉudesnu smirenost.
Paskalićeva poezija vrlo je ujednaĉena i ona kao da teĉe iz najboljih antiĉkih
pjesniĉkih izvora. Jedna od njegovih najljepših ljubavnih pjesama je ona koju je
posvetio ogrlici svoje drage i u kojoj poredbe prikladno povezuje s tada posve
suvremenim slikama ameriĉkog bogatstva i Engleza koji onamo brode.

- 50 -
Valjda mu je zbog svih tih osobina engleski pjesnik Thomas Lodge preveo ĉetiri
soneta od kojih je jedan uvrstio u svoju pripovjetku A Margarita of America.
Zanimljivo je koliko je velik bio krug Paskalićevih knjiţevnih znanaca. Golem je
bio broj njegovih sumišljenika i pisaca s kojima se u stihovima dopisivao. Malo je
renesansnih pjesnika drţalo do knjiţevnih prijateljstava koliko ovaj Kotoranin
koji je, ne sluĉajno, napisao pohvalnicu Hanibalu Luĉiću jer je s njime osjećao
najveću pjesniĉku srodnost. I jedan onodobni Dubrovĉanin ostavio je vaţan
epistolar premda je njegov, u cjelini na hrvatskom jeziku napisani knjiţevni opus
nastajao u tišini i izolaciji. Zvao se Nikola Nalješković. I dok je Ludovik
Paskalić svoje knjige tiskao, Dubrovĉanin stihove nije nosio u tiskaru. Doduše,
1579. tiskan mu je jedan posve retrogradni i na talijanskom jeziku napisani
astronomski dijalog o sferama svijeta. RoĊen poĉetkom 16. stoljeća, ovaj je
puĉanin još u mladosti doţivio trgovaĉki bankrot od kojega se nikada nije
oporavio. Bijeda je Nalješkovića pratila do kraja ţivota ali ga nije sprijeĉila da
ţanrovski stvori vrlo sloţeni korpus knjiţevnih tekstova. Ostalo je u njegovoj
ostavštini sedam drama, nekoliko vrlo aluzivnih maskerata, zbirka lirskih
pjesama i popriliĉan broj poslanica. Vodio je ţivu pjesniĉku korespondenciju s
Nikolom Dimitrovicem, knjiţevnikom koji je upravo Nalješkoviću usmjerio
nekoliko vrlo uvjerljivih makaroniĉkih opisa Bliskog istoka i Turske. Nekom
vrstom Nalješkovićeva društvenog zaštitnika bio je i Nikša Ranjina, koji je kao
djeĉak stvorio najvaţniju hrvatsku antologiju petrarkistiĉke poezije i koji je
napisao vjerodostojnu kroniku Dubrovnika. Bio je Nalješković prijatelj s Mikšom
Pelegrinovicem s kojim je podijelio ljubav prema maskeratama i karnevalima, a
Petru Hektoroviću koji je pobolijevao od podagre, uputio je zaštitniĉku pjesmu u
kojoj se obratio njegovoj guti, moleći je da ostavi na miru veliki pjesnikov duh.
Nikola je Nalješković osjetio potrebu komemorirati i jednoga od najvaţnijih
dubrovaĉkih lirika, Dinka Ranjinu, a kad je sam umro, njega su oplakali u
posebnim pjesmama pjesnici Dominko Zlatarić i Marin Kaboga, generalni vikar
dubrovaĉki, poznat po svojim rebelskim ispadima i pisac pogrdne pjesme o
dubrovaĉkom plemstvu. Tajnovit je ţivotni put Nalješkovićev, tajnovit jer je o
njemu ostalo samo malo tragova. Bio je prijatelj mnogih ali je zanimljivo da
izmeĊu njega i najvećega tadašnjega dramskog pisca Marina Drţića nikada nije
bila razmijenjena niti jedna rijeĉ. Ţivjeli su u najvećoj blizini ali nisu imali javnih
dodira. Nalješković je ostavio kanconijer u kojemu je bez veće kompozicijske
ĉvrstoće poredao 178 pjesama. I danas u toj zbirci, u kojoj nema uzleta,
imponira neka ĉudna unutarnja skromnost, nešto po ĉemu je ovaj pjesnik
iznimka u onodobnom petrarkizmu. Tek tu i tamo odjekne u njegovoj lirici i
nešto više od ljubavnoga kroniĉarenja, ponekad se usred pospanih rima pojavi
lirski glas pjesnikov, i to najĉešće u nadgrobnicama u kojima sve obiluje
mraĉnim raspoloţenjima. Posvema su opreĉne pišĉeve maskerate u kojima
izaziva dubrovaĉke gospoje koje iza persijana ţudno upijaju svakidašnjicu jer im
u njoj nije bilo moguće drukĉije sudjelovati. Jedna od Nalješkovićevih
najlascivnijih pjesama je ona u kojoj ondašnje ţene i muškarce provocira slikom
golih Ċavlića koji surlama "dviţu glave" i jure dubrovaĉkim ulicama. Nalješković
je lascivan i u svojih sedam dramskih tekstova u kojima ima

- 51 -
drastiĉnih ljubavnih savjeta, javnih karecanja i vrlo izravnih seksistiĉkih aluzija.
Svi ti dramski tekstovi oznaĉeni su komedijama premda je samo jednoj od njih u
punom smislu rijeĉi ta odrednica prikladna. U prvoj se dramatizira pastirski
razgovor, i to tako da se pjesnik povodi za starijom eklogom Radmio i Ljubmir
Dţore Drţića, samo što se u Nalješkovićeva pojavljuje još i ţenski lik pa je
pastirovo pokušano samoubojstvo scenski opravdanije. U Komediji I pojavljuje se
još i neka stara vraĉara koja zaljubljenom pastiru u vrlo izravnom opisu savjetuje
da ne cvili za vilom nego da je obljubi. U Komediji II. obradio je Nalješković u
ono doba omiljenu temu Parisova suda, prikazavši uvodne prizore Trojanskoga
rata ali iz vizure pastoralne Arkadije i vrlo lascivnog odluĉivanja o ljepoti
razgoljenih boţica. Politiĉki je vrlo izravna Nalješkovićeva Komedija III, koja
nudi dramaturšku ali i ideološku razradu moreškanske teme o zarobljenoj vili,
koju je prvi put u hrvatskoj starijoj knjiţevnosti razriješila pojava mudroga
starca koji odluĉuje da se vila oslobodi i koji pri tome, u skladu s proklamiranom
dubrovaĉkom politikom, iznosi naĉela mirnoga klasnog suţivota. Nalješković je
puĉanin ali on nije, poput Marina Drţića, uĉinio ništa da se uzdrma politiĉka
utopija dubrovaĉkih plemićkih vlastodrţaca. Bio je pripitomljeni puĉanin,
siromašan ali spreman inovirati knjiţevni krajolik svojega grada. Tako je napisao
i dvije komedije, rednim brojevima petu i šestu, u kojima vrlo realistiĉnim
naĉinom i u stihovima, jer su sve njegove komedije napisane u dvostruko
rimovanim dvanaestercima, zaviruje u stvarnost dubrovaĉkih domova razgrćući
zastor nad ne uvijek sjajnom svakidašnjicom. U tim gradskim komedijama
pokazao je pisac kako u gusto nasljenomu renesansnom gradu ima mnoštvo crnih
svakidašnjica, kako tu ţive umorni ljudi, konzumirane ţene i pokvareni moćnici.
To je svijet u kojemu je normalno da oĉajne i prevarene ţene muţevima kaţu da
bi sve ono što su od njih do danas imale, "najradije u saj ĉas sve vragu podale".
Više radnje, ali ne i manje društvene kritiĉnosti, saĉuvalo se u Nalješkovićevoj
Komediji VII. koja je izraĊena po pravilima renesansnih komediografa kao
drama o neţeljenu vjenĉanju u kojoj na scenu izlazi niz standardnih komiĉkih
maski meĊu kojima su nestašni ljubavnik, njegov savjetnik, zatim škrti i zloĉesti
oĉevi budućih supruţnika. U Komediji VII. nije se pojavio niti jedan ţenski lik što
je ĉudno jer je za to bilo prilike i jer sav Nalješkovićev teatar obiluje ţenskim
znaĉajima. Komedija VII. ĉini se da je najstarija poznata hrvatska komedija
izraĊena po pravilima humanistiĉkih poetiĉara. U takvoj poetici bilo je, doduše,
moguće da se ţenski znaĉaji samo spominju ali i ne pojavljuju. Takve drame nisu
poznavale završnih ţenidbenih prizora, barem ne onakvih kakve je u hrvatsku
knjiţevnost prvi uveo Hanibal Luĉić. Nikola Nalješković ostao je pisac iz sjene.
Bio je zaĉuĊujuće vješt stihotvorac pa je malo tko bolje od njega znao u stihovima
ispisivati svakidašnju konverzaciju. Stvorio je teatar koji je svojom
raznovrsnošću saţeo mnoga dotadašnja iskustva ali i anticipirao buduća. Intuirao
je smjerove kojima će krenuti nešto mladi teatar Marina Drţića. Imao je znatnu
integrativnu snagu, a dopisivao se s manje-više svim znaĉajnim knjiţevnim
vršnjacima. Sa svima osim s dvojicom, s Hanibalom Luĉićem i Marinom
Drţićem. Putevi ove trojice, inaĉe najboljih hrvatskih renesansnih dramatiĉara,
na neki ĉudan i samo njima poznati naĉin su se mimoilazili.

- 52 -
Moţda zato što su upravo oni bili tri najsvjetlija planeta dramskog sustava i što
su privatno išli svojim putanjama dok su im se djela više puta sudarala. Osim ove
trojice, dugovjeĉni Mavro Vetranović bio je na hrvatskom knjiţevnom nebu
poput zvijezde stajaćice. Doĉekivao je i ispraćao svakoga od spomenutih pri
ĉemu mu je, ne bez razloga, bio najsrodniji Marin Drţić, inaĉe najznaĉajniji
dramski autor hrvatskog jezika uopće. Vetranović je Drţića branio pri prvomu
njegovu javnom knjiţevnom istupu. Bilo je to koncem ĉetrdesetih godina kada se
Drţić, inaĉe roĊen 1508., vratio u Dubrovnik. Pisac je u tridesetoj godini ţivota
bio otišao na studij u Sienu gdje su ga studenti odmah izabrali vicerektorom i
gdje je u jednoj prilici igrao ljubavnika u nekoj, inaĉe zabranjenoj komediji koju
je najvjerojatnije sam napisao. Napustivši sienski kolegij, Drţić je neko vrijeme
radio kao komornik i privatni tajnik austrijskoga grofa Rogendorfa koji je za
španjolske interese obavljao neke špijunske poslove. Nakon europskih lutanja i
godina uĉenja, vratio se ĉetrdesetogodišnji Marin Drţić u Dubrovnik i ondje na
scenu zapoĉeo iznositi svoj dramski korpus koji je znatno uznemirio njegovu
okolinu i njezine vlastodršce. Drţićev knjiţevni nastup bio je ţestok. Na temelju
saĉuvane ali vrlo oskudne dokumentacije moţe se zakljuĉiti da su izvedba
njegove prve komedije Pomet, 1548., a onda zbog nevremena prekinuta premijera
pastirske igre Tirena, otvorile polemiku u kojoj su zavidnici ali i plemićki
establišment, potvorili Drţića da je plagijator i da potkrada tuĊe stihove. Sam
Drţić smatrao je da je uzrok tim potvorama nemoć i zavist. Danas bi se tome
moglo dodati nerazumijevanje, jer ono što je Marin Drţić već u prvim godinama
svojega knjiţevnog nastupa donio, unosilo je na dubrovaĉke scene do tada
nezamislivu razinu dramskih konvencija i izvankazališnih poruka. Drţić se
sukobio s nedozrelim navikama svoje publike koja njegov snaţan unutarnji glas,
njegovu ustreptalu aluzivnost, njegovo knjiţevno djelo kao ţivotni projekt, nije
bila spremna prihvatiti. O prvom pišĉevu knjiţevnom djelu, komediji Pomet,
teško je suditi jer je njezin tekst izgubljen, a poznat je samo pišĉev rezime u
kojemu se vidi da je ona bila neka vrsta uvoda u mlaĊe, ţivotno djelo pišĉevo, u
komediju Dundo Maroje. I u jednoj i u drugoj komediji pojavljivala su se ista lica,
jedino što se radnja Pometa zbivala u Dubrovniku, a Dunda Maroja u Rimu za
vrijeme Svete godine. Izveden 1551., Dundo Maroje je najslavnije Drţićevo djelo
u kojemu se pisac najprije skrio pod odoru Negromanta od Velicijeh Indija koji u
posebnom prologu pripovijeda kako je posjetio egzotiĉne istoĉne zemlje.
Negromant pred Dubrovĉanima vrlo gipkoj prozi suprotstavlja utopijsku sliku
svijeta pravde i ljubavi svijetu zla u kojemu vladaju ljudi nahvao, ljudi zli i
umjetni. Drţićev uvodni tekst u Dunda Maroja relativizirao je sve ono što se u
Dubrovniku nudilo kao istina tadašnje republike i njezinih vlastodrţaca. Bio je to
svojevrsni odgovor na prethodne potvore. Dundo Maroje se nastavljao na
iskustva talijanske komedije, i to posebno na iskustva Ariosta, Machiavellija i
Aretina u istom ţanru. Drţićeva komedija napušta raniju školniĉku urednost i
jeziĉnu unificiranost komiĉkog teatra. U njoj je zato jezik ulice progutao urednost
trga, a radnja joj je sva u ţurbi. Dubrovĉani koji se naĊu na rimskim ulicama jedva
da imaju vremena saslušati jedan drugoga. Dundo Maroje je velika komedija o
neslušanju i nesporazumima. Rim tu

- 53 -
publici nije predstavljen samo kao neki obrnuti Dubrovnik nego i kao stvarni
grad koji nije tek novi Jeruzalem već i novi Babilon. Osnovni fabulativni odnosi
u komediji usmjereni su tijelu jedne ţene i njezinoj postelji, kurtizani Lauri koja
se, kao što na kraju doznajemo, zvala Manda i koja je bila nedvojbeno hrvatskog
podrijetla a uz to je, kako se otkriva, izgubljena kći nekog bogataša. Na kraju
Dunda Maroja scena se prazni a Dubrovĉani koji su stigli u Rim moraju se vratiti
u svoj grad. Galerija Dubrovĉana koji se u drami pokazuju golema je. Izdvaja se
tako Đivulin LopuĊanin koji je kazališnu druţinu, ali simboliĉno i ĉitav grad,
doveo svojim brodom do Ancone, a onda otpratio u Rim. U svetom gradu
najvaţniji dubrovaĉki putnik je Dundo Mar oj e, bogati vlastelin u pratnji svojega
vazila gladnog i ţednog sluge Bokĉila. U Rimu lukavi vlastelin pronalazi sina
Mara i njegova slugu Popivu. Maro je, inaĉe, spiskao oĉev novac i ljubavnik je
kurtizane Laure pa je jedna od najvaţnijih fabulativnih linija posvećena oĉevu
pokušaju da sina nauĉi pameti. U Rimu je Marov seksualni konkurent neki Ugo
Tudešak, smiješni Nijemac, koji opsjeda kurtizanu Lauru i kojemu je sluga
najmudriji glas ĉitave komedije, Pomet, koji ne bez razloga svako malo citira
Machiavellijeve misli o sreći i nesreći i o vlasti. U Rimu Dundo Mar oj e zatjeĉe
uĉenoga ali smiješnoga Kotoranina Tripĉeta, a nije nevaţan udio što ga u radnji
ima Sadi Ţidov koji govori vrlo razuman tekst na talijanskom jeziku. U Rim stiţe
i skupina likova koju predvodi u mušku odjeću prerušena Marova zaruĉnica
Pera. Sve konce radnje drţi u rukama Pomet kojega pisac prikazuje kao
magijskog demijurga u kojega su ušle sve komiĉke energije. Ĉovjekova narav
nalazi se u središtu ove renesansne komedije u kojoj pisac vrlo agresivno
pokazuje svoj smisao za groteskno i karnevalsko, za dijalog i ludizam, za
privremenost i ofenzivnost. On je vrlo uspješno dramatizirao priĉu o
Dubrovĉanima u Rimu, stvorivši u hrvatskoj ali i u tadašnjoj europskoj
knjiţevnosti do tada neviĊeno mnoštvo scenskih glasova i figura. Pisac je u
Dundu Maroju secirao društvo Dubrovnika na svim njegovim neuralgiĉnim
mjestima, otvarajući tkivo svoje komedije jednoj od najplodonosnijih asimilacija,
aktualnih filozofskih pogleda ali i ţivotnih istina i poetiĉkih iskustava. Uznemiren
u svakoj svojoj molekuli Drţićev Dundo Maroje je uzburkao svoju sredinu.
Nakon premijere izvedene u gradskoj vijećnici, vlast je trajno zabranila sve
predstave u tomu svetom politiĉkom prostoru, a Drţićev kazališni svijet, od tada
pa nadalje, bio je namjerno suţavan i onemogućavan. Autor je takav odnos
prema svomu knjiţevnom radu izrazio u nizu komedija kojima je u središte stavio
izmuĉene i slomljene ljude. Jednom je to bio blizanaĉki par u komediji Pjerin
izvedenoj 1552., jednom kilavi i namagarĉeni muţ Tripĉe u komediji Mande,
zatim Arkulin u istoimenoj komediji kojemu je Negromant ĉarolijom pred oĉima
oduzeo kuću, potom ga je udvostruĉio i vjenĉao s Anĉicom koju je ovaj ţelio
izbjeći. MeĊu Drţićevim komedijama najambiciozniji je Skup koji je izveden
1555. i izraĊen na osnovi Plautove Aulularije. Briljantno napisana, ta komedija o
škrcu svojim stilskim i scenskim rezultatima bliska je Dundu Maroju. U njoj je
Drţić starorimski predloţak kongenijalno prilagodio dubrovaĉkoj situaciji;
donekle je ublaţio u Dubrovniku nepoţeljnu drastiĉnost ljubavnog odnosa
Skupove kćerke Andrijane i mladića Kamila, ali je zato bitno naglasio usamlje-

- 54 -
nost glavnog lika. Skup kao da govori tekst ugroţenoga i osamljenoga Drţića.
Njegov glas stalno varira uzvik "moje neću pustiti". Skup nije poput Dunda
Maroja bogataš kojemu je spašavanje izgubljenog novca na rimskim ulicama
uzgredni posao, stvar ĉuvanja graĊanske i obiteljske ĉasti. Skup je figura
gubitnika, on je onaj kojemu su uzeli sve, kojemu su protiv njegove volje oteli
kćer, ukrali novac, koji je sve što ima sakrio meĊu kostima u nekom grobu. Skup
je, kao što sam kaţe, ruinan ĉovjek, ali on nije ĉovjek nahvao. On je samo onaj
kojemu su sve uzeli. Drţićev Skup kao i njegov Dundo Maroje svoj kazališni
prostor organizira u odnosu na stvarnost tako da se gledateljima uvijek sugerira
da je scena na kojoj se pokazuju dogaĊaji koncentrat stvarnosti, njezina savršena
imitacija. Za ţivota Marin je Drţić u jednoj knjizi objavio svoje petrarkistiĉke
stihove i poslanice te sve svoje stihovane drame. Bilo ih je tri, već spomenuta
Tirena koja je imala premijeru 1549. a ponovljenu izvedbu 1551., zatim
mitološki prizor Venere i mala karnevalska komedija Novela od Stanca. U Veneri
lica se kreću u dva odvojena scenska svijeta. Pred oĉima publike razvija se
dvostruka, umetnuta pozornica, i to tako da uvodni puĉki mariazzo u kojemu
nastupa grupa pripitih seljaka i Vlašića, postane uvod u alegorijsko vjenĉanje
Venere i Adona, ali i u vjenĉanje stvarnih mladenaca za ĉiji je pir Drţić 1551.
napisao tu svoju malu dramu. Još veću dramaturšku majstoriju svojevrsnoga
teatra u teatru stvorio je Marin Drţić u vrlo skladnoj Noveli od Stanca. Majušna
ali ispisana moćnim kazališnim glasom i gipkim stihovima, to je drama o Dţivu
Pešici, bahatom noćurku i njegovim nestašnim prijateljima koji laţnim
obećanjima da će ga pomladiti, prevare staroga seljaka Stanca koji je preko noći,
jer su gradski mostovi bili već spušteni, prisiljen ostati u Dubrovniku. Dţivo
Pešica i njegovi drugovi, uz pomoć na ulici zateĉenih prostitutki, organiziraju
privatni vilinski teatar za Stanca koji na kraju okraden, ostriţen i sam ostaje na
sceni uzalud traţeći pomoć od gluhoga grada. Novela od Stanca jedan je od onih
Drţićevih dramskih tekstova u kojemu je pišĉev glas osobito moćan. Tu se
pišĉeva figura ĉas nalazi u tijelu muĉenoga Stanca a ĉas je u moćnomu
kazališnom maĉu Dţiva Pešice. Posljednju svoju dramu o vilama i pastirima Drţić
je nazvao Grizula. Napisao ju je 1556. i u njoj nemir rimske ulice iz Dunda
Maroja zamijenio nemirom Dubrave. Šumsko boravište vila i pastira u Griţulije
postalo opasan prostor. Dramski svijet izveden je tu na naĉelu antiteza i
kontrasta tako da svi likovi, i muški i ţenski, supostoje u parovima: mitološka bića
Kupido i Dijana, pastoralne figure Plakir i vila, seljaci i Vlašići Dragić i Gruba,
Rade i Miona te, konaĉno, izbjeglice iz Dubrovnika starac Griţula i godišnjica
Omakala. Antitetiĉnost pokreće dramski svijet zaĉarane šume u Griţuli. Teatar je
ovdje opsjednut nestabilnošću. U središtu mu ju drama ĉovjeka koji je iz pustinje
Grada pobjegao u idilu, no na kraju je prepoznao da i idila nije ništa drugo doli
pustinja u kojoj nitko nikoga ne sluša, gdje svatko traţi priliku da drugoga uništi
i ponizi. U završnoj sceni Griţule sam se pisac pojavljuje na sceni, skida kazališnu
masku i veli da više ne ţeli sudjelovati u teatru Grada jer da ni on niti itko drugi
ne ţeli gubiti rijeĉi. Bio je to gorak kraj ove Drţićeve prozne pastirske igre,
poĉetak dvogodišnje aktivnosti i priprema za pisanje jedine pišĉeve tragedije
Hekube. IzvoĊenje te drame glumci su vlastima prijavili prvi put 1558. ali su
odbijeni s for-

- 55 -
mulacijom da njihova predstava smućuje. Sljedeći pokušaj im je uspio pa je
posljednji Drţićev scenski tekst izveden o karnevalu iduće godine. U Hekubi
pred dubrovaĉkom je publikom Marin Drţić u elegiĉnim i uvjerljivim
dvanaestercima rastvorio dušu nekadašnje trojanske kraljice. Hekubu je naĉinio
po Euripidovu antiĉkom izvorniku ali na temelju talijanske verzije Venecijanca
Lodovica Dolcea. Prije Hekube nije se u hrvatskom teatru pojavljivala figura
kralja ili kraljice. Tom statusu jedino su se pribliţavali biblijski likovi poput
patrijarha Abrahama, zatim Jakovljeva sina Josipa, suca Danijela ili mitskog
pjevaĉa Orfeja. Sve te osobe koje su se pojavljivale u Vetranovićevim i
Nalješkovićevim dramama imale su mitološki i biblijski, ali ne i historijski status.
U renesansi je historijski status s podsjećajem na aktualitet bio pripisivan tek
junacima antiĉkih tragedija. Sav teatar prije Hekube, ako ne raĉunamo komedije,
bio je zaogrnut u pastirsko ruho. Hekubom je u hrvatski teatar prodrla
suvremenost zaogrnuta u antiĉki kostim; to je prva hrvatska drama u kojoj se
publika našla licem u lice s kraljevskim protagonistom. Predšekspirska europska
tragedija na sceni je poĉela prikazivati moćnike koji nisu bili u stanju shvatiti
smisao povijesti. Te nove figure doimale su se poput lutaka dok su izgovarale
svoje tekst. Na sceni ta lica nisu više imala argumenata. Ona nisu publiku
poduĉavala ni u ĉemu. Na sceni je nova drama igrala nesporazum tadašnjih ljudi
i svijeta koji ih je okruţivao. Zbog toga je ona više sublimirala nego prikazivala,
zbog toga se srcu i emocijama posvetila više nego izravnim porukama. Hekuba
je bila posljednji ĉin Drţićeva teatra. Nakon Hekube, pisac se preseljava u
Veneciju gdje postaje kapelan u sluţbi mletaĉkog biskupa. Godine 1566. u ljetnim
je mjesecima boravio u Firenzi gdje je pokušao u nekoliko, što duljih, što kraćih,
pisama izloţiti Cosimu Mediciju svoj plan rušenja dubrovaĉke oligarhijske vlasti.
Njegova urotniĉka pisma, sve u svemu šest, od kojih prvo s opširnim opisom
okolnosti nije saĉuvano, najvjerojatnije su i bila uzrokom pišĉeve nagle smrti.
Drţić je pod nepoznatim okolnostima umro u Veneciji 1567. Pokopan je u crkvi
svetog Ivana i Pavla. Njegova urotniĉka pisma nisu privukla pozornost moćnoga
firentinskoga gospodara ali ih vrijedi ĉitati kao jedan od najvaţnijih hrvatskih
politiĉkih tekstova starijega doba. Pozoran ĉitatelj Machiavellijeve politiĉke
doktrine, ĉovjek kojega je bahatost dubrovaĉkih vlastelina više nego jednom
povrijedila, odluĉio je akcijom srušiti nasilje oligarhije. Za Drţića taj bi prevrat
imao i vanjskopolitiĉko znaĉenje jer bi zauvijek otklonio njemu neprihvatljiv
sluganski odnos prema Turcima. Drţićeva su urotniĉka pisma vaţan dokaz
njegovih prozapadnih nazora i u najbliţoj su vezi s pišĉevim knjiţevnim djelima
koja se tu izravno ne spominju ali ih se svako malo podsvjesno citira. Premda je
ţivot završio kao nepoznati stranac na firentinskim i venecijanskim ulicama, bio
je Drţić prvi hrvatski pisac s modernom odgovornošću. Okolnosti u kojima je
ţivio bile su nesretne, uvlaĉile su ga u beskorisne sukobe koje on, jer nije poput
Marulića bio ĉovjek askeze, nikad nije izbjegavao. Ostavio je golem dramski
opus koji ga u tadašnjim okolnostima europske dramske knjiţevnosti stavlja uz
bok najvećih renesansnih dramskih autora. U slavenskim knjiţevnostima njegov
je opus nesravnjiv, a u Italiji bitno je nadmašio Aretinove i Ariostove komedije.
Umro je kad su Shakespeareu bile samo tri godine.

- 56 -
 Dok je u Firenci razoĉarani Marin Drţić pisao svoja urotniĉka pisma Cosirnu
Mediciju, dotle su Turci, kojima je na ĉelu bio ostarjeli Sulejman Veliĉanstveni, u
Panoniji opsjedali Siget. Opsada i konaĉni pad te tvrĊave, kao i samoubilaĉka
smrt šaĉice njezinih branitelja, imali su znatan europski odjek. Nakon te bitke
stvoren je mit o hrabrom sigetskom branitelju iz obitelji Zrinski - Nikoli Šubiću.
Bio je taj Zrinski nekom vrstom sveeuropskog viteza koji se svojom junaĉkom,
uzaludnom smrću pribliţio poetiĉkim i religijskim zahtjevima katoliĉke obnove.
Uzvikujući Jezus, Jezus poginuo je Nikola Zrinski boreći se protiv jaĉeg
neprijatelja. Europa je u vrijeme njegove pogibije imala preĉih briga. Raskrvarili
su se unutrašnji sukobi s protestantima, a u krilu najvećih naroda došlo je do
stvaranja drţavnih doktrina. Smrt Zrinskoga na periferiji Europe u takvim se
kalkulacijama mnogima uĉinila uzaludnom, ali ona se nije takvom ĉinila ni
Hrvatima ni MaĊarima. Skori poraz Turaka u pomorskoj bici kod Lepanta 1571.,
zatim njihov poraz kod Siska 1593. zaustavili su najjaĉi val njihovih napada i
otvorili poglavlje u kojemu su se barem na neko vrijeme primirile osmanlijske
zapadne granice. Najbolji literarni izvor o pogibiji Nikole Zrinskog bila je knjiţica
Posjedanje i osvojenje Sigeta Ferenca Crnka u kojoj se u skladu s tadašnjom
knjiţevnom modom vladari prikazuju u odori muĉenika. Takve su knjiţevne
figure bile bliske narudţbama isusovaĉkih poetika koje su, slušajući naloge netom
završenog Koncila u Trentu, traţile da se u knjiţevnosti moćnici prikazuju kao
ţrtve viših ideala, a ne kao kraljevski nemoćnici koji u renesansnim tragedijama
zbog viška emocija krivo procjenjuju svoj povijesni trenutak. Novi junaci
obnovljenoga katoliĉkog mita bili su srodni davnim srednjovjekovnim
muĉenicima. Zato je mit o Zrinskom, iako je nosio u sebi trag politiĉke
aktualnosti, imao i stanovite periferijske retrogradnosti. Ĉrnkova knjiga pojavila
se u hrvatskoj i drugim jeziĉnim verzijama i bila je svojevrsni hit svojega doba.
Malo je tadašnjih hrvatskih sudbina koje nisu bile obiljeţene Turcima. Mnogi
knjiţevniĉki ţivoti na neki su naĉin u vezi s istokom. Takav je bio i ţivot Bartula
Gjurgjevića, roĊenog poĉetkom 16. stoljeća u Maloj Mlaki pokraj Zagreba, koji
je nakon Mohaĉke bitke dopao u tursko suţanjstvo. Turski su ga gospodari
sedam puta preprodavali dok se na kraju, nakon dvanaestogodišnjeg ropstva, nije
oslobodio i s grupom jeruzalemskih hodoĉasnika stigao u Santiago de
Compostelu na Pirenejima. Gjurgjević je i prije nego je dospio u ropstvo bio uĉen
ali je tek na istoku nauĉio najvaţnije jezike svojega doba i prouĉio obiĉaje
islamaca tako da je nakon 1544., kada mu je tiskana DeAfflictione, svojevrsna
autobiografija, objavio niz vrlo popularnih i dobro napisanih knjiga o turskim
obiĉajima i o kulturnim i politiĉkim prilikama u njihovu carstvu. Gjurgjević je
napisao i vaţnu knjigu o turskim obiĉajima De Turcorum ritu; autor je i jednoga
mnogo korištenog vodiĉa po Jeruzalemu, a provokativna mu je 1553. tiskana
knjiga Profetia de i Turci kojoj su na naslovnoj stranici otisnuti portreti Karla V. i
Sulejmana Veliĉanstvenoga. U toj se knjizi u obliku pišĉeva dijaloga s turskim
dervišem, iz istoĉnjaĉkog oĉišta, izlaţu glavni protuzapadni argumenti. Knjiga se i
danas moţe ĉitati kao dobar uvod u istoĉnjaĉko poimanje Europe i prepuna je
vrlo inteligentnih opaţaja, ali i ĉudnih predrasuda. Tako Gjurgjević, koji je u
svoje doba zbog velikih knjiţevnih uspjeha bio savjetni-

- 57 -
kom mnogim kraljevima i svećenicima, uporno izlaţe tezu prema kojoj Turci imaju
moć da magijom preduhitre bjegove svojih robova. Bio je Bartul Gjurgjević
neobiĉan pisac, ĉitali su ga mnogo, i to najviše u nedostatku temeljnijih
priruĉnika. Tek kad se 1560. pojavila velika Sansovinova kompilacija o Turcima,
Gjurgjevića su pomalo poĉeli zaboravljati. Bio je pisac koji je iskoristio aktualnost
svojih uzniĉkih godina i trenutak u kojemu su njegovi orijentalni opaţaji bili
zanimljivi zapadnim ĉitateljima. U doba Gjurjevićevih europskih knjiţevnih
uspjeha, po Turskoj od Budima do Drinopolja putovao je i pisao putopis moćni
Šibenĉanin Antun Vranĉić, koji je objavio i dvije zbirke latinske lirike, napisao
stotine vrlo originalnih pisama. Osim niza historiografskih djela, taj mu je
putopis najvaţnije djelo. Bio je po vokaciji diplomat, a svoje velike sposobnosti
stavljao je u sluţbu svima koji su to od njega traţili. Kako je za njegova ţivota
ugarsko-hrvatska kruna visjela o koncu, to je Vranĉić nakon mohaĉkoga poraza
najprije sluţio regentu Ivanu Zapolji i njegovim francuskim nalogodavcima, a
kasnije kad je ovaj pokleknuo, poĉeo je slijediti Habsburgovce pa je za njihov i
vatikanski interes putovao na Istok i ondje pregovarao s Turcima o mogućemu
miru. Njegova putopisna knjiga Iter Buda Hadrianopolim jedan je od ĉetiri pisana
izvora o istom putovanju pa ju je moguće ĉitati kao jedan od pogleda na isti
dogaĊaj. Vranĉić je bio sudionikom dugogodišnjih pregovora s Turcima. Njegovi
pregovori nisu bili uspješni jer da jesu, tada ne bi bilo pogibije Zrinskoga pod
Sigetom. Vranĉić je inaĉe nadţivio Zrinskoga. Umro je 1573. na funkciji kraljeva
namjesnika, a vijest da je izabran kardinalom nije doţivio. Pogibija Nikole
Zrinskog najdublje je dodirnula knjiţevno djelo Zadranina Brne Karnarutića,
koji se rodio 1515. i koji je bio kapetan konjiĉkoj ĉeti hrvatskih plaćenika u
bojevima protiv Turaka. Neko vrijeme bio je odvjetnik. Bio je mletaĉki podanik,
a dobar dio ţivota bio je vojnikom, i to u doba dok su Turci doţivljavali prve
poraze, ali je bio i svjedok njihovih ţestokih upada u nekoć moćno Ugarsko i
Hrvatsko kraljevstvo. Ratni dogaĊaji koji su mu obiljeţili ţivot kulminirali su u
pogibiji Zrinskoga u Sigetu 1566. Njegov spjev Vazetje Sigeta grada objavljen je
postumno 1584. i u njemu on suvereno raspoznaje prostor novoga nacionalnog
mita o vojskovodinoj ţrtvi. Karnarutić je sadašnjost toga mita pripremao za
budućnost, a njegovu anegdotalnost opremio je za vjeĉnost. Djelo je pisac posvetio
Jurju Zrinskom, sinu Nikolinu, i u toj posveti ovaj Mediteranac pokazuje ţiv
interes za sudbinu panonskih Hrvata. Karnarutiću nije bilo strano antimletaĉko
raspoloţenje jer je imao osjećaj daje upravo u doba katoliĉke obnove došao
trenutak u kojemu bi slobodne hrvatske zemlje, sjeverne i juţne, trebale doći u
što veću bliskost. U Karnarutićevu epu, premda se u svakom stihu opisuje patnja,
nitko ne nariĉe. U tim stihovima ima više nade nego oĉajavanja. Karnarutić je
dobro osjetio potencijalnost sigetskog martirija i shvatio je da se u fabuli o
kraljevskoj smrti najbolje relativizira i onako uzdrmana slika svijeta. Njegov
Zrinski kad s kratkim maĉem izlazi na sigetski most, junak je kriznog stanja. On
je moćnik koji odlazi na gubilište s kojega prelazi u vjeĉnost meĊu slavne i ĉasne.
U Vazetju Sigeta grada s novim hrvatskim muĉenikom stupa na scenu hrvatske
knjiţevnosti ratna suvremenost. Ta stvarnost nije se više prikazala in alegorice
kao u Juditi Marka Marulića ili u Pla-

- 58 -
ninama Petra Zoranića. Zrinski u prizorima svoje smrti i u scenama odlaska u
posljednji ratni okršaj nije betulijanska ţena ili antiĉki junak, nije zaljubljeni
pastir ili heroj koji ide iz Hada oslobaĊati pse. On je voda s nadom, on je
sadašnjost koja umire dok se sprema na budućnost. Karnarutićev epski rukopis,
premda je poznavao Talijana Ariosta, nije znao ponijeti lakoću fabula o
pobješnjelome Rolandu i Karolinzima. Karnarutićevo je pripovijedanje svedeno
na izvještavanje o pokretima vojske i na opise bitaka. U hrvatskog je pisca
antitetiĉnost vjernih i nevjernih prenaglašena pa zato u tom epu nema nekoga
konkretnijeg cilja za koji bi se kršćanski junaci borili protiv Turaka. Vazetje je
ratniĉki ep i u njemu se od poĉetka zna tko su bijeli, a tko crni vitezovi. Ep se
sastoji od ĉetiri dijela i u svemu ima 1056 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. U
njegovu drugom planu promiĉu kolone siromašnih anonimnih ljudi koji nakon
smrti ne ţive u slavi. Pokolj nad njima tu je stvaran i nema nimalo simboliĉan
kraj. U tim masama nema simboliĉnosti jer one jedino sluţe da bi uveliĉale
prizore s moćnima u središtu, a to su u ovom epu znaĉajevi Nikole Zrinskoga i
Sulejmana Veliĉanstvenoga. Na kraju epa Bosanac Mehmed-paša Sokolović
predaje Hrvatima glavu njihova junaka i oni je pokopaju u samostanu blizu
Ĉakovca. Osim epa o Zrinskom, napisao je Zadranin Karnarutić još i poemu o
ljubavi i nesretnoj smrti Pirama iTizbe, sluţeći se Ovidijevim Metamorfozama.
Obje Karnarutićeve knjige, i ona o Sigetu i 1585. objavljena poema o babilonskim
ljubavnicima, dobri su primjeri hrvatske posttridentinske knjiţevnosti. U tim je
djelima ovaj pjesnik i vojnik uspješno pomiješao naĉela katoliĉkih zelota s posve
laiĉkim doţivljajem manirizma svojega doba. Kriza renesanse u njegovo je doba
postajala sve vidljivijom. Bio je pjesnik smrti jer i Piram i Tizba, jednako kao i
Zrinski i Sulejman, susreću u njegovim stihovima smrt ali upravo uz njezinu
pomoć oni u tim djelima mogu dodirnuti nevidljivi svijet drugoga i neizrecivog.
Zajedno s Marinom Drţićem bio je Brne Karnarutić najavni glas hrvatskoga
manirizma, bio je pjevaĉ renesansne krize i onaj koji je najavio nove emocije. I on
i Drţić stvarali su u doba kad su se veliki mitovi i velike nade renesanse urušavali.
Taj proces osobito je osnaţio u drugoj polovini 16. stoljeća, iako mu se zaĉeci
prepoznaju još i prije. Renesansne ljude kojima se ĉinilo da za njih ni na zemlji ni
na nebu nema zapreka, sada su zamijenili umorni ljudi koji su naslutili da od
proklamiranih ideala nije ostvaren niti jedan, da nije osiguran mir, niti da je
zavladalo blagostanje većine. Ljudska nutrina ostala je ovom naraštaju i dalje
velikom nepoznanicom. U ljudima se nakupila energija straha i zabrinutosti i
ona se u knjiţevnim tekstovima izraţavala kao nelagoda, kao izgubljenost i
udvostruĉenost. Pojavila se u knjiţevnosti potreba za bijegom od stvarnosti, ţed
za nepoznatim i neizrecivim. GraĊanski i vjerski ratovi u Francuskoj i Njemaĉkoj,
pljaĉkanje Rima, nestabilnost firentinske vlasti, migracije stanovništva s istoĉnih
hrvatskih granica, turski zulumi na zapadnim granicama Imperija, sve to
uzdrmalo je sliku svijeta. Nju je na svoj naĉin razgradio Nikola Kopernik u
prirodnim znanostima, a Erazmo Roterdamski dao joj je kritiĉne tonove u
humanistiĉkim. Arhitektonski znak tadašnje Hrvatske sve više postaju tvrĊave
koje su idealne ljušture za skrivanje ljudske nesigurnosti. Sredinom 16. stoljeća
sve su se vaţne društvene in-

- 59 -
stitucije zapoĉele obnavljati. Na djelu je bilo ĉišćenje, i dok su se jedni
modernizirali i osjećali da im upravo to nedostaje, drugi su tek tada odluĉili
postati konzervativnima. Uĉvršćivao se svijet staroga reţima koji je od tada bio
zaleĊen na stanje u kojemu je trajao najmanje dva stoljeća, sve do Francuske
revolucije. Prividni mir staroga reţima poznavao je uzbibanu ali ipak nešto
stabilniju kartu Europe. Politiĉki status quo u kojemu je balkansko pitanje i dalje
ostalo otvoreno, donio je i Hrvatskoj stanovitu ekonomsku stagnaciju, a
legitimirao je veći nadzor privatnosti i duhovnog rada. Harmonia mundi sve je
manje stanovala u knjiţevnim tekstovima. Bilo je u Europi toga doba mnogo
zbunjenosti, ţivjeli su tada duhovi koji su priţeljkivali reforme, ali i oni koji su im
se ţestoko suprotstavljali. U hrvatskoj knjiţevnosti intenzitet krize najdublje je
bio izraţen u lirici i tragediji. Tu je on porodio mnogo boli, suza i nesnalaţenja.
Baveći se rubnim prostorima, kriza knjiţevnosti otvorila je pogled u dubini
ljudskih duša i energija. Najkvalitetniji lirik te generacije bio je Sabo Bobaljević,
dubrovaĉki vlastelin roĊen 1530. Pisao je s jednakom kvalitetom i na talijanskom
i na hrvatskom jeziku. Bobaljevićeva poetska autobiografiĉnost karakteristiĉnija
je za njegov talijanski opus. Bio je prvi veliki hrvatski pjesnik boli. Njegova
stvarna bolest bila je slavnija od samog bolesnika. Naime, njegov sifilis je
portugalski lijeĉnik Amatus, koji je neko vrijeme radio u Dubrovniku, opisao u
znanstvenoj literaturi. Potpuno gluh i bolestan, taj nekoć nestašni i neprilagodljivi
pjesnik povukao se u nutrinu stvorivši iz tog stanja neke od najljepših pjesama
onoga doba. Bio je pjesnik kontrasta, biljeţnik opreĉnih stanja, onaj koji je u
istom stihu svijetu njeţno tepao, a onda zazivao potop i poţar da ga unište i
zapale. Bio je pjesniĉko dijete svojega vremena koje je voljelo predimenzionirati
viĊeno i ţeljeno, bio je dijete vremena koje se sjećalo tradicije ali ju je i
uništavalo. Njegove talijanske pjesme objavljene su 1589., ĉetiri godine nakon
Bobaljevićeve smrti, a njegove su hrvatske stihove, koje nikad nije sabrao u
zasebni kanconijer, poklonici prepisivali i poštovali. Bio je buntovnik ali ga je
bolest okrenula nutrini. U stihovima se, ovaj zaljubljenik u Italiju, ţalio što zbog
bolesti i obveza ne moţe putovati. Bio je prvi dosljedni manirist u hrvatskoj
poeziji, onaj koji je knjiškost motiva, njihovu prividnu otrcanost znao pretvarati u
novitet.Tako Bobaljević, iako preuzima motiv iz Petrarkine pjesme o velu, ne
slijedi Talijanov concetto i ne kudi veo nego ovoga hvali jer se njegovu
maniristiĉkom ukusu upravo sviĊalo to što je veo zastirući otkrivao. Bobaljević je
u hrvatskoj poeziji premostio klasicizam romanskoga petrarkizma i u liriku
svojega jezika uveo je modernost i privatnost. To je postigao smirujući svoju
vulkansku narav, pri ĉemu je pronašao pravi glas u kojemu dominira blagost
onoga koji je u svijetu sve vidio i sve ĉuo pa mu na kraju i nije ţao što je oglušio.
Pjevajući sebe, pjevao je emociju vremena, pjevao je opća mjesta kao da su samo
njegova:
A ţivot evo što je:
Dan, što ko vjetar leti,
II je ko strijela što iz luka skoči.
Jer, kad i rados daje,
Pun mučenja nam prijeti

- 60 -
 Pa svakoga u ponečem koči.
Razveli dakle oči, Tuci me iz
svih sila: Vrijeme je kratko
jako...
Inspiracije ovoga pjesnika bile su brojne. On je bio jedan od najboljih
asimilatora u hrvatskoj knjiţevnosti te je imao moć da na nevidljiv naĉin uoĉi ono
što drugi prije njega niti u rijeĉima niti u slikama nisu zapazili. Njegov maleni
opus govorio je o patnji ali i o sreći. Ĉitavog je ţivota varirao carpe diem,
stavljajući u taj uzvik sazvuĉja udaljenih epoha ali i svojega jadnoga fiziĉkog
stanja. Premda je volio kontraste, imao je središnji poetski glas svojega vremena
jer je bio pjesnik osobne budnosti.
Razvijenu svijest o naraštaju domaćih prethodnika imao je i Dinko Ranjina.
Taj dubrovaĉki vlastelin nije imao ni trideset godina kad je u predgovoru svojoj
knjizi Pjesni razlike, koja je objavljena 1563. u Firenzi, zapisao da je "bolje prid
svojim i malo bit poznan, nego se prid tuĊim neznano izgubit". Ranjina je godine
duhovnog formiranja proţivio u Messini. U Dubrovniku je, prije odlaska u
Italiju gdje se školovao i ne odveć uspješno bavio trgovinom, dobro nauĉio grĉki
i latinski jezik. U stranoj sredini osjetio je Ranjina neobiĉnu jeziĉnu nostalgiju,
tako da je tijekom samo nekoliko godina napisao golemi kanconijer hrvatskih
stihova. Njegove pjesme na hrvatskom jeziku i jedna manja zbirka talijanskih
stihova u najvećem su svojemu dijelu dnevnik pišĉevih ljubavnih jada i
emotivnih stanja što ih je u Ranjini probudila neka Livija koju je prozvao zlom
Latinkom. Ranjinina zbirka iz 1563. svojim opsegom, asimilacijskom energijom i
ambicijom najvaţnija je pojedinaĉna knjiga u dotadašnjoj hrvatskoj knjiţevnosti.
Pjesnik je svoje pjesme pisao u inozemstvu, pisao je dok su ga bankari
proganjali zbog neplaćenih dugova. Vrativši se u rodni Grad, te je dugove
podmirio. Umro je 1607. i do tada je stigao ĉak sedam puta biti dubrovaĉkim
knezom. Ranjina dolazi na koncu plejade kvalitetnih dubrovaĉkih renesansnih
liriĉara kojih su se rodoĉelnici Sigismund Menĉetić i Dţore Drţić rodili u drugoj
polovini 15. stoljeća. I on je poput Bobaljevića bio pjesnik krize. Svoju pjesniĉku
zbirku popratio je uĉenim ali, zapravo, djelomiĉno prepisanim esej em o naravi i
svrsi knjiţevnosti. U tom predgovoru Ranjina zagovara autonomiju knjiţevnoga
rada, iznosi argumente za tvrdnju da pjesma po sebi ima spoznajnu moć i da
nema civilizirane sredine koja ne bi htjela afirmirati svoju knjiţevnost i njezinu
zasebnost. Ranjina u tom tekstu ispisuje i svojevrsnu pohvalu prethodnicima,
naglašujući vaţnost narodnog jezika u knjiţevnom stvaranju. O originalnosti nije
vodio preveć raĉuna; već sam ĉin pisanja na narodnom jeziku bio mu je
pjesmotvoran i izvoran. Njegov kanconijer prava je erupcija lirizma. U zbirci
dominiraju ljubavne pjesme ali ima i satiriĉnih, religioznih, dosta bukoliĉkih i
pouĉnih, zatim niz pjesama od kola u kojima se ĉuju ritmovi narodnih popijevki.
Metriĉki bila je Ranjinina poezija nesputana. Opsesionirale su ga slike vode. U
njegovim pjesmama suzama se gase poţari, a zaljubljenici plove po morima
svakojakih izluĉevina. Bio je obuzet i slikama poljubaca pa mu je kanconijer pun
simuliranih ljubavnih ĉinova u kojima se poljupci natjeĉu jedan s drugim. Bili su
ti puteni stihovi predvorje novoga senzuali-

- 61 -
zrna, zagovor slobodne ljubavi. Ranjina je pjesnik nemirnoga svijeta, a njegova
senzualnost bijeg je pred spoznajom da je svijet izgubio ĉvrstu toĉku, da se išĉašio:
Poginu sva vira na svijetu meu ljudi, Svak
drugu zapira, da u čem god naudi. Ni reda,
ni mira, ni prava razloga. Ni da se ozira
veće tko na Boga. Puno je sve jada u taju
skrovitu, Uzdat se ni sada ni u kog na
svitu: Taj kaţe ustima, da V dobro satvara,
A u srcu pak ima tisuću privara.
Ranjinin kanconijer, uza svu svoju eruptivnost i energiĉnost, uza svoj
povišeni ton i kompozicijsku uznemirenost, nema visoku usredotoĉenost
autorova glasa. U mnogim se njegovim dijelovima pjesnik uspava i kao da se
prepušta zamornom nizanju stihova, ponavljanju izreĉenoga, rimovanju
rimovanog. Takva su mjesta ĉesta, ali ĉesta su i ona na kojima pjesnik postaje
sentenciozan i kad su mu slike jasne, kad se u stihovima zaĉuje trag pjesnikove
intime. Ranjina je najĉešće pisao kao da prepjevava po sjećanju. Njegova hrvatska
zbirka zato je knjiga jeziĉnih sjećanja na zaviĉaj. Nije bio inovator, novoga je u
njega malo, ali je nova pozicija što ju je priskrbio pisanju i knjiţevniĉkom
poloţaju. Bio je pjesnik kratkog daha. Pisac jedino u mladosti, u starosti je uţivao
glas bivšega pjesnika ĉiji će stihovi ne jednom odjeknuti u rimama najboljih
mladih dubrovaĉkih knjiţevnika. Lirika je u drugoj polovini 16. stoljeća
impregnirana emocijama tuge i nesreće. U tomu su je doliĉno pratile jedino
tragedije. Prva je u nizu hrvatskih maniristiĉkih tragedija bila Drţićeva Hekuba
koju su slijedile Dalida Saba Guĉetića, Jokasta Miha Bunića, Atamante Frana
Lukarevića i Elektra Dominka Zlatarića. Pisci tih drama bili su odreda školovani
ljudi, svi su neko vrijeme studirali u Italiji, a njihova bliskost tragiĉnom ţanru
proizlazila je iz njihove povišene zainteresiranosti za javni ţivot i za politiku. Sve
njihove tragedije, svejedno jesu li imale antiĉke ili pseudohistorijske teme, svoju
radnju smjestile su u prostore oko prijestolja, u hodnike i pokraj kraljevskih
odaja. Te tragedije imale su vrlo ţivu radnju, prizori su se u njima smjenjivali
velikom hitrošću, a u svakom je ĉinu bilo barem nekoliko zastrašujućih scena. Sav
taj uţas koji se proizvodio na sceni prikazivan je kao posljedica uţasa koji se
proizvodio u stvarnosti. Jedna od najznamenitijih tragedija onoga vremena bila je
Dalida Saba Guĉetića u kojoj je 1580., a to je ĉak nekoliko desetljeća prije
Shakespearea, dramatiziran motiv o Romeu i Juliji i njihovoj nesretnoj ljubavi.
Svoju je dramu dubrovaĉki plemić izradio na temelju nekoliko talijanskih
tragedija koje je vrlo proizvoljno mijenjao i spajao, a njihove uţasne radnje
impregnirao je scenskim ubojstvima i stravom. Dalida je dubrovaĉka Julija u
kojoj se više nego u engleskog dramatiĉara nazire pišĉeva potreba da progovori o
temi ţenskih sloboda i emancipacije. Zato i danas neke Dalidine reĉenice zvuĉe
vrlo moderno i u potpunom su neskladu s prilikama njezina vremena. Pobunjena
Dalida ne odlazi u smrt pognute glave nego u Guĉetićevoj drami izgovara niz
reĉenica koje su manje ili više sve varijacija jedne iste, a ta je da se "ne

- 62 -
ima poslušat nitkore." U svim tim tragedijama brojne su vrlo jasne aluzije na
suvremenost i slabost aktualnih vladara; osobe s najvišim društvenim statusom
prikazuju se kao ljudi slabi i nemoćni. Ta nemoć, koliko i moćnicima na sceni,
pripadala je i piscima koji su svoju nemoć iz svakidašnjice prenosili u knjiţevni
svijet, sublimirali je u elegiĉnim, ponešto razvuĉenim dvanaestercima ali s dosta
bliskim odnosom prema svakidašnjem govoru. S mnoštvom privatnih slika i
aluzijom na vlastitu biografiju napisana je tragedija Atamante Frana Lukarevića.
Taj avanturist, koji je je upoznao prognaništvo, nije se htio ukloniti zovu
aktualnosti kad je pisao svoju jedinu tragediju. On sam, koji je iskušao
proturjeĉnosti vremena na svojoj koţi, s posebnim je uţitkom u svojoj tragediji
varirao slike sreće koja se, poput kola, svud vrti uokolo ili spoznaje da što sreća
više koga podiţe, da ga "toli pak niţe potisne da pade". Sve te tragedije bile su
djela krize i nisu se sviĊale poetiĉarima isusovaĉkog teatra koji je tada zapoĉinjao
svoj pohod najprije u školama a onda na dvorovima i u javnim teatrima. Nisu im se
sviĊale jer je u svim tim tragedijama bilo preveć natruha humanistiĉkog
poznavanja antike, a doktrina o vladaru kao mogućem zloĉincu bila je u njima u
potpunom neskladu s isusovaĉkom poetikom u kojoj je kralj na sceni mogao biti
prikazan kao mudar vladar ili kao kršćanski muĉenik. Jedan od najdubljih
kazališnih ulazaka u dušu moćnika dogodio se u Jokasti Miha Bunića. Naslovna
junakinja u toj tragediji u nizu plaĉeva i tuţaljki izravno citira hrvatsku knjiţevnost
pa se u tom tekstu još jednom mogao ĉuti lelek drevnih robinja što, sada s
obiljeţjima kraljice, hodaju u tamnom ruhu i s ostriţenom kosom. Pod maskom
tebanske katastrofe, u drastiĉnim opisima smrti i pokolja, grijeha i preljuba
ponudio je Bunić dubrovaĉkoj publici uvjerljivu sliku nesklada. Jokasta je
angaţiran tekst pa je zato i logiĉno što u njoj, kao i u svim tadašnjim tragedijama,
lica na sceni nisu bila mudra niti je meĊu njima bilo kršćanskih muĉenika.
Tragiĉka krivica ovih likova bila je izazvana njihovom nutrinom. Na scenu
knjiţevnosti stupili su ljudi s pogreškom, ljudi opsjednuti dobrom ili zlom
svejedno, ali ljudi opsjednuti neizrecivim. Drastiĉnost tih tragedija pokušao je
smiriti tek Dominko Zlatarić koji je 1597. objavio adaptaciju Sofoklove Elektre.
Puĉanin Zlatarić koji je roĊen 1558. u Dubrovniku, i neko vrijeme bio studentski
rektor u Padovi, zapamćen je kao najbolji prevodilac svojega vremena. Osim
jednog ne odveć originalnoga petrarkistiĉkog kanconijera, preveo je iz Ovidijevih
Metamorfoza poglavlje o Ljubavi i smrti Pirama i Tizbe; s talijanskog je 1580.,
prije nego što je bio objavljen izvornik, preveo Tassovu kultnu pastirsku igru
Aminta. Zlatarićev prijevod Elektre, koju naziva Hrvaĉkom Grkinjom, potpuno
odudara od odnosa njegovih prethodnika i vršnjaka prema tuĊim predlošcima.
Zlatarić je Sofokla prevodio iz grĉkog originala; samo je djelomiĉno prilagodavao
mitološke aluzije svojemu vremenu ali je njegov tekst lišen aluzija na
suvremenost. Zlatarić je svojom Elektrom simboliĉno završio krug hrvatskih
renesansnih tragedija. Elektra završava sretno, i to na naĉin sasvim suprotan
uobiĉajenome u onodobnim tragedijama. Na kraju drame, povezani majĉinom
krvlju i okusom pobjede, koja je zapravo njihov poraz, drţeći se za ruke, stoje
Elektra i njezin brat Orest kao neki obrnuti braĉni par iz renesansne romanse,
stoje nad roditeljima krvnicima. Elektra je tragedija s gorĉinom, na nje-

- 63 -
zinu kraju moţe se reći ono što je na završetku Hamleta kazao Horacije kad je
nad mrtvima promrsio: "The rest is silence." Nakon Zlatarićeve Elektre, zadugo
je zašutjela tragiĉka muza. Nije se u tom vremenu pisalo ni mnogo komedija.
Marina Drţića ĉini se da su najozbiljnije ĉitali na Hvaru jer je ondje njime bio
inspiriran kazališni rad Martina Benetovića. I on je, poput Drţića, bio orguljaš,
bio je i slikar, a od njegova komediografskog rada saĉuvala se Komedija od
Raskota u kojoj je preradio dvije komedije slavnoga talijanskog komediografa
Ruzzantea. Benetovića je Talijanu privukao naĉin na koji je na sceni prikazivao
ţivot seljaka iz padovanske okolice. Ruzzante je iz svojega rustikalnoga kazališta
izbacio do tada uobiĉajenu seosku zbunjenost. Njegov rustikalni teatar ne
proizvodi se kao nelagoda izrugivanog seljaka i kao uţivanje u tuĊoj nemoći.
Seljaci u Benetovićevu teatru po uzoru na Ruzzantea nisu predmet izrugivanja
niti su romantizirani. Oni se na toj sceni prikazuju kao odslik seljaka iz stvarnosti.
Na taj je naĉin Komedija od Raskota i svojevrsna kritika dotadašnjega
pastirskog teatra u kojemu se gradsku publiku prisiljavalo da se pribliţi
prikazivanim seljacima, njihovu jeziku i emocijama. Naravno, Benetović nije bio
nikakav borac za društvenu pravdu, nego ga je zanimalo kazalište i nov naĉin na
koji su seljaci bili prikazivani na sceni. Blizak kazališnim reformama svojega
doba Benetović je bio i u svojemu najambicioznijem tekstu, u komediji
Hvarkinja. Bila je ona svojevrsna mlada replika Dunda Maroja u kojoj je od
velike Drţićeve energije preostao jedino furor eroticus. U Hvarkinji još više nego
u starijem Drţićevu teatru pojavljuju se ĉvrste figure. Benetović je poznavao prva
iskustva commedije delVarte i ona su vidljiva u njegovoj Hvarkinji. Više nego na
imitaciji stvarnosti, njegova se komika zasnivala na zabunama koje su proizlazile
iz pojedinaĉnih susreta likova. U Hvarkinji, za razliku od Drţićevih komedija,
nema aluzija na stvarnost. Dok je u Dundu Maroju sve bjeţalo iz središta, u
Hvarkinji kao da sve u njega ţeli ući. To je komedija o dvojici prijatelja,
Hvaraninu Nikoli i Dubrovĉaninu Mikleti, koji su maske iz commedije delVarte;
jedan je Magnifico, a drugi je Doktor. U komediji se pojavljuje lijepa Izabela koja
je ţena impotentnoga Nikole, tu je i udovica Polonija sa serviettom Gojom te,
konaĉno, par sluga, dva Zannija, Bogdan i Radoj. Ĉini se da je narativni kostur
svojoj drami Benetović preuzeo od Venecijanca Andrea Calma, i to iz njegove
komedije Spagnolas. Bez obzira na to koji su mu izvori, Benetović, koji je
preminuo 1605., i to u Veneciji baš kao Drţić, vratio je u hrvatsku knjiţevnost
duh velike komedije. Uspio je oslikati fresku ĉitave svoje komune, svih njezinih
vrijednosti, njezina jezika i mnogih njezinih emocija.
Nastala na Hvaru samo nekoliko godina prije nego što je ondje 1612.
sagraĊeno komunalno kazalište, na prvom katu Arsenala, Benetovićeva
Hvarkinja je na dobar naĉin najavila novo razdoblje u kojemu će komedija doći u
ruke profesionalnih glumaca i još više razraditi ono što je on slutio, ĉvrste maske
i scenske figure. Benetović je bio kazališni pionir, a oba njegova talijanska uzora,
Ruzzante i Calmo, bili su na samom vrhu tadašnjih europskih kazališnih dosega.
Pokreti što ih nazivamo reformacijom i katoliĉkom obnovom bili su dva lica
istoga planetarnog evanĊelizma koji se širio Europom u 16. stoljeću. U znaku tih
pokreta proliveno je mnogo krvi, pod njihovim su se barjacima vodili nepraved-

- 64 -
ni religijski ratovi, a mnoštvo ljudskih sudbina stavljeno je tada na goleme kušnje.
Kriza tadašnjeg društva, premda je najvećim svojim dijelom bila obiljeţena
krizom Crkava, ne moţe se lako svesti na opoziciju katoliĉanstva i
protestantizma. Jer i u jednom i drugom polu tadašnjih religijskih pokreta, s
jednakom su se ţestinom sukobljavali nosioci dogmatske svijesti s onima koji su
zagovarali slobodu misli, odgovornost i socijalnu pravdu. Ti unutrašnji sukobi s
dogmatskom sviješću proizlazili su iz dvojnosti renesanse. Postojale su, naime,
dvije renesanse: jedna je bila retoriĉka i filozofska, po temeljnim nazorima
platonistiĉka, zadovoljavala se svojim zatvorenim akademijskim seansama,
kabalom i horoskopima, egzotiĉnim i ezoteriĉnim filozofskim sustavima i bila je
duboko antiautoritarna. Druga renesansa imala je sasvim drukĉija polazišta i
vidljivije dosege. U njezinu su se krilu uz pomoć novoprobudene filološke
sigurnosti istraţivali biblijski i patristiĉki izvori, radilo se na produbljivanju
retorike kao vještine uvjeravanja ali i razumijevanja društvenih proturjeĉnosti.
Bio je taj smjer kritiĉan prema zateĉenoj stvarnosti, kritizirao je crkvenu
hijerarhiju i njezinu samovlast, dovodio je u pitanje dogme ako se nisu mogle
provjeriti filološkim metodama. Ni u jednoj knjiţevniĉkoj egzistenciji onoga doba
nije moguće naći obje ove renesanse u harmoniji. U svih vaţnijih hrvatskih
knjiţevnika one su supostojale. Renesansni duh u svakom se pojedinaĉnom
sluĉaju pojavljivao kao dvojstvo, kao kontradikcija. Njegova je latentna
raspolućenost u razdoblju krize postajala sve vidljivijom. Zato su u renesansi dobri
filolozi postajali vješti demagozi, dobri logiĉari protivnici svakoga dijaloga.
Protestantizam koji je izniknuo iz tla humanistiĉke filologije kada je postao sama
teologija i kada se našao u rukama pragmatriĉara, postao je iskaz jednoumlja i
vjerske netolerantnosti. Jedan od najsnaţnijih renesansnih duhova stasao je u
krilu protestantizma, daleko od rodne Istre. Zvao se Matija Vlaĉić i uz ime se
ĉesto sluţio oznakom Ilirik da podsjeti na svoju širu domovinu. Rodio se 1520. u
Labinu; u Veneciji je stekao dobra filološka znanja koja je onda produbio za
vrijeme kasnijih studija u Njemaĉkoj. Ideji luteranizma posvetio je sav svoj
knjiţevni rad koji je koliĉinom i koncentracijom svakako neusporediv s bilo ĉime
u tom vremenu. Vlaĉić je poĉeo kao profesor grĉkog i hebrejskoga jezika, kao
pozorni ĉitatelj Svetoga pisma i traţilac istine u luteranskom kljuĉu. Ĉim je osjetio
prvi snaţniji protuudar papinskog Rima, on kojega su neprijatelji nazivali
ilirskom ţivotinjom, postao je najţešći protivnik svake pomirbe s katolicima. Bio
je u protestantskom pokretu ekstreman pa je u ţivotu jednako stradavao od
strane svojih prijatelja kao i od strane neprijatelja. I luteranska je "revolucija
najprije pojela svoju djecu". To je bila i Vlaĉićeva sudbina. Posljednja dva
desetljeća ţivota proţivio je kao prognanik, ali je za to vrijeme, seleći se s
brojnom obitelji, napisao svoja najvaţnija djela. Pravu je domovinu dragovoljno
izgubio, ali novu nije našao nikada. Njegovo ţivotno djelo je knjiga s naslovom
Clavis Scripturae Sacrae koja se u ţanru i po sveobuhvatnosti moţe usporediti s
Etimologijama Izidora iz Seville. Vlaĉićev Ključ je folijant koji je zamišljen kao
kompendij za lakše ĉitanje Svetoga pisma, a zapravo je summa svekolikoga
biblijskog znanja, svojevrstan theatrum mundi u koji je ukljuĉeno sve što je
Istranin smatrao da moţe obogatiti ĉitanje Svetoga pisma. Tiskan 1567. u Baselu,
Clavis i danas ima status en-

- 65 -
ciklopedije protestantizma i spomenik je Vlaĉićevoj uĉenosti i sustavnosti. U toj
je knjizi Vlaĉić, koji je bio izvrstan pisac, ispisao jednu od najstarijih hrvatskih
poetika, traţeći od dobrog pisca da sa što manje rijeĉi iskaţe što više stvari. Vlaĉić
je autor prozne povijesti papinske neĉasti, knjige koja se zove Katalog svjedoka
istine; u njoj u obliku leksikona ispisuje crtice iz ţivota znamenitih ali i sasvim
nepoznatih ljudi koji su nekom svojom gestom, nekim iskazom posvjedoĉili o
pokvarenosti i rasapu papinske vlasti. Katalog, koji je prvi put tiskan 1556.,
svojevrsni je odgovor Marulićevoj Instituciji pa bi se ĉak moglo kazati da im je i
naĉin pristupa graĊi srodan. Nikada ni jedan hrvatski pisac nije objavio ni napisao
više stranica od Vlaĉića ili poslao više pisama, više polemizirao i više pokušavao
dokazati da je u pravu. Velikih su razmjera i Vlaĉićeve Magdenburške Centurije.
Tiskane u trinaest folijanata, svojevrsna su povijest Crkve pisana neobjektivno i
ţuĉljivo, ali ne bez poznavanja grade. Izvrstan filolog, Vlaĉić je bio neobiĉno
nadaren za klasificiranje najraznolikijih znanja. U tomu bio je nenadmašan. U
svojoj latinskoj prozi bio je vrstan stilist. Taj Mediteranac koji je svoju priroĊenu
neobuzdanost obuzdavao u Njemaĉkoj, nije svoj pravi zaviĉaj nikada zaboravio.
Brojni su tragovi njegove neobuzdane asocijativnosti i oni ĉitatelja vode u pišĉev
zaviĉaj. Ono što je iz rodne Istre odnio sa sobom u svijet vraćalo se u njegovim
rukopisima kao slike djetinjstva, prajezika i sreće koju je rijetko pronalazio u
zrelosti. Posebno je zanimljiv Vlaĉićev mali spis Glosa u kojemu 1570. analizira
Erazma, korigira i komentira njegovo izdanje grĉkoga teksta Novoga zavjeta. Iz
Vlaĉićeva opusa danas je najĉitljivija Apologia, svojevrsna autobiografija,
epistolarni spis u kojemu emocionalnom i povišenom frazom argumentira svoju
ljudsku poziciju, a ona kao da je sva bila u pišĉevu osjećaju da se "ako je Bog sa
mnom, ne plašim onoga što bi mi ljudi mogli uĉiniti". Matija Vlaĉić nije poput
Marka Marulića istraţivao vjernost svjedoka istine, on je istraţivao
vjerodostojnost pobune protiv svake moći. Dogodilo mu se da je i sam pripadao
moćnom pokretu, ali je i u njegovu krilu znao saĉuvati prostor svoje
neobuzdanosti. Protestantizam kojemu je tako zdušno pripadao, u Hrvatskoj se
proširio u maloj mjeri. Bio je to pokret niţih slojeva, seljaka i puĉana, ponekog
veleposjednika u gradovima sjeverozapadne Hrvatske i u Istri, te u graniĉnom
pojasu prema Sloveniji. Knjige koje su se u njemaĉkom gradu Urachu tiskale na
hrvatskom jeziku, a bile namijenjene slavenskom puĉanstvu, i onom u
kršćanskim podruĉjima a i onom u Turskoj carevini, najĉešće nisu stizale do
svojih ĉitatelja. Vjerski i politiĉki neuspjeh protestantizma u Hrvatskoj ne
umanjuje neke njihove kulturološke dosege. Protestanti su, naime, pokazali
osjećaj za jeziĉnu realnost jer su prije katoliĉkih misionara shvatili svu sloţenost
geopolitiĉkih i jeziĉnih prilika u Juţnih Slavena. Oni nisu imali sklonost prema
snovima i nisu maštali o velikim Ilirijama jer takvo što u stvarnosti Balkana nisu
vidjeli. Oni su vidjeli Habsburge, vidjeli su mletaĉkoga duţda, turskog sultana,
vidjeli su trojnu vladajuću fakturu hrvatskog teritorija, vidjeli su nezavisni
Dubrovnik. Protestantski prevoditelji Novoga zavjeta na hrvatski jezik nisu bili
znameniti knjiţevnici, bili su birokrati pokreta u koji su investirali svoj filološki
talent ali su vrlo dobro uoĉili da u zemljama u kojima ţive Juţni Slaveni, ţive
ljudi koji se uglavnom nazivaju jednim imenom i da govore srodnim jezici-

- 66 -
ma. To su shvatili ali dalje s time nisu znali što bi napravili jer je ono drugo
ovisilo o svjetovnim vlastima, a one nisu bile sklone protestiranju ni
protestantizmu. Protestantizam jest bio prva veća europska socijalna revolucija,
bio je prvi u nizu ideoloških prevrata ali meĊu Hrvatima nije ostavio većeg traga.
Podario im je jedan prijevod Novoga zavjeta s kojim nisu znali što bi poĉeli i
ostavio je traga u ţivotu jednoga od najvećih ljudi hrvatske renesanse, Matije
Vlaĉića.
Novi pogledi na svemir, na raspored ĉvrstih tijela u njemu i na ĉovjekovu
vremenitost, ali i na njegovu vjeĉnost, stvarali su u ljudima ovoga doba osjećaj
kreativne nesigurnosti. Traţeći sebe u labirintu svijeta, oni su u samom središtu
tajne ugledali ĉudovište beskonaĉnoga. Pred beskonaĉnim mnogi su zanijemili ali
ne i hrvatski knjiţevnik i filozof s Cresa Frane Petrić, poznatiji po talijaniziranom
svojemu prezimenu Patrizio. Prezir prema skolastici bio je najhranjiviji sastojak
njegove filozofije. Ispisao je tisuće stranica dokazujući da se Aristotel ne moţe
ĉitati kao objava propisanih i jedino vrijedećih istina. Aristotelov kredit
nedodirljivosti urušio se tek nakon objave Kopernikove knjige o kretanju planeta
oko Sunca. Novo i tragiĉno osjećanje svijeta i ĉovjekova poloţaja u njemu, nemir
i nesnalaţanje koji su se pojavili kao posljedica tih spoznaja, davali su sve više za
pravo onima koji su intenzivno osjećali raspukline vremena. Petrić, roĊen 1529.,
rano se ukrcao na neku laĊu da bi izuĉio pomorsku vještinu. Kako je Petrićima
najbliţi roĊak s Cresa bio fra Baldo Lupetina koji je u Veneciji proglašen
heretikom i smaknut, to je i obitelj pišĉeva bila prisiljena otići u prognaništvo.
Od Lupetine je mladi Petrić primio prvo obrazovanje. Školovao se u Veneciju, a
onda je uz pomoć protestantskih krugova, i to osobito Matije Vlaĉića, inaĉe
Lupetinina prijatelja, otišao u Njemaĉku gdje je u Ingolstadtu studirao grĉki.
Vrativši se u Italiju, Petrić je studirao u Padovi medicinu i filozofiju; tada je
zapoĉeo objavljivati prve spise. Premda je u formativnim godinama bio blizak
protestantima, uza sav je misaoni radikalizam ostao vjeran papinsko-cezarejskoj
varijatni Kristove crkve. Njegova filozofija ĉak i kad se bavila teološkim
pitanjima, dovodila je do posljednje konzekvencije mane aristotelijanizma ali ne i
stvarnost Crkve. Nezgodna pitanja što ih je Petrić postavljao stizala su s takvih
visina da nisu mogla ugroziti njegove dobre odnose s mnogim papama i
kardinalima koji su se smatrali njegovim intimusima. Taj je avanturist pisao o
temama zbog kojih su druge spaljivali. Njegova filozofska i knjiţevna djela uza
svu svoju šifriranost i opasnu bliskost herezama primana su kao prvorazredna
pustolovina duha. Trudio se doprijeti do onoga što je nazivao clavis universalis, do
šifre kojom će otkljuĉati vrata svemirske tajne. Bio je savršeno opremljen za taj
zadatak, izvrsno upućen u starogrĉku filozofiju, a za vrijeme boravka na Cipru
nabavio je kolekciju rukopisa koja ga je dovela u posjed znanja što su većini
njegovih konkurenata bila nepristupaĉna. Poznavao je platonistiĉke izvode, bio je
dobro upućen u kabalu, prouĉavao je babilonsku astrologiju, Zoroastera i
Hermesa Trismegistosa o kojemu je 1593. objavio knjigu Magia philosophica.
Prouĉavao je amblematiku i pseudohijeroglife i vjerovao je da se pribliţio
arhetipskim temeljima ĉovjekova razuma i svemira. Zajedno s Giordanom
Brunom bio je poţudan Kopernikov ĉitatelj. Shvatio je da tvrdnja kako Zemlja
više nije u središtu svemira ima i svoj

- 67 -
dramatiĉniji dodatak: da ni Sunce nije u središtu svemira. Jer za Petrića to što je
Zemlja izgubila središnjost, nije bilo razlogom da ju zadobije Sunce. Bio je filozof
posljednjih konzekvencija pa je svoje radikalne nacrte svemira slijedio kad je pisao
i o povijesti ali i stvarnosti svojega doba. Znamenito je u svoje doba bilo njegovih
Deset dijaloga o povijesti koji su tiskani u Veneciji 1560., a napisao je i dva spisa o
vojnim pitanjima s naslovom Paralleli militari. Bio je pisac goleme energije,
polemiĉar koji je s posebnim ţarom nasrtao na Torquata Tassa, polemizirajući s
njime u knjizi In difesa di Ludovico Ariosto o naravi epskog i braneći pri tome
pisca Bijesnoga Orlanda. Sudbina se s Petrićem našalila kad mu je u crkvi
svetoga Onofrija u Rimu namijenila zajedniĉki grob s Tassom gdje, valjda, obojica i
danas reţe jedan na drugoga. Premda sav okrenut dubinama svemira i dubinama
ljudske nutrine, premda zainteresiran za nevidljivo, bio je Petrić inovator na
polju poetike. O teoriji pjesništva on je napisao i danas citirano djelo Della
poetica u kojemu je 1568. odbacio valjanost Aristotelove Poetike, kritizirajući
naĉelo oponašanja stvarnosti kao vulgarno, prevladavajući taj koncept tezom da
je poezija uvijek stvaranje stvari kojih prije nije bilo. Bio je zastupnik imanentno
radikalnog pristupa umjetnosti, zastupnik neobiĉnih vizura, sklon nadrealnom i
snovima, bio je vjesnik onoga što je obiljeţilo baroknu poetiku nastupajućeg
stoljeća. Bio je protivnik klišeja u knjiţevnosti i umjetnosti, tehnicistiĉki detalji
nisu ga zanimali jer je prirodu poezije sagledavao iskljuĉivo u svjetlu stvaralaĉke
mašte i njezine nesputanosti. Bio je filozof maniristiĉkoga stanja. Plašio ga je
geometrizam prijašnjih humanista pa ga je pokušao prevladati u knjizi Della
nuova geometria koja je tiskana u Ferrari 1587. i u kojoj pod koprenom
matematike izvodi opću znanost vidljivog svijeta, zalaţući se za koncept sklada i
onoga što on naziva univerzalnim mirom. Apostol hermetizma i vizionar
svjetskoga mira, svoj knjiţevni rad zaokruţio je u djelu Nova de universis
Philosophia koja se opsegom moţe usporediti s Vlaĉićevim Ključem. Cresanin je
knjigu posvetio papi Grguru XIV. ali ju je, neobuzdan kakav je bio, proširio na
sve pape, prethodne i buduće. Univerzalni red kozmosa, a to je ono što je za
filozofa opći mir, Petrić nalazi u svemu što je osvijetljeno energijom boţanske
svjetlosti. Bio je zagovornik teorije svejedinstva, onoga što je nazvao unomnia.
Bio je jedan od najutjecajnijih mislilaca toga smjera u svojemu vremenu, a
kasnije, kako su se spoznaje o relativnosti svemirskih dimenzija, o kretanju
energije, svjetlosti i brzinama revolucionirale, tako je i Petrićeva vizija svemira
postajala sve modernijom i privlaĉnijom. Filozof nije svoje izvode ispisivao bez
provjere u opaţanjima koja su nosivi, premda manje vidljivi, dio njegova opusa.
Bio je vjernik univerzalizma, hrabar i autonoman pisac koji je proţivio buran i
avanturistiĉan ţivot. Trebalo je proći neko vrijeme da se zelotizam njegovih
protestantskih i katoliĉkih vršnjaka istopi i da se pokaţe kako se s njegovim
knjigama, nasuprot njihovima, dogodio sasvim suprotan proces. One su, što se
slika svijeta više relativizirala, postajale sve aktualnije. Petrić je bio filozof
avanture u prenesenom i u stvarnom smislu. Konac ţivota doĉekao je u
zaviĉajnom krugu rimskoga Svetojeronimskog zavoda. Ţivio je u vremenu
revnosnih inkvizitora ali je pred njihovim zapanjenim oĉima dopustio dotadašnjoj
slici svemira da na njegovim stranicama eksplodira. Usred preglasnih
protestantskih i je-

- 68 -
zuitskih dogmata Frane Petrić je slobodi ljudske misli izborio središnje mjesto.
Do središnjega mjesta u svojoj epohi ni najteţom mukom nije se mogao probiti
Zagrepĉanin Antun Vramec. I on je poput Petrića neko vrijeme ţivio u Rimu pa
zato s ponosom u svojoj Kronici pod godinom 1567. piše da "ovo vreme ja jesem
v Rime doktorem postal". I doista, za vrijeme rimskih studija Vramec je stekao
temeljita znanja i samosvijest koja mu je poslije, u uskim prilikama zaviĉaja,
ĉešće smetala nego koristila. U zaviĉaju nije imao moćne pape ni kardinale da ga
zaštite. Bio je prepušten na milost i nemilost lokalnim smutljivcima i onima koji su
mislili da je njegovo pisanje na narodnom jeziku u prevelikoj blizini luteranske
opasnosti. Tomu je i stil Vramĉeva ţivota donekle pridonosio jer on, premda
katoliĉki svećenik, nije mario za celibat pa je javno ţivio sa ţenom i zajedniĉkim
djetetom. Knjige su mu ipak uspijevale prevladati trzavice s okolinom, a svojom
su vrijednošću svakako nadišle nerazumijevanja koja su pisca pratila ĉitavog
ţivota. Smatrao je da piše za slovenski puk, dakle za sve one Hrvate koji nisu
govorili ni njemaĉki ni madţarski jezik. Koristio se uslugama, reformaciji sklonih,
putujućih tiskara. Svoju Kroniku tiskao je 1578. u Sloveniji. Njegov jezik bio je
najbolji primjerak onodobne kajkavske proze, jezika koji se govorio u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Ţelja da dogaĊaje iz svjetske i domaće povijesti iskaţe
na narodnom jeziku stavlja ga u povijesti hrvatske historiografije na povlašteno
mjesto. Naime, dok su svi Vramĉevi prethodnici pisali na jezicima moćnih
inozemnih naruĉilaca, on je odluĉio obratiti se srednjem sloju naroda koji se
osjećao zaboravljenim na nemirnoj granici s Turskim carstvom. Bio je
suvremenik koncilskih zakljuĉaka i dobro je uoĉio, jer je poznavao protestantsko
iskustvo s narodnim jezikom, da će odmah nakon prvog sabiranja snaga jedna od
najvaţnijih novosti onodobne duhovnosti biti uvoĊenje i širenje nacionalnih i
regionalnih jezika. Nisu ga odmah razumjeli jer nisu znali predviĊati budućnost.
Svoju Kroniku Antun Vramec je sastavio crpeći podatke iz mnogih izvora ali je pri
sistematizaciji pokazao da toĉno razlikuje sferu svetog od profanog, da zna
uskladiti podatak iz politiĉke s onim iz kulturne povijesti. Drugo Vramĉevo djelo
bila je Postila, tiskana 1586., koja je u ţanrovskom smislu imala uzore u
prethodnoj protestantskoj knjiţevnosti. Premda je knjiga mišljena kao priruĉnik
za ţupnike, i premda su u nju uvrštene nedjeljne homilije i propovijedi za
blagdane, ona je temeljno djelo starijega hrvatskog propovjedništva. Pisac nije
volio urešeni govor, mnogo je polagao na skladnu sintaksu; bio je on u tim
propovijedima glasogovornik liberalnih pogleda, a svoje je poglede iznosio na
uţas neprijatelja jer, ne jednom, govori o nekima "ki nigdar ništar ni vuĉili ni
vĉinili dobra nesu". O ţenama taj oţenjeni katoliĉki pop pisao je sa simpatijom,
vjerovao je da će obnoviteljski katoliĉki val ukloniti iskljuĉivost, smanjiti
autoritarizam. Knjiţevni rad Vramĉev prepoznali su tek daleki potomci. U
sjeverozapadnoj Hrvatskoj strah od luteranizma umrtvio je u Vramĉevo doba
svaku potrebu za knjiţevnošću na narodnom jeziku. Trebalo je da u Zagreb doĊu
prvi jezuiti pa da im se povjeruje kada budu zagovarali uĉenje latinskog ali i
usporedno poznavanje narodnog jezika. Vramec je došao preuranjeno u sredinu
koja je poznavala svoj nacionalni identitet ali mu nije znala afirmirati laiĉku
dimenziju. On sam izborio je pravo na razliku. Zato su njegove knji-

- 69 -
ge i bile sumnjiĉene da su bliske protestantizmu, zato je njegov stil ţivota bio
zazoran. Uostalom, zato je trebalo proći nekoliko desetljeća da se shvati kako je
on, rabeći kajkavsko narjeĉje kao posvema legitimni jezik, oţivio jedan do tada
uspavani vulkan ionako višejeziĉne hrvatske knjiţevnosti.
Svi tadašnji hrvatski putovi vodili su u Rim. Iz Vjeĉnog je Grada stizala
obnoviteljska energija koja je pred knjiţevnost i njezinu nacionalnu zadaću
postavljala nove naloge. Patos pedagogije nadvijao se nad europskim duhom
potkraj 16. stoljeća. Planetarnom evandelizmu on je dao u zadatak da klasificira
najprije ljudske duše na neposlušne i poslušne, a onda da narode podijeli na
pripitomljene i one koji bi se trebali pripitomiti. U hrvatskom sluĉaju to će znaĉiti
radikalno prepoznavanje i zagovor nove uloge u balkanskim katekizacijskim
investicijama. Katoliĉka obnova nije iskljuĉivala nacionalne jezike iz budućih
katekizacija ali je rimskim autoritetima bilo najviše stalo do širih i
nadnacionalnih interesnih zona, posebno u regijama u kojima je, kao u sluĉaju
Juţnih Slavena, mnoštvo etnikuma bilo rascjepkano u nekoliko drţava koje su se
inaĉe nalazile u suparniĉkom pa i ratnom odnosu. Nacionalno je katoliĉkim
obnoviteljima bilo spremište kozmopolitskih investicija, nacionalno su
doţivljavali kao svojstvo davanja i širenja drugima ali, dakako, i uzimanja od
drugih. Za Hrvate to nije bila nova pozicija i brzo su se prilagodili njezinim
okolnostima. Ove su ih dovele do prvih posve izvornih zamisli o jeziĉnim, a
zapravo vjerskim reintegracijama. U vezi s hrvatskim zemljama vatikanska je
strategija bila jednostavna a ticala se povezivanja svih Juţnih Slavena, njihova
oslobaĊanja od turske uprave uz pomoć knjiga i jeziĉnih reformi. Katoliĉki
obnovitelji razmišljali su u kategorijama koncilskog optimizma. Ĉinilo im se da je
turski balkanski pohod stigao pred neminovan krah. Maštajući konaĉnicu turske
propasti, u Rimu su sasvim ozbiljno vjerovali da su Rusi i Ukrajinci, a s zajedno
s njima Srbi i Bugari, posvema spremni napustiti istoĉnu vjeru i ući u krilo
Zapadne crkve. U tom naumu njima se ĉinilo da posebnu pomoć mogu dobiti od
Poljaka, a onda i od Hrvata. U vatikanskoj geopolitiĉkoj kriţaljci smjestile su se
tako koordinate buduće hrvatske knjiţevnosti. U Rimu pod konac 16. stoljeća
školovalo se na isusovaĉkim uĉilištima mnogo pitomaca iz hrvatskih zemalja.
Isusovcem je postao i neki trgovac Marin Temparica, koji je u neofitskom ţaru
1582. napisao opseţan balkanski memorandum u kojemu je iznio svoja opaţanja
o Slavenima koji su ţivjeli pod turskom vlašću. Iznio je mišljenje da svi ti ljudi
govore jedan jezik ali da ga izgovaraju na razliĉit naĉin. Zapazio je da postoji
velika nestašica obrazovanih misionara i da nije moguće vjerski raditi s tim
ljudima ako se ne pripreme osnovni jeziĉni i vjerski priruĉnici. Uvid Marina
Temparice u mnogim je elementima bio toĉan i njegove su naputke u sljedećim
desetljećima slijedili mnogi misionari. Njihovi ţivoti bili su prepuni naglih obrata i
ĉudnih smrti. Ţivjeli su u stanjima ţivĉane iscrpljenosti, doţivljavali su neugodna
razbojstva. Bili su to ljudi s visokim filološkim znanjima, ali u pustinjama i
vrletima Balkana nalazili su zaboravljena bića, ostavljena i zapuštena. Pustolovi
s humanistiĉkim obrazovanjem i u habitu ulaze tako u obzor onodobne
knjiţevnosti. Njihova djela redovito su manje zanimljiva od njihovih ţivota, a kad
bi poput Bartula Kašica napisali svoje biografije, bile su one odmah i
najzanimljivije knjige nji-

- 70 -
hova ţivota. Bartul Kašić meĊu njima se izdvajao ne samo zbog autobiografije u
kojoj je vrlo pedantno, ali i svojeglavo, opisao svoje misonarske godine. Kašić je
u mladosti objavio knjigu koja je zasjenila sve druge njegove knjiţevne projekte.
Napisao je kao dvadesetogodišnji jezuitski gojenac gramatiku hrvatskoga jezika.
Zbog nje su mu u drugi plan stavljene i jedna dobro napisana drama o svetoj
Venefridi, kraljici muĉenici, i autobiografija. Paţanina Bartula Kašica najviše se
pamti jer je 1604. objavio Institutionum linguae illyricae, što je prva gramatika
hrvatskoga jezika. Kašić je za potrebe rimskih naruĉitelja izradio i rjeĉnik
hrvatskoga i latinskog jezika; preveo je na taj jezik, koji je po uzusima onoga
vremena nazivao ilirskim, Sveto pismo. Dogodilo se da su svi njegovi poslovi, s
izuzetkom spomenute gramatike i 1640. tiskanoga Rituala rimskog, bili u Rimu
zaustavljeni jer su bili preveć radikalni, i to zato što su višenacionalnu balkansku
jeziĉnu melasu sagledavali u, za vatikanske stratege, preuskom nacionalnom
kljuĉu. Kašićevu jeziĉnom kljuĉu budućnost je dala za pravo, ali ne i njegovi
suvremenici. Umro je u Dubrovniku 1650. diktirajući samostanskim drugovima
svoju Autobiografiju u trećem licu, nesvršivši ju i ostavivši tako u tami dobar dio
svojih balkanskih misionarenja za vrijeme kojih je Srbima propovijedao
evanĊelje u Beogradu ali i u seoskim zemunicama. Ništa manje od Kašićeve
gramatike imala je u najširim europskim i domaćim krugovima odjeka povijesna
knjiga // regno degli Slavi, dubrovaĉkoga benediktinca Mavra Orbinija.
Objavljena u Pesaru 1601., našla se na vatikanskom popisu zabranjenih knjiga jer
se autor meĊu izvorima sluţio nekim nepoćudnim piscima. Srećom, zabrana nije
izazvala i paljenje te knjige nego je ona, upravo zato što je bila progonjena,
dobila na dodatnoj ĉitateljskoj privlaĉnosti. Orbini je ĉitavog ţivota s opsesivnom
upornošću prouĉavao graĊu o povijesti i mitologiji onoga što je on nazvao
kraljevstvom Slavena, a što su drugi nazivali Ilirikom. Narodne grane koje su
pripadale tom prostoru opisuje kao jedan jedinstveni narod i na sasvim izravan
naĉin uklapa se u tadašnje pokušaje katekizacije Slavena koji su ţivjeli pod
Turcima. Orbini u svojoj knjizi nudi do tada najegzotiĉniju sliku o Juţnim
Slavenima. Stvorio je neke od klišeja kojima će se u sljedećim stoljećima mnogi
vraćati. To što je pisao nešto hromim i nespretnim talijanskim jezikom samo je još
više podcrtalo egzotiĉni sadrţaj njegove knjige i davalo joj neku vrstu stilske
obojenosti. Orbinijevo Kraljevstvo Slavena knjiga je velike fabulatorne mašte. U
njoj se iskazuje pisac koji je imao profinjeni osjećaj za ĉudesno. Bez obzira na to
piše li o dresuri medvjedica ili o kostima svetoga Save, o nastanku Dubrovnika ili
o nekomu bosanskom junaku, Orbini se uvijek trudi zabaviti svojega ĉitatelja i
zainteresirati ga. Naţalost, knjigu su mnogi ĉitali nekritiĉno, vjerujući baš sve
njezinu autoru i svim njegovim fabulativnim kombinacijama. Orbini je pisao
program onima koji su mu knjigu, zbog doktrinarne sljepoće, zabranili. Njegovo
djelo bavi se zemljopisnim mjestom svih Slavena, proglašavajući to mjesto
njihovom sudbinom. Orbini je jednu u ono doba pomodnu ideju o jedinstvu svih
juţnih Slavena odĉitao kao da je povijest sama. Tu su granice njegova rukopisa.
Za Orbinijem, koji je umro 1611., ostalo je u rukopisu i jedno Zrcalo duhovno
koje, zbog jeziĉnog izbora bliskog štokavštini što ju je predlagao Bartul Kašić,
pokazuje da Orbinija nije samo zanimala zajed-

- 71 -
niĉka mitologija Juţnih Slavena nego i njima općeprihvatljivi jezik. I u povijesti
srpske kulture Orbini će biti zapamćen jer je njegovo Kraljevstvo Slavena bilo
temeljni izvor za znanje o kosovskom boju i pomoglo je u stvaranju kasnijega
kosovskog mita. Za ţivota napisao je Mavro Orbini dvije knjige od kojih je ona
o slavenskoj mitologiji bila slavna i izvan hrvatskih zemalja, dok je druga zbog
svoje skladne sintakse imala znatnog udjela u stvaranju ĉvršće svijesti o
sveobuhvatnom jeziku svih komponenata hrvatske knjiţevnosti. Svojom
biografijom razliĉite hrvatske regije ujedinio je na prijelazu 16. u 17. stoljeće
Faust Vranĉić. Taj Šibenĉanin koji je bio nećak ugarskoga regenta Antuna
Vranĉića, prvi je put privukao pozornost suvremenika kad je uz pomoć
padobrana, što ga je sam konstruirao, skoĉio s venecijanskoga Campanilea. U
svoje doba bila je uoĉena Faustova tehniĉka nadarenost pa je odmah nakon
studija u Padovi i kraćeg boravka u Budimu stigao u Prag gdje je na dvoru
Rudolfa II. obavljao dvorjaniĉke ali i graditeljske poslove. Zaredio se pa su ga
1594. izabrali za ĉanadskog biskupa. Nemiran kakav je bio u vrijeme skoka s
mletaĉkog zvonika, biskupsku je funkciju godinu dana kasnije otklonio pa je
nastavio u Italiji ţivjeti ţivotom slobodna knjiţevnika, putujući izmeĊu Rima i
Venecije, pišući svoja filološka, povijesna i knjiţevna djela i crtajući svoje
tehniĉke zamisli. U većini tekstova bio je kompilator ali i ţestoki zagovaratelj
borbe protiv luteranizma. Napisao je biografiju svojega strica Antuna, zatim djelo
Illyrica historia koje je danas izgubljeno. Ta se knjiga pojavila na nekoj draţbi u
19. stoljeću ali je odmah potom netragom nestala. Najznamenitija Vranĉićeva
knjiga, a zasigurno i najljepša hrvatska knjiga svojega doba, jest Machinae nove,
tiskana u Veneciji 1595. Djelo se sastoji od ĉetrdeset devet tabla na kojima su
vrhunskom crtaĉkom vještinom prikazani Vranĉićevi izumi. U knjizi je stotinjak
stranica teksta u kojemu se iznosi sve ono što je ovaj imenjak slavnog doktora
Fausta smatrao da, uz slike, duguje ĉitatelju. Knjiga je doţivjela niz kasnijih
izdanja i prijevoda, a u njoj objavljeni izumi ne jednom su se citirali i preuzimali.
Vranĉić je bio izumitelj niza svakidašnjih predmeta, kakav je bio pojas za
spašavanje utopljenika, ali je on prvi osmislio i turbinu, zamislio je do tada
nepoznata prijevozna sredstva, unaprijedio ĉitav niz agrikulturnih strojeva,
obuzdavao vodu i vjetar. Naţalost, velika većina njegovih strojeva nije nikad
proradila pa je i po tomu ostao vizionar kojemu nije pomogao njegov pragmatiĉni
renesansni duh. Kao što se dobro snalazio u paralelogramu sila, snalazio se
Faust Vranĉić i u šumi onodobnih jezika. Iste godine kada i knjigu o novim
strojevima, objavio je svoj Rječnik pet najuglednijih europskih jezika u kojemu je,
osim latinskoga, talijanskog, njemaĉkog i madţarskog ukljuĉio i svoj materinji
jezik koji je, u duhu onoga doba, nazvao dalmatinskim. U Vranĉićevu rjeĉniku
ima elemenata svih hrvatskih dijalekata ali se ne moţe kazati da je autor tu
slijedio neku ĉvršću jezikoslovnu ili politiĉku doktrinu. Njegova nakana jest bila
filološka, ali još više patriotska jer je svojemu materinjem jeziku htio dati
ugledno mjesto. Faust Vranĉić se okušao i u knjiţevnim tekstovima na vlastitom
jeziku pa je tako u Rimu 1606. objavio knjigu Ţivota nikoliko izabranih divic, u
kojoj se ţali što je zaboravio vlastiti jezik. Faust Vranĉić umro je 1616. i u
testamentu poţelio da ga u Prvić Luci pokraj Šibenika pokopaju zajedno s
vlastitim rukopisom knjige o po-

- 72 -
vijesti ilirske, što će reći hrvatske, nacije. Bila je ta predsmrtna ţelja vaţan
dokument o novoj i ojaĉanoj narodnoj svijesti koja je naciju i svoj vlastiti jezik
poĉela sve više osjećati kao spremnik velike duhovne snage. Isti je osjećaj na
poĉetku 17. stoljeća bio prisutan i u drugim europskim sredinama.
Pod tri strane vlasti - turskom, habsburškom i mletaĉkom, sa slobodnim
Dubrovnikom i s posve ritualiziranim Saborom, ulazi Hrvatska u posljednju fazu
ranoga novovjekovlja. Hrvatima je ostalo da se pozivaju na starinu i da ţude kako
će jednom prevladati nametnute geopolitiĉke granice. Hrvatska knjiţevnost toga
doba svoje granice konstituirat će tako što neće samo voditi raĉuna o planinama i
rijekama, niti o Turcima i o Vatikanu, nego će više od svega vjerovati u stvarnost
izgovorene i napisane rijeĉi. Utopija bila je pravi odgovor ljudi koji su se našli
izmeĊu zaraćenih i nikad sitih carstava. Lirika i povijest njima su bile najvaţnije
oruţje. Uz to, oni su usred baroknog titanizma otkrili samoću, a svoj identitet kao
razliku. Jednako kao i Francuzi, i oni su mogli citirati Richelieua koji je rekao da
nikada nije bilo nekog rata protiv Francuske a da Francuzi nisu bili i na
neprijateljskoj strani. U tom aforizmu bilo je mjesta i za tuţnu stvarnost Hrvatske
koja je u 17. stoljeću imala samo susjede, i koja zbog tih susjedstava dugo nije
imala vlastitu povijest. Hrvatska je imala svoje povjesniĉare, ponekad i svoje voĊe,
imala je svoje dramatiĉare i svoje epiĉare. Sve više imala je one koji su njezinu
povijest prepoznavali kao jedinstveni zbroj tuĊih rubova. Zbog spoznaje da je bit
njihova identiteta tek zbroj tuĊih rubova, Hrvati su ĉesto mogli malaksati duhom.
Ipak, otkrivši nepravdu rubnog poloţaja, u oĉaju nisu postali autisti. Dolazilo je
vrijeme sudjelovanja u vlastitoj sudbini kao da je sudbina susjeda. Svjetskost se
na rubu morala graditi kao dio svjetskosti svojih susjeda. Uzburkan je zato
krajolik tadašnje knjiţevnosti. Likovi što defiliraju onodobnim knjiţevnim djelima
jednako kao i tvorci tih tekstova posebno su osjetljivi na stanje svijeta. Ukras je
zajedniĉki nazivnik većini tadašnjih tekstova, tadašnji ukras je na tijelu
knjiţevnosti bio što i vlasulja na vlasteoskoj glavi, što i zastor pred zamraĉenim
kazališnim gledalištem. Sve što se izricalo bilo je potaknuto energijom ingeniuma,
duhom osposobljenim da uspostavlja ĉvrste veze izmeĊu udaljenih rijeĉi i slika,
pojmova i zvukova, znaĉenja i stvari. U knjiţevnim tekstovima rijeĉi su se
dovodile u neoĉekivane odnose, multiplicirale su znaĉenja. Knjiţevni postupci
toga doba imaju pandan u jednom tada već svakidašnjem optiĉkom instrumentu, u
dalekozoru. Sprava s kombiniranim zrcalima i lećama zamijenila je ljudima toga
doba razbijena ogledala renesanse. Dalekozor je dinamizirao zrcaljenja tako što je
u viĊeno unosio promatraĉevu mogućnost pribliţavanja i udaljavanja, i
multipliciranja oĉišta. Knjiţevnost je sve više bila zaokupljena ţivotima pisaca.
Mnogi od njih svojim su suvremenicima bili zanimljiviji od vlastitih knjiţevnih
djela. Njihovi uzbudljivi i pustolovni ţivoti, njihove metamorfoze i duhovna
otvorenost, bolesna sklonost zaĉudnom i ĉudesnom u tekstovima su se ĉitali kao
nerješiv labirint. Njihov prebujan i ĉesto agresivan jezik, njihova uzbuĊenost i
pokajništva nisu imali samo namjeru da zabave ili da zaintrigiraju nego su bili
posljedica stanja što su ga uznemireni duhovi svjedoĉili o knjiţevnosti. Jezikom se
pokušalo pomiriti nepomirljivo, a igrajući se rijeĉima spustilo se prvi put u duboki
zdenac nevidljivih smislova. Najprije se pro-

- 73 -
mijenila hijerarhija osjetila, pa je uho za koje je Luther govorio da je najvjerniji
organ poslušnosti, sada izgubilo primat. Zamijenilo ga je oko koje je postalo
najvaţnijim organom nove i obnovljene knjiţevnosti. Teolozi su rano prepoznali
opasnost oka i njegovu moć da stvara nekontrolirane slike koje su se opasno
pribliţile infantilnom i nesvjesnom. Knjiţevnost je postala opasnom loţnicom
opreĉnih i nesputanih znaĉenja i nad njom će ideolozi bdjeti više nego ikada do
tada. U toj loţnici jezika umnoţile su se slike razglavljena i razudena svijeta.
Na poĉetku hrvatskoga 17. stoljeća stoji Juraj Baraković, pisac koji je oko
nazvao udom najmilijim. Njegov oĉevid hrvatskoga stvarnog i duhovnog
krajolika nosio je do tada nepoznatu dubinu i neviĊenu privatnost. Ugledao
je Baraković arkadiju kojom su i dalje lutale utvare i zlikovci. Pjesnikova
domovina upravo je ulazila u drugo od dva svoja plaĉna stoljeća:
Vidih rezeć strašne zviri,
Vidih vojske gdi se rate,
Vidih orli da se jate, vidih
stada prez pastiri. Vidih karvi
tekuć vire, Vidih ljudi gdi jad
pate, Vidih vitri da val prate,
Skačuć gradu priko miri.
Vidih plačuć sve stvorenje
Vidih ljudi u ţalosti, Vidih
ţivim umorenje, Vidih
martvim tresuć kosti, Vidih
list je i koren je Sahnut s
voćem u naglosti.
Juraj Baraković, bezdomnik i prognanik, autor je knjiţevnoga proroĉanstva
koje se zove Vila Slovinka. Za ovoga pisca knjiţevnost je poĉinjala ondje gdje je
svijet postajao zagonetkom, gdje se mogao prepoznati kao labirint. Vila Slovinka
iz 1614. oniriĉki je ep koji se doima poput prostornoga ĉudovišta. Nalik je
patuljku s udovima diva. Radnja toga neobiĉnog i opseţnog epa donekle je
susljedna opisu pjesnikovih putovanja okolicom Šibenika. Prvom lutanju
posvećeno je osam uvodnih pjevanja u kojima se nadugo raspreda o podrijetlu
pišĉeve obitelji i o Vili Slovinki, bestjelesnoj i ĉistoj. Postupno se prelazi na opis
paklenih sila koje potiĉu Turke na rat, a onda se iznosi obilje nepovezanih i
privatnih asocijacija. Tu se bez ikakvog reda niţu opisi pjesnikove zaljubljenosti,
citiraju se narodne pjesme, iznose ĉudni i posvema alogiĉni snovi, rimuju vlastite
patnje i opisuju susreti sa smrću, opjevavaju samoubilaĉke pjesnikove zamisli,
opisuju susreti s ĉarobnjacima i ĉudnim putnicima. Usred epa nade se pjesnik u
malenoj barci na uzburkanom moru. Kad doplovi do ulaza pakla, do vulkanskoga
grotla, bez ikakve mu se motivacije javi sjena laţnog listonoše što ga je inaĉe prije
sreo. Barakovićeva Vila Slovinka je psihodrama koja se teško moţe povezati sa
zbiljom ĉitatelja. To djelo moţe se ĉitati kao izvještaj o tuĊemu snu. U njemu
nema središnje svi-

- 74 -
jesti pa je ono zbirka fragmenata koji su povezani tek na pozornici pišĉeva sna te
ih se jedino moţe ĉitati kao zavirivanje u tuĊi san. Ipak, uza svu fluidnost, tekst
Barakovićeve Vile Slovinke smješten je u samo središte onodobnih zamisli o
potrebi osloboĊenja balkanskih kršćana od Turaka. Vila nije samo ep o lutanju
osamljene duše nego i pjev o teškoj hrvatskoj stvarnosti, ona je ep o rasutoj baštini,
rasuti teret jeziĉnoga zaborava, prisjećanje jezika koji makar neuvjeţban iznosi
prodoran pogled na jadnu geopolitiĉku stvarnost Juţnih Slavena na granicama
Turskog carstva. Po nekoj višoj logici pisac ove slavenske vizije bio je pokopan
1628. u rimskom Svetojeronimskom zavodu, na najenergiĉnijem mjestu tadašnje
hrvatske geografije, usred najveće koncentracije onodobnog slovinstva. Juraj
Baraković, bezdomnik i tvorac goleme tuţaljke za izgubljenim domom, uvjerljivo
ali po sjećanju pjevao je buduću apokalipsu. On je u teksturu hrvatske
knjiţevnosti unio privatnost. Spomen-ploĉu na Barakovićev rimski grob postavio
je Ivan Tomko Mrnavić, knjiţevnik i biskup koji je bolje od većine suvremenika
shvatio presudnost Barakovićeva osluškivanja slovinstva. Mrnavić je rano shvatio
da ako se koncentrirano osluškuje kriza Turskog carstva, moţda bude moguće
pronaći kljuĉ za teško pitanje kršćana u tom sve tamnijem vilajetu. Sukob Poljaka s
Turcima kod Hoćima 1621. te nasilna smrt sultana Osmana znaĉili su za
Mrnavićev naraštaj najavu boljih dana. Bosanskog podrijetla, Mrnavić je ĉitavog
ţivota izvodio, u skladu s mitomanijom svojega doba, nebulozne teze o vlastitu
plemićkom podrijetlu. Nalazio je svoje obiteljske veze s Korvinom i
Skenderbegom, Nemanjićima i Mrnjavĉevićima. Kao sedamnaestogodišnjaka
poslali su ga, 1597., iz šibenskoga sjemeništa na studije u Rim. Povjerenje je
opravdao pa je kasnije postao zagrebaĉkim kanonikom i titularnim bosanskim
biskupom. Njegove ugarske vizitacije, posjeti Zagrebu i veze s bosanskim
franjevcima nisu bile pozitivno tumaĉene u Veneciji ĉiji je graĊanin ovaj
Šibenĉanin zapravo bio. Mrnavić je jedan od onih što su s pomnjom proĉitali
Orbinijevo Kraljevstvo Slavena i bio je jedan od najrealnijih ĉitatelja te knjige.
Prvi je u krugu rimskih katoliĉkih obnovitelja naslutio da je za budućnost Balkana
vaţnije povezivati hrvatski sjever i jug nego odlaziti u daleku Ukrajinu i Rusiju.
Mrnavić je uoĉio punu vaţnost habsburških i mletaĉkih posjeda za osloboĊenje
Slavena u Turskom carstvu. Shvatio je da je sloga Bugara, Srba, Bosanaca i
Hrvata kljuĉ uz pomoć kojega se inaĉe "nejaci narodi" mogu suprotstaviti turskoj
sili. U tom duhu je napisana njegova drama o smrti turskog sultana Osmana,
objavljena 1631. Kroz pet ĉinova i više od pet tisuća stihova niţe Mrnavić
razvuĉene dijaloge u kojima optuţuje vladare koji ne raspoznaju ţelje i osjećaje
svojih podanika. Bio je zagovornik drţavnog racionalizma i blizak suvremenim
teoretiĉarima prosvijećene monarhije, a u svojoj Osmanšćici poznavao je i
dramaturgiju isusovaĉkih kraljevskih tragedija. Bio je paţljivi ĉitatelj Marka
Marulića pa je u poemi Ţivot Magdalene od knezova Ţirova, koja je tiskana 1626.,
htio napisati neku novu Juditu. U toj poemi nade se najboljih reĉenica što ih je
Mrnavić napisao ali je u njoj najvidljivije pišĉevo domoljublje i deklaracija da
pjeva o hrvatskoj udovici i o rasuću hrvatske domovine. Djelo o Magdaleni tek
je skromni pandan Marulićevu epu, slabašno i popraćeno sasvim suvišnim
pišĉevim aluzijama na vlastitu biografiju i vlastitu majku. Od ten-

- 75 -
loških spisa saĉuvano je jedno Mrnavićevo tumaĉenje Nauka krstjanskog
izraĊeno po standardnom Bellarminovu priruĉniku. Tu knjigu namijenio je pisac
bosanskim misionarima i ona je, zajedno s Ritualom rimskim Bartula Kašica,
odigrala vaţnu ulogu u nepismenim sredinama balkanskog zaleĊa. Imao je
Mrnavić istanĉani osjećaj za narodni jezik pa je tako iskušao neke od najvaţnijih
ţanrova buduće knjiţevnosti. MeĊu njegovim stihovima izdvaja se snaţna poema
o Kristu na Golgoti naslovljena Protuzenje pokornika koja, uz ambiciozni kraći
ep o poboţnoj rapskoj udovici Magdaleni i aktualnu dramu o pogibiji turskog
sultana Osmana, zaokruţuje njegov potpuno promišljeni knjiţevni opus. Bio je i
u svojemu radu i u ţivotu kontroverzan. Njegovi povijesni spisi pisani su
nemarnim latinskim jezikom, puni su pretjerivanja ali su sasvim u skladu s
temperamentom ovoga snaţnog ĉovjeka koji, iako je sumnjao u odluke moćnih,
nije poput svojega vršnjaka Markantuna de Dominisa krenuo putevima pobune.
Svoju veliku energiju okrenuo je zbilji domovine kojoj je ponekad nespretno
naslutio budućnost. Pokopali su ga 1637. u istoj onoj rimskoj crkvi gdje je
upravo on ĉitavo desetljeće prije podigao spomen-ploĉu svojemu blizniku Jurju
Barakoviću. Razlika meĊu njima bila je u tomu što Ivanu Tomku Mrnaviću
nakon smrti nije imao tko postaviti nadgrobnu ploĉu pa je ona Barakovićeva
nadalje ostala jedinim spomenikom obojici.
Godine 1563., iste one kad su u Rimu bili proglašeni zakljuĉci Tridentinskoga
koncila, rodio se u Bosni Matija Divković. Provedbi tih koncilskih zakljuĉaka
Divković je, u najosjetljivijem prostoru tadašnje Europe, posvetio ĉitav svoj
ţivot i sav svoj nemali knjiţevni talent. Dobro je poznavao latinski i talijanski
jezik a sve svoje knjige napisao je u razdoblju izmeĊu 1609. i 1615. dok je bio
kapelan u Sarajevu i dok je ţivio u samostanu u Kreševu i Olovu. Knjige su mu
preradbe i kompilacije tuĊih knjiga i tekstova, pri ĉemu su neke srednjovjekovne
provenijencije, ali ima i onih iz aktualne knjiţevne ponude katoliĉke obnove.
Odmah nakon svojega prvog katekizma, knjige nazvane Nauk krstjanski koju je
objavio 1611., napisao je i Sto čudesa aliti zlamenja, a onda je 1616. objavio svoj
drugi mali katekizam koji je doţivio golemu popularnost i u koji su bila ukljuĉena
mnoga djela iz starije hrvatske knjiţevnosti, izmeĊu ostalog jedna verzija
Vetranovićeva Posvetilišta Abramova. Najviše knjiţevno i najutjecajnije
Divkovićevo djelo jesu njegove Besjede. Bio je pisac posljednjih stvari,
najavljivaĉ posljednje epohe svijeta. Svoje suvremenike opisuje u osvit
Apokalipse, uvjerava ih da im govori u predveĉerje Posljednjeg suda. Bosanskom
je nepismenom puku opisao grijehe i pokore, smrt i vjeĉnu muku, radost i
milosrĊe, i sve to s nevjerojatnom lakoćom i uravnoteţenošću onoga koji zna da
naplata dolazi tek nakon patnji. Njegove priĉe o ljudima koji su nakon smrti bili
osuĊeni zbog naoko nevaţnih grijeha, njegove priĉe o ţeninoj krhkosti dio su
originalne bosanske ljudske komedije koja se Divkovićevom zaslugom
reproducirala oko ondašnjih balkanskih ognjišta. Divković je tiskao svoje knjige u
Italiji, i to bosanskom ćirilicom, pri ĉemu je za svoja izdanja sam dao saliti ta
inaĉe rijetka slova. Njegov jezik temeljio se na govornim obiljeţjima pišĉeva
zaviĉaja ali je u mnogim rješenjima teţio i prevladavanju lokalnih granica. U
prozama Divkovićevim kao da sve gori.

- 76 -
U njima se najĉešće spominje vatra. Ona je piscu i njegovim licima stalni pratilac,
ona je svojim sjajem svijetlila u raju, ali je plamtjela oko ljudskih tijela u paklu.
Svijetlila je i ondje gdje su nastajali pišĉevi knjiţevni tekstovi, oko ognjišta. Tu su
se zaĉinjale priĉe što ih je Divković ukljuĉio u svoje knjige, uz oganj i u ĉudu
jezika priĉalo se tu o posljednjim stvarima, plašilo se utvarama i vješticama,
zmajevima i Turcima, poţarima i nasilnicima. Tek kad bi se ugasila vatra u
ognjištima siromašnih bosanskih domova, prestajao bi sav ĉar Divkovićevih priĉa.
Još su danas tajnovita vrela njegovih priĉa, njegove frazeologije i sintakse,
zaĉudno je njegovo jeziĉno umijeće. Nije moguće racionalno objasniti
intelektualizirani Divkovićev leksiĉki fond, nije lako razumjeti podrijetlo njegova
savršenoga jeziĉnog ritma. Njegovi tekstovi su i danas najbogatiji frazeološki
laboratorij doba u kojemu je utemeljen knjiţevni rad bosanskih franjevaca koji je
pridonio širenju tek kasnije definitivno odabranoga standardnoga jezika hrvatske
knjiţevnosti. U krugu najšireg ĉitateljstva stekao je Divković popularnost koju je
moguće usporediti jedino s Marulićevom ili Karnarutićevom. Stil njegovih
parabola i pripovijesti nasljedovali su stoljećima, i to ne samo na leksiĉkoj razini
nego još više u onom za Bosnu karakteristiĉnom usporenom ritmu
pripovijedanja. Pisao je Divković za sredinu koja nije imala knjiţevne elite ali je
rimskim birokratima obavio posao o kojemu su oni mogli samo maštati.
Ostavljen na rubu svijeta, podizao je temelje zgradi kojoj su u Rimu već mislili da
zidaju krov. Sagradio je temelje bosanskoj multikulturalnosti tako što je izabrao
njezino svima vidljivo buduće stanje. Pronašao ga je u jeziku i zato nije imao
potrebe za politiĉkim deklaracijama. Ĉudo jezika bilo je njegov glavni posao.
U vremenu u kojemu su zauvijek išĉeznuli humanistiĉki vaganti i klerici
sveznalice franjevaĉke škole koji se nisu mogli prilagoditi kulturi modernih
gradova, bile su bliţe seoskim sredinama. U istom vremenu kad franjevci
zapoĉinju svoj kulturni i vjerski rad u seoskim pustošima Balkana, urbani
isusovci zapoĉinju sustavno obrazovanje gradskog stanovništa. U prvim
desetljećima 17. stoljeća njihovim su kolegijima i školama lokalne vlasti još
uvijek pruţale stanoviti otpor i u mletaĉkoj Dalmaciji i u Dubrovniku, ali su zato
isusovci vrlo rano naišli na toplo gostoprimstvo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i
Zagrebu. Ondje su osnovali posve internacionaliziranu školsku mreţu u kojoj su
radikalno odbacili srednjovjekovnu podjelu na trivium i quadrium. Uĉenike su
podijelili prema razini i dobi na razrede, uveli su strogi kazneni sustav prisile ali i
nagrada, u škole su vratili vjeţbe pamćenja, afirmirali su glasno izgovaranje
nauĉenog, a osim latinskog uveli su još i studiranje jezika sredine u kojoj je škola
djelovala. Stvorili su i uĉiteljski zbor kao ĉvrsti kolegij koji je i danas ostao u
temelju svih boljih zapadnih koledţa. U kontinentalnoj Hrvatskoj, a nešto kasnije
i u juţnim krajevima, stvorili su idejnu platformu nove škole. U tim školama nisu
zanemarili ni radni, danas bi se reklo trţišni aspekt, pa su vrlo brzo našli
zajedniĉki jezik s gradskom upravom ali i s kraljevskom i banskom vlašću.
Svjetovni moćnici zajedno s isusovcima pokušavali su pronaći financijske resurse
kako bi nova škola zadobila potrebnu autonomiju, postala u sebi zatvoren sustav
koji bi se mogao dalje sam razvijati. U Zagrebu koji se od sedamnaestog stoljeća
postupno pretvarao u hrvatsko kulturno i admi-

- 77 -
nistrativno srediste upravo je novi jezuitski kolegi) bio mjesto iz kojega su se
artikulirala bitna pitanja kulturne strategije. Identitet Zagreba kao hrvatskoga
središta nastajao je izmeĊu beĉkoga i budimskog dualizma, formirao se u velikoj
blizini turske Bosne i u velikoj jeziĉnoj blizini Dalmacije. Tom identitetu bitno su
pridonosili jezuiti i njihov zagrebaĉki kolegij jer su kod svojih gojenaca, osim
uobiĉajene mjere internacionalnog, znali razviti i osjećaj prema vrijednostima
naTodnog jezika, domaćih obiĉaja i zaviĉajnog krajolika. Jedan od prvih
zagrebaĉkih školnika bio jer Stjepan Glavaĉ koji je sredinom 17. stoljeća svojim
predavanjima otvorio filozofski studij u Zagrebu i koji je, osim što je s katedre
predavao doktrinarne predmete, našao energije da na konju obiĊe sve hrvatske
krajeve, da zabiljeţi imena aktualnih i srušenih utvrda, napuštenih i tek osnovanih
naselja, rijeka i dolina na turskoj i na habsburškoj strani, a sve kako bi izradio
zemljovid banske Hrvatske. Isusovci su u Zagrebu svojim glavnim zadatkom
smatrali borbu protiv širenja protestantizma, a kako je on bio najviše proširen u
Ugarskoj, tako je njihova djelatnost bila blagotvorna jer je neizravno suzbijala
madţarske utjecaje koji su prodirali u Hrvatsku preko Drave. U doba kad su
hrvatski banovi pisali na madţarskom, djelatnost isusovaca u Zagrebu stvorila je
toliko potrebnu ravnoteţu izmeĊu dvaju susjednih naroda, ravnoteţu koja će
postati vaţnija u kasnijim zbivanjima, a osobito u doba protubeĉke pobune što ju
je sedamdesetih godina vodio Petar Zrinski. Isusovci su u Zagrebu djelovali
molitvenim knjigama i pjesmaricama ali još više kazališnim predstavama i
izloţbama. Tako su oni već 1608. bili u stanju organizirati, u ono doba vrlo
zapaţenu, izloţbu studentskih likovnih radova. Isusovci su u zatucani Zagreb
unijeli mnogo potrebnog racionalizma pa nije suvišno spomenuti kako je upravo
zbog njihova djelovanja jedna preljubnica, koju su u Zagrebu 1610. trebali poslati
na stratište, bila spašena. Najzanimljivija literatura što su je proizvodili zagrebaĉki
isusovci saĉuvana je u njihovim kronikama koje se danas mogu ĉitati i kao
svojevrsni društveni roman. Jezuitski su kroniĉari uţivali u notiranju
proturjeĉnosti, oni su u svojim tekstovima opseţno izvještavali o poplavama i
poţarima, ispisivali gradske anegdote koje se još i danas mogu ĉitati s uţitkom i
vedrinom.
Nisu, naravno, svi tragovi isusovaĉke poetike bili školniĉki kao u Zagrebu. Na
otoku Braĉu su tako nastala na razmeĊu stoljeća dva vrlo zanimljiva dramska
opusa koja su se bitno inspirirala naukom jezuitskih kazališnih teoretiĉara. U
vrijeme moćnog biskupa Petra Cedulina koji je u Rim poslao vaţan politiĉki
memorandum o stanju vjere i duha na Balkanu, djelovala su na Braĉu dva
dramska pisca, i to Juraj Ţuvetić, pisac moćnoga Suda pokonjeg, i Sabo
Mladinić, autor ĉitavog niza poboţnih i ponešto retrogradnih prikazanja o
svecima. Ţuvetićev Sud pokonji, koji je izraĊen na temelju slavne drame Christ
Iudex Stefana Tuccija, otvara se prologom Crkve i molbama koje sveti oci
upućuju Kristu kako bi okonĉao patnje i smutnje svijeta. Krist ih posluša, ali u
braĉkoj drami, kao što je bilo kazano i u jednom proroĉanstvu, odluĉi se da na
neko vrijeme preda vlast Sotoni i njegovu namjesniku Antikristu. Ta okolnost
otvarala je jednu od najvećih eshatoloških drama, otvarala je sukob izmeĊu Isusa
i Antikrista. Prikazani scenski svijet postaje tako moderna varijanta
srednjovjekovnih pri-

- 78 -
kazanja, drama agresivna i otvorena pitanjima i sumnjama, drama kakvu je
tadašnja isusovaĉka duhovnost postavljala pred svoju elitnu publiku. I dok je
Ţuvetić stvorio tekst vrlo visokoga intelektualnog naboja i ponudio ga dosta
zaostaloj braĉkoj sredini, dotle je Sabo Mladinić, roĊen 1563., toj istoj sredini
posvetio, razini publike primjerenije, Prikazanje navišćenja pričiste divice Marije.
Tu dramu o Isusovoj majci Mladinić je pretvorio u dramu Marijina muţa Josipa.
Novozavjetni Josip u tom prikazanju svojom scenskom dvostrukošću kao da je
nešto posudio od Plautova Amfitriona pa mu ni u jednoj sceni nije baš posvema
jasno kako to da je on Marijin muţ i kako to da nije i otac njezina djeteta. Josip u
Mladinićevoj drami muĉenik je nutrine ali je i pobjednik te nutrine, tako da na
kraju Marijin zaruĉnik postaje njezin rob, ali i onaj koji zajedno s njom nosi teret
tajne. Mladinićeva drama jest priĉa o paradoksu vjerovanja, kao što je Ţuvetićevo
metafiziĉko prikazanje Isusova suĊenja još jedno propitivanje posljednjih dana
ĉovjeĉanstva. Oba braĉka dramatiĉara, premda u rubnoj sredini, pokazala su vrlo
dobro poznavanje aktualnih dramaturških kretanja pa su na svoj naĉin pomogli u
općem isusovaĉkom nastojanju da se na sceni dramatizira teologija i da joj se u
prostoru scene, ali i u knjiţevnim tekstovima, dade tijelo. Ţuvetić je umro već
1607., a Sabo Mladinić 1620. što je bilo upravo one godine kad je na obliţnjem
Hvaru vlastelin Marin Gazarović zapoĉeo pisati niz netipiĉnih, maskiranjem i
tjelesnošću zaokupljenih, poboţnih prikazanja. Bile su te drame svojevrsni laiĉki
pišĉev odgovor kleriku Mladiniću. RoĊen na Hvaru 1575., Marin je Gazarović
odabrao Vis za svoje najmilije boravište. Na taj je otok smjestio i radnju svoje
drame Murat Gusar u kojoj je, nazivajući naslovnog junaka vlastitim inicijalima,
ponašio tada aktualnu talijansku dramu // corsaro Arimante Lodovica Aleardija.
Premda nije dirao u Talijanovu dramaturgiju, ostvario je Gazarović u tekstu
pravu eksploziju stihovnih oblika. Ima u Muratu Gusaru osmeraca i
dvanaesteraca, ima i deseteraca u tercinama, stihova s jedanaest i trinaest slogova,
a ima u hrvatskoj dramskoj knjiţevnosti do tada nepoznate muzikalnosti. U
raznolikim je stihovima napisana i Gazarovićeva komedija Ljubica, tiskana 1623.
kad i Murat Gusar u Veneciji. Od Ljubice se saĉuvao samo djelić iz kojega se vidi
da je i u ovom tekstu pisac eksperimentirao s brojnim dijalektima što su ih
govorila lica, a on poznavao. Osim ovih dviju drama sa svjetovnim temama,
napisao je Marin Gazarović i tri prikazanja s religioznim temama koja sva
odreda pokazuju da je i ovaj pisac bio dobar poznavatelj tada dominantne
isusovaĉke kazališne poetike. Kroz sofisticirani i samo prividno puĉki kazališni
svijet defiliraju svrgnute i progonjene kraljice; to je svijet u kojemu se vojnici što
ĉuvaju Isusov grob zovu Grizilo i Sveizija, u kojemu dvorske spletke uzrokuju
progone nevinih, i to je scena na kojoj ljudi prodaju duše Ċavlu samo da bi se
domogli djevica. Gazarović je autor i jednoga prikazanja o svetoj Guljelmi
ugarskoj kraljici, u kojoj se prikazuju nedaće kreposti te kćeri engleskog kralja i
ugarske kraljice koja je svojega supruga potaknula da ode u Svetu zemlju ali je
onda, dok je on odsutan, napastvuje njegov zloĉesti brat. Najuspješniji od svih
Gazarovićevih dramskih tekstova je Prikazanje ţivota i muke sv. Ciprijana i
Justine, napisan 1631., u kojemu se prikazuje kako su Ciprijan i Arkadije prodali
duše vragu da bi im ovaj

- 79 -
pomogao da obljube djevicu Justinu. U drami sudjeluju davli ţivopisnih imena,
koriste se magijskim metamorfozama pa se tako Arkadij pretvara u pticu kosa ne
bi li zaveo Justinu. Na koncu je Ciprijan, koji se zbog Justine sav uspali, odluĉio
pokajati se pa se od ljubavnika u ĉas pretvori u biskupa kojega pogani, zajedno s
Justinom, u epilogu drame muĉki ubiju. U svojim hvarskim i viškim osamicama
Marin Gazarović stvorio je sloţen dramski opus. Pišĉev pokušaj da skupi
pjesniĉku gradu za idealni rjeĉnik hrvatske knjiţevnosti dovodi ga u vezu s Petrom
Hektorovićem jer je Gazarović, poput svojega starijeg sumještanina, poţelio
inventarizirati jezik zaviĉaja. On je bio i lirski pjesnik, pisac pregršt vrlo uspjelih
ljubavnih pjesama i napitnica u kojima je anakreontski razbludnik, onaj koji
istodobno poziva na vino i ljubav, na pijanstvo i na smrt. Opjevao je i jedan
posteljni boj parodirajući ratnu liriku, a u povodu smrti svoje kćeri Petronile
ispjevao je ganutljivu elegiju, pokazujući i tu da je ovladao većinom tadašnjih
hrvatskih pjesniĉkih oblika. Bio je pisac koji nije ponavljao druge, a kad je
prevodio talijanske suvremenike, radio je to s uvjerenjem da stvara sasvim
izvorne hrvatske tekstove. Bio je najznaĉajniji dramski pisac u prvim
desetljećima 17. stoljeća.
Gazarovićev vršnjak Ivan Franjo Biundović, koji se poslije proslavio viteškim
romanima, nije u svojemu hvarskom zaviĉaju ostavio ništa osim krsnog lista.
RoĊen 1573., u Veneciji je studirao pravo a poslije, dok je u tomu gradu bio
predstavnik hvarske puĉke skupštine, oduševio se za ideje protestanata i
anglikanaca te je postao agent u sluţbi engleskoga kralja. Svoje špijunsko vatreno
krštenje imao je ovaj Hvaranin u Parizu gdje je za interese engleskog
veleposlanstva obavio niz kontakata. U Mletke se vratio s naramkom heretiĉnih
knjiga i ondje ušao u izravnu sluţbu engleskog politiĉara Henryja Wattona koji je
i sam bio pjesnik i koji je jednom zapisao ono što je Biundović kasnije mnogo
puta ponovio: da je "diplomat, zapravo, dobar ĉovjek koji je poslan u inozemstvo
da laţe za dobro svoje zemlje". Biundović nije imao domovine i za njega, koji je
zrelost proţivio na engleskom dvoru, a starost uzgajajući ruţe u Švicarskoj, moglo
bi se reći da je svoju domovinu izmaštao u mediteranskim svjetovima svojih
viteških romana. Njegov knjiţevni prvjenac je Eromena, pustolovni roman
objavljen 1624.; druga knjiga Donzella desterada pojavila se tri godine kasnije, a
posljednji dio trilogije, roman Coralbo, objavljen je 1632. i pripovijeda priĉu o
kraljeviću koji se u rodnoj Arabiji, poput samog pisca, pobunio protiv tradicije, a
onda kao trinaestogodišnjak, jednako kao Biundović, napustio zaviĉaj i nastavio
studij u stranim zemljama. I doista, taj roman o lutalici Coralbu autobiografska je
priĉa i svojevrsna oporuka knjiţevnika koji je za ţivota bio jedan od najslavnijih
romanopisaca i kojemu su sve romane preveli na većinu tadašnjih europskih
jezika. O špijunskim poslovima Biundovićevim zna se mnogo, ponekad i
nevjerojatno mnogo ako znamo da se tu radilo o manje-više tajnim poslovima. Bio
je Biundović ĉovjek velike energije, nesputan kad je vodio politiku u podzemlju,
kad je sprjeĉavao urote i ratove, opstruirao kraljevska vjenĉanja i atentate. Veći
dio ţivota ovaj autor triju romana i jedne dobre i objektivne povijesti engleskih
graĊanskih ratova proţivio je na brodovima i u koĉijama, na cestama i u dvorskim
hodnicima. Radnje njegovih romana smještene su na idiliĉne i zaĉarane otoke oko
kojih se potapaju brodovi i

- 80 -
plove opasni i lako zaljubljivi gusari, mimo kojih brode prerušene princeze i
vitezovi, kruţi mnoštvo zarobljenika i vojnika koji svi kao na vrtuljku prolaze tim
romanima nevjerojatnom brzinom. Malo je ideologije u Biundovićevim
romanima jer za nju ni pisac ni likovi nemaju vremena, ali je zato u digresijama
pohranjeno mnoštvo moralistiĉke grade o vlasti i vladanju. U svojemu prvom
romanu o progonjenoj djevojci, Biundović je opisao ratobornoga ilirskog kralja
Ormonda koji je bio slobodoljubiv pa je svojoj zemlji podario vlastitu vojsku i
slobodu, ali im je, kao da je ĉitao onodobne vatikanske memorandume, postavio
sasvim lingvistiĉki zahtjev, a taj je bio da nauĉe svoj ilirski jezik i da ga prenesu
potomcima. Na koncu se ostarjeli Ormondo, umoran od galantnih epizoda, vraća
na rodni otok koji se u romanu, ne sluĉajno, zvao Faria a gdje su mu se nudili svi
uvjeti ugodnog ţivota. Biundović se na svoj rodni otok nikad nije vratio. Bio je
pisac kojemu je egzil bio prirodno stanje, pisac koji je meĊu onodobnim Hrvatima
bio najveći lutalica, autor koji se i romanima a i u ţivotu ne jednom ogriješio o
zakone fizike i biologije. Ima, naime, dokumenata koji, ako bismo im vjerovali,
potvrĊuju da je u jednom danu boravio na tisuće kilometara udaljenim mjestima.
Ivan Franjo Biundović, kojega talijanska povijest knjiţevnosti pamti po prezimenu
Biondi, bio je jedan od najenergiĉnijih ljudi svojega doba, bio je, kako je sam volio
reći, pomalo filozof, ali više od svega osjetljiv ĉovjek koji je pod maskom
dvorjanina osjećao muĉninu i koji je mir našao tek u svojim knjigama. Potkraj
ţivota objavio je u više svezaka veliku Povijest graĎanskih ratova (1637. - 1644.)
u kojoj je pokazao svoj izvrstan osjećaj za sintezu. Bila je to knjiga u kojoj je u
osvit engleske revolucije zagovarao apsolutistiĉku monarhiju. Bio je povjesniĉar
kojemu je bila strana nacionalistiĉka egzaltacija, pisac zvuĉnih reĉenica i
kozmopolit koji je o domovini ostavio mnoštvo dirljivih stranica.
London je obiljeţio još jednu tadašnju biografiju - obiljeţio je ţivot
nemirnoga Rabljanina Markantuna de Dominisa. Bio je to jedan od hrvatskih
anĊela što su pali s tadašnjega rimskog neba. Toga senjskog biskupa i splitskog
nadbiskupa, jedno vrijeme primasa Crkve dalmatinske i hrvatske, izbezumio je
vatikanski imperijalizam, uveo ga je u krug pobunjenika protiv papata kojega su
on i njegov istomišljenik Venecijanac Paolo Sarpi nazivali totato. De Dominis,
koji je roĊen 1560., bio je više od jednog desetljeća nadbiskup splitski, ali je
posljednji dio svojega ţivota proţivio u londonskom egzilu, kao pristaša
anglikanstva, vatikanski heretik omraţen u Engleskoj koliko i u rimskoj kuriji.
Bio je de Dominis zagovornik ekumenizma, jedan od najiskrenijih koji je u
Hrvatskoj ikad ţivio. On je autor ĉitavog niza prirodoslovnih knjiga, inovator u
podruĉjima optike, ali i pisac desetosvešĉane knjige De republica ecclesiastica,
koja je sigurno jedan od najkritiĉnijih i najbolje argumentiranih polemiĉkih
obraĉuna svojega doba. Bio je ĉovjek ţestoke naravi i dubokog uma. Ţivot je
završio u vlaţnoj ćeliji tvrĊave Sant1 Angelo u Rimu, ĉekajući ondje konac
inkvizicijskog procesa. Presudu nije doĉekao jer je umro 1624. prirodnom
smrću, prije presude koja bi ga ionako odvela na stratište. Toga hrvatskog
teologa, politiĉara, prirodoslovca, filozofa i knjiţevnika njegovi rimski tamniĉari
nisu ni pokopali nego su pustili da mu najprije strune leš pa su mu onda portret i
knjige, što ih je

- 81 -
 sa sobom u Rim donio iz Londona, zapalili na Campo dei fiori, istomu onom
trgu gdje je dva desetljeća prije izgorio Giordano Bruno. Tako je na tomu
neslavnom mjestu izgorio najslavniji Slaven toga vremena, ĉovjek kojemu su
Englezi posvećivali rugalice i dramske tekstove, ĉovjek ĉije su se kritike bojali u
Rimu jednako koliko i na mnogim europskim dvorovima. Na svojemu ţivotnom
djelu o Crkvenoj drţavi radio je dvanaest godina i u toj knjizi zagovarao jedinstvo
svih kršćanskih Crkava, dokazujući da Rimska crkva nije i ne moţe biti
univerzalna, da papa nema prava na primat te da svoju vlast treba prenijeti
biskupima jer su oni jedini nasljednici apostola. De Dominis je dokumentirano
poricao crkvenoj vlasti pravo svjetovnog upravljanja, zagovarao je mir meĊu
narodima, propovijedao je toleranciju. De Dominis je pripadao onima koji su
vjerovali da su upravo oni, jer su i sami pripadali visokoj crkvenoj hijerarhiji,
pozvani da se u okviru njezinih ustanova odupru autoritarizmu. Njemu su
moralna pitanja bila u središtvu svakoga javnog djelovanja i po tomu je vrlo
moderan ĉovjek. Njegova zalaganja za ujedinjenu Europu, njegov govor protiv
ratova nisu u neskladu s nemirnom turskom granicom što ju je doţivio u Senju i
u Splitu gdje je upravljao Crkvom. Borbu protiv Turaka i evandelizaciju
balkanskih kršćana smatrao je sekundarnim pitanjima jer je za njega primarna
bila europska sloga. Tek kad bi se ona ostvarila, bilo je, prema de Dominisu,
moguće rješavati probleme turske drţave na istoĉnim europskim granicama. Pri
kraju ţivota de Dominis je, boreći se za vlastiti ţivot, objavio nekoliko
pokajniĉkih spisa. Birokrati su ga prisiljavali da neke svoje starije reĉenice protiv
pape preoblikuje. Pokajniĉka mu je poslanica O vjerskom miru iz 1622., koja je
nekom vrstom umjerene apologije vlastitih postupaka, a još je izravnija knjiţica
u kojoj objašnjava odluku o svojemu povratku iz Engleske. Poniţavali su ga tako
da se morao braniti vlastitim reĉenicama, da se morao opravdavati zbog nekoć
izreĉenih mišljenja. Dogodilo se da je u tamnici muĉen onaj koji je iskrenije od
drugih maštao o crkvenom miru kao mogućemu miru meĊu drţavama. Slomila
ga je, doduše, i vlastita neobuzdanost ali i teţina vremena koju usamljen nije
mogao podići na ramena. Bio je od onih ljudi koji s lakoćom izazivaju zavist
okoline, od onih koji ne znaju štedjeti ni sebe ni druge. Bio je moralist premda su
ga optuţivali da misli samo na sebe, bio je vizionar pa se i danas jasno vidi da je
pogriješio samo u tomu što nije obraćao pozornost sitnicama.
Dok su se u mletaĉkim krajevima u prvim desetljećima 17. stoljeća pojedini
pisci javljali sporadiĉno, a njihova djela bila više ekscesom nego organiziranom
djelatnošću, dotle je u slobodnom Dubrovniku sve više sazrijevala knjiţevnost
koja je koliĉinom, ali još više svojom kvalitetom, nastavila dosege renesanse da bi
onda u opusima Ivana Gundulića, Ivana Bunića i Junija Palmotića sazrela do
svojih vrhunaca. Najava toga zlatnog razdoblja dobro je vidljiva u teĉnim i
inovativnim stihovima Horacija Maţibradića. Ţivotne su nedaće
marginalizirale toga darovitog lirskog pjesnika. Bio je izvanbraĉni sin
pjesnika Maroja Maţibradića, a roĊen je 1566. Majka mu je bila sluškinja u
oĉevoj kući pa je pristala sina roditi u Veneciji kako bi se smanjila dubrovaĉka
ogovaranja. Horacije Maţibradić, poput Saba Bobaljevića, jedan je od prokletih
pjesnika onoga
doba. Vlasti su ga stalno imale na oku jer je bio optuţen zbog ubojstva jednog
plemića. Taj pjesnik velike energije, autor je rastrzanog opusa u kojemu ima niz
najljepših ljubavnih hrvatskih stihova onoga doba. Njegova se Laura zvala
Marija i bila je udovica, doduše posve mlada udovica i pjesniku vrlo privlaĉna.
Toj Mari koja je izrodila mnogo djece i koja je nakon svega još i mlada umrla,
posvetio je Maţibradić većinu svojih pjesama. Medu njima je i jedna prelijepa
trubadurska minijatura o kopreni, o suzama i odlasku u kojoj je akrostih Mari
Oracio i u kojoj se ĉuje rastrgani i uzbuĊeni šapat ljubavnika koji se opraštaju u
nekomu mraĉnom gradskom kutu. U mladosti, Maţibradić je bio trgovaĉki
pomoćnik u Sofiji, zatim pisar na Mljetu, poslije u Cavtatu, a nakon smrti
voljene Mare oţenio se drugi put pa je u dva braka imao trinaestero djece. Nešto
zbog toga, a nešto zbog nepraktiĉnosti, bio je stalno na rubu potpune bijede pa su
brojni njegovi stihovi zapravo apeli Senatu i kolegama meĊu kojima je

- 82 -
najdirljivije pjesniĉko povjeravanje Ivanu Gunduliću. Ako je plemić Ivan
Gundulić bio kralj tadašnje hrvatske poezije, onda je Maţibradić njezin princ.
Kad je 1641. umro, oglasio se tim povodom ĉitav jedan pjesniĉki referendum da
oplaĉe toga cijenjenog ali društveno marginaliziranog ĉovjeka. Maţibradić, koji
je bio marljivi prepisivaĉ starijih hrvatskih pjesnika, pod utjecaj novoga lirizma
došao je najprije modom Tassova Aminte i Guranijeva Pastor fida. Toj modi
Maţibradić je s lakoćom pridruţio pouzdano poznavanje sveukupnoga starijeg
dubrovaĉkog petrarkizma. On je Sigismunda Menĉetića proĉitao na nov naĉin,
odbacio je renesansna zrcala, a u pjesme uveo koprene i velove pod kojim su
opjevane ţene postajale još senzualnije i tajanstvenije. Imaju te pjesme neku
zaĉudnu zadihanost, imaju do tada nepoznatu zvuĉnost, sposobnost da se kroz
samo ovom pjesniku priroĊeni ritam animiraju već otprije poznate sintagme.
Maţibradić je novi lirizam navijestio iznimno novim slikama, ali postizao ga je i
unošenjem povećane privatnosti u svoje stihove, snaţnijom erotskom
aluzivnošću, zvuĉnošću koja se odlikuje vrlo raznovrsnim metriĉkim oblicima i
kombinacijama kraćih stihova. Bio je najsenzualniji pjesnik na razmeĊu 16. i 17.
stoljeća. Senzualna mu je i njegova Jedupka koju je napisao 1636. i u kojoj se
sakrio pod masku vraĉare koja sve znade o zvijezdama i travama. U toj poemi ta
vještica luta svijetom pomaţući ubogima i ugroţenima, luta pokazujući svoje
natprirodne moći. I upravo u tim dijaboliĉnim stihovima iskazuje Maţibradić ţelju
da bude moćan, da on, koji je stalno druge molio da mu pomognu, sada za tren a
pod tuĊom maskom, i u poeziji uzme u ruke sudbinu svijeta. Njegova je Jedupka
saţetak svih prethodnih hrvatskih maskerata, posljednja meĊu njima:
Mogu razbit1 grom u oblaku,
svedrit' nebo, smutit' more, natrag
vratit rieku svaku, polja uzdvignut
\ sravnit' gore, I gdi je propas, da
ni ye u čas.

- 83 -
 Umijem s gradom grad zamesti,
selo s selom da se iz kolje,
i opeta mojom sviesti
sve obratit' na njih bolje,
da su u ţelji
prijatelji.
Horacije Maţibradić bio je najuspješniji kad je svoje ljubavne pjesme šaptao ili
zadihano sricao, ali je najjasniji kad škrtim i toĉnim jezikom govori o nepravdi
siromaštva, kad govori o tomu "da bogat u gori poklikne zvat koga" gora bi s
njime govorila, i to ĉak da u njoj i nije nikoga "a ubog sred puka da vika najveće,
nitko ga ĉut neće". Pjevao o ljubavi ili o uboštvu, izgovarao je tekst svoje
nadmoćne pomirenosti sa svijetom, izgovarao je pomirenost skladnim glasom
koji je ovaj najsiromašniji od svih hrvatskih pjesnika nauĉio daleko od škole, a vrlo
blizu ţivotu. Njegov suvremenik Stijepo ĐurĊević po lakoći s kojom je skladao
stihove vrlo mu je blizak. Taj se dubrovaĉki plemić rodio 1579.; u mladosti je
uĉinio obilje prijestupa pa je pred sud izvoĊen nekoliko puta. Optuţivali su ga
zbog ubojstava, zbog silovanja i nasilja, a u tamnici su ţeljeznim okovima
pokušavali obuzdati njegov vulkanski temperament. Posljednji put bio je
osumnjiĉen 1611. za sudjelovanje u pobuni protiv Turaka, a za interese vojvode
od Savoje. Ta urota koja se trebala dogoditi u Bosni, a operativno joj je središte
bilo u Dubrovniku, doĉekana je u dubrovaĉkom Senatu sa zazorom i smatrala se
direktnim napadom na integritet Republike. OsuĊen zbog sudjelovanja u nekim
vojnim akcijama, pjesnik je prognan iz rodnoga grada, a bilo mu je zabranjeno i
boravljenje u ĉitavom nizu europskih gradova. Progonstvo je proţivio u Napulju,
a kad se vratio u Dubrovnik, sve su mu oprostili pa su ga do smrti 1632. ĉak birali
i na ugledne gradske duţnosti koje su mu zbog plemićke ĉasti pripadale. Za ţivota
ĐurĊe vić nije tiskao stihova, ali se saĉuvalo nešto mladenaĉkih lirskih pjesama u
kojima je oponašao liriku tada kultnoga talijanskog autora Giambattista Marina.
Najvaţnije knjiţevno djelo ĐurĊevićevo je njegova poema Derviš, koja ide u red
najpopularnijih dubrovaĉkih knjiga uopće. Ta poema o smiješnomu turskom
zaljubljeniku u temeljnom tonu podsjeća na stvarno pjevanje onodobnih turskih
derviša u najbliţoj dubrovaĉkoj okolici. Po tradiciji pjesma je nastala za
ĐurĊevićeva tamnovanja u Kneţevu dvoru, a izravni joj je povod bio trenutak u
kojemu su se susreli pogledi zatoĉenika, zaraštenog u bradu i kosu i prljavog, i
lijepe djevojke koja je, kad ga je vidjela, zaustila: "Tko je ovi derviš." Po toj inaĉe
dosta vjernoj priĉi ta djevojka bila je kneţeva kći i doista je poslije postala
ĐurĊevićeva ţena. Uzorak za strofu svoje poeme pjesnik je pronašao u starijih
pjesnika, i to u njihovim šestinama koje su najĉešće unutar dramskih tekstova.
Pjesnikova poema je monolog smiješnoga starog derviša koji "ašikuje" pred
zabravljenim vratima lijepe kaurke. Monolog neuslišanog ljubavnika svojevrstan
je kanconijer petrarkistiĉkih stihova pa se u poemi iznose svi stupnjevi ljubavnog
zanosa, zaljubljenosti i razoĉaranja, bijesa i ljubomore, nemira i pomirenosti. U
svoju poemu ĐurĊević je umetnuo podulji rjeĉnik turskih rijeĉi tako da se na
prvi pogled ona

- 84 -
doima kao tekst u kojemu se na posvema ravnopravnoj razini miješaju dva
jezika, turski i hrvatski. Ali turcizmi i turske rijeĉi ovdje se nikad ne pojavljuju
izolirano nego se poetska strategija s njima gradi na ĉinjenici da se turski izrazi
pojavljuju na mjestu oĉekivanih hrvatskih rijeĉi pa im zamjenjuju znaĉenja ĉak i
kad ih ĉitatelji ne razumiju nego ih pretpostavljaju zbog poznavanja prethodnoga
pjesniĉkog jezika. Đurdevićev Derviš odgovor je na krizu tadašnjih ljubavnih
kanconijera, na njihov istrošeni jezik. U parodijskom postupku ove poeme u
samom njezinu središtu postavljen je zaljubljenik koji, govoreći svoj rastrgani
monolog lirskim glasom, iskazuje realnu emociju civilizacijske usamljenosti.
Derviš govori glasom poludjela starca kojemu su sve uzeli pa mu ostaje samo
neadekvatni ljubavni govor. U Dervišu postoje mnoge šifre i one su kroz stoljeća
otkljuĉavane na više naĉine. U poemi pomiješao je pjesnik i osobe i stilove,
predmete i rijeĉi, relativizirajući u jednom tekstu zbilju i poeziju. To što se u ovoj
dubrovaĉkoj poemi Turĉin prikazuje kao smiješan i neopasan, moţda se i nije
podudaralo s politiĉkim stajalištima ĐurĊevićevim koji je jednom bio prognan iz
svojega grada jer nije vjerovao da su Turci bezazleni i jer je mislio da su
preopasni. Vjeran svojoj naravi i naklonjen kontrastima, Stijepo je Đurdević osim
Derviša i nešto ljubavne lirike, napisao i jednu poboţnu knjigu. U njoj kao da se
takmio s Ivanom Gundulićem dok je prevodio sedam psalama kralja Davida koje
za svoga burnog ţivota nije stigao objaviti nego je to postumno, 1686., uĉinio
dubrovaĉki brijaĉ i pjesnik Petar Bogašinović. Jedino po ĉemu će pjesnik Stijepo
Đurdević biti trajno upamćen jest njegovo duboko jeziĉno i pjesniĉko istraţivanje
koje se i danas s lakoćom prepoznaje u stihovima poeme Derviš, koja je najbolja
komiĉka poema starije dubrovaĉke knjiţevnosti. To je knjiga koju su ĉitali kao
svojevrsni ironijski komentar Osmana Ivana Gundulića jer, u nekoj izokrenutoj
logici, ta dva djela povezuje ĉinjenice što su u oba prikazani Turci i što su u oba
prikazani kao oni koji neadekvatno procjenjuju zbilju; Derviš emocionalnu, a
Osman politiĉku. Ivan Gundulić, pjesnik Osmana, kojega su suvremenici prozvali
Maćica, rodio se 1589. u obitelji Frana i Đive. Otac mu se bavio trgovaĉkim
poslovima i svojega je sina, kad je imao samo tri godine, zbog nekih financijskih
transakcija emancipirao od obitelji. Bio je to jedan od rijetkih uzbudljivih
dogaĊaja u inaĉe sasvim mirnom ţivotu najslavnijeg pjesnika što ga je Dubrovnik
ikad porodio. Školovao se mladi Gundulić na dubrovaĉkoj gimnaziji, gdje mu je
profesor bio Talijan Camilo Camilli, koji je inaĉe dopunio Tassov ep OsloboĎeni
Jeruzalem, i od kojega je talentirani uĉenik nauĉio mnogo o epskoj tehnici i
kompoziciji. Za ţivota, Ivan Gundulić obavljao je mnoge javne funkcije koje su
mu s obzirom na njegov društveni status pripadale, tako da je bio ĉlan Senata i
konzul, knez u Konavlima, kriminalistiĉki sudac i sluţbeni procjenitelj, carinik
specijaliziran za nabavu vina ali i nadzornik magazina s oruţjem. Sve te poslove
obavljao je korektno, osim što se iz saĉuvanih dokumenata dade primijetiti da na
sjednice vijeća kojima je bio ĉlanom nije rado dolazio pa su mu ĉesto bile
izricane, ali onda i opraštane, novĉane kazne. Ţivio je pedeset godina a oţenio se
u posljednjem desetljeću ţivota; imao je petero djece od kojih su dvije djevojke
otišle u samostan, a tri sina su se vrlo intenzivno bavila vojnim, politiĉkim, pa i
knjiţevnim poslovima.

- 85 -
Najstariji Frano postao je austrijski maršal i borio se protiv Turaka, sin Šiško bio
je knjiţevnik, a Mato je napisao jedan u svoje doba ĉesto citirani memorandum o
politiĉkim i društvenim prilikama u balkanskim dijelovima Turskoga carstva. Dok
su mu sinovi imali vrlo zanimljive i gotovo avanturistiĉke ţivote, dotle je Ivan
Gundulić svoj ţivot proţivio u miru dubrovaĉkog studija, stvorivši u lirici, epici i
drami klasiĉna djela starije hrvatske knjiţevnosti. U mladim svojim danima pisao
je poeziju od koje su saĉuvani neki prepjevi suvremene talijanske ljubavne
poezije. No prvi veći knjiţevni uspjeh postigao je kad mu je "s velicim slavami",
kako je sam kasnije rekao, u Dubrovniku izvedeno ĉak deset drama. Sve te
mladenaĉke Gundulićeve drame, koje su se zvale Galatea, Arijadna, Prozerpina
ugrabljena, Dijana, Armida, Posvetilište Ijuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i
Koraljka od Šira na svoj su se naĉin takmile s 1617. objavljenom tragikomedijom
Euridice Paska Primovića, dubrovaĉkog puĉanina, inaĉe pisca satiriĉnih pjesama
i poboţnog epa o Kristu. Primović je, ĉini se prije Gundulića, posegnuo za
talijanskim opernim libretima i njih su dvojica utemeljili posvema nov, glazbom,
mitologijom i pastoralnošću impregnirani svijet. U Dubrovniku poĉetkom 17.
stoljeća nije bilo uvjeta da se ta libreta izvode uz organsku opernu glazbu nego su
se poĉela ondje izvoditi kao dramski tekstovi s ozbiljnim, redovito mitološkim
sadrţajem, napisani u vrlo raznovrsnim tipovima stihova. Ivan Gundulić je u
jednoj od svojih duhovnih kriza uništio većinu tih svojih ranih drama nazvavši ih
porodom od tmine, ali kako nije bio premarljivi uništavaĉ vlastitih djela, to su se
saĉuvala ĉetiri od tih tekstova. Medu njima je najizrazitija Arijadna, koju su 1633.
pišĉevi prijatelji objavili u Anconi, a za pišĉeva ţivota bila je neobjavljena opseţna
Prozerpina ugrabljena. Dok je Arijadna prijevod istoimenog libreta Ottavija
Rinuccinija za koju je 1608. izvornu glazbu napisao Claudio Monteverdi, dotle je
drama o Prozerpini izvorno pišĉevo variranje motiva o polugodišnjem junakinjinu
ţivljenju s muţem u paklu i s majkom na zemlji. Gundulićeve tragikomedije
odraţavaju tematski prijelaz u razvitku europske libretistiĉke produkcije koja se
najprije koristila lirskim i mitološkim figurama kakve su Orfej i Euridika,
Arijadna i Prozerpina, a u mlaĊoj se fazi prihvatila dramatizacije ţivota
poduzetnih likova iz legendarnoga ili kvazipovijesnog svijeta antiĉke i
renesansne epike, a najĉešće junaka i junakinja talijanskih epova Lodovica Ariosta
i Torquatta Tassa. Iz toga tematskog kruga dolazio je Gundulićev dramski
fragment Armida koji dramatizira jednu od scena iz Tassova junaĉkog epa, a iz
tog su kruga bile i sve ostale Gundulićeve svojevoljno uništene drame. Prva
pjesnikova objavljena knjiga jesu Pjesni pokorne kralja Davida, koja je tiskana
1621. i kojoj je pridodana meditativna poema Od veličanstava Boţijeh i predgovor
u kojemu pjesnik govori o svojemu dotadašnjem radu. U tomu proznom tekstu
najavljuje Gundulić svoje duhovno uozbiljenje i ţelju da pod odorom krstjanina
spjevaoca prevede Tassov OsloboĎeni Jeruzalem i da ga posveti poljskom kralju
Sigismundu, katoliku koji je ovom Dubrovĉaninu bio posebno blizak jer je vladao
nad slavenskim narodima te je kao poglavar Poljaka i Rusa mogao donijeti
ujedinjenje Slavena u jednom kraljevstvu i osloboĊenje Juţnih Slavena od turske
vlasti na Balkanu. Taj pjesniĉki, ali još više politiĉki, svoj naum koji je inaĉe bio
posve sukladan idejnim tendencijama katoliĉke obnove i

- 86 -
njezinih rimskih promotora, Gundulić nije nikada u potpunosti ostvario.
Nadomjestio je svoju zamisao vlastitim originalnim epom o smrti turskog sultana
Osmana, epom na kojemu je radio u posljednjem desetljeću svojega ţivota i u
kojemu je opjevao tursko-poljski sukob koji se 1621. dogodio kod grada
Hoćima. Ep o Osmanu i poljskom kraljeviću Vladislavu ostao je nedovršen na
pišĉevu stolu. Prva znamenita Gundulićeva knjiga bile su Suze sina razmetnoga.Ta.
trodijelna poema o razbludnom sinu koji je spiskao sva svoja dobra razbludno
ţiveći sa zlim ţenama i koji se na kraju odluĉio pokajniĉki vratiti u oĉevu kuću,
gdje ga roditelj radosno primi, otvara jednu od isusovaĉkim teolozima
najvaţnijih doktrinarnih tema. Suze sina razmetnoga stihovano su tumaĉenje
doktrine pauci vocati, one su pjesniĉki iskaz spoznaje da je meĊu ljudima mnogo
zvanih ali malo izabranih, da je vrlo malo onih koji će moći sudjelovati u
posljednjoj epizodi ĉovjeĉanstva, u spasenju. Našavši se u samom središtu
kršćanske introspekcije, Gundulić je u Suzama sina razmetnoga suvereno opjevao
strah od Boţje kazne i stid javnoga iznošenja grijeha. Vizija ĉovjeĉanstva što je
Gundulić u poemi nudi povorka je smrti koja iz snomorice glatko prolazi kroz
paklene dveri, ali koja s istom lakoćom ne ulazi na vrata spasa. Poema je
podijeljena u tri plaĉa koji se bave stadijima grješnikova puta od sagrješenja preko
spoznanja i skrušenja. Komponirana je u šestinama koje su uvijek izvrsno
poantirane u dva posljednja stiha. Suze su dijalog u dva glasa, prvoga koji se nada
spasu i drugoga koji griješi, koji je glas razmetnika. Poema je natopljena prezirom
prema tijelu, a iskazuje ga ĉas agresivno, ĉas plaĉljivo, ĉas kao prijetnju, ĉas kao
bol. Gundulić svoju poemu piše suznih oĉiju i ona je knjiţni lakrimarij, posudica
za skupljanje suza, djelo koje je postalo uzor mnogim mladim hrvatskim
dijaloškim ili monološkim religioznim poemama. Pjevajući o grijehu razmetnoga
sina, Gundulić je dodirnuo jedno od najhitnijih pitanja europskog moderniteta,
pitanja o tomu tko je uopće gospodar grijeha. Pjesnikov duh kao da je Suze sina
razmetnoga ispjevao nad otvorenim grobom, on u njima stiţe do samog dna
ljudske tajne, do onog mjesta na kojemu se osamljeni ljudski duh usuĊuje postati
gospodarem svojega vlastitoga grijeha. Pjesnik je u ovoj poemi o strahu uspio
pomodnu bol crkvenih ideologa pretvoriti u artizam koji je ostvario sredstvima
visokoga pjesniĉkog naboja, dikcijom koju obiljeţava sklonost kićenom stilu i
snaţnim metaforama uz pomoć kojih je uspio teološkim i moralnim idejama dati
uvjerljivo tijelo poezije. Suze sina razmetnoga pjesniĉki su dokaz kako nije toĉno
da je dovoljna mala rupa pa da potone ĉitava galija. Jer to što neki pojedinac u sebi
ubije Boga još ne znaĉi da je time zauvijek ubijena nadmoćnost dobra u svijetu.
Srodan se problem našao u središtu drugoga vaţnog pjesnikova djela, njegove
drame Dubravke u kojoj se moralna pitanja s razine najopćenitijeg prenose u
okvire pjesnikove domovine. Dubravka je pišĉev vjenĉani poklon vlastitoj
supruzi; jedna je od najpoetskijih drama hrvatske knjiţevnosti uopće. Izvedena
1628., ta replika Drţićeve Tirene, pokazuje gledateljima ljubavnu priĉu o
najljepšoj pastirici i najljepšem pastiru u Dubravi, o Dubravki i Miljenku. Scenski
svijet Gundulićeve drame uljepšani je Dubrovnik, njegov utopijski prikaz. U
arkadijsku Dubravu i u njezinu praslavensku mitologiju odmah nakon prvih
idiliĉnih prizora nahrupljuje Grdan, Miljenkov antagonist, neka vrsta barok-

- 87 -
nog ĉudovišta, ĉovjek zao i bogat koji uspije podmititi suce i postići da njega, a ne
Miljenka, vjenĉaju s najljepšom pastiricom. U Gundulićevoj drami Grdan je
prisutan u radnji ali ne i nazoĉan. Uopće se ne pojavljuje pred publikom. Svi o
njemu u dramskom tekstu govore, a on je skriven iza scene odakle plaši i glumce
i publiku. Scena Dubravke je arkadijska i s nje se samo povremeno zaĉuje glasna
tuga onih koji se ţale zbog neke nepravde. Na toj sceni hvale se ponekad dobra
stara vremena, kritiziraju se moderni obiĉaji, ali u vidljivom dijelu te scene nema
mjesta za zlo. Klimaks drama doţivljava kada se na sceni kao u antiĉkim
tragedijama ili u tadašnjim pomodnim libretima pojavi deus ex machina i kada
dopusti jedino logiĉni završetak drame, a to je poganski ritual u kojemu se
vjenĉavaju Dubravka i Miljenko. U posljednjem prizoru Gundulićeve drame
sublimirani su erotski stihovi iz biblijske Pjesme nad pjesmama pa se na koncu
drama pretvara u finale neke tadašnje opere iz koje se ĉuju zanosni i pjevni
stihovi himne o lijepoj i slatkoj slobodi. Dubravka je alegorijska drama u kojoj je
prikazan susret Dubrovaĉke Republike s Boţjom milošću ali i odgovornošću. Kao
što se u Suzama sina razmetnoga radi o putu pojedinca k Boţjoj milosti, u
Dubravci je rijeĉ o susretu Gundulićeve domovine s najvišim moralnim idealima
ĉovjekovim, s pravednošću. Dubravka je drama u kojoj se u teĉnim stihovima
proslavljala sloboda Dubrovnika, ali je ona drama u kojoj se optuţivao Grdan koji
je bio oliĉenje onih koji slobodu ugroţavaju iznutra. To što je u Gundulićevo
vrijeme u Bosni upravo ţivio borac protiv Turaka koji se zvao Grdan, moţda je
ipak samo koincidencija koja je bitna samo na razini ideologije što je nosi ova
alegorijska drama. U Dubravci je Gundulić bio majstor kompozicije, pisac s
iznimnim osjećajem za cjelinu i skladno uvoĊenje fragmenata u tu cjelinu;
liturgiĉnost je uspio zadrţati u okvirima dramskog ţanra, lirizam je uveo u
klopku dramatiĉnosti. Dubravku Gundulić nije zamislio odviše drukĉiju od
opernih libreta, ali ju nije zamislio niti daleko od tradicije renesansnih pastirskih
igara. U Dubravci je povezao liriĉnost s narativnošću, prigušujući i jedno i drugo
da bi na kraju postigao neobiĉan rezultat. Njegova je Dubravka bila zaleĊena
glazba. U trenutku kad je Gundulić umro, njegovu ţivotnom djelu epu Osman,
koji je bio zamišljen u dvadeset pjevanja, nedostajala su dva pjevanja, ĉetrnaesto
i petnaesto. Nastanak velepjesme o Osmanu odredili su dramatiĉni odnosi
Europe i islama koji su dominirali Gundulićevim vremenom u kojemu su se
agresivno poĉele provoditi odluke Tridentinskoga koncila prema kojima je na
Balkanu trebala zapoĉeti organiziranija evandelizacija onoga puka koji je ţivio
pod turskom vlašću. Taj crkveni posao imao je u Gundulićevoj panslavenskoj
svijesti sasvim konkretni oblik, odmah je postao vizija o mogućem osloboĊenju
od Turaka, i to najvećega dijela Juţnih Slavena, u dijelovima Hrvatske, u Bosni,
Bugarskoj, Grĉkoj i Srbiji. Ivan Gundulić bio je svjestan da novi odnosi islama i
Europe svoj epicentar nalaze u Dubrovniku i on je, kao mnogi njegovi
suvremenici, s velikom pozornošću osluškivao vijesti o napuklinama Turskog
carstva. Jedna takva vijest obišla je svijet u ranim dvadesetim godinama a odnosila
se na poljsko-tursku bitku kod Hoćima i na susljedno svrgavanje i ubojstvo
mladog sultana Osmana u Carigradu. Osmanov poraz promatraĉi su u
Dubrovniku shvatili kao najavu kraja Turskog carstva. Ali u toj nadi skri-

- 88 -
vao se strah, i taj je u Dubrovĉana oduvijek bio realan. Bojali su se, naime, da bi
raspad turskog imperija mogao proizvesti balkanski kaos koji bi se, mislilo se
tada i to ne bez temelja, mogao osvetiti dubrovaĉkoj nezavisnosti. Ivan
Gundulić, sagledavajaći uzroke a i posljedice smrti Osmanove, otišao je korak
ispred svojih suvremenika. Uzroke smrti sultanove pronalazio je ne samo u
općim slabostima njegova carstva nego još više u krhkom sustavu vlasti u kojemu
je uopće bilo moguće da sultan bude sin robinje i da, što je u dubrovaĉkoj
vlasteoskoj optici bilo logiĉno, zbog toga bude nedostojan carskog prijestolja. U
brutalnoj smrti Osmanovoj i u posljednjim mjesecima njegova ţivota našao je
Dubrovĉanin temu svojega ţivota i oko nje spleo naraciju u kojoj sudjeluju
sultanov glavni protivnik Poljak Vladislav, zatim turski moćnici Ali-paša koji
putuje u diplomatski posjet Poljskoj i Kizlar-aga koji je po Balkanu traţio
sultanovu nevjestu; tu je i priĉa o zarobljenom Poljaku Korevskom i njegovoj
vjernoj ţeni Krunoslavi, o Turkinji Sokolići i Srpkinji Sunĉanici. Radnju svojega
epa izlaţe Gundulić na tri tematska plana od kojih se prvi odnosio na suvremeni
dogaĊaj, drugi je plan bio romantiĉan i opisivao je ljubavne avanture glavnih
likova, a treći je eshatološki, najmanje bitan, u kojemu se prikazuje pakleno vijeće
koje potiĉe zlohude dogaĊaje na svijetu. U toj trojnoj strukturi Gundulić je
nasljedovao svoj najbliţi uzor,Tassov ep OsloboĎeni Jeruzalem, s tom razlikom
što Dubrovĉanin ne pjeva o dogaĊajima iz srednjovjekovne povijesti nego iz
vlastitog doba. Dva turska poklisara Ali-paša i Kizlar-aga u Gundulićevu
Osmanu, premda su likovi iz pjesnikove imaginacije, svojim izvještajima,
djelovanjem i susretima bitno pridonose najvaţnijim informacijama o središnjim
zbivanjima. Vrijeme Osmana, a pod tim podrazumijevamo zbiljsko trajanje
dogaĊaja, iznimno je kratko. To je pripovjedaĉevo vrijeme i ono je okvir iz
kojega se granaju silnice epa koji svu svoju naraciju crpi iz teme hoćimskog poraza
i kasnijih sultanovih pogrešnih odluka. Priĉa koju Gundulić nudi u svom epu nije
priĉa jednog pripovjedaĉa, nego nju gradi mnogo interesa i mnogo vizura. Priĉa je
u Osmanu posredovana, neizravna je, i ona je tek maska za stvarnu priĉu o
stvarnim dogaĊajima. Kao što umjetnik na tapiseriji najprije postavi osnovne
boje i obrise a tek onda izraĊuje detalje i kolorira ih, tako i Gundulić kroz oĉi
dvaju turskih poklisara, uĉenog Ali-paše i ohologa Kizlar-age, prede tkivo svojega
epa. Nije sluĉajno da se u samom središtu epa opisuje kako Ali-paša prolazi kroz
salone poljskog dvora i kako on i njegov vodiĉ uz pomoć tapiserija koje
razgledaju premošćuju civilizacijski jaz izmeĊu islama i kršćanstva. Ivan
Gundulić nije u Osmanu htio biti zapisniĉar stvarnosti. On će bitku opjevati tako
što će opisati njezine prizore onako kako su prikazani na tapiserijama. Bitka ga
zanima ne kao sadašnja apokalipsa nego apokalipsa koja se već dogodila i sada
se pripovijeda. Gundulić je bio rasni umjetnik ingenioznog stila, on je suvereno, u
kratkim osmercima, izmišljao do tada neviĊene hiperbole i metafore, smišljao
narativne majstorije. U njegovu epu nema nejasnosti i šifrirane privatnosti.
Gundulić je, pišući Osmana, traţio zainteresiranog ĉitatelja koji je pristao
otkljuĉavati tuĊi svijet kao vlastiti. Ivan Gundulić nije bio politiĉar nego pjesnik
koji je htio vjerovati da se i o politici mogu pisati knjiţevna djela. Kao idealni
Dubrovĉanin, on zapadnjaštvo Poljaka Vladislava orijentalizira, na neki naĉin
eterizira i

- 89 -
ĉini ga vrlo simboliĉnim. Po tomu Ivan je Gundulić bio idealni Dubrovĉanin jer
je znao uspostaviti dvostruko oĉiste u kojemu je orijentalizam koegzistirao s
katoliĉkim slovinstvom. Premda nikad nije napuštao svoj grad, bio je Gundulić
najveći hrvatski kozmopolit svojega doba. On nije domovini predlagao da se
utopi u neĉemu višem i vrjednijem nego je svojim Osmanom svijetu predloţio da
svoje antitetiĉnosti i svoja proturjeĉja potvrdi u Dubrovniku. Iz tišine svojega
studija ovaj je Dubrovĉanin predlagao svojeme vremenu da bude energiĉnije i
otvorenije. Ivan Gundulić sa stvarnošću u svojemu ţivotu nikad nije dolazio u
sukob. Bio je pisac sklada, pisac koji je shvatio da za slobodu nutrine, od njegova
doba pa nadalje, pisci moraju traţiti dopuštenje autoriteta jer će u protivnom doći
u sukob s vlašću i biti onemogućeni. Ovaj deklarirani krstjanin spjevalac bio je
zato prvi organski hrvatski intelektualac, ĉovjek koji je jednu te istu politiĉku
ideju cijeloga ţivota pretvarao u estetske ĉinjenice. Po tomu iskustvu bio je jedan
od najbitnijih hrvatskih knjiţevnika svih vremena.
Ivan Bunić, Gundulićev dubrovaĉki vršnjak, bio je Ċak u pjesniĉkoj školi
Talijana G. Marina od kojega je u poeziju nauĉio unositi ironijske akcente. Ali
Bunić je još višć srodnik engleskih metafiziĉkih pjesnika i emocijama je vrlo
blizak svojim španjolskim vršnjacima koje je predvodio Luis Gongora. Njegov
latentni klasicizam vidi se u ĉestim reminiscencijama na antiĉku liriku Pindara i
Anakreonta, Teokrita i Katula. Samo jedno desetljeće mladi od G. Marina, Johna
Donna i Luisa Gongore, Ivan Bunić nije u svojoj knjiţevnosti osnovao pjesniĉku
školu. Tek nakon njegove smrti 1658., postalo je jasno da je Bunićev kanconijer
Plandovanja prva u modernom smislu zaokruţena i suvisla zbirka hrvatske
poezije. U toj zbirci ima 75 ljubavnih cjelina, nešto pastirskih razgovora ali i veći
broj duhovnih pjesama. Kanconijer završava pjesmom u kojoj se slavi dubrovaĉka
sloboda. Suvremenici su radije ĉitali njegov erotikom nabijeni religiozni ep o
Mandaljeni pokornici koji je bio objavljen 1630., dok su potomci precijenili
pjesnikove napitniĉke i ljubavne pjesme. Ono po ĉemu Ivan Bunić ostaje jednim
od najbitnijih hrvatskih lirskih pjesnika jest misaona lirika, one pjesme po kojima
je bio i ostao pjesnik dubine.
Budi nam spomena: Ijudcka su godišta
vihar, plam i sjena, san, magla i ništa.
Vihar se zameće sred ljetne tišine,
svijem svijetom uzkreće, nu dočas pak mine.
Plam slame uzgori, k nebesim uzlazi,
nu brzo dogori i sam se ugasi.
Sjena nas sved slidi, nu kad smo u tmini
tere se ne vidi, i sjene s nami ni.
San ludu uzkaze da ima što ţudi,
nu pozna da laţe kad se lud probudi.
Magla sve pokrije o zori, danu pak
sva se opet skrije kad sine sunčan zrak.
Ništa je sve brime, za danom noć hodi,
za ljetom zle zime, svaka stvar prohodi.

- 90 -
 Budi nam spomena: Ijudcka su godišta
vihar, plam i sjena, san, magla i ništa.
Glavni predmet Bunićeve poezije nisu samo ţena ili Bog nego još više od
svega jezik sam. Pjesnik se u kanconijeru ĉesto obraća svojim pjesmama, s njima
razgovara, tetoši ih ali i ruţi. Bunićev pjesniĉki glas najsnaţniji je kad se
uspostavlja prema svijetu prirode. U prirodi taj pjesnik oţivljuje elemente, i to ne
tako što ih personificira ili animira nego ih on udaljava od uobiĉajenog reda stvari,
postavljajući ih izvan navike svakidašnjega i uspavanog jezika. Tako se u
Bunićevoj lirici inaĉe otrcani concetto o ţeni zmiji izmješta iz kruga falusoidnih
maskulinih slika i preobliĉava u antologijsku pjesmu o ljubavnom protulijeku.
Bunić je pjesnik katarze, pjesnik terapeut. Ne moţe pjevati o otrovu a da mu
domišljato ne pridoda lijek, njemu je svaka korablja koja brodi morem nalik
ţenskim ustima, on je pjesnik duhovitih i oštrih domišljatosti, tvorac najakutnijih
stanja jezika, onaj koji je naviku jezika pretvorio u ĉudo. Sve je u njega moglo
postati predmetom opjevavanja, od geometrijskih oblika i boja do minerala i
elemenata, od brodova do zubi, koralja i zmija, od vulkana do mramora... Svi
elementi vidljivoga svijeta preobraţavaju se u Bunićevoj poeziji u tijelo ţene,
katkad su i slike Boga, ali kad su najizrazitije, onda su tijelo pjesme. Njegove
ljubavne pjesme nastale su u auri humornog shvaćanja ljubavi pa su upravo po
tomu one i prvi primjerci izrazito moderne poezije u hrvatskoj knjiţevnosti.
Lijepa je i vrlo duboka Bunićeva pjesma o staroj ţeni pred zrcalom koja u
njegovoj pjesmi nije neka anonimna starica nego Helena Trojanska. Bunić ju
opjevava dok pred ogledalom, a zapravo pred dubokim zdencem povijesti, shvaća
ĉudo prolaznosti i bijedu zemaljskog postojanja. Zrcalo pred Helenom nije
pjesniku instrument iz bajke nego je stroj za mrvljenje vremena. Za Ivana Bunića
poezija je loţnica primarnog jezika, za njega je jeziĉni ordo artificialis prvotno
stanje koje se u svakidašnjem ţivotu zastrlo i zamutilo. On je tipiĉni pjesnik
artificijelnoga vremena pa zato bezgraniĉno vjeruje da bez ukrašenosti nema
poezije. Za njega ne postoji prevoĊenje iz jednog jezika u drugi. Prirodnost nije
kvaliteta nego stanje koje se postiţe navikavanjem pjesniĉkog instrumenta na
izazovnu oštrinu duha. Po tomu i prijevod njemu nije prenošenje rijeĉi jednog
jezika u drugi nego rekreacija srodne oštrine i duhovnosti. Takav je Bunićev
postupak u divnoj minijaturi o ţeni i ruţi koje se pred ljubavnikovim oĉima
pretapaju. Lirika je ovom Dubrovĉaninu i zaklon i utoĉište. On koji je u
svakidašnjemu ţivotu obavljao dosadne birokratske poslove, koji je jednom uz
pomoć plaćenih ubojica likvidirao nekoga dubrovaĉkog neprijatelja iz Kotora,
dobro je uoĉio kontradikcije svojega doba. Ĉini se da se u dijelu svojih pjesniĉkih
djela upravo zato uplašio jednostavnosti pjesniĉkih rješenja. Bunić nije uvijek bio
pisac vedroga naĉina. Onaj drugi, namrgoĊeni Bunić koji je ispjevao tri psalma i
ĉitav niz dubokih religijskih pjesama, bio je zagovornik šutnje kombinirane s
eksplozijom suza. Pjesma koja poĉinje stihom Kuda srneš dušo moja vapaj je
onoga koji se plaši nepostojanja vjeĉnosti, onoga kojemu se ţivot ĉini
besmislenim, i koji kao da ne zna ĉemu sluţi šutljivi Bog za kojega mu se ĉini da
je napustio svijet. Zagovarao je Ivan Bunić u religijskim stihovima, jednako kao
Donne u Engleskoj ili Gongora u Španjolskoj, mistiĉnu budnost. Izdvojeno mjesto
u njegovu opu-

- 91 -
su ima poema Mandaljena pokornica koja je u samo nekoliko desetljeća nakon
pjesnikove smrti bila više puta tiskana. Ţanrovski bliska Gundulićevim Suzama
sina razmetnoga, ova trodijelna poema o ţeni koja je od zavodnice postala prva
Kristova svećenica, napisana je kao tekst nekoga petog evanĊelista. Mandaljena,
svjedok Isusove veliĉine, u Bunićevoj poemi nalazi se u opasnoj blizini Erosa,
njezina ekstaza pjesnikov je razgovor s Vjeĉnim. Religijska uspaljenost u spjevu
iskazuje se tvrdim i ukrućenim predmetima, mramorom, zmijama i brodovima.
Sveta tekućina ove literature su suze i one su Buniću materijalizacija ljubavi,
najsnaţniji dokaz nazoĉnosti Duha Svetoga u stvarima tijela, u poeziji. Ivan Bunić
je u Plandovanjima i u spjevu Mandaljena pokornica, u svojim pastirskim
razgovorima govorio onaj trenutak svijeta kojemu je lirika odluĉila otkriti svoju
dvosmislenost. Bunićev senzualizam samo je trag mjesta na kojemu se
pjesnikov duh udaljio od svima vidljivih slika i svima jasnih zvukova.
Senzualizam je ovom pjesniku bio mjesto s kojega se otpućivao prema
dvosmislenom i maglovitom. Sa snaţnim osjećajem za paradoks i grotesku
otkrio je Bunić novu senzibilnost koja se najprije moţe prepoznati u lirici.
Pjesnikovu dubinu nisu u njegovo vrijeme znali dosegnuti njegovi vršnjaci u
dalmatinskim gradovima koji su bili pod mletaĉkom vlasti. Veliku proizvodnju
stihova zabiljeţio je, doduše, Kotoranin Ivan Bolica Kokoljić koji je bio paţljiv
ĉitatelj prijašnjih pjesnika, ali je u stotinama svojih pjesama na talijanskom i
hrvatskom jeziku tek pisac primijenjene poezije, autor prigodnica i neke vrste
stihovane društvene kronike. Boljih rezultata nije u ljubavnim pjesmama
ostvario ni Paţanin Ivan Mršić koji je pretjerivao s jakim rjeĉima i koji je
zapamćen najviše po tomu što je eksperimentirao s rijetkim oblikom tadašnje
hrvatske lirike, sonetom. Najbolju ĉitljivost ostvarili su stihovi Braĉanina Ivana
Ivaniševića ĉija je devetodijelna zbirka Kita cvitja razlikova, objavljena u Veneciji
1642. Djelo je zbirka raznorodnih stihova i neka vrsta pjesniĉkog dojmovnika u
kojemu ima i proznih zapisa, religijskih ali i ljubavnih stihova. Kad je
Ivaniševićeva poema objavljena, izazvala je oštre kritike, u kojima se nisu štedjele
teške rijeĉi, a meĊu kritiĉarima bila je i jedna uvrijeĊena gospoda kojoj je
zasmetala pjesnikova nediskretnost, ali se najviše na Ivaniševića raţestio
Šibenĉanin Jakov Armolušić koji je na jednu mizoginijsku Kitu iz Ivaniševićeve
knjige odgovorio knjigom s naslovom Slava ţenska i koja je 1643. otvorila jednu
od najstarijih hrvatskih javnih pjesniĉkih polemika. Knjiga Armolušićeva, koja je
ukusno opremljena dobrim grafikama, vaţan je dokument o zagovoru ţenske
emancipacije i prvi je javni hrvatski razgovor o ravnopravnoj ekonomiji tjelesnih
uţitaka i društvenog mjesta. Premda slab pjesnik, Armolušić je vjesnik novih
pogleda, navjestitelj stanja koje će se još dugo ĉekati. Predubok je u to doba bio
jaz izmeĊu teme ljudskog spola i rijeĉi koje su je izraţavale. Armolušić je taj jaz
smanjio i u tomu nije štedio svojih rijeĉi.
Izgradnja modernih apsolutistiĉkih drţava u 17. stoljeću te jaĉanje
nacionalnih identiteta, kao i na dulje vrijeme zasnivanje stabilnog sustava
granica, potakli su povjesniĉare i filozofe da nanovo promisle prirodu i svrhu
društvenih institucija. Nije to više bila zadaća ni teologa ni dvorjanika, posao
onih koji su do ta-

- 92 -
da opravadali praksu vladara i feudalaca, koji su uljepšavali ratove i praznim
rijeĉima kitili svetaĉke legende. Bila je to sada zadaća nezavisnih i obrazovanih
uĉenjaka koji su svoju kritiĉnost brusili u krvavoj svakidašnjici jednako koliko i
na iskustvima prirodnih znanosti i filozofije. Ti novi historiografi nisu se okretali
prošlosti da bi uz njezinu pomoć pobjegli od stvarnosti, nego su je prouĉavali kako
bi pronašli izlaz iz kriznih i nejasnih stanja u kojima se moderni svijet našao. Na
tom tragu radio je u dalekoj Engleskoj Ivan Franjo Biundović kad je pisao povijest
engleskih graĊanskih ratova, s tim je idejama pisao Markantun De Dominis. Što
se hrvatske povijesti tiĉe, sva se njezina grada i sve njezine dotadašnje
interpretacije skupljale su se u sklopu tuĊih povijesti i tuĊih geografija.
Trogiranin Ivan Luĉić tu je navadu preokrenuo. Ta najmudrija glava svojega
naraštaja bila je osuĊena na egzil. Napustivši rodni Trogir, Luĉić nije pokleknuo
duhom. Preko Venecije, u kojoj je susreo Petra Zrinskoga, otišao je u Rim, gdje
je u krugu tamošnjih hrvatskih intelektualaca, a posebno Dubrovĉanina Stijepa
Gradića, poslije ravnatelja Vatikanske biblioteke, uronio u do tada znanosti slabo
poznati svijet hrvatske povijesti. Premda je napisao više vrijednih knjiga, ostat će
zapamćen prije svega kao autor šestodijelnoga povijesnog remek-djela De regno
Dalmatiae et Croatiae. U toj knjizi koja je objavljena u Amsterdamu 1666., on je
svoje sunarodnjake, a i europsku javnost, nauĉio da povijest Hrvatske ĉitaju kao
samo njezin problem, a manje problem njezinih susjeda. Ivan Luĉić svoj prikaz
trojne hrvatske drţave ispisuje kao uzbudljivi memorandum o jedinstvenoj
sudbini raznorodnih elemenata hrvatskog bića. On je spisateljski posao obavio
izvrsnim stilom, opisujući u jednom dahu hrvatsku kulturnu i politiĉku povijest,
religijsku i ekonomsku. Njegova knjiga u svojemu je trećem izdanju bila
posvećena Petru Zrinskom, ujedinitelju razliĉitih hrvatskih interesnih i
regionalnih cjelina o kojima je Ivan Luĉić tako dokumentirano pisao. U
domovini pišĉevoj okolnosti sadašnjosti su se zamagljivale barem onoliko koliko
su ondje bile nejasne predodţbe o vlastitoj prošlosti. Bio je to uzajamni proces
zbog kojega su Luĉićevi opisi srednjovjekovne hrvatske drţave, njezina razvitka
i propasti zazvonili u ušima i dušama ljudi s posvemašnjom novošću. Ĉitali su se
kao objava nove, od legendi osloboĊene priĉe koja je poĉela dobivati svoj
poĉetak, logiĉan i dokumentiran i u kojoj se kao most nad uznemirenom vodom
poĉela odraţavati teška suvremenost i krhka nada da će se njezine krize moći
prevladati. Ivan Luĉić vraćao je hrvatsku historiografiju u društvo velikih
povijesti, onih što su se u njegovo doba prvi put oblikovale u modernosti.
Govoriti o Hrvatskoj kao jednoj od legitimnih europskih identitetnih cjelina,
govoriti to pola stoljeća prije pada turske vlasti u Slavoniji i puno prije njezina
slabljenja u Bosni, mogli su samo najnesputaniji i duhovno najspremniji umovi.
Ivan Luĉić nije poput vatikanskih kateheta bio zarobljenik sveslavenskih mitova i
zamisli. Nije se zanosio ekumenizacijama pravoslavnih i nije bio opterećen
romantiĉnim humanizmom Vinka Pribojevića ili Mavra Orbinija. Njega
mitologija nije zanimala. Bio je jedan od onih koji su usred 17. stoljeća iz svoje
dalmatinske perspektive nauĉili misliti Hrvatsku iz kategorija njezine budućnosti.
Već u vrijeme kad je stigla do svojih prvih ĉitatelja, pobudila je Luĉićeva knjiga
veliku pozornost. Ona je s turske granice i s balkanskih tamnih vi-

- 93 -
lajeta skinula koprenu tajnovitosti jer je u njoj ispriĉana jedinstvena sudbina ljudi
koji su na tom dijelu svijeta dijelili sukobljene gospodare i koje su samo
informiraniji duhovi uspjeli shvatiti kao cjelinu. Luĉić je ispisao hrvatski
aktualitet tako što mu je najavio budućnost. Taj ĉovjek koji je bezgraniĉno
vjerovao u Petra Zrinskog nije doţivio da mu stvarnost ispuni oĉekivanja.
Tragiĉni kraj Petra Zrinskog nije, naravno, mogao imati veze s Luĉićevom
knjigom o kraljevstvima Dalmacije i Hrvatske ali je ta smrt 1671. pokazala svu
teţinu situacije u kojoj su se nalazile hrvatske zemlje. Ivan Luĉić bio je hrabar
pisac pa je takva i druga njegova vaţna knjiga u kojoj obraduje povijest rodnoga
Trogira, ali ne više iz mletaĉke nego iz hrvatske perspektive. Ta knjiga potakla je
njegova trogirskog vršnjaka i takmaca Pavla Andreisa, ĉovjeka nedorasla
Luĉićevu talentu, da mu na talijanskom jeziku u knjizi Povijest grada Trogira
odgovori dokazujući na svakoj stranici legitimitet mletaĉke vlasti u Dalmaciji.
Andreisu je Trogir usamljen poput antiĉkog polisa i on ne zna, poput Luĉića,
svojemu rodnom gradu otkriti korijene i naslutiti budućnost. Ali bilo je to doba
dijaloga i razliĉitosti. Nesreća je bilo samo u tomu što je Pavle Andreis svoju
prosjeĉnu knjigu pisao u svojemu rodnom gradu, a najveći hrvatski povjesniĉar
svoja je djela bio prisiljen pisati iz rimskog izgnanstva. Pavle Andreis je Luĉića
nadţivio jedino u zemaljskom ţivotu koji se prekinuo 1686. Historiĉar Luĉić
umro je u Rimu 1679. gdje je pokopan u tamošnjem Zavodu svetoga Jeronima,
oporuĉivši svojim sunarodnjacima sve knjige što ih je skupio u godinama egzila.
Iste godine kada je u Amsterdamu tiskano prvo izdanje Luĉićeva ţivotnog djela o
povijesti Dalmacije i Hrvatske, u zagrebaĉkoj Novoj Vesi umro je Juraj Ratkaj,
barun od Velikoga Tabora, najznamenitiji povjesniĉar kontinentalne Hrvatske.
RoĊen u Karlovcu 1612., ovaj vršnjak Petra i Nikole Zrinskog bio je ţustri
zagovornik bana Ivana Draškovića. Vješt ne samo na peru nego i na maĉu, borio
se protiv Turaka, i to pod zapovjedništvom Nikole Zrinskog, a jednom je od
Sabora dobio posebno odobrenje da moţe sudjelovati u vojni protiv ŠveĊana.
Vrstan govornik, odrţao je niz zapaţenih saborskih govora u Poţunu ali mu je
najvaţnije djelo objavljeno 1652. u Beĉu s naslovom Memoria regnum et
banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae. Bila je to kronološki
svakako prva sustavna povijest hrvatskoga naroda i svih zemalja u kojima je taj
narod ţivio. Premda su nazori izlagani u toj knjizi bliski pogledima Ivana Luĉića,
Ratkaj je prema svojim izvorima, za razliku od Trogiranina, imao nekritiĉki
odnos. Zato su dijelovi knjige naĉiĉkani fantastiĉnim i teško provjerljivim
fabulama, što ne znaĉi da je njegovo djelo bilo neki nazadak u dotadašnjoj
hrvatskoj povijesnoj fabulistici. Dapaĉe, ono je bilo prvi znak o dolasku novog
vremena i novog poimanja hrvatske geografske, povijesne i kulturne cjelovitosti.
I Ratkaja nisu zavidni suvremenici, kad mu je djelo bilo objavljeno, puštali na
miru. Jednima je smetalo njegovo nedvosmisleno antigermansko stajalište,
drugima nije bilo pravo što ih nije poštedio svojega oštrog jezika, a treći su
doţivjeli blasfemiĉnom pišĉevu ustrajnost u isticanju cjelovitosti hrvatske
Trojednice. Bilo ih je koji su traţili da se Ratkajevo djelo javno spali, a
objavljivane su i ruţne klevete o pišĉevu, navodno, nastranomu spolnom ţivotu.
Ratkaj je sve te kritike manje-više odšutio i do danas ostaje zapamćen kao pisac

- 94 -
 prve sustavnije hrvatske povijesti, kvalitetan dokumentarist koji je ipak
najpouzdaniji kada piše o svojim suvremenicima i kada opisuje dogaĊaje kojima
je sam svjedoĉio. Na hrvatskom on je napisao Kreposti Ferdinanda II, što je jedna
od rijetkih kraljevskih elogija u tadašnjoj hrvatskoj knjiţevnosti. Ta knjiga, koja
je uzorni tekst onodobnoga proznog stila, ĉitala se u tadašnjoj Hrvatskoj kao
utopijski tekst u kojemu se pod slikom inozemnoga kralja iznosila slika budućeg i
mogućega hrvatskog vladara. Medu ondašnjim hrvatskim piscima Ratkaj je jedan
od najsvjeţijih umova; bio je onaj koji je naslutio dolazak novoga politiĉkog
poretka i pokušao osmisliti budućnost svoje nacije ne pristajući, jednako kao i
Ivan Luĉić, na besmislen argument o tomu da male nacije uopće nisu moguće i
da su posljedica neke kobne pogreške.
Proizvodnji novog osjećanja povijesti i povijesnog bitno je pridonio
dramatiĉar i pjesnik Junije Palmotić. Taj dubrovaĉki plemić, koji je roĊen 1607.,
djetinjstvo je proţivio u kući obrazovanog ujaka Miha Gradića koji je mladca
uputio u osnove isusovaĉke knjiţevne poetike u kojoj je bio dobro verziran.
Palmotić je u rodnom gradu obavljao upravne duţnosti koje su pripadale
njegovu staleţu, pri ĉemu je birao najteţe, ali zato bolje plaćene poslove, i to zato
što je cijeli ţivot drţavnoj blagajni otplaćivao dugove što ih je napravio njegov
mladi brat Ivan kojemu je bio jamac. Palmotićev drugi brat Dţore takoĊer je
bio knjiţevnik i napisao je dramu o Galatei i kiklopu Polifemu koja je bliska
Gundulićevoj Dubravci pa joj je, jer je starija, dala osnovni poticaj. Junije
Palmotić bio je jednom knez na Mljetu, tri puta u Konavlima i na Lastovu.
Glumio je u kazališnim druţinama Orlovi, Smeteni i Isprazni, a za ţivota, premda
je napisao više desetaka drama, nije objavio ništa osim jedne latinske prigodnice
posvećene nekom danas zaboravljenom jezuitu. Posmrtno mu je u Rimu 1670.
roĊak Slijepo Gradić, uz pomoć pišĉeva brata Dţore, objavio veliki ep Kristijada,
opskrbivši ga autorovom biografijom. Palmotić, jednako kao i Ivan Gundulić,
umro je navršivši toĉno pedesetu godinu pa nikada nije mogao biti izabran
knezom svojega Grada. Prvi Palmotićev kazališni tekst bila je mitološka igra
Atalanta, izvedena 1629., u kojoj pisac, sluţeći se iskustvima operne libretistike,
dramatizira epizodu o brzonogoj ljepotici i njezinu lukavom proscu Hipomenu.
Palmotić je već tada dobro poznavao razvitak operne libretistike a bio je i dobro
upućen u osnove isusovaĉke dramaturgije. U tom duhu napisao je scenski tablo
Kolumbo koji je vaţan tekst po tomu što je pisac u njemu dobro osjetio naboj
koji otkrivaĉ Amerike rnoţe imati kada ga se na simboliĉnoj razini preseli u
Dubrovnik i kada njegova mornarska druţina poĉne govoriti kao da je skupina
katoliĉkih misionara koja kreće ne preko Atlantika nego prema Balkanu.
Palmotićev Kolumbo prikazan je kao scenski moćnik koji ne razlikuje san od
stvarnosti i koji je zato prafigura naslovnog lika Palmotićeve najambicioznije
tragikomedije, Pavlimira. Ta dubrovaĉka dramska Eneida izvedena je 1632.; bila
je inspirirana ĉitanjem Orbinijeva Kraljevstva Slavena, mišljena je kao scenska
apoteoza Dubrovnika i njegovih vladalaca. Pavlimir je još jedan scenski vitez
katoliĉke obnove, onaj koji se iskrcava na dubrovaĉke hridi i time kondenzira sve
istoĉne vatikanske zamisli. U scenskoj slici Pavlimira sadrţane su na hrvatskim
scenama do tada neviĊene vizuaiizacije

- 95 -
paklenih nakaza i zlih sila. Premda u toj drami ima skladnih morskih prizora i
dvorskih ceremonijala, ona je više od svega dramatizacija dubrovaĉke politiĉke
doktrine. Manje su ideologijom natopljeni drugi pišĉevi dramski tekstovi meĊu
kojima je većina bila potaknuta grĉkom mitologijom. Takva je Ipsipile koja
završava baletom Amazonki i Argonauta i koja je izraĊena po modelu dvorskih
maskerata u kojoj se maske na kraju skidaju a lica meĊusobno zaljubljuju. Dobro
je osmišljena masque Akile u kojoj se dramatiziraju prizori s majkom Tetidom
koja skriva sina u strahu da ne pogine pod Trojom. Tematski se s trojanskim
ciklusom povezuje drama Natjecanje Ajača i Ulisa za oruţje Akilovo, a iz istoga
je okruţja i Elena ugrabljena u kojoj se teţište stavlja na lirski junakinjin
oproštaj od domovine. U toj Palmotićevoj drami Helena nije zaljubljena ni u koga
nego je to priĉa o prevarenoj, zaljubljenoj i ostavljenoj ţeni. Vergilijevom
Eneidom inspirirana je Palmotićeva drama o rimskom osnivaĉu i njegovu ocu
Ankizu. To je drama u kojoj se ĉuo, dubrovaĉkoj politici vrlo blizak, naboj
Brutove pohvale republikanskih vrlina. Isti rimski ep potaknuo je i dramu Lavinija
prikazanu 1648., dramu majke koja sprjeĉava udaju kćeri Lavinije. Palmotićevi
likovi kraljevskog statusa, njegovi vitezovi i njihove ljubavnice, a jednako tako i
njihovi roditelji, kretali su se po scenama tih drama melodramatiĉnom lakoćom.
To je zato što oni nisu morali nikada voditi brigu o svojoj nutrini. Likovi u
Palmotićevu teatru nemaju psihologije, njihove scenske duše su transparentne i
nepromjenjive, pa se ĉini kao da se u tim dramama jedni te isti likovi sele iz
drame u dramu. Talijanskom modernom epikom potaknuto je više Palmotićevih
tekstova od kojih su vrlo srodni Alčina i Armida u kojima se prikazuje zaĉarano
scensko mjesto koje se na koncu pretvara u prostor tuge i rastanka ljubavnika.
Alčina je bila izvedena 1647. i jedini je pišĉev slobodni prijevod neke talijanske
suvremene drame dok su svi ostali pišĉevi tekstovi tematski i sadrţajno posvema
originalni. Alčina je nastala nad tekstom istoimenoga opernog libreta Fulvija
Testija u kojemu se graĊa crpi iz Ariostova Bijesnog Orlanda. Ostavljenost
ljubavnice na pustom i zaĉaranom mjestu tema je spektakularne Palmotićeve
Andromede koja je spektakularnija replika Gundulićeve Arijadne, ali je
emocijama bliska mlaĊim dramama koje su crpile tematiku iz talijanske
renesanse epike. Vaţan dio Palmotićeva dramskog opusa ĉinile su
pseudohistorijske tragikomedije Danica, Captislava i Bisernica.Ta djela pišĉeve
zrelosti kasnije su u Dubrovniku bila ĉesto nasljedovana, a povezuje ih ĉinjenica
da se u njima dramatiziraju radnje s domaćih, navodno suvremenih, dvorova. U
tim dramama hrvatske i bosanske, ugarske i srpske princeze lome se izmeĊu
krutih roditelja i poţudnih ljubavnika. U tim pseudohistorijskim i mitovima
nabijenim priĉama s obliţnjih dvorova sve je manje vila i vilenica iz mlaĊih
Palmotićevih drama, jer tu više nije moguće da, kao u Pavlimiru, oţivljuju rijeke
a govore brda. U poznim Palmotićevim pseudohistorijskim dramama radnje su
zgusnutije a priĉe su romantiĉne. Scensko mjesto tih drama rimovalo se s
ondašnjom romantiĉnom dubrovaĉkom i vatikanskom politikom prema
balkanskom zaleĊu, rimovalo se sa zahtjevima katoliĉkog slovinstva. Radnja
najveće od tih drama, Captislave, smještena je tako u Dubrovnik, a u Bosni se
zbiva radnja Danice, koja je sadrţaj donekle preuzela iz fabule Ariostova
Bijesnog Orlanda.

- 96 -
Osim brojnih dramskih tekstova, napisao je Palmotić i ĉitav niz lirskih cjelina meĊu
kojima se izdvaja Muze na piru, u kojoj se uz pomoć igraćih karata opjevava
rafinirana ljubavna igra. Palmotić je i autor jedne popularne, a nekoć
anatemizirane, satiriĉne poeme o izmetu, Govnaide, koja se ţestinom poganih
stihova i energijom svojih šestina posvećenih poruzi sasvim konkretnoga
dubrovaĉkog vlastelina, izdvaja u ĉitavoj europskoj burlesknoj poeziji onoga
doba. Palmotićev stih Vas si govnen kneţe usrani, koji se u poemi ponavlja
nebrojeno puta, jedna je od najizravnijih tada izreĉenih osuda bahatosti i
pokvarenosti moćnih. Junije Palmotić koji je u starijoj hrvatskoj knjiţevnosti uz
Mavra Vetranovića bio jedan od najplodnijih pisaca, napisao je i dosta poboţnih
stihova meĊu kojima se izdvajaju poema o Kuzmi i Damjanu, zaštitnicima
Lastova, te poema o svetoj Katarini Sienskoj koja uzdiše kao da je stigla iz neke
pišĉeve erotske drame. Svoj veliki ep Kristijada posvetio je uzornoj protagonistici
katoliĉke obnove, švedskoj kraljici Kristini. Njegov ep inaĉe je obrada istoimenog
djela Talijana Girolama Vide ali je bitno utjecao na mladu hrvatsku knjiţevnost i
njezin pjesniĉki jezik. Junije Palmotić ostaje zapamćen kao najuspješniji
dramski pisac svojega doba. Na njegovoj su se sceni svi konflikti i kontradikcije
susprezali i prepuštali nekomu drugom i naknadnom vremenu. Palmotićev je
teatar sublimirao stvarnost, odgaĊao ju je svojim romantiĉnim scenskim
svjetovima. Njegove drame pisane su osmercima, stihom vrlo nedramskim i sve
su bile iskaz društvenoga kompromisa. Palmotić je suvereno svladao retoriĉke
moduse isusovaĉke dramaturgije, uspješno ih je i uvjerljivo povezao s
iskustvima suvremene talijanske operne libretistike pa je stvorio dramaturški
amalgam kakvoga nema u drugim sredinama toga vremena. Njegove scenske
romanse svojom melodramatiĉnošću te svojim bavljenjem ljubavlju i duţnošću
najbliţe su Racineovim francuskim dramama, a nisu daleko niti od Španjolaca
Calderona i Lopea de Vege. U Italiji Palmotićevi srodnici i suvremenici danas su
mahom zaboravljeni pisci opernih libreta. U Hrvatskoj je teško ikomu
prispodobiti scensku energiju Junija Palmotića i njegovu neobiĉnu sposobnost da
stvara uvijek nove scenske figure i da uz njihovu pomoć komentira politiĉku i
društvenu stvarnost svojega Dubrovnika. Palmotić je hrvatski Lope de Vega,
pisac golemog opusa po ĉijoj sceni promiĉu lica u potrazi za srećom ili u bijegu
pred nesrećom. U njegovu optimistiĉnom teatru većina osoba pronaĊe na koncu
svoju rimu, svoju sreću jer u tom teatru baš svatko nešto postigne i umnoţi. Kao
što je ĉitavog ţivota strpljivo otplaćivao tuĊe dugove, tako je Palmotić strpljivo
pisao svoje drame, nudeći eliti, kojoj je i sam pripadao, imaginarni svijet
nacionalne homogenosti, bajke o dobrim i mudrim kraljevima i njihovim sretnim
potomcima. Svojim suvremenicima sadašnjost je iskazivao terminima prošlosti. U
njegovim ponekad tromim dramama ima nešto mramorno, vulkansko i titansko.
Palmotićev scenski opus bio je u svojemu vremenu pravi pothvat. U tomu pisac
nije ostao sam jer su ga poslije slijedili mnogi, pa je postao otac modernoga
nacionalnoga glumišta, tvorac prvoga repertoarnoga kazališta.
Juraj Kriţanić, misionar, knjiţevnik i pustolov, poput većine
Palmotićevih scenskih likova, iz sna se nije probudio nikad. U dušu toga
ĉovjeka himere slavenstva uselile su se još u Bologni gdje je bio gojenac
teološkog fakul-

- 97 -
teta i gdje je proĉitao putopisnu knjigu Antonija Passavina, papinskog izaslanika
na dvoru Ivana Groznog. Lektira onoga što se zvalo De rebus Moscoviticis preko
noći je hrvatskoga dominikanskog patera pretvorila u Don Kihota, u onoga koji
je preduboko zaronio u more fantazija i koji se na kraju u njima utopio. RoĊen u
Obrhu 1617., u skladu s epohom u kojoj je ţivio, zamijenio je san stvarnošću.
Njegov duh tek se potpuno razbudio nakon dugogodišnjih ruskih izgnanstava, i
to pred beĉkim zidinama gdje je 1683. poginuo braneći od Turaka taj grad, ali i
oslobaĊajući balkansko zalede u vojsci Jana Sobjeskog. Bio je Juraj Kriţanić jedan
od najvećih idealista i najvećih muĉenika hrvatske knjiţevnosti. Nakon što je
završio prve godine teoloških studija, kao dvadesetogodišnjak je rimskoj
Propagandi vjere donio svoju moskovitsku zamisao u obliku jednoga politiĉkog
memoranduma. Njegova ideja o crkvenom sjedinjenju svih Slavena, a pod
paskom ruskog cara i za interese zapadnoga kršćanstva, kristalno je jasna ali
nerealna. Juraj Kriţanić koji je bio slušaĉ Grĉkog kolegija u Rimu i dobro
poznavao liturgiju pravoslavlja, a primio dostatnu ekumensku poduku, nakon
kratke sluţbe u Kriţevcima, otputio se s brojnim poljskim poslanstvom u
Moskvu. Tamo je ostao samo tri mjeseca ali dovoljno dugo da se oduševi carem
Aleksejem. Vjerovao je da su Rusi ţrtva grĉke vjere i vjerovao je da će oni
povećanjem obrazovanosti prihvatiti zapadne obiĉaje i rimsku vjeru. Ono prvo
dogodilo se nekoliko desetljeća nakon Kriţanićeve smrti, a ono drugo nije se
dogodilo nikad. Kad se nakon svojega prvog moskovskog boravka 1647. vratio u
Rim, zapoĉeo je Kriţanić maštati o povratku u Rusiju. Krenuo je nakon desetak
godina, kad su se ondje stvari bitno promijenile i kad se vatikanska istoĉna
politika poĉela umekšavati. O njoj Kriţanić kao da nije vodio preveć raĉuna. Na
put je krenuo ponešto zaobilaznim putem, preko Carigrada, gdje je najprije bio
kapelan beĉkog ambasadora, a ĉim je stigao u Moskvu, prionuo je knjiţevnom
radu ĉiji ga eros neće napuštati do smrti. U Rusiji predstavio se novim imenom,
kazao je da se zove Juraj Serbenin i odmah se ponudio Caru da mu bude
knjiţniĉar i historiograf. Ponudio je Rusima da im na svojemu hibridnomu
sveslavenskom jeziku priredi prijevode svetih knjiga, da im sastavi gramatiku i
leksikon potrebnih znanja. Na dvoru su odobrili da naĉini leksikon ali ga
iznenada zbog neke, kako je poslije sam rekao, glupe izjave Car osobno progna u
Sibir; ondje Kriţanić provede sljedećih petnaest godina. Bile su to zlatne godine
njegova knjiţevnog rada. Kriţanić je već prije izradio neku vrstu svoje teološke
sume koju je nazvao Sveukupnom knjiţicom raskolnika, ali sada je napisao i
druge knjige, po kojima će ga pamtiti buduće generacije. Najvaţnije njegovo
djelo zvalo se Politika ili razgovor ob vladateljstvu i nastalo je 1663. Napisano
izmišljenim slavenskim jezikom, ono je pravi politološki spremnik najrazliĉitijih
znanja i uputa vladaru. Kriţanić je hibridnim jezikom ţelio postići da ta knjiga
bude razumljiva svima, ali je postigao suprotan rezultat: bila je teško razumljiva
svakome. U teškim sibirskim prilikama nije prestajao pisati. Radio je na brojnim
filološkim djelima, napisao je neku vrstu ţivotopisa-oporuke s naslovom Smertny
razrjad. U trenutku dok je pisao svoj ponešto preuranjeni sibirski testament, u
njegovoj Hrvatskoj su u austrijsku tamnicu vodili Petra Zrinskoga, ĉovjeka za
kojega je Kriţanić inaĉe vjerovao da moţe pomoći u juţnoslavenskim inte-

- 98 -
gracijama i osloboĊenjima. Kriţanić je u Sibiru predugo ĉekao na milost.
Doĉekao ju je tek kad je 1676. umro car Aleksej i kad su njega, ubogog Hrvata,
koji je govorio da je Serbljanin, konaĉno odluĉili pustiti na slobodu. U Moskvi je
bivši zatoĉenik svojim ruskim gospodarima obećao da će im prevesti
Aristotelovu Politiku, usput im je napisao još i Povijest Sibira pa je onda napustio
Rusiju i kratko našao mir u jednomu poljskom dominikanskom samostanu. Nije
znao uĉiniti ništa bolje nego prikljuĉiti se oslobodilaĉkoj vojsci Jana Sobjeskog
koja je hitala da oslobodi Beĉ od Turaka i koja se pribliţavala Kriţanićevu
zaviĉaju. S naramkom tekstova krenuo je Kriţanić na svoje posljednje putovanje.
Tekstovi što ih je u svojemu muĉeniĉkom ţivotu napisao posvema su nepregledni
i teško da će ih ikada u cjelini biti moguće dešifrirati. Pisac Politike, Gramatike,
Sveukupne knjiţnice raskolnika, pisama o Ĉerkezima, pisac futuristiĉke studije o
kineskoj trgovini, autor lucidnih tekstova o Poljacima, prevoditelj Aristotela,
struĉnjak za teoriju glazbe, ĉovjek zainteresiran za tajnu hijeroglifa, autor sibirske
povijesti, pisac više memoranduma o istoĉnom pitanju, tvorac programatskog
spisa Russia quo spectat, umro je posvema anoniman. Otkrili su ga dugo nakon
smrti kad je o njemu, navodno u Holandiji, od nekog znalca prve informacije
saznao sam ruski car Petar Veliki koji je lako shvatio da je upravo Kriţanić
najavio njegovu europeizaciju. Glavni misaoni stupovi Kriţanićevi temelje se na
teţnji za izmirenjem svih slavenskih naroda, na njihovoj emancipaciji od
tuĊinskog elementa što bi, po njemu, trebalo ostvariti na naĉelima prosvijećene
monarhije. Kriţanić je na svoj susret s Rusijom poranio ali je zato za svoje rimske
nalogodavce došao ondje prekasno. Oni u Rimu lako su ga zaboravili, a u Moskvi
ga nisu niti prepoznali. U sedamnaestom stoljeću on je u Sibiru, svojim
promrzlim prstima Rusima napisao ono što će oni prvi put razumjeti tek stotinu
godina kasnije, kada to isto budu proĉitali u knjigama Hobbesovim ili
Montesquieuovim. Bio je Juraj Kriţanić jedan od najvećih ljudi svojega doba.
Ţudio je za Moskvom a ona ga je otjerala u Sibir, ţudio je za ruskim dvorom a s
tog dvora su ga poslali u tamnicu, ţudio je da ispuni naloge rimske propagande a
te naloge nikada nije dobio. Za ţivota, sveslavenskog vizionara malo tko je i
spominjao. Bio je ĉovjek mnogo knjiga ali, naţalost, rob samo jedne ideje. Nije
znao mijenjati maske i bio je evanĊelist nemogućeg. Valjda zato i nije vidio
kako i u drugim slavenskim narodima tinjaju potrebe za samostalnošću i kako se
ispod vidljivih sliĉnosti nalazi još više nezanemarivih razlika. Nakon Kriţanićeve
smrti, ostalo je sjećanje na zanesenost toga rijetkog uma, koji je s neobiĉnom
lakoćom spajao nemoguće s nemogućim.
Bokelj Kristofor Ivanović, za razliku od Kriţanića koji je ţudio za Istokom,
potraţio je svoju drugu domovinu na Zapadu. Rodio se 1618. u Budvi kamo se
vratio nakon školovanja u Padovi i gdje je s mnogo knjiţevnoga dara ispisivao
Budvanske anale. Prepisivanjem je od propadanja spasio i statut svojega
rodnoga grada, a tvrdio je da ime veze s grĉkim Epirom pa je htio da ga zovu
Febom iz Epira. Premda svećenik, bio je ljubimac ţena pa se najbolje osjećao u
Veneciji gdje se nastanio i navodno imao dosta muka s toskanskim jezikom. Bio je
ĉlanom mnogih talijanskih uĉenih društva i akademija, a kad se zapoĉeo baviti
teatrom, postao je jednom od kljuĉnih osoba u venecijanskom kazališnom

- 99 -
i mondenom svijetu. Bio je kanonik u nadbiskupskom dvoru i vjeru nije smatrao
prostorom u kojemu bi najbolje raskrilio svoj talent. Više od svega ljubio je Taliju
pa je napisao ĉitav niz u ono doba slavnih libreta za operne spektakle. Njegov je
libreto Amor gueriero iz 1663., a slijedili su ga La Circe, II Coriolano, La
costanza trionfante i, konaĉno, Lisimaco, Ivano viĉe v posljednji dramski tekst koji
je bio izveden 1673. Nije pisao samo kazališne tekstove nego je rano shvatio
vaţnost kazališne dokumentaristike pa se njega smatra jednim od prvih europskih
kazališnih kroniĉara, i to zato što je 1681. objavio knjigu Minerva sul tavolino u
kojoj je reproducirao niz svojih kazališnih reminiscencija i kritika ali i vrlo
vjeran popis venecijanskoga kazališnog repertoara. Bio je pisac izvrsnih pisama,
pravi galantni abate svojega doba, zajedljiv i duhovit, kritiĉan i frivolan no ĉesto,
jer je to odgovaralo njegovoj kleriĉkoj odjeći, laţno suzdrţan. U pismima ĉesto
spominje politiku pa tako francuskom kardinalu Mazarinu izlaţe vaţnost
slamanja turske moći na Balkanu. Malo koji Hrvat onoga doba osjećao se
sigurnijim i samosvjesnijim u nekoj inozemnoj sredini od Kristofora Ivanovića.
Pri kraju ţivota radio je na šestosvešĉanoj povijesti Kršćanske lige protiv Turaka,
ali djelo nije nikada završio nego se ono danas, u rukopisu, ĉuva u biblioteci
harvardskog sveuĉilišta. Zanimljivo je da je spretni Budvanin, proslavljeni pisac
opernih libreta i autor vrlo zajedljivih pisama, kazališni dokumentarist i
povjesniĉar, unaprijed za sebe organizirao jedan od najspektakularnijih pogreba
onoga vremena. Umro je 1683. i na grobu u venecijanskoj crkvi svetoga Moisea i
danas se nalazi njegova pristala bista. Sredinom 17. stoljeća u Veneciji, a još više u
Dubrovniku, poĉeli su se osjećati prvi znakovi društvene i knjiţevne krize. U
naraštaju koji je stasao nakon Gundulićeve smrti, koji je svoje prve tekstove
odmjeravao s Palmotićevim, nije više bilo snaţnijih individualnosti. Ponestalo im
je volje da moralna i politiĉka pitanja vremena propituju u kategorijama estetike
i tradicije. Razapet izmeĊu zapadnih savezništava i turskog vazalstva, Dubrovnik
je sve više stagnirao, plemićki mu se sloj stanjio, a korist što ju je Gradu nekoć
donosio sukob Mleĉana i Turaka, bila je sve neznatnija. U krhkost dubrovaĉkog
blagostanja uskoro su se mogli uvjeriti baš svi. Dogodilo se to 6. travnja 1667.
kad je nakon prvog potresnog udara, koji je trajao desetak sekundi, i nakon
plimnoga vala koji je uslijedio, gradom zavladala sablasna tišina i kad su rijetki
preţivjeli u tim trenucima osjetili beskrajnu samoću. U dubrovaĉkom potresu i
poţaru stradale su tisuće ljudi. Na kraju svojega zlatnog doba Dubrovnik je 1667.
leţao u ruševinama. Jedini dubrovaĉki pisac koji je ĉitavo desetljeće prije potresa
znao prepoznati prave energije vremena, bio je Vladislav Menĉetić. U svojemu
nevelikom spjevu Trublja slovinska, opjevao je sigetski mit, ali ne tako što bi mu
odjenuo ruho poezije nego tako što je u svojoj poemi davnomu sigetskom junaku
Nikoli Šubiću dao tijelo suvremenika, njegova praunuka i aktualnoga hrvatskog
bana Petra Zrinskoga. Trublja slovinska tiskana je 1665. i na njezinim stranicama
sekulariziran je najţilaviji hrvatski mit. IzmeĊu korica Menĉetićeve knjiţice taj
mit je vraćen u suvremenost, prvi je put ostao bez aureole svetosti i postao
politiĉki pokliĉ, proroĉanstvo ali i svima razumljivi tekst sroĉen već poznatim
Gundulićevim ritmom. U Trublji slovinskoj govori se o turskom mjesecu koji
zapada i zauvijek stoji u tamnilu dok ga

- 100 -
"Zrinsko sunce" tjera da pogine. Uz stihovano proroĉanstvo o veliĉini Zrinskih
Menĉetić je u knjigu uvrstio i proznu posvetu u kojoj se vidi da je ovom
Dubrovĉaninu kontinentalni junak u jednoj osobi bio i hrvatski Bog Mars ali i
Apolon, to jest "najglasovitiji spjevaoc kijem se diĉi sadanji narod svega puka
slovinskog". U Zrinskom je Menĉetić pronašao zaviĉajnog junaka, osobu koja je
mogla homogenizirati politiĉku stvarnost razudene Hrvatske. Po tomu pokazao
se dobrim uĉenikom Ivana Gundulića jer i on nije imitirao uĉiteljeve stihove
nego mu je slijedio misao i njegovu rješenju dubrovaĉke zagonetke, njezinu
orijentalizmu i njezinu zapadnjaštvu pridodao novi naboj. Vladislav Menĉetić prvi
je pisac iz Dubrovnika koji je vidio tursku silu kako se odbija o dubrovaĉke zidine,
a da pri tome nije govorio kako je Dubrovnik u nekoj neutralnoj sredini, kako je
izmeĊu Lava i Drakuna. Nije zapadnjaštvo Dubrovnika više morao otkljuĉavati
istoĉnim kljuĉevima. Menĉetić nema istoĉnih opcija, u njega je slovinstvo prvi
put mišljeno kao panhrvatstvo. Napisao je slavne stihove o osmanskom moru
koje se stoljećima razbijalo od hrvatskih ţala koji su, kako je bio uvjeren,
sprijeĉili da u ropstvo ne potone Italija. Samo bi površni tumaĉ mogao pomisliti
da je Menĉetić, koji je umro 1666. pa nije vidio ţivotni poraz Zrinskoga, te nije
svjedoĉio njegovu politiĉkom padu, nešto pogriješio u svojim procjenama. Ono
što Zrinski 1671. nije uspio, uspio je desetljeće poslije, 1683., poljski kralj Jan
Sobjeski pod Beĉom. Menĉetić je bio seizmograf budućnosti i nije bio pisac
kronika. Nije bio pisac velikog daha ali je bio pjesnik s velikom osjetljivošću. I
drugi njegov spjev, koji je bio posvećen dubrovaĉkom utamnjeniku Marojici
Kabogi, na svoj naĉin je politiĉki vidovit. Taj Kaboga u Menĉetićevo je doba bio
u tamnici zato što je ubio nekoga konzervativnog plemića. Kad je Dubrovnik
zadesio potres, Kaboga se, ne krzmajući, stavio na ĉelo obnove grada te je postao
najznaĉajniji politiĉki voda. Pjesnik Menĉetić te dogaĊaje, naravno, nije doţivio
ali ih je u spjevu Knjiga Marojice Kaboge uvjerljivo intuirao i najavio. Osim djela
kojima je politika bila temeljnim slojem, napisao je Vladislav Menĉetić i mnogo
posvema pomodnih stihova u duhu G. Marina kojega je ekstenzivno prevodio pa
mu je preveo i odulju poemu Sospiri d'Ergasto. Za ţivota, a i dugo poslije,
Menĉetićevo najpopularnije djelo bio je kratki i u jednom dahu napisani komiĉki
spjev Radonja u kojemu se na parodijski naĉin u kombiniranim osmercima i
petercima opjevava smiješni muţ i njegova goropadna i ohola ţena. Menĉetićev
Radonja mladi je brat Drţićeva Stanca s kojim dijeli i leksik i društveni poloţaj
ali ne i neodluĉnost. Na kraju se, naime, Radonja osveti svojoj hudoj Milavi kojoj
na vrlo drastiĉan naĉin "istuĉe mjesto gdje sjedi". Vladislav Menĉetić bio je
pjesnik trenutka u kojemu se sloboda sve manje osvajala stihovima a sve više
ĉekala u proroĉanstvima. Njegovo knjiţevno djelo krajolik je koji sluti stvarni
potres. U njemu se obnavljaju sve vaţnije teme i svi vaţniji ţanrovi dotadašnje
hrvatske knjiţevnosti. Krajolik nakon dubrovaĉkog potresa najuvjerljivije je
opisao dubrovaĉki plemić Jaketa Palmotić, autor opseţnog autobiografskoga
spjeva Dubrovnik ponovljen..Taj vješti diplomat bio je svjestan uloge što ju je
njegov naraštaj imao u spašavanju dubrovaĉke nezavisnosti nakon velikog
potresa. Svoj ep kleše kao vlastiti mramorni spomenik i on je idealan
Dubrovĉanin upravo po nedostatku indivi-

- 101 -
dualizma. Njegov tekst jest autobiografija ali dubrovaĉka, a to će reći skladna i
nerazmetljiva. Nema u toj knjizi privatnih šifri i osobnih simbola. Pišĉeva se
naracija temelji na naĉelima montaţe uz pomoć koje se postupno osvjetljuju
odsjeĉci vlastitog ţivota kao da su dio opće slike povijesti. Ovaj privatni ep
posvećen je tako pjesnikovim djelima i zato u njemu nema isprepletanja nekoliko
usporednih narativnih vremena, a digresije, ako se i pojave, kratke su i blisko
povezane s vremenom pripovijedanja. I Jaketa Palmotić po uzoru na prethodnu
Gundulićevu ali i talijansku epiku ukljuĉuje u radnje eshatološku razinu u kojoj
se opjevava utjecaj paklenih sila na glavna zbivanja i inzistira na znaĉenju
svetoga Vlaha koji na nebu organizira sastanak na kojemu zagovara spas
Dubrovnika. Krajolik Palmotićeva epa je katastrofiĉan; on koji sebe naziva
Jakimirom, doţivio je u potresu osobnu tragediju. Vrativši se iz diplomatske
misije, našao je u ruševinama vlastite kuće mrtvu suprugu i osakaćenu obitelj.
Epom se kreću osobe koje ne nose optimizam, ova lica, ĉak kad projašu
Kosovskim poljem, nemaju više uopće potrebu da uzvišenim frazama govore o
tradicijama slovinstva. Oni se na balkanskim svojim putovanjima ne prisjećaju ni
Orbinija ni Gundulića niti ih zanimaju vatikanski evandelizatorski nalozi. Oni se
brinu o svojemu gradu i spremni su umrijeti za njega, što se, uostalom, u turskoj
tamnici tih poslijepotresnih godina i dogodilo Palmotićevu sudrugu i vršnjaku,
takoĊer pjesniku, Nikolici Buniću, sinu dubrovaĉkoga lirika Ivana Bunića. Svoju
biografiju piše Palmotić u stihu jer je u njegovoj sredini ĉitateljstvo bilo
naviknuto da se ozbiljna i politiĉki relevantna grada ne izlaţe u prozi. Da je
svoju ţivotnu priĉu ispriĉao latinskim ili talijanskim jezikom, bio bi Palmotić
posegnuo za proznim iskazom. Ovako, izbor je morao biti osmeraĉki stih koji je
najbliţi ideji o epu kao vlastitu mramornom spomeniku. Doduše, saĉuvano je
nekoliko uzornih primjeraka Palmotićeve proze koji su sasvim iznimni u njegovu
vremenu, i po sadrţaju i po svojoj vrlo dobro iscizeliranoj retorici. Jedan je takav
tekst opis Palmotićeva carigradskog susreta s moćnim vezirom Kara Mustafom,
mrziteljem dubrovaĉke slobode. Jaketa Palmotić susreo je toga vezira samo
nekoliko dana nakon uspješne audijencije kod sultana i njegovo prozno
oslikavanje nasilnog Kara Mustafina karaktera, njegovo uoĉavanje kako ovaj sliĉi
Etni koja iz ognjišta svojih oĉiju riga vatru, ide u red boljih starijih proznih zapisa
i mnogo je uvjerljivije od sliĉnoga takvog opisa u epu Dubrovnik ponovljen.
Saĉuvani su i Palmotićevi diplomatski govori pred rimskim papom i njegovi
dojmovnici u kojima opisuje svoja poslanstva. Najbolje je Jaketa Palmotić pisao
kad uopće nije ţelio biti pisac, onda kad je pisao hrvatsku ili talijansku
diplomatsku prozu, kad je izvješćivao vijećnike o misijama, kad je opisivao
sugovornike i njihovu pratnju i dok je izgovarao svoje poslanice. Njega nisu
zanimali pseudohistorijski dvorovi i kabinetske slovinske konstrukcije. Bio je
vršnjak nove realnosti u kojoj je za Juţne Slavene bilo nešto manje mitologije
nego prije. Ti novi realistiĉki pisci i njihovi realistiĉki junaci razgovaraju s
Turcima na nov naĉin. Ti novi poklisari i novi knjiţevnici duhovno su bliski Petru
Zrinskom, a njihova je literatura najprije Vladislav Menĉetić pa tek onda Ivan
Gundulić. Jer dok u Osmanu Turĉin Ali-paša na poljskom dvoru govori
retorikom dubrovaĉkih poklisara, dotle u Dubrovniku ponovljenom diplomatski
tekst izgovaraju sami Dub-

- 102 -
rovĉani, vlastitom glavom, i više ne posuĊuju svoj glas i svoje investicije ni
Turcima, ni Poljacima, ni Austrijancima. Bio je to jedan od najvaţnijih rezultata
poslijepotresne dubrovaĉke osamljenosti, bila je to najava novoga politiĉkog
programa u kojemu su meĊu knjiţevnicima temeljne osobe bili Vladislav
Menĉetić i Jaketa Palmotić. Oni su, jednako kao i braca Nikola i Petar Zrinski u
kontinetalnoj Hrvatskoj, samo prividno govorili o drugima, a zapravo su
intenzivno govorili glas svoje suvremenosti. Jaketa Palmotić umro je 1680.,
istoga dana kad i glavni lik njegova nedovršenog epa Jakimir. Svoj junaĉki ţivot
ovaj junak iz carskih, papinskih i kraljevskih hodnika rasprostro je zlatnim dobom
hrvatske knjiţevnosti, vremenom koje se protezalo od Gundulićeve zrelosti do
pisaca kakvi su bili Junije Palmotić i Vladislav Menĉetić u Dubrovniku, zatim
Petar Kanavelić u Dalmaciji, a u kontinetalnoj Hrvatskoj Petar Zrinski, Fran
Krsto Frankopan, Matija Magdalenić...
U sudbini obitelji Zrinski, u selidbi 1623. legendarnog Jurja Zrinskog na
sjever i u njegovu prelasku s protestantizma na katoliĉanstvo, u odvojenim ali
na svoj naĉin komplementarnim etniĉkim odreĊenjima njegovih sinova Nikole i
Petra, zrcale se najvaţniji prijepori tadašnje hrvatske stvarnosti. Nikola, koji se
rodio 1620., napisao je na madţarskom jeziku niz praktiĉnih i teoretskih spisa o
politici, djela koja su se u ono doba rado ĉitala, nešto spisa o neslozi zapadnih
sila i o potrebi borbe protiv Turaka, ali mu je najvaţnije knjiţevno djelo Adriai
Tengernek Syrenaia. U tu knjigu, tiskanu u Beĉu 1651., uklopljen je junaĉki ep
Szigeti Veszdelem o padu Sigeta i o pogibiji pjesnikova djeda Nikole Šubića.
Djelo je asimiliralo brojne dotadašnje izvore o sigetskom mitu ali je više od
svega summa obiteljske povijesti, svojevrsni imitatio Zriniana. Nikola Zrinski
izabrao je Ĉakovec kao svoje plemićko gnijezdo i tu ga je, u naponu snage 1664.,
na samom poĉetku urote protiv beĉkoga dvora, u lovu rastrgao vepar. Dvojbena
smrt bana Nikole Zrinskog dovela je na ĉelo urote i na bansku ĉast njegova
mlaĊeg brata Petra koji je odmah poĉeo voditi vrlo samostalnu politiku, a u
dogovoru s madţarskim velikašima postavio je temelje novoga, ravnopravnijeg
odnosa prema Turcima ali i hladnijega prema beĉkom prijestolju. Za razliku od
madţarske nacionalne svijesti svojega pokojnog brata, Petar je Zrinski na
svojemu dvoru u Ozlju pokraj Karlovca poticao knjiţevni rad na hrvatskom,
stvorivši neformalni krug vrlo zanimljivih knjiţevnih osobnosti koje su stvorile
prvu ozbiljniju ideju o jedinstvenomu hrvatskom jeziku kao trodijalektalnoj
melasi. Ta dijalektalna trojeziĉnost nije bila daleka niti od madţarsko-hrvatske
dvojeziĉnosti kako su je doţivljavala braća Zrinski. Petar, koji je bio poznat kao
vatreni hrvatski domoljub, u školskim se dokumentima uvijek potpisivao kao
hungarus, a Nikola, koji nikad nije napisao ni retka na hrvatskom jeziku, rekao je
da se "nije izrodio i da zna da je Hrvat i da zna da je Zrinski". Braća Zrinski bila
su najbolji posrednici izmeĊu dvije kulture, hrvatske i madţarske, te su izmeĊu
njih bili sve samo ne razdjelnica. U srednjoeuropskoj knjiţevnosti oni su tvorci
blizanaĉkog djela. Petar, koji se rodio 1621., poĉeo je na hrvatski jezik prevoditi
bratov madţarski ep već 1655. U toj knjizi koja je bila objavljena 1660. u Veneciji
i kojoj je hrvatski naslov Adrijanskog mora sirena, nalazi se Petrov predgovor u
kojemu

- 103 -
izjavljuje kako se ne kani takmiti sa starijim bratom koji je s velikom marljivošću
prouĉio sve madţarske i hrvatske kronike o povijesti njihove obitelji i o bici kod
Sigeta. Petar dalje kaţe kako je njegov brat Mikloš htio pokazati da hrvatski
narod nije posljednji u stvarima duha i da sada, prenoseći ovu knjigu na
materinji jezik, stvara djelo koje ţeli biti utjehom onima koji i danas ţaluju za
vlastitim poginulim djedovima. Knjiga Petrova bila je zbornik raznovrsne grade,
ima u njoj idiliĉnih pjesama, tako i jedna o nemilosnoj Violi, zatim lijepih cjelina
o zviraru iliti lovcu koji je sam pogoĊen Kupidovom strijelom, ima u toj knjizi i
jedan Orfejev elegijski plaĉ zbog Euridikine propasti. U svim tim sastavnim
dijelovima Adrijanskog mora sirene vidljiva je talijanska lektira, poznavanje
ondašnjih Marinovih imitatora. Nosivi dio Petrove knjige, jednako kao i Nikoline,
ep je Opsida sigetska u kojemu ima mnogo dugova Torquatu Tassu i u kojemu se
na naĉin kronike iznose sudbine niza likova iz zaraćenih tabora. Osim kroniĉarske
razine, ima ovaj ep i neke eshatološke dijelove kojima defiliraju Ċavli i
arkanĊeli, ali ima i dvije umetnute fabule o ljubavnim parovima, jednom
kršćanskom i jednom turskom, koje na kraju razdvoji smrt. Petar Zrinski
svakako nije bio dobar pjesnik. Bio je pisac tvrde ruke, teška i neprohodna stiha,
nepravilnih rima, stihova koji se tek onda rastvore i propjevaju kad se zbog neĉeg
pribliţe pišĉevu svjetonazoru. Poletna bi postajala Petrova reĉenica tek onda
kad se otvarala duboka rana njegova odnosa prema Habsburzima, kada bi se
govorile istine o susjedima, kada se mogla izreći ona zloguka i najavna reĉenica
kako "veruj Nimcu kako suncu zimsku" jer "od njega moć imaš kad primeš smrt
tminsku". Premda Adrianskog mora sirena nije izvorno hrvatski tekst nego je
prepjev, ta ĉinjenica ovoj knjizi ne moţe odrediti ni nacionalnu a ni pjesniĉku
vrijednost. Jezik Petra Zrinskog zrcalio je njegova osobna trodijalektalna
iskustva, ali je bio i pokušaj do tada nepoznate standardizacije. Zrinski je baštinik
triju hrvatskih narjeĉja, dogodilo se da je njegova osoba u sebi ujedinjavala ne
samo madţarskohrvatsku sudbinu nego i tri regionalne hrvatske svijesti. Zajedno
s Anom Katarinom iz roda Frankopana, svojom voljenom ţenom, takoĊer
knjiţevnicom, zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom,
zajedno s povjesniĉarom Ratkajem, jezikoslovcem Belostencem, autorom
velikog rjeĉnika, Gazophylaciuma, stvarao je Petar Zrinski standardni hrvatski
jezik koji je, doduše, bio izmiješan u kabinetskoj retorti ali je bio vrlo blizak
govornom jeziku i jeziĉnim iskustvima puka u većim dijelovima tadašnje
kontinetalne i primorske Hrvatske i jeziku koji su tada Hrvati govorili u
austrijskom Gradišću i u današnjoj Madţarskoj. Premda se kasniji put hrvatske
standardizacije nije temeljio na višedijalektalnoj melasi, pokus Petra Zrinskoga i
njegova kruga u Ozlju ostavio je dubokih tragova koji su vodili do prvih
modernih jeziĉnih reformi na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Prerana smrt obojice
Zrinskih unijela je u hrvatsku politiĉku geografiju veliku prazninu. Bilo je
utemeljenih pretpostavki da je Nikola smaknut u atentatu i da ga nije ubio
vepar. Što se tiĉe Petrova smaknuća u Beĉkom Novom Mjestu 1671., ono je
postalo udarnim mjestom tadašnjih politiĉkih kalkulacija ali i puĉkih pretjerivanja.
U javnosti je za banovu smrt okrivljivana njegova ţena Ana Katarina jer je, kao
neka hrvatska Lady Macbeth, muţa poticala na osvetu. Smaknuće Petra
Zrinskoga i njegovih

- 104 -
drugova bilo je prikazano na brojnim tadašnjim grafikama, a njeţno pismo što ga
je knjiţevnik samo nekoliko sati prije smaknuća uputio svojoj ţeni, bilo je
prevedeno na desetak jezika i postalo je pravim knjiţevnim hitom. Nesretna
Petrova ţena da nikad nije pisala vlastitih stihova, bila bi upamćena u knjiţevnoj
povijesti kao ona kojoj je upućeno najljepše privatno pismo onoga doba. Pisao joj
je suprug 29. travnja 1671. i rekao joj, "svome dragom srcu", da se "ne burka"
jer "njemu sutra budu glavu sekli". To što Ana Katarina posljednje ljubavno
pismo njoj upućeno nikada nije proĉitala ide na dušu krvniku njezina muţa koji
je pismo dao u javnost ali ne i supruzi ubijenoga. Ana Katarina je dvije godine
nakon muţevljeve pogibije poludjela u samostanu u Grazu, u svojevrsnoj tamnici
gdje je bila zatvorena nakon što su joj konfiscirali svu imovinu a jedinca sina
Ivana prisilili da se preimenuje u Gnade, onoga kojemu je dodijeljena milost.
Tako su nestajali posljednji Zrinski. Ana Katarina u mladosti je primila za ono
doba i za svoj spol iznimno obrazovanje. Poznavala je talijansku knjiţevnost, a
njezin Putni tovaruš, koji je objavila 1661., bio je u svoje doba vrlo popularan i
imao je više izdanja. Tekst te knjiţice nije izvoran ali ima u njemu mnogo
ganutljivih i lijepih intonacija i svakidašnjih molitava. U svojemu Putnom
tovarušu autorica doslovno veli da taj posao poduzima jer je shvatila da "zmeda
vsega svita jezikom najmanje Hervatckoga ovo doba štampanih knjig nahodi".
Frankopanka i udova Petra Zrinskoga pisala je ĉitko, bez suvišnih ponavljanja, i u
nje nije bilo nespretnih rijeĉi. Njezina figuralnost je suspregnuta, njoj nije
potrebno obilje sinonima ni bujice rijeĉi. Ritam njezinih reĉenica otmjen je, a na
mjestima kad joj pode za rukom s rijeĉima ugoditi glas svoje duboke duše, njezin
je Putni tovaruš rimovana slutnja budućnosti. Ne jednom, on je i najava zle
sudbine vlastite, ali i mlaĊeg polubrata Frana Krste Frankopana koji je bio
najbolji pjesnik tadašnje kontinentalne Hrvatske i koji je smaknut u Beĉkom
Novom Mjestu zajedno s Petrom Zrinskim, muţem Ane Katarine, koja je jedna
od prvih hrvatskih ţena s knjiţevnim opusom i knjiţevnom sudbinom. Brat
Katarinin, Fran Krsto, nasljednik loze frankopanske, rodio se 1643. i već s trinaest
godina otputio se u Rim; ondje je susreo svoju buduću ţenu, Talijanku kojoj je
stric, moćni kardinal Barberini, darovao ĉitav jedan grad, slabo poznati Nemi za
koji se vjerovalo da je nekoć pripadao rimskim Frangipanima. U Italiji
Frankopan se osjećao kao kod kuće i ondje je kao djeĉak u trinaestoj godini
objavio jednu latinsku knjiţicu u kojoj je zapisao kako je "jedina sreća jadnika
biti nesretan, jer ih umjesto bilo kakve utjehe slijedi samo suza s kojom su
navikli darivati i sebe i druge". Dijete i ţenik u jednoj osobi, mladi Frankopan
tada, 1556. kad mu je u Loretu objavljena ta knjiţica, nije ni slutio da je tom
reĉenicom otvorio knjigu koju je proţivio velikom ţestinom i koja se zatvorila
"ob desetoj uri" u travnju 1671. kada su ovom izvrsnom lirskom pjesniku,
erotskom stihotvorcu i patriotu odsjekli glavu; bilo mu je samo 28 godina. I one je
prije pogubljenja pisao svojoj talijanskoj supruzi Giuliji di Naro, ne znajući ni gdje
je. Pisao joj je na talijanskom jeziku kako mu "maĉ prekida mladi ţivot ali kako
se uzdaje da će mu ga njegov Isus opet zazeleniti". Tako je za ĉovjeka koji je
skonĉao pod krvniĉkim maĉem, optuţen da je urotnik protiv cara, vjeĉnost bila
zelena, njemu za kojega

- 105 -
nitko osim najbliţih prijatelja nije mogao znati da je u ĉasu dok su mu
odrubljivali glavu, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika uopće. U zatvoru, za
ĉekanja presude, nastao je najveći dio Frankopanovih stihova; napisan je tada ili je
posljednji put redigiran iz starijih rukopisa. Frankopanov knjiţevni opus, njegov
poetski zatvorski testament pronaĊen je gotovo dva stoljeća nakon pišĉeve smrti
meĊu sudskim papirima. Još kao djeĉak Fran je Krsto oĉvrsnuo uz oca Vuka,
ratnika i karlovaĉkoga generala pa zato nije nikakvo ĉudo što je upravo on
izgovorio onu nestrpljivu urotniĉku reĉenicu o ţelji da se u boju pomiješaju "naše
kape i turske ĉalme" i da kao posljedica toga saveza "budu austrijski krilaki
frkali po zraku". Ta ĉudna reĉenica bila je u sudskom procesu izravna optuţba
protiv mladoga vlastelina ĉija uzavrela krv kao da nije imala veze sa smirenijim,
starijim i pragmatiĉnijim Petrom Zrinskim. U tamnici sastavljen je pišĉev Gartlic
za čas kratiti, zbirka stihova koja je grĉevit Frankopanov pokušaj da u budućnost
pošalje otisak svoje duše. To je središnje pjesnikovo poetsko djelo i sastoji se od
stotinu i devet pjesama od kojih je barem petina erotska ili pornografska.
Frankopan je na naĉin srednjovjekovnih trubadura pjevao obostranu ljubav
muškarca i ţene.Tako u njegovim pjesmama u ljubavnom uţitku ravnopravno
sudjeluju i muškarac i ţena, po ĉemu je ovaj pisac vjesnik novoga i modernijeg
odnosa prema spolnosti. Frankopan je pjesnik "spisanja divojke od glave do
nog", pjesnik kojemu je muško tijelo reducirano na spolni organ, na ono što on
zove pticom bez perja, ali je u njega zato ţenino tijelo panerotski topos, zbroj
svih tjelesnih dijelova koji su izdvojeni i u stihovima fetišizirani. Za Frankopana
je sve na tijelu voljene ţene postalo vagina, svaki dio njezina tijela uzbuĊuje ga,
ali je i svaki prispodobiv nekom dijelu krajolika što gaje pjesnik opjevavao. U
Gartlicu ima vrlo lijepih ljubavnih romansi, ima i galantnih sliĉica kakva je ona o
Parizu i Galatei, ima dramskih prizora u kojima monologe izgovaraju Penelopa i
Ikar. Tamnica je postala idealno mjesto pjesnikove duhovne koncentracije, ona je
pišĉev pjesniĉki laboratorij, u njoj su u koloplet vrlo uvjerljivih stihova povezani
osjećaji ljubavi i tjelesnih ţudnji sa strahom od smrti i osjećajem nepravde. Ti
disparatni osjećaji hrane ovu poeziju. U Gartlicu ima pjesama koje stiţu iz
Frankopanova pretinca tuge, koje su pune mraĉnih raspoloţenja, pjesama u
kojima se ĉuju predosjećanja smrti. Takva je pjesma Tituluša nima koju je
Frankopan posveti sestri Ani Katarini. U tim stihovima ĉuje se unutrašnja
pjesnikova rastrzanost, glas koji vapi i govori: "Je li to moguće, svita Stvoritelju,
da nepravica takva tlaĉi tvoju zemlju." Frankopanov Gartlic knjiga je samoće,
glas nostalgije, dokument ţudnje za ţeninim tijelom kao za slobodom, glas
zasuţnjene pravednosti. Frankopan je u tamnici shvatio da je "v ljubavi potribno
govorit" pa je zato hotimiĉno prost i pohotan jer njemu je u tamnici oduzeta
sloboda i on o njoj pjeva kao da je tijelo, kao da je krajolik, i kao da je vojska.
Ĉim su ga dopremili u tamnicu, mnogi su se trudili da Frankopana otprave na
stratište. Spremali su ga da bude vojnik ali je upamćen kao pjesnik. Taj zlosretni
urotnik napisao je i vrlo dobru pobudnu pjesmu, Na vojsku, na vojsku, vitezi
zibrani, u kojoj se nazire njegov nemirni i vulkanski duh. Njegovim se
neprijateljima nije sviĊalo što je bio neustrašiv pa je sam car Leopold za njega
podrugljivo rekao da je Croato romanizzato, aludirajući na njegovo laţno
rimsko

- 106 -
podrijetlo ali svakako i na njegovu Italijom proţetu naobrazbu. Knjiţevni svoj
ukus izgradio je Frankopan na talijanskim piscima, a njegov izravni knjiţevni
poticaj dolazi iz vrlo slabo poznate knjige austrijskog nadvojvode Leopolda
Wilhelma alias Crescentea kojega je, uz ţenino posredovanje, osobno upoznao u
Rimu, a susreo i u Beĉu. Knjiga nadvojvodinih talijanskih stihova imala je naslov
Diporti i bila je tiskana 1656. Frankopan je tu zbirku ponio sa sobom u tamnicu.
Ondje je imao i Moliereove najnovije komedije pa je prije smrti poĉeo prevoditi
komediju Georges Dandin; preveo je uvodne scene dobro se koristeći hrvatskim i
slovenskim dijalektima u karakterizaciji likova. Jeziĉno ishodište Frankopanove
poezije nalazi se, kao i u Petra Zrinskoga, u puĉkim govorima Karlovca i Ozlja,
prostora pjesnikova djetinjstva. Tekstura njegove poezije pršti od neobiĉnih
jeziĉnih izbora, a njezino leksiĉko bogatsvo nije bilo poznato Frankopanovim
dalmatinskim i dubrovaĉkim vršnjacima. U ostavštini pjesnikovoj pronaĊeno je i
više proznih tekstova, jedan vrlo zanimljivi s naslovom Trumbita sudnjega dana s
vrlo plastiĉnim opisima apokalipse i Lucifera koji tu govori kao kakav "šegavi
sofist". Originalne su pjesnikove Zganke za vrime skratiti, svojevrsna
Frankopanova zbirka opscenih zagonetaka s vrlo dobrim jeziĉnim izborom i
toĉnom upotrebom pjesniĉkih slika. U Frankopanovoj lirici dva su paralelna
svijeta. Vidljiviji i buĉniji, ludi i uzburkani svijet ljudske spolnosti kojim u
Frankopanovim stihovima jure zadihane ţene i muškarci s nabreklim spolovilima
te uvjerljiviji i bitniji svijet Frankopanove lirike, manje vidljiv ali obuzet
prirodom, onaj iz kojega progovara napukli pišĉev glas tuge, onaj u kojemu
zatvorenik plaĉe za domovinom i njezinom ljepotom. Taj drugi pol pjesnikova
bića sav je obuzet daljinom, to je onaj iz kojega pjesnik izgovara stihove dok mu
je pogled uprt prema nebu, to je poezija ĉiji će pjesniĉki glas ostati u samom
središtu hrvatskih iskustava s jezikom, to je glas onoga koji bi da ukroti oko, koji
bi, gledajući iz zatvorske ćelije, htio da sve stane, da zvijezde ne jure
prostranstvom i da ne budu kometi:
Drage oči, prosim recte kaj vam prudi, da
nemilost vaša na smrt me odsudi; vim ne
prosim vnoge sluţbe zahvalnosti, jedno
neg magnutje prave ljubaznosti. Dične
jeste zviţde, zač jur tak čemerne komete
postaste?oh srcu čemerne, da na mesto
dobra, drage smilovanja, dajete zlamenje
tuţna iskončanja. Imate u sebi sunčenu
spodobnost, vse stvorenje zivit narojenu
kripost; Ni V dičnije sijuč dat
radost,veselja, neg hudobno mrčeč tugu i
trplenje?
U sjeni Petra Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana raskrilio se snaţan duh
Ivana Belostenca, pisca najobuhvatnije filološke knjige onoga doba,
Gazophylaciuma. U toj knjizi Belostenec ĉita Hrvatsku kao veliku i jedinstvenu
zbirku rijeĉi, ne ţeleći se lišiti niti jednoga njezina slova. Sva prethodna lek-

- 107 -
siĉka i općejeziĉna iskustva Belostenec je stavio u retortu svojega
Gazophylaciura<2. Njegova knjiga nije uljepšala zateĉenu jeziĉnu zbilju nego od
provjerenog pokušava stvoriti novu realnost. Šteta je što ovo djelo nije moglo
osvijetliti hrvatski knjiţevni krajolik u pravo vrijeme i što nije moglo promijeniti
put jeziĉne standardizacije. Oni koji su bili najbliţi Belostencu pogubljeni su 1671.
ili su u egzilu, poput Ivana Luĉića, pisali prve sinteze o hrvatskoj povijesti.
Belostenĉev Gazophylacium bio je gotovo stoljeće zaboravljen: napisan šezdesetih
godina 17. stoljeća, objavljen je tek 1740. Zakasnivši bitno u hrvatsko jezikoslovlje
ali ne i u knjiţevnu povijest, Belostenĉev posao ostao je uputom mladim piscima.
Sredinom 18. stoljeća, kad je prvi put objavljen, veliki je Belostenĉev rjeĉnik
svojim ĉitateljima nedvosmisleno pokazao da je zamisao politiĉke homogenizacije
svih hrvatskih zemalja realna. Uĉeni lepoglavski pavlin jedan je od najpoţudnijih
ĉitatelja svojega doba. U njegovu su knjigu posvema integrirani Vranĉićev rjeĉnik
pet plemenitih europskih jezika, tu je usisano Mikaljino Blago jezika slovinskog, a
piscu nije bio nepoznat ni Dictionar njegova suvremenika Jurja Habdelića.
Belostenec je poznavao knjiţevna djela Brne Karnarutića i Dinka Zlatarića,
ekscerptirao je iz poboţnih knjiga i bila mu je poznata sva vaţnija knjiţevnost
njegova doba, a to će reći poezija Matije Magdalenića, tekstovi MeĊimurca
Boltiţara Milovca, knjige Petra Zrinskoga i njegove ţene Ane Katarine.
Gazophylacium, poput velike retorte, preraĊuje svu tu gradu sa sviješću da
filologija nikako nije instrument za uĉvršćivanje predrasuda. Belostenec je lingvist
sinkronije, onaj koji je poput ondašnjih fiziĉara i politologa, geografa i filozofa
prestao vjerovati u spasonosne, od zbilje udaljene zamisli. Bio je zagovornik realne
jeziĉne sinteze i smatrao je da izbor nekoga povlaštenog hrvatskog dijalekta,
nekoga toskanskog jezika za sve Juţne Slavene, nije idealan. Belostenec je
vjerovao u ţivotnost jezika ali i u to da hibridnost u standardizaciji moţe dati
najbolje rezulate. Time je zagovarao pravo slabijih i manje brojnih skupina da
sudjeluju u ravnoteţi općeg jezika. Po tomu bio je tipiĉni dinamist svojega doba,
ĉovjek koji je Hrvatsku ĉitao kao nikad završenu knjigu i koji domovinu nije ţelio
lišiti nijednoga napisanog slova. Kako je ţivio u blizini Zrinskih, to je ovaj pavlin
radio u njihovoj bogatoj knjiţnici, koje su se saĉuvali popisi ali koja je za vrijeme
urote doţivjela prvu devastaciju. Ivan Belostenec nije bio samo poţudni ĉitatelj
tuĊih tekstova nego je napisao i nekoliko vrlo originalnih propovjedniĉkih knjiga.
Godine 1665. objavio je zbirku od 13 poboţnih pisama s naslovom Boghomila, a
sedam godina poslije tiskao je zbirku propovijedi kojoj nije saĉuvan prvi arak.
Deset propovijedi o Euharistiji pojavilo se tiskom 1672. i u njima se na
temperamentan naĉin izlaţu za ovoga pisca opsesivne teme vezane uz krv i tijelo
Isusovo. Propovijedi su dijalog s onima koji ne vjeruju u misno Kristovo
otjelovljenje, one su nemilosrdan razgovor s onim dijelom slušateljstva koje je
mlako u vjeri ili blisko onomu što Belostenec naziva luteranskom bolešću ili su
pak ti ljudi bili grĉki krivovjernici ili jednostavno Ţidovi. U propovijedima
Belostenec glatkim i uvjerljivim stilom plaši svoje slušatelje bujicama sinonima i
snaţnih slika; piše ih po uzoru na G. Marina i njegovu stilski posvema doraĊenu
knjigu Dicerie sacre. Belostenĉeve prodike nemaju nikakvog dodira s puĉkim
tekstovima nešto starijeg Bosanca Matije Divkovića. Povezuje ih tematika i
izbrušeni jezik ali

- 108 -
su se ti tekstovi bitno razlikovali s obzirom na civilizacijsku razinu onih kojima su
bili namjenijeni. Belostenec je pisac baroknog stila, pisac visokih poetskih
zahtjeva i snaţnih concetta. Piše u vremenu u kojemu je doţivljaj Isusove krvi bio
vrlo stvaran. To je vrijeme kada svetac Filipo Neri u najsveĉanijem trenutku mise,
kad iz kaleţa ispija vino, nazoĉne moli da ga ne gledaju jer bi mu se, dok je pio
simboliĉnu Isusovu krv, lice izobliĉilo, a zubima bi ostavljao trag na kaleţu.
Jednako tako doţivljava Isusovu krv i Belostenec koji je dobro znao da je krv, uz
suze, najdragocjenija tekućina njegova doba i da je retoriĉko poniranje u njezinu
zbiljsku i simboliĉnu vrijednost najveći knjiţevni izazov. Poput onodobnih
lijeĉnika koji su već znali obavljati jednostavnije transfuzije, znao je Belostenec
govoriti o krvi na naĉin uĉen ali i figuralan, prenoseći rijeĉi u veliku udaljenost od
uobiĉajenih govornih navika. Leksiĉki mag, on svojim propovijedima nije htio
sablazniti nikoga, ali njegovi prozni tekstovi u izobilju nose u 17. stoljeću vrlo
mondenu meravigliu, jeziĉni misterij koji je u to doba, u propovijedima i na
hrvatskom jeziku, u prozama znao postići još jedino Juraj Habdelić, takoĊer
jezikoslovac. Habdelić se razvijao u ambijentima jezuitskih uĉilišta Srednje
Europe: u Beĉu, Leobenu, Grazu i Trnavi. RoĊen 1609., taj je turpoljski plemić
svoje zrele dane proveo u profesorskim i propovjedniĉkim sluţbama u Rijeci,
Zagrebu i Varaţdinu. S grupom uĉenih Zagrepĉana sudjelovao je u pokušajima da
tamošnja isusovaĉka akademija carskim ukazom dobije status sveuĉilišta. To
nastojanje uspjelo je samo djelomiĉno pa tako iz 1666. postoji ĉak i ukaz o
osnivanju sveuĉilišta, samo što ono, do modernijeg doba, nije u Zagrebu istinski
postojalo. Knjiţevna nadarenost Habdelićeva bila je općepoznata. Zbog toga mu je
i ponuĊeno da izradi kroniku isusovaĉkoga školskog zavoda u Zagrebu. Dospjevši
tek do godišta 1622., zamolio je Habdelić upravu da ga netko odmijeni jer da on
ima drugih, i svakako bitnijih, poslova. Jedan od tih bila je izrada Dictionara koji je
tiskao 1670. i s kojim je ţelio potaknuti "napredak mladencov horvatskoga i
slovenskoga naroda v dijaĉkem jeziku". Juraj Habdelić se u svojemu
jezikoslovnom poslu zalagao za oţivotvorenje isusovaĉkog principa o poduĉi
zaviĉajnog jezika pitomcima. Njegov rjeĉnik već je svojim formatom bio prikladan
za nošenje i svakidašnju upotrebu i bio je jedan od najrelevantnijih hrvatskih
udţbenika staroga doba. Taj rjeĉnik u svakom je pogledu pionirski posao i nije
ciljao najvišoj akademskoj razini. Habdelić je u Dictionaru svjestan opće situacije
hrvatskih dijalekata i premda se trudio da jezik njegova rjeĉnika bude onakav
kakav se govorio ugde sem pisal", upozoravao je na potrebu prilagoĊivanja drugim
dijalektima i njihovim obiĉajima. Njegova se knjiga i danas, a i u doba kad je
nastala, mogla ĉitati kao u sebi zatvoreno knjiţevno djelo, kao jeziĉna
inventarizacija zaviĉaja. Proznim opusom bio je Habdelić jedan od
najpopularnijih knjiţevnika svojega vremena. Od propovjednog ţanra napravio je
beletristiku, štivo koje nije bilo sroĉeno samo za poduku i vjersku pripravu nego
je bilo tekstura najveće tematske uzbudljivosti i jeziĉne napregnutosti. Taj
isusovac pisao je za slabije obrazovane ĉitatelje i slušatelje, primjere koje
prepriĉava uzima iz svakidašnjice te obraĊuje dogaĊaje koji su im barem
djelomiĉno bili poznati, koje je upravo od njih jednom ĉuo. Habdelić je prvi
hrvatski pisac novosteĉenoga narativnog izobilja, on biljeţi onaj društveni
trenutak u kojemu i u Srednjoj

- 109 -
Europi nastaju zaokruţenije gradske sredine i kad se u njima formira nova
graĊanska klasa. Suvremenicima je zamjenjivao i novinara i filozofa, on im je bio i
pjesnik i moralist, kroniĉar i sudac. U knjiţevnim tekstovima Jurja Habdelića
hrvatski je sjever dobio svojega prvoga graĊanskog pisca koji ispod odore
propovjednika ispisuje prvi kritiĉki prikaz banske Hrvatske, koji svojim
suvremenicima nudi zbirku eseja u kojoj zajedno s njima razmišlja o mnogim
temama, pa i o visoko uĉenim i estetskim pitanjima koja im zna prenijeti tako da
oni sutra o njima mogu razgovarati u gostionici, dućanu, na ulici. Golem je prozni
Habdelićev opus; saĉuvane su dvije knjige proze koje zajedno imaju više od dvije
tisuće stranica. Svoje najopseţnije i najpopularnije djelo, Prvi oca našega Adama
grijeh, zamislio je autor u još većem opsegu ali je ta golema knjiga ostala torzo pa
ima samo 1100 stranica i svakako je najopseţnija do tada objavljena hrvatska
knjiga. Tiskana u Grazu 1674., ona je golemi traktat o zlu, grijehu i smrti i, dakako,
o vjeri. Nema stališa i nema podruĉja duhovnog ţivota koji u toj crnoj knjizi pisac
nije dotaknuo i osvijetlio. Vedrinu tom rukopisu ipak podaruje autorova
nadmoćnost, njegov crni humor i satiriĉnost, njegova racionalna superiornost
koja mu pribavlja ugledno mjesto meĊu najboljim hrvatskim humoristima.
Habdelić nije bio ljubitelj Zrinskih, kao isusovac bio je skloniji poduprijeti one
koji su Banu odrubili glavu. Slijedeći jezuitsku doktrinu, on je u stvarima visoke
politike konzervativac, ali slijep na društvene nepravde nije bio. Nije krio da je
spoznao nepravdu oko sebe. Taj svećenik imao je oštar jezik i premda politiĉki
svrstan, nije ţelio da se pomisli kako on ne zna uzroke sukobima i bunama, kako
ne vidi odakle stiţe opće zlo. Habdelićeve proze prepune su zgusnutih aluzija, u
njima ima mnogo nakupljenog opreza ali i tople osjećajnosti. Jedino ĉemu nije
znao izbjeći bili su moralistiĉki ispadi, neka ĉudna mrzovolja pred najobiĉnijim
ţivotnim manifestacijama, neka muĉaljiva zgadenost nad ljubavnom igrom. Pišĉeva
knjiga Zercalo Marijansko, iz 1662., zbirka je moralistiĉkih poduka o ljudskoj
ispraznosti i skromnosti, vrlo je dobro napisana i komponirana je na konstrastima.
Najprije se navode primjeri taštine, a onda se nude protuprimjeri iz ţivotopisa
Blaţene Djevice. Na sliĉan naĉin ustrojen je i Prvi oca našega Adama grijeh u
kojemu pisac takoĊer kruţi oko središnje problematike grijeha i onda iz nje izvodi
specifiĉne teme. U svojim proznim tekstovima Habdelić je izvrstan stilist, pisac
velikog rjeĉniĉkog umijeća, tvorac sinonimskih vodoskoka. On je u svoje proze
poput vodonoše ulijevao nepoznate rijeĉi iz svojega Dictionara. Bio je pisac koji
je ĉitateljima rijetko davao priliku da izmeĊu odlomaka odahnu jer piše kao što je
govorio, a to znaĉi iz dubine, s promjenjivim ritmom, ĉas šaptom, ĉas urlikom, ĉas
monotono, ĉas olujno i zadihano. Bio je kultna osoba tadašnjega Zagreba pa kad je
1678. umro, proglasio je biskup posebnu ţalost. U Habdelićevim se tekstovima
osjeća spoznaja kako u malom narodu i u uskoj sredini najveće zlo nanose uĉeni i
moćni ako nisu na razini svoje iznimnosti. Habdelić se o tom fenomenu usudio
prvi javno progovoriti. Briga za domovinu bila je u njega iskljuĉivo etiĉki problem
i on je ljude ţelio poduĉiti o njima samima. Uĉene i moćne upozorio je da je u
maloj i natraţnjaĉkoj sredini moralni teret što ga moraju ponijeti uvijek mnogo
veći od tereta što ga uĉeni i moćni nose u razvijenijim sredinama.

- 110 -
 S izuzetkom velikaša Zrinskih i Frankopana, većina knjiţevnika banske
Hrvatske pripadala je svećeniĉkom staleţu. Iznimka je bio i pjesnik Matija
Magdalenić, tvorac malena ali rjeĉita opusa, pjevaĉ posljednjih stvari, autor
opsjednut smrću:
Nut, strašna smrt, kot lačni hrt,
Kak nam ţitak popada. Napinja
luk, strilja med puk, Duše
jagmeči grada

Telo zato, kako blato,

V letu prahom postane.
Moraš iti, ne znaš priti
V kakove češ stane....
Magdalenićeva obitelj u vlasnosti je imala posjede u Turpolju pa odatle
pjesniku i plemićki naslov De Mlaka. Najveći dio ţivota proboravio je na imanju
Vadinovo u Zagorju i tu se u dokolici bavio premišljanjima o smrti i grijehu.
Rodio se 1625., a da se školovao u inozemstvu, dade se zakljuĉiti po njegovu
izgraĊenom hrvatskom jeziku, po znanju madţarskoga, a i po visokim javnim
duţnostima što ih je za ţivota obnašao. Sudjelovao je u više saborskih
povjerenstava a obavljao je ne uvijek lake nadgledniĉke funkcije. Njegova jedina
knjiga, Zvončac, tiskana je u Grazu 1670., a vrlo je vjerojatno da je on i autor
funebralnoga scenskog kontrasta s naslovom Noćno viĎenje Svetoga Bernarda koji
se saĉuvao u rukopisu. Nije poznato kada je, taj smrću opsjednuti pisac, umro. Da
je bio upućen u stanje knjiţevnosti u banskoj Hrvatskoj, vidi se po izjavi da piše
sclavonice-croatice, pri ĉemu se on, kajkavac, jednako kao i njegovi vršnjaci
Belostenec i Zrinski, zalagao za višenarjeĉnost i hibridnost jezika. Da je
Magdalenić dobro poznavao aktualne smjerove madţarske knjiţevnosti,
potvrĊuje i to što je svoj glavni knjiţevni poticaj našao u toj knjiţevnosti. Dijelovi
njegova Zvončaca svoje su predloške našli u tekstovima Matije Nvekija Vorosa,
pisca ĉije su knjige u Magdalenićevo doba doţivjele i do dvadeset izdanja, a
posegnuo je i za jednom poemom Johanna Szentmartonija Bodoa. Prvi dio
Zvončaca obrada je Vorosove teme o ĉetiri posljednja ĉovjeka i svojom se
inkantacijom pribliţava Gundulićevim Suzama sina razmetnoga', drugi dio
višesloţne Magdalenićeve knjige poema je s naslovom Plač smrtelnosti u kojoj se
relativiziraju svjetovna dobra i zagovara smrt kao pomiriteljica svih nepravdi.
Treći dio Zvončaca zove se Rasipnoga sina historija i taj je dio, s nekim zaĉudnim
osjećajem za detalj i zbilju, vrlo blizak poetici Hektorovićeva Ribanja i ribarskog
prigovaranja. Zbog diskontinuiteta u razvitku hrvatske knjiţevnosti, Magdalenić,
razumije se, nije nikada ĉitao ni Ivana Gundulića ni Petra Hektorovića, ali je
njegov jezik i njegov ritam sam po sebi pronašao njihove oblike. Svoje
madţarske predloške pjesnik nije izravno prevodio nego ih je prenosio u ritam i
versifikaciju koju je sam iznalazio. Njegovu je pjesniĉkom glasu bio primjeren
katren u kojemu aleksandrinac ponekad ima jedanaest, a ponekad trinaest stopa;
zatim je upotrebljavao i katrene s kombiniranim osmercima i sed-

- 111 -
mercima koje je povezivao leoninskim srokom. Rimarij Magdalenićev, a jednako
tako i ritam njegovih stihova, bio je do tada posvema nov u hrvatskoj knjiţevnosti.
Vrlo obrazovan u stihotvorju, pisac Zvončaca sasvim se dobro snalazio u opisima
zbilje. U kratkim reĉenicama i jezgrovitim slikama prikazao je ţivot rasipnoga sina
kao veliku fresku o plesu smrti, fresku po kojoj kao da su ţiva, a zapravo su
mrtva, promiĉu lica iz svih društvenih staleţa. Magdalenićev rasipni sin ĉovjek je
u kojemu se ugasila svijeća ljudskosti, u njegovu je srcu pustoš i ona se uselila u
sve koji se kreću oko njega, koji ga potkradaju i iskorištavaju. Ţivopisna melasa
bijednih ljudi promiĉe poemom kao da je u nekomu karnevalskom i pokorniĉkom
ophodu umrlih duša. Magdalenić je pjesnik koji u svojim stihovima pokazuje ne
samo da je smrt strašna nego se trudi pokazati kako je još strasniji ţivot.
Magdalenićev Zvončac objavljenje iste one godine kad su Hrvatskom harali
Herbersteinovi osvetnici i dok su se, nakon urote, plijenili posjedi Zrinskih i
Frankopana. Iz opreza, a moţda i iz uvjerenja, svoju knjigu pjesnik posvećuje
Miklošu Erdodyju, ljutom protivniku Zrinskih, budućemu hrvatskom banu i
kasnijem osloboditelju Slavonije. Kao opjevavatelj smrti bio je Magdalenić
posvema u skladu sa središnjom pjesniĉkom linijom vremena. Taj pjevaĉ
posmrtne jednakosti nije bio iznimkom ni u hrvatskoj a ni u drugim europskim
knjiţevnostima. I tamo se ĉesto pjevalo o nenajavljenosti smrtnog ĉasa, o tomu da
je ţivot krhkiji od svih stvari, da san u ĉas proĊe i u ĉas doĊe, kako je upravo u
Magdalenićevo doba u Dubrovniku zapisao Petar Kanavelić citirajući
Calderona. Bilo je prirodno biti pjevaĉem smrti u stoljeću koje je vodilo prve
sveeuropske ratove, usred stoljeća koje je ne jednom nazvano stoljećem svetaca,
usred ljudi koji su ljubili smrt kao da je ţivot. Nisu bili rijetki oni koji su govorili
"Ţivjela smrt" jer su mnogi u to doba imali osjećaj da ulicama hodaju povorke
ţivih mrtvaca. Ljudi toga doba bili su skloni pomiješati granice ţivota i smrti.
Bilo je to doba društvene krize i previranja, doba bujnosti i pretjerivanja, doba u
kojemu su istodobno trijumfirali ţivot i posljednje stvari. Magdalenić je za takve
okolnosti imao kvalitetan pjesniĉki instrument. Uz Ivana Bunića i Frana Krstu
Frankopana bio je najbolji lirik u naraštaju. Njemu bujna komparserija nije bila
potrebna; u obilnu vremenu znao je prepoznati oskudnost jezika kao jedinu
vrijednost, shvatiti da sve drugo pripada ideološkim toposima. Stihovima je ovaj
pjesnik smrti dolazio u opasnu blizinu ţivota, konstruirao je slike zla koje u
njegovim stihovima kao da su pobjegle iz nekoga suvremenog vještiĉjeg
priznanja.
Glava im krvava, široka, špičasta, lasi
im kod ţive kace behu zrasta. mrske im
po čelu vse strani zguzane, ognjene im
oči vu krvi vtopljene.

Pogled kako strašno bliskanje imeli,

ogenj, ljute kace z grla im kipe li. rogi
im kod kozlom oštri zrasli bese, otkud
jad čemerni curel je na grešne.

- 112 -
 Nosi im kod orlom strašno zavijati,
skojeh su viĎene kace van spuzati.
Vuha im kod oslom, čeljusti kosmati,
otkud sapa, vojnba vidi se sipati.

Noge im debele, kamilsko kopito,

prsti, nohti stase k sebi zavijato.
Široke po hrptu behu im kreljuti kod
pernatu mišu, ki se v noči muti, ter na
kraju oštri kako meci ljudi, zubi kako
prascu divjemu zagnutl
Tijekom 17. stoljeću u Bosni, ali i u krajevima sjeverno od Save, nastao je
ĉitav niz pjesniĉkih tekstova pisanih arapskim pismom ali na istom onom jeziku
što su ga Matija Divković i Bartul Kašić nazivali slovinski, ilirskim ili bosanskim,
dakle na istom onom jeziku na kojemu su pisali Ivan Gundulić i Juraj Habdelić,
Ivan Tomko Mrnavić i Junije Palmotić. O tomu da su Muslimani u podruĉjima
Bosne i Slavonije bili u većini sluĉajeva Slaveni, te da mnogi od njih ni turskoga
ni perzijskog, a ni arapskoga jezika nisu poznavali, u to uopće ne treba sumnjati. O
svojoj narodnoj pripadnosti oni su, jednako kao i kršćani s kojima su dijelili
bosanska sela i gradove, imali priliĉno maglovite predodţbe na koje nije moguće
primijeniti današnje kriterije u kojima su se pomiješali etniĉki s vjerskim
identitetima. U tadašnjoj Bosni narodonosni pridjevi upotrebljavali su se
posvema arbitrarno pa im ne treba pridavati neko odluĉno znaĉenje, ali ih ne
treba niti do kraja relativizirati. Tako su na turskoj granici kod Erdelja, u
podruĉju izmeĊu Ugarske i Transilvanije, u pokrajini koju su Habsburzi nazivali
Siebenburgen, zapisani najstariji aljamiado stihovi na hrvatskom jeziku.
Nepoznati prepisivaĉ arabicom je zapisao stihove nekog Murata koji je u Erdelju
bio na sluţbi krajem 16. stoljeća i koji je svoju pjesmu nazvao Hrvatskom
pjesmom ili na turskom Chirvat-turkisi. Ta jednostavna ljubavna pjesma koja
poĉinje stihom Ah nevisto, dušo moja, bila je uvod u vrlo ţivu knjiţevnu
djelatnost bosanskih aljamiado pjesnika. Najpoznatiji meĊu njima svakako je
Muhamed Uskufi Havaji koji je pisac izuzetno zanimljivoga tursko-hrvatskog
rjeĉnika koji se zvao Potur Šahdi ili, ako to prevedemo na suvremeni jezik, Mali
novi Turčin po Šahdijevoj metodi. Naime, od Šahdija je Bosanac Muhamed
Uskufi, koji se rodio u okolici Tuzle, preuzeo naĉin izlaganja grade, i to tako da
se glavni rjeĉniĉki tekst moţe ĉitati kao stihovani niz kontaktnih sinonima, koji
sinonimi nisu nego se radi o istim rijeĉima iz turskoga i hrvatskoga jeziĉnog
sistema. Muhamed Uskufi Havaji nije bio samo jezikoslovac nego je i jedan od
najsvjeţijih pjesniĉkih glasova onoga doba na jugoistoku Europe. Autor je i
hrvatskog aljamiado kanconijera u kojemu ima nešto ljubavnih, ali još više
poboţnih pjesama. Lijep mu je jedan lirski zapis o erotskoj igri ljubavniĉkog
darivanja koji poĉinje stihom Moje srce, moja dušo, lipo ime, medu moj i koji
pokazuje da je pjesnik imao nekih iskustava i s petrarkistiĉkom poezijom Zapada.
U Uskufijevoj zbirci istiĉe se i jedna vrlo ĉudna ali svakako za ono doba bitna
pjesma u kojoj pjesnik poziva kaure, kako on naziva

- 113 -
kršćane, da Turcima doĊu na vjeru. Pjesma bi se mogla proĉitati i kao Uskufijevo
agresivno zagovaranje prelaska kršćana na islam, ali kad je se usporedi sa
srodnim proznim pišĉevim tekstom na istu temu, onda se razbire da pjesnik
pozivajući na vjeru, tolerantno zagovara potrebu da se meĊu "nami opaĉice
ispravi" te da se uz razliĉite vjere potraţi prostor tolerancije. Hrvatska sintagma
"hod'te nami vi na viru" nije u toj pjesmi imala znaĉiti "prijeĊite na našu vjeru"
nego ju u punom turskom znaĉenju treba proĉitati kao "budite razboriti, vjerujte
nam na rijeĉ". Nikomu, dakle, Muhamed iz Tuzle nije prijetio nego je tek
uvjeravao kršćane da u Turke imaju povjerenja. O tadašnjemu turskom
ekumenizmu teško je danas preciznije suditi, ali da je postojao i da je imao svojih
granica, nije tajna. Imao je granica, uostalom, i tadašnji vatikanski ekumenizam.
Naravno, nisu turski pjesnicrsvoje stihove posvećivali samo ljubavnim ili
religijskim temama. Saĉuvala se tako iz pera Sarajlije Hasana Kaim-babe
Zerinoglua poema o štetnosti duhana. Taj imućni ĉovjek svoj je dom pretvorio u
dervišku tekiju, a sagradio je drveni most preko Miljacke. Imao je urotniĉkih
namjera pa se 1682. našao na ĉelu sarajevske raje u pobuni zbog nepravedne
podjele pšenice. Poradi politiĉke nestašnosti prognali su ga pa je 1691. umro u
Zvorniku. Hasan iz Sarajeva napisao je i jednu podrugljivu, ali vrlo angaţiranu,
pjesmu u kojoj proriĉe tursku pobjedu u Kandijskom ratu s Venecijom. U toj
pjesmi podrugljivo se obraća mletaĉkim Slavenima, nazivajući ih Vlasima
mletačkim pa im prijeti da će, "kad im ode Kandija", biti "suţanj turaĉki", da će
dreĉati i da će sve to zlatom platiti. Kaimijeva proroĉanstva što se tiĉe Dalmacije i
tamošnjih mletaĉko-turskih ratova nisu se ispunila. Uskoro se dogodilo, već
1684., da je na krajnjemu hrvatskom jugu, u bokokotorskom Risnu, knjiţevnik
Andrija iz roda crnogorskih Zmajevića, drţeći kriţ u ruci s minareta propovijedao
okupljenomu kršćanskom puku. Peraštanin Zmajević napisao je niz vrlo dobrih
propovijedi na hrvatskom jeziku, a još se kao djeĉak za vrijeme rimskih studija
isticao posebnom nadarenošću pa je, navodno, osobno na svojemu jeziku
pozdravio kraljicu Kristinu kad je iz Švedske stigla u rimski egzil. Najvaţnije
Zmajevićevo lirsko djelo je patriotski spjev Slovinska Dubrava u kojemu
Gundulićevom intonacijom inzistira na što brţoj obnovi Dubrovnika nakon
potresa. Ţivotno mu je djelo veliki historiografski zbornik s naslovom Ljetopis
crkovni, što ga je nazivao i Drţava sveta. Knjigu je izvorno napisao na latinskom
jeziku ali ju je onda sam priredio u hrvatskoj verziji latiniĉkim pismom, pa onda
još jednom u istom jeziku ali ćirilicom. To, svakako, ne ĉudi jer je Andrija
Zmajević 1671. bio imenovan primasom Srbije. Otud i njegovo veliko
oduševljenje što je mogao propovijedati s netom osloboĊenoga risanskog
minareta. Ipak, nije doţivio da bi mogao pohoditi Srbiju, zemlju kojoj je bio
primasom. Onoga minareta u Risnu s kojega je u religijskom zanosu
propovijedao, ubrzo je nestalo; porušili su ga oslobodioci.
Na istoku Europe u samo dva posljednja desetljeća 17. stoljeća konjska su
kopita riješila ono što tisuće misionara i ekumenista nije uspjelo tijekom stotinu
godina ni uz najveće duhovne i fiziĉke napore. Sve se dogodilo 1683. pod Beĉom
gdje su zdruţene snage europske alijanse odbile posljednju tursku najezdu na
Zapad. Europa se tada već umorila od Turaka, a vatikanski stratezi više nisu marili
niti za

- 114 -
veliku Iliriju niti za ekumenizaciju pravoslavnih od Jadrana do Ledenoga mora.
Došlo je vrijeme u kojemu su se, barem što se Hrvata tiĉe, balkanski narodi sami
morali brinuti o svojemu ţivotnom prostoru. Granice kršćanske Europe nakon
1683. pomicale su se uz pomoć novih leševa. OsloboĊena je Ugarska, potom
Slavonija, a u prvim godinama 18. stoljeća rekonkvista koju su predvodili
Austrijanci stigla je ĉak do Kosova, Makedonije i središnje Bosne, dok je Venecija
od Turaka oduzela nova podruĉja na jugu Bosne i u Hercegovini. Gradio se na
jugoistoku Europe poredak koji je sve manje sliĉio onome što se nazivalo ancien
regime. Novo stoljeće poĉelo je na Balkanu nešto prije nego na kalendaru, poĉelo je
1683. Zaĉelo se novo doba u optimizmu. Ravnoteţa nije više bila samo posao
akademika nego još i više vojnika. Naţalost, limes optimizma i ravnoteţe nije se
podudarao s limesom prvih industrijalizacija, s limesom alfabetizacije i s limesom
napretka. Te granice mimoišle su Hrvatsku. Hrvatima je bio ostavljen goli
optimizam, osjećaj trijumfa i spoznaja o osloboĊenju zapadnih pokrajina. U prvo
vrijeme i to se ĉinilo bitnim. Na beĉku pobjedu prvi je pjesniĉki reagirao jedan
brijaĉ. Zvao se Petar Bogašinović i oţenivši kćer dubrovaĉkoga kirurga, nekog
Petra Danesea, preuzeo je tastovu praksu, naslijedio njegove knjige i
instrumente. Knjiţevnost je ovomu dubrovaĉkom brijaĉu i kirurgu bila opsesija pa
kad mu se pokazala prilika da jednom dulje boravi u inozemstvu u pratnji nekoga
bolesnog vlastelina, osmjeli se i dade tiskati ĉitav niz svojih i tuĊih tekstova.
Tiskao je odmah nakon osloboĊenja Beĉa od turske opsade nekoliko poboţnih
knjiga koje su brzo bile zaboravljene, zatim se prisjetio kvalitetne lirske zbirke
Slijepa Đurdevića s prijevodima Sedam psalama pokornih kralja Davida, a nije
štedio niti na sebi pa je 1784. dao tiskati svoje Beča grada okruţenje od cara
Mehmeta i Kara Mustafe, velikog vezira. Vrlo aktualna, ta je knjiţica doţivjela dva
izdanja i bila zapaţena meĊu suvremenicima a, što je na neki naĉin ironiĉno,
objavljena je u Linzu, gradu u kojemu se austrijski car Leopold I. skrivao dok mu je
vlastitu prijestolnicu od Turaka oslobaĊao Poljak Sobjeski. Dubrovaĉki brijaĉ u
svojoj knjiţici opjevao je dogaĊaj koji je zadivio Europu i dogaĊaj koji je
kršćanima na Balkanu dao nadu u skori turski uzmak prema Maloj Aziji. Premda
je poznavao i neke talijanske pjesniĉke priloge o osloboĊenju Beĉa, krenuo je
Bogašinović u toj poemi vlastitim putem. Najprije je bitno umanjio ulogu većine
zapovjednika u bitci kod Beĉa, a istaknuo kao jedino zasluţnog ĉovjeka Poljaka
Jana Sobjeskog. Nadalje, spomenuo je i Dubrovĉanina maršala Frana Gundulića,
sina velikog pjesnika koji se borio pod Beĉom protiv Turaka. Da je htio biti do
kraja objektivan, bio bi Bogašinović spomenuo i one brojne Hrvate i Srbe što su se
borili u turskoj vojsci, ali je Bogašinović ĉitav dogaĊaj ĉitao iz vizure islamskog
poraza i nije analizirao etniĉki sastav poraţene vojske. Taj su propust ispravili
mlaĊi povjesniĉari koji su ĉak dokazivali da je pod Beĉom 1683. Slaven Sobjeski
zapravo porazio slavensku vojsku Kara Mustafinu. Bogašinović je bio pjesnik
katoliĉke pouke, glorificirao je beĉku bitku u 700 stihova i pri tome se nesvjesno
vraćao Marulićevoj simbologiji koji je, opisujući biblijsku bitku, zapravo govorio
o hrvatskim bitkama i domaćoj stvarnosti. Beča grada okruţenje, skromnoga
dubrovaĉkog brijaĉa i knjiţevnika Petra Bogašinovića, kao da je 21. pjevanje
Gundulićeva Osmana. Pjesnik je svjes-

- 115 -
tan bijednog ponašanja europskih saveznika, njemu je poznato da Leoplod I.
stvarnog pobjednika te bitke, Poljaka Sobjeskog, na kraju nije htio ni pozdraviti.
Bilo je Bogašinovićevo Beča okruţenje epski epilog dubrovaĉkih i vatikanskih
investicija s Poljskom, bio je taj ep završni stupanj procesa koji je otvorio Ivan
Gundulić 1620., prvi put spominjući veliĉinu Poljaka i njihova tadašnjega kralja
Sigismunda. Ali dok je Gundulić poljske kraljeve morao gotovo izmaštati,
Bogašinović svojega kralja nije. Bogašinović, koji je preminuo 1700., bio je
knjiţevni diletant, ali pisac vrlo razvijenog osjećaja za aktualnost, ĉovjek koji je
pravodobno naslutio veliku temu svojega doba. U osjećajima prema Sobjeskom
nije bio usamljen. Pridruţio mu se u isto doba, ĉim je bitka završena, i
Korĉulanin Petar Kanavelić, pjesnik golemoga knjiţevnog opusa koji je veći dio
ţivota i odvjetniĉke prakse proţivio u Dubrovniku. On je Sobjeskom ispjevao
nekoliko pjesama pa je to poljskoga kralja potaknulo da svojemu hvalitelju izda
posebnu zahvalnicu zbog tih stihova. Kanaveliću nije bilo prvi put da pjeva u ĉast
politiĉkih osoba i dogaĊaja. Saĉuvan je dokument koji pokazuje da je već kao
mlad ĉovjek 1660. dobio novĉanu nagradu što je u nekoj pjesmi proslavio
venecijanske moćnike kad su posjetili njegovu rodnu Korĉulu. Bio je to jedan od
prvih, na moderan naĉin isplaćenih knjiţevnih honorara u Hrvatskoj. Kanavelić,
roĊen 1637., pjesništvom se bavio od svojih ranih godina. Saĉuvan je tako znatan
broj njegovih prigodnica meĊu kojima se osim onih posvećenih Sobjeskom, istiĉe
i jedna s vrlo uspjelim realistiĉnim detaljima o dubrovaĉkom potresu 1667., zatim
dirljiva pjesma o oproštaju što ga je na stratištu 1671. izgovarao Petar Zrinski. Petar
Kanavelić koji se bavio odvjetniĉkim poslom, promptno je 1709. u stihovima
reagirao i na politiĉko ubojstvo peraškoga kondotijera iz roda Bujovića, a nije
propustio hvaliti uspjehe dubrovaĉke diplomacije u pregovorima s Turcima; u
posebnoj pak pjesmi, Trstjenko pastir u veselju, rezimirao je stanje politiĉkih
odnosa u Europi, postavljajući u samo središte sve vidljivije sukobe dojuĉerašnjih
europskih saveznika. Bio je tipiĉan knjiţevnik akademik onoga doba, Arkadanin,
ĉlan slavne dubrovaĉke Akademije ispraznijeh koji je, slijedeći zahtjeve novoga
stila ili onoga što se zvalo buon gusto, sroĉio programatski tekst arkadske estetike,
ljupku i brzu poemu Stojka pokojna. Prirodnost i jednostavnost, ekonomiĉnost
izraza pribliţavaju tu pjesmu najboljim stihovima što su nastajali u ambijentima
arkadskog akademskoga pokreta u tadašnjoj Hrvatskoj. Stojka pokojna proizlazi
iz mode novoga racionalizma. Doduše, ne uvijek i ne u svakom tekstu, slijedio je
Kanavelić tu stilsku novost. U mnogim drugim svojim knjiţevnim djelima bio je
Kanavelić ipak tradicionalist pa je slijedio retoriku i figuralnost prethodne poezije,
one koja se kasnije nazivala baroknom. Ipak, bio je pisac jednostavnosti, neke
nove jasnoće. Okušao se u većini tadašnjih knjiţevnih ţanrova. Njegov je dramski
prvijenac dobro komponirana Muka i smrt Gospodina našega Isusa Krista koja je
1677. bila izvoĊena na Korĉuli i u kojoj je na posvema novi naĉin, s nizom detalja
nepoznatih u religijskom teatru, prikazana drama Kristova kao da je drama
njegova izdajice Jude.Taj scenski tekst nema dodir s puĉkim crkvenim
prikazanjima nego u religijsku tematiku uvodi sloţeniju retoriku, a psihološke
odnose meĊu likovima rješava na razini zahtjevnijih poetika. U fakturu ovoga
prikazanja ukljuĉen je i ĉitav niz citata iz

- 116 -
tuĊih tekstova, što je inaĉe bilo obiljeţje Kanavelićeva dramskog rada. On je
autor i dviju proznih tragikomedija, Suţanjstvo srećno i Vučistrah, koje su bile
potpuna novost u tadašnjemu kazalištu. Na tematskoj razini vrlo bliske
pseudohistorijskim dramatizacijama Junija Palmotića, one traţe poticaje u
talijanskoj suvremenoj opernoj libretistici, ali nakon inicijalnih pobuda, stvaraju
vrlo brze i sloţene originalne zaplete, proširuju i usloţnjuju radnju u nekoliko
rukavaca. U Suzanjstvu srećnom dramatizira se poslijeratni traumatski motiv o
zarobljenoj kraljici koja vjeruje da joj je muţ poginuo i koja mora podnositi
nagovore njegova krvnika, pobjedniĉkoga kralja, da mu postane ţenom. U
Kanavelićevoj drami sasvim drukĉije nego u istoimenom talijanskom predlošku,
to se neće dogoditi jer kraljiĉin muţ nije mrtav i ona nije udovica. Srodan je ovoj
tragikomediji, samo što je scenski mnogo smireniji i uspješniji, Vučistrah koji je
premijerno izveden 1682. i u kojemu Kanavelić spaja motive iz Calderonove
drame Ţivot je san s prizorima slavnoga talijanskog libreta Orontea Giacinta
Andrea Cicogninija. Usloţnjujući i povezujući svoje predloške, Kanavelić postiţe
izvrstan dramaturški rezultat koji s jedne strane zadovoljava prethodne domaće
dramaturške konvencije ali slijedi i zahtjeve publike za dinamiĉnijom i
modernijom radnjom. Kanavelićev Vučistrah već je na premijeri izazvao nered u
publici koja se u gledalištu ţeljela razvrstati s obzirom na socijalni staleţ. U toj
drami o kraljeviću Vuĉistrahu razloga za takva razvrstavanja doista je bilo; rijeĉ je
o urnebesnoj varijanti starijih, inaĉe usporenih, dubrovaĉkih pseudohistorijskih
drama koje su se dogaĊale na obliţnjim slavenskim dvorovima. Vučistrah je
drama o kraljeviću kojega zbog prijeke ćudi najprije zatvaraju u tamnicu pa ga
onda prvi put dovode na prijestolje; kako se ondje nije dobro snašao, uspavanog ga
još jednom vrate u tamnicu a onda, konaĉno, dovedu na prijestolje i on postane
kralj. Kanavelićev Vučistrah središnja je drama svojega doba. Ona je dramski
tekst u kojemu se nazire da je autor bio vrlo vješt u stvaranju brzih preokreta i
sloţenijih radnji. Tu svoju sposobnost Kanavelić je iskazao i u nizu komedija za
koje se s manje ili više dokaza pretpostavlja da im je bio autor. Saĉuvano je deset
komedija iz Kanavelićeva vremena i vrlo je teško pretpostaviti da ih je on baš sve
napisao, ali je sigurno da im je bio u blizini dok su nastajale. Te smjernice većinom
su napisane u Dubrovniku ali su se širile i u drugim sredinama. U njima je vidljiv
utjecaj tadašnjih commedia delVarte, samo što ovi hrvatski primjerci nisu scenariji
po kojima se improviziralo nego su tekstualno fiksirane drame. U njima se
pojavljuje ĉitav niz ĉvrstih figura slugu, staraca, smiješnih ljubavnika, zavodnika i
zavodnica. Sve su vrlo aluzivne u odnosu prema stvarnosti pa se tako u Šimunu
Dundurilu prikazuje fabula o neadaptiranom Turĉinu, u Sinu vjereniku jedne
matere ismijava se ţidovska zajednica pa su izvoĊaĉi dospjeli nakon predstave i na
sud. U komediji Jerko Škripalo ismijava se stvarni senator, u Lukreciji se izruguje
ondašnji ne baš bezazleni lov na vještice. Najbolja i scenski najkonzistentnija
smješnica, kako su te drame nazivali njihovi autori prevodeći talijanski termin
ridiculosa, jesu Ljubovnici i u njoj se velikom vještinom vodi ljubavni zaplet i
stvaraju vrlo komiĉne situacije, ali i nevolje što ih mladom paru priskrbljuje neki
zaljubljeni starac. Svejedno je li Petar Kanavelić bio autor svih tih komedija ili
samo nekih od njih, one su vrlo vaţan doprinos teatru onoga

- 117 -
doba. Bile su neka vrsta amaterske nadoknade za nepostojanje profesionalnoga
kazališta. Najambicioznije djelo Petra Kanavelića sasvim je u skladu sa
ţanrovskom situacijom onoga doba: veliki ep o Svetome Ivanu biskupu
trogirskom. Bio je sveti Ivan u ono vrijeme kultni svetac kojemu su upravo za
Kanavelićeva ţivota prenijeli moći u trogirsku katedralu i o kojemu je u to doba
napisano nekoliko dobrih proznih ţivotopisa. Ep o svetom Ivanu djelo je
Kanavelićeve starosti; na njemu je pisac najintenzivnije radio 1711. ali se
rukopisu vratio tek prije smrti 1718., obradovan povoljnim mirom što su ga Turska
i Austrija sklopile u Poţarevcu. Tada je svoj ep opskrbio proznom posvetom i
pripremio za tisak, ali kako je već sljedeće godine umro, njegova velepjesan,
jednako kao i Gundulićev Osman, ostaje zadugo neobjavljena i slabo poznata
širokoj publici. U epu Kanavelić obraĊuje odsjeĉak iz dalmatinske povijesti za
vrijeme vladavine ugarskoga kralja Kolomana. Na sukladnost epohe u kojoj je
ţivio taj davni kralj i pišĉeva doba aludira se u epu više puta. Posvećen aktualnom
austrijskom caru, ep je pravi plod tadašnjega filoaustrijanstva i ţelje Dalmatinaca
da svi rasuti dijelovi drevnog i sada nepostojećega hrvatskoga kraljevstva udu u
interesnu sferu Habsburga. Kanaveliću se ĉinilo da u njegovo doba, kao i u
Kolomanovo, narodi stupaju na pozornicu svijeta i da sami moraju odluĉiti o
svojoj budućnosti. Po tom osjećaju ovaj Kanavelićev ep bio je ĉistokrvno literarno
ĉedo prvog prosvjetiteljstva. U epu o svetom Ivanu biskupu trogirskom Koloman
je prikazan kao novi Atila, kao tiranin ĉija propast nije u središtu naracije. Svetac
je glavno lice epa jer nosi energiju pomiritelja, onoga koji uz pomoć ĉuda obrani
grad, umiri oholost osvajaĉa, pomiri vojsku i graĊane; on je taj koji graĊane
Trogira moţe nagovoriti da dragovoljno prime ugarsku krunu. Ep Sveti Ivan
biskup trogirski politiĉka je knjiga i u njoj se nazire slutnja novoga politiĉkoga
koda. Korĉulanin s dubrovaĉkim boravištem, austrijski simpatizer i venecijanski
patriot, Petar Kanavelić nije u svojemu epu trebao ni Poljake ni Turke da bi osjetio
smjer jedinstvene narodne sudbine. Po svim unutarnjim obiljeţjima Kanavelićev
ep mjerljiv je s Gundulićevim Osmanom. I on je nalazište ingenioznih slika i
metafora i u njemu se prikazuju romantiĉne epizode, viteška lutanja i ljubavniĉki
bjegovi, i u njemu ima opisa bitaka, oluja, progonjenih i prerušenih ţena. Ali
najveću teţinu u ovom epu nosi povijesni sloj i njegova snaţna aluzivnost. Po njoj
bio je Kanavelić pjesnik politiĉkog trijumfalizma ali i mislilac koji u novom
optimizmu prepoznaje razloge za gorĉinu. Kanavelić je pjesnik velikog zamaha ali
nedovoljne koncentriranosti. Okušao se u mnogim knjiţevnim ţanrovima, napisao
je niz vrlo uspješnih drama od kojih je Vučistrah najvaţnija hrvatska drama onoga
doba; moguće je da su njegove i onih deset do danas anonimnim piscima
pripisivanih komedija; napisao je i zbirku vrlo dobro plasiranih prigodnica,
njegovo je mnoštvo ljubavnih pjesama, a autor je i velikoga politiĉkog epa o
Svetom Ivanu biskupu trogirskom. Nije mu bilo dano da napiše kraćih i lako
pamtljivih cjelina. Bio je pisac velikih poteza pa zato ĉesto nepaţljiv u detalju, ali
mu se ne moţe poreći da je osjećao vrijeme i njegovu mijenu. Bio je najznaĉajniji
pjesnik arkadskog pokreta u tadašnjoj Hrvatskoj, akademik Isprazni koji svoja
djela nije tiskao ali je svejedno dao vaţan doprinos hrvatskoj knjiţevnosti njezina
prvog preporoda.

- 118 -
 Dubrovaĉka Akademija ispraznijeh bila je desetljećima nepriznata filijala
rimske akademije degli Arcadi. Pravih podruţnica ta slavna talijanska akademija
u juţnoj Hrvatskoj nije imala ali je zato ondje bilo na desetine akademika, pisaca
koji su u svojim lokalnim akademijama djelovali na naĉelima arkadskog pokreta.
Kao i u Italiji, arkadani su u Dalmaciji i u Dubrovniku bili u politiĉkom smislu
filoaustrijski raspoloţeni, što znaĉi da su bili odani Vatikanu ali i habsburškom
cezaropapizmu, te da su uglas pjevali elegije osloboditeljima Slavonije, divili se
austrijskim vojskovoĊama, kasnije i prosvijećenomu ruskom caru Petru Velikom.
U arkadskom svjetonazoru prvi put je u Hrvatskoj na moderan naĉin
prepoznata cjelina hrvatskih narodnih interesa. Rasterećen od mitova i u svojoj
biti racionalistiĉan, taj se pokret bavio jeziĉnim istraţivanjima, zanimao ga
je folklor i baština. Rimska Arkadija bila je osnovana 1690. a u Zadru je samo
ĉetiri godine poslije Ivan Tanzlinger Zanotti pokrenuo srodnu akademiju degli
Incaloriti. Taj pisac hrvatskog imena i s dva prezimena, s majĉinim njemaĉkim
i oĉevim talijanskim, poznavao je zamjetnu koliĉinu starijih i suvremenih
knjiţevnih djela pa je iz njih ekscerptirao rijeĉi i sintagme, preveo je na hrvatski
Vergilijevu Eneidu i sastavio trojeziĉni rjeĉnik u kojemu se zalagao za
ravnopravni ulazak narodnog jezika u javni ţivot. U Splitu je, ubrzo nakon
one u Zadru i Dubrovniku, osnovana akademija Illyrica Hiti vam slovinska koja je
u djelima nekoliko svojih djelatnika bitno pridonijela širenju ideja o jeziĉnoj
autonomiji dalmatinskih Hrvata. Toj akademiji temelje je dao Ivan Draţić, inaĉe
pisac hibridne poetike koji je svoj spjev Ljepost duše posvetio Dubrovĉanima,
"samovladuštoj gospodi" toga grada. Ovom splitskom kanoniku Dubrovnik je bio
"tempal pjesnikah" i svakako najartikuliraniji dio ilirske res publica litteraria. U
jeziĉnim reformama zalagao se za oslon na dubrovaĉku tradiciju pa su za njegov
rad pokazivali zanimanje mnogi dubrovaĉki arkadani. Saĉuvana su mnoga
pisma koja je s njima razmjenjivao. Draţić je u Pragu tiskao jednu pohvalu
Eugenu Savojskom 1715., i to u vrijeme dok je ovaj osvajao dotadašnje turske
posjede na balkanskom istoku. U istom smjeru kao i Draţić, radio je i Talijan
Ardelio della Bella, nadimkom Fiorentini, koji se nastanio u Splitu 1703., upravo
kad je osnovana Akademija Illyrica, i koji je za potrebe svojega vjerskog rada
izradio trojeziĉni rjeĉnik hrvatskoga, latinskog i talijanskog jezika. To djelo,
zajedno s gramatiĉkim dodatkom, bilo je u doba kad je tiskano, najpopularniji
jeziĉni priruĉnik. Uz taj rjeĉnik, objavljen 1728., stasao je naraštaj budućih
knjiţevnika i njihovih ĉitatelja. U splitskoj akademiji bilo je još nekoliko
poetskih entuzijasta ali je najdublji knjiţevni trag, svojim sasvim usamljeniĉkim
epom, jednim od najopseţnijih i najneobiĉnijih hrvatskih knjiţevnih djela uopće,
ostavio Jerolim Kavanjin. Njegov ep Povijest vandelska bogatoga a nesrećna
Epuluna i ubogoga i čestita Lazara, kojemu je naslov poslije skraćen u
praktiĉnije Bogatstvo i uboštvo, nastao je u tišini pišĉeva ljetnikovca u Sutivanu
na otoku Braĉu. RoĊen u obitelji talijanskih doseljenika, pjesnik je sudjelovao i u
borbama protiv Turaka kod Sinja i Herceg Novog ali se u starosti povukao i
odluĉio sagraditi knjiţevni spomenik svojem zaviĉaju i njegovu jeziku. Kavanjin
je umro 1714. i do tada je uspio završiti svoju enciklopedijsku mappamondo koja
se današnjim ĉita-

- 119 -
teljima pokazuje kao nesvladivi ocean teksta, kao labirint, neka vrsta stroja
sposobnoga da po srodnostima ali i po oprekama povezuje fragmente svijesti i
savjesti, da objedini rasplinuto narodno sjećanje i da artikulira maglovite nade
naraštaja koji je najprije doĉekao slabljenje turske sile, zatim i uspon prve
moderne slavenske drţave u Rusiji Petra Velikog, i koji je ideju vlastitog ilirstva
prvi poĉeo odĉitavati kao iskljuĉivo hrvatsku inicijativu na jugoistoku Europe. U
samom središtu Bogatstva i uboštva izlaţe Kavanjin svojevrstan enciklopedijski
stihovani priruĉnik za Dalmatince i njihove goste, u koji ukljuĉuje niz politiĉkih
promemorija i ekskurza o zaviĉaju, o ĉovjeĉanstvu, opisuje dogaĊaje od nastanka
svijeta do svoje epohe. U oceanu rijeĉi Bogatstva i uboštva tumaĉi pisac
raznorodne fragmente svijeta tako što ih pušta da u tekstu ostanu fragmenti i da
se ne povezuju u nove cjeline. U Kavanjinovu epu ne vladaju zakonitosti
Euklidove geometrije. On nije pjesnik nego interpretator interpretiranog, on je,
premda toga nije uvijek svjestan, po svojoj opsesiji da razvrsta i poveţe pojmove,
preteĉa novoga enciklopedistiĉkog stoljeća. Taj je Titan u braĉkoj samoći rijeĉima
kušao nemoguće. Svoj ep napisao je u desecima tisuća jednoliĉnih stihova, u
tisućama šestina bez poante, vodeći rijeku stihova kraju koji ne postoji jer je
Kavanjinov ep poznavao samo poĉetak. Pjesnik ga oblikuje kao globalno
iskustvo jezika uz pomoć kojega formulira postojanje jedinstvene jeziĉne i
knjiţevne hrvatske republike za koju ţeli znati da je mnogo šira od njegova
zaviĉaja. Bio je Kavanjin solipsist, pisac s preciznim leksiĉkim osjećajem ali ne i
jednako siguran u sinktatiĉkom vezivanju rijeĉi. Predosjećao je novo ponavljajući
staro. U njegovu stihovnom oceanu ima šestina koje izdvojene potvrĊuju visoku
pišĉevu svijest o zvuĉnosti, njegovu sposobnost da zvukom ali i slikom stvori
cjeline antologijske dojmljivosti. Nije imao osjećaj za cjelinu, bio je pjesnik
detalja koji se ĉitav ţivot trudio napisati jedinstveno djelo, veliku enciklopediju.
Jerolim Kavanjin je pustinjaĉka i marginalna inaĉica svojih francuskih
enciklopedistiĉkih vršnjaka. Bilo mu je suĊeno da povjeruje kako je najbolji
svemir onaj koji moţe stati u korice samo jednoga kodeksa. Ţiveći u doba koje
je nerado markiralo rubove, nije bio svjestan svoje rubnosti. Njegov pokušaj
ukoriĉenja svemira kao najuvjerljivijeg zapisa ljudske i pjesniĉke cjelovitosti nije
stvorio djelo najveće vrijednosti ali je dao dokaz da ĉovjek sa svojom sviješću,
kad to zaţeli, moţe poduzeti baš sve. U tomu je bila modernost Jerolima
Kavanjina, splitskog akademika i autora velespjeva Bogatstvo i uboštvo. U
vrijeme Kavanjinova pustinjaštva na Braĉu, djelatnost domaćih arkaĊana u
Splitu, Zadru i Dubrovniku ostavila je traga i na Visu, udaljenom jadranskom
otoku. Dva pisca na razmeĊi stoljeća unatoĉ udaljenosti od drugih hrvatskih
kulturnih centara, djelovala su na Visu, i to vrlo integrativno, i stekla znamenito
mjesto u onodobnoj knjiţevnosti. Uza svu skromnost i povuĉenost, tako je
Antun Matijašević Karamaneo stvorio knjiţevni opus koji je sasvim uzoran u
epohi hrvatskog protoprosvjetiteljstva.Taj akademik bez akademije rodio se
1658. i nakon dobrog školovanja u Padovi, a onda i boravka u Veneciji, gdje je u
kućama plemića radio kao privatni uĉitelj, imao je dobre kontakte u onodobnim
mletaĉkim knjiţevnim krugovima. Tako je tiskao kvalitetno izdanje Ovidijevih
djela s tumaĉenjima što mu je priskrbilo pohvala, pa kad se

- 120 -
moglo oĉekivati da će zauvijek odabrati ţivot u jadranskoj metropoli, on se,
umjesto da nade mjesto na nekoj od tamošnjih sveuĉilišnih katedra, vratio na
rodni Vis i tu razvio vrlo uspješnu znanstvenu aktivnost. Umro je na Visu 1721.
Nije ga zanimalo tiskanje vlastitih djela nego je uz asistenciju mlaĊeg prijatelja,
neke vrste svojega knjiţevnog discipulusa, Frana Radoševića, svoje spise uredno
redigirao i ruĉno umnaţao. Od Antuna Matijaševića ostalo je nešto poetskih
tekstova na hrvatskom jeziku ali je glavnina njegova rada, i to na tisuće paţljivo
ispisanih stranica, sroĉeno talijanskim i latinskim jezikom. Veliku vrijednost ima
jedna latinska pišĉeva pjesma, spjevana u ĉast nekoga venecijanskog
zapovjednika u kojoj opisuje kazališne sveĉanosti što ih je 1712. vidio u Hvaru na
trgu i u tamošnjem kazalištu. Taj Matijaševićev opis vrlo teĉnim latinskim
stihovima iznosi prvi relevantniji opis neke moderne kazališne sveĉanosti u
Hrvatskoj. Najslavniji spis mu je istinoljubiva knjiga Riflessioni sopra la vita di
San Doimo zbog koje je i za ţivota, a i u smrti, priskrbio sebi mnogo neprijatelja.
U tom kao i u drugim spisima Karamaneo je pisac koji je prije svega bio ljubitelj
istine, preteĉa iluminizma, onaj koji je o izvorima splitske povijesti pisao kritiĉki i
bez mitomanije. Bio je u tomu sljedbenik Ivana Luĉića ali i uĉenik onodobnih
arkadana pa su njegova Razmišljanja o ţivotu svetoga Duje prije svega polemika s
onima koji su dokazivali da je taj svetac bio uĉenik svetoga Petra i da mu se kosti
doista ĉuvaju u splitskoj katedrali. Matijašević je pisao na temelju provjerenih
ĉinjenica pa ga već mrtvog isusovaĉki povjesniĉar Farlatti, u svojoj višetomnoj
knjizi Illiricum sacrum, kori što je razum iskoristio kako bi rušio stare i poboţne
tradicije umjesto da mu nauka posluţi kako bi predrasude utvrĊivao. Upravo po
tomu što ga isusovci nisu voljeli pripadao je Matijašević onom naraštaju hrvatskih
pisaca koji je iz tadašnjega talijanskog nacionalizma, ali i racionalizma, prenio niz
duhovnih kategorija u svoj zaviĉaj. Bio je ovaj Višanin ĉovjek bistra duha,
opsjednut istraţivanjem izvora, prouĉavatelj starih spomenika ali i oštar kritiĉar. U
njega nije bilo velikih pjesniĉkih rezultata jer mu do takvih nije bilo ni stalo.
Uĉenošću je za vrijeme dugih viških samoća branio zaviĉaj od stagnacije. U isto
doba ţivio je ondje i jedan od tadašnjih kvalitetnijih pjesnika, svećenik Andrija
Vitaljić, metafiĉki pjesnik iz osamljene Komiţe. RoĊen 1642., on je u zrelim
godinama u Veneciji objavio dvije svoje pjesniĉke knjige, najprije 1703.
IstomaČenje pisnih Davidovih, a onda 1712. svoje ţivotno djelo, pasionski ep
Ostan Boţje ljubavi. Njegov tihi glas sa samog ruba hrvatskog jezika usprotivio se
onima koji su u lirici davali prednost razboru. Daleko od akademijskog buon
gusta, ovome pjesniku srce je i dalje bilo glavnim instrumentom poezije. Govor
srca i govor o srcu otkucava svakim njegovim stihom. U njegov se ep po zakonu
spojenih posuda istodobno ulijevaju poetiĉka iskustva Gundulićevih Suza sina
razmetnoga ali i nauk duhovnih vjeţbi Ignacija Lovole te njegovih poruka o
duhovnoj koncentraciji, njegova nauka o suzama kao i krvi Isusovoj. Vitaljić u
svojemu epu o Isusovoj muci pjeva Isusa kao još jednu od ĉovjekovih
mogućnosti. On je pjesnik koji se uvjerio da se nebo moţe podići samo rijeĉima
koje govore jezikom srca. Zato Vitaljićev Isus dok hoda Kalvarijom, zaboravlja na
naraciju po kojoj se u epu lica inaĉe kreću. On Kalvarijom hoda ne zato što s nje
odlazi u smrt, pa poslije u uskrsnuće, nego kroĉi

- 121 -
Kalvarijom da bi s toga tuţnog mjesta pjesnikovim suvremenicima poruĉio da ne
budu neosjetljivi na vjeĉnost. Vitaljićev Isus koraĉa Kalvarijom tako što sebe
samoga objavljuje kao vlastitog pjesnika. On je u Ostanu Boţje ljubavi pjevaĉ
vlastitog misterija, onaj koji rastvara svoje dvojstvo, glasnik obnovljene duše ali i
gospodar svaĉije budućnosti i svaĉijih emocija. Vitaljić je poetski Ċak Dubrovĉana,
ali pišući muku Isusovu, prebire po svojim komiškim osamama. Njegov ep o
Boţjoj ljubavi mediteranska je inaĉica Miltonova Izgubljenog raja. To je ep o
Kristu koji je već prije muke bio pobjednik svijeta, nadmoćni sudac vremena.
Vitaljićev Isus uvijek hoda uz Sotonu, blizu mu je ĉak i kad ga ne spominje. Tekst
Sotonin u epu izgovara Juda u ĉijem se tijelu zbiva susret opreĉnih retorika.
Vitaljić je pjesnik sukoba zemaljskoga kraljevstva s nebeskim, pjesnik koji
pokušava opjevati dodir ideje i priĉe, razbora i srca. On je pjesnik toga dodira,
onaj koji je meĊu tisućama izabran da pokaţe stravu ljudskoga gubitka, stravu
pojedinaĉnog poraza, stravu srca koje je osuĊeno na pustinju. Vitaljićev ep o
Kristu pripovijest je o istjeranom pravedniku, to je ep o onome kojemu su, kao
pjesniku, zaprijeĉili da sudjeluje u svakidašnjici, kojega pokušavaju izolirati, i to
je ep o spoznaji da muke i nisu strašne kad se posjeduje vjera u nebo. Na kraju
gnjevni protivnici ubijaju junaka ovoga epa tvrdeći da on laţe i da vrijeĊa njihovo
nebo, ali Vitaljić je pjesnik koji zna da nema ni njihova neba, ni njihove poezije,
ni njihovih sloboda. Pokušao je biti pjesnik zajedniĉkih neba. Zato u Ostanu
Boţje ljubavi nema nemira, tu pjeva srce koje zna ishod. U izgovaranju te slutnje
Vitaljić nije mogao posegnuti za boljim uzorom od Dubrovĉanina Ivana
Gundulića. Višanin mu se pribliţio ne samo intonacijom nego i ljepotom svojih
stihova.
Rascjepkana Hrvatska imala je knjiţevnike ali ne i knjiţevnost. To se najbolje
vidi u primjeru dubrovaĉke Akademije ispraznijeh. Njezini akademici, a bilo je ih
više desetina, kao svoje glavno naĉelo zagovarali su mjeru i skladnost. Za njih je
knjiţevna poruka bila valjana tek ako je bila pojednostavnjena, tek ako je
odbacivala ekscesivnu metaforu i ako je poštovala društvene konvencije. Isprazni
su knjiţevnosti ţeljeli vratiti naĉelo jasnoće, prohodnost pjesniĉkog jezika pa su se
zato njihova djela temeljila na pojednostavnjenoj sintaksi, na pjevnosti i na
simetriji. Nisu vjerovali u privatnu simbologiju i, ne vjerujući u monolog, sve su se
više navikavali na dijalog. U njih se razvijao ideal skromnosti, njegovao klasicizam,
poticalo zanimanje za tradiciju i lokalnu povijest. Premda su to manje-više bila ista
ona stajališta što su koje desetljeće poslije bila u programima slobodnozidarskih
loţa, Isprazni nisu bili nikakvo masonsko društvo. Doduše, nisu daleko od
libertinskog zagovaranja solidarnosti duša, estetski su im problemi u drugom planu,
a hrvatskoj kulturi najviše su koristi donijeli svojim osviještenim doţivljajem
narodne kompaktnosti. Premda bliski crkvenom univerzalizmu, premda talijanskim
posredovanjem zaraţeni virusom francuskoga kozmopolitizma, oni su bili dostatno
svjesni svojih uţih kolektiva. Danas su zaboravljeni mnogi od tih akademika.
Njihovi stihovi, pokušaji da sastave rjeĉnike, njihovi leksikoni i dosadne poeme,
njihovi zapisi narodnih pjesama i prijepisi starije knjiţevnosti, sve je to utonulo u
zaborav. Nitko im više ne pamti niti imena. Paradoksalno je da ako se ikomu iz te
epohe i pamte imena, onda su to redovito imena onih knjiţevnika koji nisu bili
integrirani i koji su u zbo-

- 122 -
ru sliĉnih glasova poţeljeli izboriti pravo na razliku. Tako je u blizini dubrovaĉkih
akademijskih seansi stasao i jedan skroman ali vrlo uvjerljivi ţenski pjesniĉki glas.
Zvala se ta pjesnikinja Marija Dimitrović Bettera i s akademicima je dijelila
poetiĉku srodnost. U krug tadašnjih arkadana ţene nisu imale pristupa, ali ova kći
pjesnika Bara Bettere i teta mladih i poslije poznatih knjiţevnika iz roda
Boškovića, roĊena 1671., bila je prva Dubrovkinja s relevantnim knjiţevnim
opusom na narodnom jeziku. Marija Dimitrović Bettera rodila je dvanaestoro
djece i arhivski podaci toĉno osvjetljavaju njezin naporan ţivot u kojemu se
tuţnom pravilnošću niţu smrti djece i rana smrt muţa. S dubokim unutarnjim
razlogom prevela je na hrvatski jezik oratorij Pietra Metastasija Muka Gospodinova
i u svoj prijevod, poput uzdaha, dodala stih koji glasi: "Plaĉi tuţna samu sebe."
Iskazi oĉaja ĉesti su u tekstovima Marije Dimitrović, rasuti su u svim njezinim
djelima, a u njihovoj neobiĉnoj artikulaciji osjeća se nemir i osjećaj nesigurnosti
koji je bio tako blizak stihovima ove pjesnikinje. Tekstovi Marije Dimitrović imali su
zaĉudnu prohodnost i konverzativnost. Teţila je poput arkadskih poetiĉara za
jasnoćom, natapala je svoj leksik svakidašnjicom i vrlo ĉistim i smirenim emocijama.
Pjevala je reduciranim jezikom i njezin najbolji pjesniĉki plod su Sedam pjesanci
poglavitijeh sedam blaţenih dnevih u kojima ona, inaĉe vrlo smirena i tuţna osoba,
ispisuje neke od najvedrijih i najrazdraganijih prizora tadašnje lirike. Takav je jedan
idiliĉan, antologijski prizor u kojemu poletnim stihovima i izvrsnim opkoraĉenjima
opisuje domaće ţivotinje. Premda nije sama iznalazila svoje sadrţaje, bila je tvorac
jeziĉnih ĉuda. Maleni opus Marije Dimitrović uopće nije sukladan visokoj
pojedinaĉnoj vrijednosti fragmenata u kojima se osjeća ne samo autoriĉina bliskost
klasicistiĉkoj pobuni protiv prijašnje metaforiĉke bujnosti nego se zapaţa i znatan
trag njezine osobnosti. Mnogo više od svojih muških suvremenika, znala je u
stihove prenijeti nemir epohe i nemir duše i stvoriti govor koji je hrvatskom
pjesništvu otvorio nove prostore svakidašnjosti. U svojemu krhkom pjesniĉkom
djelu iskazala je zajedniĉki osjećaj tadašnjih europskih duša, osjećaj neke ĉudne
samoće koji se ćutio ĉim su prošla prva oduševljenja:
Sami ostasmo bez ikoga
Posavjetovat tko bi umio,
Tko bi vlado, tko bi stoga
Kakvu pomoć dat nam htio.
Strašivi stupaji
Imati ne mogu
Nikakve stavnosti
U svojoj slabosti,
Ni zvijezde sjaju
Za nas, ni svjetlosti
Nikakve imaju.
Mi smo putnici
Bez provodim,
A ovce s nemira
Bez svoga pastira

- 123 -
Ĉlanom dubrovaĉke Akademije ispraznijeh nije bio ni Antun Gledević, pjesnik i
dramatiĉar ĉiji knjiţevni rad vaţnošću nadilazi sva djela Ispraznih, ne raĉunajući
moţda jedino njihova knjiţevno najsnaţnijeg ĉlana, Korĉulanina s dubrovaĉkim
boravištem, Petra Kanavelića. GleĊević je umro u dubrovaĉkoj uboţnici 1728., a
svoju je knjiţevniĉku poziciju iskazao i tako što je s malom grupom istomišljenika
osnovao zasebnu Akademiju od šturaka, pokušavajući svojom
nekonvencionalnom udrugom ismijati do smrti ozbiljne arkadane. GleĊević je
najslavniji po svojim satirama zbog kojih su ga ne jednom uvrijeĊeni i izrugani
graĊani tuţili sudu, a vlasti ga zbog prejakih rijeĉi ne jednom kaţnjavale
zatvorskim kaznama. Navodno je pjesnik pred smrt, u nastupu kajanja a na
nagovor svojega ispovjednika i naoĉigled svjedoka, spalio sve svoje satiriĉne i
podrugljive pjesme. Ĉini se da ta tradicija ima temelja jer od obilna satiriĉkog
rada pišĉeva saĉuvalo se tek desetak pjesama. Ipak, iz Gledevićeva poetskog djela
i nakon te svojevoljne pohare, ostale su tisuće vrijednih stihova i sedam dramskih
tekstova koji su većim dijelom prijevodi i obrade talijanskih suvremenih libreta.
Neke od pjesnikovih ljubavnih pjesama odlikuju se vrlo visokim stupnjem
seksualne aluzivnosti. Kada je jedan GleĊevićev suvremenik pisao neku vrstu
doušniĉkog izvještaja o svojim suvremenicima, ovoga je pjesnika nazvao anĊelom
tame. Valjda ga je tako nazvao jer je GleĊević inaĉe ĉitavog ţivota bio duboko
nezadovoljan svojim poloţajem u društvu, jer nije lako prihvaćao teror
dubrovaĉke osrednjosti. Bio je nesretan i zato što mu ozbiljan knjiţevni rad nije
barem donekle ublaţio socijalni jad. Jednom je u stihu napisao kako se od
mladosti znoji radeći na pjesniĉkim tekstovima i kako mu pjesni malo vrijede jer
"ne dadu mi ĉasti nijedne". U mladosti pjesnik je dobio dobro obrazovanje ali ga,
kako nije odabrao svećeniĉko zanimanje, nisu poslali u inozemstvo pa nije stekao
neko odreĊeno više zvanje. Obavljao je zato niţe ĉinovniĉke poslove, a za novac
je umnaţao tuĊa knjiţevna djela. Premda je bio ĉlan raznih kazališnih druţina, ima
nešto ĉudno u njegovoj društvenosti; kao da ga nisu lako prihvaćali, pa ga
jednom ĉak i u vlastitoj bratovštini, a pripadao je najsiromašnijoj udruzi
Lazarina, nisu htjeli izabrati na neku od niţih funkcija. Njegova opća
neobljubljenost imala je više uzroka; najvaţniji je svakako u nesmiljenoj
satiriĉkoj poeziji kojom je dirnuo u mnoge laţne lokalne bogove. Znao je, kako
se vidi iz dokumenata, doţivjeti da ga javno na ulici grde, ne jednom su ga
pljusnuli i ponekad po njemu pljuvali. Ljubav njegova s udovicom Franom bila je
burna i intenzivna, a ta lijepa ţena ĉini se da je bila jedina ĉvrsta toĉka u njegovu
ţivotu. U vezi s njom pjesnik nikada nije imao dvojbi, a da je ta ţena bila koketna
i pohotna, vidi se po neobiĉnim pismima što ih je razmjenjivala s prvim muţem
koji joj je kupovao za ono doba vrlo intimne i ĉudne darove. U poeziji GleĊević je
bio obuzet svojom Franom, ali isto toliko ţenskim tijelom uopće. Saĉuvalo se tako
mnogo njegovih pjesama koje su, toboţe, posvećene vrapcu ili svijeći ali su,
zapravo, aluzivne i seksistiĉke. Pjesnikove stihovane poruge uglavnom se nisu
saĉuvale, ali na osnovi jedne upućene nekom Vlahu Kavalkantiju koji je bio
GleĊevićev konkurent u nekoj skromnoj gradskoj sluţbi, moţe se nazrijeti da su
te pjesme bile vrlo oštre i pogane. Pjesnik je Kavalkantiju posvetio jednu od
pjesama iz zbirke Audijencije i tu ga naziva To-

- 124 -
varkantijem. Pjesnikova prskanja,prodece i audijencije danas su izgubile svoj
povod i na njih se više i nema tko ljutiti. To, doduše, njihovoj posprdnosti daje
dodatnu energiju. Nekoliko socijalno intoniranih Gledevićevih pjesama svojim
suhim i drastiĉnim slikama uvijek će imati mjesto u antologijama hrvatske
poezije. Sablasna mu je pjesma o karnevalskoj povorci prostitutki iz koje odjekuje
strašna poruka tih ţena o trulosti društvenoga reda. Poruka je glasila: "Mi smo
ništa svi u jedno." Pjesnik je jednu od svojih uspjelijih kraćih pjesama posvetio
sifilisu, stvorivši tako zgusnutu sliku o majci i kćeri koje dolaze u grad s obliţnjeg
otoka i mreţom po dubrovaĉkim ulicama love ljubavnike, ali u "ljuvenu mreţu"
osim riba ulove strašnu bolest koju su zbog zemlje podrijetla zvali frančez.
Gledević je u drugoj polovini ţivota bio trajno prikovan za postelju ali ga to nije
sprijeĉilo da i dalje pod pseudonimima pjeva svoje podrugljive pjesme. Postelja mu
je bila mjesto patnje, prostor tridesetogodišnjeg bolovanja, prostor siromaštva, ali
mu je bila i radni prostor. Postelja je bila mjesto u kojemu je stvarao, ali i mjesto
u kojemu je na kraju ţivota zapalio mnoge svoje stihove. Dio GleĊevićeva opusa
koji je u tom predsmrtnom uništavanju ostao netaknut, dramski je korpus koji se
sastoji od sedam tekstova. Bio je Gledević dobar prevoditelj talijanskih opernih
libreta, tekstova koji su bili izraĊivani za venecijanske operne spektakle i koje je
prilagoĊivao dubrovaĉkim kazališnim navikama. Saĉuvale su se tako drame
Ermiona, zatim Olimpija osvećena, Damira smirena, Belizario aliti Elpidija i
Zorislava. U Cavtatu izveli su mu 1703. adventnu igru PovoĎenje Gospodinovo, a
neposredno prije smrti s talijanskog izvornika preveo je dramu OsloboĎenje
Betulije, arkaĊanina Girolama Giglia. Sve su pišĉeve drame prijevodi s talijanskog
jezika, ali je jedino Zorislava, premda je i ona sastavljena po drami Tulio Ostilio,
Adriana Morsellija, posvema prilagoĊena hrvatskoj toponimici i antroponimici.
Dramu koja se izvorno bavila starorimskom poviješću, preseljava Gledević na
ugarski dvor gdje pritajen i preodjeven ţivi Krešimir, sin bosanskoga
neprijateljskoga kralja. Taj se zaljubljuje u ugarsku kraljevnu Zorislavu. U drami
još sudjeluje fatalna Cvjetislava koja je kći bosanskog kralja i koja je za pojmove
ondašnjih Dubrovĉana prava davolica. Drama obiluje ratnim scenama i
dvobojima, pokušajima samoubojstva, a u njoj se mnogi prizori zbivaju u
zatvorima i loţnicama. Zorislava je vrlo sliĉna starijemu Palmotićevu teatru i
njegovim pseudohistorijskim dramatizacijama, a svojim mentalitetom i ritmom
bliska je proznim dramama Petra Kanavelića. U Gledevićevoj Zorislavi ima za
onodobne dubrovaĉke navike vrlo drastiĉnih prizora; tako ugarska kraljevna
Krešimiru, dok se skrivao na dvoru njezina oca, rodi dijete i ono se u jednom
trenutku pokaţe na sceni. Druge GleĊevićeve drame srodne su Zorislavi a sudeći
po saĉuvanim rukopisima, pisac je na njima paţljivo radio te ih je izraĊivao i u
nekoliko razliĉitih inaĉica. Zanimljiv je GleĊevićev izbor talijanskih opernih
libreta kao predloţaka za njegov teatar. Taj se izbor posvema uklapao u stoljetni
dubrovaĉki obiĉaj da se domaći dramski tekstovi izraĊuju na osnovi talijanskih,
preteţito venecijanskih, opernih tekstova. Gledević je u suvremenoj talijanskoj
libretistici posezao za vrlo aktualnim tekstovima, i to sve odreda za djelima
popularnih pisaca kao što su bili Aurelio Aurelije, Filippo Acciaiuolli ili Apostolo
Ţeno. Cijeli knjiţevni opus Antuna Glede vica

- 125 -
inaĉe je torzo mnogo većega korpusa. Njegove ljubavne i satiriĉke pjesme,
pogrdnice i tragikomedije pokazuju da je taj neintegrirani i nesretni ĉovjek,
radeći u desetljećima nakon smrti Junija Palmotića i Vladislava Menĉetića, uspio
znatno podići kvalitetu hrvatskog pjesništva u Dubrovniku na prijelazu u 18.
stoljeće. Pisanje je za toga ĉovjeka bila nasušna potreba. Gledeviću knjiţevnost
nije bila razbibriga niti posjetnica društvene promocije. Jasnim stihovima širio je
prostor svoje bolesniĉke postelje i pruţao ţestok otpor knjiţevnoj i društvenoj
osrednjosti. Nije mu bio blizak srednji put i zato nije ni mogao biti s Ispraznima.
Njemu je pripadala margina, pruţao je otpor udruţivanju i afirmirao samoću kao
idealan prostor knjiţevnog rada. U trenutku dok je shrvan pri kraju ţivota
zapalio svoja knjiţevna djela, protiv svojega ljudskog i knjiţevnog mjesta nije
više mogao uĉiniti ništa. To mjesto nije mogla promijeniti koliĉina zapaljenih
stihova. Osamljen, govorio je glasom kojim su se drugi rijetko oglašavali. Nije
govorio glasom kolektiva. Uz Petra Kanavelića i nešto mlaĊega Ignjata
Đurdevića, saĉuvao je razinu kriznoga dubrovaĉkog Parnasa kojemu je u
njegovoj bolesniĉkoj postelji bilo udobnije nego na osušenim sjednicama
akademika Ispraznih.
Sa Senjaninom Pavlom Ritterom Vitezovićem stupio je u Hrvatsku novi tip
knjiţevnoga profesionalca. I Ritter je bio akademik bez akademije, bio je laik i
dvorjanik, organizator i grafiĉar, enciklopedist i vizionar, prvi hrvatski
prosvjetitelj i zagovornik jedinstvene kulturne inicijative u široj regiji Balkana i
srednje Europe. Nije primio znatno formalno obrazovanje ali je mnogo nauĉio
radeći u knjiţnici kranjskoga veleposjednika Johanna Weickarda Valvasora. Iz
mecenine knjiţnice, svoju je nacionalnu knjiţevnost i publicistiku odveo u
smjeru Beĉa. Tamošnje vlasti su Vitezovića imenovale ĉlanom meĊunarodne
promatraĉke misije koja je premjeravala netom osloboĊena podruĉja u Slavoniji
i Ugarskoj. Zajedno s pobjednicima i u društvu stranih promatraĉa, premjerio je
svoju domovinu; taj mu je posao pomogao da još bolje shvati dva plaĉna
prethodna stoljeća hrvatske povijesti, teško vrijeme izmeĊu Krbavske bitke i
poraza Turaka kod Beĉa 1683. Vitezović, koji se rodio 1652., prvi je narisao
Hrvatsku onakvom kakvu je nitko prije njega nije vidio. Na svojoj glasovitoj karti,
na kraju onih dvaju plaĉnih stoljeća, domovinu je naslikao kao da je gleda s juga,
iz smjera Velebita, pa mu se ona, premda rascjepkana, uĉinila kompaktnijom i
logiĉnijom. U Hrvatskoj za svoje kulturološke i integralistiĉke vizije Vitezović
nije mogao naći mecenu. Rodu Zrinskih divio se ali je to pleme u doba njegove
mladosti već bilo na zalasku. Zato je bio prisiljen okrenuti se inozemstvu pa je
svoju prvu knjigu tiskao uz pomoć stranoga kapitala. Tek kad je u Zagrebu
otvorio vlastitu tiskaru, taj se grad doista pretvorio u središte Hrvatske, u njezinu
metropolu. Vitezovićeva štamparija izgorjela je 1707. ĉime je uništen sav pišĉev
kapital. Proglasivši bankrot, pokušao je knjiţevnik s ostatkom novca kupiti neki
posjed u Turopolju, ali ga zavidnici zbog navodne prevare poĉnu neduţnoga
proganjati. Nakon ţenine i sinovljeve smrti, pode slomljen u Beĉ i ondje umre u
potpunom siromaštvu. Ĉovjek koji je Hrvatskoj osnovao njezinu prvu modernu
tiskaru, pisac koji je o domovini i njezinoj budućnosti napisao desetine vaţnih
knjiga, umro je 1713. u polupraznom beĉkom stanu zatrpan vlastitim neprodanim
knjigama. U carstvu Valva-

- 126 -
šorove biblioteke zaĉete su sve vaţnije Vitezovićeve ideje. Tu je napisao svoj prvi
originalni spis koji se bavio podrijetlom obitelji Gušić. Pišući povijest te stare
hrvatske obitelji, krećući od pojedinaĉne njezine sage, ispisao je Vitezović priĉu o
hrvatskom parlamentarizmu i rasapu izvornoga plemstva. Najvaţnije pjesniĉko
djelo mu je ep Odiljenje sigetsko što ga je objavio u Linzu 1684. U toj knjizi samo
se prividno opisuje slijed davne sigetske bitke i sudbina Nikole Zrinskog. Siget o
kojemu Vitezović pjeva sablasno je, grobljansko mjesto, grad mrtvih koji će uskoro
biti osloboĊen od Turaka. Odiljenje sigetsko ep je o osloboĊenju mrtvih,to je
oslikavanje predjela smrti prije uskrsnuća. Vitezovićeva knjiga je evokacija
napadaĉa i branitelja. Siget je njihova grobnica i prikazuje se kao mjesto
kontemplacije, kao oproštaj od osvećenih junaka. Taj rastanak Vitezović ispisuje
kao niz razgovora, kao dopisivanje likova, kao niz oproštajnih monologa i
"odiljenja". Vitezovićev ep je dnevnik s groblja, knjiga dešifriranih nadgrobnih
ploĉa. Emocija prolaznosti natapa svih dvadeset fragmenata ovoga epa koji
podsjeća na baroknu grobnicu, na svijet kamenih znakova i simbola, spomenika i
skulptura. U OdiIjenju sigetskom zatomljena je naracija, pjesnik je tu njeţni lirik
koji zna asimilirati iskustva narodne poezije pa zna napisati vrlo dirljivi razgovor
Sofije, udovice Gašpara Alapića, s orlom. U sablasnoj tišini Sigeta pisac
razgovara s jekom i uz pomoć mehanike odjeka ĉitatelju otkriva skrivena i
zaboravljena znaĉenja. Vitezović se intenzivno bavio simbologijom, zanimala ga
je heraldika i enigmatika. Premda blizak modernom racionalizmu, bio je
zainteresiran za skrivena i neobiĉna znaĉenja, za nepredvidivo i iracionalno.
Poseban zamah dobio je njegov knjiţevni rad nakon 1694. kad je u Zagrebu
otvorio vlastitu tiskaru. Nastupilo je tada razdoblje velike pišĉeve plodnosti. Iz
tiska izlaze brojni kalendari, letci i knjiţice. Najznamenitija je svakako bila
Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov, koja je tiskana 1696. i koja kroz dva
dijela prati ĉitavu svjetsku povijest do 1690. Vitezović se u predgovoru te knjige
poziva na svojega prethodnika, popa Vramca koji je naĉinio sliĉan pothvat ali
ĉitavo stoljeće prije, i zalaţe se za knjiţevnost koja će biti bliska širem puku. U
Kronici upozorava Vitezović svoje ĉitatelje na proglas što ga je u to vrijeme
obznanio i u kojemu je traţio da mu se pomogne u skupljanju povijesne i
folklorne graĊe. Taj letak prvi je sroĉeni program modernoga nacionalnog
pokreta, on je najava kasnijeg ilirskog preporoda i znak novih oblika organizacije
javnog ţivota. Vitezović u svojemu proglasu slavensko ili ilirsko ime širi na
prostor drugih orsaga koji su se, kako on veli, i u Grka i u Rimljana oznaĉivali
imenom Ilyriae. Ritterova operacija s proširenjem ilirskog imena na sve Juţne
Slavene bila je prvi pokušaj graĊanske elite da u promijenjenim politiĉkim
uvjetima modernizira tada zastarjelu humanistiĉku vatikansku ideju o
slavenskom istoku. Ilirska narodnost, kako ju je Vitezović formulirao, bila je
zasnovana na jeziĉnom ali ne i na vjerskom zajedništvu, bila je mišljena kao
društvena interesna zajednica srodnih naroda koji govore "slavni naš ilirski aliti
slovinski jezik". U vezi s ovim zamislima Vitezović je izloţio i svoje poglede na
grafiju i uopće na zajedniĉki jezik, pri ĉemu se njegove ortografske ideje u cjelini
uklapaju u pišĉeve geopolitiĉke zamisli. On je prvi Juţnim Slavenima predloţio
upotrebu dijakritiĉkih znakova u pravopisu, a u svoj Lexicon latino-illyricum
uveo je jeziĉno

- 127 -
blago svih triju hrvatskih narjeĉja. Pišĉeva gramatika saĉuvana je samo u
fragmentima, a njegova knjiga De orthographia zauvijek se izgubila. Sve što je
iznio o jeziku i narodu najjasnije je iskazano u programatskoj knjiţici Croatia
rediviva. Vitezovićevo oţivljavanje Hrvatske bio je proces u kojemu je pisac
postupno sazrijevao. Na koncu, pred njim su ĉak išĉezli i Iliri i Slovini, a pojavili
su se Hrvatska i Hrvati kao realnost i kao buduća opcija. Croatia rediviva tiskana
je 1700. i u orbiti oko toga djela kruţe svi ostali Vitezovićevi pothvati. Nikada
nije završio svoj zamišljeni ţivotni projekt O ţrtvenicima i ognjištima Ilira, ali je
zato ovaj zagovaratelj vrlo modernih pogleda na hrvatsku i juţnoslavensku
etnogenezu objavio 1701. Stemmatografiju, postavljajući temelje grboslovlju na
jugoistoku Europe. Ĉim je objavio Oţivljenu Hrvatsku i Stemmatografiju, bio je
pozvan u audijenciju caru i tu je bio u prilici obrazloţiti što zapravo misli pod
terminom totius Croatia. Tom pojmu bio je dobar tumaĉ i zato jer je bio pisac prve
starije povijesti Srbije i autor jedne knjige o Bugarima. Dobro je znao što
rascjepkanoj Hrvatskoj znaĉe granice na istoku i što one mogu znaĉiti u trenutku
turskog uzmaka. Za carske potrebe Vitezović je napisao i memorandum u
kojemu je objasnio po ĉemu misli da je ilirska, tj. proširena Hrvatska idealna
Hrvatska. Pavao Ritter Vitezović bio je prvi hrvatski knjiţevnik koji je pokušao
domovinski duhovni prostor omeĊiti realnom granicom njezine duhovnosti. Time
je najavio novo doba u kojemu Europa nije postojala kao politiĉka nego
iskljuĉivo kao kulturna ĉinjenica. Vitezović je najznaĉajniji rani nosilac
graĊanske i laiĉke samosvijesti u Hrvatskoj. Nisu se sluĉajno njegova djela s
pozornošću ĉitala i na Istoku i na Zapadu. Na beĉkom carskom dvoru spise su mu
uvaţavali, a njegove studije su se meĊu Srbima smatrale temeljnim doprinosima
nacionalnom razvitku. To što Vitezovićeve knjige djeluju više kao slutnje nego
kao završena djela, pokazatelj je da ovaj vizionar sintezu i nije mogao napisati
jer bi time doveo u pitanje svoj aktivistiĉki knjiţevni i ţivotni program. Bio je
analitiĉar plaĉnih stoljeća ali, još više, bio je vizionar ilirske Hrvatske. U mnogo
ĉemu bio je u pravu, osim u jednoj sitnici: u Hrvatskoj, naime, nisu samo dva
stoljeća bila plaĉna. Vitezovićeva siromaška smrt u Beĉu najavljivala je i treće!
Historiografsku slavu, ali daleko od domovine, stekao je jedan Vitezovićev
vršnjak iz Dubrovnika. Zvao se Anselmo Bandur, a kako je najveći dio ţivota
proveo u inozemstvu, u domovini je ostao razmjerno nepoznat. RoĊen
1675., prvu poduku primio je u kući svojega šurjaka koji je bio staretinar i
kolekcionar, vlasnik neke vrste privatnog muzeja. Već u djeĉaštvu zapoĉeo je
Bandur prouĉavati stari novac, a poslije, kad je napustio rodni grad, nastavio je u
roditeljsku kuću slati sva svoja djela koja su u ono doba postigla svjetsku slavu.
Bandur je bio benediktinac, studirao je u Rimu a neko je vrijeme predavao na
sveuĉilištu u Piši. Niti u jednomu svojem djelu nije zaboravio ukljuĉiti i povijest
svoga rodnoga grada. Bandur je svoj veliki talent potpuno raskrilio tek u Parizu,
gdje je u ono doba bilo središte orijentalistiĉkih studija i kamo je Dubrovĉanin
stigao 1702. Tu je ušao u krug Jeana Mabillona, takoĊer benediktinca, koji se
smatrao glavnim historiografskim autoritetom. Bandur je u historiografiju unio
duh modernosti i kritiĉnost, a orijentalistiĉke studije osvjeţio je paleografskim

- 128 -
pretragama. S Bandurom znanost je dobila novi tip erudita koji je bio profesor,
ali je više od toga neka vrsta nadbibliotekara, ĉovjeka koji poznaje izvore, koji ih
prepisuje marom prvih humanista i koji ih slaţe u folijante koji bi postali
temeljem ĉitavih znanstvenih disciplina. Po tomu Bandur i njegov pariški krug krĉe
put nešto mladim iluministima i stvaraju prve moderne enciklopedije i
repertoare znanja koji su opsegom i znanstvenom ozbiljnošću nadilazili sve što je
do tada bilo poznato. Ţivio je ovaj pisac u vrijeme velikih historiografskih knjiga,
ali u vrijeme kad za takve pothvate u Hrvatskoj nije bilo ni gospodarskih ni
društvenih uvjeta. U njegovo doba bilo je, doduše, i u Hrvatskoj historiĉara koji su
stvorili velike opuse, bilo je vaţnih pisaca poput dubrovaĉkog dominikanca Sara
Crijevića koji je ispisao ĉitavu biblioteku izvornih ali nikad objavljenih, radnji s
podruĉja knjiţevne crkvene i politiĉke povijesti. Anselmo Bandur stvarao je u
drugim okolnostima. Njegove goleme knjige poznavale su novi tip komunikacije s
ĉitateljima, nalazile su brojne pretplatnike, a pisac je svoje radove objavljivao i u
ĉasopisima. Spomenuti Saro Crijević svoja djela pisao je uvijek u jednom
primjerku i nije mu bilo stalo da ih tiska. Ali djela su mu i tako, u rukopisu,
dubrovaĉke vlasti cenzurirale, zacrnjujući tintom nepoćudne stranice ili ih
jednostavno otkidajući. Anselmo Bandur, vršnjak Sara Crijevića, takvih
problema nije imao. Doduše, nije poput Crijevića napisao knjigu Bibliotheca
Ragusina, prvu sustavnu knjigu o dubrovaĉkoj knjiţevnosti, niti je poput njega
sustavno obradio crkvenu povijest Dubrovnika, ali je zato punim plućima udisao
novi duh racionalistiĉke Europe. Njemu, za razliku od Sara Crijevića koji je svoje
veliko djelo stvarao u samoći samostanske ćelije, nije bila strana kultura salona,
bliska mu je svjetovna konverzacija. Društvenost, pa i stanovita poetiĉnost toga
novoga znanstvenog naraštaja rasipala je energiju u salonima i biblioteĉnim
hodnicima, ali sve to nije smetalo da knjige tih ljudi budu pravi spomenici
erudicije. Dok Saro Crijević svoja djela nikada nije tiskao, Bandur je svaki svoj
tekst nosio tiskarima. U Parizu je objavio 1705. patrološku studiju Conspectus
operum Sancti Nicephori, onda 1711. u dva divovska sveska i svoje ţivotno djelo
Imperium Orientale, što mu je priskrbilo zaštitu kralja Luja XIV. (ispovijedao je i
njegovu majku). Bio je ĉlanom pariške akademije za medalje i natpise pa je, da se
oduţi kolegama, objavio dvosvešĉani priruĉnik Numismata Imperatorum
Romanorum. Izvori potvrĊuju da je pri kraju ţivota bio mlak u vjeri, da se viĊao u
pariškim masonskim loţama, optuţivali su ga da je zaboravio sluţiti misu, da su ga
viĊali sa ţenama. Svoje kritiĉare sin siromašnoga dubrovaĉkog trgovca ipak je
poslušao pa je 1724. napustio samostan i preselio se na dvor Filipa Orleanskog
gdje je primao mirovinu i ĉekao smrt koja je po njega došla tek nakon dva
desetljeća, 1743. Planirano Bandurovo djelo o dubrovaĉkoj povijesti ostalo je
samo u konceptu. Ovaj uĉeni pariški Dubrovĉanin posljednji je izdanak
domovinskih humanista, nasljednik soja ĉija je autistiĉka erudicija upravo
izumirala, ali je pisac koji je u krilu ranoga europskog iluminizma predosjetio
prave teme i prave metode novoga doba. Bandurove europske puteve nije
slijedio jedan od posljednjih velikih knjiţevnika staroga Dubrovnika, Ignjat
ĐurĊević.Taj sin novoproglašenih i novoobogaćenih plemića svoju frenetiĉnu
knjiţevnu aktivnost razvio je iskljuĉivo u rodnom gradu koji jedva da je

- 129 -
napuštao. Taj galantni abbe neprestance je privlaĉio pozornost svojih
suvremenika, i to ne samo zbog naglih ţivotnih odluka i proturjeĉnoga
ponašanja nego i zbog obilja knjiţevnih tekstova koje je pisao na hrvatskom,
talijanskom i latinskom jeziku. Bio je znamenit zbog svoje intelektualne ali i
osjetilne znatiţelje. Uvijek se nalazio u samom središtu društvenosti svojega
grada. Za razliku od dominikanca Sara Crijevića koji je izabrao tišinu samostana,
Đurdević je izabrao javnost kao mjesto svojega ţivota. Bio je posljednji veliki
knjiţevnik Dubrovaĉke Republike, onaj koji je mnoţinom djela ali i svojim strogo
zamišljenim knjiţevnim projektom dostojno naslijedio Marina Drţića, Ivana
Gundulića i Junija Palmotića. Još za ţivota smatrali su ga jednim od najvećih
Dubrovĉana uopće, ali je bilo i onih koji su ga proglašavali šarlatanom pa je neki
onodobni biskup, ĉijega se imena, naravno, više nitko ne sjeća, opetovano
sumnjao u ĐurĊevićevu uĉenost. Naime, u sve se u ovoga nestašnog abatea moglo
posumnjati osim u uĉenost. RoĊen 1675., sa šesnaest godina napisao je prve
lascivne i ljubavne pjesme. Javne je funkcije poĉeo obnašati kao
dvadesetogodišnjak ali je onda naglo prekinuo politiĉku karijeru i otišao u Rim.
Nakon pustopašne mladosti i vrlo nediskretne ljubavne afere s nekom
dubrovaĉkom vladikom, poĉne uĉiti kod isusovaca, a kad mu se taj izbor
pokazao preteškim, preseli se meĊu benediktince i ostane im vjeran do smrti. U
vrijeme studijskog boravka u Italiji objavio je samo jedan prigodni govor što ga je
odrţao u kolegiju, a u isto doba napisao je talijanski kanconijer u kojemu ima
soneta i madrigala koji pokazuju pišĉevu politiĉku zainteresiranost za pretvorbe
modernoga svijeta. Po povratku u Dubrovnik gdje je najveći dio ţivota proţivio
u samostanu svetoga Jakova na Višnjici, odakle se pruţa predivan pogled na Grad,
napisao je Đurdević svoju latinsku zbirku s naslovom Poetici lusus vari u kojoj
ima 140 pjesama koje su vrlo raznorodnog sadrţaja. Te elegije, ode i epigrami
pokazuju znatan utjecaj tadašnje jezuitske poetike tako da pjesnik manje piše o
ljubavi a više o kavi, duhanu, kakau, ali i o barutu kojega se dobro sjećao jer je u
mladosti bio kapetanom na tvrĊavi Lovrjenac. Latinska zbirka ĐurĊevićeva ima
i niz dobrih pjesama posvećenih elementarnim nepogodama i propastima
gradova, što je ovom dubrovaĉkom djeĉaku koji je odrastao na ruševinama
vlastitoga grada bilo posebno blisko. Najvaţniji dio Đurdevićeva pjesniĉkog
opusa sabran je na više od šest stotina stranica njegova uredno prepisanog i u ono
doba neobjavljenoga kodeksa Pjesni razlike. Zbirka se sastojala od mnogo
ljuvenih pjesama, zatim je u njoj osam Ekloga aliti razgovora pastirskih, devet
narativnih Razlikih zgoda nesrećne ljubavi, niz bogoljubnih pjesama, grupa Pirnih
pjesama, vrlo lijepe narodne Pjesme za gutke i nekoliko prijevoda Vergilija
kojima je prikljuĉen fragment nikad završene i, ĉini se, originalno zamišljene
drame Judita. U lirskoj svojoj knjizi Đurdević je pjesnik krize europske savjesti;
u lirici bio je nositelj nove osjećajnosti, iste one koja je i prije bila artikulirana u
djelima pjesnikovih vršnjaka iz kruga akademika Ispraznih. Đurdević nije skrivao
kako mu je poznato da ţivi u ostarjelom vremenu. Zato i pjeva o sjedinama
svojim i svoje drage, kao da su to sjedine ĉitave epohe. Bio je svjestan
anemiĉnosti što se skrivala iza prividno vedrih i galantnih sliĉica Pjesana razlikih.
Bio je pjesnik nove prirodnosti, onaj koji u hrvatsku poeziju nije unosio
talijanske pjesniĉke oblike i

- 130 -
modu nego se trudio iznaći jezgru domaće tradicije i kanonizirati je. Dok na
talijanskom jeziku piše pravilne sonete, dok u latinskom piše po propisima
isusovaĉke poetike, kad god piše na hrvatskom jeziku, ostaje vjeran domaćim
iskustvima. Krajolik što ga Đurdević opjevava uvijek je arkadijski, pastoralan, a
ljubavni susreti što se u njemu dogaĊaju kao da su prepjevani s nekih galantnih
zidnih slikarija. Ţene iz njegovih pjesama stalno se ogledaju u potocima, po
njima sipi kiša, padaju koprene i uvijek im se dogaĊa nešto što i njima i
ĉitateljima u ĉas zamuti prvobitnu idilu. Neki ĉudan osjećaj nepredvidivosti
obujmljuje ĐurĊevićev pjesniĉki svijet. On je u stihovima opisivaĉ nemirnog
trenutka, lovac odsjaja, koji je koprenu znao prikazati veoma prirodnom.
Pjesnikov kanconijer pisan je kao da je ljubavni roman. To je knjiga o zrenjima,
njeţna rasprava o stidu ali i razorni razgovor pjesnikov sa samim sobom, govor o
poeziji koja je pjesniku, navodno, ne jednom donijela nesreću. Pjesni razlike
mjesto su na kojemu pjesnik biljeţi vlastite bolesti pa zato u kriznom trenutku
poţeli da knjiga nestane, da je vihar silni uzvije i da bude po svim stranama
raznesena. Ţena je u središtu ĐurĊevićeva kanconijera i njezin se lik na
stotinama mjesta povezuje u nepredvidiv lanac antiteza i prispodoba. Ţenu
ogledava ĉas u dodiru s kozmiĉkim i nebeskim elementima, ĉas je povezuje s
cvijećem i biljem, ĉas s draguljima i zlatom, srebrom i koraljima, medom i
mlijekom, snijegom i mramorom. Bio je Đurdević pjesnik nove kompozicijske
geometrije, pisac do tada nepoznatoga linearnog rasporeda opjevavanih
predmeta i dogaĊaja, zagovornik ravnoteţe fragmenata. U njegovoj lirskoj knjizi
nazirala se sentimentalnost koja je i drugdje obuzela liriku njegovih vršnjaka.
Đurdević je prihvatio ideju nove prirodnosti koja je zapoĉela polemiku s
baroknom ingenioznošću. Đurdević u tu polemiku nije ušao bez ostatka ali je
sasvim izravno pokazao da je sklon novome. Premda mu je poezija zaogrnuta
melankolijom i nekim ĉudnim strahom od svjetske ostarjelosti, postoji u ĐurĊe
vica i sretni ton koji se uvijek pojavi kad pjesnik rimuje svoja sjećanja na neki
bivši sretniji svijet, kad se bavi bivšim emocijama. Bio je pisac umorne pastorale,
onaj koji je znao da je raj zlatnoga doba izgubljen ali koji se uspijeva prisjetiti
zaboravljenih zvukova koje je traţio u skladnosti narodne poezije. Saĉuvani su u
ĐurĊevićevoj poeziji zato neki od najljepših zvukova starije puĉke knjiţevnosti,
stihovi koje je pjesnik osjetio bolje od drugih, unoseći tako u knjiţevnost
predromantiĉarske emocije. Te emocije vidljive su u ovoj lijepoj minijaturi o
slijepcu spjevanoj u duhu narodne lirike, ali sa ţivim sjećanjem na renesansne
maskerate.
Čujte sliepca, gospoje.
Što vam gude ter poje!
Ljubite se, ljubite, Tere
dni ne gubite! Kad vas
tuge napadu A pravi
vam otpadu, Kad vam
zubi izpadu, A oči vam
upadu, Tada ćete poznati

- 131 -
 Ter se ljuto kajati. Nie
teţega belava Negli
staros kašljava, Ka se
muči i što 'e gore,
Hotjela bi, a ne more.
Samu imam sad rados,
Jere Ijubih u mlados I s
vilama, nebore, Tance
vodih do zore. Kad sam
mlados istrajo, Svak se
starca ohajo, Ter na
suhe me kosti Ne
nahodim milosti. Nu za
svjete sej moje Dajte
štogod, gospoje: Vrzite
mi u torbicu Hljeba,
smoka i jaspricu.
Izvan kanconijera ostala su dva poetska Đurdevićeva djela koja su u svoje
doba stekla veliku popularnost. Radi se o dvije poeme, jednoj komiĉnoj i jednoj
religioznoj. Komiĉna, s naslovom Suze Marunkove, ostala je netiskana i ĉim se
pojavila 1725. izazvala je u Dubrovniku negativnih reakcija. To je poema o
nesretnoj seoskoj ljubavi u kojoj pjesnik reinterpretira stoljetnu dubrovaĉku
tradiciju burleskne poezije. Središnji glas u poemi pripada smiješnom i
osamljenom zaljubljeniku Marunku koji se monologom obraća Pavici u koju je
zaljubljen. Ljubavnik svojoj skromnoj seoskoj Dulcineji iskazuje ljubav jezikom
koji je posvema udaljen od seoske sredine u kojoj se smiješna ljubavna storija
zbiva. Marunko u ĐurĊe viĉe voj poemi ima s jezikom mnogo više muka nego s
Pavicom, tako da kad Pavica tog mljetskog Don Juana na kraju odbije, on joj
ozbiljno zaprijeti da će je optuţiti pred vlastima te izjaviti da je njegova
nemilosrdna gospa prava vještica. Svoju religioznu poemu o Mandaljeni pokornici
tiskao je pjesnik 1728. ali je djelo već ĉitavo desetljeće prije kruţilo u rukopisima
Dubrovnikom i Dalmacijom, a bilo je poznato i piscima kontinentalne Hrvatske.
Podijeljeno u osam pjevanja s više od 4000 osmeraca, to djelo samo je prividno
iskaz pišĉeve poboţnosti. Ta kontrastna mješavina intelektualizma i subjektivnosti,
liriĉnosti i epiĉnosti najuvjerljiviji je pišĉev tekst. Najuzbudljivi su dijelovi Uzdaha
Mandaljene pokornice podsjećanja glavne junakinje na grijeh i lirski opisi prvih
drhtaja njezine zaljubljene duše. Ta Isusova znanica u Đurdevićevoj poemi nije
odbacila zov tijela jer autor koji je bio ekspert u ljubavi prikazao ju je kao
ekstatiĉnu i zanesenu ţenu, zaljubljenu i putenu. Iako piše poemu o vjeri,
Đurdević nije mogao krivotvoriti ĉinjenice svoje biografije. Uzdasi Mandaljene
pokornice himna su putenoj ljubavi, njegova priĉa o ljubavi pokajnice i Krista,
poema duše koja zemaljsku ĉeţnju pretvara u ekstazu. Od poboţnih svojih djela
Đurdević je potomstvu ostavio i opseţnu parafrazu biblijskog Psaltira koji je s
uĉenim komentarom u 2886 strofa objavio 1729. pod naslovom Saltijer slovinski.
Napisao je na hrvatskom i ţivot sve-

- 132 -
toga Benedikta, poĉeo je raditi na velikoj povijesti Ilirije po ĉemu je bio srodnik
Pavla Rittera Vitezovića, a objavio je i zanimljiv spis s tezom da sveti Pavao nije
doţivio brodolom na Malti nego na Mljetu. Ţestoko je branio Pitagorino
autorstvo Ilijade, otvarajući predromantizmu blisko homersko pitanje. Najvaţnija
Đurdevićeva historiografska knjiga jest Vitae, u koju je uvrstio ţivotopise
šezdesetak dubrovaĉkih knjiţevnika i u koje je unio ĉitav niz primjera i ocjena.
Vitae su ţivotno kritiĉarsko djelo, njegov baštinski laboratorij i temelj tradiciji
domaćih knjiţevnih ţivotopisa u kojoj je ĐurĊevićeva knjiga zajedno s nešto
mladim rukopisom Biblioteca ragusina Sara Crijevića te kasnije objavljenim
Fastima Saba Dolcija, zaĉetkom knjiţevne povijesti u Juţnih Slavena. Ignjat
Đurdević ostaje najplodnijim knjiţevnikom meĊu suvremenicima. Diletant u
historiografiji, imao je osjećaj za probleme svojega doba. Zanosio se legendama i
mitovima, zanimala ga je narodna povijest i vjerovao je, kao i mnogi klasicisti
njegova doba, da su Iliri bili izravni potomci Grka i Rimljana. Ali za razliku od
Vitezovića, kategoriju ilirstva nije prevodio u pankroatizam. Sinteze nije pisao jer
je tek napravio inventuru grade. Po tomu izniman je njegov prilog poznavanju
prethodne dubrovaĉke knjiţevnosti. Premda se okušao u svim tadanjim
ţanrovima, prije svega je bio lirik. Imao je osjećaj za parodijsko i za humor koji
je bio tako karakteristiĉan za njegovo galantno doba. Narodnu poeziju ne samo
što je asimilirao u vlastitim stihovima nego ju je i zapisivao svjestan njezine
novosteĉene aktualnosti. Energiju pjesnikovih jasnih i poletnih, zvuĉnih i
mišićavih stihova uoĉili su pišĉevi suvremenici kojima je on posljednji
dubrovaĉki klasik. Na općehrvatskom duhovnom planu bio je srodnik Pavla
Rittera Vitezovića, ali u njega je bio veći lirski nego vizionarski talent i zato se
nije bavio ni politikom ni utopijom. U lirskom svojemu rukopisu u moderno je
doba prenio teţinu dosegnutog pjesniĉkog jezika ali je ta iskustva povezao s
modernitetom.
Ipak u tadašnjoj Hrvatskoj nije sva knjiţevna produkcija bila u bliskom
dosluhu s modernim svijetom. I dalje je veći dio knjiţevnih tekstova bio
namijenjen crkvenoj poduĉi te je pripadao propovjedniĉkom ţanru. U
Dubrovniku bilo je vrsnih predikatura koji su svi izišli iz škole Talijana Paola
Segnerija, tada najpopularnijeg autora propovijedi koji je reformirao stilskim
figurama opterećeno prethodno propovjedništvo i koji je u taj ţanr vratio
razumljivost i uvjerljivost. I hrvatski propovjednici arkadskog razdoblja bili su
tvorci efektnih i jednostavno iskazanih slika, a spominjanje društvene zbilje
povezivalo ih je, svejedno jesu li propovijedali u Dubrovniku, gradovima
Dalmacije ili u tek osloboĊenoj Slavoniji ili u Banskoj Hrvatskoj. Neki od njih
svojim su propovijedima privlaĉili pozornost stranih špijuna, kao što je bilo za
vrijeme jedne dubrovaĉke vrlo aluzivne propovijedi Saba Dolcija o kojoj je
francuski konzul odmah izvijestio svoje pretpostavljene. Dolci, povjesniĉar i
filolog, znao je biti oštar kritiĉar dubrovaĉkog reţima pa je izmeĊu ostaloga
prilikom jedne sveĉanosti svetoga Vlaha vladaocima svojega grada poruĉio i ovo:
"Gospodo, ĉemu vam sluţi što u ljetopisima vremena traţite nešto što je sveti
Vlaho već napravio za vaš grad? Vi posvuda traţite njegova dobroĉinstva, a ne
vidite da stalno pred oĉima imate ĉudo njegove zaštite. Pa nije li on, i to samo
on, onaj koji ĉudom odrţava jednu drţavu bez ljudi i bez vojske, zar

- 133 -
nije on onaj koji pomaţe jedno vijeće bez mudrosti, ĉinovnike bez znanja, kasu
bez novaca, upravu bez moći i narod koji ne zna za vrline i poslušnosti." Tako je
šezdesetih godina 18. stoljeća govorio dubrovaĉki propovjednik Dolci, a nisu
ništa njeţniji prema moćnicima bili ni drugi tada slavni sjevernohrvatski
propovjednici. Ti pisci velikih proznih opusa zadugo su odreĊivali komunikacijske
obrasce društvenoj eliti. Jedan od vodećih hrvatskih proznih pisaca toga doba bio
je Juraj Mulih, roĊen u Turopolju 1694., pisac ĉitave biblioteke molitvenih i
poboţnih knjiga, lutalica ĉija Nebeska hrana ima više od šest stotina tiskanih
stranica. Mulih je u dva sveska, u Zagrebu 1742., objavio svoje ţivotno djelo
Posel apostolski u kojemu na gotovo dvije tisuće tiskanih stranica izlaţe ono što
se desetljećima nazivalo catechismus Croaticus. U jeziĉnom smislu Mulih je
nasljednik Jurja Habdelića. Pisao je na naĉin blizak zagrebaĉkim svakidašnjim
govorima, a djelovao je meĊu pukom u Slavoniji i u Dalmaciji, u Lici i u Ugarskoj.
Stizao je svagdje gdje je bilo tragova islama, pravoslavlja ili kalvinizma i pri tome
se ponašao kao da krstari paragvajskim šumama, a ne srednjom i jugoistoĉnom
Europom. U jednom od mladih izdanja knjige Posel apostolski ukljuĉio je
svojevrstan bonton za roditelje i djecu. Njegove Regule dvorjanstva nisu ni po
ĉemu originalne ali su bile rekapitulacija graĊanske tradicije u kojoj su se do
dosade ponavljale upute o ĉeprkanju nosa, pljuvanju na pod ili u rupĉić, o
ponašanju za stolom i o uljudnom pozdravljanju. Mulih nije bio pisac samo uţeg
zaviĉaja nego je uvijek isticao da piše i "drugdje stojećim našim dragim
Horvatima". Premda nije bio originalan, Mulih je s tadašnjim najuĉenijim
hrvatskim ljudima dijelio Vitezovićeve ideje o svehrvatskom, sveilirskom i
sveslovinskom zajedništvu. Bio je zaslijepljeni branitelj staroga poretka, onaj koji
se plašio pobune "kruto zle, kriviĉne i grešne gospode". Zanimljiv je Mulihov
dijalektalni relativizam jer on koji je sa štapom u ruci obišao većinu hrvatskih
krajeva, kao da je vjerovao da u Hrvatskoj postoji onoliko dijalekata koliko u njoj
ima stanovnika. Bio je misionar i traţio je pojedinaĉne duše pa nije obraćao
pozornost na generalizacije. Još snaţniji od Mulihova bio je knjiţevni eros
kapucina Štefana koji se potpisivao kao Zagrabec i koji je 1715. poĉeo
objavljivati, u pet svezaka, oko tri tisuće stranica svoje Hrane duhovne. Bio je
gorljivi pristaša tiskarstva, ţalio se na visoki stupanj nepismenosti i isticao kako
je premnogo knjiga u njegovoj domovini koje nitko ne ĉita nego ih grizu miševi.
Pater Štefan trudio se da mu knjige budu zanimljive, a nadao se da će biti
razumljive najširem ĉitateljstvu koje je i geografski i formatom odredio kazavši
da svoja djela namjenjuje "malem Horvatskoga, Slovenskoga i Dalmatinskoga
naroda ljudem". Za sebe je ovaj, pri kraju ţivota oslijepjeli, pisac kazao da je
"menje znal a već govoril", što je svakako toĉno ali i vrlo iskreno. U tekstovima
Štefana Zagrapca navode se epizode iz ţivota Aleksandra Velikoga,
parafraziraju se basne Ezopove, raspravljaju se najkompliciranija pitanja
astronomije i fizike a, naravno, diskutira se i o izbrojivosti anĊela, i to kao da se
prepriĉava neko od poglavlja primijenjene fizike. Bio je puĉki enciklopedist,
ponekad razmetljiv a još ĉešće laţno skroman, osobito kad je tuda znanja
prenosio kao svoja. Za svoje ĉitatelje Štefan je izmjerio visinu nebu i dubinu
paklu. U moru tekstova što ih je ostavio ima i dobro napisanih stranica na kojima
se osje-

- 134 -
ća da su mu antiteze dobro odobrane, a figure primjerene temama. U tim
uspješnim dijelovima svojih knjiga bio je pisac modernog osjećaja prirode koju
je uspješno znao proţeti stanjima duše. Premda idejno nemoderan, on je i
stilski vjesnik nove osjećajnosti. Znatnu vrijednost u svojemu vremenu imale su
i propovjedniĉke knjige Stjepana Škvorca iz Zagreba koji je u Beĉu 1726.
tiskao knjigu Vabitel vu kraljevstvo nebesko, a popularna mu je bila i dvije
godine starija knjiga s naslovom Hasnovito z slatkem u kojoj iznosi analizu
tadašnjega društvenog ureĊenja i tadašnjih staleţa. U toj se socijalnoj analizi
oslonio na srodno djelo slavnog propovjednika Abrahama a Santa Clare, samo
što je svoju stališku razdiobu prilagodio domaćim uvjetima. Ĉovjek koji je napisao
najopseţniju knjigu starije hrvatske knjiţevnosti zvao se Hilarion Gasparotti i
rodio se u Samoboru 1714. Bio je pavlin pa je kao propovjednik djelovao u
Lepoglavi. Tu je ispisao ĉetveroknjiţje s naslovom Cvet sveteh a objavljivao ga je
izmeĊu 1750. i 1760. u Grazu i Beĉu. Taj golemi hagiografski spis iznosi sustavne
prikaze ţivota svetaca, i to do tada u Hrvatskoj rijetko teĉnim proznim stilom.
Gasparotti je rasni pripovjedaĉ koji se predstavljao ĉas pod krinkom znanstvenika,
a ĉas pod odorom propovjednika. Njegova zbirka romansiranih svetaĉkih
ţivotopisa sastavljena je po ukusu puĉkih pripovjedaĉa. Premda bi volio biti
crkveni historik, Gasparotti je moralist, onaj koji facta baš i nije uvijek znao
pretvoriti u dicta, onaj koji je moralizirao vjerujući da je upravo to najvaţnija
tajna naracije. Bio je uĉen pisac, neobuzdan i osebujan, s dobrim osjećajem za
šokantne zakljuĉke, pisac sa snaţnom grotesknošću. Bio je pripovjedaĉ koji je s
lakoćom stvarao svjetove udaljene od zbilje i bio je opsjednut raspadanjem,
gmizanjem zmija i vrvljenjem crva. Sitne ţivotinjice, svejedno da li crvi ili
stjenice, opsesivne su u njegovim prozama. Bio je taj pavlin opisivaĉ strašnih
krajolika, pisac koji je htio dokazati da je grešan ĉovjek crv u ĉistom stanju. Cvet
sveteh zbornik je medievalne fantastike ĉiji je autor bio svjestan svojega
konzervativizma jednako koliko je ispod svojih proza znao sakriti svijest o epohi
kojoj je vrijeme upravo iscurilo. Gasparotti zna da je glasogovornik starih
emocija i u tom znanju uspijeva ispisati neke od najboljih tadašnjih hrvatskih
proznih stranica. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj posebna se vrijednost u prvoj
polovini 18. stoljeća pripisivala danas zaboravljenomu proznom djelu Štefana
Fuĉeka Historije, koje su se pojavile najprije 1735. a onda, u ponovljenom
izdanju, 1755. kad su i stekle status knjiţevne relikvije. U Historijama se na
ĉetiri stotine stranica pohranjuju vrlo ekonomiĉno ispriĉane priĉe u kojima su
kljuĉne rijeĉi smrt i pakao. Ironiĉni potomci su Fuĉeka nazivali hrvatskim
Danteom ali se njegovu knjigu više moglo usporeĊivati s pustolovnim romanima
18. stoljeća nego s poboţnom tadašnjom lektirom. U samom središtu Historija
nalaze se zloĉesti pojedinci koji ne prezaju ni od zloĉina ni od preljuba i koji, da bi
zadovoljili svoju kriminogenu ćud ili svoj ekscesivni eros, uništavaju najprije
okolinu pa onda sebe. Ali premda su Fuĉekove priĉe prepune pustolovina i naglih
obrata, one, budući da su bile namijenjene slabije obrazovanoj publici, nisu
izbjegavale niti svijet fantastiĉnih bića i nevjerojatnih dogaĊaja. Historije su bile
primjerene oĉekivanju seoske publike, a gradskim su ĉitateljima nudile ove pelde
razumljivo štivo koje se moglo s lakoćom lo-

- 135 -
kalizirati u vlastitu sredinu ili smjestiti u osobno iskustvo. Fuĉek nije bio prvi
prozni pisac kontinentalne Hrvatske koji je ĉitateljima objavio sveprisutnost
grijeha, ali nad tom objavom on je prvi koji nije uopće moralizirao nego je
pustio priĉe da same od sebe, iz svoje unutrašnje logike, potaknu ĉitateljeve
zakljuĉke. Nije bio moralizator nego onaj koji je uţivao priĉati priĉu, onaj koji
fantastiĉne dogaĊaje zna ispripovijedati kao da su se dogodili svakom ĉitatelju.
Fuĉekove Historije u svoje su doba najĉitanija hrvatska prozna knjiga, a zbog
fantastiĉnoga sloja, svojevrsna relikvija puĉke kulture, predmet koji je vlasnike
ĉuvao od samoga vraga.
Društvenu funkciju što ju je narativna proza Zagrapca, Škvorca, Gasparottija,
Muliha i Fuĉeka imala na hrvatskom sjeveru, na jugu je preuzeo teatar koji je u
dvadesetim i tridesetim godinama 18. stoljeća cvjetao u Dubrovniku. Ondje su se
s velikim uspjehom izvodile franĉezarije, kako su nazivali domaće vrlo slobodne
adaptacije Moliereovih komedija. Taj tip teatra bio je kolektivni pokušaj grupe
mlaĊih pisaca da u razmjerno kratkom vremenu prevedu i na scenu postave
gotovo sve komedije velikoga francuskoga komediografa. Na tomu poslu ĉini se
da je najdjelatniji bio vlastelin Marin Tudišić kojemu su suvremenici pripisivali
autorstvo većine tih vrlo dobrih adaptacija. Te komedije, iz galskoga jezika
prevedene na ilirski, komponirane su klasicistiĉki i koliko god da su njihovi autori
slijedili Moliereovu reĉenicu i njegovu radnju, to su se još više trudili postići
sadrţajni dodir tih tekstova s dubrovaĉkom zbiljom. Preveli su sve u svemu 23
Moliereova teksta, aludirajući u svojim dopunama na konzervativizam
dubrovaĉke sredine i dotiĉući se svih ozbiljnijih socijalnih pitanja. Nakon
sveobuhvatnog prihvaćanja Petrarkinih djela u 15. i 16. stoljeću, Moliere je bio
drugi veliki europski pisac koji je u Hrvatskoj doţivio sustavni prevodilaĉki
zahvat. U isto vrijeme prevodilo se dosta drama Pietra Metastasija, Talijana koji je
u Beĉu bio sluţbeni operni libretist carice Marije Terezije. Intenzitet
Metastasijeve hrvatske nazoĉnosti i Moliereove ne moţe se usporeĊivati.
Dubrovaĉke franĉezarije knjiţevni su projekt koji je homologan manifestacijama
prvoga hrvatskog prosvjetiteljstva. Pisci franĉezarija odrekli su se potrebe da se
natjeĉu s velikim Francuzom. Njegovim su komedijama udahnuli nešto modernosti
i domaćih aluzija, oni su Molierea uĉlanili u svoju dramsku druţinu. Zvali su ga
njeţno Moliere po našu i uspjeli su, uz pomoć genijalnoga komediografa, bez
patriotskih, akademskih ili estetskih pobuda, sumornoj dubrovaĉkoj zbilji staviti
masku komiĉkog svijeta. Moliereove komedije bile su napisane u ambijentu
autoritarnog dvora i izvorno su bile igrane za kralja koji se hvalio da nikad nije
proĉitao niti jednu knjigu. Ali te komedije su u Dubrovniku poĉetkom 18. stoljeća
protumaĉene kao preuranjeni navještaj novih prilika i vaţnih društvenih pomaka.
U trenutku kad su se u Dubrovniku izvodile franĉezarije, Moliere je znatno ostario
ali ništa manje nije ostarjela ni dubrovaĉka publika koja je u tim franĉezarijama
ugledala svoj idealni teatar. Francuska moda toga doba bila je libertinska, tako da
se u dubrovaĉkim franĉezarijama na ĉudan naĉin pomiješalo i staro i novo, i
tradicionalno i moderno.
I u Bosni, posebno nakon osloboĊenja Slavonije i uzmaka Turaka u
dalmatinskom zaleĊu, pojaĉala se duhovna aktivnost tamošnjih franjevaca
meĊu koji-

- 136 -
ma je bilo i nekoliko dobrih pisaca. Siromašni i bez izravnih prihoda, slabo
obrazovani i pod stalnom paskom rimskih inkvizitora oni su odrţavali pismenost
meĊu kršćanima, a njegovali su i stanovitu knjiţevnu tradiciju. Godine 1727.
pojavila se u Veneciji knjiga Pisni od pakla, franjevaĉkog propovjednika Lovre
Šitovića. Bila je to puĉka lectura Dantis stavljena u harvacki jezik ipivanje,
vulgarizirana inaĉica Boţanstvene komedije koja se lako mogla pribliţiti najširem
puku u bosanskim zabitima gdje je ţivost paklenih prizora dugo ĉuvala mistiĉnu
nepomućenost. Lovro Šitović jedan je iz plejade hrvatskih svećenika koji su
shvatili kako je svjeţ i vješt jezik jedino oruţje u duhovnikovim rukama. Imao je
Šitović nadasve zanimljiv ţivot. Rodio se u Ljubuškom 1682. kao Hasan u
muslimanskoj kući iz koje je prodan kao zalog vrgoraĉkom harambaši. Kad je otac
otkupio mladca, ovaj se odluĉi na bijeg i preplivavši Trebiţat vrati se onamo gdje je
bio talac. Tada ga pokrste, pošalju na škole u samostane u Dalmaciji i Slavoniji, a
poslije u Italiju. Svojom biografijom ovaj neofit zaokruţio je malone cijeli
hrvatski duhovni prostor. Rano je shvatio moć rijeĉi da proizvode jasne, a kad je
potrebno, i strašne slike. Šitovićeva Pisna od pakla ispjevana je u desetercu i u
štokavskom narjeĉju, dakle u obliku koji će u sljedećim desetljećima, a posebno
nakon Razgovora ugodnog naroda slovinskoga Andrije Kaĉića Miošića postati
uzornim oblikom puĉke ali i umjetniĉke knjiţevnosti. Taj jeziĉni i stihovni izbor
nadalje će se smatrati najizrazitije "rvackim", i to ne samo u Bosni nego i u
Slavoniji, u velikom dijelu Dalmacije i sve više u središnjoj Hrvatskoj. Šitović je
bio vrlo ĉitan pisac u Bosni, a njegovi opisi pakla bili su, naţalost, jedina opća
mjesta europske baštine što su legitimno mogla biti importirana u Bosnu. Inaĉe,
Šitović je bio i autor latinskih doktrinarnih spisa, napisao je i jednu gramatiku za
školsku poduku ilirskog i latinskog jezika koja se poslije ĉesto pretiskivala. U
doba dok su Šitovićevi suvremenici negdje u Europi ĉitali Voltaireova Candidea
ili Defoevu Moli Flanders, u Bosni su domoroci ĉitali puĉku verziju paklenih
Danteovih opisa. Šitović, priliĉno samouvjereni neofit, u poeziji ipak nije naslutio
dolazak novoga senzibiliteta. Stihovi su mu puni pizme ali je zato dobro shvatio
koliko je vaţno da se u Bosni oţivi narativna tradicija prethodnika. U isto doba kad
i Šitović, ţivio je u Bosni i Filip Lastrić, svakako najuĉeniji Bosanac onoga
vremena. Uĉio je na uĉilištima Ugarske, a poslije je boravio u Beĉu i Rimu. Bio
je najbolji tumaĉ bosanskih prilika u prvim desetljećima 18. stoljeća. Njegov
najveći pothvat je knjiga Epitome vetustatum provinciae Bosnensis, tiskana 1765.,
u kojoj je, premda nije bio povjesniĉar, shvatio kolika je sramota za svakoga
ĉovjeka kad ne poznaje kraja u kojemu boravi i kad ne zna kako je u njega došao i
od koje je predaje potekao. Lastrićev Saţetak starina bosanske provincije
utemeljiteljsko je djelo, pisac mu je bio pravo dijete racionalistiĉke epohe, onaj
koji nije pisao povijest Bosne samo iz vizure crkvene povijesti nego je zbog svojih
inaĉe liberalnih pogleda, teksturi pridodao i poglede na svjetovnu i graĊansku
povijest Bosne. Objavio je Lastrić i niz propovjedniĉkih knjiga i misionarskih
priruĉnika u kojima je uvjerljivo pokazano njegovo izvrsno poznavanje
hrvatskoga jezika. Osluškivao je govor svojih sunarodnjaka, i to mu je pomoglo
da bude izvrstan stilist. Ono što je u 17. stoljeću Ivan Luĉić bio za Hrvatsku, to je
Filip Lastrić u sljedećem stoljeću

- 137 -
bio za Bosnu. Njegova monografija o starinama Bosne knjiga je velike
originalnosti i oštroumnosti. Umro je u dubokoj starosti 1783., u Sutjesci gdje je
do smrti vodio samostanski ljetopis u kojemu je zapisao da se nada kako će
budući naraštaji ţivjeti u sretnijim vremenima i kako neće prezreti njegov
skromni rad koji je zbog ţivotne oskudnosti i nedovoljnih dokumenata, morao
biti ograniĉen. U Slavoniji, dok je bila pod Turcima, za razliku od Bosne, uopće
nije bilo knjiţevnosti, a prvi su joj se znaci pojavili tek kad se u drugoj polovini
17. stoljeća povećao broj franjevaca i u toj zapuštenoj regiji. Pod Turcima
bogosluţje se na narodnom jeziku slavilo najĉešće u zemunicama ili na
grobljima pa iz vatikanskog oĉišta jedva da je i bilo razlike izmeĊu slavonskoga
puka i juţnoameriĉkih Indijanaca. Zbog predrasuda, mnogi misionari i diplomati
kad bi se i našli u Slavoniji, nisu razumjeli franjevaĉku popustljivost prema
puĉkim, katkad i poganskim obiĉajima koji su ondje potjecali iz davnina ili su
nastali kao obredi potpuno dezorijentiranoga puka. Da odnosi meĊu kršćanima
nisu u Slavoniji uvijek bili miroljubljivi, svjedoĉi podatak da su u 17. stoljeću
katolici ubili nekoga pravoslavnog vladiku jer da se od njih usudio traţiti porez.
Franjevcima u Slavoniji za vrijeme okupacije nije bilo strano ništa što je
pripadalo puku. Nakon osloboĊenja 1699., stvari su se bitno promijenile pa je do
juĉer labava vjerska disciplina tada postala doista ţeljeznom. Prve knjige koje su
bile tiskane kao buduća lektira pojavile su se u osloboĊenoj Slavoniji već 1696. i
bile su namijenjene prvim katehizacijama i opismenjavanjima, zvale su se Kratka
azbukavica i Kratka abekavica s Kratkim krstjanskim katoličanskim naukom.
Jezik u tim knjigama bio je vrlo srodan govorima u Bosni, a poslije je u njega
ulazilo sve više obiljeţja hrvatskih narodnih govora iz Panonije jer su se duhovna
središta Slavonije nalazila u slobodnoj Ugarskoj a ne više u turskoj Bosni. Prvi
znaĉajniji pisac slavonskoga kruga bio je neki Lovro Braĉuljević, budimski
franjevac koji je umro 1737. i koji je upamćen kao pisac poboţnih moralistiĉkih
knjiga od kojih je njegov Uzao serafinske, naški goruće ljubavi doprinos i
tadašnjemu pravopisanju jer se autor zalagao da svaki narod ima svoja slova.
Reĉenice Braĉuljevićeve imaju neobiĉnu plastiĉnost bilo da on uz njihovu pomoć
objašnjava sloţena pitanja teološke moralke, bilo da priĉa o ranama na nogama
svetoga Franje Asiškoga, bilo da govori o pitanjima pravopisa. U tim prvim
desetljećima slobodne Slavonije ţarišta kulturnog ţivota bili su franjevaĉke, a
poslije i isusovaĉke škole. U Slavoniji je tako u prvoj polovini 18. stoljeća
prikazan ĉitav niz kazališnih predstava u tim kolegijima pa se već 1734.
spominje izvedba neke latinske tragedije u Poţegi; ima podataka da se recitiralo i
na hrvatskom ali i na njemaĉkom jeziku po ĉemu se vidi da je vrlo brzo Slavoniju
zahvatio i val germanizacije. Jednom je u nekoj kazališnoj predstavi glumio
poslije slavni europski kondotijer barun Trenk. Na ulicama slavonskim
prikazivale su kazališne druţine komedije pa je tako saĉuvan zanimljiv
intermedij izveden u stanci jedne drame o Juditi. U tom prizoru nastupali su
Colombina i Hanswurst, što je svakako dokaz da se već u prvim desetljećima
slobode u Slavoniji pojavljuju jednostavni, ali situaciji sasvim primjereni, oblici
gradskoga kulturnog ţivota. Prvi domaći pisac koji se školovao na slavonskim
uĉilištima bio je Josip Milunović, roĊen u Ninu, u Dalmaciji, koji je napisao ĉitav
niz

- 138 -
nagovora slavonskom puku da se prihvati knjige i da izmijeni dotadašnje navike.
Za prvi naraštaj slavonskih prosvjetitelja karakteristiĉno je uvjerenje da je
Slavonija uspavana i da iz nje još uvijek nisu iskorijenjeni poganski obiĉaji. Bili su
ti stavovi opće mjesto tadašnje slavonske knjiţevnosti u kojoj već u prvim
knjigama ima mnogo pokušaja da se puku objasne kontroverze izmeĊu
Pravoslavne i Katoliĉke crkve. Pisci su se trudili razvodniti moguću polemiĉnost
tih kontroverzi pa u jednoj od tih knjiga pisac objašnjava kako je katoliĉki
pozdrav "Hvaljen Isus" prikladniji, ali da kad se već i pojavi "Pomoz Bog", koji je
bio rašireniji meĊu pravoslavcima, ne treba protiv njega reagirati agresivno nego
ga treba zadrţati i njegovati kao razliku i kao dokaz tolerantnosti. Ti spisi o
kontroverzama izmeĊu pravoslavne i katoliĉke vjere otvorili su novi prostor vrlo
uĉenim raspravama na tu temu. Jedan od najvaţnijih priloga dao joj pjesnik
Antun Kaniţlić koji je 1780. u velikoj knjizi Kamen pravi smutnje velike, braći
Srbima ovako poruĉio: "Poljubljena braćo moja, niste vi, niste ni rodom ni
jezikom ni ćudom Grci, suprot kojima pišem, nego jeste plemeniti list slavne
ilirijanske gore."
Takav govor bio je najava novih, ilirskih stavova koji će se uskoro pretvoriti
u prvi veliki knjiţevni pokret slavenskoga juga i koji će svoje središte pronaći u
Zagrebu. Ali do organiziranijeg nastupa hrvatskih Ilira trebalo je da se mnoge
reĉenice ponove desetke puta i trebalo je da se mnogi knjiţevniĉki ţivoti slome
u tamnicama. Jer bilo je to i vrijeme u kojemu je hrvatski kulturni ţivot poĉeo
stjecati dodatnu napetost. Dolazila su vremena u kojima je stanovnicima
Hrvatske postalo potpuno jasno koje su sve identitetne komponente koje im
jamĉe cjelovitost, i gospodarsku i politiĉku, a i vjersku i jeziĉnu. Knjiţevnici su u
toj spoznaji dobili posebno mjesto. Naţalost, taj proces nije bio suviše jasan
onima koji su iz inozemstva, iz svojih kabineta i salona, sa svojih prijestolja i
oltara, povjerovali da je odgodom konaĉnog osloboĊenja Bosne ĉitav jugoistok
Europe trajno pacificiran. Bila je to još jedna od nesretnih odgoda, još jedna
prilika u kojoj se moćnici iz Europe nisu znali suoĉiti s narodnim identitetima
Juţnih Slavena. Ideja o potrebi unifikacije svih dotadašnjih hrvatskih dijalekata i
knjiţevnosti nije u domovini nikoga ostavila ravnodušnim. Za nju su se posebno
zainteresirali ĉuvari staroga poretka u lokalnoj habsburškoj i mletaĉkoj vlasti.
Hrvatski jezik i njegovi zagovornici postali su zazorni pa se, konaĉno, Hrvati više
nisu mogli ţaliti da nisu nikome zanimljivi. Od tada, naime, hrvatski pisci sve
ĉešće su svoj radni stol zamjenjivali tamniĉkom ćelijom, a što su zatvori u koje su
ih zatvarali bili daleko od Hrvatske, samo je bilo znak da su i stranci ponešto
nauĉili o hrvatskoj geografiji. Knjiţevna djela od sada nisu zanimala samo
njihove domaće ĉitatelje nego su postala zanimljiva i inozemnim cenzorima.
Takva jedna cenzorska intervencija poslala je u zatvor, a onda i u smrt, Filipa
Grabovca, pisca knjige Cvit razgovora naroda i jezika iliričkog oliti rvackog.
Ovaj Dalmatinac u sjevernoj Italiji radio je kao kapelan hrvatskim vojnicima u
mletaĉkim ĉetama. Zbog mletaĉke sukobljenosti s Austrijancima, a kao ilirski
nacionalist, bio je Grabovac vrlo lako potvoren i zbog navodno oštrih rijeĉi
izreĉenih u knjizi otjeran u tamnicu. Njegova knjiga je tiskana 1747. i tipiĉna je
puĉka svaštara u kojoj ima i proznih i stihovanih dijelova koji se bez nekog
unutrašnjeg reda izmjenjuju. Cvit raz-

- 139 -
govora je knjiga koja se mogla ţurno i sporo rasklapati, to je knjiga koja nije imala
ni pravoga kraja ni poĉetka. Premda se suština ove knjige najmanje iscrpljivala u
onih nekoliko patriotskih stihova u kojima je autor lamentirao zbog propasti
moralnih vrijednosti u njegovu dalmatinskom zaviĉaju, upravo su ti stihovi postali
sumnjivi. U njima inaĉe stoji da je "Dalmacija kruna svita al da spava puno lita" i
"da su Rvati oni koje kralj kad god kog hoće da nekoga srve meće prve, a
dobitak kad se dili, tad pitaju: Gdi ste bili". Grabovĉevu knjigu mletaĉki cenzori
su preveli nakon što su pisca denuncirali njegovi vlastiti sunarodnjaci. Mletaĉki
cenzori nisu Grabovca krivo interpretirali, samo su ga nevinog optuţili jer on nije
uĉinio drugo nego je zagovarao naĉelo koje se do tada u Dalmaciji uglavnom i
poštovalo, tj. da Mletaĉka Republika nije drţava nekoga posebnog narodnog
identiteta, da nije, dakle, drţava Talijana nego svih svojih podanika, dakle i
Talijana, i Hrvata, i Srba, i Grka. Razvitak nacionalnih odnosa u 18. stoljeću
nagrizao je dotadašnju venecijansku nadnacionalnu drţavnu doktrinu i ona se u
Grabovĉevu sluĉaju sudarila s filoaustrijskom i kroatocentriĉnom vizijom novoga
slovinstva i ilirstva, a s druge strane bila je opasno bliska novomu talijanskom
nacionalizmu koji je upravo spajao razdvojene talijanske krajeve i koji je prema
Dalmaciji poĉinjao imati znatno agresivniji odnos od dotadašnjega. Grabovĉev
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkog aliti rvackog bio je odmah zaplijenjen, a
vlasti su u Dalmaciji obaviještene da sve uoĉene egzemplare odmah unište. Tako
je prva hrvatska knjiga koju su doista preveli i proĉitali u inozemstvu bila u
inozemstvu i uništena. Sudbinu srodnu Grabovĉevoj doţivio je Senjanin Mateša
Antun Kuhaĉević koji je najveći dio ţivota proveo u zatoĉeništvu, i to u tvrĊavi
Spielberg ponad Brna i u Schlossbergu iznad štajerskoga Gradeca. Bio je
politicus, kako je sam jednom rekao, ali bez politiĉkog programa, bio je statist
bez drţave, zatvorenik osuĊen na doţivotnu robiju premda je malo njegovih
suvremenika uopće znalo o razlozima njegova utamniĉenja, a još ih je manje
znalo da je u tamnici ispisao ĉitav niz vrlo vrijednih pjesama. I prije Kuhaĉevića
hrvatski pjesnici opisivali su stravu tamnice, ali u sluĉaju ovoga Senjanina
deprofundis je bila jedina pišĉeva biografija. Njegovo zvanje bilo je vojno,
studirao je u Austriji, znao je dobro latinski, talijanski i njemaĉki jezik, a ĉini se da
mu nisu bili nepoznati ni tekstovi hrvatskih prethodnika. RoĊen 1697., obavljao je
u rodnom gradu niz odgovornih pravnih duţnosti u vojnim jedinicama, s taborima
je boravio u Ĉeškoj i u Bavarskoj. Jednom ipak njegova uzavrela krv nije izdrţala
u sukobima u vezi s hrvatskim ĉasniĉkim autonomijama pa je optuţen da je kriv
što je u nekim jedinicama izbila pobuna. Kuhaĉević je suĊen po hitnom postupku
jer da je izravno uvrijedio Njezino carsko veliĉanstvo Mariju Tereziju. Kuhaĉević
je bio po svemu moderni uznik. Nevin, a osuĊen na doţivotnu robiju bio je uznik
zbog uvjerenja. Bio je jedan od onih koji su najavljivali ciniĉnu demokratizaciju
krivnje. Samoću tamnice ovaj po svemu moderni ĉovjek nije prihvatio kao osudu.
Ne jednom smatrao ju je nagradom, mjestom samoće u kojemu se njegov duh
raskrilio. Pisao je kao da mrtav plaĉe ţive i stvorio vrlo duboko i rastrzano djelo.
Pisao je jezikom zaviĉaja, mješavinom ĉakavskih i kajkavskih govora. Svi
njegovi stihovi, njegova zasebna Utiha nevoljnih u zrcalu pravde, neisplakane su
suze jed-

- 140 -
nog od najnesretnijih ali i najuspravnijih ljudi onodobne Hrvatske. Za njega su
rodni Senj i Hrvatska bili sinonimi. U pjesmi Narikovanje staroga Senja vrhu
mladoga zalaţe se da njegovi sugraĊani nikad ne prihvate tuĊe obiĉaje. Umro je
1772. ĉim je dospio na slobodu, i to u nekoj gradaĉkoj uboţnici jer na slobodi, taj
propovjednik slobode više nije znao ţivjeti. Nije imao snage da još jednom vidi
svoj Senj. Iz njegovih je pjesama govorila neiskaziva nemoć ĉovjeka kojega su
nevinog ĉitavih dvadeset i sedam godina otrgli iz slobode.
Preokret koji je u prvoj polovini 18. stoljeća potresao Europu, pa tako i
njezinu knjiţevnost, nije u prvo vrijeme bio politiĉki. Bio je to najprije preporod
pojedinaca, nije imao veze sa stilovima ni s njihovim nijansama, nije se zanimao
za manji ili veći stupanj jeziĉne figuralnosti, nije mario za udaljenost krakova
neke prenapregnute metafore. Taj pokret, kao i njegova knjiţevnost, bio je
kritiĉan, iskazivao se u jasnom jeziku i jednostavnoj frazi, u ĉistoj slici. Na rubu
Europe koji su katkad nazivali Ilirijom a nekad i Sklavijom, na tom rubu onima
koji su ţivjeli iznutra, u prostoru gdje se Europa dodirivala s Mediteranom i gdje
se Panonija pribliţavala Balkanu, u zemlji razdijeljenoj izmeĊu austrijskih,
mletaĉkih i turskih interesa ţivjeli su ljudi ĉije je narodno ime još uvijek bilo
pogrda. I to ne samo slavnomu engleskom piscu Henrvju Fieldingu koji u
romanu Tom Jones 1749. za nekoga kriminalca kaţe da je "a perfect Croat".
Savršen ili potpun Hrvat za tadašnje Europljane znaĉilo je biti ne baš dobro
došao gost, znaĉilo je biti grub i nepouzdan, znaĉilo je ţivjeti u civilizacijskom
rezervatu. A perfect Croat u europskim iluministiĉkim oĉima nije znaĉilo biti ni
Ignjat ĐurĊević ni Pavao Ritter Vitezović. A bilo je to doba u kojemu su svi
govorili o budućnosti. Nju se u Europi planiralo punim plućima, nju se planiralo i
u Hrvatskoj ali tu se rijeĉ budućnost izgovarala s nešto više opreza i ispod glasa. U
Hrvatskoj se s oprezom govorilo i o prošlosti jer ona kao da je pripadala svima
samo ne njezinim vlasnicima. Njima je navodno pripadala budućnost, njima i
njihovim narodnim kulturama, i to onako kako je tu budućnost prorekao
Nijemac Herder ili kako ju je ugledao Talijan Fortis kada je stigao u Dalmaciju i
kada je stanovnike njezina zaleĊa promatrao kao da su dobri divljaci u rezervatu.
BuĊenje je u Hrvatsku stiglo sa zakašnjenjem, stiglo je u vrijeme dok su Europom
već grmjeli topovi i dok su se njezini intelektualci po salonima bavili još jednom
od njezinih unifikacija i ta unifikacija koja se dogodila u koricama francuske
Enciklopedije. Knjiţevnost, premda i dalje posao manjine, starim je naraštajima
postajala sve više bauk a mladima je bila lijek protiv zastarjelosti. U Hrvatsku
poruke novoga svijeta stizale su na razne naĉine. Saĉuvane su na mjestima gdje ih
se najmanje moglo oĉekivati. Najkarakteristiĉnija smjestila se u slavnoj puĉkoj
knjizi koja se zvala Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Autor te najraširenije
hrvatske knjige svih vremena uĉeni je franjevac Andrija Kaĉić Miošić koji je
zrelost proţivio u samostanskoj tišini Zaostroga pokraj Makarske. Njegov
Razgovor ugodni paradoksalno je djelo. To je knjiga koja prosvjećuje svoje
ĉitatelje, ali ne tako da bi ih poduĉavala nego tako što im pokazuje mjesto na
kojemu su se nalazili i najavljuje im sudbinu koja ih je ĉekala. Razgovor ugodni
je knjiga koja je zbrojila postojanje hrvatskog naroda i njegove mitologije, koja
je ukoriĉila okolnosti njegovih

- 141 -
bivših sreća. To je knjiga koja nije nikoga prekoravala zato što su te sreće usred
prosvijećene Europe bile još uvijek medievalne sreće. Kaĉić Miošić je uĉeni pisac
i njegovo guslanje bilo je tek maska prosvjetiteljstva koja je znala sve o
Vitezovićevu panhrvatstvu, koja je toĉno razumjela okolnosti narodne povijesti i
koja je znala da ona djelomiĉno pripada susjednim narodima. Kaĉić Miošić
svojom knjiţevnom klopkom ukoriĉenom u Razgovoru ugodnomu vratio je
hrvatsku povijest pravim vlasnicima; vratio ju je u ĉistom stanju, onako kako su je
po Velebitu, Biokovu i Dinari desetljećima pjevali narodni guslari. On
tradicionalnu i kontinentalnu Hrvatsku, tu zapuštenu i zaboravljenu zemlju
pribliţava oĉekivanju raznjeţenih Europljana koji u tim novostarim Hrvatima
lako raspoznaju lik njima tako bliskoga dobrog divljaka. Europa tek je sada
otkrila šifru kojom je mogla odgonetnuti tajnu hrvatskoga prirodnog stanja.
Kaĉić Miošić u Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga pokazuje hrvatsku
povijest, a za njega je ona sinonim ilirskoj i slovinskoj povijesti, kao da je
susljedstvo organiziranih slavenskih naraštaja. Mnoge strance zato smatra svojim
suplemenicima, on nema problema da Srbina Kraljevića Marka ili Albanca
Skender-bega ili Helena Aleksandra integrira u vlastitu povijest. Njegova knjiga
je enciklopedija za Morlake i on se poput francuskih enciklopedista trudi da u njoj
ništa ne izostavi. Njegov libretin, kako su ga dugo nazivali, iscrpnija je od svih
dotadašnjih hrvatskih summa. Prvim ĉitateljima ove knjige koloplet balkanskih
mitologija bio je toliko prirodan koliko im je bila prirodna sliĉnost njihovih
jezika i podruĉnih govora. Sa sliĉnostima i razlikama izmeĊu svojih identiteta
Kaĉićevi ĉitatelji tada nisu imali problema. S tim identitetima i njihovim
meĊusobnim razlikama imali su problema stranci koji će uskoro Kaĉićeve
ĉitatelje doći promatrati u njihovu rezervatu. Predromantiĉari koji će uskoro stići
meĊu Kaĉićeve ĉitatelje divit će se tim zaboravljenim ljudima jer njima se uĉinilo
da su upravo tu u gudurama dalmatinskog zaleĊa otkrili idealni europski
Naturvolk. Europljanima toga doba bilo je lakše posegnuti za tuĊim
mitologijama negoli za svojima, bilo im je to barem manje bolno. Kaĉić Miošić
napisao je ţivotno djelo s nekoliko ĉitateljskih ulaza. Njegov puĉki thesaurus ima
više razina koje se meĊusobno dopunjuju; ta knjiga kao da sadrţi više knjiga.
Ona je pišĉev oproštaj sa starim svijetom, njegov glasni pozdrav s oralnom
tradicijom ali i knjiga koju se moglo proĉitati kao djelo slavenskog Macphersona,
nekoga balkanskog krivotvoritelja koji je izmislio medievalnu baštinu po mjeri
svojega doba i njegova sentimentalnog ukusa. Ali Kaĉić nije tu baštinu morao
izmišljati jer je ona još bila ţiva. Na stranicama Razgovora ugodnoga naroda
slovinskoga Andrije Kaĉića Miošića stvoren je mit o Morlacima, koji će vrlo brzo
potaknuti brigadu akademika i profesora, vladinih tajnika i tajnih savjetnika da
ga sasvim ozbiljno shvate i prouĉe. Razgovor ugodni bio je dvosmislena pa zato
i opasna knjiga o slavenskim mitologijama u kojoj su se iskonstruirali ideološki
obrasci budućih stoljeća. Bio je to veliki teret za knjigu koju i danas stanovnici
Dalmatinske zagore znaju naizust; ona nije bila samo mitološki thesaurus nego
je u njoj obznanjena i sretna vijest hrvatske jeziĉne standardizacije. Jezik
Kaĉića Miošića imao je budućnost. Lingvistima što su dolazili nakon ovoga
dalmatinskog franjevca ostalo je još malo posla. Hrvatski će ĉitatelji još neko
vrijeme nakon

- 142 -
ovoga autora osjećati udaljenost pokrajinskih jeziĉnih navika, ali u praksi pisci su
te razlike sve manje osjećali. Jezik se deklarativno poĉeo pokazivati jednim i
nedjeljivim, svejedno kojemu su caru ili poglavaru njegovi govornici i knjiţevnici
plaćali krvarinu.

- 143 -
- 144 -
 NOVOVJEKOVLJE

Na stranicama knjige Theoria philosophiae naturalis koja je 1758. bila prvi

put objavljena u Beĉu zaĉeo se duh hrvatskoga novovjekovlja. U tom ţivotnom
djelu Dubrovĉanina Rudera Boškovića, koji je inaĉe radio u Rimu i Milanu, a bio
slavljen u Parizu i Londonu, izloţena je revolucionarna ideja o interakciji
vidljivoga i nevidljivoga svijeta. Kombinirajući Newtonove i Leibnizove postavke
Bošković je uspio matematiĉkim izraĉunima dokazati kako na razini materije
postoje nevidljive ĉestice koje uz pomoć sila privlaĉenja i odbijanja oslobaĊaju
veliku i inaĉe teško ukrotivu energiju. Ruder Bošković koji je prvi raspuknuo
opnu molekula i atoma te pred ljudskim okom rastvorio do tada nevidljive
svjetove, autor je i ĉitavog niza knjiţevnih djela. On je 1760. dovršio latinski ep O
pomrčinama Sunca i Mjeseca, napisao je vrlo kvalitetan i mnogo ĉitan Dnevnik s
putovanja od Carigrada do Poljske, a u jednoj poslanici 1779. ovaj nekadašnji
jezuit pozdravio je nezavisnost ameriĉkog naroda. Neko je vrijeme bio obuzet
idejom odlaska u Novi svijet, ali dalje od Londona nije putovao na Zapad. Bio je
tvorac bogatog, ali slabo saĉuvanog, epistolarija koji se sastoji od politiĉkih i
diplomatskih pisama ali i intimnog dopisivanja sa sestrom Anicom. U tom
epistolaru saĉuvano je i mnogo toplih i vrlo oštroumnih zapisa matematiĉarove
sestre. Dubrovĉaninova sasvim originalna teorija o interakciji atoma zaĉetak je
moderne nuklearne fizike ali i sasvim novih pogleda na ĉovjekov poloţaj na
Zemlji i njegovu sudbinu u svemiru. Ideja da svemirski sklop ima analogije u
svakoj zemaljskoj molekuli, ideja da su djelići atoma povezani nevidljivim silama
koje se mogu okovati u matematiĉke formule, bitno je nadišla dotadašnju
Newtonovu mehanicistiĉku fiziku. Svemir, ali i ljudska duša, nakon Boškovića
lakše su se doţivljavali kao u sebi dostatni mehanizmi, kao zasebni sistemi
materije koja se pokreće bez izravnoga boţanskog upletanja. U takvom svijetu
ĉovjeku nije preostalo drugo nego da bude tek jedan od atoma i da postane
obazriviji prema svakoj naivnoj transcendenciji. Ruder Bošković pogledao je
svijetu duboko u nutrinu, pogledao ga je ondje gdje je njegova tajna do tada bila
potpuno nevidljiva. Knjiţevnici toga doba svoju suštinu više neće traţiti u nebu;
njega će slikari razvedriti, slikat će ga njeţnim i prozraĉnim plavim bojama.
Dubinu na nebu traţit će rijetki, dok će se beskraj traţiti najradije u duši. U
vrijeme RuĊera Boškovića konstruirane su prve zraĉne letjelice, odletjeli su pod
oblake prvi baloni. Tajna se više nije nalazila na nebu. Pisci novovjekovlja zavirit
će radikalno u ĉovjekovu osjećajnost, prekopat će njegovu iracionalnost i njegovu
snovitu prirodu. Od sredine 18. stoljeća sve se više htjelo vjerovati da razum i
volja dolaze iz nutrine, i to svejedno da li iz naslaga vlastite ili kolektivne
prošlosti. Novovjekovlje je na samom svojemu poĉetku krenulo u potragu za
skrivenim mitovima. Bilo je to doba koje je uz pomoć arheologije raskopalo
ruševine drevnih civilizacija, epoha pred kojom su se prvi put pokazali stoljetnim
pepelom zasuti Pompeji, epoha koja je

- 145 -
Split prvi put vidjela kao velebnu antiĉku palaĉu, a ne kao hrpu neorganiziranih
ruševina, bila je to i epoha koja je reinkarnirala bivše svjetove da bi lakše
predosjetila ne uvijek izvjesnu budućnost. Hijeroglifima kao i ljudskoj osjećajnosti
ĉovjek je poţelio pronaći skrivenu šifru. Homo sapiens na pragu novovjekovlja
svoje zemaljske vladare konaĉno je prestao doţivljavati kao da su boţanski
misterij. Bilo je to doba u kojemu su podanici konaĉno postali veći misterij od
svojih vladara. Bilo je to i doba revolucija, titanskih vladarskih znaĉajeva s
tragiĉnom sudbinom, doba teško objašnjivog terora, ali i neizmjerne koliĉine
plaĉljive knjiţevnosti, ispovijesti svake vrste, memoaristike. Ratovi su preplavili
svijet koji je tek razotkrio svoje atome. Nove tehnike ubijanja spremno su
odbacile prethodnu ceremonijalnost. Daljine su se smanjivale, putovalo se sve
brţe ali zato manje uzbudljivo, odijevalo se sve jednostavnije i sve praktiĉnije. Iz
Engleske stizao je najveći broj ekonomskih inovacija, s Otoka su Europljanima,
ali i Amerikancima, govorili proroci liberalizma. Iz tog svijeta prvi je put odaslana
vijest o kapitalu koji da je novi gospodar svijeta, iz Velike Britanije stigli su i prvi
sindikalni otpori. S Otoka došle su prve anarhistiĉne ideje. Znanost je pokušala
još jednom sistematizirati sav poznati svijet. Biolozi su hitro, ali ne i najtoĉnije,
nacrtali stablo svih ţivotinjskih i biljnih vrsta, parni su se strojevi dimili,
elektricitet je otkriven u ţabljim krakovima. Nikad umorni, geografi su na karte
upravo ucrtavali posljednje okrajke do tada nepoznate Zemljine kugle. Jedan od
tajnovitih svjetova s tih karata bila je i Hrvatska, naravno ne u doslovnom smislu
jer je hrvatska geografska slika bila već detaljno fiksirana. Ona koja to nije bila
odnosila se prije svega na maglovite predodţbe o njezinim stanovnicima.
Dogodilo se da je dio Hrvata, ali i Srba, dakako ne svojom voljom, postao u
drugoj polovini 18. stoljeća hit temom svjetske knjiţevnosti. Ti ljudi nisu svoje
suvremenike zaintrigirali orginalnošću Boškovićeve teorije sila ili svojim
nacionalnim programom, oni su europske salone i vladarske koridore
zainteresirali onoga ĉasa kada je u svijet odaslana vijest da na tlu Hrvatske, i to u
zapuštenom i brdskom, a mitologijom okovanom zaleĊu Dalmacije, još uvijek
postoji rezervat u kojemu ţive dobri divljaci.
Vijest o tom otkriću europskoj javnosti obznanio je Talijan Alberto Fortis, u
svoje doba slavni putopisac, ţenskar svjetskog stila, uĉeni abate koji je u
Dalmaciji otkrio svoju drugu domovinu. On je, najprije za novac engleskih
sponzora, a poslije i zbog vlastite potrebe, Dalmaciju posjećivao desetak
puta. U Dalmaciji htio je i uspio pronaći mitski svijet paralelan keltskoj
mitologiji koja je sredinom 18. stoljeća diljem Europe bila u velikoj modi. Ali
dok su Britanci morali krivotvoriti keltski folklor i dok je knjiţevnik James
Macpherson bio prisiljen izmisliti nepostojećega škotskog barda Ossiana, u
dalmatinskom zaleĊu Fortisu nije trebalo izmišljati ništa. Trebalo je samo nešto
malo pretjerati. U Fortisovoj idealiziranoj Morlakiji mitovi su ţivjeli u izvornom
stanju, ondje se moglo vidjeti Homera kako prebiva u katunima, ondje se moglo
s njime opijati, ruĉati, zajedno pohoditi pogrebe, biti nazoĉan morlaĉkim
svadbama i istjerivanjima vampira. Fortisov Viaggio in Dalmazia koji je bio
objavljen 1774. najslavnija je knjiga o Hrvatskoj koja se ikada pojavila; djelo je
tipiĉni putopis svojega doba, obiluje istraţivaĉkim elementima ali je u isto doba
vrlo uzbudljiva i raznolika pri-

- 146 -
ĉa o novim ljudima i krajevima, o potpuno nepredvidivim susretima i
dogaĊajima, dokument s ponešto povišenim autorovim glasom, knjiga koja
navodno otkriva nepoznatu zemlju. Fortis je hinio da piše znanstveno djelo ali je
njegov Put po Dalmaciji više politiĉki spis. On je knjiga u kojoj se zaostaloj
Dalmaciji predlaţu nove ekonomske solucije, a europskoj salonskoj eliti nudi
kondenzirano iskustvo o prirodnom stanju nekih rubnih Europljana. To je knjiga
u kojoj se za civliziranog ĉitatelja destilira priĉa o dobrom divljaku koji je
idealan ĉovjek i koji treba biti uzorom modernosti. Fortis je svojim putopisom
napisao vrlo ĉitljivu knjigu, djelo s kratkim paragrafima i s razliĉitim
perspektivama, knjigu sa zapisima stihova, zbornik najnevjerojatnijih opaţaja
izmeĊu kojih je ponuĊen originalni i prevedeni tekst poeme Hasanaginica koju
su odmah poţurili prevesti i W. Scott i J. W. Goethe. Bio je Alberto Fortis veliki
prijatelj mnogim uĉenim Dalmatincima, posjećivao ih je, s njima se dopisivao. Ti
ljudi, naravno, nisu imali baš mnogo veze s njegovom idealiziranom i vrlo
jednostranom slikom o Morlacima. U njihovim gradskim i ladanjskim salonima
Fortis je ţivio onako kako se ţivjelo u onodobnoj Europi, ţivio je moderno i bez
predrasuda, ali ĉim bi otišao u obliţnja brda, ĉim bi nakon nekoliko sati stigao u
prve katune Dalmatinske zagore, postajao bi proizvoĊaĉ u svoje doba vrlo
profitabilnog mita o Morlacima. Fortis svojim Putovanjem po Dalmaciji kao da je
napisao drugi dio Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga Andrije Kaĉića
Miošića. Izvorna stihovana Enciklopedija za Morlake sada je dobila svojega
pravog propagatora. Te dvije knjige, Kaĉićeva i Fortisova, jedna iz 1756. a druga
iz 1774., vrlo su srodne, samo što su bile namijenjene potpuno opreĉnoj publici.
Onu stariju ĉitali su i napamet uĉili sami Morlaci, a onu drugu nisu uopće
proĉitali. Ipak jedan potomak tih dalmatinskih Morlaka, Sinjanin Ivan Lovrić, ĉim
je završio dio medicinskog studija u Padovi proĉitao je Fortisovu knjigu pa je
odmah odluĉio odgovoriti na ono što je smatrao uvredama te obraniti svoj zaviĉaj
i njegovu uljuĊenost. Bio je Lovrić leptir pisanja, ţivio je samo dvadeset i tri
godine i njegov odgovor Fortisu jedino mu je knjiţevno djelo. Bio je potomak
onih Lovrića što ih je Kaĉić Miošić opjevao zbog velikog junaštva. Lovrićeve
Osservazioni, tiskane u Veneciji 1776., polemiĉka su knjiga, po tomu rijetka u
tadašnjoj hrvatskoj knjiţevnoj anemiji. Bila je to razorna knjiga nepoznatog
autora koji je slavnom Europljaninu odgovorio oruţjem njegova vlastita
iluminizma ali i s obiljem predromantiĉarske senzibilnosti. Ono što je Lovrića
najviše smetalo u Fortisovu rukopisu jest stvaranje zabluda ondje gdje za njih
nije bilo nikakvoga povoda. Lovriću vlastiti zaviĉaj nije ni po ĉemu egzotiĉan,
samo smatra da je Fortisova slika o Morlacima bila pretjerana i uvredljiva. Lovrić
upada u zamku Fortisove logike kad otklanjajući prethodnikove pogreške, iznova
ispisuje neke stranice koje bi, da je mogao, napisao i sam Fortis. Bila je to zamka
morlaĉke egzotiĉnosti u koju je upao neiskusni Lovrić koji je svojoj knjizi dodao
i zaĉudno dobro napisani prozni tekst Ţivot hajduka Stanislava Sočivice koji se
moţe smatrati prvim primjerkom hrvatske romantiĉarske pripovijetke. U
svojemu spisu donio je Ivan Lovrić mnogo grade koju Fortis nije poznavao, a ne
htijući, napisao je dopunu knjizi s kojom je polemizirao. Lovrićev spis nije nikad
objavljen za englesku, njemaĉku ili francusku publiku ali je u svojemu

- 147 -
talijanskom izvorniku bio široko ĉitan. Lovrićeve Bilješke su poslije ĉitali francuski
romantiĉari kad su prouĉavali dalmatinski folklor, pa se njima koristio i Charles
Nodier u romanu Jean Sbogar, u kojemu je naslovni lik prikazan kao da je unuk
Lovrićeva hajduka Soĉivice. Lovrićev talent nije se imao prilike raskriliti.
Nasrnuvši na slavnog i utjecajnog Fortisa pokazao je dosta društvene odvaţnosti,
a uza sve mane njegova polemiĉka knjiga ostat će uvjerljivi primjer ranog uvoza
europske predromantiĉarske senzibilnosti u hrvatsku knjiţevnost te prvi dokaz o
tomu kako su retoriĉke tradicije latinskoga srednjovjekovlja i europskog
humanizma od sredine 18. stoljeća sve više poĉele gubiti snagu. Lovrićeva knjiga
samo je jedan od primjeraka nove knjiţevnosti u kojoj se najmanje vodilo raĉuna
o poetiĉkim pravilima. Literatura koja je tada nastajala nije se više htjela pisati
kao da je pišĉev zanat ili kao da je u školi nauĉena vještina. Veliki dio nove
knjiţevnosti nije htio vjerovati da je knjiţevnost tek zbirka nauĉenih vještina ili
nešto što se moglo nauĉiti u školi pa onda imitirati. Nova literatura svoju poetiku
traţila je u individualnom talentu.
Ipak, u prvim desetljećima novovjekovlja bilo je još uvijek hrvatskih pisaca koji
kao da nisu potpuno ĉuli zov novih vremena i drukĉijih muza. Oni su umornu
muzu latinskog jezika i humanistiĉke retorike još jednom, doduše posljednji put,
izveli na ples. Bili su to pozni hrvatski latinisti, pisci koji su svoj veliki talent
najĉešće potrošili na nikomu korisne triĉarije. Bilo je u njihovu posmrtnom
latinistiĉkom plesu dodira s aktualnim klasicizmom, ali je u njemu bilo dosta
makabrizma i ludizma, neke ĉudne i uvrnute uzaludnosti. U rimskim
eklezijastiĉkim krugovima na vrlo dobrom glasu bila je tako neformalna grupa
dubrovaĉkih knjiţevnika kojoj su u prvoj polovini 18. stoljeća najvaţnije glasove
dali Rajmond Kunić i Bernard Zamanja. Njima je idealan jezik bio latinski i uz
njegovu pomoć postali su podosta bliski tada modnomu neoklasicizmu. Kuniću i
Zamanji nije bio stran liberalizam njihova vremena, ali kako su teme o kojima su
pjevali bile ponekad udaljene od središnih dogaĊaja njihova uzburkanog
vremena, dogodilo im se da je jednom slavni talijanski dramatiĉar Vittorio
Alfieri, komentirajući lijep Kunićev latinski jezik, izgovorio istinitu, ali razornu
reĉenicu o svim tim Dubrovĉanima. Rekao je: "Šteta što Kunić ovako lijep
latinski jezik upotrebljava na takve uzgrednosti." Odnosilo se to na tisuće
epigrama što ih je Dubrovĉanin neštedimice rasipao po rimskim salonima, ali
cinizam Alfierijev svakako se nije odnosio na studiozan i glomazan Kunićev
prijevod Ilijade na latinski jezik. Rajmond Kunić, roĊen u Dubrovniku 1719.,
ostavio je golemo djelo na latinskom jeziku. Njegova zaljubljenost u rimsku
damu Mariju Pizzelli potakla je kanconijer Ad Lydam koji je, svakako,
najopseţniji ljubavni zbornik hrvatskog latinizma. Kunić je napisao 2619
epigrama u kojima je reagirao na najrazliĉitije dogaĊaje svojega vremena,
prosuĊujući najĉešće o umjetniĉkim fenomenima, o kipovima Canovinim, o
Mengsovim slikama i Cimarosinim skladbama. Najveći dio svoje energije
usmjerio je prijevodima sa starogrĉkog na latinski jezik jer je sasvim opravdano
uoĉio da je sve manje onih koji ĉitaju starogrĉki jezik. Dok su u drugim
narodima Homera prevodili na svoje jezike, Kunić i Zamanja prevodili su
starogrĉke epove na latinski. Prevodili su ih s mrtvoga na mrtvi jezik krivo mis-

- 148 -
leći da je operacija koju izvode vivisekcija. Premda je neoklasicistiĉka moda
vratila Grke u samo središte ondašnje duhovnosti, novo doba ipak nije moglo
uĉiniti mnogo da helenska Atlantida istinski iziĊe izvan fakultetskih i muzejskih
aula. Jer Kunićev prijevod Ilijade kao i prijevod Odiseje njegova uĉenika
Zamanje koji su tiskani 1776. i 1777. ipak su samo muzejski eksponati svojega
doba. Bernardo Zamanja, koji se rodio 1735., jednako kao Kunić i kao RuĊer
Bošković, uĉio je u strogim isusovaĉkim školama. Jezikoslovlju ga je poduĉio
stariji zemljak Kunić koji je i potaknuo prvo Zamanjino djelo spjev Echo, u
kojemu na naĉin suvremenih didaktiĉkih epova obraduje akustiĉke,
meteorološke i astronomske pojave. Zamanja je Homerovu Odiseju prevodio u
istom razdoblju kada Kunić Ilijadu. Njihovi prijevodi koji su se pojavili susljedno,
kao da su djelo istog ĉovjeka. Bili su puĉanin Kunić i plemić Zamanja toliko
slavljeni u ondašnjemu Rimu da je ovaj drugi jednom primijetio kako ih, dok
zajedno prolaze rimskim ulicama, prolaznici paţljivo zagledaju i srdaĉno
pozdravljaju. Doista, oni su 1776. i 1777. kad su im bili tiskani latinski prijevodi
Ilijade i Odiseje, bili vrlo originalni stanovnici Rima. Ţrtvovali su svoj mali
hrvatski jezik latinskom, a svoj veliki talent neštedimice su potrošili da kljuĉna
djela starogrĉke knjiţevnosti odjenu u takoĊer prestarjelo latinsko ruho. Bio je
to posao uzaludan, ali upravo zbog toga bili su Kunić i Zamanja izvor ludizma i
optimizma, osobina koje su bile tako vaţne u njihovu stoljeću. Homer, kako su
ga ĉitali Kunić i Zamanja, uza svu njihovu filološku i klasicistiĉku rigoroznost,
bio je ipak još jedan izraz predromantiĉarskog doba i njegove pomodne potrage
za primitivnim i bujnim osjećajima. Homer, helenski bard, taj najveći knjiţevni
primitivac svjetske povijesti, pojavljivao se u drugoj polovini 18. stoljeća kao
zaštitni znak tadašnjega predromantizma i duhovni brat Danteov i Shakespeareov,
pojavljivao se kao bliznik sve prisutnijoj krvavoj romanskoj i germanskoj
srednjovjekovnoj epici i mitologiji. Kuniće v i Zamanjin latinski Homer ĉitan u
tom kljuĉu protest je protiv bolećivih i patvorenih noćnih slika tadašnje
sentimentalne literature. Bavljenje grĉkim piscem barbarskoga doba bilo je
zagovor nadolazeće epohe kojoj će središnji kult biti snaga i sloboda, epohe koja
je, koje desetljeće poslije, svojega glavnog junaka pronašla u silovitu Napoleonu.
S tim izborom isusovaĉki pitomci, a poslije profesori na njihovim sveuĉilištima,
Kunić i Zamanja ne bi se nikako sloţili. Oni su otvarali prostore osjećajnosti koja
je najprije bila nostalgiĉna a tek se poslije, u vrijeme revolucija i Napoleonovih
vojni, njezina retrogradnost prometnula u politiĉki i budućnosti usmjereni
romantiĉarski pokret. Nije sluĉajno što je Dubrovĉanin Zamanja u epohi prvih
balona s ljudskom posadom upravo fenomenu leta posvetio ĉitav jedan spjev.
Letaĉ u njegovoj Navis aeria plovi u zraĉnom brodu koji se pokreće uz pomoć
ĉetiriju balona i koji nadlijeće sav poznati stari svijet i, naravno, novi svijet
Amerike. Homer, kako ga u svojim latinskim varijantama ĉitaju Kunić i
Zamanja, bio je alternativa tada pomodnom škotskom bardu Ossianu, bio je
zamjena za novokomponiranost. Njihova Homera nisu sluĉajno dovodili u vezu s
dalmatinskim Morlacima i njihovim epskim pjesmama. Homer pod perom
Kunića i Zamanje klasik je koji zna da će uzburkanost vremena uskoro bez
krzmanja odrubiti kraljevske glave usred Pariza. Naravno, u Rajmonda Kunića
i

- 149 -
Bernarda Zamanje nema politiĉkih primisli. Oni su galantni klerici koje je najviše
zanimala filologija, a tek nešto manje salonska konverzacija s priliĉno slobodnim
rimskim gospoĊama.
U toj konverzaciji od rimskih profesora uspješniji je bio Budvanin Stjepan
Zanović, jedan od najvećih avanturista starije hrvatske knjiţevnosti. Zanović je
autor ne uvijek originalnog ali zato vrlo zamjetljivoga knjiţevnog opusa. Taj
prijatalj Giacoma Casanove rodio se sredinom 18. stoljeća i djetinjstvo je
proveo u oĉevoj venecijanskoj gostionici. Ĉitava obitelj bila je zbog moralnih
prekršaja prognana u rodnu Budvu ali se Stjepan, ĉim se zamomĉio, vratio u grad
djetinjstva gdje je zapoĉeo, zajedno s braćom Miroslavom i Primislavom,
kockarsku ali i knjiţevnu karijeru. Ţivio je burno mijenjajući identitete, bjeţeći
pred brojnim policijama i vjerovnicima, objavljujući knjige kao da su posjetnice.
U Nizozemskoj, Austriji, Francuskoj i Bavarskoj zapamćene su njegove brojne
financijske, ljubavne i kriminalne afere. Druţio se ili barem ponekad bio u blizini
Voltairea, Rousseaua, D'Alamberta i mnogih okrunjenih glava koje nisu jednom
poslušale njegove savjete. Najviše je politiĉkih uspjeha imao u Poljskoj, ĉijoj je
politiĉkoj sudbini posvetio niz lucidnih analiza u knjizi Le destin politique de la
Pologne u kojoj se koristio iskustvima svoje vlastite domovine. Predstavljao se
Šćepanom Malim, izdankom ruskoga kralja Petra Velikoga, pretvarao se da je
potomak albanskih prinĉeva i da je u rodu sa Skender-begom Kastriotićem.
Njegovo najranije djelo su Opere diverse koje je objavio u Parizu; vaţna su mu i
Turska pisma u kojima ispisuje lucidnu analizu europskih prilika a sve kroz oĉi
izmišljenoga Turĉina. Mnogo se ĉitala Zanovićeva knjiga iz 1784. Le fameux
Pierre III u kojoj iznosi mit o laţnom ruskom caru koji je postao gospodar Crne
Gore. Pisao je i stihove koje je objavio 1773. u Milanu i u kojima slavi neku
Leonilu, svoju Beatrice u manje-više svim poznatim pjesniĉkim oblicima
tadašnje knjiţevnosti. Zanović je umro u Amsterdamu u duţniĉkom zatvoru, gdje
je prerezao vene kad je shvatio da su mu prevare otkrivene i da mu nema spasa.
U trenutku propasti jedino ga se nije odrekla njegova ocvala ljubavnica
Elizabeth Kingston. Zanović je umro u samoći ali su njegovi predromantiĉarski
tekstovi trag duha koji je svuda oko sebe traţio dodire. Ima u njegovu opusu
sasvim iznimnih stranica i neproĉitanih odlomaka. Jedan od takvih je njegovo
sasvim ozbiljno pismo Kongresu Amerike u kojemu, potpisan jednim od svojih
pseudonima, nudi dalekoj zemlji politiĉke usluge, predlaţe samoga sebe za
kralja i nudi Kongresu ideju o gradnji velikoga kipa Slobode, kipa koji su, kao
što je poznato, Amerikanci sagradili stoljeće poslije, valjda i ne znajući za
Zanovićev stariji prijedlog. Bio je veliki poštovalac liberalnih ideja, bio je
jakobinac koji nije doĉekao revoluciju ali ju je punim glasom najavio. Bio je još
jedan od izgubljenih sinova hrvatske knjiţevnosti.
U vrijeme Zanovićevih europskih lunjanja u još uvijek skuĉenom ambijentu
Slavonije postumno su izišle dvije bitne knjige Antuna Kaniţlića. Bio je taj
isusovaĉki profesor prvi slavonski autor koji je u zapušteni, a nedavno
osloboĊeni krajolik svojega zaviĉaja uselio do tada nepoznatu razinu pjesniĉkog
jezika, onu istu koja je nešto prije već bila dosegnuta u drugim hrvatskim
pokrajinama. Kaniţlić, koji je umro 1777., za ţivota je objavio pregršt
molitvenika i

- 150 -
poboţnih knjiga, nešto moralistiĉke proze i propagandistiĉkih brošura koje su se
od nasmrt dosadnoga knjiţevnog okoliša razlikovale ţivim jezikom i neobiĉnom
sintaksom. Uĉio je u rodnoj Poţegi i Zagrebu, studirao je teologiju u štajerskom
Gradecu i slovaĉkoj Trnavi, a u rodni se grad vratio 1752. i već tada u svojim
tekstovima ne jednom pokazao da dobro razumije koje su kulturne potrebe
"Ilirije, Slavonije aliti Dalmacije" kako je znao nazivati svoju zemlju. On je dobro
poznavao dubrovaĉke pjesnike ranijih razdoblja, a kad je 1780. objavljeno njegovo
glavno djelo Sveta Rozalija, poema o baroknoj svetici iz Palerma, bilo je jasno da
je hrvatska knjiţevnost dobila nešto više od još jednoga plaĉljivog monologa
neke bivše grešnice. Podijeljena u ĉetiri dijela, ova poema teĉnim stihovima priĉa o
posljednjem samotniĉkom razdoblju Roţalijina ţivota. U mladosti je ova
zaštitnica od kuge ţivjela na kraljevskom dvoru, ali napustila je raskošan ţivot i
otišla u pustinju sluţiti Bogu. Roţalija je još jedna raskajana svetica hrvatske
knjiţevnosti, samo što je ona dobila stilski okvir nepoznat njezinim
prethodnicama. U Svetoj Rozaliji ima znatne kompozicijske i retoriĉke
šarolikosti, kroz poemu ĉujemo stalno glas svetiĉin, tu kao da pisac ne postoji
dok svetica teksturu epa uspostavlja kao razgovor s vlastitim pismom koje se
upravo sprema poslati roditeljima iz svojega pustinjaĉkog stana. Poema o svetoj
Rozaliji napisana je u vrijeme velike mode epistolarnih romana pa joj je ona dala
sasvim dobar okvir. U Kaniţlićevu tekstu pismo svetiĉino postaje djelatnom
osobom i uz njegovu pomoć doznajemo okolnosti svetiĉina sadašnjeg ţivota, ali
saznajemo i kako je ţivjela prije dolaska u pustinju, pribliţavamo se njezinim
mistiĉkim vizijama. Kaniţlićeva poema ne poznaje saţetost tadašnje europske
epistolarne knjiţevnosti, ona je razvuĉeno djelo koje, što ga pisac više razvija,
postaje sve bolji alegorijski prikaz duše koja se kreće putem spoznanja. U Svetoj
Rozaliji Kaniţlić se sluţio iskustvima svojih dubrovaĉkih prethodnika, najviše
Ivana Gundulića, Ivana Bunića i Ignjata Đurdevića, koristio se njihovim dobro
poznatim stihovima i slikama, ali je ostvario dobru podudarnost stihovne forme i
u njoj iskazanog sadrţaja. Rabio je jeziĉni korpus kojemu je temeljni sloj dala
slavonska ikavica s dosta svjesno korištenih dubrovaĉkih i sjevernohrvatskih
posebnosti. Bio je osjetljiv na onodobnu knjiţevnu modu pa zato u njegovoj
Svetoj Rozaliji nema teških metafora kakvima su se sluţili prethodnici, nema
simbolike tame i glomaznih volumena. Sve je u njegovoj poemi usitnjeno kao na
porculanskim vazama onoga doba, oslikano kao na damskim paravanima i
ormarima plemićkih kuća. Teški dvanaesterac pjesnik u lirskim dijelovima
poeme usitnjava u kratke stihove, u deseterce, osmerce i sedmerce. Bio je Kaniţlić
oduševljeni opisivaĉ ptica, pisac ĉiji ornitološki indeks nema premca u hrvatskoj
knjiţevnosti. Kaniţlićeva poema ostvarila je visoki stupanj intimiteta, stanje tako
tipiĉno za njegovo predromantiĉarsko vrijeme. U zatucanoj Slavoniji Antun
Kaniţlić uspio je u ţanr smrtno ozbiljnih i retrogradnih religijskih poema unijeti
ţivost, rastvoriti zastore ideologijom oteţanog zadaha te poboţne literature. Otkrio
je uz to ovaj slavonski isusovac i jedno od najvrednih obiljeţja knjiţevnosti
svojega doba; otkrio je humor. Pisao je tako da su se nad njegovom Rozalijom
mogli osmjehivati i oni koje su uĉili da je knjiţevnost najmrgodnija stvar na
svijetu. Drugo veliko Kaniţlićevo djelo pedantistiĉka je rasprava

- 151 -
o crkvenom raskolu. Objavljen tri godine nakon autorove smrti, njegov Kamen
pravi smutnje velike polemika je s grĉkim patrijarhom Focijem i zagovor unije
katolika i pravoslavaca, knjiga koja je imala stanovitu aktualnost u
višekonfesionalnoj Slavoniji. Antun Kaniţlić prvi je znaĉajni pjesnik Slavonije, te
muĉno obnavljane pokrajine. Uspio je društveni zaostatak svojega zaviĉaja
pretvoriti u stilski dobitak svoje knjiţevnosti, vratio se korijenima i ispisao
neoĉekivano svjeţe stihove i naslikao do tada potpuno nevidljive prizore.
Kad je 1778. knjiţevnik i povjesniĉar Adam Baltazar Krĉelić umro u Zagrebu,
oni kojima je pokojnik javno kazao da su monstrum ignorantiae, nisu gubili
vrijeme. Poţurili su da u pišĉevoj ostavštini pronaĊu rukopis koji ih je jedino
zanimao, poţurili su naći ţivotno djelo Krĉelićevo, njegove dnevniĉke i
memoarske zapise Annuae sive Historiae koje su se odnosile na razdoblje od
1748. do 1766. Knjizi je na prednjoj stranici autor napisao prijeteće rijeĉi:
"Ţelim da se ovo ne otvara i ne ĉita za moga ţivota. " Bilo je to dovoljno za
energiju jednoga provincijalnog mita. Rukopis Krĉelićev odmah po pišĉevoj smrti
predan je cenzoru koji je ustvrdio da djelo treba spaliti jer da je prepuno zabluda
koje imaju dva izvora, najprije neznanje a onda strast zlobne duše. Ocjena je to
koja je posvema suprotna od knjiţevnog znaĉenja ovoga pisca kojega prije svega
karakterizira duboka kultura, temeljno znanje i nadasve strast. Cenzor srećom
nije imao posljednju rijeĉ pa su Annuae saĉuvane, jedino što su gustom tintom
premazane 22 stranice za koje se vjerovale da bi mogle izazvati sablazan. Rodio
se Krĉelić u Brdovcu 1715. u obitelji koja se diĉila starim plemstvom. Uĉio je u
isusovaca u Zagrebu a onda su ga poslali u beĉki kolegij, gdje je postao uĉen u
pravu, filozofiji i teologiji. Poslije je ĉetiri godine uĉio u Bologni i pribliţio se
racionalistiĉkoj metodologiji slavnoga talijanskog historiĉara Muratorija. Bio je
oduševljeni zagovornik Marije Terezije i njezina apsolutizma, a svoje
nezadovoljstvo politiĉkim prilikama pokazivao je jedino u vezi s podjelom
ingerencija Crkve i drţave. U Zagrebu je uĉeni Krĉelić postao prefekt
sjemeništa, a već 1747. i zagrebaĉki kanonik. Tada je objavio anonimno
biografiju blaţenoga Augustina Kaţotića, nekadašnjega zagrebaĉkog biskupa. Da
je ponašanje ambicioznog prelata bilo mnogima zazorno, vidi se po tomu što su
Krĉelića ubrzo poslali u Beĉ gdje se kretao u dvorskim krugovima pa su mu
posredovanjem kraljice ondje predali rukopisnu ostavštinu Pavla Rittera
Vitezovića koju je ovaj bitno iscrpio i dijelove joj, ne navodeći uvijek pravog
autora, i objavio. Kad se nakon sjajnih beĉkih godina Krĉelić definitivno vratio u
Zagreb, ondje je na biskupskoj stolici zatekao dotadašnjega bosanskog biskupa
Franju Thauszyja s kojim ne samo da je imao loše odnose nego je meĊu njima
bješnjela mrţnja. Krĉelića tada u Zagrebu potvore da je u Beĉu nešto radio protiv
hrvatskih interesa. Proglase ga izdajicom. Napadali su ga da je utajio novac, da je
zao ĉovjek i da je na homoseksualizam nagovarao neke muškarce, prisiljavali su
ga da se za nepoĉinjen krimen javno ispriĉa biskupu. Da sve to nije bilo istina,
danas najbolje svjedoĉe stranice što ih je o svojemu vremenu, o sebi i svojim
suvremenicima napisao sam Adam Baltazar Krĉelić. Umro je umoran od potvora,
usamljen i povuĉen, nalik vulkanu koji su silom ugasili. Od Krĉelićevih
znanstvenih djela tri su knjige priskrbile svoje-

- 152 -
mu autoru trajno mjesto meĊu najboljim hrvatskim historiĉarima. Najprije je to
pišĉeva Historiam cathedralis ecclesaie zagrabiensis u kojoj je 1770., nakon
osmogodišnjeg rada, obradio povijest Zagrebaĉke stolne crkve. I ovo je djelo
imalo s cenzorima problema pa je bilo otisnuto u samo nekoliko primjeraka jer je
biskup zabranio raspaĉavanje. S kulturnoga i politiĉkog stajališta vrlo je bitno i
pišĉevo sintetsko djelo De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae
praeliminaris u kojemu pokušava argumentirati pravo ugarske krune, a time i
Marije Terezije, na Dalmaciju, a onda na Bosnu i Srbiju. Ta knjiga vaţan je
historiografski tekst u kojemu, osim utjecaja rigoroznih znanstvenih metoda
Muratorija i Mabillona, ima mnogo pišĉevih dugova prema Pavlu Ritteru
Vitezoviću, a ništa manje i prema Ivanu Luĉiću. Krĉelić nije bio historiĉar
Luĉićeve kritiĉnosti. Bio je ĉovjek nagao, prebrz u tumaĉenjima i ĉitanjima, ali
zato autor koji je rukopisima davao lakoću i do tada nepoznatu ĉitljivost.
Vjerovao je u strategiju vlastitoga teksta više nego u ĉinjenice same pa je i po
tomu bio vjesnik novoga vremena. Treće pišĉevo znamenito djelo, inaĉe
potpisano imenom Adalbert Barić, jest malena povijest hrvatske knjiţevnosti s
ove strane Velebita, scriptorum koncipirana tako da se u istom korpusu navode i
pisci na hrvatskom i na latinskom, njemaĉkom i madţarskom jeziku. Po svojim
društvenim stavovima bio je Krĉelić vrlo napredan ĉovjek i njegovi su moderni
stavovi vidljivi u javnom zalaganju za definitivno oslobaĊanje tadašnjih škola od
skolastike. Bio je zagovornik ukidanja starih religioznih i magijskih rituala
javnog ubijanja prestupnika. U ţivotnom pišĉevu djelu, Annuae, tako su
najuspješnije one stranice na kojima pisac s ironijskim pomakom govori o misama
za mrtve, opisuje javna smaknuća na gradskim trgovima, piše o laţnim pojavama
vampira. Annuae su programatska knjiga hrvatskoga prosvjetiteljstva, prva
domaća knjiga o stvarnosti napisana da zabavi ĉitatelje, ali i da zagorca ostatak
ţivota onima koji su se zamjerili piscu ili su po njegovu mišljenju bili ruglo
svojemu vremenu. Osveta je pokretaĉ toga dnevnika koji je nekom vrstom
društvene kronike, ali i zbirka fizioloških skica društva koje se baš i nije razvijalo
u skladu s tadašnjim modernim reformama. Krĉelić je gnjevan pisac, ali njegov
gnjev uvijek je usmjeren onima koji su mu ravni; od gnjeva pošteduje slabije i
nemoćnije. Pisac sam glavni je protagonist djela Annuae, obavljajući u njima
vivisekciju društva, ne štedi sebe. Nervom suvremenog polemiĉara Krĉelić
nediskretno zaviruje u tuĊe testamente, prepriĉava traĉeve i uzbuĊuje se nad
manama svojega doba. Annuae su poslije bile jedan od najvaţnijih zagrebaĉkih
literarnih i mentalitetnih rezervoara, roman jednoga grada napisan puno prije
nego što je ondje nastalo ĉitateljstvo modernih romana. Krĉelić je ispisao
uvjerljivu fresku društva u kojemu su tek muĉno nastajali uvjeti prosvijećenoga
doba. Njegovo je bilo vrijeme u kojemu nastaje banska Vojna krajina, to je bilo
doba u kojemu neki nemušti ljudi kroje kapu Hrvatskoj. Krĉelićevim rukopisom
zato marširaju vojnici i ĉinovnici svih redova i rodova, tu se provlaĉe prelati svih
dobi i nakana, spominju politiĉki i imovinski interesi, ogovaraju vesele gospode
i nestašna gospoda, opravdavaju preljubi i prepriĉavaju smiješne zgode. Zajedno
s ozbiljnim Krĉelićevim historiografskim djelima njegove Annuae su najvaţniji
narativni doprinos tadašnjeg Zagreba, ljudska komedija napisana usred stoljeća
ra-

- 153 -
 zuma s do tada nepoznatom strašću za privatno. Ĉovjek koji je ĉitavog ţivota
ĉekao da postane biskup, a koji biskupom nije postao nikad, svoju je društvenu
promociju nadoknadio ovim velikim knjiţevnim djelom. Oni koji su mu to djelo
onemogućavali i ţivot pretvarali u pakao, danas su zaboravljeni. Krĉelić koji je
pisao
0 provinciji nije provincijalac bio ni u ĉemu. Bio je punokrvno dijete svojega
nestrpljivog stoljeća, duhovni brat svojih prosvjetiteljskih vršnjaka.
U ekonomski zapuštenoj Slavoniji i Dalmaciji u posljednjim je desetljećima 18.
stoljeća najsnaţniji duhovni pokret nastao u blizini fiziokratskih ideja. Taj
konzekventno izvedeni smjer modernog mišljenja s estetskim je teorijama imao
malo veze, ali je svejedno bitno obiljeţio hrvatsku knjiţevnost. Medu Slavoncima
fiziokratske ideje prvi je upoznao Matija Antun Relković, pisac Satira Hiti divjeg
čovjeka koji je kao ĉasnik austrijske vojske dospio u prusko zarobljeništvo.
Ondje je sluţio u kući nekog oficira u Frankfurtu na Odri i tu se u bogatoj
domaćinovoj knjiţnici upoznao s izvorima tadašnjeg enciklopedizma i posebno s
fiziokratskim naĉelima. U Relkovićevoj Slavoniji gdje je bilo malo domaćega
plemstva, ekonomska je zatucanost bila golema. Tamošnji plemići nisu se brinuli o
vlastitoj zemlji jer na njoj nisu ni ţivjeli. RoĊen 1732., Relković je tek u pruskom
zarobljeništvu došao u doticaj s modernom duhovnošću. Ţivio je kratko, ali vrlo
intenzivno, u zemlji kojom je vladao car Friedrich Veliki, u zemlji prosvijećenoj
gdje se u zarobljeništvu moglo nauĉiti više nego u Hrvatskoj ţiveći na slobodi!
Pruski car Friedrich inaĉe je sasvim ozbiljno rekao da je za prave reforme na
svijet stigao prerano, ali još uvijek dovoljno rano da upozna Voltairea. U takvom
okruţenju moderne Pruske oštroumni Slavonac brzo je shvatio da se temelj
dobroga i moderno ureĊenog društva nalazi u seljaĉkom staleţu kojemu
knjiţevnici i filozofi moraju pomoći tako da meĊu pukom prošire fiziokratske
ideje o zdravom društvu, o povezanosti svih zemaljskih resursa. U domovini
Relković prione knjiţevnom radu. Osim slavonsko-njemaĉke gramatike i jednog
molitvenika za vojnike, preveo je još i neku njemaĉku knjigu o uzgoju ovca, ali
mu je najslavniji bio satiriĉko-narativni spjev Satir Hiti divji čovik. Sastavljeno od
jedanaest pjevanja i objavljeno 1762., to djelo premda opjevava slavonsku zemlju
1 njezine prirodne ljepote, ocrtava ţitelje slavonske kao ljude zapuštene i zaosta
le. Za Relkovića uzroci te zaostalosti povezani su s turskim skulama, s krivim obi
ĉajima, prelima, razuzdanim kolima i mobama, s rasipnim svatovima. Pripovjedaĉ
u Relkovićevu spjevu antiĉko je biće, premda bi se i u tom liku mogao pronaći
ironijski podsjećaj na majmune koji su se u njegovo doba u ozbiljnoj literaturi is
to nazivali satirima. Taj, dakle, mitski Satir dijeli Slavoncima upute na vrlo jednos
tavan i svakomu razumljiv naĉin. U drugom izdanju istoga djela Relković je u
radnju uveo slavonskog seljaka koji Satiru odgovara na kritike, pokazujući kako
je paţljivo saslušao kritike pa ih onda i prihvatio. Relkovićev Satir vaţno je djelo
tadašnje puĉke knjiţevnosti, ali i vrlo precizno zamišljena naracija u kojoj se, po
sebno u opisima prirode, mogu uoĉiti do tada najelokventniji hrvatski prozni tek
stovi koji su stilski vrlo bliski predromantiĉarskim europskim pejsaţistima i sen
timentalistima. Relković, koji je bio najizrazitiji prosvjetiteljski pisac kontinental
ne Hrvatske, objavio je i knjigu Nekje svašta u kojoj ima dobrih parabola, a koja

- 154 -
je nekom vrstom prvoga puĉkoga kalendara u hrvatskoj knjiţevnosti. Prevodio je
i basne pa je posezao za Ezopovim, Fedrovim ali i Pilpajevim basnama, tako da
se njegova knjiga Nauk političan i moralski od Pilipaj-bramine, filozofa
indijanskog moţe smatrati jednim od ranijih doprinosa vezama s tradicijama
istoĉnjaĉke mudrosti. Matija Relković jedan je od najvaţnijih proznih pisaca
starije hrvatske knjiţevnosti. Nerv fiziokratizma od njega je preuzeo i njegov sin
Josip Stjepan koji je 1796. objavio vrlo popularni fiziokratski priruĉnik za
domaćinstva Kućnik, u kojemu kronološki po danima i godišnjim dobima
analizira radni prostor slavonskoga sela. Knjiţevnici tadašnje Slavonije nisu se
udaljavali od svojih ĉitatelja i ta je odluka uvjetovala mnoge njihove estetske
ustupke, ali je stvorila i posve neobiĉan amalgam knjiţevnosti i fiziokratizma,
zatim prosvjetiteljstva i puĉke knjiţevnosti. Tako je ĉak i jedna plemkinja iz
roda Oršića, grofica Josipa Slavetić roĊena Zichhy, napisala 1770. knjigu nimalo
galantnog ali vrlo upotrebljivog naslova Vračitel betegujuće ţivine ili vračstva za
rogatu marvu, krmke i mladinu. Ovoj vršnjakinji galantnih rokoko zabava uĉinilo
se da je u skladu s naĉelima povratka prirodi i idejama o dobrom divljaku
sasvim prirodno, pa i poetiĉno, pozabaviti se uzgojem krmaka.
Za razliku od Slavonije, u Dalmaciji su duhovnu i ekonomsku obnovu
predvodili domaći plemići školovani u inozemstvu, pisci koji su u isto doba
objavljivali ozbiljne rasprave o uzgoju stoke, pĉela i dudova svilca, ali pisali
glazbu poput Mozarta, ljudi koji su osnivali poljodjeljske akademije i u njima
drţali ozbiljna predavanja o umjetnosti i o središnjim problemima tadašnjega
društva. Fiziokrati su prvi u hrvatskim uvjetima pokušali premostiti velike razlike
izmeĊu sela i gradova, teţište s potrošnje stavljali su na proizvodnju te su
dodirnuli mnoga goruća pitanja gospodarstva i medicine, politike i sociologije.
Vezu slobode i društvenog poloţaja ĉovjekova izvodili su iz naĉela logiĉke
analize, a to će reći simplifikacijama, eksplikacijama i podukom. Bliski
ĉinjenicama i stvarnosti, nisu bili bez imaginacije da ih odvede dalje od
svakidašnjice koja ih je zaokupljala na gotovo mistiĉan naĉin. Jedan od
najznamenitijih prosvjetiteljskih autora Dalmacije bio je Splićanin Julije
Bajamonti koji ne samo što je bio knjiţevnik i skladatelj nego je obavljao i
lijeĉniĉku praksu. Njegov znaĉaj kao da je izišao sa stranica tadašnjih romana.
Italiju je izabrao svojom drugom domovinom. U Splitu je preţivio tešku
epidemiju kuge 1784. ali je dvije godine poslije napisao i knjigu koja je imala
naslov Povijest kuţne napasti koja je vladala Dalmacijom. Bio je lijeĉnik na Hvaru
odakle se dopisivao s autorom legendarnog Puta po Dalmaciji Albertom
Fortisom, prijateljevao je s Dubrovĉanima Tomom Basseglijem, piscem uĉenih
jakobinskih rasprava, zatim se druţio sa skupljaĉem narodne baštine Đurom
Ferićem i s liberalnim hvarskim biskupom Gianom Domenicom Straticom na
ĉijem je ustoliĉenju u Hvaru zapodjenuo javni i tada skandalozni razgovor o
potrebi da se prekine barbarski obiĉaj ukopavanja mrtvih u crkvama. Julije
Bajamonti autor je zbirke pjesama na talijanskom jeziku u kojoj ima uspjelih
klasicistiĉkih pjesama kakva je oda u smrt Rudera Boškovića, a lijepa mu je i
grobljanska pjesma o mjestu gdje je nekoć bila Salona. Bajamontijeva rasprava
Homerov morlakizam, ĉim je objavljena u Italiji 1797., pobudila je pozornost jer
je u njoj na vrlo

- 155 -
inteligentan naĉin Splićanin povezao klasicistiĉki i predromantiĉarski senzibilitet
svojega doba i protumaĉio ih u kategorijama svojega zaviĉaja i njegove narodne
poezije. Knjiţica o Homerovu morlakizmu preteĉa je kasnijih etnoloških i
antroploških istraţivanja u srodnom materijalu i ubraja se u bolje esejistiĉke
priloge nastale u Hrvatskoj. Ta rasprava prava je dopuna nekih tek dodirnutih
knjiţevnih tema u Fortisovu Putu po Dalmaciji. Bajamonti je napisao i opseţno
djelo o povijesti Splita, ali je usporedno s većim rukopisima pisao svoj
enciklopedijski, pomalo uvrnuti rjeĉnik; sastavljao je zatim opću bibliografiju o
Dalmaciji, a za svoje potrebe prevodio je odlomke iz Voltairea i Rousseaua.
Literarno nerealiziran ostao je i namišljeni opus fiziokrata Tome Basseglija, vrlo
obrazovanoga dubrovaĉkog plemića, ĉovjeka koji je iskreno i otvoreno
podrţavao Francusku revoluciju, koji se školovao u Bernu i Gottingenu, boravio
u Beĉu i Napulju. Bio je zet najutjecajnijega austrijskog masona Ignatza von
Borna, a ţena Mirni, Beĉanka, napustila ga je bez jedne rijeĉi i ostavila s
jednogodišnjim bolesnim sinom i otplovila u Ameriku. Vrativši se u Dubrovnik,
Bassegli, koji se rodio 1757., okupio je oko sebe znatan skup domaćih jakobinaca
i liberala. Osnovao je s njima uĉeno Domoljubno društvo u kojemu je odrţao niz
vrlo provokativnih predavanja meĊu kojima se izdvaja prikaz duhovne bijede
malih gradova, Remarques sur lespetites villes, alegorijski prikaz dubrovaĉkih
uskih ljudi i uskih obiĉaja. Ovaj liberalan plemić pisao je na francuskom jeziku i u
rukopisu su mu ostale stotine stranica nikad realiziranih knjiga i zamisli. Od svih
Basseglijevih djela najuspješniji i najambiciozniji je njegov Plan de reforme de la
constitution de la Republique de Raguse u kojemu iznosi ideju o Dubrovniku kao
centru buduće konfederativne ilirske republike u kojoj bi, kako je zamišljao, bile
okupljene sve juţnoslavenske nacije. U biljeţnici s naslovom Florilegium
ispisivao je u duhu francuskih filozofa svoje, ali i tuĊe, misli. Bio je eklektik s
vizijama, ĉovjek kojega je progutala uska sredina u kojoj je proţivio posljednja
desetljeća ţivota. Taj poţudni ĉitatelj i sljedbenik Voltairea, Rousseaua i
Montesquieua, bio je meĊu najuĉenijim Hrvatima svojega doba, jedan od ugaslih
aktera. Umro je 1806., i to nekoliko dana nakon poniţenja kojima je bio izvrgnut
za vrijeme dugo oĉekivanog susreta s francuskom vojskom, koja je dolazila
"osloboditi" Basseglijev rodni Dubrovnik od prošlosti pred kojom se pisac na
kraju ipak nije uspio sakriti.
Neće se nikada doznati zbog ĉega su to dubrovaĉku pjesnikinju Lukreciju
Bogašinović, a tako piše na njezinu jedinom saĉuvanom portretu u Dubrovniku,
nazivali Jakobinkom. S revolucijom i s ljudima bliskim Tomi Bassegliju ona nije
nikada komunicirala, a njezine ĉetiri poeme teško da imaju ikakve veze s
vanjskim dogaĊajima toga doba. Bila je jedino dijete u obitelji koja je doţivjela
nesreću odmah nakon roĊenja buduće pjesnikinje. Otac pjesnikinjin bio je izgnan
i prisiljen izvan Dubrovnika ţivjeti ĉak tri desetljeća. Sve što je autorica napisala
obiljeţeno je tim gubitkom oca. Ĉitav ţivot zbivao joj se u prostorima tišine, u
nekoj gotovo samostanskoj zamraĉenosti koja obavija sva njezina knjiţevna djela.
Udala se kad su joj bile 44 godine, i to po hitnom postupku ex speciali mandato.
Je li ta hitnja imala neki dublji razlog, neku moţda prijašnju vezu, nije poznato.
Vjenĉanje se obavilo u kući pjesnikinjinih roditelja, a muţ, koji je imao

- 156 -
nadimak Bobica, ubrzo je umro, tako da je Lukrecija još dva desetljeća proţivjela
u udovištvu. Tek tada, u posljednjim svojim desetljećima, a umrla je 1784.,
redigirala je sva svoja knjiţevna djela i predala ih prepisivaĉima. Premda niti jedno
nije tiskala, bila je Lukrecija Bogašinović meĊu najĉitanijim knjiţevnicima svojega
doba u Dubrovniku. Njezine su se poeme prepisivale pa im je saĉuvano mnogo
verzija. Dva najbitnija i biografijom natopljena teksta Lukrecije Bogašinović bili
su Posluh Abrahama Patrijarhe i Ţivot Tobijin koji su napisani oko 1763. Godinu
dana poslije nastao je konvencionalni i ne odveć zanimljivi Razgovor pastirski
vrhu poroĎenja Gospodinova, a opseţno Očitovanje Jozefa pravednoga vrlo je
ambiciozno a nije pjesniĉki toĉno, kao što su to bile starije parafraze biblijskih
knjiga o Abrahamu i Tobiji. Tajna pjesnikinjina uspjeha bila je u dobro
odmjerenoj sentimentalnosti njezinih narativnih idila. Ĉitatelji su voljeli njezine
redukcije koje su im bile bliske zbog idiliĉnosti kojom su prikazivani biblijski
sadrţaji i vrline protagonista, zbog naĉina na koji se prikazivala ljubav prema
neizrecivom, zbog naĉina na koji je oĉitovana zahvalnost prema višem redu stvari i
sklonost da se pozornije gleda k nebu nego u svijet oko sebe. Bogašinovićkine
idile kao da su preslikane s ondašnjih slikarskih platna na kojima se u njeţnom ali
zamraĉenom krajoliku vide osobe kojima se obrisi lica jedva primjećuju, ali ne i
njihove gotovo sveĉane kretnje, pokloni, pogledi prema nebu i oblacima, prema
daljini. Ove narativne idile, govoreći o davnim biblijskim vremenima, ţeljele su u
ĉitatelja probuditi osjećanje gubitka. Sretni završeci tih biblijskih priĉa uvijek
ostaju u polumraku. Strast kao da se iselila iz svijeta Lukrecije Bogašinović, sve je
tu prigušeno i odmjereno. Ima nešto urbano u moralizmu što ga je ispovijedala u
svojim stihovima, ima u njima nešto pouĉno a u isti mah i sentimentalno. U
pjesnikinjinim poboţnim spjevovima protagonisti su redovito muškarci, a ne kao u
starijim dubrovaĉkim religioznim poemama ţene. U ovim poemama lica uvijek
putuju u neki neizvjesni noćni prostor i za vrijeme putovanja ĉuju se glasovi tuge i
zbunjenosti onih koji se brinu o putnicima. U sedam tisuća stihova ispisivala je
Lukrecija Bogašinović, naime, svoju opsesiju oĉevom sudbinom. Njezin otac
Frano najprije je zbog neke afere u ţitnici bio pet godina okovan na galiji, a onda
kad je završio kaznu i našao posao u Novom Pazaru, ukljuĉio se u neki antiturski
ustanak pa kad mu je kćeri bilo sedamanest godina, još jednom mu se zabranilo da
stupi na tlo rodnoga grada. Vratio se u Dubrovnik kad je Lukrecija navršila 33
godine. U spjevovima njegove kćeri lica su uvijek putnici i patnici koji ostavljaju
ukućane da ih ĉekaju i da za njih strepe. Lukrecija Bogašinović pisac je ugašenih
slika i suspregnutih stihova u kojima je slagala teret svojih dugogodišnjih tišina.
Ona nema mjesto meĊu najznaĉajnim pjesnicima svojega doba ali je na posvema
moderan naĉin uspjela odškrinuti dubinu vlastitog ţenstva i iz te dubine prenijeti
ne uvijek jasne šifre svojih sentimentalnih i moralistiĉkih fabula o Abramu,
Tobiji, o Josipu, priĉe o licima u kojima je htjela prepoznati sliku vlastitog oca
patnika. U isto doba kad i Lukrecija Bogašinović, poeziju je u Varaţdinu stvarala
grofica Katarina Pataĉić iz roda Keglevića. Njezine Pesme horvatske koje su
nastale 1781., idealan su iskaz graĊanskog društva i njegova ukusa u sjevernoj
Hrvatskoj. U toj ljubavnoj zbirci ima pjesama koje je neki muški glas posvetio
nekoj Kati, zatim je tu i jedan Iju-

- 157 -
bavni duet, nekoliko pjesama u kojima govori ţenska osoba, kao i skupina
pjesama o općim motivima. Oko ljubavnog oĉitovanja, prvog zaljubljeniĉkog
pogleda, sna i ljubomore, rastanka i ljubavne prolaznosti smjestilo se središte
pjesniĉkog svijeta Katarine Pataĉić. Prvi dio njezine zbirke nalik je malomu
ljubavnom romanu i napisan je u duhu tadašnje galantne umjetnosti, njeţne,
zaokupljene sitnim, svakidašnjim dogaĊajima. Ljubavnik tu zahvaljuje Bogu što
se odljubio, a na kraju ipak priznaje svojoj dragoj da njezine rijeĉi i oĉi jesu
takve moći da "njim vu dne, vu noći, branit se ni moći...". Drugi je dio
kanconijera sadrţajno neuredniji i u njemu ima dosta prijevoda iz talijanske lirike.
Pesme horvatske pjevale su se u svoje vrijeme uz pratnju glazbala, o ĉemu
svjedoĉi raznolikost njihove metrike ali i izravne upute da se neki dio ima
ponoviti. To je zbirka vrlo romantiĉnih, razigranih pjesama posvema u skladu s
onodobnom stilskom ornamentalistikom vlasteoskih salona; poezija bliska
drhtavoj liniji ondašnjih ploha, poezija kojoj su linije nalikovale linijama rokoko
odjeće, komoda i tapiserija. Ono što zbunjuje u lirici Katarine Pataĉić jest to što
pjesnikinja ispisuje svoj glas kao da je glas muškoga ljubavnika. Tomu su se
potomci neobazrivo ĉudili zaboravljajući da se nikad nisu ĉudili što u starijim
maskeratama muškarci maskirani u ţene govore njihov tekst. Katarina Pataĉić piše
svoje muške stihove onako kao što je Mozart, njezin vršnjak, stvorio transvestitski
lik Cherubina u Figarovu piru. To da su ljudi na koncu 18. stoljeća voljeli ono što
se zvalo en travesti, i to da su u tim travestijama ţene govorile sad muški a sad
ţenski glas, bio je samo još jedan od slojeva te erotiĉne varaţdinske zbirke.
Erotizam Katarine Pataĉić rafiniraniji je od Frankopanova koji je bio pretjerano
seksistiĉki. Pataĉićeva je u hrvatsku poeziju unijela nostalgiĉnost i mekoću
predrevolucionarnih plemićkih salona. U njezinim popijevkama naziru se prve
kontradikcije romantiĉarskog lirskoga glasa, u njezinim stihovima navika na tijelo
postaje tajnovita sila, što će reći da u ovu poeziju prodire strast. Nije sluĉajno da
su Katarinu Pataĉić upravo muškarci ubrojili u uĉene i problematiĉne hrvatske
gospode. Bila je ova varaţdinska kontesa, uz dubrovaĉku puĉanku Lukreciju
Bogašinović, prva hrvatska knjiţevnica s modernim jezikom.
Ni dubrovaĉki lijeĉnik Đuro Hidţa nije imao problema s modernim pjesniĉkim
jezikom. Njegov poetski klasicizam otvarao je vrata romantiĉarskom senzibilitetu.
Bio je puĉanin koji je volio vlastelu i mrzio Francuze, posebno kad su pod
Napolenovim vodstvom srušili stoljetnu Dubrovaĉku Republiku. Ĉini se da je
doktor Hidţa više vremena provodio sa svojim stihovima nego s pacijentima.
Pripovijedalo se da on više napiše latinskih distiha za jedan dan nego što recepata
izda za ĉitavu godinu. Sam u jednoj elegiji pjesnik veli da mu je medicinska
praksa u duši ostavila teţak teret. RoĊen 1752. u obitelji nekadašnjih kmetova,
njega su zbog intelektualnih sposobnosti poslali na studije; nakon deset godina
provedenih u Bologni, Firenzi, Rimu i Napulju vratio se u rodni grad. Lijeĉio je
ne samo Dubrovĉane nego i turske paše pa je s tih ekspedicija izvještavao vladu
povjerljivim pismima. Ţivio je u vrijeme propasti Dubrovaĉke Republike pa je,
premda puĉanin, osjetio potrebu da se identificira s njezinom bivšom veliĉinom.
Bio je iskreni i zagriţeni zagovornik zlatnih vremena, ali isto tako i neumoljivi
kritiĉar svega što je u Dubrovniku mogao povezati s novim dobom. Na inaĉe

- 158 -
prosvijećenoga francuskog naĉelnika Boke i Dubrovnika, trogirskog plemića
Dominika Garanjina, izlijevao je Hidţa litre ljutite tinte svakoga ga dana
ismijavajući. U svojim antifrancuskim raspoloţenjima znao je napisati i dobrih
stihova pa mu je vrlo vrijedna mraĉna elegija Questus Ragusae u kojoj u formi
renesansnih tuţenja gradova pušta rodni grad da iznese svu bijedu novovjeke
izoliranosti. Bio je Hidţa ipak bolji pjesnik nego politiĉar. Osjećao je propast
vrijednosti pa ju je opjevao u svojoj na hrvatskom napisanoj odi Minĉeti. Saţeta
Pjesan Minčeti nije tuţaljka nego je romantiĉarski opis zapuštenoga i noćnoga
krajolika tvrĊave, prostora u kojemu se, kao u onodobnim gotiĉkim romanima,
gnijezde ćukovi i javljaju neartikulirani noćni glasovi prošlosti. Premda politiĉki
natraţnjak, bio je moderan pjesnik. Kad su iz Dubrovnika otišli francuski
osvajaĉi i kad su onamo stigli austrijski upravitelji, kritizirao je servilnost svojih
sugraĊana, podsmjehivao se njihovoj ispraznosti. Ovaj knjiţevni nostalgiĉar i
namrgoĊeni komentator zbilje, ovaj hvalitelj navodno boljih vremena, napisao je i
erotski najizazovniji ljubavni kanconijer klasicistiĉkoga predromantizma. Premda
ih nije do kraja redigirao, Hidţine Pjesni Ljubici najdestiliraniji su antikom
inspirirani knjiţevni plod onoga doba. U kanconijeru pjesnik geometrizira
ljubavnu stvarnost, pokušava je na naĉin tadašnjeg slikarstva oslikati
monokromnim tonovima, pokušava svoju ljubav smjestiti u mrtvaĉki hladnu
kamenu postelju, na neko ĉudno mjesto u kojemu su opisi djevojaĉkog orgazma
prikazani kao da su prizori s groblja a ne iz budoara. Sve Hidţine ljubavne
pjesme kao da su isklesane iz mramora, a njegov estetski hladnjak lirski je
praznik hrvatske neoklasike. Hidţa je pjesnik preglednih stihova, onoga što se u
njegovu vremenu nazivalo jasnoćom, onoga po ĉemu mu je najbliţi bio uĉeni
Slavonac, pjesnik Matija Katanĉić. Bili su to pjesnici mramornoga ljubavnog sna,
pjesnici koji su stvorili hibrid u kojemu su se tek djelomiĉno trudili da sakriju
frivolnost ljubavnih ili orgastiĉkih prizora. Hidţa je u lirici opsesioniran golim
tijelom i na njegovim pjesniĉkim slikama nema velova da bi nešto sakrili. Ovaj
pjesnik na naĉin klasicista vjeruje da upravo golo tijelo i njegovi ĉisti volumeni
najbolje prizivaju vjeĉnost. Plamen u ovim pjesmama ako postoji, dolazi iznutra i
zaustavlja se na hladnim plohama opisane stvarnosti. U ljubavnim pjesmama
Hidţinim struji bijela svjetlost koja hoće vjerovati da boje prljaju objekte, da
odjeća deformira tijelo. Hidţa je uĉio od Katula i drugih Rimljana ali je izišao iz
škole dubrovaĉkih ljubavnih pjesnika i polazi mu za rukom savršeno sublimirati
njihove slike na mjeru svojega doba i njegove klasicistiĉke hladnoće. Osim
izvorne lirike na hrvatskom jeziku, Hidţa je bio i vrlo plodan pisac latinskih
stihova. Vrlo su lijepa njegova pjesniĉka ćaskanja o ladanjskim kućama
dubrovaĉkih plemića u Rijeci dubrovaĉkoj u kojima stvara ĉudan smisaoni ali i
zvuĉni efekt dok glasove fiktivnih posjetitelja pušta da kruţe prostorima
polupraznog dvorca, baštine koja je već u njegovo vrijeme ostala bez baštinika. I
Hidţa je poput Rajmunda Kunića i Bernarda Zamanje mnogo prevodio, ali
njemu nije padalo na pamet da prevodi s mrtvoga grĉkog na mrtvi latinski jezik
niti je prevodio hrvatske tekstove na latinski. Ekstenzivno je prevodio s latinskog
na hrvatski Horacija i Vergilija. Umro je 1833. ne tiskajući nikad svoje Pjesni
Ljubici koje, da su bile objavljene, mogle su bitno djelovati na razvitak
romantiĉarsko-

- 159 -
ga pjesniĉkog jezika. Hidţa ostaje prije svega pjesnik ljubavi koja, doduše, u
njegovim stihovima stiţe iz estetskog hladnjaka. Jedan Hidţin vršnjak, plemić
Junije Rastić, bio je takoĊer nesmiljeni pjesniĉki konzervativac. Njegova osuda
svjetskog liberalizma teško da moţe podnijeti ozbiljniju politiĉku obranu, ali je
vrijedna estetska ĉinjenica i dokaz velike svojeglavosti njegova pjesniĉkog
naraštaja. Rastić, koji se rodio 1755., do 1810. završio je svojih dvadeset i pet
satira koje vrsnoćom stila ĉine najvredniju latinsku zbirku toga vremena. Po
vokaciji nije bio liriĉar, bio je paţljiv ĉitatelj rimskih klasika i realist; u Satirama je
ispisao jedan od najlucidnijih i najĉudnijih pogleda na tadašnji svijet, kritizira
popularnu kulturu onoga doba, kavanske razgovore i njihovu ispraznost, strane
obiĉaje, kazalište, tisak i novine. Taj jetki slikar vremena imao je kao polazište
latinsku izreku da se istina iskazuje najbolje kroz smijeh. Ismijavao je dubrovaĉke
fiškale, kritizirao raskalašenu mladeţ, napadao anglomane i galomane. Ljubitelj
antike i mrzitelj svih novotarija, bio je ogorĉen što njegov Dubrovnik u nacrtima
modernoga svijeta ostaje izoliran. Za njega Napoleon nije bio donosilac moderne
nacionalne ideje nego grobar dubrovaĉke slobode. Rastić je bio pjesnik slutnje o
kraju pa je u vrijeme dok se njegov grad militarizirao, bio zagovornik otmjenosti; u
vrijeme dok se spuštala kulturna razina, zagovarao je aristokratizam duha.
Romantizam njega nije zanimao, dapaĉe, bio je za njega preveć puĉki i barbarski.
Svoj grad i njegovu povijest doţivljavao je kao starorimski refugium. Rastić nije
ostavio niti jednoga hrvatskog stiha, a ĉitav je ţivot uzdizao zaviĉaj. Za njega
zaviĉaj kao da nije imao vlastiti jezik. Jezik zaviĉaja bio je jezik povijesti, jezik
starih Latina. Bio je Rastić arheološki relikt, presaĊivao je Horacijev glas u
postrevolucionarnu Europu u kojoj se agresivno rastakao stari svijet i u koju je
nahrupilo romantiĉarsko osjećanje koje je postalo program ĉitavih naraštaja. Bio
je Rastić stranac u vlastitoj epohi. Njegov konzervativizam kao da se nije ticao
svijeta i kao da je ostao samo privatna stvar svojega vlasnika. Gorĉina njegovih
tekstova sasvim je mjerljiva s gorĉinom koju su u knjiţevnosti na hrvatskom
jeziku fiksirali njegovi ironiji skloni vršnjaci. U svijetu je sve htio shvatiti osim
sebe samoga, ali zato je njegovo knjiţevno djelo, njegove latinske Carmina i
posebno njegove Satire, jedno od najosobnijih i najradikalnijih iskaza u onom
vremenu. Rastićev sarkazam svoju je sredinu ljutio na mrtvom jeziku. Mnogo
manje je o stilu vodio raĉuna Rastićev suvremenik, dramatiĉar Vlaho Stulli, koji je
1800. javnosti ponudio središnji dramski tekst toga doba, pokazujući da u
modernosti kazalište postaje najizravnije sredstvo društvene kritike. Stulli je u
Dubrovniku bio ĉinovnik u gradskom sanitarnom inspektorijatu i zbog
svakidašnjega posla dobro je poznavao socijalno stanje svojih sugraĊana.
Njegova jedina drama, koja se po glavnom liku zove Kate Kapuralica, nije uopće
daleko od stvarnih dogaĊaja, ona im je, štoviše, fotografski preslik. U arhivskim
spisima moglo se provjeriti da je u Dubrovniku toga vremena doista ţivjela jedna
Kate udana za nekoga kapurala Sukuricu, gradskoga straţara, da je s obitelji doista
ţivjela kod jednih od gradskih vrata te da je doista kao u drami bila trudna u
vrijeme kad izvori potvrĊuju da je Stulli svoj tekst završio. Ali arhivske potvrde
samo su maska za posve snovitu i eruptivnu prirodu Stullijeve drame, toga
zaĉudnog prstena psovke i poruge, jed-

- 160 -
noga od najradikalnijih dramskih tekstova tadašnje europske knjiţevnosti.
Naravno, nije Stullijeva drama nikakav poetiĉki unicum nego je bliska
modnomu scenskom realizmu pa ĉak ima izravnih sliĉnosti s jednom dramom
rimskog dramatiĉara de Rossija koji je nakon 1790. objavio ĉitav niz tekstova u
kojima su se prikazivale nakazne manifestacije svakidašnjega ţivota na naĉin
naturalistican te su mu tekstovi zbog hiperrealizma na koncu izgubili dodir sa
stvarnošću i pred publikom se pokazivali tek kao snovite vizije išĉašenoga i
poremećenog svijeta. Od scenskoga hiperrealizma do simboliĉnosti oduvijek je
vrlo kratak put. Vlaho Stulli nije komediograf situacija nego je zapisivaĉ
društvenoga stanja koje u Kati Kapuralici uokviruje jedva primjetljivim
dramaturškim okvirom. Nema u ovoj dubrovaĉkoj drami ljubavnika pod
krevetom ni u ormaru, nema u njoj ni veselja ni komike tako bliske urbanim
komedijama onoga vremena. U Kati Kapuralici dramatizira se nelagoda i ona
izbija iz većine replika što ih lica poput utvara iz nekoga ruţnog sna izgovaraju i
bljuju jedni na druge. Publika te predstave već je na poĉetku pozvana da razbije
ĉetvrti zid dramskoga svijeta i da zaviri u smrdljivi i depresivni dom gradskoga
kaplara Luka koji niti u jednom trenutku drame nema energije ni razloga da
izrekne neku smisleniju repliku, ali zato ima ulogu da na poĉecima ĉinova i za
vrijeme trajanja inaĉe nepostojeće radnje konstatira sliĉnost svojega doma s
paklom, te da izgovori tekst u kojemu je najmanje psovki a najviše pomirenosti
sa stanjem stvari. Središnji prizor komedije je scena zajedniĉke veĉere koja je
samo na prvi pogled sliĉna standardnim komediografskim hranjenjima
obiljeţavanim veselošću. U Kati Kapuralici umjesto veĉere licima je serviran
izmet i njihov obrok završava povraćanjem i psovanjem. Jedino na koncu drame,
kada jedna od kćeri napušta scenski prostor i kad se udaje za nekog mornara,
moglo bi se reći da je na trenutak komedija postala manje depresivna. Pisac se u
komediji gorko narugao i siromasima koji svoj vlastiti i jedini jezik, premda
potpuno nepismeni, lako zaboravljaju samo da bi se, uz pomoć stranog jezika, za
ĉas mogli uzdići pred oĉima gradskog biljeţnika. Kazalište kakvo je Vlaho Stulli
uveo na dubrovaĉku pozornicu nije imalo pravih domaćih prethodnika i bilo je
svojevrsna polemika protiv plaĉljivih graĊanskih komedija kakve su se u to
vrijeme pisale svuda, pa i u Dubrovniku. U Stullijevu teatru nema ni velikih
fraza ni jakih reĉenica, ali zato ima nesputanoga i osloboĊenog jezika koji je
ovdje potaknut burnim vremenom. I prije je u Dubrovniku bilo gradske sirotinje
ali u starije doba njezin se glas nije ĉuo u knjiţevnim tekstovima. Stulli, na
krilima iluminizma i njegove radikalne socijalne opcije, daje glas do tada
šutljivim dubrovaĉkim siromasima i ostvaruje jedan od najaktivnijih knjiţevnih
tekstova epohe. Kate Kapuralica najradikalnija je jakobinska gesta u tadašnjoj
knjiţevnosti. Iz tog teksta kao da se ĉuje ona reĉenica što ju je dubrovaĉki
jakobinac Tomo Bassegli svojemu nasljedniku izrekao na samrtnoj postelji. Ta
reĉenica glasi Budi čovjek, i ona je saţetak Kate Kapuralice, drame koja je
iskoristila jakobinsku mogućnost da se bude ĉovjek tako što je usred
konzervativnog Dubrovnika 1800., onima koji to još nisu znali, rekla da budu
ĉovjeĉniji. Poziv da se bude ĉovjek u svijetu Kate Kapuralice ne zvuĉi nimalo
gordo jer u tom scenskom svijetu bol duše nije bio pomodni romantiĉarski
Weltschmertz. Na sceni Kate Kapuralice Vlaho Stulli prikazao je

- 161 -
 bolesno društvo ĉiji akteri u svakom trenutku osjećaju fiziĉku bol, nelagodu i
odsutnost sreće. Stullijev scenski svijet nosio je neodoljivi ĉar modernosti.
Za suvremenike bio je Đuro Ferić poeta eruditus i ĉovjek bez vizija, bio je dobar
poznavatelj klasiĉne metrike, onaj koji je parafrazirao psalme i pjesnik koji je na
temelju narodnih poslovica napisao zanimljivu zbirku basni. Mnogo se ĉitao i
njegov popularni Opis dubrovačke obale, a bile su konzultirane njegove Elogije
posvećene prethodnim dubrovaĉkim autorima. Ali Ferićevi suvremenici nisu
mogli znati da je Ferić bio vizionar koji je savršeno predosjetio prava pitanja
vremena i da je svojim odnosom prema puĉkoj knjiţevnoj baštini i nacionalnom
pitanju najavio sve najvaţnije toĉke skoroga ilirskog preporoda. Bio je ĉovjek
modernih nazora i senzibiliteta. Ljudi koji su Ferića ispratili u grob 1820. tu
ĉinjenicu još uvijek nisu posvema jasno razabirali. Za ţivota Đuro se Ferić
dopisivao javno, ali i posve privatno s mnogim znamenitim filolozima koji su bili
zainteresirani za istraţivanje juţnoslavenskoga folklora. Njegovi kontakti s
hrvatskim kontinentalnim filolozima, njegova bliska veza s Bajamontijem,
tvorcem studije o Homerovu morlakizmu, njegovo dopisivanje s folkloristom
Johannom Mullerom, pokazuju da je on bio prvi Dalmatinac koji je svojim
predromantiĉarskim idejama o narodnom geniju dopro do srednje Europe.
Naţalost, njegovi pogledi nisu bili toliko utjecajni koliko su samo koje desetljeće
poslije to bili oni što su ih iznosili Jan Kollar ili Ljudevit Gaj, Jernej Kopitar ili
Vuk Stefanović Karadţić. Bila je to nepravda prema ovom piscu koji kao da je
prerano uoĉio neke od bitnih smjerova svojega doba. Ferić nije mogao prihvatiti
Herderov njemaĉki folklorni nacionalizam prema kojemu su drţave bile
neprirodne tvorevine, a samo jezik i folklor da su ĉinili narod. Da bi narod bio
samo folklorno pitanje i filološka zanimljivost, bilo je Feriću, kao i Bajamontiju i
svim drugim dalmatinskim prosvjetiteljima, neprihvatljivo. U njihovo vrijeme nije
bilo stvarne hrvatske nacionalne ideologije i njihovi stavovi zato nikome nisu bili
agresivni jer oni nisu zagovarali hrvatsku drţavnost. Ferić zato svojim
poslanicama nije dospio onamo kamo je stigao spretniji Srbin Karadţić koji je
mogao, samo dvije godine nakon Dubrovĉaninove smrti, Janezu Kopitaru,
ĉovjeku vrlo utjecajnom na beĉkom dvoru, tendenciozno objasniti kako su sve
narodne pjesme Juţnih Slavena zapravo pravoslavnoga srpskog podrijetla. Ferić
na tu neistinu više nije mogao odgovoriti, bio je mrtav, a Karadţić je već bio
uĉinio sve da se prethodna Ferićeva nastojanja na jeziĉnom i folklornom
istraţivanju zatru. Opus Đure Ferića privući će zagrebaĉke preporoditelje koji će
pisca poslije aktualizirati, koji će mu objaviti neobjavljene knjige i isticati njegov
panslavizam, njegov romantiĉarski senzibilitet i njegovu modernost. Da bi Đuro
Ferić bio shvaćen, trebalo je proći puno vremena. A bio je prvi koji je pokušao
definirati i odrediti nov i preporoĊen pojam naroda i za laboratorij te operacije
odabrao je folklornu baštinu. Njegov rad dokaz je da nije bilo nikakvoga
drastiĉnijeg prijelaza izmeĊu hrvatskih ranih preporoditelja i njihovih mladih
ilirskih nastavljaĉa u Zagrebu tridesetih i ĉetrdesetih godina. I jedni i drugi
doţivjeli su rezultate nove jeziĉne, a s tim povezane i politiĉke prakse što su je
promovirali francuski i njemaĉki mislioci, a u Europi uĉvrstila francuska konjica.
Ferić se rodio 1739. u skromnoj obitelji, školovao se u Italiji i po povrat-

- 162 -
ku u domovinu bio je već glasovit po svojoj navodnoj ćudljivosti. Znao je brojne
jezike, a nauĉio je, poput Rastića, i engleski, tada sve bitniji u humanistiĉkoj
komunikaciji. Poĉeo je pisati razmjerno kasno, u dobi od pedeset godina. Njegov
Periegesis orae Rhagusanae u dvije knjige i s više od 3000 heksametara objavljen
je 1803., netom prije dolaska Napoleonovih trupa i programatski je pišĉev
hvalospjev zaviĉaju. On izriĉito veli da mu nije stalo opjevati strane i egzotiĉne
krajeve, niti neke ĉudesne ţivotinje i biljke nego da mu je cilj fiksirati zaviĉaj i
njegovu svakidašnjicu, njegovu obiĉnost. Rastićeva svojevrsna pjesniĉka vizitacija
obuzeta je merkantilizmom, vrlo je bliska talijanskom piscu Pariniju i njegovu
djelu La vita rustica, a nalik je i knjizi Die Alpen Albrechta von Hallera. Ferićev
klasicistiĉki Opis dubrovačke obale prikaz je krajolika u kojemu je oko pišĉevo
obuzeto antikom pa u svakom teţaku prepoznaje satira, u svakoj ruševini vidi
ostatak rimske ili grĉke palaĉe. Ferić je shvatio propagandnu vaţnost poeme
Hasanaginica objavljene u Fortisovu putopisu i shvatio je uzroke njezine velike
europske popularnosti. U tom duhu pisao je filologu Miilleru, u tom duhu
suraĊivao je s Bajamontijem, u tom duhu pisao je Mihovilu Denisu,
austrijskomu dvorskom bibliotekaru. Ferić je vrlo lucidno uoĉio kako nije dobro
kad se narodne sliĉnosti i narodne razlike prouĉavaju tako da se u balkanskih
naroda pomiješaju jeziĉne s mitološkim srodnostima. Ferić je za razliku od svojih
nešto mladih suvremenika, Hidţe i Rastića, imao moderan duh, konzervativizam
mu je bio stran i on je bio vrlo blizak suvremenom fiziokratizmu, a njegov
klaisicizam nije bio nostalgiĉan nego je u svemu bio zadojen modernim
vremenom koje je ovaj puĉanin dobro raspoznavao. Bio je preteĉa ideje
hrvatskog romantizma, ideje preporoda koji je naslutio, koji je najavio ali ne i
realizirao. U knjiţevnosti nije stvorio velikih djela. Njegove zamisli bolje od njega
ostvarili su drugi. Latinski pjesnik i ljubitelj starina, bio je jedan od Hrvata koji je
najbolje predosjetio senzibilitet novoga doba i njegovu zaokupljenost baštinom.
Sve to u Ferićevim su tekstovima otkrili tek mladi naraštaji.
Nešto više javnog odjeka od Ferića imao je sa svojim knjiţevnim i
znanstvenim tekstovima uĉeni Slavonac Matija Petar Katanĉić koji je upornije
nego drugi zagovarao ilirsko podrijetlo svojega naroda; napisao je najvaţnije
onodobne poetiĉke studije, zatim preveo cjelokupnu Bibliju na hrvatski jezik te
napisao dobru zbirku klasicistiĉke lirike. Taj sin valpovaĉkog ĉizmara, koji se
rodio 1750., svoje formativne godine proveo je na madţarskim uĉilištima gdje je
izuĉio klasicistiĉku poetiku, ali je uĉio i u Osijeku koji je tada postao kulturno
središte Slavonije i gdje je on poslije predavao osam godina franjevaĉkim
gojencima. Tu je poĉeo istraţivati jeziĉnu i povijesnu baštinu, ali kako mu se
uĉinilo da je bolje da bude u blizini dobrih biblioteka, to se 1788. preselio u
Zagreb. Sedam godina potom pozvali su ga da postane profesorom numizmatike i
arheologije na sveuĉilištu u Budimpešti, što je spremno prihvatio. Katanĉić se i
prije neuspješno natjecao za katedru estetike na istom sveuĉilištu pa je ponudu
prihvatio s radošću. Nije, naţalost, imao sreće u sveuĉilišnoj karijeri jer su ga
nakon intriga i valjda zbog ćudljive naravi umirovili već 1800. pa je sljedećih
dvadeset i pet godina ţivota proveo u dubokoj izolaciji franjevaĉkog samostana
podno budimskih zi-

- 163 -
dina. Tu je nastao njegov prijevod Biblije koji je postumno objavio sljedbenik
pišĉev Grgur Ćevapović; kad je tiskan 1831.-1833., bio je to prvi cjeloviti
objavljeni prijevod Biblije u Hrvata. Već bi zbog tog projekta imao Katanĉić
iznimno znaĉenje u kulturnoj povijesti svojega naroda. S posebnom opsesijom
bavio se pisac istraţivanjima prethistorijskog doba hrvatske povijesti, dokazujući
bez ĉvrstih dokaza da su stari Iliri bili Hrvati. O tomu je 1790. objavio studiju In
veterem Croatorum patriam indagatio philologica a koja je poslije potakla ĉitav
val mladih idolopoklonika koji su Katanĉićev filološki pedantizam uzimali
ozbiljno. Katanĉić jest ţivio u doba prvih boljih europskih slavista, on jest bio
vršnjak Josipa Dobrovskog koji se smatra ocem slavistike, ali on o toj znanosti
nekih ozbiljnih saznanja ĉini se da nije imao. Zbog toga su njegovi filološki
izvodi o hrvatskom "ilirstvu" i o etniĉkom karakteru balkanskih naroda poĉesto
gotovo ludiĉni. Mnogo više sreće imao je u istraţivanju spomenika rimskog
svijeta i tadašnje numizmatike. Ta struka bila je bliska klasicistiĉkoj strani
njegove duše i u njoj je ostavio bitnih priloga. Rano je objavio dobru epigrafsku
studiju o vojniĉkom natpisu pronaĊenom u okolici Osijeka, dok je geografiji
staroga vijeka posvetio svoja najvaţnija djela od kojih je Orbis antiquus ex tabula
itineraria obznanjen tek pri kraju pišĉeva ţivota. Vaţne su Katanĉićeve spoznaje o
narodima koji su u antici ţivjeli u blizini Dunava pa premda su njegova uvjerenja
o ilirstvu Balkanaca bila posvema ishitrena, neka tumaĉenja antiĉke povijesti i
danas imaju teţinu. Od znanstvenih djela pišĉevih još uvijek je ĉitljiva studija
Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum iz 1795., u kojoj s velikom
uĉenošću tumaĉi geografiju i jezik drevnih Panonaca. Filološki i poetološki rad
Katanĉićev, koji je bio okrunjen njegovim prijevodom Svetog pisma, donio je i
drugih plodova koji su, ţaliboţe, ostali u rukopisu. Ĉudesan je tako pišĉev
etimološki ilirski rjeĉnik, prvi takve vrste u hrvatskoj filološkoj literaturi, a i
Katanĉićev latinskohrvatski Pravoslovnih, da je tiskan, imao bi jaĉeg udjela u
budućim standardizacijama narodnog jezika. Katanĉić je, naţalost, bio pisac
propuštenih prilika pa se zato i moglo dogoditi da njegov prijevod Svetoga pisma
ne ude u ozbiljniju upotrebu jer je praksa samo nekoliko godina poslije odustala
od Katanĉićevih jeziĉnih prijedloga. Njegov prijevod Svetoga pisma ostao je
tako mrtvim slovom na papiru, muzejskim eksponatom vijugave hrvatske potrage
za jezikom vlastite Biblije. Sliĉno se dogodilo i najdelikatnijoj temi Katanĉićevih
znanstvenih interesa, njegovim poetološkim studijama. Nikad dosegnuta ali
ţudena budimska katedra poetike, bila je krivcem što je autorovo bitno
poetološko djelo De poesi Illyirica, iz 1817., ostalo neobjavljeno i bez većeg
utjecaja na aktualnu knjiţevnu prosudbu domaće knjiţevnosti. Svoju Knjiţicu o
ilirskom pjesništvu izvedenu po zakonima poetike na gustih 67 stranica Katanĉić
je namijenio svojemu nikad tiskanom izdanfu Kaniţlićeve Svete Rozalije. Studija
ne samo što je saţeto iznijela osnovna uĉenja klasicistiĉke poetike nego je i prva
relevantnija kritiĉka analiza teksta hrvatske knjiţevnosti. Od starijih hrvatskih
pjesnika Katanĉiću su bili poznati Ignjat Đurdević i Anica Bošković, ĉitao je,
naravno, Kaĉića Miošića i Relkovića, prouĉavao je Barakovića, a na najviše
mjesto hrvatskoga pjesniĉkog jezika postavio je Slavonca Antuna Kaniţlića.
Osim iz hrvatske knjiţevnosti, primjere je crpio iz rim-

- 164 -
ske i grĉke klasike ali i iz Biblije, pokazujući dobru obaviještenost i u tadašnjoj
teoretskoj misli o knjiţevnim tekstovima, njihovoj prirodi i nadasve društvenoj
funkciji. Katanĉićev nauk o kvantitativnoj versifikaciji koji se temeljio na
iskustvima madţarskih uĉitelja, hrvatska pjesniĉka praksa nije nikad prihvatila ali
se poslije ipak pokazalo da neke njegove prozodijske zamisli o dugim i kratkim
stopama u hrvatskim stihovima nisu bez osnove jer se u recentnim urbanim
dijalektima doista afirmirala opozicija dugih i kratkih slogova. Katanĉićeva
Knjiţica o ilirskoj poeziji znala je ponijeti vaţne romantiĉarske nagovještaje koji
su pod klasicistiĉkom koprenom vidljiviji u pišĉevim pjesmama na hrvatskom
jeziku koje su najviši estetski doseg njegova knjiţevnog rada. Hrvatski
Katanĉićevi stihovi sastavni su dio knjige Fructus auctumnalis u kojoj inaĉe ima
39 latinskih i 18 hrvatskih pjesama. Zbirka je nastala u pišĉevoj mladosti, pojavila
se 1791. i u svojemu latinskom dijelu vjeţbalište je anakreontskih i horacijevskih
prozodijskih nadahnuća, ali je potaknuta i suvremenim politiĉkim dogaĊajima
koje autor komentira. Medu hrvatskim stihovima Katanĉićevim programatska je
polemiĉka pjesma Satir od kola sudi u kojoj odgovara fiziokratskim stavovima
Matije Relkovića, odbijajući rigidnu osudu plesanja u kolu jer je prema
Katanĉiću upravo to bio obiĉaj iz daleke starine, tradicija u kojoj odjekuje
antiĉka baština. Katanĉićev zagovor zlatnog doba u kojemu su zajedniĉki ţivjeli
praslavenski narodi, a zapravo ilirski preci, sasvim je u duhu starijih
humanistiĉkih pohvala narodnih obiĉaja. To kako Katanĉić s lakoćom prepoznaje
u folkloru svojih Slavonaca Dardance i Traĉane, kako ples slavonskih snaša
miješa s modnom Rousseauovom idealizacijom priprostog ţivota, a sve skupa sa
svojom antiĉkom uĉenošću, sve to stvorilo je mali ali uzoran Katanĉićev
neoklasicistiĉki pjesniĉki korpus. U ovoga pjesnika vrlo su ĉesti elementi preuzeti
iz narodne poezije pa se sve što je pisac ispjevao na hrvatskom jeziku moţe
smatrati bitnim nagovještajem romantizma. Nije sluĉajno da su mladi
preporoditelji vrlo ĉesto pretiskivali upravo Katanĉićeve hrvatske stihove. Jer
Katanĉić je i ne znajući bio jedan od knjiţevnih iliraca, bio je njihov slavonski
preteĉa. Katanĉićeva poezija bila je gotovo bez iznimke povezana s nekom od
izvanjskih prigoda. Nema u njega kao u starijih Dubrovĉana ili Dalmatinaca
apstraktnih tema. Katanĉić je pisac empirije i stvarnost zahvaća u njezinoj
izravnosti pa je zato poezija ovog franjevca bitno demokratiĉnija od poezije
njegovih domaćih prethodnika. Hrvatska njegova zbirka sastojala se od pjesama
koje autor oznaĉava kao Tambure inostranske, zatim ima u toj zbirci grupa koju
zove Popivke narodne, onda Petonoge i sestonoge s obzirom na ritam i, konaĉno,
Proste. Jedna od najljepših njegovih pjesama stiţe upravo iz kruga takozvanih
prostih pjesama, i to je draţesna Vinobera u zelenoj Molbice dolini, u kojoj se
opjevava berba kao da je neki rimski bakanal i kao da su momci i djevojke koji u
njoj sudjeluju rimski satiri i satirice, bogovi i polubogovi. Premda se u
Katanĉićevu klasicistiĉkom pjesništvu najudobnije osjećao rimski bog Pan, bilo je
u njemu mjesta i za ševu, kojoj je pisac posvetio svoju najlirskiju pjesmu,
raskrilivši u tijelu malene ptiĉice sav duh tadašnjeg predromantizma i njegova
sasvim novog odnosa prema prirodi i njezinoj duhovnosti. Katanĉićev je pjesniĉki
svijet smješten na razmeĊe izmeĊu klasicizma i romantizma i zato je uloga ovoga
pjesnika golema. Bio je ja-

- 165 -
mac neprekinutog tijeka hrvatskoga poetskog izraza. Bio je pisac s panonskim
ishodištem, ali je svojim klasicizmom bio vrlo blizak i europskom mediteranizmu.
Njegova malena hrvatska zbirka nije zato tek još jedna od pomodnih
interpretacija antiĉkog svijeta, niti je još jedno prekapanje po memoriji zaviĉaja
nego ostaje upamćena po slobodnijem pjevanju o malim temama. Ona je
nagovještaj nove romantiĉarske emocionalnosti. U teoretskim i povijesnim
svojim tekstovima bio je Matija Petar Katanĉić tvrdoglav, ćudljiv i namjerno
ludiĉan. U poeziji njegov glas poprimao je znatnu prirodnost, neku u hrvatskih
pjesnika do tada malo poznatu jasnoću, ritam koji ovaj teoretiĉar knjiţevnosti
sigurno nije pronašao u knjigama nego u dubinama svojega duha.
Ivan Filip Vezdin, Hrvat iz Donje Austrije, pod sam kraj stoljeća zasnovao je u
nekoliko enciklopedijskih i pionirskih rukopisa sve vaţnije grane tadašnje
indologije, pri ĉemu su mu najveći domišljaj argumentirani izvodi kojima je
pokazao dodire što ih arijski jezici imaju s prastarom sanskrtskom matricom.
Vezdinove knjige o razliĉitim aspektima indijske filologije, njegove analize
budistiĉkih rituala bile su u svoje doba uvaţavane i široko ĉitane. Rodio se 1748.
u austrijskom selu što ga Hrvati i danas zovu Cimov, a prvu poduku primio je u
biskupskom gradu tadašnje zapadne Ugarske Šopronu. U Linzu je stupio u red
bosonogih karmelićana, uzeo ime Paulinus a Sancto Bartolomeo i pod njim je
objavio sve svoje knjige. Neko vrijeme istoĉne jezike uĉio je u Rimu ali je ubrzo
otputovao u Indiju; u Europu se vratio tek 1789., u godini Francuske revolucije.
Odmah je objavio svoju prvu knjigu Sidharubam, prekidajući dotadašnju praksu
rukopisnih gramatika za misionare. Knjiga je doţivjela mnogo kritika jer su ga
zavidnici optuţili da je plagirao neku njemaĉku srodnu knjigu. Vezdin je poslije,
braneći se, dokazao da on nije plagirao Nijemca nego da su se obojica koristili
istim indijskim izvorima. Godine 1791. objavio je drugo svoje djelo, Systema
Brahmanicum, koje se sadrţajem i ozbiljnošću posvema dobro uklapalo u
liberalno i enciklopedistiĉko pišĉevo vrijeme. Još je Voltaire naglašavao umnost
istoĉnjaka. Vezdin je u svojoj analizi jasno pokazao da su zbog stoljetne
izoliranosti mnogi elementi istoĉnjaĉke duhovnosti saĉuvani u izvornom stanju i
da su u svojoj dubini vrlo bliski kršćanskim temeljima. Vezdin, kad piše o Indiji,
radi to na naĉin objektivan i sasvim suprotan od uobiĉajenih misionarskih
pretjerivanja. Sve je svoje najvaţnije izvore pronalazio u domaćim izvorima. U
Indiji ţivio je u vrijeme kad je nastalo slavno englesko Uĉeno azijsko društvo i
kad su ozbiljni znanstvenici poĉeli prouĉavati istoĉne civilizacije. Vezdinove
usporedbe Ganješa i Janusa, njegove jeziĉne analogije Istoka i Zapada, njegove
smjele mitološke homologije još se i danas ĉitaju s interesom jer je System
brahmanicum jedan od prvih enciklopedijskih prikaza hinduizma uopće. Knjiga
ima tri dijela, i to poglavlje o liturgiji Indijaca, zatim o njihovoj mitologiji i,
konaĉno, o društvu i zakonima koje je Indijcima dao Rama. Za ovoga
prosvijećenog Europljanina od velikog je interesa bio kastinski sistem daleke
civilizacije pa je pišĉevu pozornost privuklo naĉelo trojstva u Indijaca, ideja o
stvoriteljstvu, odrţavateljstvu i razoriteljstvu, što je po Vezdinu imalo odjeka u
kršćanstvu. S posebnom njeţnošću opisuje Vezdin najsimpatiĉnijega boga s
indijskog Parnasa, Ganješu, koji ima slonovsku glavu i

- 166 -
surlu, koji u ruci nosi starinski kljuĉ te knjigu od palmina lišća i neka je vrsta
indijskoga svetoga Jeronima. O tom bogu slonu koji u ruci drţi kljovu koja mu je
putokaz, napisao je Vezdin ne samo njeţne nego i uĉene stranice. Bio je ovaj
austrijski Hrvat još jedan Negromant od Velicijeh Indija, još jedan koji je iz
dalekog svijeta donio Europi nepoznati duh Istoka. U njegovo
enciklopedistiĉko doba kult Istoka znatno je ojaĉao i nije bio ništa slabiji od
romantiĉne potrebe Europljana da otkriju šifru egipatskih hijeroglifa. Ivan Vezdin
nije bio samo tragalac za indijskim šiframa nego je na talijanskom jeziku napisao
i opseţno putopisno djelo Viaggio in Indie orientali. Izišla 1796. i prevedena na
njemaĉki, francuski i engleski jezik, ta putopisna knjiga svakako je najvaţniji
hrvatski putopis prije Nemĉićevih romantiĉarskih Putositnica. Ivan Filip Vezdin
nije bio znaĉajan samo po tomu što je u Europu donio prve provjerene ĉinjenice o
indijskoj duhovnoj stvarnosti nego je znamenit što je dotadašnjoj nesigurnosti dao
doprinos svjedoka kojemu se moglo vjerovati. Indija je nakon Vezdina bila
osloboĊena dotadašnje tajnovitosti i negativnih konotacija. Upravo u desetljeću u
kojemu je Vezdin objavljivao svoje knjige o Indiji, ljudima je postajalo sve jasnije
da su udaljenosti izmeĊu kultura i kontinenata sve manje i sve nebitnije. Po tomu
Vezdin je glasnik romantiĉarskog mondijalizma. U tomu bio je radikalan pa je
donio Europljanima vijest kako nisu više kulturno središte svijeta. Kad govori o
svojim indijskim domaćinima, Vezdin ih uvijek opisuje s blagošću tako tipiĉnom
za tekstove ovoga bosonogoga karmelićanina. On sam kao da je uţivao u
smirenosti svojih domaćina, u njihovim otmjenim pokretima. Istakao je da je
vidio predivne brahmanke, da imaju lijepe i duge kose, crne oĉi i da su im tijela
vitka i razvijena, da se peru dva puta na dan i da tijela svakoga dana maţu
kokosovim uljem i jajima, da predivno mirišu. Klasicistiĉkom oku Vezdinovu nije
mogla promaći ljepota tih dalekih ţena, ali mu nije promakla ni njihova
oštroumnost i slikovito izraţavanje, sklonost opseţnim razgovorima, njihova
skromnost i blagost. U svojemu putopisu Vezdin je stvorio knjigu o ljudima koji
su, kako je još Marin Drţić, pišući o Indiji, uoĉio, ljudi blage i mirne ćudi.
Doduše, Vezdinu nije promaklo da su Indijci brzi na obećanjima i da ih ne
izvršavaju uvijek, primijetio je da su oholi i da se lako vrijeĊaju ali da su, kad su
uplašeni, ponizni i poslušni. Zapisao je ovaj oštroumni promatraĉ da su Indijci, što
ih je upoznao, mirni i himbeni kad se ne mogu osvetiti, ali neumoljivi i
osvetoljubivi ĉim im se za to pruţi prilika. Vezdinov putopis po svemu je
objektivna i vrlo dobro napisana knjiga, rijetka zbog svojega predmeta kao i
zbog autorove oštroumnosti, jedan od slavnijih putopisa svojega doba. Ovaj
hrvatski knjiţevnik koji je pisao talijanskim i latinskim jezikom, i koji je bio roĊen
u njemaĉkom i madţarskom jeziĉnom okruţenju, napisao je i jedan ţivotopis sv.
Terezije Avilske na mješavini malajalama i sanskrta. Bio je još jedno od hrvatskih
jeziĉnih ĉuda. Isto bi se moglo reći za knjiţevnika i avanturista, politiĉara i
filozofa Andriju Dorotića koji nije putovao predaleko od domovine, ali je ipak
proţivio jedan od najuzbudljivijih knjiţevniĉkih ţivota uopće. Rodio se 1761. u
Sumartinu na Braĉu i za ţivota je u istoj mjeri i oduševljavao koliko i iritirao
suvremenike. Ţivot mu je bio multiplikacija politiĉke slutnje kojoj se vraćao
ĉitavog ţivota, ostvarenje tada opasne ideje zbog koje je preĉesto bio

- 167 -
osamljen, ideje zbog koje je ovaj franjevaĉki redovnik i profesor teologije za
ţivota pristajao biti vojnim zapovjednikom, a jednom ĉak i šefom tajne policije.
Njegova je politiĉka ideja bila jednostavna i temeljila se koliko na vlastitom
negativnom iskustvu s jakobinizmom toliko na osobnom konzervativizmu.
Ograniĉenje Dorotićevo bilo je od sliĉnog materijala od kojega su bila graĊena
ograniĉenja mnogih modernih hrvatskih rodoljuba. Hrvatstvo se, ako se u tim
starijim razdobljima uspjelo artikulirati, jedino i moglo iskazati glasom
konzervativizma, i to zato jer toj ideji drugih prostora nije ni preostajalo. Pogledi
Dorotićevi rezultanta su dotadašnjih franjevaĉkih zamisli o zajedništvu hrvatskih
identiteta s ove i s one strane Velebita, s ove i s one strane rijeke Save. Dorotić je
djelovao u vrijeme bezvlada koje je u Dalmaciji nastupilo odmah nakon propasti
Venecije 1797. Upravo se tada pred narodom koji se s razlogom osjećao
zbunjenim, koji se našao izmeĊu više identiteta i mnogo starih i novih gospodara,
pojavio Dorotić kao vidoviti ali nerealni zagovornik jedinstva svih hrvatskih
pokrajina i tumaĉ njihove povezanosti s ugarskom krunom, a time i s Austrijom.
Dorotić je znao misliti logiĉki jer je bio dobar filozof, ali je bio i ĉovjek
praktiĉan pa njegovo hrvatstvo nije bilo stihovano niti je bilo maglovito i
mitološko. Svoj je konzervativizam prilagodio liberalizmu tadašnjega
zagrebaĉkog biskupa, masona, Maksimilijana Vrhovca i s njime se dobro
dopunjavao kad god je bila rijeĉ o aktualnoj ideji Europe nacija. To kako se
konzervativni Dorotić ipak dobro snalazio u izvorno jakobinskoj nacionalnoj
ideji, ostat će zauvijek tajnom ali i glavnim energetskim vrelom oko njegova
ĉudesnog ţivota. Bio je njegov glas politiĉki preuranjen jer Dorotić je više od
osjećaja za pravi trenutak bio preteĉa hrabrom i takoĊer preuranjenom Josipu
Maĉiću, snovitom i nerealnom Anti Starĉeviću i pragmatiĉnom Ivanu Maţuraniću.
Prve je škole uĉio u zaviĉaju, a poslije je studirao u Italiji, i to na dobrim
katedrama u Perugi i u Rimu ali je zbog nemira koji su u revolucionarno vrijeme
potresali Papinsku drţavu, došao 1795. u Veneciju; kad se njezina nezavisnost
ugasila, vratio se u Dalmaciju gdje je bio vjesnik mletaĉke propasti. Tu je u
općemu meteţu pred javnost izišao s prvim politiĉkim tekstom u kojemu potiĉe na
otpor protiv nove mlitave vladavine i poziva narod dalmatinski da sam odluĉi o
svojoj sudbini; izlaţe ideje o potrebi povezivanja Dalmacije s ugarskom krunom
i s ostalim kontinentalnim hrvatskim podruĉjima. Stanovitu podršku ipak je
dobio pa putuje od juga do sjevera Dalmacije propovijedajući svoj politiĉki ideal.
U Karinu zajedno s pravoslavnim svećenstvom Dalmacije organizirao je narodni
sabor koji je predloţio austrijskom caru sjedinjenje Dalmacije s ostalim hrvatskim
zemljama. Odlazi u Beĉ u audijenciju ali ostaje usamljen jer ga tada nije
podrţavala ni intelektualna ni poslovna domaća elita kojoj je odgovarao status
quo i koja je ţivotarila u zbunjenosti izmeĊu hrvatske, talijanske i germanske
kulture. Ta elita sve je više pristajala na ideju o Dalmaciji kao samostalnoj regiji,
zemlji koja treba da je spojnica izmeĊu oponentnih etniĉkih svjetova. Prve
Dorotićeve politiĉke akcije datiraju još prije ulaska Napoleonovih trupa u
Dalmaciju i Dubrovnik. Vrativši se iz Beĉa, malo je ohladio svoju politiĉku
uţarenost, ali se pred francuskim kopitima, a osobito za vrijeme preuzimanja vlasti
u Dalmaciji, u njemu 1806. probudio politiĉki nerv pa uzima oruţje i postaje
vojniĉki zapovjednik u otporu

- 168 -
Francuzima. Za glavom ovoga knjiţevnika bila je raspisana tjeralica s nagradom
od 100 dukata, a cijena mu je još i porasla kad je s austrijskom vojskom ovaj
filozof ušao u Knin. U Dalmaciji zavladala je tek tada anarhija. Francuzi su s
mukom odrţavali vlast, austrijska je vojska prodrla sve do Poljica. Dubrovnik je
bio okupiran, Rusi su se iskrcali na dalmatinske otoke, a u Boki kotorskoj vodile
su se borbe izmeĊu Rusa i Francuza. Mirnije nije bilo ni u Banskoj Hrvatskoj, o
ĉemu svjedoĉe uznemireni dnevniĉki zapisi zagrebaĉkog biskupa Maksimilijana
Vrhovca. Kad se kaotiĉno stanje u Dalmaciji smirilo, za Dorotića su nastupila
teška vremena pa se odluĉio na bijeg i dospio u Zagreb gdje je neko vrijeme bio
šefom tajne policije, a onda su uslijedila njegova ĉudna putovanja; preko Bosne,
Rumelije, Skadra, Krfa i Draĉa stiţe 1811. na Vis, i to upravo u vrijeme engleske
okupacije toga otoka. Ĉim se francuski poraz poĉeo jasno nazirati, odluĉi
Andrija Dorotić krenuti u Bosnu i tamo još jednom pokušati pobuniti narod. Ali tu
uglavnom i završava ţivotni roman knjiţevnika Dorotića koji je posljednju
epizodu opisao u zasebnoj knjizi tiskanoj 1815., a koja se zove Kratko iskazanje
jednoga dogaĎaja i koju je posvetio austrijskom caru jer mu je ovaj udijelio
bogatu mirovinu. Vlasnik mirovine s raspletom politiĉkih dogaĊaja nije bio
najsretniji. Njegova Dalmacija već je 1815. s Dubrovnikom postala dio nasljednih
carskih zemalja i ostala je još zadugo odcijepljena od ostalih hrvatskih zemalja.
Dorotić se razoĉaran tada vraća na svoj Braĉ gdje osniva zakladu za siromašne.
U svojemu napornom ţivotu kroz koji kao da se odsijava ĉitava onodobna
hrvatska povijest radio je intenzivno na knjiţevnim i filozofskim tekstovima.
Njegov antifrancuski stav uoĉljiv je u kraćoj latinskoj raspravi o ĉovjeku,
Philosophicum specimen de homine, koja je nastala šest godina nakon Francuske
revolucije. Dorotić je autor jedne pjesme iz 1815. u kojoj je u tonu narodne
tuţbalice negativno prikazao francusku vlast u Veneciji i gdje nagovara austrijskog
cara da zaposjedne dalmatinske gradovi i pripoji ih ugarskoj kruni. I u Pismi
upravljenoj svim Dalmatinom govori o pogubljenju francuske kraljevske obitelji,
kritizira borbu jakobinaca protiv Crkve, ismijava prsatu francusku Mariannu i
smiješna stabla slobode na gradskim trgovima. Postoji niz deseteraĉkih
Dorotićevih pjesama koje su antifrancuski pamfleti, a posebno je zanimljiva
pjesma o pogibiji Splićanina Jurja Matutinovića koji je bio pristaša jakobinaca i
kojega je konzervativni splitski puk linĉovao. Ĉini se da su Dorotićeva i Pisma od
Napoleona koja su se objavljivala kao svojevrsna dopuna mlaĊih izdanja
Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga Andrije Kaĉića-Miošića. Bio je Dorotić
dobar filozofski pisac. U politici je bio konzervativan; u filozofskim svojim
rukopisima ljubio je istinu. Tvorac je golemoga rukopisnog filozofskog opusa u
kojemu tumaĉi Descartesa i Leibniza, Kopernikov heliocentrizam i Newtonovu
fiziku. Na više od ĉetiri tisuće stranica Dorotić je izloţio mnoge aspekte svoje
zavidne obrazovanosti. U spisu Tractatus de passionibus seu affectibus iznosi
zanimljivu teoriju o odnosu srca i strasti, ljubavi i mrţnje. Slutio je i nove
fizikalne zakone, predosjetio je uzburkanost odnosa izmeĊu neţive i ţive prirode.
Shvatio je da kvantitativni faktor odreĊuje kvalitetu molekularnih zbivanja pa je
to novo uĉenje o energiji prenio i u svoj vlastiti ţivot. Mislio je ĉisto i
geometrijski, mislio je energiĉno pa je njegov geopolitiĉki doţivljaj hrvatske bu-

- 169 -
dućnosti zaĉudan i u svakom sluĉaju neobiĉno vidovit. On u Dalmaciji nije, poput
Maksimilijana Vrhovca u Zagrebu, bio biskupom. Uza se nije imao ni Sabor ni
snaţne pojedince, njegovi proglasi nisu se ĉitali kao sluţbeni dokument. Bio je
usamljeni zagovornik jedne preuranjene ideje. Njegova duhovna znatiţelja koja
se udruţila s vulkanskim temperamentom stvorila je rastrgano i ne uvijek
sistematiĉno knjiţevno djelo i porodila jedan od najzagonetnijih ţivota hrvatskoga
ranog romantizma.
Đorotićevu politiĉkom konzervativizmu bio je donekle blizak najbolji dramski
pisac hrvatskog prosvjetiteljstva, Zagrepĉanin Tituš Brezovaĉki. I on je imao
negativan odnos prema politiĉkim i kulturnim projektima francuskog
jakobinizma ali i radikalni doţivljaj jedinstva hrvatskih zemalja. O tomu,
doduše, tragova nema u dramskom opusu ovoga ćudljivog klerika ali ih je
mnogo u njegovim latinskim i hrvatskim stihovima. Rodio se 1757. i nakon
studija u Pešti i profesure u Varaţdinu radio je kao biskupijski svećenik u
Zagrebu gdje je bio u sukobu s biskupima koji su tvrdili da mu mise prekratko
traju, da se ne priprema za propovijedi i da ne ţivi u skladu sa sakramentima. U
stihovanoj knjiţevnoj ostavštini Tituša Brezovaĉkog istiĉe se programatska
latinska elegija s naslovom U tok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
koju je posvetio banu Ivanu Erdodvju s nakanom da hrvatske zemlje ne bi ostale
bez svojih kruna, a i bez kralja Leopolda Ugarskoga. Nastala u vrijeme
donošenja vaţnih odluka o samostalnosti hrvatskoga javnog ţivota, ali i u vrijeme
sve veće vezanosti s Ugarskom, ta pjesma Tituša Brezovaĉkog jedan je od
najjasnijih istupa protiv sve jaĉe i agresivnije madţarizacije. Ono što tadašnjim
hrvatskim politiĉarima nije bilo jasno Brezovaĉki je vidio sa savršenom
preciznošću. Lucidna je i pjesnikova satira Jeremijaš nad horvatskoga orsaga
zrušenjem narekujuči koju je cenzura zbog politiĉke izravnosti zabranila.
Brezovaĉki je opsesioniran odupiranjem ugarskoj najezdi koja je bila potaknuta
idejama Francuske revolucije i njezinim etniĉkim programom. Hrvati su u tom
trenutku morali birati izmeĊu madţarske verzije jakobinizma i autohtonih ideja
o samostalnosti, izmeĊu utapanja u modernu madţarsku naciju i borbe za
vlastiti identitet. Tragedija tog naraštaja bila je što u isti mah nije mogao izabrati
jedno i drugo nego se morao odrediti izmeĊu jakobinstva i nacionalnih interesa, i
u tome što su samo rijetki znali pronaći ravnoteţu. Brezovaĉki je više od
postizanja osobne ravnoteţe znao naslutiti narodnu budućnost. Jeziĉno su vrlo
vidovite dvije njegove deseteraĉke pjesme Uspominak upelavanja milosrdne
bratje i Pisma Juri Roţicu u kojima nasljeduje jezik i dikciju Andrije Kaĉića
Miošića i pokazuje da pitanje jedinstva hrvatskih zemalja nije samo politiĉko nego
prije svega kulturno pitanje. U tomu Brezovaĉki nije bio usamljen. U njegovoj
blizini srodne je poglede izloţio i Karlovĉanin Josip Šipuš u knjizi Temelj ţitne
trgovine, u kojoj je 1796. zastupao ideju da tri hrvatska dijalekta moraju naći svoj
srednji i od svih prihvaćeni standard. Šipuš piše iz ozraĉja nacionalne ideologije
francuskih revolucionara ali i iz ţelje da jeziĉnom unifikacijom podupre jaĉanje
trgovine u hrvatskim zemljama i da afirmira njihovu meĊusobnu povezanost.
Šipušev spis, samo naoko ekonomski, bio je podrška onima koji su poput Tituša
Brezovaĉkog stvarali ĉvrsto tlo za kasniji narodni i jeziĉni

- 170 -
preporod. Premda mu je rad u podruĉju politiĉkog vizionarstva vrlo vaţan, ostat
će Brezovaĉki prije svega zapamćen kao odliĉan dramski pisac. Prvi njegov
dramski tekst Sveti Aleksij objavljen je u Varaţdinu 1786. i slijedi strukturu
tadašnjih školskih isusovaĉkih dramatizacija svetaĉkih ţivota. Ta razina i nije
najvaţnija u tom prvjencu Tituša Brezovaĉkoga koji je više od svega drama
onodobnog sentimentalizma. To je tekst u kojemu se kroz ĉetiri ĉina priĉa
povijest o ĉovjeku koji je usred konzumacije prve braĉne noći napustio voljenu
ţenu pa je onda on, bogataš, odluĉio ţivjeti ţivotom siromašnog pikara. Na kraju
se neprepoznat vratio u oĉinski dom gdje je na koncu, kao prosjak, pod stubama
oĉinske kuće doţivio dirljivo prepoznavanje, a sve u duhu Aristotelove
dramaturgije i dostojno Odisejeva povratka Penelopi na Itaku. Drama o svetom
Aleksij u genre je slika onodobnog ţivota, u njoj ima dobrih komiĉkih prizora i
ona je bitna inovacija u onodobnomu hrvatskom kazališnom ţivotu. Još su
vaţnije bile druge dvije komedije Tituša Brezovaĉkog koje su nastale u Zagrebu
nedugo prije pišĉeve smrti 1805. U troĉinskom Matijašu Grabancijašu dijaku
pisac se inspirirao pokladnim i puĉkim teatrom i njegovom grotesknošću. Matijaš
koji je izuĉio dvanaest škola ali i onu trinaestu u kojoj se studirala magija,
varijanta je zagrebaĉkoga Fausta koji se našao u središtu ove drame koja miješa
stilove i tonove, u kojoj se dodiruju najraznorodniji sadrţaji i u kojoj se s dotad
nepoznatom realistiĉnošću ocrtava društveni ţivot Zagreba, tada već središnjeg
hrvatskoga grada. U dramskom svijetu Grabancijaševu ima mnogo karnevalskog
ludizma, animalnih pretvorbi, lakrdijašenja, batinanja i pljuvanja. Drama je
nekom vrstom obrnutog moraliteta u kojemu se sudi ljudskim manama i
vrlinama i gdje se apstraktne osobine uvlaĉe u karnevalsku stvarnost.
Brezovaĉki u Matijašu nije stvorio revolucionarnog Figara iz ĉijih bi usta trebalo
ĉuti prosvjetiteljske ideje. Scenske ţrtve Grabancijaševe nisu ideje nego su
primjerci iz zagrebaĉkoga antropološkog muzeja. Ta komedija kad je 1804.
napisana i izvedena, bila je do tada najuvjerljivija scenska slika malograĊanskog
Zagreba. Posljednji pišĉev knjiţevni tekst je komedija Diogeneš ili sluga dveh
zgubljenih bratov kroz ĉijih pet ĉinova pisac na naĉin tada pomodnih plaĉljivih
komedija razvija priĉu o dvojici izgubljene braće. Brezovaĉki ne prihvaća
radikalni zaplet o razdvojenoj braći koja bi zato jer su blizanci, a zbog fiziĉke
sliĉnosti, upadala u neobiĉne i vrlo neugodne situacije. Odbacuje shemu o dobrom
i o dijaboliĉnom bratu jer ga nije zanimala komedija situacija nego dobrota
njegove scenske braće i njihovo završno sentimentalno prepoznavanje. Svoj glas
smjestio je autor u figuru Diogeneša koji je sluga dvojice gospodara ali na koncu
i pronaĊeni sin, onaj koji je dramu poĉeo kao sluga, a završio je u
sentimentalnom kljuĉu onodobnih larmoyante komedija izgovarajući tekst o
dobroti i govoreći glasom razuma i sentimenta. Diogeneš, taj izgubljeni scenski
sin, bio je u svemu vrlo srodan Titušu Brezovaĉkom, takoĊer izgubljenom sinu
hrvatskog teatra, rasnomu dramskom piscu koji nije imao pravu pozornicu. Bio je
Brezovaĉki politiĉki vizionar koji nije imao politiĉare da ga slijede, bio je svećenik
u epohi antiklerikalizma, u vremenu u kojemu to nije bilo najpoţeljnije
zanimanje. I uza sve proturjeĉnosti ostavio je ĉvrst i utjecajan opus jer u svojim
kazališnim nastojanjima nije bio usamljen. Saĉuvalo se, naime, iz njegova
vremena ĉak tridesetak

- 171 -
komedija pisanih kajkavskim dijalektom, preteţito za potrebe sjevernohrvatskih
sjemeništa ali ponekad i za nešto otvoreniju scenu Plemićkog konvikta na
zagrebaĉkom Gradecu. Većina tih dramskih tekstova nije bila izvorna. Pisci su
posezali za njemaĉkim suvremenim autorima, najĉešće za Kotzebueom ĉija je
Papiga bita hit, ponekad i za Talijanom Goldonijem po kojemu je napravljen
Ljubomirović ili priatel pravi, te jednom i za Moliereom od kojega je preuzeta
tema o graĊaninu plemiću u vrlo dobro napisanim dnima Barona Tamburlana. U
izvedbama tih adaptacija koje su bile lokalizirane u zagrebaĉku ili krapinsku,
varaţdinsku ili ĉakovaĉku sredinu ţene nisu glumile pa je to bitno utjecalo na
stanovite redukcije i pojednostavnjenja koja su anonimni pisci tih drama bili
prisiljeni poduzimati.
U Veneciji u vrijeme ulaska francuskih trupa, i baš u isto vrijeme kad je Andrija
Dorotić kretao u svoju frenetiĉnu politiĉku djelatnost i dok je Brezovaĉki pisao
svoje kajkavske komedije, biljeţi Zadranin Ivan Kreljanović svoje razmjerno
vaţne teatarske uspjehe. RoĊen 1777., taj frankofil, oboţavalac Napoleona i
Francuske revolucije, koji je inaĉe dobro poznavao mnoge dalmatinske sredine,
za scenu mletaĉkog teatra San Giovanni Grisostomo napisao je izvornu
tragediju Orazio koja je doţivjela za ono doba ĉak osam rekordnih izvedaba.
Mladi se pisac poslije i sam ĉudio zašto su njegovu dramu koja je nastala pod
izravnim utjecajem Talijana Alfierija i koja je bila nekom vrstom redukcije
istoimene drame Francuza Corneillea, toliko silno hvalili i postavljali na
scenama u Veneciji i u drugim talijanskim gradovima. U doba svoje kazališne
slave ovaj, inaĉe zlosretni Dalmatinac, napisao je i komediju u kojoj je on,
oduševljeni zagovornik galskih novotarija, ismijavao pad Venecije i Dalmatince
koji nisu ništa razumjeli pa su se digli da oruţjem brane svoju dojuĉerašnju
tlaĉiteljicu. Bio je Kreljanović jedan od najţešćih hrvatskih frankofila, pomalo
nalik ĉudnom Dubrovĉaninu Franu Dolciju koji je u vrijeme upada Napoleonove
vojske u Dubrovnik nagovarao na Cetinju crnogorskog vladara iz roda Petrovića
da mu je bolje postati saveznik Francuza nego Rusa. Dolcija su zbog tih ideja u
jednom cetinjskom samostanu muĉki ubili. Crnogorcima su se njegove
prozapadne ideje, a on je napisao i jednu proznu knjigu o demokraciji i slobodi,
ĉinile izrazito radikalnima. Kreljanovićevo frankofilstvo i njegov knjiţevni
klasicizam bili su barem jedno vrijemo u skladu s proklamiranom politikom i
klasicistiĉkom umjetnošću što ju je Europom širila Napoleonova soldateska.
Energija te politike prekratko je trajala, skori neuspjeh Napoleonov slomio je
Kreljanovićev duh. Pišĉev kasniji dramski rad nije se bitno udaljio od
klasicistiĉke poetike njegova prvjenca o Horaciju. Tragedija Manlio Capitolino,
objavljena 1807. i poslije ĉesto izvoĊena, bila je napisana u domovini, kamo se
Kreljanović nakon studija vratio i gdje je za francusku administraciju obavljao
ugledne duţnosti. U vrijeme proglašenja Napoleonovih Ilirskih provincija ovaj
plodni pisac objavio je i dva sveska svojega ţivotnog djela Memorie per la storia
della Dalmazia u kojemu je temeljito iscrpio svu prethodnu literaturu o predmetu,
naglašavajući da su Dalmatinci zasebna nacija te ispisujući njihovu povijest kao
zbirku fragmenata o hrabrom suprotstavljanju uzurpatorima koji su po njemu
redovito bili slavenskoga ili teutonskog podrijetla. Za Kreljanovića hrvatski
jezik samo je jedan od aspekata dalmatinskog

- 172 -
identiteta. Uza sve svoje hirove Kreljanović je pisac moderne lektire. Poput
Rousseaua inzistirao je na individualnoj osjećajnosti koja po njemu uvijek mora
biti u harmoniji s naĉelima društvene zajednice. O Slavenima govorio je s
animozitetom, ali se ipak osjećalo da psovke izriĉe s osjećajem pritajene
zbunjenosti što tako loše govori o sebi samome. Ivan Kreljanović, ţiveći u Zadru,
druţio se s većinom tadašnjih dalmatinskih intelektualaca, o ĉemu je saĉuvana
bogata dokumentacija. Ipak, osjećao se usamljenim i sve više razoĉaranim zbog
slaboga ekonomskog i kulturnog poloţaja Dalmacije. Jednom prijatelju pisao je:
"Trijumfirali su zavist i kleveta." Ne snalazeći se u novim uvjetima, posebno
nakon poĉetka austrijske vladavine, ovaj se frankofil odluĉio na deifinitivni
odlazak iz domovine. Godine 1818. seli u Italiju gdje s obitelji ţivi u jednom selu
nedaleko Venecije. Tu piše niz danas zaboravljenih ali u ono doba popularnih
libreta u klasicistiĉkom duhu. Neko se vrijeme Kreljanović zanosio ţeljom da
prevede Gundulićeva Osmana na talijanski jezik. U Venetu ţivio je intenzivnije
nego u Zadru, njegove knjiţevne ideje koje su saĉuvane u brojnim pismima i
danas su vrlo zanimljive te svjedoĉe o burnim dogaĊanjima u njegovoj nutrini.
Biljeţio je kritiĉke opaske o Gundulićevu epu, maštao o postojanju Biblije
napisane na, kako veli, "našem starodrevnom slavenskom jeziku" koju je ţelio
pronaći i prouĉiti taj zaboravljeni jezik. U Venetu nekadašnji klasicist preobratio
se u romantiĉara. Iz Veneta dopisivao se sa Srbinom Pavlom Solarićem roĊenim
u Pisanici, koji se školovao u Veneciji i koji se ništa manje od Kreljanovića nije
zanosio fantazijama o Skitima, Sarmatima, Hazarima i Ilirima. Zanimljivo je da
je Kreljanović u Venetu ĉitao i "nekoga Stefanovića", dakle Vuka Karadţića, pa
je u njegovim zapisima narodne poezije nailazio na mjesta koja da su, po njemu,
bila puno uspješnija od monotonih tirada u inaĉe patvorenu Ossianu. Ivan
Kreljanović bio je uĉen knjiţevnik, dobro informiran, ali se u domovini osjećao
izgnanim. To stanje pomraĉilo mu je um pa je nakon niza napadaja bjesnila,
nekadašnji dramatiĉar i povjesniĉar autonomaške Dalmacije bio 1825. silom
smješten u zavod za umobolne u Mlecima; u tom zavodu ostao je do smrti 1838.
Tek ponekad dolazio je svijesti i, kako kaţe jedan svjedok, govorio je o slavi koju
je dosegao u vrijeme dok je sjala Napoleonova zvijezda.
Sin francuskoga konzula Marko Bruerović, koji je niţe škole završio u
Dubrovniku, bio je predodreĊen da ţivi u nekoliko jezika. U Dubrovniku je
mladoga Francuza poduĉavao knjiţevnik Đuro Ferić, pisac tekstova s
romantiĉarskim senzibilitetom. Nešto jeziĉnog obrazovanja primio je u
Ravenni, gdje je uĉio na tamošnjemu plemićkom kolegiju. Premda mu je
francuski bio materinji jezik, najviše je pisao na hrvatskom i talijanskom, a
saĉuvalo se i nešto njegovih latinskih tekstova. Prigodnice je sastavljao još u
djeĉaĉkoj dobi, a sudjelovao je i u radu mondenoga Comical duba u Dubrovniku,
gdje su jednom izveli i francusku farsu Maitre Pierre - Pathelin i gdje su
njegovali kulturu engleskog jezika. Poput oca, i mladi je pjesnik ušao u drţavnu
sluţbu pa je u Travniku 1804. bio francuskim konzulom. Ondje se oţenio po
muslimanskom obredu Travniĉankom, a kad je ona umrla, oţenio se u
Dubrovniku svojom sluţavkom Marom kojoj je i poslije posvećivao ĉeznutljive
ljubavne pjesme. U vrijeme pada Dubrovni-

- 173 -
ka i za francuske vladavine napustio je Grad da se ne bi zamjerio prijateljima, pa
je u Skadru neko vrijeme bio francuski konzul. Nakon Napoleonova pada, u
vrijeme austrijske vlasti, nije mu bilo moguće isposlovati potvrdu za konzulsko
mjesto u Dubrovniku pa je odluĉio preseliti se u Pariz. Ondje se druţio s
Antunom Sorkoĉevićem, tadašnjim dubrovaĉkim konzularnim otpravnikom i
povremeno pisao duhovite poslanice starim hrvatskim prijateljima. Godine 1823.
konaĉno je imenovan konzulom u Tripoliju, ali se na putu razbolio te se iskrcao na
Cipru i ondje umro. Bruerović je za ţivota malo objavljivao, i to najĉešće
talijanske prigodnice. Sav njegov opus na hrvatskom jeziku razbacan je po
knjiţnicama Praga, Pariza i Petrograda i ostao je netiskan. Pišĉeve epistole
prijateljima, zatim zbirka koleda i karnevalskih pjesama te mali kanconijer
ljubavnih stihova glavne su sastavnice Bruerovićeva opusa. U tim tekstovima
velikom su svjeţinom objedinjeni duh starih dubrovaĉkih maskerata, zvuk uliĉnih
popjevaka i iskustva moderne romantiĉarske poezije. Njegovi Zvjezdoznanci su
suvremena koleda u kojima maškare opremljene Herchelovim cjevočnikom
dolaze pod prozor gospodiĉnama, a maskerate Čupe i Spravljenice mogu se u
skladu sa socijalnim programom pišĉeva vremena ĉitati kao dirljivi zborovi
poniţenih dubrovaĉkih sluškinja. S mnogo sarkazma i romantiĉarske ironije
napisane su Bruerovićeve poslanice prijateljima. Uzbudljiva je jedna poruga
posvećena poljskom mineralogu i botaniĉaru knezu Sapiehi. Za vrijeme boravka
u Travniku skupio je niz narodnih pjesama od kojih se neke, poput one koja
poĉinje stihom Sidila moma kraj mora, ubrajaju meĊu najljepše hrvatske
ljubavne pjesme. Poslanica Mara zlato, dušo Mara najavljuje mlade
romantiĉarske popijevke Stanka Vraza i Petra Preradovića. Bruerović je autor i
komedije Vjera iznenada u kojoj se pojavljuje ĉvrsta figura smiješnog zavodnika
cicisbea. U toj komediji dubrovaĉka se sredina ismijava ali ne radikalno nego na
razblaţen i plaĉljiv naĉin tako da se na kraju i nevjernoj gospodi nudi mogućnost za
kajanje kako bi grešnica nakon obveznih suza bila primljena u društvo. Vjera
iznenada dobar je primjerak sentimentalne graĊanske komedije i sve do
Šenoine Ljubice ostaje jedinim uspjelim hrvatskim djelom u tom ţanru.
Bruerovićev opus je nastajao u pišĉevoj ţivotnoj rastrganosti i teško mu je
pronaći homologija u tadašnjoj europskoj knjiţevnosti. Ovaj naturalizirani
Dubrovĉanin pisac je s ironijskim pomakom. Bio je vjesnik romantiĉarskih
emocija, što se najbolje vidi u njegovim poslanicama i maskeratama, bio je
pjesnik prigode i sretnog trenutka. Daleko od suvremenih pjesniĉkih škola ali ne
i gluh na romantiĉarsku modu, bio je svjesno okrenut dubrovaĉkoj pjesniĉkoj
tradiciji. U tom mu je smislu programatska pjesma Satira u kojoj taj roĊeni
Francuz ustaje protiv domorodaca u Dubrovniku koji zapuštaju hrvatski jezik.
Bio je Marko Bruerović jedan od preteĉa hrvatskoga nacionalnog romantizma.
U bogatoj romantiĉarskoj produkciji dalmatinskih autonomaša opus
Trogiranina Marka Kaţotića ostavljen je da tavori izmeĊu talijanskog zaborava i
hrvatskog nerazumijevanja. Taj poţudni ĉitatelj Manzonija i Scotta koji je već
1833. objavio svoj prvi povijesni roman, Milenco e Dobrila, za razliku od svojih
dalmatinskih srodnika otvoreno i iskreno pokazivao je oduševljenje za
dalmatinski prostor i svoje vrijeme. Kaţotić, roĊen 1804., pripadao je naraštaju
Dalmati-

- 174 -
naca koji su maštali federalno ureĊenje Italije i koji su sudbinu tada austrijske
Dalmacije vidjeli u politiĉkoj nezavisnosti i u prosvjetnom plurilingvizmu.
Lokalno rodoljublje i dalmatinstvo bilo je jako u primorskim gradovima koji su
sve do Kaţotićeva roĊenja imali tradiciju municipalne samouprave i koji su
stoljećima bili odvojeni od ostalih hrvatskih zemalja. Kako su ti gradovi sve više
stjecali široku slavensku pozadinu i kako je u njih pristizao sve veći broj
talijanskih useljenika, njihova je duhovna elita poĉela artikulirati ideju o posebnoj
dalmatinskoj narodnosti, o zemlji odvojenoj od morlaĉke, dakle slavenske nacije.
Ta dalmatinska nacija imala je za te ljude drukĉiji identitet od talijanskih
pokrajinskih formacija, a njezina razliĉitost nije u starijim epohama uvijek
smetala ni Mleĉanima ni Francuzima, a u Kaţotićevo vrijeme niti Austrijancima.
U toj izmaštanoj dalmatinskoj naciji djelovao je niz vrlo zanimljivih knjiţevnih
osobnosti, ljudi koji su knjiţevnim radom svojemu etniĉkom otoku pridavali
karakteristike modernoga povijesnog i lingvistiĉkog identiteta. Da je meĊu tim
Dalmatincima bilo i onih koji su imali protutalijanske ispade ne treba
naglašavati, i da je meĊu tim talijanašima bilo oboţavatelja austrijskog cara stvar
je po sebi logiĉna. Uostalom, i najglasovitiji Dalmatinac u romantiĉarskoj epohi,
Šibenĉanin Niccolo Tomaseo, autor iznimno vaţnoga talijanskog i hrvatskog
opusa, odbio je, kad je konaĉno stvorena unitarna talijanska drţava, zatraţiti
njezino drţavljanstvo. Partikularizam Dalmatina iz prve polovine 19. stoljeća
izvorni je dio hrvatskoga nacionalnog identiteta, a njihov knjiţevni rad, premda
najĉešće na talijanskom jeziku, sastavni je dio hrvatske knjiţevnosti. Plemić
Kaţotić školovao se u rodnom Trogiru, zatim u Splitu i Zadru, a onda u Beĉu;
poslije je ţivio neko vrijeme u Veneciji i u rodnom gradu. Radio je u Zadru kao
urednik sluţbenoga austrijskog lista Gazzetta di Ţara, i to sve do smrti 1842.
Bio je dobro obrazovan jer je odrastao uz knjiţnicu obitelji Cippico s kojima je
bio u rodu, a poslije je posuĊivao knjige od uĉenih trogirskih Garagnina kod kojih
je upoznao francusku i talijansku romantiĉarsku lektiru. Novinar Kaţotić pisao je
lako i bio je u svojim romanima blizak tada popularnim sentimentalnim
romanopiscima. Imao je malobrojnu publiku. Ĉitali su ga iskljuĉivo dalmatinski
zemljaci, a u drugim hrvatskim ili talijanskim krajevima nije imao znatnijih
uspjeha. Njegov prvi roman o ljubavi Miljenka i Dobrile pripovijeda priĉu
poznatu u lokalnoj kaštelanskoj predaji o dvije zavaĊene obitelji koje, da bi
zauvijek rastavile zaljubljenike, pošalju mladića u Mletke u vojsku, a djevojku
udaju za drugoga. Obred neţeljenog vjenĉanja prekida Miljenko s maĉem.
Dobrila koju nakon toga pošalju u samostan benediktinki, a Miljenka u
progonstvo, jedne olujne veĉeri uspije sresti svojega dragoga. Oni se tajno
vjenĉaju, a onda uslijedi romantiĉni zaplet koji oboje odvodi u brzu smrt i u
zajedniĉku grobnicu. Kaţotić je jednostavnu ljubavnu priĉu ispriĉao manirom
romantiĉarskih pripovjedaĉa, s mnogo lirskih odlomaka i vrlo brzim razvijanjem
melodramatiĉne radnje. Njegov drugi roman // bano Horvath, objavljen 1838.,
opisuje dogaĊaje iz 14. stoljeća kada je došlo do pobune braće Horvat. Tema
romana bila je bliska idealima Kaţotićeve generacije i tiĉe se autonomije
dalmatinskih komuna. Vezan za vrlo škrte povijesne izvore, Kaţotić u ovaj roman
nije uspio unijeti onaj romantizmu tako blizak ironijski otklon. Njegova priĉa, koja
poĉinje smrću kralja Ludo-

- 175 -
vika a završava pogubljenjem pobunjenika, obiluje općim mjestima i u usporedbi
s prvim pišĉevim romanom jedina joj je vaţnija novost što uvodi niz mraĉnih
prizora, tamnih slika i drastiĉnih opisa proganjanja i silovanja. Duhovno ozračje
u romanu Miljenko i Dobrila bilo je ĉisto i prosvjetiteljsko, dok je u knjizi o banu
Horvathu ono postalo mraĉno i bitno udaljeno od pišĉeva zaviĉaja. Oba romana
imala su odjeka u mladih hrvatskih knjiţevnika tako da su temu o Miljenku i
Dobrih poslije obradili Ivan Maţuranić i Dimitrije Demeter, a priĉa o banu
Horvathu dala je temelj zapletu Šenoina inaĉe nedovršenoga posljednjeg
romana Kletva. Marko Kaţotić, premda je upotrebljavao talijanski jezik, nije se
nimalo udaljio od matice hrvatske knjiţevnosti. Sebe je smatrao ilirskim
potomkom, divio se slavenstvu svojega zaviĉaja i njegovoj mitologiji, asimilirao je
talijansku duhovnost, a vjerno je sluţio u vladinoj birokraciji i u sluţbenom
austrijskom novinstvu. Treći Kaţotićev roman // Berretto rosso tiskan je postumno
1843. U romanu o crvenoj kapi u središtu se našla gotovo etnološka potraga za
ĉovjekom u stanju nevinosti i naivnosti. Kaţotićev roman je u Dalmaciji doĉekan
s oprezom jer su u njemu prikazani ne baš uvijek pohvalni obiĉaji tamošnjeg
puka. Roman je dobio naslov po središnjoj epizodi u kojoj je naglašena
amblematiĉnost crvene kapice i javnog obiljeţavanja djevojke koja je navodno
izgubila nevinost pa treba biti kaţnjena. // Berretto rosso je hrvatska varijanta
ameriĉkoga Hawthornova romana Scarlet Letter, to je psihološki roman u kojemu
je zanemarena fabula. Kaţotić je zaĉetnik modernog romanopisanja u hrvatskoj
knjiţevnosti, ali je i autor kvalitetne, inaĉe opseţne knjige u kojoj na naĉin
romantiĉarskih putopisa opisuje dalmatinski zaviĉaj. U knjizi Le coste e isole delV
Istria e della Dalmatia glas pripovjedaĉev u kratkim poglavljima s dosta
patetiĉnih ekskurza evocira prošlost ali ne izbjegava niti zabiljeţiti sadašnjost
Dalmacije. Oboruţan mnoštvom romantiĉarskih citata Kaţotić je u toj knjizi,
objavljenoj 1840., napisao dobar literarizirani vodiĉ, zagovarajući nostalgiĉnost
nad prohujalim svijetom i razotkrivajući laţ suvremene civilizacije. Premda su neki
od Kaţotićevih europskih uzora otišli i korak dalje, on je, zadovoljavajući svoju
ne uvijek zahtjevnu publiku, svojevoljno ostajao u mjestu. Kaţotić je romantiĉar
po sadrţajima svojih romana, donekle i po nervozi svojega putopisa, ali je
njegovo srodništvo romantizmu još više vidljivo u dubljoj razini njegove osobne
rastrzanosti koja je bila jasnija tek kad su umrli njegovi prvi skromni dalmatinski
ĉitatelji. U Kaţotićevo vrijeme ni u Dalmaciji ni u kontinentalnoj Hrvatskoj nije
se pisala narativna proza na hrvatskom jeziku. Ĉitatelja takve knjiţevnosti još bi
se i našlo, ali njihove jeziĉne navike na narodnom jeziku nisu bile razvijene pa im
je bilo prirodnije da suvremene romane ĉitaju na talijanskom ili njemaĉkom
jeziku. Veliki dio hrvatskoga ĉitateljstva u vrijeme narodnog preporoda morao je
zato uĉiti hrvatski jezik gotovo kao da im je strani. Dogodio se paradoks prema
kojemu su ţene došle u priliku poduĉavati muškarce vlastitom jeziku koji su ovi,
zbog politiĉkog oportunizma, poĉeli zapuštati. U vrijeme narodnog preporoda
morao je zbog toga na njemaĉkom ili talijanskom jeziku biti napisan i ĉitav niz
vaţnih proglasa uz pomoć kojih se budila nacionalna svijest i zagovarala upotreba
hrvatskog jezika. Da nije bilo tako, ne bi bilo dovoljno onih koji bi domoljubne
poruke ilirizma uopće i mogli razumjeti.

- 176 -
 Ilirizmom nazvao se politiĉki i kulturni pokret mladih intelektualaca
školovanih u Beĉu, Grazu i Pešti, koji je tridesetih godina 19. stoljeća bitno
odredio ne samo daljnji razvitak hrvatske knjiţevnosti i njezinih jezika nego je
najavio svu sloţenost hrvatske budućnosti. Ĉovjek ĉije je ime postalo sinonimom
za ĉitav taj pokret zvao se Ljudevit Gaj. Premda su iz njegova pera potekle
najizravnije i najdublje razrade ilirske ideologije, taj sin krapinskog apotekara
nije postao je središnjom osobom na tadašnjoj kulturnoj sceni. Za ţivota Gaju su
se divili, slijedili ga i poštovali, ali su ga poslije isti ljudi odbacili, mrzili i vrijeĊali.
Nešto od svoje sudbine izazvao je tvrdoglavošću, a nešto su skrivile i sloţene
geopolitiĉke prilike u kojima se nije uvijek najbolje snalazio, osobito u zrelim
godinama kada je pokrenuo politiĉki sumnjiv i financijski traljav posao s ruskim i
srbijanskim tajnim sluţbama i kada je u Hrvatskoj izgubio moralnu podršku.
Ljudevit Gaj bio je ĉovjek jedne jedine ideje, one koju je u mladosti ostvario na
briljantan naĉin. Sve drugo bilo je u njegovu ţivotu neuspješno podgrijavanje
mladenaĉke intuicije. Gaj je najuspješniji bio kad se 1832. vratio sa studija u
Zagreb, bio jurat kod banskog stola i pripremao doktorat u Leipzigu. On koji je
za studija došao u vezu s panslavenskih idejama Slovaka Jana Kollara, koji je
dobro poznavao tada tek izišlu Šafaf ikovu povijest slavenskih knjiţevnosti, oko
sebe je okupio ĉitav niz briljantnih vršnjaka i uz njihovu pomoć razradio ono što
se i tada, a i danas, nazivalo ilirskom ideologijom. Gajevo najambicioznije djelo,
Dogodovštine Velike Ilirije, ostalo je u rukopisu, njegova široko zamišljena
Biblioteca Illyrica nije završena. Izvrstan stilist, napisao je ĉitav niz
programatskih ĉlanaka ali mu je najvaţnije djelo u svoje doba presudna knjiţica
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana u kojoj se nalazi vrlo brzo
prihvaćeni prijedlog novoga i jedinstvenog pravopisa štokavske jeziĉne osnove,
što će reći dijalekta koji većini Iliraca nije bio materinji ali za koji su povjerovali
da moţe najbolje ujediniti hrvatske slobodne zemlje s još uvijek neslobodnim
Juţnim Slavenima u Bosni i Srbiji. Kajkavac Gaj predvodio je pokret koji je
spremno i ne uvijek obazrivo ţrtvovao vaţne resurse narodnog i jeziĉnog
pamćenja. Predvodio je naraštaj fantasta, naraštaj kojemu se dogodilo da su
dotad neostvarive fantazije odjednom postale stvarnost. Pjesme su Gajeve bile
ispodprosjeĉne ali je napisao popularnu Još Hrvatska ni propala, inaĉicu slavne
poljske budnice koja je u svoje doba imala status hrvatske himne. Glavni njegov
ţivotni potez bilo je osnivanje Novina Horvatzkih 1835. i još više njihova
kulturnog dodatka Danice koja je bila knjiţevni laboratorij iliricima i kovaĉnica
zajedniĉkoga štokavskog izriĉaja tadašnje hrvatske knjiţevnosti. I prije Ljudevita
Gaja bilo je u Hrvatskoj zamisli da se pokrenu novine na hrvatskom jeziku.
Najdalje je u tim nakanama otišao Karlovĉanin Juraj Šporer, poslije slab pjesnik
i dramski pisac, koji je svoj Oglasnik Ilirski morao odgoditi jer 1818. nije našao
ni pretplatnike niti imao potreban odjek. Za razliku od vremena u kojemu je
Šporer pokretao svoje novine, Gajeva inicijativa nije ostala bez odgovora. Broj
pretplatnika Novina Horvatzkih i Danice prvi je put u povijesti hrvatske
knjiţevnosti omogućio primjerenu ĉitanost domaćim knjiţevnim tekstovima,
odagnao je dotadašnji ĉitateljski elitizam i bitno laicizirao duhovni prostor.
Ljudevit Gaj oţivotvorio je ideje koje su usamljeno i

- 177 -
bez većeg odjeka prije njegovih novina i prije njegova organiziranog ilirstva
zagovarali mnogi vidoviti duhovi. I zagrebaĉki biskup Maksimilijan Vrhovac,
ĉovjek liberalan i vrlo uĉen, autor iscrpnog Dnevnika, već je 1813. izdao ozbiljan i
dobro sroĉeni proglas o sabiranju starih knjiga i narodnog blaga. Prvi
autoritativni glas protiv supremacije tuĊih jezika, a meĊu njima i latinskog, te za
prevlast hrvatskoga, bio je obznanjen u knjiţici Reč domovini o hasnovitosti
pisanja vu domorodnem jeziku koju je u Beĉu 1815. objavio Antun Mihanović.
Poput Gaja, bio je pravnik a proţivio je vrlo avanturistiĉki i uzbudljiv ţivot.
Vinom je trgovao po Sjevernoj i Juţnoj Americi, rano je otišao u mirovinu, a
onda se aktivirao u austrijskoj diplomatskoj sluţbi pa je Habsburge predstavljao u
Beogradu, Solunu, Carigradu i Bukureštu, našavši se na srpskomu
kneţevskom dvoru usred ljubavnog skandala s jednom princezom iz roda
Obrenovića. Antun Mihanović samo je tri godine nakon objavljivanja Reci
domovine u Veneciji pronašao rukopis Gundulićeva Osmana i odmah je shvatio
da bi upravo taj, dubrovaĉkom štokavicom napisan, ep mogao postati uzorno djelo
hrvatskog preporoda, njegove graĊanske varijante koja je po Mihanoviću trebala
biti temelj simbiozi triju vizija, i aktualnih prosvjetiteljskih, ali i neoklasicistiĉkih
i romantiĉarskih ideja. O tomu Mihanović 1818. u Padovi objavljuje poslanicu
Znanostih i narodnoga jezika prijateljem u kojoj predlaţe što uţurbanije
objavljivanje Gundulićeva epa. Da je bio u pravu, vidjelo se desetak godina
poslije kad je Osman objavljen i kad je njegov jezik postao presudna inspiracija
modernoga hrvatskog pjesniĉkog izraza. Rano se Antun Mihanović otklonio od
Gajeve ideje radikalnoga jedinstvenog juţnoslavenskog identiteta. Doduše,
objavio je nekoliko pjesama u Danici i za razliku od većine iliraca zagovarao
ideju materinjega hrvatskog jezika kao jezika bez imena, kao jezika koji bi trebao
biti hibrid svih dijalekata i njihovih knjiţevnosti. Premda su mu filološke ideje
ponešto kaotiĉne, Mihanović je u svojemu naraštaju izniman jer je otkrivaĉ
nekoliko do tada nepoznatih staroslavenskih rukopisa na Svetoj Gori, a 1823. na
tragu prethodnih Vezdinih istraţivanja sanskrta objavio je dobru komparatistiĉku
studiju o 200 srodnih rijeĉi iz slavenskih jezika i sanskrta. U njegovu malenom
lirskom opusu istiĉe se niz ljubavnih, preveć ĉednih pjesama, a najznamenitija mu
je lirska pjesma slavna Horvatska domovina. U njezinim stihovima i njihovoj
drevnoj intonaciji, koja podsjeća na stihove iz Gundulićeve Dubravke, dobro su
kombinirani pišĉev osjećaj za krajolik i glazbu, saţetost izraza i do tada u
hrvatskoj poeziji slabo poznata himniĉnost. Objavljena 1835., ta pjesma o
"lijepoj našoj domovini" danas je, a i dugo je prije bila, sluţbena hrvatska himna,
pjesma koju najviše domaćih ĉitatelja znade napamet. Medu najavljivaĉima
Gajeve ilirske ideologije isticao se i grof Janko Drašković koji se rodio u
Zagrebu 1770. i bio jedan od vremešnijih nosilaca vaţnijih preporodnih akcija.
Napisao je mnogo sasvim prosjeĉnih stihova ali mu je glavno djelo izvrsno
napisana Disertacija Hiti razgovor koju je tiskao 1832. u Karlovcu i u kojoj u
obliku naputka hrvatskim parlamentarcima iznosi minijaturu ilirskoga politiĉkog
programa. Drašković je pisao na krilima jakobinskih ideja o samoopredjeljenju
nacija i njihovu pravu na drţavnost, pisao je iz vizure tadašnjih francuskih
nauĉavanja o jeziku koji je glavni iskaz nacional-

- 178 -
ne svijesti. Svoju brošuru je napisao izvorno na hrvatskom jeziku, ali ju je odmah
preveo na njemaĉki kao što je na tom jeziku napisao i svoju drugu knjigu, iz 1838.
Njegova Riječ plemenitim kćerima Ilirije o starijoj povijesti i najnovijem
knjiţevnom preporodu objavljena je ĉim je pisac sabrao prva iskustva tadašnjeg
ilirizma i kada je mogao konstatirati da je zastor konaĉno pao i da nastupa
vrijeme u kojemu će se u Europi smatrati duţnošću da se blagodati kulture uĉine
općim dobrom. Bio je uvjeren da bilo kakvo europsko udruţivanje raznolikih
kultura neće biti moguće ako se ne budu poštovali svi narodni identiteti i njihovi
jezici. Bio je najizravniji sljedbenik Gajev, a najdalje je išao u tvrdnjama kako je
potrebno da Hrvati, Kranjci i Srbi sve podrede jednomu općem jeziku.
Draškovićeve lingvistiĉke zamisli bile su nerealne, ali njegovo jeziĉno i
nacionalno jakobinstvo dobar je dokument hrvatskoga duhovnog preporoda i
njegovih traţenja u prvim fazama ilirizma. I mladi Ivan Derkos, premda je ţivio
samo dvadeset i šest godina, ostavio je dovoljno tragova o ranom ilirstvu. RoĊen
1808., ovaj je notar 1832. na latinskom jeziku u samo 250 primjeraka objavio
knjiţicu Genius patriae u kojoj je vrlo ĉitljivim reĉenicama iznio potrebu buĊenja
hrvatske nacionalne svijesti i najaktualnijim zadacima svojega naraštaja
proglasio rad na zasebnoj drţavi i vlastitomu hrvatskom jeziku. Derkos je dobro
uoĉio da je prošlo vrijeme u kojemu su Hrvati uz pomoć latinskog jezika odbijali
narodnu i jeziĉnu supremaciju susjeda. Derkos je ţelio priopćiti da je došlo
vrijeme da se kaţe da "mi imamo izraţeno pravo da naš jezik gajimo i
usavršujemo". Derkos se izravno zalagao za ujedinjenje triju narjeĉja kojima se u
tri hrvatske kraljevine govorio srodan jezik, i zalagao se za stvaranje
zajedniĉkoga knjiţevnog jezika kojim bi uĉeni ljudi ĉitali i pisali, i u znanosti i u
umjetnosti. Derkos je ţivio prekratko da bi bio jedan iz ilirskoga kola. Njegov
glas tragiĉno je kratak i usamljen ali mu se uskoro pridruţio ĉitav orkestar
srodnika koji su dobro razmjeli pišĉev zagovor zajedniĉkoga knjiţevnog jezika
svih Hrvata. Ono što je u Derkosa bivalo iskazano u kategorijama narodnosnog
pridjeva hrvatski, u krugu Gajevih iliraca postalo je u prvoj fazi pokreta bez
iznimke ilirskim. Hipoteza o tomu da su Juţni Slaveni, a tako i Hrvati, Iliri, nije
bila nova. U tekstu Tko su bili Iliri izrekao ju je upravo Ljudevit Gaj kad je
dokazivao da je ilirsko postojanje na sjeveroistoĉnoj obali Adrianskoga mora
tako staro kao što su stare i vijesti o rodu ĉovjeĉanskom, i navodio da su tim
imenom "sve puke med" Dunavom i morem Jadranskim nazivali stari grĉki i
rimski pisci. Ono što je govorio Gaj, govorili su drukĉijim rijeĉima već Pribojević
u renesansi, govorio je sliĉno i povjesniĉar Ratkaj u sedamnaestom stoljeću, a nisu
od tih teza bili udaljeni ni Vitezović ni Katanĉić koji je, uostalom, umro samo
nekoliko godina prije Gajeva teksta o Ilirima. Ipak, Gajevi ilirci nisu imali previše
veza s tim filološkim tradicijama i starim piscima. Mnogo više dodira imali su sa
svjeţim iskustvom Napoleonovih Ilirskih provincija koje su od 1809. do 1813. bile
priljubljene frankofilskom Kraljevstvu Italije i koje su imale prijestolnicu u
Ljubljani te su u jednoj drţavi obuhvaćale veliki dio juţnih hrvatskih krajeva,
Istru i Slavoniju, zatim Korušku i Kranj. Premda je ta politiĉka tvorba bila
posvema u duhu kratkotrajnih Napoleonovih geopolitiĉkih eksperimenata,
njezin se utjecaj proširio i na vrijeme u kojemu od nje više nije bilo nikakvih tra-

- 179 -
gova. Gajevim ilircima i njihovim preteĉama taj kratki interval slobode i kratko
ţivljenje izvan habsburške krune i ugarskih pritisaka bio je dovoljan da zapali
vatru koja je dugotrajno tinjala i koja se poput pokreta buktinje razgorjela meĊu
Hrvatima, nešto manje meĊu Slovencima i gotovo nimalo meĊu Srbima, pa ĉak
donekle i meĊu Talijanima koji su upravo na krilima Napoleonovih Ilirskih
provincija poĉeli traţili povratak Rijeke i Trsta pod talijansku vlast. Nakon 1815.,
hrvatske su se zemlje vratile pod habsburšku krunu i Metternichov
srednjoeuropski pragmatizam, ali je ta vlast u jednoj granici i pod jednim
vladarom izravnije nego dosad ukljuĉila sve do tada slobodne hrvatske pokrajine.
Ilirci su u glavne zahtjeve svojega pokreta ukljuĉili teţnju za restauracijom
jedinstvenoga Kraljevstva Hrvatske i Slavonije, a kao svoj daleki i ne uvijek
izravno iskazani ideal postavili su administrativno pripojenje Dalmacije, a onda i
ostalih, u to doba još uvijek neslobodnih Juţnih Slavena. Ilirski pokret u svojoj
dubokoj suštini je filoaustrijski, on je dio općih preporodnih nastojanja svih
slavenskih naroda koji su ţivjeli na tlu Habsburškoga carstva. Pokret se
rasplamsao u tridesetim godinama 19. stoljeća i svoj je jeziĉni program meĊu
Hrvatima hranio otporom tadašnjim agresivnim madţarskim idejama o jeziĉnoj
dominaciji. Ilirci, koji su od poĉetka bili bliski svojim slovenskim vršnjacima, već
su u prvim godinama traţili dodire sa srpskim nacionalnim prvacima. Budući da
su Srbi bili brojni u panonskim dijelovima Habsburškog carstva, a tako i u
Vojnoj krajini koja je bila naslonjena na Bansku Hrvatsku, to su se njihovi
kontakti s ilircima ostvarili s lakoćom. Hrvatski ilirci nisu bili rado prihvaćeni u
kneţevskoj Srbiji gdje su se njihove zamisli trajno osjećale dijelom papinskih, a
time i austrijskih, pa i unijatskih opasnih zamisli. Takvi srbijanski stavovi nisu
shvaćali laiĉki ekumenizam hrvatskih iliraca i štetili su pozitivnim zamislima iz
prvih godina pokreta, a poslije su stvorili veliku štetu onemogućivši realnu
suradnju izmeĊu juţnoslavenskih naroda te ukljuĉujući u inaĉe autonoman
problem Juţnih Slavena ruske politiĉke interese. Ilirizam nije bio nadnacionalni
pokret. On je izvorno hrvatstvo koje se još jednom iskazalo u nadnacionalnim
kategorijama. Ilirci su bili ĉvrsto svjesni da je svaka velika, a posebno dominantno
slavenska zemlja, idealan okoliš hrvatskomu politiĉkom i kulturnom jedinstvu u
tadašnjim okolnostima. Bio je to pokret za ilirsku Hrvatsku, pokret u kojemu
biti Ilir znaĉi biti etniĉki Hrvat koliko i Slaven. Bio je to pokret usred epohe u
kojoj reći da si Hrvat još uvijek znaĉi javno priznati da si madzaron. Ta
paradoksalna okolnost vrlo je sliĉna situaciji u Dalmaciji koja je od
srednjovjekovlja bila hrvatskom regijom ali u kojoj je reći da si Dalmatinac dugo
znaĉilo da nisi ni Hrvat ni Slaven nego Talijan. Okolnosti stvorene u vrijeme
višegodišnjega ilirskog zanosa koji je bio najsnaţniji u Zagrebu presudno su
odredile cjelokupni društveni ţivot Hrvatske u sljedećim desetljećima.
Kraljevskom zabranom ilirskoga imena koja je bila obznanjena 1843., meĊu
hrvatsku duhovnu elitu baĉena je jabuka razdora. Nakon tog datuma više nije bilo
sloge meĊu do tada vrlo kompaktnim hrvatskim iliricima, ali su zato u javnom
ţivotu stvoreni uvjeti za otvoreniji kulturni dijalog. Odjednom se jasnije
raspoznalo da je ilirstvo bilo prazna i iz mitova posuĊena rijeĉ, spoznalo se da je
postala potrošena i da nema mnogo suvremenih prikljuĉaka. Gorĉina te spoznaje
samo

- 180 -
je pokazala da treba ĉekati neka druga vremena u kojima će stvarnosnu šupljinu
ilirstva zamijeniti realniji termin i pravi sadrţaji. Povijesni pokušaj te zamjene prvi
se put dogodio u revolucionarnim zbivanjima 1848., ali su i tadašnji dogaĊaji još
jednom pokazali da se hrvatska ideja u okruţju vazda gladnih susjeda najĉešće
artikulira u nepovoljnom prostoru politiĉkoga konzervativizma. Zato se i
dogodilo da je ilirski pokret, koji je izvorno nastao na krilima galskog liberalizma
i koji je poĉeo kao jakobinski pokliĉ, završio pod kopitima konjanika bana
Jelaĉića koji je gušio revolucije u Madţarskoj i u Austriji. Hrvatstvo je još
jednom osuĊeno na gorĉinu poraza, na svoj štetni konzervativizam i na
nepouzdane susjede. Ilirci, jednako kao i Jelaĉić, skupo su platili isti onaj usudni
ceh, koji je u 16. stoljeću bio ispostavljen zlosretnom francuskom i turskom
savezniku Ivanu Zapolji kad je postao hrvatski kralj, isti onaj raĉun koji su
naplatili Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu kad su ih 1671. umorili u
tragiĉnim okolnostima njihove nerealne antiaustrijske urote. Politiĉko hrvatstvo
nakon Ilirizma, a u burnoj 1848., svoje ideale bilo je prisiljeno odloţiti za neka
druga vremena. Knjiţevnost nije morala odlagati ništa, njoj je mnogo veći prostor
osigurala sve snaţnija urbanizacija i industrijalizacija Hrvatske, rubna ali dostatna
da stvori knjiţevnu publiku i prve nacionalne moderne institucije kojima nije bila
nuţna drţava nego im je bio dovoljan i moderan jezik. Njegova kodifikacija bio
je stvarni i nepobitni doprinos Gaja i njegovih iliraca.
Ideologe hrvatskoga narodnog preporoda zanimao je knjiţevni kontinuitet.
Zato su se pozivali na naslijede dubrovaĉke knjiţevnosti, ali su se jednako trudili
saĉuvati vezu s općeeuropskom baštinom stare Grĉke i Rima. Njihov u suštini
libertinski pokret imao je u svojoj poetici konzervativni sloj. Klasiĉnoromantiĉka
sinteza pokazala se vrlo plodnom ne samo meĊu Hrvatima nego i u tadašnjim
europskim knjiţevnostima. Tri velika pisca toga doba, Aleksandar Puškin, Adam
Mickiewicz i J. W. Goethe, nisu lako shvatljivi ako se kategorije njihova
romantizma temelje samo na iskustvima francuske i engleske knjiţevnosti. U
Hrvatskoj kao i u većini zemalja Europe bila je prva polovina 19. stoljeća
impregnirana domoljubljem i didaktikom. Ništa manje od Poljaka i Nijemaca,
Talijana i Litvanaca, Hrvati tepaju domovini "da je kao zdravlje", zaklinju se u
njezinu vjeĉnost, bude joj uspavane energije. Sudbinski zadatak Gajevih iliraca bio
je da graĊanski osvještenoj Hrvatskoj odrede genius loci i da za novi naraštaj
iskonstruiraju mit o zajedniĉkomu ilirskom podrijetlu Juţnih Slavena. Njihov je
cilj da zapuštenim narodima Balkana pronaĊu strateški ĉvršće mjesto u
Habsburškoj Monarhiji. Nakane su im više kulturne nego politiĉke pa se zato i
dogodilo da su veću ulogu u formiranju moderne hrvatske nacije imali pjesnici i
uĉenjaci negoli velikaši, drţavnici i vojskovoĊe. U tridesetim godinama 19.
stoljeća u hrvatskoj su knjiţevnosti, naţalost, dominirali diletantski i
programatski stihovi. Biti diletant znaĉilo je u tadašnjoj literaturi biti u svemu
prvi. Jedan od najznamenitijih tadašnjih knjiţevnih diletanata zvao se Ljudevit
Vukotinović. U svim je tadašnjim literarnim ţanrovima on bio prvi. Pravim
prezimenom Farkaš, taj politiĉar i hobistiĉki prirodoslovac bio je aktivan u
malone svim oblicima duhovnoga rada. Tipiĉan je ilirac jer nije stvorio niti
jednoga upeĉatljivog estetskog

- 181 -
rezultata, niti jedne uspjele pjesme ili dobre priĉe, ali je svejedno zapamćen kao
pisac prvih novela i pripovijedaka, kao prvi feljtonist, a svojom dramom Golub
bio je najavljivaĉ preporodnog teatra. U politiĉkim esejima razloţno je
protumaĉio da ilirizam nije drugo nego kulturna ideja o jedinstvu
juţnoslavenskih naroda, dok je kroatizam ilirski politiĉki pokret. Samo izvanjsku
sliĉnost s Vukotinovićevim diletantizmom ima najbliţi Gajev suradnik Dimitrija
Demeter. Taj odvjetak grĉke trgovaĉke obitelji koja se, bjeţeći pred Turcima,
naselila u 18. stoljeću u Zagrebu, školovanjem je lijeĉnik ali je zvanje zapustio pa
je ĉitav ţivot proveo na javnim funkcijama, ponajviše u teatru, na zagrebaĉkom
Markovu trgu, kojemu je tijekom ţivota bio intendantom. Godine uĉenja proveo
je u Grazu i Beĉu a diplomirao je u Padovi 1836. Ĉim se vratio u Zagreb, ukljuĉio
je svoje velike organizatorske sposobnosti ali i vlastiti novac u potpunu laicizaciju
kazališnog ţivota. Prva knjiţevna djela napisao je na novogrĉkom jeziku kojim se
u djetinjstvu sluţio u obiteljskom krugu. Njegov novogrĉki opus sastoji se od
zbirke intimnih lirskih pjesama i od drame Virginia koju je izradio po uzoru
neoklasicistiĉkih talijanskih drama svojega doba. Demeter je utemeljio modernu
hrvatsku dramsku knjiţevnost objavivši 1838. prvi svezak svojih Dramatičkih
pokušenja u koji je uvrstio programatski predgovor. Za Demetra dramska
knjiţevnost hrvatskoga preporoda je sinteza nacionalnog programa, klasiĉnih
poetiĉkih iskustava i aktualne romantiĉarske estetike. Dobro je poznavao
modernu njemaĉku dramatiku i posebice Schillerov teatar, izuĉio je
Shakespeareov opus i bio je tom Englezu prvi moderni propagator u Hrvatskoj.
Iz starije hrvatske dramatike, koju je ĉitao u rukopisima, prvi je prouĉio
produkciju Šiška Gundulića, Petra Kanavelića i Antuna Gledevića. U njihovim je
dramama prepoznao slojeve klasiĉne poetike bliske francuskim tragedijama
Corneillea i Racinea. Za scenu ovaj naturalizirani Zagrepĉanin preradio je
dramu Zorislava, Dubrovĉanina Gledevića, nazvavši je Ljubav i duţnost, zatim
je romantiĉarskom šifrom pretvorio Sunčanicu Šiška Gundulića u vlastitu Krvnu
osvetu. S pozornošću je u rukopisu proĉitao Kanavelićeva Vučistraha pa je,
sjećajući se ponosne kraljice Krunoslave u toj tragikomediji, izradio najveću i
najslavniju preporodnu dramu Teutu. Ta povijesna drama najdublje je izraţavala
ilirske politiĉke, ali jednako tako etiĉke i estetske nazore. Dramu o ilirskoj
kraljici Demeter je napisao 1844., samo godinu dana nakon sankcioniranja
upotrebe ilirskog imena. Tekst je prvi put izveden na sceni tek dva desetljeća
kasnije, a izraĊen je deseteraĉkim stihom tadašnjih junaĉkih epova, sa scenskom
slikom koja je postala vrlo popularna meĊu tadašnjim graĊanstvom. Izvor Teuti
našao je Demeter u drugoj knjizi Polibijeve Historije gdje se opisuje ljubavna
veza ilirske kraljice Teute i rimskog vojskovoĊe Hvaranina Demetrija koji nije
sluĉajno podijelio ime s piscem hrvatske Teute. Kraljica Teuta gusarila je
Jadranom ali je nakon poraza kod Visa bila prisiljena povući se u Risan, dok je
dijelom njezina kraljevstva nastavio vladati njezin hvarski ljubavnik i rimski vazal
Demetrije. Ilirsko kraljevstvo izmaštano u preporodnoj ideologiji onodobna je
publika doţivljavala vrlo stvarnim i lako se identificirala s likovima drame koji su
u svakoj sceni Teute izravno citirali najslavnije situacije iz prethodne europske
dramatike. Drama o ilirskoj kraljici, jadranskoj Veneri mili-

- 182 -
tans i o njezinu slavohlepnom muškarcu, Demetriju Hvaraninu, prava je riznica
romantiĉarskih mentalitetnih obrazaca. Osim onih koje je pisac preuzeo iz
Kanavelićeva Vučistraha, ima u ovoj drami izravnih posudbi iz Vergilija i Tassa,
Shakespearea i Schillera, Kleista i Puškina. Kraljica Teuta svojega ljubavnika
stavlja pred nerješivu dilemu: nudi mu ruku ali pod uvjetom da prvo stekne
krunu ravnu njezinoj. Demetrijev kazališni sukob, jednako kao i Demetrov
dramaturški, posvema je klasicistiĉki. On je razapet izmeĊu ljubavi i duţnosti, u
opreci koja je bila tako bliska pišĉevoj klasiĉno romantiĉnoj kazališnoj ideji. U
Demetrovoj Teuti hrvatsko je moderno glumište dobilo svoj prvi autohtoni
dramski tekst, djelo u kojemu su sintetizirani osnovni postulati poetike ilirizma,
dramu u kojoj su bile izraţene i glavne misli preporoda. Tema o povezanosti
drţavne opstojnosti s individualnim sudbinama i izborima vrlo je bliska
Demetrovoj duboko romantiĉarskoj osjećajnosti. On je napisao dramu koja je
izbjegla plakatsku doslovnost, djelo u kojemu povijest nije bila upotrijebljena
isprazno i bez suvremenih konotacija. Teuta je vrhunac Demetrova dramskog
stvaralaštva i nju nisu nadmašila pišĉeva mlada libreta po kojima su skladane dvije
u svoje doba vrlo popularne nacionalne opere Vatroslava Lisinskog, Ljubav i zloba
1846. i Porin 1850. Posebno mjesto u Demetrovu opusu ima poema Grobničko
polje koja je objavljena 1842. i kojom snaţno struji bvronovski duh. U poemi
pjesnik je iskoristio povijesni povod s vrlo sumnjivom vjerodostojnošću, opjevao
je legendu o bici Hrvata i Mongola na Grobniku. Uz pomoć legendarnog povoda
izradio je putopisni pjesmotvor koji više nego bilo koje djelo u tadašnjoj
produkciji uspijeva izraziti noćnu simboliku povijesnog lokaliteta i u epsku
fakturu uvesti grobljanske motive, te ispjevati najsjetnije tadašnje stihove
inspirirane ruševinama i prošlošću. Demetrovo Grobničko polje vrlo je utjecajna
poema. Njezine su se intonacije ponavljale ĉesto u godinama što su slijedile.
Djelo je objavljeno ĉak dvije godine prije slavnoga Maţuranićeva epa Smrt Smail-
age Čengiča i s njime se ne moţe takmiti ako ga sagledavamo kao epsku
strukturu. Ali Grobničko polje je samo prividno ep, a pjesnikova oznaka da se tu
zapravo radi o bilješkama Iz dnevnika dra Demetra baca posebno svjetlo na
trinaest numeriranih odjeljaka te poeme i na zakljuĉno Zaslovlje. Svi dijelovi
poeme napisani su u razliĉitim metrima, Grobničko polje je poput Teute hibridna
jeziĉna tvorevina, stihovani putopis jednoga sna. Naracija je u poemi umrtvljena, a
tekstom dominiraju lirski fragmenti meĊu kojima se izdvaja dirljiva Pjesma
Tatarkinja, zatim zborske budnice meĊu kojima je najpoznatija ona kojoj prvi stih
glasi Prosto zrakom ptica leti i koja je jedna od najslavnijih hrvatskih pjesama
uopće. U Grobničkom polju ima i dramskih dijaloga pa se jasno razabire da je
ovaj pjesmotvor svjesno udaljavan od tradicije domaće epske pjesme kakva je
bila poznata u hrvatskoj Kaĉićevoj verziji ili srpskim Karadţićevim verzijama.
Grobničko polje najbliţe je srodnim narativnim djelima Engleza Byrona ili
Poljaka Mickiewicza, a pišĉeva zainteresiranost za borbu Hrvata i Mongola na
Grobniku 1242. imala je znatnu politiĉku aluzivnost jer se pod obrazinom
Mongola šest stoljeća kasnije lako prepoznavalo suvremene Madţare i njihovo
azijsko podrijetlo. Grobničko polje još je jedno romantiĉarsko bavljenje
srednjovjekovnom poviješću, još je jedan osviješteni moderni hrvatski doţivljaj
nacije, os-

- 183 -
jecaj blizak središnjoj matici europskoga romantizma. Hladni klasicistiĉki mit o
Heladi zajedno s grĉkim idealom ljepote romantiĉari su sada zamijenili novim i
aluzivnijim doţivljajem povijesti. Svaki povijesni dogaĊaj za njih je mogao postati
mitskim. Bilo je dovoljno aludirati na egzotiĉne prostore i daleke epohe. Novi
romantiĉarski mitovi nisu trebali knjišku provjerljivost, njih je morala jedino
krasiti nostalgiĉna povezanost sa suvremenim dogaĊajima. U rastresitom
knjiţevnom opusu Dimitrija Demeter je, u dva najvaţnija djela, u Teuti i
Grobničkom polju, rekreirao povijest na sasvim romantiĉarski naĉin, dovodeći
sudbinu svoje ilirske kraljice i njezina ljubavnika te sukob Hrvata i Mongola na
Grobniku u neposrednu blizinu vlastitoj, i politiĉkoj i estetskoj, stvarnosti.
Lijeĉnik Demeter zato i nije u hrvatskoj knjiţevnosti zapamćen kao još jedan
njezin ilirski stihotvorac nego kao autor koji je dobro poznavao strane
knjiţevnosti i koji je ta iskustva sasvim dobro uveo u suvremenu hrvatsku
knjiţevnu produkciju. Vrijeme je dramski oklop Teute dezavuiralo jer ono s
njezinom glomaznošću nije znalo što da poĉne, ali su zato stihovi iz Grobničkog
polja tijekom vremena sve više dobivali na ĉitljivosti i uvjerljivosti. Oni su
svojega autora uveli u krug najvrednijih lirskih pjesnika hrvatskog romantizma. U
mnogim lirskim fragmentima toga Grka koji se s ponosom potpisivao Croata
Zagrabiensis, i danas se moţe prepoznati drugdje nezabiljeţena sjeta, osjetiti kako
on pri svakoj pomisli na povijest iskazuje nostalgiju i raznjeţeni osjećaj
raspolućenosti izmeĊu slave prošlosti i banalnosti vlastite svakidašnjice.
Srodan romantiĉarski Sehnsucht, osjećaj tuge, za neĉim što se jednom
posjedovalo, a sada se više ne posjeduje, još je izravnije u svojemu
nefikcionalnom knjiţevnom radu izrazio Ivan Kukuljević Sakcinski. Slab pjesnik,
on je svoj knjiţevni rad opsesivno posvetio znanstvenom istraţivanju prošlosti.
Premda u tomu nije uvijek bio na najvišoj razini svojim ukusom i radišnošću,
postavio je temelje humanistiĉkim znanostima onoga doba. To doba jest
promoviralo individualizam ali paralelno tomu afirmira i duh nacije. Kukuljević
je ţudno osjetio potrebu da konstruira i tiska prve ozbiljnije hrvatske
nomenklature znamenitih ljudi, stvorio je prve hrestomatije i bibliografije vaţnih
knjiţevnih tekstova. Po svemu, njegovo se javno djelovanje moţe smatrati vrlo
liberalnim i reformistiĉkim. Rodio se u Varaţdinu 1816. u obitelji koja se hvalila
plemićkim talijanskim nazivom Bassani de Sacci. Kad je završio studij, ode u
vojsku. S Gajem i njegovim ilircima došao je u kontakt tek u Beĉu 1835. U
Milanu mladi se Kukuljević susreo s Petrom Preradovićem, još jednim
knjiţevnikom u vojnoj sluţbi kojega je ţustri Kukuljević odmah potaknuo da na
njemaĉki jezik prevodi Gundulićeva Osmana i da tako uĉvrsti znanje materinjeg
jezika, ali i da studira hrvatski pjesniĉki jezik. Nije se dugo zadrţao u vojnoj
sluţbi, vratio se u domovinu, skinuo uniformu i potpuno posvetio politiĉkom i
knjiţevnom radu pa je već 1843. u Saboru Kukuljević odrţao govor o potrebi
uvoĊenja hrvatskog jezika umjesto latinskoga u javne sluţbe, a sudjelovao je
najaktivnije u proglašenju Josipa Jelaĉića hrvatskim banom. Bilo je to u doba kad
su Europom odjeknule ideje pariške socijalne pobune koja je izbila u veljaĉi 1848.
Pobuna se poput vihora proširila najbliţim hrvatskim susjedstvom. Već u oţujku na
nogama su bile beĉ-

- 184 -
ke liberalne mase, a Madţari su imenovali svojega posebnog ministra. Bio je to
znak za uzbunu hrvatskim iliricima i oni su se u svojemu kultnom Narodnom
domu na zagrebaĉkomu Gornjem gradu sastali 25. oţujka te su u trideset toĉaka
izglasali Zahtijevanja naroda u kojima su zatraţili da se za bana imenuje Josip
Jelaĉić, zatim postavili zahtjev za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, traţili
dokinuće Krajine i uvoĊenje hrvatskog jezika u školama onako kao što je godinu
dana prije bio uveden u upravi i na kraju zatraţili su Maĉićevi sljedbenici
vlastitu hrvatsku vojsku i ukinuće kmetstva. Tada je stvorena brojna hrvatska
deputacija koja je već sljedećih dana bila kod cara u Beĉu ne znajući da će se
uskoro njihove dobre zamisli pretvoriti u nacionalnu tragediju, da će već na jesen
Jelaĉić zbog madţarskoga nacionalistiĉkog presezanja na hrvatski teritorij, ali i
zbog carske egoistiĉne naredbe, u krvi ugušiti liberalne pobune u Budimu i Pešti,
a poslije i u Beĉu. Kukuljevićev naraštaj doţivio je tamno vrijeme beĉke
diktature, ukidanje svih demokratskih hrvatskih prava koje se dogodilo nakon
1850. i koje je trajalo sve do 1860. kada je vraćen Ustav i kada su se sa
zakašnjenjem od dva desetljeća poĉele jedna po jedna u novim okolnostima
ostvarivati stare ideje ilirskih preporoditelja, samo sada u bitno sloţenijim
politiĉkim odnosima. Kukuljević je nakon promjena u ranim šezdesetima postao
ţupan zagrebaĉki, a nakon 1874. izabran je za predsjednika Matice hrvatske. U
prvom ilirskom razdoblju napisao je tri sasvim prosjeĉna ciklusa intimne lirike,
bio je autor i nekoliko hajduĉkih pripovjedaka, napisao je jednu varijantu
Karamzinove Marte Posadnice, dramatizirao je Bvronova Gusara, a
najznamenitija mu je originalna drama iz hrvatske povijesti Juran i Sofija. S
ostalim dramskim tekstovima koji se zovu Stjepko Šubić, Poraz Mongolah,
Nenadani sastanak, Poturica, Dva brata i Marula nije imao baš nikakvoga
kazališnog uspjeha. Slava drame Juran i Sofija traje od njezine sisaĉke amaterske
praizvedbe iz 1839. i reprize u zagrebaĉkom kazalištu na Markovu trgu. Ta drama,
koja prethodi Demetrovoj Teuti, izraĊena je prema slabo poznatom tekstu
Thomas Erdody, Ban von Kroatien, der Sieger bei Sisak koji je na njemaĉkom
jeziku izvoĊen u Karlovcu još 1826. Kukuljević je prvu verziju svoje drame
napisao na njemaĉkom jeziku, u Beĉu dok je bio vojnik. S tom verzijom nije bio
zadovoljan pa je preveo izvornik na hrvatski jezik i tek je nakon Demetrove
supervizije odluĉio dramu tiskati i predati je glumcima da je izvedu. U Juranu i
Sofiji oţivljena je ilirska mitologija i terminologija, ilirski se junaci ovdje pod
Siskom bore za Boga, kralja i otadţbinu, a usred radnje pojavljuje se meĊu njima,
kao i u Gundulićevoj Dubravci, mudri starac koji govori kao da je ilirski
propagator. U Kukuljevićevoj junaĉkoj igri, jednako kao i u malo mladoj Teuti,
vidi se mnogo neprobavljene epske i dramske lektire, ima citata iz Tassa i Ariosta,
vidi se da pisac poznaje Gundulićeva Osmana, a nije mu nepoznata ni tada vrlo
popularna njemaĉka drama Theodora Kornera Zriny. Jer drama o Juranu o Sofiji
daleka je romantiĉarska replika mita o Zrinskome, ona je ponavljanje priĉe o
nacionalnom junaku koji radije gine u neravnopravnoj borbi nego da se preda
neprijatelju. Juran i Sofija iskazuju politiĉki optimizam Kukuljevićeve mladosti, a
u formalnom smislu taj je tekst u kajkavski Zagreb doveo na scenu štokavsko
narjeĉje koje je upravo postajalo standardnim jezikom moderne Hrvatske.
Najvredniji dio Kuku-

- 185 -
ljevićeva opusa nisu ni drame, ni pjesme, ni pripovijesti nego njegovi putopisi, a
još više biografski i kritiĉki prinosi hrvatskoj kulturnoj povijesti. Kao putopisac
ne moţe se usporediti s ironijom i razigranošću romantiĉarskih putnika jer su
njegovi putni rukopisi tekstovi znanstvenika koji unaprijed ima postavljen cilj i
koji putopisnu teksturu popunjava po unaprijed odreĊenom planu. Njegovo
Putovanje po Bosni iz 1858., kao i Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije,
Arbanije, Krfa i Italije iz 1873., najpouzdanije su dokumentaristiĉke hrvatske
knjige onoga doba, pravi vodiĉi po kulturnoj baštini. Ovoga pisca dok putuje
Istokom ne zanima egzotika nego ga, više od svega, zanima civilizacijski zastoj
koji trpe tamošnji stanovnici, pa on tom zastoju pretraţuje uzroke i opisuje
posljedice. Jedino kad se otputi u zapadnije krajeve, pisac se opusti pa u Italiji,
koju je oboţavao, nikad ne izbjegne u pripovijedanje uvesti anegdote iz
svakidašnjice, opisati humoristiĉke detalje koje je ugledao i doţivio u
gostionicama, u susretima s uliĉnim prodavaĉima ili mjenjaĉima novca.
Neprolaznu knjiţevnu vrijednost imaju Kukuljevićeve biografije po kojima je on
utemeljitelj toga ţanra u modernoj hrvatskoj knjiţevnosti. Bio je inspiriran
Svetonijevim ţivotima careva, ĉitao je Vasarijeve ţivote, poznavao je Tacita i
Teofrasta. U školi visokoga biografskog stila iskovao je vaţnu knjigu Glasoviti
Hrvati prošlih vjekova, koju je objavio pri kraju ţivota 1886., i u kojoj je vrlo
dobrim stilom sastavio odliĉne fabule o Ivanu Ĉesmiĉkom, Antunu Vranĉiću,
Jurju Habdeliću, rodu Draškovića i Ruderu Boškoviću, efektno pokazujući teške
uvjete u kojima se razvijala hrvatska kultura u prošlosti. Sasvim je neprevladan i
Kukuljevićev Slovnik umjetnikah jugoslavenskih koji je izlazio od 1858. do 1860.
i u kojemu su obraĊeni monografskom metodom najznaĉajniji hrvatski umjetnici.
Kukuljević je izvrsno upoznao suvremenu europsku i talijansku kulturnu povijest
i bolje je nego drugi njegovi suvremenici uspio prosuditi estetske dosege svojih
predaka, a biti i nepristrani sudac politiĉkih pritisaka koje su oni doţivljavali.
Neprocjenjiv je Kukuljevićev antologiĉarski posao u knjigama Pjesnici hrvatski
XV. vijeka i Pjesnici hrvatski XVI. vijeka koje se mogu smatrati temeljem
suvremenog prouĉavanja hrvatske renesansne knjiţevnosti, posebno ako se zna
da su ti svesci objavljeni 1856. i 1858., dakle u doba kad je tek nastajao prvi
pregled dotadašnje hrvatske knjiţevnosti iz pera šime Ljubica, jednoga od
Kukuljevićevih sljedbenika, i kad još edicije Jugoslavenske akademije u zbirci
Stari pisci hrvatski nisu bile ni zamišljene. Bio je Kukuljević utemeljitelj mnogih
znanstvenih projekata u vremenu prije osnivanja Jugoslavenske akademije, bio je
osobito aktivan u gluhom vremenu beĉkog apsolutizma, u vremenu gorĉine zbog
pronevjerenih ideala iz 1848. Kukuljevićev Arkiv za povjesnicu jugoslavensku koji
je izlazio od 1851. do 1875. bio je središnje humanistiĉko glasilo svojega doba, a
tekstovi o Marku Maruliću, studije o pjesništvu Petra i Nikole Zrinskih, o Jurju
Kriţaniću stavljaju ga uz bok najvaţnijih pisaca u ĉitavoj hrvatskoj povijesti. Kao
beletrist, Ivan Kukuljević Sakcinski nije ostvario velikih rezultata, njegove
osrednje pripovijetke i neuspješne drame danas se jedva pamte, ali je zato ovaj
nekadašnji oficir bio najuspješniji dok je sam obavljao posao za nekoliko
Akademijinih razreda. Zato, valjda, i nije sluĉajno što je 1866., kad je Akademija
osnivana, odbio postati njezinim ĉlanom jer je smatrao da tu ĉast ne moţe
prihvatiti ako za-

- 186 -
jedno s njim nisu imenovani Dimitrija Demeter, Ivan Maţuranić i drugi ilirci.
Njemu da bude akademik, nije trebala Akademija i tu leţi sva tajna
Kukuljevićeva neobiĉnog karaktera.
U krilu ilirizma, i to usporedno s atavistiĉkim neoklasicizmom i recidivnim
prosvjetiteljstvom, bio je vrlo snaţan duh tada prodornoga romantiĉarskog
mentaliteta. Taj stil umjetnosti, ali i ţivota, prodirao je u sve pore tadašnjega
knjiţevnog ţivota pa dok su se ideolozi bavili vidljivim dijelovima nacionalnog
programa, romantiĉari meĊu njima dodirivali su nevidljivo. Za pjesnike
romantizma ideali nisu objektivne ijednom zadane istine. Svoje tekstove nisu
doţivljavali kao sustav retoriĉkih znanja koji treba razumjeti i imitirati. Njima
knjiţevnost nije niz pravila koja treba slušati i tek ponekad iznevjeriti. Za
romantiĉare vrijednosti nisu postojale jednom zauvijek nego ih je svaki put
trebalo stvoriti iznova. Romantizam je nastajao u blizini germanskog duha i u
blizini njemaĉke idealistiĉke filozofije. Njega su hranile teze o kreativnosti
narodnog duha ali je lako došao u dodir s romanskom lepršavošću i
individualizmom. Najizdvojeniji lirski glas ranoga hrvatskog romantizma pripada
Stanku Vrazu. RoĊen u Sloveniji 1810., pravim imenom Jakob Fras, u Mariboru
je uĉio u njemaĉkoj gimnaziji, a u Grazu je studirao pravo i filozofiju. Svoje prve
tekstove napisao je na slovenskom jeziku. Zbog dijalektalnih razlika i
nezadovoljan jer ga nije prihvatio vodeći slovenski romantiĉar France Prešern,
mladi se pisac, nakon što je 1833. posjetio Zagreb, sve više pribliţavao krugu
hrvatskih iliraca, tako da je nakon 1837. već iskljuĉivo pisao na hrvatskom jeziku.
U Zagrebu je bio profesionalni knjiţevnik, što znaĉi da je svoje prihode, za
razliku od većine knjiţevnih vršnjaka, zaraĊivao iskljuĉivo vlastitim tekstovima i
ureĊivanjem ĉasopisa. Godine 1842. pokrenuo je Kolo, ĉasopis koji je ureĊivao
sve do prerane smrti 1851., i koji se afimirao kao središnji glas onodobne
knjiţevne autonomije. Najslavniji društveni dogaĊaj u Vrazovu ţivotu bilo je
njegovo sudjelovanje 1848. na uzburkanom Slavenskom kongresu u Pragu. Još u
Sloveniji i za vrijeme studija u Grazu nauĉio je njemaĉki, engleski, francuski i
španjolski a teĉno je vladao i svim slavenskim jezicima. Zbog takve obrazovanosti,
bio je kompetentan u mnogim filološkim disciplinama ali je više od jezikoslovca
bio Stanko Vraz kritiĉar. Njegovo dobro poznavanje slavenskoga folklora vidi se
u nizu ĉlanaka, a još više u vaţnoj knjizi Narodne pjesme ilirske koje se pjevaju
po Štajerskoj, Kranjskoj, Koruškoj i zapadnoj strani Ugarske koju je objavio
1839. Bio je prvim sistematiĉnim kritiĉarem u hrvatskoj knjiţevnosti pa mu je
većina sudova i danas vaţeća. Traţio je da se odbace "štake i kvake od
skolastike", smatrao je da je prošlo vrijeme u kojemu su uĉeni pisali za uĉene i da
je došlo vrijeme da se knjiţevnošću uniĊe meĊu narod. Imao je dobro razvijen
vrijednosni kriterij pa nije, poput većine vršnjaka, hvalio baš svaki loš stih samo
zato što je napisan na hrvatskom jeziku. Njegova kritiĉnost izazivala je
zaprepaštenje jer nije bila oĉekivana u atmosferi općega konsenzusa da je biti
deklarativnim domorodcem, sasvim dovoljno da ti se stihovi i novele proglase
dobrima, Bio je rasni kritiĉar svoje epohe. Za romantiĉara Vraza pisac na
hrvatskom jeziku nije vrijednost stvarao već time što je odluĉio pisati vlastitim
jezikom. Pjesnik je kreator, ali ne zbog ĉinjenice što piše na hrvatskom jeziku, jer
svoje rijeĉi u sret-

- 187 -
nom trenutku ne posuĊuje sa zauvijek zaleĊenog Parnasa nego je ono što stvara
prije svega vlastiti govor koji upravo zato i jest djelić hrvatske narodnosti, koji je
prilog hrvatskoj osjećajnosti. Romantiĉari se ĉesto pitaju o podrijetlu pjesme,
pitaju se o tomu gdje se ona nalazila prije nego što je ispjevana. Odgovor
najboljih hrvatskih romantiĉarskih lirika bio je nedvosmislen. Za njih pjesma se
u praštanju nije nalazila nigdje i upravo zato što se nije nalazila nigdje, nju je
samo pjesnik, i to glasom nacionalnog barda, kreirao svaki put kad mu je uspjelo
dodirnuti nevidljivo. Zbog toga je romantizam u kasnijim fazama bio blizak sa
spiritizmom, s opojnim sredstvima i s morbidnošću. Vraz je za svoje doba
stvorio neke od najvaţnijih romantiĉarskih pjesama. U pjesništvo iliraca ušao je
prijevodom vlastite slovenske balade Stana i Marko 1835., ali je opću slavu stekao
tek pet godina potom kada mu je objavljena zbirka Đulabije, Ijubezne ponude za
Ljubicu. Kratke pjesme u toj zbirci potpuno su se razlikovale od svojeg okoliša u
kojemu su se stihotvorci natjecali da što ĉešće i što ispraznije u budnicama i
davorijama spominju domovinu i njezinu vjeĉnu slavu. Vraz je odbijao pjevati
propagandnu poeziju. Dok su drugi pozivali na budnost i oruţje, on je pjevao o
ljubavi. Đulabije su ime dobile po vrsti crvenih jabuka, one su vijenac pjesama
posvećenih Ljubici Cantily, ilirskoj Lauri, inaĉe nećakinji Ljudevita Gaja. Za
pjesnikova ţivota nisu objavljene sve Đulabije. Njihov treći i ĉetvrti dio objavljen
je postumno. Stih tih ljubavnih pjesama je šesterac, formiran u katrenima,
poznatiji pod imenom krakovjak i koji je Vraz preuzeo od zapadnoslavenskih
romantika. Ima u zbirci i tragova njemaĉkih romantiĉara, ali je direktni poticaj
Vraz dobio iz soneta Slovaka Jana Kollara u zbirci Kći Slave. U Đulabijama bolje
nego njegovi hrvatski prethodnici Vraz uspijeva proţeti ljubav prema ţeni s
ljubavlju prema domovini. Krajolik u ovoj poeziji senzibiliziran je i prizorište je
ĉeznutljivoga duševnog stanja u kojemu se našao zaljubljeni mladić. Ljubav
pjesnikova u Đulabijama je neuzvraćena pa kao što je uzus u petrarkistiĉkim
kanconijerima, predmet ljubavi nenadano premine pa pjesniku tek preostane da
objekt ljubavi umjesto u ţeni potraţi u domovinu. U taj banalni okvir ljubavnoga
lirskog dnevnika smjestio je Stanko Vraz medaljonĉiće svojih ljubavnih ushita,
stihove svojih bojazni, ĉeţnji i tuga. Poetski rukopis Đulabija kao da je sastavljen
od njeţnih majoliĉkih ploĉica, kao da je izvezen na bidermajerskim goblenskim
minijaturama. Zbirka je dobila moto iz Byrona koji spominje sunĉanje srca na
oĉima ljepote. Poput Byrona i Vraz bi htio biti pjesnik neodreĊenosti.
NeodreĊeno su zato u saţetim krakovjacima izreĉeni svi pjesnikovi osjećaji,
fragmentirane su njegove slike, neodreĊena su znaĉenja rijeĉi što ih upotrebljava.
Vraz je u Đulabijama pjesnik minijatura, postiţe u njima vrlo uspjele zvuĉne i
slikovne efekte. Za njega lirika je jedini pravi oblik, ona je to zato što je najbliţa
osjećajima i glazbi, jer je najstarija od svih izraţajnih ĉovjekovih oblika i jer je u
njoj nepresušan rezervoar sjećanja. Đulabije svoj poetski smisao ostvaruju u
fragmentima i u jednom potezu, pjesnik je u njima saţet i uvjerljivo postiţe
znaĉenja kao kad nagli vjetar uĉas zanjiše granĉicu:
Ljubavi, ljubavi!
otkud tvoja sila?

- 188 -
 Sad me nosiš nebom,
paklom sad nemila Sad
činiš da čeznem vas
rajskom razbludom, A
sad da u jada tonem
moru hudom.
Svoje balade i romance, njih dvadesetak, skupio je Vraz u drugoj pjesniĉkoj
knjizi Glasi iz dubrave zeravinske koja je tiskana 1841. i posvećena posestrimi
Dragojli Štajduhar s kojom pjesnik nije imao ljubavni odnos nego ju je poštovao
zbog ilirske gorljivosti. U ovoj zbirci romanca i balada nije se Vraz trudio biti
izvoran nego je motive crpio iz germanskih, romanskih i slavenskih predaja.
Vraz je u lirici bio minijaturist, pjesnik koji je u oblicima kratkog daha postizao
najviše. Vrhunac su njegove poezije sedam Gazela u kojima je, imitirajući
izvorni istoĉnjaĉki oblik, ispjevao svoje najljepše stihove. Gazele su bile
popularne u njemaĉkih romantiĉara i variraju od pet do dvadeset stihova, tako da
su prva dva povezana rimom, što se ponavlja u svim sljedećim parnim stihovima,
a u posljednjem se distihu spomene još i pjesnikovo ime. Egzotiĉnost i neki
uzvišeni nemir struji kroz sedam Vrazovih gazela, sedam lirskih cjelina koje su
vrhunac hrvatske romantiĉarske lirike:
Ţdral putuje k toplom jugu - u jeseni,
A meni je put sjevera - u jeseni.
Pastijer čuva po planini krotka stada.
Pa se pojuč vrača kući - u jeseni.
Vrtljar kupi plod svog znoja, zlatne broskve
I jabuka rumen-voče - u jeseni.
Što se ljeti trudio mnogo oko njega,
Vinogradnik bere grozde - u jeseni.
Tako svatko kupi, bere i uţiva
U veselju plod svojih muka - u jeseni.
A što Stanko, plod je briga, muka tvojih?
Gorko voće - bol i suze - u jeseni.
Za ţivota Vraz je objavio i knjigu Gusle i tambure 1845. i u njoj je zajedno s
prepjevima iz europskog pjesništva obznanio i dio vlastitih intimnih i elegijskih
pjesama. Epigrame i satire skupio je u zbirci Strijele Apolonove u kojoj se rugao
smiješnim Uj-Horvatima, ismijavao dojuĉerašnjeg prijatelja Ljudevita Gaja. Bio
je Vraz, uz Petra Preradovića, najbolji hrvatski preporodni lirik. Njegovi stihovi
imali su do tada nepoznatu sonornost, njega je više od svega zanimala uvjerljivost
i izraţajnost jezika. Za razliku od većine suvremenika najmanje ga je zanimala
primijenjena poezija. Jezik njemu nije samo sredstvo komunikacije nego alat
dubinskog istraţivanja. Stvorio je preduvjete modernoj lirici te je u svojim
kratkim lirskim oblicima otvorio prostor novom konceptu duševne disharmonije.
Prvi je u poeziji hrvatskog preporoda jezikom izrazio fragmentiranost osjećaja,
prvi odbio

- 189 -
govoriti nauĉenom frazom i prvi koji nije htio da mu poezija bude plakat. Otkrio
je ironijski registar u nemalom broju ljubavnih pjesama. Njeţni, ali izravni
pjesnik, oštri ali pravedni kritiĉar, kontradikcije vremena krotio je u zvuĉnim
stihovima pokazujući da se istina knjiţevnosti zapravo krije u malim stvarima a ne
u povišenom prepjevu politiĉkoga govora. Romantiĉaru je pjesma, jednako kao i
ljudski ţivot, postojala jedino ako je u njoj progovorila vjeĉnost, i to kao da joj je
ona tvorbeni princip. U romantiĉarskoj logici zato su se i ţivoti ljudski doţivljavali
kao umjetniĉka djela. Taj doţivljaj unio je u knjiţevnost novu moralnost koja svoja
naĉela nije više uzimala iz vjeĉnosti nego joj je osnovno naĉelo bilo
samostvaranje. Ţivot se nije mogao imitirati ali se zato morao ĉitati i svjedoĉiti
kao otvorena knjiga. Bilo je moguće da romantizam kreativno supostoji s
nacionalizmom, da biografija bude što i knjiţevni tekst. Romantizam u Hrvatskoj
nije se sukobljavao s ilirizmom.
U još jednoj hrvatskoj pjesniĉkoj osobnosti onoga vremena jednako kao u djelu
Stanka Vraza, supostojali su klasicizam i romantizam, snaţan individualizam i
osjećanje kolektivnog. Dogodilo se to u djelu i ţivotu Petra Preradovića,
ĉovjeka kojega su suvremenici smatrali preporodnim bardom, pjesniĉkim alter
egom politiĉkog vode Josipa Jelaĉića. Kao što je Stanko Vraz svoje prve stihove
napisao na slovenskom jeziku, tako ih je Preradović sastavio na njemaĉkom.
RoĊen 1818. u obitelji krajiškoga podoficira, Srbina, on je zbog dobroga školskog
uspjeha lako postao pitomac Vojniĉke akademije u Beĉkom Novom Mjestu,
gdje je s pravoslavlja prešao na katoliĉanstvo i kao vojni pitomac poĉeo sastavljati
prve njemaĉke stihove. Preradović je hrvatski jezik gotovo potpuno zaboravio, ali
kako je tridesetih godina saznao za sve snaţnija narodna gibanja meĊu Juţnim
Slavenima, u Italiji je 1840., nakon susreta s Ivanom Kukuljevićem, poĉeo na
njemaĉki prevoditi Gundulićeva Osmana i tako od najboljeg uĉitelja uĉiti hrvatsku
pjesniĉku frazu. Presudan za Preradovićev pjesniĉki posao bio je kraći boravak u
Zadru, gdje se 1843. neko vrijeme zaustavila njegova pukovnija i gdje su nastali
njegovi prvi hrvatski stihovi, i gdje je objavljena slavna budnica Zora puca. Već
1846. izišli su u Zadru Preradovićevi Pervenci, a u tom je gradu susreo i buduću
ţenu Pavicu koju je silno volio ali od koje je zbog teške sluţbe bio trajno
razdvojen. Preradović je sudjelovao u bitkama na talijanskoj fronti, ĉesto se
selio sa svojim ratnim drugovima i smirio se tek kad je 1849. bio premješten u
Zagreb gdje je postao adutant bana Jelaĉića. U Zagrebu mu je 1851. bila tiskana
druga knjiga poezije s naslovom Nove pjesme. Rastrzan obiteljski ţivot bio je
pjesnika gotovo porazio, i to posebno nakon što je doznao da se u nastupu
pesimizma, 1855., ubila njegova voljena Pavica. Ostatak ţivota Preradović je
uglavnom proveo izvan Hrvatske. Neko je vrijeme proveo u generalštabu u
Beĉu, boravio je u Leipzigu i Dresdenu, a ponovno su ga s trupom poslali u Italiju
u završne borbe oko tamošnjih austrijskih posjeda. Vjenĉao se u Beĉu 1865.
Ĉehinjom Emom Regnerovom koja je romantiĉni pjesnikov senzibilitet pribliţila
tada vrlo modernom spiritizmu. On je nauci o duhovima dao i knjiţevni prilog
tako što je preveo knjigu Spiritizam naprosto razlozen. Pri kraju ţivota
imenovanje generalom. Umro je 1872. na glasu kao najveći hrvatski pjesnik. Ta
ocjena koju su Pre-

- 190 -
radoviću namijenili suvremenici nekritiĉki je prihvaćena i u sljedećim naraštajima
pa se pjesnika desetljećima hvalilo preko svake mjere i najĉešće rabilo u
didaktiĉke svrhe. Kad je, naime, trebalo pronaći najuvjerljiviji patriotski stih
{Zdravo da si, domovino mila) posezalo se za Preradovićem, kad je trebalo
pokazati kreativnost pjesnikova odnosa prema vlastitim pjesmama (Ne razumije
pjesma zapovijedi), citiralo se toga pjesnika generala, a kad je trebalo obrazloţiti
ljubavni drhtaj i razapetost srca (Ljudskom srcu uvijek nešto treba), uzimali su se
primjeri iz njegova opusa. Danas je jasno da Preradović svojim pjesniĉkim glasom
ne pripada meĊu velikane. Premda je tvorac niza nespretnih kovanica, premda
mu u lirici imade mnogo neprobavljene filozofije, unosi u hrvatski pjesniĉki jezik
rafiniranost koju prethodni budniĉari nisu poznavali, poeziji hrvatskoga jezika
donosi i vrlo skladnu versifikatorsku raznovrsnost, a u svemu, njegov je opus
ipak najzaokruţeniji i najzreliji individualni knjiţevni korpus preporodne epohe.
Sklon apstraktnom mišljenju, duboko religiozan i mistiĉan, Preradović je
napisao i niz duljih pjesama koje su u svom ţanru posvema iznimne. Njegov
religijski ep Prvi ljudi svojevrsna je varijacija Klopstockova spjeva o Mesiji, a
njegove kraće epske tvorbe kao što su Zmija te Mujezin u kojemu je napisao
slavni stih Stalna na tom svijetu samo mijena jest, pribliţavaju pjesnika tadašnjoj
modnoj parnasovskoj romantiĉarskoj dekadenciji, poeziji nabijenoj
halucinacijama i simbolizmom. Preradović je više nego Vraz ili bilo koji drugi
pjesnik onoga doba pisao stihove za uglazbljivanje, tako da se neke od njegovih
pjesama i danas u narodu pjevaju. Pisao je u mnogim formama, ima njegovih
soneta, oda, himni, elegija i balada, romanca i koraĉnica, a premda je bio sklon
dugim formama, spjevao je i dobrih epigrama; kvalitetan mu je ciklus
nadgrobnica Milim pokojnicima. Iako je osjećao muku s hrvatskim rijeĉima i sa
sintaksom, stvorio je neke od najljepših hrvatskih pjesniĉkih ritmova. Bio je pod
snaţnim utjecajem europskih romantiĉara od kojih je preuzimao govor i duh
mesijanizma. Njegovi neposredni uzori bili su njemaĉki romantiĉari, ali još više
pisci na slavenskim jezicima kakvi su Rusi Puškin i Ljermontov, Ĉeh Macha i
posebno, Poljaci Mickiewicz i Krasinski. Preradović im je blizak senzibilitetom ali
i svojim panslavenstvom o kojemu je u zrelosti napisao dobrih i vrlo trijeznih
stihova, napuštajući karikaturalno antigermanstvo svojih prethodnika. Shvatio je
na kraju da je u uvjetima kakvi su vladali za njegova ţivota austrijska carevina
ipak idealan okvir hrvatskim nacionalnim interesima. Ima u Preradovićevim
stihovima previše povišenih tonova, deklamatornog je u njima više nego što se
oĉekuje od najboljeg pjesnika romantiĉarskog naraštaja. Zato je zaĉudno kako su
pjesnikovi njemaĉki stihovi, a posebno oni u Pjesmama Lini, mnogo tiši i
ponekad smireniji od srodnih hrvatskih. U tim njemaĉkim ljubavnim stihovima
koji su bili inspirirani Heineovim i Lenauovim pjesmama, nema povišenih tonova
i njihov pesimizam je smiren i kreativan dok je optimizam hrvatskih stihova
najĉešće samo maska za unutarnju rastrzanost i poetiĉke nedoumice. Uza sve
mane bio je Preradović izraziti pjesnik romantiĉarske generacije, bio je onaj koji
je vjerovao da sve što piše "kao da iz sna vadi, iz sna prvih ljeta moga ţivota,
gdje nijesam druge glase nego materine slušao. Preveć su me tuĊi obiĉaji, tuda
ĉuvstva, tuĊe mišljenje nadrasli... ja ću uvijek u sumraku basati

- 191 -
med tuĊom noći i domorodnim danom." Tako je naime pisao Stanku Vrazu,
jedinom suvremeniku koji ga je mogao potpuno razumjeti kad je spominjao
rastrzanost izmeĊu domaćega i stranog. Bio je najznaĉajniji hrvatski
neopetrarkist, oduševljenik neoplatonizmom i spiritizmom, lirik koji je vjerovao
da ljubav pripada tajnim silama i da najljepše stanuje u carstvu mrtvih. Njemu je
ljubav najslaĊa kad je umrla, i u tomu ga ţivot nije demantirao jer mu je voljena
Pavica umrla na naĉin koji kao da je izišao iz onodobne Poeove ili Jorgovanićeve
novelistike. Da potvrdi svoju tragiĉnu koncepciju ljubavi, Preradović je
kongenijalno na hrvatski preveo ljubavniĉki prizor iz Danteove Boţanstvene
komedije o Paolu i Francesci. Ima u opusu ovoga carskoga generala velikih
oscilacija, ima tu sasvim laganih puĉkih napjeva koji kao da su preuzeti iz
djevojaĉkih spomenara, ali ima i turobnih i sjetnih stihova kojima je uspio bitno
proširiti tematiku i osjećajnost onodobne knjiţevnosti. U prostor nacionalne
literature Petar je Preradović stupio u kasnijoj fazi ilirskog preporoda, u vrijeme
dok su mnoge politiĉke aluzije već propale. Zbog tog vremenskog zakašnjenja
bio je osloboĊen naivnog i idealistiĉkog rodoljublja pa je mogao bez opterećenja
stvoriti niz posvema ljubavnih pjesama u kojima je uvjerljivije od drugih znao iz
ljubavniĉkog uzdaha preskoĉiti do prekogrobne mistike. U nizu modernih
hrvatskih pjesnika, nizu kojemu pripadaju Dubrovĉani Đuro Hidţa i Marko
Bruerović, Slavonac Katanĉić i ilirac Stanko Vraz, Petar Preradović ima vaţno
mjesto. Bio je veliki umjetnik rijeĉi, s nedovoljnom ţivotnom koncentriranošću
da bi, kako se dugo i krivo vjerovalo, sam mogao postati središnjim pjesniĉkim
glasom jednoga vremena.
Mnogo više duhovne koncentriranosti u svojim je knjiţevnim djelima ostvario
jedan od najĉudnijih tadašnjih romantiĉara, Šibenĉanin Niccolo Tommaseo. Bio
je razapet izmeĊu Italije i Hrvatske, izmeĊu rodne Dalmacije i agresivne Austrije
da bi na kraju ostao bez domovine. Tommaseo je za razliku od Preradovića, koji
je bio ĉasnik u sluţbi beĉkih careva, bio njihov ogorĉeni protivnik. Obojica su
nosili kriţeve svojih teških i lutalaĉkih ţivota, s tom razlikom što je Tommaseo
bio profesionalni knjiţevnik i što mu je knjiţevnost bila više od nacionalne ili
radne zadaće. Ona mu je bila jedino što je imao. Taj katoliĉanstvom opsjednuti
Dalmatinac imao je neobiĉan romantiĉarski senzibilitet. Za razliku od većine
suvremenika nije ţelio dijeliti svoj privatni ţivot od svoje knjiţevnosti. U
groznici proţivio je izbjegliĉki i neuredni ţivot. U Dalmaciji je u djeĉaštvu stekao
dobre klasiĉne temelje u splitskoj školi, a poslije je studirao pravo u Padovi.
Njegova vrlo neobiĉna erudicija stalno ga je uvodila u nove i nove izazove.
Neobiĉno je bio zainteresiran za stvarnost pa nije ĉudno što je za ţivota
sudjelovao u polemikama oko darwinizma, inteligentno i ironiĉno napadajući
navodno majmunsko ĉovjekovo podrijetlo, kao što nije ĉudno što je vrlo rano
došao u dodir sa zagrebaĉkim iliricima. Njemu je Ivan Kukuljević u Zagrebu već
1844. tiskao Iskrice koje su tadašnji ĉitatelji prihvatili kao svojevrsni katekizam
narodnosti. Djelo je Tommaseo napisao 1840. ali je ono prvi put bilo objavljeno
u Veneciji 1841. na talijanskom jeziku i pod naslovom Scintille, a u hrvatskoj
inaĉici u samo nekoliko godina knjiga je dva puta pretiskivana i stekla je status
kultnoga ilirskog vademecuma. Bila je to zbirka u kojoj je Tommaseo uspio
osjetiti bratske

- 192 -
tegobe i pribliţiti se svojim liberalnim slavenskim sunarodnjacima, bila je to
knjiga u kojoj se veliĉala duhovnost jednostavnog puka, osuĊivala tupost i
otuĊenost navodno obrazovanih ljudi. Bila je to poezija politiĉka i liberalna.
Zagrebaĉke Iskrice u kojima je tako uspješno Tommaseo opjevao ideju bratstva
svih naroda nisu jedini pišĉev doprinos hrvatskoj preporodnoj knjiţevnosti; on je
1842. objavio i vrlo popularni zbornik Ilirskih pjesama, a svoje autonomaške
ĉlanke o stvarima dalmatinskim i tršćanskim tiskao je 1847. Svoju esejistiĉku
dalmaticu pri kraju ţivota okupio je Tommaseo u dva sveska s naslovom O
Dalmaciji i Političko pitanje, ali te rukopise nije nikada tiskao. Ostala je
nedovršenom i njegova knjiga Pjesme puka dalmatinskoga koju je htio opskrbiti
estetskim i filološkim komentarom. Tommaseo je bio vrlo blizak zagrebaĉkim
iliricima jer je humanizirao doţivljaj nacije i jer je taj doţivljaj uspješno
povezivao s osjećajnošću europskog romantizma. Njegove Iskrice i u hrvatskoj i u
talijanskoj verziji glas su nemirnoga šibenskog kozmopolita za slavenski
preporod. Da je to djelo smatrao vaţnim, vidi se i po tomu što mu se ĉesto vraćao
pa je samo tri godine prije smrti Iskrice posljednji put redigirao, pridodavši im tri
nova sastavka i davši ĉitavom djelu sasvim novi raspored. Svoju osobnost
Tommaseo nikad u knjiţevnim djelima nije skrivao, tako da su mu najvredniji
tekstovi kasne intimistiĉke pjesme i nadasve Intimni dnevnik koji je vodio
tijekom tri desetljeća i koji za ţivota nije htio objaviti. Bio je protivnik
materijalizma suvremenoga graĊanstva, smatrao je da je kljuĉ modernog
ĉovjeĉanstva u rukama pojedinca koji zna uskladiti svoju izdvojenost s idejama
temeljenim na gotovo komunistiĉkoj društvenoj solidarnosti. Tommasea je
zainteresirao lik u XV. stoljeću ubijenoga socijalnog reformatora Girolama
Savonarole, ĉovjeka koji se, kao i Tommaseo, zauzimao za socijalno svjesni
katoliĉki republikanizam. Ipak ovaj nemirni Dalmatinac svoje politiĉke ideje
nije imao gdje realizirati. Jednom kad je to pokušao za vrijeme revolucionarne
1848., dok je Venecijom vladala prevratniĉka Maninova vlada, doţivio je poraz. I
njemu kao i njegovim hrvatskim vršnjacima donijela je 1848. radost ali i gorĉinu,
otvorila patnju. Ulazak u aktivnu politiku stajao je Tommasea teških godina u
austrijskom progonstvu. Smatralo ga se jednim od najobrazovanijih talijanskih
autora i on je javnosti uzvratio s dva ponajbolja leksikološka djela što ih Italija
uopće ima. Već 1830. objavio je Rječnik sinonima, a njegov Novi rječnik
talijanskog jezika poĉeo je izlaziti 1861. i smatra se jednim od najoriginalnijih
pojedinaĉnih lingvistiĉkih projekata uopće. Tommaseo je svoje politiĉke poglede
objavio u više svezaka dok je u romanu Vjera i ljepota, koji je napisan za vrijeme
boravka na Korzici i koji se pojavio u tisku 1840., uspješno ispriĉao ne odveć
originalnu ljubavnu storiju talijanskog emigranta Giovannija i njegove djevojke
Marije. Bila je to svojevrsna autobiografija pišĉeva. Tommaseov roman poznaje
više pripovjednih perspektiva, a pisac u priĉi upotrebljava takvu jeziĉnu melasu
da je još i danas lingvisti prouĉavaju ĉudeći se neobiĉnom daru pišĉevu. Bio je i
dobar tumaĉ Danteove Komedije pa se i danas njegov komentar toga djela uzima
kao jedan od vjerodostojnijih i svakako najorginalnijih. Njegov Intimni dnevnik
jedna je od najsnaţnijih knjiga svojega doba, djelo koje na rijetko viĊeni naĉin u
istom tekstu povezuje najskrovitije osobne dileme s društvenim analizama, knjiga
koja

- 193 -
banalnost dnevnog zapisa uĉas prebacuje do najviših metafiziĉkih razina. Kraj
ţivota Tommaseo je doţivio u Firenci; već gotovo slijep, objavio je 1872. knjigu
Pjesme u kojoj je još jednom pokazao da bolje od drugih zna spojiti anĊeoske i
Ċavolske fragmente svoje uzburkane prirode. U romantizmu, a Tommaseo je bio
punokrvni romantik, sve je bilo bolje od osrednjosti, sve je bilo bolje od ropstva,
i od individualnog i od ropstva nacionalnog. Romantizam je u Hrvatskoj stupao
paralelno s politikom te je postao njezinom vaţnom sastavnicom. Ta simbioza
ţivjela je poslije u Starce viĉe voj opozicijskoj politici jednako koliko je bila bitna
i u Šenoinoj knjiţevnosti. Od takve graĊe bio je Tommaseov individualizam kad
je ovog borca za slobodnu Italiju doveo do toga da je 1867. odbio talijansko
drţavljanstvo samo zato što nije bio za obnovu monarhije i samo zato što nije ţelio
ţivjeti u unitarnoj drţavi. Bio je Dalmatinom koji nije postao ilirskim Hrvatom i
jugoslavjanom samo zato jer nije vjerovao u centralizam i na kraju ţivota,
autonomist od glave do pete, nije mogao prihvatiti da se njegova dalmatinska
posebnost u unitarnoj Italiji zatire. On koji je ţestoko uvjeravao Dalmatince da
se ne ujedine s ostalim dijelovima hrvatske trojednice jer im je molekula
dragocjenija od organizma, bio je na kraju poraţen u svojim politiĉkim
naivnostima. Njegovi hrvatski polemiĉki protivnici bili su u pravu. Jedan od njih
bio je Natko Nodilo koji je nakon ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom prešao u
Zagreb, ondje postao profesorom povijesti na novom sveuĉilištu i napisao ĉitav niz
novoj naciji korisnih knjiga o mitologiji i europskoj povijesti. U borbi protiv
Tommaseova partikularizma Nodilo i dalmatinski Hrvati morali su još 1861. pisati
pobudne tekstove na talijanskom jer ih široki puk na hrvatskom jeziku tada još
uvijek ne bi najbolje razumio. Nodilov // Nazionale potpuno je raspršio ţelje
austrijskog dvora da će moći saĉuvati autonomiju Dalmacije. Ono što u Dalmaciji
nisu uspjeli s talijanskim autonomašima, beĉki će stratezi nadalje pokušavati uz
pomoć dalmatinskih Srba tako da su hrvatsku Dalmaciju drţali još neko vrijeme u
nacionalnoj napetosti. Ipak, bitka za Dalmaciju bila je za austrijski dvor posvema
izgubljena. Nastanak nove i ujedinjene Italije, austrijski gubitak
sjevernotalijanskih posjeda, okrenuo je sedamdesetih godina Beĉ prema
turskom Balkanu. U toj kalkulaciji Dalmacija je i u beĉkim oĉima trebala biti
slavenskom, ali još uvijek ne i potpuno hrvatskom. Bile su to, doduše, samo
kancelarijske kalkulacije dok se realnost Dalmacije više nije mogla odvojiti od one
koja je bila namijenjena svim drugim hrvatskim zemljama, pa ĉak i Vojnoj krajini.
Politiĉki ţivot središnje Hrvatske u drugoj polovini stoljeća postajao je sve
realistiĉnijim i uzburkanijim. Njime je tijekom tri desetljeća dominirao smireni i
umni ĉovjek, veliki pjesnik ilirskog preporoda, ĉovjek vidovit, Ivan Maţuranić.
On ni u Beĉu ni u Pešti nije traţio sukobe i zato je uz pomoć kompromisa bio u
prilici stvoriti glavne institucije moderne hrvatske drţave. Ono što je bila slutnja
o samostalnoj hrvatskoj drţavi i što je s u ono doba nerealnom ţestinom
iskazivao Ante Starĉević i njegovi stekliši, uvjerilo je Ivana Maţuranića da se, ţeli
li biti nepobitni hrvatski politiĉki voĊa, mora navikavati da djeluje u okvirima
mogućeg. Taj romantiĉarski pjesnik rano je shvatio da će okvir austrijske
politike prema Hrvatskoj za dugo vrijeme biti sankcioniran i da će imati po-

- 194 -
dršku velikih sila. Zato je sugerirao javnosti da prihvaćanje austrijskoga
naddrţavnog okvira ne znaĉi i njegovo odobravanje, uvjeravao ih je da znaĉi
njegovo mijenjanje, njegovu dinamiku. U okvirima nove osjećajnosti, a u blizini
novog europskoga koncepta individualizma i kolektivizma, u jakim
intelektualnim znaĉajima, raĊalo se moderno hrvatsko društvo i njegova
umjetnost, raĊala se ideja moderne Hrvatske koju više nije mogao povezati
prethodno stvoreni ideal nego se taj ideal svakoga dana formirao u razliĉitim
ljudskim izborima. Tako je bilo u knjiţevnosti, a tako je bilo i u politiĉkom
djelovanju. Pojedinac u novovjekovlju sve je više sam snosio javnu odgovornost
individualnih izbora. Bilo je to doba koje nije više proganjalo one koji nisu
priznavali nadreĊenih vrijednosti. Bilo je to doba koje je prestalo vjerovati da
postoje ĉvrsti autoriteti ispod ĉijih skuta bi se vrijedilo sakriti. Umjetnost, pa
dakle i knjiţevnost, postavljale su se iznad svih univerzalnih vrijednosti.
Knjiţevnost je sama sebi postajala mjerom pa je to bio jedan od najopasnijih
trenutaka u modernoj europskoj povijesti jer je radikalnim pozicijama mnoge
ljude utjerao u nemir, neke u anarhizam i smrt, mnoge poslao na ulice i u pobune,
ljudske mase izloţio politiĉkom teroru, a brojne pojedince uveo u samoću. Zbog
nevolja s kolektivnom individualnošću, moderna je duša poĉela sve više i dublje
spoznavati o zlu, o ĉovjeku imanentnoj društvenoj destrukciji, a duša pjesnika
sve je ĉešće bila spremna zaviriti u svoje tame. Spoznavši svoj superego,
nesigurni je ĉovjek usred moderniteta, kao u antiĉko doba, došao još jednom u
priliku uzviknuti: Ne ja nego Hrvatska, i ĉak povjerovati da taj njegov stav koliko
je kolektivan, jest i individualan. Svojim graĊanskim i libertinskim titanizmom
romantizam je ranio ĉovjekovu vjeru u izabranost. Krenulo se od individualnoga
glasa i od pojedinaĉne osjećajnosti, a stiglo se do kolektivnog "ja", stiglo se do
nacionalnih knjiţevnosti i modernih nacionalnih institucija, nove društvenosti.
Utemeljitelj te nove društvenosti, jamac njezina legalizma u Hrvatskoj kao da je
morao biti pjesnik! U ţivotu Ivana Maţuranića, prvoga hrvatskog bana koji nije
bio plemenita roda, kao u zrcalu ogleda se ĉitavo hrvatsko 19. stoljeće, vidi se
njegov ilirski juţnoslavenski fanatizam, njegov politiĉki pragmatizam ali naĉelni
liberalizam, vidi se malograĊanski bijes onih što im je bilo obećano više nego što
im se htjelo dati, vide se sve buduće opasnosti. Maţuranići su bili rodom iz
Novoga Vinodolskog gdje se Ivan rodio 1814., završio njemaĉku osnovnu školu i
odliĉno svladao jezik na kojemu je poslije, kao vodeći hrvatski politiĉar,
komunicirao u beĉkim carskim kancelarijama. Samo kratkotrajno odnaroĊen
Maţuranić školovao se i u Rijeci gdje mu je nastavni jezik bio latinski, a glavni
strani jezici madţarski i talijanski. Već tada najmilija hrvatska knjiga bio mu je
Kaĉića Miošića Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Studije je poĉeo 1833. u
Zagrebu uz pomoć brata Antuna, tada već Gajeva prijatelja, a onda je kao
izvrstan student dobio stipendiju da nastavi studij u Szombathelvju jer je tada
bio obiĉaj da se bolji hrvatski Ċaci pošalju na studij u Madţarsku a madţarski u
Hrvatsku. Iz Madţarske mladi se Ivan Maţuranić javio 1835. za drugi broj
Gajeve Danice, i to programatskom pjesmom Primorac Danici za koju mu je Gaj
po bratu Antunu poslao honorar. Poslije Maţuranić nije nikad bio
profesionalni knjiţevnik nego odvjetnik i politiĉar. Ĉim je završio pravne
studije i kad se eko-

- 195 -
nomski osamostalio, zaljubio se u Aleksandru Demeter, sestru knjiţevnika
Dimitrija Demetra. Od ranih pjesnikovih djela najkarakteristiĉnija je pjesma
Vjekovi Ilirije koja je objavljena 1838. i koja je sinteza pogleda hrvatskih
preporoditelja na prošlost, ali i iskaz njihovih nada o budućnosti tadašnje
Hrvatske. To je pjesma koja dobro sintetizira sav geopolitiĉki poloţaj Hrvatske,
nabraja njezine saveznike i neprijatelje, vrline i mane te jednostavno izlaţe
filozofiju ilirskog pokreta. Bio je Maţuranić vrlo poduzetan ĉovjek pa je već
1842. zajedno s Jakovom Uţarevićem objavio njemaĉko-ilirski slovar u kojemu je
bio proveden Gajev pravopis i koji je upravo zbog te ĉinjenice imao veliki utjecaj
na širenje narodnog jezika u upravi i u školama. Drugi pišĉev pothvat odnosio se
na dopunu nenapisanih pjevanja Gundulićeva Osmana. Taj posao je u poĉetku bio
zamišljen kao jednostavna narativna rekonstrukcija nepostojećih pjevanja ali se
na kraju pretvorio u prvi vaţniji filološki pothvat hrvatskih preporoditelja.
Izdanje Osmana objavljeno je 1844. kao prva knjiga Matice ilirske. U izdanje je
bio ukljuĉen rjeĉnik Gundulićeva Osmana koji su potpisali Ivan Maţuranić i
njegov brat Antun, ali i dopuna Gundulićeva epa koju je kao da je samostalno
pjesniĉko djelo, ispjevao Ivan Maţuranić napisavši tom prilikom neke od svojih
najboljih stihova. Da je dopuna Osmana pjesnikovo potpuno samostalno djelo,
priznavali su još za ţivota piscu ĉak i njegovi najţešći protivnici. Posao na
Osmanu i paţljivo prouĉavanje Gundulićevih stihova dalo je Maţuraniću izravni
poticaj da stvori originalni ep Smrt Smail-age Čengijića, koji se pojavio 1846.
Osim Gundulićevih stihova i dobrog poznavanja suvremene romantiĉarske
poezije, bilo je za nastanak toga djela presudno i dobro pišĉevo poznavanje
stihovanih naracija Andrije Kaĉića Miošića, zatim njegovo pozorno ĉitanje
narodnih pjesama iz zbirki Vuka Karadţića. Sve to zajedno, s dobrim
poznavanjem klasiĉne antiĉke epike, stvorilo je jednu od najslavnijih i formalno
najsavršenijih knjiţevnih umjetnina hrvatskog romantizma, petodjelnu poemu o
smrti Smail-age. Prvo pjevanje kojemu je naslov Agovanje funkcionira kao da je
neka vrsta prologa drame toga turskog silnika. Tu su vrlo saţeto, ali s velikom
uvjerljivošću, orisane najvaţnije osobe, prikazana je okrutnost agina, opisani
naĉini na koje je muĉio Crnogorce, opjevani krvavi prizori muka, spomenute
rijeke krvi i motivirana daljnja radnja. Naime, Smail-aga smaknuo je tada i
jednoga svojega savjetnika zato jer mu je ovaj navodno loše svjetovao pa se
savjetnikov sin No vica odluĉuje osvetiti oĉevom ubojici i prijeći u kršćanski
tabor. O njegovu noćnom i romantiĉkom putu pjeva drugo pjevanje epa Noćnik,
u kojemu se na vrlo izravan naĉin povezuje kolektivno s pojedinaĉnim, svjetlost
ljudskih izbora i tame sudbina. U trećem pjevanju koje se zove Ĉeta na scenu epa
uvodi pjesnik društvenu zajednicu koja se sprema na osvetu, koja prihvaća
preobraćenog osvetnika No vicu i kojoj izravnu ideološku poruku upućuje starac
svećenik, taj daleki odslik svetoga Vlaha iz Gundulićeva Osmana i svih drugih
bradatih staraca starije hrvatske epike. U ĉetvrtom pjevanju, Haraĉu, opjevan je
središnji sukob, tu je smješten vrhunac radnje i njezin rasplet. Ubijen je Smail-
aga, poginuo je i osvetnik Novica, a sve je u kratkom epilogu s naslovom Kob
dobilo ponešto ironijski, zapravo vrlo moderan, završetak u smiješnoj lutki Smail-
aginoj koja posmrtnim poniţenjem najbolje svjedoĉi prolaznost svih

- 196 -
svjetovnih dobara, a posebno sile. Osnovno Maţuranićevo raspoloţenje iskazano
u teĉnim stihovima njegova spjeva jest osjećanje boli zbog patnji raje. To
osjećanje koje je u Maţuranićevoj duši godinama primalo mnoge poticaje, 1846.
pronašlo je snaţan osobni glas, pribliţilo se jednom u suštini lirskom
raspoloţenju koje je stvorilo djelo koje na koncu nema ni epski ni dramski oblik
nego je hibridna, pa po tomu i posvema romantiĉarska, tvorba. Glavnog lika u
ovom lirskom epu zapravo i nema. Kolektiv je ovdje središnje lice, a kako poemi
nedostaje bilo kakvo ulanĉavanje pripovjedaĉevih perspektiva, to se na kraju
ĉini da je i sam glas autorov ovdje iskazan kao da je glas kolektiva. Poticaj za
svoj ep našao je Maţuranić u suvremenim dogaĊajima i stvarnom ubojstvu Ismail-
age pa je po tomu u svojemu spjevu nastavio tradiciju hrvatske epike koja od
Karnarutića i Gundulića najradije pjeva o suvremenosti. Gundulićev ep pjeva o
borbi "za krst ĉasni i slobodu zlatnu", on je poema o dobru koje će na kraju
kazniti svako zlo. Napisan dvije godine prije revolucionarnih zbivanja 1848.,
Maţuranićev je ep imao vrlo zahvalne ĉitatelje, jednako kao što je politiĉko
djelovanje pišĉevo u sljedeća tri desetljeća ne jednom poticalo njegove
suvremenike, ĉas da ga oboţavaju, a ĉas otvoreno mrze. Smrt Smail-age Čengijića
Ante Starcević je javno ismijavao. Doduše, on je isto što i Maţuraniću, zamjerao i
Strossmaveru i Jelaĉiću jer mu se njihov pragmatizam i kretanje u okviru
mogućega inaĉe gadilo. U srpskoj javnosti još za Maţuranićeva ţivota bila je
plasirana besmislena ali vrlo uvredljiva teza po kojoj pjesnik uopće nije napisao
svoje djelo nego da ga je ukrao Crnogorcu Petru Petroviću Njegošu.To što se
radnja najvaţnijega hrvatskog ep onoga doba zbivala u crnogorskim gudurama
više je bio danak pomodnoj romantiĉkoj senzibilnosti nego realnosti pišĉeva
ţivota. Drame Maţuranićeva ţivota inaĉe su se zbivale u koridorima beĉkog
dvora ili u salonima Hrvatskog sabora. Egzotika crnogorskih brda njemu je bila
inaĉe nepoznata. Ali o beĉkom dvoru i gornjogradskomu zagrebaĉkom Saboru
Maţuranić nije napisao ep. On je svoj politiĉki program pregledno izloţio u
knjiţici Hervati Magjarom, kojoj s pravom pripada glas jedne od najvaţnijih
hrvatskih politiĉkih knjiga. Objavljena 1848., ona na najbolji naĉin pokušava
izmiriti nepomirljivu dihotomiju vjernosti caru koliko i vlastitoj naciji, dihotomiju
koja je nakon 1848. uništila sve plemenite intencije bana Josipa Jelaĉića. U
Maţuranićevoj politiĉkoj knjizi biblijskim stilom izlaţu se prosvjetiteljska i
graĊanska naĉela u vezi s problematikom madţarsko-hrvatskih odnosa.
Maţuranić tumaĉi liberalnim, a tada i revolucionarnim Kossuthovim Madţarima
da moraju ustrajati u svojoj nacionalnoj borbi ali da pri tome ne smiju zgaziti
interese drugih naroda, u ovom sluĉaju hrvatskog. Maţuranićev tekst knjiţevni je
uvod u Jelaĉićev dubiozan pohod na Budimpeštu i na Beĉ. Kako Ivan Maţuranić
nije bio vojskovoĊa, tako njegove politiĉke teze i danas imaju vjerodostojnost
mnogo veću nego što je imaju teško shvatljivi agresivni potezi tadašnjega
hrvatskoga bana Josipa Jelaĉića koji nije uspio pronaći balans izmeĊu slogana
francuskog libertinizma i hladne logike beĉke dvorske kancelarije. Ivan
Maţuranić, više nego rano posrnuli Jelaĉić, izborio je za sebe priliku da svoju
pragmatiĉnost i mudrost iskaţe. Tu priliku nije dugo ĉekao. Fiksirao ju je u
svojim brojnim saborskim govorima dok je bio zastupnik i za vrijeme banovanja
od

- 197 -
1873. do 1880. U njima ovaj pragmatiĉni politiĉki operativac nije najavljivao
hrvatsku budućnost ali je britko odreĊivao sadašnjost. Baveći se politikom, od
vremena kada je u Beĉu bio nekom vrstom hrvatskoga guvernera, pa do vladanja
Hrvatskom s mjesta carskog vicekralj a, ban Ivan Maţuranić nije pisao knjiţevnih
djela. Povuĉen i škrt na rijeĉima, on je u noćima teleskopom promatrao nebeski
svod, zapisivao neke samo njemu razumljive matematiĉke formule i traţio u
nebeskom rasporedu rješenje hrvatske zagonetke. Ţudio je da otkrije kljuĉ
moguće juţnoslavenske sinteze izmeĊu nacionalnog i nadnacionalnog, izmeĊu
egzotiĉnog i pragmatiĉnog. U mladosti Maţuranić je u svojemu spjevu Smrt
Smail-age Čengijića za svoj naraštaj stvorio sintezu pjesniĉkih i filozofskih
kolektivnih teţnji, ali su stihovi te sinteze pod kopitima Jelaĉićevih konja svedeni
na goli zvuk. Postupno su taj zvuk još degradirali i pedagozi u hrvatskim školama
uĉeći iz Maţuranićevih stihova poetiku, a ismijavajući mu ideologiju.
Bilo je to vrijeme u kojemu su se dogaĊali veliki lomovi u europskoj
stvarnosti, i na podruĉju politiĉkom a i u vezi sa sasvim novom duhovnošću. Bilo
je to razdoblje golemoga napretka fizike i kemije, medicine i biologije. Koje
desetljeće poslije, Pasteur je pokazao put izljeĉenju zaraznih bolesti, Mendeljejev
je pogledao u dubinu materije, vagao je teţinu atoma i shvatio sile koje
meĊusobno privlaĉe nevidljive elemente. Pojavili su se prvi moderniji prilozi
sociologiji, a filozofski pozitivizam zbunjivao je još uvijek romantiĉarske
hrvatske duše.
Antropolozi su starom svijetu zadali smrtni udarac, i to onoga ĉasa kad su
predvoĊeni Charlesom Darwinom u knjizi Podrijetlo vrsta 1859., ustvrdili da je
ĉovjek tek nešto sretniji majmunov brat. Nova osjećajnost kao i nova knjiţevnost
više nisu morale voditi raĉuna o toj evolucijskoj istini. Piscima je ona već dugo bila
suputnicom pa je zato polemika s Darwinom prepuštena teolozima koji su se u
njoj još jednom naivno osramotili. Rimska katoliĉka crkva u tom je vremenu
doţivljavala još jednu od svojih velikih kriza. Pio IX. koji je u Rimu stolovao od
1846. pa sve do 1878. nije bio na razini svojega uznemirenog vremena. Donio je
dokumente koji su samo uzbudili liberalno općinstvo, a u Hrvatskoj i nisu imali
mnogo odjeka. Nije taj papa imao podršku niti meĊu liberalnim pravašima, a
nije ju imao ni u reformi sklonih pristalica Ċakovaĉkog biskupa Strossmayera.
Hrvatska Crkva kao da je spavala u razdoblju najvećih nacionalnih promjena
tijekom 19. stoljeća jer se dugo nije oporavila od revolucionarnog šoka što ga je
doţivjela još u vrijeme Francuske revolucije, zatim Napoleonovih vojni pa i
kasnijih buĉnih socijalnih pokreta. U Hrvatskoj ona je spavala sve do austrijskog
ulaska u Bosnu 1878. i sve do dolaska Leona XIII., pape sklonog socijalnim
reformama i modernizmu. Bilo je to već jedno novo vrijeme, epoha koja će upravo
poĉinjati dok u Hrvatskoj bude završavala knjiţevna vladavina najvaţnijega
graĊanskog hrvatskog pisca onoga doba, posljednjeg ilirca bez ilirizma, Augusta
Šenoe. Do njegove pojave, a ona se dogodila šezdesetih godina, napisan je u
Hrvatskoj niz vaţnih knjiţevnih djela i odţivljen ĉitav niz energiĉnih
knjiţevniĉkih ţivota. Od romantizma Hrvatska se, zapravo, nije dugo oporavila
jer on je imao moć da svoje parole i svoje jezike obnavlja. Ideju da su
ĉovjeĉanstvo i nacija subjekti a ne objekt, da su nacije, kao i pojedinci, stalno u
pokretu, da im je kreacija svakidašnji

- 198 -
usud, te ideje hrvatski romantizam stavio je u samo središte svojih egzaltacija i taj
nauk jedva da se umorio do naših dana. Romantizam je bio revolucija ljudskih
duša i njega su u hrvatskoj knjiţevnosti nosili jaki duhovi poput Petra Preradovica
i Stanka Vraza, naslutili su ga politiĉki talenti poput Ivana Maţuranića i Ivana
Kukuljevića Sakcinskoga, ali je njegovim glasom govorila i najprodornija ţena
onoga doba - Dragojla Jarnević. Ova Karlovĉanka rodila se 1812., završila je
osnovnu školu u rodnom gradu, a onda je godinama ţivjela u Grazu, Trstu i
Veneciji gdje je sluţila u plemićkim domovima i bila guvernantom. Kad se
ĉetrdesetih godina vratila u domovinu, s vrlo nesistematskim ali za domaće
prilike još uvijek iznimnim obrazovanjem, odmah je pristupila preporoditeljima,
sprijateljila se s mnogima od njih a s nekima, kao s poslije bez razloga slavljenim
stihotvorcem Ivanom Trnskim, imala i razmjerno burnih emocionalnih dodira.
Jarnevićevoj koja je pisala liriku u kojoj je jedva dosegnula razinu tada
prosjeĉnih deklamatora, bio je bliţi prozni izraz. Knjiţevnica je 1843. najprije
objavila Domorodne povesti koje su, zapravo, retrogradna knjiga, djelo
opterećeno sentimentalnim i vrlo bizarnim fabulama, literatura bliska feljtonskoj
knjiţevnosti iz tadašnjih zabavnih magazina u Italiji i Austriji. Ali u tim priĉama
Dragojle Jarnević ima nešto u ono vrijeme ne sasvim obiĉne zainteresiranosti za
suvremenost koja autoricu donekle izdvaja od pisaca prvoga ilirskog naraštaja.
Svoju pripovjedaĉku ambicioznost okrunila je tek romanom Dva pira koji je
objavljen 1864. te je jedan od starijih hrvatskih primjeraka u tom ţanru. U
Jarnevićkinu romanu opisuje se emocionalno sazrijevanje plemkinje Blaţenke
Nehajković ĉiji ţivotni put afirmira libertinske principe plemenitosti koji više
nisu povezani s podrijetlom nego s unutrašnjim vrijednostima i osobnom
emancipacijom. Nesretni ljubavni ţivot te Hrvatice treba ĉitati kao idealiziranu
autobiografsku priĉu autoriĉinu jer i ona je svoje ljubavi morala zatomiti, i nju
ljubavnici nisu razumjeli i ona je poput plemkinje Nehajković svoju sreću
potraţila u dubini vlastite duše, a ne u društvu. Ono po ĉemu Dragojla Jarnević
uţiva glas dobrog autora ipak nisu ni njezine pjesme ni pripovijesti, pa ni roman
Dva pira, nego je razlog posmrtnoj slavi postumno otkriveni opseţni tekst
Dnevnika što ga je vodila od 1833. pa sve do 1874. Dnevnik, koji je njezino
ţivotno djelo, dugo je bio poznat samo u cenzuriranim fragmentima. U toj
najintimnijoj knjizi preporodnoga vremena Dragojla Jarnević ispisala je pod
okvirom svoje autobiografije dobar pregled onodobne kulturne povijesti, dala je
niz realnih psiholoških opisa svojih suvremenika ali je još više u toj dnevniĉkoj
biljeţnici bila u stanju opisati neka bolna poglavlja svoje ljudske drame, zapisati
treptaje nesigurne i nesretno zaljubljene duše, otvoriti ranu svojega invaliditeta,
prebirati po svojoj usamljenosti, jadati se nad mukom prestarjeloga djevojaštva i
pravdati se zbog svojih tjelesnih nesmotrenosti. Svoj Dnevnik Dragojla Jarnević
piše kao da je on pripovjedna knjiga namijenjena, doduše, autoriĉinoj memoriji
ali još više potomstvu. Ona u tom dnevniku kao da razgovara s potencijalnim
ĉitateljem i piše mu ono što u vrijeme njezina ţivota nije bilo moguće objaviti u
uobiĉajenim knjiţevnim glasilima. Georges Sand nije bila moguća u preporodnoj
Hrvatskoj pa joj se Dragojla Jarnević nije ni ţeljela pribliţiti. U dubini ona ju je
samo razumjela. Tekst Dnevnika mnogoslojan je, s dijelovima koje

- 199 -
moţemo ĉitati kao da su istrgnuti iz onodobne skandalozne kronike ili kao da su
neka vrsta socijalne reportaţe. Jedan dio, pak, ima izravnu didaktiĉku i politiĉku
intonaciju, ali najveći dio te proze pokušava stvoriti prostor autoriĉina susreta sa
samom sobom i sa svojim postojanjem, ţeli biti provjerom njezine uznemirene
duševnosti. Dnevnik Dragojle Jarnević zreo je plod hrvatske romantiĉarske
proze, knjiga koja je najintimniji rani autoportret u modernoj hrvatskoj
knjiţevnosti uopće, tekst ĉiju samorazornost nije mogao nitko bolje ispisati od
jedne ţene.
Druga onodobna knjiga u kojoj takoĊer imade obilje intimnih stranica jesu
Putositnice Antuna Nemĉića, djelo vaţnoga sjevernohrvatskog preporoditelja,
jednog od najsamostojnijih hrvatskih romantiĉara, pisca koji nije lako postao
školskom lektirom ali je svejedno uz pomoć ĉitatelja preţivio ilirsku estetiĉku
eutanaziju. U njega u prozama prevladava ironija, to inaĉe ponajvaţnije
romantiĉarsko obiljeţje. U središnjim konceptima njegove poetike, ondje gdje su
nosivi pojmovi bili originalnost, kreativnost, osjećajnost, genij, uzvišenost,
ĉudesno, snovito i fantastiĉno, ironiji se pridavalo vaţno i izdvojeno mjesto. Po toj
koncepciji prikazivanje prirode nije se više nalazilo u domeni retoriĉkog
uljepšavanja. Pisati romantiĉaru je znaĉilo postići stanje iz kojega je moguće
kontrolirati ali i preoblikovati sirove osjećaje. Ideja da slobodne asocijacije treba
kontrolirati, da osjećajnost treba obuzdati, uvela je u romantiĉarsku poetiku
koncept ironije kao kreativnog i spoznajnog instrumenta. Ironija je poeziju
pretvarala u filozofiranje ali još više igranje stihovima, ona je proznom piscu
omogućivala da zadrţi otklon od svojega predmeta, da saĉuva svjeţinu duha i da
ne bude manipuliran svijetom što ga opisuje. Antun Nemĉić u svojim
Putositnicama više od bilo kojega suvremenika uspio je povezati maštu i razum.
On je u svojoj slavnoj putopisnoj prozi zato stvarnosti i njezinim akterima
dopustio da se poigraju sa sobom i svojim postupcima. Ludizam je bio glavno
obiljeţje svijeta koji Nemĉić opisuje na svojim putovanjima, pri ĉemu je autor
posjedovao moć da taj svijet uz pomoć njegove vlastite paradoksalnosti prikaţe
kao sebi dovoljan i u sebe zatvoren. U tom postupku imao je dobre uĉitelje u
engleskom piscu Lavvrenceu Sterneu i Nijemcu Heinrichu Heineu. Njihova
sentimentalna ali ironiĉka putovanja vodila su Nemĉićevo pero, ali i njegov
putni štap. Pisac se rodio u madţarskom gradu Eddeu 1813., a ţivot je proveo u
odvjetniĉkim i sudaĉkim sluţbama u hrvatskim sjevernim gradovima. U
Kriţevcima, gdje je imenovan biljeţnikom, preminuo je u tridesetšestoj godini
od neke nagle i tajanstvene bolesti, vjerojatno kolere. Bio je prijatelj mnogim
ilirskim prvacima i rano je uoĉeno njegovo iznimno obrazovanje. Smatrali su ga
hladnim flegmatikom, a on je bio posvema drukĉiji pa se ispod oklopa
nezainteresiranosti krio osjećajan i treperavi duh ĉovjeka koji je bolje od drugih
izrazio neke od najvaţnijih onodobnih emocija. Njegove Putositnice, koje su
objavljene 1845., svakako su prava riznica romantiĉarskih ali i klasiĉnih izvora
koje pisac uvijek iz prve ruke citira. U Putositnicama izravno spominje i Petrarcu
i Tassa, Tommasea i Ariosta, citira Molierea i Rousseaua, Beaumarchaisa i Mme
de Stael, poznata mu je Sandova ali i Hugo, s lakoćom citira Shake$pearea ali i
Bvrona kojemu se divi, a od hrvatskih pisaca poznaje gotovo sve vaţnije stare
Dubrovĉane, dok meĊu ilircima spominje samo najbolje. Malo je koje djelo ono-

- 200 -
ga vremena toliko ovisilo o tuĊim pobudama, ali je malo koja hrvatska knjiga
bila samosvojnija od Putositnica. Bila je to i jedina knjiga što ju je autor objavio
za ţivota. Zapravo, on je tiskao i nešto lirskih pjesama, nešto domoljubnih stihova
ali oni nisu imali znatnu mjeru osobnoga glasa pa tako najboljom pjesmom
Nemĉićevom ostaje onih šest stihova Domovini što ih je inaĉe uvrstio u
Putositnice:
Gori nebo visoko, Doli
more duboko, A ja u
sredini Noćnoj u tišini
Mislim na te, ma jedina
Premilena domovina!
Ti stihovi, kao sve što je Nemĉić napisao, mogu se proĉitati kao patetiĉno i
domoljubno pjesništvo ali ih vrijedi ĉuti i kao ironijsko poigravanje s ispraznim
pjevanjem o domovini, kao poruku precima i potomcima o potrebi da ĉovjek prije
svega omjeri svoju neznatnost. Nemĉić je pisac koji ne piše samo sa sviješću o
suvremenicima. On pišući o prošlosti kao da ţeli promijeniti budućnost vlastite
knjiţevnosti. Bio je pisac velike razigranosti, autor kojemu je ironijski registar
najbliţi i koji mu pomaţe da stvori neobiĉno knjiţevno djelo. U ostavštini
Nemĉićevoj pronaĊena su dva fragmenta za koja se ne bi moglo reći da ih je pisac
ikad kanio završiti. Rijeĉ je o nezavršenoj drami Kvas bez kruha ili tko će biti veliki
sudac u kojoj je, za razliku od tadašnjih historicistiĉkih drama, pokušao oţivjeti
malograĊansku sredinu u predveĉerje skandaloznih provincijskih izbora. U toj
drami na humoran naĉin i s ironijskim pomakom uspijeva ocrtati sva lica tadašnje
politikom potpuno progutane, hrvatske svakidašnjice. Što se tiĉe pet saĉuvanih
fragmenata romana Udes ljudski, jasno je da je u romanu pisac zamislio obraditi
za ono doba neobiĉnu temu o odnosima plemićkih i puĉkih obitelji. Po
saĉuvanom tekstu vidi se da mu je i ovdje, kao u Putositnicama, glavni uzor bio
Englez Sterne, ali i njemaĉka feljtonska proza tako da Nemĉić, kao i ti njegovi
uzori, svako malo prekida pripovjedaĉku iluziju da bi ironijski intervenirao u
knjiţevni svijet, namjerno pritom razarajući tek stvorenu iluziju. Takav je Nemĉić
bio i dok je pisao Putositnice, ironiĉan i neobiĉno razigran, spreman na pošalicu,
na samosprdnju. U Putositnicama je opisao svoje putovanje prema Veneciji i
Veroni. Sve što je uvrstio u knjigu on je doista i doţivio, tako da je tekst nekom
vrstom pišĉeva dnevnika u kojemu se raspravlja o sasvim općim pitanjima
vremena ali tako da se u niti jednom trenutku ne raspreda najaktualnija hrvatska
tema: domoljublje. Njegova knjiga moţe se ĉitati na više razina, ona je ĉas
vrhunski kulturološki vodiĉ, ĉas zbirka anegdota i novela, popis mjesnih ĉudaka,
a onda opet pišĉeva etnografska studija ili prepiranje s ne uvijek ugodnim
suputnicima. Ono što Nemĉićevu djelu podaruje cjelovitost jest njegov ironijski
odnos prema putovanju, a onda i prema knjiţevnom tekstu koji nastaje na tom
putovanju. Nemĉić nije pisac koji bi poput svojih suvremenika putopisaca, poput
Vraza ili Matije Maţuranića, govorio kao puĉki pisac, kao onaj koji se svako
malo uhvati za gusle ili nade kojega takvog ĉovjeka. Nemĉić je moderni
putopisac, on je sudrug Sterneov ali još

- 201 -
više Heineov, premda je jasno da je poznavao i srodne opise putovanja po Italiji
kakvi su Cestopis iz pera Jana Kollara, te Italien wie es wircklich ist Nijemca
Gustava Nicolaia. Putositnice su još jedna knjiga o Hrvatskoj koja se najvećim
svojim dijelom ne zbiva u Hrvatskoj. Po tomu one su vrlo bliske Drţićevu Dundu
Marojukoji se dogaĊa u Rimu, Gundulićevu Osmanu koji se zbivao na poljsko-
ukrajinskoj granici, Maţuranićevoj Smrti Smail-age Čengijića koji je radnju
smjestio u Crnoj Gori. Nemĉić je zajedljiviji od bilo kojega tadašnjega hrvatskog
suvremenika, ali je zato i obrazovaniji od većine svojih vršnjaka. Suvereno govori
o slikarstvu i knjiţevnosti, znanosti i arhitekturi, trudi se ĉitatelja dojmiti
erudicijom, a onda vratiti na zemlju, uvjeriti i sebe i njega u vlastitu nemoć i
neznanje. Nemĉić je bio ciniĉan kad mu je god to moguće, ali taj naoko nervozni
putnik zapravo je njeţno lirsko biće koje nikad ne propusti napisati nešto o
zaviĉaju, o njegovoj zatucanosti ali i veliĉini. Nemĉićeve Putositnice najbolja su
tadašnja lekcija o domoljublju, pokazale su kako se o domovini moţe pisati bez
pjene na ustima i tamburice u rukama. Nemĉić je umro mlad tako da istinskoga
knjiţevnoga razvitka njegov opus nije doţivio. Da je bio blizak politiĉkim
prevratima, da bi se i protiv austrijske diktature pobunio da ju je u pedesetim
godinama doţivio, vidi se i po tomu što je stihove svojega preminulog druga
Tome Blaţeka 1848. nazvao Političkim pjesmama. Vidi se to i po tomu što je
prijateljevao s buntovnim Mirkom Bogovićem koji je robijao u austrijskoj tamnici
zbog hrvatskih osjećaja. U doba burne 1848. Antun Nemĉić je bio na strani
seljaštva i potpuno blizak libertinskim pogledima i sigurno da već tada nije
podrţavao Jelaĉićevu hazardersku vojnu operaciju protiv madţarskih i austrijskih
slobodara. Bio je prvi veliki pisac hrvatske pokrajine, onaj koji je upravo zato što
je ţivio u provinciji mogao hladnije i dublje motriti hrvatsko društvo. Nije u
knjiţevnosti bio naivan kao što je bila većina njegovih danas zaboravljenih
preporodnih vršnjaka. Bio je vrlo svjestan da hrvatsko ilirstvo nije tek neka
provincijska epizoda nego da ima bitno europsko utemeljenje pa i budućnost. Od
Nemĉića ostale su Putositnice, ta do danas neprevladana putopisna knjiga, zatim
romansirani kritiĉki napisani ţivotopis prijatelja Tome Blaţeka koji je najbolji
primjer rane ilirske biografske proze. Osobni i ironijski registri u lirskim
pjesmama Nemĉićevim, pišĉev socijalni nerv u drami Kvas bez kruha te
zanimljiva formalna struktura nedovršenog romana Udes ljudski, potvrĊuju da je
Antun Nemĉić u trenutku kad umire 1849., vlasnik najzaokruţenijega i
najperspektivnijega hrvatskoga knjiţevnog opusa.
Brat Ivana Maţuranića, slavnog pjesnika i politiĉara, skromni Matija
Maţuranić još je prije Antuna Nemĉića stekao lijepu knjiţevnu slavu putopisnom
knjigom. On nije imao nikakva formalnoga obrazovanja niti se tanašna knjiţica
ovoga literarnog diletanta ţeljela takmiti s tzv. visokom knjiţevnošću. Matija
Maţuranić je u rodnom Novom Vinodolskom završio osnovnu školu i izuĉio
kovaĉki zanat, a onda je putovao Crnom Gorom, Bosnom i Srbijom, a jednom je
ĉak dospio i u Carigrad. Poslije se smirio i ţivio u rodnom mjestu, radeći dosta
uspješno poduzetniĉke poslove sve dok mu se nije pomraĉio um pa je umro u
ludnici u Feldhofu blizu Graza. Kada je 1842. tiskana njegova putopisna proza
Pogled u Bosnu, odmah je prepoznata kao najviši domet knjiţevnosti, kao

- 202 -
umjetniĉki doseg neusporediv bilo s kojom drugom suvremenom ilirskom
knjigom. Maţuranićevi pogledi i pustolovine što ih je doţivljavao pješaĉeći
Bosnom i jašući po njoj na konju, opisi Sarajeva, Travnika i Zvornika ĉitali su se
ne samo kao vijest o egzotiĉnom susjedstvu nego i kao uzbudljiv društveni
izvještaj. Matija je Maţuranić za vrijeme svojih istoĉnih putovanja obavljao i neke
politiĉke poslove pa je sasvim logiĉno da u teksturi njegovih putositnica ima
aluzija i anegdota koje su ĉitateljima bile ţivlje od većine anemiĉne ilirske
knjiţevne, a posebno stihovane, produkcije. Maţuranić nije u Bosni bio tek
turist, u njegovu pogledu nema elitistiĉkog nadmudrivanja, on je na neki naĉin i
sam dio grube slike koju oslikava. Pogled u Bosnu knjiga je koja opisuje jedan u
stvarnosti vrlo uzbudljivi put. Stilski naboj djela posljedica je pišĉevih
romantiĉarskih mentalnih stavova koji su se odraţavali najprije u ţivotu, a onda i
u tekstu putopisa. Knjiga ima okvirnu priĉu u kojoj se obrazlaţu razlozi pisanja i
iznose naĉela minimalistiĉke poetike. Najvaţniji dio knjige je opis putovanja,
njegovih okolnosti, pišĉeva odlaska i povratka iz Bosne. Završni dio rukopisa
pripada Različitim opaskama koje su neka vrsta Maţuranićeva bosanskog
leksikona. U Pogledu u Bosnu, svejedno analizira li pisac razlike islama i
kršćanstva, piše li neku vrstu etnoloških studija ili opisuje domove paša i aga,
seljaka i trgovaca, mehane i tekije, upotrebljava se ţivi jezik i vrlo skladna fraza po
kojima je Matija Maţuranić jedan od najboljih hrvatskih proznih stilista. U tekstu
ĉesto kreće u narativnu digresiju da bi iz nje izveo ĉitavu mentalitetnu studiju.
Takva mu je priĉa o nesretnoj ljubavi Fate i Mehmeda koja je inaĉe saţeta studija
bosanskih seksualnih obiĉaja ali i emocionalne represije što su je ljudi ondje još
uvijek doţivljavali. Matija Maţuranić koji je Bosnom putovao kad mu je bilo
dvadeset i tri godine, sasvim se logiĉno posebno zanimao za ljubavnu i uopće
seksualnu tematiku, ali nikad se nije zadovoljio samo privatnom razinom nego je
upravo iz odnosa spolova izvodio daljnje zakljuĉke o tipologiji muslimanskog
mentaliteta. Maţuranić nije volio ilirsku plakatsku frazu, nema u njega patriotskih
ispada niti on u svojoj knjizi nekoga ţeli nešto poduĉiti. Njegova zapaţanja
ĉitaju se kao dnevnik osjetljivog i vrlo inteligentnog promatraĉa koji niĉim ne
pokazuje da je zainteresiran za neki od tada aktualnih oblika juţnoslavenskog
zajedništva, niti da je opterećen bilo kakvim predrasudama. Realist, Maţuranić je
iznimni glas u ondašnjoj hrvatskoj knjiţevnosti, pisac koji je uspaljenost ilirskih
domoljuba vratio gdje joj je bilo mjesto, a koji je mladim knjiţevnicima pokazao
da im je prije svega raditi na stilu, da im je zadatak stvarati efikasne i snaţne slike
i da im se najviše truditi da i u prozne tekstove utisnu svoj osobni glas. Sve te
kvalitete imao je ovaj samouki Maţuranić koji je iz Bosne donio vaţno iskustvo
o tomu kako ondje ljudski ţivot nema gotovo nikakvu vrijednost. U tamnom
bosanskom vilajetu u doba dok je Europa doţivljavala svoju prvu industrijsku
revoluciju, imao je ljudski ţivot doista manju vrijednost od svih svjetovnih
dobara. Maţuranić je modernim jezikom izvijestio o stanju Bosne, najavljujući
mnogu buduću muku te nemirne zemlje, a knjiga koju je napisao na do tada
nepoznati naĉin, spojila je dobar prozni stil s avanturom. U malenomu
pjesniĉkom opusu Tome Blaţeka, toga bliskog prijatelja Antuna Nemĉića, koji je
preminuo 1846., romantiĉarska ironija nije tek pjesniĉka figura nego je

- 203 -
postala sredstvo spoznaje i kreativnosti. Ironiĉki se modus udobno osjećao u
pjesmama Blaţekovim koje su većinom tiskane postumno pod skupnim
naslovom Političke pjesme. Imao je osvještenu fantaziju taj pjesnik kojega su tek
nakon smrti mogli ubrojiti u najbolje preporodne lirske glasove. Nema niti jedne
Blaţekove lirske cjeline, bila ona izravna politiĉka pjesma ili tek spomenarski
zapis, bila ona ljubavni uzdah ili izravni opis poţude, u kojoj pjesnik ne bi
pokazivao na neku kontradikciju stvarnosti, na neki njezin paradoks. RoĊen 1809.
u jednom graniĉarskom selu blizu Koprivnice, spremao se Blaţek za svećeniĉki
poziv. Kao mladić obolio je od tuberkuloze i zbog nje ostao hrom, pa mu
tadašnja pravila zaprijeĉiše da obuĉe reverendu. Ovaj suvremenik brojnih hromih
romantiĉara meĊu kojima su prednjaĉili Byron i Scott te Vuk Karadţić, poĉne
studirati pravo. Neko vrijeme bio je uĉitelj kod grofova Erdodvja. Bio je poţudan
ĉitatelj francuskoga libertinskog pjesnika Derangera i pokušao je poput njega biti
kritiĉan prema stvarnosti. Premda su mu bili bliski panslavenski osjećaji, u pravi
je ĉas ne uvijek opravdanom optimizmu svojega naraštaja, namijenio razoran stih
Pali smo, braćo, duboko pali. Vidovitosti pjesnikove suvremenici su postali
svjesni tek nakon poraza 1848. Tada Tome Blaţeka, doduše, više nije bilo na
ţivotu. U pjesmama je osuĊivao bedastoću svojih suvremenika, njihovu
uskogrudnost, napisao je najjetkije hrvatske stihove svojega vremena. U njegovoj
je lirici pospremljena najĉudnija poetska smjesa koju cenzori nisu lako propuštali
pa je postumno izdanje Blaţekovih pjesama, što ga je priredio prijatelj pišĉev,
knjiţevnik Antun Nemĉić, ĉekalo ĉak dvije godine da se tiska i knjiga se pojavila
tek 1848. kad je ionako sve bilo politika i kad naslov Političke pjesme nije bila
vidljivija iznimka. O Blaţeku je u povodu toga izdanja Nemĉić napisao dobru
studiju, ne propuštajući da i sam, jer je Blaţek pisao i latinsku poeziju, istakne
kako su Hrvati valjda jedini narod na svijetu koji usred modernoga doba ĉuva
smiješni duh latinskog jezika, i to na vlastitu štetu i na porugu pred cijelim
svijetom. Blaţek je bio ţestok pjesnik, takav je kad piše budnice, a na takav je
naĉin izgovarao izravne revolucionarne pokliĉe. Njegove su slike vrlo konkretne,
poruge bolne. On koji je za svoje suvremenike rekao da su meki kao tijesto i da su
"sirac voskoviti", bio je i najlascivniji preporodni pjesnik, pisac romantiĉarskog
osjećaja svijeta, autor koji je uvjerljivo pjevao da mu je "svagdan mrzlije a ufanje
vrelo", da mu "svagdan postaje plitkije". MeĊu romantiĉarima Tomi Blaţeku
pripada ugledno mjesto. On koji je ispjevao sve topose ilirskog domoljublja i koji
se dotakao svih ĉvrstih mjesta romantiĉarske poetike, bio je polemiĉan i pravila
nije prihvaćao. Vjerovao je da je srodnost duša glavna energija koja pokreće
svemir. Kao pjesnik nije dosegnuo Prerado vica i Vraza jer poput njih nije pjevao
iz matice. Njegov glas dolazio je sa strane ali je bio osoban i jedak, uvjerljiv i,
naţalost, nedovoljno koncentriran. I Nemĉić i Blaţek, dva najironiĉnija i
najjetkija hrvatska knjiţevnika, nisu doţivjela austrijski apsolutizam, nisu
doţivjela gorĉinu poraza Jelaĉićevih proklamacija. Premda je pobijedio u
krvavom ratu protiv Madţara i beĉkih buntovnika, nije ban Josip Jelaĉić na kraju
bio pobjednikom. Ĉim je 1849. na prijestolje stupio mladi vladar Franjo Josip,
bio je preko noći oktroiran ustav koji je proglasio carevinu cjelokupnom i
nerazdjeljivom. Taj dogaĊaj podijelio je hrvatske politiĉare

- 204 -
u dva tabora tako da su jedni vidjeli skoru eksploziju cjeline i njezinu
federalizaciju dok su drugi shvatili da je to samo poĉetak dugogodišnjega zapta. U
pravu su kao uvijek bili i jedni i drugi; naime, najprije je uslijedio zapt a onda je
došlo do federalizacije carevine, tako da su se ruţne godine beĉkoga politiĉkog
nasilja u krajnjem rezultatu isplatile. Nakon 1850. ostala je Hrvatska bez Sabora,
bez ţupanijskih skupština, bez osobnih sloboda. Doušnici su u kazalištu gledali tko
plješće, tko ne skida šešir, tko što govori. Hrvatska je postala špijunski raj,
zavedena je cenzura pa su narodni prvaci bili proganjani i zatvarani. Logiĉno je
bilo da se i knjiţevni rad smanjio, osim udţbenika i molitvenika gotovo da se ništa
nije objavljivalo. Biti pisac u vrijeme ilirsko znaĉilo je biti slavan i ĉašćen, a biti
pisac u aposolutizmu znaĉilo je javno sramoćenje, znaĉilo je tamnicu. Jedna od
najvećih knjiţevnih afera toga doba izbila je u ĉasopisu Neven koji je 1852. objavio
pjesmu Ivana Filipovića u kojoj je ovaj inaĉe prosjeĉni stihotvorac pozivao na
buĊenje iz mrtvila, zatim je izlagao svoju vjeru u narodne snage. Policijski su
istraţitelji utvrdili da je pjesma izravni poziv na bunu pa su pisac, a i urednik,
znaĉajni knjiţevnik Mirko Bogović, osuĊeni na šest mjeseci zatvora. Kakav je
bio teror u hrvatskoj kulturi najbolje se vidi po tomu što se Neven koji je bio
prizorište te afere postupno ugasio jer se sve manje pisaca u njemu usuĊivalo
suraĊivati. Središnja knjiţevna osobnost toga olovnog doba bio je Varaţdinac
Mirko Bogović. Malo što je od njegove literature danas preţivjelo. Bogović se
rodio 1816.; studirao je filozofiju u Szombathelvju, poslije je bio u kadetskoj školi
u Petrovaradinu, a onda je napustio vojništvo i postao pravnik. Njegova
eksplozivna priroda dovela ga je na Markov trg pred Sabor i Banske dvore u
srpnju 1845. te je ranjen u pucnjavi kojoj su bili izloţeni hrvatski buntovnici. Do
apsolutizma Bogović je bio u drţavnoj sluţbi ali je onda poĉeo profesionalnu
knjiţevnu karijeru. Vrijeme koje je proveo u tamnici nije mu ugasilo ţelju da
objavljuje svoja knjiţevna djela, ali je nakon 1860. ovaj nekadašnji madţarski
Ċak prešao u unionistiĉki tabor i zauvijek napustio svoje politiĉke sudrugove.
Bogović je umro 1875. u Budimpešti, obnašajući neku visoku duţnost u
madţarskim vladinim strukturama. Inaĉe, imao je dobar knjiţevni ukus pa je
upravo on zasluţan što su se u dobrom izdanju objavila djela Antuna Nemĉića.
Bio je vješt urednik i objavio je ĉitavu malu biblioteku inaĉe neuspjelih pjesama,
meĊu kojima se istiĉu ĉetiri knjige anakreontskih i satiriĉkih pjesama koje se
sastoje od dvije osmeraĉke kvartine. U novelistici Bogović je još jedan iz niza
pisaca melodramatskih pseudopovijesnih novela s hajduĉkim temama kakve je
publika voljela, ali koje nisu pridonosile ukusu ni publike ni samih pisaca.
Najvaţniji dio Bogovićeva opusa njegove su povijesne drame koje je sastavljao
po naĉelima klasicistiĉke poetike, obraĊujući sve odreda domaće historijske
teme. Bio je poţudni ĉitatelj Shakespearea kojega je prilagoĊivao puĉkom ukusu
svoje kazališne publike i pokušao pribliţiti jeziku narodne juţnoslavenske epike.
Najstarija mu je drama Frankopan koju je objavio 1856. i u kojoj obraduje ţivot
Krste Frankopana, jednoga od vojskovoĊa Ivana Zapolje kojega prikazuje kao
romantiĉnog junaka koji pokušava napraviti malu ali slobodnu Hrvatsku. Nešto
je uspjeliji Bogovićev Stjepan, posljednji kralj bosanski kojega je završio u
tamnici 1854. i u kojemu se previše sje-

- 205 -
ćao Shakespeareovih tragedija. Dramatizirao je u tom tekstu propast Bosne
koncem 15. stoljeća, inzistirajući da joj je pad izazvala više nesloga domaćih ljudi
nego tursko nasilje. Najvredniji pišĉev scenski tekst je tragedija Matija Gubec
koja je napisana u samo predveĉerje ustavne restitucije 1859. U ovom tekstu
Bogović se izdašno posluţio gradom Schillerova Wilhelma Telia uvodeći, kao i
Nijemac, u svoju dramu narod kao glavnog junaka. Premda su mu svi scenski
tekstovi imali snaţnu politiĉku aluzivnost i premda su bili na razini tadašnjih
kazališnih repertoara, nisu imali uspjeha. Igrane su te drame nakon autorove
smrti, na izvedbama koje su bile uglavnom arheologijske. Bio je Bogović jedan
od najodluĉnijih knjiţevnika svojega vremena, ali nije imao talenta, bio je
domoljub koji je ljubav prema domovini na kraju izdao za koricu madţarske
vlasti. Mnogo tvrdokorniji od njega bio je lingvist koji je u razdoblju
aposlutizma ostavio znamenit trag. Zvao se Fran Kurelac, u jeziĉnim raspravama
bio je purist, a u vlastitim stavovima osobenjak. Rodio se 1811. u Bruvnu na
Krbavi. Suvremenicima svojim ostao je najviše u sjećanju kao pisac vatrenih
proglasa. Pisao ih je jednom za krajišnike, drugi put za ugarske Hrvate, onda za
Nijemce pa za Slavonce. Navodno je lijepo govorio ali je, kako se to danas vidi, i
lijepo pisao. U ţivotu vodio je niz knjiţevnih bitaka, mnoge je dobio ali je na
koncu ţivota rat izgubio. Nesretan kao malo koji Ilirac, potucao se po
neuglednim sluţbama pa mu se dogodilo da, premda tvrdokorni zagovornik
hrvatskog jezika, bude prisiljen predavati njemaĉki. Kad je ponudu odbio, ukinuli
su mu mjesto. Njegov ţivot u Rijeci, gdje je u vrijeme diktature izgubio radno
mjesto, legendaran je jer je ondje poput magneta okupio sve narodno svjesne
graĊane koje je poduĉio da "po jeziku narodi vjekuju i gospoduju". U Đakovu
kod biskupa Strossmayera predavao je staroslavenski ali vrlo kratko vrijeme jer
se ovaj liberal nije najbolje snalazio u crkvenoj sredini. U Zagrebu je bio jedan od
prvih ĉlanova Jugoslavenske akademije, premda ga ni ta ĉast nije sprijeĉila da
jednom nasred ulice izviţdi bana Raucha. Umro je 1874., samo dvije godine
nakon Gaja kojemu je na grobu odrţao pametan govor, pokušavajući
neutralizirati efekte hrvatskog jala i Gajeve staraĉke brzopletosti. Bio je
kontroverzna osoba. On koji je bio ţestok protivnik jeziĉne unifikacije i
neprijatelj Vuka Stefanovića Karadţića, neko je vrijeme ovomu u Beĉu bio ĉak i
tajnikom. Njegovo knjiţevno najplodnije razdoblje bilo je u Rijeci gdje je
šezdesetih godina napisao knjige Recimo koju i Fluminensia. U istoj sredini
priredio je izvrsno izdanje psalama što ih je u 16. stoljeću prvi put u cjelini preveo
na hrvatski jezik Zadranin Šime Budinić. Kurelac je i s velikim uspjehom
priredio vaţnu knjigu Runje (pahuljice, pokazujući da je uz Ivana Kukuljevića
Sakcinskog i Armina Pa vica bio najbolji poznat avelj starije dalmatinske i
dubrovaĉke knjiţevnosti, i to ne samo poznavatelj nego onaj koji se s dobrim
ukusom suvereno snalazio u do tada manje-više neproĉitanoj gradi. Kurelac je
1871. objavio jednu od kljuĉnih tadašnjih folkoristiĉkih knjiga, Jačke ili narodne
pjesme prostoga i neprostoga puka, pri ĉemu je najveći dio materijala skupio
meĊu Gradišćanskim Hrvatima koji su tada ţivjeli u prostorima ugarskoga dijela
habsburške carevine. To djelo pravi je rudnik najstarijih hrvatskih knjiţevnih
tekstova, dokaz da je Kurelac bio jedan od najboljih hrvatskih filologa u 19.
stoljeću. On, naravno, nije bio

- 206 -
 filolog u modernom smislu. Njemu je filologija najĉešće bila sredstvo uz pomoć
kojega je mogao iskazati svoj tradicionalizam. Vjerovao je da se jedino u starim
tekstovima saĉuvala jeziĉna spontanost i ţelio je da je vrati u suvremenost. Nije
odobravao kovanje neologizama koje je bilo popularno u njegovo tehnicistiĉko
doba. Uz pomoć jezika ţelio se boriti za individualnost svojega malog naroda i po
tomu je jedan od najvaţnijih knjiţevnih glasova onoga doba. S pravom se
pribojavao hrvatskog utapanja u druge juţnoslavenske identitete. U toj bojazni nije
bio sam. Bio je Kurelac jedan od najboljih hrvatskih stilista. U nastupnom
Ċakovaĉkom predavanju pod naslovom Kakvu je biti slovu, izloţio je vrlo
modernu knjiţevnu stilistiku, zalaţući se da jezik pišĉev mora biti iskaz njegove
osobnosti koliko i njegova naroda. Golema energija Kurelĉeva ipak na kraju nije
ostavila za sobom velikih djela po kojima bi ga se pamtilo. Neka vrsta bohema,
sve što je pisao ostavljao je u skici i nacrtu. Ipak ono što je ovaj ĉudni Liĉanin
napisao ide meĊu najljepše stranice hrvatske knjiţevnosti uopće, to su tekstovi s
ritmom koji nisu dosegli ni najbolji pjesnici. Nije bio pjesnik, ali je u svaku svoju
reĉenicu unio svoj glas, neku zgodnu mješavinu trpkosti i blagosti.
Iz romantiĉarskoga kozmopolitizma porodila se i jedna od najvaţnijih grana
moderne knjiţevne povijesti: komparatistika. U Hrvatskoj njezin je utemeljitelj
bio Vatroslav Jagić. Taj Varaţdinac koji je zbog politiĉkih potvora i struĉnog jala
bio prisiljen napustiti Zagreb, proslavio se diljem Europe temeljnim slavistiĉkim
studijama što ih je pisao za vrijeme svojega nastavnog rada u Berlinu,
Petrogradu, Odesi i na kraju u Beĉu gdje je desetljećima vodio tada najslavniju
slavistiĉku katedru. Za njega komparatistika i njoj bliska slavistika nisu bile
jednoznaĉno istraţivanje povoda i poticaja, niti je te struke trebalo zanimati
traganje za faktografskim paralelama. Za Jagića komparatistika je bila sredstvo
da se što objektivnije razumije cjelina knjiţevnosti i da se dosegne što više
njezinih znaĉenja. Vatroslav Jagić bio je prvi koji je na temelju komparativnih
uvida uoĉio europsku knjiţevnu vrijednost hrvatskih ranih petrarkista kojima je
posvetio monografiju Trubaduri i najstariji hrvatski lirici; pedantno je istraţio
sudbinu priĉa o Aleksandru u istoĉnim i zapadnim knjiţevnostima, komparativno
je prouĉavao madţarske i hrvatske Zriniade, uoĉio je vaţnost dramaturških
konvencija u dramskom opusu Marina Drţića, bavio se mitološkim slojevima u
ruskoj narodnoj epici, istraţivao sudbinu Jurja Kriţanića. Ovaj autor teksta
Filologija i patriotizam ĉvrsto je vjerovao da samo komparatistika moţe obuzdati
subjektivnost u humanistiĉkim znanostima; bio je uvjeren da slavistika samo na
znanstvenim temeljima moţe ući u krug do tada središnjih filoloških disciplina
romanistike i germanistike. Svoje nazore desetljećima je izlagao na stranicama
vlastitog ĉasopisa Arhiva za slavensku filologiju, kojemu je uredio 37 svezaka i
koji je za njegova ţivota bio nesluţbenim ali središnjim glasilom svjetskih slavista.
Vatroslav Jagić napustio je Hrvatsku upravo u trenutku kad je bio na pragu da
ondje zasnuje domaću komparatistiĉku školu, da na visoku razinu podigne studij
hrvatske knjiţevnosti, i to na budućem sveuĉilištu, i da intenzivira znanstvena
istraţivanja knjiţevne i jeziĉne baštine u tek osnovanoj Akademiji. Sve to u
Jagićevoj biografiji ostalo je slutnjom, a na vodeća mjesta umjesto njega došli su
mnogo manje talentirani po-

- 207 -
jedinci. Premda je u osjećajima i politiĉkim nazorima blizak prvim naraštajima
iliraca, pripadao je novom naraštaju koji je u knjiţevni ţivot ušao kad su najteţe
bitke za jedinstveni knjiţevni jezik u Hrvatskoj bile dobivene i kad su se već
pojavili prvi oblici organiziranoga knjiţevnog ţivota i njegove autonomije. RoĊen
1838., iste one godine kad i vodeći pisac toga doba August Šenoa, ulazi Jagić u
hrvatsku knjiţevnost najprije kao dobro obuĉeni filolog koji je s lakoćom stupio u
kontakte s tada najuglednijim slavistima. Svoje prve vaţnije tekstove objavljivao
je u ĉasopisu Knjiţevnik koji je najavio buduća izdanja tek 1867. osnovane
Jugoslavenske akademije. Oko Jagića tada se stvorila umjetna afera, i to upravo
u trenutku kad se spremao preuzeti novu knjiţevnu katedru na Filozofskom
fakultetu. Došao je u sukob s pravašem Davidom Starĉevićem u vezi s
podizanjem Maĉićeva spomenika. Pravaši su tada bana smatrali austrijskom
ulizicom i protestirali su protiv spomenika pa je u vezi s tim skandalom ban
Rauch iskoristio priliku da se jednim potezom riješi i pravaške i narodnjaĉke
grupe. U birokratskom meteţu koji je tada nastao, potpiše Jagić neke ultimativne
spise koji su protumaĉeni kao miješanje u odluke vlasti pa ga otpuste iz sluţbe.
Tako je otjeran iz Hrvatske i već je 1871. predavao u Odesi. Tim odlaskom ban je
dobio što je htio; jednim je potezom oslabio i Maticu i Akademiju i buduće
sveuĉilište, sve odreda institucije u kojima je Jagić trebao biti kljuĉnom osobom.
Jagić je svoj teţak lutalaĉki ţivot detaljno opisao u dva sveska autobiografije
Spomeni mojega ţivota, koja je izišla postumno. Nepregledan je Jagićev opus. Za
ţivota objavio je više od stotinu knjiga svojih filoloških rezultata, svojih
komentara, polemika i pohvala. U tomu nepreglednom opusu posebno mjesto
imaju pišĉeve medievalistiĉke studije, one u kojima je prvi put jasno ugledan
krajolik najstarije slavenske pismenosti. Bio je u svoje doba najbolji poznavalac
staroslavenskog jezika, pisac njegove gramatike koji je smatrao da je ona temelj
svakoga slavistiĉkog studija. Taj kozmopolit posvema se uklapao u tadašnju ideju
o slavistu kao sveznajućem struĉnjaku, onomu koji je u isti mah struĉnjak za
sanskrt ali i moderni filolog, koji prosuĊuje o suvremenoj knjiţevnosti ali izuĉava
i historijske gramatike svih slavenskih jezika, koji je medievalist ali i folklorist.
Od romantiĉarskoga filologa Dobrovskog nije do Jagića bilo većeg slavistista, a
poslije malo se tko ovoj dvojici mogao širinom znanja uopće pribliţiti. Jagić, koji je
umro 1923., bio je s Josipom Jurjem Strossmayerom jedan od posljednjih iliraca,
slavistiĉki fosil koji nije skrivio ali je sudjelovao u sve većoj rusofilskoj
supremaciji u svjetskoj slavistici. Ĉitavog je ţivota on, koji je umro u Beĉu i
kojemu su memoare objavili u Beogradu, bio mrlja na hrvatskoj savjesti. U
tridesetoj godini su ga, u vrijeme briljantnoga knjiţevnog poĉetka, zbog
politiĉkih kalkulacija nekog danas zaboravljenoga madţaronskog bana, odstranili
iz Hrvatske. Istina, zvali su ga da se vrati ali ovaj ponosni sin varaţdinskog
ĉizmara, puĉanin, i najtalentiranija hrvatska glava onoga doba, odgovarao bi im
prezirnom šutnjom. Je li zbog toga bio sretan, teško je danas reći. Njegovi
Spomeni mojega ţivota tuţno su svjedoĉanstvo ĉovjeka koji je izgubio pravu
domovinu i onda je pokušao pronaći u istini jedne znanosti kojoj je udario
moderne temelje. I doista, njegova opseţna knjiga o knjiţevnosti Juţnih Slavena,
njegov prvi svezak Historije knjiţevnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, njegovo
istraţivanje

- 208 -
 etimologija, knjiga o ruskoj knjiţevnosti u 18. stoljeću, njegova Povijest slavenske
filologije, temeljne monografije o crkvenoslavenskom jeziku, monografija Ţivot i
rad Jurja Krizanića, temeljne su knjige nacionalne filologije i jedan od
najvaţnijih knjiţevnih priloga vlastitom vremenu.
Još od vremena kad je u Hrvatskoj došlo do napuštanja ilirskog imena i kad
se rasula jezgra izvornog ilirizma, postalo je neminovno da se na hrvatskoj
društvenoj sceni pojave dvije politiĉke opcije. U prvoj se ilirsko ime zamjenjivalo
nadnacionalnim jugoslavizmom, pri ĉemu se znatan prostor ostavljao hrvatskoj
nacionalnoj svijesti da se samostalno razvija i trudi oko integracije vlastite nacije
u sklopu austrijske monarhije. Druga opcija inzistirala je na potpunoj zamjeni
ilirskog imena i njegova sadrţaja hrvatskim, i to na ĉitavom juţnoslavenskom
prostoru. Ta svehrvatska ideja bila je poznata još iz Vitezovićeva vremena i premda
joj takvo što nije padalo ni na kraj pameti, otvarala je mogućnost opasnoj
operaciji s ilirskim imenom, to jest njegovoj potpunoj zamjeni s pojmom Srbije i
srpstva. Ideja o Juţnim Slavenima kao drugom imenu za etniĉke Srbe postajala je,
naime, svakim danom sve opasnija naĉelima ilirskog kroatizma. Bilo je, naime,
umnih Hrvata koji su i u drugoj polovini 19. stoljeća zbunjeni juţnoslavenskim
etniĉkim vrtuljkom prihvaćali integrativnu Karadţićevu srpsku ideologiju kao
dobro rješenje svojih regionalizama. Takve su se tendencije pojavljivale, doduše,
samo tijekom kraćeg vremena u Slavoniji ali su bile nešto tvrdoglavije u
Dalmaciji gdje su udruţivane s dalmatinskim autonomaštvom. Vuk Karadţić je
inaĉe bio protivnik konzervativnoga srpskog svećenstva. Njegovo pansrpstvo
imalo je u sebi filoaustrijskih temelja pa bi upravo zato ono Hrvatima, koji su
najvećim dijelom ţivjeli u granicama Habsburške Monarhije, da se moglo
realizirati, bilo više nego pogubno. U središtu pansrpske Karadţićeve ideje,
jednako kao i panhrvatske koja je poslije postala programom Stranke prava koju
je vodio osrednji knjiţevnik ali izvrsni govornik Ante Starcević nalazio se
romantiĉki pojam nacije kao idealnog organizma sposobnog da usisa i da pritom
oslobodi sve etniĉke i konfesionalne razlike. Svijet pravoslavlja upravo se u krilu
te romantiĉarske ideje o naciji postupno tijekom ĉitavog 19. stoljeća mijenjao.
Kako je turska sila slabjela na Balkanu, tako su se sve jasnije ustanovljavale
autokefalne Pravoslavne crkve u Grĉkoj, Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Crnoj
Gori. One su postale vrlo bitne u razvijanju novih nacionalnih balkanskih
identiteta, a posebnu su im snagu davali primjeri grĉkog osloboĊenja i
srbijanskoga postupnog puta prema autonomiji. U Europi, pak, ĉitav je tadašnji
politiĉki sustav bio u znaku postrevolucionarnih monarhistiĉkih restauracija, ali i
postupnog slabljenja tih zemalja kojima su liberalizam, nacionalizam i socijalizam
sve više odreĊivali razvitak. U travnju 1861. prvi se put nakon apsolutizma sastao
Hrvatski sabor. U njega su tada ušli ugledni javni radnici, a meĊu njima bilo je i
mnogo knjiţevnika. Odmah je taj Sabor donio niz vaţnih odluka od kojih su
budućnost odredili zakljuĉci koji su se ticali pitanja jezika, osnivanja temeljnih
kulturnih zavoda. U politiĉkom smislu taj je Sabor poĉeo odreĊivati dugogodišnju
strategiju hrvatskih odnošaja s Ugarskom i s Austrijom. Dualizam Habsburške
Monarhije bio je tadašnjim središnjim politiĉkim pitanjem i u njegovu okviru
Hrvati su poĉeli stvarati ideju svoje moderne drţave.

- 209 -
Bilo je to doba u kojemu je u ĉitavoj Europi jaĉao udio nacionalnih kultura.
Obrazovan i višejeziĉni sloj kozmopolitske elite postajao je sve slabiji, a
poluobrazovane mase sve snaţnije, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u Njemaĉkoj,
Engleskoj i Francuskoj takoĊer. U novi Hrvatski sabor ude tada i Eugen
Kvaternik. Zagrepĉanin, roĊen 1825., sin profesora povijesti, student peštanski i
prijatelj Ante Starĉevića, nekoć oduševljeni Jelaĉićev emisar. Već je u prvim
saborskim nastupima 1861. sugestivno Kvaternik iznio svoje kritiĉke stavove o
Habsburgovcima. Bio je prava suprotnost hladnomu i proraĉunatom Ivanu
Maţuraniću. Njemu, kao i Anti Starĉeviću, osobnost je bila jedna od najvaţnijih
karakteristika i po njoj su se ovi pravaši razlikovali od uglavnom sivih i šutljivih
prvaka drugih stranaka. Kvaternikovi govori bili su prva deklaracija radikalne
hrvatske ideje kakva se iznjedrila iz ilirskog preporoda. U njoj bilo je i zanosa ali
i realizma, bilo je konzervativizma ali i vizionarstva. Hrvatska Hrvatima bio je
slogan tih ljudi koji su zagovarali slobodnu, ujedinjenu, cjelokupnu i nezavisnu
Hrvatsku, ljudi koji su ţeljeli da u toj zemlji ţivi samo jedan politiĉki narod i da je
taj hrvatski i da ne priznaje nikakve unije ni s Ugarskom ni s Austrijom, traţili su
nadalje da se u toj drţavi ne priznaje niti srpskog imena niti srpske narodnosti te
da je jezik, a on je jedinstven Srbima i Hrvatima, razlog da su svi Srbi Hrvati, a
svi Slovenci alpski Hrvati. Dogmatiĉno pravaštvo obiljeţilo je konac 19. stoljeća,
njemu su bili bliski najvaţniji hrvatski duhovi, njemu su pripadali najbitniji
knjiţevnici. Uostalom, i dva lidera toga pokreta, Kvaternik i Starĉević, bili su
vrlo utjecajni knjiţevnici. Starĉević bio je vizionar pravaštva, a Kvatrenik njegov
aktant. Kvaternik je putovao Europom i ondje pokušavao pronaći što više
saveznika pravaštvu. Bio je fanatik i revolucionar, srodnik suvremenih talijanskih
garibaldinaca, ĉovjek sklon misticizmu, neke vrste sina domovine, naravno, ako
joj je Starĉević poslije s pravom prozvan ocem. Ali dok je Starĉevićev um bio
dogmatski, cezarejski Kvaternikov je bio nalik Brutovu i on je ĉitav ţivot, kao i sve
svoje knjige, potrošio na fiksnoj ideji o uništavanju austrijske prevlasti u
Hrvatskoj. Govor mrţnje nije, naţalost, bio stran ovim ljudima kojima se muza
zvala Politika. Bilo je to još uvijek vrijeme u kojemu se knjiţevnost tako lako
isprepletala s pedagogijom, a obje s politikom. Središnji govor toga doba nije
pripadao lirici, pripadao je politici, a knjiţevnost Kvaternikova bila je ĉvrsto
povezana s akcijom. Sebe su pravaši nazivali steklišima, što će reći psima koji
grizu. I to nije bila prejaka slika jer oni su je posvema slijedili. Bilo je u njihovu
ponašanju ĉas realistiĉnih, ĉas fantastiĉnih gesta. Najkontroverzniji politiĉar-
knjiţevnik toga doba bio je upravo Kvaternik. U prvi sukob s vlastima došao je
kad su mu 1851. prisilno zatvorili advokatsku kancelariju. Tada je, nošen
panslavenskom idejom, krenuo u Petrograd. U Rusiji bio je neko vrijeme tajni
agent u parobrodarskoj sluţbi; kad je shvatio da je meĊu Rusima malo interesa
za hrvatsko osloboĊenje od Austrije, otišao je u Torino gdje je uz pomoć
Tommasea kojega je ipak zanimala jedino Dalmacija, došao u dodir s
najutjecajnijim talijanskim politiĉarima toga vremena. U Genovi formirao je
Hrvatski odbor, a u Parizu u izgnanstvu objavio knjigu La Croatie et la
Confederation italienne, u kojoj dokazuje da je Hrvatska, koja je nekoć branila
Europu od Turaka, sada pritisnuta terorom germanske Austrije i da joj treba po-

- 210 -
moći da se odredi prema svojemu istoĉnom susjedstvu. U isto vrijeme kad i
Kvaternik, u Italiji je boravio Imbro Tkalac koji je na sliĉnim poslovima
zagovarao sprsku inicijativu meĊu Juţnim Slavenima. Tkalac i Kvaternik kao da
su bile spojene posude tadašnjega politiĉkog meteţa, dva Hrvata koje su oni
snaţniji iskoristili za svoje dnevne politiĉke interese. U Francuskoj Kvaternik je,
oĉekujući rasplet u Hrvatskoj i prestanak tamošnjeg apsolutizma, pisao vrlo
temeljito o engleskoj zainteresiranosti za Balkan ali je sve više upadao u
kontroverze pa je njegova fantastiĉna priroda ne jednom gubila koncentraciju. Iz
izgnanstva pisao je ĉesto Starĉeviću, a kad su mu Austrijanci dopustili da se vrati u
domovinu, odmah se preko Švicarske vratio u Zagreb i u godini u kojoj je postao
zastupnikom u Hrvatskom saboru objavio je prvi svezak svojih Političkih
razmatranja. Drugi svezak koji je tiskan 1862. svakako je pišĉeva najvaţnija
knjiga, sukus njegovih razmišljanja o utjecaju europskih silnica na hrvatsku
budućnost. Premda piše zapjenjenim stilom, premda je mjestimiĉno nepaţljiv,
zajapuren i sklon neskladnom misticizmu, Kvaternik u drugom svesku svojih
Političkih razmatranja nudi najvaţniju politiĉku knjigu razdoblja. Ni u domovini
nije mirovao pa premda je bio opozicijski politiĉar, stupio je u kontakt s mnogim
stranim vladama i njihovim agentima. Kvaternik grozniĉavo objašnjava
Europljanima da će bolje riješiti istoĉno pitanje ako dobro proniknu u hrvatsko!
Radi isto što u ono vrijeme ekumenskim jezikom ĉini i biskup Ċakovaĉki Josip
Juraj Strossmayer, samo što Kvaternik nije ni nostalgiĉno postilirac niti
filoaustrijanac niti katoliĉki propagandist. Sve je vodilo Kvaternika izravno u
vojnu akciju i on bez Starĉevićeva odobrenja odlazi 1871. u liĉku pustoš i ondje u
Rakovici, bez sredstava, gotovo sam, na rubu ţivaca, oĉajan i pun ideala pokreće
bunu protiv austrijskog cara. U liĉkoj pustinji on ostvaruje svoju komunu,
proglašava se prvim kraljem nove Hrvatske, imenuje ministre i onda bude izdan
od strane svojih slabo plaćenih i gladnih vojnika. Tako je 1871., toĉno dva
stoljeća nakon Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, kao pas ubijen najveći
sanjar tadašnje Hrvatske. Tada se vidjelo da je griješio što se uvijek ljutio kad su
ga u Petrogradu, u Milanu ili Parizu pitali: "A koga to on ima uz sebe u toj
Hrvatskoj?" Nije on ondje imao nikoga premda je vjerovao u narod koji je bio
neinformiran i nepismen, gladan i moţda bolje od samoga Kvaternika svjestan
svojega bezizglednog poloţaja. Kvaternik je još jedan hrvatski pisac koji je svoje
snove vidio kako plutaju u krvi. Njemu koji je sve pokušao, na kraju su ostavili
jedino nasilje da uz njegovu pomoć nešto uĉini za svoju domovinu. Knjige mu
nisu bile dovoljne ali u njima je ostavio duboki trag svoje nemirne i nesretne duše.
Vjerom u akciju bio je pravi sin svojega dinamiĉnog vremena. Sudario se s gorkom
realnošću i s ĉinjenicom da njegov narod još uvijek nije bio sposoban da svoj
identitet bez frustracija raspozna kao koloplet tuĊih sudbina, tuĊih povijesti i
tuĊih budućnosti. Njegov ţivot i njegovo djelo nije u svoje vrijeme bilo lako
ĉitljivo izvan granica Hrvatske ali ono je danas sasvim pregledno. Kvaternik nije
htio shvatiti da je Hrvatima u njegovu vremenu ostavljen prostor nacionalizma
ali da je taj rezerviran iskljuĉivo kulturnom nacionalizmu. Onaj politiĉki u tom
vremenu još im nije bio dopušten. Kvaternik nije mogao prihvatiti da Hrvata
nema na europskoj pozornici u trenutku dok su se oblikovale i posljednje na-

- 211 -
ĉije tada moderne Europe. Kvaternik je govorio neugodni tekst koji hrvatski
susjedi nisu rado slušali, a njegove akcije nisu se sviĊale ni njegovim
sunarodnjacima. Ovaj muĉenik Rakovice, ĉovjek koji je goloruk htio skršiti
Habsburško Carstvo, nije u trenutku smrti znao da će Austrija uskoro osvojiti
Bosnu, nije znao da će uskoro Dalmatinci bez izuzetka biti prikljuĉeni uţoj
Hrvatskoj i Slavoniji. Imao je mnogo vrlina, bio je uĉen i ţestok, poznavao je
svjetsku ekonomiju i radikalnije od drugih htio se snaći u mnogobrojnim
komponentama hrvatskoga nacionalnog bića. Njegov osobni ţivotni neuspjeh bio
je uspjeh njegova naroda. On to nije stigao doznati. Vodio je vrlo dramatiĉan
Dnevnik, knjigu prepunu neĉitljivih i u groznici napisanih stranica. Nije bio pisac
jedne završene knjige. Njegova su djela rastrgana i samo su dodatak romantiĉnom
ţivotu muĉenika koji nije kalkulirao ni sa ĉim osim s budućnošću. I Ante
Starĉević, Kvaternikov pravaški sudrug, ostavio je zanimljiv knjiţevni opus.
Njegovo djelovanje nije imalo realnih politiĉkih rezultata. Starĉević je umro
svjestan da je pravaštvo još uvijek na hrvatskoj društvenoj sceni samo slutnjom,
da ostvaraj ne moţe biti nikako. Liberalizam hrvatskih pravaša ostavio je dubok
trag u ondašnjoj knjiţevnosti, a i sam Starĉević autor je nekih tekstova koji nisu
samo bili politiĉkoga karaktera i dio su ilirskoga knjiţevnog diletantizma. Takve
su Starĉevićeve pjesme, nisu drukĉiji njegovi prozni Prizori iz ţivota ili opisi
pirnih obiĉaja u rodnoj Lici, a teško je shvatljivo kakvu je scensku funkciju
trebala imati njegova puĉka drama Selski prorok iz 1852. Ante Starĉević, koji je
umro u Zagrebu 1896., bit će trajno upamćen kao pisac eseja i polemika, pisac
brzog jezika, oštre reĉenice, autor koji je nekom vrstom hrvatskoga Sokrata i
Cicerona u jednoj osobi. Taj zagovornik ekskluzivnog hrvatstva objavio je
ţestoku i politiĉki ne uvijek korektnu studiju Pasmina slavoserbska po Hrvatskoj
koju je objektivni Šenoa nazvao paskvilom najgnusnije vrsti. Najvaţniji
Starcevićev prozni rad jesu njegova Pisma magjarolacah u kojemu izlaţe neku
vrstu politiĉke parodije o ljudima koji Hrvatsku u odnosu prema Mdţarskoj ţele
postaviti u servilni odnos kakav ima Tirol prema Austriji. Bio je bistar pisac ali
zasukan i jednosmjeran, ĉovjek koji je napadao svakoga pa je na kraju ostao
usamljen i prepušten mitskim snovima svojih nesretnih i ne uvijek obazrivih
potomaka. Bio je knjiţevnik koji se brinuo i oko vlastitog jezika te je postigao vrlo
osebujan stil. O svojim suvremenicima mislio je sve najlošije, još lošije nego oni
o njemu. Njemu je sva suvremena hrvatska knjiţevnost bila "smet i ĉerĉkanje",
prezirao je Šenou a nije vidio da svi njemu bliski mladi knjiţevnici upravo izlaze
iz njegove škole. Taj vidoviti politiĉar bio je u knjiţevnosti diletant i da nije
napisao nekoliko briljantnih govora i pamfleta, ne bi bio zapamćen u knjiţevnoj
povijesti. Njegov znatno nesretniji sudrug Eugen Kvaternik, premda je ostavio
uzrujano i nekonzistentno djelo, bio je punokrvni knjiţevnik, dok Ante Starĉević
ostaje jednim od njezinih slavnijih diletanata.
Rasap ilirizma i oţiljci straha koji su ušli u hrvatske duše nisu etniĉke
pojmove razbistrili nego su šezdesetih godina spustili novu maglu u ionako
nejasan krajolik. Vaţni hrvatski jeziĉni praktiĉar i pisac dobrih politiĉkih uputa,
Slovak, Bogoslav Šulek, morao je usred rasapa ilirizma objašnjavati kako nazivi
Dalmatinac, Slavonac ili Dubrovĉanin nisu narodni nego politiĉki i da svima
njima zajedno

- 212 -
pripada hrvatsko ime i hrvatska sudbina. Otvarao se sve veći prostor idejama
pravaške ideologije koja je u prvom razdoblju ostala slutnjom ali je bila
najizravniji hrvatski odgovor zamjeni ilirskog imena jugoslavenskim, kao i
opasnim pokušajima da se već sljedeći stupanj juţnoslavenske integracije obavi
pod imenom i programom srpskoga narodnog i jeziĉnog identiteta. Bilo je to
vrijeme velikih zbunjenosti, vrijeme u kojemu je Austrija, izgubivši teoritorije u
Italiji i oslabivši u Dalmaciji, uz pomoć europskih saveznika obavljala pripreme
da vojno integrira Bosnu u svoje granice. Bilo je to vrijeme velikih balkanskih
previranja, vrijeme u kojemu je slavni Victor Hugo napisao pamflet s naslovom
Pravda za Srbiju. U toj pravdi za Srbiju, u tom osjećaju da je ona, a ne Hrvatska,
balkanski Pijemont, dakle izvoznik tuĊih sloboda, sudjelovao je i nemali broj
Hrvata. Oni su, u svojem narodu nenaklonjenomu politiĉkom vremenu, uloţili
ukrivo i uludo puno diplomatske vještine i dosta dobre literature. U tom je kolu
djelovao i jedan Dubrovĉanin iz plemićkog roda Pucića, Medo Pucić, pjesnik i
ljubitelj knjiţevne starine, izdavaĉ lirskih pjesama Bunićevih, pokretaĉ
dubrovaĉkoga knjiţevnog ĉasopisa Slovinac. Zapoĉeo je u krugu Gajevih iliraca,
oduševio se idejama talijanskog nacionalista Mazzinija i Slovaka Kollafa. U
Italiji je kao mladić susreo Kukuljevića i Preradovića, druţio se s Mickiewiczem,
a revolucionarne godine proveo je u talijanskoj Luĉci, ali nije propustio niti da s
oduševljenjem pozdravi bana Josipa Maĉića. Kad više u Dubrovniku nije imao
vlastite republike, drugu je domovinu ovaj raguzijanski plemić potraţio najprije
u ĉudnoj ligurskoj lukeškoj autonomiji, u posljednjem bastionu mediteranskog
republikanizma, a onda u Beogradu. Moglo bi se reći da je Medo Pucić, koji se
rodio 1820., bio posljednji dubrovaĉki aristokrat u knjiţevnosti. Bio je jedan od
onih koji su oboţavali salone, ĉovjek uzvišena duha i dobroga knjiţevnog ukusa.
U Beĉu 1844. tiskao je izvrsnu Antologiju dubrovačkih pjesnika, prevodio je
Leopardija i oduševljavao se lirikom Ivana Bunića, objavljivao povijesne izvore
o svojemu gradu i prepoznao romantiĉarski nerv pjesnika Marka Bruerovića. Bio
je nepopravljiv romantik i potpuno razliĉit od ostalih svojih plemićkih vršnjaka
koji su u Dubrovniku pokušavali zadrţati nešto pragmatiĉnog duha svojih otaca.
Nakon poraza Austrije u ratovima protiv Italije i kad su se otvorile nove nade
balkanskoj raji, poĉeo je Medo Pucić svoju drugu domovinu, Italiju, zamjenjivati
srpskim dvorom. Postao je nastavnikom u Obrenovića u Beogradu, zagovarajući
srpsku inicijativu meĊu Juţnim Slavenima. U pitanjima politiĉkim nije se
najbolje snalazio jer je bez temelja maštao kako će se na Balkanu stvoriti
federacija po uzoru na onu helvetsku. Umro je 1882. u Beogradu pa nije mogao
doţivjeti neumjesni uzvik jednog njegova drugog sugraĊanina s beogradskim
boravkom, Matije Bana, kako "Dubrovniku i Zagrebu pripada prošlost, a
Beogradu budućnost". Premda je Pucić svoj rodni grad u posljednjem dijelu ţivota
doţivljavao kao kolonijalni posjed srpskih kraljeva, ne mogu se nijekati estetski
njegovi dosezi. Njegova romantiĉka poema Cvijeta ĉitala se u svoje doba kao da
ju je napisao neki balkanski Byron. U njoj priĉa se o djevojci koja se zaljubila u
nekoga francuskog ĉasnika, zapravo Poljaka, koji pogiba u borbama s
Crnogorcima. Cvijeta odjevena u muškarca štiti svojega ljubavnika pa nakon što
u boju bude ranjena, vrati se u rodni Dubrovnik i

- 213 -
ondje doţivi prezir zbog zabranjene ljubavi. Ipak u rodnom gradu pronaĊe ĉovjeka
koji bi je volio i ţelio zauvijek, ali njezino je srce vezano uz dogaĊaj iz
crnogorskih gudura i ona od tuge umire. U poemi ima divnih stihova ali su
najbolje Pucićeve pjesme soneti koje je kasnija mlada srpska lirika nasljedovala i
imitirala. Ovaj suvremenik hrvatskih neoromantiĉara pjevao je jasnim, pomalo
konzervativnim glasom najtoĉnije o osjećajima ljubavi. Ipak, njegova je poezija
više slutnja poetskog nego pravi pjesniĉki projekt. Bio je apostol hrvatskoga
srbofilstva ali dobar hrvatski pjesnik. Ilir i uĉitelj srpskih prinĉeva, pokopan je
na Svetom Mihajlu, posljednjem poĉivalištu dubrovaĉke vlastele. Drugi na
srpskom dvoru zagubljeni potomak hrvatskog ilirstva bio je Imbro Tkalac. On je
već 1846. u zagrebaĉkomu njemaĉkom ĉasopisu Luna kritizirao Gajev ilirizam.
Još za studija u Njemaĉkoj drugovao je s mnogim Srbima i s njima dijelio
neprijateljstvo prema navodno iskljuĉivom hrvatstvu ilirskog pokreta. Završivši
temeljite studije u Heidelbergu, svoju je disertaciju 1848. u cjelini posvetio
pitanjima crkvene reformacije, pokušavajući dokazati nadmoćnost Slavena nad
Germanima u tim dogaĊajima. Potpisivao se tada kao Slavus Croata i kad se u
vrijeme Jelaĉićevih trijumfa vratio u Hrvatsku, pozdravio je banovu politiku
zanosnim rijeĉima. Kako u Europi nije dobio maštanu profesuru, poĉeo je pisati
za njemaĉke i talijanske novine o pitanjima slavenskog istoka. Kako je vrijeme
prolazilo, to je sve više smatrao, jednako kao i od njega mladi hrvatski pravaši, da
je Maĉićeva energija bila krivo uloţena u korist beĉkog dvora. Postao je borac
protiv austrijske hegemonije meĊu Juţnim Slavenima. Pisao je ĉesto u
Sudslavische Zeitungu, gdje je objavio ĉlanak o religioznom ţivotu Juţnih
Slavena, proglašavajući pravoslavlje, za razliku od islama i katoliĉanstva,
temeljem narodnog ţivota u balkanskih naroda. Njegovi pogledi o vaţnosti
ruskog pravoslavlja u budućnosti Srba i Hrvata i njegove agresivne tvrdnje o
potrebi srpske hegemonije u Bosni, nisu prolazile mimo europskih ušiju tim više
što ih je izricao prije austrijskog preuzimanja te nekad turske pokrajine. Pisao je
mnogo u europskim ĉasopisima i svoje je pojedinaĉne tekstove objavljivao u
posebnim knjigama od kojih je najpoznatija ona s naslovom Ost und West - Eine
Politische Rundschau. Godine 1859. tiskana je Tkalĉeva na Zapadu i u Srbiji
hvaljena knjiga Das Staatsrecht des Furstentums Serbien, a ćirilicom je priredio
jedno izdanje Maţuranićeve Smrti Smail-age Čengijića. Jedno je vrijeme Tkalac
sasvim otvoreno radio za srpski dvor ali mu novac što ga je od njih dobivao nije
bio dovoljan pa je došao na rub bankrota. Politiĉki napadi na njega u Austriji su
spretno korišteni onako kako je to odgovaralo aktualnom politiĉkom trenutku.
Protiv njega su se vodili ĉak i sudski proces nakon kojega je osuĊen na tamnicu
pa je izgubio i titulu doktora, a kad je izašavši na slobodu osjetio da će opet biti
uhapšen, pobjegao je najprije u Rusiju, a onda preko Italije u Pariz. Tamo u jeku
talijansko-austrijskog rata piše Poslanicu braći Hrvatima i Srbima, ruţeći
Habsburge i ponavljajući im Kvaternikove i Starĉevićeve argumente. U Italiji,
Tkalac je do smrti bio emigrant. Ondje je objavljivao na njemaĉkom jeziku
antipapinske spise i posvema se pribliţio Garibaldijevoj masoneriji. Tu kao da je
zaboravio svoje deklarativno slavenstvo pa se samo prisjećao balkanskih zabluda
i posvetio se borbi za novu i demokratsku Italiju. Svoju pos-

- 214 -
ljednju knjigu, Aus dem Vatican, objavio je 1896., a posljednje godine proveo je
pišući svoje Uspomene iz mladosti u Hrvatskoj na njemaĉkom jeziku. Umro je u
Rimu ostavivši te memoare u rukopisu. Oni su jedan od najpouzdanijih osobnih
izvora za prouĉavanje ilirskog preporoda u Hrvatskoj i zajedno s Dnevnikom
Dragojle Jarnević najbolji autoportret u onodobnoj hrvatskoj knjiţevnosti. Bio je
Imbro Tkalac još jedan hrvatski Ahasver, jedan od onih koji u domovini nije
našao dovoljno mirnog prostora, pisac koji je voĊen unutrašnjim prokletstvom
traţio svoj identitet u ministarskim kabinetima tuĊih zemalja. Bio je znaĉajan
njegov, prije svega, novinarski talent. Opsjednut himerom slavenstva i
pravoslavlja, omadijan Rusijom, ĉitav je politiĉki program svoje mladosti shvatio
kao apologiju Srbije. Njegove Uspomene biser su hrvatske memoaristike, a
mjesto u povijesti hrvatske knjiţevnosti nije izgubio zbog ponešto nastranih
politiĉkih izbora.
Ivan Perkovac, koji je imao vaţnu ulogu u hrvatskoj knjiţevnosti šezdesetih
godina, nije ostavio veće djelo. RoĊen je 1823.; u gluho knjiţevno doba ureĊivao
je tada najvaţnije ĉasopise. Bio je zagovornik ilirskih tekovina u vrijeme kad su
ove bile potpuno izlizane. Germanizacija je tada zahvatila sva podruĉja narodnog
ţivota, a ĉak je i Gaj svoje Narodne novine prodao vladi pa su one postale
sluţbeno glasilo. Perkovac u onom uskom preostalom prostoru nije pokušavao
prebirati po kostima predaka. Njegov je uredniĉki rad bio okrenut budućnosti kao
što mu rijetki knjiţevni tekstovi najavljuju nove ukuse i novo stanje domaćeg
duha. On je, kao i policijski proganjani Mirko Bogović, neko vrijeme ureĊivao
Neven jer je taj ĉasopis u doba apsolutizma bio jedina slobodna smotra hrvatske
knjiţevnosti. UreĊivao je i Pozor, politiĉki dnevnik koji se pojavio prije pada
apsolutizma i na ĉijim stranicama su se prvi put pojavili novi akteri hrvatskoga
knjiţevnog ţivota. U vrijeme Perkovĉeva urednikovanja u Pozoru, koji je postao
središnja hrvatska tiskovina, već se prepoznaje ambiciozni glas mladoga
Augusta Šenoe koji iz Praga piše kulturnopolitiĉke dopise, bilo je to doba u
kojemu se objavljuju prvi tekstovi budućega pravaškog voĊe Ante Starĉevića.
Perkovca su 1864. izveli na sud zbog navodnog vrijeĊanja Austrije. Umorni ilirci
imali su u Perkovcu, inaĉe podupiratelju Narodne stranke, osobu prijelaza,
onoga koji je 1870. bio i prvim urednikom novoga Matiĉina ĉasopisa Vienac. Ivan
je Perkovac bio pisac ĉvrstih uvjerenja i njega su ţivotno slomile teške hrvatske
prilike koje ovom profesionalcu u literaturi nisu omogućavale dostojan ţivot. U
privatnom ţivotu nekom vrstom bohema, zajedno s obitelji više gladan nego sit,
bio je Perkovac u politici zagovornik unije s Ugarskom ali jedino uz prethodno
priznanje hrvatske cjelovitosti i samostalnosti. Gorljivi govornik nije, doduše, bio
i gorljiv politiĉar. Kad je 1867. stvorena dvojna podjela Habsburške Monarhije,
shvatio je da od samostalnosti neće biti ništa pa se potpuno povukao iz politike.
Najbolji prozni tekstovi Perkovĉevi objavljeni su u Viencu ranih sedamdesetih
godina, nedugo prije pišĉeve smrti. On je u suhom stilu svojih Crtica iz Bojnog
odsjeka prvi umjetniĉki progovorio o Hrvatskoj u vrijeme Jelaĉićeva banovanja
1848., a u duljoj prozi Stankovačka učiteljica, ovaj dobar poznavatelj
svakidašnjice napisao je u formi pisama jednu od najrealistiĉnijih proza onoga
doba. Prozu Stankovačka učiteljica napisao je kao tekst programatski, kao
svjesno odustajanje od romanti-

- 215 -
carskih fabula, kao prvu ozbiljniju hrvatsku naznaku realizma. Imao je u svojim
prozama poseban odnos prema ţenama i bio je prvi medu modernim hrvatskim
piscima koji se zalagao za njihovo bolje mjesto u društvu. Poistovjećivao se s
kapetanom Granošem iz svoje Stankovačke učiteljice, ĉovjekom koji vlastitim
novcem gradi djevojaĉku školu u rodnom mjestu. Perkovac je bio posebno
osjetljiv na ţensko pitanje pa je pokrenuo ciklus predavanja za gospode u kojemu
su 1869. nastupali svi najbolji hrvatski intelektualci, a on je sam govorio o
zvanju i rodoljublju ţena. U Perkovĉevim tekstovima osjeća se sjeta onoga koji je
u politiĉkoj areni osjetio nepravdu, onoga koji ne moţe lako pristati na to da
samo 2% povlaštenoga hrvatskog puĉanstva odreĊuje budućnost ĉitavoj zemlji i
koji zna da su glavni uzroci hrvatske stagnacije nenarodna orijentacija plemstva i
niski stupanj prosvijećenosti. Nije prihvaćao estetiĉke nazore profesora Franje
Markovića prema kojemu je umjetnost trebala biti svrha samoj sebi. Protiv toga
stava polemizirao je izravno pa mu je ĉitavo djelo usmjereno protiv takvih
nazora. U tekstovima je ismijavao plemićki staleţ, razotkrivao im sebiĉnost.
Najdublji trag ostavio je ovaj nesretni i pošteni ĉovjek, koji je umro u krajnjoj
bijedi 1871., budeći energiju u vrijeme kad je nje u Hrvatskoj najviše nedostajalo.
Sve ono što je Perkovac u svojemu priliĉno rastrganomu knjiţevnom ţivotu
naglašavao, nije daleko od nastojanja njegova vršnjaka Janka Jurkovića. RoĊen
1827., Jurković je već 1855. objavio prozu Pavao Čuturić, opisujući u njoj lomni
i krševit ţivot starovjerskog uĉitelja i pokazujući sasvim novi smjer hrvatskoj
prozi. Bio je vrlo plodan pisac pa je od njega ostalo komedija, teorijskih i
knjiţevnopovijesnih tekstova, ali je najuspješniji Jurković kao pripovjedaĉ i
nasljeditelj Nemĉićeva ironijskog modusa. Odustao je od svećeniĉkih zavjeta i
1850. zaposlio se u Gajevim Narodnim novinama. Tek poslije je u Beĉu studirao
pravo pa je ušao u drţavnu sluţbu i obnašao vaţne prosvjetne funkcije u vladi, a
napisao je i niz udţbenika. U kratkim je prozama bio najuspješniji. Njegov Pavo
Čuturić još je za pišĉeva ţivota postao slavan, a lik toga nesretnog i neshvaćenoga
hrvatskoga genija koji ţivi u neskladu s vlastitim ţeljama i mogućnostima pokazao
je smjer kasnijoj hrvatskoj prozi, posebno onoj koja je pokušavala na naĉin Rusa
Gogolja traţiti tanku nit izmeĊu tragiĉnog i komiĉnog, koja je preferirala ironijski
modus. Jurković je odbacivao dotadašnju ilirsku potrebu da se piše bez
problematiziranja, da se pisanjem ne sluţi niĉem. Njegove Tuskulanijade iz 1860.
tako idu u red najintrigantnijih tekstova onoga vremena i najava su duhovitih
mlaĊih Šenoinih Zagrebulja. Jedan od savjeta što ih je 1862. iznio u Pismu
nekomu mladom prijatelju o spisateljskom zvanju glasio je: "U prozi reci hljebu
hljeb." Bilo je to knjiţevno geslo Jurkovićeva ţivota. I sam dramski pisac,
Jurković je napisao o kazalištu ĉitav niz izvrsnih kritiĉkih i teoretskih opaski
baveći se, prije svega, odnosom komiĉkog i tragiĉnog u ĉemu je svakako najdalje
otišao od svih onodobnih knjiţevnih struĉnjaka. Propagirao je komiĉko
stvaralaštvo jer mu se ono kao duboko uvjerenom realistu ĉinilo najpotrebnije
društvenoj profilaksi. Jurković je bio dobar poznavalac europske knjiţevnosti
pa zato ne treba ĉuditi što se u njega osjeća Turgenjevljevih i Gogoljevih
poticaja, natruha iz Sternea ali i francuskih suvremenih pripovjedaĉa. Bio je
ţestoki kritiĉar knjiţevnog diletantizma.

- 216 -
Prozni talent, on u drami nije stvorio trajnih vrijednosti pa su mu komedije Što
ţena moţe iz 1872. i Kumovanje iz 1878. potpuno zaboravljene. Pisao je Jurković
razumljivim jezikom, svoju sklonost ironiji nije obuzdavao ali je ipak bio
uspješniji kao teoretik knjiţevnosti nego njezin praktiĉar. Dogodilo se da u ono
doba taj najbolji poznavatelj knjiţevne teorije nije stvorio ni najbolje drame ni
najbolje proze. Ipak, ostat će njegov glas bitno razliĉit od okoliša jer je bio
svjesno ironijski. I svećenik Vilim Korajac svojim se prozama poput Jurkovića i
Perkovca dotaknuo oĉito najvaţnijega hrvatskog problema toga vremena,
raskoraka izmeĊu ţelja i vlastitih mogućnosti. RoĊen 1839., najveći dio ţivota
proveo je u Ċakovaĉkoj preparandiji gdje je predavao sve moguće predmete, od
staroslavenskoga do matematike. Ovaj zaĉetnik hrvatskoga realistiĉkog stila koji
je bio dobar humorist, nije sluĉajno 1876. objavio studiju Filozofija hrvatsko-
srpskih narodnih poslovica. Saţetost i slikovitost tih poslovica kao da je imala
najvaţniji utjecaj na Korajĉev stil. Kao što poslovice toĉno karakteriziraju
narodnu ćud i njegov naĉin mišljenja, tako se i Korajĉeve proze trude da fiksiraju
ćud i naĉin puĉkog mišljenja. Korajac je pripovjedaĉ s ruba bizarnoga, grotesknog
i fantastiĉnog. On je zapisniĉar dnevnih ludosti, a njegovi Auvergnanski senatori u
istoimenoj pripovijetci sve što rade, rade protiv zdravog razuma i, naravno,
uopće nisu svjesni svojih postupaka. Jedino je na ĉitatelju da u priĉi otkrije
alegorijski sloj. Korajac je bio još jedan iz niza Nemĉićevih uĉenika, još jedan
sternijanski zaljubljenik koji dok pripovijeda, mora razarati iluziju, koji ne zna
ništa ispriĉati bez digresija ili anegdotalnih ogovaranja. Korajac je u svojim
prozama najuspješniji dok ĉavrlja sa svojim ĉitateljima, dok svoje jasno politiĉko
antiaustrijanstvo iskazuje naoko nevinim digresijama, nekim ĉudnim ironijskim
pomakom koji ga stavlja u red najosobnijih proznih glasova. Svoju prvu
pripovijetku Dvije čudne promenade ili Triput teţe od najteţeg objavio je 1862.,
ali je izniman glas u knjiţevnosti stekao tek nakon što su mu objavljeni Šijaci
1868. Nije Korajcu stalo do ĉvrste fabule već njegovu pozornost privlaĉe ćaknuti
fragmenti stvarnosti, isjeĉci iz ţivota, dosjetke kroz koje onda naznaĉuje
karakterne obrise svojih likova. Njegova najpoznatija proza su Auvergnanski
senatori koju je napisao na Šenoin poticaj ali u kojoj su se prepoznali svi poţeški
ĉitatelji Vienca pa su sloţno, nakon što su priĉu proĉitali, otkazali ĉasopisu
pretplatu. Bio je Korajac pristaša biskupa Strossmavera pa je napisao niz vrlo
peckavih politiĉkih analiza u feljtonima Razgovori meĎu četiri ziday a
nezadovoljan Maţuranićevom politiĉkom praksom, napisao je parodiju Smrti
Smail-age Čengijića s naslovom Smrt age birokrate. Bio je jedan od
najduhovitijih Hrvata svojega doba, što i nije malo s obzirom na smrknuto
vrijeme u kojemu je ţivio. Po struci pravnik, Blaţ Lorković u hrvatskoj
knjiţevnoj kronologiji zapamćen je kao autor prvoga modernog romana.
Njegova Ispovijest koja je izlazila "u listovih" u ĉasopisu Dragoljub romansirana
je biografija knjiţevnika Antuna Nemĉića. U tom romanu autor rabi više
perspektiva uz pomoć kojih ĉitatelju iznosi priĉu. Taj pionir hrvatske feljtonistike
roĊen je 1839., pisao je teĉno i nije se htio zadovoljiti linearnom priĉom nego je
ţivot Nemĉićev ispisao u konvenciji epistolarnog romana, i to tako da pisma
ispisuje više naratora i da ih upućuje na više adresata. Pri tome ţivotopis

- 217 -
Nemĉićev slaţe ovaj pisac poput mozaika. Pripovjedaĉ u romanu koji je i pisac
najvećeg broja pisama jest Antun Gostovinski, zapravo, sam pisac Antun Nemĉić.
Najveći dio tih pisama on upućuje svojemu prijatelju Mirku Boţiću, što je u
romanu ponešto promijenjeno ime stvarnoga Nemĉićeva prijatelja knjiţevnika
Mirka Bogovića. Ispovijesti su ljubavni roman osjetljivoga knjiţevnika, to je
priĉa o emocionalnom neuspjehu Nemĉićevu, ali su Ispovijesti i okvir u kojemu je
ponuĊena vrlo opseţna grada o raznim filozofskim, politiĉkim i etiĉkim
sadrţajima. Blaţ Lorković napisao je tako društveni roman u kojemu je ocrtao
društvenu krizu hrvatskog društva ĉetrdesetih godina, on u romanu aludira na
politiĉko nasilje iz 1845. kada su se nakon namještenih izbora, graĊanstvo i ilirci
na Markovu trgu sukobili s carskom vojskom. Prije Šenoinih romana Ispovijesti
su jedini relevantni hrvatski roman, djelo koje je bilo ozbiljan otklon od
demodirane ali vrlo ĉitane hajduĉke i turske proze kakva se u Hrvatskoj najradije
pisala. Bio je Lorković predstavnik novoga pripovjedaĉkog naraštaja, onoga koji
je graĊu crpio iz gradske svakidašnjice. Njegov roman o knjiţevniku Nemĉiću
svojevrsna je društvena kronika i usko je povezana s ostalim pišĉevim tekstovima.
On je pisao novinske feljtone i u njima obraĊivao aktualne dogaĊaje, dobri su mu
biografski ĉlanci o stranim i domaćim piscima, a nisu bez vrijednosti njegove
Putne zgode i nezgode iz 1865. u kojima u duhu tadašnjeg otkrića rekreativnog
pješaĉenja, vrlo duhovito opisuje Zagorje i njegove stanovnike. Nije sluĉajno
Lorković osjetio potrebu da napiše roman o Nemĉiću, autoru najboljega
hrvatskoga romantiĉnog putopisa i pisca Udesa ljudskog, tog, naţalost,
nedovršenog romana. Lorković je, naime, kao i Nemĉić, a zajedno s njime
Jurković, Perkovac i Korajac, bio po vokaciji feljtonist samo što svi oni u vrlo
škrtim hrvatskim prilikama nisu imali pravih medija. Kad je 1865. tada mladi
August Šenoa pisao svoj utjecajni ĉlanak Naša knjiţevnost, nije mogao naći
mnogo razloga za veći optimizam. Po njemu hrvatski je knjiţevni krajolik bio
tada opustošen, nešto novelistiĉkih spisatelja još se uvijek koprcalo u hajduĉkim
sentimentalnim priĉicama, u poeziji nije bilo suvislijega glasa, teatar na
narodnom jeziku ako je i dobivao tekstova, nisu se izvodili. Na knjiţevnoj sceni
1865. mladi Šenoa nije vidio pravih nasljednika Preradoviću ili Maţuraniću,
Nemĉiću ili Vrazu. Tek su ponešto sliku popravljale proze Jurkovića i Perkovca,
humor Korajĉev.
Najvidljiviju osobnost na tadašnjoj knjiţevnoj sceni imao je Franjo
Marković, pisac snaţne energije ali i znatne doze malograĊanske idiliĉnosti,
preukoĉen i ugašen profesorskim znanjima. U njegovim stihovima opća mjesta
romantiĉarske osjećajnosti potpuno su izgubila autentiĉnost. Knjiţevni tekstovi
Marko vicevi dio su estetske patologije društva koje još nije ĉvrsto odredilo ni
svrhu ni prirodu svoje knjiţevnosti, društva koje je još jednom olako
prihvatilo da mu se neoklasicizam i romantizam naĊu u istim tekstovima. Franjo
Marko vić rodio se 1845. i nakon studija klasiĉnih jezika i filozofije u Beĉu, te
ozbiljnog doktorata u tada slavnoga beĉkog estetiĉara Zimmermanna, bio je
1874. izabran u prvoj garnituri zagrebaĉkih profesora na Filozofskom fakultetu.
Golemi društveni ugled koji mu se temeljio i na knjiţevnim djelima nije bio
sukladan njihovoj knjiţevnoj vrijednosti. Bio je zagovornik Herbartove estetike
koja se za-

- 218 -
lagala za principe apsolutne ljepote u umjetniĉkim djelima. Vjerovao je, i o tomu
napisao znatan broj tekstova, da se umjetnost zasniva na nepromjenjivim
zakonima ljepote i da su joj oblici vjeĉni. Po Markoviću i priroda je posjedovala
umjetniĉku vrijednost te je posredovanjem pišĉevim prelazila u svijet umjetnine, a
etiĉka i moralna svrha umjetnosti ne smije se u knjiţevnom djelu oĉitovati na neki
izravan naĉin nego je najvrjednija kad je organski i gotovo neprimjetljivi dio
estetske poruke. Tuţno je što je najuĉeniji hrvatski estet toga vremena bio
potpuno gluh na sve vaţnije tendencije suvremene knjiţevnosti. Nije razumio ni
europskog realizma, gnušao se nad naturalizmom, a o modernoj umjetnosti u
jednoj je prilici 1898., govoreći javno, iznio anakronistiĉne i pomalo stupidne
teze. Stihove je Marković poĉeo objavljivati kao djeĉak pa je već s devetnaest
godina u pjesmi AnĎeo slavjanstva iskazao svoje zakašnjelo panslavenstvo. Bio je
oduševljenik poezije Puškina i Bvrona, a osobito Poljaka Adama Mickiewicza,
ĉije mu je stvaralaštvo bilo modelom romantiĉarskog pjesništva. Bio je pjesnik
idile, samo izdaleka blizak lirici tada popularnih francuskih parnasovaca jer je bio
prije svega zagovornik malograĊanima bliske slike o domaćoj sreći i
harmoniĉnomu ljubavnom ţivotu u obitelji. On koji je ţivio u vrijeme velike
popularnosti mazohistiĉke literature, u doba prvih pornografskih proznih
tekstova široke namjene, u doba snaţnih ljubavniĉkih egzaltacija, pisao je, kao da
ga se to ništa ne tiĉe, svoje idiliĉne spjevove. Njegov knjiţevni model postao je
njegova retrogradna društvena gesta, a njegova društvena gesta progutala je
njegovu knjiţevnost. Po uzoru na Mickiewiczev ep Pan Tadija, on je 1865. u tri
pjevanja napisao ep Dom i svijet, prikazujući umekšanim slikama hrvatski društveni
ţivot u vrijeme beĉkog aposlutizma. Jer teško stanje pod beĉkim autokratizmom
Marković kao da i ne ţeli opisati nego su mu najuspješnije one stranice u kojima
opisuje seosku idilu, miris pokošene trave, prizore lova, šuštanje zreloga klasja.
Nešto je ĉitljiviji njegov drugi veliki ep Kohan i Vlasta koji je napisao 1868. i u
kojemu pripovijeda epizodu iz povijesti bedriĉkih Slavena i opisuje njihovu
borbu protiv Danaca i Nijemaca. Opjevana ljubav Vlaste i Kohana posvema je
preuzeta iz romantiĉarskih germanskih modela i svoj vrhunac ima u scenama
Vlastina samoubojstva kad se ona, kako bi voljenomu muškarcu omogućila borbu
protiv Nijemaca, truje u zatvoru udišući opojni miris ljiljana. Markovićev ep o
Kohanu i Vlasti publika je primila s dosta entuzijazma, djelo je doţivjelo pet
izdanja a pisca se osjećalo kao dostojnog nasljednika starije ilirske narativne
lirike. U golemim koliĉinama svojih epskih stihova Marković je ponekad
postizao dobrih rezultata. U tom rudniku pjesniĉkih banalnosti nade se slika i
zvukova koje su kasniji uspješni pjesnici preuzimali i imitirali. Patos
Markovićevih stihova zadugo je zarobio hrvatsku pjesniĉku osjećajnost. U teatru
pišĉev je utjecaj srećom bio minimalan. Franjo Marković je u teatru prepoznao
medij za koji je povjerovao da je blizak njegovim filozofskim zamislima. IzmeĊu
1872. i 1877. napisao je tri povijesne tragedije, Karlo Drački, Benko Bot i
Zvonimir, u kojima su velike i zanosne ideje progutale dinamiku radnje i potpuno
slomile protagoniste, tako da su drame Markovićeve tek besmislene tirade
prejakih rijeĉi i vrtuljci slabe psihologije. Uĉen kakav je već bio, dobro je
odabirao teme svojih drama. One su, premda historijske, u hrvatskoj stvarnos-

- 219 -
ti bile vrlo aktualne, a njihova usredotoĉenost na pojedince koji su se sukobljavali
s dogmama nije u Hrvatskoj bila promašena. Ali ovaj profesor estetike, pišući te
drame, nije nikada shvatio da se radnja njegovih drama mora dogaĊati na sceni a
ne u njegovoj glavi. Po njemu forma je u knjiţevnom djelu bila tijelo u ĉiju se
strogu ljepotu duh nije mogao ne uklopiti. Taj stav u vlastitoj Markovićevoj
knjiţevnoj praksi stvorio je mnoštvo umrlih stihova. Svoje ţivotno teoretsko
djelo Razvoj i sustav obćenite estetike objavio je pisac u zrelim godinama, 1903.,
ali ta ozbiljna knjiga nije mu originalna nego je preţvakavanje drugdje izreĉenih
stavova. Marković je u društvu bio ugledan ĉovjek, bio je autor brojnih knjiga ali
on pisac nije bio. Moţda je najviše osobnosti uloţio u ţestoku polemiku što ju je
vodio sedamdesetih godina u vezi s Gundulićevim Osmanom s profesorom
hrvatske knjiţevnosti na Zagrebaĉkom sveuĉilištu Arminom Pavićem. Dok je
Pavić bio zagovornik formalne analize i dok se olako dao zavesti potpuno
nerealnim kompozicijskim ali i biografskim hipotezama, dotle je Marković u
polemici znao saĉuvati dostojanstvo estetske prosudbe. Njegovi izvodi o
središnjemu pjesniĉkom nadahnuću u Gundulićevu Osmanu premda su poslije
modificirani, bitno su djelovali na kritiĉki doţivljaj hrvatske knjiţevnosti i na
buduće vrijednosne prosudbe. Premda je u svojim djelima stvorio mnoštvo
zamornih stihova, premda su mu slike s današnjeg stajališta preveć idiliĉne i u
krajnjoj konzekvenciji neukusne, Marković je u kritiĉkim svojim tekstovima
ostavio dobrih ideja jer je zagovarao znanstvene kriterije, jer nije vjerovao
intuiciji nego je, koliko od sebe toliko i od drugih, traţio da se iznese estetska
argumentacija kritiĉkih sudova. Bio je pisac iz središta koji je, naţalost, govorio
marginalnim glasom.
Antipod i neka vrsta ironijskog odslika Franje Markovića bio je Bosanac Grga
Martić. Obojica su pisala mnogo, obojicu su suvremenici slavili i obojicu brzo
zaboravili jer su za sobom ostavili mnoštvo danas slabo ĉitljivih pjesniĉkih
okamina. Grga Martić, pjesnik i putopisac, skupljaĉ narodnih pjesama, rodio se
kraj Posušja 1822.; u mladosti je primio dobro obrazovanje, studirao je filozofiju
i bogosloviju, dosta putovao, svladao klasiĉne i upoznao najvaţnije moderne
jezike. Kao i Marković koji je u Hrvatskom saboru bio nezavisni zastupnik, tako
je i Bosanac Martić, koji je bio ţupnik u Sarajevu, jedno vrijeme bio narodnim
predstavnikom u turskoj Medţlisi, a u knjiţevnoj javnosti nazivan je zbog
navodno teĉnih stihova hrvatskim Homerom. Kao što je Marković bio
proizvoĊaĉ estetske idile za malograĊane u sjeverenoj Hrvatskoj, tako je Martić
u golemom epu Osvetnici ispjevao ruralnom stanovništvu Bosne etiĉka naĉela
borbe kršćana s Turcima. Martić je u zaviĉaju imao nerazvijenu knjiţevnu publiku
i njemu znatnijega knjiţevnog prostora ondje nije bilo. Njemu bosanska stvarnost
nije bila nego egzotika. On je u njoj pokušao stvoriti nemoguće, pokušao je biti
njezinim narodnim pjesnikom, makar u Bosni nije bilo ni akademija ni ĉasopisa,
ni škola ni ĉinovništva. Zajedno s Ivanom Jukićem on je već 1858. skupio pedeset
epskih pjesama bosanskih i hercegovaĉkih, ali mu je najopseţniji bio rad na
kovanju vlastitih deseteraca kojih je napisao ĉak više od stotinu tisuća. U njega je
bilo više knjiţevnih motiva nego ostvaraja, mnogo više ţelja nego knjiţevnih
rezultata. Premda su ga doţivljavali kao reinkarnaciju narodnih pjevaĉa, nije
stvorio osob-

- 220 -
ni stil. Njegov deseteraĉki stih svoj glavni interes pronalazi u sitnicama i nije
sposoban obuzdati i usmjeriti naraciju. Priĉe o kršćanskoj borbi protiv Turaka što
ih je Martić ispjevao ne samo što su razvuĉene nego su i slabo motivirane,
kompozicija im je nejasna, a pisac kao da svoje stihove kumulira bez ikakve
dublje svrhe. Po tomu on je ruralna inaĉica Marko vićeve malograĊanske
stihovane uzaludnosti, samo što je u Markovića u središtu knjiţevnog svijeta bila
idila, dok je u ovoga ruralnog Bosanca to bila pravedna osveta. Ono što je
Markoviću bila graĊanska obitelj, to je Martiću bilo pleme. Bosanac poput
svojega zagrebaĉkog suvremenika mnogo je više htio nego što je mogao pa se i
njemu dogodilo da mu je uĉenost progutala intuiciju, stihotvorstvo nadahnuće.
Najvaţnije Martićevo djelo je prozna knjiga Zapamćenja koja pisac sam nije
biljeţio nego je njegov izvorni usmeni autobiografski materijal poslije obradio
povjesniĉar Ferdo Šišić. Kao što je zagrebaĉki profesor Franjo Marković pri
kraju ţivota objavio sustav opće estetike, tako su i Grgi Martiću, godinu dana
nakon smrti, tiskali sustav njegove opće etike, autoportret pišĉev koji mu ţivot
prati od djeĉaštva do prestanka turske vlasti u Bosni 1878. Martić je umro u
samostanu u Kreševu 1905. i zajedno s njim kao da je umro duh one stare turske
Bosne. U Zagrebu, Franjo Marković ga je nadţivio. Umro je 1914. i s njime je
odumro duh staroga Zagreba. Moderno je doba već potpuno zavladalo hrvatskom
knjiţevnošću. Ali prije toga, Hrvatskoj su se morali dogoditi Markovićevi i
Martićevi vaţni suvremenici August Šenoa i Rikard Jorgovanić, a onda za njim
još Kranjĉević i Kovaĉić, Đalski i Vojnović, Kamov i Galović i Matoš.
Pjesnika Lavoslava Vukelića suvremenici koji su ţivjeli u Šenoinu vremenu
upoznali su tek nakon njegove prerane smrti. Jedan od pisaca koji je stasao u
vremenu aposlutizma i koji je bio ţrtva oteţanih kulturnih prilika; mrtav
jednako kao i ţiv, on bio je dokaz jadnih društvenih prilika u kojima nije bilo
uvjeta za ozbiljniji knjiţevni rad. RoĊen 1840., školovao se u Senju i Beĉu, a
posljednje je godine ţivota proţivio u Kriţu, gdje je na preporuku bana Ivana
Maţuranića dobio posao u ţupanijskoj administraciji. Tu je 1879. ovaj selidbama
i sluţbom sputani pjesnik susreo smrt koju je opsesivno najavljivao u svojim
mraĉnim pjesmama. Ima u njegovu opusu i pjesama koje su nastajale u
trenucima kad je bio daleko od depresija, kad se veselio malenim stvarima. Takva
je jedna od najboljih njegovih šaljivih pjesama o luli i o danima kad je ostajao bez
duhana. Poĉeo je Lavoslav Vukelić pisati još kao djeĉak, a objavljivati je stao
kao dvadesetogodišnjak, najviše u Viencu. Tu su mu izišle dvije novele o
hajduĉkim i turskim nadmetanjima, a objavio je i niz vrlo pesimistiĉnih crtica.
Imao je ovaj mraĉni Liĉanin dobar osjećaj za jezik, u njegovim pjesmama kao i
priĉama lica vape: "Boţe, Boţe, ako jesi, gdje si!" Svijet njegove novelistike
mraĉan je, opterećen ubojstvima i neumitnošću sudbine. Vukelić u pripovijetkama
ne skriva da je radnje svojih novela osobno doţivio, ne skriva da to što lica
govore s ruba groba ili iz lijesova jest vlastiti glas onoga koji je ispisao jednu
jedinu misao, misao o odlasku s ovoga svijeta. Vukelić je najuvjerljiviji kada
pjeva s onu stranu groba. Takva mu je njegova najbolja pjesma Kod Solferina u
kojoj se oslikava trenutak u kojemu vojnici neprijateljskih postrojba umiru jedan
do drugoga. Vukelić nije

- 221 -
pjesnik austrijskog poraza kod Solferina nego je pjesniĉki biljeţnik muĉnog
raĊanja novoga svjetskog poretka, u kojemu su hrvatski ideali, ovaj put ilirski, još
jednom pokopani. Stihovi samrtnika sa Solferina koliko da se odnose na bitku
koja se ondje dogodila 1859., jednako se odnose na naraštaj hrvatskih vojnika
koji se borio s Jelaĉićem za slobodu i koji tu slobodu u trenutku pjesnikove smrti
nije dosegnuo. Naime, iste one godine kad kod Solferina umiru neznani junaci iz
Vukelićeve pjesme, umire i ban Josip Jelaĉić. U stihovima Vukelićeve
pacifistiĉke i tuţne pjesme koja poĉinje hropcem i rijeĉju: "Dovojevah", cijeli
jedan hrvatski naraštaj rezimira svoje neostvarene ideale i izgubljene bitke.
Vukelić pjeva paralelne smrti dvojice sluĉajne braće, dvojice kojima je Italija
postala zajedniĉki grob, jednoga kojemu je Francuska ţivot dala i drugoga
kojemu je u Krajini zipka stala:
Mili Boţe, što bijasmo krivi
jedan drugom da ko lavi ljuti
Srnusmo se s glasa ukinuti...
Moţda tamo na obali Seine I za
njime mlado srce vene, Moţda
strepeć zlu mu sluti kob. Oj, a
moja ostarjela mati Moli Boga da
joj sinka vrati; A mi evo mrtve
braće zglob. Što nas ponije sa
milog ognjišta? Što nas skobi sred
krvna bojišta? Koji rodu s naše
smrti prid? Boţe, Boţe, ako jesi,
gdje si? U to zvijezda na nebu
zakrijesi, Mučenika prenije smrti
brid.
U vrijeme kad se odigrala bitka kod Solferina, pronašli su znanstvenici neku
do tada nepoznatu crvenkastoljubiĉastu boju. Nazvali su je solferin u ĉast mladoj
solferinskoj krvi o kojoj je tako dojmljivo pjevao hrvatski pjesnik. Lavoslav
Vukelić bio je pjesnik mraĉnih i turobnih slika, vjesnik pesimizma i
egzistencijalne nesigurnosti, pjesnik s brida smrti. U Vukelićevoj pjesmi Kod
Solferina ĉuvala su se mnoga sjećanja na budućnost.
Pjesnik Andrija Palmović još je jedan od prokletih hrvatskih knjiţevnika iz
druge polovine 19. stoljeća. Pogrešno odabran svećeniĉki poziv otjerao ga je u
grob. Nikada nije izborio sluţbu u Zagrebu nego su ga u deset godina crkvene
vlasti premještale ĉak trinaest puta. Bio je ţrtva svojih ljubavnih, izravnih i
bolećivih pjesama. Obiteljsko mu je prezime bilo Opica ali ga je zbog moguće
aluzivnosti na majmuna promijenio u Palmović. Od opice do palme bila je prva
njegova ţivotna dosjetka. Crkveni autoriteti sprijeĉili su mu ljubavni ţivot ali da
pjeva o ljubavi nisu. On je iz stanja polaganog umiranja opjevao ţivot na potpuno
nov i dotadašnjoj poeziji nepoznat naĉin. U njega je bio vidljiv pojaĉani interes
za tjelesno, potreba da se zaviruje u dubinu bića i prebire tamom. U Palmo-

- 222 -
vićevim stihovima zabiljeţena je kolektivna nesigurnost koja je tada zaokupljala
naraštaje. On nije na naĉin tadašnjih simbolista oslikavao unutrašnji ţivot i
psihološka stanja svojih pjesniĉkih figura nego je stvarao slike u koje je, kao u
ogledala, peĉatio odraze svoje duše. Sve u njegovoj poeziji kao da se ogleda, i to ne
u ogledalo nego kao da gleda iz ogledala. Saţetost pjesniĉkog jezika i sugestivnost
slika obiljeţje je većine Palmovićevih pjesama meĊu kojima se ljepotom izdvaja
Dvojaka straţa u kojoj se u vrijeme ratova u Bosni oslikava ljubavna ţudnja
vojnika koji ĉuva straţu na Uni i djevojke koja ga pred nekim oknom ĉeka i u
svoje oĉi, kao u neko golemo ogledalo, usisava ĉitav zvjezdani svod. I dok je nebo u
klasicistiĉkoj poeziji bilo nadohvat ruke, u kasnih romantika ono je postalo
daleko i nalazilo se previsoko. Pisao je Palmović u duhu tadašnje parnasovske
lirike i uspio je u svojim malobrojnim i rastrzanim stihovima ostvariti sinkroniju
s europskom pjesniĉkom proizvodnjom svojega doba. Premda u njega ima mnogo
tragova hrvatskih prethodnika, još je više to najava budućeg razvitka pjesniĉkog
jezika. Njegov prigušeni erotizam novost je u tadašnjem rodoljubljem okovanom
pjesništvu. Bio je Andrija Palmović vidoviti obnovitelj metrike pa je u samo
pedesetak pjesama, koje su postumno objavljene 1883. u zbirci Pjesme, stvorio
jedan od prozodijski najšarolikijih projekata u modernoj knjiţevnosti. Palmović
je meĊu prvima iskušao jampski jedanaesterac, stih koji će uskoro postati
dominantnim u hrvatskoj lirici. U njegovoj jedinoj knjizi ima oda i popjevaka,
davorija i balada, romanci i elegija, prigodnica i povjestica, ĉak i jedan sonetni
vijenac. Ovaj tuţni pjesnik, navodno prelijepa izgleda, šikaniran od strane
Kaptola, stvorio je opus u kojemu nema blagozvuĉnih stihova, ali zato ima
neobiĉnih neologizama i neke samo njemu pripisive metriĉke nedosljednosti. Bio
je poţudan ĉitatelj klasiĉnih pjesnika ali ih nije imitirao. Pokušavao se s njima
natjecati. Da je mogao ţivjeti dulje i urednije, vjerojatno bi stvorio vrlo
zaokruţeni opus. Lijepa mu je i pjesma Osmo čudo zbog koje je poradi slobodnih
slika imao problema s crkvenim vlastima. Pjevajući ljubav, znao ju je prikazati
tajnovitom i intrigantnom, uĉiniti da u ĉas spuzne prema smrti. Bio je pjesnik
znatne konciznosti, njegovi su stihovi neponovljivi kao onaj o srcu u kojemu veli:
"Pregori srce, gori i pregori." Svoju pjesniĉku autobiografiju napisao je u
povjestici o Zori Veroniki Zrinski koju su, kao i njega, prisilili na neţeljen crkveni
poziv. S Palmovićem, ali i drugim mladim pjesnicima njegova naraštaja, vratila se
u hrvatsku poeziju realnost izvanjskog svijeta koja je na sasvim nov naĉin
dovedena u vezu s unutrašnjim osjećajima. U hijerarhiji ondašnjih ţanrova lirika
je dobila visoko mjesto, postala je senzibilnija i rafiniranija. Opjevavala je
tajnovitost prirode, dubinu povijesti i postala je elokventnija. Povijesnost je
najbitnije odredila pjesniĉko djelo Franje Cirakija, Poţeţanina. Bio je znaĉajan
pjesnik Šenoine ere. U zrelijoj dobio postao je unionistiĉki zastupnik u
Hrvatskom i u Hrvatsko-ugarskom saboru. Sedamdesetih godina u Zagrebu bio
je gorljivi zagovornik hrvatske narodnosti, ali je njegov kasniji politiĉki angaţman
u kojemu se zalagao za hrvatsku šutnju, bio blizak madţaronima i posvema je
odudarao od mladenaĉke nacionalne radikalnosti. U knjiţevnosti došao je na glas
kao jedan od najboljih tadašnjih pjesnika. Nije pisao mnogo i nije na poeziji radio
tijekom duljeg razdoblja ali u svemu što je objavio vid-

- 223 -
Ijiva je njegova znatna knjiţevna kultura i vrlo dobra upućenost u formalnu
pjesniĉku vještinu. Povuĉenost pjesnikova i njegovo samo kratkotrajno
sudjelovanje u prvim redovima hrvatskoga knjiţevnog ţivota imali su izravni
uzrok u nesreći što ju je doţivio sanjkajući se i nakon koje mu je u Beĉu
amputirana noga. Cirakija je zanimala engleska i francuska romantiĉarska
knjiţevnost. Dobro je poznavao suvremenu njemaĉku idiliĉnu poeziju i kad god
je imao prilike, drţao je javna predavanja o najraznovrsnijim knjiţevnim temama.
Ovaj pozorni ĉitatelj, kad se povukao iz aktivnoga knjiţevnog ţivota, objavio je
1899. i vrlo ĉitanu knjigu antologijskih istrţaka iz vlastite lektire s naslovom
Rečenice, a još kasnije, nekoliko godina prije smrti, napisao je idilski spjev
Jankovo ljetovanje u šest pjevanja u kojemu humornim naĉinom prikazuje
malograĊansku poţešku varoš. Svoju jedinu pjesniĉku zbirku, Prve pjesme,
objavio je 1871. Nastala na tragu Vrazove i Preradovićeve lirike ta se zbirka
najviše pamti po dvije u svoje doba vrlo visoko ocijenjene dulje lirske pjesme
pisane nepravilnim i nerimovanim stihom, formom jedinstvenom u tadašnjemu
hrvatskom pjesništvu. Te dvije idiliĉne, ali politikom natopljene cjeline, s
naslovima Borba i Dolazak Hrvata, najavljuju Cirakijev interes za povijest. U
povijesnoj nostalgiji njegov se uzrujani duh najbolje osjećao i ta je emocija
stvorila njegovo ţivotno djelo, a to je deset Florentinskih elegija što ih je objavio
1872. S tom je malenom zbirkom stekao Ciraki široku popularnost u hrvatskoj
knjiţevnoj publici. Elegije je spjevao u akcenatskim distisima. Taj slavni
pjesniĉki ciklus bio je potaknut firentinskom kulturnopovijesnom vaţnošću i
prividno je u njemu dominantna ljubavna tema. Ali u dubini tih elegija Ciraki
Firencu pjeva kao da mu je vlastita domovina. Ona mu je središte svijeta i sukus
povijesti. Ciraki je uvjerljivi pjesnik onodobnoga historicizma. On se, kao i ĉitav
njegov naraštaj, poĉeo udaljavati od nazdraviĉarskog nabrajanja slavnih
hrvatskih knezova. Postromantiĉarski klasicizam Cirakijevih Florentinskih elegija
uvodi tadašnju hrvatsku poeziju u samo središte onodobne lirske mode. Ciraki
piše pjesme o Firenci nakon ĉitanja tada već slavne Burckhardtove knjige o
kulturi renesanse u Italiji, uzvisuje duh Firence iz vizure onodobne graĊanske elite
i svojim se firentinskim stihovima bitno pribliţava Turgenjevljevim
melankoliĉnim pjesmama o istom gradu. Bila je Firenca u doba kad joj Ciraki
posvećuje svoje elegije glavni grad tek ujedinjene Italije, bila je Atena
europejstva. Ponovno je postala velika tema svijeta, predmet mnogobrojnih
libertinskih hodoĉašća. Ciraki govori iz trenutka u kojemu je laiĉka Italija
pronašla svoje središte ondje gdje joj je bila umjetnost, a ne u Rimu gdje se tada
vidjelo samo papinstvo i politika. Firenca je Cirakiju sjećanje na veliĉinu
prošlosti, ona mu je razlog budne i nostalgiĉne elegiĉnosti, jednoga sasvim
modernog stanja u kojemu je baš sve, od treptanja prirode do titraja duše, esencija
povijesti. U Florentinskim elegijama dominiraju noćne slike, u njihovim
stihovima, koji imaju neponovljivi zvuk klasiĉnosti, kao da se ĉuje udaranje drvene
pjesnikove noge o sveĉani kamen uspavanoga grada. U stihovima Cirakijevim
smjestila se tišina spomenika, osjeća se u njima neka ustajalost povijesti i
modernim klasicistima tako blizak izostanak ljudi u pjesniĉkim slikama. Ima
nešto religiozno u tim stihovima koji pjevaju o rastanku, koje izgovara glas
onoga koji i kod kuće ima pusti prag ali koji smireno pjeva mada je uzrujan,

- 224 -
koji pjeva kao da je klasicist, a zapravo je nepopravljivi romantik. Pjesniĉki opusi
Cirakija, Palmovića i Vukelića opsegom su maleni. Nastajali su u teškoćama,
nastajali su raskidano i bez potrebnoga kontinuiteta. Svi oni imaju mnogo
dodirnih toĉaka s pjesniĉkim djelom Augusta Harambašića, svakako najvećega
lirskog talenta koji se u to doba pojavio u hrvatskoj knjiţevnosti. U svojoj poeziji
Harambašić je najosobniji hrvatski postromantiĉarski pjesnik, koji je bolje od
drugih uspio povezati politiĉki plakat i lirsku pjesmu, ljubav i domovinu, porugu i
pohvalu. Nije bio pjesnik tadašnjih salona, nije pjesnik onih koji su jedno govorili
u javnosti a drugo dok ih nitko nije ĉuo, nije bio pjesnik pomirljivosti. Nije poput
tada slavljenih salonskih pjesnika, ilirskoga fosila i stihoklepca Ivana Trnskog,
filozofa Đure Arnolda ili antologiĉara Huga Badalića, pisao spomenarsku poeziju
zagrebaĉkim fraj lama, niti je intelektualizirao na radost potkupljenih birokrata.
Bio je prvi hrvatski pjesnik kojega se moglo recitirati i na ulici. Nije Harambašić
imao nimalo lak ţivot. Umro je u stenjevaĉkoj ludnici 1911. nakon što je gotovo
ĉetiri desetljeća bio jednim od najglasnijih sljedbenika Ante Starĉevićeva i
njegove pravaške stranke. Otac Đuro bio mu je pravoslavne vjere, a nakon
majĉine i oĉeve smrti odgojio ga je djed Pantelija, krajiški ĉasnik u Novoj
Gradiški. Studirao je pravo s prekidima jer su ga ne jednom zatvarali i
zlostavljali zbog navodno antiaustrijskih stavova i politiĉki nepodobnih pjesama.
Doktoriravši pravo, radio je u uglednim odvjetniĉkim kancelarijama a bio je
neko vrijeme i vladin ĉinovnik, zastupnik u Saboru. Jedva je prehranjivao svoju
brojnu obitelj. Slomljen jadnim prilikama, umro je pomraĉena uma, osamljen, ali s
već tada prepoznatom pjesniĉkom vrijednošću. Za ţivota Harambašić je
objavio mnoge pjesniĉke zbirke. Tako su mu 1883. tiskane Ruzmarinke i
Slobodarke; Sitne pjesme objavio je 1884., a tri godine poslije i Tugomilke. Matica
hrvatska mu je 1895. objavila Izabrane pjesme, a napisao je i knjigu romantiĉarskih
epskih pjesama. Bio je uspješan knjiţevni urednik pa je pokrenuo znamenitu
Hrvatsku vilu koja je bitno djelovala na razvitak realistiĉkog stila. Retoriĉku
snagu Harambašiću ponudila je pravaška ideologije, snagu su mu dali pokliĉi
toga mladenaĉkog pokreta i oni su ostali jedan od vaţnijih rezervoara njegove
poezije. Bio je poznat meĊu vršnjacima po nevjerojatnoj lakoći graĊenja stihova,
ali kao što je s lakoćom tvorio rime, tako se romantiĉno ĉesto i bezizlazno
zaljubljivao. Osjećao je bolnu ţudnju za ţenskom bliskošću, pjevao je onako
kako se zaljubljivao. Bio je pjesnik znatne teĉnosti i ritmiĉnosti, pisac buntovnih
stihova, prosvjednik protiv ustajalosti hrvatskog društva. U knjiţevni ţivot uveo
ga je jedan drugi August tadašnje knjiţevnosti, August Šenoa, ali je kasniji
razvitak pjesnikov i njegov društveni rad išao u suprotnom smjeru od politiĉkih
pa i estetskih pogleda njegova prvoga mentora. Premda je dobro izuĉio zanat i
temeljito slijedio romantiĉarski program i njegove forme, Harambašić je potanko
upoznao, pa i citirao zvukove Demetrovih, Vrazovih i Preradovićevih stihova.
Postao je nekom vrstom sluţbenog pjesnika Starce vićeve stranke i bio je prvi
hrvatski pjesnik koji je uspio da mu stih o stranci zazvuĉi kao punokrvna pjesma.
Bio je nekom vrstom pravaškoga pjesniĉkog barda, glasogovornik opozicije kojoj
je ispisao najvaţnije slogane i ispjevao najpopularnije koraĉnice. Nitko bolje od
njega nije znao proţeti

- 225 -
ljubav za ţenu ljubavlju za domovinu. Njegova nesretna ljubav prema Tugomili
Brlićevoj, njegova zaljubljenost u rijeĉku švelju Riki, naklonost prema Zdenki
Tomić i vjenĉanje s Marijom Folnegović pomogli su mu da nastanu neke od
najljepših hrvatskih ljubavnih pjesama. Te pjesme najĉešće su vrlo neobiĉne. Nije
u njima rijetko niti pjesnikovo razaranje samog objekta ljubavi, a ĉesta je sumnja
u ideale te bezobzirno ironijsko poigravanje s vlastitim osjećajima. Bio je
Harambašić pisac grotesknih kontaminacija ljubavi i domoljublja, mrţnje i
zaljubljenosti, njeţnosti i sadizma, pisac koji se znao podsmjehivati prejakoj rijeĉi,
ali je zato bio u stanju izravnije nego bilo tko drugi u njegovu naraštaju stvoriti
ĉiste lirske tvorbe. Pisac desetak zbirki, Harambašić je iskusio slast popularnosti
i ona je u njega ne jednom probudila stihotvorni nemar, ponukala ga da stvara
nabrzinu. U većem dijelu Harambašićevih ljubavnih pjesama vidljiva je
ljubavniĉka destrukcija opjevanih ţenskih bića. U njegovoj poeziji ima naznaka
sadizma, a izreĉene prostote i okrutnosti odudaraju od prvotnih njeţnosti i
pomraĉuju uznositost prvih stihova. Pjesnikov ţivot kao da je preslikavao put
politiĉkog pravaštva. I on i pravaštvo poĉeli su briljantno, poĉeli su pohvalama i
oduševljenjem. I njemu i pravaštvu prvi uspjeh došao je lako, a onda su slijedili
udarci, slijedila je mrţnja i pad. Ono što je na poĉetku bilo slutnja realnih pomaka,
postupno se u Harambašićevu ţivotu, kao i u pravaštvu, pretvaralo u površni
optimizam, kritike su postajale psovke, sigurnost nesigurnost. Ţivot
Harambašićev završio je u pesimizmu, u rezignaciji i samoći. Pokušao je pjesnik
na kraju pronaći svoj vlastiti politiĉki put, ostarivši pokušao je umekšati izvorno
pravaštvo ali je zbog toga bio odbaĉen od strane svojih dojuĉerašnjih pravaških
sumišljenika. Premda je stranci ispjevao najlucidnije slogane i pamflete, našao se
na kraju ţivota usamljen i zaboravljen. On koji je najavio hod hrvatske lirike,
završio je ţivot kao isluţeni politiĉki govornik. Harambašićev pjesniĉki kredit bio
je golem, mnogo veći od zaborava suvremenika. Taj najvaţniji hrvatski pjesnik iz
razdoblja kasnog romantizma imao je nepobitnu osjetljivost za socijalnu tematiku,
te je ostvario neke od kritiĉkih registara koji će se u kasnijim desetljećima ĉesto
ponavljati kad se god bude gradila opozicija gospode i prevarenog puka.
Harambašićevo ironijsko opjevavanje ljubavnog predmeta, njegova opuštena
plakatska domoljubna fraza nisu mogle biti zatrte zaboravom. On koji je bio na
glasu zbog steklištva, pa dakle i politiĉke jednosmjernosti, napisao je nekritiĉkom
vremenu usprkos niz najizravnijih osuda ali i najljepših ljubavnih pjesama što ih
je onodobna nepoetiĉnost mogla dobiti. Napisao je niz antologijskih pjesama od
kojih je najslavija U nevolji koja poĉinje stihom konstatacijom: "Moj narod još je
ţiv!" Harambašić je o ljubavi i domovini pjevao ĉitkije i gipkije od Šenoe,
njegova poetska ekonomiĉnost sasvim je nova u onodobnoj hrvatskoj poeziji.
Takva je jedna od pjesnikovih sitnih pjesama:
Moje nebo, Ali bez
vedrine; Moje
sunce, Ali bez
topline, Moje ptice,

- 226 -
 Al sve tuţno šute;
Moje ruţe,
Al sve povenute;
Moje polje,
Al bez cvijeća šara;
Moja tuga,
I nevolja stara.
On koji je na kraju napušten od svih umro u ludnici, ĉovjek ĉije su stihove
politiĉki uspaljenici recitirali na politiĉkim skupovima, dokazivao je da retorika
nije poezija i da postoji tajna formula koja izravni politiĉki slogan moţe poslati u
lirsku vjeĉnost. Ima, doduše, u Harambašićevim brojnim pjesniĉkim knjigama
prazne tehnike jer bile su njegove pjesme vrlo ĉesto tek dobri primjerci
primijenjene poezije. Ipak, u tim stihovima ima obilje neke samo ovom piscu
poklonjene virtuoznosti. Bio je pjesnik Doma i drage, kako mu se, uostalom, i
zove jedna pjesma iz 1888. Ţena i domovina glavna su tematska polja njegova
pjesništva, u kojemu je skrio sasvim moderni pjesniĉki glas bez kojega ne bi bio
moguć daljnji razvitak hrvatskoga pjesniĉkog jezika. Bio je najavljivaĉ Silvija
Strahimira Kranjĉevića i Antuna Gustava Matoša, dvojice najvaţnijih pjesnika s
prijelaza 19. u 20. stoljeće. Bio je još jedan od hrvatskih pjesnika koji su znali
napisati neponovljive stihove o bolu. August Harambašić posljednji je
romantiĉarski lirik, jedan iz roda njezinih ironiji bliskih glasogovornika.
S Augustom Šenoom, po kojemu je ĉitava epoha dobila ime, u hrvatsku
knjiţevnost ulazi do tada nepoznata stvaralaĉka sigurnost. Ona se temeljila na
jasnoći pogleda u stvarnost oko sebe, na povjerenju u tu stvarnost i u vjeru u
njezine razvojne mogućnosti. August Šenoa s pozornošću je ĉitao europske
prozaike pa je svoje hrvatske knjiţevne suvremenike upozoravao da, kao što to
radi Charles Dickens, tako i oni zadu u najkukavnije ulice, da poput Turgenjeva
pišu lovaĉke ili kakve druge zapise po kolibama i šumama te da poput
ameriĉkog prozaika Breta Hartea svoje gradivo potraţe u svijetu nalik kalif
ornijskim rudnicima. Šenoa je vjerovao da pisac treba biti realistiĉan, pa je
1877. s uvjerenjem uskliknuo: "Budimo realistiĉki!" Ali on nije tada govorio o
metodi nego je za njega realizam znaĉio sasvim nov i kritiĉki odnos prema gradi,
a time i stvarnosti ĉitatelja. Vjerovao je da je domaćem piscu najbolje zaroniti u
jadnu sadašnjost, ali i da mu je najkorisnije posegnuti za nesretnom prošlošću. I
doista, njegovi romani po kojima je još za ţivota stekao veliku slavu, pokrenuti su
snaţnim interesom za stvarnost i za njezine najrazliĉitije vidove. Prošlost u
njegovim prozama bila je samo maska za govor o suvremenosti. Široka freska
društva što ju je on stvorio, stotine najrazliĉitijih protagonista u tim djelima, lica
historijska ali i posvema izmišljena, bili su sudionici velikoga hrvatskog
panoptikuma koji je tek nakon Šenoine smrti, ali već i za njegova ţivota, znatno
proširio svoju publiku na one slojeve koji, samo koju godinu prije, knjiţevnost na
hrvatskom jeziku nisu uopće mogli ĉitati. Velika je uloga Šenoe romanopisca i
pjesnika, knjiţevnoga kritiĉara i novinara, esejista i dramatiĉara u izgraĊivanju
standard-

- 227 -
nog jezika. Na prvi pogled svaki knjiţevni autor je jeziĉni stvaralac, ali ovaj sin
ĉeškoga slastiĉara angaţiranog u biskupskomu zagrebaĉkom dvoru, bio je
potpuno svjesni izgradivaĉ hrvatskoga jeziĉnog standarda, bio je tvorac okvira u
kojima su se razvijale ĉitateljske navike modernih hrvatskih graĊana. Šenoina
publika nije, kao ona iz vremena ilirizma, s knjiţevnošću imala aktivistiĉki
odnos. Ĉitatelj njegovih knjiga nije redovito bio i sam pisac nekih sliĉnih tekstova,
niti je bio stihoklepac nekih sliĉnih rima. Šenoina publika je prava moderna
knjiţevna publika jer je bila pasivna u odnosu na autora. Ona ona nije bila
pasivna prema stvarnosti koju je pisac za nju, poput demiurga, stvarao. Ona je
bila aktivna prema toj stvarnosti ali ne i prema autoru kojega je poznavala samo
po imenu i po tekstovima. Utjecaj Augusta Šenoe bio je presudan u stvaranju
jeziĉnih normi i u njihovu ujednaĉivanju pa se moţe kazati da je on u tom poslu
napravio više od mnogih Akademijinih rjeĉnika i savjetnika, antibarbarusa i
gramatika. Rodio se u Zagrebu 1838. u vrijeme najvećeg uspona ilirske
ideologije. Premda je odgojen u kući naturaliziranoga Zagrepĉanina, Ĉeha Aloisa
Schonoe, ĉovjeka koji baš nije ništa uĉinio da mu sin postane hrvatski rodoljub,
mladi je August jezik savršeno svladao, i to već u puĉkoj školi; još ga je više
uĉvrstio u gornjogradskoj gimnaziji u koju se upisao nakon jednogodišnjeg
uĉenja u Peĉuhu, kamo ga je otac naivno poslao da ga odaleĉi od hrvatskih i
ilirskih snova. Šenou su u gornjogradskoj zagrebaĉkoj gimnaziji, koja je bila kula
hrvatskoga nacionalnog ponosa, poduĉavala dvojica u to doba najboljih
hrvatskih lingvista, Vjekoslav Babukić i Antun Maţuranić, inaĉe tvorci dobrih
jeziĉnih priruĉnika. Studij prava, koji nikad nije okonĉao, mladi je Šenoa polazio
u Zagrebu i poslije u Pragu. Prve tekstove napisao je još kao djeĉarac ali njegova
puna afirmacija zapoĉela je 1862. kad je iz Praga pisao za zagrebaĉke novine svoje
prve politiĉke analize. Tada je po oĉevu mišljenju već bio izgubljeni sin. Nekoć
blistavi Ċak, postao je sada siromašni profesionalni knjiţevnik. Eruptivnu
spisateljsku aktivnost razvio je Šenoa koju godinu potom kad se 1866. u Zagreb
vratio iz Beĉa, gdje je do tada ureĊivao dva manje vaţna ĉasopisa. Šenoini
feljtonski tekstovi, njegove slavne Zagrebulje koje su tada potresale knjiţevni
Zagreb, objavljivane su u Pozovu i Viencu i postale su najĉitanijim hrvatskim
štivom. Zagrebulje su mladom autoru otvorile put k najširoj publici. Šenoa je
hrvatskoj knjiţevnosti već na poĉetku karijere podario jedan od njezinih poslije
najţivljih ţanrova, podlistak u kojemu je britkim jezikom i duhovitim stilom,
sluţeći se satirom i ironijom, komentirao politiĉke i kulturne aktualnosti. Bio je
to ţanr novog moralizma, neka vrsta astrolaba za novu klasu, mjesto njezina
odmjeravanja s prošlošću ali i mjesto razorne kritike njezine uskogrudnosti.
Društveni trenutak u kojemu Šenoa piše svoje prve knjiţevne tekstove bio je
sasvim nov. Bilo je to vrijeme koje je tek upoznavalo i oblikovalo odgovornu
ĉitateljsku publiku. To je doba u kojemu prozne vrste pomalo istiskuju
stihotvorne. Kazališna publika u glavnomu nacionalnom kazališnom zavodu
postupno je dobivala ĉvrst i osmišljen repertoar. Bilo je to doba u kojemu su
znanost i kultura dobile svoje prve moderne institucije, od kojih je svakako bila
najvaţnija Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti koja je osnovana 1866.
i koja je bila zamišljena kao akademija svih Juţnih Slavena. U vrijeme Šenoina

- 228 -
knjţevnog nastupa prestalo je vrijeme ilirskog aktivizma i diletantizma. Pojavili
su se prvi ozbiljni kritiĉari koji nisu poput svojih prethodnika opraštali stilske
manjkavosti lošim pjesnicima samo zato što su ovi pisali hrvatskim jezikom. U
društvu sve se više osjećalo da je ono za ĉim je ilirizam davno teţio sada
konaĉno i ostvareno, doduše u granicama mogućeg, ali da je ostvareno. Ta svijest
sve se više pretakala u novu i osviještenu knjiţevnost graĊana. Poĉele su se sve
više ispunjavati police hrvatskim knjigama koje više niti u svjetskim razmjerima
nije bilo moguće zaobići. Prvi ozbiljniji Šenoini tekstovi bili su polemiĉki,
najavljivali su novi duh i rastvaranje zatamnjenih prozora u ustajalomu
hrvatskom skriptoriju. Šenoa je svoj programatski pogled na zateĉenu
knjiţevnost objavio na samu Novu godinu 1865. pod naslovom Naša knjiţevnost.
Odmah je zapoĉeo kazališnu polemiku s već umornim Dimitrijom Demetrom od
kojega je vrlo brzo i stvarno preuzeo vodstvo drame središnje hrvatske kazališne
kuće. Kao kazališni savjetnik i dramaturg reformirao je ondašnje glumište,
uvodeći na scenu klasike ali i suvremene, preteţno francuske autore, i to Sardoua
i Scribea, utjeĉući na standardizaciju jezika na kojemu se u zagrebaĉkom kazalištu
glumilo i s kojim on nije bio zadovoljan. Šenoa je bio prvi hrvatski sistematiĉni
kazališni kritiĉar premda nije doţivio slast uspjeha s vlastitim dramskim djelima.
Njegova graĊanska drama Ljubica koja je 1866. tretirala suvremenu tematiku i u
kojoj se lako prepoznao sav en vogue Zagreb, bila je kazališni fijasko dijelom i
zato što je stigla na socijalno nepripremljeno tlo, a dijelom jer u njoj Šenoa nije
uspio scenski zaokruţiti inaĉe trivijalni zaplet o zabunama izmeĊu ostarjele
urbane i seksualne spletkarice Ljubice i njezine ĉedne i nevine imenjakinje. Šenoa
je stihove pisao ĉitavog ţivota, bio je vješt tvorac rima, s dobrim osjećajem ritma
pa su stihovi pod njegovim perom zvuĉali privlaĉno ali ipak retrogradno. Osobiti
je uspjeh postigao s povjesticama poput Propasti Venecije, ali i pjesmama nas
talim na motivima iz narodne predaje kakvi su Kameni svatovi ili Kugina kuća.
Njegov je stih vrlo ritmiĉan, nije mu strana humoristiĉnost, i to posebno u tim
duljim pjesmama u kojima mu je cilj, kao i u romanima, da publici dade poduku
iz rodoljublja. Osim narativnih povjestica, Šenoa je autor niza vrlo popularnih
uglazbljenih pjesama koje se i danas pjevaju pa se više i ne pamti da im je on
autor. Najpoznatije meĊu njima su Ribareva Jana i Oj ti dušo moje duše, a slavna
mu je deklamacijska pjesma Budi svoj. Velik je bio utjecaj što su ga na
ĉitateljstvo imale Šenoine pjesniĉke antologije koje su u ono doba resile svaku
hrvatsku graĊansku kuću. Poseban je uspjeh imala velika i vrlo vrijedna
Antologija pjesništva hrvatskoga i srpskoga narodnoga i umjetnoga koja je nakon
1876., kada se pojavila, bitno odreĊivala odnos prema lirskoj baštini ali i
usmjeravala razvitak novijeg pjesništva. Kao kritiĉar ali i antologiĉar, a poslije
kao dugogodišnji urednik središnjega knjiţevnog ĉasopisa Vienac, imao je Šenoa
gotovo nepogrešivi ukus. Njegove ocjene nisu u budućnosti bitno modificirane.
On je sam uveo u hrvatsku knjiţevnost ĉitav naraštaj mladih autora pa je tako
njegovo uredniĉko oko prepoznalo Antu Kovaĉića, Gjalskoga, Palmovića,
Jorgovanića i Vojnovića. Njegova pojava zastrla je ĉitavu epohu. Imao je golemu
radnu energiju pa je Vienac, što ga je ureĊivao od 1874. do smrti 1881., ostao
svakako najbolje ureĊivani hrvatski knjiţevni ĉasopis uopće.

- 229 -
Inaĉe, Šenoa nije uspio biti profesionalni pisac jer je, da prehrani obitelj, radio
naporne poslove u gradskoj upravi zagrebaĉkoj. U njegovo se doba iskljuĉivo od
knjiţevnog rada nije moglo ţivjeti jer su naklade knjiga u još uvijek malenom
Zagrebu, i u meĊusobno slabo povezanim hrvatskim gradovima, bile premalene.
Uz to, ilirsko oduševljenje i aktivizam sada su zamijenili trţišni odnosi koji
piscima u Hrvatskoj nikad nisu bili naklonjeni. Najvaţniji dio Šenoina rada, onaj
dio njegov koji se još i danas ĉita, i to ne samo u školama, pripadao je pišĉevu
pripovjedaĉkom djelu. Već u svojemu nastupnom tekstu Naša knjiţevnost, Šenoa
je vrlo lucidno najavio da je nastupilo doba pripovjedaka i romana. Pišući svoje
proze, bio je duboko svjestan razmrvljenosti hrvatskoga socijalnog bića i kao da
je znao da je u Hrvatskoj "sve sama individua i da u tom društvu u kojemu ima
dosta birokracije i milit arije, zatim toboţnje nazoviaristokracije, te inteligencije,
da u Zagrebu gdje ima vojska mladeţi, nema središnje moći koja bi te razliĉite
strukture jednu k drugoj uputila". Šenoa je bio libertinski usmjeren ĉovjek koji je
shvatio da se razmrvljeni socijalni stratumi koji ĉine društvenu pozornicu
Hrvatske gotovo nikad ne sastaju. Zato je u svojim proznim djelima podupirao
jedinstvo graĊanske Hrvatske, bio je uz onaj deprovincijalizirani Zagreb koji se
sve više nazirao i koji se i u prošlosti, kao i u suvremenosti, podizao u obranu
staleških graĊanskih prava što su mu ih oduzimali danas kler, a sutra plemstvo,
danas Madţari, sutra Austrijanci. Budući da se taj sukobljeni socijalni obrazac u
priliĉno ustajalom hrvatskom društvu dugo nije mijenjao, njegovo povijesno i
aluzivno prikazivanje moglo je biti vrlo djelotvorno. Iako je napisao ĉitav niz
dobrih romana i pripovjedaka iz suvremenog ţivota, meĊu kojima se izdvajaju
Prosjak Luka, Prljan Lovro i Karanfil s pjesnikova groba, u samom središtu
Šenonina pripovjedaĉkog opusa našlo se pet njegovih povijesnih romana. Prvi od
njih bio je Zlatarovo zlato koje je objavljeno 1871. i u kojemu se prikazuje borba
izmeĊu nasilnoga medvedgradskoga gospodara Stjepka Gregorijanca i
zagrebaĉkoga graĊanskog kolektiva. U romanu upravo se taj graĊanski kolektiv
pojavljuje kao središnji protagonist, dok se pustolovni i ljubavni, romantiĉarski
dio ove proze osovio oko zaljubljene Dore Krupićeve i plemića Pavla koji se po
ovom romanu kreću kao da se nalaze na sceni u nekoj od Verdijevih opera.
Mladica Dora koja se zaljubila u ĉovjeka kojemu po krvi nije ravna, svoj udes ne
moţe ne prihvatiti krotko i ponizno jer ona je bila izravni iskaz Šenoinih
kompromisnih društvenih pogleda. U romanu su od zaljubljenika još izraţeniji
negativni znaĉajevi meĊu kojima se izdvaja ljigavi gradski brico Grga Ĉokolin, a
puninom se odvaja i fatalna Klara Grubarova, lijepa, strasna i nesretna kao većina
njezinih nasljednica u mlaĊim hrvatskim prozama. Od povijesnih pišĉevih romana
Diogeneš je najsuvremeniji zato što mu se radnja zbivala u vremenu iz kojega su
se najlakše mogle povlaĉiti paralele sa Šenoinim dobom. Šenoin Diogeneš
objavljen 1878., u vrijeme austrijskog ulaska u Bosnu i totalnih nepoznanica na
hrvatskoj politiĉkoj kriţaljci, ĉitan je u svoje doba kao vrlo aluzivna priĉa o
rafiniranim politiĉkim spletkama. Roman je Šenoa temeljio na bogatoj, ĉak bi se
reklo prebogatoj, graĊi Krĉelićevih Annua jer mu je ta knjiga davala prebujne
situacije koje su literaturom mogle postati tek ako ih se udaljilo od izvorne
patetike. Šenoa, koliko da je i znao napisati posve-

- 230 -
ma naturalistiĉkih stranica, bio je pisac patetiĉne reĉenice. Ton kojim su govorila
njegova lica bio je dramatski, fraza nabijena emocijama i retoriĉkim emfazama.
Takav je Šenoa i u Seljačkoj buni koja se najviše pribliţila modelu europskoga
historijskog romana kakve je pisao poĉetkom stoljeća Walter Scott. I hrvatski je
pisac, kao i njegov škotski uzor, istraţivao povijesne izvore, i on je, radeći na
svojim romanima, rabio autentiĉne dokumente. Obojici bio je cilj da pokaţu
kako društvene okolnosti oblikuju ţivote anonimnih i obiĉnih ljudi, kako ih uvode
u samo središte povijesnih dogaĊaja. Šenoa piše romane u kojima povijest nije
samo kulisa nego je postala akter ispripovijedane stvarnosti. U Seljačkoj buni
koja je objavljena 1877. prividno historijska lica nisu ni po ĉemu znaĉajna nego
su tek sporedne figure kolektivnih zbivanja. Ima nešto obiĉno i malograĊansko u
naĉinu na koji Šenoa uobliĉuje te svoje protagoniste. Oni kao da poĉinju sliĉiti
na pišĉeve ĉitaoce, na njihovu prosjeĉnost, svejedno sudjeluju li u Gupĉevoj
seljaĉkoj buni ili u politiĉkim spletkama u Diogenešu. Šenoa nije pisac kojega bi
zanimali velikani povijesti. On ne opisuje ţivote vojskovoĊa pa ni znaĉajnih
umjetnika. Tako je u romanu Čuvaj se senjske ruke, 1875., vrlo uspjelo iscrpio
narativnu gradu o uskoĉkoj kalvariji tijekom sedamnaestog stoljeća i tadašnjih
mletaĉkoturskih ratova. Kletva je posljednji Šenoin roman, djelo pisano dok je
bolovao. Pisao je Kletvu na samrtnoj postelji, tako da je posljednji nastavak izišao
dan prije nego što je August Šenoa preminuo. Roman je, premda torzo, svakako
najdublje i najmraĉnije Šenomo djelo.To je knjiga o hrvatskoj kobi, o kletvi koja
taj narod u nekoj romantiĉarskoj ali nerijetko i u vrlo realistiĉkoj izvedenici,
prati tijekom ĉitave povijesti. Priĉa je to o neslozi, epopeja u kojoj je pisac prvi
put izgubio optimizam, to je priĉa o besmislenim sukobima dvaju zagrebaĉkih
dijelova, Griĉa i Kaptola, dvaju navodnih entiteta, priĉa koja je i u pisca i u
publike mogla stvoriti jedino osjećaj bespomoćnosti. Kletva je povijesni roman u
kojemu je najmanje trivijalnih elemenata, to je testamentarno djelo pišĉevo koji
se, radeći na njemu, razbolio jer je kao gradski biljeţnik obilazio studene
zagrebaĉke domove, ruševine i zgarišta koja su bila pogoĊena velikim potresom.
Doduše, nije Šenoino stvaralaštvo ni u mladosti bilo bez sjenki, bez zlovolje i
kolebanja. Ono što je Kletva otkrila u predsmrtnom grĉu pišĉevu bilo je otprije
vidljivo i u dva Šenoina starija teksta u kojima je dominantna njegova rezignacija
nad suvremenošću i bijedom što ju je rani kapitalizam širio Hrvatskom poput
zarazne bolesti. Ta su dva teksta pripovijesti Prijan Lovro i, još više, Prosjak Luka
u kojoj ĉovjek s dna, Lovro Mahnić, govori Šenoinim glasom i shvaća da je bijeda
mnogo jaĉa od osobne nadarenosti. Šenoin prosjak ne moţe novcem vratiti
poniţenost duše, jer zakljuĉak je njegov da sreće nema izvan društvenosti. Već
samo po tom zakljuĉku bio bi Šenoa najsocijalniji hrvatski pisac. Šenou ne treba
doţivljavati kao glomaznu knjiţevnu pojavu sposobnu da proguta svu okolnu
literarnu produkciju. U njega je bilo mnogo talenta i koncentriranosti ali ne
uvijek i rezultata. Pisao je s lakoćom u izrazito teškim uvjetima, pisao je
dobronamjerno radeći birokratske poslove, pisao je shvaćen samo od strane
svojih sve brojnijih anonimnih ĉitatelja i knjiţevnih istomišljenika koji su
konaĉno u njemu ugledali energiĉnoga knjiţevnog vodu. On, naravno, nije imao
osobine vode, bio je tih ĉovjek, bio je estet ko-

- 231 -
ji je stvorio mnogo prelagane literature ali koji je napisao i najbistrijih stranica
hrvatske esejistike, pisac površnih povijesnih fabula ali i autor dubokih ronjena
po morima ljudske i narodne sreće. Nije bio pisac koji je svojim licima znao
udahnuti dubinu duše. Bio je pisac srca, onog tipa iskrenosti koji u knjiţevnosti
inaĉe najmanje traje. Dopustio je pedagogiji da mu ukrade znatni sloj
talentiranosti. Nije bio pisac pojedinaĉnih djela. Nije bio pisac kojega se moţe
ĉitati u fragmentima. Najbolji je kad mu se shvati širina pogleda i kad se sagleda
uska varoš iz koje je djelovao. Tada postaje prevelik za hrvatsku nacionalnu
knjiţevnost koja mu je zajedno sa svojim mladim graĊanstvom bubrila pred
oĉima. Dokazao je da je jedino trajno knjiţevno djelovanje ono koje se upućuje
konkretnoj publici, koje ĉitatelje uspijeva zaokupiti njihovim vlastitim mislima,
koje temu njihova srca zna pribliţiti njihovoj sadašnjosti. Imao je Šenoa dva
velika talenta, dva talenta po kojima je vrlo blizak jednomu drugom znaĉajnom
starijem hrvatskom piscu, Ivanu Gunduliću, iz 17. stoljeća. Imao je profinjeno
osjećanje hrvatskog jezika, i to posebno njegova štokavskog amalgama koji se u
njegovo vrijeme sve to više nametao publici; drugo imao je izvrstan osjećaj za
kompoziciju, za matematiku knjiţevne forme, za elegantno iznošenje dogaĊaja.
Po tim dvjema osobinama on je bio prvi veliki hrvatski knjiţevnik nakon smrti
Gundulićeve.
Tijekom devetnaestoga stoljeća sve do Šenoina knjiţevnog nastupa lirski je
rod dominirao hrvatskom knjiţevnom proizvodnjom i ta se dominacija nije
osjećala samo u prevlasti lirskih vrsta, dakle u pjesništvu patriotskom ili u
sentimentalnim narativnim poemama, nego se oĉitovala i u lirskoj obojenosti eseja
i feljtona, novela i romana, dnevnika i putopisa. U tim su se knjiţevnim oblicima
sve više širili intimni registri, sve ĉešće prepoznavale najosobnije emocije i sve se
jasnije pisalo samo o vlastitim iskustvima. Bio je taj proces lirizacije dio
romantiĉarskog mentaliteta, ali je poslije postao paralelan modernijim ţanrovima
trivijalne knjiţevnosti.
U tom procesu lirizacije i trivijalizacije dominira autor intimistiĉkih stihova i
fantastiĉne proze Rikard Jorgovanić. Subjektivizam Jorgovanićev u proznim
tekstovima iskazivao se patetiĉnim naglascima i autobiografskim fragmentima,
fantastikom i ironijom koji se inaĉe mogu naći u svakom kutku njegovih djela. I
najfantastiĉniji knjiţevni rodovi bili su u tadašnjoj knjiţevnosti vrlo osobni.
Svaka stranica fiktivne proze nosila je poneki subjektivni iskaz ili poneku
simboliĉnu pišĉevu gestu i one su redovito bile u najbliţoj vezi s traumatiĉnim
društvenim dogaĊajima onoga doba. Bilo je tijekom devetnaestog stoljeća
mnogo drastiĉnih politiĉkih dogaĊaja koji su u osjetljivim dušama ostavili znatnih
tragova. Najprije su opću zbunjenost donijele turbulencije što ih je izazvala
Francuska revolucija, zatim pojedinaĉna ali i grupna iskustva iz revolucionarnih
zbivanja 1848. godine, gorĉina hrvatske raspolućenosti izmeĊu duhovnog
liberalizma i politiĉkoga konzervativizma, nesnalaţenje za vrijeme habsburškog
apsolutizma, nedoumice o budućnosti ugarskoaustrijskog dualizma,
nedefinirano hrvatsko mjesto u tom dualizmu. Sve su to bili izvanjski poticaji
jednoj sveprisutnoj duhovnoj nesigurnosti što je nagrizala društvo i njegove
knjiţevnike. Premda je to bilo vrijeme u kojemu su filozofi i ideolozi stvorili
vrlo ĉvrste i zaokruţene sustave,

- 232 -
premda je to bilo vrijeme prvih globalizacija i modernih klasifikacija, prvih
industrijalizacija i dinamizacije gospodarskog ţivota, ipak je bilo sve više
pojedinaca koji su deklarativno traţili samoću, koji su se ţeljeli izdvojiti i u
društvu i u knjiţevnosti, koji su imali potrebu da za budućnost opreme svoje
subjektivne svjetove i privatnu simboliku, i koji su uz pomoć jezika htjeli
napustiti stvarnost. Socijalna zabrinutost onodobnih masa, nedefinirani spleen
ondašnjih pojedinaca pribliţio je knjiţevnosti do tada posvema nepoznatim
fantastiĉnim svjetovima. To novo duhovno stanje probudilo je ljudsku potrebu za
estetiziranjem stvarnosti, stvorilo je potrebu za dalekim zemljama i udaljenim
civilizacijama. Uz to, otkrivala se pred ĉitateljima nakon romantizma još jednom
mistika srednjega vijeka, ali i estetiziranost talijanske renesanse u kojoj je
europsko graĊanstvo rado investiralo svoj mit o presudnom spoju etiĉkih i
estetskih vrijednosti. U tim novim i vrlo romantiĉnim svjetovima pisci su pod
plastom navodnog prosvjetiteljstva i nove znanosti poĉeli ukljuĉivati elemente
nadnaravnog, otkrili su svijet parapsihološkog i nevidljivog, poĉeli su se zanimati
duhovima i fantazmama. Ljude s konca stoljeća sve je više zanimala tamna strana
ljudske prirode, poĉeli su ih zanimati instinkti, perverznost i neobiĉnost. Dio
tadašnjih knjiţevnih inspiracija zaogrnuo se u scijentizam i povjerovao da će
eskperimentalnom i fotografskom metodom snimiti sve vidljivo i pronaći tajnu
ĉovjekova postojanja. Neki nisu povjerovali u fotografsku metodu pa su
uzvišenim stilom poĉeli govoriti o nevidljivom, stvarati simboliĉni jezik uz
pomoć kojega su htjeli izraziti ono što ih je uznemiravalo. Najuporniji zapisniĉar
toga smjera bio je u hrvatskoj knjiţevnosti Rikard Jorgovanić, Šenoin suvremenik
koji je stvorio razmjerno veliko i sloţeno djelo i koji je preminuo u
dvadesetsedmoj godini od sušice, nakon što su mu zbog sarkoma odrezali nogu.
Premda je kontinuirano pisao jedva osam godina, ostavio je Rikard Jorgovanić
djelo velike vrijednosti, temeljni opus hrvatskoga knjiţevnog modernizma. Rodio
se u Malom Taboru 1853. i djetinjstvo je proveo u pomalo ĉudnim okolnostima
povezanima s oĉevim poslom. Njegov otac, podrijetlom Ĉeh kojemu je prezime
bilo Flieder, bio je vrtlar i sobar u više zagorskih plemićkih obitelji. Rikard
Jorgovanić tako je odrastao u vrlo estetiziranom ambijentu obiteljskih plemićkih
posjeda. Posebno se u djeĉakovu dušu urezao boravak na imanju obitelji Kulmer
u Šestinama kod Zagreba. Budući pisac školu je pohaĊao u Zagrebu ali ju je bez
mature napustio. Bio je bogomdani knjiţevni talent i ĉim je poslao prve pjesme
urednicima, prepoznalo se da je hrvatska knjiţevnost dobila novi i svoj valjda
najsnaţniji glas. Za intelektualnu formaciju pišĉevu presudan je bio
šestomjeseĉni put po Italiji s dvojicom prijatelja. Taj pjesnikovu zrenju vrlo bitan
talijanski put, zatim djetinje uspomene iz plemićkih zagorskih dvoraca i kasniji
posao informatora u kurijama grofova Pejaĉevića i Mihalovića, stoţeri su oko
kojih se tematski pokrenuo knjiţevni svijet Jorgovanićev. U knjiţevnosti se javio
pjesmama i njih je pisao kontinuirano do smrti 1880. Njegov pjesniĉki glas bio je
sasvim nov, potpuno otklonjen od svakoga glasogovorništva i idejnosti. On nije
bio pjesnik kolektivnoga glasa, uvijek pjeva samo svoj osjet; on je romantiĉarski
pjesnik ali i onaj koji piše nakon Baudelairea, i to se u njegovim stihovima lako
prepoznaje. U njegovim ljubavnim stihovima nema fraziranja i on je nakon Sigis-

- 233 -
munda Menĉetića i Frana Krste Frankopana, nakon Ivana Bunića i Stanka
Vraza, najuvjerljiviji hrvatski lirski glas, pjesnik koji usporedno s Harambašićem
raskida s predrasudom kako se hrvatskim jezikom ne mogu izraziti svi pjesniĉki
sadrţaji. Bio je pod utjecajem njemaĉkih popjevaka, pisao je stihove muzikalne
u kojima je prvi meĊu svojim vršnjacima uspio opjevati ljubav kao osjet
transcendentalnog. Nema u njegovim pjesmama ljubavnih akcija, to su stihovi
kontemplacije i sanjarenja, opis šuštanja anĊeoskih krila, tog omiljenoga
romantiĉarskog rekvizita koji Jorgovanić savršeno uvodi u pjesmi Na pragu:
Na pragu stojim tvoje sobe,
AI ne usuĎujem se ući, U
sobi nešto slatko miri i zvone
zvuči zamirući.

Ne gledajuć te vidim tebe

Kod glasovira sjedit nujnu, i
ručicama skladat pjesan
zalobitu i slatkočujnu.

Sve njeţnije i tiše zvuči

Daleko u dalj tamnu hrle, I
čujem gdje ti krila duše
ţestokom strašću nekog grle.
Bio je pjesnik prolaznosti, a ostao je jedan od najneprolaznijih i
najprepoznatljivijih hrvatskih liriĉara. Kao što je u lirici raskinuo s tradicijom,
još je više ovaj talentirani pisac u svojim priĉama definitivno napustio
dotadašnje prozne navike. Za svoga knjiţevnoga rada napisao je veći broj
pripovjedaka od kojih neke najavljuju realistiĉnost mladih pisaca. U njima se
Jorgovanić sluţio trivijalnim postupcima, premda mu je najviše bilo stalo do
poigravanja na tankoj dodirnoj liniji erosa i thanatosa. U svoje vrijeme zbog
autobiografiĉnosti osobito se cijenila Dada, rado su se ĉitala Mlinarska djeca, s
Turgenjevljevim se povezivala Prva ljubav, ali je najbolje svoje narativne tekstove
ostvario Jorgovanić pod kraj ţivota u fantastiĉnim pripovijestima. On nije
opisivao jedino svoje dvorište i zagorske dvorove, niti su ga samo zanimali
zagrebaĉki saloni. Bio je autor koji je hrvatsku prozu i svoje junake odveo od
Tarnopola do Rima navješćujući kozmopilitizam budućih prozaika i
dramatiĉara. Dok su drugi pisali o Bosni, on je svoje fabule smještao u Rim; dok
su drugima glavni likovi bili age ili hajduci, njegova su lica bili glumci i
glazbenici, putnici i avanturisti. Najbolje njegove fantastiĉne pripovijesti su bizarna
Stela Raiva, zatim pripovijest Ljubav na odru o umjetniĉkom stvaranju i o
sliĉnosti ţive i mrtve ljubavi. U autobiografskoj Dadi snovita stanja pojavljuju se
paralelno s priĉom o škrinji s ljudskim kostima; u Ţeni i Ijubovci kroz priĉu o
ljubavnom trokutu grofa Adolfa, njegove bolesne supruge i sobarice Minke u snu
su najavljene buduće nesreće. U Jorgovanićevim priĉama ima tajanstvenih ţena i
poludjelih grofova, zagonetnih susreta na grobljima i ĉudnih snova ko-

- 234 -
ji se s lakoćom ostvaruju. Zbivanja u tim priĉama nisu uklopljena u šire
fabulativne zamisli nego im unutrašnja motivacija proizlazi iz molekularnog
naboja pojedinaĉnih situacija, pa i naboja svake reĉenice posebno. Pisac se u tim
fantastiĉnim prozama trudi da reĉenice artikulira na osobit naĉin, da ih izdvoji iz
cjeline tako što u svakoj od njih posebno probudi zanimanje za onu sljedeću. U
fantastiĉnim svojim priĉama Jorgovanić se smjestio u uski prostor izmeĊu
prividno stvarnih i sasvim izmišljenih dogaĊaja, izmeĊu onoga što se dogodilo i
onoga što je moţda samo dio mašte prikazanih likova. U Jorgovanićevim
fantastiĉnim prozama kao da nedostaje nešto da bi do kraja povezalo vrijeme
pripovijedanja i opisano zbivanje, što bi u dodir dovelo opisana mjesta i stvorena
lica. Ima u tim pripovijestima vrlo malo psihologije, ali je u njima redovito
nekoliko motrišta koja su na svoj naĉin parodijska jer se u Jorgovanićevoj fanastici
vrlo banalni dogaĊaji pripovijedaju uzvišenim jezikom, jer se o sasvim nastranom
u ljudskoj prirodi tu govori kao o neĉemu posvema uobiĉajenom. U tim priĉama
kao da je sasvim normalno da se na groblju i u lijesovima mrtvacima otkidaju
glave, da se kod kuće oboţavaju lubanje, da ih se cjeliva i razgovara s duhovima.
Doduše, ima u Jorgovanićevu opusu i onih drugih priĉa, realistiĉnih u kojima je
snoviti svijet neprihvatljiv, ali kako u tim tekstovima lica nemaju izbora, moraju
prihvatiti demonski dio ljudske prirode kao nuţno zlo. Bio je Rikard Jorgovanić
prvi hrvatski knjiţevni fantastiĉar. Njegova fantastika nije introspektivna, nije
dakle u tradiciji E. A. Poea nego je figurativna i ispisana u najboljoj maniri E. T.
Hoffmanna, a obiljeţava je suvremenost u koju su radnje smještene. Jorgovanić
je autor pregršt briljantnih feljtona u kojima je stvorio sasvim novi ţanr u
nefikcionalnoj prozi, postiţući efekte prividne naracije u kratkim tekstovima o
svakidašnjim zagrebaĉkim banalnostima. Jorgovanić je prvi znaĉajniji hrvatski
pisac kojemu je jedina ideologija bila knjiţevna autonomija. Zbog prekratkog
ţivota nije stvorio integrativnijih rezultata, ali već je njegovo dezintegriranje
tradicije i neprihvaćanje uzusa dovoljno za vaţno mjesto u povijesti knjiţevnosti.
U vrijeme dok su svi stvarali u neĉijoj sjeni, Jorgovanić se znao izboriti za
samostalni poloţaj. Primio je mnogo intelektualnih poticaja ali je ipak bio prvi
znaĉajniji hrvatski pisac koji nije bio opterećen školniĉkim kriterijima.
U vrijeme Jorgovanićeve i Šenoine smrti pripovjedni ţanrovi postajali su
vaţniji od lirskih pa se na kraju stoljeća moglo reći da je u knjiţevnosti već
predominirala proza. Roman je postao najdinamiĉnijom i najplastiĉnijom
vrstom, formom otvorenom eksperimentu i promjenama ali i blizak trivijalizaciji
kakva je sve više zahvaćala knjiţevnu proizvodnju. Za knjiţevnost druge
polovine devetnaestoga stoljeća bio je najvaţniji razvoj povijesnog romana, ĉija je
sve vidljivija trivijalizacija bila usko povezana sa širenjem ĉitateljstva i s
navikama koje je u kulturni ţivot unio već August Šenoa. Njegovi povijesni
romani jednako kao i knjige njegovih ĉesto uspješnijih sljedbenika temeljili su se
na ĉitavom nizu tradicionalnih gradivnih elemenata i bili su hibridna knjiţevna
vrsta. U njima je usporedno s kultom domovine i osjećajem za idiliĉnost
supostojala romantiĉna potreba za razvedenim fabulama, a osim pedagoškog ţara
tu još ima fantastiĉnih i tajnovitih dogaĊaja, rado se opisuju dogaĊaji u kojima lica
posjeduju Ċavolsku i per-

- 235 -
verznu prirodu. Bila je u tadašnjoj hrvatskoj knjiţevnosti posve oĉita namjera
pisaca da zadovolje ukus publike, i to tako što će u pripovijedanje ukljuĉiti što
više avanturistiĉkih elemenata, što će prikazivane dogaĊaje ocrtati jarkim
bojama a emocije opisanih likova poduprijeti snaţnim pokretima tijela i duše. U
hrvatskim povijesnim romanima središnji su romantiĉni ljubavni zapleti koji se
dogaĊaju na povijesnoj pozadini i najĉešće se nisu nikako mogli dokumentirati u
izvornoj gradi. Oni su nosivi dijelovi tih romanesknih fikcija. Hrvatski povijesni
romani onoga doba bili su izravno povezani sa suvremenom politiĉkom praksom,
u njima je lako zamjetljiva aluzivnost idejnih poruka, te ukljuĉenost u suvremena
ideološka previranja i politiĉku propagandu. U ĉvrstom dodiru s politiĉkom
suvremenošću napisani su gotovo svi romani tadašnjega popularnog prozaika
Josipa Eugena Tomića, pisca koji je pred javnošću nakon Šenoine smrti
nadoknadio prethodnikovu karizmu, a u neĉemu i nadmašio njegovu proznu
produkciju. RoĊen u Poţegi 1843., Tomić je pisati poĉeo kao djeĉaĉić a tek kad
je prešao na bogoslovno školovanje u Zagreb, stupio je u dodir s mnogim tada
slavnim knjiţevnicima. Teologiju je napustio na trećoj godini i odmah je zapoĉeo
intenzivnu, gotovo frenetiĉnu knjiţevnu djelatnost. Ovaj autor vrlo velikog i
koncentriranog opusa inaĉe je za ţivota obnašao mnoge ugledne funkcije u
vladinim uredima, a neko vrijeme nakon 1873. bio je dramaturg i savjetnik u
Hrvatskomu narodnom kazalištu. Energije Tomiću nije nedostajalo i doţivio je
sve što se piscu moţe dogoditi, hvalili su ga preko svake mjere ali i vrijeĊali,
tvrdeći da ne poznaje osnove knjiţevnog zanata i da u djelima nigdje nije dao ni
trunka svoje osobnosti. Tomić je, ne mareći odveć za kritiĉare i zavidnike, do svoje
smrti 1906., kada je bio banski savjetnik, napisao i objavio ĉitavu biblioteku knjiga.
MeĊu njima je i zbirka neoriginalnih i stilski retardiranih lirskih pjesama
Leljinke. Vrlo su mu popularni bili romantiĉni romani s bosanskom i
muslimanskom tematikom. U Zmaju od Bosne 1879. opisuje burni sukob
bosanskih begova koje je protiv pristaša sultana Muhameda II. predvodio
Husein-beg Gradašĉević. U središtu romana je vrlo strastvena i tragiĉna priĉa o
pobunjenikovoj ljubavi prema lijepoj Mejri i njezinu odluĉnom odbacivanju
patrijarhalnih obiĉaja. I u romanu Emin-agina ljuba iznosi 1888. izrazito
sentimentalnu graĊu s dobrim osjećajem za naraciju. U njegovim prozama nema
usporavajućih fragmenata, nema u tim priĉama ni retrospekcija ni psiholoških
produbljivanja ali zato ima obilja radnje i mnoštvo suvremenih aluzija. Napisao
je i dva povijesna romana u kojima je fabule preuzeo iz osamnaestostoljetne
kronike Adama Baltazara Krĉelića. U prvomu, Za kralja -za dom, obraduje
zbivanja iz vladavine Marije Terezije i njezina sina Josipa, a radnjom defiliraju
mnoge povijesne osobe. Stil pišĉev je kronikalan a u djelu se na povijesnu fresku
u prvi plan stavljaju politiĉke ali još više ljubavne spletke. Drugi roman koji je
pisac temeljio na graĊi iz Krĉelićevih Annuaea, Udovica, objavljen je 1891. i
imao je mnogo nevolja s klerikalnim ĉistuncima koji nisu mogli prihvatiti naĉin
na koji pisac, govoreći o povijesti, analizira suvremeno zagrebaĉko društvo i
njegove proturjeĉnosti. Bila je Tomićeva Udovica nekom vrstom angaţiranog
romana, prozom u kojoj su se mnogi zagrebaĉki uglednici prepoznali jer je pisac,
inaĉe i sam ĉinovnik, svoju povijesnu fabulu isprepleo s brojnim alu-

- 236 -
zijama na suvremenost. Tomić je autor vrlo romantiĉnih romana Kapitanova kći i
Opančareva kćer ali mu je najbolje prozno djelo roman Melita iz suvremenoga
velegradskog ţivota koji je objavljen 1899. To je realistiĉna priĉa o ţeni koja se,
da bi spasila najprije sebe, a onda svoje roditelje i neodgovornoga brata, a nakon
fatalne ljubavi s nekim grofom, pristaje udati za bogatog ali nevoljenog plebejca.
Melitin ţivot, kako ga prikazuje Tomić, gotovo je frojdistiĉka analiza psihiĉkog i
fiziĉkog sloma fatalne ţene koja je na kraju izabrala ţivot bez ljubavi i uĉinila
nešto nedopustivo. Melita je roman osobne ali i kolektivne nesreće hrvatskog
društva, u djelu je pohranjena jedna od najvećih društvenih fresaka stvorenih u
proznoj knjiţevnosti pri kraju 19. stoljeća. Melita je knjiga nešto sloţenije fakture
od Tomićevih povijesno-romantiĉnih priĉa, u njoj je na romanesknu pozornicu
izveden hrvatski onodobni high life, u njemu su prikazani prvi lomovi rane
industrijalizacije i nestanak krhke hrvatske aristokracije s društvene scene.
Melitom uvodi Tomić u hrvatsku prozu jezik novoga društva, njegovu paţljivom
oku lako vidljivi malograĊanski ili kvaziaristokratski puritanizam. Bio je Tomić i
uspješan pisac drama koje su izvoĊene na zagrebaĉkoj sceni. Obilno je prevodio
za hrvatsku scenu inozemne drame, napisao je i ĉitav niz komedija u maniri tada
slavnoga francuskog autora Scribea. Godine 1880. napisao je vrlo ĉesto igranu
puĉku dramu Franjo Trenk, pri kraju ţivota historijsku tragediju Veronika
Desinićka, ali se meĊu njegovim dramama vrijednošću izdvaja vrlo dobro sroĉeni
Novi red iz 1881., objavljen za pišĉeva ţivota, ali zbog visokog stupnja društvene
kritiĉnosti i aluzivnosti igran prvi put tek desetak godina nakon Tomićeve smrti.
Radnja se drame zbiva usred beĉkog apsolutizma. U Novom redu Tomić bez
mnogo zadrške secira malograĊansko hrvatsko društvo i prvi put na hrvatskoj
sceni upotrebljava njemaĉki jezik kao znak precioznosti tadašnjega ispraznog
agramerizma, a ne kao jezik scene. Tomićev scenski isjeĉak iz zagrebaĉkog ţivota
prvi put pokazuje u dramskoj knjiţevnosti onaj dio hrvatskog mentaliteta ĉiji su
nosioci bili u stanju izgovarati idealistiĉki politiĉki tekst ali u isti ĉas pregaziti
svakoga tko im se naĊe na putu i ne prihvatiti nikakvih moralnih vrijednosti.
Ovo ironijom okupano dramsko djelo kojim defiliraju gradski zgubidani,
pokvarenjaci i uhode, najkritiĉniji je pišĉev tekst, njegov obraĉun s društvom
kojemu je kao ĉinovnik inaĉe vjerno sluţio. Tomić je objavio i ĉitav niz
etnoloških studija temeljenih na bosanskoj graĊi. Autor je niza eseja iz podruĉja
gospodarstva, ima u njega i vrlo analitiĉkih knjiţevnokritiĉkih analiza, a objavio
je knjigu vrlo ĉitanih duhovitih Pošurica. U Tomićevim romanima, a oni su
središte njegova rada, jednako kao i u Šenoinim, snaţno je prisutna poetika
romana u nastavcima. Tomićeve priĉe konstruirane su tako da u ĉitatelja
izazivaju napetost, da ga uzbuĊuju ali da mu stalno nude utjehu po kojoj će sve
opisane nevolje na kraju ipak dobro završiti. U romanima Josipa Eugena Tomića
nakon svake nejasne i otvorene situacije slijedi ona druga koja ju potire, ona koja
će biti sposobna umiriti ĉitateljev nemir. Dok u Jorgovanićevim fantastiĉnim
prozama sve pršti od autorovih subjektivnih ispada, njegovih simboliĉnih i
jeziĉnih iskaza vlastitih stanja, dotle u Tomića kao da autor ne postoji, kao da se
sakrio iza svoje hladne metode. U prozama on nije nikad dovodio u pitanje niti
jedan od postulata opisivane stvarnosti. U njima se trudio da pri-

- 237 -
kaţe djelomiĉne društvene lomove, da oslika pojedinaĉne krize i padove ali je
poput puĉkog lijeĉnika i maga tom prikazanom svijetu već tijekom
pripovijedanja pronalazio lijek. Tomićevi romani koji su pisani da se ĉitaju u
nastavcima, svoju unutrašnju dinamiku postiţu vrlo brzom izmjenom fabulativnih
provokacija i njihovih razrješenja. Romani Josipa Eugena Tomića kao da su
strojevi za zadovoljavanje ĉitateljevih ţelja. Zato karizmatiĉni junaci ovih proza
imaju osobine što ih njihovi ĉitatelji redovito nemaju. Niti jedan povijesni roman
Tomićev, ali ni drugih njegovih suvremenika, nije se bavio središnjim
proturjeĉnostima hrvatskoga društva. Ti su romani u svakom smislu periferni
jer oni središte tadašnjih društvenih kontradikcija ipak ne dodiruju. Ali bitno
mjesto u pripovjedaĉkoj knjiţevnosti s kraja stoljeća zasluţio je upravo po
mogućnosti da istodobno napiše i povijesne romane s bosanskom tematikom,
kakav je Zmaj od Bosne, ali i da stvori realistiĉnu knjigu koja je poput Melite
nabijena suvremenim problemima. Njegovi romani, a tu nije iznimka niti Melita,
trivijalni su ali svi oni svojemu vremenu nose znatnu draţ novine. Zbog pišĉeve
kompozicijske vještine, i danas se ĉitaju s više uţitka nego većina zaboravljenih
djela iz onodobne prozne produkcije. Josip Eugen Tomić tijekom skoro pet
desetljeća, i to od najranije svoje mladosti, uporno je provjeravao većinu ţanrova
tadašnje knjiţevnosti i u svojim je najboljim romanima, Udovici i Meliti, te u
drami Novi red, uspio bitno produbiti Šenoino naĉelo po kojemu je glavna
zadaća knjiţevnosti da se stalno brine o knjiţevnom ukusu svojih ĉitatelja.
Dugo bez romana na vlastitom jeziku, Hrvati su već od osamdesetih godina XIX.
stoljeća tom ţanru poĉeli posvećivati zamjernu pozornost. Preko noći Hrvatska
je postala zemljom romana. Šenoin pouĉak o ugaĊanju publici još više od Josipa
Tomića uvjeţbao je Istranin Eugen Kumiĉić. Tijekom dvadesetak godina stvorio
je velik i kompaktan romansijerski opus od tridesetak knjiga u kojima
dominaniraju bulevarski i trivijalni romani, ali njihov ĉešće kudeni nego hvaljeni
autor napisao je i nekoliko društvenih romana koji idu meĊu najbolje proze onoga
doba. Na prvom mjestu tu je kritiĉka i dobro napisana kronika zagrebaĉkog
bešćašća i skandala Gospoda Sabina, iz 1883., zatim se izdvajaju dvije ljubavne
naracije, ZačuĎeni svatovi iz iste godine te Olga i Lina iz 1881., a onda i
najpopularniji hrvatski historijski roman Urota zrinjsko-frankopanska. Ta knjiga
je tijekom dviju godina izlazila u podlistku ĉasopisa Dom i svijet, a onda je 1894.
bila ukoriĉena. Stilski su vrlo dotjerana, a dokumentarno vrijedna, i Kumiĉićeva
ratna sjećanja Pod puškom, tiskana 1886. Sve u svemu, već ovih pet naslova
dovoljno je da iscrta koordinate jednom od najizrazitijih hrvatskih proznih opusa
uopće. Kumiĉić se rodio 1850. u Brseĉu i za svojega dvogodišnjeg studijskog
boravka u Parizu duboko je udahnuo tamošnju veliku epohu romana. U
Francusku je došao 1875., nakon studija u Pragu i Beĉu, i bio je prvi moderni
hrvatski knjiţevnik koji je izravno uĉio na galskim izvorima. Sve do njegova
doba Hrvati su knjiţevni zanat najĉešće uĉili u Italiji ili Austriji, ali je Kumiĉić
prvi hrvatski Francuz, onaj koji je na samom izvoru ĉitao programatske Zoline
spise o romanu, koji je upoznao tadašnju trivijalnu knjiţevnost iz prve ruke i
duboko upio naturalistiĉku fermentaciju svojega doba. U Pariz je stigao kao
Šenoin uĉenik, kao

- 238 -
onaj koji je starog majstora najviše cijenio od svih mladih hrvatskih prozaika, ali
koji je prema Šenoi mogao imati ograda zbog politiĉkih razlika. Ipak, Kumiĉić,
premda je bio aktivni politiĉar, i to jedan od najţešćih stekliša, dakle zagovornik
Starĉevićeva radikalizma, pravaški opozicionar, kad god je sudio o Šenoi, osjećao
je samo jedno: zahvalnost. Vrativši se iz Pariza u Hrvatsku, Kumiĉić je, kao što je
bio obiĉaj u svih tadašnjih europskih prozaika, osobno iznio svoju koncepciju
romana. U vrijeme kad mu 1883. tiskaju programatski tekst O romanu, već su
bile objavljene neke od vaţnijih knjiga. Godine 1881. u romanu Jelkin bosiljak
opisao je dirljivu ljubavnu storiju o djevojci zaljubljenoj u mornara Ivu koji
pogiba u Viškom boju. Junakovo tragiĉno sudjelovanje u tom boju i djevojĉino
konaĉno ludilo odluĉno je u pišĉevoj interpretaciji dogaĊaja jer je ta bitka izmeĊu
Talijana i Austrijanaca, u kojoj je 1866. sudjelovalo i mnoštvo Hrvata,
doţivljena u pravaškoj javnosti kao još jedan besmisleni gubitak nacionalne
energije za tuĊe interese. U romanu Olga i Lina, koji je objavljen iste godine kad i
Jelkin bosiljak, pisac je izravno imitirao Zolu stvorivši vrlo ranu varijantu romana
o prostitutki Nani. Olga i Lina prvi je naturalistiĉki hrvatski roman i radnja mu je
smještena u mondenim kupalištima i salonima graĊanskoga Zagreba i Beĉa. Olga
koja je Hrvatica i oliĉenje dobra, nalazi se u toj, ipak trivijalnoj priĉi, u samom
središtu salonskih intriga koje vodi tudinka Lina, oliĉenje zla i prijetvornosti. Bila
je to tek Kumiĉićeva priprava za uspješniji, zapravo, najbolji roman, Gospoda
Sabina, kojemu se radnja zbiva u salonu ĉinovnika Lozarića gdje je bespogovorna
vladarica njegova ţena Sabina, koja okuplja usmrĊeni svijet zagrebaĉkoga visokog
društva. Salonom defiliraju svi gradski slojevi, od studenata do ĉasnika, rentijera i
bogatih udovica. U Sabini stvorio je Kumiĉić jedan od najsnaţnijih ţenskih
likova onodobne knjiţevnosti, osobu kojoj djelomiĉno uspijeva poput tijesta
mijesiti neodluĉnu i ravnodušnu zagrebaĉku elitu. Roman se od svih pišĉevih
djela najviše pribliţio naĉelima iznesenim u programatskom eseju O romanu. U
Gospodi Sabini fiksira se fiziološki sustav glavnoga hrvatskoga grada, opisuje se
duhovno stanje prije Kuhenove strahovlade i fotografskom toĉnošću snima
korupcijski arhetip društva te opisuje bešćutnost karijerizma. Gospodu Sabinu,
jednako kao Olgu i Linu, neki su klerikalni krugovi ocijenili kao izravni zagovor
materijalizma i ateizma u knjiţevnosti, kao još jedan glas za darvinizam. Doista,
Kumiĉić je bio prvi hrvatski knjiţevnik u ĉiji je svijet prodrla moderna
kapitalistiĉka logika, njemu je sasvim jasno da je novac središnja motivacijska
snaga ljudskih stremljenja pa je opisivaĉ ţivotnih manifestacija koje su prethodni
pisci uglavnom previĊali. Ovaj opisivaĉ rugobne zbilje bio je slikar svodništva,
prositituranja svih i svaĉega. Novac je jedina vrijednost u svijetu u kojemu Sabina
svojega muţa, zbog ţelje da ţivi na visokoj nozi, tjera u pronevjeru a vlastitu kćer
moralno uništi. To je slika svijeta u kojemu je sasvim prirodno sluţiti se
falsificiranim mjenicama. Kumiĉić je u Gospodi Sabini stvorio prvi hrvatski
roman u kojemu nije bilo niti jednoga pozitivnog lika. Bio je to uspješni knjiţevni
pokus s teoretskim tezama naturalizma. Pišĉev esej O romanu zapravo nije
izvoran, svojevrsna je prerada Zolinih teza iz slavnog spisa o eksperimentalnom
romanu, ali taj esej, premda mu vlastiti autor u svojim knjigama nije uvijek
slijedio sva naĉela, znaĉi snaţan zagovor novoga sti-

- 239 -
la u prozi. Kumiĉićev pledoaje za drukĉiji odnos prema stvarnosti, njegov zagovor
faktografskog opisa kao glavnog naĉela knjiţevne proze i njegova kritika na
ĉinjenicama ţivota neutemljene knjiţevnosti, bio je poĉetak obraĉuna s
ustajalim, liriziranim i trivijalnim romantiĉkim obrascima. Kumiĉićev esej O
romanu pobudio je ţustre polemike jer je u njemu prepoznat naboj koji je bio
politiĉki ali i etiĉki, koji je bio estetski ali i programatski. U knjiţevnom sluĉaju
ovog autora lako su zamjetljiva sva ograniĉenja hrvatske knjiţevne stvarnosti. On
koji je u svoju sredinu unio vrlo napredne ideje, sam ih u svojim vlastitim djelima
nije ni uvijek znao, a niti htio, do kraja izvesti. Bio je zarobljenik tradicionalizma
i stilskog zakašnjenja. Iako pomalo zastario, bio je vrlo popularan. Napisao je
Kumiĉić i pristali ljubavni roman ZačuĎeni svatovi u kojemu vrlo teĉno razlaţe
spletku koja dva vjenĉanja na kraju pretvori u dva tuţna pogreba. Srodan je i
roman Sirota, smješten u ambijent pišĉeve rodne Istre. U tom romanu
pripovijedaju se posljedice jednoga laţnog, i na porodu zamijenjenog identiteta,
ali sve u toj priĉi više sliĉi bulevarskom vodvilju nego gradi za naturalistiĉki
roman. Bio je Kumiĉić preveć udvoran prema razmjerno niskoj razini svoje
publike. Ta udvornost nije uvijek davala dobrih rezultata, ali je pomogla piscu da
uspješno reducira gradu i objektivizira pripovijedanje u dva vaţna historijska
romana, Kraljici Lepoj i Uroti zrinjsko-frankopanskoj. Dok mu je priĉa o
srednjovjekovnoj kraljici bila prilika da napiše dobar pustolovni roman iz
srednjovjekovlja, a iz vremena disolucije narodnoga kraljevstva, dotle mu je
druga tema pomogla da kao politiĉar hrvatskoga drţavotvorstva prvi rekreira
godinama zamrli mit o uroti Zrinskog i Frankopana. Taj povijesni roman na neki
je naĉin bio programatskom politiĉkom prozom opozicije, najvaţnijom puĉkom
fikcijom ĉasnog pravaštva. Kumiĉić je u Uroti oslikao golemu fresku Hrvatske
koja u mnogim detaljima nadmašuje i Šenoinu Seljačku bunu jer je nacionalno
motivirano ubojstvo bana Petra Zrinskog i njegova šurjaka, mladoga Krste
Frankopana, politiĉki aluzivnije nego što je to mogla biti priĉa o socijalnoj
pobuni seljaĉkog vode Matije Gupca. U Uroti oslikava se Hrvatska na stratištu,
razapeta izmeĊu vazda gladnih svjetova, priĉa se priĉa naroda kojemu su
preostala samo tijela muĉenika, dok su mu duh kidali jer nisu znali što bi s
njime. Premda prepuna sladunjave historiĉnosti, Urota je bitna knjiga, djelo u
kojemu je pisac u nekim dijelovima uspio ostvariti sanjani naturalizam, knjiga kojoj
je svijet fermentiran u povijesnom laboratoriju i pretvoren u ĉitateljskim masama
bliski mit. Kumiĉić je sasvim dobro shvatio da je roman univerzalni knjiţevni
ţanr modernog doba, da je najizravniji iskaz graĊanstva i njegovih socijalnih
pogleda i da ga nije moguće staviti u okove stare retorike. Bio je prvi hrvatski
pisac koji je jasno iskazao svijest o romanu kao vazda gladnomu knjiţevnom
obliku, kao knjizi-ljudoţderu koja ima sposobnost usisati najrazliĉitije slojeve
iskustava i graĊe, poetika i ideologija. Njegova Urota zrinjsko-frankopanska prvi
je hrvatski roman koji proţdire vlastitu graĊu. Kumiĉić je zagovarao oštriji i
istinitiji pogled na ĉovjekov ţivot, tvrdio je da ljepota nije cilj modernom
romanopiscu te je mislio da ruţno i nisko takoĊer trebaju naći mjesto u
pripovjednim strukturama. On nije poput Zole ţivio u zemlji visokoga
industrijskog i znanstvenog napretka pa je zato logiĉno što njegov zagovor
eksperimentalnog

- 240 -
udjela pišĉeva u stvaranju nove knjiţevne stvarnosti nije bio radikalniji. Jedan od
pišĉevih obraĉuna s laţnim prikazivanjem stvarnosti i praznim domoljubljem
nalazi se u pripovijesti Pobijeljeni grobovi iz 1896. u kojoj je protagonist
saborski zastupnik i laţni oporbenjak. Kumiĉić je kritiĉan prema stvarnosti pa su
mu takvi i vlastiti parlamentarni Govori koji, ukoriĉeni, pokazuju da je bio i
jedan od najpismenijih moralista svojega doba. Kumiĉić nikad nije ništa negirao.
Vjerovao je da je pozitivnim stavovima potrebno prevladati ostarjeli svijet. Isto
je htio i u knjiţevnosti, dokazujući da je u pripovjednoj knjiţevnosti zadaća
slijediti ideje znanstvenog napretka. Kumiĉić je bio prvi koji je u hrvatskoj
knjiţevnosti zagrabio u fiziologiju malograĊanskog ţivota, ali zbog navika
publike nije htio radikalno napustiti neka od naĉela trivijalne naracije. Bio je prvi
pisac koji je stvarnost Hrvatske fotografirao knjiţevnim sredstvima, prvi koji joj
je naglasio ruţne elemente i koji je afirmirao estetiku rugobnog. Još se Šenoa
trudio da stvarnost u većem dijelu svojih proza ne uljepšava ni moralno ni
estetski. Kumiĉiću je to bio program. Najnaturalistiĉniji pišĉev tekst,
paradoksalno, i nije roman nego memoarski zapis Pod puškom u kojemu je, deset
godina nakon austrijske okupacije Bosne, ispisao doţivljaje jednogodišnjeg
dobrovoljca. U toj knjizi kao da je našao najbolju mjeru svojega knjiţevnog
talenta, postigao pripovjedni ritam kakav se u njega pronaĊe samo u nekim
fragmentima iz većih cjelina. Pod puškom je razorna knjiga o vlastitu vojniĉkom
iskustvu, knjiga u kojoj autor opisuje strijeljanje dvojice ljudi u kojemu je sam
sudjelovao te ispisuje lirsku odu djevojci Aidţi ĉijeg je oca i brata zbog vojniĉke
zakletve bio prisiljen ubiti. Knjiga Pod puškom ima umjetniĉku razinu
Flaubertovih putopisa po Africi i šteta je što pisac taj smjer nije slijedio i dalje.
Eugen Kumiĉić bio je pozoran biljeţnik stvarnosti pa su neki detalji koje je zapisao
u toj knjizi bolji od većeg dijela njegovih fikcionalnih proza. Naţalost, u svojim
romanima nije našao kljuĉ uz pomoć kojega bi prikazanom svijetu omogućio
hladno i samostalno ali strasno prezentiranje. Njegov knjiţevni laboratorij bio je
uvozan, a njegova fiziološka supstancija krhka. Materijal na kojemu je mislio da
eksperimentira bio je domaći, kao što su domaće bile i navike njegove publike
odgojene na Šenoinim romantiĉnim pripovjednim tekstovima. Kumiĉić je ipak
odškrinuo vrata novomu proznom stilu. Postigao je da nakon njega u hrvatskoj
knjiţevnosti više nije bilo moguće zatvoriti oĉi pred stvarnošću, a na najboljim
svojim stranicama iskazao je tragiĉne aspekte stvarnosti jasnije od drugih.
Kad je u Hrvatskoj koncem 1883. postavljen novi ban, Dragutin grof Khuen
Hedervary, i kad je rekao da mu je ona rodište a domovina da mu je Madţarska,
moglo je biti jasno da nastupaju teški dani svakoj narodnoj ideologiji i politici.
Godine 1883. objavio je Kumiĉić svoje najvaţnije romane, na knjiţevnu scenu su
već stupili Ante Kovaĉić i Silvije Strahimir Kranjcević, dva velika knjiţevnika
hrvatskog pravaštva. Oduševljenje koje se u Hrvatskoj razgorjelo nakon vojnog
ukljuĉenja Bosne i Hercegovine u Habsburšku Monarhiju, ali nada da će ulazak
Bosne u zapadni svijet još više meĊusobno povezati preostale hrvatske zemlje,
dakle Dalmaciju, Slavoniju, Vojnu krajinu i Bansku Hrvatsku, potpuno se ugasila.
Khuen je hrvatsku opoziciju ali i hrvatsku poziciju godinama mrcvario dok je na
kraju nije

- 241 -
potpuno ugušio. Nakon samo nekoliko godina vladavine novoga bana, moćan
Starcevićev politiĉki glas i njegov opozicijski pokret bili su potpuno
onesposobljeni. Starĉević, kojega su zvali Stari, bio je najdosljedniji ĉovjek na
tadašnjoj hrvatskoj politiĉkoj sceni. On je nad krahom ilirske ideje u drugim
juţnoslavenskim sredinama politiĉki profitirao, a imao je i dobru priliku da
raskrinka politiku filonjemaĉkog nesnalaţenja u višenacionalnoj slavenskoj
zajednici Habsburške Monarhije. Starĉevićeva politika, naţalost, ostala je samo
slutnjom. Zbog velikih i kobnih pritisaka nije se realizirala. Ali tu slutnju slijedili su
neko vrijeme svi slojevi hrvatskog društva. Omladina je bila uz Starĉevića,
radnicima su bile prepoznatljive socijalne ideje njegova pravaštva. Sva vaţnija
hrvatska inteligencija listom je osamdesetih godina XIX. stoljeća bila opozicijska,
ali je Khuen u Hrvatskoj imao priliku dva desetljeća provoditi kolonizacijsku
politiku i jedina mu je sreća bila što je ţivio u doba kad je i drugdje, osobito na
udaljenim kontinentima, kolonijalizam cvjetao. Ipak, dogodilo se da mrvice
općega svjetskog ekonomskog napretka nisu mimoišle dualno Habsburško carstvo
i da su, naravno u manjoj koliĉini, pale i na hrvatsko tlo. U doba velike
elektrifikacije i industrijalizacije, u doba obiljeţeno svjetskim izloţbama i
komfornim ţeljeznicama, kada su izumljeni prvi automobili, bile su u Hrvatskoj
sagraĊene i uĉvršćene najvaţnije kulturne institucije. Zagreb, grad u kojemu je sve
vrvjelo od policijskih doušnika i poslušnih ĉinovnika, sve je više, upravo za
Khuenove vlasti, postajao prijestolnicom sloţene, na papiru nepriznate nacionalne,
a djelomiĉno i višenacionalne, moderne hrvatske drţave. Hrvatska je još jednom
ostala bez tijela ali ipak nije izgubila duh. U Zagrebu je za Khuneove okrutne
vladavine sagraĊen veliki nacionalni kazališni zavod, osnovani su stoţerni muzeji i
stvorene njihove zbirke, otvorene su neke od najvećih banaka, potaknuto je
tiskarstvo i novinstvo, stvorena je gradska jezgra s modernijom prometnom
infrastrukturom. Zagreb je tek sada postao stvarna metropola Hrvatske. U njemu
je djelovalo sveuĉilište koje je imalo upisnih ograniĉenja prema studentima iz
Dalmacije, ali je u posljednjim godinama stoljeća ipak proizvelo prvi naraštaj
dobro izobraţene domaće inteligencije. Uz Zagreb, i nekoliko manjih hrvatskih
gradova poĉelo je stjecati sve veće ekonomsko znaĉenje pa su se Splitu i Rijeci
pridruţili i drugi hrvatski gradovi na moru ili u kontinentalnom dijelu zemlje.
Premda kolonija, Hrvatska ipak nije imala kolonijalni knjiţevni ţivot. Više od
knjiţevnika, za vrijeme Khuenove vladavine stradao je malograĊanski sloj koji je
dnevno poniţavan, kojemu je lomljena duša i zadugo ukradena izvornost.
Hrvatska je bila prepuna suvišnih ljudi, ljudi upljuvanih sluganstvom, ljudi
poslušnih i sa slomljenom kiĉmom. Khuen, majstor birokracije, za vrijeme svoje
dvadesetogodišnje vladavine stvorio je u Hrvatskoj korumpirano ĉinovništvo. Na
oĉigled malo preostalih slobodnih duhova, Khuen je podcjenjivao svako
stvaralaštvo ako nije sluţilo veliĉanju ili njega osobno, ili cara Franje Josipa, ili
Monarhije. Kao svaki tiranin, Khuen je podcjenjivao snagu duha i ona mu se na
kraju osvetila. Sve što se za Khuenove vladavine u Hrvatskoj pisalo i slikalo,
mislilo i klesalo, postalo je negativni spomenik tom vladaru. Khuen jest u
Hrvatskoj stvorio društvo poslušnih i šutljivih ljudi, on jest mnogima smrvio volju
i dušu, ali to nasilje nije trajalo vjeĉno. Trajalo je do 1895. kada je grupa mladih
ljudi, koji više nisu vodili raĉuna o

- 242 -
prevladanim sporovima jugonostalgiĉnih iliraca i drţavotvornih pravaša, javno
zapalila madţarsku zastavu pod spomenikom banu Jelaĉiću, poloţivši simboliĉan
zavjet novom dotad ignoriranom junaku hrvatske politiĉke mladeţi. U Jelaĉiću,
Hrvatska je 1895. dobila novi mit i mladi su s lakoćom pod spomenikom banu
dezavuirali Starĉevićev negativni odnos prema navodnomu beĉkom sluganu. S
Jelaĉićem u Hrvatsku sve se više poĉinje vraćati i mit o antiaustrijanstvu Petra
Zrinskog i Frana Krste Frankopana, tako da Hrvatska u novo doba stupa
oboţurana s dva nacionalna mita koja se oba temelje na snu o samostalnoj drţavi.
Poraz se, naţalost, nalazio u središtu obaju tih mitova ali poruku iz njih da "vjeĉno
ţivi ki zgine pošteno" mladi su pretvorili u trijumf. Javno spaljivanje madţarske
zastave bilo je kraj tada već zastarjele pravaške ideologije. Spaljivanje zastave
pokrenulo je u Hrvatskoj val hapšenja ali je nakon tih dogaĊaja, konaĉno, na
scenu izveden novi politiĉki naraštaj koji se više nije bavio ni ilirstvom ni
pravaštvom, nego je nakon 1903. udruţen sa Srbima poĉeo uglavnom uspješno
djelovati na razbijanju k.u.k. monarhije, što je na koncu 1918. dovelo do nastanka
prve drţave Juţnih Slavena i ukljuĉivanja Hrvatske u njezine granice. Khuenova
madţaronska strahovlada i njegov kolonijalni reţim nisu mogli zaustaviti knjiţevni
ţivot Hrvatske. Bilo je to razdoblje koje je upoznalo prve plodove moderne
historiografije. Epohom je dominirao vrlo literarizirani opus povjesniĉara
Vjekoslava Klaića, roĊenog 1849. nedaleko Slavonskog Broda. Klaić je u
djetinjstvu primio temeljit njemaĉki odgoj jer mu je majka bila iz njemaĉke
obitelji, a onda je, napusti vši sjemenište koje mu je bilo neprihvatljivo, uz pomoć
Vatroslava Jagića stupio u svijet znanosti. Uĉio je temeljne historiografske
discipline, izuĉio paleografiju i stare jezike, poznavao je dobro hebrejski, a
geografiju i povijest studirao je u Beĉu. Bio je posvema blizak pravaštvu pa su i
njegove prve vaţnije knjige Prirodni zemljopis Hrvatske i Bosna. Zemljopis
tiskane upravo u vrijeme ulaska austrijskih trupa u tu do juĉer tursku pokrajinu.
Poslije je Klaić svoj geografski interes usustavio u trosvešĉanoj knjizi Zemljopis
zemalja u kojima obitavaju Hrvati. Imao je veliki smisao za naraciju pa je njegova
sinteza Povijest Hrvata koja je u više knjiga izlazila izmeĊu 1899. i 1920., premda
torzo, ipak do danas neprevladana. Klaić je tijek izlaganja u toj knjizi prekinuo s
prvim godinama 17. stoljeća ali je svejedno stvorio djelo s velikom energijom
citata, svojevrsnu ĉitanku hrvatske prošlosti, knjigu koja je bitno utjecala na
nacionalnu svijest mnogih naraštaja. Premda u poĉetku nije imao sreće sa
sveuĉilišnom karijerom pa je, zbog politiĉkih razloga, dugo mogao biti tek privatni
docent, strpljivi je Klaić profesuru na Filozofskom fakultetu ipak dobio 1893.; od
tada nadalje gomilaju se naslovi njegova nepreglednog djela. Bio je pisac prve
kritiĉke povijesti Bosne koja je 1885. prevedena i na njemaĉki jezik pod
naslovom Geschichte Bosniens von den altensten Zeiten bis zum Verfdlle des
Koenigsreiches. Istraţio je i tiskao Vramĉevu Kroniku, a objavio je i vrlo lijepo
napisanu monografiju o Pavlu Ritteru Vitezoviću, svojemu velikom uzoru i
prethodniku. Nakon Vitezovića i Ivana Luĉića, nije u Hrvatskoj bilo boljeg i
utjecajnijeg pisca historijskih tekstova, pouzdanog ali i sa zamjetnim nervom
suvremenosti. Kako je bio pravaš, Klaić je u radikalnom svjetlu tumaĉio odnos
Hrvata prema drugim Juţnim Slavenima vjerujući, a da za to nije uvijek imao
potvrda

- 243 -
 u gradi, kako je njegov narod zapravo narod balkanskih osvajaĉa i kako je tijekom
povijesti dominirao nad drugima slabijima. Bio je Klaić pisac genetiĉke
historiografije pa je obradio ĉitav niz obiteljskih povijesti sve od roda Gušića,
Frankopana do Keglevića. Bitno je djelovao na nacionalnu svijest mnogih
naraštaja kojima je u knjiţici Hrvati i Hrvatska znao kratko objasniti tko su i što
smjeraju. Klaić nije bio moderni povjesniĉar ali je hrvatskoj po vještici vratio
uţitak pripovijedanja i nacionalizam koji je u njegovu sluĉaju bio vrlo politiĉan.
Hrvatska knjiţevnost u teškom razdoblju Khuneove vladavine imala je svoj
autohtoni put i svoju vlastitu energiju kojoj ni beĉka bešćutnost ni peštanski
bezobrazluk nisu mogli podrezati krila nego su je samo još više probudili. Klaić
je svojim povijesnim knjigama to samo potvrĊivao. Jer hrvatska duhovnost nije
uvijek radila na naĉelu Arhimedova zakona, hrvatska knjiţevnost i nije baš
uvijek gubila na teţini kad bi ju gnjurili, pritiskali i davili. Najoĉitiji neuspjeli
hrvatski pokus s Arhimedovim zakonom iznimno je djelo Ante Kovaĉića koji se
rodio 1854. Poĉeo je kvalitetno pisati još kao Ċak a onda je, u naponu snage
1889., nakon niza manijakalnih napada, skonĉao u stenjevaĉkoj ludnici. Premda
odvjetnik, ţivot je proţivio na rubu siromaštva. Izmuĉen, uspio je doktorirati,
poloţiti ispit za samostalnu advokaturu a malo prije smrti u nastavcima objaviti
svoje ţivotno djelo, roman U registraturi, jednu od najboljih hrvatskih knjiga svih
vremena. Ante Kovaĉić rodio se u skromnoj zagorskoj obitelji, djetinjstvo je
proţivio uz Sutlu, a na školovanje je rano prešao u Zagreb. Tu je taj Ċak siromah
uĉio na bogoslovnoj gimnaziji i sa samo sedamnaest godina tiskana mu je prva
pjesma o caru Bajazetu. U školi ga profesori nisu zamjećivali jer da jesu, onda
inaĉe njemu, akutno inteligentnom i s vrlo dobrim osjećajem hrvatskoga jezika, ne
bi iz toga istog jezika udjelili sve najlošije ocjene. Kritiĉan i pomalo nervozan,
mladi je Kovaĉić sjemenište napustio na vrijeme, a o odluci je roditelje
obavijestio njeţnim pismom. Hitro je završio Pravni fakultet u Zagrebu. Prva
veća proza mu je Baruničina ljubav koja je tiskana 1877. O tom romanu je
Kovaĉić ţestoko polemizirao s Rikardom Jorgovanićem, svojim prvim kritiĉarem.
Imao je kristalnu dušu ali vrlo naglu narav, bio je prznica ali i istinoljubiv preko
svake mjere. Baruničina ljubav još je bulevarski roman u kojemu ima ubojstava i
samoubojstava, fatalnih ţena, pa ĉak i vrlo zamamnih jestvenih pretjerivanja. Za
razliku od uobiĉajenih takvih naracija, u tom romanu je razvidna autorova
sklonost eksperimentiranju s kompozicijom, a nije nezamjetljivo niti da roman
vrvi lako prepoznatljivim autobiografskim fragmentima. Baruničinoj ljubavi u
središtu je fatalna Sofija Grefštajn koja u grotesknom finalu zavede vlastitoga
sina Pavla a ovaj se, kad shvati tko mu je ljubavnica, ubije. Barunicu na kraju
Kovaĉić spremi u samostan iz kojega je i sam glavom bez obzira još u Ċaĉkoj
dobi pobjegao. Bio je Ante Kovaĉić poboţan, premda su klerikalni kritiĉari u
njegovim romanima, jednako kao i u Kranjcevićevoj lirici, pronalazili znatne i za
duhovni mir opasne natruhe ateizma. Za liberalni pravaški pokret pisac se
opredijelio odmah nakon studija i do smrti bio je iznimno blizak ne samo
idejama toga opozicijskoga pokreta nego je bio u najintimnijim dodirima s
njegovim voĊom Antom Straĉevićem. Kao oţešćeni pravaš, polemizirao je sa
Šenoom, polemizirao je s tim, zapravo, pomir-

- 244 -
ljivim ĉovjekom ţestoko i nemilosrdno, a 1880. objavio je travestiju Smrt babe
Čengićkinje, demonstrirajući radikalan stav mlaĊeg naraštaja prema slomu
ilirskih ideala i moralnom padu većine jugoslavjanskih staretinara meĊu kojima
je omladini kao kritiĉka meta najpogodniji bio upravo ban Ivan Maţuranić.
Rijetko je kad u Hrvatskoj netko napisao bolje travestije od Kovaĉićeve poeme o
babi Ĉengićkinji. Djelo je vrlo blisko pišĉevim feljtonima koje je u ĉasopisima
objavljivao pod skupnim naslovom Iz Bombaja. Ti feljtoni najvehementija su
esejistiĉka proza toga vremena, u njima je autor razarao sve narodnjaĉke ideale,
a to će reći sve one ljude koji su gajili bilo kakvu nostalgiju prema ilirizmu i koji
su bili skloni minimalnom kompromiserstvu s Beĉom ili Peštom ili Beogradom. Te
ilironostalgiĉare Kovaĉić je otkrivao u Akademiji i na Sveuĉilištu,
glasogovornike te nostalgije prepoznavao je u brojnim novinarima i
akademicima, pjesnicima i politiĉarima, profesorima i urednicima. Sve što je
imalo aureolu autoriteta ili tradicije dolazilo je pod Kovaĉićev ţrvanj, dolazilo je
na ogled autoru koji moţda i nije bio baš najuvjereniji pravaš ali je svakako bio
najţešći glas iz njihova tabora. Kovaĉićeva travestija slavnoga Maţuranićeva epa
napisana je mudro i spretno jer je usred forme koja se smatrala klasiĉnom, unijela
sadrţaj koji je Maţuranićevu staromodnost dokidao na svim razinama, koji je
parodirajući formu slavnog epa proţdirao njegov sadrţaj i koji je, ismijavajući
sadrţaj, dokidao formu. Naravno, budućnost nije Kovaĉiću dala za pravo.
Maţuranićev ep ostao je ĉudesni primjer hrvatske romantiĉarske egzotike ali je
Kovaĉićeva travestija postala njezin neizbjeţni komentar, neka vrsta njezina
duhovnog sijamskog blizanca. S tim paralelnim pozicijama vlastitih djela
svakako ne bi bili zadovoljni ni Maţuranić ni Kovaĉić ali ih budućnost nije
pitala ništa nego je oţivotvorila naĉelo prema kojemu ĉak niti u malim
knjiţevnostima nitko nikad nije bio potpuno u pravu. U hrvatskoj knjiţevnosti
istina nikad nije u sredini, nego uvijek kao da koegzistiraju najmanje dvije, od
kojih niti jednu ne treba iz opće slike izluĉiti. Bez dvojništva tih istina ne bi bila
moguća cjelovitost hrvatskoga duha. Kovaĉić je autor nekoliko vrlo dobrih
pripovijesti meĊu kojima se vrijednošću izdvaja Ladanjska sekta u kojoj autor
jedan od vaţnih aspekata tadašnjega pravaškog pokreta, njegov liberalizam,
opisuje putem kontradiktornoga nastojanja uĉitelja Tomaša Branca da pred
zaprepaštenim lokalnim ţupnikom stvori darvinistiĉko-socijalistiĉku sektu.
Sasvim je blijeda Ljubljanska katastrofa u kojoj Kovaĉić opisuje putovanje dvojice
prijatelja Slovenijom i ljubavni susret glavnog junaka Andrije s dvjema sestrama
Slovenkama. Ta priĉa sa slovenskom temom moţe se ĉitati i kao svojevrsna
parodija Šenoina Karanfila s pjesnikova groba, još jedne starije i Sloveniji
posvećene hrvatske proze. Kovaĉićeva priĉa Zagorski čudak iznosi ţivot raspopa
Jure Šporĉine, nekadašnjeg uĉitelja i fiškala, i prvi je pišĉev uspjeli pokus s
nastranim likom. U romanu Fiškal koji je objavio 1881., Kovaĉić nije napustio
trivijalni tematski svijet svojega prvog romana i pripovijedaka. I ovdje je opisivao
melodramatiĉne ali zastrašujuće spletke. U Fiškalu ima trovanja i fatalnih ţena,
ali u tom romanu ima neuobiĉajeno ţestoke kritiĉnosti koja, po obiĉaju tadašnjih
pravaša, ne štedi ni graĊane niti plemiće. Fiškal je groteskni roman, napisan u
maniri Gogoljevih proza, knjiga koja poznaje crni humor ali ĉija trpkost
destruira idiliĉni

- 245 -
svijet tadašnje knjiţevnosti. Kovaĉić u Fiškalu nije moralist niti se pravi da mu je
zadaća popraviti neĉije poroke, ali prizori u kojima ismijava ilirsku pjesnikinju
Karolinu ili se sprda s Nijemcima, oţivotvorenje su pravaških ideja i najava pišĉeva
daljnjega knjiţevnog razvitka i hoda prema posljednjemu i najvaţnijemu romanu.
U Fiškalu registrator Ivica Kiĉmanović najavljen je u figuri Podgorskoga koji
nije s ovog svijeta pa zato ţivi košmar, sanja simboliĉno i zastrašujuće a na kraju
poludi jednako kao što će na kraju poludjeti i sam pisac, ali i njegov alter ego
Ivica Kiĉmanović. Prije romana U registraturi pokušao je Kovaĉić još objaviti i
svoj satiriĉki roman Medu Ţabari, ali je već u desetom nastavku roman pod
pritiscima vlasti prestao izlaziti jer su se neki utjecajni ljudi u njemu prepoznali i
preplašili onoga što je u tom grotesknom sintetskom prikazu hrvatskog društva
trebalo uslijediti. Roman Medu Ţabari je svojim aluzijama i provokativnim
sadrţajem toliko uzburkao hrvatsku politiĉku moĉvaru da je pisac tim povodom
svoju domovinu sarkastiĉno prozvao ţabarskom lokvom. Romanom U registraturi
Kovaĉić, ĉak manje od jednog desetljeća nakon Šenoine smrti, objavljuje kraj
leksici i metaforici, sentimentalizmu i idiliĉnosti starije hrvatske proze. Roman je
1888. objavljivan u nastavcima ali je kao knjiga zbog bojaţljivosti i
konzervativizma koji su carevali hrvatskim društvom ukoriĉen tek nakon više od
dvadeset godina. Ta ĉinjenica bitno je usporila razvitak hrvatske knjiţevnosti koja
je svoju satiriĉku i grotesknu komponentu još jednom ostavila na ĉekanju. U
registraturi je najvećim dijelom autobiografski roman i u njemu se doslovno i bez
izostavljanja navodi tekst dnevnika što ga je do smrti vodio registrator Ivica
Kiĉmanović. Taj nesretnik je na kraju poludio i zapalio ured u kojemu je radio, a
roman njegova ţivota otvara se prizorom u kojemu sami spisi vode dijalog pa se
jedan od njih, a to je onaj koji sadrţi Kiĉmanovićev dnevnik, izdvoji, doĊe u
ruke pripovjedaĉu koji mu omogući priĉu, a na kraju sam pripovjedaĉ iznosi
kronologiju posljednjih dogaĊaja. Roman Kovaĉićev je inaĉe nedisciplinirano
sloţena realistiĉka freska hrvatskoga društva kojoj se u središtu nalazi ţivotni put
darovitoga zagorskog djeĉaka i opisuje njegova tragiĉna sudbina. Grad je tomu
bistrom mladiću porušio sve iluzije, nagrizao sve ideale. Prateći Kiĉmanovićevu
sudbinu, Kovaĉić ispisuje duhovnu biografiju cijelog svojega naraštaja, opisuje
njegovo tridesetogodišnje trapljenje i njegovu propast u susretu s
birokratiziranom i besperspektivnom sadašnjošću Khuneova reţima. Kovaĉić je
izvrstan opaţaĉ osnovnih mana hrvatskog društva. Njegov inteligentni pogled
raspoznaje na svakom koraku licemjere i servilnost, njemu ne moţe izbjeći
glupost i moralna posrnulost moćnih, ali nije bešćutan i na zaostalost sirotinje iz
koje potjeĉe. Roman U registraturi kao da se sastoji od više romana koji se
ukrštaju. Onaj Kiĉmanovićev roman tipiĉni je roman razvitka i obrazovanja te
obiluje socijalnim nabojem. To je priĉa o raĊanju moderne inteligencije, o
muĉnom dolasku seljaka u grad. Drugi vaţni sloj Kovaĉićeva romana posvema je
fantastiĉno zasnovan, bajkovit i u njemu sve pršti od bizarnosti. Taj burleskni
sloj potpuno je obuzet demonskom pojavom hajduĉke Laure, najfatalnije ţene
hrvatske knjiţevnosti koja posjeduje zmijsku zlobu i anĊeosku dobrotu i koja
idiliĉni svijet djetinjstva Kiĉmanovićeva i prve nemire urbanog šoka uĉas
preobrati u urnebesni i pakleni prostor fatuma. Za razliku od

- 246 -
Šenoe, Kovaĉić nije bio pisac koji bi sustavno razvijao temu i koji bi je onda
obradio bez ostatka. U njega ima uvijek nešto što preostane ili nešto ĉega je
preveć. Kovaĉić i ne ţeli postići Šenoinu odmjerenost. On je pisac kojemu su
tehniĉka pitanja pripovijedanja središnja, pisac koji svoju fabuliranju sklonu
nutrinu nudi bez ostatka. U registraturi je krvava priĉa, crni roman u kojemu sva
lica pred ĉitateljem uglavnom tragiĉno izginu. To se odnosi i na Lauru i na samog
Ivicu, na Anicu i Joţicu Zgubidana, Iviĉina prijatelja iz djetinjstva, to se odnosi na
mamu Kiĉmanovićevu, na kanonika, Mihu i Ferkonju, Mecenu, ciganina Mikulu i
crnog Jakova. U registraturi ]Q crna slika hrvatskoga društva, knjiga u kojoj su
ismijani kao nikad do tada visoki crkveni i društveni mecene, to je knjiga u kojoj
je maestralno prikazano društvo plebejske Hrvatske, ali i briljantno ocrtan lik
kumordinara Ţorţa, siromašnoga seljaka koji preko noći postaje ljigavi
pogospoĊeni gradski sluga. Knjiga je to u kojoj je Kovaĉić iznimno precizno
demonstrirao svoje dvije najvaţnije osobine, najprije gorĉinom i groteskom
pomognuti seizmografski osjećaj za stvarnost i zatim svoju vulkansku narav koja
se nije zadovoljavala retoriĉkim pravilima, koju je fascinirala fantastika i koja je
htjela proniknuti dalje od viĊenog. Nije sluĉajno što su već prvi Kovaĉićevi
kritiĉari primijetili da mu osobe ne misle na Boga. Uostalom, kako bi i mislile na
Boga kad je Kovaĉićev svijet obuzela tama, mrklina kakva je prije njega malo
kada posjetila neku hrvatsku literarnu svijest. I doista, Kovaĉićev svijet najavio je
prazninu budućnosti, najavio je knjiţevni svijet bez Boga, ljude koji će se kretati
sutonom i koji ništa pozitivnog neće htjeti poznavati. Ĉitav Kovaĉićev opus
slutnja je pišĉeva manijakalnoga konca u ludnici. Tu slutnju biljeţi i nevelika
zbirka pišĉevih stihova koja je nastajala tijekom ĉitavog njegova muĉeniĉkog
ţivota. Taj rasuti lirski teret svojega ţivota većinom je ovaj pisac gradio na
akcenatskom naĉelu, dakle u ono doba modernom i ne odveć uobiĉajenom ritmu.
U mnogo ĉemu bio je pjesniĉkim preteĉom Silviju Strahimiru Kranjĉeviću.
Premda je sroĉio nekoliko stihovanih tvorbi iz narodne prošlosti od kojih su
najzanimljivije pjesme o Hrvoju Hrvatiniću i Ani Cesargradskoj, i premda su mu
poslije najĉešće bile spominjane parodijske i satiriĉke pjesme, najbolji su
Kovaĉićevi stihovi oni u kojima je intiman i subjektivan. U jetkoj lirici sadrţaj je
pjesniku, kao i u boljoj prozi, bio vaţniji od forme. Bio je strastven pa su mu neke
pjesme stihovani koncentrati proznih nakana, a sve zajedno nose ĉudan ton
samoniklosti, posjeduju bujnu frazeologiju i vrlo razbarušenu slikovnost.
Sveznalice, Kameleonu, Velikom patuljku i Pokornom kljusetu, zatim skupina
soneta s naslovom Ţivim pokojnikom, pjesma Trbuhu i mnoge druge izravna su
kritika politiĉkog stanja u Hrvatskoj. Sve te pjesme zbirka su koju sam pisac za
ţivota nije htio objaviti. Kovaĉićeva poezija ima unutrašnji tematski razvitak. U
poĉetku najviše je pisao o zaviĉaju, o majci, zatim dosta zakuĉasto o prvoj
ljubavi, a onda kako je vrijeme prolazilo, postajali su mu stihovi sve mraĉniji i
kobniji pa su u njima opsesivne postajale rijeĉi kao što su tama, demon, strava,
zloba, slutnja... U lirici ovaj nesretni ĉovjek, koji se zapravo prerano rodio,
iskušavao je vlastitu nemoć i najavljivao vlastitu ranu smrt dok je u najboljemu
svojem romanu U registraturi uspio opisati najvaţnije kontradikcije hrvatskoga
društva i afirmirati stvaralaĉku destrukciju kao novu kvalitetu knjiţevnosti.

- 247 -
Vinkovĉanin Josip Kozarac, meĊu talentiranijim prozaicima svojega naraštaja,
bio je jedan od onih koji su mjeru osobnoga i nacionalnog znali uskladiti s
poticajima koji su dolazili iz stranih knjiţevnosti. Za pravu mjeru ovaj slavonski
šumarski struĉnjak imao je osjećaja u izobilju. RoĊen 1858., dobio je stipendiju
za studij šumarstva u Beĉu, a poĉeo je objavljivati knjiţevne tekstove i prije
navršenih dvadeset godina. Tada ga je najviše zanimao teatar koji je u Beĉu dobro
upoznao pa su mu prvi ozbiljniji knjiţevni radovi komedije koje je napisao kao
student. Ĉitavoga ţivota rukovodio je šumarijama tako da je do 1895. upravljao
šumskim poslovima u Lipovljanima, a do smrti 1906. bio je nadšumar u rodnim
Vinkovcima. U romanima je bio znaĉajan glasogovornik slavonskoga regionalizma
ali u prozama nije bio ni etnolog ni folklorist. U ovoga pisca koji je uĉio od
Turgenjeva, ali je poznavao i Zolin naturalizam, nema idiliĉnih opisa Slavonije.
Kozarac je precizan opaţaĉ socijalne krize hrvatskoga sela, ţestoki kritiĉar
birokracije koja je selu, tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća, upravo isisavala
posljednju energiju. Patrijarhalni moral umirao je pred njegovim oĉima i on ga je
opisao na odru, na naĉin racionalan ali i s osjećajnošću koja je vjerovala u moć
zemlje. Najbolje pišĉevo djelo je roman Mrtvi kapitali koji je izlazio u Vijencu 1889.
i u kojemu Kozarac na temelju ozbiljnih uvida u suvremenu ekomonsku i
antroplošku znanost pripovijeda ţivotnu priĉu ekonoma Lešića. Protagonist
Mrtvih kapitala je nekom vrstom narodnog prosvjetitelja, ĉini mu se kao da je
njegovom idealizmu povjeren spas ĉitavoga jednog mikrokozma. Kozarac je pisac
s metodom, pa je po tomu vrlo srodan Eugenu Kumiĉiću, a njegov roman je neka
vrsta moralistiĉke parabole o društvenom ţivotu Lešićevu. Lešićevim su stavovima
suprotstavljeni pogledi vrlo dobro prikazanih besperspektivnih lokalnih
ĉinovniĉkih parazita kakvi su Vuković i Neumaver ili kakav je dekadentni Lujo
Matković, još jedan suvišni ĉovjek hrvatskoga knjiţevnog realizma. Lešić s
melodramatskom lakoćom prevladava sve ţivotne kušnje tako što je u romanu
evanĊelist rada, zagovornik zemlje, onaj koji je zaraznim optimizmom izuzetak u
bolećivoj hrvatskoj prozi s konca 19. stoljeća. Bio je Josip Kozarac u svojim
prozama društveni lijeĉnik, a takav je najviše u svojemu drugom romanu, Medu
svjetlom i tminom, kojemu radnju smješta u Ţabarski bok gdje 1891. usred
Khuenove vladavine nesmiljeno razotkriva zloćudni mehanizam vlasti, korupciju i
licemjerje, svu bijedu osobnih probitaka u tadašnjoj Hrvatskoj, opasni gubitak
ideala i paniĉnu bezizlaznost. Kozarac nije govorio u ime neke stranke. Roman
Medu svjetlom i tminom tiskan je pod cenzorovom paskom i pisac je, prema
vlastitom priznanju, umjesto jedne bio prisiljen raditi na knjizi ĉak tri godine.
Naime, svojemu romanu morao je napisati novi kraj i bitno ublaţiti kritiĉnost.
Premda društveno izravnije angaţiran, drugi pišĉev roman slabiji je od Mrtvih
kapitala koji stoje uz bok najboljim hrvatskim prozama onoga doba. Osim dva
romana, objavio je Kozarac i niz novela u kojima je potpuno jasno kako je njegov
pravi talenat bio u kraćim formama. U romanima zarobljenik od Šenoe
posuĊenoga modela uproštenih fabula koje su se navodno najviše sviĊale
tadašnjoj hrvatskoj publici, on u novelistici nije imao problema s kompozicijom
nego je svoje šumarsko oko, ali i lektiru Turgnjeva i emocionalni naboj, pretvarao
u dobre opise ondašnje hrvatske provincije. Ispisao

- 248 -
je Kozarac uspjele portrete nizu tadašnjih hrvatskih suvišnih ljudi. Bio je pravi
velemajstor priĉica o ĉudacima tako da se novele Kapetan Gašo i Naš Polip i
danas ĉitaju s velikim uţitkom. Dobra mu je i novela Tena, a psihološki suptilne su
mu i seksološke analize braka i nevjere u priĉama Donna Ines ili Mira Kodolićeva.
Za vrijeme beĉkog studija Josip Kozarac pokazivao je ţivi interes za kazalište pa
ne samo što je tadašnji student šumarstva ĉitao Shakespearea i Molierea nego je
u manjim kazalištima Beĉa, gdje su se izvodile puĉke drame Raimunda i Nestrova,
upoznao moderni puĉki teatar koji je bio bolji od banalnih Graničara Josipa
Freudenreicha koji su desetljećima kvarili ili barem ograniĉavali ukus hrvatskim
kazališnim gledateljima. S dvadeset godina Kozarac se tako odvaţio napisati svoj
prvi dramski tekst, lakrdiju u jednom ĉinu Turci u Karlovcu, zatim je napisao
komediju Tuna Bunjavilo i, konaĉno, svojega Tartufovog unuka, 1879., koji je
najbizarnija hrvatska drama te epohe, a polazi od Moliereova slavnog predloška
kojemu ne ţeli biti takmacem nego se s finim osjećajem za samoironiju pretvorio
u dramu o provincijskom Tartufu, laţnomu slavonskom poboţnjaku i varalici, o
još jednom zaviĉajcu koji ni u zlu ne moţe imati razinu. Kozarĉev Tartuf nema
sotonski karakter ali mu to nije mana jer je lik iz domaćega karakternog
podzemlja. Kozarac se u drami nije razvijao, ona je ostala dio njegove knjiţevne
mladosti, sjećanje na godine bezbriţnoga beĉkog uĉenja. Vrativši se u domovinu, u
prozi je iskazao svoju punu knjiţevnu poziciju. Nije imao energiĉnost nekih svojih
suvremenika niti mu je kritiĉnost bila na razini Kovaĉićevoj. Dobro je znao
prepoznati svoje granice pa ih je i bitno nadmašio. Premda je ţivio daleko od
knjiţevnih središta, prvi put je uvjerljivo pokazao da i u modernoj Hrvatskoj
moţe nastajati najzahtjevnija knjiţevnost ĉak i izvan glavnih središta. Bila je to
pouĉna lekcija koju je javnosti dao taj vrlo talentirani slavonski šumar. U
maskulinoj hrvatskoj knjiţevnoj sredini i usamljeni prozni glas Jagode Truhelke
djelovao je kao iznimna novost. Ta Osjeĉanka, koja se rodila 1864., bila je najprije
uĉiteljica u Osijeku i Gospiću, zatim je neko vrijeme sa sluţbom prešla u Zagreb,
onda je postala ravnateljica na Višoj djevojaĉkoj školi u Banjaluci, a poslije i
nastavnica u Sarajevu. Truhleka je u dva najvaţnija tadašnja ĉasopisa, u
zagrebaĉkom Viencu i sarajevskoj Nadi, objavila više duljih pripovijesti i romana u
kojima je prva progovorila o svijetu ţene, ali i o muškarcima iz ţenske vizure. Njezin
roman Plein-air iz 1897. samo prividno posuĊuje atmosferu Kumiĉićevih
društvenih romana. U središtu priĉe je umna i emocionalno inteligentna Zlata
Podravec, slikarica koja ne pristaje na konvencionalni odnos s muškim, ali ne i
ţivotnim, partnerom Vlatkom Urbanićem. Za razliku od ţena iz dotadašnje
hrvatske proze koje su ili oliĉenje zla ili sasvim nemotivirano imaju svetaĉku
dobrotu, ili su fatalne zavodnice ili krotke kućne ovĉice, Truhelkina junakinja
suvereno se kreće beĉkom umjetniĉkom scenom i intelektom je superiorna
svojemu muškarcu. Igre rastanaka i ljubomore, strasti i ljubavnih slutnji ovdje su
ispriĉane kroz mušku vizuru tako da autorica prikazanu pobunu zrele ţene protiv
patrijarhalnog poretka nudi u dvostrukoj narativnoj uvjerljivosti. Hrvatski
feminizam nije se u ovom romanu oglasio plakatski nego se prikazao u
visokoetstetiziranomu kozmopolitskom ambijentu i kroz pogled zaĉuĊenog
muškarca. Osim te eruditske ali i vrlo osjećajne proze, Truhelka je 1899. ob-

- 249 -
javila historijski roman Vojača u kojemu opisuje dinastijski sukob izmeĊu
Stjepana Tomaša i vojvode Radivoja iz roda Kotromanića. U tom svojemu
drugom romanu poigrava se iracionalnim, sluţi se citatima tuĊih tekstova pa ĉak
ukljuĉuje u priĉu i jednu epizodu iz Drţićeve renesansne mitološke drame Griţula.
Vojača je srodnica mnogim tadašnjim suvišnim likovima, ona je antijunakinja u
pripovijesti koja vrlo uspješno miješa povijest s pseudopoviješću, intimu s
pustolovinom. Odmah nakon Vojače, objavila je Truhelka još i njezin nastavak
Finiš Hercegovinae kojemu je u središtu uĉena Pavica koja kao da je sišla sa
stranica tada već borbenoga ţenskog sufragea. U noveli Četvorka autorica
unutrašnjim razgovorom povezuje ĉetiri osobe dvaju spolova, rasporeĊujući ih u
dva para. Četvorka je kruţna ljubavna priĉa skovana na temelju iskustava beĉke
knjiţevne sredine i tada pomodnih erotskih ljubavnih vrtuljaka. Truhelka je tipiĉa
autorica fin de' siecla, pisac s razmeĊa. Knjiţevni je zanat izuĉila u realistiĉkoj
školi, ali je od prvih svojih proza bliska antinaturalistiĉkim stilskim postupcima i
knjiţevnom dekadentizmu. Najpopularnije njezine knjige one su koje je namijenila
djeci. Vrlo su širokoga tematskog raspona, ima meĊu njima bajki i basni ali i
pustolovnih i sentimentalnih naracija. Najbolja Truhelkina djeĉja proza su Zlatni
danci iz 1918. koji zajedno s knjigama Gospine trešnje i Crni i bijeli dani ĉine
trilogiju u kojoj vrlo uspješno proţima realistiĉnu autobiografsku priĉu o djeĉjoj
svakidašnjici i osjeĉkom djetinjstvu s pseudoesejistiĉkim tekstom te ostvaruje
drugdje nepoznatu mješavinu literature za odrasle i literature za djecu u istim
koricama. Truhelkini Zlatni danci jedan su od najljepših intimnih opisa
srednjoeuropske svakidašnjice, knjiga o osjeĉkoj višekulturnoj sredini. Kad piše za
djecu, Truhelka se i ne trudi izmišljati nerealan i bajkovit svijet. Njezino je
pripovijedanje sporo i realistiĉno, ritmiĉno i vrlo pronicljivo. Zlatni danci su jedna
od najpouĉnijih hrvatskih knjiga za djecu, dramatski sudar naivnog doţivljaja s
realnim svijetom odraslih. Malo je knjiga koje su u Hrvatskoj imale aureolu
inicijacijske djeĉje literature u mjeri Truhelkinih Zlatnih danaka. Dugovjeĉna
autorica, koja je umrla 1957., svoj je opus za djecu napisala u vremenu izmeĊu
dvaju svjetskih ratova ali je njezina neprolazna zasluga što je usred maskulinog
svijeta hrvatske realistiĉke proze još na koncu 19. stoljeća, u knjiţevnoj
matici, unijela ţensku vizuru i dala prve naznake modernoga ţenskog pisma u
Hrvatskoj.
Dvije paralelne biografije, onu politiĉku i onu knjiţevnu, oţivio je najglasovitiji
pisac realistiĉkog stila Ksaver Šandor Gjalski. I prije njega bilo je politiĉara koji
su bili prosjeĉni knjiţevnici, ali Gjalski je bio izniman knjiţevnik i mnogo
slabiji politiĉar. Taj zagorski plemić potpisivao se pseudonimom koji je
preuzeo od majke dok se pravim imenom zvao Ljubomir Babić. Poput Kumiĉića,
Ante Kovaĉića ili Harambašića, Ksaver Šandor Gjalski premda politiĉar, nikad
nije bio vjernik neke politiĉke stranke i njezine politike. Bio je neko vrijeme
ĉinovnik, bio je i aktivni politiĉar, ali sve to na sasvim moderan naĉin. Vjerovao je
da knjiţevnik nikako ne moţe ostati po strani politiĉkih nastojanja ĉak i kad
nema neko ĉvrsto opredjeljenje u politici. Time je unio u Hrvatsku posvema
moderan odnos pisca i vlasti. Njemu je biti organski politiĉki intelektualac bilo
odiozno jer je bio estet. Premda nije objavljivao stihove, sve do danas ima glas

- 250 -
najlirskijega hrvatskog pripovjedaĉa. Samoga sebe smatrao je realistom ali su
drugi svejedno u njemu vidjeli romantika. Njegove pripovijesti i romani kao da su
od svojih hrvatskih vršnjaka preuzeli najvaţnije registre pa su ĉas psihološki ali i
realistiĉni, zatim historijski i romantiĉni, a nerijetko patriotski i satiriĉni. Gjalskog
koji se 1854. rodio u plemićkom gnijezdu dvorca Gredice, najradije su ĉitali
malograĊani. U knjiţevnosti se pojavio kao zreo ĉovjek s neugodnim
mladenaĉkim iskustvom jer mu je Šenoa prvu prozu bacio u uredniĉki koš.
Ĉvrstinu svojega znaĉaja Gjalski je oĉitovao i u tom sluĉaju jer dok su drugi
oĉajavali kad bi ih odbijali, on je u samoći uĉio. Još su mu jednom prije odluĉnog
nastupa bacili u koš jednu crticu o zagorskom plemstvu ali je on bio strpljiv pa
kad se 1884. kao tridesetogodišnjak pojavio u knjiţevnosti, progovorio je
najzrelijim tadašnjim glasom i u dva desetljeća eruptivnom snagom objavio
tridesetak knjiga. Osoba pišĉeva po mnogo ĉemu bila je paradoksalna. Dok se
bavio politikom, nije tajio svoje plemićko podrijetlo ali nije prikrivao niti svoj
demokratizam i liberalizam. Za ţivota jedni su ga pretjerano hvalili dok su ga
drugi bezrazloţno kritizirali. Milutin Cihlar Nehajev uzviknuo je ne bez razloga
da mu je Gjalski sav knjiţevni program, a mladi su ga oboţavatelji na ramenima
i u oduševljenju jednom nosili Zagrebom. Bilo ih je koji su mu maliciozno
poricali plemenitost, bilo ih je koji su njemu, a on se ozbiljno bavio i jeziĉnim
pitanjima, zamjerali da ne zna dovoljno standardni hrvatski jezik. Iz sasvim
ozbiljnih švedskih knjiţevnih krugova Gjalskoga su jedne godine predlagali za
dobitnika Nobelove nagrade koju je te godine dobio Poljak Henrik Sienkievvicz.
Gjalski je bio prvi hrvatski knjiţevnik kojega su zbog artistiĉkih kvaliteta
sustavno ĉitali u Srbiji, bio je prvi hrvatski knjiţevnik koji, ako i nije imao
svjetsku slavu, ali je zato uţivao internacionalnu poznatost. Knjige su mu
prevoĊene na sve veće europske jezike, a tiskali su ga i u Americi ali su mu
domorodci svejedno zamjerali navodnu politiĉku prevrtljivost. Oni nisu imali
strpljenja da vide kako je problem bio samo u tomu što se taj plemić, a
demokrat, lako oduševljavao novim. Njegovi kritiĉari nisu uoĉili da je imao
neobiĉnu sposobnost da vrlo brzo shvati tuĊe, doduše nešto teţe i svoje, propuste.
Kao mladić Gjalski se oduševio Kvaternikom, ĉitao mu spise i s njime se druţio
godinu dana prije bune u Rakovici. Poslije je militantno zagovarao narodnjaštvo i
politiku biskupa Strossmavera, a bez ograda je ismijavao Kvaternikovo pravaštvo
i njegov politiĉki radikalizam. Neko vrijeme bio je blizak sveslavenstvu, ĉitao je
bizantske izvore o starim Slavenima, prouĉavao Šafafika, ali je svejedno izdrţao
dva desetljeća poniţavanja u Khuenovoj drţavnoj birokraciji. Za kaznu su ovoga
dobro izobraţenog pravnika premještali po ĉitavoj Hrvatskoj. Za kaznu su ga
umirovili kad mu je bilo samo 44 godine, ali on je bio izdrţljiv pa je svoju
politiĉku priliku doĉekao u vrijeme nastanka hrvatsko-srpske koalicije kad je
ušao u Sabor i bio predsjednik hrvatske deputacije u peštanskom parlamentu.
Nakon pada Habsburške Monarhije bio je zakratko i veliki ţupan zagrebaĉki, ali
je već 1925. u knjizi Pronevjereni ideali, mnogo prije drugih, shvatio u kakvoj su
se bludnji našli nesrpski narodi u novoj drţavi. Već u svojim prvim objavljenim
tekstovima pod snaţnim je utjecajem Turgenjeva i njegovih poetizacija feudalnog
ţivota. Upravo mu je taj ruski prozaik najviše pomogao da novim glasom prikaţe
dušu zagorskih

- 251 -
plemića i sutonsku atmosferu njihovih kurija. Gjalski je vjerovao da je poput
svojega ruskog uzora idealist, mislio je da su njegovi opisi zagorskih plemićkih
gnijezda idealistiĉki. U tomu je bio potpuno u krivom jer svi njegovi prozni
tekstovi
0 propasti zagorskih kurija, a tu je najkarakteristiĉni)'a zbirka Pod starim krovo
vima iz 1886., zatim priĉa o zagorskoj Madame Bovarv Moričon, knjige pripovi
jedaka Iz varmedjinskih dana i Diljem doma, te romani U novom dvoru i Na ro
Ďenoj grudi, nisu idealizacije nego su mraĉne i duboko tragiĉne slike besperspek
tivne hrvatske stvarnosti. Prvi pišĉev objavljeni knjiţevni tekst, novela Illustrissi
mus Batorych, 1884., na dirljiv i angaţiran naĉin pripovijeda ţivot toga ĉovjeka
koji je genij hrvatske lojalnosti i oportunizma, ĉovjeka koji je jednom bio uvjere
ni liberalni ilirac ali se poslije nije protivio ni Jelaĉićevim konzervativnim europ
skim akcijama, plemića koji je vjerno i protiv svojega naroda sluţio caru za vrije
me apsolutizma, ali poslije nije odbio da ga pri hrvatskoj restauraciji izaberu
ţupanom. Gjalski s tugom govori o nesnalaţenju hrvatskih plemića u uzburka
nom vremenu, on kao da na onodobnim dagerotipijama biljeţi okolnosti njihove
propasti, niţe slike njihovih poniţenja, popisuje njihove predmete koji se raspro
daju na draţbama. Gjalski je ne htijući postao opisivaĉ trulih hrvatskih domova,
on koji je mislio da piše kantilenu u spomen nekadašnje plemićke veliĉine, pos
tao je pjesnik turobnih slika, ekshumator voštanih figura. U svojim zagorskim
poetskim prozama Gjalski kao da seta grobljem i njegov primarni sentimentali
zam pod teretom stvarnosti postaje besmislen. Gjalski je stvorio realistiĉnu pano
ramu zagorskih sablasti. Opisujući svoj najmiliji svijet, pomogao je svojim ĉitate
ljima da se i oni zapitaju: "Ima li na svijetu nesretnije zemlje od Hrvatske?" Op
tuţio je despotsku poluazijatsku vladu sa zloĉinaĉkim banom ĉak i u vrijeme dok
mu je bio ĉinovnikom. Nije zato nikako samo anegdota da je taj ban Khuen, kad
je proĉitao knjigu pišĉevih pripovjedaka Bijedne priče, 1888., u ĉudu zapitao svo
je cenzore kako im je takva denuncijacija loših hrvatskih prilika promakla dok
inaĉe svakoga dana zabranjuje neke nevaţne novinske ĉlanĉiće. Najbolji pišĉev
roman U noći objavljen je 1886. i u njemu je bez uvijanja, na neki naĉin i samok
ritiĉki, iznesena mraĉna, crna kuenovska stvarnost. To je priĉa o nesretniku Petru
Krešimiru Kaĉiću, studentu prava, sinu osiromašenih plemića, koji studira u Zag
rebu ali kako je bez sredstava, premda opozicionarskih uvjerenja, najprije je bio
prisiljen suraĊivati u vladinim novinama. Taj militantni pravaš, neko vrijeme ne
ĉasni agitator, na kraju se razoĉara, svi mu se ideali pronevjere i upadnu u glib hr
vatske svakidašnjice u kojoj je odricanje od ideala i jedina mogućnost. U noći je
dan je od najboljih društvenih romana, politiĉka knjiga u kojoj ni danas ĉitatelja
ne smeta pišĉeva opredijeljenost za jednu od prikazanih politiĉkih ideja. Bio je to
posljednji literarni plod ilirske Hrvatske, glas naraštaja koji je s razlogom bio za
panjen moralnim padom društva, bio je to realistiĉni opis nastanka karijeristiĉke
1 štreberske gradske melase koja će desetljećima odreĊivati okolnosti hrvatske
politiĉke savitljivosti. U noći roman je o tuĊincu i njegovu nasilju ali je i knjiga o
vlastitim slabostima. I roman Janko Borislavić, koji je pisac objavio 1887., uzbu
dio je hrvatsku javnost. U Janku Borislaviću primjenjuje pisac na hrvatsku graĊu
posvema europska estetska mjerila. Nema tu više rodoljubne dirnutosti nad neĉi-

- 252 -
jom propašću. Roman je knjiga o hrvatskom Faustu, analiza hrvatske duše i
njezine krhkosti, priĉa o ĉovjeku koji je najprije bio kršćanin pa je onda postao
skeptik a na koncu ateist, to je knjiga koja bez okolišanja razlaţe filozofiju
Schopenhauerova pesimizma, knjiga koja otkriva duboka znanja politiĉkih
znanosti i medicine. Taj hrvatski Faust Ksavera Šandora Gjalskog svoje teorije
provjerava u ţivotu, njegova razoĉarana i tajanstvena spolnost i njegov duh na
provjeri su dok putuje svijetom kroz Englesku i Francusku, Njemaĉku i Ameriku.
Na kraju vraća se Janko Borislavić umoran u domovinu svojoj Dorici koja ga
ĉeka i dalje voli, vraća se prizorištu svojega samoubojstva. I drugi svoj
intelektualistiĉki roman Gjalski je posvetio uzdrmanoj i duševno lako ranjivoj
osobi, knjiţevniku Radmiloviću. Ali dok su mu sudbine Kaĉićeve i Borislavićeve
posluţile za širi uvid u politiĉku i društvenu hrvatsku stvarnost, u Radmiloviću je
Gjalski stvorio prvi uspješni hrvatski kilnstlerroman. Radmilović je objavljen
1894. i denuncijacija je hladne zagrebaĉke kulturne sredine, to je priĉa koja ima
veliku bliskost sa stvarnim ţivotom knjiţevnika Ante Kovaĉića. Radmilović piše
dobro i predano ali ga nitko ili malo tko ĉita. Objavio je nekoliko knjiga, nešto
mu je tekstova i prevedeno, ali ţivi na rubu bijede, društveno je marginaliziran pa
se njegova zaruĉnica bez mnogo pardona uda za nekoga bogatog Talijana. I
Radmilović, treba li to istaknuti, dijete je osiromašenih plemića i on na kraju
odustaje i preseljava se u provinciju. Kad mu izdavaĉi odbiju tiskati knjigu, odluĉi
od posljednjih je svojih novaca tiskati sam, a kad se ona pojavi na trţištu i kad joj
proda tek šezdesetak primjeraka, Radmilović zapadne u depresiju, poludi i ubrzo
umre u Stenjevcu. Roman Radmilović još je jedna razorna knjiga Ksavera
Šandora Gjalskog, još jedna tragedija obiĉne egzistencije, još jedan sraz
plemenite duše s okrutnom filistarskom stvarnošću. Ali dok je u svojim najboljim
romanima risao društvene i psihološke okolnosti vremena, dok je u njima izlagao
svoj socijalni i politiĉki kredo, dotle je u nizu svojih fantastiĉnih priĉa iskazao
odnos prema suvremenom iracionalizmu, prema dekadentizmu svojega doba ali
i prema svojoj vlastitoj duševnosti. Taj zagorski dandy nije bio imun na
parapsihološke studije svojega doba, nisu mu bile nepoznate knjige o spiritizmu,
o vezi sna i stvarnosti. Na tim rubnim podruĉjima koja su u hrvatskoj
knjiţevnosti najprije zainteresirala Petra Preradovića i Rikarda Jorgovanića,
ostvario je Gjalski niz vrhunskih potvrda u priĉama San doktora Mišića, Mors,
Notturno, Kobne slutnje, Ljubav lajtnanta Milica. Sve te priĉe zainteresirane su
ţivotom poslije smrti i okultizmom, lica su im opsjednuta ljubavlju koja im se
najĉešće ostvaruje samo kao halucinacija, kao pretkazanje. Gjalski je dobro
poznavao fantastiĉni pripovjedaĉki inventar. Bio je uĉen pisac i znao je da se u
fantastici ne docira nego pripovijeda. Najbolja mu je fantastiĉna priĉa ona o dr.
Mišiću kojemu snovi postaju java, slutnje realni dogaĊaji pa taj inaĉe
pozitivizmom zadojeni ĉovjek, tijekom pripovijedanja izgubi identitet kad shvati
da mu je san zapravo stvarnost i da on više uopće nije sposoban razlikovati stvarni
od oniriĉkog svijeta. Pri kraju ţivota, 1924., pisac je još objavio i roman Dolazak
Hrvata, ali je on tek staromodna povijesna analiza, patetiĉna i nikako na razini
pišĉeva prethodnoga rada. Nisu nezanimljive njegove autobiografske skice iz
kojih se nazire njegov mudar ali eruptivan znaĉaj. Ksaver

- 253 -
Šandor Gjalski bio je knjiţevnik goleme energije pa je stvorio jedan od
najvaţnijih hrvatskih pripovjedaĉkih opusa uopće. Pisao je lako i s osjećajem za
stvarnost. Od Šenoe je nauĉio da treba pisati za publiku i da je jedino publika
pišĉevo mjerilo. Kao i drugi ljepodusi njegova doba, i on je bio eklektik.
Afirmirao je poetiĉnosti svojih knjiţevnih naĉela. Nije bio pisac koji bi išta
uljepšavao. Prema svijetu trulih plemićkih gnijezda rodnoga Zagorja imao je
bolećivu njeţnost ali njegovu kritiĉkom oku nisu promakle glavne proturjeĉnosti
hrvatskoga društva. Premda je zagorskim plemićkim kurijama posvetio divne
poetske zapise, njegova su najbolja djela romani iz suvremenoga hrvatskog
ţivota, i to posebno Janko Borislavić, Radmilović i U mraku, a njegov
fantastiĉarski novelistiĉki korpus najava je dekadentizma u hrvatskoj
knjiţevnosti.
Usred proznog doba kojim je dominirala poetika knjiţevnog realizma, javio se
najizvorniji lirski glas onoga doba. Pripadao je Senjaninu Silviju Strahimiru
Kranjĉeviću, roĊenom 1865. Taj prkosni mladić, kojemu su zbog nepokornosti i
osionosti zabranili pristup maturi, bio je odabran za bogoslovni studij pa je u
Rimu u Collegium Germanico-Hungaricumu proţivio šest muĉnih mjeseci dok
poĉetkom 1884., s pomoću biskupa Strossmavera, nije napustio svećeniĉki poziv.
Postao je uĉiteljem i ta ĉinjenica bitno je odredila jedan od slojeva njegove
poezije, njezinu uzvišenu didaktiĉnost, njezin mjestimiĉni oportunizam. IzmeĊu
dva Augusta tadašnje hrvatske knjiţevnosti, on je emocionalno pa i politiĉki bio
bliţi Harambašiću, ali je poštovao i Šenou, paţljivo ga ĉitao i njegovim se
povjesticama i patriotskim stihovima inspirirao. Najveći dio svojega bolešću
ispunjenog ţivota, Kranjĉević je proţivio u Bosni kojom je u doba njegova
sarajevskog boravka upravljao bešćutni Kallav, samo malo umekšana Khuenova
inaĉica, još jedan istoĉnjaĉki despot koji nije ostavio malo oţiljaka u njeţnoj
pjesnikovoj duši. Kranjĉević u Bosnu stiţe 1886. kad je bilo jasno da tu pokrajinu
nitko zadugo neće pripojiti Hrvatskoj nego da će je ostaviti u francjozefinskom
uzaludnom povijesnom meĊuvremenu te da će ona uskoro postati plijenom
novoprobuĊenih balkanskih nacionalizama. Kranjĉević se neko vrijeme sluţbom
potuca izmeĊu Livna i Bijeljine, a od 1893. u Sarajevu je deset godina ureĊivao
knjiţevni ĉasopis Nadu i do smrti 1908. ondje boravio s voljenom ţenom Elom.
Svoju prvu knjigu Bugarkinje, objavljenu 1885., taj uvjereni pravaš posvetio je
Šenoi, ĉovjeku kojega su pravaši inaĉe cijenili jedino ako su morali. Zapravo, na
vrh lirskoga hrvatskog Parnasa Kranjĉević je došao da odmijeni Petra
Preradovića. Bio je pjevaĉ zakašnjelog romantizma ali inspiracijom blizak
modernitetu svojih europskih suvremenika. U njegovim pjesmama pojavljuju se
figure tadašnje svakidašnjice, ima tu mornara iz austrijske flote koja se s
Talijanima borila pred Visom, uliĉnih prodavaĉa i emigranata, nekih zbunjenih
provincijskih jakobinaca. Drugi vaţan sloj rane Kranjĉevićeve poezije bila je
povijest. Uvjerljivo je pjevao o Bašćanskoj ploĉi i kraljevskom imenu uklesanom
na nju, o uskocima je napisao ĉitav jedan ciklus elegija, a nije zaboravio ni Gospu
s trsatskog svetišta. Na najvidljivijim razinama Kranjĉević je pjesnik zaviĉaja,
govornik domovinske ali i osobne tuge koju je izazvalo napuštanje rodnoga doma,
tuge koja je bila posljedica teško prihvaćenog oproštaja s jeziĉnim inventarom
djetinjstva. Ipak više

- 254 -
od pjevanja o suvremenosti ili o povijesti, Kranjĉević je pjesnik univerzalnih
tema. I kad pjeva svoje socijalne pjesme, kad ih usmjerava radniku, nikad ne
zaboravlja na kozmiĉki red ljudske patnje i poniţenosti. Takve pjesme
dominiraju u Bugarkinjama i u njima je prvi put na visokoj estetskoj razini
iskazana gorĉina i pobuna protiv stradanja hrvatskog ĉovjeka u nenormalnim
uvjetima kolonijalizma, i to usred Europe. Najbolje pjesme u zbirci Bugarkinje,
zbirci koja je mjestimiĉno opterećena patriotskom frazom i prigodnošću, one su s
naslovima Radniku, Hrvatskoj, Plaća pravde i Jadnicima moga naroda. U
Bugarkinjama Kranjĉević je najbolji kad je socijalni pjesnik, kad poput Titana iz
provincije uzima na se svu bol vlastitoga naroda, kad odijeva otrovanu košulju
realiteta i kad ne piše frazu o domovini nego joj nudi vlastitu muku kao jedinu
stvarnost. Najbolja Kranjĉevićeva knjiga su Izabrane pjesme objavljene 1898. Tu
je jedna od najtoĉnijih hrvatskih patriotskih pjesama Moj dom, ali tu su i najbolje
univerzalistiĉke pjesme kao što su Dva barjaka, ElUEli! lama azavtami, Mojsije,
Ressurectio. U Izabranim pjesmama Kranjĉević je prvi hrvatski liriĉar koji osjeća
da tradicionalni jezik nije više u stanju stvoriti svijest o cjelini suvremenosti. Pred
modernošću, doduše, nije doveo u pitanje jezik, nego je pjesmi otvorio svoju
ranjenu nutrinu. U svojim najboljim pjesmama nije otkrivao ništavnost i
marginalnost poeziji. To otkriće bilo je ostavljeno sljedećim naraštajima. Nije
oponirao tradicionalnim oblicima jer nije ništa destruirao. Iskazao je povišenim
glasom osjećaj odbaĉenosti, osjećaj iskljuĉenosti iz povijesti ali i svakidašnjice i taj
je osjećaj prikazao kao da se dogodio u nekomu mraĉnom univerzumu. Zato
Kranjĉevićev modernizam nije uvijek s ovoga svijeta. U najboljoj svojoj poeziji
govori pjesniĉkim jezikom Biblije, skandira stihove sveĉano kao da ih izgovara s
jarbola neke simboliĉne nacionalne laĊe. Govorio je kao da je Krist iz provincije
i da se upravo popeo na barikade, da predvodi svoj narod u neku ljepšu stvarnost
koju, doduše, ne vidi ali ju sluti unutrašnjim okom i dodiruje jezikom. Kranjĉević
je revidirao kršćansku ikonografiju u hrvatskoj poeziji. Odvojio ju je od oltara i
od mise, udaljio ju je od knjiga. Koristio se svim najboljim što je bilo u hrvatskoj
versifikaciji. Njegovi su središnji stihovi napisani u jampskim desetercima i
ĉetrnaestercima koji su se doţivljavali novinom. Pjeva biblijske teme prevodeći ih
po sjećanju i pribliţavajući se ĉas romantiĉnoj, ĉas klasicistiĉkoj tradiciji. Biblijski
tekst iznova rimuje i izgovara ga romantiĉno povišenim glasom vatesa. Kad
uzdahne frazu o Bogu koji je ostavio i pjesnika i ĉovjeka, ĉini to vrlo glasno,
iskazuje tu spoznaju kao urlik boli. Bio je kozmiĉki pesimist koji je muĉno
raskidao s tradicijom romantiĉarskoga pjevanja i s njezinim ironijskim registrom.
U posljednjim zbirkama, Trzajima iz 1902. i Pjesmama iz 1908., pjesnikov je
vitalizam omlitavio. To su zbirke krika i oĉaja. Onaj koji je krenuo od harmonije
i plemenitih ideala na kraju je stigao do ispovijedi o raspadnutom stanju vlastite
nutrine. Posljednje Kranjce vićeve pjesme razvaline su njegove duše i pravi
zaĉetak modernog smjera u hrvatskom pjesništvu. Ima u nekim Kranjĉevićevim
stihovima patetike bez pokrića, ima i odraza lošega graĊanskog ukusa s konca
stoljeća, ima mu ponekad u stihovima emocija koje nije znao obuzdati, ima u
njima i fantazije bez pokrića, ali u toj poeziji ima obilje trzaja ljudske osamljenosti
koja je znala govoriti stihom

- 255 -
i koja je u prividno jednostavnoj formi našla potvrdu za najdublja unutrašnja
stanja. Modernistima nije bilo teško prepoznati Kranjĉevićevu modernost,
klerikalcima je bilo lako da mu prokaţu ateizam, a socijalistima se uĉinilo da ga
sasvim lako mogu pretvoriti u buntovnika. Ali Kranjcević niti je bio moderan niti
je bio ateist, niti je bio rani komunist. Njegov genij stiţe iz Senja, toga
jedinstvenoga grada bure u kojemu je interijer bijeg a ţivot na vjetrometini
sudbina. Nema u Kranjĉevićevoj poeziji zatvorenih prostora u kojima bi se
pjesnik htio sakriti pred burnim emocijama. Sve je u njegovu pjesniĉkom svijetu
bilo otvoreno buri. Taj tuţni i osamljeni ĉovjek u stihovima je traţio ljubav što mu
je nedostajala, ljubav kolektivnu i ljubav metafiziĉku jer je privatnu našao u miru
doma. Kranjĉević je toĉno shvatio da poezija u njegovu vremenu nije više u
stanju kontrolirati nove oblike ţivota, ali shvativši tu modernu danost, nije otišao
u pobunu nego je pokušao konjugirati klasicizam i modernu stvarnost. Rezultatu
koji je postigao nije manjkala znatna doza romantiĉnosti pa mu je ona, premda se
to na prvi pogled i ne bi oĉekivalo, odskliznula u ironiju koja je stvorila neke od
njegovih najlucidnijih pjesama kakve su Malenim velikanom, Gospodskom
Kastoru i In tyrannos. S Kranjĉevićem hrvatska se poezija još jednom sabrala,
pregledala tradiciju svojega pjesniĉkog jezika i kritiĉki promotrila tematiku
sadašnjosti. Moderno doba hrvatske poezije moglo je poĉeti tek kad je s
Kranjĉevićem otišao posljednji njezin vates. Za povišeni glas u budućnosti sve će
biti manje potrebe, a i snage. Gluho doba hrvatske lirike Kranjĉević je ozvuĉio
ĉim je stupio u Bosnu.
Godine 1887. u Zagrebu se pojavila zaĉuĊujuće lijepa, elegantna i lucidno
napisana, enigmatiĉna knjiga lirskih proza Lišće. Napisao ju je Fran Maţuranić,
najneobiĉniji od svih Maţuranića. Ispisao je tu knjigu u jednom dahu, pokazujući
da dobro zna imitirati Turgenjeva ali da se zna osamostaliti i stvoriti djelo koje
ima itekako ĉvrstu vezu s dotadašnjim hrvatskim crtiĉarstvom i kratkom
formom, da poznaje formu izmeĊu stiha i proze. Realistiĉnim opaskama starijih
pisaca ovaj je Maţuranić udahnuo psihologiju po mjeri svoje nemirne epohe
koja je inaĉe bila opsjednuta dubinom ljudske duše. Fran Maţuranić se rodio
1859. u Novom Vinodolskom i sin je putopisca Matije Maţuranića; od oca je
naslijedio opsesiju putovanjima. Doduše od oca, ali i od drugih svojih srodnika,
naslijedio je i izniman osjećaj za jezik, za njegovu kontrolu. On koji nije znao
kontrolirati nemirnu svoju ćud, znao je dobro kontrolirati jezik. Bio je jedan od
rijetkih hrvatskih pisaca kojega su ţivoga pokopali. Njega je otac Matija, ţeleći
mu ukrotiti narav, poslao u vojne škole ali je mladić dobio ondje izobrazbu koja
mu inaĉe nije bila po volji pa, kad ga iz sluţbe otpustiše, jedino što su mogli
upisati strogi njegovi komandiri u dokumente bilo je da je svojim sluţbovanjem
povrijedio ĉasniĉko dostojanstvo. Otpustili su ga iz vojne sluţbe 1900. i od tada
se knjiţevniku izgubio svaki trag pa je u njegovu ţivotu od tada, pa do stvarne
smrti 1928., teško razluĉiti gdje je poĉinjala legenda a gdje se radilo o stvarnosti.
Frana Maţuranića je za dva duga desetljeća nestalo! Ponekad bi bile objavljene
vijesti da se pojavio, vjerovalo se ĉas da se negdje u iseljeništvu obogatio, ĉas da
je poĉinio neki prijestup i da je za njega kaţnjen. Matoš mu je posvetio novelu, a
kad mu 1916. tiskaju djela, urednici ne znaju gdje je i gotovo su sigurni da je
mrtav.

- 256 -
Nakon Prvoga svjetskog rata ĉulo se da je ţiv i onda mu Matica hrvatska 1927.
izdaje drugu knjigu Od zore do mraka, ali se "nestali" pisac tada pobunio,
stvorio aferu jer da se nije poštivala neka njegova ţelja. Godinu dana poslije
umro je u Beĉu. Bio je majstor gnomskih vrsta, opisani dogaĊaj je znao reducirati
na minimum, znao je neobiĉno zaokruţiti, sitnicu u ĉas odvesti do apsolutnog,
buku do tišine. Bio je jedan od najinteligentnijih pisaca svojega naraštaja ali mu
je djelo ostalo samo slutnja. Pisao je kao da izgovara biblijske parabole, koristio
se slobodnim stihom kao da je proza a od proze je uĉas pravio stihove. Ništa u
njegovim tekstovima nije bilo neproĉišćeno, sve kao da je bilo destilirano u silnom
umu koji se ipak na kraju potrošio na triĉarijama. Fran Maţuranić jedan je od onih
hrvatskih traţilaca ţivota kojima je svejedno pišu li jednu ili više knjiga, od onih
koji su pisali svoj ţivot a knjige su im bile njegov dio ili ih nije niti bilo. Knjigu
Lišće Fran Maţuranić je napisao prije svojih svjetskih lutanja. U njoj postigao je
do tada nepoznati spoj racionalnoga i iracionalnog u hrvatskoj knjiţevnosti. Bio
je majstor zapaţanja, snimatelj vidljivog koji je onda destiliranoj stvarnosti u
poanti znao pridati lirski drhtaj, otvoriti viĊeno neviĊenom, ĉuveno neĉuvenom.
Bio je pisac rijeĉi i njihovih zvukova. Znaĉenja njemu nisu bila najbitnija, ona su
izlazila iz rijeĉi samih i on ih nije htio zatamniti. Svoju slavnu knjigu Fran
Maţuranić je napisao u trenutku dok se u Hrvatskoj pisalo mnogo i dok se pisalo
nebriţljivo, pa je njegovo djelo svojevrsna kritika inflacije rijeĉi ali i inflacije
stvarnosti u knjiţevnosti. Ono što je drugima bilo banalnost, on je pretvarao u
parabolu vrhovnog smisla. Bio je kazivaĉ malih stvari usred vremena koje je
povjeravalo da još jedino vrijedi govoriti o velikima i govoriti prekasno. Taj pisac
tajni što ih skrivaju male stvari, u Lišću stvorio je jednu od najljepših hrvatskih
pojedinaĉnih knjiga uopće.
Avanturizam koji je duboko obiljeţio ţivot Frana Maţuranića i koji je
oblikovao biografije mnogih knjiţevnika iz 19. stoljeća, nije ostavio nekoga
većega traga u hrvatskim knjiţevnim tekstovima. Osim nešto putopisnih zapisa u
ĉasopisima i s izuzetkom ne odveć literarnih afriĉkih izvještaja braće Seljan, malo
je hrvatskih knjiga poţeljelo opisati daleke krajeve, malo se proza dotaklo
problema kolonijalizma, ili istraţivalo tuĊe obiĉaje i radnje svojih knjiga
smještalo u daleke svjetove Afrike, Azije i Pacifika. Kao da u Hrvatskoj i nije
bilo snage da se iskušava ono manje poznato, skriveno i egzotiĉno. To, naravno,
ne znaĉi da nisu bili poznati avanturistiĉki romani i pripovijetke Stevensona, to
ne znaĉi da se nije ĉitao Jules Verne i da nisu bili poznati romani o ameriĉkom
Divljem zapadu. Uostalom, avanturistiĉka se knjiţevnost potkraj stoljeća sve više
usmjeravala prema djeci jer se drţalo da ona i ne pripada ozbiljnoj knjiţevnosti.
Najizrazitiji opisivaĉ dalekih krajeva i pomorskog ţivota na udaljenim morima bio
je u to vrijeme Hvaranin Juraj Carić, koji se rodio 1854. i predavao matematiku i
astronomiju na pomorskim školama u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Bio je dobro
obrazovan pisac koji je svoja vlastita pomorska iskustva romansirao u dvije
knjige Slika iz pomorskog ţivota koje su izlazile 1884.-1885. Carićevi su tekstovi
najbolji hrvatski fabulirani putopisi onoga doba, knjige u kojima se na vrlo vješt
naĉin miješaju narativni izmišljeni dijelovi s istinskim i doţivljenim prizorima. U
vrijeme kad su

- 257 -
jedrenjaci već postajali relikvije, njegove su se knjige ĉitale kao nostalgiĉni
oproštaj s prošlošću. Prije Carića o moru, i to u prozi, nije na hrvatskom jeziku
bilo napisano uvjerljivijih stranica. Da je uĉen pisac, Carić najbolje pokazuje u
historijskom romanu Kristofor Kolumbo u kojemu je 1892. usred velikih
znanstvenih otkrića, ali i mnogo slavljene obljetnice otkrića Amerike, pokazao
kako se bez patetike moţe pisati o ţivoj prošlosti svijeta i prikazati ju kao da je
dio tvoje nacionalne. Carićevi romani Obitelj kapetana Opovića i Krvna osveta u
Boki kotorskoj nisu na razini prethodnih pišĉevih proza. Bio je najuspješniji kao
pisac mora, njegovih opasnosti i njegovih junaka. Ni kapetan Opović koji nakon
plovidbe postaje obrtnik, ni opis krvavih sukoba meĊu zavaĊenim bokeljskim
bratstvima nisu ovom piscu bile najpodatnije teme. Carić je knjiţevni diletant ali
je u pomorskim prozama stvorio do danas neprevladane rezultate pa je dovoljno
usporediti dijelove njegovih proza sa srodnim maritimnim tekstovima Eugena
Kumiĉića ili Vjenceslava Novaka da se vidi golema razlika. Cariću je nedostajalo
koncentriranosti za veće forme ali je svejedno imao veliki talent. Zanimljiva je i
njegova lucidna studija na talijanskom jeziku o poeziji Mavra Vetranovića, a bili
su cijenjeni njegovi prilozi nautiĉkoj znanosti. Carić svakako nije imao vrijednost
maritimnog pisca kakav je bio Poljak, a naturalizirani Englez, Joseph Conrad, ali
je hrvatskoj prozi upravo on vratio more.
Etika hrvatskoga primorskoga graĊanstva svojega je najboljeg tumaĉa pronašla u
prozaiku Vjenceslavu Novaku. Taj autor brojnih romana i niza dobrih socijalnih
pripovijedaka rodio se u Senju 1859. u tipiĉno višenacionalnoj obitelji tadašnje
monarhije, gdje je otac bio ĉeški doseljenik a majka Njemica. Ovaj lucidni i
raspriĉani autor nije u domovini primio neko ozbiljnije obrazovanje nego su mu
za duhovno sazrijevanje bile bitne tri godine glazbenoga studija u Pragu. Tek
nakon povratka u Hrvatsku, on se 1887. s punom energijom ukljuĉio u knjiţevni
ţivot i preselio u Zagreb. Tu je Vjenceslav Novak postao nastavnik glazbe i autor
niza u ono doba temeljnih priruĉnika o harmoniji i orguljanju. Premda je imao
razmjerno sigurnu drţavnu sluţbu, taj otac sedmero djece i kroniĉni plućni
bolesnik, bio je za svojega kratkog ţivota više gladan nego sit. Ta biografska
ĉinjenjica, mnogo više nego naturalizmu blizak pišĉev stil, uzrokovala je
Novakovu bojaţljivost i odustajanje od izravnijih analiza moralnoga i
ekonomskog rasapa koje je on inaĉe dobro uoĉio i detaljno opisao. Najveći dio
njegova opusa posvećen je rodnom Senju koji skuĉen podno Velebita, upravo u
Novakovo doba ima iznimnu vaţnost u hrvatskoj politiĉkoj geografiji. Nalazeći
se do 1871. pod vojnom upravom, taj je grad u pišĉevo doba bio ĉvorište
kompliciranih ekonomskih odnosa i s turskim istokom, a i s beĉkim sjeverom i
talijanskim jugom. Nije zato ĉudno da su dva senjska djeĉaka, Silvije Strahimir
Kranjĉević i Vjenceslav Novak, stekla najsnaţniji socijalni sluh u tadašnjoj
hrvatskoj knjiţevnosti. Senj je bio gradić zapušten, pa je to nekad ponosno
uskoĉko gnijezdo sada bilo prepušteno samo sebi. Prosjake su i Kranjĉević i
Novak ugledali najprije na senjskim ulicama. U Senju je bilo mnogo carinskih
sluţbenika koji su imali zabranu sklapanja braka dok su bili u sluţbi pa je ta
okolnost skrivila ĉitav niz dramatiĉnih ljubavnih storija s domaćim djevojkama
koje bi u sudaru s tradicionaliz-

- 258 -
mom vrlo ĉesto moralno i ekonomski stradavale. Vjenceslav Novak pisac je s
velikim vrijednosnim oscilacijama. On jest pisao s lakoćom ali je bio ţrtva brzine.
Tako je gotovo sva njegova ranija produkcija nekom vrstom vjeţbališta. U romanu
Pavao Šegota napisanom 1888., slabu priĉu nije motivirao, u Nikoli Baretiću
objavljenom 1896., nakon savršene ekspozicije, nervozni se junak bez ikakvoga
razloga preobrati u vatrenog rodoljuba i pronaĊe izgubljenu emocionalnu
ĉvrstinu. Roman Pod Nehajem koji je objavio 1892., pisac dobro zapoĉinje i od
poĉetka uspješno prati sasvim razliĉite sudbine nekoliko likova, ali je na kraju sve
završio prebrzo i nepovezano. U svojemu najboljem romanu, Posljednjim
Stipančićima, koji je objavljen 1899., iznimno precizno i s neobiĉnom elegancijom
iznio je vrlo realnu sliku propasti senjske patricijske obitelji. To je priĉa o ocu
Anti Stipanĉiću, majci Valpurgi te njihovoj djeci, sinu Juri i kćeri Luciji koja je
središnja figura knjige. Otac koji je sve nade polagao u sina, zapusti kćer i vlastitu
ţenu, zatim umre razoĉaran i uvede obitelj u posljednji ĉin propasti. Zlosretnu
ljubavnu priĉu Lucijinu Novak je opisao briljantno i s otmjenošću, stvorivši
najdirljiviji lik ţene u tadašnjoj knjiţevnosti. Pad Lucijin, kojoj je i majka
pothranjivala nade falsificirajući joj ljubavna pisma koja je uzalud oĉekivala,
središte je toga vrijednog i vrlo dramatiĉnoga obiteljskog romana koji je Novak
oslobodio od anegdotike tako drage njegovim realizmu nesklonim
suvremenicima. U Zagrebu je Novaka najviše privukao malograĊanski sloj, teška
sudbina poluinteligenata i sitnih ĉinovnika koji su glumatali vaţnost a zapravo
ţivjeli poniţeni i na rubu bijede. Novak je prepoznao svijet siromašnih i vjeĉno
gladnih studenata, on je u Zagrebu ugledao poraz radnika i ĉinovnika, opisao ga
je ali se nije upustio u ironiju kakvu je tom istom sloju poklonio Ĉehov jer je
Novak do kraja zadrţao paternalistiĉku svijest i uvjerenje da ono što vidi nije
devijacija nego nuţno stanje. Zato se likovi Vjenceslava Novaka nikad ne opiru,
već trpe beamterski zulum dok im pred oĉima oni najmanje sposobni i najmanje
vrijedni dobivaju neku vrstu društvenih nagrada. Autor je u kratkim prozama dao
vrlo preciznu dijagnozu poniţenih i uvrijeĊenih slojeva hrvatskog društva. Glavni
su motivi tih novela glad i siromaštvo. Najbolja je u tom krugu pripovijest Iz
velegradskog podzemlja u koju bi mogao stati ĉitav program buduće socijalno
angaţirane knjiţevnosti. Hrvatska koju je Novak prikazao nije zemlja u kojoj je
moguć kapitalistiĉki uspjeh jer tu kad netko poput Tita Dorĉića, u istoimenom
romanu, i ostvari ono za ĉime su i on i njegov otac hlepili, to još ne znaĉi da će
dosegnuti i sreću. Roman Tito Dorčić koji je objavljen 1906., posljednji je pišĉev
roman i izniman je u Novakovu opusu. To je roman s tezom koja je derivirana iz
aktualnog darvinizma i nauka o determiniranosti ĉovjekova društvenog uspona.
Junak toga romana postaje ţrtvom eksperimentu pa kad i uspije u onomu što mu
je namijenio otac ribar i kad postane ĉinovnik, propast će jer svijet koji je stvorio
njemu ne pripada po nekoj dubljoj, navodno krvnoj i staleškoj, predesetiniranosti.
Fiksiranost društva kako je vidi Novak bila je u potpunom neskladu s
unutrašnjom gibljivošću toga istog svijeta. Bio je taj bolećivi Senjanin osobno
ţrtvom Khuenovih pritisaka, bio je jedan od zgaţenih ljudi ali je u knjiţevnom
djelu ipak smogao snage da fotografskom metodom zabiljeţi kontradiktornu
hrvatsku stvarnost. Nije joj prišao kao moraliza-

- 259 -
tor, njega je zanimala narativna lekcija o ţivotu i on ju je spremno primio i
drugima predao. Roman Dva svijeta koji je objavljen 1901. svojevrsna je
Novakova autobiografija. Taj roman o ţivotu umjetnika koji je nekom vrstom
replike Gjalskijeva Radmilovića, uz Posljednje Stipančiće najbolje je autorovo
djelo. U toj se prozi vide sve vrline Novakova rukopisa i njegovo vrlo precizno
poznavanje vlastitih granica. Ta knjiga o hrvatskom Mozartu Amadeju Zlataniću,
koji na kraju završava u ludnici, priĉa je o jalu i podcjenjivanju kvalitete, to je
knjiga o onima koji svojim talentom proizvode za druge ideale ali im sredina
ubija vlastite. U Novakovim se knjigama prvi put jasnije razaznaju etiĉki temelji
burţoaskog društva u Hrvatskoj i njegova hinjena filantropija. Zlatanić je ţrtva
jer ţivi izmeĊu dva svijeta, kako i kaţe pisac u naslovu, ţivi uvijek izmeĊu, ţivi
razliku koja mu je postala jedina stvarnost. Paternalizam je u samom temelju
zajednice što ju je Novak opisao. On je srţ društva koje je odgajano da vjeruje
kako je vladine ĉinovnike oktroirao sam car u skladu s Boţjim nalozima, i to
zato da bi oni radili za opće dobro jer da ni svojih ni grupnih interesa nemaju. Tu
naivnu ideju Novak nije kritizirao ali su njegovi opisi zariveni u laţ društva
duboko poput skalpela. Privatno bogatstvo u hrvatskom je društvu bilo shvaćeno
kao temelj etiĉke prihvatljivosti. U Novakovim prozama opisuje se zato
nepomiĉna zajednica u koju se pojedinci integriraju jedino u skladu sa svojim
ĉvrstim hijerarhijskim mjestom, dok mehanizmi politiĉke prisile tu sluţe da bi
uklonili konfliktnost izmeĊu interesnih grupa. To je zaleĊena slika u ĉijem je
okviru svaki pojedinac uzapćen, ta je slika suprotstavljena ideji liberalnoga
kapitalizma jer on afirmira vitalizam i zagovara promjenu. Hrvatsko društvo u
razdoblju Khuenova vladarskog nasilja, onako kako ga je opisao Novak, nikad
nije uspjelo iskazati svoj liberalizam. Pravaška kritiĉnost taj je liberalizam samo
naslutila dok mu je Vjenceslav Novak, koji je bio nesklon proklamacijama i
pamfletima, zabiljeţio skromne manifestacije. Premda nije pisac velikih rijeĉi i
uspaljenih fraza, Novak je konaĉno u praksi ostvario Kumiĉićeva naĉela
realistiĉkog ili, kako sam veli, naturalistiĉkog romana. Više od drugih uspio je
opisati Hrvatsku koja se borila za preţivljavanje, ali koja se s hladnom
samoţivošću bogatila i prodavala tuĊinu za malo novca ili ugode. Nema u
Novaka patriotske emfaze, nema u njegovoj proznoj antropologiji poraza mjesta
za katoliĉku moralku. Njegova lekcija istine duboko je pesimistiĉna, bez osjećaja
milosrĊa pušta da se stvari vide kakve jesu i da eventualno kriknu protiv sebe
samih. Pišĉeva je optika radikalno materijalistiĉka pa u njegovim likovima nema
idealizma. Bio je slikar poraţenih likova, dinamiĉni opisivaĉ atavistiĉke
nepokretnosti. U formi svojih proza Novak nije bio inovator jer njega je zanimao
ustroj svijeta a ne ustroj knjige, njega je zanimala fiziologija ţivota a ne psihologija
likova. Doduše, njegove su priĉe ispriĉane briţljivo, sa znatnim osjećajem za
kompoziciju tako da je Novak, koji je inaĉe bio profesor glazbene harmonije,
priĉao ne slijedeći kronologiju zbivanja nego se sluţio interpolacijama,
povećavao prostor izmeĊu vremena o kojemu se pripovijedalo i vremena
pripovjedaĉeva. U svojim najboljim romanima odustao je od velikih proznih
freski. Njegova stvarnost je pojedinac, i to osoba bez izrazitih svojstava, njegova
stvarnost su osobe tihe i anonimne ali s velikom društvenom mukom na plećima.
Većina Novakovih knjiga ni-

- 260 -
 je sluĉajno nazvana po sasvim obiĉnim ljudima, po njihovim imenima i
prezimenima pa mu se romani zovu Pavao Šegota, Mile Ratković, Nikola Baretić,
Marko Finderlić, Tito Dorčić... Bio je zagovaratelj knjiţevne prirodnosti i u toj se
operaciji nije sluţio proglasima. Opisao je vrijeme prvoga modernog siromaštva
u Hrvatskoj. Njegovi prosjaci nisu znali i mogli biti junaci kao što je bio sluĉaj u
Šenoe. Oni su bili ljudi s dna, bez ikakve nade, ljudi koji su izgubili ljudskost. U
vrijeme poĉetka modernoga bankarstva i prvih industrijskih pothvata Vjenceslav
Novak je na hrvatskoj margini ugledao one koji su dolazili da u društvu postanu
nositelji budućih dogaĊaja. U njegovoj prozi nema mnogo srca ni
zainteresiranosti za opisani svijet ali zato ima neke nepoznate boli koju je taj pisac
poput aureole postavio nad spektakl siromaštva kojemu je bio prvi hrvatski
opisivaĉ.
U knjiţevni ţivot Janko je Leskovar ušao poput meteora novelom Misao na
vječnost, 1891., a u literarnoj areni djelovao je nekako po strani, i to sljedećih
petnaestak godina, sve do 1905. kada je u nekomu praškom ĉasopisu objavio
lirski zapis Kraljica zemlje, svoj posljednji knjiţevni tekst, ako ne raĉunamo jedan
autobiografski zapis iz 1944. Povukao se kad je tek mogao dati najviše, a ţivio je
još u izolaciji gotovo pola stoljeća. RoĊen 1861. u selu Valentinovu, bio je
suvremenik ne samo slomu Austrije nego je vidio i raspad prve Jugoslavije, kraj
II. svjetskog rata, pa ĉak i jugoslavenski komunistiĉki raskid s Rusima 1948.
Bio je jedan od rijetkih knjiţevnih fosila prve polovine stoljeća, pisac šutljiv,
povuĉen. Poĉeo je pisati kad i Gjalski, a da je htio, mogao je ĉitati poeziju Vesne
Parun! Bio je glavni hrvatski zagovornik psihološke proze koja se intenzivno
pojavila u razdoblju vladavine Khuena Hedervarvja i u kojoj su se prikazivali
neodluĉni i izgubljeni ljudi, jedinke koje se nisu snašle u niskostima vremena.
Khuen nije vladao Hrvatskom kratko nego je tijekom dvaju desetljeća svoje
strahovlade potkupio široki birokratski sloj, odrezao krila mladim naraštajima, a
kad je iz Hrvatske otišao, nije bio poraţen nego je nakon 1903. za nagradu
postao još i madţarski premijer. Leskovar je bio glasogovornik te izgubljene
generacije mladih ljudi kojima je apatija postala stanje, ljudi koji su u
pesimistiĉkoj filozofiji i misticizmu traţili odgovor svojoj dezorijentiranosti. Bio
je prvi prozaik hrvatskog esteticizma. Bio je vrlo talentiran ali nekoga većeg
obrazovanja nije imao. Uĉitelj u malim zagorskim mjestima svoje društveno
najzanimljivije razdoblje proveo je u Malom Taboru s grofom Kavanaghom koji
mu je bio prototip u romanu Sjene ljubavi iz 1898., u kojemu je zbog slobodnijeg
tretiranja spolnosti doţivio uredniĉku cenzuru u Matici hrvatskoj. To je priĉa o
ljubavi Marcela Bušinskog, knjiţevnika i ĉinovnika u ostavci, s
osamnaestogodišnjom djevicom Ljerkom, ljubav koju pomuti fatalna grofica
Helena, nekadašnja Marcelova ljubavnica. Da u romanu ima autobiografskih
elemenata, dalo bi se zakljuĉiti s obzirom na to da je knjiţevnik Bušinski
prikazan kao ĉovjek koji ima neku nejasnu teţinu na duši, koji je duboko
zagledan u nepoznato, koji je tipiĉni hrvatski dekadent, osamljenik poput većine
likova Leskovarove novelistike. I u romanu Propali dvori, koji je dvije godine
stariji, fabule gotovo da nema. Premda je u središtu radnje propast plemićke
zagorske obitelji, u toj prozi nema društvene analize nego se pisac iskljuĉivo bavi
Pavlom Petrovićem kojega su kritiĉari odmah prozvali Hamletom u fraku i geni-

- 261 -
jem inercije. Petrović ne moţe realizirati ljubavni odnos s Ljudmilom zbog straha
od ţivota i svoje vlastite nedefiniranosti. Poput svih Leskovarovih likova on je
čovjek-zagonetka. Janko Leskovar u knjiţevnosti je blizak Oscaru Wildeu i
njegovim dekadentnim junacima. U njegovim romanima, a još drastiĉnije u
novelama, sjećanje na neki bivši dogaĊaj pritiska likove i onemogućuje im jasnije
djelovanje. Leskovar vjeruje da se sjećanje ne moţe zamijeniti nekim novim
sjećanjem nego da u isti tren zajedno ţive i sjećanje na prošlost i junakovo
osjećanje sadašnjosti. Vrijeme Leskovarovih antijunaka zato istiĉe neovisno o
njima samima i ne moţe se uspostaviti na naĉin kako bi to ĉovjek moţda ţelio,
već se sjećanje i prošlost u odnosu na jedinku ponašaju nezavisno i bez obzira na
volju. Ta spoznaja koja proizlazi iz Bergsonovih psiholoških spisa, a ima osnovu i
u Freudovim istraţivanjima, otvorila je u hrvatskoj knjiţevnosti veliki prostor
iracionalnom. Ideja da sjećanje na prošlost trajno postoji i da ga nije moguće
poništiti, tvorbeni je princip Leskovarove novelistike koja je najbolji dio njegova
knjiţevnog djela. Prva objavljena novela, Misao na vječnost, pokazuje već
sklonost pišĉevu da prodre u psihologiju lika ali i da pokuša opisati ono što je
nepredvidljivo u sjećanju. Đuro Martić koji je glavni lik te slavne novele,
zatoĉenik je vlastite prošlosti jer je nekoć zaveo djevojku koja se zbog toga ubila.
Ta spoznaja i njezin iracionalni sloj vode Martića, inaĉe misnog orguljaša, u
ludilo. Srodan je i junak novele Bez doma koji je trgovaĉki putnik s neznatnom
plaćicom, vjeĉiti lutalica koji jednog dana u vlaku u sluĉajnom susretu s nekom
ţenom i njezinim djetetom osjeti toplinu i ljubav bliţnjega, poljubi to dijete i
oţivi ţelju za domom. Ta spoznaja upali u njemu ĉeţnju ali ga uskoro strovali u
propast. Zanimljive su osobito posljednje reĉenice Leskovarovih novela i romana
koje su uvijek kratke i upeĉatljive, kao da su završni udarci nekoga tuţnog
koncerta. U noveli Misao na vječnost Đuro je Martić poludio, u romanu Propali
dvori Pavao Petrović nije išao u Celje, u Sjenama ljubavi Bušinski je još te veĉeri
otputovao u Italiju, a vjeĉitog putnika u priĉi Bez doma "badava su ustavljali,
poludio je i poĉeo lutati bez cilja". Leskovarove proze bitno su autobiografiĉne.
Svi njegovi likovi su mladi ljudi koji su u nekom dijelu svojega ţivota bili
prenapregnuti a onda im se zbog nekoga tajanstvenog i ne sasvim jasnog razloga
u stvarnost ušuljala tuga zbog onoga što se nekoć htjelo a nije moglo, što se nije
znalo ili što se tajno doţivjelo. Nitko se u svijetu Janka Leskovara nije uspio
spasiti. Sve je u tom svijetu banalno, ĉak i kad se u jednom trenutku uĉinilo
uzvišenim. Tipiĉna je za ovoga pisca novela Poslije nesreće u kojoj se priĉa o
ţeninu grijehu koji niti mrtvo dijete u muţevljevoj perspektivi ne moţe umanjiti.
Pesimistiĉna je ta ljubavna priĉa o ĉovjeku koji je pomislio da braĉna ĉistoća
rada etiĉku konzekvenciju i nije shvatio da joj je braĉna ĉistoća tek posljedica.
Leskovarova opsjednutost dekadentnim i njegov osjećaj kako je knjiţevnost
stvarnija od ţivota temelj je njegovoj poetici. Od Oscara Wildea Leskovar je
razliĉit po tomu što se u njega esteticizam i dekadentizam pretvaraju u poraz, a
ne u trijumf. Wildeov svijet nije poznavao toliko melankolije, ni toliko mraĉne
nemoći koliko ju je Leskovar prepoznao u ugašenoj Hrvatskoj. Premda je
maleno knjiţevno djelo bilo naoko potpuno odvojeno od biografije toga
skromnog uĉitelja, ĉini se da je to bio samo privid. Janko Leskovar je u knjigama

- 262 -
analizirao dubine svojega duha, svoje memorije i svoje suvišnosti, a kad je osjetio
da više nema što novoga napisati, povukao se iz javnog ţivota. Bio je najbolji
pisac malih formi u onodobnoj knjiţevnosti, svjestan svojih dosega i granica,
pisac koji je najavio esteticizam mladih hrvatskih autora.
A esteticizam zajedno s artizmom bio je najvaţnije obiljeţje europske
knjiţevnosti s kraja 19. stoljeća. Drukĉije nije moglo biti niti u Hrvatskoj, gdje je
sve više stvarana knjiţevnost kojoj su istine vanjskoga svijeta prestale biti
glavnim poticajem. Glavni predmet te nove knjiţevnosti koju su sve ĉešće
nazivali modernistiĉkom postala je ljepota koja je sama sebi bila svrhom. Ruku
pod ruku s novim artizmom išao je dekadentizam kojemu je duhovnu hranu
nudila spoznaja kako modernom ĉovjeku, umornom od banalnoga graĊanskog
ţivota, nedostaju prava moralna uporišta i kako on sve manje zna što poduzeti s
tradicionalnim društvenim vrijednostima. Ljudi ovoga vremena osjećali su da
ţive kraj epohe i zato su poĉeli pokazivati sve veće zanimanje za paranormalne
pojave, ĉitali su pesimistiĉnu filozofiju Schopenhauerovu, zanimali su se za nove
spoznaje o psihi i simultanosti ljudskih sjećanja. Opsjednuti samim sobom
knjiţevnici su povjerovali da smisao ţivota treba traţiti u vlastitoj nutrini,
shvatili su da on nije jednom zavazda dan ĉovjeku i njegovim akcijama.
Kartezijanstvo prethodnih epoha definitivno se poljuljalo koncem toga stoljeća i
ljudi su prestali vjerovati u ideju o svijetu koji je prazna pozornica na kojoj se
ostvaruje pojedinaĉna ĉovjekova punina, koja svojim individulnim postojanjem
ispunjava prazninu svijeta i da je joj smisao. Novo doba htjelo je vjerovati da
praznina svijeta ne postoji samo oko nas nego da je još presudnije smještena u
nama, da se nalazi u nutrini naše duše i da je zato bitan zadatak knjiţevnosti, ali i
drugih umjetnosti, da na pozornicu svijeta iznese ljudsku nutrinu, da probudi i
biljeţe njezinu iracionalnost, da joj fiksira nedefiniranost i nedovršenost. Sve
samo ne svakidašnjica geslo je nove knjiţevnosti koja je osjećala da je bivši
knjiţevni svijet prenapuĉen triĉarijama, da su ga opteretile emocije bez pokrića,
bezrazloţne sentimentalne avanture i potonuli ideali. Knjiţevnicima je ideal
postala neizrecivost nutrine. Smatralo se da se zbog nje isplati prekapati po
vlastitoj i tuĊoj psihi, vjerovalo se da je ta potraga put prema ljepoti koja je
ljudima odjednom postala vaţnijom od istine.
Ivo Vojnović prvi je postrepubliĉki Dubrovĉanin koji je upravo
esteticizmom ozbiljno ušao u samo središte nacionalne knjiţevnosti. Taj,
samoproglašeni conte, rodio se u Dubrovniku 1857. gdje je obitelj Vojnovićevih
ţivjela, a samo godinu dana po Ivovu roĊenju oni su se zbog oĉeva odvjetniĉkog
i profesorskog posla preselili najprije u Split a onda u Zagreb. Premda u
Dubrovniku nije ţivio dulje vrijeme, taj je grad bitno formirao pišĉev duhovni
habitus. Ivo Vojnović, kojemu su majĉini preci bili Talijani a oĉevi Srbi iz Uzica,
hrvatskom je teatru, nakon dugih desetljeća zastoja, ponudio nekoliko izvornih i
vrlo kvalitetnih drama. Njeţni i s majkom bolesno povezani Ivo Vojnović,
hrvatska je inaĉica Oscara Wildea, ali njegov javno oĉitovani artizam i dandizam
ima bitnih podudarnosti i s Gabrieleom D'Annunziom, s kojim je dijelio politiĉki
ali i knjiţevni egzibicionizam. S Talijanom je Vojnović dijelio strastvenu ţelju za
javnim odobravanjem, kao i naviku da na javnim ĉitanjima zavodi ţensku i
mušku publiku ugod-

- 263 -
nim glasom i dekadentnim stasom. Ĉitavog ţivota Vojnović je muku muĉio s
manjkom prihoda jer biti galantan nije nikad od ĉinovniĉke plaće u Hrvatskoj bilo
moguće. Pisac je bio ţrtva vlastitih ţelja za raskoši. Bio je drţavni ĉinovnik i
potucao se sluţbama po hrvatskoj provinciji od Kriţevaca do Bjelovara, od
Zadra do Dubrovnika i Supetra na Braĉu gdje je bio kotarski predstojnik, ali je
1907. otpušten zbog neodgovornosti nakon neke neugodne pronevjere. U
Zagrebu je pred rat dobio posao dramaturga u Hrvatskom narodnom kazalištu i
sve se više priklanjao politiĉkoj ideji o ujedinjenju Juţnih Slavena, zbog koje je
za vrijeme rata bio austrijski internirac. U tom se ozraĉju dogodilo da je 1917.
pozvan da se sa scene obrati publici, i to usred zagrebaĉkoga Hrvatskog
narodnog kazalištu, kada je Habsburzima citirao samog sebe i u ĉudu se i u ono
vrijeme hrabro zapitao kako to da ih vrag još uvijek nije odnio. Nakon rata, inaĉe
plašljivi Vojnović bio je slavljen zbog politiĉke odvaţnosti! Ţivio je neko vrijeme
u Nici, a zatim nakon 1922. u dosta siromašnim prilikama stanuje u jednomu
skromnom dubrovaĉkom hotelu. Posljednjih godina ţivota, kad je već bio
potpuno slijep, otišao je u Beograd, gdje se neuspješno lijeĉio do smrti 1929.
Poĉetak i kraj Vojnovićeva javnog ţivota obiljeţila su dva velika knjiţevnika. U
literaturu ga je uveo August Šenoa koji mu je u Viencu 1880. objavio pripovijetku
Geranium, a na drugi svijet ga je uz samrtnu postelju otpratio Ivo Andrić, kasniji
nobelovac, koji mu je bio duhovna utjeha u posljednjim mjesecima. Vojnović je
u knjiţevnost ušao kao prozaik i u svojim najboljim priĉama, kao i u kratkom
romanu Ksanta, svjesno je slabio fabulu a pripovijedanje temeljio na psihološkim i
simboliĉkim elementima. U Geraniumu, tom cvijetu bez mirisa, ispriĉao je
Vojnović, imitirajući Flaubertovu priĉu Un coeur simple, ţivot Dubrovkinje Mare
koja se zbog nesretne ljubavi odriĉe vlastitog ţivota a poslije se nesebiĉno brine i
o djetetu voljenog ĉovjeka. Sve su Vojnovićeve priĉe vrlo sentimentalne i u njima
izlaţe pisac poetiku artizma, zagovarajući tezu da je umjetnost posvećena teţnja
ĉovjekova da se uz njezinu pomoć odvoji od potresa ţivota i od nedaća ljubavi.
Vojnovićeve pripovijesti u svojemu središtu nose ĉudan muškaraĉki strah od
ţena i ne uvijek kontroliranu nemoć koju je taj nikad realizirani muškarac
osjećao pred ţenstvom. U romanu Ksanta Vojnović je razradio temu proklete
krvi i ispisao dostojan hommage starijemu dubrovaĉkom prozaiku Matu
Vodopiću, svojemu knjiţevnom uĉitelju i dubrovaĉkom biskupu. Vodopić je
instinktivno, ali i diletantski, u romanu Tuţna Jele 1868. naslutio naturalizam i
njegove simboliĉke ponore. Vojnović nije bio pisac dugih proznih formi; njegov
je bio dramski talent i kad je jednom osjetio slast pozornice, više ju nikada nije
napustio. Ona je najviše odgovarala njegovoj glamuroznoj naravi. Zato mu i
malena zbirka Lapadskih soneta koji su napisani 1892. ĉini neku vrstu dramske
code, svojevrsnoga lirskog dodatka njegovoj Dubrovačkoj trilogiji. Lapadski
soneti su pjesme umiranja i propasti, poezija boli koja je obasjana secesijskim
ţutilom i koja na vrlo uvjerljiv naĉin plaĉe nad vremenom kad je: "Knez još
vlad'o." Ima nešto sveĉano u tom lirskom rekvijemu koji je povezan s mitskim
prostorom Lapada i grobljem na kojemu su sahranjivani posljednji predstavnici
dubrovaĉke vlastele. Stanovnici miholjskih grobova nisu se htjeli prilagoditi
novom vremenu pa su njihove obitelji radije odumirale nego što bi

- 264 -
svoju krv pomiješale s novim naraštajima obogaćenih graĊana. Groblje na Mihajlu
glavni je Vojnovićev mitološki rekvizit, Panteon navodno velike a zapravo
provincijske dubrovaĉke odluke o samouništenju. Vojnović je u jednom od
Lapadskih soneta svoj rodni grad usporedio s Isusom Kristom, nazvao ga je
raspetim gradom i namijenio mu bijeg, plovidbu i potragu za nekom novom hridi,
kako bi na njoj, još jednom, zasnovao svoju slobodu. Vojnoviću je Dubrovnik bio
simbol, a ne povijesna ĉinjenica, on mu je bio majka i umjetnost, on mu je bio
najvaţniji razlog postojanja ali i poticaj unutrašnje boli. Premda je bio vrlo
patetiĉan pisac, i s visoko razvijenim osjećajem za deklamaciju, Vojnović je u
svojim najboljim dramama tu osobinu uspio znatno zatomiti. Njegov prvi
dramski tekst o Cvijeti Zuzorić, enigmatiĉnoj i šutljivoj dubrovaĉkoj
renesansnoj ljepotici, nije nikad pronaĊen ali mu je zato salonska konverzacijska
drama Psyche 1888. nagraĊena a 1890. izvedena u Zagrebu sa znatnim
snobovskim odobravanjem. Publika je tu salonsku dramu s lakoćom primila jer je
srodne tekstove za zagrebaĉko glumište nešto prije Vojno vićeve Psyche pisao
Julije Rorauer, zagrebaĉki madţaronski rektor i uĉeni imitator beĉkih i pariških
banalnih graĊanskih melodrama. Na sceni Vojnović je prikazao kozmopolitsku
ljubavnu storiju o zavodljivoj Olgi, unuci grofice Voronske i ljubavnici slikara
Vladimira Branievskog, koja u zagrljaj voljenog ĉovjeka dospije tek nakon
iskonstruiranih muka s vlastim tijelom i dušom, nevinošću i naivnošću. Ĉini se da
je u Psychi Vojnović nešto uzeo i iz svojega vlastitog ljubavnog ţivota što se moţe
razabrati po tomu što je, govoreći na grobu glumice i svoje platonske ljubavi
Ljerke Sram, nazvao nju svojom Psychom. Najuspješnija pojedinaĉna
Vojnovićeva drama njegov je Ekvinocij, izveden 1895. u godini otvaranja nove
zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta i koji je nacionalnom glumištu nakon
dugih desetljeća vratio slast europske istodobnosti. U Ekvinociju, koji ima dosta
srodnosti s Ibsenovim Sablastima, majka se nalazi u središtu zbivanja. DogaĊanja
su smještena uglavnom izvan vidljivog prostora scene a klimaks je simboliĉki
prikazan u ekvinocijalnoj oluji kojom je najavljen krvavi rasplet. Vojnovićeva se
drama bavila starim grijesima, naplatom prošlosti koja je poznata samo
protagonistima i koja je neiskazana i tišti dramski prostor i nutrinu svih koji u
njega stupe. Ekvinocij je drama majke Jele koju je jednom zaveo Dubrovĉanin
Niko, a koji se u prvoj sceni drame privremeno vraća iz Amerike. U Dubrovniku
on nagovara siromašne mladiće da bi se s njime, brodom ironiĉnog imena
Sloboda, otputili u Ameriku gdje se on već obogatio a gdje će oni, što im on taji,
biti izloţeni najteţim ţivotnim nedaćama. Niko bi se ţelio u Dubrovniku i
oţeniti pa se zagleda u neku djevojku koja se inaĉe obećala njegovu i Jelinom sinu
Ivu, kojega on nikad nije priznao i kojega i ne poznaje. Ta vrlo angaţirana drama
odudara od pišĉeva prije poznatog artizma i s obzirom na svoju dramaturgiju
jedan je od uspješnijih primjeraka tadašnjega europskoga simbolistiĉkog teatra.
To je drama koja precizno spaja naturalni prikaz sa simboliĉkom slikovnošću,
socijalnu intenciju s psihološkom razraĊenošću. Vojnović je Ekvinocijem na
scenu vratio autentiĉnost svakidašnjeg jezika, a kroz radnju savršeno je stopio
unutarnja previranja protagonista s nekontroliranim prodorima stvarnih
dogaĊaja, isprepleo prošlost pojedinaca sa sadašnjošću kolektiva, njihovo
sjećanje sa slutnja-

- 265 -
ma budućnosti. Još slavnije od Ekvinocija tri su Vojnovićeve jednoĉinke, Allons
Enfants, Suton i Na taraci, koje objedinjuje zajedniĉki naslov Dubrovačka trilogija
i koje su objavljene 1902. a zajedniĉki izvedene godinu dana potom na sceni
zagrebaĉkoga Hrvatskoga narodnog kazališta. Prvi stavak trilogije smješten je u
kuću vlastelina Orsata gdje se na dan ulaska Francuza i ukidanja dubrovaĉke
slobode 27. svibnja 1806. okupila politiĉka elita Dubrovnika, pa i sam knez,
kojega patetiĉni kućevlasnik moli da se ne prikloni puĉanima i da svi zajedno
bijegom iz grada spase slobodu. Uz dominantnu pratnju Marseljeze Vojnović je u
prvom dijelu svoje trilogije napisao prvu pravu hrvatsku politiĉku dramu koja je
više drama parlamentarizma a manje tiranizma. Suton, drugi dio trilogije,
dramaturški je najuspješniji i radnja mu se dogaĊa 26 godina kasnije u kući Mare
Beneše koja s kćerima ţivi u oskudnosti ali ponosno. NajmlaĊa kći Pavle, koja voli
kapetana Luja puĉanina, guši svoju strast i odlazi kao tisuće njezinih ţenskih
predaka u samostan da ne bi iznevjerila logiku vlastitoga plemićkog gnijezda i
njegove krvne ĉistoće. Suton je malena ali savršeno sloţena struktura, jedna od
najsjetnijih hrvatskih drama. Razigraniji i kontrastniji dio Dubrovačke trilogije
jest zakljuĉna aktovka koja se zbiva na taraci jednoga plemićkog gruškoga
ljetnikovca u kojemu posljednji odvjetak porodice Menĉetića diktira mjesnom
paroku knjigu o propasti vlastele. Na kraju drame Lukša Menĉetić, malo prije
nego što izgovori historijsku repliku "Homo spat", shvati da mu je kmet Vuko
zapravo izvanbraĉni sin koji toga, naravno, uopće nije svjestan. U dramu su vrlo
uspješno ukljuĉeni prizori ispraznog i veselog društva koje u jednom trenutku
oţivi ali i banalizira sutonsku atmosferu ljetnikovca. Premda u trilogiji ima nešto
deklamatorno, ona u razvitku hrvatske povijesne drame konaĉno prekida tradiciju
scenskih plakata kakvi su se pisali od Demetrove Teute. Laţni mit dubrovaĉke
slobode i konzervativna aristokracija koju se u drami prikazuje kao nositelja
slobode nisu smetnja da se Vojnovićeva drama i protiv izriĉite pišĉeve namjere
pretvori u razoran prikaz skidanja konzervativne maske s dubrovaĉke povijesti.
Vojnovićeva Dubrovačka trilogija je drama koja uĉas iz lirskog spuzne u epsko, a
onda iz patetike u vrlo ekonomiĉan scenski govor. Sve što je Vojnović poslije
napisao za teatar bio je nazadak. Dvije njegove drame s tematikom iz srbijanske
ratne mitologije, Smrt majke Jugovića iz 1907. i Lazarovo vaskrsenje iz 1913.,
kazališni su promašaji. Prva je drama pobudila kritike srbijanskih nacionalista
kojima se nije sviĊalo Vojnovićevo mijenjanje mitskih zbivanja, a druga je ostala
zbrĉkani scenski pamflet o balkanskoj matrix. Neuspjeh je bio i dekadentni
pišĉev povratak kozmoplitskoj tematici u salonskom škercu Gospodi sa
suncokretom, koja se pojavila pred sam rat i ostala bez konteksta. U posljednjem
desetljeću ţivota Vojnović se znatno pribliţio nekim dramskim iskustvima
Luigija Pirandella pa je njegova Maskarata ispod kuplja s lomljenjem stvarnoga
i scenskog identiteta zapravo poetski oproštaj pišĉev s dubrovaĉkom tematikom,
mrtvaĉka drama o bolesnoj djevojci i samo za nju prireĊenoj potkrovnoj
maškarati. Prolog nenapisane drame koji je objavljen u godini pišĉeve smrti
konglomerat je modernizma koji Vojnović do kraja nikad nije svladao. U drami
je autorska figura razbijena u dvojnu osobu, Ti i Ja, a dramatizira se vrlo
zanimljiva ţivotna priĉa laţne ruske princeze Tarakanove koja je

- 266 -
 prispjela u Dubrovnik s grupom avanturista potkraj 18. stoljeća. Vojnović je toj
svojoj posljednjoj vaţnoj drami, kako je poznato po zapisima oĉevidaca, osigurao
dojmljivu praizvedbu kad joj je tekst jedne noći sam ĉitao u ruševinama dvorca
Skoĉibuha u Dubrovniku. Bio je taj pišĉev knjiţevni testament dostojanstven i
snaţan, jer se dogodio u ruševinama svijeta kojemu je Vojnović bio posljednji
laudator. Politiĉki slovinac i dandy, on je u svojemu knjiţevnom djelu kao i u
ţivotu, stvorio ĉudesnu mješavinu modernoga i tradicionalnog, izvornog talenta i
uĉenosti, kompleksa i drskosti, republikanskoga i aristokratskog, graĊanski
nesigurnog i politiĉki hrabrog. Bio je tvorac najboljih hrvatskih modernih
drama.
Ivo Ćipiko, potomak slavne trogirske plemićke obitelji Cippico u kojoj se
rodio onaj Koriolan koji je napisao knjigu o azijskim ratovima, odgojen je u kući
u kojoj je u XVII. stoljeću pronaĊen prozni fragment Trimalhionove gozbe iz
izgubljenoga Petronijeva romana Satirikon. RoĊen 1867., Ćipiko se najprije
školovao na franjevaĉkoj gimnaziji u Sinju, potom u Splitu, a šumarstvo je uĉio u
Kriţevcima. Sluţbovao je po dalmatinskim gradovima, a za vrijeme balkanskih
ratova bio je novinski dopisnik iz Sarajeva, Kumanova i Skopja; poĉetak Prvoga
svjetskog rata doĉekao je u Carigradu. Tada je uzeo srpsko drţavljanstvo pa je u
domovini proglašen veleizdajnikom. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata Ćipiko je
izvještavao za srbijanske novine iz Grĉke, poslije iz Italije i Francuske, a kad je
osnovana Kraljevina Jugoslavija, ovaj trogirski patricij radio je u Beogradu kao
inspektor u Ministarstvu šuma. Predosjećajući smrt, vratio se u rodni Kaštel
Novi, gdje je umro 1923. Središnji dio Ćipikova opusa nastajao je za vrijeme
sluţbovanja u dalmatinskim gradovima, u doba kad je ĉesto mijenjao boravišta i
ţivio ĉas na Braĉu i Hvaru, ĉas u Makarskoj i Kotoru, Kninu i Vrlici. Prvu zbirku
pripovijedaka Primorske duše objavio je 1899. i bio pozdravljen kao vrijedna
prinova socijalne literature i tadašnjeg naturalizma. Najvaţnija Ćipikova knjiga
je roman Pauci, objavljen 1909., u kojemu se priĉa ţivot Rade Smiljanića,
ĉovjeka nemoćnog i nezaštićenoga, vjeĉitog duţnika, ţrtve pauka, što će reći
bešćutne gospode koja parazitski ţive od tuĊega rada. Smiljanić je ţrtva biološke
borbe na kojoj prema Ćipiku poĉiva moderno društvo i ţivotinjska sukobljenost
biološki determiniranih jedinki. Toj agresivnoj civilizaciji Ćipiko bi htio
suprotstaviti panteistiĉki doţivljaj ĉovjekove sukladnosti s prirodom i sa svijetom.
Naturalist s osjećajnošću Jean-Jacquesa Rousseaua, pisac strasne proze, Ćipiko u
svojemu prvom romanu Za kruhom, objavljenim 1904., propovijeda povratak u
zaviĉaj, na more. Glavni lik toga romana student Ivo Polić pišĉev je alter ego,
ĉovjek melankoliĉan i ĉeznutljiv, ali s dobrim razumijevanjem za teške
društvene okolnosti tadašnje dalmatinske provincije, za nevolje njezinih
obespravljenih teţaka. Nakon što je optirao za srpsko podanstvo, kako se tada
drţavljanstvo zvalo, Ćipiko je prestao objavljivati fikcionalnu prozu pa su njegove
kasnije knjige, Utisci iz rata, Iz ratnih dana i Iz solunskih borbi memoarskog i
autobiografskoga karaktera ili su publicistiĉka svjedoĉenja o ratu u kojemu je
sudjelovao kao dopisnik. Ćipiko je inzistirao da ga smatraju iskljuĉivo srpskim a
ne hrvatskim piscem i njegovu odluku treba poštovati, ali to je jednom
uzviknuo: "Zanesoh se i postadoh Srbinom!", ipak ne znaĉi da je s politiĉkim
zanosom prenio u srpsku knjiţevnost i cjelinu svo-

- 267 -
jega opusa i identiteta. Knjiţevno djelo Ćipikovo je u svojim najhitnijim
stranicama nastajalo u Hrvatskoj, bilo je inspirirano hrvatskim narodnim ţivotom
i znatno se oslanjalo na iskustva tadašnjih domaćih naturalistiĉkih prozaika.
More je bila konstanta svih Ćipikovih proza, ono je ţivo biće u kojemu po ovom
Dalmatincu pulsira "vasiona". Ćipiku more svojom neizrecivošću odreĊuje
bizarne i na zovu krvi zasnovane postupke likova. U jednoj od pišĉevih priĉa neka
ţena, kojoj je ime bilo Antica, kad uspije pobjeći od neţeljenog braka, odluĉi da
će sama ţivjeti na škoju, da će slušati jedino zov vlastitog tijela i da će se
podavati mornarima namjernicima. Tim mornarima Antica rada djecu koju ĉim
odrastu šalje u svijet "baš kao lastavice", da upravo oni koji su plodovi slobodne
ljubavi svjedoĉe o duhovnoj slobodi njihove majke. Ćipiko je dobar opisivaĉ
nagonskog ţivota, prozaik blizak talijanskom verizmu, pisac panteistiĉke
osjećajnosti koja ima mnogih dodira s ondašnjim europskim modernizmom.
Vinkovĉanin Ivan Kozarac, roĊen 1885., ţivio je prekratko da bi u potpunosti
razvio svoj neobiĉan prozni talent. Rano se razbolio od tuberkuloze, napustio
školovanje, ali ga bolesnog nisu oslobodili vojne sluţbe pa kad se iz nje vratio
1909., nije dugo ţivio nego je već najesen sljedeće godine umro u dvadeset petoj
godini. Stigao je za ţivota objaviti jedino knjigu pripovijedaka Slavonska krv,
1906., a po smrti su mu 1911. tiskane tri knjige iz ostavštine, i to Izabrane
pripovjetke, Pjesme i roman Duka Begović koji je još 1909. objavljivan u
nastavcima u Ilustrovanom obzoru. Taj je roman najbolje što je ovaj prerano
utrnuli talent napisao, to je knjiga u kojoj je ovaj ţivotni nemoćnik inaugurirao
jednu od najvitalnijih knjiţevnih figura onoga vremena, fiksirajući u literaturi
opće mjesto slavonskoga mentaliteta i njegova vitalizma. Duka Begović za
razliku od svoje kalkulantske ali bogate sredine, za razliku od njezina
ekonomiziranja osjećajima, za razliku od latentnog licemjerja svojih suseljana,
vlastiti ţivot ţivi kao erupciju strasti. On zagovora istinu pod svaku cijenu,
traţeći uţitke u svemu što ga okruţuje i afirmirajući tjelesnost kao najpotpuniji
dodir s neizrecivim. Kozarac je pisac skladnih reĉenica u kojima prepleće ritmove
svakidašnjice s karnevalskim stanjima u kojima se njegov strasni protagonist trajno
nalazi. Jezik pišĉev pulsira zajedno s dušom Duke Begovića, nesputan je kao i taj
slavonski bekrija pa u sebe integrira ne samo slavonske lokalizme nego još
obiluje tuĊicama i onomatopejskim sintagmama. Kozarac osluškuje jezik
svakidašnjice pa njegovoj neobuzdanosti stvara paralelni svijet u slobodnoj
kompoziciji svojega romana, u njegovoj namjernoj fragmentarnosti i ĉestim
digresijama. Ivan Kozarac, prerano umrtvljeni kapital hrvatske knjiţevnosti, s
Dukom Begovićem stekao je glas tvorca jednoga od boljih modernistiĉkih
romana. I poduzimljiv duh Milana Ogrizovića takoĊer je brzo sagorio. Od
pišĉeva opseţnog rada najbolje je upamćena nekoć popularna i politiĉki aluzivna
drama Hasanaginica, kao i niz dobro obavljenih teatroloških poslova vidljivih u
temeljnim priruĉnicima o zagrebaĉkomu Hrvatskom narodnom kazalištu, Pedeset
godina hrvatskog kazališta, 1910., i Hrvatska opera, 1920. Taj dramatiĉar i
energiĉni kazališni dramaturg, roĊen u Senju 1877., doktorirao je klasiĉnu
filologiju. Za vrijeme svjetskoga rata premda nacionalist i zastupnik Hrvatske
stranke prava, kad se našao u Srbiji pristao je on-

- 268 -
dje ureĊivati, usred tadašnjega neprijateljskog tabora, Beogradske novine.
Paradoksalan Ogrizovićev karakter prolazio je u ţivotu kroz brojne afere pa mu
je ta beogradska epizoda samo jedna u nizu. Bio je u vrlo bliskim kontaktima s
najvaţnijim piscima svojega doba, a u prvim fazama rada ĉesto je dolazio u
sukob s cenzurom, i to najviše zbog sadrţaja svojih ranih satiriĉkih drama
Trgovina ideja i Nova trgovina ideja, koje su izvedene 1901. i 1902.
Naturalistiĉku dramu Prokletstvo, koju je 1906. napisao zajedno s Andrijom
Milĉinovićem, zabranila je habsburška cenzura a autora su u javnosti
beskrupulozno progonili te se morao javno opravdavati kako u drami, kad je
govorio o potrebi pomirenja dojuĉerašnjih neprijatelja, nikako nije mislio na
Juţne Slavene i da nije aludirao na potrebu njihove zajedniĉke borbe protiv beĉkih
gospodara. Ogrizovićeva Hasanaginica izvedena je na središnjoj hrvatskoj
kazališnoj sceni 1909., upravo u vrijeme kad su vodeći hrvatski politiĉari na ĉelu
sa Stjepanom Radićem zagovarali ţivo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu.
Ogrizovićeva drama napisana je u duhu tada još uvijek popularnih
neoromantiĉnih naracija i vrlo popularnih Rostandovih drama. Autor u
Hasanaginici uspješno kombinira prozu i stih, a plemenitu duhovnost ostavljene
ţene suprotstavlja vitalnom i puĉkom Hasanagi. Hasanaginica je 1909.
doţivljena kao izravni politiĉki plakat i knjiţevna podrška aneksiji Bosne koja je
bila provedena godinu dana prije. Ogrizović se poslije okušao u drugim
dramatizacijama epskih i povijesnih predloţaka ali s njima nije imao uspjeha tako
da mu je od poznijih tekstova najbolja ekspresionistiĉka dramatizacija ljubavnog
trokuta, snoviĊenje u tri slike naslovljeno Objavljenje. Taj tekst iz 1917. svojim
biblijskim parafrazama posve je u duhu tadašnjeg ekspresionizma i blizak je
dramskim pokusima rano preminulog Frana Galovića, koji je s Ogrizovićem inaĉe
bio u bliskom prijateljstvu. Nakon Prvoga svjetskog rata Ogrizović se bez većeg
uspjeha okušavao u historijskim dramatizacijama o ţivotu glazbenika Vatroslava
Lisinskog, te o pogubljenju Zrinskoga i Frankopana, a 1921. izveden mu je silovit i
ekspresionistiĉkom poetikom inspiriran tekst Vučina. Umro je 1923. godine ne
zaokruţivši raznovrsni ali ne i sistematiĉno ostvareni dramski opus. To da je pred
sam Prvi svjetski rat pravim hitom na zagrebaĉkim scenama i u društvenim
salonima bio orijentalizam Ogrizovićeve Hasanaginice bilo je u vremenima
neposredno nakon aneksije Bosne i Hercegovine sasvim prirodno. U isto doba
ţivio je u Zagrebu i Bosanac Musa Ćazim Ćatić, znaĉajan orijentalist i bohem,
pjesnik i prevoditelj s turskog i arapskog, Matošev kavanski drug. Pred sam rat
Ćatić je za jednoga mostarskog izdavaĉa preveo desetak knjiga s turskog i
arapskog, a umro je u prvoj godini rata u Tešnju navršivši tek trideset šestu
godinu. Ćatić je proţivio nemiran ţivot, ĉesto je putovao i mijenjao boravišta.
Studirao je pravo u Zagrebu, a najbolje što je napisao jesu ljubavne pjesme iz
ciklusa O ţeni.
Vezu s prethodnim romantizmom europska knjiţevnost toga doba nikad
nije drastiĉno prekinula. Neoromantiĉnost ostala je u njoj modom, a ona je u
Hrvatskoj imala mnogo zagovornika, najprije u papirnatom Franji Markoviću, a
nije od neoromantiĉnosti bio udaljen ni Vojnovićev simbolizam. Novi
dekadentni stil prihvaćao je romantiĉnost kao stanje duše ali nikako nije
prihvaćao romantiĉarski ideal harmonije. Novom stilu nije stalo da u knjiţevnim
djelima saĉuva rav-

- 269 -
noteţu izmeĊu dijelova i cjeline pa da ona budu slika društvene i osobne idile.
Dolazilo je doba dezintegracija, vrijeme u kojemu su se detalji prenaglašavali, u
kojemu se jedinku razlagalo na atome i elektrone. Nova poezija opisivala je
svijet kao da i ne postoji u stvarnosti nego kao da ga se još jedino moţe vidjeti u
odrazu dvostrukog ogledala. U vrijeme novoga manirizma i nove minucioznosti
lirika je opisivala unutrašnja stanja kao da su ona pišĉevi, a još ĉešće, kao da su
kolektivni snovi. Ono što je bilo stvoreno u engleskom prerafaelitskom pokretu
ili što je napisano u lirici francuskih parnasovaca, u kod hrvatskoga pjesniĉkog
jezika najbolje je u stihovima prenio Vladimir Vidrić. Jezik je bio u središtu
Vidrićeve poezije. Pisac se osjećao boţanskim tvorcem ljepote koji nikako ne
pristaje na ulogu svjedoka ili salonskog zabavljaĉa. Bila je Vidrićeva lirika
platonistiĉka jer je povjerovala da ona postoji sama po sebi, da nije surogat
stvarnosti nego njezin ravnopravni dio. Vidrić preslikava u svojim pjesmama
slike iz tuĊih ogledala jer vjeruje da su laţ i kopija uvjerljiviji od takozvanih
istina. Zbog toga bio je pjesnik egzotike koja se za njega samo prividno nalazila u
udaljenim zemljama ili u dalekoj prošlosti. On je egzotiku našao u jeziku s kojim je
vjerovao da moţe oslikati unutrašnja stanja duše a da o tim stanjima nikad izravno
ili sentimentalno ne kaţe ništa. Rodio se Vladimir Vidrić u Zagrebu 1875. i tu je
završio klasiĉnu gimnaziju, a onda je pravo studirao u Pragu. Kad se vratio u
Zagreb da nastavi studij, našao se u samom središtu dogaĊaja koji će bitno
promijeniti tadašnje društvene odnose i najaviti nastup mlade generacije. Vidrić je
1895., noseći nacionalni barjak, predvodio veliku grupu srednjoškolaca i
studenata koji su naoĉigled Franji Josipu I., caru i kralju, a za vrijeme sveĉanog
otvaranja zgrade novoga kazališta, javno spalili madţarsku zastavu protestirajući
time i protiv bana Khuena osobno ali i protiv bestidnoga kulturnog i društvenog
poloţaja u kojemu se Hrvatska našla. Khuen će se nakon tog dogaĊaja na
banskoj stolici odrţati još osam godina ali one će mu, nakon u pepeo
pretvorene madţarske zastave, biti teške jer više nikada neće do kraja moći
sanirati posljedice prethodne brutalne kolonizacije Hrvatske. Svi aktivni sudionici
paljenja zastave uhapšeni su i osuĊeni, a onda prisiljeni napustiti domovinu i otići
studirati u Prag ili Beĉ. Kao rakova djeca razmilio se tada svijetom jedan tek
osviješteni hrvatski naraštaj koji će u sljedećim godinama zakivati posljednje
ĉavle u mrtvaĉki kovĉeg Habsburške Monarhije koja se sve teţe snalazila s
nacionalnim pluralizmom na ĉijim je temeljima bila stvorena. Pjesnik Vidrić
nakon izdrţane zatvorske kazne nastavio je školovanje, pa kako je bio obdaren
fotografskim pamćenjem, pravo je apsolvirao u Beĉu kad su mu bile samo 22
godine. Vrativši se u Zagreb, mladi je Vidrić poloţio s lakoćom vrlo teţak
doktorski ispit 1903. i potpuno se posvetio odvjetniĉkoj praksi. Financijskih
problema nikad nije imao jer je naslijedio dosta rodbinskog bogatstva a i sam je
dovoljno zaraĊivao. Naţalost, u njega su se znaci nasljedne paranoje poĉeli
nazirati već u vrijeme doktorata pa je već 1908. umro u Stenjevcu potpuno
pomraĉena uma. Još za pišĉeva ţivota stvorena je legenda o njegovu
stvaralaĉkom nadahnuću i lakoći s kojom je, improvizirajući na javnim mjestima,
stvarao svoje pjesme. Ta legenda nije bila istinita nego je jedina istina da je Vidrić
naporno radio na svojem inaĉe neveliku pjesniĉkom opusu i da je svo-

- 270 -
je pjesme redigirao s velikom upornošću i akribijom. Vjerovalo se, naime, da
pjesnik svojih pjesama nije uopće pisao nego da ih je deklamirao. Napisao je on
jednu knjiţicu od ĉetrdesetak pjesama, i to je sve što je ostavio potomstvu. Nisu
poznati neki njegovi programatski ĉlanci, neki esej ili umjetniĉki zapis. Iz
pjesnikove biografije poznato je da bi se pred prijateljima pojavljivao s već
napola gotovim pjesmama koje bi onda izrecitirao, glumeći da ih stvara u tom
trenutku. Vršnjaci nisu znali da pjesnik pred njima skriva svoju muku nego su
vjerovali da taj, inaĉe vrlo obrazovani i akutno inteligentni, ĉovjek stvara poeziju
pred njihovim oĉima. Pjesnik klasiĉnih motiva ponašao se kao da je grĉki
polubog koji sudjeluje na anakreontskoj seansi, govori poeziju uz vino i javno
odobravanje. Svoje stihove objavio je u knjizi Pjesme, 1907., u kojoj je dvadeset i
pet pjesama, a saĉuvano ih je još desetak izvan te zbirke. Vidrićevom slikarskom
poezijom dominira prezent, što je tim više zanimljivo kada se zna da se svijet tih
pjesama najĉešće smjestio u prošlim ili davno prošlim vremenima. Upravo
prezent u iskazu daje Vidrićevim pjesmama, koje pjevaju o prošlosti, još veću
izraţajnu snagu. Vidrićev lirski svijet posjeduje klasiĉnu ĉistoću, u njemu sve kao
da je preslikano iz nekog sna, osunĉani prostori tu su snaţno kontrastirani onim
zamraĉenim i sjenovitim. Sve što svijetli u Vidrićevim pjesmama uĉas se
pretvori u neku slutnju, u tamni grĉ na neĉijem licu, tugu koja nema motiva ali
koja izvorno pritišće svijetao svijet ovih pjesama. U toga pjesnika svakim stihom
svjetlost postaje ljudsko tijelo koje se ima doţivjeti kao nezavršeni detalj neke
opće slike. Jer tek kad su osvijetljeni, Vidrićevi muškarci i ţene zadobivaju
klasicistiĉki volumen i tek im se tada u sluĉajnim drhtajima i pokretima raspoznaje
bolna ljudskost. Nema u Vidrića mnogo usporedbi, njemu na svijetu ništa ne sliĉi
niĉem. On u pjesmi stvara neponovljivi prostor, neponovljive ljude i ambijente i
ne moţe i neće ni sa ĉim usporeĊivati. Vidrić je pjesnik boja, pjesnik likovnih
senzacija koje kao da su mu vaţnije od rijeĉi. Dok kreira svoj pjesniĉki svijet,
Vidrić ne inzistira na njegovoj stvarnosti nego prije svega pokušava sagledati
povod okamenjenom trenutku, opisanomu nekom dogaĊaju ili nekom nemiru.
Slike nisu izvori njegovih pjesama nego su im posljednji efekti, one ostaju nakon
zvuka i nakon svjetlosti koja je prizore osvijetlila. Vidrić je napisao malo
pjesama, ali veći njihov dio ima antologijsku vrijednost. U njegovim stihovima
mnogo se pjeva o odnosu pjesnika i njegovih pjesama, pjesnika i svijeta. U pjesmi
Na oblaku on divinizira pjesnikovo postojanje jer ga smatra posrednikom izmeĊu
slobode koja vlada na nebesima i prolaznosti svih stvari koja opterećuje
svakidašnjicu. Bio je zanimljiv opisivaĉ krajolika. Njegova dva Pejsaţa ili
pjesma Pompejanska sličica idu u red najboljih hrvatskih pjesniĉkih opisa
prirode i teško ih je uvesti u neki od tadašnjih poetskih smjerova. Oni nisu,
naime, ni simbolistiĉki, a teško ih je nazvati impresionistiĉkima. Njihov realizam
nije od svijeta nego je iz sna. Poticaj svojim pjesmama Vidrić kao da je ugledao u
snu i njegovi su opisi prirode kopije stvarnosti, njezini duševni odrazi. Najvećem
dijelu Vidrićevih pjesama tema je uzeta iz starine koja je nekad egipatska ali i
antiĉka, nekad biblijska ali i folklorna. U većini tih pjesama nekom ĉudnom
intimistiĉkom frazom pjesnik ĉitatelja uvlaĉi u oslikani svijet, trudi se da ga
emocionalno pribliţi. Vidrić nije pjesnik izravnih poruka pa njegove pjesme
Perun, Ex Pan-

- 271 -
nonia ili Elije Glauko treba ĉitati kao da su opisi slika sloţenih na modernistiĉkoj
beĉkoj izloţbi. U pjesmama najĉešće govori o askezi i o strasti, govori o obijesti i
o sputanosti, o nasilju nad ţenom i o smrti, govori o temama koje su stoljećima bile
središnje teme knjiţevnosti. Vidrić je pjesnik koji nije tematski nov ali koji unutar
naoko banalnih tema, i to u samo nekoliko strofa, nekad i u samo jednoj slici,
uspije sintetizirati duh svojega vremena, njegovu modu, njegova traţenja i
njegove treptaje. Bio je talentiran pjesnik ali je k tomu imao i znatnu kulturu
koja ga je poduĉila da ţivi u doba u kojemu se pjesniĉki glas smatra boţanskim i
nadahnutim. U njegovim pjesmama dominirale su smirene slike ali kroz njih
svako malo proĊe neka tamna figura, ĉuje se neĉiji dubok uzdah, vidi neka sjena.
Bio je vjernik više realnosti. Poeziju je smatrao iskazom unutrašnjih slika i nekoga
neuhvatljivog trenutka u kojemu mu se kao u minijaturi Adieu "ganula ruka, koja
pjesmice sklada" kako bi "svijetlu suzu utrla što mi sa zjena pada":
O moja je leĎa lagano
Kucnula mandolina
1 moj se je kaput raskrio.
Purpurna mjesečina
Moje je vjeĎe pokrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula

Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla Što
mi sa zjena pada. Tako
silazim, gospojo, Stubama
tvojega grada.
Napisao je Vidrić i nekoliko uvjerljivih trubadurskih pjesama, meĊu njima i
ponešto pomodnih, ali je dao i dobrih erotiĉnih opisa ţenskih tijela koja u
njegovim pjesmama Na Nilu ili Dva levita kao da silaze s Klimtovih slika,
posjeduju u isti ĉas i realnost i dekorativnost, simboliĉne su i stvarne, animalne i
eteriĉne. Bio je pjesnik gledanja, inzistirao je da se njegove pjesme ĉitaju kao da
su slike na izloţbi. Mnoge od tih pjesama imaju uspavanu dekorativnost, ali
poznaju i neke neobiĉno duboke snovite vidike. One kao da su zaleĊena glazba,
kao da su priĉe koje je netko pokušao ispriĉati a onda se zaustavio jer mu se
naknadno uĉinilo da se ništa vaţno što bi se moglo prepriĉati nije ni dogodilo.
Vidrić je pjesnik malih kretnji koje su u njegovoj poeziji zadobile
monumentalnost. Njegovih ĉetrdesetak pjesama imaju spomeniĉko mjesto u
povijesti nacionalne knjiţevnosti.
Ljudi koji su ţivjeli na razmeĊi 19. i 20. stoljeća svijet su sve manje
doţivljavali kao dobro ureĊeno mjesto. Osjećalo se da je stvarnost zagušena
nevaţnim stvarima a da je ţivot opterećen praznim emocijama. Osjećalo se da je
do boli bio istinit Nietzscheov krik o svijetu bez Boga. Sve više pisalo se sa znanjem
da je ĉovjekov duhovni ţivot simultan, da u simultanosti sjećanja nema pravila i da
ih je bolje i ne traţiti. Ljudska psiha doţivljavala se kao glazbeni tekst,
kontrapunkt

- 272 -
proţivljenoga i naslijeĊenoga, kao totalna subjektivnost u kojoj i najmanji detalj
ili doţivljaj mogu steći presudnost. Nosiva realnost nove knjiţevnosti tako su
postali doţivljaji, poĉelo se pisati kao da stvarnost ne postoji i kao da jedino
postoje sjećanja koja teku i koja nije moguće fiksirati. Prozu hrvatskog artizma i
moderne najizvornije su obiljeţile kratke priĉe knjiţevnika koji je proveo ţivot
uĉiteljujući u zaostalim krajevima Cetinske krajine. Daleko od središta tadašnje
knjiţevnosti, daleko od pomodnosti, Dinko Šimunović bio je prvi hrvatski
prozaik koji pregledani estetski objekt u svojim tekstovima nije imao potrebe
motivirati ni socijalno ni psihološki. On je u svojim najboljim priĉama opisanu
zbilju upućivao prema nekoj drugoj stvarnosti, muĉaljivoj i tajanstvenoj. Bio je
daleko od modernistiĉkih proglasa za koje su Hrvati njegova naraštaja inspiraciju
pronalazili u beĉkoj secesiji. Premda na periferiji, nije Šimunović bio predaleko
od knjiţevne matice a da ne bi napisao najbolje prozne stranice o ludilu i ruţnoći,
o poludjeloj banalnosti i ispraznoj ljepoti. Realitet njemu nije bio u fokusu, njemu
je realitet jedino posluţio da lakše dosegne naslućenu, unutrašnju stvarnost.
Pisanje o nevidljivomu bilo je tada literarni program, a Šimunović je tom programu
odgovorio svojim nevelikim ali bitnim opusom. Bio je Vidrić hrvatske proze.
RoĊen u Kninu, on je 1873. uĉiteljsku školu završio u Arbanasima kod Zadra. Bio
je poput svojega oca uĉitelj u zabitima dalmatinskog zaleĊa. Radio je u Hrvacama
i u Dicmu, neko vrijeme i u Splitu, a posljednje godine ţivota proveo je u
Zagrebu, gdje je 1933. umro nakon godina siromaštva u kojemu su tadašnji
uĉitelji bili osuĊeni ţivjeti. Poĉeo je objavljivati kao zreo ĉovjek, navršivši
tridesetu pa su ga i kritika i ĉitateljstvo odmah primijetili. Prvjenac njegov
Mrkodol, prvo poglavlje nedovršene pripovijesti, ne poznaje ĉvrstu fabulu. To je
novela stanja u kojoj se tek u posljednjem dijelu iznosi uvrnuta priĉa o teroru što
ga nad Mrkodoljanima provodi lokalni fratar. U Mrkodolu ne poznaje pisac ĉvršće
narativne vizure nego se briljantno koristi fantastiĉnim elementima i povezuje ih
s djetinjim i nepreraĊenim dojmovima u svijesti glavnoga junaka zvonara Nikole.
Šimunović je u Mrkodolu na nepomiĉni svijet Zagore gledao okom djeteta,
pribliţujući ĉitatelja dubljim strukturama svijesti, praveći se da poput djeteta ne
razumije ni ljudi ni ţivota. On je uz pomoć ritma i motiva koje je preuzimao iz
narodnih pripovijedaka napisao u priĉi Mrkodol jednu od najboljih kraćih proza
hrvatske knjiţevnosti. Šimunović je ţivio ţivot bezdomnika, onoga koji je seoskoj
djeci u svojim školama nudio sav svijet ali je zauzvrat bio osuĊen na skitnju i
muĉna preseljenja. Prvi je egzistencijalistiĉki pisac i zato se ĉitav njegov prozni
opus gradio oko teme tuĊinstva. Prvu knjigu pripovijedaka Šimunović je objavio
1909., iste one godine kada je umro Vladimir Vidrić. U zbirci Mrkodol uvrštene su
i druge pišĉeve uspjele priĉe, osim naslovne tu su još pretiskani Alkar, Muljika i
Duga, sve odreda djela zbog kojih je pisac već u svoje doba prepoznat kao sam
temelj modernistiĉke proze. Muljika je priĉa o prenjeţnoj Boji koja je poput
kamena muljike po kojemu je dobila ime, beskorisna i meka, izopćena iz
kolektiva pa se okreće prirodi u kojoj se, dok bjeţi od ţivota, jedino i osjeća
zaštićenom. Šimunovićeva Boja još je jedan antijunak dekadentistiĉke knjiţevnosti,
biće brutalno izgubljeno iz zaviĉajnog vitalizma, biće koje mora nestati jer u
vlastitom zaviĉaju za one sa smanjenom fiziĉkom iz-

- 273 -
drţljivošću nema mjesta. Šimunovićevi opisi prirode, njegovo savršeno
povezivanje unutrašnjih stanja likova s emocionalnim nabojem krajolika
najlirskija su mjesta onodobne hrvatske knjiţevnosti, mjesta na kojima su se
savršeno sreli stih narodne epike i ljepota usamljene i ranjene duše. U Dugi još je
snaţnija pišĉeva veza s narodnom predajom. To je priĉa o djevojĉici Srni koju je
uništio pogrešan, patrijarhalni roditeljski odgoj i koja svojom vlastitom voljom
pokuša ostvariti bajku i protrĉati ispod duge kako bi postala djeĉakom. Srna u
tom pokušaju pogiba ali Šimunovićeva priĉa ima paralelnu, a sa Srninom
sudbinom magijom povezanu temu o kljastoj a nekoć prekrasnoj vezilji Savi i o
djetetu što ga je rodila s ĉovjekom koji nije mogao podnositi njezinu toplu
ljepotu i fiziĉki nedostatak. Srna se na bajkovit i tragiĉan ĉin odluĉi, tek nakon što
ĉuje veziljinu dirljivu ispovijest, ona tek tada pronaĊe snage za svoj osobni
iskorak. Šimunovićeva Duga je priĉa o neĉemu ĉega nema ali i o neĉemu što se
ostvaruje samo kad su napete strune ljudske egzistencije. To je priĉa o mitskom
stanju koje postoji u zaboravljenim krševitim sredinama. Šimunovićev Alkar
najstrasnija je priĉa, klasiĉna ljubavna storija o sukobu oca i sina oko iste djevojke
i o djevojĉinoj nemoći da se odredi izmeĊu nasilnoga muškog elementa koji je
kolektivno potvrĊen i bojaţljive zaljubljenosti neiniciranog sina Salka. Alkar je
moćna priĉa, egzotiĉna i nabijena dramskim tonovima, u njoj ima i reporterskih
podataka o Sinjanima i njihovoj alki, ali u njoj se uvjerljivo opisuje društvo u
kojemu kolektivizam uvijek pobjeĊuje slabijeg pojedinca. Alkar je priĉa o dvije
igre, jednoj uliĉnoj i viteškoj te drugoj intimnoj i ljubavnoj. Godine 1911.
Šimunović je objavio roman Tudinac koji je odmah doţivio vrlo loše kritike te je
taj neuspjeh, na inaĉe osjetljiv pišĉev duh, ostavio znatnoga traga. Glavni lik u
romanu, ĉovjek bez odluĉnosti, sanjar koji se ne moţe odluĉiti izmeĊu dvije ţene i
ĉiju neodluĉnost Šimunović pripovijeda, pomaţući se pritom iracionalnim
motivima preuzetim iz narodnih priĉa i bajki, teško je povezati sa stanjem glavnoga
lika. Šimunović je rasni pisac kratkih formi što se vidi i u njegovu drugom romanu
Porodica Vinčić koji je objavio 1923. i u kojemu u kronici o propasti dalmatinske
obitelji iznosi vaţnija poglavlja iz sukoba narodnjaka i autonomaša, opisuje
propadanje seoskih gospodarstava i uvoĊenje prvih oblika kapitalistiĉke
proizvodnje. Šimunović je u svojim dugim romanesknim strukturama imao
problema s povezivanjem materijala pa su u tim djelima najbolji fragmenti koji
imaju vlastitu liriĉnost ili uspiju epiĉnosti dodati bajkovitost. Bio je Šimunović
pisac fragmenata i njegovu temparementu najviše je odgovarala kratka forma.
Nakon knjige Mrkodol sabirao je svoje pripovijetke u zbirke, ali konciznost i
razinu svoje prve knjige nikad nije ponovio. Poput Vidrića, i on je bio pisac jedne
knjige. Poslije je objavio i dvije autobiografske proze, Mladi dani 1919. i Mladost
1921., ali se one imaju ĉitati više kao prilozi pedagoškoj literaturi, kao pouke
namijenjene povijesti hrvatskog uĉiteljstva. Šimunović je najradikalniji od svih
hrvatskih prozaika jer je već na poĉetku 20. stoljeća promijenio odnos dogaĊajne i
digresivne razine. Zbilja je Šimunoviću kolektivistiĉka i mitska i ostala mu je
nedohvatljiva, a jedino što je htio i znao umjetniĉki evidentirati bili su prividno
majušni a zapravo voluminozni opisi ljudskih nutrina. Po tomu on je utemeljitelj
moderne psihološke proze, još jedan opisivaĉ egzistencijalne otuĊenosti.

- 274 -
 Sve više dolazilo je vrijeme u kojemu se razarao petostoljetni europski
ĉvrsti duhovni svijet. Ta disolucija nije se zbivala jedino u umjetnosti nego je bila
povezana s novim teorijama u fundamentalnim podruĉjima ljudskih znanja.
Metafiziĉka nelagoda bila je temeljno stanje te epohe i ona nije bila tek
privremeni pomodni hir.
Fin de siecle vrijeme je prevrata, doba destrukcije i napuštanja graĊanske
sigurnosti, bilo je to doba i bitnih duhovnih avantura. Jedan od najvećih
umjetnika rijeĉi i jedan od najvećih hrvatskih avanturista i muĉenika bio je
Antun Gustav Matoš. Umro je 1914. u mukama, u ĉetrdeset prvoj godini ţivota
nakon niza operacija koje ga nisu izbavile od smrtonosnoga raka grla. Umro je
kad su se već pojavili prvi tekstovi Marcela Prousta i Franza Kafke, kad su već
objavljena naĉela futurizma i kad se u zraku osjećao agresivni ratni zov. Taj
novelist, pjesnik i kritiĉar, putopisac i polemiĉar koji je u knjiţevnosti
kapitaliziran u magiĉnom trigonu AGM, suvremenik je Freudovoj psihoanalizi,
bio je bliznik Einsteinovoj teoriji relativiteta i Frazerovoj antropologiji. Taj
iskreni opozicionar i pravaški sljednik, vojni bjegunac i bezdomnik, bio je
suvremenik europskog anarhizma. Premda ni po ĉemu vidljivom nije imao veze s
romantizmom i romantiĉarima, Antun Gustav Matoš je, istraţujući u svojoj
novelistici najekstremnija iskustva ljudske osjećajnosti, bio i posljednji hrvatski
romantik. Svoj malen lirski opus, goleme vrijednosti, ispisivao je pri kraju ţivota s
gotovo matematiĉkom preciznošću. Racionalizam njegove poezije kao da je bio
obrana ĉovjeka koji se uplašio Freudove spoznaje kako ljudski ego nije više
gospodar u vlastitoj kući. I konaĉno, taj istrenirani glazbenik, taj Ċak beogradske
i pariške boheme ali i uĉitelj zagrebaĉke, pokazao je Hrvatima da o knjiţevnosti
pišu onako kako ne govore, nauĉio ih je da o knjiţevnim djelima i njihovim
autorima kaţu i ono što se do tada zbog laţnog morala nisu usuĊivali napisati.
Nauĉio ih je da o suvremenoj knjiţevnosti treba dobro misliti, a zloĉesto pisati.
Ţivio je dekadentno ali ne svojom voljom. Ţivio je okruţen histerijom i drogama,
homoseksualizmom i alkoholom, prostitucijom i bijedom ali je i tu masku, taj
pravi graĊanin, nosio s odvaţnošću. Rodio se Antun Gustav Matoš u Tovarniku
1873., ali njegovi roditelji, uĉitelji, ubrzo su se preselili u Zagreb, gdje je odrastao.
Djeĉakom, primio je glazbenu poduku na violonĉelu i ona mu je, kad je ostao bez
sredstava, pomogla da se snaĊe u emigraciji. Rano je poĉeo pisati ali je isto tako
rano zbog besmislenih razloga dospio u sukob s establišmentom pa su toga
uĉiteljskog sina bez osnove izbacili iz zagrebaĉke gimnazije. Nakon promašenih
i kratkih studija veterine, dospio je u austrijsku vojsku iz koje je dva puta bjeţao,
prvi put iz neke konjiĉke satnije gdje je trebao potkivati konje, a drugi put
spasio se skokom u Dunav iz petrovaradinske tamnice. U Beogradu se našao
1894., bez sredstava, s nešto objavljenih proza, uĉen i proganjan, talentiran ali bez
formalnih školskih potvrda. U Srbiji on je s lakoćom ušao u zahtjevna kafanska
društva, sudjelovao je u knjiţevnom ţivotu punim plućima. Objavljivao je dosta i
u Srbiji ali i u Hrvatskoj, gdje su ga tretirali kao vojnog bjegunca i gdje bi ga
uhapsili da se usudio vratiti. U Beogradu je ostao sve dok se nije zamjerio
knjiţevnim kabadahijama. On prznica, ali ĉovjek ĉvrstih moralnih naĉela,
okrznuo se o nacionalni ponos jedne ta-

- 275 -
mošnje knjiţevne grupacije. Poĉela su tada Matoševa europska lutanja za vrijeme
kojih je preko Austrije "po skriveĉki" stigao u Ţenevu, ostao ondje više od godinu
dana, a 1900. stigao u Pariz, gdje će provesti godine uĉenja ali i vrijeme u kojemu
su napisane njegove najkvalitetnije novele i najbolje kritike. U vrijeme toga
Matoševa boravka bio je Pariz središte umjetniĉkog svijeta, ali u njemu Matoš nije
kao u Beogradu ušao u samu maticu društvenosti. Taj vjeĉiti siromah i veliki
prognaniĉki duh bio je pariškoj bohemi i tamošnjemu modernizmu vaţnim ali vrlo
tihim suputnikom. U Parizu, on trubaĉ sa Seine, maštao je svoju Hrvatsku. Tu u
Parizu pojavio mu se grĉ od grozniĉavog pisanja, ta prva njegova ozbiljnija bolest;
tu u Parizu upoznao je modernizam na izvoru, tu je pogledao u oĉi novom artizmu i
tu se oduševio Amerikancem Edgarom Allanom Poeom kojega je upoznao u
Baudelaireovim prijevodima. U Parizu Matoš ostaje pet godina a onda, jer mu je
povratak u domovinu i dalje bio onemogućen, najprije dolazi u Beograd da
pripremi definitivni povratak u Zagreb. Prognanik Matoš, ĉekajući povratak u
svoj Zagreb i svoju Hrvatsku koju je tako gorkoslatko volio, već je zreo autor,
pisac sa zaokruţenim proznim opusom. Ĉekajući povratak, poĉeo je sistematski
pisati pjesme. Iz Srbije koji se put ĉak usudio in cognito posjetiti Hrvatsku.
Trajno se vratio tek 1908. kad mu je kralj i car Franjo Josip II. i sluţbeno
oprostio mladenaĉko dezertiranje. U Zagrebu Matoš je doĉekan sa znatiţeljom,
ali ih je bilo koji nisu predugo izdrţali da tada najvećega hrvatskog knjiţevnika i
najbolji duh toga doba ljigavo upljuju i obaspu mrţnjom i niskostima. S druge
strane, AGM je u Zagrebu, u grupi esteticizmu i modernizmu sklonih mladih
knjiţevnika, našao svoj pravi knjiţevni krug i dom. Duhovno je oblikovao
mladenaĉki i sveuĉilištarski ferment, pisce meĊu kojima su dominirali u ratu
ubijeni odrješiti Fran Galović, njeţni Ljubo Wiesner koji je bio izdavaĉ
objaviteljske antologije Hrvatska mlada lirika u godini Matoševe smrti te,
konaĉno, najtalentiraniji od svih hrvatskih knjiţevnih augusta, Augustin Tin
Ujević koji se od uĉitelja ubrzo odvojio pa je poslije s njime i ţestoko polemizirao.
U kavanskim druţenjima stvorena je oko AGM-a u Zagrebu prva hrvatska
bohema. Politiĉki Matoš nije bio promjenljivih uvjerenja, ali suština njegove
politiĉnosti vrlo je sloţena i krhka. On jest bio blizak Starĉevićevu domoljubnom i
drţavotvornom pravaštvu ali njemu nije bilo daleko ni Strossmaverovo
jugoslavjanstvo jer ga je smatrao dobrim okvirom za hrvatstvo. Premda pravaš,
nije o Srbima nikad izrekao ništa agresivno, ali on koji je dobro poznavao istok
Balkana, nikad nije gajio nikakvih nada kako bi se hrvatsko nacionalno pitanje
ikada moglo trajnije riješiti u nekoj zajedniĉkoj zemlji Juţnih Slavena. Uostalom,
nitko preciznije ali i duhovitije u putopisnoj prozi Oko Lobora nije ocrtao
hrvatsko-srpske razlike od njega. Tekst je napisao pred sam povratak u Zagreb, i
to kad se jednom "po skriveĉki" našao u Hrvatskoj: "Ali koja razlika izmeĊu
srpskog i hrvatskog ladanja! Tamo turovi, tu gaće; tamo previše, tu premalo
slobode. Tamo hajduci, tu ţandari. Tamo crkve prazne, tu pune kao košnice.
Tamo plemstvu ni traga ni glasa, tu plemstvo još uvijek gospoduje... Naša je
umjetnost, naroĉito pripovjetka moderna i graĊanska (ili aristokratska), njihova
je demokratska i tradicionalna... Ovdašnji ljudi su bogomoljci, ali ĉestiti i
pošteni, dok je Srbija i lane dobila svjetsko prvenstvo u ubijanju i teškim zloĉini-

- 276 -
ma... Tamo više blagostanja, proze i novaca, kod nas više komfora i stare kulture.
Oni su bogati seljaci, mi smo siromašni plemenitaši. Oni bizantinci, mi jezuite. Oni
nas obiĉno potcjenjuju, mi njih obiĉno precjenjujemo. Oni su izvrsni, mi smo vrlo
slabi trgovci... Oni su realiste, mi idealiste: najveći onda kad mislimo da to
nijesmo. Oni imaju vještije narodne politiĉare, naši politiĉari imaju više znaĉaja, i
moderna Srbija nema jednog Starce vica i jednog Strossmavera. Oni su bolji
novinari i kritiĉari; mi smo vrsniji umjetnici. Oni su narodski mi smo narodni. Oni
smatraju ĉesto i Hrvatsku srpskom zemljom, dok mi Srbije ne smatramo zemljom
hrvatskom." Kako je umro prerano i kako je ţivio vrlo rastrgano, to Matoš nije
uspio uknjiţiti svoj opus niti sistematiĉno niti u cjelini. U zasebnim knjigama
prije njegove smrti tiskane su jedino proze dok mu je poezija ostala potpuno
razbacana po ĉasopisima i novinama, premda vrlo dobro poznata i kritiĉki
ocjenjivana, pa ĉak u vrijeme pišĉeva umiranja ĉitana na karitativnim izvedbama.
Objavio je 1899. svoju prvu knjigu pripovijedaka Iverje, zatim godinu dana
kasnije Novo iverje a Umorne priče 1909., Oglede je objavio u Zadru 1905.,
Vidike i putove 1907., Naše ljude i krajeve 1910. a Pečalbu 1913., samo godinu
dana prije smrti. U rukopisu mu je ostalo nešto neobjavljenih tekstova, jedan vrlo
literarno osviješteni višegodišnji dnevnik, a meĊu ostalim i jedna nedoraĊena
drama s naslovom Malo pa ništa, zatim zbirka stihova i, naravno, u knjige
neuvršteno mnoštvo objavljenih i razbacanih proznih sastavaka. Najvrjedniji dio
Matoševa knjiţevnog rada njegove su novele koje su prepune lirskih dijelova i
koje kao da su pjesme u prozi. U najboljim svojim novelama sluţio se Matoš
impresionistiĉkom i simbolistiĉkom pripovjedaĉkom tehnikom, što će reći da mu,
kao u najslavnijoj svojoj lirskoj priĉi Cvijet sa raskršća, pripovijedanje najprije
krene od konkretne stvarnosti, u ovom sluĉaju lutanja nekoga putujućeg
fotografa, a onda ĉim taj imaginarni fotograf susretne slijepu djevojĉicu, pisac
priĉu strmoglavi u slatku snovitost, u neku ĉudnu potragu za srećom koja će na
kraju jednim kretom biti razorena i stvoriti u ĉitatelja stanje izgubljenosti i
nesigurnosti. Matoš je svoje pripovijedanje smještao izmeĊu sna i jave. Tako je
postupao od prve priĉe Misao na vječnost koju je objavio 1892., pa sve do svojih
najzrelijih proza što ih je napisao za pariškim radnim stolom. Dominantna tema u
Matoševim novelama je nedosegnuti ideal ljubavi koji redovito biva razoren
nekim brutalnim i bizarnim dogaĊajem ili nakon završetka priĉe ostaje kao
neispunjena i bolna ĉeţnja. U novelama fasciniran je smrću ali i njezinom
animalnom pojavnošću tako da je u njega gotovo opsesivno kako u naracijama
aktivno sudjeluju miševi, papige i maĉke. U novelama Matoševim prepoznatljiva
su dva stilska kruga, prvi u kojemu je najkarakteristiĉniji Cvijet sa raskršća i drugi
u kojemu je najtipiĉnija priĉa Camao. U prvoj grupi priĉe su ispripovijedane na
posvema impresionistiĉki naĉin, u njima radnje jedva da ima, a sva je motivacija
iskljuĉivo poetska. One druge priĉe kao da su preuzete iz bizarne lektire E. A.
Poea pa su pisane stilom koji nije izrazito poetski nego je realistiĉniji,
ekonomiĉniji, ali i vrlo snovit. U tim priĉama sve je proţeto groteskom i
fantastikom. U Mišu student Milinović odbije se oţeniti djevojkom koja ĉeka
njegovo dijete a kojoj je nadimak Miš; kad se djevojka ubije, on upadne u
psihodelirij tako da na kraju i sam poĉini samoubojstvo, i to tako da ga

- 277 -
ubije miš nakon što proguta komadić slanine što ga nesretni student špagom
priveţe za oroz na uperenom revolveru. U noveli Čudni gosti neki anarhist,
bjeţeći pred policijom, upadne u dvorac u kojemu ga Kinez, koji je tu kuhar,
priredi kao jelo na kanibalistiĉkoj gozbi svojega gospodara. Većina Matoševih
novelistiĉkih junaka su ĉudaci, ljudi otklonjeni od zbilje, i vrlo nervozni
umjetnici, mnogi su gladni i svi su melankoliĉni. San je njima bliţi od jave a radnja
se tu zbiva velikom brzinom i bez neke bitnije vremenske i prostorne uzroĉnosti.
Camao, jedna od najboljih Matoševih novela, ima od svih i najbizarniji sadrţaj. To
je priĉa o mistiĉnoj ljubavi pijanista Alfreda Kamenskog koji u kući mecene
Dijamanta sretne ţenu svojega ţivota, fatalnu Poljakinju Fanny kojoj je muţ neki
ameriĉki magnat. Ljubav Fanny i Alfreda burna je i strasna ali nakon dojave
nekog sluge, grofiĉin se muţ naglo vrati kući. Ţena ipak sakrije ljubavnika i u
trenutku dok je uvjeravala muţa da je sluga lagao, papiga Camao, koja je bila
svjedok ljubavnog susreta, poĉne ponavljati tepanje ljubavnika. Sve što slijedi
krvavi je finale nakon kojega nad hrpom mrtvaca ostaje, kao jedini ţivi svjedok,
kreštati Camao, inaĉe metafiziĉki uzroĉnik strašnog raspleta. U proznom
Matoševu stvaralaštvu posebno mjesto pripada putopisima koji su autoru bili
idealan medij da sadrţaje svoje svijesti, dakle i svoju simboliĉnu imaginaciju, ali i
svoju školom neiskvarenu erudiciju, uspostavi na ekranu viĊenoga i u uskom
prostoru retoriĉki osloboĊenog teksta. Prepuna citata, oteţana u secesiji
pomodnom florealnošću, visoko ornamentalna i ozvuĉena, ta Matoševa putopisna
proza primjer je, i stilom a i ţanrovski, isprepletenih tekstura. U tim putopisima
središnja pišĉeva tema je nacija ali i duša pjesnikova, artizam ali i.priroda.
Matoševi putopisi, jednako kao i njegovi feljtoni a onda i njima bliske knjiţevne
kritike, svojom lucidnošću i hirovitošću, strašću i nepomirljivošću srodni su
gorkim i britkim tekstovima Beĉanina Karla Krausa. Matoš je poput Beĉanina bio
osamljenik, bio je beletrist koji je pisao za koricu kruha, sanjar koji nije stigao
sanjati jer ga je ţivot i previše bolio. Sve Matoševe dijagnoze moţda i nisu
potpuno potvrĊene ali ih je napisao angaţirani pisac koji je bio prvi hrvatski
profesionalni literat u modernom smislu. Matoš ĉak i kad je stranĉario, stranĉario
je sa stilom. Bio je pjevaĉ u ţabokreĉini, a to nije bilo lako. Teţiti stilu u sredini
gdje se neposjedovanje stila oduvijek smatralo vrlinom, bio je nemoguć zadatak
za pišĉevo slabo tijelo. Lirski opus Matošev koji je nastajao u posljednjih sedam-
osam godina njegova ţivota i koji se sastoji od osamdesetak pjesama, bremenit je
pjesmama od kojih su mnoge antologijske. Matoš je pjesnik erudicije ali ne i
školništva, on od svojega ĉitatelja traţi da ima znatno iskustvo. Njegova poezija
ima hranjivih prikljuĉaka sa stilovima kasnograĊanskog svijeta ali u njoj ima
najvidljivijeg dosluha s Baudelaireom. U Matoševim stihovima svi poticaji
uspostavljeni su u sasvim novim suodnosima i jedva da su prepoznatljivi. Matoš je
jedan od najmuzikalnijih hrvatskih pjesnika, bio je mag rime i zvuĉnosti, ali i neke
samo njemu svojstvene ironiĉke osvijetljenosti. I u lirici, kao u novelistici, bio je
pjevaĉ smrti. I u lirici sukobljavao mu se svijet sna sa svijetom jave. Takva je
lirska fotografija pjesma iz mrtvaĉnice Utjeha kose, takva je pjesma Djevojčici
umjesto igračke. Emocionalni krajolik na razini najboljih Vidrićevih sliĉica imaju
Jesenje veče i Notturno, dok je najdirljivija Matoševa lirika koja pjeva ma-

- 278 -
 lodušnost Hrvatske, koja pjeva tragediju onoga koji je nakon dugogodišnjega
prognaniĉkog martirija ugledao domovinu na vješalima, "domovinu koju objesiše
ko lopova, dok njeno ime briše, za volju ne znam kome, zbir u uzama". Matoš je,
kako je sam napisao, tada domovini, da je spasi, skoĉio u njezinu kobnu raku i
preuzeo da na plećima ponese njezinu sudbinu. Teret je taj lutalica nosio
uglavnom sam, stvorivši pri tome jedno od najoriginalnijih hrvatskih knjiţevnih
djela. Pisao je reĉenicama koje su nakon njega mladim piscima postale
najpouzdaniji mjerni instrument literarne vrijednosti. Kad je umro, tog
usamljenika je na poĉinak ispratio ĉitav Zagreb, pa ĉak i sluţbeni, onaj kojemu
je jednom rekao u lice da u Hrvatskoj još jedino smrt ima ukusa.
Već teško bolestan, Matoš je u prosincu 1913. napisao otvoreno pismo
svojemu vršnjaku dramatiĉaru Srdanu Tuciću, moleći ga da ne napušta domovinu
i da ne vodi previše raĉuna o zajedljivim, zavidnim i ruţnim kritikama što ih je
dobivao u Hrvatskoj. Matoš je znao o ĉemu govori kad je slavnog Tucića
upozorio da je kod kuće nešto, a da će u Parizu kao knjiţevnik biti ništa. Po
Matoševu sudu, a i ne samo njegovu, SrĊan je Tucić ĉak i nakon iskritizirane
Golgote, upravo pred izbijanje rata i pred odlazak iz Hrvatske, bio meĊu njezinim
najboljim dramatiĉarima. Tucić, nekadašnji glumac, dugogodišnji dramaturg u
Sofiji i neko vrijeme zagrebaĉka teatarska zvijezda, nije poslušao umirućega
Matoša. Navrat-nanos, preko Pariza i Londona, otišao je prije poĉetka rata u
Ameriku, gdje je suraĊivao u nekim marginalnim ĉasopisima. Odatle je poslao
nekoliko manjih tekstova u domovinu i u New Yorku je 1940. umro. Tucić je svoj
prvi dramski tekst, Barun Korilov, napisao 1895., u vrijeme reformatorske
intendanture Stjepana Miletića, kada je neko vrijeme bio i glumac, ali mu taj
tekst nikad nije izveden. Objavljivao je i kraće naturalistiĉke proze o usamljenosti
i strahu koje je poslije skupio u zbirke Knjiga ţivota 1890. i Pod bičem ţivota 1910.
Opsjednut krikovima, on teatar shvaća kao idealni laboratorij za ispitivanje
hipersubjektivnih ljudskih duša. Njegove najuspješnije drame izraĊene su u školi
verizma, stvarnost su snimale fotografskom toĉnošću i tek su zbog dvojne prirode
scenskih znakova postizale ţeljene simboliĉne efekte i subjektivistiĉke slutnje.
Najuspjelija Tucićeva drama je Povratak kojoj je praizvedba bila u Zagrebu 1898.
To je dobro napisan komad o psihološkim konzekvencijama nevjere, drama o
seljaku koji je u gradu dao da mu odsjeku ruku kako bi se lakše vratio ţeni, a kad
joj se vrati, shvati da ona ima drugoga. Krvavi finale Povratka juţnjaĉka je
varijanta nordijskih i germanskih naturalistiĉkih drama onoga doba. Truli dom
sljedeća je Tucićeva drama i mnogo duguje Tolstojevoj Moći tmine. I ona se
temelji na preljubu i završava ubojstvom. Tucić je znao pisati okretne dijaloge i
definitivno je s hrvatske scene iskljuĉio ispraznost salonskih konverzacija kakve
su preplavile repertoar u prethodnom razdoblju. Premda se i njemu omakla
poneka površna kozmoplitska jednoĉinka, Tucić je u svojim boljim tekstovima bio
vrlo originalan dramski pisac. Opsjednut preljubom, vjerovao je u skladu s
ondašnjom modom da taj motiv moţe najbolje pokrenuti unutrašnju buru u
scenskim likovima obaju spolova. Tako mu je preljubom zaokupljena i drama
Svršetak iz 1899., a onda i nakon dvije godine napisana Bura kojoj se radnja
dogaĊa u pišĉevu slavonskom zaviĉaju. Uv-

- 279 -
rijeden lošim prijamom svojih drama, ne u publike nego u kritike, otišao je Tucić
da sedam godina bude dramaturgom i redateljem u Sofiji, a kad se vratio, izišao
je pred zagrebaĉku publiku s trilogijom Kroz ţivot. Emocionalna surovost
njegovih prvih tekstova kao da se u tim novim dramama ublaţila. U prvom
dijelu trilogije, u jednoĉinki Amerikanka, muţ ĉija je ţena zanijela s drugim ne
ubija na kraju svoju ţenu nego joj oprašta. U aktovci Niz strminu junak se
prijavljuje vlastima kad uvidi da niti samoubojstvo ljubavniĉina muţa ne moţe
pomoći da tu ţenu osvoji. U trećoj aktovki Pred noć protagonist se nakon
dugogodišnje robije ubio da ga s razlogom ne ubije vlastiti sin. Trilogiju je
publika primila hladno pa je Tucić, kao odgovor na tu nezainteresiranost, još
napisao bajku U carstvu sanja, izrugujući komikom i fantastikom ukus po njemu
nezahvalnih gledatelja i kritiĉara. Bilo je, naravno, promašeno vrijeĊati publiku
ali je bio to još jedan signal da se u Tucićevu sluĉaju radilo o silno osjetljivom
ĉovjeku. Posljednje dramsko djelo koje je piscu izvoĊeno u Zagrebu bila je
metafiziĉka drama Golgota koja je moralitet o osobnoj slobodi i vjeri, neka vrsta
razorne samoispovijesti nad ponorom ateizma. U Golgoti, koja mnogo duguje
tada sve aktualnijoj ekspresionistiĉkoj poetici, pojavljuje se Krist kao lijeĉnik i
otkupitelj ali ne ĉovjeĉanstva nego samo jednoga grešnika, ubojice i raspopa
Demetrija. Protagonist drame opširno citira, u ono doba još uvijek priliĉno
nezgodnog, Nietzschea, govori o nadĉovjeku i o potrebi da se odbaci svako
samozatajivanje, pa na kraju ubije ljubavnicu kad shvati da ona zbog drugoga
muškarca zapušta svoje vlastito dijete. Optuţena da je antireligiozno djelo,
Golgota je prelila ĉašu pišĉeve ţuĉljivosti i nakon njezina kraha u kritike, pa i
publike, Tucić se više nikad neće vratiti u domovinu. Sljedeći pišĉev dramski
tekst, Osloboditelji, objavljen je 1914. i odmah zabranjen, ali tada je pisac već
putovao Europom. Osloboditelji su politiĉka drama koja jezikom ruskih moralista
umrtvljuje stvarni militarizam Bugara i Srba pa je logiĉno da je ona mogla biti
izvoĊena tek nakon rata, kad je bilo poloţeno oruţje i kad su se strasti smirile.
Najuporniji dramski autor hrvatske moderne, aktivni sudionik umjetniĉkih
disputa, Srdan je Tucić tada već bio u New Yorku, zaboravljen upravo onako kako
mu je s mrtvaĉke postelje prorokovao Matoš.
Nekoliko velikih svjetskih gradova u tom su vremenu bitno odredili duh
hrvatske knjiţevnosti. Ispred svih je bio Beĉ sa svojom moćnom secesijom. On je
tadašnjim hrvatskim naraštajima bio najvaţaniji model i izvor inspiracije. U
najvećemu europskom umjetniĉkom centru Parizu neki su hrvatski umjetnici
pokušali doprijeti do svjetskosti izravnom metodom ali taj proboj nije ondje
uspio gotovo nikome. Jezik je svima bio prepreka jer ono što se nekoć moglo
nadoknaditi latinskim i klasiĉnim retoriĉkim znanjima, plemstvom ili uĉenošću,
sada je u stranom svijetu postajalo nesavladivo jer hrvatski jezik, premda je ušao
u zajednicu priznatih jezika, nije jamĉio autorima svjetsko knjiţevno trţište. Ta
nova situacija nosila je nepoznatu teţinu koja je neke tadašnje avanturiste
nukala da prebrode tu jeziĉnu zapreku. Jedan od njih, kojemu je ĉak i pošlo za
rukom postati u inozemstvu slavan, pa su ga dvadesetih godina predlagali za
Nobelovu nagradu i koji je imao bolje kritike u Europi nego kod kuće, bio je
dramski i prozni pisac Josip Kosor. Svoj uspjeh nije temeljio niti na Beĉu niti na
Parizu, niti na uĉe-

- 280 -
nosti niti na bogatstvu. Njegov mecena, ĉiju je suprugu pisac poslije oţenio i
gotovo patološki oboţavao, ţivio je u Londonu. RoĊen 1879. nedaleko Drniša,
Kosor je mladost proţivio u Slavoniji. Formalnog obrazovanja nije imao, tek
puĉku školu. Bio je prvi hrvatski knjiţevni selfrnade man, mijenjao je zanimanja
ameriĉkom lakoćom tako da je najprije radio kao pisar, a onda je bio tipograf, pa
perovoĊa i pjevaĉ, tamburaš i porezni ovrhovitelj. Zapravo, bio je avanturist i
kad je 1906. Hrvatsku napustio, u nju se do starosti nije više vraćao. Bio je vjeĉiti
putnik, a kraj ţivota ovaj plebejac, kojega su nepravom nazivali hrvatskim
Gorkim, proţivio je na dubrovaĉkom Lapadu u jednom od zapuštenih gosparskih
ljetnikovaca. Ţivio je bohemski, i to najprije u Beĉu, Miinchenu i Berlinu.
Izbijanje rata zateklo ga je u Švicarskoj, odakle je preko Pariza, Londona i
skandinavskih zemalja stigao u Petrograd pred samu Revoluciju. Nije poput
Matoša bio plah i nije bio usamljenik, a nije poput Tucića bio lako uvredljiv. Lako
je sklapao poznanstva pa su mu bliski prijatelji bili najznaĉajniji austrijski
suvremenici Herman Bahr i Stefan Zweig, zatim je bio u prijateljstvu s
Maksimom Gorkim i Konstantinom Stanislavskim, poznavao je Verhaarena. I u
Londonu imao je vrlo dobrih veza pa su mu u tom gradu izlazila engleska izdanja
drama i pjesama. Publicirao je i na njemaĉkom niz ondje hvaljenih drama koje su
se izvodile s uspjehom većim nego u Hrvatskoj. Pisao je na naĉin sirov, svjesno
nedotjeran, reĉenice su mu bile smjese banalnosti i afektacija, ali u njima znala se
probiti neobiĉna lucidnost. On u svojemu socijalnom romanu Rasap, koji je
objavio 1906., prikazuje propast seoske zadruge Gavanović, i to kao da je ta
propast kovitlac fatalnosti i metafizike, kao da je sukob mraĉnih sila prirode i
zla. Kosor je pisac elementarnih strasti i bujnog stila pa zato i nije mogao proći
nezapaţen u anemiĉnom i priliĉno mrtvom pripovjedaštvu svojega doba. Pišĉev
roman Radnici izišao je iste godine kad i Rasap što pokazuje da autoru uopće
nisu smetale kritike o hiperprodukciji i o manjku artizma. U razvuĉenim
Radnicima Kosor u hrvatsku knjiţevnost dosta smjelo uvodi tematiku
socijalnoga dna ali i kolaţnu pripovjednu tehniku koja je u onodobnoj navici
komponiranja romana bila novost. Najbolji Kosorov roman je Razvrat koji je
izišao nakon dulje pišĉeve pripovjedaĉke stanke 1923., u vrijeme kad je već imao
i europsku reputaciju. Za razliku od Radnika koji su se bavili kolektivom, to je
bio roman o pojedincu i o novomu samosvjesnom ĉovjeku koji, kad se radi o
opisima junakovih seksualnih doţivljaja, treba ĉitati kao pišĉev autoportret. Malo
je u onodobnoj hrvatskoj knjiţevnosti romana obuhvatilo toliku socijalnu lepezu
kao što je to bio u stanju Kosor u knjizi Razvrat. Napisana ekstatiĉnim stilom ta
proza, kao uostalom i druga pišĉeva djela, ne vodi odviše raĉuna o formi ali zato
njezinim stranicama defilira karnevalska povorka znaĉajeva koje povezuju
nemoguće spojnice komiĉnoga i grotesknog, odvratnoga i strašnog. Drastiĉna slika
razvratnoga i moralno dubioznog svijeta u tek stvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca smjelo je bila podastrta u Razvratu. Kosor, dok piše, nema obzira ni
prema komu i zato je malo knjiga u kojima su tako vidljivi znakovi dekadencije
jednog od poĉetka neuspjelog društva i njegove surove vlasti. Proza nije bila
najvaţniji dio stvaralaštva Kosorova. I pišĉev pjesniĉki korpus koji je fiksiran u
stilski hibridnoj patetiĉnoj knjizi Mirne i u stihovima Bijeli plamenovi

- 281 -
koji su prevoĊeni na engleski kao White Flames a kasnije i na francuski, poznaje
neuobiĉajenu energiĉnost. Bila je to poezija u kojoj se ĉuje povišeni poziv na
osloboĊenje od stega, i to i forme i sadrţaja. I u poeziji, a još više u drami, Kosor
se nekritiĉki i silovito koristi biblijskim figurama, istoĉnjaĉkom i grĉkom
filozofijom. U lirici je napadno apstraktan, njegov humanizam kao da nije s
ovoga svijeta pa je ekstatiĉan i kozmiĉki. Malo je hrvatskih lirskih opusa koji bi
poznavali znatniju stilsku i registarsku hibridnost od Kosorove. On se lirikom nije
uklapao u visoke kriterije hrvatske kritike. Ondje nisu voljeli njegovo poigravanje
kemijskim i astronomskim metaforama, ondje nisu padali na njegovo opisivanje
sirovih strasti i nagona. Ali zato je u inozemstvu upravo tom silovitošću
potkrijepljenom pišĉevom ţivopisnom pojavom, ostavljao dubokoga traga na
svakoga koji ga je susreo. Bio je hodajuća knjiga i njegovi su mu europski
suvremenici zato opraštali knjiţevne mane pa su jednom dvadesetih godina
sasvim ozbiljno razmišljali da neobiĉnom hrvatskom ekspresionisti daju
Nobelovu nagradu. Najpoznatiji dio Kosorova knjiţevnoga rada su njegove
drame. Kad su mu u Londonu 1917. pod naslovom People ofthe Universe
objavljene ĉetiri drame, bio je iza autora već veliki uspjeh Poţara strasti na
kontinentu. Igrana 1911. u najslavnijim njemaĉkim teatrima, a sa zamjernim
uspjehom i na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, ta drama samo
naizgled imitira Tolstojevu naturalistiĉku Moć tmine. Nakon Vojnovića i Tucića,
to je prvi vaţniji pokušaj scenskog povezivanja naturalizma i simbolike u
hrvatskom glumištu. Kosor ne prihvaća Tolstojevu moralizatorsku doktrinu o
pasivnom neprotivljenju zlu, on je još jedan hrvatski vitalist koji nije trebao
njemaĉku ekspresionistiĉku doktrinu da na sceni pokaţe kako se zlo moţe
pobijediti jedino zlom. Poţar strasti je drama nagona u kojoj svi koji su na sceni
gladuju za zemljom, to je drama krvi i iskonskih poriva. Kosorova samoukost
izvještaĉenoj se zagrebaĉkoj kritici nije odveć sviĊala jer je kritika u Poţaru
strasti znala vidjeti samo vidljivo, a to će reći scenu seljacima ispunjenu. Dramu
sirovih strasti, ponor što se nazirao u dušama tih samo prividno grlatih a zapravo
depresivnih ljudi, domaća kritika nije prepoznala. Taj ponor prepoznat je
inozemstvu. U Poţaru strasti Kosor prikazuje sukob izmeĊu obitelji mirnog
seljaka Ilarija i njegova susjeda Guše koji mu otimlje zemlju, pa njegov sin noţem
probije Ilarijeva sina Uju i otme mu zaruĉnicu. Fanatiĉno nenasilni Ilarij i nakon
što doţivi nepravdu za nepravdom, i nakon što izgubi parnicu i nakon što mu
izgori imanje, pozove zloćudnoga Gušu na sinovljevo vjenĉanje. Ovaj se sa sinom
pojavi na tom vjenĉanju u ţelji da još jednom uprlja susjedovu dobrotu ali u tuĉi
koja nastane, u strasnoj završnici, bude zajedno sa sinom ubijen. Vojnovićevu
aristokratizmu Kosorov plebejski i iskonski naturalizam posvema je opreĉan, ali
je u cjelini hrvatske drame bio posvema poţeljan. Nakon uspjeha s Poţarom
strasti, Kosor je napisao još niz dramskih tekstova meĊu kojima je egzotiĉna
Nepobjediva laĎa autoru priskrbila ciniĉnu kritiku s naslovom Smrt Josipa
Kosora. Vrlo erotiĉnu dramsku igru Ţena u Zagrebu su odbili, ali su tu dramu
spremno izvodili 1913. na središnjoj praškoj sceni. Drama u kojoj se prikazuje
perverzno kartanje dvojice muţjaka koji na kraju i ubiju jedan drugoga, zapravo
je ljubavna himna prelijepoj Limunki. Djelo je pomodno i kiĉasto ali za
jednokratnu uporabu vrlo intrigantno.

- 282 -
Sasvim je drukĉija, ali jednako površna i mondena, Kosorova drama Caffe du
Dome u kojoj se na Montparnassu dramatizira banalni susret nekoga
pragmatiĉnog Amerikanca i zagonetne koketne Pariţanke, a onda nategnuto
pokazuje kako je moguć seksualni supstrat idealizma i materijalizma. Vrlo
pretenciozna drama Čovječanstvo radnju širi izmeĊu Londona, Moskve i Pariza
ali su joj najbolji prizori u kojima se potpuno i bez dodira s istinom prikazuje
kako Lenjina na odru ispraća neki vladika, a govor mu drţi Lav Trocki. Politika je
Kosora zanimala i on joj je posvećivao dio svojih tekstova premda je u najţešćoj
svojoj fazi, od svih politiĉkih opcija bio najbliţi anarhizmu. Beogradski atentat na
Stjepana Radića koji se dogodio u Skupštini 1928. potakao je Kosora na pisanje
inaĉe dugo skrivanih Maski na paragrafima koje su pronaĊene 1964. Josip Kosor
jedan je od najproblematiĉnijih hrvatskih knjiţevnika, i to ne zbog problematike
što bi je njegove knjige otvarale nego zbog nemogućnosti da obuzda svoj talent.
Napisao je stotine prekrasnih stranica ali je i autor kojemu su se omakle stotine
diletantskih ispada. Nije bio umjeren, ali je svoju neumjerenost ţivio sa stilom pa
mu je takvo i djelo, prepuno padova ali i astralnih uspona.
Što je 19. stoljeće više odmicalo, hrvatska se knjiţevnost sve više pribliţavala
velikim europskim knjiţevnostima, postajala im je sve sliĉnijom, a njezini
najvaţniji autori bili su sve podudarniji najznaĉajnijim piscima iz tih razvijenijih
sredina. Biti pisac u maloj hrvatskoj sredini sve je manje znaĉilo nositi na leĊima
teret voluntarizma i pedagogije, prosvjetiteljstva i nacionalnog propovjedništva.
Doduše, i u ranijim epohama postojale su u hrvatskoj knjiţevnosti znatne
homologije s Europom ali sada se radilo o novim okolnostima i o izravnijim
dodirima, ali i o slutnjama stilskih i modnih mijena za kojima Hrvatska nije
kasnila niti jednoga dana. Ĉak i knjiţevni utilitarizam kad bi se pojavio, nije
kasnio. Najjasniji glas novoga kritiĉarskog pragmatizma pripadao je rasnom
kritiĉaru Milanu Marjanoviću. U knjiţevnu arenu stupio je u vrijeme Khuenova
zapta, kad su politiĉki i nacionalni atributi kulturi i knjiţevnosti svjesno
umanjivani. Punom snagom moglo se djelovati tek nakon Khuenova povlaĉenja i
za vrijeme jaĉanja protuaustrijske juţnoslavenske koalicije. Na poĉetku 20.
stoljeća na knjiţevnoj pozornici Milan Marjanović i njegovi liberalni sljedbenici
kao da su naĉas ostali sami. Pravaški pokret je eutanaziran i postao je depresivan,
grupa katoliĉkih kritiĉara, ako je i davala glasa, bila je zbunjena tadašnjom
jadnom pozicijom Vatikana na duhovnoj karti svijeta. Poĉetak stoljeća bio je
otvoren liberalnoj misli. Nju je u tim godinama predvodio temperamentni i
vrlo nadareni Marjanović koji se 1879. rodio u Kastavštini i kao srednjoškolac
primio dobro prirodoslovno obrazovanje, temeljito ĉitao europske, osobito ruske
realiste, uĉio jezike i u prvom sudaru sa suvremenom hrvatskom knjiţevnošću
postao njezinim samopromoviranim voĊom. Imao je samo šesnaest godina kad je
napisao svoju prvu knjiţevnu studiju, i to o Gjalskom. Dobro je poznavao
fiziološki smjer moderne kritike, izuĉio je praktiĉnu školu kritike u spisima
Hippolitea Tainea, ĉitao je Bjelinskog, a kad je susreo knjige Brandesove, ovaj
mu je pomogao da otkrije nordijski naturalizam i simbolizam i da mu postane
kritiĉkim korektivom. Pisao je ozbiljno o Ibsenu i Strindbergu, a s njima je u
vezu postavio D'Annunzija i

- 283 -
Maeterlincka, Rostanda i Hrvata Nazora. Marjanović je u Pragu studirao
ekonomiju ali je ondje bio u dodiru s ĉeškim knjiţevnim kritiĉarima u kojih je
mnogo nauĉio o titanizmu moderne knjiţevnosti, što mu je pomoglo da bolje od
drugih shvati mladog Vladimira Nazora i da dobro razumije starijeg Preradovića.
Od Nijemaca najviše je poštovao Hermana Bahra. Marjanović je imao mentalitet
voĊe. Bio je plodan pisac koji je s lakoćom okruţivao probleme i pri tome mu je
bila strana školniĉka fraza. Zasluţan je jer je uvjerljivije od svih profesora stvorio
vrijednosnu ljestvicu prethodne hrvatske knjiţevnosti. Marjanović koji je 1906.
objavio dobru studiju o knjiţevnosti realizma, Iza Šenoe, bio je i najupućeniji
pratilac svakidašnjega knjiţevnog ţivota, kritiĉar tek proizvedenih djela. Pisao je i
sam novele, ĉak i jedan roman, izvoĊene su mu i neke drame ali one u karijeri tog
agilnog ĉovjeka nemaju baš nikakvu ulogu. Njemu je trebala tuda knjiţevnost da
na njoj proizvede svoju. Tekstove je izraĊivao iz donesenog materijala, a kako
je ţivio u doba velike knjiţevne i politiĉke uzbibanosti te kako je bio politiĉki
protivnik Austrije, simpatizer njezina raspada i stvaranja buduće zajednice
Juţnih Slavena, tako je ţivot proţivio usred matice jednog vremena kojemu je
njegov talent bio potpuno kompatibilan. Polemiĉar, on je ipak najuspješniji kad
procjenjuje vrijednost knjiţevnih djela. Bio je najuvjerljiviji kad bi pozitivistiĉku
procjenu društvenosti briljantno spretno proţimao s estetskom ocjenom i
psihološkim slutnjama. Nije bio kritiĉar objektivizma iako mu je teţio.
Marjanović nije kritiĉar modernistiĉke apolitiĉnosti koja je mnogim slabim
duhovima pomogla da pobjegnu od stvarnosti. On je stvarnosti hrlio, na nju je
seizmiĉki reagirao ali su mu ipak od najveće vrijednosti smione sinteze u kojima
je knjiţevnost vidio kao dio društvenog razvitka. Marjanović je bio kritiĉarski
eklektik. Nije bio ĉovjek jedne metode jer je imao razumijevanja za knjiţevnu
cjelokupnost. Divio se ţestini Nazora, raspoznavao je snagu Kranjcevićevu, ali
imao je razumijevanje i za slabu misao dekadentizma. Ponašao se pred knjiţevnim
djelima kao lijeĉnik pred pacijentima; sva su mu bila jednako vaţna.
Marjanovićeva sintetska knjiga Savremena Hrvatska koja je bila objavljena 1913.
ćirilicom i po narudţbi Srpske knjiţevne zadruge, do danas ostaje jednom od
boljih kraćih sinteza o hrvatskoj kulturi i njezinoj prošlosti. Malo je pisaca imalo
Marjanovićevu zainteresiranost za svakidašnje. Zbog te zainteresiranosti dogaĊalo
mu se da piše površno i brzo ali je malo onih koji su pred egzistenciju jedne male
knjiţevnosti istresli toliko pitanja. Inaĉe, Milan Marjanović, koji je umro u
Zagrebu 1955. gdje je bio ravnatelj Jadranskog instituta, proţivio je lutalaĉki
ţivot. Njega su pred Prvi svjetski rat izgnali iz Zagreba pa je otišao na istok
izvještavati o balkanskim ratovima. Za vrijeme rata uhapsili su ga, a on im je
uspio pobjeći pa je postao ĉlanom Jugoslavenskog odbora i radio u Parizu i
Londonu. Tek stvorenu Jugoslaviju ovaj nemirni duh napustio je 1923. i otišao je
ţivjeti u Ameriku, gdje se bavio populariziranjem Meštrovićeva kiparstva, a onda,
kad se zainteresirao za film po povratku u Jugoslaviju, postao je u Zagrebu i
Beogradu jedan od najvaţnijih promotora kinematografije. Neprolazna je
Marjanovićeva zasluga što je u Zagrebu 1927. u Školi narodnog zdravlja stvorio
higijenski propagandni film i što je u zapuštenoj hrvatskoj sredini poboljšao
zdravstveno stanje te joj nabavio i modernu filmsku opremu.

- 284 -
Drugi svjetski rat zatekao je Marjanovića u Beogradu, odakle je pobjegao preko
rodnoga Kastava u Rim, gdje gaje Mussolinijeva policija odmah uhapsila i
poslije premještala po brojnim logorima Italije. Nakon sloma fašizma bio je
ekspert u delegacijama nove Jugoslavije, sudjelovao na mirovnoj konferenciji u
Londonu, gdje je mogao izravno djelovati da njegova rodna Istra konaĉno ude u
sastav Hrvatske. Rad Milana Marjanovića koji je u prvim desetljećima stoljeća
bio najglasniji hrvatski praktiĉni kritiĉar, ne bi bio moguć da ga nisu pratili brojni
tekstovi njegovih sumišljenika i liberala koji su u kulturnu atmosferu Zagreba
unosili toliko potrebni urbani i artistiĉki duh. Jedan od svećenika
deprovincijalizacije bio je sjajan novinar i ţestok kritiĉar Vladimir Lunaĉek.Taj
zagrebaĉki klon Beĉanina Krausa rodio se 1873. i bio novinar u svim najvaţnijim
listovima od Agramer Zeitunga i Dnevnog lista do Obzora, suradnik
Savremenika, Vienca, Ilustrovanog obzora. Zainteresiran i za likovnu umjetnost,
on je autor monografija o slikaru Beli Ĉikošu Sesiji i kiparu Robertu Frangešu
Mihanoviću, ali njega je, za razliku od Marjanovića, novinarski nerv vodio u
impresionistiĉku kritiku. Lunaĉek je bio ţestoki glasogovornik novoga
liberalizma te je dnevno zagovarao osloboĊenje vrijednosnih sudova od natruha
politike. U tom zahtjevu najmanje ga je slušao Milan Marjanović ali mu je
svakako štitio leda u sukobu s duhom profesorštine.
Katedarskoj napasti koja je postajala sve vidljivija s uspjehom se opirao i
uĉeni Milutin Nehajev. Pravim imenom Cihlar, po ocu Ĉeh, rodio se 1880. i
potpisivao pseudonimom Nehaj ev kako bi podcrtao svoje senjsko podrijetlo. I
njega je u Senju dohvatila Kranjĉevićeva sudbina pa je došao u sukob sa školskim
vlastima. Studirao je u Zagrebi i Beĉu kemiju, a već kao osamnaestogodišnjak
doţivio je na zagrebaĉkoj sceni da mu izvode dvije premijere. Milutin Cihlar
Nehajev pisao je dobre novele, autor je niza vrlo vrijednih monografija o stranim
knjiţevnostima te pregršti dobrih kritika aktualne knjiţevnosti. Najbolje što je
Nehajev napisao su dva romana, i to Bijeg s temom iz suvremenog ţivota
objavljen 1909. i povijesni roman Vuci iz 1928. Uz Milana Begovića i Miroslava
Krleţe on je najĉitaniji hrvatski graĊanski knjiţevnik u prvoj polovini stoljeća,
idealan literarni predstavnik liberalnih pogleda na društvo. Knjiţevnost je smatrao
vrhom nacionalne misli. Sa zaposlenjima nije imao odveć sreće. Neko je vrijeme
bio nastavnik na gimnaziji u Zadru, gdje je pokrenuo dobar knjiţevni ĉasopis
Lovor 1905., zatim je dvije godine u Kriţevcima predavao kemiju na
Gospodarskom uĉilištu. Najveći dio ţivota ovaj rasni pripovjedaĉ i kritiĉar proveo
je kao novinar u Obzoru, Balkanu i Jutarnjem listu. Uĉen, bio je dopisnik iz
Pariza i Praga a neko vrijeme i iz Beograda. Nehajev je poetiku izuĉio u
tekstovima najjaĉega predstavnika pozitivistiĉke knjiţevne kritike Tainea, ĉija je
djela upoznao za vrijeme beĉkih studija. Za njega kao i za Tainea u samom
središtu kritiĉkog mišljenja istraţivanje je pišĉeva milieua. Nehajev je analitiĉki
duh, kemiĉar knjiţevne kritike, onaj koji misli da su laboratorijski uvjeti vaţniji
od obiljeţja materije same. Njemu je bila presudna povezanost knjiţevnosti s
misaonim pokretima vremena i on je vjerovao da su ljudi njegova naraštaja
epigoni Darvvina, Schopenhauera, Haeckela, Nietzschea i Marxa. Svoj
pozitivistiĉki pogled na knjiţevnost Nehajev nije

- 285 -
mijenjao ĉitavog ţivota pa je jedna od prvih hrvatskih kritiĉkih glava koja se
kretala u ĉvrsto zasnovanom prosudbenom sistemu. Bilo je sistematiĉnoga
kritiĉkog mišljenja i prije Nehajeva, ali je ono pripadalo katedarskoj filozofskoj
kritici. Nehajev je bio sposoban ĉvrsto kritiĉki misliti i sa stranica novina, i to je
bila novost. Blizak pravaštvu, Nehajev je svoje stavove o društvenom okviru
knjiţevnosti proširivao na analizu rasne i prirodne karakterologije, što je inaĉe u
dvadesetim godinama bilo popularno u hrvatskoj i uopće slavenskoj publicistici.
Premda je bio duboko uvjeren u presudnost univerzalnih kategorija, odluĉno je
zagovarao obradu socijalnih tema i nacionalne povijesne grade. Bio je vjernik u
ţive ljudi koji su, kako je mislio, ostali skriveni iza knjiţevnih tekstova, bio je
pisac nove graĊanske prosvijećenosti koja nije posvema lako prihvatila zasade
najnovije umjetnosti koja se sve više udaljavala od objekta i postajala sve
nerealistiĉnijom. Bio je zato oprezan u svojim kritiĉarskim tekstovima, analitiĉan
i pouzdan više od bilo kojega svojeg suvremenika. Bio mu je dalek kritiĉarski
impresionizam, pisao je jezgrovito, mislio je sreĊeno. Takvi su mu eseji o
Flaubertu,Tolstoju i Ibsenu. Nehajev je bitnom oznakom modernoga ĉovjeka
smatrao psihološku krizu, neku duboku skepsu i tragiĉni nemir epohe. Tu trijadu
pokušao je pronaći u liku Shakespeareova Hamleta. Studija o Hamletu
objavljena mu je 1915. usred velikoga svjetskog rata. U njoj pisac, koji je
vjerovao da je kritika neka vrsta autoportreta, govori o općim problemima a
intenzivno misli domaće prilike i svoju osobnu poziciju pa mu se u toj studiju ne
jednom omaknuo vrlo privatni, za njega ne uvijek ubiĉajeni ton. Za njega je
Hamlet titan poruge, onaj koji je svijetu dobacio rukavicu jer je znao da ga nije
moguće ispraviti. Na kazališnoj sceni Nehajev je imao samo trenutaĉnih uspjeha.
Njegov Prijelom zavarao je 1897. kritiku svojim intelektualizmom i prikladnim
feljtonizmom. Storiju o mladom plemiću Karlu koji se vraća sa studija u Beĉu
kako bi spasio oĉevo imanje koje je zbog kartaške lakomislenosti svršilo na
draţbi, Nehajev je pretvorio u niz monotonih i moralistiĉkih dijaloga iz kojih
njegov lik bez opravdanja odlazi u svijet i ostavlja propali zaviĉaj. Nisu mu
uspjelije ni drame Svjećica, Ţivot i SpasiteljJer je i u njima psihološka razrada ostala
bez opravdanja. Posljednji Nehajevljev dramski tekst je Klupa na mjesečini,
komedija iz 1928., pisana lakim, dobrodušnim stilom pa gotovo da ne podsjeća
na njegov prethodni knjiţevni rad. Bio je zaljubljen u kazalište premda je ono za
njegov analitiĉki duh bilo prestrastveni medij. U komediji Klupa na mjesečini u
središtu radnje je karikaturalna priĉa o ljubavi profesora i glumice Ljerke.
Novelistiĉki opus Nehajevljev, i to posebno u tekstovima Zeleno more, Poloneza,
Veliki grad i Godiva, nije sistematiĉan. U pišĉevu okularu su ţivotni gubitnici i
razoĉarani intelektualci. Pisac tu priĉa o ljudima nervoznim i nemirnim, o ljudima
tjeskobnim. Ima nekoliko Nehajevljevih novela u kojima se poput rana otvaraju
pitanja aktualnoga siromaštva i ratne izgubljenosti. U tom krugu
najkarakteristiĉnija je Doktorova noć kojoj se u središtu našla dramatiĉna
ţeljezniĉka nesreća i dilema provincijskog doktora dok spašava unesrećene, bi li
jednom od njih, nekom neobiĉno elegantno odjevenom ĉovjeku, uzeo veliku kesu
punu novca koju mu je napipao pod košuljom. Doktorova dilema je kratkotrajna,
on ne podlegne zovu novca ali mu na kraju prestanu biti vaţne sve ţivotne dileme,
i ho-

- 286 -
će li iz provincije prijeći u grad, i je li mu ţena dosadna i zlobna. U razgovoru sa
sobom pronaĊe rješenje dilema pa se vrati u pakao svojega ţivota, miran što kad
je mogao, nije uĉinio ništa naglo. Nehajev je pisac jedne više determiniranosti, one
u kojoj sloboda i ne postoji. Budući da je sve prethodno odreĊeno, sloboda je
fikcija. Ima nešto preuzeto iz Pirandellova humorizma u Nehajevljevoj potrebi da
u novelama naĉas razgrne neĉiju egistenciju i da tada dovede lik do spoznaje da
se u ţivotu ništa ne moţe promijeniti, već da se jedino moţe otrgnuti iz ţivota
samo jedan trenutak i onda nastaviti ţivjeti dalje. Nehajev je glasogovornik
društvenog determinizma novoga hrvatskog graĊanstva u svojim romanima. Ono
ĉini jezgru njegova knjiţevnog opusa. Kad se 1909. pojavio pišĉev Bijeg s
podnaslovom Povijest jednog našeg čovjeka, odmah je tu ţivotnu priĉu Đure
Andrijaševića, inaĉe pišĉev autoportret, Matoš proglasio neuspjelim djelom. To je
donekle i razumljivo jer je AGM s istom strogošću ocjenjivao i druge proze za
koje se moglo kazati da se sluţe psihološkim naturalizmom, a što je za ovog
kritiĉara bilo prostaĉki i nedostojno knjiţevne obrade. I prije Nehajeva bilo je u
hrvatskim romanima srodnih suvišnih ljudi, umjetnika talentiranih ali
nesposobnih za ţivotne nedaće, ljudi nervoznih i preosjetljivih, osoba koje nisu
prihvaćale kompromise, ljudi asocijalnih. Đuro je Andrijašević nekom vrstom
hrvatskoga Hamleta kojemu se sve što mu se dogaĊa, zapravo zbiva na pozornici
nutrine. Bijeg je analitiĉki roman ţivotnog poraza, retrospektivna studija u kojoj
jedan jaki duh raskapa po svojoj nutrini. Nehajev tu piše roman u kojemu nema
niĉijih i nikakvih pustolovina, roman u kojemu se dogaĊa malo pa ništa. Priĉa o
Đuri Andrijaševiću protokol je jednoga provincijskog pada. To je knjiga u kojoj
ni za koga nema nade. Sve je u toj knjizi zatamnjeno i sve je vrlo sliĉno hrvatskoj
zbilji iz 1909., iste one godine kad i Matoš pjeva o Hrvatskoj koju upravo stranci
vješaju kao tata. U Bijegu glavni junak uz pomoć bogatog strica otiĊe u Beĉ na
nauke, ali ondje gubi dane po kavanama. Doduše, ĉitao je nesistematiĉno, i to sve
što mu je došlo do ruke. Postao je uĉen ali se morao vratiti u Zagreb, gdje poĉinje
pisati svoje prve tekstove, ali je zbog egzistencije prisiljen prijeći u rodni Senj,
raditi na gimnaziji i suoĉiti se sa ţivotnom istinom da su u njegovoj domovini
najsiromašniji oni koji najpoštenije rade. Na koncu svoje banalne ţivotne priĉe
izgubi vjeru u ljude ali i u Veru, ţenu koju je zavolio. Poĉinje se uništavati
alkoholom pa ostavljen od svih skoĉi u valovito more. Nehajev je o Andrijaševiću
napisao ĉitljivu knjigu kojom je već prije zapoĉeti proces defabulacije hrvatskog
romana uveo u odluĉnu fazu. Angaţiran i analitiĉan, Bijeg je najbolji roman
svojega doba, svojevrstan povratak na klasiĉnu razinu hrvatske realistiĉke i
naturalistiĉke starije proze. Blisko povezan sa središnjim nacionalnim temama,
ovaj pisac dobre monografije o Kvaterniku bio je privuĉen i ţivotnom priĉom
Krste Frankopana kojemu je posvetio izvrstan historijski roman Vuci. Radnja
romana zbiva se u vremenu Frankopanova uhićenja 1514. i onda šestogodišnjeg
suţanjstva za vrijeme kojega nikome nije palo na pamet da ga oslobodi. U storiju
o oslobaĊanju umetnuta je i ljubavna romansa zatoĉenikova s vlastitom
suprugom koja uspije dobiti dozvolu da zajedno s muţem boravi u talijanskoj
tamnici, ali na kraju ne doĉeka njegovo osloboĊenje nego umre u blizini Padove.

- 287 -
 U drugom dijelu ovoga vrlo modernog i od romantiĉnosti osloboĊenoga
povijesnog romana radnja zapoĉinje pogrebom Frankopanove ţene Apolonije i
prati politiĉku karijeru toga Frankopana, kojemu Mleĉani inaĉe ĉitav rod
nazivaju vucima i koji pogiba u graĊanskom ratu u kojemu je sudjelovao na
strani Ivana Zapolje i borio se protiv habsburškoga kralja. Temeljen na pišĉevim
pravaškim politiĉkim pogledima i na ideji da je od nerealne velike Hrvatske bolja
i ona najmanja, u ovom sluĉaju Zapoljina, ovaj roman jedna je od najvaţnijih
politiĉkih knjiţevnih proza 20. stoljeća. Pisan u formi kronike, s malo dijaloga ali
vrlo patetiĉan, ispriĉan kroz vizuru sveznajućega pripovjedaĉa, ali i s ĉestim
meditacijama u trećem licu i neupravnom govoru, Vuci su vizionarski roman
hrvatske sudbine. Premda povijesni roman zbivanja, premda se u Vucima koristi
originalnom dokumentarnom gradom, vanjska su zbivanja u romanu postavljena
u drugi plan. Nema mnogo ushita u Nehajevljevu povijesnom romanu. To je
knjiga muke onih koji su preuzeli odgovornost za naciju, knjiga njihove
osamljenosti, otuĊenosti, samoće na koju su, premda rade za opće dobro,
osuĊeni. Nehajev je zbog svojega novinarskog posla premalo radio na toj
knjiţevnoj vrsti koja mu je bila najbliţa, na romansiranoj biografiji. Njegova
Rakovica koja je objavljena posthumno, zatim Studija o Hamletu, te
autobiografski roman Bijeg i povijesni roman Vuci, na najbolji naĉin pokazuju da
je imao nerv rasnog pripovjedaĉa koji je bolje od bilo kojega hrvatskog pisca, pa
ĉak i od samoga Šenoe, znao iskoristiti povijesnu i dokumentarnu gradu. Milutin
Cihlar Nehajev jedan je od najznatiţeljni)ih duhova hrvatske moderne, a zajedno
s Milanom Marijanovicem bio je njezin najdosljedniji analitiĉar. U svojim
kasnijim tekstovima, u dvadesetim godinama, a umro je 1931., Hrvatima je zorno
pokazao da izmeĊu radikalno socijalnog i radikalno klerikalnog jedino ĉvrst
graĊanski i nacionalno osviješteni svjetonazor ima snagu ponuditi u knjiţevnosti
nepogrešivi spoj etiĉkog i estetskog. O spojevima etike i estetike taj knjiţevnik i
kemiĉar znao je više nego dovoljno.
Balkanski etniĉki i povijesni ciklon potaknuo je romansijerski rad Milana
Šufflava, jednoga od najtalentiranijih hrvatskih medievalista. Toga svjetski
priznatog albanologa i pisca nekoliko pionirskih knjiga o etnogenezi Juţnih
Slavena, koji se rodio 1879., zatukla je politiĉka policija u centru Zagreba u jeku
diktature kralja Aleksandra 1931. Ovaj struĉnjak za srpsku i uopće bizantsku
povijest, istraţivaĉ dinastije Komnena i pisac prodornih analiza o ranim
balkanskim drţavama, napisao je dva vrlo uspjela i posvema intrigantna romana.
Objavio ih je pod pseudonimom Alba Limi i Eamon O'Leigh, i to 1920. povijesni
roman Kostandin Balšić, a onda u podlistku Obzora dvije godine kasnije
utopijski nauĉnofantastiĉni roman Na Pacifiku god. 2255. U povijesnom romanu
o Balšićima nije se Šufflav preveć udaljio od znanstveniĉkoga stola pa mu je
knjiga mjestimiĉno razvuĉena i prepuna didaktiĉkih opaski, tako da se u njoj
više prepriĉavaju primarni izvori nego što se pripovijeda neko zbivanje i rekreira
stvarna atmosfera na dvorovima balkanskih srednjovjekovnih velmoţa. Bolji mu
je utopijski roman Na Pacifiku god. 2255 jer anticipira ĉitav niz ekoloških
suvremenih tema, od onih povezanih s oneĉišćenjem voda pa do njihova
umjetnog i štetnog zatopljivanja, kao i onih koje zagovaraju maglovitu duhovnu
snagu Istoka koja da

- 288 -
 će zavladati svijetom. Šufflavev proroĉanski roman još ima dosta vremena da
ispuni neke od svojih slutnji. Što se pak tiĉe autorovih invektiva protiv zapadne
civilizacije i posebno nekih stranica iz njegovih polemika protiv
internacionalista, koje je tom pravašu personificirao slavni britanski slavist R. W.
Seton-Watson, moţe se utvrditi da su one do danas saĉuvale svu draţ svojega
uvjerenog, ali ne baš i uvjerljivog konzervativizma, kao i naivne drţavotvorne
nesnalaţljivosti pred tzv. svjetskim projektima.
Hrvatska knjiţevnost u 20. stoljeću, u vrijeme kad joj je Nehajev bio
najistaknutijim glasom, nije samo supostojala s drugim europskim knjiţevnostima
nego je sve presudnije prestajala biti mrtvim i egzotiĉnim slovom na papiru ili
katedarskom ĉinjenicom. Hrvatska knjiţevnost nije više bila tek udţbeniĉki
podatak. Tomu je pripomogao i netipiĉni sveuĉilišni profesor knjiţevnosti
Branko Vodnik. Još od nastupa mladoga Vatroslava Jagića nije bilo u Hrvatskoj
bistrijega pogleda od njegova na filologiju i povijest knjiţevnosti. Slavistiĉke
studije Vodnik, izvornim prezimenom Drechsler, završio je u Zagrebu, poslije je
studirao u Pragu i Krakovu a bio je zagrebaĉki knjiţevni doktorand nadmašivši, u
vrijeme kad je 1905. doktorirao, većinu svojih tadašnjih, u provincijalizam
ogrezlih, zagrebaĉkih nastavniĉkih kolega. Vodnik je bio Jagićev sljedbenik. On
od Jagića, doduše, nije uĉio ali je od njega nauĉio da u Hrvatskoj nema
knjiţevne kritike bez ĉvrste filološke utemeljenosti, da u Hrvatskoj manjka
predradnji. I on ih je obavio u vrlo kratkom i burnom ţivotu. RoĊen, kao i Jagić, u
Varaţdinu, najprije je bio srednjoškolski profesor, a na zagrebaĉkom
Filozofskom fakultetu predavao je hrvatsku knjiţevnost od 1911. pa sve do smrti
1926. Umro je naglo u 47. godini, iznerviran i izmuĉen, usred bljutavih polemika
koje je vodio s nedoraslim protivnicima i u doba kad je bio prisilno umirovljen.
Bio je jedan od prvih serioznih knjiţevnih metodiĉara, a njegov udţbenik za
poduku hrvatske knjiţevnosti ostao je neprevladani uzor sve do danas. Zalagao
se za uozbiljenje studija knjiţevnosti i jezika, htio je da on ne bude usmjeren
školovanju uĉitelja i nastavnika knjiţevnosti nego da ima najviše znanstvene
ciljeve uvijek i u svakom sluĉaju. Prvi je izradio metodologiju knjiţevnog
istraţivanja, bio je prvi koji je primijenio estetske kriterije na cjelinu hrvatske
knjiţevnosti. Njegovi kljuĉni radovi odnose se na najveće hrvatske pisce novijega
doba, ali on je u svojoj golemoj akribiĉnosti i zbog prerane smrti ostao najviše
zapamćen po prilozima o starijim piscima. Njegova studija Slavonska knjiţevnost
u XVIII. vijeku, iz 1907., prvi je cjelovit prikaz te dionice hrvatske knjiţevnosti,
uz to napisan temeljito, poletnom i ĉitljivom reĉenicom. Vodnikova rasprava o
postanku Lucićeve Robinje u kojoj je tekstualnom analizom nepobitno dokazana
isprepletenost hrvatske knjiţevnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, monografije o
Preradoviću, o Franji Markoviću i Stanku Vrazu, vrlo dobre najave Vladimira
Nazora, pokretanje dvaju vaţnih ĉasopisa, Nove Hrvatske 1902. i Savremenika
1906., pokazuju da je bio jedan od vaţnijih kritiĉkih arbitara svojega naraštaja.
Nitko prije njega nije tako suvereno pomirio kritiku i filologiju, nitko bolje od
njega nije s lakoćom povezivao biografiju i knjiţevno djelo, nitko nije bolje od
njega koncizno pokazao socijalne aspekte u hrvatskoj knjiţevnosti.
Vodnikovo remek-djelo njegova je Povijest hrvatske

- 289 -
knjiţevnosti, prvi svezak planiranoga dvosvešĉanog projekta. Bio je Vodnik u toj
knjizi iz 1913. prvi pravi, estetiĉkom prosudbom oboruţani, knjiţevni povjesniĉar,
onaj koji je obuhvatio cjelinu knjiţevnosti kao jedinstvo zajedniĉkog posla
njezinih pisaca i društva u kojemu su ţivjeli. Uloga Vodnikova u širenju znanja o
hrvatskoj knjiţevnosti golema je. Pisac je prvih modernih ĉitanki hrvatske
knjiţevnosti, a nakon njegovih brazda bilo je lakše onima koji su dolazili. Ţivio je
prekratko da zaokruţi sve svoje interese ali i ovako ostaje onim koji je pospremio
tradicionalnu, ponešto provincijsku knjiţevnu povijest. Bio je posvema na razini
svojih tadašnjih europskih vršnjaka koji su se knjiţevnošću bavili kao ozbiljnom
znanstvenom disciplinom. On jest bio znanstvenik ali je znao saĉuvati dostatnu
mjeru zaigranosti, znao je polemizirati sa svima koji su njegovim bistrim
pogledima stajali na putu. Bio je savršena dopuna praktiĉnoj kritici Milana
Marjanovića i Milutina Nehajeva. Vodnikova rana i isprovocirana smrt nije bila
poraz, bila je još jedan dokaz da se najbolji duhovi u Hrvatskoj najmanje cijene.
Tekstovna struktura hrvatske knjiţevnosti od poĉetka stoljeća pa nadalje
morala se odmjeravati dvostrukim kljuĉem. Osim strogo nacionalne vrijednosti,
piscima se sve više morao uzeti u obzir i inozemni uspjeh, njihova prevedenost na
druge jezike, a uz to sve je više bilo knjiţevnika koji su knjiţevnost, a i druge
umjetnosti, poĉeli doţivljavati kao robu i koji su pisali djela trivijalna i
namijenjena vrlo širokom ĉitateljstvu pa zato i knjige s umanjenim estetskim
oĉekivanjem. Nastajali su tako paralelni knjiţevni svjetovi, paralelni po
vrijednosti i po funkciji. Malim nacionalnim knjiţevnostima jezik je bio
nesvladivom barijerom na putu prema internacionalizaciji. Svijest o ograniĉenom
djelovanju knjiţevnosti pisane tzv. malim jezikom zato je u Hrvatskoj porodila
mnogo gorĉine. Doduše, općerazumljivi jezici likovne umjetnosti ili prirodnih
znanosti, jer nisu imali barijera, omogućili su u prvim godinama 20. stoljeća i
nekoliko iznimnih hrvatskih umjetniĉkih pa i vizionarskih karijera. Najslavnije su
one koje su ostvarili izumitelj Nikola Tesla i kipar Ivan Meštrović koji su obojica
umrli u Sjedinjeni Ameriĉkim Drţavama i ondje ostavili zanimljiv literarni trag.
Stoljeće u kojemu su ţivjeli sve je više postajalo stoljećem Amerike i oni nisu
izbjegli tom usudu. Nikola Tesla koji je imao poetiĉan i osjetljiv duh, rodio se u
Lici 1856. u obitelji pravoslavnog popa. Uĉio je na tehniĉkim sveuĉilištima u
Grazu i Pragu, radio na elektriĉkim patentima u Budimpešti. S Edisonovom
kompanijom došao je u dodir još u Europi, a u Americi je od 1884. imao ugovor s
Westinghauseovom elektriĉnom tvrtkom i bio u prilici ustanoviti vlastiti
laboratorij. Eksperimentirao je sa svjetlošću i sa sjenama, i to u odnosu na
ljudsko tijelo, bavio se baterijama i indukcijskim strujama, istraţivao energiju
ljudskog tijela i njegov odnos prema Suncu, pokušavao pronaći naĉine
interplanetarnih komunikacija, a na slapovima Niagare konstruirao je gigantsku
elektranu. Zanimalo ga je kontroliranje energija s udaljenosti, izumio je
automatsko voĊenje brodova, dao je vaţne doprinose robotici, a njegovi su izumi
vodili do patentiranja telefona i kasnijega prijelomnog, beţiĉnog prenošenja
zvuka i slike. Oboruţan golemim talentom i voĊen futuristiĉkim demonom
novog, Tesla je bio punokrvni sin svojega dinamiĉnog vremena. On koji je postao
jednim od najvaţnijih izumitelja modernoga doba, nije uspio

- 290 -
kapitalizirati svoja otkrića nego je doţivio da su mu se ona poricala ili pripisivala
drugima. Nobelova nagrada koju je, kako je već bilo objavljeno, trebao dijeliti s
Edisonom, nije mu pripala. Imao je literarnu obdarenost pa je napisao tisuće
stranica vrlo zanimljivih ali i neobiĉnih tekstova. Posljednjih dvadesetak godina
proţivio je u samotnjaštvu neke newyorške unajmljene hotelske sobe. Kad je
umro, konaĉno se moglo ĉuti da je bio jedan od najvećih duhova svojega doba.
Ţivi Tesla bio je preopasan svojim konkurentima. Njegova autobiografija My
inventions koja je napisana na engleskom jeziku i prevedena na mnoge jezike
svijeta vrlo je dramatiĉno štivo u kojemu se sa svake stranice odĉitava pišĉevo
ĉudaštvo. Knjiga je prepuna knjiţevnih asocijacija iz kojih se vidi da je detaljno
poznavao stariju i novu knjiţevnost. Njegova fotografska memorija priĉinjala mu
je stanovitih problema. Gotovo napamet znao je ĉitav opus Voltaireov, oboţavao
je humor Marka Tvvaina, zalagao se za svjetsku prosvijećenost jer je vjerovao da
samo ona moţe donijeti mir. U njegovim tekstovima ima mnogo utopistiĉkih
stranica koje kao da dolaze iz znanstvenofantastiĉnih pripovijedaka. Opisivao je
budućnost zemlje prorokujući ljudima skore kontakte s izvanzemaljcima ali je,
on koji je pronikao u dubinu skrivenih energija, upozoravao ĉovjeĉanstvo da
ĉovjeku izumi s istom vjerojatnoćom s kojom mu mogu donijeti sreću i napredak,
mogu donijeti propast. Bio je posljednji veliki vjernik u Sunce, astrozof koji je
mislio da je elektriĉna energija tek prijelaz prema novoj civilizaciji Sunca. Bez
njega ĉovjeĉanstvo bi mnogo kasnije dobilo radar i telefaks, zrakoplove i
televiziju. Teslin knjiţevni rad trag je toga uznemirenog duha koji je u svjetsku
avanturu krenuo iz maloga liĉkog sela i koji je rastrgan dilemama umro u
civilizacijskom središtu svijeta u trenutku najvećih ĉovjekovih bestijalnosti, 1943.
godine.
Talent Ivana Meštrovića, roĊenog 1883., a podrijetlom iz Otavica, koji je
kao ubogi pastir stupio u klesarsku splitsku radionicu obitelji Bilinić, legendaran
je i raskrilio se golemom brzinom. Mladić je nakon klesarskoga zanata dobio
priliku da studira na akademiji u Beĉu, gdje se uspješno uklopio u pokret secesije
i odakle je krenuo u Pariz da ondje susretne Rodina i zajedno s njim postane
jednim od najznaĉajnijih kipara moderne. Uvijek vezan s vlastitom sredinom,
Meštrović je potaknuo osnivanje nacionalistiĉke grupe Medulić koja je bila
nekom vrstom umjetniĉke i romantiĉarske depandanse Jugoslavenskom odboru
i njegovoj politici. Aktivan i u politici, Meštrović se nakon rata vratio u Zagreb i
bio rektorom likovne Akademije sve do 1942., a onda je preko Rima i Švicarske,
odmah nakon II. svjetskog rata, definitivno preselio u Sjedinjene Drţave, gdje je
nastavio sveuĉilišnu karijeru. Blizak mnogim moćnicima, svojeglav i vrlo osjetljiv,
oprezan ali i mudar, Meštrović je ĉitavog ţivota pisao. Njegov knjiţevni rad nije
nikako usporediv s njegovim kiparstvom, ali je zanimljiv kao duhovni trag toga
nemirnog i znamenitog ĉovjeka. Najvaţnije Meštrovićevo knjiţevno djelo su
njegove Uspomene na političke ljude i dogaĎaje koje su najprije tiskane u Buenos
Airesu, a onda su postale senzacijom u Hrvatskoj kad su prvi put, prekasno,
pretiskane 1969. Meštrović pripovijeda kao što kleše, analitiĉki i s osjećajem za
sjenu i svjetlost, s osjećajem za nevidljivo, za glomazno. Bio je blizak moćnicima
pa je napisao najoštroumnije stranice upravo analizirajući njihove niskosti. Malo
je poli-

- 291 -
tiĉkih knjiga koje su napisane tako dobrim stilom i koje nisu izmišljene nego su i
pisane tako da ih se doţivi da su stvarnije od stvarnosti same. Meštrović je
napisao i roman Vatra i opeklina koji je, zapravo, ljubavna priĉa njegove
mladosti a koji ima svoj savršeni kameni spomenik na cavtatskom groblju u
mauzoleju obitelji Raĉić koja je uglavnom i portretirana u romanu. Meštrović je
tu knjigu ostavio netiskanom, kao što je postupio i sa zbirkom novela Ludi Mile
koja je takoĊer objavljena postumno. Pisac za ladicu, Meštrović svojim znaĉajem
upotpunjuje sliku hrvatskog modernizma i zanimljivih dodira što su ih u toj epohi
ostvarivali knjiţevnost i likovnost. O toj temi, dok Ivan Meštrović još nije niti
stigao na svoje beĉke studije, pisao je 1898. iz pozicije knjiţevne moderne mladi
Ivo Pilar koji je poslije, doduše pod pseudonimom Siidland, potpisao jednu od
najvaţnijih povijesno-politiĉkih knjiga o nacionalnom pitanju Juţnih Slavena.
Pilarova znamenita knjiţica Secesija manifestna je studija o modernoj umjetnosti u
kojoj se istiĉe uska veza likovnosti i nove knjiţevnosti, analizira njihov
reciprocitet i pokazuje kako su moderni knjiţevnici ornamentiku izravno
posuĊivali iz likovnih umjetnosti i kako su imali snaţan osjećaj za florealnost i
volumen. Slikarstvo i kiparstvo od svoje strane posuĊivali su iz knjiţevnosti
brojne klasiĉne motive ali su ih uzimali iz nacionalne mitologije. Tako je bilo u
engleskoj i irskoj knjiţevnosti i umjetnosti, tako je bilo i u Italiji odakle je, na
slikovnost i vitalizam hrvatskih pisaca i slikara//« de sieclea, znatno utjecao
Gabriele D'Annunzio najveći onodobni fan modernoga slikarstva meĊu
knjiţevnicima. Slavenskom mitologijom i njezinom unutrašnjom energijom koja
je diljem Europe proslavila djela kipara Ivana Meštrovića, svoja je rana djela
impregnirao tada mladi pjesnik s Braĉa Vladimir Nazor, a ti isti elementi, koji su
iskazani u agresivnom duhu neoromantike, postojali su i u ranim djelima
Nazorova, pa i Meštrovićeva, izravnog duhovnog prethodnika, zaboravljenog
politiĉara i knjiţevnika Ante Tresića-Paviĉića. U politici za Tresić-Paviĉića, koji
je ĉak nekoliko godina bio stariji od Matoša, govorili su da je pjesnik i da zato ne
raspoznaje osnovna naĉela makijavelizma. Knjiţevni su mu rad olako
proglašavali diletantskim jer da je previše mario za politiku. On je doista imao
problema s diletantizmom pa je kao i svi diletanti u mnogo ĉemu bio prvi. Bio je
vjeĉiti politiĉki gubitnik. RoĊen na otoku Hvaru 1867., ovaj pjesnik, dramatiĉar i
putopisac za vrijeme svojega dugoga ţivota najĉešće se nalazio u samom središtu
burnih politiĉkih dogaĊaja ali je iz njih redovito izlazio osramoćen ili razoĉaran.
Dok je bio oduševljeni pravaš, našao se usred moralno vrlo neugodne afere zbog
koje je na koncu bio neko vrijeme politiĉki izoliran pa je onda prešao u suprotni
politiĉki tabor. Dogodilo se da se jedna mlada ţena, koja je ĉekala Tresić-
Paviĉićevo dijete, ubila pred pravaškim prostorijama i da je oca djeteta moralno
osudila u prethodno napisanom i objavljenom pismu. Izašavši iz pravaških
redova, pisac je ideju plenarnoga hrvatstva zamijenio srodnom idejom
jugoslavenstva, zaboravljajući da će ga njegovi novi politiĉki sumišljenici vrlo
brzo razotkriti kao po njih opasnog Hrvata. Stupivši u redove militantne
hrvatskosrpske koalicije, poĉeo je iskreno vjerovati da je jedinstvena drţava
Juţnih Slavena najbolja solucija za Hrvate. U beĉkom parlamentu drţao je
vatrene i jugoslavenstvom oduševljene govore koji su pomogli

- 292 -
 da se konzervativna monarhija još više uzdrma. Osobno je od poraţenih
austrijskih admirala preuzeo flotu ali su ga optuţivali da joj je onda veći dio
neobazrivo predao Talijanima. Premda se ĉesto sastajao s regentom
Aleksandrom, a do
1927. mu bio veleposlanik u Madridu pa onda u Washingtonu, nije mogao izbjeći
mrţnju novostvorenih srpskih birokrata koji su ga, jer je bio Hrvat, smatrali poli
tiĉkim uljezom. To što je neko vrijeme vlastite sluţbene izvještaje pisao ćirilicom,
nije mu pomoglo protiv najizravnijih uvreda u vrijeme ubojstva Stjepana Radića
1928. u beogradskoj skupštini. On koji je nekoć polemizirao s Radićem, sada je
bio na njegovoj strani. Ţivio je u svojoj prelijepoj vili u Splitu ali je prije smrti
1949. doţivio još da su mu komunisti, jednom dok se lijeĉio u Beogradu, iz kuće
iselili stvari i da je ondje, bez njegova odobrenja, nekoliko dana ţivio ĉak i dikta
tor Josip Broz Tito. Svi javni poslovi Tresić-Paviĉićevi obiljeţeni su njegovom
snaţnom liĉnošću, nekim ĉudnim viškom energije koju je posjedovao i koju je ra
sipao olako se oduševljavajući svim što je mislio da je novo i da će koristiti napre
tku. On je već od mladosti bio materijalno neovisan. Završio je studije u Beĉu,
upoznao je dobro najvaţnije svjetske jezike. U knjiţevnosti se javio pod pseudo
nimom Mosorski guslar 1888. Bio je dobar poznavatelj narodne poezije i pokušao
ju je stilizirati u klasicistiĉkoj tradiciji. Bio je blizak neoromantizmu svojega do
ba, njegovoj monumentalnosti, i nije mu bila strana prisutnost mitologije u stiho
vima. Bio je najstariji hrvatski pjesnik novoga vitalizma, i to je objasnio u svojoj
prvoj tiskanoj zbirci Glasovi s mora Jadranskoga koja se pojavila 1891. U toj zbir
ci, a i u mladim Djulima i zumbulima, iz 1900., najavljivaĉ je secesijske mitološke
poezije i njezina vitalizma. Filozofski obrazovan, doktorirao je na Leibnizovoj fi
lozofiji, Tresić-Paviĉić napisao je ijednu knjigu intimistiĉkih pjesama koje su blis
ke Vojnovićevim Lapadskim sonetima, i to svojim impresionistiĉkim ugoĊajem i
sjetom koja je kasnije vrlo rijetka u njegovim djelima. Ogledao se i u romanima
koji danas nisu lako ĉitljivi, koji su prepatetiĉni i samo su daleki pokušaj da se bu
de nekom vrstom dalmatinskog D'Annunnzija, da se dominira knjiţevnim ţivo
tom svojega doba. U romanu Sudbina izdajice, 1892., sasvim je otvoreno aludirao
na suvremenost opisujući politiĉku sudbinu Demetrija Hvarskog, ljubavnika ilir
ske kraljice Teute. Roman Pobjeda najobiĉniji je pamflet pravaštva, Izgubljeni lju
di autobiografski je opis ţivota hrvatskih studenata u Beĉu dok mu je Moć ljepo
te, koja je objavljena u sarajevskoj Nadi, sasvim promašeni plod tadašnjega mod
nog esteticizma. U proznom svojemu stvaralaštvu Tresić-Paviĉić je bio uspješniji
kao putopisac. U više vrlo dobrih i inteligentnim opaţanjima prepunih knjiga ob
javio je svoje zapise o putovanjima Hrvatskom i Bosnom, a u knjizi Preko Atlan
tika do Pacifika koja je tiskana 1907., pokazao sav svoj ţivotni nemir kada je bro
dom La Touraine doputovao u Ameriku, te ondje tijekom nekoliko mjeseci stu
pio u kontakt s brojnim hrvatskim iseljenicima i bio prvi hrvatski politiĉar koji je
prepoznao vaţnost emigracije za razvitak domovine. U pišĉevim putopisima vid
ljivo je dobro obrazovanje, ali jednako tako i emocionalni nemir koji ga je ĉita
vog ţivota privlaĉio politici za koju taj prvi hrvatski antipolitiĉar nije imao nekih
osnovnih osobina. Tresić-Paviĉić pisao je i drame. Trudio se da ih plasira na tali
jansko kazališno trţište premda nije posve dobro razumio da je monumentalizam

- 293 -
scenski grob. I u dramama bio je politiĉki tendenciozan i zagovarao je pravašku
geopolitiku. Tako je u Simeonu Velikom 1897. ţelio scenski razbistriti pitanje
juţnoslavenske konfederacije, u Ljudevitu Posavskom iskazao je antiaustrijske
stavove. Najbolji mu je dramski tekst Katarina Zrinska iz 1899. u kojoj je na
najuvjerljiviji naĉin uspio dati dramu te knjiţevnice i muĉenice iz 17. stoljeća.
Najambiciozniji pišĉev projekt je rimska tetralogija Finiš reipublicae koja je
završena 1911. i u kojoj je obuhvaćena povijest Rima do propasti, te se obraĊuje
vrijeme urote protiv Cezara, Ciceronovo progonstvo i sudbina Katona Utiĉkog.
Tridesetih godina pisac se ovim tekstovima ponovno vratio, preveo ih je tada na
talijanski jezik, dao im nove naslove i uz pomoć talijanskih znanaca pokušao ući
u maticu talijanskog teatra. Pokušaj mu nije uspio uza svu diplomatsku vještinu
nego je saĉuvan samo jedan razmjerno ljigav pohvalni tekst o Mussoliniju koji je,
po Tresić-Paviĉićevoj zamisli, trebao biti ukljuĉen u pišĉev talijanski scenski
prodor. U Tresićevim neoklasicistiĉkim dramama malo je ţivih prizora premda
se ne moţe u tim tekstovima negirati autorovo poznavanje jednog smjera
tadašnje dramske proizvodnje. U tekstu Ţivot kralja Heruda bio je tako pisac
izravno inspiriran Wildeovim esteticizmom, iako je njemu još bliţa dramaturgija
klasiĉnih drama u kojima se sav sukob vodi oko ljubavi koja se ne da uskladiti s
duţnošću. Taj vršnjak Gjalskoga i prethodnik Nazorov bio je opsjednut pisanjem.
U rukopisu je ostavio opseţne dnevniĉke zapise, a i golemi ep Gvozdansko u
kojemu u ĉak dvije razliĉite verzije, jednoj u 20 a u drugoj u 32 pjevanja, obraduje
tursku opsadu jedne kršćanske kule u drugoj polovini 16. stoljeća. Bio je Tresić-
Paviĉić najuporniji neoklasicist koji je djelovao u krilu hrvatske knjiţevne
moderne. Ţivot mu je ogledni primjerak zle politiĉke sudbine hrvatskog literata.
Razmetljivost vlastitim obrazovanjem i naivnost politiĉke izravnosti njegovo su
knjiţevno djelo pretvorile u amorfnu masu u kojoj je teško izdvojiti neku estetski
uspjelu cjelinu, pa je sve što je napisao svjedoĉanstvo o krivudavu putu jednog
naraštaja koji je iskreno vjerovao da će Hrvati, kad se oslobode tuĊinske vlasti,
doţivjeti nacionalnu emancipaciju, i to ujedinjeni s ostalim juţnoslavenskim
narodima. TresićPaviĉić vrlo je brzo ugledao nacerenu masku toga ujedinjenja i
na kraju ţivota vratio se idealima pravaške opozicijske mladosti. Taj povratak nije
poboljšao njegov golem i rastrgan opus ali ga je prikazao u novom svjetlu.
Pisanje je za Tresića-Paviĉića traganje vlastitim nemirom, bilo je ono iskaz
hiperaktivnosti toga tvrdokornoga romantiĉnog nacionalista.
Impozantno knjiţevno djelo Vladimira Nazora, jednog od najznaĉajnijih
hrvatskih eksperimentatora tradicionalnim knjiţevnim oblicima, nastajalo je u
rasponu od gotovo pola stoljeća. Taj pjesnik, pripovjedaĉ, pisac romana i epova,
putopisac i esejist, autor autobiografskih zapisa i školskih udţbenika, koji je
stvarao u tako širokom vremenskom rasponu, rodio se 1876. na Braĉu; svoje
djetinjstvo opisao je u nizu novela sabranih u knjigama Priče iz djetinjstva 1924.
i u Pričama s ostrva, iz grada i sa planine 1927. Nakon školovanja na splitskoj
gimnaziji, otišao je u Graz gdje je studirao ĉitavo jedno desetljeće s ne baš
velikim uspjehom botaniku. Ambiciozni pjesnik, koji je savršeno svladao
talijanski jezik, u Grazu se nije samo muĉio s biljkama koje su mu, zbog
secesijske or-

- 294 -
namentalne osjećajnosti bile vrlo bliske, nego je najviše problema imao s
njemaĉkim jezikom koji je mentalitetnom sklopu toga Mediteranca, zbog nekih
dubljih razloga, bio nesavladiv i koji savršeno nije nauĉio nikad. Prvu svoju lirsku
zbirku Slavenske legende objavio je Nazor 1900. u Zadru. To su vizionarski
stihovi koji slave snagu zemlje i Sunca, opjevavaju borbu svjetla i tame te
personificiraju likove slavenskih bogova Crta, Peruna i Daboga, zatim
slavenskih junaka i vila. Dok je u Grazu Nazor 1902. primao sveuĉilišnu
diplomu, u domovini je već bio slavljeni mladi pjesnik. Slavenske legende
slijedile su brojne pišĉeve pjesniĉke knjige, najprije mitološka Ţivana, zatim
patriotska Knjiga o kraljevima hrvatskijem 1904., potom Lirika tiskana 1910.,
Nove pjesme koje su izišle 1913., Intima 1915., a onda Pjesni Ijuvene objavljene
1915. U zbirci Hrvatski kraljevi sintetizirao je Nazor svoje viĊenje nacionalne
povijesti kao niza mitskih figura koje posjeduju kozmiĉku energiju i predvode
svoj narod prema pobjedi i apsolutnom ispunjenju. Nakon Prvoga svjetskog rata,
izlazile su brojne Nazorove pjesme u knjigama Niza od koralja, Četiri arhandela,
Deseterci, a Pjesme u šikari, iz močvare i nad usjevima tiskane su 1932. Knjiga
pjesama pojavila se u vrijeme Drugoga svjetskog rata u Zagrebu 1942., i to dok
se pjesnik već spremao da, ĉamcem preko Kupe, ode u partizane. Pjesme
partizanke objavio je na osloboĊenom partizanskom teritoriju 1943., a Legende o
drugu Titu u kojima mitologizira lik partizanskoga i komunistiĉkog vode, pridajući
mu kozmiĉka svojstva nekoć opjevanih hrvatskih kraljeva, napisane su u vrijeme
kad je pjesnik u osloboĊenoj domovini već bio postao predsjednik Hrvatskoga
sabora i kad baš i nije dobro razaznao koliko je manipuliran komunistiĉkom
ideologijom. Nazor je kao gimnazijski profesor najprije radio u istarskim
gradovima, boravio je u Pazinu, Kopru i Kastvu ĉak petnaest godina, od 1903. do
1918. Bilo je to najsjajnije pišĉevo knjiţevno razdoblje. Tu su nastale njegove
Istarske priče koje su objavljene 1913. i koje su najbajkovitiji i najangaţiraniji dio
opusa. U Istri je pisac stvorio svojega Velog Joţu, savršenu neoromantiĉku bajku o
divovima, bajku za odrasle ali i vrlo realistiĉku priĉu za djecu o otporu tudincu.
U Istri Vladimir Nazor ponovno je otkrio dijalekt svojega djetinjstva i tu je
napisao svoje najljepše ĉakavske pjesme, Galiotova pesan, Ţena zapuščeva i Seh
duš den; tu je nastao njegov ep Medvjed Brundo koji, kako je pisac sam rekao,
premda napisan standardnim jezikom, "brunda" na dijalektu. Paradoksalno, bio
je to prvi veliki hrvatski ep kojemu se radnja zbivala na domaćem tlu, a ne u Crnoj
Gori ili u nekim praslavenskim zemljama. Nazoru je taj medvjed mitski simbol
vode, osoba snaţna i plemenita; alegorijski Medvjed Brundo tako je još jedna od
pjesnikovih politiĉkih knjiga. Ako je Ivo Vojnović imao galantnih, pa i politiĉkih
sliĉnosti s Gabrieleom D'Annunziom, onda ih je Nazor imao ĉak i više. U Istri
napisao je ponešto retrogradni roman Krvavi dani koji se bavi razdobljem
uskoĉkih ratova koji su poĉetkom 17. stoljeća opustošili Istru. Duboko osjećajući
kolektivni usud, taj tragalac za arhetipovima bio je eksperimentator formama.
Napisao je vrlo uĉenih vezifikacijskih eseja, istraţivao je Marulićev stih koji ga je
impresionirao, bavio se teorijom domaćeg jedanaesterca, prouĉavao je vlastitu
metriku kao da je tuda. Nazorovi pokusi s tradicionalnim oblicima i uopće
tradicijom temeljni su sloj njegova opusa. Najbolji njegovi tek-

- 295 -
sto vi zapravo su evokacija mitske i folklorne predaje i bitno su odredili secesijsku
i neoromantiĉnu osjećajnost hrvatske knjiţevne publike. Nakon višegodišnjega
profesorskog rada po Istri, Nazor je postao ravnateljem Ċaĉkog doma u
Crikvenici, a poĉetkom tridesetih vratio se u Zagreb. Nezadovoljan gradskim
ţivotom, uskoro se povukao na rodni Braĉ u luĉicu Bobovišća ali ondje nije dugo
izdrţao. Po povratku mu je objavljen veliki roman Kurir Loda u kojemu su vrlo
uspješne evokacije otoĉne atmosfere natopljene povijesnim pamćenjem. To je
intersekularni roman u kojemu se mitski braĉki faun-jarac, vjeĉiti pastir,
uspostavlja kao središte neobiĉnog spoja erudicije i fantastike, povijesti i
sadašnjosti. Kurir Loda tiskan je 1938., a nekoliko godina prije objavio je Nazor
autobiografsku prozu Šarko u kojoj, opisujući vlastitoga psa, govori o samom
sebi. Inaĉe samotnjak i ne odveć društven ĉovjek, pisac je mnogo više nego ljude
opisivao nadljude i ţivotinje, biljke i bogove. Nazor je i jedan od rijetkih
europskih pisaca koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata otpor fašizmu pruţio ne
samo duhovnom nego i fiziĉkom gestom. U svoju partizansku avanturu hrabro je
krenuo već 1942. zajedno sa svojim mladim i nesretnim prijateljem Ivanom
Goranom Kovaĉićem. Ostatak ţivota proţivio je u Zagrebu, gdje je umro 1949. na
glasu politiĉke i knjiţevne posvećenosti, priskrbivši si na koncu i drţavni sprovod
najvišeg ranga. U isto vrijeme njegov drug iz splitske gimnazije Milan Begović,
autor s kojim je zajedno stupio u knjiţevnost još devedesetih godina proteklog
stoljeća, a koji je za razliku od Nazora bio posvema apolitiĉan, u Zagrebu je samo
godinu dana prije pokopan gotovo u tajnosti.Toga inaĉe mondenoga i glamuru
sklonog ĉovjeka potvorili su Nazorovi partizanski drugovi zbog navodnoga, nikad
dokazanoga kolaboracionizma s ustašama. Vladimir Nazor je za politiĉku
stvarnost oduvijek bio zainteresiran na vrlo izravan naĉin. Njemu je ona dio
vlastite mitološke inspiriranosti te mu nije bilo teško da u svim moćnicima
najĉešće brzopleto prepozna primordijalni vitalizam i iskonsku snagu. Nije mu se
to dogodilo samo jednom na kraju ţivota s Josipom Brozom Titom, nego ima
njegovih uznositih pohvalnica i KaraĊorĊevićima, zatim ameriĉkom
predsjedniku Wilsonu koji se zdušno zalagao za nastanak prve Jugoslavije, ali
ima u Nazora ĉak i pohvalnica Anti Paveliću. Domovinu je ovaj mirni ĉovjek
inaĉe volio strasno. Naoko miran, on je zbog domovine postao pjesnikom velike
snage i uznosite fraze. Bio je pisac patetiĉnih stihova koji se moraju izgovarati
povišenim tonovima. U njeţnom ali strasnom odnosu s domovinom i njezinim
personificiranim moćnicima naziru se izravni tragovi Nazorova snaţnog Edipova
kompleksa. Domovinu je volio kao majku, a njezinih se Titana plašio kao da su
mu oĉevi. Zato nije sluĉajna golema Nazorova ljutnja na Freudove
psihoanalitiĉke spise u kojima je, ĉini se, shvatio suštinu svojih duševnih ponora
koje ni samom sebi nije htio priznati. On je Freuda ĉitao ali je brzo shvatio da ga
ne ĉita kao ĉitatelj nego kao pacijent. Ljubavna lirika Nazorova najmanje je
uspješni dio njegova opusa. On je najbolji kad pjeva mit. Nazor je pjesnik koji
svoju iznimno polifoniĉnu poeziju, svoje antologijske pjesme, stvara tako što u
njima mit pretvara u prirodu. Nazor je slavenske i hrvatske mitove ugledao kao
da su vjeĉni i neupitni, on je politiĉku viziju Hrvatske prikazao kao ideološki
sustav koji posjeduje univerzalnu vrijednost. Dok su njegovi prethodnici povijest
op-

- 296 -
jevavali kao kauzalni red stvari, kao kiĉasti prikaz dogaĊaja, on je tom poretku
vratio izvornu cikliĉnost mita. Uveo je hrvatsku mitologiju u pjesniĉki svijet,
pridao joj je kozmiĉku snagu i uĉinio da ona ne bude tek ukras domoljubnom
spomenaru ili saborskom govoru nego da postane samom egzistencijskom
jezgrom poezije. Nazor je po tomu ekskluzivni pjesnik hrvatske moderne, bitni
glas njezina vitalistiĉkog, ali što ne treba zaboraviti, i njezina kontemplativnog
krila. Zagovorom energije i titanske retorike bio je rodoĉelnik, premda to sam nije
ţelio, svih kasnijih avangardnih knjiţevnih pokreta. Nazorovu ranu poeziju
obiljeţava ekstatiĉna i povišena fraza kojom se opjevavao put vlastite nacije
prema apsolutu. U toj operaciji pjesnik se posluţio koliko slavenskom toliko
kršćanskom i antiĉkom mitologijom, razvivši specifiĉan znakovni sistem koji mu
je omogućio da uz pomoć alegorija i simbola, komparacija i metafora u jedno
stopi aspekte izvanjske stvarnosti ali i stanja unutrašnjeg ţivota. Zaĉudni spoj
konkretnoga i apsolutnog najviše plijeni u Nazorovoj mitom opsjednutoj lirici. U
tim pjesmama lako je prepoznati oduševljenje naraštaja koji se još nije oslobodio
tereta tuĊinskih pritisaka ali koji je predosjetio da će se uskoro naći u posjedu
svoje vlastite nacionalne slobode, koji je povjerovao da će upravo on, taj naraštaj,
ispuniti utopijsku mjeru povijesti. Nazor je bio pjevaĉ te politiĉke utopije i zato je i
poslije s lakoćom, pa i površnošću, prepoznavao kad bi se nabrekla stvarnost
susrela s mitskim naponom. Nazor je, uostalom, taj naboj prepoznao kad je
staraĉkim okom ugledao Josipa Broza Tita na ĉelu partizanske kolone. Premda
plakatske, njegove Legende o Titu mjestimiĉno su dobra lirika. Taj vrlo iskreni
patriot kojemu se lirska arterija nije ugasila do smrti, nije imao problema s
mitovima koji su bili jugoslavenski i po tomu on je duhovni srodnik Meštrovićev,
kao i mnogih duhova iz krila njegova naraštaja koji su Jugoslaviju, pa ĉak i onu
komunistiĉku, još uvijek smatrali idealnom domovinom Hrvata. Nazor je svoj rani
mitološki pjesniĉki sustav, njegovu utopijsku eksplicitnost, posebno u razdoblju
izmeĊu velikih ratova, olakšao i pretvorio u izravnu politiĉku prosudbu.
Zanimljiva mu je u tom vremenu pjesma Čovjek s onkraj vode u kojoj, pjevajući o
ameriĉkom predsjedniku Wilsonu, vrlo pesimistiĉno najavljuje neuspjeh
demokratskih nastojanja ako oni koji ih vode ne budu odluĉniji. Najbolji
Nazorovi stihovi nastajali su kad bi pjesnik shvatio da mu nedostaje prirodnosti
pa se izravno obraćao prirodi da u njoj pronaĊe snagu koja mu je ponestala. Malo
je hrvatskih pjesnika znalo napisati boljih šumskih idila od njega, malo ih je znalo
opisati zloćudnost šume ili zabiljeţiti ditirampsku raspjevanost mediteranskog
krajolika kao što je to uspio on u onomatopejskom Cvrčku ili u Dionizijskoj
pjesmi, u stihovima Šikare, u Čempresu i Maslini, zatim u vrlo antropozofiĉnim
pjesmama kakve su Turris eburnea, Notturno, Šumske idile i Stablo. Pisao je
Nazor s lakoćom, reklo bi se lagodno, napisao je goleme koliĉine stihovi stvorivši
u njima predivnih astralnih zvukova, ali je napisao i mnogo banalnih, istrošenih
pjesama. Premda je ĉesto pjevao o ljubavi, on nije bio pjesnik ljubavi jer on je
ţenu mogao opjevati samo kao pojam a ne kao stvarnost. Najspontaniji je bio dok
je pisao o djetinjstvu i svojemu, a i svoje nacije i ĉitave civilizacije. Malo je
hrvatskih pisaca već za ţivota stiglo pregledati cjelinu svojega opusa kao što je to
uspjelo Vladimiru Nazoru. Doţivio je poĉasti ko-

- 297 -
je su do tada pripale rijetkim hrvatskim knjiţevnicima. Paradoksalno, nije ih
doţivio zbog svoje knjiţevnosti! Još jednom je politika iskoristila knjiţevnika
nudeći puku u njegovoj figuri ono što sama nije imala. Vladimir Nazor pisao je
mnogo i kvalitetno. Premda se sam trudio na inozemnoj afirmaciji svojih djela,
premda je neka od njih i sam prevodio, ostao je pisac samo svoje narodne
knjiţevnosti. U okviru svoje nacionalne knjiţevnosti ima vaţno mjesto meĊu prije
preminulim vršnjacima Matošem i Vidrićem, ima to mjesto u epohi moderne, u
njezinu vitalistiĉkom krilu. Nazorova dugovjeĉnost, kao i snaţna potreba toga
ţilavog otoĉanina za samoobnavljanjem, omogućila mu je da ţivot, a tako i
knjiţevni rad, pretvori u jednu od najneobiĉnijih duhovnih avantura svojega
doba. Pisao je u vremenu obiljeţenom neskladom izmeĊu civilizacijskih trendova
i umjetniĉke kulture. Donekle je bio ţrtvom tog nesklada, ali je zato postao
pjesniĉkim bardom nacionalizma koji za njega nije bio geografski nego kozmiĉki.
Bio je svjedok proznog svijeta, umornoga i krvavog vremena kojemu je uzvratio
vjerom u prirodu i budućnost, a to što mu se dogaĊalo da olako povjeruje
ideolozima, ne ide na dušu pjesniku. Bila je to zla kob vremena.
Vladimiru Nazoru, ali samo u dijalektalnoj lirici, bio je vrlo srodan inaĉe komorni,
slikama nabijeni i vrlo markantni opus Dragutina Domjanića, jednog od
najvaţnijih kajkavskih pjesnika uopće. U svojoj, slikarskom impresionizmu
bliskoj lirici, i to osobito u pjesmama pisanim u idiomu rodnoga kraja i
djetinjstva, Domjanić se svjesno udaljavao od jezika svakidašnjice, od upotrebnog
i po njemu mrtvoga jezika. Dragutin Domjanić, ĉije se dijalektalno iskustvo
dodiruje i vremenski podudara s Nazorovim ĉakavskim pokusima i Galovićevim
kajkavskim kanconijerom, rodio se u Krĉama pokraj Svetoga Ivana Zeline 1875.
Za ţivota bio je sudski ĉinovnik, sudac istraţitelj i vijećnik. Pisao je pjesme koje
su u njegovu vremenu ĉitatelji oboţavali. Autor je pjesama koje se i danas pjevaju
kao da su narodne. Svoj društveni angaţman okrunio je dogaĊajem koji moţda i
nije znatnije obiljeţio njegov vlastiti ţivot ali jest ĉitave njegove hrvatske pa i
jugoslavenske sredine. Domjanić je naime bio predsjednik Hrvatskoga Pen
kluba za vrijeme historijskoga svjetskog kongresa 1933. u Dubrovniku. U to
doba, već bolestan, na kongresu je tek statirao ali su se pred oĉima pjesnikovim
dogodili znameniti dogaĊaji, posebno onda kad je u dvorani dubrovaĉkoga
kazališta njemaĉki Ţidov Ernst Toller govorio kako treba sada ili nikad zboriti,
kako se u Njemaĉkoj već javno pale knjige i kako se protiv nadolazećeg zla i
Hitlera treba pobuniti. Domjanić tom prilikom nije u Dubrovniku govorio, umro
je samo nekoliko tjedana poslije. U sve ĉetiri svoje tiskane zbirke pjesnik slavi
ĉar malih stvari. Izricao je simboliĉnost najjednostavnijih stanja duše. Premda mu
je poezija natopljena pesimistiĉnim mislima o prolaznosti, premda se bavila
nestajanjem, ona sva kipti od ţelje da barem naĉas zaustavi protok vremena, da
oţivi porculanske figurice na graĊanskim komodama, da zagorskim parkovima
još jednom prošeta u krinolinama markizice i da ih zaljulja na ljuljaĉkama, da se
ĉuje škripanje pijeska pod njihovim noţicama. Bila je poezija Domjanićeva
maniristiĉka, traţila je u prirodi mrtvilo da ga oţivi, uzbiba. Traţila je ta poezija
neke inaĉe pokidane veze koje su se s vremenom slomile, traţio je okvire koji bi
mogli zaokruţiti njegove

- 298 -
njeţne metafore i simbole. Domjaniću su markize i markizi bili samo dekor i
lirski rekvizit. Pesimizam je spašavao njegove pjesme jer kad njega u njima ne bi
bilo, sva bi im se ĉarolija u trenu raspala. Domjanića je publika oboţavala jer joj
njegovi salonski stihovi pred emocionalni ţivot nisu postavljali nikakve dublje
zahtjeve. Poezija pjesnikova prilagodila se banalnoj emocionalnosti
malograĊanskih ĉitatelja. Njegove su im pjesme stvarale privid sklada koji su u
svakidašnjici izgubili i koji se u pjesnikovim stihovima ostvarivao kao predah od
ruţne stvarnosti. Svoj poetski svijet Domjanić je stvarao oţivljavanjem vrlo
jednostavnih slika i simboliĉnih stanja prirode. Ima nešto djeĉaĉko u
Domjanićevu pogledu na svijet, ima nešto što ga nesvjesno povezuje s upravo u
njegovo vrijeme objavljivanim studijama Sigismunda Freuda o psihologiji djece i
njihovoj seksualnosti, o stanjima izvornih emocija i o slikovnom jeziku
djetinjstva. Poput djeteta, Domjanić je ţivim smatrao stvari koje su se ĉinile
nepomiĉne i koje nisu bile oduhovljene. U njegovoj poeziji vjetar, a ne neĉije
tijelo, ima dušu. Pjesnikovo zanimanje za nebo, za ptice, za stabla, opisi kiše i
vjetra, njegova bliskost bojama i zvukovima stvarala je u toj lirici privid
metafiziĉkoga, neĉeg što se kroz naglo otvoreni prozor ušulja u svijet pjesme.
Domjanić je u hrvatsku poeziju unio pogled djeteta i tom pogledu pridodao je
jezik djetinjstva, te dugo vremena svjesno uspavani dijalekt Zagorja. Poĉeo je
objavljivati još devedesetih godina ali mu je prva zbirka Pjesme, ĉim je 1909.
objavljena, privukla pozornost zbog svojega otmjenog jezika, svojim vrlo
apstraktnim pjevanjem ĉeţnje i odbacivanjem banalnosti svakidašnjice. Bila je to
lirika mraĉnog manirizma, stihovi dobro sroĉeni. Emocije su tu bile samo
prividno ţarke jer su zapravo bile mrtvaĉki hladne. Bila je to poezija
klasicistiĉka, koja je najbolja kad je u predratno vrijeme najavljivala zlu kob
svijeta, koja je najtoĉnija dok je pjevala suton i njegovu zlokobnu tišinu. Taj
urbani pjesnik svoj najveći domet nije ostvario u prvoj zbirci koju je pisao
standardnim jezikom nego su mu iznimnu slavu i popularnost donijele tri kasnije
zbirke napisane kajkavski, probranim leksikom djetinjstva ali i s dobrim
poznavanjem prethodne u to doba zaboravljene kajkavske knjiţevnosti.
Domjanić je nakon jednoga malog Matoševa kajkavskog pokusa, nakon
Galovićevih posmrtno objavljenih kajkavskih stihova i nakon Nazorova
oţivljavanja ĉakavštine, u svojim knjigama Kipci i popevke iz 1917., te u
zbirkama V suncu i seni i Po dragom kraju, stvorio standard koji će tijekom
ĉitavog 20. stoljeća odreĊivati razinu hrvatske dijalektalne knjiţevnosti. Premda
su ĉitatelji i kritiĉari Domjanića imitirali neznalaĉki, premda su njegovu djeĉaĉku
vizuru shvatili previše doslovno a njegov pesimizam preozbiljno, nisu nikada
mogli pomutiti ĉistoću njegovih djetinjih slika, njihov nervozni mir i to što su
usred poludjelog vremena te pjesme uspjele govoriti ispod glasa te stvoriti do
tada rijedak alkemijski spoj ekonomiĉnog izraza i stilske raskoši. Više od drugih,
Domjanić je uspio ostati izvan pomodnih i jednodnevnih poetiĉkih smjerova,
postavši prvi lirski glas elitnog populizma.
Iako se većina knjiţevnika toga doba trudila da svojim djelima osigura elitni
prostor, bilo je i onih koji su tajni ĉitanja i pisanja pronalazili drukĉije odgovore.
Bilo je naime solipsista, ali je bilo i onih koji su otkrivali novu publiku i nove
tehnologije, koji su drastiĉno širili broj knjiţevnih konzumenata. Tu zadaću u
prvim

- 299 -
desetljećima stoljeća najbolje su obavile dvije ţena, jedna koja je stvorila obrazac
hrvatskoga trivijalnog romana i druga koja je bila rodoĉelnik nacionalne djeĉje
knjiţevnosti. Marija Jurić ne samo što je autorica prvoga kriminalistiĉkog
romana nego su neke od njezinih knjiga i najĉitanije hrvatske knjige uopće.
RoĊena 1873., ona se potpisivala pseudonimima Iglica, Neris i Vlastelinka, ali joj
je najpoznatiji Zagorka koji je uzela prema svojemu uţem zaviĉaju. To što je
djetinjstvo proţivjela i na imanjima obitelji Rauch, gdje joj je otac bio nadglednik,
nije imalo malog utjecaja na plastiĉnost kojom je opisan aristokratski svijet
njezinih priĉa. Školu je, ta prva ţena novinar, uĉila u Sestara milosrdnica, a kad je
imala samo 14 godina napisala je dramu Kalista i Doroteja. Samo tri godine
potom roditelji su vrlo samosvjesnu ţenu prisilili da se uda za nekoga tridesetak
godina starijeg Madţara koji je bio šef ţeljezniĉke postaje u Zaboku. Iz toga
braka nakon kratkog vremena pobjegla je zgadena i slomljena. Marija Jurić
Zagorka, koja je dobro nauĉila njemaĉki i madţarski, poĉela je novinarski kruh
zaraĊivati politiĉkim tekstovima. Bila je urednica i reporterka u Obzoru, kamo
ju je preporuĉio sam biskup Strossmaver koji je teoretizirao o celibatu svećenika
ali se i praktiĉno zalagao za ukljuĉivanje ţena u društveni ţivot. Upravo u godini
pada bana Khuena, bila je Zagorka uhićena pa je svrnula na se pozornost javnosti.
Biskup Strossmaver tada je, kako je poslije svjedoĉila, još jednom stupio na
pozornicu njezina ţivota i sugerirao joj je da se posveti pisanju romana u
nastavcima. Zagorka je poslušala biskupa. Doduše, ne posvema jer je pisala i
popularne kazališne komade od kojih su mnogi, pri ĉemu treba napomenuti da je
Zagorka autorica 17 dramskih tekstova, bili izvoĊeni na matinejama za sluškinje
i vojnike, ali i na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta. U tom dramskom opusu
najviše je komedija i lakrdija, a najpoznatiji su Jalnuševčani, napisani 1917.
Usporedno sa svojom frenetiĉnom pripovjedalaĉkom aktivnošću nastavila je
Marija Jurić baviti se novinarstvom pa je 1909. izvještavala s Friedjungova procesa.
Ta prva domaća sufraţetkinja bila je i glasogovornik boraca protiv madţarizacije i
germanizacije. Jasno i svima razumljivo izlagala je potrebu afirmacije politiĉkih i
socijalnih prava ţena. Godine 1925. pokrenula je Ţenski list, prvu hrvatsku
ţensku reviju. Medu najširom publikom Zagorka je slavu poĉela doţivljavati tek
nakon 1912. kad je u Malim novinama tijekom dvije godine poĉeo izlaziti njezin
prvi hit, Gricka vještica. Od tada pa do smrti, a bila je dugovjeĉna, objavila je
Marija Jurić dvadesetak romana koji, premda imitiraju matricu Šenoinih,
Kumiĉićevih i Tomićevih proza, nisu ni po ĉemu bili sukladni niti s jednim -
izmom njezina doba. Sve Zagorkine priĉe koje su se inaĉe preštampavale i
ukoriĉavale bezbroj puta, kao da su raĊene po istoj matrici. Pisani u obrocima, ti
romani prolongiraju ĉitateljevu napetost svakim nastavkom, trudeći se da se svaki
odjeljak završi stanovitom napetošću ili neriješenom motivacijskom sugestijom.
Najpoznatiji autoriĉini romani osim Gričke vještice su još Kći Lotršćaka, Gordana,
Tajna Krvavog mosta, Kontesa Nera, Vitez slavonske ravni i posljednja Jadranka
koju je napisala 1953. Kneginju iz Petrinjske ulice, koja je prvi hrvatski
kriminalistiĉki roman raĊen po uzoru na sliĉne proze Eugena Suea i u kojemu
inspektor Šimek traţi ubojicu u prepoznatljivim zagrebaĉkim lokalitetima,
autorica je prvi put tiskala u Hrvat-

- 300 -
skim novostima i taj je krimić zaustavljao dah ĉitateljima od sijeĉnja do rujna
1910. U Zagorkinim romanima dominantna je vrlo sloţena ljubavna priĉa, dapaĉe
nekoliko njih i njihovi akteri ugroţeni su brojnim silnicama zla. U pripovijedanje
autorica svako malo ukljuĉuje potpuno nepoznate protagoniste s tajanstvenom
prošlošću, kojima se zatim dramatiĉno otkrije podrijetlo i time još više
zakompliciraju i odgode prethodna zbivanja. Marija Jurić Zagorka svoje ljubavne
i pustolovne storije vrlo je elegantno i gotovo neprimjetljivo proţimala povijesnim
zbivanjima pa je time dala ĉvrst doprinos edukaciji širokih ĉitateljskih masa.
Njezini su romani u Hrvatskoj desetljećima bili društveni fenomen, a kako
vrijeme prolazi, sve su više i estetski. Njezini likovi sasvim su plošni i u njima ne
treba traţiti ni psihologije ni neke dublje motivacije, ali zato u svijetu tih proza sve
pršti od naracijske magije, od lakoće kojom se stvarao idealizirani svijet, prepun
akcije ali i mrţnje koju na koncu dobro redovito pobijedi. Marija Jurić Zagorka
bitan je knjiţevni glasnik novih ekonomskih i društvenih prilika, prvi autor koji je
duboko svjestan da ţivi u vremenu kad umjetnost više nije nuţno morala teţiti
originalnosti i kad recikliranje i reproduciranje više nisu smatrani sramotom.
Autorica je napisala i vrlo uspjelu autobiografsku prozu Kamen na cesti koja je
tiskana 1938. i karakterizirana vrlo drastiĉnim razglabanjem o braĉnom moralu
te je ironijski komentar površnog prikazivanja iste problematike u galantnoj i
salonskoj knjiţevnosti. Malo je hrvatskih knjiţevnika imalo imaginaciju koja bi se
mogla usporediti s onom iz knjiga Marije Jurić Zagorke koja je dosadnom svijetu
graĊanske svakidašnjice ponudila ruţu avanturizma. Svijet djece u hrvatsku
knjiţevnost energiĉno je uvela Ivana Brlić Maţuranić, autorica jednog od
najskladnijih knjiţevnih opusa na hrvatskom jeziku. RoĊena 1874. u obitelji
Vladimira Maţuranića, pisca vaţnih Prinosa za hrvatski pravno-povijesni rječnik,
buduća se knjiţevnica školovala privatno tako da je za razliku od većine tadašnjih
mladih ţena rano upoznala strane jezike i tuĊe knjiţevnosti. Prvi tekstovi Ivane
Maţuranić, koja je u vrijeme najveće slave bila predloţena za Nobelovu nagradu,
pisani su na francuskom jeziku. Udajom za Vatroslava Brlića preselila se u Brod
gdje je došla u doticaj s bogatom bibliotekom Brlićevih te se našla u samom
središtu njihova knjiţevnog salona. U Brodu bila je zvijezda društvenog ţivota i
upoznala se s mnogim vaţnim intelektualcima onoga doba. Na buduću
knjiţevnicu najveći utjecaj imao je profesor Franjo Marković, divila se razumu
biskupa Strossmavera, bio joj je blizak duh njezina nemirnog roĊaka Frana
Maţuranića. Dobro je poznavala europsku knjiţevnost za mlade. Ĉitala je
Charlesa Perraulta i poznavala njegovu upotrebu usmene tradicije, samo što je u
njezinim djelima manje moralistiĉkih i pedagoških naznaka. Autorica, koju su
nazivali "hrvatskim Andersenom", ĉitala je i Vukove zbirke narodnih priĉa, ĉitala
je njihove hrvatske inaĉice u modernim Matiĉinim izdanjima, poznavala je
istraţivanja Natka Nodila o slavenskoj mitologiji, ĉitala je bajke braće Grimm. U
trenutku kad Ivana Brlić Maţuranić poĉinje pisati svoje, djeci namijenjene knjige, u
vrijeme kad se spremala da, kako je jednom sama rekla, reĉenicom obuhvati
svijet, bio je već ĉvrsto kodificiran mitološki i simboliĉki jezik djeĉje knjiţevnosti.
Bio je taj tip literature s velikim intenzitetom prakticiran u vrijeme knjiţevnih
poĉetaka

- 301 -
ove hrvatske autorice. Knjige za djecu postajale su sve zahtjevnije, trţište im se,
nakon što je školska poduka obuhvatila i najšire slojeve, bitno povećalo. U tim
knjigama reciklirale su se poetike poznate iz literature za odrasle. Knjiţevnost za
mlade tematski se raslojavala na knjiţevnosti za školsku mladeţ i na knjiţevnost
za manju djecu pa je prvi tip sve više obilovao pustolovnim, sentimentalnim i
humoristiĉnim elementima, a drugi je zadrţavao bajkovit i mitološki svijet.
Ivana Brlić Maţuranić u svom knjiţevnom djelu tu je podjelu naslutila pa su
njezina dva najvaţnija djela, Čudnovate zgode šegrta Hlapića iz 1913. i Priče iz
davnine 1916., strogo podijeljena na svijet avanture u kojemu se kreću Hlapić i
njegova Gita i na svijet mitologije u kojemu ţive egzotiĉni mitološki stvorovi koji
se zovu Stribor, Svaroţić, Regoĉ i Kosjenka. Osim tih dviju knjiga autorica je
objavila i jednu zbirku pjesama, zatim pedagogijom natopljenu Knjigu omladini,
bavila se i porodiĉnim rodoslovljem, a pod sam kraj ţivota tiskan joj je
pustolovno-povijesni roman Jaša Dalmatin, potkralj Gudzerata. Ono što i do
danas ostaje najvrednijom osobinom autoriĉina stila i zbog ĉega je meĊu
najĉitanijim autorima, jest njegovani jezik, njegova lapidarnost, bravurozno
inoviranje jeziĉne baštine paradoksalnim konstrukcijama, slikovitost i mašta
koje gotovo da nemaju premca u njezinu naraštaju. Priče iz davnine retoriĉki su
spremnik hrvatskih jeziĉnih i knjiţevnih arhetipova, ta je knjiga retorta jeziĉnog
iskustva ali i mjesto velike naracijske inventivnosti. Ima nešto ĉarobno što
pokreće sva lica u prozi Ivane Brlić Maţuranić, nešto što nikako ne moţe
potpasti pod pravila naratologije ili što bi se moglo objasniti podsvjesnom
psihologijom. Premda stalno pripovijeda o neprovjerljivom, autorica s lakoćom u
ĉitatelja postiţe efekt bezgraniĉnog povjerenja i prihvaćanja bajke kao da je ona
istina. Autorica najnevjerojatnije priĉe zna ispriĉati kao da su istinite, ona je tom
najmanje mogućem svijetu vratila realnost i ĉar pripovijedanja koji su hrvatski
roman i pripovijest preĉesto zapostavljali. Ivana Brlić Maţuranić nije stvorila
samo djetinji i izmaštani ansambl ĉudesnih bića nego je hrvatskom jeziku
podarila ĉitav niz simboliĉnih i etiĉki vrlo ĉvrstih znaĉaja. U njezinim prozama ima
i realnog ali i irealnog, alegorije ali i ironije, anegdota ali i meditacija, putovanja
po stvarnim i potpuno izmišljenim zemljama, a ima u tim priĉama i vrlo uĉenih
digresija. Divovi i patuljci ruku pod ruku kreću se tim priĉama koje ĉitatelju
uporno pokazuju kako je dosadno teţiti za bogatstvom, a koliko je predivno
ţudjeti za egzotiĉnim i mitskim svjetovima. U preozbiljnu i mašti nesklonu
hrvatsku knjiţevnost Ivana Brlić Maţuranić unijela je u Pričama iz davnine, u
njihovim nezaboravnim epizodama koje nose naslove Šuma Striborova, Bratac
Jaglenac i sestrica Rutvica, Ribar Palunko, Kako je Potjeh traţio istinu, Sunce
djever i Neva Nevičica i Jagor, osjećaj za malo. Autoriĉin osjećaj za detalj bio je
ljekovit u iskompleksiranomu hrvatskom društvu koje svoju malešnost vrlo ĉesto
neiskreno zaklanja glomaznošću. U knjiţevnost uvela je Ivana Brlić Maţuranić
ĉudo koje u nje ne zvuĉi niti pomodno niti efemerno niti joj je izlika za
izbjegavanje stvarnosti ili za ideološku poruku. U vitalistiĉkim priĉama
autoriĉinim zbiljski ljudi susreću se s bogovima kako bi im ovi udahnuli dah
praenergije. Arhetipsku snagu primordijalnih narativnih situacija Ivana Brlić
Maţuranić našla je u jeziku djetinjstva. Majka, ona je opisala arhetipske
situacije raĊanja.

- 302 -
Uspješno je ispriĉala kozmiĉku dramu poroda, ispriĉala ju je kao da je priĉa za
djecu pa dok je većinu njezinih vršnjaka zanimala mitologija smrti, nju je
privukla vrijednost ţivota koja je pospremljena u najdubljim slojevima pamćenja.
Ivana Brlić Maţuranić najvaţniji je ţenski glas u cjelokupnom trajanju hrvatske
knjiţevnosti.
U prvim godinama dvadesetoga stoljeća sve je ĉešće dolazilo do prekida s
jeziĉnom i idejnom potkom dotadašnje knjiţevnosti. Sve što je oznaĉavalo ili
moglo oznaĉavati duh prošlostoljetnoga graĊanstva i njegova konformizma, sve,
pa ĉak njegov dekadentizam i artizam, dovodilo se sad u pitanje. Tradicionalni
jezik i njegova inercija napadnuti su prvi. Mogućnost reproduciranja umjetniĉkih
djela te sve znatnije postojanje masovne kulture stimulirali su nove knjiţevnike
da razaraju jeziĉne navike prošlosti, da ih banaliziraju i da stvaraju sasvim nove,
mehanikom inspirirane i energijom nabubrene reĉenice. U knjiţevnim
tekstovima veliĉala se destrukcija i naglašavala novosteĉena mišićavost. Vrlo su
borbeni naraštaji tadašnje avangarde, ţestoko usmjereni protiv svega što ih je
podsjećalo na svijet upljesnivio graĊanskom ideologijom. Pisci ranih avangardnih
pokreta s lakoćom su se udruţivali i pokretali kratkovjeĉne ĉasopise, tiskali letke
i jednodnevne brošure. Turbulentni raskid s prethodnom kulturom nije bio i
raskid s cjelinom graĊanskoga prethodništva nego samo s jednim njegovim
slojem. Hrvatski avangardisti nisu naime nikad odbacili umjetniĉki svijet
moderne, nipošto se nisu neprijateljski odnosili prema njegovu dekadentnom
krilu, s njegovim slojem koji se hranio beĉkom secesijom i esteticizmom. U
Hrvatskoj su esteticizam i avangarda supostojali. Dekadentistiĉki i secesijski stilski
amalgam kojemu su temelj stvorili Vidrić i Matoš ostao je nesukobljen sa
zagovornicima avangardnih, najprije futuristiĉkih a poslije i militantno
ekspresionistiĉkih knjiţevnih strujanja. Jedan od najradikalnijih hrvatskih
avangardista bio je Janko Polić Kamov, blizak ranoj fazi talijanskoga
futuristiĉkog pokreta. Kamov je kao i njegovi talijanski istomišljenici odbacivao
sve tradicionalne umjetniĉke oblike. Estetsko uţivanje u umjetniĉkom tekstu
smatrao je vulgarnim, jer se ĉinilo nekom vrstom mentalne prostitucije. Kamov u
svojim djelima traţi novi pjesniĉki jezik i nalazi ga ondje gdje sve buja od
energije, nalazi ga u krilu ţivotnosti koja je sva usmjerena budućnosti. Sve je u
djelu Janka Polica Kamova imalo budućnost osim pišĉeva ţivota. RoĊen 1886.
pokraj Sušaka, već 1903. bio je zatvaran jer je sudjelovao u protuvladinim
demonstracijama. Kao mladić putovao je s nekom glumaĉkom druţinom duţ
Jadrana a onda je otišao u Italiju, preko nje u Španjolsku a ondje je umro u bolnici
Svetoga Kriţa u Barceloni. Vjerovao je u svoju izabranost pa si je pseudonim
Kamov nadjenuo po biblijskom Kamu, trećemu prokletom Noinu sinu. Bio je
buntovnik ali je bio prokleti pjesnik. Ţivio je vremenu usprkos i najranije je meĊu
hrvatskim knjiţevnicima osjetio zov avangarde. Već samo naslovi njegovih knjiga
su provokativni. Ištipana hartija i Psovka objavljeni su 1907., kad je navršio
dvadeset prvu godinu. Slijedio je zov novosti, odbacio proklamirani ustroj Crkve i
nacije. Bio je futurist prije nego što je Marinetti objavio svoj prvi futuristiĉki
proglas. Suprotstavio se tradiciji hrvatske knjiţevnosti tako što ju je sukobio sa
silinom biblijske slikovnosti kojoj je udahnuo novu ţivost. U hrvatsku

- 303 -
poeziju meĊu prvima je uveo slobodni stih da bi njime ispisao svoje jobovske
stihove i biblijske reĉenice. Ali njegov Moj sije ne izvodi narod u prostore nade,
u obećanu zemlju nego je u Kamova taj predvodnik laţac, ĉovjek smiješan, i
tvorac laţnih zakona. Pisao je Janko Polić nestrpljivo pa i preuranjeno, pisao je iz
nacionalne knjiţevnosti u koju je sve uvijek dolazilo naknadno i sa zakašnjenjem.
Najranije od svih hrvatskih pisaca ustao je protiv katoliĉkih pritisaka na
seksualnost, ţestoko je u tekstovima sukobio prirodu s kulturom, mehaniku s
emocijama. U hrvatskoj je knjiţevnosti bio usamljen iako su ga srodne duše
nakon smrti brzo prepoznale. Nije stigao objaviti sve što je napisao. Tiskane su
mu bile samo dvije zbirke pjesama, tek dvije drame i nekoliko novela. Roman
Isušena kaljuţa i zbirka novela Knjiga lakrdija pojavili su se ĉak pola stoljeća
nakon pišĉeve smrti. Za ţivota Kamovu drame nisu izvodili premda one
pripadaju vrhu dramskog stvaralaštva svojega vremena. Tragedija mozgova
šokantna je drama o trojici studenata od kojih najprije umire onaj koji paniĉno
predosjeća smrt i plaši se mogućnosti da se probudi u grobu, dok drugoga, ĉim
poĉne pokazivati simptome ludila, treći ubije kovĉegom za knjige. Još je
šokantnija Orgija monaha, makabriĉna i sumorna drama u kojoj kao da se trajno
osjeća pišĉeva ispovijed i kao da iz svakoga lika govori izravno pišĉev glas.
ZgaĊen ţivotom, blizak kazališnim i filozofskim iskustvima Pirandella i
Nietzschea, ĉitatelj Lombrosovih knjiga o kriminogenim i atavistiĉkim slojevima
svijesti, Kamov u svim svojim dramama, u Maminu srcu, u Djevici i u
Čovječanstvu nudi sliku kuţne i trule društvenosti. Obitelj kao osnovni nukleus
društva u svim je njegovim dramama urušena, a dramski pišĉev svijet obiluje
incestom, ubojstvima, homoseksualizmom i nasiljem. Kamov ne voli izravan
politiĉki govor, on nije plakatski pisac. Sebe samog pretvara u dramski tekst,
tekstove piše kao da su monolozi pozlijeĊene duše, kao da su samopriznanje
njegove razoĉarane dubine. Roman Isušena kaljuţa sastoji se od tri dijela kojima
naslovi odreĊuju prostor, tako da je prvi Na dnu, drugi U sir a treći U vis. Kaljuţa
koju Kamov u romanu isušuje, naravno, nije stvarna kaljuţa nego je ona tu
ironiĉna oznaka za psihu. Taj autoanalitiĉki roman prvo je narativno kopanje po
podsvijesti ispisano hrvatskim jezikom. Kamov je pisac psovaĉke fraze, uţiva u
izgovaranju blasfemija, opisuje bez ograda seksualne perverzije ili snove, njemu
fiziologija nije sentimentalizirana. Isušena kaljuţa najrevoltiraniji je pišĉev tekst,
u njemu je duša pišĉeva rastvorenija nego što je to ikad bila. Kamov je doţivio
ĉudnu sudbinu; on koji je bio najveći protivnik školništva, na kraju je postao
školski primjer avangarde. U njega ima svega što odreĊuje najelitniji
avangardizam. Njegovi tekstovi obiluju nihilizmom i psovkom, zagovaraju
tjelesnost i pokret, afirmiraju mehaniĉnost i ismijavaju esteticizam. Bio je pisac
osporavanja, revolucionaran do paroksizma, liriĉar koji nije napisao dopadljivih
pjesama ali je bolje od drugih afirmirao instinkt i oţivio stanje lirske izvornosti,
njezin sinkretizam, dodir opreĉnih osjetila i inaĉe drugdje nespojivih slika.
I zenitistiĉki pokret Ljubomira Micića, koji se u svojoj zreloj fazi preselio u
Beograd, imao je svoju hrvatsku pretpovijest. Taj avangardistiĉki pokret vrlo je
rano stekao europsku afirmaciju, ĉemu je znatno pridonio Ivan Goli, inaĉe
njemaĉki ekpresionistiĉki lirik, pisac ţidovskog podrijetla i francuskog

- 304 -
jezika. On je pomogao Miciću i njegovim prvim pristašama da svoje proglase
objavljuju u europskim kulturnim centrima i na stranim jezicima. U Micićevu
pokretu teorija ide ispred pjesništva, a akcija ispred knjiţevnog teksta. Zenitizam
koji je u Zagrebu zapoĉeo u sjeni ekspresionistiĉkih manifesta Antuna Branka
Šimića izravno se othranio na domaćoj svijesti o talijanskom futurizmu i poslije
evoluirao u smjeru automatskog pisanja i došao u blizinu Tzarina dadaizma.
Osim Micića, u toj je knjiţevnoj pobuni sudjelovao Branko Ve Poljanski koji je
1923. u Zagrebu objavio nadfantastiĉni roman 77 samoubojica i koji je,
pokazujući plastiku duševnosti, koristio strip kao matricu za komponiranje glavnog
lika. Još je zanimljiviji knjiţevni rad Marijana Mikca koji je najprije objavio
zenitistiĉki roman Fenomen majmun, zatim Doţivljaje Morica Švarca u Hitlerovoj
Njemačkoj, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata i novele Mornari, ţene, leševi.
Mikac je, kao i Micić, bio opsjednut ĉišćenjem svijeta od prethodne knjiţevnosti,
vjerovao je da je svijet u rukama duhovnih razbojnika koji ga razdiru stoljećima i
zato je osjećao potrebu da ga baš on od tog ludila oslobodi ludilom! U svojoj
posljednjoj sasvim srpskoj fazi zenitizam je postao nacionalistiĉki, zatim
iracionalan i mistiĉni pokret koji je zagovarao militantno jugoslavenstvo, veliĉao
balkansko barbarstvo, afirmirao barbarogenij antieuropeizma, pjevao ode
monarhiji i njezinu vitalizmu. Vehemencijom i konstruktivizmom blizak ruskoj
avangardi, jugoslavenski je zenitizam na sasvim neobiĉan naĉin povezivao
ideologiju i estetiku. Osporavao je graĊansku tradiciju i smatrao da preobraţaj
društvu mogu donijeti barbarstvo i sirovi vitalizam, monarhizam i zagovor
balkanskog Nadĉovjeka koji će na koncu pomoći Europi da se balkanizira.
Zenitisti okupljeni oko Micića bili su najradikalniji avangardisti u onodobnoj
knjiţevnosti. Oni su ekspresionizam nakanili prevladati kubizmom, zagovarajući
geometrizam i kozmiĉko modeliranje prostora, ali su svi zajedno završili na
opanĉarskoj poeziji i ĉudnom veliĉanju balkanskoga barbarogenij a. Spajanje
mentalnih sklopova ruskog Oktobra i umjetniĉkog konstruktivizma s hajduĉkom
varijantom balkanskog patriotizma stvorilo je literaturu opterećenu najmraĉnijim
monarhistiĉkim nacionalizmom, stvorilo je jednu od najluĊih varijanti dadaizma,
tzv. balkanski dadaizam. Ljubomir Micić koji je stasao u Zagrebu, ne jednom je
vrijeĊao zagrebaĉku kulturu. Naravno, nije on štedio niti malograĊanski Beograd
ali ĉini se ipak da ovaj ĉudni pjesnik nije uspio pomiriti avangardizam i balkansko
barbarogenijstvo. Njegov neuspjeh, naravno, nije totalan. On je samo poţelio da
do posljednje konzekvencije ostvari knjiţevni vitalizam. Njegov zenitistiĉki
pokušaj urodio je mnoštvom neuspjelih knjiţevnih djela ali je ostvario znatnu
prevratniĉku energiju u ponešto zbunjenoj i retardiranoj sredini. Zenitisti nisu
vidjeli da je vitalizam i bez njih bio inauguriran u prethodnu hrvatsku
knjiţevnost, najprije u okviru esteticizma moderne, i to u ranom djelu Vladimira
Nazora, a nisu bili svjesni da je njihov futuristiĉki tekst desetak godina prije bio
artikuliran u kronološki preuranjenim avangardistiĉkim ispadima Janka Polica
Kamova. Jugoslavenska policija proganjala je Micića. Njegovi projekti, njegove
knjige i pamfleti bili su zabranjivani zbog navodnog komunizma, ali Micić nije bio
komunist nego je samo koketirao s vitalizmom koji je bio temelj lijeve
knjiţevnosti u doba ruske revolucije i koji nije bio stran ni pjesništvu

- 305 -
mladoga Krleţe, a ni poetskoj vehemenciji Antuna Branka Šimića. Novi duh
hrvatske knjiţevnosti bio je paralelan s ubrzanim razvitkom industrije i tehnike.
Svakoga dana se mijenjao izgled hrvatskih gradova, ubrzavao se ritam ţivota,
smanjivale su se udaljenosti brţim prijevoznim sredstvima. Hrvatska provincija
sada je bila manje provincijom premda je i dalje najveći dio kulturnih institucija
bio smješten u Zagrebu. Bilo je to doba u kojemu su nicale elektriĉne centrale i
u kojemu je bilo uvoĊeno elektriĉno osvjetljenje na ulice i u stanove, u urede i
javne prostore. Razvoj kemijske industrije doveo je do izuma plastiĉnih masa.
Automobili i kamioni, tramvaji i autobusi potpuno su istisnuli dotadašnju
upotrebu ţivotinja u prijevozu ljudi i robe. Telefonsko prenošenje ljudskoga glasa
na daljinu, kao i izum radiofonije te gramofonske reprodukcije glasa i filmsko
biljeţenje pokreta, bitno su odredili ne samo tehniĉki razvitak ĉovjeĉanstva nego
su bili usko povezani s idejom moderne umjetnosti. Ĉovjekovu neposrednu
ţivotnu sredinu okruţili su do tada nepoznati upotrebni predmeti kao što su
friţideri, strojevi za pranje, usisavaĉi koji su bitno olakšavali svakidašnji ţivot u
gradovima. U poljoprivredi novi su strojevi bitno povećali proizvodnju hrane, a
kemijska otkrića u podruĉju umjetnih gnojiva tom su procesu bitno pomogla. U
medicini bilo je to vrijeme otkrića ne samo u podruĉju kirurških inovacija nego
izuma do tada nepoznatih seruma. Od 1928. upotrebljavao se penicilin koji je
bitno smanjio smrtnost u mnogim do tada neizljeĉivim bolestima. Uz to su pisci u
svakidašnjem radu sve više rabili mehaniĉke pisaće strojeve s mogućnošću
pisanja u više kopija. Sve to dogaĊalo se u vrijeme koje su omeĊila dva krvava
svjetska rata. Bilo je to doba koje je doţivjelo nezapamćeni tehnološki razvitak ali
je svjedoĉilo do tada neviĊenim pokoljima i nasilju. Epoha koja je dinamiĉno
poĉela u prvim godinama dvadesetoga stoljeća, svoje civilizacijske efekte nije
ograniĉila samo na uski pojas zapadne Europe. Bila je to prva epoha svijeta kao
cjeline, doba politiĉke i ekonomske afirmacije Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava. U
toj epohi stvorena je u Rusiji prva komunistiĉka drţava svijeta. Modernitet i
destrukcija išli su ruku pod ruku, zajedno s njima imperijalizam i nacionalizam,
fašizam i komunizam. Bile su to ideologije koje su odreĊivale svaku molekulu
tadašnje društvenosti, bile su to ideologije koje su ĉovjeku toga doba progutale
stvarnost. Ratovi te epohe osim što su bili industrije smrti, bili su i savršeni iskazi
imperijalistiĉkih gospodarstava. Ratovima velike su se nacije borile za primat na
svjetskom trţištu. Protekcionizam i monopolizam kljuĉne su rijeĉi u ekonomiji te
epohe. U Hrvatskoj novo doba poĉelo je 1903. kada je s banskog poloţaja, nakon
dvadeset godina vladavine uklonjen ban Dragutin Khuen Hedervarv. U hrvatsku
politiku stupio je tada naraštaj vrlo mladih ljudi koji su spoznali sva ograniĉenja
Starĉevićeva pravaštva ali koji su mu baštinili ţestinu. U novim okolnostima
pokret mladih unosi u Hrvatsku sasvim nov i pomirljiv odnos prema istoĉnom
susjedstvu. Uspostavlja se novi tip angaţmana u Bosni, afirmira kvalitativno novi
suodnos Dalmacije i kontinentalne Hrvatske, unosi kulturna vizija hrvatstva u
Istru. U Hrvatskoj nakon 1903. zanavijek prolazi vrijeme koje su u politici
odreĊivali nekad moćni Maţuranić, Strossmaver i Starĉević. Sada je najlucidnija
hrvatska politiĉka glava pripadala Franu Supilu, rodom iz Cavtata, koji je bio lider
politike novoga kursa kojemu su

- 306 -
glavne znaĉajke bile u isticanju nuţnog sjedinjenja Dalmacije s banovinskom
Hrvatskom i zalaganje za nastanak potpuno nove drţavne zajednice Juţnih
Slavena. Tu politiku nisu u Hrvatskoj prihvaćali mnogi ali ona je ubrzo postala
dominantnom i realizaciju joj nisu mogli omesti ni manji recidivi pravaštva ni
srpsko stranaĉko osamostaljivanje, pa ĉak ni Hrvatska puĉka seljaĉka stranka što
ju je osnovao uĉeni Stjepan Radić, rastuća zvijezda hrvatske politiĉke scene.
U jesen 1914. u nekomu maĉvanskom rovu, nekoliko sati prije nego što mu
je metak nekoga srbijanskog vojnika prostrijelio srce, napisao je Fran Galović
prijatelju knjiţevniku Milanu Ogrizoviću da je sunce, da je nedjelja i divno, toplo
jutro. Ĉovjek bi, pisao je u tom svojemu posljednjem tekstu tada dvadeset
sedmogodišnji knjiţevnik, ĉisto ţelio umrijeti u ovako sunĉan dan. Bio je Fran
Galović u trenutku besmislene smrti već glasoviti pisac premda do 1914. nije
stigao objaviti veći dio svojega do tada napisanog knjiţevnog opusa. U Zagrebu i
jedan semestar u Pragu studirao je klasiĉnu filologiju i slavistiku. Dobro je svladao
metriĉke zakonitosti. Knjiţica soneta Četiri grada iz 1913. bila je bliska
parnasovaĉkim iskustvima Vladimira Vidrića i nastala je nakon pišĉeva povratka s
ekskurzije po Italiji. U tim pjesama uspio je Galović u impresionistiĉkom scenariju,
usred helenistiĉkih stupova i palaĉa, zazvuĉati vrlo osobno. Njegove pjesme
Zrcalo i Childe Harold bile su godinu dana poslije zastupljene u Hrvatskoj mladoj
lirici koja je u knjiţevni ţivot Hrvatske unijela nove glasove meĊu kojima će osim
Galovića u kasnijem knjiţevnom razvitku samo još Augustin Ujević i Ivo Andrić,
od pisaca uvrštenih u tu antologiju, postati stoţerni autori. U doba objavljivanja
Hrvatske mlade lirike nije još bio objavljen najvredniji lirski Galovićev ciklus,
njegova kajkavska zbirka Z mojih bregov, to inaĉe najdirljivije i najvrjednije
hrvatsko lirsko posmrĉe. Galović je u svojemu kratkom ţivotu radio mnogo, radio
je u ţurbi, pisao bez dorada i s predosjećaj em skoroga kraja. Napisao je, kako se
poslije, kad su mu sastavljena sabrana djela, vidjelo ĉak deset svezaka u kojima po
vrijednosti za lirikom nisu zaostajale ni drame ni proze. Poginuo je tipiĉnom
smrću tadašnjih poniţenih graĊana Habsburške Monarhije. Nije bio buntovnik. U
smrt je pošao kao da odlazi na neku duţnost, bez pogovora jer je bio domobranski
zastavnik i jer nikoga nije zanimalo da u maĉvanskom rovu leţi najsvjeţija glava
tadašnje hrvatske knjiţevnosti. U samo jedanaest godina knjiţevnog rada pokazao
je nezapamćeni napredak. Njemu je kajkavski idiom bio najbliţi i njegov golemi
talent imao je muke da u nauĉenom i "stranom" standardnom jeziku napiše stihove
koji će biti emocija, a ne tek prijevod s dijalekta djetinjstva, jezika kojim je pisac
mislio i kojim je jedino znao do kraja osjećati. Zbirku Z mojih bregov pjesnik je
napisao za ljetnih boravaka u rodnoj Podravini. Tu je u samo tri tjedna napisao
dvadeset i dvije dijalektalne pjesme, ta remek-djela onodobne lirike. Zaokruţena
naslovima poglavlja koja se odnose na godišnja doba, zbirka je zamišljena kao
zrcalni prikaz ljudskoga ţivotnog vijeka. Ostala je djelomiĉno nedovršena ali i
kao torzo najsuvislija je poetska knjiga vremena. Naţalost, objavljena tek jedno
desetljeće nakon pišĉeve smrti, nije izravno djelovala na nove knjiţevne naraštaje.
U ciklusu Z mojih bregov pjeva pjesnik o zelenim oblacima i krvavom mjesecu, o
bregima i promrznutim kopaĉima vinograda. On tu ocu kaţe "i ti si, kak i ja, tak
strašno sam" jer tu se pjeva

- 307 -
o strahu. Ima nešto klasicistiĉko u Galovićevim dijalektalnim stihovima, nešto što
ih povezuje s parnasovaĉkim idealima ali je glavno njihovo iskustvo proizašlo iz
pjesnikove potrebe da progovori neistrošenim rijeĉima, da se vrati korijenima.
Miran kakav je bio u privatnom ţivotu, Galović je uvoĊenjem dijalektalnog idioma
u središnji tijek hrvatske poezije bio njezin tada najveći revolucionar. Njegov
prevrat nisu obiljeţavale teške rijeĉi ni pomodni knjiţevni manifesti. Galovićev
manifest je bio povratak izvornom jeziku, renesansa djeĉaštva svojega ali i svoje
knjiţevnosti. U nekim od pjesama te zbirke bio je Galović i vjesnik grotesknih
zvukova, neke nove pjesniĉke slikovnosti koja je uskoro bila prozvana
ekspresionizmom. Galovićeva lirika glas je usamljenika koji sluti smrt,
prevratniĉka najava o vaţnosti dijalektalne poezije u budućoj knjiţevnosti. Dva
dramska teksta, po Ljermontovljevu motivu izraĊena Tamara te romantiĉarski
Grijeh, igrani su u zagrebaĉkom kazalištu još za pišĉeva ţivota. Najbolja mu je
ipak od svih dramskih tekstova naturalistiĉka Mati, a u istom je duhu i vrlo bliska
Tolstojevoj Moći tmine, drama Pred zoru u kojoj su preljub i ubojstvo središte
dramskog zbivanja. U tim dramama ima Galović već simboliĉkih scena ali ih je još
više u povijesnoj tragediji Mors regni i u misteriju Marija Magdalena gdje u
patetikom i banalnošću opterećeni hrvatski teatar uvodi simboliku i lirizam,
prepisuje Ibsena, a pomalo potkrada i Maeterlincka. Ima u Galovićevu teatru
vizionarskih scena, neĉega što je osim njega tih godina najbolje na sceni ostvarivao
SrĊan Tucić. Njegova Marija Magdalena je putena ţenka koju k Isusu privlaĉi
njezina erotiĉka narav. Bliţi erotici nego EvanĊelju, Galović je najavangardniji u
novelistici koja mu sigurno nije najvrjedniji dio stvaralaštva ali je itekako
zanimljiva. Nema u njegovim prozama, posebno u najslavnijem Začarnom
ogledalu iz 1913., tradicionalnog pripovijedanja. Onaj koji priĉa priĉu nepouzdan
je. Piscu je blizak automatizam, stvaranje niĉim povezanih fragmenata. I u
Ispovijedi koja je objavljena u godini pišĉeve smrti radi se o hibridnoj smjesi
nadrealnoga i grotesknog, o pripovijedanju s više oĉišta. Galovićeve proze
prepune su lirskih krhotina, njihov ritam posuĊen je od biblijskih reĉenica. U tim
prozama kao u ĉitavom pišĉevu djelu ima neke bolne njeţnosti, snovitosti u kojoj je
moguće da pisac, kojemu je uskoro prostrijeljeno srce, napiše kako mu se "iz
grudiju vinuo krik kao ptici kojoj prostrijeliše grudi..." Bio je vizionar s
predosjećajem smrti, bio je blizak avangardnim pokretima ali ne i njihov militantni
zagovornik. Ĉitao je Maeterlincka, prouĉavao je Flaubertovo Iskušenje svetoga
Antuna. Stvorio je neke od najljepših lirskih pjesama hrvatskog jezika, njegov
Kostanj, Jesenski vetar ili Crn bel sami su vrhovi pišĉevih lirskih sublimacija:
Crn-bel... crn-bel... V
trsju popeva, grozdje
dozreva... Crn-bel...

Dok večer se zmrači, On

pesmo zavlači, Drago,
starinsko, veselo, vinsko:

- 308 -
 Crn-bel... crn-bel...

Jesensko to pesmo
Mi čuli vre jesmo
Tri večeri tu... Crn-
bel...

I znamo, da leto
Otišlo je, eto -Baš
kakti vu snu... Crn-
bel... crn-bel...
U godini kada je mobiliziran i kad je 1914. poslan na srpski front, Galović je
upravo objavio izvrsnu pripovijetku Ispovijed, napisao je dramu Pred smrt,
završavao je pjesme iz ciklusa Z mojih bregov, bio je jedan od kvalitativnih
stoţera u vaţnoj antologiji Hrvatska mlada lirika. Sve to prekinuo je
mobilizacijski poziv i besmislena smrt u nekom anonimnom rovu. Kao pisac
Galović je prihvatio mnoge izazove svojega vremena, akumulirao je u svojim
tekstovima izazove avangardizma ali i secesije, upoznao je i prakticirao moderni
simbolizam ali nije bjeţao ni od naturalizma. Spremao se na kajkavsku pjesniĉku
avanturu. Njegovo djelo ostalo je torzo ali ono je moćno jer su, kako je sam
Galović jednom rekao, "najljepše upravo one pjesme koje se nikada ne napisu,
koje nalaze grob svoj ondje gdje su nastale".
Ulderiko Donadini bio je još jedan ukleti, kratkovjeki knjiţevnik u
karnalnom odnosu s avangardizmom. RoĊen 1894., i on je poput Frana Galovića
na poĉetku rata mobiliziran ali je, simulirajući duševno rastrojstvo, ubrzo
otpušten iz vojske. Donadiniju simulirati luĊaka nije tada bilo teško jer su
glavninu njegove lektire ĉinila knjiţevna djela Dostojevskog i Nietzschea, i
znanstvene studije Lombrosove u kojima je otkrio svijet psihopata i gdje se
zaludio idejom hereditarnog zla. Vrlo slabih ţivaca, Donadini je s razlogom bio
naklon modi anarhistiĉkog individualizma. Zdušno je prouĉavao tamu genijalnog
uma i njegova ludila, zanimale su ga bizarnosti i fantastika. Već 1915. tiskane su
njegove Lude priče, a svoj ekpresionistiĉkim manifestima nakrcani ĉasopis Kokot
pokrenuo je, imitirajući njemaĉki Sturm, već 1916. U programatskim
Donadinijevim ĉlancima vidi se proţimanje iskustava mediteranskoga
futurizma s nordijskim ekspresionizmom. U tim programatskim tekstovima
razraĉunavao je s hrvatskom knjiţevnom tradicijom ali taj obraĉun nije obavljao
sistematski nego rastrganim iskazima, fragmentima i proturjeĉnim elipsama. Bio
je vitalist, onaj koji je naglašavao dinamizam i koji je htio da u knjiţevnosti ne
bude bitna konaĉna spoznaja ili poruka nego da u njoj bude najvaţniji proces.
Bio je opsjednut idejom Nadĉovjeka i ĉini se da je potaknut njome i sam svršio
u ludilu jer je u stenjevaĉkoj ludnici 1923. poĉinio samoubojstvo prerezavši si
grkljan za vrijeme brijanja. U priĉama i romanima naglašavao je individualnu
psihologiju i oslanjao se na poniranje u iracionalne slojeve duha. Izvanjska
forma njegovih kratkih romana Sablasti, Vijavica i Kroz šibe samo zavarava
svojom tradicionalnošću. Is-

- 309 -
pod konvencionalnih priĉa sve vrvi od ekscentriĉnih i bizarnih tipova,
abnormalnih ljudi i shizofrenika. Donadinijeve proze kronika su njegove osobne
bolesti, one su fiksirana stanja pišĉeva ludila i njegovih duševnih stranputica. Pod
banalnim radnjama Donadinijevih romana kriju se ponori Edipova kompleksa, u
njima sve buja od erotske tematike i pobune protiv malograĊanstva.
Donadinijeve proze vrlo su sugestivne, a radikalizam pišĉev nije vidljiv u
njihovim formalnim obiljeţjima nego one s obzirom na radikalno opisivanje
psihiĉke patologije ostaju izniman dogaĊaj u hrvatskoj knjiţevnosti. Kao
prozaik Donadini je izmeĊu Dostojevskoga i Kafke, samo je on vidljivo prebirao
po vlastitoj bolesti i nije uvijek uspio objektivizirati knjiţevni svijet i odvojiti ga
od vlastite pojedinaĉnosti. Njegovim duljim prozama srodne su i novele u
kojima više od poniranja u nesvjesno ima erotskih i sotonistiĉkih motiva koji su
remek-djela toga ţanra. I danas su ĉitateljima zanimljivi novelistiĉki primjerci
kao što su Doktor Kvak, Đavo gospodina Andrije Petrovića i Dunja. Kao
dramski pisac Donadini je stvorio malen ali vrlo vaţan opus u kojemu se izdvaja
vrlo dobar Bezdan iz 1919. koji je dramatizacija romana Vijavica i bavi se
motivom podvojena pojedinca u priĉi inaĉe bliskoj novelama Hofmannovim i
Gogoljevim. Poigravajući se s rubovima dramskog naturalizma, Donadini je
bolje od drugih tadašnjih dramatiĉara znao ostvariti simbolistiĉke drame.
Najbolji dramski tekst mu je jednoĉinka Gogoljeva smrt, napisana dvije godine
prije smrti, u kojoj nudi dramski opravdanu analizu genijalnoga ruskog pisca.
Donadini je dramatizirao trenutak u kojemu Gogolj spaljuje drugi dio svojih
Mrtvih duša. Stvorio je bajkovitu grotesku o pišĉevim morama, o njegovim
razgovorima s vlastitim licima i ljubavnicama, dramu u kojoj se glavni junak na
kraju obraća i samomu Kristu. Bio je Donadini pjesnik epohe u kojoj se
patologija umjetnika i njegova demona nalazila u samom središtu umjetniĉkog
interesa. Donadini je poznavao glavne zasade njemaĉkog ekspresionizma ali u
svojim knjiţevnim djelima nije nikoga imitirao, išao je vlastitim, vrlo nastranim
putem koji ga je na koncu odveo u ludilo i preranu smrt. Bio je pobunjenik i
cinik koji je programatski odredio što će u kasnijim godinama u hrvatskoj
knjiţevnosti biti groteskni ekspresionizam. U svojim djelima stvorio je ĉitav niz
neurasteniĉnih intelektualaca koji su svi odreda govorili glasom pišĉeva vlastitog
ludila.
Vladimir Ĉerina bio je u svojemu naraštaju najvehementniji zagovornik
politiĉkog ujedinjenja Juţnih Slavena.Taj ljubavnik talijanske filmske glumice
Francesce Bertini, pisac prve monografije o netom preminulom Janku Policu
Kamovu, pariški drug Tina Ujevića i plaćenik srbijanskih tajnih sluţbi, objavio je
dobre pjesme u antologiji Hrvatska mlada lirika 1914., ureĊivao je ĉasopise Val i
Vihor, a neko vrijeme bio je blizak dadaizmu i ekspresionizmu. Na kraju od svega
je toga poludio i nakon desetogodišnje sekluzije u šibenskoj ludnici, umro je od
paranoje 1932. U javnim nastupima ţestok, u lirici je najĉešće povuĉen, sjetan i
pjeva usamljenost, izgubljenost naraštaja kojemu su sugerirali da je razriješio sve
nacionalne zagonetke. Kad je htio biti monumentalist, onda je oboţavao Nazora i
Meštrovića, ali je najĉešće bio blizak tišinama, artizmu kojega je ĉak i u ludnici
zagovarao u ĉudnoj Orcagni, u vrijeme dok je ispovijedao tugu i dok ga

- 310 -
nitko nije mogao ĉuti. Prokletnik koliko i Kamov, samo blaţi i pomirljiviji,
politiĉki izbezumljen još od vremena u kojemu je sudjelovao u atentatu na
banskoga komesara Cuvaja, Vladimir Ĉerina ostavio je malen opus u kojemu ima
nezaboravnih lirskih cjelina.
Ĉetvrti, najslavniji prokletnik avangardistiĉkog naraštaja, u kojemu su
sagorjeli Fran Galović, Vladimir Ĉerina i Ulderiko Donadini, bio je Antun
Branko Šimić, ţestoki zagovornik knjiţevnog ekspresionizma, njeţan i dubok
pjesnik. Napisao je neke od najboljih hrvatskih pjesama, napisao je svojoj
knjiţevnosti neke od njezinih najputenijih ljubavnih stihova, izrekao je najljepše
stvari o pjesnicima za koje je rekao da su ĉuĊenje u svijetu i da njihove velike i
nijeme oĉi, dok oni idu zemljom, rastu pored stvari. Bio je pjesnik koji je stvorio
astralne stihove što su posjedovali neobiĉnu blizinu s vjeĉnošću:
Čovječe pazi da ne
ideš malen ispod
zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe proĎe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne ţališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu mjesto u prah

preĎi sav u zvijezde!
Umro je 1925. kad mu je bilo samo dvadeset i sedam godina pa su neki
novinari njegovu smrt s pravom proglasili ubojstvom. Umro je taj najosjetljiviji
duh toga doba od tuberkuloze, više gladan nego sit. U knjiţevnost je stupio pred
sam kraj I. svjetskoga rata kada je bio bespovratno dezintegriran austrijski imperij
koji je bio najveće nadnacionalno carstvo Europe. Pisati je poĉeo kao
gimnazijalac, a svoj prvi ĉasopis-leptir Vijavicu pokrenuo je 1917. Ţivio je u
vrijeme kada je prestalo postojati i Tursko carstvo pa je zauvijek prestala
osmanska nazoĉnost na Balkanu. Raspad Habsburške Monarhije, naţalost samo
zakratko, uveo je hrvatski identitet u zajednicu nezavisnih europskih naroda.
Šimić je doţivio kako na razvalinama k.u.k. monarhije nastaje drţavna zajednica
koja je obuhvatila sve dotadašnje hrvatske zemlje što su bile u sklopu Monarhije,
pa tako i Bosnu i rodnu pjesnikovu Hercegovinu. Nezavisnost nove drţave u
kojoj su konstitutivni svi juţnoslavenski podanici propale Habsburške
Monarhije, nije potrajala dugo! Nju su u konfuznim i dosta šeprtljavim
okolnostima, kad je Frano Šupilo već bio mrtav a Stjepan Radić politiĉki
izoliran, vrlo brzo uklopili u novoformiranu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Šimić je svoju iskrenu oduševljenost tom ĉinjenicom iskazao izborom jezika. On
je na oltar te nove juţnoslavenske domovine po-

- 311 -
loţio jedino što je imao. Dao je novoj domovini idiom zaviĉaja pa je jedno
vrijeme pisao ekavicom, jezikom za koji je krivo vjerovao da je idealan izraz
buduće zajedniĉke knjiţevnosti svih Juţnih Slavena. Ţrtva jezika samo je jedan
od niza pjesnikovih dobroĉinstava. Nova nadnacionalna tvorevina Juţnih Slavena,
u koju je kratko vjerovao, vrlo će brzo upoznati srbijansku prevlast. Vrlo brzo
mnogima u Hrvatskoj postalo je kristalno jasno da je sve u novoj drţavi ostalo
po starom samo što je onu dotadašnju srednjoeuropsku prijestolnicu sada
zamijenila nova, istoĉna u kojoj je bio dvor KaraĊorĊevića. Banalnosti su
okruţivale kratki Šimićev ţivot, ali njegovu kozmiĉku dušu one nisu preveć
dodirnule, tek su je dodatno uznemirile. RoĊen u Drinovcima, Šimić je jedno
vrijeme uĉio na Širokom Brijegu u fratarskoj klasiĉnoj gimnaziji, ali nakon
prelaska najprije u Vinkovce pa onda u Zagreb, on školu, premda je bio izvrstan
uĉenik, formalno nije završio niti je poslije studirao. Bio je samouk, posvema
posvećen knjiţevnosti jer je vjerovao jedino u umjetnost koja teţi da bude
iskljuĉivo umjetnost. Neko vrijeme svoju plućnu boljeticu lijeĉio je u Cavtatu i
Dubrovniku. Bio je polemiĉan duh, što je izraţeno u njegovim ĉasopisima
Vijavica i Juriš koji su izraĊeni po njemaĉkim predlošcima i koji su bili imitacije
srodnih njemaĉkih ekspresionistiĉkih listova. Šimić je, osim njemaĉke, dobro
poznavao i suvremenu francusku knjiţevnost iz koje mu je najbliţi bio
Appolinaire. U prepatetiĉnim manifestnim ĉlancima razvidno je da nije pristajao
na razlikovanje izmeĊu estetskog i neestetskog. Po njemu umjetnost se iskazuje u
ekspresivnosti a ne u ljepoti, ali dok je u proglasima bio patetiĉan, u vlastitoj je
lirici bio prigušen i odmjeren. Njemu je vlastita knjiţevnost bila krik, ali ne samo
krik prema van, nego još više krik prema unutra. Zato njegovom lirikom odjekuje
tišina. Njegov knjiţevni rad kao da se smjestio u geometrijsku sredinu izmeĊu
simbolistiĉkih iskustava i predosjećaja apsurda. U Šimićevim osloboĊenim
stihovima ĉuju se i ritmovi Amerikanca Whitmana, u njima se zagovara potreba
osobne i nacionalne posebnosti pjesništva. Za Šimića knjiţevno egzistirati
znaĉilo je biti razliĉan od drugih. Bio je pisac gnomskog stila. U poeziji taman i
tajanstven, a u esejima i kritikama britak i neuobiĉajeno otvoren. On kozmopolit,
nije propuštao isticati utjecaj nacionalnog. Individualist bio je vrlo osjetljiv na
laţno i neiskreno, inteligentan on je u kritikama vjeţbao svoj prekrasni um.
Nemilosrdno, ali ponekad sasvim zbrkano, sudio je o Domjaniću i Krleţi, nije mu
se sviĊao njeţni Andrić, nije volio ni Nazora a ni Vidrića. Po ţestini s kojom je
prosuĊivao tradiciju i suvremene veliĉine bio je avangardist, duhovni brat Janka
Polica Kamova. Njegova središnja pjesniĉka knjiga su Preobraţenja, objavljena
1920. Iza naslova te zbirke skrio je Šimić svoje vjerovanje da se prema diktatu
pjesnikove duše u poeziji zbivaju alkemijska preobraţenja materijalnih i vidljivih
stvari. Taj avangardist nije htio vjerovati u materijalno kao njegovi futuristiĉki
prethodnici, niti je vjerovao u strojeve niti u bešćutnost lutaka. Suštinu svemira
traţio je u zvijezdama za koje je bio uvjeren da su najbolje vidljive kroz nutrinu
duše. Već prvom pjesmom u zbirci upozorio je pjesnik na svoje širom raširene
oĉi i svoje na šutnju prislonjeno uho. Zapravo, Šimić je bio pjesnik oĉiju širom
zatvorenih i po tomu on je najidealniji predstavnik knjiţevnog ekspresionizma u
Hrvatskoj. U jednoj od karakteristiĉnijih njegovih pjesama, u

- 312 -
Teškom zraku, pjeva o naoko sasvim obiĉnom prizoru u kojemu "u sobu ude moja
majka, sjedne i gleda u me nijemim pogledom". Pjesnik koji u tom trenutku u
ruci drţi knjigu, kad majka ude u sobu ispusti knjigu iz ruke i izaĊe iz kuće da bi
"stao na rub polja, izmeĊu crnih stabala, pod crvenim i mrtvim obješenim
suncem" i da bi "nasred ceste kriknuo iz sve snage". Teţak je zrak u većini
Šimićevih pjesama premda u njima ima trenutaka, kao u pjesmi Ljubav, kad se
sve uskovitla pa "kroz noć kose pjesnikove drage duboko šume kao more". Smrt i
ljubav središta su Šimićeve poezije i one su u njegovim stihovima osloboĊene
romantike i mita. Sve je u Šimića goli oblik postojanja, sve je šutnja koja se
zatvorila u krletku pjesnikovih strofa. Šimić je svoja pjesniĉka ĉuda izazivao
najjednostavnijim sredstvima i po tomu on je pjesnik novoga geometrizma,
savršeno sljubljen uz stil kojemu se bez ostatka predao jer mu je bio duhovno
srodan. Dok su se drugi muĉili s formama, on je radio sa sadrţajima kao da su
forme. Nitko kao Šimić nije geometrijski jednostavne rijeĉi dovodio u
neponovljive odnose i neobjašnjive logiĉke veze. Ekspresionist, nije bjeţao od
stvarnosti. Oslabljen bolešću, stvarnosti se predao potpuno, s njom se izjednaĉio i
beskrajno suosjećao. Napisao je nekoliko najljepših hrvatskih funebralnih pjesama
meĊu kojima je najĉišća ona s naslovom Smrt i ja, stvorio je i nekoliko
nenadmašnih metafiziĉkih pjesama meĊu kojima su Opomena i Povratak. Otvorio
je u hrvatskoj knjiţevnosti ĉitav niz novih tema, od erotskih do primitivistiĉkih,
tema koje su do njega bile uglavnom izbjegavane. Šimić je jedan od najvaţnijih
hrvatskih pjesnika uopće, ali tajna te vrijednosti ostat će dugo otvorenom
knjigom. Njegova poezija nije autistiĉka ni usamljeniĉka iako bi se zbog njezina
minimalizma moglo pomisliti da ona to jest. Šimić je avangardist gnomskih
pjesama, pisac utišanog izraza ali i pjevaĉ ekstaze. Njemu je krik poanta ĉitavog
ţivota koji je u duhu vremena obojio plavom bojom. Dok su artisti Vojnovićeva
ili Domjanićeva kova oboţavali ţutu boju secesije, u Šimića je dominirala plava
boja ekspresionizma. Bio je plavi konjanik hrvatske poezije koji je posljednji put
kriknuo u tuţnoj bolniĉkoj kući na zagrebaĉkome Zelenom brijegu. Taj muĉenik
hrvatske knjiţevnosti koji je o mnogima prozborio razorno i negativistiĉki, uvijek
je sve najpohvalnije mislio o Antunu Gustavu Matošu. S njim je podijelio tešku
sudbinu hrvatskog literata, ali zajedno s njim posjeduje najveću knjiţevnu
specifiĉnu teţinu. Njegovo slabo tijelo pokazalo je da u modernitetu neće više biti
moguće negirati estetiĉke kanone ako se odvaţno ne dirne i u njihove etiĉke
temelje. U spoju etiĉkog i estetskog dogodila se Šimićeva lirska misija koja je sva
okrenuta budućnosti ljudske krhkosti.
Prvi svjetski rat presudno je izoštrio ĉovjekove spoznaje. Sve se više
vjerovalo da je svijet nemirno mjesto i da mu je društvenost nepovratno išĉašena.
Okrutni i strašni rat zauvijek je iz umjetnosti izagnao kult ĉiste ljepote.
Knjiţevnost novoga doba otišla je u novim smjerovima. Angaţirana knjiţevnost
nije u Hrvatskoj u prvi plan stavila nacionalno pitanje jer joj se uĉinilo, doduše
samo zakratko, da su nacionalni problemi Juţnih Slavena u novoj drţavi riješeni.
Netoĉno se povjerovalo da su se juţnoslavenski nacionalni identiteti 1918.
emancipirali. Pod utjecajem Ruske revolucije u Hrvatskoj se rano formirao krug
lijeve inteligencije koji je svoje socijalne ideje iznosio u radikalnim ĉasopisima.
Većina pisaca ostala je izvan

- 313 -
lijeve organiziranosti, a manji broj autora svjesno je zadrţao retrogradni stil
puĉke knjiţevnosti. Ti autori nakon Prvoga svjetskog rata odluĉnije su se
okupljali oko militantnih katoliĉkih pokreta koji su bili dobro organizirani u Italiji,
Francuskoj i Španjolskoj i koje su u Hrvatskoj predvodili ĉlanovi duhovno
poduzimljivoga Knjiţevnog društva svetoga Jeronima. IzmeĊu lijevih i politiĉki
desnih opcija preostao je znatan prostor onima ĉije su naklonosti bile dominantno
estetske i graĊanske. Ne iskljuĉujući socijalnu dimenziju iz svojih knjiţevnih
djela, autori iz liberalne matice naglašavali su nedodirljivost umjetniĉkog prostora.
U novim okolnostima njima više nije bilo stalo da afirmiraju umjetnost radi
umjetnosti. Vjerovali su da ĉovjek ima nezasitnu potrebu za grafiĉkim i kromatskim
senzacijama, da su mu bliski plastiĉni, muziĉki i kinetiĉki doţivljaji svijeta te da
umjetnost ima smisla i kad nije socijalni ili religijski proglas. Premda ni u
meĊuraću nisu potpuno izostajali pojedinaĉni sluĉajevi modernistiĉkog eskapizma,
moţe se ipak reći da je središnji tijek hrvatske knjiţevnosti bez ostatka graĊanski
neutralan i artistiĉki vrlo konstruktivan. Sve što je još juĉer imalo društvenu i
umjetniĉku opravdanost, nakon Prvoga svjetskog rata bilo je poljuljano. Bohema
je bila još samo izuzetak! Nervoza i nemir nisu više bile najtipiĉnije osobine
umjetnikove. Veliki društveni roman odumro je i izgubio ĉitatelje jer u njega više
nitko nije vjerovao. Nastajalo je doba filma, pa dakle i brzine, doba kad je
psihologija bila tek konstrukcija i shematski uvid u dojuĉerašnju dubinu. Umjetnici
se više nisu bavili nejasnoćama. Njima je posao bio da svijet razjasne i osvijetle,
da ga provjetre. Individualizam je postao eksces. Najznaĉajniji knjiţevnik toga
novoga graĊanskog smjera bio je u Hrvatskoj Milan Begović. To se samo
djelomiĉno odnosi na stariji dio opusa ovoga knjiţevnika roĊenog 1876. u Vrlici.
Begovićeve prve knjige i drame, što su nastajale u epohi moderne, moraju biti
tumaĉene iz posebnog rakursa. Prvi svjetski rat koji se dogodio u pišĉevoj zrelosti
potpuno je promijenio ne samo njegovu prethodnu poetiku nego i odnos prema
vlastitom stvaralaštvu i prema novim zahtjevima publike. Domaća knjiţevna
kritika bila je zbunjena Begovićevim meĊuratnim knjiţevnim djelom. Kritika je u
njega traţile manifestne i ĉvrste smjerove ali on niti je manifeste pisao niti je
smjerove deklarativno slijedio. Njegove brojne drame i romani, novele i pjesme
kao da su izišli iz laboratorija, kao da je sve te drame i romane napisala tehniĉka
svijest oboruţana inventivnošću. Begovićeva knjiţevna djela iz njegova poznijega
doba doţivljavala su zamjetan svjetski uspjeh, i to upravo zato jer nisu ispunjavala
niĉiji deklarativni umjetniĉki program. Ona su se ograniĉavala da iskaţu stanje
duha svojega vremena i da iskoriste zanatsku sposobnost knjiţevnikovu da stvori
opipljive tekstovne rezultate namijenjene strogo ciljanoj publici. Begovićeve
drame, romani i novele iz njegove najzrelije faze nisu teţili originalnosti ali su svi
odreda htjeli biti shvaćeni zaokruţenim i sebi dostatnim svjetovima. Bilo je vrijeme
kad se više nisu pisali impresionistiĉki i fragmentarni tekstovi. Sve Begovićeve
drame i svi njegovi romani izraĊeni su od primarne knjiţevne materije i bili su
namijenjeni najširem ĉitateljskom i društvenom kolektivu. Njegova djela plodovi
su novog elitizma za mase. To, naravno, ne znaĉi da Milan Begović nije pisao
tekstove za vrlo provokativne i unikatne erotske mape što ih je po narudţbi
bogatih kupaca potpisivao zajedno s prijateljem, slikarom

- 314 -
Milivojem Uzelcem. Te unikatne mape samo su dokaz koliko je ovaj autor toĉno
shvaćao novo stanje umjetnosti, njezinu novosteĉenu reproduktivnost. Prvi dodiri
Milana Begovića s knjiţevnošću dogodili su se u splitskoj gimnaziji, gdje je išao u
isti razred s Vladimirom Nazorom. I on je poput svojega školskog prijatelja poĉeo
studirati prirodne znanosti ali je ubrzo nastavio studij romanistike i slavistike,
slušao predavanja slavnih Mayer-Luebkea i Jagića, a kad je diplomirao, vratio se u
domovinu gdje je najprije bio profesor na gimnazijama u Splitu i Zadru. Prve
pjesme su mu bile knjiţevno vjeţbalište. Ima se dojam da je uĉio sporo ali ĉim mu
je 1900. objavljena lirska Knjiga Boccadoro, privukao je najširu publiku i zadobio
naklonost modernista. Sakriven iza izmišljenoga granda iz galantnoga vijeka
kojega je prozvao Xeres de la Maraja, romanskom lakoćom Begović niţe sonete,
tercine, šestine i balade koje posvećuje putenoj markizici Zoe Boccadoro. Erotika
pulsira prvim pjesnikovim stihovima ĉiju su uspaljenost neprijatelji ţivotnosti
odmah proglasili bolesnom. Bila je ta zbirka odgovor na frustriranost
svakidašnjega ţivota, protest protiv ugašene prirodnosti. Već na poĉetku najavio je
Begović da ga više od svega zanimaju sloţeni tjelesni i duhovni odnošaji ţene i
muškarca. Samo dvije godine nakon Knjige Boccadoro objavio je u Pragu dramu
Myrrha u kojoj na bajkovit naĉin prikazuje incestuoznu vezu ciparskog kralja
Kvnarisa i njegove kćeri Mire iz koje se rodio Adonis. Tek u završnici drame otac
postane svjestan da je zapravo obljubio vlastitu kćer, i to kad joj prepoznao lik u
zraci svjetla. Raniji dramski uspjeh Iva Vojnovića, kao i vlastiti teatarski eros,
potakao je mladog Begovića da Hrvatskom narodnom kazalištu preda svoju
Gospodu Walevsku koja je ondje izvedena 1906. i u kojoj je, na temelju
pouzdanih podataka, prikazana dvosmislena ljubavna veza poţrtvovne Poljakinje,
svojevrsne moderne Judite, i Napoleona. Bilo je to doba u kojemu je Begović
brusio kazališni zanat i kad izlazi s nizom dramoleta. Jedan od uspjelijih je Venus
Victrix koja je svojevrsna ţanrovska vjeţba iz renesansne komediografije, a
srodna je i komedija s naslovom Biskupova sinovica koja je 1911. imala problema
s cenzorima jer ovi nisu dopustili da se publici prikazuje volterijanskom idejom
zadojeni biskup koji nećakinji omogućuje da prevari kilavog i staroga muţa te
pobjegne s paţem u Pariz. Jednu od svojih ranih drama posvetio je Begović i
vrliĉkom zaviĉaju. Izvedena 1909., Stana Biučić dobro je sroĉena drama strasti
koja je po vrijednosti, kao i po tematici, posvema mjeriva sa svim Kosorovim i
Tucićevim uspješnicama, a ne zaostaje niti za Ekvinocijem Iva Vojnovića. Begović
dramatizira strašnu sudbinu nevjenĉane i mlade majke koju je zaostala sredina
najprije seksualno iskoristila i ponizila, onda izopćila, a na kraju otjerala u
samoubojstvo, i to kad ta mlada majka na krajnje surov naĉin dozna da joj je umrlo
dijete. Stana Biučić dramski je tekst u kojemu su se već mogle prepoznati sve
kasnije Begovićeve dramaturške kvalitete, njegov osjećaj za napetost, dobro
voĊeni dijalozi i savršen osjećaj za odnose muških i ţenskih znaĉaja. Upravo u
vrijeme kad mu je izvedena ta zaviĉajna drama, pruţila se Begoviću prilika da na
poziv nekih prijatelja postane dramaturg Deutsches Schauspielhausa u
Hamburgu. Nekoliko godina poslije prešao je iz Hamburga u Beĉ gdje je dobio
dramaturški i redateljski angaţman u Neue Wiener Buehne. Za vrijeme rata
Begović je bio mobiliziran u austrijskoj vojci pa se tek nakon 1920.

- 315 -
trajno doselio u Zagreb, gdje je neko vrijeme nastavnik na glumaĉkoj školi, zatim
ravnatelj drame u Hrvatskom narodnom kazalištu ali je s tog mjesta otpušten
1928. nakon skandala s politiĉkom antireţimskom aluzivnošću njegove obrade
Šenoina Diogeneša. Begovićeva zaposlenja uvijek su bila kratkotrajna. Bio je
dinamiĉan ĉovjek i nije prihvaćao kompromise. Nekoliko pišĉevih vrlo burnih
ţenidbenih veza, niz glamuroznih ljubavnih avantura bile su savršena dopuna
njegovoj društvenoj fami. Vlastita sredina nije Begovića dostatno cijenila niti
razumjela njegov elitizam za malograĊane. Taj politiĉki liberal i nacionalno vrlo
moderno osviješteni ĉovjek doţivljavao je da ga ignoriraju i poniţavaju upravo u
vrijeme najvećih uspjeha, upravo dok su se njegove poslijeratne drame izvodile
na najpoznatijim svjetskim scenama i dok su ga reţirali najkvalitetniji redatelji.
Bilo je to doba velikih pišĉevih uspjeha s dramama Pustolov pred vratima, Bez
trećega i Amerikanska jahta u splitskoj luci, bilo je to doba kad su se mnogo ĉitali
njegovi romani i vrlo popularne njegove novele. Begovića su izvodili u Pragu i u
New Yorku, San Franciscu i Los Angelesu, Rimu, Beĉu, Sofiji, Oslu, Rio de
Janeiru, Sao Paolu i Buenos Airesu, Budimpešti, Bukureštu i Napulju, Bologni,
Milanu, Parizu, Berlinu, Bremenu, Mannheimu, Wroclawu i Moskvi. Znatne
promjene u društvenom ţivotu zahtijevale su promjenu izraţajnih sredstava i
Begović je tih promjena u meĊuratnom periodu bio savršeno svjestan. Umjesto
lirike pisala se poezija koju se jedino moglo glasno izgovarati sa scene. Umjesto
romana pisale su se ulanĉane zbirke kratkih priĉa. Umjesto skulptura nastajale su
strukture, umjesto autorskih drama pisale su se drame u kojima su lica traţila
vlastitog inaĉe izgubljenog autora. Umjesto fresaka slikale su se na golemim
posterima uliĉne reklame, umjesto obojenog materijala izlagala se materijalnost
same boje. Nove knjiţevne muze našle su se zato i u Hrvatskoj u rukama
praktiĉnih ljudi. Milan Begović bio je jedan od njih. Godine 1921. pisac je objavio
Dunju u kovčegu, svoju prvu duţu prozu u kojoj obraduje ljubavnu priĉu
bonvivana Dušana i naivne ali putene RoĊene koju je smjestio u ambijent rodne
Zagore. Patrijarhalni prostor u kojemu se zbiva prvi dio priĉe savršeno je odabran
jer je u potpunoj suprotnosti s rafiniranim opisom ljubavnih i erotskih dodira
izmeĊu protagonista. Roman svoju završnicu preseljava u mondenu Opatiju gdje se
nekadašnji zaljubljenici još jednom susreću, obnavljaju svoju vezu, samo što ovaj
put preljub izravno i sudbinski izazove smrt Rodenine kćeri. Begovićev roman
Dunja u kovčegu napisan je strasno i vrlo je uzbudljiv pa je lako stekao naklonost
publike koja je upravo odahnula od Velikog rata i kojoj su ovakve sentimentalne
priĉe dopunjavale osjećaj izgubljenosti. Dunja u kovčegu lirski je roman, njegova
dogaĊajnost nije pretjerano naglašena ali je dostatna da zadrţi pozornost ĉitatelja.
Sa stranica te proze najavljuje se najsjajnije doba Begovićeve dramske
knjiţevnosti. Ta najava razvidna je u dramatiĉno ustrojenim dijalozima i napetim
scenama što ih je Begović nauĉio s lakoćom graditi, i to za vrijeme svojih
europskih dramaturških poslova. U dvadesetim godinama Begović radi vrlo
intenzivno u zagrebaĉkim novinama, piše vrlo dobre i analitiĉke kritike kazališnih
predstava, objavljuje putopise i feljtone, ureduje ĉasopise i novinske rubrike,
redigira Izabrane pjesme. Muze koje je Begović tada slijedio bile su vrlo
prozaiĉne i s pijedestala su se radikalno spustile u stvarni ţivot. Sve su više

- 316 -
u tadašnjoj knjiţevnosti bili nevidljivi rubovi koji su dijelili umjetnost od znanosti,
tehniku od feljtonistike i drame. Umjetnost je nepovratno gubila mitski znaĉaj.
Pred oĉima svojih tvoraca i svoje publike postajala je robom i upotrebnim
predmetom, naselila je realnost kao njezin organski dio i postala je stvarnost sama.
Novom agregatnom stanju umjetnosti osobnost pišĉeva kao da više nije bila
potrebna. Milan Begović prvi je u modernoj hrvatskoj literaturi, ne zaklanjajući
se iza poetiĉkih pokreta ali niti ne stvarajući trivijalnu literaturu, posegnuo za
skrivenim resursima nagrizene i primordijalne ali svima razumljive, izvornosti. U
njegovim novim djelima najjednostavnijim poetskim, dramaturškim i narativnim
sredstvima uvedeni su u samo središte tekstova ljubavni impulsi i ogoljen je
odnos izmeĊu ţene i muškarca. Za Milana Begovića knjiţevnik je bio svećenik
obiĉnosti, a u toj novoj obiĉnosti eros mu je postao crkvom. Veliki uspjeh doţivio je
novelom Kvartet koju je objavio 1926., pokazujući da je dobro svladao u ono doba
vrlo popularnu dramsku i pripovjedaĉku školu Talijana Luigija Pirandella. Kvartet
je ljubavna priĉa o tri muškarca i jednoj ţeni, zapravo priĉa o ĉetiri muziĉka
instrumenta koji se vole i mrze, koji razgovaraju sami sa sobom i meĊu sobom da
bi na kraju kao u finalu Matoševe priĉe o papigi Camao, Sekund najprije ubio
Violu a onda i sebe. Ta erotiĉka novela bavi se dogaĊajima koji su nedostupni
osjetilima i zato je prozna poema subjektivnosti, zagovor snovitosti i svojevrsni
filozofski traktat o nerješivoj naravi spola. Nikad u hrvatskoj knjiţevnosti jedna
glazbena tema nije dobila kompletniju obradu od one u Begovićevoj noveli Kvartet,
neobiĉnom i dramatiziranom proznom snu. Na vrata Hrvatskoga narodnog
kazališta Begović je nakon Prvoga svjetskog rata ĉvrsto zakucao tek mistiĉnom
dramom Boţji čovjek u kojoj je dramatizirao ljubavni trokut što se stvorio oko
Mare koja je bila razapeta izmeĊu duhovnih obveza prema svećeniku Damjanu
koji joj postaje muţ, i putene ljubavi prema hajduku Krstanu koji joj je ljubavnik.
Prvi pravi kazališni uspjeh postiţe Begović tek u svojoj pedesetoj godini s poslije
svjetski proslavljenim Pustolovom pred vratima. To je najveća hrvatska drama
sna. Osim uvodnoga i završnog dijaloga, sve se u toj drami prelilo u san umiruće
djevojke. Njezinom sviješću, koja je jedina scena te drame, promiĉu uobrazilje,
promiĉu potajne ţelje. U snu i na samrti djevojka u tijelu svoje dvojnice upoznaje i
promašeni ţivot ali doţivljava osjećanja radosti i patnje, proţivljava strast i ţivi
ţivot u nekoj drugoj kauzalnosti i na nekom drugomu mjestu. Dramska slika
Pustolova pred vratima filmiĉna je, a na kraju, kad se na sceni pojavi Neznanac,
koji je Smrt, i kad zapita djevojku o proţivljenom, njezin će odgovor veliĉati ţivot
ali ţudjeti skoru smrt. Pustolov pred vratima savršeni je psihoanalitiĉki komad i
jedna od najboljih europskih drama o licima koja ostaju bez autora, o licima koja
sama postaju svoji vlastiti autori. Mehanizam Pustolova pred vratima stvorio je
jedan od najnestvarnijih kazališnih svjetova svojega doba, maštovitu konstrukciju
koja je omogućila protagonistici da na sceni, kad već nije mogla u ţivotu, u
susretima s devet utjelovljenja Smrti, odţivi autentiĉan i apsolutan ţivot. Nekoliko
godina nakon Pustolova pred vratima, izlazi Begović pred publiku s dramom
Amerikanska jahta u splitskoj luci u kojoj 1930. vrlo uspjelo razraĊuje anegdotu o
povratku bivšeg sluge u Split iz Amerike i nevoljama što ih bogati povratak
stvori u obitelji nekadašnjih

- 317 -
gospodara, dekadentne i prijetvorne splitske aristokratske obitelji. U isto vrijeme
kad je igrana ta komedija, objavljuje Begović, i to tijekom dviju godina u
podlistku vrlo ĉitanih Novosti, društveni roman Giga Barićeva i njezinih sedam
prosaca. Ukoriĉen, taj se roman pojavio tek 1940. kad je doista u svem sjaju
pokazao svoju hinjenu jednostavnost. Potpuno usporediva s Krleţinim
glembavevskim ciklusom, ta saga koja slijedi posljedice jedne, zbog rata,
nerealizirane braĉne zajednice ne skriva niti na jednoj svojoj stranici vlastitu
nepretencioznost, ali zato otkriva visoki stupanj knjiţevnog zanatstva. Giga
Barićeva hrvatska je Penelopa koja se od muţa Marka Barića rastala na bojištu i
koja, jer se muţ već godinama nije vratio, konaĉno odluĉuje proglasiti ga mrtvim.
Roman je konstruiran kao sedam malih romana o Giginih sedam prosaca, i
društvena je analiza njihovih ţivotnih priĉa, dok je epilog toj knjizi pisac napisao
u dvije verzije, jednoj proznoj i drugoj dramskoj koja ima zasebni naslov Bez
trećega. I ta je drama doţivjela velik uspjeh ĉim je bila prevedena na mnoge
jezike. Dramatski sraz moderne Penelope koja je muţa strpljivo ĉekala i bolesno
ljubomornog Odiseja koji ju je pronašao, nakon što ih je neki banalni ruski napad
razdvojio na galicijskoj fronti, završava ubojstvom. Giga na kraju hladnokrvno
ubija muţa povratnika jer je ovaj okrutnom ljubomorom ponizio njezinu ljudskost
i vjernost, porekao njezinu autentiĉnost. Ali sve do Gigina revolverskog pucnja,
drama Bez trećeg vatromet je precizno napisanih replika, tekst briljantnoga stila s,
do tada u hrvatskom teatru samo rijetkom, dijaloškom bravuroznošću. Izbijanjem
Drugoga svjetskog rata Begovićeva knjiţevna motivacija poĉela je osjećati zamor.
Napisao je tada samo još nekoliko originalnih tekstova, objavio jednu dobru
antologiju hrvatske proze, skupio svoje po ĉasopisima razbacane putopise i
kritike. Pri kraju ţivota, već teško bolestan, Milan Begović doţivio je i veliku
nepravdu kad ga je Sud ĉasti Društva hrvatskih knjiţevnika poglasio 1945.
fašistom i zabranio mu javno djelovanje. Bila je to nepravda koja je vapila u nebo
jer Begovića ni politika ni njezina bespuća nisu nikada zanimala previše. To što
mu se dogodilo 1945. bila je osveta zavidne domaće sredine ĉovjeku koji joj je
tijekom dugih desetljeća odreĊivao mjeru svjetskosti, liberalizma i urbanosti. Milan
Begović, 1945. društveno potvoren i poniţen, umro je u Zagrebu 1948. i pokopan
gotovo u tajnosti. Napisao je neke od najboljih hrvatskih drama meĊu kojima su
Boţji čovjek, Pustolov pred vratima, Amerikanska jahta u splitskoj luci i Bez
trećega. Napisao je i slavni libreto za Gotovcevu operu Ero s onoga svijeta, autor je
dvaju dobrih romana od kojih je onaj o Gigi Barićevoj jedna od najboljih proznih
knjiga meĊuraća, autor je i niza novela, a meĊu njima antologijskog Kvarteta. U
svaku najmanju antologiju hrvatske poezije ući će barem mondeno Begovićevo
ljubavno tepanje Lyddy. U svojim knjigama on nije odviše inzistirao na ţalosnim i
gorkim aspektima hrvatske suvremenosti. Njegova lica i kad umiru i kad pucaju,
nisu niti na domovinskom ni klasnom zadatku. Ona umiru i pucaju jer ispunjavaju
logiku svojega tijela, svojih strahova, putenosti i bivših sreća. Milan Begović je
odluĉio u knjiţevnosti posvetiti se ljepoti, bolnoj i ponekad uţasnoj ljepoti
svakidašnjice. Sjenu društvene nepravde sistematski je ostavljao drugima. On sam
ţivio je nadu kako će se goleme proturjeĉnosti što su pritisnule svijet riješiti same
od sebe. Nije bio dobar prorok, ali to što u njegovim djeli-

- 318 -
 ma nema slutnji dolazeće katastrofe, nije najveća njihova slabost. Bio je to još
jedan ispad toga najiskrenijeg vjernika u tijelo i ljubav što ga je hrvatska
knjiţevnost imala.
Prvi svjetski rat, koji su još nazvali i Velikim, odnio je osam milijuna ljudskih
ţivota ali svojim okonĉanjem 1918. nije riješio niti jedan od uzroka zbog kojih je
izbio. Nacionalni sukobi i ekonomske kontradikcije u dva sljedeća desetljeća
dramatiĉno su oteţali politiĉki ţivot Europe i Amerike. Ĉitava jedna generacija
izgubila je iluzije, na ruševinama staroga svijeta lutali su milijuni invalida, ĉitav
jedan naraštaj bio je izgubljen, dok su stotine tisuća ljudi bile prognane i lutale
svijetom. Inflacija je u prvim poratnim godinama poprimila do tada neviĊene
razmjere, nezaposlenost pogodila je sve zemlje svijeta. Srednjem je sloju dokinuta
bilo kakva znatnija ekonomska moć pri ĉemu je rat drastiĉno promijenio i pravila
politiĉkog ţivota. Dotadašnja nedodirljiva elita izgubila je moć, pravo glasa
postalo je općim a anonimne mase kojima su se sve više prikljuĉivale i ţene,
preko noći su osjetile neviĊenu snagu ulice i zapoĉele su izravno intervenirati u
socijalni i politiĉki ţivot. Radniĉke i seljaĉke mase u Zapadnoj Europi bile su
ţivo zainteresirane za sudbinu Rusije u kojoj je boljševiĉka revolucija barem u
poĉetku poniţenim staleţima pokazivala smjer mogućih reformi. Europom je
prohujao vihor komunizma, plameni vjetar, kako će ga nazvati Miroslav Krleţa,
orkan nemira i prevrata. MeĊuraće je poĉelo s crvenim barjacima ali je završilo
anĊelima osvete nad grobnicama palih domobrana. Na scenu politike stupili su
sindikati ali je prvi revolucionarni ţar svagdje trajao prekratko i svagdje bio brzo
poraţen. U Njemaĉkoj su slabosti Weimarske Republike vrlo brzo otvorile put
nacizmu. U Italiji radnici su okupirali tvornice ali su time samo isprovocirali
fašistiĉku reakciju pa je uz podršku bogatih zemljoposjednika i industrijalaca
sjevernoga dijela zemlje politiĉka desnica, govoreći socijalne parole, rano u Rimu
došla na vlast i zagušila sve dotadašnje demokratske i liberalne slobode. U
Jugoslaviji radniĉki se pokret široko organizirao ali je vrlo brzo strogim
zakonima zabranjen i otjeran u ilegalu. U Francuskoj i Engleskoj, srećom, nije
bilo većih socijalnih potresa pa su umjerene politiĉke snage, ne uvijek bez
otpora, potpuno nadvladale ekstremiste i trajno došle na vlast. I dok je Italijom i
Njemaĉkom harao agresivni diktatorski fašizam, i dok su u tim zemljama bila
reducirana sva graĊanska prava, dotle je u Francuskoj i Engleskoj vladao u
meĊuraću socijalni mir. U Rusiji nastupile su najprije godine gladi i progona a
nakon samo nekoliko godina revolucionarnog zanosa došlo je do potpune blokade
demokracije. U Moskvi je stvoreno ono što se još desetljećima poslije s pravom
nazivalo "carstvom zla". Na vlast u prvoj radniĉkoj zemlji svijeta došao je ciniĉni
reţim koji je barbarskom ideologijom klase i laţnim totalitarnim komunizmom
doveo u pitanje sva prethodna dostignuća europskog individualizma. U Rusiji bila
su pogaţena naĉela libertinskih reformatora koji su tu zemlju preplavili još u
vrijeme kad im se iz Hrvatske divio, takoĊer libertinac, pravaš Ante Starcević. U
Hrvatskoj pravaško nasljedstvo preuzeli su desniĉari i klerikalci dok je bilo
sasvim notorno da su tekst izvornog pravaštva najvjernije izgovarali upravo
najsnaţniji komunistiĉki ideolozi, na prvom mjestu Miroslav Krleţa i onda
August Cesarec. Slom newyorške burze koji se dogodio u listopadu 1929.

- 319 -
isprovocirao je diljem svijeta val novih nezadovoljstava, a nezaposlenost je bila
još jednom povećana, a trţište robe široke potrošnje poharano. Socijalno
nezadovoljsvo definitivno je razbudilo nacionalizam u gotovo svim sredinama ali
posebno u onima u kojima su, poput Irske, Hrvatske ili Katalonije, narodna prava
bila ugroţena od susjednih i jeziĉno bliskih većih nacija. U Njemaĉkoj, gdje je
1933. došao na vlast, Hitler je govor mrţnje pretvorio u drţavnu politiku.
Krizom su ĉak, ali vrlo kratko, bile uzdrmane i politiĉke elite u dvije najmoćnije
demokratske zemlje Europe, u Francuskoj i Engleskoj. Zajedno s tim zemljama
zaljuljala se stabilnost u većini malih zemalja srednje i jugoistoĉne Europe koje
su do tada imale snaţne kulturne dodire s germanskim svijetom i u kojima je
inaĉe ţivjela znatna njemaĉka manjina. Sve te zemlje glavinjale su u velikim
ekonomskim nevoljama, uzdrmani su im bili svi segmenti društvenog ţivota, i oni
socijalni a i nacionalni. Mrak se tako poĉeo spuštati nad monarhistiĉku Jugoslaviju
a sve je proturjeĉnijom postajala u njezinu sastavu graĊanska Hrvatska. Malo je
angaţiranih knjiţevnika u tom vremenu ostalo do kraja trijezno i objektivno.
Politika je još jednom progutala Hrvatsku. Ubojstvo Stjepana Radića u
beogradskoj skupštini samo je na trenutak homogeniziralo Hrvate. Progoni koji
su uslijedili razorili su kratkotrajnost društvenoga dogovora sukobljenih nacija.
To da se u Sovjetskom Savezu tijekom tridesetih gušila svaka disidencija i
onemogućavalo bilo kakvo izdvojeno mišljenje, potpuno je zbunjivalo
antifašistiĉku i graĊansku Europu u kojoj su liberali i ljevica u politiĉkom ţivotu
svojih sredina pokušavali spasiti ono malo razuma koji se još saĉuvao. U
trenutku kad je Staljin u predveĉerje Drugoga svjetskog rata potpisao besramni
pakt s Hitlerom o navodnom nenapadanju, svima, osim najzagriţenijim
komunistima, postalo je jasno da su u Europi pogašena sva svjetla razuma i da je
definitivno otvoren prostor velikom, do tada najvećemu svjetskom ratnom
pokolju u kojemu će biti poraţen fašizam ali ne i totalitarni komunizam.
Krvoproliće što gaje koncem tridesetih godina izazvao sukob španjolskih fašista i
republikanaca bilo je generalna proba modernog intervencionizma. U zaraćenoj
Španjolskoj Europa je dobila ĉvrst dokaz da napredovanje fašizma nije ništa
manje opasno od jaĉanja ruskoga totalitarizma. Paradoksalno, u tom je trenutku
u Jugoslaviji zapoĉeo naoko uspješni dogovor izmeĊu vodeće hrvatske politiĉke
stranke Maĉekova HSS-a i srbijanskih politiĉara predvoĊenih ministrom
Stojadinovicem i regentom Pavlom koji je vladao nakon ubijenog Aleksandra
umjesto njegova malodobnog sina. Španjolski pouĉak o zloćudnosti fašizma nije
u Hrvatskoj shvaćen s dovoljnom ozbiljnošću pa je grupa kriminogenih
nacionalista zavladala Hrvatskom 1941. u prvim danima raspada monarhistiĉke
Jugoslavije.
Tijekom cijeloga tog vremena hrvatskom je duhovnom scenom dominirala
vulkanska osobnost Miroslava Krleţe koji je svojim knjiţevniĉkim
voluntarizmom i glomaznošću svojega knjiţevnog djela, svojim ideološkim
egoizmom, paradoksalno, ĉak i osiromašio knjiţevni krajolik toga doba.
Snagom svoje elementarne pojave on je knjiţevni ţivot meĊuratne epohe
ispraznio od potrebnog elektriciteta. Zbog njegove vehemencije uĉinilo se kao
da je njegov uzburkani ego vaţniji od stvarnosti same. Mnoge knjiţevne pojave
koje su ostale iz-

- 320 -
 van njegova vidokruga taj znaĉajni pisac uĉinio je gotovo nazamjetljivima.
Posebno je pogubno bilo Krleţino djelovanje na razvitak knjiţevne avangarde
koju je ovaj, ĉim je izišao iz prve svoje faze, ţestoko kritizirao i tumaĉio kao stvar
posvema nepotrebnu u modernoj socijalnoj knjiţevnosti. Za Krleţu najprije
je knjiţevnost bila angaţirana a onda je bila knjiţevnost. Mjereći sve Krleţom,
njegovi suvremenici, i njegovi protivnici a i njegovi podrţavatelji, suoĉili su se s
fantomskom prazninom domaćega knjiţevnog ţivota. Doduše, Miroslav Krleţa
pred samo izbijanje Drugoga svjetskoga rata okupio je oko svojega znamenitog
ĉasopisa Pečat, koji je izlazio 1939. i 1940., naraštaj najvaţnijih lijevih hrvatskih
knjiţevnika, onih koji će, kad 1945. antifašizam porazi Hitlera i Pavelića, preuzeti
sve vaţnije institucije domaćega kulturnog i knjiţevnog ţivota. Kasniji naraštaji,
koji su u knjiţevnosti nastupili nakon tih prvih Krleţinih sljedbenika, bili su
odgojeni na iskustvima suvremene angloameriĉke knjiţevnosti i prvi su mogli
shvatiti da je "praznina" koju je veliki, preglomazni pisac stvorio, bila pouĉna.
Bila je to još jedna od mnogih ideoloških predrasuda što ih je proizvela politiĉka
ljevica da bi nadoknadila svoju stvarnu nemoć da artistiĉki, a ne samo ideološki,
nakon Drugoga svjetskog rata dominira hrvatskom duhovnošću.
Na pozadini ekonomskih padova i socijalnih napetosti i na fonu oštrih
ideoloških sukoba ostvarena je izmeĊu svjetskih ratova u Hrvatskoj vaţna
knjiţevna aktivnost. Pisci toga razdoblja bili su, više nego analizom ĉovjekove
nutrine, opsjednuti narušenom društvenošću i besperspektivnošću ljudske
budućnosti. Pitali su se koji uopće smisao moţe imati ljepota u pobješnjelom
svijetu, koju svrhu ima bilo kakvo prebiranje po dnu ljudske duše u krajoliku
razgoropadenih ideologa i ostrašćenih masa. Miroslav Krleţa u knjiţevni je ţivot
zaista stupio u trenutku kad se zahuktalost prve avangarde već poĉela smirivati.
Završetkom Prvoga svjetskog rata bio je, naime, zakljuĉen period europskih
modernistiĉkih pokusa pa se u prvim poratnim godinama ĉinilo da će se nova
knjiţevnost, jednako kao i likovna umjetnost, više nego do tada pribliţiti
harmoniji, redu i klasicizmu, te da će svoj primarni radikalizam, avangardne
pjesniĉke jezike futurizma i kubizma, s vremenom preusmjeriti i umrtviti. Ipak
avangarda u novomu prvom poratnom razdoblju nije netragom nestala. Niĉim,
osim vrlo srodnom osjećajnošću, bila je u to doba povezana grupa izvrsnih
duhova i kvalitetnih pisaca, meĊu kojima su dominirali Franz Kafka i Thomas
Mann, James Joyce, Marcel Proust i Robert Musil. Oni su iz pozicije modernoga
graĊanstva vlastitim knjiţevnim tekstovima pokušali prevladati tradicionalne
konvencije i redefinirati odnose izmeĊu opisanih pojedinca i svijeta, izmeĊu
pišĉeva glasa i stvarnosti. U širokom spektru stilova i formalnih izbora u toj novoj
stilski pluralistiĉkoj literaturi, u tom vrlo individualistiĉkom tipu knjiţevnosti,
izreĉene su najbitnije sumnje i otkrivene najdublje kontradikcije epohe,
razgoljene teškoće koje su pratile intelektualce onoga doba kad god su izravnije
pokušali transformirati društvo. Uspjeh spomenutih pisaca nije uvijek moguće
mjeriti graĊanskim parametrima prethodne knjiţevnosti, ali njihov uspjeh već je u
pokušaju da se stvori nova knjiţevnost a da pri tome ona ne posluţi niti jednom
ideološkom gospodaru onodobnog svijeta. Najobuhvatniji hrvatski knjiţevnik toga
doba, Miroslav Krleţa, nije u potpunosti znao slijediti taj smjer

- 321 -
svojih najboljih vršnjaka jer nije uspio odoljeti zovu politiĉkog angaţmana. Za
razliku od njih, on se rodio u sredini koja i danas od pisca najviše oĉekuje da
bude pedagog i ţrec, prorok i dnevni informator, i da igra šah s provincijskim
tiranima, da kritizira lokalne ministre policije. Najelokventniji hrvatski pisac svih
vremena Miroslav Krleţa, nije baš uvijek ustajao u obranu principa ĉiste slobode i
nije baš uvijek znao naći pravu rijeĉ u vremenima u kojima su moćnici u njegovoj
zemlji ţrtvovali racionalni princip zbog politiĉkoga pragmatizma. Ovaj
Zagrepĉanin roĊen 1893. imao je silovit talent pa je u nepreglednom opusu, koji
jedva da se moţe ukoriĉiti u pedesetak knjiga, ostavio znaĉajnih tragova u
društvenom ţivotu. U doba pisaćih strojeva on je najĉešće pisao obiĉnom
grafitnom olovkom, strasno i ne ispuštajući ju iz ruke. Najvaţnija Krleţina djela
nastajala su tijekom dva desetljeća, i to od vremena Prvoga svjetskog rata kada je
napisao proroĉansku dramu Kraljevo, pa sve do konca tridesetih godina kada mu
je objavljen roman Na rubu pameti, a nešto prije i drame iz ciklusa o
Glembajevima, kultni roman Povratak Filipa Latinovicza i najvaţnije knjiţevno
djelo toga doba Balade Petrice Kerempuha. Rodio se u obitelji niţega gradskog
ĉinovnika, u kući agresivnog oca koji je njeţnog mladića silom poslao na vojne
studije koje ovaj nije nikad htio završiti. Odliĉan Ċak zagrebaĉke niţe gimnazije,
ali s povremeno slabim ocjenama, već je kao jedanaestogodišnjak napisao svoje
prve drame i poţudno je već tada ĉitao kao što je to ĉinio ĉitavog ţivota. Poĉeo je
ĉitanjem skandinavskih dramatiĉara i ruskih realista, nastavio je imitirajući ţestinu
beĉkoga kritiĉara Karla Krausa. U kadetsku školu u Peĉuhu stigao je 1908., poslije
se ĉak upisao i na vojnu akademiju, ali je što zbog neposluha, a što zbog znatiţelje,
usred balkanskih ratova tu akademiju napustio. Stigao je u Skopje pa su ga Srbi, jer
je bio austrougarski kadet, uhapsili i optuţili za veleizdaju; a kad se vratio kući,
jedva se spasio od domaćih optuţaba pa je morao za kaznu otići na frontu u Galiciju
gdje su ga vrlo brzo kao zdravstveno nesposobnog oslobodili od neugodne vojne
sluţbe. Dok je trajao rat, Krleţa je objavio svoje prve tekstove, i to drame
Legenda i Maskerata. Prve dramske tekstove ambiciozno je slao kazališnoj upravi
ali za pišĉev tadašnji ekscesni avangardizam ondje nisu hajali. Prva Krleţina knjiga
objavljena je 1917., bila je to poema Pan, koju kao da je napisao neki raţešćeni
uĉenik Vladimira Nazora a ne Lenjinov oboţavatelj. Bilo je to doba u kojemu
suvremenici već primjećuju Krleţin talent, uoĉavaju mu moćnu reĉenicu, hvale ga
ali i napadaju. Bilo je to doba kad Krleţa objavljuju svoje prve proze i liriku u
uglednim ĉasopisima. Njegov zagovornik je tada Julije Benešić, kasniji intendant
Hrvatskoga narodnog kazališta, estet i graĊanski liberal koji prepoznaje Krleţin
eruptivni talent. Benešić će koju godinu poslije pomoći Krleţi da ga izvode i na
središnjoj zagrebaĉkoj sceni, a potom, kad bude ministarstveni ĉinovnik u
Poljskoj, on će u tridesetim godinama omogućiti Krleţi vaţan kreativni boravak u
toj, za neka pišĉeva djela i teme, vaţnoj zemlji. Najprovokativniji Krleţin tekst u
tom vremenu je Hrvatska rapsodija, knjiţevni panoptikum, sinteza u kojoj je
vidljiva pišĉeva potraga za narodnim genijem hrvatstva koji je poput himere
ĉitavog ţivot pratio Miroslava Krleţu, koji je on strasno ispitivao ali najĉešće
razarao da ne bi razorio sebe samog. Po završetku rata Krleţa i dalje uporno piše za
koš zagrebaĉkoga kazališnog direktora Josipa Bacha. U vri-

- 322 -
jeme dok Rusijom haraju Lenjinovi revolucionari, nastaju Krleţine biografske i
aluzivne dramske legende. Ona o Cristovalu Colonu koji na svojoj Santa Mariji
pomišlja da je Lenjin, najizravniji je pišĉev politiĉki plakat toga doba, a druga
drama o Michelangelu Buonarrotiju temelji se na vrlo banalnim idejama o
slobodi umjetniĉkoga stvaranja. Najbolji pišĉev tekst iz toga razdoblja je
nesumnjivo dramski misterij Kraljevo. Dramatiĉar po svojoj najdubljoj vokaciji,
Miroslav Krleţa u Kraljevu provodi radikalnu dematerijalizaciju hrvatske scene.
Oslobodio ju je u Kraljevu viška stvarnosti. Kraljevo je moćna metafora bolesnoga
društva, prikaz animalnog Sajma, orgija poganske glazbe, kanibalska svetkovina
nakaradnoga kola, prizor fantastiĉan, groteskan i samrtniĉki. Kao u
srednjovjekovnom moralitetu, scenom defiliraju grešnici i grešnice koji usred
urnebesnog ritma prodaju i kupuju jedni od drugih sve i svašta ali najĉešće same
sebe. Tanahna radnja smjestila se oko ljubavne storije koja je preuzeta iz
commedije dell'arte i u kojoj Anka igra vjeĉnu i lako zaljubljivu Ţenu, Herkules
oslikava vitalnost i tjelesnu ljubav, Štijef mrtvaca koji dobro rezonira, a nesretni
zaljubljenik Janez na sajam stiţe usred raspleta svoje vlastite ljubavne priĉe s
konopcem samoubojice oko vrata. U Kraljevu, koje je antimoralitet, nema
nikoga da na koncu spasi te izmuĉene duše jer sve što je na sceni tek je veliki
usmrĊeni grob svijeta koji je upravo okonĉao jedno svoje veliko klanje i već se
spremao na drugo. Mladi se Krleţa dobro osjećao u krugovima organiziranih
socijaldemokrata gdje mu je najbliţi bio školski drug i knjiţevnik August Cesarec.
Njih dvojica zajedniĉki doţivljavaju transformaciju od grupe anarhoidnih mladića
do konstruktivnih i ostrašćenih lijevih aktivista koji bi da preoblikuju društveni
sustav novonastale juţnoslavenske drţave. Blizak idejama Oktobarske revolucije
ali nacionalno formiran na literaturi hrvatskog pravaštva, Krleţa lako uoĉava
politiĉku snagu tadašnjega hrvatskog zelenoga kadera, onih ljudi koji su dezertirali
usred rata iz austrougarske vojske i koji su u trenutku nastanka Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca ĉinili vaţan ali nikad iskorišteni nacionalni materijal. Krleţa i
Cesarec pokreću 1919. ĉasopis Plamen koji je izlazio samo pola godine i u njemu
tumaĉe kako je Hrvatima u tom trenutku vaţnije osluškivati kremaljska zvona i
pjevati Internacionalu nego poput Vladimira Nazora slijediti doktrinu ameriĉkoga
predsjednika Wilsona. To je vrijeme kad nastaju dva vrlo karakteristiĉna Krleţina
eseja koji će obiljeţiti svu njegovu kasniju prozu, tekst Eppur si muove koji je
neka vrsta pišĉeve libertinske platforme i odulji esejistiĉki pamflet Hrvatska
knjiţevna laţ u kojemu pisac obraĉunava s temeljima hrvatske preporodne
mitologije i gdje ispisuje jednu od svojih najţešćih knjiţevnih analiza. Dvadesete
su godine najplodnije Krleţino razdoblje, vrijeme u kojemu radi u groznici i kad
objavljuje ĉetiri zbirke svojih silovitih i ne odveć uspjelih pjesama, liriku koju je
za razliku od one poznije, još manje uspješne, sam nazivao ratnom, pjesme pune
hiperboliĉke metaforike, sinestetiĉne, pisane profetskim slobodnim stihom, liriku
egoistiĉnu i kompozicijski hirovitu. U to doba piše Krleţa i novele iz tek kasnije u
cjelini objavljenog, odliĉnog ciklusa Hrvatski bog Mars. To je najuspjelija
Krleţina knjiga kratkih proza u kojoj se sve priĉe odigravaju za vrijeme Prvoga
svjetskog rata a sve ih povezuje osjećaj apsurdnog uništavanja ljudskih ţivota,
besmislenost i metafiziĉka tupost nevinih hrvatskih

- 323 -
domobranskih smrti. U isto vrijeme objavljuje Krleţa i ne odveć uspio roman Tri
kavalira gospoĎice Melanije, a tada piše i tri aktualne ratne drame, najprije
Galiciju i Golgotu koje su objavljene 1922. i Vučjaka koji je pred javnost došao
godinu dana kasnije. Krleţin izdavaĉ Vošicki kojemu je poduzeće bilo smješteno
u Koprivnici, poĉinje izdavati najvaţniji Krleţin ĉasopis Knjiţevna republika koji
će preţivjeti sve do 1927. Dramski tekstovi iz te pišĉeve faze lakše su od onih
prethodnih dolazili do scene jer su bili primjereniji tadašnjoj kazališnoj
tehnologiji. Bile su to ideološke drame u kojima su odnosi izmeĊu likova i
prostora zasnivani uglavnom na dramaturškim naĉelima naturalizma. To su
politiĉke drame koje se bave previranjima u doba raspada Austro-Ugarske a
najbolji je meĊu tim tekstovima Vučjak, drama o izgubljenim iluzijama, snovita
priĉa o propasti novinara Horvata koji zgaĊen gradom odlazi na selo, postaje
ondje uĉitelj, kojemu je ljubavnicom postala ţena uĉitelja za kojega se vjeruje da
je nestao u ruskom zarobljeništvu. Nesretni Horvat na koncu drame preseli se k
Evi, povratnici iz Amerike i vlasnici nekoga crnaĉkog bordela koja ga na koncu
uvlaĉi u zloĉin. U vrijeme dok mu je izlazila Knjiţevna republika, putovao je
Krleţa u Sovjetski Savez pa je nakon povratka nastao Izlet u Rusiju, objektivna
putopisna knjiga koja je objavljena 1926., prerano doduše jer su mnoge
nakaznosti socijalistiĉkog totalitarizma bile tada još teško vidljive. U knjizi je tom
prilikom objavljena esejistiĉka interpolacija Razgovor sa sjenom Frana Šupila
koji je jedan od najpregnantnijih Krleţinih politiĉkih tekstova. Bilo je to vrijeme
znaĉajnoga Krleţina esejistiĉkog rada, doba u kojemu je s velikim uspjehom pisao
svojevrsni esejistiĉki dnevnik apsurdnog svijeta u kojemu je ţivio. On u tim
godinama obraĉunava s domaćim historiĉarima i njihovom malograĊanštinom,
najavljuje Radićev pad i smrt, piše porazne pamflete o domaćoj inteligenciji,
obraĉunava s mitovima Gjalskog i Vojnovića, objavljuje svoju razornu autopsiju
najbliţe hrvatske prošlosti u eseju Deset krvavih godina. Isti je tekst 1937. dao
naslov zbirci eseja prethodno objavljivanih u Knjiţevnoj republici. Bilo je to
vrijeme kad su izišle i druge vaţne Krleţine esejistiĉke knjige, i to Europa danas
1935. i Eppur si muove 1938. Nakon atentata na Stjepana Radića bila je u
Hrvatskoj, odmah nakon 1928., stvorena vrlo jedinstvena fronta opozicije u kojoj
se udruţila ljevica s desnicom, i kad Krleţa, zajedno s Augustom Cesarcem,
doduše kratkotrajno, ulazi u upravu Matice hrvatske i pri tome, barem neko
vrijeme, nema ništa protiv što je Matica i dalje bila uglavnom konzervativna i
klerikalna. To kratko razdoblje društvenog primirja što se Krleţe tiĉe, vrlo se brzo
prometnulo u prvi pišĉev veći sukob s grupom liberalnih graĊanskih intelektualaca.
Dogodilo se to u razdoblju kad je Krleţa upravo stvarao djela koja su samo
središte njegova dramskog i proznog rada, djela koja su porod bistre zrelosti.
Krleţa je tu svoju fazu najavio na jednoj autorskoj veĉeri u Osijeku 1928. kada je
javno ĉitao novu dramu U agoniji, a u povodu toga odrţao i predavanje o svojoj
novoj estetici. Drame iz ciklusa o Glembajevima, a to su osim U agoniji, još i
Gospoda Glembajevi i Leda, izvoĊene su i objavljivane s velikim uspjehom u
Hrvatskoj u samo tri godine, od 1928. do 1931., a zatim su prevoĊene u druge
jezike. Ciklus je postigao prvi pišĉev izvannacionalni uspjeh koji se, doduše, nije
mogao mjeriti s onim što su ga već imali Milan Begović i Josip Kosor ali je bio

- 324 -
znatan. Sve tri drame o Glembajevima izradio je Krleţa na iskustvima dramskog
naturalizma ali i na poticajima velikih porodiĉnih romana saga kakvi su se pisali
u tadašnjoj europskoj literaturi. Njegove drame o Glembajevima popraćene su vrlo
obilnim pripovjednim materijalom, nekom vrstom novelistiĉke dopune u inaĉe
vrlo saţetim slikama moralnoga i materijalnog raspada obitelji Glembaj. U tim
knjigama, što je odmah primijećeno, niti jedan lik nije barem po zvuku imao
tipiĉno hrvatsko ime. Središnja drama toga ciklusa zbiva se u trenutku povratka
slikara Leona Glembaja u Zagreb, Leonov otac je oţenjen nekadašnjom beĉkom
prostitukom koja je već prije, što otac ne sluti, zavela posinka. Drama se otvara
upravo dok traje sudski proces jer je barunica kotaĉima automobila skrivila smrt
neke sirote osobe, a onda još potakla samoubojstvo neke druge uboge ţene s
djetetom. Gospoda Glembajevi drama je o prividnosti svakoga bogatstva, to je
razorna drama o laţnoj svakidašnjici i ona svoju scensku retoriku gradi na
sloţenom postupku psihološke fragmentacije koji svakom liku u vremenu radnje
daje mogućnost da izloţi i svoju vizuru te da u oĉima publike ali i ostalih lica
stekne svojevrsno opravdanje svojih postupaka. Krleţa piše Glembajeve kao
vjeţbalište vlastitoga ideološkog zaokreta, kao iskušavanje svojega novog,
obnovljenoga graĊanskoga glasa i njegova potencijalnog kompromiserstva.
GraĊanska kritika nije to djelomiĉno otupljivanje Krleţine oštrice odĉitala kao
prednost. Ona je taj sloj i to nastojanje primijetila i ocrnjela kao najlošiji sloj
pišĉeva dramskog svijeta. Dok su Gospoda Glembajevi bili zgusnuti prikaz
moralnoga i ekonomskog rasapa jedne zagrebaĉke obitelji, dotle je drama U
agoniji bila zavirivanje u rastrojeni graĊanski interijer jednog braka, prebiranje
njegovom fiziologijom, dobar scenski tekst o dvama samoubojstvima, onom
barona Lenbacha nekadašnjega konjiĉkog ĉasnika, hazardera i alkoholiĉara te
njegove osjećajne ţene Laure koju ljubavnik, inaĉe nemoralni bijednik dr.
Kriţovec, na kraju ne uspije uvjeriti da moţda ipak ima smisla ţivjeti. Laura
Lenbach jedan je od najkompleksnijih ţenskih likova u hrvatskoj knjiţevnosti
uopće, ţena koja zbog graĊanskih predrasuda nije odbacila svoj loš brak i koja je
zauzvrat dobila samo nedostojni odgovor svojega uplašenog ljubavnika. Leda je
završni akord Krleţine glembajevske trilogije, salonska drama u kojoj ima dosta
elemenata iz srodnih Ĉehovljevih a još više iz Shavvovih dijaloga, drama o
graĊanskoj dosadi i otrcanim ljubavnim avanturama zagrebaĉkih dandyja, o
prostituiranosti svega i svakoga. Leda je drama u kojoj glavna lica na kraju
ĉetvrtog ĉina pometu uliĉni ĉistaĉi. Uspjehom, ali i kritikama dramskog ciklusa o
Glembajevima otvorena je i najţešća faza Krleţina obraĉuna s knjiţevnim
protivnicima. Iznerviran jer je najmanje u vezi s Glembajevima oĉekivao napad
graĊanske, dakle srednjoj liniji sklone knjiţevne javnosti, Krleţa je na kritike
odgovorio nervozno i ubojito. Izazvan, napisao je svoj najţešći pamflet Moj
obračun s njima. Objavljen u zasebnoj knjiţici 1932., to je tekst u kojemu lucidni
pisac pedantno izvodi glavne stavove svojih kritiĉara da bi ih onda nemilosrdno
ismijao, izloţio porugama ĉiju je okrutnost do tada još jedino znao dosegnuti
Antun Gustav Matoš. Usred polemike s grupom graĊanskih kritiĉara i usred
plakatskog rata s anonimnim i klerikalnim Odborom, Krleţa je dobio i prvu
veliku društvenu satisfakciju. Njemu u prilog objavljeni su, ponovno u formi
plakata,

- 325 -
potpisi podrške tada najboljih pisaca u Hrvatskoj, ljudi koji nisu poput njega bili
zagovornici nekoga politiĉkog pokreta nego su tek bili sposobni prepoznati kako
se ispod pamfletskoga Krleţina naĉina skrila njegova duboka, ranjena priroda, da
se radilo o djelu tada svakako najelokventnijeg i najkvalitetnijeg pisca u
Hrvatskoj. Krleţa koji upravo u vrijeme tih polemika 1932. objavljuje roman
Povratak Filipa Latinovicza bio je zgaĊen i odlazi u Beograd gdje pokreće svoj
novi ĉasopis Danas. Bio je to još jedan pišĉev kolektivni pokušaj, samo što je ovaj
put odluĉio i definitivno obraĉunati s dogmatima komunistiĉke ljevice. Taj sukob,
poslije poznat kao sukob na ljevici, trajat će godinama, bit će povezan s
nastankom kljuĉnoga pišĉeva estetskog traktata koji je tiskan kao Predgovor
Hegedušićevim Podravskim motivima, a takoĊer i sa ţestokim Dijalektičkim
antibarbarusom iz 1939. Sukob na ljevici pratit će pisca ĉak i u starosti jer su
akteri toga iskonstruiranog sukoba dugo, sve do Krleţine starosti, bili politiĉki
moćni. Vrhunac se te općejugoslavenske komunistiĉke razmirice izmeĊu
dogmata i revizionista zbivao pred samo izbijanje Drugoga svjetskog rata, a
odjeci mu se dobro vide i na stranicama ĉasopisa Pečat koji je Krleţa pred sam rat
pokrenuo u Zagrebu kada se okruţio grupom mladih i Oktobarskom revolucijom
i Staljinovim nasljeĊem neopterećenih sljedbenika. U Pečatu su se javljali
agresivni ljeviĉari i Krleţini prijatelji historiĉar Vaso Bogdanov i pjesnik Marko
Ristić, tu suraĊuju liberalni knjiţevnici tada već srednje generacije Dobriša
Cesarić i Slavko Batušić, grupi su bliska i, kad završi rat, tri najvaţnija hrvatska
mlaĊa pisca Petar Šegedin, Marijan Matković i Ranko Marinković. Krleţa dakle
pred rat nije bio knjiţevno usamljen ali osjećaj samoće bila je njegova opsesija,
bio je danak njegovoj osobnoj osjetljivosti i gotovo patološkom strahu. On koji je
drugima upućivao preţestoke rijeĉi, sam ih nije lako primao. Krleţini ideološki
sukobi najprije s grupom graĊanskim liberala i svojih kritiĉara, a onda s
komunistiĉkim dogmatima, izolirali su ga, slomili njegovu društvenost pa je on
Drugi svjetski rat doĉekao potpuno zbunjen i ustrašen. S ljevice kojoj je bio
blizak, prijetećim su mu rijeĉima spoĉitavali naklonost prema desnici i
aristokratsku indiferentnost. Krleţu 1941. nisu više trebali Titovi partizani meĊu
kojima su barem u poĉetku dominirali pišĉevi dojuĉerašnji neprijatelji, ali ni pisac
nije trebao njih. Ustaše su Miroslava Krleţu odmah nakon dolaska na vlast
uhapsile. Kad su ga pustili, bio mu je ĉak dopušten boravak u jednom
zagrebaĉkom sanatoriju, i to pod paskom prijatelja i budućeg ustaškog ministra
zdravstva doktora Vranešića, ĉovjeka koji ga je zaduţio ali kojega svojim vezama
1945. nije uspio spasiti od strijeljanja. Krleţa se u prvim danima rata morao
suoĉiti s fašistiĉkim ubojstvima svojih nekadašnjih komunistiĉkih suboraca, onih
koji su bili na njegovim pozicijama ali i onih koji su ga ţestoko napadali. Ratno je
razdoblje bilo doba pišĉeva sabiranja i ĉekanja, prebiranje po vlastitoj tami,
ĉitanje medicinskih spisa. Intenzivno je ţelio napisati dramu o Jurju Kriţaniću, to
jest o vlastitoj sudbini, dramu o samoći i avanturizmu jednog od
najkontroverznijih starijih hrvatskih pisaca uopće, ĉitao je u ratu Erazma
Roterdamskog i njegov spis Pohvala ludosti. Iza Miroslava Krleţe bilo je tada
desetljeće u kojemu je objavio neka od svojih najvaţnijih djela, prije svega svoje
najbolje romane a onda i artistiĉki najdotjeranije pjesniĉko djelo, kajkavske
Balade Petrice Kerempuha, tu

- 326 -
svoju najhrvatskiju i najkoncentriraniju knjigu. Nakon toga plodnog desetljeća, on
više nikad, premda je bio dugovjeĉan, neće povratiti energiju koja je
karakterizirala njegov knjiţevni rad u prvoj polovini ţivota. Poput drame
Gospoda Glembajevi, i roman Povratak Filipa Latinovicza, kojemu je prvo
izdanje tiskano 1932., zapoĉinje povratkom slikara u rodni grad. Filip, koji je
nezakoniti sin trafikantice Regine, proveo je u inozemstvu dvadeset i tri godine,
mnogo je nauĉio o svojemu zanatu i svojoj umjetnosti ali njemu dotadašnji rad, pa
i artistiĉki uspjesi, nisu donijeli duševno smirenje. Rezignacija je Filipovo stanje,
on se vraća u zaviĉaj da traţi izgubljeni identitet, da otkrije tajnu o svojemu ocu.
Na stranicama toga sasvim sinkretiĉki organiziranog i gustog štiva prebire Filip
svojom nutrinom, istraţuje granice svojega bića. On je jedan od najdubljih
hrvatskih knjiţevnih tragalaca za izgubljenim vremenom, on u rodni grad stiţe u
jednoj od svojih stvaralaĉkih kriza i poĉinje se ondje druţiti s koštanjeveĉkim
aristokratima, ali i sa stvarima i krajolicima koji su ga davno napustili. Krleţin se
roman vrlo dostojno pribliţio tadašnjim boljim primjercima romana o
umjetnicima, romana kakve su pisali Mann ili Joyce, Gid ili Huxley. U gradu
svojega djetinjstva Filip susreće alter ego simboliziran u ciniĉnom umu
dijaboliĉnoga Kvrialesa koji mu pomaţe da razotkrije apsurd svojega doba i
vlastitoga ţivotnog puta. Onom koji je nekoć bio uspješan fauvistiĉki slikar,
vlastiti se ţivot u ovom romanu rastaljuje na sastavne djelove, raspada se pred
vjeĉno ţenskom prirodom ljubavnice Boboĉke i hita uzbudljivom završetku u
kojemu Kvriales poĉini samoubojstvo a Boboĉka završi prerezana grkljana.
Psihološki roman o Filipu Latinoviczu bio je kultna knjiga svojega doba, najava
mladih i srodnih egstencijalistiĉkih knjiga, pisana dugim i asocijativnim
reĉenicama, prepuna unutrašnjih monoloških sekvenci to je jedna od
najautorskijih Krleţinih knjiga. Istu je pripovjednu liniju slijedio u knjizi Na rubu
pameti. Objavljen 1938., i to je roman rastrzanog intelektualca, ali to je i priĉa o
hajci na ĉovjeka, još jedna Krleţina naracija sa snaţnim pišĉevim glasom,
solilokvij neimenovanog Doktora koji je do pedesete ţivio kao graĊanin
cilindraš, koji je bio jedna od sivih gradskih ništica sve dok nije odluĉio
progovoriti, kako je Krleţa inaĉe volio reći, na crti svojega intimnog raspoloţenja.
Sam protiv svih ovaj Krleţin alter ego govori tadašnju pišĉevu poziciju. ZavaĊen s
onima koji su zagovarali desne i klerikalne opcije, zavaĊen i s onima koji su
slijepo slijedili staljinizam i zagovarali totalitarno ljeviĉarstvo, zavaĊen sa svima,
Doktor je glasogovornik pišĉev. Vrijedan je onaj dio romana u kojemu se Doktor
susreće s Valentom Ţgancem zvanim Vudriga koji u kajkavskom idiomu izgovara
neke od najmudrijih Krleţinih stranica, iznoseći proznu inaĉicu Baladama Petrice
Kerempuha. U stihovima iz Balada Krleţa kao da polemizira sa svojim vlastitim
Glembajevima, ali još više s cjelokupnom knjiţevnom tradicijom hrvatskoga
dvadesetog stoljeća. On u tim stihovima odustaje od standardnog jezika i prihvaća
idiom svojega zaviĉaja, preuzima govor svoje bake Terezije ali i jezik visoke
literarne vrijednosti kakav je izuĉio u rjeĉnicima i knjigama što su obiljeţile
kajkavsku knjiţevnost tijekom 18. stoljeća. Balade su totalna pobuna protiv
autoriteta i one su zagovor povijesti, vjera da se samo u povijesti nalazi sinteza
svakoga ljudskog iskustva. Pisac koji je prouĉavao straviĉne Govine crteţe
fiziĉke patnje usred španjolskog pokolja, sada

- 327 -
riše srodne stihove o ljudskom povijesnom usudu, o patnji, piše stihove goleme
snage i referenci) alnosti, piše jednu od najrazornijih i najistinitijih knjiga ĉitave
hrvatske povijesti. Krleţa u Baladama Petrice Kerempuha govori glasom puntara,
pa je pripremajući to djelo prouĉavao u njemaĉkim izdanjima liriku prvih
apeninskih protestanata i socijalnih boraca u vrijeme radikalnog pauperizma.
Balade su najsloţenija jeziĉna tvorba onodobne knjiţevnosti, svojevrsni povijesni
priruĉnik, knjiga njegovane ikonografije koja kao da preslikava Govine
Caprichios, koja je precrtala Boschove, Breugelove i Callotove crteţe, koja je
osluhnula Schillerova Wallensteina. I dok je dijalektalna poezija onoga doba
najĉešće opjevavala jednostavne rustiĉne prizore i svakidašnjicu seljaka, Krleţa
je kajkavski jezik vratio najvišim knjiţevnim sadrţajima. On je uz pomoć toga
primarnog jezika napisao stihovani pravaški udţbenik, knjigu u kojoj se poput
aveti, kao na nekomu mrtvaĉkom plesu pojavljuju tuţne egzistencije hrvatskih
muĉenika, niţu njihove robije, opisuje njihova bijeda, ludnice i sudnice. U
Baladama Petrice Kerempuha pomiješani su vjekovi i likovi, to je dijalog
fantazmi koje su bile zdruzgane nerazumijevanjem okoline, to je osuda zemlje u
kojoj "i denes još navek poet je pioner, zritan i sprepluvan kak stekli pes i zver".
Petrica Kerempuh u jednom je liku i hrvatski Til Eulenspiegel ali i Majka
Hrabrost, sveti Franjo ali i inkarnacija Ante Starĉevića, on je lice s ruba, vagant
koji prikazuje svijet kao posvema izokrenuto mjesto, kojemu je sve oko njega
mundus inversus. Balade Petrice Kerempuha su najobuhvatnije Krleţino djelo,
jeziĉni i tematski laboratorij tadašnje lijeve knjiţevnosti, knjiga trpkog artizma,
lirika koju piše ĉovjek koji se uţasno boji novoga krvoprolića ali koji je nauĉio da
je sve što će se ĉovjeĉanstvu dogoditi već jednom bilo viĊeno, da se već zbilo u
zaviĉaju i u jeziku pišĉeva djetinjstva. Iznad Balada Petrice Kerempuha nadvila se
crna spoznaja kako je uvijek moguće da se ponovi upravo ono što se na svijetu već
jednom dogodilo. Velikim romanom Banket u Blitvi Krleţa se bavio nekoliko
desetljeća. Prvi su dijelovi objavljeni prije rata, a treću knjigu tiskao je tek 1962. u
prvim brojevima akademijina ĉasopisa Forum koji je pokrenuo s grupom
tadašnjih svojih bliznika. Inspiriran totalitarizmom, najvjerojatnije poljskom
drţavnom sudbinom ali blizak i ondašnjoj jugoslavenskoj politiĉkoj stvarnosti,
Banket u Blitvi je roman ideja, knjiga alegorijska u kojoj je pisac izmislio ĉitavu
jednu totalitarnu srednjoeuropsku drţavu Blitvaniju kojom vlada dikator
Barutanski, u kojoj ţivi pobunjeni liberal Niels Nielsen, te promiĉu neki seoski
demagozi i krvnici, sve u svemu jalovi i laţni ljudi. Ta moralistiĉka basna nije,
doduše, jedna od uspjelijih Krleţinih proza, a pišĉev eksperimentalni ţar koji u
romanu nije malen, nije fiktivni svijet Blitvanije uspio prikazati drukĉije nego u
formi esejistiĉkoj i pamfletskoj. Ĉim je završio Drugi svjetski rat, Krleţa se vratio
javnom knjiţevnom radu. UreĊivao je novopokrenuti ĉasopis Republika i napisao
jedan sasvim pouĉan i vidovnjaĉki ĉlanak o dramskoj knjiţevnosti, stvorivši u
prostoru jednog eseja ideju budućih Dubrovaĉkih ljetnih igara koje su njegovi
prijatelji reţiseri Branko Gavella i Marko Fotez, te knjiţevnik Marijan
Matković, ostvarili 1950. Iste godine na Krleţinu inicijativu osnovan je i
Jugoslavenski leksikografski zavod u kojemu će biti ravnateljem sve do smrti. Taj
zavod na najizravniji je naĉin, ali s vrhunskom struĉnom vrijednošću,

- 328 -
servisirao Titovu ideju jugoslavenskog socijalizma, i to na stranicama kljuĉnih
enciklopedijskih priruĉnika. Krleţa je u svojemu leksikografskom zavodu još
jednom pokazao da ima osjećaj za kolektivni rad pa je u posao ukljuĉio ljude što
ih je novi reţim inaĉe potpuno izolirao zbog njihove kulturne djelatnosti za
vrijeme Nezavisne Drţave Hrvatske. U isto vrijeme kad i osnivanje
Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda, pada i Krleţin rad na velikoj pariškoj
izloţbi srednjovjekovne umjetnosti jugoslavenskih naroda. Krleţa je tada vrlo
ĉesto boravio u društvu s Josipom Brozom Titom, zajedno oni putuju brodom,
posjećuju se. Krleţa nije politiĉar ali je tada ĉlan najviše politiĉke delegacije koja
posjećuje Sovjetski Savez. Nakon rata on više nije buntovnik, i jedino mjesto u
kojemu ne uspijeva uspostaviti svoj utjecaj bila je Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti. Tu je gotovo deset godina potpredsjednik ali je odustao jer
ga je u toj instituciji grupa i dalje dominantnih graĊanskih librerala stavljala na
mjesto za koje nije smatrao da mu pripada. Ipak, on je u Akademijinu krilu 1962.
pokrenuo ĉasopis Forum, posljednji put u ţivotu okupljajući oko nekog projekta
istomišljenike s kojima se uglavnom brzo razišao, i to zbog svoje premlake
reakcije u vrijeme studentskog pokreta 1971., hapšenja i komunistiĉkih progona
grupe vrlo moralnih hrvatskih knjiţevnika. Najveće knjiţevno djelo pišĉeve
starosti i uopće najopseţnije djelo Krleţino njegove su nedovršene Zastave, od
kojih je za ţivota objavio pet knjiga. To je roman u kojemu prati ţivot Kamila
Emeriĉkog, njegove odnose s prijateljem Jojom, s društvenom sredinom. Srodan
prethodnim Krleţinim prozama, to je roman koji na svojim stranicama guta sve
ţanrove i stilove, djelo koje ima stranica na razini najbolje psihološke
analitiĉnosti, djelo koje je moralistiĉka satira a onda i knjiga u kojoj se najlakše
raspoznaje politiĉku alegoriju, knjigu aluzivnu i jednom rijeĉju neprohodnu.
Ĉitavog je ţivota Krleţa ispisivao svoj ţivotni roman. Njegovi tekstovi
neprekinuta su rijeka toga romana, nezavršena priĉa o piscu i politici, priĉe
opsesivne i mjestimiĉno preegoistiĉne. Zastave su veliki društveni roman,
narativni i esejistiĉki vrtuljak ĉitave hrvatske novije povijesti i njezinih vazda
proţdrljivih susjedstava. Svoj eruditski balast Krleţa je u Zastavama iskrcao u
golemim koliĉinama, ali taj balast nije najimpresivniji sloj te proze. Ona je
najbolja kad je povijesna filozofija, kad promišlja svu dubinu ljudskoga kretanja
poviješću, njegovu uzaludnost i njezinu kruţnu neumitnost. Istom temom bavio se
Krleţa i u posljednjoj svojoj drami Aretej koja je, ĉim je tiskana koncem pedesetih
godina, ocijenjena kao djelo posvema udaljeno od tada aktualne scenske
knjiţevnosti.Ta drama-esej u kojoj glavni lik, rimski lijeĉnik Aretej, putuje
vremenom i stiţe u Hotel XX Century gdje susreće svojega dvojnika lijeĉnika
Morgensa i gdje o politiĉkoj sudbini svojoj umuju dva, ne baš uvjerljiva, apatrida.
Drama Aretej mlaki je obraĉun s onima koji su 1945. streljali Krleţina zaštitnika,
ustaškog ministra dr. Vranešića. Drama posjeduje niz dobro napisanih dijaloga ali
je prestilizirana. Ipak, Aretej je upoznao scenski uspjeh kada ga je na otvorenoj
sceni u Dubrovniku u sedamdesetim godinama u dvije paralelne izvedbe postavio
i dobro proĉitao najbolji noviji scenski interpretator Krleţina teatra, Georgij Paro.
Svakako najuzbudljiviji i literarno najvrjedniji objavljeni tekst Krleţina poznog
razdoblja jesu memoarski Davni dani koji su objavljeni i prije Areteja i prije
Zasta-

- 329 -
va, 1956. Poslije je pisac objavio, nagovoren od znatiţeljnih i nekritiĉkih
oboţavalaca, još i golemu koliĉinu dnevniĉkih zapisa od kojih neki imaju poseban
literarni naboj jer su redigirani više puta i posjeduju neobiĉne vizure, a nekima je
bolje da nisu bili objavljivani nikad. Miroslav Krleţa pisao je neobuzdanom i
asocijativnom reĉenicom i pri tome je potpuno razotkrio kako domaći tako i
europski okvir svojega knjiţevnog rada. Bio je blizak komunistiĉkoj politiĉkoj
opciji koja je dominirala 20. stoljećem i jednom polovinom njegovih nasilja, ali je
i u okviru te ideologije barem u srednjim godinama znao Krleţa saĉuvati vlastitu
poziciju i odbaciti politiĉko tutorstvo. U zrelosti nije imao snage za kritiĉki glas,
njegov svaĊalaĉki temperament umorio se pa je ţivio u izolaciji ne shvaćajući baš
dobro svijet u kojemu je ţivio. Tako je bilo i za vrijeme Pavelićeve strahovlade za
vrijeme Drugoga svjetskog rata, a tako je bilo i u odsudnim kriznim trenucima
Brozove komunistiĉke vladavine. Kad je nakon ĉetverogodišnjeg zatvora
koncem sedamdesetih godina starog Miroslava Krleţu posjetio knjiţevnik Vlado
Gotovac, jedino ĉega se stari revolucionar mogao sjetiti bilo je da mu ponudi
nešto novca kako bi se zatvorenik komunizma otišao odmoriti u mondenu
Opatiju. Stareći, sve je više vjerovao da je jedini problem svijeta što su se ljudi
umorili. Pisao je kao da se permanentno s nekim svaĊa pa mu se dogodilo da mu
je veći dio tekstova obiljeţen pamfletskim stilom. On je tvorac najvećega
knjiţevnog opusa u hrvatskoj povijesti, autor nekoliko izvrsnih drama, napisao je
zanimljive romane, znatnu koliĉinu kvalitetnih stihova. Ostat će na glasu kao jedan
od najvećih hrvatskih erudita, legendaran zbog svojih nesputanih reĉenica i vrlo
lucidnih ideja o ĉovjeku i njegovu mjestu u povijesti. Spomenik tomu nisu samo
Balade Petrice Kerempuha, niti dramski ciklus o Glembajevima, niti roman
Povratak Filipa Latinovicza, spomenik tomu je i Enciklopedija Jugoslavije koju
je vrlo sabrano ureĊivao i u kojoj je zauvijek fiksirao idejni sustav na kojemu je
poĉivala socijalistiĉka i antistaljinistiĉka drţava koju je stvorio njegov prijatelj
Josip Broz Tito. Bio je umjetnik koji je na koncu pronašao svojega maršala i u tom
dogaĊaju smjestila su se sva ograniĉenja pišĉeva knjiţevnog znaĉaja.
Fašizam i komunizam koji su dominirali prvom polovinom dvadesetoga
stoljeća radikalno i trajno dokinuli su prostor graĊanskoj demokraciji. Oba
društvena sistema temeljila su se na srodnoj manipulaciji masa. Svejedno je li to
bilo u Hitlerovoj Njemaĉkoj ili Mussolinijevoj Italiji, u Kraljevini Jugoslaviji u
doba diktature kralja Aleksandra ili u Francovoj Španjolskoj, u totalitarnoj
Staljinovoj Rusiji ili u Hrvatskoj za vrijeme Pavelićeva sluţenja nacizmu, te su
se dvije opreĉne politiĉke manipulacije temeljile u praksi na sliĉnim ali dobro
uvjeţbanim instrumentima prisile, kojima je cilj bio da iz središta moći
usmjeravaju sve narodne energije. Duh korporativizma dominirao je meĊuraćem
ali su ga komunisti ostvarili kao diktaturu jedne klase dok su fašisti na konsenzus
prisiljavali sve društvene staleţe. Politiĉki ideal u oba sluĉaja bio je isti: slijepo
jedinstvo masa, njihovo pretvaranje u melasu poslušnika i mitingaško buĊenje
revolucionarnog ţara. Uliĉna okupljanja postala su u prvoj polovini dvadesetoga
stoljeća ekskluzivni prostor politiĉkog djelovanja. Individualne slobode zato su
se sve drastiĉnije suţavale pa se u obliku otpora kolektivizmu u nemalog
broja ta-

- 330 -
dašnjih knjiţevnika pojavila potreba da za sebe i svoje knjiţevne ideje osiguraju
prostore etiĉke slobode i estetske nedodirljivosti. Najveći lirski pjesnik vremena,
legendarni Tin Ujević, bio je uĉenik Matošev ali je iz francuske tradicije izabrao
slijediti Baudelairea i Rimbauda. Dobar znalac engleskog jezika, dao se
impresionirati slobodnim stihovima i himniĉnim tonom Whitmanovim. Blizak
temeljima iz kojih će poslije izrasti francuski nadrealizam, ali udaljen od
njegovih eksperimentalnih rubova, Tin Ujević je pjesnik snova, pjevaĉ njihove
tame ali i njihove arhetipske kristalne i geometrijske vedrine. Ujević je izravnije
od drugih svojih suvremenika asimilirao renesansnu hrvatsku pjesniĉku baštinu
pa je iz nje derivirao poziciju koju nije nikada napuštao, poziciju onoga koji je s
jedne strane vjernik a s druge shizmatik, pjesnika koji je svladao sjaj verzifikacije
ali ne moţe pobjeći intimnoj sjeni. Sve je u poeziji i gotovo hinduskoj biografiji
ovog Imoćanina, roĊenog u Vrgorcu 1891., izmješteno od svojega izvornog
smisla i zvuka. Bio je pjesnik pomaknutog avangardizma, onaj koji je
svakidašnju sliku uspijevao zaĉas povezati s kozmiĉkom i metafiziĉkom
misaonošću. Premda je ţivio bohemskim ţivotom, premda ga je alkohol razjeo,
Ujević je jedan od najkoncentriranijih pjesnika svoje epohe. Svijest da je šiljak
ţrtvovan u masi, da je biće koje noćas umire od ljepote, da su mu rijeĉi crne od
dubine, da su mu pjesme zrele i bez buke nije samo iskazana u njegovim
pjesmama. Nju su u njemu i u njegovim stihovima duboko osjećali njegovi
suvremenici. Govoreći o Ujeviću, onome koji je bio mlad a tako star, oni su
ĉesto spominjali ţivotnu tragiĉnost, naglašavali su da ţivi tragiĉan ţivot i ĉeka
tragiĉan završetak. Tako je o pjesniku već 1919. pisao Antun Branko Šimić,
svjestan da sudi o pjesniĉkoj pojavi koja visoko strši iznad uroĊene jugoslavenske
i hrvatske osrednjosti. Ujević je puĉku školu polazio u Imotskome i Makarskoj,
gdje se u njegovoj duši probudila lirska energija koja ga više nikad nije
napustila. Sam je svjedoĉio o sudbinskom susretu s morem, s njegovom tajnom
i s mistiĉnom ljepotom. Govorio je nostalgiĉno o zaviĉaju, a o odlasku iz
zaviĉaja napisao je jednu od svojih ljepših minijatura:
U slutnji, u čeţnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,

spomenak Brača, Imotskoga.

I bljesak slavna šestopera, i

miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,

tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,

da mlijeko plave bajke sasnem;

- 331 -
 da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Nakon završene splitske klasiĉne gimnazije, studirao je u Zagrebu i sve do
atentata na komesara Cuvaja bio je blizak pravaškom pokretu. Pred rat se
kretao u krugu fanatika jugoslavenskog integralizma pa je zbog toga bio hapšen.
U Parizu je radio u ambijentu Jugoslavenskog odbora ali ga je nemoral nekih
srpskih politiĉkih aktivista uzdrmao i zbunio pa se nakon jakoga ljubavnog
razoĉaranja vratio u Zagreb koji je onda ubrzo napustio, a od 1920. sedam godina
ţivio ^je u Beogradu, zatim dulji period u Sarajevu, neko vrijeme i u Splitu. Od
1940. pa sve do smrti Ujević je ţivio u Zagrebu gdje je taj ĉasni ĉovjek
opterećen ruţnom potvorom, kada su ga 1945. proglasili kolaboracionistom i
godinama mu nijekali socijalna i knjiţevniĉka prava. Bio je Tin Ujević
najpoznatiji knjiţevni bohem svojega doba, ĉudak kojemu su djela nastajala
tijekom puna ĉetiri desetljeća. Prvi njegovi tekstovi objavljeni su već 1909. ali se
stvarni pjesnikov nastup dogodio 1914. kad mu je objavljen kongenijalni sonet
Oproštaj, iskovan u jeziku i grafiji Marka Marulića. Taj programatski sonet koji
je oda savršenoj formi samo je potvrdio da je Ujević najtalentirani)i pisac u
krugu Matoševih mladih sljedbenika. Ujević, ponosan kakav je bio, polemizirao
je s uĉiteljim, vrijeĊao ga je kao što je i Matoš njega, da bi mu se onda, kad je
ovaj umro, oduţio dirljivim nekrologom. Ujević je stekao još u mladosti zavidnu
kulturu pa je hrvatsku knjiţevnost zaduţio nizom dobrih prijevoda Prousta i
Gidea, Poea i Conrada. Stilski bio je eklektik, ĉas simbolist i parnasovac a onda
opet nadrealist i zagovornik stihovanog sna. Pisao je stihove himniĉne i s
povišenim glasom, stihove angaţirane ali i stihove koji su zagovarali kulu
bjelokosnu i esteticizam koji je sam sebi svrhom. Pisao je mnogo i ĉesto je bez
potrebne kritiĉnosti izlazio pred javnost sa stihovima. Stvorio je golemi pjesniĉki
opus u kojemu desetak pjesama u ĉetiri zbirke pripada samom vrhu hrvatske
knjiţevnosti uopće. Što se proznih Ujevićevih tekstova tiĉe, jedan je njihov dio
posvema orijentiran pojašnjavanju pišĉeve intime, njegova stvaralaštva i vrlo je
osoban, dok ĉitavo krilo pišĉevih tekstova ima vezu sa svakidašnjim
nadniĉarenjem, s polemikama i feljtonima uz pomoć kojih je pokušavao osigurati
egzistenciju. Premda je napisao tisuće proznih tekstova, on uz njihovu pomoć u
jadnim hrvatskim knjiţevnim prilikama nije uspio ostvariti niti siromašnu
egzistenciju. Bio je pjesnik kojega je poremećena društvenost postavila na
marginu, ali on je hrvatsku marginu pretvorio u središte. Dvije najbolje
pjesnikove zbirke su Lelek sebra, objavljena 1920., i Kolajna 1926., obje tiskane
u Beogradu, u prvim izdanjima ćirilicom i ekavicom. Knjige je pisac uglavnom
zgotovio za vrijeme pariškog boravka i one su samo sluĉajno podijeljene u dvije
zbirke, a zapravo su jedinstvena knjiga. Mladi Ujević u njima je pjesnik
pesimizma, nekoga ĉudnog pesimizma koji radosno pulsira njegovim stihovima
dok oni izgovaraju patnju i bol. Bio je filozof bez sistema, govornik bola, rob
poremećne društvenosti, sebar koji je duboko opisao poziciju ljudske
usamljenosti i trpljenja. U središtu prvih pjesnikovih zbirki je motiv ljubavi i
ţene. Ujević je posljednji veliki trubadur, platonist u ĉijim tuţnim i crnim stiho-

- 332 -
vima suvremenici nisu mogli prepoznati nimalo igre i zabave duhe. Niti jedan
Ujevićev stih nije bio igraĉka, svi su išĉupani s dna ranjene duše. U ţeni je traţio
duhovnost ali je nalazio bol i san. Od ţene je bjeţao ili k Bogu ili k rodnom
kraju, ili k poeziji, a ne jednom i u smrt kao u pjesmi Hoće li tko kad da shvati.
Ţena je u Ujevićevoj poeziji mistiĉno i sasvim nerealno biće. Prve Ujevićeve
zbirke svojevrsni su petrarkistiĉki ljubavni roman, priĉe s razvitkom i mistiĉkim
finalom. Pjesnik koji se i sam u djeĉaštvu presvlaĉio u ţensku odjeću, bio je
savršeno svjestan mistiĉkih preljeva koji struje izmeĊu ţenina tijela i njezine
duše, dodira koji u njoj povezuju Mariju i Evu, koji su istoznaĉnica ţenine
paklene prirode i njezine boţanske sposobnosti da sublimira ljubav. Kao i svi
radikalni petrarkisti, i Ujević je na kraju strasno destruirao svoj uzvišeni objekt
sredstvima ironije. Druga velika tema pjesnikove poezije bila je umjetnost sama,
kojoj je dao ulogu spasitelja i boţanstva u svojemu sasvim intuitivnom pjesniĉkom
sistemu. Dok govori ljepotu ili dok govori patnju, Ujević je najuspješniji kad se
koristi biblijskim sintagmama, kad je po sjećanju rimovao drevnu Knjigu nad
knjigama. Najslavnija pariška pjesma Ujevićeva je njegova uzbudljiva
Svakidašnja jadikovka, napisana u brušenim tercinama, lamentacija napuštenog
ĉovjeka, samoga i ranjenog, ostavljenog da leleĉe bez Boga i bez ljubavi, da plaĉe
bez zaziva osvete i bez kletve i da govori tugu onoga kojega su pobijedili i prije
nego što se pokušao boriti. Paralelno sa svojim neopetrarkistiĉkim kanconijerima
pisao je Ujević za vrijeme svojega beogradskog boravka i pjesme u kojima je
više nego neoplatonizmu i simbolizmu bio blizak kronološki novijem vitalizmu i
panteizmu, istoĉnim filozofijama i bizarnoj slikovnosti koju je dijelio s
ondašnjim avangardistima. U tim godinama Ujević se intenzivno zanimao
Unamunovim spisima o tragiĉnom osjećanju ţivota, pisao je tekstove u kojima
je skalpelom ispitivao vlastitu savjest. Ima u zreloj pišĉevoj fazi mnogo pjesama
koje je spjevao kao da je neki novi Kranjcević, kao da je hrvatska lirika dobila
novog Mesiju koji govori proroĉanski tekst, izlaţe naĉela novoga svemirskog
pobratimstva, govori naĉela neke nove fizike koja u ĉas postaje vedra
metafizika:
Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti koji
nepoznati od tebe ţive tvojim ţivotom. I ono
sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim
ţarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi sef Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima ţive. Mi
smo svi prešli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u
znaku traţenja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I

pamti da je tako od prastarih vremena. I
svi se ponavljamo, i veliki i čisti, kao djeca
što ne znaju još ni svojih imena.

- 333 -
 / snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele. I sni
su naši sami iz zajedničkog vrela. I hrana
nam je duše iz naše opće zdjele, i sebični pečat
jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi

smo bolji, meĎusobni, svi skupa tmuša, a naša
krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedna
historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti, no

vrlo srećno za očajničku sreću, da
svi smo isti u zloći i radosti, i da nam
breme kobi počiva na pleći.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi

dalekoj, rasporeĎen, a ovdje u jednoj niti, u
cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa
kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,

ja sam šiljak s vrha ţrtvovan u masi; o
vasiono! ja ţivim i umirem u svjema; ja
bezimeno ustrajem u braći.
U tridesetim godinama tiskane su dvije Uje vićeve zbirke, i to Auto na korzu
1932., a OjaĎeno zvono, u kojoj je citirano Pobratimstvo lica u svemiru, godinu
dana kasnije. Pjesnikova je biografija u to doba već zamućena legendom, a ove su
nove pjesme govorile zadihano a onda opet nevjerojatno krotko i mirno, ĉas
potpuno ekstatiĉno a onda opet trijezno i pomireno, o sudbini ĉovjeka koji je
davno odbacio nakazne ideologije, koji je odbacio obiteljske konvencije i koji nije
prihvaćao nikakve kompromise. Nove Ujevićeve knjige pokazale su znatan
misaoni zaokret, bilo je u njima nešto manje tuţenja, nešto manje rijeĉi crnih od
dubine ali je zato u njihovim slobodnim stihovima odjeknuo glas ojaĊenog zvona,
ranjenog i osjetljivog ĉovjeka koji u vrućici, a iz vlastitoga groba, govori rjeĉitošću
koja više nije htjela oduševiti artistiĉkim savršenstvom. Ponovno je pjesnik u tim
zbirkama objavio dva poglavlja romana o svojoj unutrašnjosti, samo ovaj put
kazivao ih je u formi filozofiĉnoj i nešto manje estetiziranoj, na naĉin gibak ali vrlo
misaon, ĉulan i, naravno, posvema osebujan. Ujević je svojim zbirkama iz
tridesetih godina dospio na vrh juţnoslavenskog Parnasa i tu mu poziciju nije
uspjela zasjeniti bohemska egzistencija. Sramna epizoda kojoj su ga izvrgli
ideološki ĉistaĉi novoga hrvatskog boljševizma 1945., bitno je djelovala na pozno
utrnuće pjesnikova glasa. Pet mu je godina bilo zabranjeno objavljivati pa su mu
presahnuli zdenci rjeĉitosti. Doduše, Tin Ujević nastavio je ţivjeti ţivotom
pjesnika i patnika, onoga koji je u zagrebaĉkoj kavani Blato godinama drţao
alternativnu školu knjiţevnosti i ţivota,

- 334 -
koji je oduševljavao pjesniĉke praktikante. Izabrane Ujevićeve pjesme pod
naslovom Rukovet bile su tiskane 1950., a njegova posljednja knjiga Ţedan kamen
na studencu, knjiga rastrgana i ne uvijek na razini prethodnog pišĉeva lirskog
korpusa, objavljena je 1954., samo godinu dana prije njegove smrti u koju je
otjeran istom onom bolešću grla koja je ubila njegova rabija Matoša.
Tin Ujević u mladosti je bio nesuĊeni svećenik i politiĉki fantast. U
knjiţevnost je stupio zgaţen od onih navodno moćnih, a na kraju je svojega
ahasverskog ţivota, taj ĉovjek koji je svijetu poruĉio "nisam li pjesnik, ja sam
barem patnik", svoju je patnju pretvorio u najlješi jeziĉni dragulj, u kocku
vedrine, kako je jednom nazvao to stanje sublimirane patnje.
I Gustava Krkleca koji je uţivao glas bohema, jedno su vrijeme zavodile
beogradske kavane. RoĊen 1899. nedaleko Karlovca, kao vrlo mlad ĉovjek, u
vrijeme kad je tiskana prva Tinova zbirka, stekao je u Zagrebu znaĉajnu
knjiţevnu famu i ušao u bitne dodire s najboljim pjesnicima. Nije postao
legendaran poput Tina Uje vica ali je u pjesmama iz svoje prve zbirke Lirika, koja
je bila objavljena 1919., a onda u Srebrnoj cesti 1921. i Novim pjesmama 1923.,
ostvario visoke domete koje, premda je stihove objavljivao do kraja ţivota, više
nikada nije dosegnuo. Krklec je djetinjstvo proveo u Hrvatskom zagorju, klasiĉnu
gimnaziju pohaĊao je u Zagrebu, studirao je ali i ubrzo prekinuo poljoprivredni
fakultet u Beĉu, boravio je na knjiţevnom izletu u Berlinu, a kad se na kraju rata
vratio u Zagreb, pribliţio se krugu tamošnjih ekspresionista pa je bio najprije u
prijateljskim a poslije u neprijateljskim odnosima s Antunom Brankom Šimićem
i Ulderikom Donadinijem. Avanturist, zaputio se u Prag gdje je nakon rata u
Karela Ĉapeka nakanio studirati reţiju, a kad se vratio u domovinu, preselio se u
Beograd i tamo u koloniji hrvatskih nacionalnih renegata doĉekao Drugi svjetski
rat. Nakon ratne epizode u Zemunu, preselio se u Zagreb gdje je bio profesionalni
knjiţevnik i gdje baš nije uvijek znao saĉuvati dobar glas. Krklec je jedan od
rijetkih hrvatskih pisaca koji je, nakon što je 1967. potpisao Deklaraciju o
poloţaju hrvatskog jezika, povukao s nje svoj potpis tvrdeći da nije znao što je
tamo uopće potpisao. Sve to nimalo ne umanjuje ĉinjenicu da je mladi Krklec
stvorio ĉitav niz neprolaznih pjesama i lirskih situacija. Medu svojim pjesniĉkim
vršnjacima on je najbolje poznavao zanatsku stranu poezije. Lakoća s kojom je
varirao ĉvrste forme bila je posloviĉna ali ona jedina nije razlog visoke vrijednosti
prvih Krklecovih zbirki. Bio je uĉenik njemaĉkih ekspresionista, kadikad njihov
prikriveni imitator ali je bio i dobar poznavalac impresionistiĉke lirike, znalac
neosimbolistiĉkog pjevanja. I on je, kao Šimić, jedan od tadašnjih plavih europskih
pjesnika, jedan od onih kojemu metafore nikad nisu genitivne, pisac koji je punu
znao postići ekspresiju pravim izborom rijeĉi, harmonijom vrlo jarkih boja i
zvukovnom slikovnošću. Mladi Krklec je još jedan od hrvatskih anakreontika, ali
je bio i uĉen pisac, vrlo dobro obaviješten o trendovima, pozoran ĉitatelj
domaćih prethodnika i znanac suvremenih europskih vršnjaka. Krklecu lirska
vena nije presahla nikada ali se nije nikad potpuno vratila svojim snaţnim
izvorima. Poslije, u pjesnika je bilo nešto više socijalnih tonova i nešto više
svakidašnjih sadrţaja, neke samo Krklecu bliske neobvezujuće refleksivnosti. U
zbirkama Ljubav ptica iz 1926. i Izlet u nebo iz

- 335 -
1928. zamorna su ponavljanja već viĊenih rješenja i zvukova, dok je Krklec tek u
zbirkama Tamnica vremena i Darovima za bezimenu 1942., ponovno progovorio
glasom mladosti i ostvario neke od svojih boljih lirskih cjelina. Krkleĉeva ratna
lirika oteţana je pesimistiĉnim tonovima, u Zemunu uz Dunav nastale su neke od
njegovih najangaţiranijih pjesama, njegova lirika boli u kojoj se opisuju leševi koji
plutaju rijekom, u kojoj pjesnik svoje doba pita znade li uopće koliko je sati.
Prozu je objavljivao obilno, ĉesti su mu tekstovi u novinama, putopisi ili feljtoni,
intelektualistiĉke reminiscencije i kozerije. Bio je Krklec popularni novinski
autor, uvaţavan u najširoj ĉitateljskoj publici. I danas su zanimljiva Pisma
Martina Lipnjaka iz provincije ili knjiga s matoševskim poticajima Lica i
krajolici. Vedar Krkleĉev duh stvorio je mnogo humoristiĉnih i djeĉjih stihova,
on je autor ubojitih epigrama, a jednoj svojoj zbirci samoironiĉno i aluzivno dao je
1952. naslov Petoljetka. Taj bohem i akademik spojio je, za razliku od Tina
Ujevića, nemir svakidašnjeg ţivota s društvenim zadacima, pri ĉemu je ponekad
posezao za banalnim rješenjima, nadniĉario je u novinama, bio kompromiser,
plašio se politiĉara i zapustio svoj pjesniĉki razvitak. Njegov talent razasut
vremenom i prostorom ostvario je ipak svijetlo poglavlje hrvatske slikarske
poezije. Najbolje su mu pjesme napisane na slikarski naĉin i pretjerali su njegovi
kritiĉari kad su mu zamjerali što mu nedostaje dubine, što nema u njega
fenomenoloških prodora u samu bit opisivanih pojava. Nije bio pisac znaĉenja
nego pjevaĉ pojavnosti i njezinih efekata i svoje najbolje domete ostvario je kad
nije pjevao ekstatiĉno i kad nije imitirao njemaĉke ekspresioniste, njihov
kozmiĉki i monumentalni lirski svijet. Premda svjesno nije odlazio u dubinu
stvari, Krklec nije pjesnik naivan i bezazlen niti je svijet gledao oĉima djeteta.
Bio je pjesnik terapeutskih slika i ritmova, onaj koji je najbolje od svih svojih
suvremenika povezivao zvuk i sliku, boju i ritam. Nije bio sklon manifestima
premda je u mladosti blizak agresivnim ekspresionistima. Bio je svjestan
graĊanske publike i znao je da njoj ne treba nuditi pretjerano duboke ponore
misaonosti. Htio je biti pjesnik srca i u tome je uspio. Bio je, doduše, povodljiv za
boljim pjesnicima a u svakidašnjem ţivotu bojaţljiv, što mu je svakako pomoglo
da rano shvati neproblematiĉno mjesto koje mu je kao pjesniku bilo namijenjeno
u graĊanskoj svakidašnjici. Njegove vitalistiĉke slike vlastitoga srca nisu
uznemiravale ĉitatelje ali su ne jednom stvorile zastrašujuću ljepotu:
Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druţe,
Kad padne veče ponad tvoga krova, kroz
mrak se javi ćuk i hukne sova a oblaci ko
jata ptica kruţe nad tornjevima sela i
gradova.

IzaĎi u noć... idi... Divlje ruţe

opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

IzaĎi... idi... Srebrn plašta će pasti

dalekom cestom kud te srce vodi.

- 336 -
 Dok je Krklec u lirici popisivao strasti vlastitog srca, dok je Ujevićev lirski
opus dnevnik jednog ekstremnoga tjelesnog isposništva i duhovne raskoši, dotle
su sve pjesniĉke zbirke Đure Sudete izravni dnevnici autorova umiranja. RoĊen
1903., Sudeta je ţivio samo dvadeset i ĉetiri godine. Obolio je još u srednjoj školi
od tuberkuloze i ona je bitno obiljeţila njegove stihove. Objavio je za ţivota dvije
knjige, najprije Osamljene staze 1924., a zatim Kućice u dolu 1926. Posmrtno su
mu 1929. tiskani Sutoni, a i vrlo dobra lirska proza Mor koja se pojavila 1930. Bio
je sljednik romantiĉarske bolećivosti koja u njega nije uzrokovana nekim
izvanjskim stilskim ili pomodnim razlogom. Bila je ta bolećivost središnje stanje
pjesnikova ţivota i glavni princip njegove melankoliĉne poezije, uzrok njezinih
elegijskih tonova. Malo je hrvatskih pjesnika koji su s takvom opsesivnošću
pjevali tugu oproštaja sa ţivotom i malo ih je u takvim pjesmama znalo saĉuvati
prisan ton poboţne pomirenosti. Sudeta je o smrti napisao niz antologijskih
pjesama kao što su one s naslovima Misao na smrt, Mrtvo sunce, Ugasio se dan i
Kad umrem. Nema u njegovu malom samrtniĉkom kanconijeru niĉega osim slutnje
dolaska prijateljice smrti, mirne najave posljednjega krika i tihog prelaska u
stanje vjeĉite bjeline. Sudeta je stihovima pokazao nepobitnu istinu kako nema
poezije bez bola, kako ona nije moguća ako ne objavljuje sretnu vijest i ako ne
iskazuje uznemirenost. U poeziji Đure Sudete svetost sadrţaja nije pronaĊena
razmetljivom metaforikom i snaţnim slikama. Glavna zadaća Sudetine lirike je da
posvoji tišinu. Pisao je taj melankoliĉni ĉovjek stihove u kojima je šapćući
pripremio svoj duh da u trenutku smrti samom sebi objavi Boga. Zato taj homo
religiosus Boga i ne traţi daleko izvan bolesniĉke sobe. Pronašao ga je u svojemu
apsurdnom ĉekanju prelaska u drugo, vjeĉno stanje. Đuro Sudeta je napisao i nešto
proznih skica, novela i pripovijedaka, autobiografskih crtica, ali mu je fantastiĉna
pripovijest Mor najvaţnije prozno djelo i jedna od boljih proznih tvorbi
meĊuratnog doba. Mor Sudetin izravni je nagovještaj gubitka koji je nacionalnu
knjiţevnost zadesio ranim pišĉevim preminućem. Mor je vješto sakrivena pišĉeva
autobiografija, lirska apoteoza prirode, panteistiĉka sutonska fantazija s
elementima realnosti, priĉa o onome koji s prirodom intimno razgovara, koji
osluškuje šumu dok je drugi sakate i poniţavaju, koji nema spola ni identiteta i
koji kao da je izišao iz prastarih morlaĉkih priĉa o vukodlacima. Malen Sudetin
lirski opus, premda ima uzak krug motiva i premda nije do kraja doreĉen, svojom
svjesnom udaljenošću od stvarnosti zadobiva posebnu vrijednost. Pisao je Sudeta
u doba dok su se ulicama valjale ideologije, bio je nijemi svjedok vremena u
kojemu se ţivjelo opasno. I dok su milijuni nestrpljivih grobova ĉekali na kolone
budućih mrtvaca, Sudeta je apsolutizirao svoju vlastitu smrt kao da je ona svaĉija
prijateljica. Vjerovao je da se i uz pomoć poezije moţe smiriti u Bogu. Po tomu
on je poboţan pjesnik ali po neortodoksnoj vjeri u tjelesnost poezije ostaje dalek
dogmatskom katolicizmu. Njegovo pero pisalo je rukom poboţnog djeĉaka
kojega je smrt dovela na rub jezika.
Suvremenik Sudetin, Nikola Šop, od svih hrvatskih pjesnika dvadesetoga
stoljeća posjedovao je najmoćniji glas. I on je bio lirik religioznog nadahnuća. U
Beogradu 1941. za vrijeme njemaĉkog bombardiranja bio je ranjen i od tada
trajno prikovan za postelju. Teško bolestan, nije pisao ni dnevnik bolesti niti

- 337 -
je pjevao svoju smrt. Stihove je objavljivao tijekom gotovo šest desetljeća i nije
bio blizak niti jednoj pomodnoj stilskoj tendenciji ili ideološkom zovu već je
samostalno izgradio originalan, vedar i vrlo prepoznatljiv metafiziĉki lirski
svijet. Rodio se u Jajcu 1904., školovao u Banjoj Luci, a studirao je knjiţevnost u
Beogradu gdje je bio gimnazijski profesor. U Zagreb se doselio usred rata 1943. i
najprije je radio kao korektor, a onda se potpuno povukao iz ţivota te bio
Akademijin prevodilac hrvatskih latinista. U starosti, a umro je 1982., doţivio je
buĉne i potpuno utemeljene pohvale iz kruga mlaĊih kritiĉara koji su ga postavili
na sam vrijednosni vrh hrvatske lirike. Bio je pjesnik astralnih stihova, pjevaĉ
univerzalne tajne koji je i bolestan nosio neobiĉan glas vedrine. U njega se s
lakoćom spajalo zaviĉajno s kozmiĉkim, zemaljsko s nebeskim. Pokušao je i uspio
opjevati rubove beskonaĉnosti. U svim svojim stihovima vjerovao je da je
ĉovjekovo zemaljsko bivanje dar primljen s neba i vjerovao je da se ĉovjek na
nebo vraća svakoga pojedinaĉnog trenutka, otkrivajući ljepotu malih stvari,
prepoznajući u njima Boga. Šop je u svojoj ranijoj lirici stvorio privatnu mitologiju
posljednjih i najdragocjenijih stvari koje je uzimao iz oba svijeta, i onoga
vidljivog i onoga naslućenog. Mladić, ušao je u poeziju na široka vrata
Panegirikom pijetlima u kojemu je pjevao metafiziĉku grlenost tih biblijskih
ţivotinja koje je smatrao posrednicima neba a njihovu sluţbu osjećao je ĉarobnom
i tajanstvenom. Kao i njegovi pijetlovi, tako je i on bio sluţbenik budnosti, onaj
koji izvješćuje ljude o Bogu, koji budi zaspali svijet. U svom ranijem razdoblju
Nikola Šop je u zbirci Pjesme siromašnog sina 1926., a onda osobito u knjigama
Isus i moja sjena 1934. i Za kasnim stolom 1943., u idiliĉni svijet malih stvari, u
oskudicu i skromnost svakidašnjice, poniznost i tišinu, afirmirao moderni
katolicizam u duhu poboţnih pjesama Franje Asiškog. U njegovu pjesniĉkom
svijetu Isus je vazda gost, onaj koji sa svoje veliĉine dolazi meĊu ljude i ţivotinje.
Šopov Isus sjedi s poniţenim ljudima u krĉmama, on s njima ĉita novine, veĉera i
obilazi njihove ţivotinje, on postaje svjedokom svakidašnje muke ali i njezine tihe
i bolne radosti. Mnoge od tih pjesama su antologijske, a njihova jeziĉna
prostodušnost, metriĉka savršenost nude savršen okvir njeţnim priĉama o
gradskim vidicima i obrtnicima, o radnicima i raznosaĉima novina za koje pjesnik
kao da traţi boţansku milost. Šopova rana lirika moli Boga i priziva njegovo
suosjećanje kako bi oĉuvala jedan pomalo ostarjeli ali prisan svijet starih i lijepih
stvari, svijet dirljiv i plemenit u kojemu je ĉovjeku dano jasno odreĊeno mjesto.
Šop dok moli Boga da mu omogući da više ne bude pjesnik, kao da je slutio
svoju drugu kozmiĉku, metafizikom i apstraktnim slikama oteţanu fazu. Moli
Boga da mu dopusti da bude "kao i svi drugi ljudi i da idem tiho". Traţi da mu se
oduzme jaka rijeĉ. Jedna od najljepših i najprisnijih pjesama iz tih ranih
pjesnikovih zbirki svakako je ona s naslovom Isus u posjeti kod nas:
Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći
ispred nas tvoje aureole ţar. I pri toj, od
nebeskog sjaja svijeći, pokazat ćemo ti
pusti naš hambar. I staje prazne, u kojima
se suše

- 338 -
 otkosi davni ko cvijeće na groblju. U
ponoći tu doĎu mrtvih konja duše,
Čujem ih, kako nevidljivi zoblju.

Pokazat ćemo ti stado magle bijele,

koja se provlači kroz ţivicu svjeţu, O
Isuse, to naše ovce izgorjele, mrtve
dolaze i u tor lijeţu.
Razvoj svojega pjesništva Šop je ubrzao neslućenom energijom upravo na
sredini ţivotnoga puta, toĉnije nakon knjige lirskih proza Tajanstvena prela i
zbirke Za kasnim stolom koje su obje objavljene 1943. S njima se oprašta Šop od
doba u kojemu je bio pjesnik zemaljskih stvari, kad je bio onaj koji je jezikom
znao osvijetliti samo sree malih stvari, koji ih je znao pretvoriti u vjeĉne i ĉarobne.
Zapoĉinje rast Šopov u vis, poĉinje njegova astralna faza u kojoj će napisati
mnoge od svojih najuzbudljivijih stihova, zazivajući u njima svemirske
pustolovine, i kad će hrvatskim jezikom obnoviti kozmiĉke ritmove koje su prije
njega pokušali zapisati Whitman ili Appolinaire, kada će kao uĉeni poznavatelj
klasiĉnog pjesništva pokušati nadmašiti svu starogrĉku i rimsku kozmogoniju.
Obnovljeni je Šop objavio ĉitav niz zbirki od kojih su najvaţnije Kućice u
svemiru i Svemirski pohodi iz 1957., zatim kasnije knjige Astralije, Dok svemiri
venu i Nedohod iz 1979. Nikola Šop koji je u mladosti bio pjesnik socijalnih i
kršćanskih zvukova, postao je u svojoj zrelosti pjevaĉ kozmiĉkoga bratstva, onaj
koji je napustio ne samo euklidovsku geometriju nego i sam svemir, koji mu se
jezikom i slikama prelio preko rubova. I opet, kao u svojim poĉecima, bio je on
pjesnik ţivotinja i ţivotinjstva, samo što su u kozmiĉkoj pjesnikovoj fazi ţivotinje
postale astralne, neuhvatljive i sveprisutne. Jedna od najboljih pjesama iz Šopove
astralne faze je Vunena pastorala u kojoj se iznosi bijela vizija vunene tišine,
snovi vunenoga kozmosa, njegovih vrutaka, i gdje se nudi jedna od najljepših
simboliĉnih slika Jaganjca Boţjeg koji postaje sav svemir. Osjećaj pjesnikov da
je sila teţa na Zemlji sputala stvari, ali i duh tih stvari, i da je poznati svijet tek
hladna i mraĉna neslobodna hrid, najveće je dostignuće te smione poezije. Nije
sluĉajno uz Šopovu poeziju povezan dobro iznaĊeni pojam kozmiĉkoga
komunizma, nije sluĉajna to ideja svojevrsne metafiziĉke ironije prema
zemaljskom svijetu i njegovim ograniĉenjima. Šopova pozna lirika velika je
svemirska ars amandi, pokušaj da se ljubav nas zemnika usmjeri prema onomu što
nas barem za ĉas moţe pribliţiti Biću svih bića. Vezan uz krevet, Šop je pjevao
svoju slobodu kao prostor u kojemu se sve što je bilo otkrito sakrilo, a sve
skriveno otkrilo. Bio je pjesnik širom zatvorenih oĉiju, onaj koji je najdalje vidio
kad više nije imao oĉi, koji je sve ĉuo tek kad je izgubio sluh. Bio je pjesnik
nevjerojatne razvojne amplitude, jedan od najautentiĉnijih lirskih glasova stoljeća
ĉiji se tekst dobro snašao i u prijevodima na drugim jezicama. Na engleski ga je
prenio slavni Auden, a u talijanskom je prijevodu asimiliran u tamošnji pjesniĉki
modernizam. Nikola Šop je u svojoj poeziji uspio napustiti empirijsko. On koji je
bio zagovornik ljepote malih stvari i njihove konkretne poetiĉnosti, on koji je
Boga stihom pretvarao u ĉovjeka, postao je na kraju radi-

- 339 -
 kalni pjevaĉ svemira i tvorac najglomaznijih apstrakcija. U stihovima Nikole
Šopa ostaje trajati pjesniĉki jezik idealne preciznosti, jedno od najbitnijih
pjesniĉkih iskustava ĉitave hrvatske knjiţevnosti.
Prije smrti, molio je Ivo Andrić svoje potomke da mu opus ne razbijaju na
nacionalne komponente. Nisu ga poslušali pa su svi uzeli koliko su mislili da im
od pišĉeva djela i ţivota pripada. Bošnjaci su tomu jedinom juţnoslavenskom
knjiţevnom nobelovcu polupali sve spomenike ali ga svejedno ĉitaju, meĊu
Srbima je mnogo ĉitan i dalje, a u Hrvatskoj ga, u posljednjim godinama, kad
nema više njega da se brine o vlastitoj biografiji, smatraju piscem svojega duha
pa i jezika. Sam je Andrić u drugom dijelu ţivota izabrao da mu srpski
knjiţevni izraz bude domicilni ali on nije ni prvi ni posljednji pisac koji je osim
hrvatskoj pripadao i nekoj drugoj knjiţevnoj tradiciji. Ĉitav Andrićev opus bez
ostatka organski je dio hrvatske knjiţevne povijesti. A to što je taj opus i
organski dio srpske knjiţevnosti, samo mu uvećava ĉitanost, mnogostrukost i
energiju. To što je Andrić hrvatski pisac ne umanjuje ĉinjenicu da je on i srpski
knjiţevnik. Isto vrijedi i obratno. Svoj etniĉki i kulturni kontekst ovaj Travniĉan
roĊen 1892. birao je sam. Sve do 1920., premda politiĉkim uvjerenjem
jugoslavenski unitarist, pisao je u idiomu koji se gotovo bez izuzetka smatra
jezikom hrvatske knjiţevnosti. Nakon tog datuma pa do smrti, pisao je srpskim
knjiţevnim idiomom ali zato njegova djela nisu u Hrvatskoj bila ni manje ĉitana
ni manje uvaţavana. Premda nikada nikome nije palo na pamet da ga prevodi na
hrvatski jezik, Andrić je jedan od najĉitanijih pisaca u Hrvatskoj a njegov utjecaj
na mlade autore nije uopće beznaĉajan. Uz to, nosive teme njegovih djela dio su
povijesne baštine i duboku su uronjene u filozofsku i religijsku stvarnost Balkana
kojemu i Hrvati oduvijek pripadaju. Andrićeva su djela zadobila znatnu
aktualnost u ratu koji je izbio petnaest godina nakon njegove smrti. U njegovim
su knjigama usred posljednjega rata strani i domaći ĉitatelji traţili kljuĉ
najnovijega balkanskog sukoba. Neke od argumenata taj veliki majstor naracije
nije im uskratio. Nakon školovanja u Višegradu, Ivo je Andrić gimnaziju
pohaĊao u Sarajevu a onda je u Zagrebu, Beĉu i Krakovu pred rat studirao
slavistiku, povijest i filozofiju. Fakultet tada nije završio jer je dio rata proveo na
lijeĉenju od plućne bolesti, a neko je vrijeme, kao ĉlan Mlade Bosne, bio u
zatvorima i u internaciji u Šibeniku, Mariboru, Travniku i Zenici. Završetak rata
doĉekao je u Zagrebu gdje je s grupom radikalnih jugoslavenskih unitarista, meĊu
kojima su najutjecajniji bili Vladimir Ĉerina i Niko Bartulović, pokrenuo
ĉasopis Knjiţevni Jug. U to doba objavljene su ĉak tri pišĉeve knjige, dvije
lirske Ex ponto i Nemiri i proza Put Alije ĐerĎeleza. Uz pomoć svojega
nekadašnjeg profesora na sarajevskoj gimnaziji,Tugomira Alaupovića, ministra u
prvoj jugoslavenskoj vladi, ulazi Andrić u diplomatsku sluţbu. Bio je niţi
konzularni ĉinovnik u Rimu, Bukureštu i Grazu gdje su nadreĊeni, tada već
afirmiranom piscu, pomogli da stekne doktorat. Tema doktorata Razvitak
duhovnog ţivota u Bosni za vrijeme turske vladavine bitno je odredila ĉitav budući
Andrićev knjiţevni rad. Svoj doktorat, koji je stroga komisija dosta negativno
ocijenila, taj poliglot napisao je na njemaĉkom jeziku. Slijedile su brojne
diplomatske sluţbe od kojih su piscu za knjiţevni rad najvaţnije bile one u Parizu
i Madridu.

- 340 -
Pred samo izbijanje Drugoga svjetskog rata postao je Andrić drugi ĉovjek u
ministarstvu inozemnih poslova Kraljevine Jugoslavije, a od 1939. bio je
veleposlanik te zemlje u Berlinu. Kući se vratio nakon što je 6. travnja 1941.
Njemaĉka bombardirala Beograd. Umirovljen za vrijeme rata, Andrić je završio
neke od svojih već zapoĉetih knjiga pa je javnost, kade je rat završio, iznenadio
svojim kapitalnim romanima Na Drini ćuprija, Travnička kronika i GospoĎica.
Sve što je slijedilo bila je priĉa o knjiţevnom uspjehu. Najprije domaćem, a onda
nakon prevoĊenja na mnoge jezike i dodjelom Nobelove nagrade 1961., postao
je Andrić najpoznatiji knjiţevnik svojih domovina. Umro je u Beogradu 1975.
Prva pišĉeva knjiga Ex ponto, ĉim je tiskana na koncu Prvoga svjetskog rata,
odmah je fascinirala osjećajnost ĉitateljstva, premda njezina pojava nije
iznenadila one koji su i prije pratili pišĉev rad. Poznat kao tankoćutni pjesnik još
sa stranica Hrvatske mlade lirike iz 1914., pjesnik je svojom ispovjednom
knjigom, pisanom u formi crtica i aforizama, iskazao modni pesimizam tadašnjeg
naraštaja. S jedne strane toj je mladosti bila primjerena izvanjska politiĉka
aktivnost, sudjelovanje ĉak i u teroristiĉkim akcijama, ali im je u knjiţevnosti bio
primjeren ispovjedni ton i kazivanje o vlastitim intimnim klonućima i porazima.
Patetiĉan ton prve Andrićeve knjige, njezina ispovjednost, intimistiĉki ton
njegovih razgovora s dušom još se više zaoštrio u drugoj i uspjelijoj knjizi
pišĉevih pjesniĉkih proza u Nemirima, koji su bili objavljeni 1920. Ĉovjek koji je
hapšen zbog sudjelovanja u teroristiĉkim akcijama, u svojim prvim knjigama nije o
politici kazao niti jedne rijeĉi. To su knjige solipsistiĉke, knjige prigušeno erotske,
nastale sa spoznajom o smrti Boga, knjige mistiĉke i prepune citata. Uostalom, u
većini knjiga koje su izraĊene od takozvanih jednostavnih oblika pisci ĉitatelju i
inaĉe sugeriraju intiman razgovor s istomišljenicima. Tako se i u Andrića u Ex
pontu i Nemirima ĉas osluškuje Nietzschea, ĉas Whitmana, ĉas tu govori neki
indijski mudrac, ĉas se navode ruski mistici. Prve Andrićeve knjige parafraza su
baroknih plaĉeva, neka vrsta pišĉevih ispovijesti o ljepoti duše, o bolu i samoći,
knjige su to lijepe i tuţne, na svoj naĉin potpuno izluĉene iz daljnjega pišĉeva
razvitka, iz naracija koje su ga poslije proslavile. U istoj godini kada su objavljeni
Nemiri, izišao je Andrićev Put Alije Đerdeleza, knjiga o ljubavnom porazu, priĉa
donekle autobiografska, o ĉovjeku koji je pomiješao sebe i legendu o sebi. Većina
Andrićevih ranih pripovijedaka i novela bavi se bosanskim temama, temelji se na
kronikama i predaji, pripovijeda kao što se nekoć priĉalo u franjevaĉkim ili
turskim kronikama. U tim kraćim pripovjednim formama reducirao je Andrić
fabule i bavio se analizom likova, njihovim unutrašnjim stanjima, povezujući sve
ĉešće i uspješnije sudbine pojedinaca s povijesnim dogaĊajima. U meĊuraću
objavljivao je razmjerno malo, tek dvije knjige pripovijedaka, bavio se neko
vrijeme u Madridu intenzivno velikim španjolskim slikarom Goyom i napisao
Razgovore s Goyom, prouĉavao Njegoša ali je u arhivima i knjiţnicama uporno
skupljao preteţito stare diplomatske izvještaje koje je koristio kao graĊu za
svoje kasnije romane o Travniku i Višegradu. Kad je izbio rat, zabranio je
jednom prilikom da ga uvrste u neku antologiju srpskog pripovjedaštva, zatim je
odbio potpisati neke politiĉke dokumente koje su mu nudili na potpis. Travničku
kroniku završio je već 1942. ali je nije

- 341 -
objavio sve dok rat nije završio. Istu je sudbinu imao i roman Na Drini ćuprija
koji je završen 1944. ali je i on objavljen tek kad je utihnulo oruţje. Andrić je
jedan od najboljih pisaca povijesnih kronika u svjetskoj knjiţevnosti svojega
doba. Njemu je bilo moguće iskazati zaviĉajni bosanski genius loci jedino kao
naraciju. Taj pisac i nije znao drukĉije argumentirati postupke svojih likova,
nije znao drukĉije izreći njihova stanja. Malo je pisaca koji su poput Andrića
naraciju formirali kao dvojstvo prosudbe i invencije, kao savršeni spoj ideje i priĉe.
Svi njegovi romani kontradiktorni su jer pod prosvjetiteljskim i racionalistiĉkim
svojim bićem skrivaju ludiĉku pišĉevu potrebu da svijet ideja animira, da ga
uputi u neke ĉudne prostore akcije, u protok vremena i ljudi, prema slici
povijesti koja nikad do kraja ne zna koliko je idealistiĉka a koliko
materijalistiĉka, koliko tragiĉka a koliko u dubini svoje historijske lakoće
vedra. Malo je pisaca s tolikom predanošću pripremilo i upoznalo gradu svojih
romana. Andrićevoj Travničkoj kronici radnja se zbiva u presudnom trenutku
bosanske povijesti, u vrijeme Napoleonova prodora u Dubrovnik, a traje sve do
1814. i definitivnog austrijskog preuzimanja nekadašnjih mletaĉkih posjeda u
Dalmaciji i stvaranja novoga balansa sila na Balkanu. U Travniku tijekom
desetak godina koje Andrić opisuje, kondenzirala se ĉitava balkanska povijest,
njezina beznadnost, usporenost i nemušto sudjelovanje stranih sila u tomu
kobnom autistiĉkom vrtuljku. Travnička kronika priĉa je o bosanskom
pluralizmu ali je to i roman o sudaru zapadne i istoĉne civlizacije, o srazu progresa
i fatalizma, o nerazmjeru tehnike i tradicije, sukobu vitalizma i ravnodušnosti,
roman o infantilnim predodţbama islama. U Travničkoj kronici Andrić je
stvorio nezaboravne likove zapadnih diplomata, posegnuo je za ambijetnom koji
je iz prve ruke poznavao i stvorio niz neprolaznih znaĉajeva meĊu kojima se
izdvaja lik Francuza Davillea ĉija je vizura piscu najbliţa jer ju je u gradi našao
najbolje dokumentiranu, zatim je ĉvrsto prikazana Ana Marija Mitterer, a
nezaboravni su i bosanski velikodostojnici s kojima diplomati komuniciraju u
Travniku. Na Drini ćuprija posjeduje nešto manju kompozicijsku sabranost ali zato
ima golemu simboliĉnost. Roman je priĉa o višegradskom mostu, još jedna,
intersekularna kronika u kojoj se zbivanja u fragmentima niţu od 1516., kada
zapoĉinje gradnja mosta, pa do 1914., kada je u Sarajevu ubijen austrougarski
prijestolonasljednik. Na Drini ćuprija linearan je i kalendarom obrubljeni roman
u kojemu svaki element i svaki lik posjeduje neku svoju dublju stvarnost i razlog
svojega metaforiĉkog postojanja. To je moralistiĉka knjiga, duboka i misaona,
knjiga o prolaznosti i ljudskoj sudbini, knjiga o mostu koji je sudbina i o sudbini
koja ne zna pobjeći s toga mosta. Ali Andrićev roman nije priĉa o velikim nego o
malim ljudima. To je najveća epska tvorevina moderne juţnoslavenske
knjiţevnosti, djelo u kojemu je za ĉitavo svoje stoljeće Andrić opravdao svoju
vjeru kako će na kraju svijeta nad stvarnošću i njezinim ĉesto nacerenim licem
trijumfirati literatura i njezina autonomna istinitost. Na Drini ćuprija baštinila je
mnogo od starijih bosanskih naratora, ona je uĉila na dobrim tradicijama
europskoga realistiĉkog romana, a nije joj nepoznata ni suvremena filmska
tehnika. Iste godine kad i ta dva svoja najvaţnija romana, objavio je Andrić i
kraći roman GospoĎica koji je vrlo vješto napisani pripovjedni i psihološki
traktat o škrtosti. U starijim svo-

- 342 -
jim godinama Andrić je radio na mnogim knjiţevnim projektima od kojih je
uspio završiti samo neke. Roman o Omer-paši Latasu ostao je torzom, a lirski i
mudri Znakovi pored puta objavljeni su postumno. Najsnaţnija knjiga Andrićeve
starosti njegova je Prokleta avlija, velika pohvala pripovijedanju, roman o
romanu, knjiga koja se bavi ljudskim padom i tiranijom. Prokleta avlija je inaĉe
carigradska tamnica koja je prikazana kao metonimija ĉitavoga Turskog carstva,
kao sukus njegova zla. Roman se otvara smrću fra Petra, razgovorom dvojice
fratara koji u pokojnikovoj ćeliji prebiru po ostavštini i slikom pustoga groblja
na kojemu je ostala samo humka nad tijelom ĉovjeka koji je proţivio vrlo bogat
ţivot i oko kojega se poĉinje ulanĉavati ĉitav niz izuzetnih priĉa. Dok se
Travnička kronika formirala oko dramatiĉnih zbivanja u jednom gradu i jednom
ograniĉenom vremenu, Na Drini ćuprija oko jednog mosta i golemog vremena
koje oko njega protjeĉe, dotle je Prokleta avlija analiza jednog ţivota ali i svih
mogućih priĉa koje se oko njega kao grozdovi mogu posloţiti. Prokleta avlija na
svoj naĉin je rezime Andrićeve pripovjedaĉke vještine, ona je njezin vrhunac,
testamentarna knjiga o umijeću pripovijedanja koje potire vizure i sudbine,
knjiga u kojoj se sve moţe ispriĉati i spremiti u vjeĉnost. Bio je Andrić pisac
nabijene ali svjesno usporene i sublimirane reĉenice. Formalni eksperimentator
on nije bio, ali je naĉela povijesnog romana ispitao do samog njihova dna. U
Andrićevim knjigama stvorena je Bosna koja nakon njega više nije ţivjela samo u
snu, niti u legendi i predrasudama. Ivo Andrić nije bio jedini knjiţevnik koji je u
vrijeme nastanka prve drţave Juţnih Slavena i u trenutku kad je Beograd
Hrvatima postao novom nadnacionalnom prijestolnicom, izabrao da bude i srpski
knjiţevnik. Andrićev izbor bio je politiĉki i ticao se svakidašnjega ţivota i bio je
vaţan sve dok se pisac sam mogao brinuti o svojoj biografiji. Nakon smrti
Andrićeve nije bilo više razloga da se logika represivnih i nacionalistiĉkih reţima
primjenjuje na njegov posmrtni ţivot i na sudbinu njegovih djela. Pišĉev
nacionalni izbor stvar je njegove graĊanske biografije i u hrvatskoj kulturnoj
povijesti nije ona niti stvar nepoznata niti neviĊena. Mnogi su Hrvati postajali
Madţari, Talijani ili Nijemci, Rusi ili Srbi, a sve zbog politiĉkih opcija, ali su
njihova djela svejedno ostala biti i dio njihove zaviĉajne tradicije koliko i
izabranih domovina.
Tijekom ĉitave svoje povijesti izgradio je hrvatski narod vrlo specifiĉan
odnos sa svojim susjedstvima. Knjiţevna povijest Hrvatske zapravo je
diskontinuirana priĉa o tim susjedstvima, to je povijest u kojoj ne postoje pisci
koji bi zbog logika krvi i tla ili zbog svojih nacionalnih ili internacionalnih
politiĉkih izbora bili više ili manje hrvatskim piscima. Hrvatska je knjiţevnost
stvorena u raznolikosti politiĉkih izbora svih njezinih aktera i ona je bila i ostat će
unicumom razliĉitosti. Strukturni trokut hrvatske knjiţevnosti koji je svoje
vrhove uronio u srednju Europu i u Mediteran, nije nikad ostao udaljen svojoj
trećoj vrlo bitnoj poluotoĉkoj i balkanskoj, dinarskoj i istoĉnoj komponenti koju
najbolje iskazuje djelo Ive Andrića. U izboru beogradske ĉinovniĉke karijere, a
taj je izbor u manje hrabrih znaĉajeva znaĉio i odricanje od vlastitog jezika i
vlastite nacije, Ivo Andrić nije bio usamljen. Legendarna je tako beogradska
profesorska karijera Josipa Kulundţića koji se rodio 1899. i koji je u Zagrebu u
mladosti bio ĉesto iz-

- 343 -
voĊen i hvaljen dramski pisac. Taj pariški, praški i dresdenski Ċak kojemu je u
nekoj ljubavnoj aferi ljubomorna ţrtva za osvetu odsjekla dio ruke, napisao je još
u Zagrebu desetak modernistiĉkih dramskih tekstova u kojima je slijedio
ekspresionistiĉki trend ili polemizirao s Pirandellovim naĉelima. Kulundţić Zagreb
nije napustio zbog politike, premda je suraĊivao u Krleţinim ĉasopisima, on je u
Srbiji proţivio teţak ţivot posebno kad su ga nevinog optuţili za kolaboraciju s
fašistima. U Srbiji je Kulundţić radio na organizaciji kazališnog ţivota, a njegovi
teorijski tekstovi o dramaturgiji do danas su najbolji u svojemu ţanru. Uz
Beograd je zbog diplomatske karijere poput Andrića bio vezan i pjesnik Šibe
Miliĉić roĊen 1886. na Hvaru. Njegove zbirke pjesama smatrane su dijelom srpske
knjiţevne tradicije da bi pred kraj ţivota 1941., sluteći rat, Miliĉić u poemi
Apokalipsa najavio svoj povratak matiĉnoj knjiţevnosti i zaviĉaju. On se tako,
premda u poznim godinama, prikljuĉio pokretu otpora ali ga je, ĉini se, ubio neki
osvetoljubivi i zavidni sumještanin pa je prilikom jednoga morskog transporta
nestao u moru negdje pred Barijem 1943. Sa Srbijom je bio povezan pjesnik i
romanopisac Ante Cettineo. RoĊen u Trebinju 1898., studirao je u Pragu i u
Beogradu. Duboko ukorijenjen u zaviĉaj, on je Splitu posvetio zanimljivu prozu
Meštar Ivan, pokušavajući u njoj parodirati i lokalizirati Cervantesova Don
Quijotea. U stihovima opjevavao je mediteranski krajolik i iskopine Salone ali
je svejedno, zbog totalne ideološke zbrke u glavi, usred rata nakon pada Italije
napustio Split, gdje je do tada zagovarao ĉetniĉki pokret, pa je prešao u Beograd
koji su malo potom oslobodili partizani. Još je konfuznije svoj jugoslavenski
unitarizam proţivio Đuro Vilović, pisac dobrog autobiografskog romana Esteta, iz
1919., koji je kao renegat ušao u glavni štab ĉetniĉkog vode Draţe Mihajlovića
pa je njemu, hrvatskom piscu, nakon rata dosuĊena zatvorska kazna nakon koje
je neko vrijeme još ţivio u Bjelovaru gdje je umro 1958.
Ipak u idejnom renegatsvu prednjaĉila su tri beogradska historiĉara koji su
zapravo najbolji povijesni pisci svojega doba a koje su i u Hrvatskoj, ništa manje
nego u Srbiji, smatrali dokazom postojanja jugoslavenske nadnacionalne kulture.
Najstariji meĊu zagovornicima fantomske nadnacionalne ideje bio je Petar
Kolendić, roĊen u obitelji hercegovaĉkih doseljenika u Dubrovniku 1882. Zbog
antiaustrijanskih stavova izbacili su Kolendića iz dubrovaĉke gimnazije, a on se
još za vrijeme studija u Beĉu poĉeo baviti filološkim i komparatistiĉkim temama
starije hrvatske knjiţevnosti. Ni prije ni nakon njega nitko nije imao tako razvijen
osjećaj za knjiţevni podatak, za arhivsko istraţivanje i prekopavanje biblioteka.
Postao je u prvoj Jugoslaviji profesorom knjiţevnosti na Univerzitetu u Skopju, a
poslije, nakon završetka rata, prešao je u Beograd gdje je odgojio naraštaj
povjesniĉara knjiţevnosti koji su njegov rodni Dubrovnik proglašavali srpskim
historijskim prostorom, a sve njegove knjiţevnike nazivali srpskim. Taj beĉki
uĉenik Vatroslava Jagića i Milana Rešetara i sljedbenik nacionalno agresivnog
Pavla Popovića, napisao je stotine kraćih i savršeno balansiranih znanstvenih
tekstova koji su pred njegovu smrt okupljeni u knjizi Iz starog Dubrovnika, a
objavio je središnje djelo starije hrvatske biografije Vitae Ignjata Đur-

- 344 -
Ċevića, postavivši temelj modernomu znanstvenom prouĉavanju starijih pisaca.
Nešto mlaĊi od njega bio je Matošev rimski prijatelj Viktor Novak roĊen u
Donjoj Stubici 1889., koji je studirao paleografiju i napisao njezin temeljni
priruĉnik u koji je uvrstio najvaţnije dalmatinske izvore. Bio je voditelj
rukopisnog odjela Sveuĉilišne i nacionalne knjiţnice u Zagrebu, neko vrijeme
docent na Zagrebaĉkom sveuĉilištu, a onda je u Beogradu izabran za profesora
pomoćnih historijskih znanosti. Golem je popis Novakovih knjiga posvećenih
hrvatskoj povijesti devetnaestoga stoljeća koju je poznavao temeljito i uporno
isticao njezinu jugoslavensku komponentu. Objavio je priruĉnik Politička misao
XIX. i XX. stoljeća, monografije o Maksimilijanu Vrhovcu, Franji Raĉkom, o
Natku Nodilu, biskupu Strossmaveru i Kukuljeviću, napisao je tendenciozno
djelo Vuk i Hrvati, a goleme knjige Magnum krimen iz 1948. i Vatikan i
Jugoslavija iz 1953. svojevrsne su denuncijacije hrvatske teţnje za vlastitom
drţavom. Novak je stvorio djelo tipiĉnoga renegatstva, pisao je kvalitetno ali
uspjenjeno, iznio je golemu graĊu koju je s velikom energijom najĉešće krivo
interpretirao. Ostavio je i niz vrlo dobrih glazbenih kritika koje samo potvrĊuju
visoku kulturu toga ĉudnog autora. I jedan Hvaranin, Jorjo Tadić, roĊen 1899.,
postao je u Beogradu sveuĉilišni profesor povijesti pri ĉemu je bio negator bilo
kakvog razloga da se dogaĊaji i ljudi iz Hrvatske prije ilirskog pokreta nazivaju i
opisuju kao dio jedinstvene hrvatske povijesti. Blizak idejama francuskih
analista on je u Beogradu stvorio ĉitavu školu, a utjecao je na prouĉavanje graĊe
iz dubrovaĉkog arhiva u krugovima europskih historiĉara. Tadić je napisao
nekoliko temeljnih uvida u povijest Ţidova u Dubrovniku i objavio je 1937., dok
je bio profesor na dubrovaĉkoj nautici, izvrsnu knjigu Promet putnika u starom
Dubrovniku, a napisao je i monografiju o odnosima Dubrovĉana i Španjolaca. Po
Jorju Tadiću sva je dubrovaĉka starija povijest u vrijeme republike bila
koncentrat balkanske povijesti, i to iskljuĉivo one koja pripada porobljenim
narodima, dakle Srbima. Njegovi Dubrovački portreti objavljeni 1948., a u
kojima literanim stilom obraĊuje ţivote slavnih dubrovaĉkih knjiţevnika i
diplomata, avanturista i biznismena, jedan su od najboljih primjeraka onodobne
biografske knjiţevnosti. Tadić je bio pisac odnjegovanog stila pa je i najniţe
politiĉke podvale znao pisati na dopadljiv naĉin. U Hrvatskoj je djelatnost tih
beogradskih profesora bila asimilirana, njihovi radovi ĉitani a na mnoge od njih
meritorno je i odgovarano. Bili su to ljudi bez domovine, oni koji su povjerovali
da se u ocean svijeta hrvatska kaplja moţe utopiti a da zanijeĉe more. Oni nisu
htjeli ĉuti onaj drevni stih Vladislava Menĉetića o hrvatskim ţalima o koje su se
stoljećima odbijali turski valovi. Oni su misli da je Dubrovnik poĉetak istoka, a
nisu htjeli vidjeti da je on tek produţena ruka zapada.
Najvišu razinu meĊu hrvatskim historijskim piscima u meĊuraću oni ipak
nisu postigli. Nju je ostvario profesor Zagrebaĉkog sveuĉilišta Ferdo Šišić,
Vinkovĉanin koji je još 1900. obranio tezu o Veneciji i Zadru a koji je do
smrti 1940. objavio ĉitavu zbirku temeljnih historijskih monografija.
Nazoĉan i u dnevnom tisku, u javnim polemikama, Šišić je stvorio neprolazno
djelo u kojemu se istiĉu Pregled povijesti hrvatskoga naroda koji mu je objavljen
usred rata, 1916. Neprolazna mu je velika Povijest Hrvata u vrijeme narodnih
vladara koja je ob-

- 345 -
javljena u doba narodnog oduševljenja 1000. obljetnicom Tomislavova
kraljevanja 1925. i u vrijeme politiĉkog uspona Stjepana Radića u beogradskoj
vladi. Šišić je politiĉki bio na poziciji hrvatskoga federalizma pa je bitna i
njegova knjiga Jugoslavenska misao koja je objavljena 1937. Za vrijeme Drugoga
svjetskog rata tiskana je posmrtno i Šišićeva Povijest Hrvata u vrijeme kraljeva iz
dinastije Arpadovića. Napisao je temeljne monografije o Hrvoju Vukĉiću
Hrvatiniću, barunu Trenku, o Zrinskom i Frankopanu, o Kvaterniku. Izdavaĉ je
goleme i povijesno vaţne korespondencije koju su vodili Raĉki i Strossmaver,
priredio je najbolje izdanje Ljetopisa popa Dukljanina, a sabrao je starije
saborske spise u pet svezaka Ferdo Šišić jedan je od posebno bitnih hrvatskih
historiĉara, pisac iznimne energije, ĉovjek koji je sam obavio posao ĉitavoga
jednog instituta, a ĉiji je Priručnik izvora hrvatske istorije još od 1913. imao
utjecaj na mnoge generacije hrvatske inteligencije. Njegova radikalna politiĉka
sklonost ideji o Hrvatskoj kao federativnoj jedinici unutar zajedniĉke drţave
Juţnih Slavena danas je prošlost, ali je u svoje doba bila sasvim realna i nije
bila retrogradna.
Dok je u meĊuraću dio knjiţevnika bjeţao od stvarnosti, drugi su joj u istom
vremenu hrlili. I dok su jedni upadali u alkoholizam, autizam i samoću, dok su
drugi u poeziji ljubili Isusa, dotle su neki pisali pamflete, sudjelovali u atentatima
i u meĊunarodnim zavjerama. Svijet koji je prije Prvoga svjetskog rata
posjedovao stanoviti optimizam, ĉim je završilo najveće dotadašnje krvoproliće
postao je najsliĉniji slabo zakrpanoj baĉvi. Vode su propovijedale energiĉnost ali
je sa svih strana nešto curilo. Golema nezaposlenost i nemogućnost kvalitetnog
upravljanja općim dobrima obiljeţit će to doba. Selidbe zbog rasnih ili vjerskih
razloga, deportacije u radne logore, reţirani politiĉki procesi i izgnanstva
svakidašnje su pojave u vrijeme izmeĊu dva velika rata. Radniĉke mase u
Zapadnoj Europi bile su krivo informirane o pravom stanju stvari u sovjetskoj
Rusiji jer su mnogi intelektualci nekritiĉki vjerovali laţnim priĉama o navodno
pravednomu tamošnjem socijalistiĉkom društvenom modelu. U Hrvatskoj je
kriva vjera u ruski utopijski projekt potakla mnoge knjiţevnike da drukĉijim
oĉima gledaju na vlastitu stvarnost. Njihova kritiĉnost premda nije imala temelja,
bila je ipak vaţan element u općoj opozicijskoj platformi. Osjetljivi na socijalnu
dimenziju, oni jedva da su primjećivali pravo lice ruskog totalitarizma. Neki od
njih neće nikad shvatiti lice komunistiĉkih gulaga i Staljinove strahovlade. Krah
ruske revolucije zapoĉeo je već tijekom tridesetih godina kada je u ĉistkama, u
logorima i zatvorima Sovjetskog Saveza, bez sudskih procesa, do izbijanja
Drugoga svjetskog rata pobijeno nekoliko miljuna nevinih ljudi. Hrvatski se
komunizam kao opozicijski pokret nije uspavao nikada. U njemu je oduvijek bilo
ţivo i antistaljinistiĉko krilo koje je pomoglo tom pokretu da prevlada frakcijske
borbe što su se vodile izmeĊu uvjerenih anacionalnih staljinista i liberalizmu
sklonijih i nacionalno svjesnih revizionista. Hrvatski komunisti u ratu su vrlo
lako zamaskirali svoju totalitarnu bit i prikljuĉili se općem otporu fašizmu. U
krilu hrvatskoga komunizma još prije antifašistiĉkog rata bilo je poroĊeno
nekoliko kristalno ĉistih i etiĉki osviještenih knjiţevnih opusa, nastalo je
nekoliko autentiĉnih antistaljinistiĉkih svjedoĉanstava. Jedan od najţivopisnijih
knjiţevnih dokumenata o staljinizmu i ruskim logori-

- 346 -
ma, ali i o sudbini hrvatskih patriota i ljeviĉara u vrijeme ratnih meteţa, saĉuvan
je u knjigama ljeviĉarskog aktivista Antuna Cilige. Taj poliglot uglavnom je
objavljivao na francuskom jeziku. Bio je dugogodišnji politiĉki emigrant i
avanturist, rusofil i otvoreni neprijatelj Titove Jugoslavije. Napisao je ĉitav niz
vaţnih knjiga. RoĊen u Istri 1898., školovao se u Mostaru, gdje su ga proganjali
zbog protuaustrijske djelatnosti. Pridruţio se socijaldemokratskom pokretu još u
Kriţevcima, gdje je studirao gospodarstvo. U Madţarskoj se pribliţio
revolucionarnim krugovima Bele Kuna, u Pragu studirao filozofiju, a u Trstu su ga
uhapsili jer je sudjelovao na nekom komunistiĉkom kongresu. Vazda u bijegu, taj
organizator seljaĉkih pobuna u Istri, stigao je i doktorirati filozofiju s tezom iz
marksizma. MeĊu hrvatskim radnicima propagirao je seljaĉki pokret Stjepana
Radića pa ga je Josip Broz Tito rano kritizirao da je nepromišljen i da ne razumije
naĉela radniĉke borbe jer da je nacionalist. U Moskvu je stigao 1926. da ondje
bude instruktor i informator komunistiĉkim organizacijama u Jugoslaviji. Bio je
blizak Lavu Trockom pa su ga zbog devijacija ubrzo iskljuĉili iz partije ali je u
Lenjingradu na sveuĉilištu svejedno predavao povijest. Uhapsili su ga 1930. i
godinama drţali u uralskim i sibirskim zatvorima. Uspio se osloboditi i preko
Poljske stići u Pariz, gdje je odmah poĉeo pisati knjigu o sovjetskim logorima i o
staljinizmu. Središte Ciligina knjiţevnog rada upravo je analiza Staljinove Rusije
pa mu je prva vaţnija knjiga Au pays du grand mensonge 1938., koju je izdao slavni
Gallimard. Pisac ju je diktirao na ruskom jeziku jednoj zavodljivoj emigrantici.
Knjiga je zasmetala ĉak i Nijemcima koji su je stavili na indeks zabranjenih
naslova ĉim su okupirali Francusku. Druga Ciligina knjiga o ruskom komunizmu
zove se Sibirija, zemlja izgnanstva i industrijalizacije. Premda je napisana prije
rata, tiskana je tek 1950., kad je pred jaĉanje hladnog rata dobila ponovno na
aktualnosti. Ciligina detekcija staljinizma i njegovih nasilja imala je europsku
premijernost, ona je pobuĊivala pozornost i poslije pa su obje pišĉeve knjige o
Rusiji posljednji put bile pretiskane 1977., i to u Rimu pod zajedniĉkim naslovom
Deset godina u zemlji zbunjujuće laţi. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Ciliga,
koji je bio blizak idejama reformnoga komunizma, objavljivao je u Nezavisnoj
Drţavi Hrvatskoj gdje mu je, pod pseudonimom Tone Valić, 1944. Matica
hrvatska tiskala angaţirane Štorice iz Proštine. Ta samo naoko bezazlena a zapravo
vrlo aluzivna i polemiĉka knjiga, ima izravnih stranica o hrvatstvu Istre i pisana
je u dijalektu pišĉeva rodnoga kraja. Zato što je bila objavljena za vrijeme
Pavelićeva reţima, poslije se koristila kao krunski argument da se Ciligu u
krugovima jugoslavenske komunistiĉke policije bez dokaza potvori, kao Titova
neprijatelja i kolaboratora nacista. Te optuţbe tim više su bile strašne jer je Ciliga
za vrijeme Drugoga svjetskog rata, upravo zato što je bio komunist, bio zatoĉenik
ustaškog logora u Jasenovcu i ondje je u nemogućim okolnostima i usuprot
oštrim naredbama, pisao. U Jasenovcu su nastajale središnje stranica Ciligine
memoarske knjige Sam kroz Europu u ratu 1939-1945. Ta knjiga je najuzbudljivije
pišĉevo štivo i jedan od najboljih hrvatskih ratnih memoranduma. Tiskana je tek
1978. u Rimu u doba kad je autoru bio zaprijeĉen svaki povratak u domovinu i
kad se njega, koji je inaĉe bio osnivaĉ hrvatskoga komunistiĉkog pokreta,
svrstavalo meĊu ustaše.

- 347 -
Ante Ciliga u ideološkom smislu bio je sve ono što se njegovim vršnjacima moglo
dogoditi tek parcijalno. On je u jednoj osobi bio i kremljolog, i to puno prije
hladnog rata, ali je bio i struĉnjak za titoizam i njegove devijacije, bio je emigrant
i logoraš pod dva totalitarizma, upoznao je logore komunistiĉke i fašistiĉke, isto
tako jednom je bio trockist a neki put antikomunist, jednom ustaša a kad je komu
ustrebalo, ĉak i agresivni Istrijan. Pred kraj ţivota 1990. u svojoj devedesetoj
godini, Ciliga je na francuskom jeziku objavio politiĉku dramu za ĉitanje LuĎaci
iz Pariza. Bio je to posljednji Ciligin tekst, ponešto umorna ali raspriĉana knjiga
ĉovjeka koji je o Arhipelagu Gulag pisao u doba dok se Solţenjicin još uvijek
divio Lenjinu. Ante Ciliga, jedan od najĉudnijih hrvatskih pisaca dvadesetoga
stoljeća, stvorio je djela koja nemaju odveć veliku knjiţevnu vrijednost ali zato
posjeduju nevjerojatnu iskustvenu energiju.
Za razliku od Cilige kojemu je pisanje bilo samo dodatak avanturistiĉkom
ţivotu, komunist August Cesarec posjedovao je snaţan knjiţevni talent ali i
mnogo zle kobi. U mladosti, zbog sudjelovanja u atentatu na komesara Slavka
Cuvaja, bio je 1912. pred samu maturu procesuiran s grupom školaraca i mladih
buntovnika. Tada su se na istim optuţeniĉkim klupama s komunistima i
anarhistima našli budući ustaški politiĉari meĊu kojima su se isticali budući
poglavnik, a tadašnji student prava, Ante Pavelić i njegov budući doglavnik,
knjiţevnik Mile Budak. Zagrebaĉko suĊenje atentatorima na Cuvaja obiljeţilo je
mnoge hrvatske politiĉke i knjiţevne sudbine. Taj dogaĊaj odredit će politiĉki
razvitak najistaknutijih aktivista dvaju totalitarizama koji su obiljeţili hrvatsku
stvarnost i duhovni ţivot tijekom dvadesetoga stoljeća. Doduše, zla kob još je
jednom ukrstila ţivotne putove Augusta Cesarca i Ante Pavelića. Dogodilo se to
u ljeto 1941. u šumi Kerestinec nedaleko Zagreba kad je neki Pavelićev
redarstveni zdrug strijeljao knjiţevnika Cesarca bez suda i bez milosti, a pod
optuţbom da je ruski agent i komunistiĉki agitator. Cesarec je poput Krleţe bio
nesvršeni Ċak. Zatvaran prije rata u Sremskoj Mitrovici i poslije unovaĉen tri
godine na srpskoj fronti, Cesarec nije niti jednoga dana proţivio bez policijske
paske. Ideje socijalizma primio je od oca i one su se doticale s izvornim
pravaštvom. U Rusiju je putovao dva puta i ondje je uvijek ostajao dulje da bi
1937., nakon drugoga boravka, preko Pariza otišao u Španjolsku, gdje se borio
meĊu republikancima. Zbog rastrganog ţivota, Cesarĉev knjiţevni opus nema
kompaktnost koju bi trebao imati jer je pisac preĉesto gubio koncentraciju, a
poneke stranice znao je ispisivati u ţurbi i predavati tekstove izdavaĉima bez
završne dorade. Bio je publicist više nego knjiţevnik, agitator više nego umjetnik
ali je uza sve ţivotne nedaće i u poeziji, a poslije u romanu i drami, ostavio vrlo
zamjetan trag. Bio je neko vrijeme blizak s Miroslavom Krleţom i zajedno s
njime pokrenuo je 1919. lenjinizmom inspirirani ĉasopis Plamen. Poput Krleţe i
on je bio komunist pravaških uvjerenja samo što je bio neoprezniji i izloţeniji
policiji. Pisao je o mnogim modernim temama i to vrlo upućeno, bio je dobar
poznavalac psihologije i sociologije. O Rusiji je pisao s oduševljenjem ali
informativno, ubojstvo Stjepana Radića razumio je dublje nego neki uspaljeni
desniĉari. Cesarec je bio lijevi izdanak Starĉevićevih pravaša i nije sluĉajno što
je jedno od najvaţnijih

- 348 -
njegovih knjiţevnih djela bilo posvećeno ljudskoj tragediji Eugena Kvaternika,
pravaškog ĉelnika koji je 1871. povjerovao isto što je vjerovao i Cesarec, da se
zlo jednog društva mora otkloniti zlom, to jest oruţanom akcijom. Po tomu i on
nije bio dobar kršćanin ali je bio ĉastan u svojemu knjiţevnom radu te zbog
toga cijenjen i u graĊanskom društvu. Prvo vaţnije Cesarĉevo knjiţevno djelo su
Stihovi. Tu vrlo osobnu zbirku poezije objavio je 1919. ukoriĉivši u njoj jedan od
najagresivnijih lirskih kontrasta onoga doba. U lirici Cesarec je zagovornik
estetike ruţnog, u svakom stihu ironizirao je metafore jer je u njega njihovu
funkciju preuzeo smisao. U Stihovima Cesarec materijal nije opteretio ni
politiĉkim ni ideološkim pretpostavkama nego svjesno stvara disharmoniju,
deklamira tu titanskom ekspresijom, pokazuje se usamljen i uzvišen a sve da bi
se oslobodio straha i tjeskobe. Njegova poezija nije imala dubinu Šimićeve, ali je
poput nje rijeĉima poţeljela iskazati duševna stanja, te praznini svijeta otvoriti
puninu pišĉeve ali i ĉitateljeve unutrašnjosti. Bio je Cesarec buĉan pjesnik,
patetiĉan i svjesno uzvišen. Stvorio je niz vrlo neobiĉnih pjesama meĊu kojima se
izdvajaju Crna mačka u buri, Vatromet olujne igranke, Demoni prelaza i praznine
i Čovjek što puze na trgu. Cesarec je autor nekoliko romana meĊu kojima se
vrijednošću i obuhvatnošću istiĉu dva. Prvi je politiĉki roman Careva kraljevina
objavljen 1925. i kojemu se radnja zbiva u samo jednom danu, u zagrebaĉkom
zatvoru. IzraĊen je metodom retrospekcije koja piscu pomaţe da osvijetli glavne
likove i da ih stavi u ĉvršće odnose. Protagonisti su kriminalac Rasula, dr. Pajzl
takoĊer kriminalac ali i politiĉar, njegova ţrtva Mutavac i, konaĉno, nesvršeni
uĉenik Jurišić, sudionik u atentatu na komesara Cuvaja, lik koji je najbliţi
pišĉevim idejama i iskustvima. Premda politiĉki aktualna i premda se u njoj
mogu prepoznati neka stvarna lica, ta Cesaraĉeva proza ima snaţnu simboliĉnost.
Ustajale slike ljudske bijede, opisi makinacija s pogrebnom zadrugom i
pokapanje unaprijed odreĊenih mrtvaca, denuncijacije i opća kriza etike
prikazani su u Carevoj kraljevini kao da su apstraktne ljudske mane poredane
na sceni nekog moraliteta, u vrlo uskom prostoru, statiĉnom i tmurnom, groznom
zatvoru koji je simbol ĉitave Hrvatske. Careva kraljevina vrlo je sloţena
romaneskna struktura, knjiga u kojoj je jedno doba zapanjeno što je ugledalo
svoje dno. Još je bolji drugi Cersarĉev roman Zlatni mladić i njegove ţrtve koji
se takoĊer bavi dnom socijalnoga hrvatskog ţivota, a koji je objavljen 1928. U
tom obiteljskom romanu pripovijedaju se okolnosti koje su oko oporuke okupile
rodbinu pokojnog Jakova SmuĊa, gostioniĉara i trgovca iz hrvatske zabiti. SmuĊ
je bio klarinetist, oţenio se Rezikom zbog novca a ona je bila ljubavnica nekoga
zagrebaĉkog kanonika i osim izvanbraĉne Lucije, koju je donijela u brak, rodila
još još troje SmuĊeve djece. Na samom poĉetku romana nepozvan na obiteljski
dogovor o oporuci stiţe zlatni mladić Pankrac, muţ Lucijin. Dolazak toga
malograĊanskog hrvatskog Mefista rastaĉe svijet romana kao smrdljiv leš. Nema
u Zlatnom mladiću i njegovim ţrtvama pozitivnih likova, malo je i nade za bilo
koga koji stupi u svijet SmuĊevih, svijet koji pisac vivisecira naturalistiĉkom
tehnikom. I naratološki i jeziĉno to je najbolje Cesarĉevo djelo u kojemu se vide
neprobavljeni utjecaji lektire, poneka doslovna posudba iz Dostojevskog. Rijeĉ
je o jednoj od najrazornijih narativnih

- 349 -
kritika jugoslavenskog reţima, potvrda da u njemu sve vrvi od korpucionaša i
zbirova, da je ono isto tako moralno razjedeno kao netom propalo Austrijsko
carstvo. Cesarec je napisao još mnogo proznih tekstova od kojih mu je najbolja
Tonkina jedina ljubav iz 1931. u kojoj saţeto pripovijeda priĉu o gluhonijemoj
djevojci. Cesarec je opisivaĉ malograĊanštine. Njegovu publicistiĉkom nervu
nisu bile strane smione biblijske paralele, obnova arhetipova i njihova provjera
uz pomoć modernog materijala. Takav jedan pokus autor je ostvario u
zanimljivoj biblijskoj priĉi Smijeh Jude Iškariota. Za kazalište je August Cesarec
pisao već na poĉetku karijere ali su mu ti prvi pokušaji scenski statiĉni i gotovo
neizvodivi. Sasvim je drukĉije s njegovom velikom dramskom freskom Sin
domovine kojom je 1940., pred samu smrt, i knjiţevno i scenski uskrsnuo. Za
svoju dramu o Eugenu Kvaterniku koja je bila svojevrsni zrcalni odraz ideja
Nehajevljeve monografije Rakovica, izabrao je Cesarec politiĉki idealan trenutak.
On, koji je u eseju Vidovdan slepih miševa meĊu prvima prokazao kult novoga
jugoslavjanstva, on ĉiji je komunizam bio zadrt ali ne i anacionalan, imao je
1940. kredit da stvori jednu od najdomoljubnijih hrvatskih drama. Sin domovine
više je ilustracija ideje nego stvarna drama ali je to tekst pisan ĉitko, tekst
cjelovit, iz kojega ništa ne odlazi izvan pozornice da bude neviĊeno i
neodslušano. Linearna kompozicija te drame sva je otvorena gledatelju, i to je
jedan od najaluzivnijih tekstova prijeratne knjiţevnosti. Cesarĉev Kvaternik
emigrant je koji sa scene govori modernim emigrantima, onima koji su se vratili
ili će se uskoro vratiti u Hrvatsku da njome zavladaju. Cesarec će uskoro svoj
hod po mukama završiti na stratištu, bez suda i bez pravde. Zato se kao opomena
i predosjećaj ĉita posljednji prizor njegova Sina domovine u kojemu gradski
straţar uĊe u sredinu scene, zasuĉe brk, zabaci ruke iza leda, isprsi se fiksirajući
strogim pogledom publiku. U hrvatski je teatar tako već kucao Bertold Brecht ali i
smrt nekih aktera te nove dramske knjiţevnosti. August Cesarec bio je još jedna
od ţrtava ratnog meteţa, još jedan progonjeni ĉovjek koji je izabrao izravnu rijeĉ
da izrekne svoje lijeve politiĉke stavove, ali koji je stvorio i vrlo sloţeno
knjiţevno djelo u kojemu dominiraju dva vrlo vrijedna politiĉko-socijalna
romana, Careva kraljevina i Zlatni mladić i njegove ţrtve, zatim desetak snaţnih
avangardistiĉkih lirskih ispada iz ranije pišĉeve faze i, konaĉno, njegova
testamentarna scenska uspješnica Sin domovine koja je zaokruţila knjiţevni put
toga, izvornom pravaštvu vrlo bliskog, komunista.
Logori, strijeljanja i deportacije nisu u fašizmu bile namijenjene samo
komunistima, inovjercima i semitima. Totalitarizmi su progonili svakoga koji je
mislio liberalno i koji je smatrao da se društvo mora razvijati uz pomoć
mehanizama zapadne demokracije. Autora najbolje memoarske knjige o
hrvatskoj verziji fašizma, pjesnika i romanopisca Iliju Jakovljevića, zatvarali su
svi reţimi. Najprije su ga zbog aktivnog podrţavanja Hrvatske seljaĉke stranke
utamniĉili u KaradorĊevićevim kazamatima prve Jugoslavije. Pavelićevi
ustaše zatoĉili su ga u Staroj Gradiški zbog liberalnih i graĊanskih ideja, a zbog
istih ideja taj partizan i antifašistiĉki borac stradao je u komunistiĉkoj tamnici gdje
su okrutno politiĉko ubojstvo toga ĉasnog ĉovjeka i izvrsnog pjesnika 1948.
proglasili samoubojstvom. U trenutku smrti Jakovljevićevu opusu nedostajale su
dvije naj-

- 350 -
vaţnije komponente. Tek je, naime, osamdesetih godina otkrivena njegova zbirka
pjesama Lirika nevremena iz 1945., a memoarska pišĉeva knjiga Konclogor na Savi
koju je dovršio 1944. pred odlazak u partizane, objavljena je tek 1999. RoĊen
stotinu godina prije u Mostaru, Jakovljević se školovao u Sarajevu i Zagrebu gdje
je obavljao odvjetniĉki posao. Sudjelovao je u mnogobrojnim proslavljenim
procesima onoga doba, a na glasu je bio kao spretan organizator pa su ga kolege
pred sam Drugi svjetski rat zbog tih kvaliteta izabrale za predsjednika Društva
hrvatskih knjiţevnika. Znamenit je prijeratni knjiţevni izlet hrvatskih pisaca u
Sloveniju što ga je Jakovljević vodio i na kojemu su sudjelovali Ujević i Nazor.
Bio je zagovornik Hrvatske seljaĉke stranke, urednik njezinih glasila, liberalan i
demokratski politiĉar koji je imao snaţan kritiĉki otklon i od katoliĉkog
nacionalizma i kraljevskog reţima, a i od dinarske ustaške varijante fašizma i
boljševiĉko-staljinistiĉke varijante komunizma. U Staroj Gradiški, gdje su nastale
njegova Lirika nevremena i knjiga Konclogor na Savi, bio je Jakovljević zatoĉen
od listopada 1941. Sudbinom svojih knjiţevnih djela sam nije upravljao. Zavist i
strah da mu se spomene ime i da mu se ĉitaju stihovi i prozne stranice stvorila je u
vezi s Jakovljevićem jednu od najneugodnijih epizoda suvremene hrvatske
knjiţevnosti. Iliju Jakovljevića svi su imali na savjesti pa se njegov svjesni zaborav
ne moţe pripisati samo jednoj ideologiji. Bio je ţrtva ĉitave zajednica koja nije
znala što bi s njegovim kristalnim ţivotopisom. Jakovljevića, koji je zajedno s
Ivanom Goranom Kovaĉićem, najvaţniji pjesnik antifašistiĉkog otpora, nisu ĉak
ni spominjali. Inaĉe, porazna je Jakovljevića lirska i prozna dijagnoza društva u
kojemu je ţivio. Sve mu se uĉinilo opsjenom, ideja narodnog jedinstva
raskomadana, ideja domovine upljuvana, ideja Crkve dezavuirana, sve mu se
ĉinilo opljaĉkanim i rasprodanim. Bio je ţrtva politiĉkih misionara, ljudi koji
navodno imaju mesijanske zadaće a oko sebe vidio je samo koljaĉe i ubojice iz
hrvatskog Liliputa. Bio je pisac racionalistiĉkog uma koji je bolje od većine svojih
sunarodnjaka prepoznao naliĉje totalitarizama. RoĊen u Hercegovini, još je za rata,
usred pokolja, bio sposoban sasvim racionalno shvaćati jedinstvenost
juţnoslavenskog prostora i potrebu suţivota tamošnjih ljudi bez obzira na
razliĉite vjere. Jakovljević je poludjeloj Hrvatskoj u Staroj Gradiški saĉuvao
obraz. Ĉuvao joj ga je i kad su ga ciniĉni komunisti otjerali u preranu smrt 1948. i
proglasili samoubojicom. Bio je zapisniĉar grobljanskoga ratnoga krajolika
kojemu nije posvetio samo objektivne opise nego i dirljive i intimistiĉke stihove.
Premda u svim tim pjesmama i njihovim jednostavnim slikama i rijeĉima
Jakovljević osuĊuje zlo, u njima nije pisac plakatskih ideja, niti igdje grmi protiv
tirana. On je najbolji u Lirici nevremena kad Boga moli ispod glasa, kad traţi
blagoslov i u patnji i u snima, i kad moli Boga "za to da proĊem cestom neznan
svima". Jakovljević je pjesnik ponosa u patnji, pisac stoiĉkih stihova kojima nema
premca u onodobnoj Hrvatskoj, a malo mu je ravnih u europskoj lirici
antifašistiĉkog otpora. Ima nešto starinsko u Jakovljevićevim stihovima iz Lirike
nevremena, nešto što njihovu izoliranost još više podcrtava. Takav je pjesnik i u
svojoj prijeratnoj zbirci Otrov uspomena koju je objavio 1940. i u kojoj je gorkim
izriĉajem naslutio rat i propast ĉovjeĉnosti, rimovao sumnju i otpjevao je
elegijskim tonovima. Jakovljević je već od mladosti objavljivao pripovijet-

- 351 -
ke u kojima su dominirala sjećanja na hercegovaĉko djetinjstvo, a u romanu Na
raskrsnici 1925. opisuje ljubavnu vezu emocionalno navodno neskladnog para,
neke telefonistice i moralizacijama sklonog novinara Pristojkovića. Najuspješnija
Jakovljevićeva umjetniĉka proza je roman U mraku koji je objavljen 1945. i u
kojemu se vrlo koncentrirano priĉaju izvanjske okolnosti mostarskoga ljubavnog
vrtuljka u kojemu se kućni uĉitelj, gimnazijalac Zelić, ne zna odluĉiti izmeĊu
seksualnosti majke i duhovnosti njezine naivne kćeri. U mraku je korektan
društveni roman objavljen, naţalost, u nedruštveno vrijeme koje nije htjelo
primijetiti ni pišĉevu Liriku nevremena ni njegov Konclogor na Savi, knjige po
kojima je Jakovljević jedan od najuvjerljivijih knjiţevnih svjedoka Drugoga
svjetskoga rata.
Jakovljevićev politiĉki istomišljenik pripovjedaĉ Slavko Kolar postigao je
zbirkama Mi smo za pravicu iz 1933. i Ili jesmo - ili nismo 1936. znatan uspjeh. U
javnosti su te knjige doţivljene kao knjiţevna senzacija i shvaćene su kao idealan
literarni iskaz seljaĉkoga i puĉkog pokreta koji je osobito nakon atentata na
kralja Aleksandra i ukidanja diktature koncem tridesetih godina, posebno u
Hrvatskoj, iznimno ojaĉao. Konsenzus beogradskog dvora i najjaĉe hrvatske
nacionalne snage, Maĉekove Hrvatske seljaĉke stranke u doba kad su se mnogo
ĉitale Kolarove najbolje pripovijetke, bio je sve vidljiviji. Posjet regenta Pavla
Zagrebu i srdaĉan doĉek tog umjerenoga srpskog politiĉara pojaĉao je hrvatske
zahtjeve za što većom autonomijom. Sporazum Maĉeka sa srpskim politiĉarima
probudio je tada val nacionalnog ponosa u Hrvatskoj, gdje je desna varijanta
pravaštva bila u poĉetku potpuno zasjenjena. Kolarova proza u svoje središte
postavila je najvaţniji slogan Maĉekove politike novoga smjera, njegov zahtjev za
pravicom i kompromisom. Kolar, roĊen kraj Garešnice 1891., maturirao je na
slavnoj zagrebaĉkoj gornjogradskoj gimnaziji ali je odustao od svećeniĉkog
zanimanja i studirao najprije pravo a onda gospodarstvo u Kriţevcima. Poput
drugih ĉlanova Radićeva, a poslije Maĉekova HSS-a, i on je doţivljavao
svakovrsna šikaniranja pod diktaturom u prvoj Jugoslaviji. Kad je 1939.
uspostavljena Banovina, Slavko Kolar je zbog svoje bliskosti Maĉekovoj politici
društveno napredovao pa je postao vladinim predstojnikom za seljaĉko
gospodarstvo. U proljeće 1941., nakon proglašenja Nezavisne Drţave Hrvatske,
energiĉno je odbio Pavelićevu ponudu da postane ministrom, povukao se u
Boţjakovinu gdje je bio direktor gospodarstva, odakle je 1944., kad i njegov
politiĉki sumišljenik Ilija Jakovljević, prešao na slobodan teritorij k partizanima.
Nakon završetka rata postao je profesionalni knjiţevnik i svoj britki i jetki jezik
dobro je iskoristio u literarno kvalitetnoj kritici malograĊanštine ali i u nešto
prigušenijim i u ono doba društveno nepodobnim polemikama protiv nove klase
pogospoĊenih komunista. Nešto mu je manje uspjela knjiga Natrag u naftalin u
kojoj odmah po završetku rata ismijava preostatke austrougarskog mentaliteta u
purgerskom Zagrebu, ali je zato visoku provokativnost saĉuvala feljtonistiĉki
zamišljena dulja pripovijetka Glavno da je kapa na glavi, objavljena 1956. Ta
priĉa o knjiţevniku koji se zove Boţidar Palac, pjesniku oblaka i ţalosnih vrba, o
kukavici i sluţniku svih neprijatelja, na vidjelo iznosi svu patologiju provincijske
knjiţevnosti i njezinih aktera. Kolar je u toj pri-

- 352 -
povijetki ispisao razornu kritiku navodne uzvišenosti pjesniĉkoga posla, kritiku
onih koji za novac i ĉast prodaju slinavu tugu a zapravo su sramota hrvatskog
razuma. Kolarova proza o pjesniku Palcu osuda je onih koji su zanosne stranice
hrvatske knjiţevne baštine sveli na svoj prosjeĉni ukus i izvitopereni um i koji
su duh jedne nacije sveli na svoje sasušeno spomeniĉarenje, na sentimentalizam i
lirsko nadniĉarenje kojima je, kako veli Kolar, najvaţnije da im je kapa na glavi.
Kolarova knjiga o pjesniku Palcu vaţan je prilog prijeporima hrvatske kulture a
zapravo pišĉev odgovor onima koji su ga u doba komunistiĉkog totalitarizma
poniţavali. Kolar je bio nekomunist i nije pristajao na šutnju pa je zato bio
ţrtvom politiĉkog sukoba za vrijeme dok je predsjedavao Društvom hrvatskih
knjiţevnika i kad je, nakon sukoba s Miroslavom Krleţom, dao 1951. ostavku pa
su ga poslije ĉak i brisali s popisa ĉlanova u Društvu hrvatskih knjiţevnika. U
knjiţevnosti Kolar se pojavio humoristiĉnim tekstovima još kao mladić, pri ĉemu
je bio sasvim dobar Ċak srpskih humorista kakvi su Nušić i Sremac o kojima je
hrvatsku javnost detaljno izvještavao još Matoš, ţaleći što u Zagrebu nitko ne piše
zdravu satiriĉku i humoristiĉku prozu. Kolar je svoje prve pripovijetke skupio u
knjizi Nasmijane pripovijesti koja je objavljena 1917. i u kojoj, u usporedbi s
tadašnjim stanjem u domaćoj literaturi, ima zamjerno mnogo groteske, ironije i
karikature. Svoju knjiţevnu zrelost Kolar je obiljeţio spomenutim knjigama
pripovijedaka iz tridesetih godina. U prvoj Ili jesmo - ili nismo u središtu se
nalaze motivi etiĉkog a nerijetko i politiĉkoga kompromisa, dok je priĉe iz zbirke
Mi smo za pravicu pisac smjestio u seoski svijet Bikovskog Vrha i Velikog
Gnijezda, dovodeći osjećajne i ranjive stanovnike tamošnje u konflikt s matiĉnim
kolektivom. Središnji tekstovi u toj zbirci priĉe su Svoga tela gospodar i Breza
koje su Kolaru donijele veliku knjiţevnu slavu. Ona prva postala je u reţiji
Fedora Hanţekovića 1957. prvi veliki uspjeh domaćeg filma, a film Breza Ante
Babaje iz 1967., smatra se najboljim hrvatskim filmom uopće. Obje priĉe tretiraju
problematiku braka u seoskom svijetu i bave se biološkom i ekonomskom
razliĉitošću partnera i tragiĉnim poloţajem slabijeg od njih. Obje priĉe govore o
tragiĉnim seoskim ţenama i svoju naraciju zapoĉinju iz samog središta
dogaĊanja, da bi tek zatim uslijedilo uzbudljivo nizanje dogaĊaja koji su doveli
do tih krajnjih situacija. Na koncu priĉa rasplela bi se radnja na naĉin tuţan ali
ĉitatelju prihvatljiv jer zajedno s piscem i likovima, svijet koji se naĉas
poremetio, vratio bi pisac u prijašnji kompromisni sklad. U Brezi njeţna Janica
mora umrijeti jer je rodila ţensko boleţljivo dijete, jer je muţ ne voli i jer je
jedino što od nje sredina oĉekuje, njezina smrt. Kolar je pisac elegijskih tonova
pa tu priĉu završava intimnom dramom Janiĉina muţa i sasvim simboliĉnom
brezom koja je zapravo Janiĉin duh i koji se udovcu u noći ukazuje kad se pijan
vraća kući. Kolar je pisac puntarskog duha, zagovornik pravednog prkosa. Njegovi
likovi ne jednom razmišljaju o pravici, bune se i glasno ali i potiho protiv
kolektiva kad smatraju da ih on lišava nekog od njihovih prava. Kolar je u
kritike svojega vremena bio na glasu zbog humorizma ali njemu nije do
nasmijavanja ĉitatelja. Humorizam Kolarov zapravo je panonska varijanta
mediteranskog posmijeha, racionalnog razotkrivanja mana i bizarnosti koje se
nikad ne doţivljavaju kao da su nedostatci nego se ĉitatelju prikazuju kao
razlozi za

- 353 -
 saţaljenje i dublje razumijevanje. Kolar je pripovjedaĉ ţalosnog osmijeha i nek
hrvatskim kontinentalcima vrlo bliske, mudre pomirenosti. Dok govori o selu i s<
ljacima, potpuno izbjegava folkloristiĉku frazu, nema u njega onog u rustikalne
knjiţevnosti ĉestoga naturalistiĉkog regionalizma, ukoĉenosti i fingirane mitsk
teţine. Kolar je svoj pripovjedaĉki svijet olakšao za mitologiju. Nije se udruţiva
u knjiţevne i likovne skupine, on s grupom ljeviĉara okupljenih pod barjakor
"Zemlje" nije imao dodira ali je tom pokretu stilski vrlo blizak. I on je kao i "zem
ljaši" odbijao svaki romantizam seljaĉke tematike i svako akademsko njezino se
ciranje. Slavko Kolar, jedan od boljih pripovjedaĉa svojega vremena, napisao j<
nekoliko njeţnih i ponešto grotesknih priĉa, napisao je prozne stranice koje su i
isti ĉas i smiješne i ozbiljne, pouĉne i elegiĉne. Bio je najbolji pisac meĊuratne rus
tikalne proze, onaj koji se nije dao zavesti iracionalnim mitovima krvi i tla ili po
litiĉki naruĉenom jednodnevnom upotrebom folkloristike. Odredio je vrijednosni
vrh tadašnje realistiĉke proze koja je prirodom novih politiĉkih orijentacija bila
posvećena uglavnom seoskim temama. Kolarov prozni talent drugima je
uzaludno pokazivao njihova vlastita ograniĉenja.
Ruralistiĉko krilo u meĊuratnoj hrvatskoj knjiţevnosti tridesetih je godina ĉak
postalo i dominantno, ne samo u prozi gdje je pojava Benešićeva kongenijalnoga
prijevoda Revmontovih Seljaka ostavila veliki dojam i na pisce a i na ĉitatelje,
nego su i u poeziji nastajala djela u kojima su autori prigušivali sve individualno,
izbjegavali suvišne rijeĉi i sve više bili glasogovornici socijalnih i rustikalnih
tendencija. U novoj rustikalnosti zaĉeti su prvi pjesniĉki tekstovi Dragutina
Tadijanovića koji je već od prve zbirke saţeo svoj izraz na najmanji broj rijeĉi i
knjiţevnih senzacija, koji je dublje od drugih izrazio osjećaj iskorijenjenosti što
su je u gradovima osjećali njihovi novi stanovnici. Tadijanović je tu svoju
operaciju s jednostavnim jezikom i njegovom minimalizacijom proveo voĊen
prethodnim iskustvima Antuna Branka Šimića sa slobodnim stihom. Nastajala je
i drugdje tridesetih godina poezija nove stvarnosti ali i obnovljenog romantizma,
poezija koja je bila najbliţa lirskim iskustvima Sergeja Jesenjina u ruskom jeziku,
lirika koja je djeĉjim slikovnim okom pregledala ostatak svijeta koji joj nije bio
zaviĉaj, poezija koja je izgubljenom zaviĉaju pridodala dimenziju nove i do tada
neugledane svjetskosti. Dragutin Tadijanović rodio se u Rastušju 1905. i tom je
slavonskom selu pomogao da postane jednim od najslavnijih hrvatskih
knjiţevnih toponima. Malom je broju pjesnika uspjelo da poput Tadijanovića
ono što je zemno i prolazno s toliko malo retoriĉkih sredstava pretvore u
eteriĉno i vjeĉno. U slobodnom stihu postigao je gotovo potpunu podudarnost s
vlastitim lirskim stanjima i vlastitim glasom. Tadijanovićev jezik proĉišćen je i
eliptiĉan, temelji se na sjećanju i biljeţenju sjećanja, na izvornoj, lepršavoj
naivnosti slika, na ritmu koji je preuzet iz svakidašnjega govora. U svojim
najboljim pjesmama poznaje Tadijanović neko ĉudesno uzbuĊenje rastuškoga,
u grad izmještenog djeĉaka, ekstatiĉnog pjesnika koji se ĉitavog ţivota veselilo
što i on u velikom gradu ima prilike sudjelovati u ĉaroliji jezika i što taj teţak
alkemijski proces, tu ĉaroliju jezika i njegove simbolike, uspijeva izvoditi s
lakoćom. Tadijanovićeva pjesniĉka avantura kreće od realija, od susreta sa stva-

- 354 -
rima i rijeĉima koje su s njima sljubljene, rjeĉima koje pjesnik osjeća kao da su
stvari same po sebi. Ovaj pisac mikrostvarnosti stvorio je neke od najljepših
hrvatskih pjesama o prolaznosti, a njegova opsesioniranost vremenom uzvratila
mu je energiĉno. Najdugovjeĉniji je hrvatski knjiţevnik, pisac koji je i u dubokoj
starosti doţivljavao kreativne poticaje. Dragutin Tadijanović je pjesme poĉeo
pisati već dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća, kao djeĉak, ali je prve i
najuspješnije objavio sredinom tridesetih godina kada je osjetio da i on moţe
sudjelovati na blagdanu tadašnje lirske ţetve. Puĉku školu koju je ovjekovjeĉio
svojim prelijepim minijaturama o uĉiteljima i uĉiteljicama, o školskim
drugovima i prvim ljubavima, pohaĊao je u Podvinju. Maturirao je u Brodu, a
nakon kraćeg studija šumarstva prešao je na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje
je studirao razmjerno dugo, izdrţavajući se knjiţevnim, uredniĉkim i
korektorskim nadniĉarenjem. Tadijanović je dugo i sporo uĉio ali je već u
mladosti slovio kao jedan od najinformiranijih knjiţevnih struĉnjaka u
Hrvatskoj. Za takav glas ovom znalcu i najmanjih knjiţevnih podataka nisu
trebale ni katedre ni privatno bogatstvo, ni politiĉke opcije ni moćni zaštitnici.
Cijenjen je bio ne samo kao antologiĉar i pjesnik, ne samo zato što je prema
kolegama bio odmjeren i pravdoljubiv sudac, nego je bio cijenjen kao izvrstan
urednik i pouzdani sljedbenik knjiţevnog pozitivizma. Bio je zaposlen u mnogim
izdavaĉkim poduzećima i njegovoj se vidovitosti ima zahvaliti pojava vrhunski
prireĊenih djela hrvatskih knjiţevnih klasika, izdanja koja su poĉela izlaziti
nakon Drugoga svjetskog rata. Tadijanović je kao već ugledan pjesnik, kao jedan
od najpopularnijih hrvatskih pjesnika, poĉetkom pedesetih godina postao
direktorom Akademijina Instituta za knjiţevnost te je u zgradi ilirskoga
Narodnog doma na zagrebaĉkom Gornjem gradu uspio tijekom dva desetljeća
pokrenuti rad, a onda osigurati tiskanje kritiĉki pripremljenih sabranih djela
najznaĉajnijih hrvatskih pisaca. Njegov doprinos nastanku sabranih djela
Kranjcevićevih i Matoševih, Vidrićevih i Nazorovih, Kovaĉićevih i Cesarĉevih
golem je, kao što su mu neprolazne zasluge u spašavanju niza knjiţevniĉkih
ostavština. Osjećaj za realiju na temelju koje je izradio svoj pjesniĉki svijet on je
s dozom velike samoprijegornosti usadio u svijet knjiţevne znanosti. Tadijanović
je meĊu pokretaĉima epohalne kolekcije Pet stoljeća hrvatske knjiţevnosti i tu
je bio jedan od najagilnijih pa je sam u svojim prireĊivaĉkim pothvatima uĉinio
onoliko koliko nisu ĉitavi znanstveni zavodi. Pomogao je pjesnik iz Rastušja da
se ĉitanje i prouĉavanje knjiţevnosti temelji na najpouzdanijim tekstovima, da
bude provideno objektivnim i istinitim podacima. Tadijanović je objavio
tridesetak pjesniĉkih knjiga, tiskao je i pregršt vrlo dobro napisanih
autobiografskih i uopće memoarskih zapisa. Prvo razdoblje pišĉeve poetike
obiljeţeno je nastupom u skupnoj Lirici 1931., a onda u zasebnim i
proslavljenim knjigama Sunce nad oranicama, Pepeo djetinjstva, Dani djetinjstva
i Tuga zemlje koje su u razmacima izlazile izmeĊu 1933. i 1942. Tada je nastupila
pjesnikova stanka koja je prekinuta nakon više od jednog desetljeća Intimnom
izloţbom crteţa iz Raba, a nastavljena sve do vrlo vaţne zbirke Kruh svagdanji
koja je bila objavljena 1986. i koja nije posljednji proplamsaj pišĉeva talenta ali
jest njegov posljednji veliki lirski korpus. O zaviĉaju, svojoj majci i Rastušju
napisao je Tadijanović dirljivu sku-

- 355 -
pinu pjesama u kojoj se izdavajaju Jutarnja zvijezda pozlaćen orah i Dugo u noć,
u zimsku bijelu noć. O djetinjstvu i školskim danima najbolja mu je pjesma Da
sam ja učiteljica. U pjesmama Grlice, Visoka ţuta ţita i Nad vinogradom sunce i
oblaci mladi je Tadijanović napisao neke od najboljih opisa prirode u svojemu
pjesniĉkom naraštaju. Ima u njegovu opusu i njeţnih ljubavnih pjesama, snenih i
prepunih neke neobiĉne patnje, pjesama o nekim mislima uzaludnim kakve su u
pjesmi Ţene pod orahom. U tom prvom razdoblju stvorio je pjesnik i niz
pjesama o društvu, o nesporazumima izmeĊu sela i grada, o nesklapnosti
njihovih mentaliteta. Dirljiva mu je pjesma Balada o zaklanim ovcama, a
duboko istinita Bacam srce pod tuĎa stopala. Sve ove pjesme bave se
prolaznošću, pisac je u njima nemoćan da svoj fotografski pjesniĉki svijet zadrţi.
Taj svijet mu izmiĉe i usred stihova uTadijanovića ţive se stvari umrtve, postanu
zaleĊene u svojemu bolnom nepostojanju, postaju sjećanje. Sukus
Tadijanovićeve rane poezije nalazi se u njegovoj antologijskoj Večeri nad
gradom koja je 1936. zapisana u Firenci, ponad grada, na trgu koji nosi
Michelangelovo ime i na kojemu se pjesnik najprije obraća vlastitom srcu
govoreći mu "Što te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina", a onda se
sjeća, iznad Arna, svoje majke i sestre, kuće u Rastušju, pita se "da li ste spremile
ljetinu" pa se onda u dojmljivoj završnici obratio samom velikom renesansnom
umjetniku:
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevjesto u tihe rečenice.
Vi moţda već znate, da sam ja pjesnik iz Hrvatske
Koji ne moţe da vjeruje da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje koje su neznane
Ruke poţnjele; spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama;
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svjetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti.
I pepeo. Spavaj.
Tadijanović uvijek u poeziji piše o nestanku stvari, o propasti ljudskih
egzistencija. Tu ĉinjenicu prima s bolom ali je tajna njegove ljupke poezije što u
svakoj pojedinaĉnoj pjesmi uspijeva ostvariti ravnoteţu te uznemirenosti i svijeta
samoga. U mladog Tadijanovića postojala je bezgraniĉna vjera u podudarnost,
sljubljenost svijeta i govora. Ta vjera temeljnim je razlogom njegovih visokih
lirskih dosega. Kada je sredinom pedesetih godina prekinuo višegodišnju
pjesniĉku šutnju, Tadijanović nije zaboravio dosegnuto. Ponovno se u središtu
njegove lirike našlo suprotstavljanje ruralnoga i urbanog, europskoga i
zaviĉajnog, ponovno se on tu muĉi s prošlošću i sentimentalnim stanjima. U
poslijeratnom razdoblju Tadijanovićeva je poezija poprimila nove i
egzistencijalistiĉke tonove, pjesnik koji u mladosti nije postavljao pitanja nego je
svijet fotografirao, sada se više pita o stvari-

- 356 -
ma nego što ih samo preslikava. Zaviĉaj je u tim poznim pjesama posvema
nestvaran, idiliĉan i totalno nedohvatljiv. U tom vremenu bila je porušena kuća u
kojoj se pjesnik rodio. Tadijanović svoju pjesniĉku šutnju prekida
programatskom Elegijom o pjesniku koji nije dugo pjevao, zatim poĉinje pisati
rezignirane, ponekad ironiĉne stihove, ulazi u poseban odnos sa stvarnošću i još
jednom pokazuje da poeziju zna praviti od stvari samih i da one u njegovim
reĉenicama postaju neodvojene od rijeĉi koje im taj pjesnik odluĉi priljubiti. U
poslijeratnom razdoblju nastale su takoĊer i neke od antologijskih Tadijanovićevih
pjesama. Osobito je lijepo u Dubrovniku napisano mistiĉno Veličanstvo mora,
svojevrsna pohvala renesansnom slikaru Nikoli Boţidareviću, posebno su uspjeli
samoironiĉni ali duboki stihovi o svetom Oţboltu i visokom drvu s krošnjom u
nebesima, zatim pjesma Prsten u ĉijoj kruţnici kao da je saĉuvana tvorbena jezgra
te lirike, arhetipska povratnost prstena, neprekinutost njegova trajanja i njegova
sraštenost s pjesnikovom rukom. Dragutin Tadijanović stvorio je jedan od
osobenijih hrvatskih lirskih opusa dvadesetoga stoljeća. Briljantno se koristeći
sporim ritmom govora, nasljedujući postupke narodne poezije, sluţeći se
lapidranim vokabularom, vrlo paţljivo i škrto koristeći se pridjevima, ispisao je
stihove koji posjeduju biblijsku gnomiĉnost ali i uzvišenost, osjećaj za realnost ali i
sveprisutnost mistiĉnih znaĉenja u malim stvarima. Reĉeno je s pravom da je
poput antiĉkoga kralja Mide on u poeziju pretvarao sve ĉega bi se dotakao. I to je
sva istina o ovom pjesniku i samo joj treba dodati pohvalu pjesnikovu vrlo
odmjerenom odnosu prema zovu svakidašnjice. Nije Tadijanović nikada slušao
narudţbe vremena, slušao je samo glas vlastitoga srca i zbog toga je stekao
neprolazne zasluge u afirmaciji knjiţevnosti i njezine ĉasne društvene
izdvojenosti.
Još je jedan znaĉajni pjesnik usred vremena u kojemu je pjesništvo bilo
osloboĊeno naĉela stare retorike, uspio afirmirati autentiĉna sredstva
knjiţevnoga romantizma. Bio je to Poţeţanin Dobriša Cesarić koji je već
dvadesetih godina, dok je Tadijanović još uvijek pisao za ladicu, poĉeo
objavljivati svoje iznimne i pohvalno ocijenjene stihove. Desetine glazbenih arija
potaknute su Cesarićevim stihovima koji su, za razliku od neponovljive
Tadijanovićeve izvornosti, stvorili zaseban svijet urbane afektiranosti. Dobriša
Cesarić bio je romantiĉar gradskih veduta, pisac znatnoga socijalnog naboja koji
nije htio govoriti glasom angaţiranog pisca ali koji nije htio prihvatiti da je u
njegovu vremenu onim najbjednijim i najponiţenijim ljudima dokinuta
uzvišenost jezika i romantiĉnost duše. RoĊen 1902., radio je ponajviše kao
korektor i urednik, a za potrebe svojih i tuĊih edicija kongenijalno je prevodio
poeziju Puškina, Goethea, Heinea, Rilkea i Jesenjina. Njegov lirski opus malen
je i sastoji se od tek nešto više od stotinjak pjesama i od nekoliko desetaka koje
su tiskane postumno. Proze mu nisu relevantne i uglavnom su biografskog i
didaktiĉkoga karaktera. Svoju prvu pjesmu objavio je kad mu je bilo samo
ĉetrnaest godina, a poslije se javljao pjesmama u Krleţinoj Knjiţevnoj republici,
zatim u Savremeniku, Hrvatskom kolu i Hrvatskoj reviji. Klasiĉnost njegove prve
samostalne zbirke Lirika iz 1931. uoĉio je dosta strogi Akademijin ţiri koji mu
je dodijelio nagradu i odmah ga uveo u red poetskih besmrtnika. Pri izradi novih
zbirki trudio se pjes-

- 357 -
nik da mu u novi stihovi budu samo manji dio teksture, a da ostatak bude
sastavljen od starijih i već otprije poznatih pjesama. Cesarićev opus zato i nije
ustrojen u zasebnim zbirkama već posjeduje neobiĉnu unutrašnju cjelovitost. On
je sav jedna jedina zbirka. Teško ga je razdijeliti na sastavnice jer kao da je
isklesan od jednog te istog komada mramora. U svojemu majušnom lirskom
opusu govorio je vrlo osobnim glasom ali u svim tim pjesmama on nikad nije
pjevao o sebi. U njegovim stihovima nema znatnijih tragova unutrašnjeg razvitka
ili jaĉih mijena, jer oni ni na koji nisu naĉin povezani s pjesnikovom
biografijom. Dok je Tadijanović pod svaku pjesmu koju je ikad napisao
upisivao toĉan dan i mjesto na kojemu je nastala, Cesarićeva je lirika
apstraktna, odterećena od stvarnosti. Ona je sve svoje misaone i formalne
koordinate dobila već od prvih objavljenih stihova. Podijeljena je u cikluse od
kojih su najpoznatiji Vidici srca, zatim Obasjani trenuci, Davno i nedavno,
Proljeće koje nije moje, Večernji koraci... koji se svi ulanĉavaju i povezuju u jednu
te istu lirsku smjesu. Bio je Dobriša Cesarić pjesnik jednostavnoga vokabulara i
jednostavnih misli, pisac koji je ĉitatelja iznenaĊivao poznatim. Opsesivno je
upotrebljavao izriĉaje svakidašnjice, ali ih je rabio kao da su mu iskljuĉivo
materijal, a zatim ih je po zvuku i slikovitosti rasporeĊivao, bolje reĉeno
osvjetljavao u svojim ĉvrstim i ĉitkim reĉenicama, zadrţavajući pritom prirodni
retoriĉki red rijeĉima, stvarajući usporedbe koje nisu imale ništa zaĉudno u sebi.
Ali Cesarićev lirski registar je samo prividno suţen i minimalistiĉki. On je
pjesnik elementarnih pojmova i stanja, pjesnik smrti i jeseni, proljeća i ĉeţnje,
on opjevava tugu siromaštva, bijedu onih koji su na socijalnom dnu, njega
zanima pjesnikov društveni poloţaj. Njegova Pjesma mrtvog pjesnika svojevrsni
je testament upućen prijatelju, nada da će i nakon smrti postojati u knjizi koja je
"dio mene koji spava". Zanimala ga je sudbina Antuna Gustava Matoša pa mu je
ispjevao dirljivog Trubača sa Seine, slijedio je njegov nauk vezanog stiha samo što
u njega nije bilo Matoševe ironiĉnosti i zaigranosti. Cesarić, premda je bio bio
romantik, ostaje najkonciznijim pjesnikom svojega naraštaja, lapidaran i klasiĉan
te s visokim osjećajem za simboliĉne smislove. Njegova pjesma Mrtva luka
nastala je kao reakcija na uspavanost i ravnodušnost hrvatskoga javnog ţivota u
poslijeratnim godinama, njegov Oblak ili Voćka poslije kiše samo su naoko
preslici nekih prirodnih fenomena. To su duboko simboliĉne pjesme o ljudskom
stanju jednako kao što je simboliĉna i himniĉna, premda izgovorena ispod glas,
pjesma Slap ĉijih šest stihova kao da saţimaju svu obiĉnu neobiĉnost svojega
autora:
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara, I

sjaji i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati, I

moja kaplja pomaţe ga tkati.

- 358 -
 Taj knjiţevni solipsist napisao je neke od najljepših socijalnih pjesama u
hrvatskom jeziku. Njegova Mrtvačnica najbjednijih jeziva je i tmurna pjesma o
onima koji su, kao i u ţivotu, sada u smrti još jednom odbaĉeni. Smrt kad je
Cesarić opjeva, nikoga ne izjednaĉuje, ona samo boli preţivjele. U samo prividno
pjevnoj, a zapravo beznadnoj Baladi iz predgraĎa skriva se tako oĉaj siromaha,
onih jadnika što ulaze u svjetlo neke bljedunjave lampe, zatim odu blatnjavim
putem da se više nikad ne vrate. Cesarić je bio najbliţi puĉkim pjesmama kakve su
se u njegovo doba pjevale u europskim predgraĊima. Blizak je romancama i
baladama malih gostionica i parkova, dvorišta i okućnica. U tim pjesmama, kao i u
njegovoj poeziji, izgovarali su pjesnici vrlo banalne reĉenice o ljubavi i smrti,
samoći i ţivotu, pobuĊivali su vrlo jednostavna emocionalna stanja slušatelja,
podsjećajući ih na minule doţivljaje.
Pisao je Cesarić tako da je, uz pomoć njegovih stihova, njegovim obiĉnim
sugraĊanima bilo moguće da se osjete pripravnima za prihvat estetskih doţivljaja
koje im je nudio. Bila je to socijalna misija pjesnika koji je trivijalnost
svakidašnjice detrivijalizirao. On je romancama i baladama što su u moderni
svijet ušle iz romantizma i što su se do poĉetka dvadesetoga stoljeća potpuno
istrošile i banalizirale, vratio uzvišenost i stari sjaj. Ono što je bilo trivijalno, on je
uzvisio. Sav u antitezama, Cesarićev lirski opus jedno je od dubljih ljudskih
svjedoĉanstava u ĉitavoj hrvatskoj knjiţevnosti. Nije oko sebe pjesnik traţio
neobiĉnosti, nije u stihovima govorio o sebi. Prividna je i njihova realistiĉka
faktura. Pišući pjesme, nagovještavao je jedan svima vidljivi ali zato teško
dohvatljivi svijet. Nije analizirao ni jezik ni stvari, tek je u sebi pokušao
pronalaziti razlog za pjesmu. Našao ga je u heraklitovskoj ideji vraćanja istoga,
povratka o kojemu tako sabrano pjeva u preciznom i pjevnom Povratku:
... No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srce će dići.
I slijepi za stope bivšega ţivota
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, nitko, nitko ništa ne zna

Krhko je znanje!)
Moţda je pao trak istine u me,
A moţda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je ţelim,
Ili ne ţelim.

- 359 -
 Cesarić je bio izravni lirski nasljednik Vladimira Vidrića i Antuna Gustava
Matoša. On sam nasljednika nije mogao imati jer je bio posljednji hrvatski
romantiĉar.
Premda je istarska ĉakavština uz pomoć Nazorove lirske intervencije i prije
Prvoga svjetskog rata našla mjesta u samoj knjiţevnoj matici, za nju se tek nakon
1938. moglo kazati da je dobila i svojeg izvornog pjesnika. Te godine Matica
hrvatska objavila je kultnu knjigu Dragi kamen Mije Mirkovića, koji se inaĉe
potpisivao imenom Mate Balota. Knjiga je meĊu Istranima stekla status kakav je
prije u štokavskim krajevima imao Kaĉić Miošićev Razgovor ugodni naroda
slovinskoga. Dragi kamen bio je lirski i socijalni ĉakavski nadomjestak za Krleţine
Balade Petrice Kerempuha. Obrativši se dijalektu, socijalno je pjesništvo u
meĊuraću zadobilo novu kvalitetu. U knjiţevnost je tako ušao nepatvoreni govor
teţaka koji više ništa nije imao sa starijim modernistiĉkim i urbanim stilizacijama.
Mate Balota rodio se u siromašnoj seljaĉkoj obitelji u Rakiju 1898. Sam je rano
uronio u bijedu istarske egzistencije. Kao dijete postao je mornarom na nekom
talijanskom trabakulu, rano je upoznao ratne zatvore, radio je u kamenolomu,
bio je miner i oraĉ, radnik na ţeljezniĉkim prugama, ali je već kao
osamnaestogodišnjak poĉeo objavljivati ĉakavske stihove. Zaĉudno je kako se
usred ratnog pakla i progona, zatvora i lutanja taj mladić brzo snašao te je već s
dvadeset i pet godina postao doktor ekonomskih znanosti. Doduše, kao
frankfurtski doktorant još je uvijek radio u Francuskoj kao manuelni radnik, a nije
mu bilo teško da za belgijanskog vlasnika bude knjigovoĊom u Aleksincu. Bio je
nemiran duh, putnik po europskim središtima, uvijek u potrazi za novim
zaposlenjem. Bio je profesor u Beogradu i Subotici, Osijeku i Bakru. U vrijeme
dok mu je Dragi kamen već bio kultna knjiga, u Istri se skrivao pred fašistima. Bio
je tada i ribar na Krku ali su ga talijanske vlasti dva puta hapsile, drţali su ga u
raznim zatvorima dok na kraju nije uspio prijeći k partizanima. Od 1946. kada je
poĉeo objavljivati svoju memoarsku prozu, Balota je postao nastavnik
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i do kraja ţivota posvetio se svojoj opsesiji,
samoga sebe i svoje korijene traţio je u muĉeniĉkom ţivotu protestantskoga zelota
Matije Vlaĉića. Svoju veliku znanstvenu ali i poetsku monografiju o Vlaĉiću
objavio je 1960., i to tri godine prije smrti, stvorivši tako jednu od
najkonzistentnijih hrvatskih interpretacija neke starije knjiţevne sudbine. Balota
je bio pjesnik domotuţja, njegova je lirika plaĉ za izgubljenim zaviĉajem i
djetinjstvom. On nikad ne tuguje u apstraktnim pojmovima. Pjesme iz Dragog
kamena uvijek polaze od stvari i njihova odnosa sa svakidašnjim jezikom i
njihovom upotrebom u svakidašnjici. Bilo da opjevava krajolik istarskih gromaĉa
ili litica, bilo da slika crvenu zemlju ili kras, brajde i oštarije, bilo da spominje
predmete svakidašnjega ţivljenja, Balota ih nikad ne udaljuje od njihova stvarnog
znaĉenja. Reĉenice u koje ih niţe kumulativne su, one su inventari zaviĉaja,
podsjećaj na vrijeme dok su rijeĉi još bile stvari. Balota nema problema s
izgubljenim rijeĉima, a nestanak stvari nadoknaĊuje oţivljavajući im zvuk. Mate
Balota potpuno je u trendu socijalne poezije svojega doba. On je pjesnik
deskripcije a upotreba dijalekta mu je svojevrsni otpor talijanskim vladarima.
Ona mu je jeziĉna domovnica. Puntarska Istra u Balotinoj poeziji ne nazire se
samo u stvarima

- 360 -
i stanjima koja one stvaraju nego duh te poezije najbolje odzvanja u prastarim
ritmovima koji ih naslanjaju na najstariju hrvatsku poeziju. Premda samouk,
Balota je bio liriĉar velikog talenta, dobar kad se veseli a još bolji kad pjeva o Ivi
Svetin i dvjema daskama za "šćerinu" mrtvaĉku škrinju, kad pjeva o onima koji
"ĉilu Boţju noć" proplaĉu "za kozon". Nema izravnih poruka u Balotinoj
dijalektalnoj poeziji osim pouke da opće istine mogu postojati jedino ako se
zarode glasom zaviĉaja. Ima u najboljim autorovim pjesmama nešto sirovo i
naivno, nešto grubo ali u isti tren rafinirano i neponovljivo. Sirove emocije koje
Balota nudi proizlaze iz primarnog stanja jezika kojim je pjesnik progovorio, iz
jezika vlastitoga djetinjstva. Balotin Dragi kamen vaţno je mjesto dijalektalne
poezije i ono je uz Krleţine Balade Petrice Kerempuha sretna vijest predratne
zaviĉajnosti. Mate Balota zapamćen je najviše kao pjesnik, ali on je i autor
proznih knjiga. U romanu Tijesna zemlja, opisujući svijet svojega djetinjstva, nije
se znao udaljiti od ograniĉenja vlastitih likova te je stvorio samo didaktiĉki i naivni
traktat o istarskom selu. Ako je u poeziji znao prevladati svoj ne uvijek primjereni
racionalizam, u prozama mu to nije uspijevalo. U njima nema baš ništa od
ludiĉnosti koju poznajemo iz Balotine lirike. Nešto su mu uspješnije proze Stara
pazinska gimnazija u kojoj opisuje razdoblje svojega školovanja i roman Puna je
Pula, ali ta djela nisu na razini autorovih starijih lirskih pokusa. Najbolje prozno
Balotino djelo je njegova prva monografija o Matiji Vlaĉiću, knjiţica Flacius koja
je tiskana 1938. i u kojoj pisac s pozicija antifašizma daje izvrstan uvod u istarsko
puntarstvo, prikazujući Matiju Vlaĉića više kao borca protiv fašizma nego kao
renesansnog humanista. Ta Balotina prva knjiga o Vlaĉiću ulazi u opći trend
tadašnje socijalistiĉke literature koja se zanimala temama iz protestantizma
pokazujući pritom Lutherov, navodno revolucionarni, duh. Ishitrenost te teze
postala je s vremenom oĉita kad se shvatilo koliko je njemaĉka verzija
luteranizma sroĊena s nastankom Hitlerova nacisocijalizma. Poslije je Balota
svoje teze o Vlaĉiću donekle korigirao pa je posljednja njegova knjiga takoĊer
posvećena tom piscu i muĉeniku. Pišući tu veliku monografiju o Matiji Vlaĉiću,
Mijo Mirković alias Mate Balota postavio je sebe u raster Vlaĉićeva ţivota.
OsloboĊena od suvišnih ideoloških prispodobi, knjiga je glomazni znanstveni esej
u kojemu ni sva potrebna aparatura nije mogla sprijeĉiti neobuzdani pišĉev
temperament da pamti Vlaĉića a piše svoj ţivot. Mate Balota svojom je
ĉakavskom lirikom stekao glas istarskoga barda i već je to bilo dovoljno za svijest
o njegovoj knjiţevnoj iznimnosti.
Viktor Car, koji se po ţeninu imenu potpisivao još i Emin, bio je uporni
zagovornik hrvatskog istrijanstva. Taj uĉitelj koji se rodio 1870. i ţivio više od
devedeset godina, raširio je svoj romansijerski opus ne samo kroz vrijeme nego i
kroz tematiku kojoj nije bio dorastao. On kojemu je nedostajalo talenta za
narativnu koncentriranost, napisao je povijesne romane Pod sumnjom o
austrijskoj vlasti u vrijeme Metternicha, zatim je u knjizi Presječeni puti opisao
sudbinu Klisa i njegovih turskih gospodara u 16. stoljeću, a romansirao je i ţivot
kćeri ubijenoga hrvatskog bana Petra Zrinskog, Aurore Veronike. Najbolje su
mu knjige ipak tiskane prije I. svjetskog rata, kada je objavio trilogiju o nestanku
starog naĉina plovidbe na jedra i o sudbini ljudi kojima je takva plovidba
donosila

- 361 -
 profit, a ponekad i ţivot ĉinila. Medu tim ranim romanima izdvaja se Pusto
ognjište o kapetanu Bartolu Šimetiću, u kojem autor bezobzirno imitira Ksavera
Šandora Gjalskoga i Vjenceslava Novaka, ne uspijevajući ni izdaleka postići ĉar
njihove minucioznosti i liriĉnosti, njihov socijalni nerv. Car je bio pisac kronika ali
ne uvijek sposoban obuhvatiti cjelinu obraĊivane grade, a još manje je bio
sposoban shvatiti ju iz nekoga ĉvršćega duhovnog obzora. Taj pragmatiĉni
baštinac koji je pošteno protestirao protiv tuĊinskih presezanja u Istri, bio je
najuspješniji u psihološkim skicama, premda i one većinom ostaju fragmentarne i
nepovezane s cjelinama. U njega je bilo mnogo više ţelje da se pripovijeda nego
stvarnih mogućnosti. U tim okvirima treba ocijeniti i Carev veliki roman
Danuncijada koji je objavio 1946. i u kojemu opisuje moralni krah talijanskoga
knjiţevnika GabrielIea D'Annunzija kad je ovaj poĉetkom dvadesetih godina
umarširao s talijanskim iredentistima u netom okupiranu Rijeku. Više domoljub a
manje umjetnik, Viktor Car Emin nije ostavio dubljeg traga u središnjoj matici
hrvatskoga pripovijedanja.
Nezadovoljstvo graĊanskog sloja i birokracije, radništva i seljaštva nije se
uvijek moglo primiriti kompromisima. Nezadovoljstvo se u razdoblju nakon I.
svjetskog rata najĉešće tješilo kolektivnim nacionalnim mitovima i demagoškim
programima koji u suštini nisu imali ništa protiv militarizacije većine tadašnjih
europskih drţava. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se poslije
preimenovala u Kraljevinu Jugoslaviju, nije bila imuna niti na jednu svjetsku
boljeticu. Bilo je to prirodno jer ta je drţavna tvorevina i onako bila rezultanta
tajnih, ali i javnih, dogovora svjetskih sila i bila im je u meĊuratnom razdoblju
ostavljena na milost i nemilost. Kako su te sile svakoga dana imale sve više
problema u svojim vlastitim dvorištima, tako su konflikti, i oni nacionalni a i
socijalni, potpuno podivljali u tadašnjoj Jugoslaviji. Teror u toj prvoj Jugoslaviji
dosegnuo je vrhunac u 1928. godini kada je kukaviĉki, ali sa znanjem kralja
Aleksandra KaraĊordevića, u beogradskoj Skupštini smrtno ranjen voda
Hrvatske seljaĉke stranke Stjepan Radić i kad su u pucnjavi ubijena još dva
hrvatska zastupnika. Hici u beogradskoj skupštini oznaĉili su poĉetak diktature
kralja Aleksandra, poĉetak razdoblja koje je uzburkalo hrvatsko društvo i
njegove politiĉki opreĉne stratume koji su bili do tada u barem prividnoj
harmoniji. Nova situacija otvorila je unutar nacionalne hrvatske zajednice
sukobe kojim je beogradska vlada i njezina policija neko vrijeme vješto
manipulirala. Sve to vodilo je graĊanskom ratu koji je izbio 10. travnja 1941. ĉim
je nacionalistiĉki ustaški pokret, sponzoriran od strane fašistiĉkih siJa Njemačke i
Italije, zaveo nedemokratsku i okrutnu vlast u Hrvatskoj i Bosni. Papirnata i
zlosretna Nezavisna Drţava Hrvatska postala je pozornicom budućih ratnih ali i
politiĉkih dogaĊaja. Vodeći partizansku borbu na tlu te marionetske drţave, koja
se uskoro Rimskim ugovorima odrekla ĉak i Dalmacije, komunistiĉki voda Josip
Broz Tito došao je u priliku da tijekom 1945., i to odmah po porazu Hitlerove
Njemaĉke, koristeći se dobrim vezama s engleskim i ruskim politiĉarima, stvori
drugu Jugoslaviju, da ušutka svoje politiĉke protivnike i da onda, ĉak sa
zapadnim odobrenjem, uvede drugu Jugoslaviju u interesnu sferu ruskoga
komunizma. To mu nije bilo teško jer je demokratski Zapad nakon rat-

- 362 -
nih pobjeda bio zaokupljen vlastitim kontradikcijama, te je neko vrijeme
Sovjetskom Savezu oprostio zvjerski staljinizam. Epohi u kojoj se stvarala druga
Jugoslavija Mile Budak, knjiţevnik i Pavelićev doglavnik, ministar i veleposlanik
NDH u Berlinu, koji se rodio u Lici 1889., nije stigao svjedoĉiti. Bio je pogubljen
1945. zajedno sa stotinama europskih kvislinških politiĉara, i to ne zbog svojih
knjiţevnih djela nego zbog sluţenja fašizmu. Budak je pogubljen kukaviĉki,
presudom ad hoc sastavljenoga vojnog suda. Pogubljen je bez pravog procesa pri
ĉemu njegovi presuditelji nisu uopće htjeli voditi raĉuna da je upravo Mile Budak
odmah nakon pada fašistiĉke Italije, kad su se za Hrvatsku promijenile
geostrateške okolnosti, poţelio liberalizirati kurs ustaške i unutrašnje i vanjske
politike. Nisu njegovi krvnici u lipnju 1945. vodili raĉuna o tome da je upravo taj
knjiţevnik koju godinu prije javno zagovarao oslobaĊanje zatvorenoga politiĉkog
vode Hrvatske seljaĉke stranke Vlatka Maĉeka, a zaboravilo se da je upravo
Budak usred rata aranţirao ĉak dva susreta Miroslava Krleţe i poglavnika Ante
Pavelića koji je piscu, znamenitom po materijalistiĉkim i komunistiĉkim
nazorima, nudio utjecajna mjesta u Hrvatskoj akademiji, u Matici hrvatskoj i na
Sveuĉilištu. Budak nije imao ništa protiv da se antifašist kakav je bio Antun
Barac izabere 1944. u Akademiju ili da se starogradiški zatoĉenik Grga Novak za
svoju Prošlost Dalmacije iste godine nagradi drţavnom nagradom. Sve to teško
da se moţe odmjeriti s ĉinjenicom da je Mile Budak bio supotpisnik najvaţnijih
zakona Nezavisne Drţave Hrvatske koja je bila saveznikom Hitlerovu
Njemaĉkom Reichu, te da je upravo on svoje ime stavio pod zloćudni dokument o
rasnoj ĉistoći. Za Milu je Budaka 1945. bilo malo nade da se neće naći na listi
ratnih zloĉinaca. On je gimnaziju uĉio u Sarajevu, a kao Cesarca i Pavelića, njega
su zatvarali i proganjali zbog atentata na komesara Slavka Cuvaja. U Prvomu
svjetskom ratu dopao je u srpsko zarobljeništvo pa se sa srpskom vojskom i
zarobljenicima povlaĉio prema Albaniji. S Antom Pavelićem radio je
odvjetniĉke poslove u vrijeme dok je bio blizak pravaštvu. Knjiţevnošću se
poĉeo baviti nakon 1930. kada je u groznici ispisao ĉitav niz romana i
autobiografskih knjiga te je u posljednjih desetak godina prije izbijanja rata bio
najplodniji hrvatski prozaik koji se po koliĉini tekstova, ali ne i po njihovoj
kvaliteti i lepršavosti, mogao mjeriti jedino s trivijalnim prozama Marije Jurić
Zagorke. Presudan trenutak u Budakovu ţivotu dogodio se 1932., kada su ga dva
policijska plaćenika usred Zagreba pokušala ubiti. Ranjen i onemogućen da
nastavi ţivot u domovini, Budak je teška srca emigrirao. On nije poput Pavelića,
koji je već prije napustio Hrvatsku, bio sklon ilegalnoj borbi koja bi se vodila iz
inozemstva. Svejedno, Budak se u inozemstvu pridruţio Pavelićevim militantnim
prvoborcima i njihovim tajnim udrugama, najprije u Njemaĉkoj a onda u Italiji.
Postao je zapovjednikom ustaškog logora za teroristiĉku obuku u Italiji na
Liparima. Jugoslavenske su mu vlasti 1938. dopustile povratak u zemlju kamo se
vratio prije drugih ustaških voĊa jer je vjerovao u presudnost domaćega politiĉkog
rada. Budak je slobodu 1945., usprkos svemu, doĉekao u domovini, ali u njoj za
njega nije bilo mjesta. Najbogatije knjiţevno razdoblje njegova knjiţevnog rada,
vrijeme kad su mu objavljena sva vaţnija djela, nastupilo je po povratku u
domovinu 1938. Ĉim se vratio u Zagreb, Budak se ukljuĉio u poli-

- 363 -
tiĉki ţivot i pokrenuo tjednik Hrvatski narod. Najozbiljnije se posvetio tiskanju
svojih već napisanih ili upravo završavanih knjiga. Iste godine kad se vratio u
zemlju, Matica hrvatska mu je u ĉetiri sveska tiskala ţivotno djelo, roman
Ognjište. Jugoslavenske vlasti su uskoro Hrvatski narod ukinule, a pred izbijanje
rata Budaka i zatvorile. Tada mu je bila ubijena i ţena. Kad je poglašena
Nezavisna Drţava Hrvatska, ovaj knjiţevnik, pravnik i vojni zapovjednik postao
je najbliţim i najutjecajnijim Pavelićevim suradnikom. Budakov knjiţevni rad
nema izravnih dodira s njegovim agresivnim i netolerantim politiĉkim govorom
mrţnje. Ovom knjiţevniku pripisuje se nekoliko rasnih i nacionalistiĉkih izljeva
od kojih su neki neautentiĉni ali se mnogi mogu lako dokumentirati. Nedvojbeno
je da je javno demonizirao Srbe i da je izrekao kako jedan dio Srba treba pobiti,
drugi raseliti, a treći prevesti na katoliĉku vjeru i tako pretopiti u Hrvate. Ţivio
je izmeĊu svijeta zakona i svijeta terora, izmeĊu svijeta prava i nasilnih
promjena. Bio je revolucionar pa je vjerovao u mesijanstvo ustaškog pokreta.
Svojim profetizmom bio je blizak većini tadašnjih europskih fašista, s tim što je u
svojim tekstovima zagovarao poetiku i ideologiju izravne katoliĉke akcije koja se
u njegovo vrijeme bila vrlo raširila u Italiji i Francuskoj. Smatrao je da je drţavna
logika vaţnija od individualne te da je pojedinac ili jednak Drţavi ili da je ništica.
Za Budaka, kao i većinu ustaških ideologa, Drţava se nije formirala kao suodnos
pojedinaca nego joj je pojedinac svojevrsnim zarobljenikom. Drţava za Budaka
nije nastala socijalnim ugovorom meĊu ljudima, ona je tek duhovni princip koji
se ostvaruje kroz identitet voĊe i u njegovoj mesijanskoj projekciji slobode.
Budak je htio vjerovati da nacionalno treba da stoji ispred svakoga drugog prava,
a da se vjersko mora uspostavljati u funkciji civilnog društva. Bio je konfuzan dok
je iznosio politiĉke ideje, a posebno neutemeljen dok je nacionalizam dovodio u
vezu s vjerskim naĉelima katoliĉanstva. Kao literat koristio se idejama i temama
preuzetima od ideologa europske katoliĉke akcije. Zato mu se dogodilo da je, ne
dijeleći uvijek svoj knjiţevni i javni rad, svoju bliskost katoliĉkom pokretu od
svojega sudjelovanja u fašistiĉkom reţimu, izricao mnoge misli koje su poslije
korištene kao komunistiĉki optuţni materijal na montiranom procesu protiv
zagrebaĉkog nadbiskupa i kasnijeg kardinala Alojzija Stepinca. S lakoćom je
Budak govorio o vjeri kad i o politici, o politici kad o vjeri. U njegovim prozama
bio je ţiv romantiĉni i idealistiĉki nacionalizam, teorija krvi i tla, pri ĉemu je u
javnim i politiĉkim istupima civilizacijski neprimjeren njegov govor mrţnje o
liberalizmu i socijalizmu. U svojim romanima posjedovao je mudrost i ţar
diletanta. Njegov pripovjedaĉki opus sastoji se od 16 naslova koji su objavljeni u
dvadeset i pet knjiga. Nosivi dio toga proznog opusa je veliki roman Ognjište s
priĉom iz liĉkoga ţivota kojoj se zbog tematskih razloga moţe pripojiti i roman
Musinka, gdje je u središtu tema fatalnoga ljubavnog trokuta. Osim tih rustikalnih
romana, zaviĉajna liĉka tematika nalazi se i u tri knjige Budakovih pripovijedaka,
Pod gorom, Opanci dida Vidurine i Vučja smrt. Ognjište, najslavnija Budakova
knjiga, s razlogom se usporeĊivala s ĉetverosvešĉanim romanom Seljaci (Chlopv)
Wladyslawa Revmonta. Poljski roman koji je završen 1909., bio je u Poljskoj
poslije povezan s pojavom chlopomanije što će reći da je imao vaţnu ulogu u
politiĉkom veliĉanju sela i seoske nacio-

- 364 -
nalne svijesti. U Ognjištu, kao i Reymontovim Seljacima, koji su u Hrvatskoj bili
jako popularni, Budak je linearno i disciplinirano ispripovijedao priĉu o
ljubavnom i etiĉkom ponoru seoske ţene Anere i o njezinim muškarcima. U
središtu zbivanja, a ona se iznose najĉešće u dijaloškoj formi, nalazi se povratnik
iz Amerike Blaţić, zloĉinac i gospodar plemenske zadruge, ostrašćeni bludnik,
ĉovjek jedino ţeljan Anerina tijela. U ĉistu i mitsku Aneru zaljubljen je
povratnikov sin Mićo koji nestaje u ratu, što je razlogom da se njegov
kriminogeni otac pokuša pribliţiti snahi. Blaţiću je u romanu suprotstavljen
uzvišeni seoski muĉenik Lukan koji je jedina svijetla toĉka u Anerinu ţivotu.
Ognjište je prozna afirmacija teorije o hereditarnosti, to je roman o liĉkoj etiĉkoj
fiziologiji, knjiga napisana arhaiĉnim dijalektom, natopljena folklornim
ekskurzima, odjecima ne potpuno probavljene lektire Dostojevskog i njegovih
demonskih muškaraca i fatalnih ţena. Budak je epski priĉalac, njemu dok
pripovijeda kao da se ne ţuri jer u alegorijskom svijetu njegova romana i nema
povijesnog vremena. Sve je tu cikliĉno i mitsko. Posebnu romanesknu strukturu
pisac je kanio posvetiti Kresojevića soju ali je od zamišljenih šest romana, napisao
samo tri, i to Kresina, Gospodin Tome i Hajduk. Roman o rodu Kresojevića
svojevrsna je dopuna Ognjišta, još jedan liĉki epski niz, razvuĉeni prikaz borbe
liĉkih graniĉara, njihova opiranja volji tudinaca i njihove odluĉnosti da uzmu
vlastitu sudbinu sami u ruke. Ĉitav niz Budakovih djela bavio se temama iz
zagrebaĉkog ţivota i po obradi, zato jer je bio osloboĊen od rustikalnih mitova,
bio je najbliţi feljtonistiĉkoj i trivijalnoj literaturi. U urbanom korpusu dominira
Rascvjetana trešnja, tiskana u ĉetiri knjige a sastavljena od nekih starijih
autorovih proza. Objavljen 1939., taj roman svoju urbanu temu rasprostire
obiljem refleksija, u dijalozima koji kao da su preuzeti iz novinskih eseja i
feljtona. Dok je Ognjište odrţala pripovjednost Budakova, Rascvjetana trešnja je
još jedan od hrvatskih romana onoga doba koji je progutao pišĉev glas i njegova
sklonost nefikcionalnom izlaganju. Iz iste gradske tematike je i roman Direktor
Kriţanić iz 1938. u kojemu Budak opisuje konformista i lihvara, tipiĉnoga
ljigavoga gradskog kalkulanta. Micek Kriţanić patološki je tip, navodni rodoljub,
laţni dobrotvor a zapravo još jedan od ljudi zbog kojih se ĉitav hrvatski politiĉki
krajolik pretvorio u moĉvaru. Ĉetvrta grupa Budakovih proza je
autobiografskoga karaktera i u njoj dominiraju memoari iz srpskog zarobljeništva
u Prvom svjetskom ratu, opisani u knjizi Ratno roblje, i roman Na vulkanima koji
obraduje razdoblje pišĉeva politiĉkog sazrijevanja za vrijeme dok je na Liparima
bio zapovjednik ustaškoga logora. Na vulkanima, koji je objavljen 1941., politiĉka
je alegorija, fantastiĉna priĉa o logoru na nekom opasnom i sasvim snovitom
vulkanskom tlu, u nekoj spacijalnoj nedodiji gdje Janko, oĉito pišĉev alter ego,
obuĉava buduće vojnike i sprema ih za uzvišene politiĉke ciljeve. Suprotstavlja
mu se neki zloćudni i vrlo apstraktni protivnik, neki Stoţina koji unosi nemir u
borce. Ipak, uzrok nevolja svetim ciljevima politiĉke i vojne borbe je ipak fatalna
ţena koja se, kao da je stigla iz baroknih romana, zove Marialba. Iste godine kad
i roman Na vulkanima, tiskao je Budak svoj dnevnik iz srpskog zarobljeništva u
kojemu opisuje kriţni put u koloni austrougarskih oficira koji su se povlaĉili od
Niša do Albanije. Nema u Ratnom robiju izmišljenih dogaĊaja i nikakve nadgrad-

- 365 -
 nje. To je knjiga vrlo zrele psihološke razrade, uvjerljiv dokument o neprijatelju
ĉija psihološka pozicija gotovo da je jednaka onoj u kojoj se nalazio zarobljeni
pisac. Da je samo napisao Ratno roblje, bio bi Budak zapamćen kao jedan od
boljih hrvatskih autora ratne dokumentaristike. Ovako, on je prije svega
romanopisac velike energije, autor sposoban da stvori gotovo homerovske
pripovjedaĉke strukture, duh opsjednut rustikalnom hereditarnošću i mitom krvi,
knjiţevni samouk koji je osluhnuo titanizam vremena ali mu nije raspoznao
ponornice zla. Tom se zlu nije znao ukloniti pa je završio na stratištu onih koji
nisu mogli imati razumijevanja za politiĉki govor mrţnje toga konzervativnog ali
znaĉajnog pripovjedaĉa.
Već u tridesetim godinama 20. stoljeća totalitarizam je u Europi postajao sve
agresivniji i opasniji. On je u Njemaĉkoj zadobio najstrašniji lik zaogrnuvši se u
odoru rasistiĉke ideologije. I u Njemaĉkoj, ali i u Italiji, egzaltirano je nacionalno
biće Talijana i Nijemaca, što je stvaralo domino efekt, posebno u manjim
nacijama Europe koje su zaklon vlastitim inhibicijama potraţile u podomaćenim
varijantama fašistiĉke ideologije, u egzaltaciji tijela i drţavne metafizike. Bio je
fašistiĉki pokret u svojoj iracionalnoj dimenziji deklarativno revolucionaran
premda je u suštini društveno konzervativan te laţno blizak kulturi. U
Hrvatskoj, on je svoj kulturni lik otjelovio u ĉitavom nizu ĉasopisnih, kazališnih,
enciklopedijskih i prosvjetnih projekata koji su ostali torzom, ali koji i danas
svjedoĉe o paradoksalnom odnosu kulture i totalitarizma, nacionalizma i
nacizma, klerikalizma i društvene akcije. Fašizam, koji za razliku od komunizma
nije bio marginalan, razjedao je samo srce europskoj uljudbi i on je nakon 1939.,
ĉim su se vidjeli svi razmjeri pobjede generalissimusa Franca za vrijeme
Španjolskoga graĊanskog rata, krenuo u otvoreni ratni sukob, najprije sa
slavenskim narodima u istoĉnom njemaĉkom susjedstvu, a onda i s
najudaljenijim zemljama svijeta. Središnja figura hrvatskoga knjiţevnog
antifašizma mladi je Ivan Goran Kovaĉić. Blizak idejama Hrvatske seljaĉke
stranke, taj pjesnik i pripovjedaĉ koji je u predratnim godinama kruh zaraĊivao
kao novinar, marljivo je radio na svojoj knjiţevnoj kulturi. Prevodio je s
engleskog i moţe se smatrati prvim modernim prevoditeljem s tog jezika.
Njegove kritike najsuvremenije knjiţevnosti vrlo su utemeljene i bitno su odredile
nastup najnovijeg naraštaja. U Gorana bila je jedna velika vrlina, koja je u teškim
vremenima Drugoga svjetskog rata dobila posebnu vrijednost. Nisu Ivana Gorana
Kovaĉića ni hrabrost, ni ţelja da bude muĉenik, ni sljepilo, ni destruktivnost
uveli u partizanski pokret. On je u partizane pošao jer je imao samo jednu
potrebu, jer je imao potrebu da razumije zlo. U njegovo vrijeme bila je to i jedina
vrlina koja je preostala ljudima. Ivan Goran Kovaĉić ubijen je daleko od svojega
rodnoga goranskog kraja, ubijen je muĉki, noću, metkom u potiljak, nakon neke
ĉetniĉke akcije ĉišćenja, negdje uz Drinu kod Foĉe, zaboravljen od onih kojima je
pohrlio jer je vjerovao da se bore za slobodu svih ljudi. Umro je kako je u jednoj
svojoj pjesmi, epitafu Moj grob, i predvidio. Ubijen je u planini mrkloj, u
paklenom prostoru kojim je odzvanjao šum crnih grana i urlik vuka, ondje gdje je
vjeĉni vihor i gdje je zimi visok snijeg. U partizane i u infernalni ambijent svoje
smrti stigao je 1942., sa starim knjiţevnikom Vladimirom Nazo-

- 366 -
rom s kojim je gajio dugogodišnje posebno prijateljstvo. Na kraju rata stari je
pjesnik postao predsjednikom Hrvatskog sabora, a mladi Goran muĉki je ubijen
tako da mu nije poznat ni grob. Ivan Goran Kovaĉić usred ratnog sukoba, po
sjećanju, "prepjevao" je jednu od najvaţnijih knjiga ĉitave ljudske povijesti,
knjigu koja je u Drugom svjetskom ratu zadobila veliku aktualnost. Po sjećanju
prepjevavao je Ivan Goran Kovaĉić Pakao, prvi dio Danteove Boţanstvene
komedije. Bila je to i ona infernalna knjiga koju su logoraši u Staroj Gradiški kad
bi im zaspali straţari, naglas, na talijanskom jeziku ĉitali pa ĉak i uĉeno
komentirali. O tomu postoje kasnija sjećanja Mirka Deanovića, uznika i
profesora talijanske knjiţevnosti na zagrebaĉkom sveuĉilištu, ali da je Gorana
zanimao "Pakao" i da ga je ĉitao pred sam odlazak u partizane, vidi se i po tomu
što je njegov posljednji ĉlanak objavljen pred odlazak bio posvećen Danteu. U
Zagrebu, za vrijeme rata, napisao je Kovaĉić i nešto antiratnih stihova meĊu
kojima se izdvaja straviĉna pjesma Leševi putuju. Smrt i nepravda bili su opsesivne
teme Goranova ţivota. To su znali i njegovi znanci puno prije nego je napustio
Zagreb i prešao k partizanima. Goranova Jama koju je napisao u proljeće 1943.,
funebralna je i halucinativna poema, rekvijem mrtvima, pjesma o ĉovjeku kojeg su
krvnici bacili u jamu i zaboravili ubiti, kojega su ţivoga pokopali, kojemu su
izvadili oĉi ali on svejedno, drţeći ih u rukama, gleda u samu zjenicu zla i dobra,
svjetlosti i tame. Napisana u šestinama, u strofi starijih hrvatskih religioznih
plaĉeva, Jama je uskliĉnik na tijelu knjiţevne tradicije, ona je pokušaj da se
ĉitav svijet prikaţe kao kolektivni grob, kao bezdan prepun zaklanih tjelesa.
Jama Ivana Gorana Kovaĉića bliska je Danteovu Paklu po svojoj stješnjenosti,
po prividu da je jama postala sav svijet i da izvan nje, kao što nije bilo ni izvan
Danteova Pakla, uopće nema nekoga drugog svijeta. Svijet mrtvih u bezdanu
jame postaje za Ivana Gorana Kovaĉića odraz ţivotnog ponora, njegov pretuţni
svjetski lik. Naravno, moderni pjesnik ne piše tu poemu zbog zagrobnog ţivota.
Lešine su u Jami stvarne, one su nijemi i zaklani stanovnici jednog vijeka kojemu
je upravo nel mezzo del camin, i to u koncentracijskim logorima umirala ljudskost.
Jama je pjesma o mraku stoljeća usred kojega će se ĉovjeĉanstvo zapitati ima li
nakon svega uopće smisla još pisati pjesme. Ivan Goran Kovaĉić svoje izvješće iz
pakla rimovao je usprkos svima, pisao ga je izvan ideologija pa se ni optimistiĉni
kraj njegove poeme ne moţe smatrati ideološkim mjestom, niti zagovorom
nekoga boljeg ţivota koji će donijeti partizani. Taj glas topline na kraju poeme, ti
drugovi koji slijepca spašavaju, taj finalni spomen osvete i slobode, samo je
literarna konvencija i dobro napisani dodatak koji ne moţe dokinuti metafiziĉku
stravu jame i smanjiti u nju pospremljene zloĉine. Ivan Goran Kovaĉić inaĉe je
svoju prvu lirsku zbirku objavio kad mu je bilo devetnetaest godina ali je punu
afirmaciju postigao tek knjigom od sedam novela što ih je 1936. sabrao pod
naslovom Dani gnjeva. U koricama te knjige publika, ali i kritika, prepoznale su
promijenjenu viziju svijeta, uoĉili su zaokret prema novom realizmu, prema
socijalnim problemima ljudske i nacionalne egzistencije. Prepoznalo se da mladi
pisac ne piše knjigu ni bune ni politiĉkog pokreta, nego da se bavi podnoţjem
svojega vremena, seoskim svijetom koji savršeno poznaje. Kovaĉićevi likovi se na
selu muĉe i pate, trpe ali i ubijaju kad više ne mo-

- 367 -
gu podnositi nepravde. Kao što je u realistiĉkoj knjiţevnosti toga vremena bilo
uobiĉajeno, glavno lice Goranovih proza je kolektiv i rijetko da se koji njegov lik
izdvoji i individualizira. Sve u tim prozama odreĊuje zemlja i njezina sudbina. U
jednoj od najboljih novela zbirke, u Sedam zvonara majke Marije, seljaci se
nakon što im nevrijeme uništi ljetinu, osvećuju siromašnom zvonaru ĉija djeca,
ustrašena olujom, nisu zvonila protiv nevremena. Kolektiv je zbog toga
pomahnitao i onda se osvećuje siromahu. Ivan Goran Kovaĉić u svojim prozama
je blizak hrvatskomu seljaĉkom pokretu kako ga je na tragu ubijenoga Stjepana
Radića politiĉki projektirao Maĉek. Pisac je u tom pokretu raspoznao najvaţniju
nacionalnu snagu i njegove proze prilog su kratkotrajnom ulasku seoskoga
kolektiva u prostor hrvatske politike. Ivan Goran Kovaĉić najtipiĉniji je mladi
pisac predratne epohe. Ambiciozan, uĉio je engleski jezik; socijalno osjetljiv,
podrţavao je republikanski pokret u Španjolskoj, a isto tako i Maĉekov
nacionalni pokret u Hrvatskoj i zdravi kompromis sa Srbima u Jugoslaviji koji se
Goranovu naraštaju ĉinio poĉetkom osloboĊenja hrvatskih zemalja od bilo ĉijeg
tutorstva. U Danima gnjeva, koji su zaviĉajem natopljene proze, pisac je traţio
svoju vlastitu dušu. Ti tekstovi njegov su povratak jeziku djetinjstva. U tom smjeru
još je eksplicitniji, ali ne i doradeniji, autorov rasuti kajkavski kanconijer koji je
sabran tek nakon Goranove smrti. Pišĉevi kajkavski stihovi dnevnik su
koncentriranog djetinjstva ali ni izdaleka nisu uspjeli kao Jama koja je jedno od
najdirljivijih svjedoĉanstava antiratne svjetske knjiţevnosti. Premda to nije
potpuno pravedno, jer je Ivan Goran Kovaĉić napisao niz dobrih angaţiranih
pjesama, uz to bio izvrstan novelist, on će biti zapamćen prije svega kao pisac
jednoga jedinog djela, predsmrtne i u groznici napisane Jame. Malo je pisaca
poput njega imalo seizmografski osjećaj za straviĉno. Rijetki su pisci tako izravno
naslutili vlastitu smrt. Bio je najtoĉniji dok je govorio teške sadrţaje, kad je slikao
mraĉne dogaĊaje i kad je opisivao nemir. Bio je pjevaĉ krvi, leševa i raspadanja.
U svojemu kratkom ţivotu nije uspio zaokruţiti knjiţevni opus. Ratna su
zbivanja njegov mraĉni doţivljaj svijeta samo pojaĉavala tako da se na kraju u
deset pjevanja Jame taj osjećaj raskrilio do neobiĉnih razmjera. Jama je, nakon
Suza sina razmetnoga Ivana Gundulića, još jedan hrvatski lakrimarij, još jedna
lirska posudica za krvave suze. Njezina formalna dotjeranost, a pokatkad ĉak i
ljupkost, nalazile su se u straviĉnom kontrastu s njezinim oteţanim sadrţajem.
Došavši na vlast, ustaški je reţim u Hrvatskoj poĉinio niz zloĉinstava. U logorima
u Staroj Gradiški i Jasenovcu utamniĉili su ustaše sam cvijet liberalne
knjiţevnosti i njezine kritiĉke misli. U ustaškom logoru skonĉao je ĉasni puĉki
knjiţevnik Mihovil Pavlek Miškina, autor antologijskih Crvenih makova i pisac
proza koje su, kako je vjerovao, trebale socijalno osvijestiti podravskoga brata
seljaka, muĉenika i patnika. Bio je Pavlek Miškina još jedan od pisaca bliskih
ideologiji Hrvatske seljaĉke stranke i bio je izravni govornik rustikalne
knjiţevnosti onoga doba. Medu najprominentnijim zatoĉenicima u gradiškom
logoru bio je i Antun Barac, sveuĉilišni profesor hrvatske knjiţevnosti na
Filozofskom fakultetu. Barac je u svojim brojnim knjigama na poseban naĉin
sintetizirao osjećaj za filološku ĉinjenicu i za estetsku prosudbu, za povijest i

- 368 -
biografiju. Bio je kritiĉar s ĉvrstim estetskim, ali i psihološkim sudom. Imao je
dubok interes za knjiţevnu karijeru pisaca o kojima je pisao, za socijalne i
ideološke okolnosti knjiţevnosti. U njegovoj metodologiji teško je odrediti
sljedništvo samo jednoj kritiĉkoj školi. RoĊen 1894., on se poput svojega
prethodnika Branka Vodnika posvetio temeljnim piscima hrvatske knjiţevne
tradicije ali u svojim interpretacijama nije robovao samo jednoj metodi. Bio je
zagovornik pouzdanih izdanja, vjernik ĉvrstog podatka pa je sam izradio niz
kritiĉkih i anotiranih izdanja vaţnih knjiţevnih djela. Napisao je niz utjecajnih
monografija koje su i danas uzor u svojemu ţanru. Premda su mu te monografije
zabavljene detaljima, one se i danas ĉitaju kao uzbudljiva štiva jer nisu opterećene
uskim i modnim jezikom struke. Najslavnije su mu monografije o Vidriću i
Nazoru, Šenoi i Ivanu Maţuraniću koje je posebno minuciozno razradio. Pred rat
tiskana je opseţna Barĉeva Hrvatska knjiţevna kritika, a njegove brojne zasebne
studije skupljane su u zbirkama od kojih su najpoznatije Knjiga eseja iz 1924.,
Članci o knjiţevnosti 1935., Knjiţevnost i narod 1941. te Veličina malenih 1947.
Pred neoĉekivanu i ranu smrt 1955. Barac je stigao objaviti samo prvi svezak iz
svoje planirane velike Hrvatske knjiţevnosti od Preporoda do stvaranja
Jugoslavije. Prvi svezak posvećen ilirizmu tiskan je 1954. dok je drugi dio, po
nedovršenom rukopisu, poslije rekonstruirala pišĉeva kći Višnja koja je 1965.
sakupila i neobjavljene pišĉeve eseje pod naslovom Bijeg od knjige u što je
ukljuĉila i autorov opis ratnog zatoĉeništva u logoru Stara Gradiška. Barĉev utjecaj
na poznavanje suvremene knjiţevnosti bio je golem. Doprinos ovoga poduzetnoga
i vrlo umnog pisca utvrĊivanju europskoga konteksta hrvatske knjiţevnosti vrlo
je bitan. U istom smjeru je radio i još bolje rezultate postigao Barĉev suvremenik
Mihovil Kombol. I on je poput Barca potjecao iz Hrvatskoga primorja ali nije
imao sreće da sistematski radi sa studentima. Ţudeni posao na sveuĉilištu dobio je
tek usred rata ali ga je zato odmah i izgubio ĉim je rat završen. RoĊen 1883.,
Kombol je završio studij slavistike i romanistike u Beĉu. Bavio se u poĉetku
jezikoslovnim pitanjima, dobro svladao osnovnu literaturu kroatistike, nauĉio
mnoge strane jezike i prouĉio njihove knjiţevnosti. Sluţbovao je kao gimnazijski
profesor u raznim sredinama od Vukovara i Zemuna, do Senja i Zagreba, neko je
vrijeme bio ministarstveni ĉinovnik. Izradio je dva dobra udţbenika, jedan za
svjetsku stariju knjiţevnost i jedan za hrvatsku knjiţevnost do narodnog preporoda
u kojemu se više nego što je dopušteno oslonio na Branka Vodnika i njegov
srodan priruĉnik. Kombolova uĉenost bila je glasovita, a prvi put oĉitovala se u
dvije njegove antologije, i to onoj iz 1934. koja je posvećena novijoj hrvatskoj
lirici i onoj iz 1935. o pripovjedaĉima Šenoina doba. Obje te knjige priskrbile su
piscu glas povjesniĉara s najboljim ukusom ali i najtemeljitijom uĉenošću, ĉovjeka
koji poznaje baštinu ali su mu i ocjene suvremenika vrlo pouzdane. Kombol je, za
razliku od Barca koji nije studirao starija razdoblja, osim savršenog poznavanja
novije knjiţevnosti bio dobro upućen u hrvatsku renesansnu i baroknu
knjiţevnost. Ta uĉenost vidjela se najbolje poĉetkom tridesetih godina, kada je u
elitnim edicijama Akademije utemeljeno polemizirao s knjigom Josipa Torbarine
Italian Influences on the Poets ofRagusan Republic koja je 1931. tiskana u Londonu
i doĉekana kao kulturna senzacija. Kombol se nije dao impresionirati Torba-

- 369 -
rininom uĉenošću pa je u tim polemikama došlo do izraţaja njegovo golemo
znanje i kontrola najmanjih ĉinjenica iz komparativne povijesti rane europske
lirike. Kombol je na sistematiziranju i sintetiziranju grade za povijest
hrvatske knjiţevnosti radio samoprijegorno i bez vanjskih najava, radio je
godinama, a s najvećom koncentracijom kad je izbio rat. Toga Krleţinog prijatelja
na sveuĉilište su pozvali prekasno i u zao ĉas, jer se nakon smrti jednog profesora
tek 1943. ispraznilo profesorsko mjesto na Filozofskom fakultetu. Nije Kombol
ponudu mogao odbiti ali, naţalost, nije dugo bio profesorom hrvatske
knjiţevnosti. Ĉekanje toga ĉasno steĉenog mjesta, neĉasno je uvrijeĊeno odmah
po dolasku partizana u Zagreb 1945. i zavoĊenju komunistiĉke vlasti. Toj vlasti,
bolje reĉeno zavidnim Kombolovim kolegama, nije bilo nimalo vaţno što je on
upravo te godine objavio jednu od najvaţnijih knjiga epohe, svoju veliku i
uravnoteţenu Povijest hrvatske knjiţevnosti do Narodnog preporoda. Nitko prije
Kombola, s izuzetkom njegova izravnog prethodnika Branka Vodnika, nije
hrvatskoj knjiţevnosti jednim pogledom vratio teško steĉenu ali slabo prepoznatu
cjelovitost, ĉitljivost i vidljivost. U njegovoj Povijesti hrvatska je knjiţevnost
konaĉno prikazana kao organski dio europskih procesa. Prvi put svi njezini jezici i
sve njezine sudbine sagledane su u koricama jedne knjige i kao jedinstveni napor.
Kombol je u svoju povijest uvrstio i pisce na latinskom jeziku, obrazlagao je
hrvatstvo onih koji su pisali na talijanskom i madţarskom. Njegova Povijest
hrvatske knjiţevnosti do Narodnog preporoda zauvijek je skinula sa svojega
naroda kompleks male knjiţevnosti, pomogla je da se odbace rodoljubna
uopćavanja. Kombol je pisao Povijest hrvatske knjiţevnosti s neponovljivim
senzibiltetom za njezinu ponešto ĉudnu geografiju, pisao ju je s filigranskim
osjećajem ĉovjeka koji predobro zna što je ispadanje iz povijesti, koji zna što je
šutnja i otpadništvo, što je disidentstvo i sluganstvo. Kombol je inaĉe bio blizak
estetiĉkim sudovima Talijana Benedetta Crocea ali je on svoje izvode prilagodio
materijalu ne ţrtvujući lokalnu vrijednost visokim kriterijima u njegovo doba
široko prihvaćenih ali ekskluzivnih Croceovih teorija. Njegova Povijest najvaţnija
je knjiga koja se tiskom pojavila za vrijeme Drugoga svjetskog rata. To je djelo
koje je imalo presudan utjecaj na buĊenje nacionalne svijesti u kasnijim
razdobljima. U prvom izdanju tiskana korijenskim pravopisom, a taj je u
komunizmu smatran ideološkim i nepodobnim, Kombolova je Povijest hrvatske
knjiţevnosti sve do drugoga izdanja koje se pojavilo 1961. imala aureolu
posvećene i ponešto tajne knjige. Dijelila je sudbinu jedne druge, ponešto srodne
ali po vrijednosti teško usporedive sume, s naslovom Hrvatska knjiţevnost iz pera
Slavka Jeţića. Objavljena godinu dana poslije, Kombolova Povijest hrvatske
knjiţevnosti do Narodnog preporoda nadmašila je Jeţićev pregled koji je ipak
imao jednu prednost. Njegov je, naime, autor stigao obraditi cjelinu hrvatske
knjiţevnosti, njezino trajanje zakljuĉio je najmlaĊim i upravo tada aktualnim
autorima. Mihovil Kombol bio je i jedan od najboljih prevoditelja u cjelokupnoj
hrvatskoj povijesti, a njegov prijevod Danteove Boţanstvene komedije i danas se
mora smatrati velikim doprinosom ne samo svjetskoj danteologiji nego i svojim
metriĉkim i jeziĉnim obiljeţjima postaje blizak najvišim dometima originalne lirike
toga doba. Interes za svjetsku knjiţevnost i mjesto hrvatske u njezinu okviru

- 370 -
bio je u središtu kritiĉkog zanimanja mnogih pisaca. U Zagrebu 1936. bilo se
naumilo otvoriti katedru za komparativnu knjiţevnost na koju su se natjecala dva
znaĉajna pisca, Ivo Hergešić, blizak liberalnim krugovima i zainteresiran za
modernu komparatistiku kakvu je tada propagirao Paul Van Thieghem, i drugi,
Ljubomir Maraković, originalan i objektivan, vrlo blizak krugovima tadašnje
europske katoliĉke akcije. Na katedru komparativne knjiţevnosti tada je bio
izabran Hergešić ali kako su pristaše Marakovićeve priredile protest, nije došlo do
profesorova ustoliĉenja pa je Hergešić to mjesto doĉekao drugom prilikom nakon
više od dva desetljeća. Ljubomir Maraković se rodio 1887., školovao se na
gimnaziji u Travniku a onda je studirao slavistiku i germanistiku u Beĉu.
Doktorirao je radom o Jurju Barakoviću i njegovoj Vili Slovinki, a onda je u
Zagrebu radio kao gimnazijski profesor. Pisao je o hrvatskoj knjiţevnosti s
velikim poznavanjem, a posebno su prodorne njegove ocjene novijih hrvatskih
pripovjedaĉa. Marakovićeve knjige Novi pripovjedači iz 1929. i Hrvatska
knjiţevnost 1860-1935 koja je objavljena 1936., dvije su najzrelije pišĉeve kritiĉke
monografije. Marakovićev svešĉić Pučka pozornica, objavljen 1929., bio je
zagovor kazališta na otvorenom i prva je ozbiljna teatrološka analiza novih i sve
modernijih scenskih festivala. Marakovićeva objektivnost i njegovo vrlo
meritorno pisanje o piscima komunistima, o Krleţi i ekspresionizmu, o filmu i
suvremenom kazalištu nije odveć zanimala komunistiĉke nasilnike koji su ga 1945.
pred nekim fantomskim sudom za zaštitu nacionalne ĉasti Društva hrvatskih
knjiţevnika osudili i izbrisali sa svojega popisa zbog suradnje s okupatorom. Ta
prva osuda bila je samo uvod u kriviĉno proganjanje toga pisca koji je u Staroj
Gradiški bio zatvoren 1947. i 1948. Maraković se na presudu ţalio vrlo duhovitom
i gorko toĉnom obranom. Optuţili su ga da je bio okupatorov suradnik, na što je
on odgovorio da bi u tom sluĉaju trebalo suditi svim hrvatskim knjiţevnicima od
Marulića do danas jer su svi oni pisali pod okupacijom. Maraković je umro 1959.
ne objavljujući nakon rata više ništa. Ivo Hergešić ĉiji se ţivot samo jednom bitnije
ukrstio s Marakovićevim, i to u povodu onoga nesretnog izbora na Katedru
komparativne knjiţevnosti 1936., roĊenjem je Zagrepĉanin, a 1927. doktorirao je
s tezom o Maupassantu. On je u dnevnim novinama bio najgorljivijim
propagatorom svjetske knjiţevnosti. Pisao je lako i obilno. Bio je prevodilac s
romanskih i germanskih jezika, pisac sposoban najboljim stilom divulgirati
najsloţenije knjiţevne ĉinjenice. Zainteresiran za nove medije, Hergešić se bavio
filmom i bio je prvi zastupnik kompanije Twentieth Century Foxa, nakon rata
mnogo se sluţio radijom, djelovao je u kazalištu. On je komparativnu metodologiju
kao ideju o svjetskoj knjiţevnosti i o potrebi prouĉavanja izvora i utjecaja
obrazloţio u zasebnoj knjiţici Poredbena ili komparativna knjiţevnost iz 1932.
Hergešić je u kritiĉkim tekstovima afirmirao djela Marije Jurić Zagorke, pisao je
vrlo kultiviranim stilom pokazujući znatan interes za knjiţevne bizarnosti. Bio je
jedan od najboljih hrvatskih novinara knjiţevnika pa je u tom smislu, kada je
1956. konaĉno postao šef Katedre za komparativnu knjiţevnost na zagrebaĉkom
Filozofskom fakultetu, stvorio ĉitavu školu novinarske knjiţevnosti. Svoje
mnogobrojne tekstove skupljao je u zbirkama portreta i eseja meĊu kojima su
dominantni, više puta izdavani, njegovi Knjiţevni portreti iz-

- 371 -
vorno tiskani u tri sveska, zatim vrlo angaţirane Knjiţevne kronike, a onda i tri
zasebne komparativne monografije u jednim koricama, Shakespeare, Moliere,
Goethe. Hergešić je najznaĉajniji popularizator europskih knjiţevnosti, osobito
znaĉajan prevoditelj knjiţevnih djela iz 18. stoljeća koja su u poslijeratnom
razdoblju vrlo osvjeţavajuće djelovala na uništenomu hrvatskom knjiţnom
trţištu. Ivo Hergešić nije mijenjao svoj eklektiĉni knjiţevni instrumentarij, ostao
je do kraja vjeran komparatistici staroga kova, proţimajući je vrlo zanimljivo
pisanim divulgacijama. Za njega knjiţevnost nije bila posao posvećene i uske
grupe, kritika po njemu nije smjela biti pisana jezikom uvoznih teorija i metoda.
Da je bio na pravom putu, vidi se po tomu što se njegove tekstove i danas ĉita s
uţitkom dok se njegove teoretski i ideološki osvještene kritiĉare s pravom
ostavlja u zaboravu.
Najprodorniji talent i najbogatije ţivotno iskustvo meĊu publicistima XX.
stoljeća posjedovao je Splićanin Bogdan Radića. Ovaj prijeratni dopisnik
Obzora iz Italije te izvještajne agencije Avala iz Atene, inaĉe zet bogatog i
utjecajnog historiĉara Guglielma Ferrera, imao je znatnih politiĉkih ambicija. U
splitskoj su mu gimnaziji profesori bili uĉeni talijanist Vinko Lozovina i dobar
knjiţevni kritiĉar Ante Petravić. Poslije je studirao u Ljubljani i Firenci povijest i
povijest umjetnosti. U prvoj Jugoslaviji angaţirali su ga za stalnoga ĉlana
jugoslavenske delegacije u Društvu naroda u Ţenevi. Kad je izbio Drugi svjetski
rat, financijski inaĉe potpuno nezavisni Radića našao se na mjestu jugoslavenskog
atašea za tisak u ambasadi u Washingtonu. Tijekom rata Radića, koji je bio
liberalan ĉovjek, bio je ţestoki antifašist i kad je Josip Broz Tito sa svojom
partizanskom vladom stigao u Beograd, odluĉio je pridruţiti im se. Doĉekan sa
sumnjama i policijski uhoĊen, Bogdan je Radića u Beogradu ubrzo doţivio
neugodnu sudbinu ĉovjeka kojega su Srbi sumnjiĉili da je hrvatski nacionalist, a
komunisti da je truli liberal i zapadni kozmolit. Istina je bila da je Radića bio
oboje, kao što je istina bila da se u beogradskim politiĉkim krugovima u prvim
godinama komunistiĉke vladavine stvarala sprega izmeĊu komunizma i srpstva
kojoj je Radića bio prvim svjedokom i kojoj je posvetio briljantnu memoarsku
knjigu s naslovom Hrvatska 1945. Bio je Radića uz Ivana Meštrovića svakako
najbolji politiĉki memoarist dvadesetoga stoljeća. Razoĉaran u drugu Jugoslaviju,
Radića je napustio zemlju, nastanio se u New Yorku gdje je postao profesorom
povijesti, a od Tita proglašen ratnim huškaĉem. On nije nikoga huškao na rat
nego je bio liberal koji nije mogao prihvatiti komunistiĉku balkansku satrapiju.
Organizacijski vrlo blizak desnomu hrvatskom emigrantskom pokretu, Radića
nije bio i branitelj Pavelićeve drţave i malo je što imao podijeliti s nostalgiĉnim
ustaškim emigrantima. Bogdan Radića bio je duboko svjestan, a to je jasno
iskazao u svojim tekstovima, da se konaĉna nezavisnost Hrvatske moţe ostvariti
jedino u udruţenoj borbi nacionalnih, klerikalnih i liberalnih opozicionara meĊu
kojima je ovaj nekadašnji suradnik masonske Nove Europe pripadao trećima.
Uĉen i s bogatim meĊunarodnim kontaktima, Radića je najprije bio vjernik
konfederativne Jugoslavije. Bio je ţestoki kritiĉar svih reţima koji su se za
njegova ţivota prevalili preko Hrvatske. RoĊen 1904., školovao se u Austro-
Ugarskoj, intenzivno je ţivio u prvoj Jugoslaviji, kritizirao je Pavelićev ratni
fašistiĉki reţim, svojim tekstovima pripremao je

- 372 -
teren novoj federativnoj Jugoslaviji u koju se brzo razoĉarao, i to prije nego što
joj je stigao pomoći. U emigraciji suraĊivao je u mnogim najuglednijim
ameriĉkim, engleskim, talijanskim i francuskim tjednicima i novinama, bio je
najozbiljniji kritiĉar Titova socijalizma i srbijanske prevlasti u njemu. Lucidan,
predvidio je raspad te zemlje i naslutio neminovan svjetski konsenzus u vezi s
nastankom hrvatske samostalnosti. Kako je umro 1993., doţivio je i proglašenje
hrvatske samostalnosti. Ostaje spomenikom hrvatske svjetskosti Radiĉina knjiga
Agonija Europe u kojoj je 1940. objavio eseje, impresije i razgovore s najumnijim
ljudima svoje mladosti. Medu sugovornicima su mu bili Thomas Mann i Andre
Gide, Jose Ortega y Gasset i Julien Benda, Nikolaj Berdjajev i Maksim Gorki,
Luigi Pirandello i Benedetto Croce, Francois Mauriac i Miguel de Unamuno.
Bio je Radića potpuno integriran u talijanski kulturni prostor pa je i u tomu
njegov publicistiĉki rad ostao do danas nenadmašen i vrlo objektivan. Njegovi
sugovornici u Agoniji Europe lica su iz proroĉanskog igrokaza u kojemu se naziru
obrisi tragiĉne budućnosti koja je tridesetih godina bila sve oĉitija. Eseje je
skupio u knjizi Sredozemni povratak, afirmirajući mediteranstvo ne samo kao
komponentu pravoga hrvatstva nego kao demokratski ideal. Malo je hrvatskih
pisaca napisalo tako lijepih stranica o Grĉkoj. Sredozemni povratak objavljen je
1971. u Miinchenu i Barceloni, i to s izuzetkom jednog eseja koji je, zbog
liberalnog duha, oprezni hrvatski emigrantski izdavaĉ izostavio u strahu od
Francovih cenzora. Taj esej koji ima naslov Vječni Split tiskan je za vrijeme
komunizma osamdesetih godina u Splitu. Korpus Radiĉine memoaristike osim
spomenute i razorne Hrvatske 1945. ĉine još dva sveska s više od tisuću stranica,
pod naslovom Ţivjeti - Nedoţivjeti. U tim knjigama objavljenim 1982.-1984.
Radića zamjernom minucioznošću i jasnim stilom opisuje svoj ţivot i brojne
susrete s najvećim ljudima svojega doba. Bio je privatno vrlo imućan ĉovjek ali
trajno odaleĉen od domovine. Bio je jedan od njezinih izgubljenih sinova, jedan
od lutalaca koji je domovinu morao voljeti iz daljine. Djelomiĉno je tu poziciju
izabrao sam, a djelomiĉno ju je diktirao njegov eksplozivni mediteranski
temperament. Ĉim bi domovini prišao, ona bi se njegovoj svjetskosti osvetila, a
njezini minorni duhovi bi Radiću poniţavali. Memoaristika Bogdana Radice vaţan
je dokument iz kojega se vidi energiĉnost jednog ţivota ali ĉuju i toĉne ocjene o
mnogim ljudima i dogaĊajima, moralne osude zaviĉajnih politikanata i naslućuje
razoĉaranost moralnom bijedom tzv. velikih ljudi. Bio je Radića jednim od
najracionalnijih pera svojega stoljeća, pisac objektivan ali srĉan, vizionar ĉije su
se vizije osvarivale kao da ih je već jednom u nekoj drugoj dimenziji ugledao.
Ţanrovska slika knjiţevnog ţivota dvadesetoga stoljeća doţivljavala je
znatnih promjena. U samom središtu knjiţevnog interesa našli su se
nefikcionalni ţanrovi, a odnos novinstva i knjiţevnosti ne samo što se
zakomplicirao nego gotovo da i nije bilo boljega hrvatskog knjiţevnika koji se
nije okušao u ţurnalizmu. Ono što je nekoć bila lirika, sada je postala
memoaristika, što je nekoć bio realistiĉki roman, sada je postala esejistika,
psihološku su dramatiku ne jednom nadoknaĊivale scenske biografije
historijskih znaĉajeva. Jedan od najlucidnijih svjedoka hrvatskoga kulturnog i
politiĉkog ţivota tijekom prve polovine stoljeća

- 373 -
bio je Josip Horvat. RoĊen u Ĉepinu 1896., školovao se u Zagrebu. Profesor mu
je bio slavni polonist i autor jednog od najboljih hrvatskih rjeĉnika Julije Benešić,
inaĉe neko vrijeme intendant Hrvatskoga narodnog kazališta. Horvatu je
profesorom bio i Filip Lukas koji je bio predsjednik Matice hrvatske za vrijeme
Nezavisne Drţave Hrvatske i koji je bio blizak ustaškom pokretu, samo što je u
vrijeme kad je bio Horvatu profesor prolazio kroz svoju jugoslavensku
nacionalistiĉku fazu. Horvat je bistar opaţaĉ kojemu je pred oĉima, dok je bio
novinar i urednik u Obzoru i Jutarnjem listu, sav hrvatski kulturni krajolik.
Horvatove povijesne sinteze bile su meĊu najĉitanijim knjigama u vremenu kad
su objavljene. On je autor Političke povijesti Hrvatske i Kulture Hrvata kroz 1000
godina. Obje višetomne knjige koje su tiskane izmeĊu 1936. i 1942. bitno su
djelovale na nacionalnu svijest hrvatskoga graĊanstva i svojim europejstvom bile
su idealna obrana protiv komunistiĉkih i ustaških pretjerivanja. Nitko prije
Horvata nije hrvatsku kulturnu i politiĉku povijest zahvatio kao dva jedinstvena
procesa, nitko ih tako teĉno i uvjerljivo nije objasnio kategorijama suvremenosti.
Horvat piše lijepim stilom, zaustavlja se ĉesto na detaljima ali ih tada znade vrlo
usko povezati s cjelinom. Takav je i u svojim monografskim studijama o Supilu,
Starĉeviću i Gaju. U svojim starijim danima, kad je već bio u mirovini, objavio je
Horvat manju Povijest novinstva Hrvatske, 1962., i Hrvatski panoptikum u
kojemu je 1965. opisao ţivote i djela do tada slabije poznatih politiĉkih osoba i
pisaca meĊu kojima se istiĉu šekspirolog i politiĉar Vinko Krišković te od
KaraĊorĊevićeva reţima ubijeni albanolog Milan Šufflav. Horvat je napisao i
mnogo ĉitani povijesni roman 1848, trilogiju u koju su ukljuĉeni dijelovi Ikarov
let, Pretorijanci i Na ugaru. Ta romansirana knjiga o banu Josipu Jelaĉiću prvi je
put objavljivana od 1928. do 1930. u feljtonima u Obzoru, a pod jedinstvenim
naslovom tiskana je tek 1934. Premda je sam autor svoje djelo smatrao
povijesnom i esejistiĉkom analizom, radilo se o najboljem povijesnom romanu u
meĊuratnom razdoblju u kojemu je doista malo ili ništa izmišljeno. Horvat
strukturu knjige gradi na stvarnim izvorima ali naĉin na koji gradu slaţe je
briljantan pa nije ĉudno što su mu i tu knjigu ĉitali kao da je roman, kao da su svi
opisi i dijalozi u njoj pišĉeva tvorevina. Horvat je povijesnu gradu rabio izravno,
najavljujući tim postupkom neka buduća vremena u kojima su pisci izvornim
dokumentima pridavali jednaku teţinu kao dijelovima koje su sami zamislili i za
koje im nisu bile poznate dokumentirane potvrde. Najvaţniji dio Horvatova
knjiţevnoga rada je memoristika koja je golemog opsega i koja je zbog prirodne
pišĉeve iskrenosti objavljena dugo nakon autorove smrti u osamdesetim
godinama. I tada su Horvatove knjige, i to u posljednjim danima komunizma,
svojim liberalnim, srednjim putem otvorile neke stare i neriješene dvojbe.
Memoaristika pišĉeva sastoji se od dvije knjige koje kronološkim redom seciraju
hrvatsko društvo prve polovine stoljeća. Najprije su tu Zapisci iz nepovrata s
podnaslovom Kronika okradene mladosti, a onda slijedi knjiga Preţivjeti u
Zagrebu. Horvat je pisac najlucidnije, svojim egom, najmanje zaokupljene
hrvatske memoaristike. Bio je svjedokom prevratnog knjiţevnog trenutka u
vrijeme stvaranja prve Jugoslavije i shvatio je prije drugih da su 1920. tri autora
na svoj naĉin iskazivala svu budućnost hrvatskih

- 374 -
 knjiţevnih puteva. Razumio je integralno jugoslavenstvo Iva Vojnovića, shvatio
je butnovnost Krleţina lenjinizma i pišĉevu potrebu da ogoli stvarnost, a nije mu
ostao neopaţen Ivo Andrić u kojega je primijetio da postoji zametak
najvrjednijih estetskih dosega. Horvat je temeljito opisao slom jugoslavenske
ideje kojemu je svojim historijskim sintezama taj liberalizmu bliski autor inaĉe i
bitno i iskreno pridonio. Nitko poput Horvata nije bolje portretirao dominantne
liĉnosti iz politiĉkog zvjerinjaka prve Jugoslavije, ali malo ih je koji su poput
njega izazvali bijes Miroslava Krleţe koji ga je 1932. pokušao poniziti najprije na
jednomu javnom predavanju, a onda u knjizi Moj obračun s njima, zbog loših
kritika drama U agoniji i Gospoda Glembajevi. Kakve su bile graĊanske manire
Horvatove vidi se po tomu što je i on bio nazoĉan na Krleţinu predavanju i što
se smijao dok je ovaj o njemu ruţno govorio. Novinar i kazališni kritiĉar Horvat
stekao je vaţno mjesto u povijesti knjiţevnosti svojom memoaristikom koja baca
jarko svjetlo na stanje duha u graĊanskom društvu Zagreba, pri ĉemu vrlo
objektivno i ĉitko opisuje aktere raspada Jugoslavije i kasnijega fiziĉkog rasula
Nezavisne Drţave Hrvatske. Bio je veliki talent knjiţevne biografike i na kraju
mu se dogodilo da je, samozatajno opisujući druge, zapravo dao najbolji opis
samoga sebe i svojega lucidnog duha.
Apartan ali angaţiran u pravim stvarima bio je i Slavko Batušić koji je u
meĊuraću poistovjetio poeziju i putovanje i po tomu je bio Ċak Antuna Gustava
Matoša. Više od mnogih svojih suvremenika bio je praktiĉar i ekspert u
razliĉitim poljima umjetnosti. Taj pjesnik, pripovjedaĉ i dramatiĉar, roĊen u
Novskoj 1902., bio je strastveni putnik. Školovao se u Zagrebu i Parizu, a posvećen
enciklopedistici, bio je u Zagrebu urednikom prve velike likovne enciklopedije
Juţnih Slavena. Batušić je u Hrvatskoj utemeljio kazališnu arhivistiku i objavio
prve ozbiljnije priloge o zagrebaĉkoj kazališnoj kronologiji. Pjesmama se oglasio
kao mladić ali mu je tek poslije veliki uspjeh doţivjela zbirka 23 pjesme u kojoj je
destilirao svoj dugodišnji lirski opus, stvorivši neke od najegzotiĉnijih hrvatskih
pjesama onoga doba. Premda nije napisao mnogo pjesama, Batušić je prije svega
lirik, pisac rafiniranih stihova u kojima ne bjeţi od stvarnosti ali usuprot njezinim
banalnostima teţi daljini. Najuspjelije su mu pjesme Radio-poema, Zeleni prilaz
u aprilu i Kineska minijatura. U novelama sakupljenim 1931. pod naslovom Čuda
i čarolije pisac je svojevrsni nastavljaĉ fantastike kakvu su pisali Matoš i Gjalski.
U novelama Slavka Batušića putuje se u ĉudne i daleke krajeve i sva ta
putovanja imaju mnogo poveznica s drugim pišĉevim djelima, i onim lirskim a i
putopisnim. Njegove novelistiĉke fantazije od kojih je najslavnija Pred kineskim
zidom svojevrsne su povijesne legende, a imaju dodira s pišĉevim ciklusom
pjesniĉke proze Pjesme sina Brahmina. U romanu Na dragom tragu Batušić je
1932. stvorio vrlo zanimljivu i napetu priĉu o bjeguncu Valentu Listopadu koji se
iz Brazila vraća u Zagreb i traţi izgubljenoga sina. Još je uspješniji roman
Argonauti objavljen 1936., s izrazitom socijalnom notom, u kojemu se
ispovijedaju dvojica nezaposlenih i gladnih oĉajnika, jedan knjigovoĊa i neki
profesor klasiĉnih jezika. Oni su moderni argonauti koji ne brode morem nego
im je zlatno runo postala korica kruha što je ištu u siromaškim menzama. Djelo
je izvrsno balansirani koktel ese-

- 375 -
ja i feljtona, lirskih pasaţa i meditativnih dijelova. Bio je to jedan od najboljih
tadašnjih socijalnih romana koji je, što mu je posebna vrijednost, pisan izvan
ideološke narudţbe tadašnjih lijevih tendencija. Profesor će na kraju, nošen
rusoistiĉkim fantomom sela, otići natrag u prirodu ali će doţivjeti i logiĉan slom
iluzija. Romanesknih elemenata imade i Batušićev autobiografski roman Laterna
magica - Slike iz nepovrata koji je objavio 1959. i u kojemu je najbliţi svojemu
izvornom lirskom glasu i kojim prebire po svojim emocionalnim i duhovnim
korijenima i nadasve svojemu djeĉaĉkom interesu za kazalište. U poglavljima
Hrvati na ledenom moru ili Čar stare kočije pribliţava se ta knjiga najboljim
pišĉevim stranicama. Pri kraju ţivota objavio je još dvije srodne autobiografske
knjige s naslovima Hrvatska pozornica i Od Griča do Lutecije. Pred Drugi
svjetski rat Batušić je napisao i dramu Komorni trio u kojoj nije nadmašio dvije,
u ono doba slavne, psihološke analize dodira muške i ţenske psihe, u djelima
Milana Begovića i Miroslava Krleţe, u dramama Bez trećega i U agoniji. Ipak,
sve do danas glas se Batušićev najudobnije smjestio u putniĉkoj odori i od
njegovih knjiga Kroz zapadne zemlje i gradove, Od Kandije do Hammerfešta,
Od Siene do Harlema i Pejsaţi i vedute nema u hrvatskoj knjiţevnosti senzibilnijih
putositniĉkih opaţaja. Batušić nije ironiĉni putnik poput prethodnika Nemĉića,
niti je zabadalo i zafrkant, nije mu do izlaganja svojega ega, nije mu do stilskog
briljiranja. On je putopisac iznimno smirene reĉenice, stilski perfekcionist ali i
erudit koji ĉitatelja ne gnjavi nego mu postupno otkriva svijet koji je i njemu bio
otkriće. Batušić je putopisac koji ĉas zapiše djeĉaĉku uspomenu, ĉas mladenaĉku
nespretnost, ali glavnu nit svojega puta ne izgubi nikada. U putopisima Batušić je
ispisao stotine esejistiĉkih etida koje nije osamostalio ali koje i danas pripadaju
vrhu hrvatske esejistike. Bio je vrlo raznovrstan autor, pisac izvan trendova ali
zato bez ostatka predstavnik punokrvnoga graĊanstva, onoga koje nije jednim
okom gledalo Rusiju a drugim Njemaĉku, i koje u knjiţevnosti nije vodilo neke
navodno svjetske bitke. Bio je društveno, ali ne i politiĉki, angaţiran pisac i s
pravom je stekao mjesto jednog od najvaţnijih putopisaca u ĉitavoj hrvatskoj
knjiţevnoj povijesti, pisca rijetke i elegantne naobraţenosti. Batušić je jedan od
najizvornijih liberalnih graĊanskih autora svojega naraštaja, neopterećen zemljom,
ognjištem i ideologijama, pisac uĉen ali vrlo osjetljiv.
Srodnu orijentaciju imao je Zagrepĉanin Vjekoslav Majer koji je s pravom
ocijenjen posljednjim knjiţevnim purgerom. RoĊen 1900., on je nakon Prvoga
svjetskog rata bio blizak ondašnjim ekspresionistima ali uĉeći od Matoša,
Zagrebu je ispjevao neke od pjesama koje njegov uĉitelj nije nikad stigao
napisati. Plinska laterna na Griču jedna je od najslavnijih Majerovih zagrebaĉkih
stihovanih veduta. Bio je Matošev sljednik ali isto tako i nepogrešivi putnik po
uspomenama vlastitoga djetinjstva. Taj djeĉak s Tuškanca i Gornjega grada,
elegiĉni je pjesnik platana i podstanarskih soba, opisivaĉ zagrebaĉke jeseni i
sutonskih lanterni, svjedok marginalizacije radnika i sirotinje, doseljenih seljaka i
lutalica. Nitko kao taj zagrebaĉki šetaĉ nije opjevao i opisao gornjogradske ulice
ali i periferijske kavane, nitko bolje od njega nije opisao pralje i smetlare,
mrtvaĉka kola i tramvaje, nitko prije njega nije nad Zagrebom ugledao
zrakoplove i ĉuo

- 376 -
tvorniĉke sirene. Najbolji je Majer kad je pjesnik naivne slike svijeta, kad se
spušta u zbilju konfliktnoga društva svojega vremena, kad govori glasom
graĊanina koji, doduše, nije osjećao zbunjenost pred egzistencijalnim nabojima
društva ali je dobro znao da ih mora opremiti za budućnost. Napisao je i nešto
pjesama u duhu njemaĉkog ekpresionizma. Njega su dodirivali avangarda i
konstruktivizam ali je Majer najbolji kad je pomirljiv i blag, kad pjeva s
neponovljivim melankoliĉnim registrom, kad je pisac svakidašnjega i kad ga,
dok eksperimentira s pripovjedaĉkim vizurama, oplakne ljepota malih
zagrebaĉkih stvari. U romanu Pepić u vremenu i prostoru banalni ţivot grada
obraduje pisac kroz infantilnu svijest glavnoga lika koji je i po inteligenciji i po
društvenoj moći inferioran većini ĉitatelja. Majer u tom svojemu prvom romanu
1935. protokolira mentalnu pospanost Pepićevu, opisuje mu lutanja, banalnost
njegovih urbanih hodošašća za vrijeme kojih uzaludno traţi prostor u kojemu bi
se smirio. OsuĊen na vjeĉno kretanje, Pepić je sve svjesniji da je svijet koji ga
okruţuje izdajniĉki i neprijateljski, njegov ţivot gola egzistencija i da izvan borbe
da se spava u toplom ili nešto pojede i ne postoji ništa drugo. Usred ţestine
socijalne literature, usred idejnih pokliĉa Pepić ţivi ţivot u kojemu za njega uopće
ne postoji niti jedan ideal. Sav ţivot razmrvljen mu je na tisuće fragmenata koje
više nitko ne moţe okupiti. Pepić u vremenu i prostoru roman je o ĉovjeku koji
je u svojoj sredini stranac i koji ništa ne moţe poduzeti da svoj jadni poloţaj
promijeni. I protagonist sljedećeg Majerova romana, Dnevnika Očenašeka,
ĉovjek je bez posla, dolazi s društvenog dna i jedina mu je briga da mu ne
izostane potpora koju iz provincije šalje teta. Oĉenašek pred sami rat 1937. vodi
svoj dnevnik straha, piše tekst egzistencijalne zebnje onoga koji se za razliku od
Pepića uzdiţe iznad vlastite sudbine pa na gotovo komiĉan naĉin brine brigu
svijeta. Oĉenašek piše ameriĉkom predsjedniku Rooseveltu da ga upozori na
mrak što je ugrozio Europu i da ga zamoli da intervenira u europskih politiĉara,
da ih zamoli da se prenu, da promijene obiĉaje. Oĉenašek je još jedan Majerov
infantilac, još jedan lik sa znaĉajnom osjećajnošću i bolesnom povuĉenošću u
svoju osamu. Najvaţniji Oĉenašekovi doţivljaji dolaze iz posredovane stvarnosti,
on naširoko prepriĉava sadrţaje filmova koje je gledao, i to posebno jedan film
strave i uţasa koji ga je fascinirao. Oĉenašek je jedan od najtuţnijih hrvatskih
knjiţevnih likova graĊanske epohe, ĉovjek koji velika ţivotna pitanja pretvara u
njihovu suprotnost i koji ozbiljnost ţivota zaĉas preokrene u grotesku. Majer je
autor i animalistiĉke proze Ţivot puţa gdje se u obliku ispovijesti te sluzave i uz
pod vezane ţivotinje iznosi fascinantna slika urbanoga moralnog kraha i
nepovratne otuĊenosti. Dok je u ranijoj lirici slijedio njemaĉke ekspresioniste, bio
je Majer zagovornik estetike ruţnog, ali je u prozama stvorio estetski ĉvrst sistem
u kojemu je suvereno fabulirao banalnosti. Stvorio je djelo s visokim osjećajem za
svijet malih ljudi, za njihovu nesreću i izoliranost. Majerove su proze napisane
dobro odabranim zagrebaĉkim slangom, govorom ljudi s margine, koje nitko nije
ništa pitao o sudbini svijeta za koju su još samo oni bili zainteresirani. I u svojim
novelama, meĊu kojima je najslavnija ona s naslovom Iz dnevnika maloga
Perice, pokazuje Majer 1932. svoju virtuoznost dok na usta djeĉaka depoetizira
navodno visoke ljubavne ili politiĉke sadrţaja. Sklon ekscentriĉ-

- 377 -
 nim znaĉajevima ali i urbanim stereotipima stvorio je Vjekoslav Majer vrlo
vrijedan pripovjedaĉki opus. Njegov trajan doprinos je u tome što je,
eksperimentirajući sa suţenim pripovjednim perspektivama, stvorio nezaboravne
infantilne likove Oĉenašeka, Perice, Pepića i, naravno, priĉljivog puţa.
Poput Majera, i rano preminuli Ivo Kozarĉanin propitivao je modernu naraciju i
polje njezina mogućeg inoviranja. Ovog urbanog pisca nisu zanimale infantilne
vizure. Traţio je narativni korelativ sadrţajima nabijenim erotikom i koji su se
bavili neuslišenom ljubavlju, samoćom i rezignacijom. RoĊen 1911., taj
ţeljezniĉarski sin je djetinjstvo proţivio u Madţarskoj ali se nakon sloma Austro-
Ugarske s obitelji vratio u zaviĉajnu Hrvatsku Dubicu. U Zagrebu je studirao na
Filozofskom fakultetu, objavljivao kvalitetnu i vrlo erotiĉku poeziju koja je
najbolja u knjizi Mrtve oči iz 1938. U tim pjesmama, jednako kao i u svoja dva
romana, Ivo Kozarĉanin podastire najizravniju i najraniju najavu
egzistencijalistiĉkog stanja u predratnoj hrvatskoj knjiţevnosti. Bio je knjiţevni
najavljivaĉ kojemu se ţivotni put prekinuo u dvadeset devetoj godini kad ga je u
zimu 1940., dok je prolazio pokraj jedne zagrebaĉke vojarne, ubio uplašeni a
niĉim izazvani straţar. Kozarĉanin je propitivao apsurdne odnose izmeĊu
postojanja i nepostojanja, izmeĊu uzvišenih ideja i banalnih realizacija. Spoznaja
da je ĉovjek uronjen u indiferentni svijet, da je njegovo postojanje lišeno
svakoga smisla i da je osuĊen na radikalnu samoću, i u prirodi i u društvu,
pokretala je svijet njegovih dvaju romana objavljenih 1937. i koji su svojom
vrijednošću bili, naţalost, jalova najava da je u knjiţevnost ušao još jedan rasni
pripovjedaĉ. Roman TuĎa ţena inspiriran je ĉitanjem Krleţina Povratka Filipa
Latinovicza jer se kao i Filip, Kozarĉaninov Adam vraća u provinciju i jer je, kao
Krleţin junak, i Adam slikar koji se ponadao da će uz pomoć umjetnosti u
zaviĉaju pronaći mir svojoj duši i povratiti izgubljeni duševni balans. Sve što
Adam ima u vremenu romana je njegova nekadašnja ljubavnica koja je sada
bezimena, tuda ţena. Licima se u Kozarĉaninovu romanu ne dogaĊa ništa što bi ih
oblikovalo i barem malo pokrenulo logiĉni slijed dogaĊaja. Uostalom, taj roman
nije izraĊen po naĉelu narativne logike nego ga tvori unutrašnja dosljednost po
kojoj je jedan od najranijih primjera hrvatske modernistiĉke proze. Sve će se na
kraju u TuĎoj ţeni vratiti koloteĉini, sve se pred malograĊanskom
svakidašnjicom rasplinulo kao mjehurić sapunice. Kozarĉaninov svijet afirmira
samoću kao jedinu stvarnost modernog svijeta u kojemu su sve vrijednosti
srozane. Pisac je napisao analitiĉku priĉu o ĉovjeku koji je shvatio da u svijetu
ništa nije njegovo, da mu je u njemu sve tuĊe, da mu je sreća tuda, da mu je
radost tuda pa, naravno, da mu je i voljena ţena tuda ţena. Govoreći o društvu
tadašnje Hrvatske, Kozarĉanin nije skrivao svoje politiĉke poglede ali je ipak uspio
da u esejistiĉkim dijelovima romana zadrţi visoki pripovjedni naboj. Niz
antologijskih scena u TuĎoj ţeni samo su uvod u drugi pišĉev roman, njegovo
ţivotno djelo s programatskim naslovom Sam čovjek. Po vrijednosti to je jedna
od boljih proznih knjiga meĊuratne knjiţevnosti. U njoj je stvoren svijet kreativne
samoće, odškrinut prostor uspomena i refleksija, svijet uzaludnoga ĉekanja,
ţudnje, priĉa o potrebi likova da se oslobode tereta inaĉe banalne svakidašnjice.
Kozarĉanin je najerotiĉniji pisac tadašnje proze ali u njega nema Bego-

- 378 -
vićeve ljubavniĉke lepršavosti, niti sreće onih koji zavode ili su zavedeni.
Kozarĉanin je pisac ljubavi kao nesreće, on je pisac lirskih tonova kojemu je
erotika uvod u nervni krah i predvorje otuĊenosti. U Samom čovjeku protagonist
Valentin ispovijeda se za nekim kavanskim stolom svojemu imaginarnom
sugovorniku, valjda svojem alter egu, pri ĉemu je u romanu taj lik narator i
protagonist, njegova jedina svijest. Valentin priĉa svoj ţivot s Bugom, sjeća se
svojega oca i vodi likove kroz stvarnost u kojoj je i sam ţivio. Kozarĉaninov
Valentin sljedbenik je Bergsonove koncepcije produljenog sjećanja pa je roman
sloţen kao meĊusobni dijalog unutar slojeva protagonistove memorije. U Samom
čovjeku supostoje razliĉite razine sjećanja i one se uobliĉavaju Valentinovoj
noćnoj ispovijesti. Ispovijest protagonistova, njegova noćna rezignacija, nije u
romanu tek suho pripovijedanje ţivotnih ĉinjenica nego je vrlo smišljeno
kontrapunktiranju opisanih dogaĊaja i lirskih fragmenata. Zaokupljen melodijom
svojih rijeĉi, Valentin u romanu nudi memorijske slojeve duše koji su jedino
tkivo toga romana. Sam čovjek roman je rezignacije koju izgovara usamljenik,
onaj koji kad ga pitaju u ĉije ime govori, kaţe da govori jedino u svoje ime.
Valentin nije društveni tip, on je tek naznaka stanja koje će knjiţevnošću
prevladati nakon Drugoga svjetskog rata. Nije Valentinu do neke opće slobode,
jer on nikoga ne treba, i to ne jednom kazuje. On će biti najsretniji kad više
nikoga ne bude vidio, kad ostane sam sa sobom. Ne treba njemu ni njegova
nesretna ţena Buga koja je posvema psihotiĉan lik, koju je Valentin ubio kad ju
je zatekao s ljubavnikom. Ţivotne manifestacije koje okruţuju Valentina kao da
su preuzete iz apsurdnog sna. Kuće koje on spominje išĉupane su iz temelja, po
prozorima su izbuljeni stanari u pidţamama, na ulici stali su tramvaji, a
automobili voze brzo i nestvarno. Sav taj krajolik nije stvaran nego je krajolik
pišĉeve nutrine. Sam čovjek je izniman psihološki roman kojemu fabuliranje
površno skiciranoga ljubavnog trokuta nije niti bilo potrebno. Kozarĉanin nije
doţivio vrijeme u kojemu bi u djelima Camusovim ili Sartreovim ugledao prizore
i stanja koja je već prije sam napisao. Kozarĉanin se u Samom čovjeku, koji ima
mnogo autobiografskih detalja, duboko zagledao u zdenac vlastite svijesti,
omogućio je ĉitatelju da mu secira mozgovlje i zaviri u tamnu priĉu u kojoj kao da
nema ni Boga ni moralnoga zakona. Kozarĉanin je u oba romana i u pjesmama
ispisao vlastitu rezignaciju kao slutnju nasilnoga kraja. Bio je pisac radikalnog
pesimizma. Odbijao je svaku pozitivnu vizuru pa je odbacio u svojim romanima
bilo kakav herojski znaĉaj ili uzvišenost. Kritiĉkim odnosom prema
poremećenim vrijednostima društva Ivo Kozarĉanin je stvorio djelo sa svjesnim
manjkom ravnoteţe i znatnim nesporazumom izmeĊu rijeĉi i stvarnosti. Nije
imao vremena zaokruţiti svoj knjiţevni opus pa je još jedan od umrtvljenih
kapitala hrvatske knjiţevnosti, njezin najveći prozni talent koji se kratkotrajno
raskrilio pred samo izbijanje Drugoga svjetskog rata.
Danko Angjelinović, doktor prava i strastveni lovac, ostvario je vrlo
zanimljiv animalistiĉki pripovjedaĉki opus. Napisao je tako neke od najboljih
lovaĉkih minijatura hrvatske knjiţevnosti. RoĊen u Makarskoj 1891., dobro
obrazovan, prevodio je s talijanskog i engleskog jezika, a svoj prvjenac, pjesniĉku
zbirku Galebovi, objavio je 1918. Poezijom autorovom koja je naj-

- 379 -
bolja kad pjeva o odnosu ĉovjeka i prirode, kad joj je inspiracija panteistiĉka,
dominara mediteranski rekvizitarij, i na tematskoj razini i u skladnim ritmovima
i tradicionalnoj verzifikaciji. Ţivotno djelo pišĉevo je knjiga Moj Dren koja je
objavljena 1938. U tom romanu o psima i ljudima osjećajno i proćućeno
pripovijeda se pseći ţivot dok se ljudi koji psa okruţuju prikazuju plošnim
potezima, a njihovi postupci sagledavaju u infantilnoj, zapravo psećoj, vizuri po
kojoj se, dok psi o njima vode brigu, oni bezbriţno igraju. Angjelinović je objavio
i dva sveska lovaĉkih crtica i humoreski, Nad gorama, nad vodama, 1937. i Šaka
trcaka, 1954., a u starijemu socijalnom romanu Robovi zemlje iz 1933. ima jedan
izdvojeni fragment pod naslovom Ţivot i smrt male jazavčarke Rise, koji je sav
posvećen lovu i psećoj sudbini. Malo je pisaca s tolikom ljubavlju pisalo o
ţivotinjama pa je sluĉaj Angjelinovićeve ljubavi prema psima i njihova
dubinskog poznavanja izniman ĉak i u modernoj europskoj knjiţevnosti. Frano
Alfirević još je jedan iz reda uĉenih Dalmatinaca; roĊen u Zadru 1903.,
djetinjstvo je proveo u Kotoru, gdje je i maturirao. Kasnije je plovio na brodu
kao loţaĉ a onda studirao slavistiku u Zagrebu. Alfirević je mnogo putovao,
boravio je duţe u Francuskoj, radio u Trebinju, Beogradu i Sarajevu, a neko
vrijeme bio je ĉak i profesionalni vojnik. Napisao je dobrih putopisa po Dalmaciji i
Francuskoj, pisao je kvalitetne eseje o domaćim i stranim knjiţevnicima što ih je
sabrao u knjizi Putopisi i eseji. Najuvjerljiviji lirski dio Alfirevićeva opusa jest
onaj ukoriĉen u knjizi More i daleki gradovi tiskanoj 1941. Još su za pišĉeva
ţivota, 1952., bile objavljene Izabrane pjesme. U poeziji s formalne strane
Alfirević je Matošev uĉenik, pa je pisao zvonke pjesme, patetiĉne i sveĉanog
ritma, nostalgiĉne i meditativne. Napisao je divnih ljubavnih pjesama te su ga u
kritici s pravom nazvali zakašnjelim trubadurom. Ugušio se dok je jeo naranĉu,
voće o kojemu je više puta patetiĉno pjevao. Bilo je to 1956.
Sida Košutić bila je bliska spiritualnom i mistiĉkom pjesništvu kakvo se njegovalo
u kruţoku koji je oko Društva katoličkih knjiţevnika okupljao ideolog toga
pokreta Petar Grgeĉ. Rodila se u Radoboju 1902. i u knjiţevnoj povijesti neće
ostati zapamćena zbog spiritualizirane metaforike u lirskim zbirkama Osmijesi,
Vjernička ţetva i Jezero mrtvo. Košutićeva je najvaţniji dio svojega opusa
ostvarila u prozama. Dobra joj je alegorijska Vrijeska iz 1942., knjiga fluidne
osjećajnosti i bajkovite simboliĉnosti, a najvaţnije prozno djelo Side Košutić je
trilogija S naših njiva, koja se sastoji od knjiga Plodovi zemlje iz 1935., Magle,
1937. i Bijele tišine, 1940. To veliko prozno djelo napisano je u skladu s naĉelima
narodne individualnosti kakvu su zagovarali Košutićkini literarni srodnici, Petar
Grgeĉ a donekle i Ljubomir Maraković te u ruralnim romanima Mile Budak. Po
tim naĉelima prozna su djela trebala spiritualizirani i alegorijski diskurs
odmijeniti jasnijim, mimetiĉkim i gotovo etnografskim odnosom prema
opisivanom prostoru i njegovoj vremenitosti, odnos koji je svoju spiritualnost
trebao pronaći u izvanjskim oblicima poniznosti i u njihovim opisima. Trilogija
Side Košutić izraĊena je na tim više ideološkim nego poetiĉkim idejama, te je
posve bliska naĉelima predratnoga laiĉkoga katoliĉkog pokreta kakav je zamislio
zagrebaĉki gimnazijski profesor i religiozni aktivist Ivan Merz. U svim knjigama
Košutićkine trilo-

- 380 -
gije S naših njiva naglašene su socijalne i etiĉke kategorije, a stanovnici
imaginarnog Velikog sela više su u tim prozama prikazani kao kolektiv nego
pojedinci, pri ĉemu se sve manifestacije njihova ţivota usmjeravaju traţenju
boţanskog u malim stvarima i u trijumfu dobra nad zlom. Medu piscima kršćanske
inspiracije Sida Košutić ima vaţno mjesto. Sasvim drugaĉiji ideološki nazori
pokreću prozni opus Ivanke Vujĉić-Laszowski. Autoriĉin roman Vranjara iz 1949.
neorealistiĉki je prikaz ţivota panonskih nomada Cigana, to je knjiga u kojoj se
etnološki fragmenti uspješno odmjenjuju s dobrim naracijama, dokumenti o
ciganskoj tradiciji nadopunjuju fabuliranim prikazima okrutne zbilje. Ivanka
Vujĉić-Laszowski roĊena je u Golubincima 1907., radila je kao knjiţniĉarka i
urednica, ţivjela u Splitu i Zagrebu, gdje je umrla 1992.; objavljivala je i u poznim
godinama. U zrelim svojim djelima, u knjigama Čahure iz 1958. i Sjene
objavljenoj 1966., te romanu Nad istrulim ribnjacima, 1985., autorica je odluĉno
eksperimentirala formom romana toka svijesti te je bila u bliskom dodiru s
manirom Williama Faulknera, a s olovkom u ruci ĉitala je i podraţavala Jamesa
Jovcea. Fragmentirani svijet autoriĉinih proza, njezine rošomonski razloţene
priĉe o propasti graĊanskoga društva u socijalizmu, nisu nimalo pomogle ĉitanosti
autoriĉinih inaĉe teško razumljivih knjiga. Tako je provokativnost njihova
sadrţaja postala neprimjetnom, što se ipak ne bi moglo reći za apartan ali vrlo
kvalitetan opus Zdenke Marković, koja se rodila u Poţegi 1884., studirala
slavistiku u Zagrebu, a u Švicarskoj doktorirala iz polonistike. Ta prijateljica Ive
Andrića s kojim je razmjenjivala topla pisma, svoj knjiţevni profil uĉvrstila je u
pjesmama u prozi neobiĉne ljepote. Njezina prva knjiga Let, tiskana 1920., izlaţe
naĉela umjetnosti kao duhovnog aristokratizma, što je opsesivna misao u izvrsno
oblikovanoj autobiografskoj knjizi Prozori moga djetinjstva. Moj bijeg iz grada,
koja je objavljena 1941. Pjesme u prozi koje je Markovićeva pisala u duhu ranih
Andrićevih poetskih knjiga posuĊuju ritam Davidovih psalama, a okupljene su u
knjigama Kuća u snijegu iz 1922. i Kuća na suncu, 1930., posjeduju vrlo visoku
knjiţevnu vrijednost, osobito u svojim mistiĉnim slojevima, po ĉemu je Zdenka
Marković jedan od najspirtualnijih ţenskih pisaca u hrvatskoj knjiţevnosti uopće.
Dobro obrazovana i upućena u slavistiku, Zdenka Marković je gotovo tri
desetljeća radila na opseţnoj knjizi Pjesnikinje staroga Dubrovnika, koja je
konaĉno objavljena 1970., u poznim autoriĉinim godinama, ĉetiri godine prije
autoriĉine smrti. Ta svojom vanjskom formom znanstvena knjiga jedna je od
najbolje napisanih knjiţevnih monografija novijeg doba, ona je duboko proţivljeni
esej i dokumentirana naracija u kojoj izlazi na vidjelo do tada posve neuoĉena
ţenska knjiţevnost staroga Dubrovnika. Prije te knjige moglo se ĉak pitati je li u
starom Dubrovniku uopće bilo ţena i je li meĊu njima bilo knjiţevnica. Ova
samosvjesna ţena promijenila je tu optiku i pokazala vrlo snaţan ţenski rukopis
u do tada iskljuĉivo muškoj baštini. Zdenka Marković svoj dugi ţivot rasprostrla je
tijekom gotovo ĉitavoga XX. stoljeća, stvorila neke od najljepših pjesama u prozi i
na kraju okrunila svoj knjiţevni vijek vrijednim esejom o prethodnicama iz
Dubrovnika, grada koji je tu Slavonku, jednako kao i njezina prijatelja Ivu
Andrića, ĉitavog ţivota duboko fascinirao.

- 381 -
U dvadesetim, a još više u tridesetim godinama XX. stoljeća vaţne lirske
rezultate ostvario je i niz pjesnika koji je svojim glavnim zadatkom smatrao
potragu za dubinskim slojevima jezika i koncentrirao se na vlastitu unutrašnjost te
odbio izravan dodir sa stvarnošću. Ti pjesnici izravan govor o sadrţajima svoje
biografije smatrali su prepatetiĉnim i suvišnim, svaki moralizam bio im je stran,
prigušili su svoj romantiĉarski duh i pri tome stvorili najbolje pojedinaĉne
primjerke ĉiste lirike. Medu tim tihim pjesnicima koji su uspješno izbjegli zovu
banalne svakidašnjice najĉišća djela stvorila su dvojica samo na prvi pogled
udaljenih liriĉara, Bokelj i kasniji izgnanik, Viktor Vida i Splićanin sa
zagrebaĉkim boravištem Olinko Delorko. Lirska iskustva bila su im srodna,
romanski uzori takoĊer, ali ne i ţivoti. Delorko se rodio 1910. i nakon završenih
studija slavistike na Zagrebaĉkom sveuĉilištu stupio je u knjiţevnost u zbirci
Lirika šestorice 1931., a onda i u vlastitoj knjizi Pjesme, tri godine poslije.
Intenzivno je pratio aktualnu pjesniĉku produkciju pa je zajedno s Tadijanovićem
objavio 1933. vaţnu i odmjerenu Hrvatsku modernu liriku. Radio je kao
srednjoškolski profesor, neko vrijeme i kao urednik, a za vrijeme Drugoga
svjetskog rata kao ĉinovnik Ministarstva vanjskih poslova. Dobro dopunsko
obrazovanje stekao je za vrijeme boravaka u Firenci i Parizu. Nakon završetka
rata, Delorko se posvetio folkloristici pa je u toj struci ostavio vrijednih doprinosa
i objavio nekoliko prelijepih zbirki narodne lirike meĊu kojima će ostati trajnim
spomenicima Hrvatske narodne balade i romance i Narodne pjesme otoka
Hvara. Delorko je autor više esejistiĉkih i autobiografskih, vrlo promišljenih i
intimnih knjiga s naslovima Zgode poremećene sreće, Radost i bol čitanja,
Zanemareno blago, Otimanje zaboravu i Rasudbe i domišljaji. Bio je Ċak lepršave
romanske kritike kakva se pisala u doba njegova knjiţevnog sazrijevanja i njoj je
ostao vjeran ĉitavog ţivota. Delorko u svojim prozama nije bio glasogovornik
nikakvih teorija nego je knjiţevne predmete ili ţivotne situacije najprije toĉno
opisao, a onda bi lijepim stilom iznosio osobna iskustva pozornog ĉitanja. U
središtu pišĉeva knjiţevnog interesa bila je lirika koju je stvarao tijekom šest
desetljeća i koju je najĉešće pisao u starinskim i zatvorenim formama, sa znatnim
brojem soneta. Sakupio je te pjesme u knjigama Rastuţena Euterpa, Razigrani
vodoskoci, Uznosite slutnje, Izgaranja, Svijetli i tamni sati, Lirski Eden, dok su
dvije posljednje autorove zbirke, koje je objavio u poznim desetljećima ţivota,
imale rjeĉite naslove Dolaze oblaci i Sve tišim glasom, a sve više teţile su
slobodnom stihu. Pjesnik je umro 2000., nakon ţivota za vrijeme kojega je izabrao
biti plahi promatraĉ, namjerni autsajder, pjesnik svjestan da u pjesmama biljeţi
tek dnevnik prirodnog odumiranja vlastitoga lirskog ja, što ga je u naslovu jednoj
zbirci nazvao razigranim vodoskokom. U Delorkovoj poeziji nema prejakih
izvanjskih signala, ništa se tu ne ironizira, ništa ne izvrće ili povezuje sa
stvarnošću. Delorko je najdosljedniji glas hrvatskoga hermetizma i ta je ĉinjenica
razvidna i u vlastitim pjesnikovim stihovima a i u njegovim izvrsnim prijevodima
iz talijanske lirike. On je dovršio Kombolov prijevod Danteove Boţanstvene
komedije, prevodio je ĉudesne Michelangelove stihove, a bio je duhom najbliţi
prije svega Talijanima Ungarettiju i Quasimodu. Od njih je nauĉio da se grubosti
vremena u lirici nikad ne smiju naglašavati, da im treba odgovori-

- 382 -
ti ali autentiĉnim jezikom i njegovom realnošću koja je uvijek dublja i istinitija od
stvarnosti. Bio je pesimistiĉan pjesnik ali vazda diskretan kad je govorio o
vlastitim ţivotnim patnjama. Pripadao je naraštaju koji je suvereno filtrirao
dominantne poetiĉke škole. U njeg ima vrlo otvorenoga i uzbuĊenoga
katolicizma, dok su mu najbolje stranice pastoralne, i u njima je opisivaĉ
sutonske blagosti, mediteranskih krajolika djetinjstva koji su osvijetljeni jasnom
svjetlošću jezika. Posjedovao je starinski osjećaj forme i bio duboko svjestan krize
svijeta u kojemu je ţivio. Delorko je desetljećima uz pomoć izgubljene jeziĉne
stvarnosti prenosio ĉitateljima svoju vjeru u mitsku dimenziju lirike. Tiho je
opjevavao bezvremene krajolike vjerujući da će usred pogaţenoga humanizma
ipak biti moguće afirmirati ideale ĉiste poezije. Kao većina tadašnjih hermetiĉara,
krenuo je od najopćenitijih kategorija pojavnog svijeta, od primarne materije i
primarnih stanja. Sa zatajenim egom i s dubokim osjećajem knjiţevne i jeziĉne
baštine, s gotovo mistiĉnom vjerom u jezik, stvorio je niz neponovljivih lirskih
iskustava, tihih kao što je bio tih njegov graĊanski svijet i njeţnih kao što je bio
njeţan njegov odnos s rijeĉima koje je uzimao iz banalne stvarnosti da bi ih
kristalizirao u ljepoti svoje hermetiĉke alkemije.
Hermetizam je inspirirao i poeziju Viktora Vide koji se rodio 1913. u
Kotoru. Skonĉao je kao samoubojica pod kotaĉima vlaka 1960. u Buenos Airesu.
Vida u Juţnu Ameriku nije emigrirao zato što je slijedio zov bilo koje politike
nego zato što se nije htio vratiti u novu Jugoslaviju i ondje još jednom ţivjeti u laţi
nekoga totalitarnog reţima. Vida nije dugo izdrţao ni s ustašama. On je već 1942.
preselio u Italiju, gdje je ţivio punih šest godina a onda se prikljuĉio već
pristiglim hrvatskim emigrantima u Argentini. Za razliku od većine tih ljudi,
Vida nije bio knjiţevni diletant nego je u trenutku svoje smrti uz Nikolu Šopa bio
svakako najvaţniji hrvatski lirik. Antologiĉari su u Hrvatskoj tu ĉinjenicu odmah
uzeli u obzir pa su Vidine pjesme uvrštene u sve vaţnije lirske izbore toga doba.
Godine 1982. tiskane su Vidine najbolje pjesme u kolekciji Pet stoljeća
hrvatske knjiţevnosti, dok je najbolje Vidino izdanje u emigraciji priredio Vinko
Nikolić 1962. u posebnoj knjiţnici Hrvatske revije. Taj Bokelj, koji je naslijedio
visoku poetsku razinu svojega renesansnog sumještanina Ludovika Paskalića,
školovao se u Zagrebu, gdje je studirao talijanski jezik i knjiţevnost, gdje se
dobro uputio u opću romanistiku i slavistiku. Prvi je put u Italiji kao stipendist
boravio 1937., a onda je radio kao knjiţniĉar Talijanskoga zavoda za kulturu u
Zagrebu, neko vrijeme predavao na gimnaziji a potom usred rata, nenadano,
napustio poludjelu domovinu. Radio je u talijansko-hrvatskoj novinskoj agenciji,
a kad je nakon pada Italije njezino djelovanje obustavljeno, Vida se našao u Rimu
bez sredstava, ali se kući više nije vraćao. Poĉele su njegove bohemske rimske
godine, stolovanje u slavnom Caffeu Greco. U Argentinu je stigao s obitelji,
muĉio se s nekim sasvim neznatnim poslovima. Objavljivao je Vida, jedan od
najboljih hrvatskih pjesnika toga doba, u provincijalnom franjevaĉkom Glasu sv.
Antuna. U Argentini objavio je svoje jedine dvije lirske zbirke, Svemir osobe koja
je izišla 1951. i Suzanj vremena 1956., a u knjizi Obrana hrvatske cjelokupnosti i
javnih radnika napisao je politiĉki tekst Rasulo Dorijana Vlaja u kojemu je toĉno
i razorno analizirao gor-

- 383 -
ku hrvatsku sudbinu. Bio je emigrant kojega niti jedan ţivotni izbor nije mogao
prisiliti na potpuni gubitak domovine. Postao je emigrant zato što je po njemu to
bilo jedino moralno stanje njegove osjetljive unutrašnjosti. Njega u emigraciju nije
odvela nuţda ratnoga grijeha nego usud, tamo ga je odvela vlastita odluka da još
jednom ne sudjeluje na strani pobjednika. S pravom su Vidu nazvali "Orfejem"
iz tuĎine. Bio je pjesnik tjeskobe i izoliranosti ali zajedno s tim osobinama bio je
pisac nevidljive, a tako stvarne homologije s europskim lirskim strujanjima. S
formalne strane Vida je duboko svjestan svega što je u lirici prethodilo njegovoj
odluci da piše pjesme. Obrazovani romanist, ovaj bokeljski melankolik dobro je
poznavao Mallarmea i Valervja, bio je vrlo blizak Ungarettiju, ĉitao je Montalea i
Quasimoda, dobro je svladao osjećajnost Rilkeovu. Uz to on je potpuno
asimilirao mediteranizam starih Grka, dobro je poznavao antiĉku poeziju
Rimljana, a nije mu bio nepoznat tada vrlo pomodan knjiţevni postupak
klasicista Thomasa Stearnsa Eliota. Egzistencijalizam je upoznao prevodeći
Camusa te je posvema jasno da je od svih tadašnjih hrvatskih pjesnika primio
najsnaţniju inicijaciju aktualnih lirskih jezika. Prije odlaska iz domovine Vida je
objavio samo tridesetak pjesama. Neke od njih u Podgorici, neke ĉak u Ĉaĉku. Te
pjesme većim su dijelom bile posvećene zaviĉaju, pjesnikovoj Boki. O zaviĉaju
najljepše je pjevao iz Buenos Airesa kada je u mislima na vrt svojega oca pjevao
o boljim i novim pokoljenjima, o onima koji će doći nakon ovih pokolja i koji će
praviti stihove kao stari zlatari, ĉekajući "dok s puĉine ne stignu ljupkiji aprili".
Najvaţniji dio pjesnikova opusa nastao je nakon dolaska u Argentinu jer je tek
tada pjesnikova senzibiliziranost došla do zenita i jer je tek tada Vida pronašao
pravi glas kojim je izrekao svoj intenzivni osjećaj prolaznosti, samoće i
inzularnosti. U emigraciji Vidina je poezija bila utemeljena na uspomenama
bokeljskoga djetinjstva. On se sjeća tamošnjeg muzeja punjenih ptica, pjeva o
biljkama zaviĉaja, u dalekoj Argentini traga za izgubljenim zaviĉajem. Nema u
poznijim Vidinim pjesmama nimalo prethodne patetiĉnosti, nema ni slutnje zla jer
se ono pjesnikovu naraštaju već bilo dogodilo, jer je praznina pjesniku postala
realnost, jer je pakao već doţivio. Ovako je u pjesmi Razbijena vojska vidio smrt
nevinog mnoštva:
U brzim marševima, slomljenih zastava,
stupaju vojnici ispod krvavih oblaka u
najveći grob.
Viktor Vida još je jedna od ţrtava svjetskoga krvoprolića. On je zakašnjela,
posljednja ţrtva koja je ispala iz povijesti i po koju je bivše ludilo došlo ĉim je
postalo sadašnje. Ugasio se taj pjesnik poput svijeće, on duboki kršćanin više
nije ţelio ĉekati prirodnu smrt. Ubio se u Argentini najiskreniji brodolomac
hrvatske poezije, onaj koji je napisao prijatelju "kad primiš ovu poslanicu, krvlju
pisanu, ja ne ću biti ţiv". Taj sljedbenik egzistencijalizma nije htio vjerovati da je
samoća koju je doţivio uopće spojiva s ljudskom sudbinom. Dubina i vrijednost
velike većine Vidinih pjesama nastalih u egzilu proizlazi iz neobiĉnog i samo
njemu imanentnoga dijaloga nepromjenjivih metafiziĉkih postulata s jedne
strane i ĉovjekove

- 384 -
 prolaznosti i vremenitosti s druge. Malo je hrvatskih pjesnika bilo opsesionirano
smrću kao što je bio ovaj tankoćuti Bokelj. Ni umirući Đuro Sudeta ni sušica vi
Antun Branko Šimić nisu dosegli Vidinu opsesiju umiranjem i krahom fiziologije.
Bio je pjesnik slutnje i najbolje je slutio Boga koji prebiva meĊu ledenim
cvjetovima. Ustrašen smrću, doţivljavao ju je stvarnijom od svake stvarnosti. Ona
je njemu trenutak koji slijedi umiranju, stanje kojega se jedino plašio jer je ne
jednom posumnjao da moţda baš tada uz njega neće biti Boga, da će upravo tada
još jednom biti ostavljen i da će ga skriveni Bog izdati. Od hermetizma je nauĉio
reducirati ne samo pojmove nego i njima pripadne rijeĉi. Ta redukcija najveća je
tajna njegovih halucinantnih stihova, tajna pjesnika kojega je sudbina tako
izmuĉila da je ostavljen zavirio u samo dno ţivota gdje mu se ukazala primarna
melasa jezika, u mitskom stanju. Iz toga stanja u vrućici izgovarao je usamljeni
Viktor Vida svoje pjesme. U njegovoj lirici ima niz antologijskih pjesama o
zaviĉaju, dirljivo je Sjećanje na Europu, a napisao je mnogo duboko angaţiranih,
ali ne i plakatskih pjesama, o teškom poloţaju suvremene Hrvatske, i one su
najbolje što je uopće nastalo u poslijeratnoj emigrantskoj knjiţevnosti. Vidine
biblijske varijacije poput onih u pjesmama Večer Najvještenja i noć, Proroci, Tri
kralja, Tobija i andel, uz stihove Nikole Šopa i Tina Ujevića, najbolji su primjerci
hrvatske metafiziĉke poezije uopće. Vrijeme Vidine poezije smješteno je u misterij
drugoga i boljeg svijeta koji je ovaj usamljenik predobro naslutio. Strasni
introvertirani tragalac istine izabrao je da mu usamljenost bude povlašteno stanje.
U tom izboru promašio je vlastitu egzistenciju ali ne i njezin pjesniĉki dug.
Od kada su u Hrvatskoj, u travnju 1941., ustaše došli na vlast, zapoĉeli su
njihovi agitatori unositi u knjiţevni ţivot sve bitnije oznake fašistiĉke ideologije.
Domaći propagatori mitologema krvi i tla zalagali su se za energiĉnost, za pokret i
mladenaštvo, te su isticali kako su u novom dobu knjiţevnicima nepovratno
srušene sve kule bjelokosne i kako se od njih sada, u novim politiĉkim
okolnostima, oĉekuje da se ukljuĉuju u politiĉki prostor i da nitko meĊu njima
više nema prava ţivjeti ţivotom koji ne bi bio ţivot njegova naroda. Taj ideološki
zahtjev znaĉio je da se od pisaca nakon 1941. oĉekuje politiĉka poslušnost i
bespogovorno klimanje glavom, da se od njih oĉekuje agitacija. Traţilo se u
središnjim teoretskim spisima tadašnje ustaške knjiţevne promidţbe da pisci imaju
dva ţivota, te da im se onaj javni i onaj stvaralaĉki zbivaju paralelno. Ustaški su
ideolozi kritizirali ono što su nazivali "bezizraţajni i bezosobni artizam" a traţili
su da umjetnost bude "ogledalo, vjerno i podpuno, svoje sredine". Ustaška naĉela
kako ih je iznio Ante Pavelić, konfuzna su kad iracionalno izlaţu hrvatsku
nacionalnu ideologiju ali je u njima najpogubniji zagovor konzervativnog nasilja
nad svim društvenim staleţima, te autoritarni rez koji je dokinuo sve naznake
liberalnoga društva i brutalno negirao postojanje bilo kakvoga nacionalnog ili
socijalnog konflikta, bilo kakvog alternativnog izbora. U svojim izvorima ustaški je
pokret zasnovan laiĉki i liberalno, socijalno i revolucionarno. Nekoć opozicijski
pokret protiv beogradske diktature, on se s vremenom, u provedbi svojih ideja,
opasno pribliţio njemaĉkoj verziji nacizma. Tako se dogodilo da su ustaški ideolozi
i ne pitajući aktualno crkveno vodstvo, ukljuĉili njihovo konzervativno krilo u svoj
idejni sustav, polaţući time dodatni teret

- 385 -
na pleća knjiţevnog stvaralaštva, ali i ĉitavoga hrvatskog društva. Ustaški pokret,
našavši se u posjedu Nezavisne Drţave Hrvatske, nije bio na duhovnoj razini da
obujmi sve uzavrele razliĉitosti hrvatskog društva i vrlo je brzo stvorio opasan
politiĉki eksperiment koji je izravno kriv što je nakon 1945. zaustavljen zapoĉet
proces stvaranja graĊanskog društva i moderne demokracije u Hrvatskoj. Ustaški
pokret nije shvatio svoju marginalnu poziciju pa se nasilno uspostavio prema
seljaĉkom i radniĉkom pokretu i njihovim voĊama, nije znao kako da se prilagodi
pravaštvu hrvatskih komunista a nije shvatio da je moderni nacionalizam Hrvatske
seljaĉke stranke najveće i najpozitivnije oruţje buduće hrvatske drţavnosti.
Ustaške politiĉke stavove i njihovu estetsku kontradiktornost najjasnije je u ratno
doba iznosio i na knjiţevnost primjenjivao Vinko Nikolić, pjesnik ne odveć
vrijednih patetiĉnih stihova, antologiĉar i politiĉki agitatator, koji u ratnom
razdoblju nema osobitih zasluga za hrvatsku duhovnost ali su mu one znatnije u
poslijeratnom periodu kada je u izgnanstvu, oko ĉasopisa Hrvatska revija, okupio
najbolja pera hrvatske desne emigracije. Nikolić se rodio u Šibeniku 1912. i nakon
završenoga Filozofskog fakulteta radio je u Zagrebu kao gimnazijski profesor. Za
vrijeme rata osjetio je potrebu da izgovori niz sasvim doktrinarnih umjetniĉkih
naĉela bliskih stavovima militantnog fašizma u Njemaĉkoj ili Italiji. U emigraciji
Nikolić je odustao od zagovora nacistiĉke poetike i potpuno se posvetio radu na
okupljanju knjiţevnih plodova tada vrlo brojne ustaške emigracije. Zajedno s
Antunom Bonifaĉićem on je u Argentini 1951. pokrenuo Hrvatsku reviju koju je
nakon 1955. ureĊivao sam i na ĉijim je stranicama saĉuvana sva dokumentacija
hrvatske emigrantske knjiţevnosti. U lirici deklamatoran i neuspješan, Nikolić je
bio dobar ĉasopisni urednik. Naţalost, on nije mogao raĉunati na suradnju pisaca iz
"domovinske" Hrvatske ali ni sam nije dovoljno koristio mogućnost da svoje, od
matice odvojene suradnike, pribliţi i izvijesti o ozbiljnijim knjiţevnim dosezima
u domovini. Knjiţevnost u njegovu ĉasopisu najĉešće nije bila na razini tadašnjih
poljskih i ĉeških knjiţevnih apatrida koji su se borili protiv komunistiĉkog reţima.
I oni su kao i Nikolićevi suradnici bili antikomunisti i vrlo nacionalni, ali u njih nije
bilo ni truna nacistiĉke nostalgije što je Nikolićev projekt, ţaliboţe, vodilo u
provincijalizam. Hrvatska knjiţevna emigracija nije se, srećom, mogla podvesti tek
pod jedan politiĉki barjak. Ona je bila mnogo sloţenija. Vinko Nikolić se nakon
promjena vratio u Hrvatsku 1990. i ondje je nastavio izdavati svoju Hrvatsku reviju
pokazujući, premda u poznim godinama, da nije ni njegov ni iĉiji cilj bilo kakva
nego kvalitetna Hrvatska. Nekadašnji glasogovornik fašistiĉke knjiţevne teorije, u
novim uvjetima i pred smrt zazvuĉao je liberalnije od mnogih svojih dotadašnjih
komunistiĉkih protivnika. Nikolić je umro u Zagrebu 1997. ali osim goleme energije
koju je uloţio u tuĊi knjiţevni rad, ipak nije uspio napisati niti jednu knjigu po ĉijim
bi se estetskim ili etiĉkim dosezima pamtio njegov knjiţevni rad. Bio je ponajprije
knjiţevni propagandist, urednik i poticatelj. U krugu ustaških emigranata od
Nikolića je knjiţevno relevantniji Antun Bonifaĉić. Taj romanopisac, pjesnik i
dobar esejist rodio se 1901. Bio je vrlo obrazovan u romanistiĉkim studijama,
prevodio je najutjecajnije francuske knjige onoga doba i premda je u knjiţevnost
stupio sredinom dvadesetih godina, svoju je najvaţniju knjigu Vječna Hrvatska
objavio u

- 386 -
Chicagu 1953. Rodio se u Puntu na Krku i rano ga je zaokupila Europa i
europejstvo. Najprije je bio kozmopolit i mason, ĉak i oboţavatelj kralja
Aleksandra, pa se nalazio na popisu onih koji su predlagali da se Punat na Krku
bezrazloţno nazove imenom toga ubijenog kralja. Kasnije je Bonifaĉić, koji je bio
i mason, iskreno prišao ustaškom pokretu, radio kao naĉelnik za meĊunarodne
odnose u vladi i postao oboţavatelj Ante Pavelića. Ĉini se da ni tada od svojih
prethodnih naĉela nije mnogo odustajao, i dalje je vjerovao u Europu, ovaj put
Europu novog poretka. Taj pristaša ideja Action frangaise smatrao je sasvim
primjerenim da pjesnik sluţi ideologijama, i tu ne baš mudru lekciju nauĉio je od
svojih francuskih suvremenika, svejedno jesu li se zvali Celine ili Malraux, Gide ili
Montherlant i jesu li dolazili s ljevice ili desnice. U romanima što ih je objavljivao
tridesetih godina, Bonifaĉić je najekstremniji hrvatski predstavnik proizvodnoga
industrijskog romana, blizak socijalistiĉkoj literaturi Uptona Sinclaira i u doba
svjetske recesije njegovu mnogo ĉitanom romanu Oil iz 1927. Bonifaĉićeva Krv
Majke Zemlje koja je objavljena samo osam godina kasnije, posjeduje
konvencionalnu ali naftom natopljenu fabulu o mladiću sa sela koji u gradu
pokušava napraviti karijeru i koji u toj nakani uspijeva. Ta priĉa omogućuje piscu
da iznese i brdo nefikcionalne graĊe o crnom zlatu i njegovoj eksploataciji u
Podravini. Bonifaĉićev tekst svjesno gomila stvarnost i postiţe razmjerno neuspio
umjetniĉki rezultat. Sve se još više radikaliziralo u drugom romanu Mladice u
kojemu je 1938., potaknut francuskim romanima kakve je inaĉe prevodio,
Bonifaĉić putem desetak ne odveć uvjerljivih likova izloţio sve najvaţnije
politiĉke ideje i programe svojega vremena. Nakon završetka rata i u emigraciji,
napisao je Bonifaĉić još i roman Bit ćete kao bogovi kojemu je protagonist Oskar
Juranić i njegova tragiĉna sudbina u vrijeme slovenskih dachauških procesa. U
romanu pojavljuje se niz konkretnih politiĉkih protagonista, od Josipa Broza Tita
do Mile Budaka, a pisac gradu iznosi po modelima tada već demodirane ameriĉke
plakatske proze, govoreći ĉas reportaţnim stilom, ĉas izravno iznoseći
dokumentarnu gradu. Bonifaĉić je najprije poĉeo kao pjesnik pa je 1926. objavio
zbirku Pjesme, a pod istim naslovom su mu zbirke izlazile još i 1932. i 1938. Sabrane
pjesme redigirao je u dubokoj starosti i objavio ih u Chicagu 1974. Bio je lirski
samotnjak, jedan od onih koji je odustao od grupa i modernistiĉkih manifesta, koji
u lirici nije eksperimentirao ni formom a ni sadrţajima. Bio je autor dopadljivih
pejsaţnih fotografija, opisivaĉ zaviĉajnog mora ali još više pjesnik već prije opisanih
mora. Bonifaĉićevi lirski krajolici gotovo su redovito posredovani, u njih uvijek
nešto naknadno uĊe, nešto što nije sama priroda nego što je pripadalo civilizaciji,
nešto što je na poĉetku bilo neviĊeno i što se onda, kako konkretna stvarnost izlazi
iz vidokruga, sve više nazrijeva. Nije Bonifaĉić pjesnik nadrealnog svijeta nego je
njemu pjesma prilika da odĉudi viĊeno, da ga jezikom uĉini još vidljivijim. U
kasnijim godinama mu je i poezija bila politiĉki angaţirana, opsjednuta pitanjima
povijesti i hrvatske nacionalne ugroţenosti. Tu tematiku Bonifaĉić je maestralno
obradio u najbitnijem svojemu politiĉkom tekstu i najvaţnijoj knjizi cjelokupne
hrvatske desne emigracije, u Vječnoj Hrvatskoj, u dvadeset i sedam njezinih eseja.
Nigdje nisu pregnantnije bili iskazani stavovi ustaških apatrida u poslijeratnom
razdoblju, nigdje nije bolje potvrĊena njihova transformacija u vremenima
egzistencijske ug-

- 387 -
roţenosti, kad je njihov odnos prema Hrvatskoj još uvijek bio zamućen
kriminogenim naslijeĊem Pavelićeve diktature. Knjiga Bonifaĉićeva podijeljena je
u pet dijelova s karakteristiĉnim naslovima Vječna Hrvatska, Da li je Bog umro?,
Gesta pro Croatos, Situacija i Put prema vrhuncima. Bonifaĉić u knjizi u bezbroj
primjera konstatira kako hrvatski apatridi tek sada, kad su otrgnuti od doma,
znaju što je Dom. Ne samo iz opreza nego iz mudrosti on ne spominje više
Poglavnika. Vraća se na svijetle primjere braće Radić i s razumijevanjem govori o
potrebi da se druga i konaĉna hrvatska drţava utemelji na moralnim zasadama.
Vječna Hrvatska knjiţevna je afirmacija tadašnje Stepinĉeve robije kojega autor
naziva najslavnijim robijašem svih vremena, ĉovjeka koji nosi dobrotu i zlo svijeta
na svojim muĉeniĉkim ramenima. Ima nešto mistiĉno i duboko u Bonifaĉićevoj
Vječnoj Hrvatskoj, nešto vizionarsko, a u isti mah i apokaliptiĉno. Iz povijesti i
suvremenosti izdvaja pisac mnoge primjere pa izvodi i smjelu, i vrlo toĉnu paralelu
o Jurju Kriţaniću i tadašnjem emigrantu Anti Ciligi. Bonifaĉićeva mistiĉna proza o
vjeĉnoj Hrvatskoj traga za uzrocima jobovske hrvatske sudbine. Pisac analizira
retrogradnost hrvatskoga narodnog bića i njegovih institucija, sljepilo onih koji su
mogli doţivjeti Hrvatsku bez Istre i Dalmacije. Ograniĉen pozicijom iz koje govori,
Bonifaĉić je hrvatski problem vidio iskljuĉivo kao nacionalan i vjerski ne ţeleći se
suoĉiti s njegovom socijalnom i politiĉkom razinom, onom koja je poslije, 1990., i
postigla nastanak prve moderne hrvatske drţave. Nju Bonifaĉić nije vidio jer je
umro 1986. Nitko nije bolje od Bonifaĉića iskazao sudbinu hrvatskih bjegunaca,
ljudi koji su zbog loših uvjeta u domovini morali traţiti zaštitu u tuĊini. Bonifaĉić je
pregnantno opisao mistiku ţrtve za vlastitu naciju, najavio je dugu borbu i bio vrlo
pravedan prema onima koji su, dok je pisao tu knjigu, ţivjeli u Hrvatskoj i pisali
neke drukĉije knjige. Tople su rijeĉi koje je posvetio Ujeviću, nešto ţešće one o
Nazoru, a najţešće kad govor o Ivi Andriću i njegovu renegatstvu. Krleţi Bonifaĉić
sudi oštro, ali s blagom rezignacijom izgovara reĉenicu koju će poslije Krleţa, u
vrijeme studentskih nemira, ponoviti i osjetiti vrlo bitnom, reĉenicu o gorĉini
ispunjenih ideala. Bonifaĉić 1953. već zna da je Miroslav Krleţa u Titovu reţimu
doĉekao ostvarenje svojih snova ali Bonifaĉić tada nije mogao znati da će Krleţa
mladima samo desetak godina potom poruĉiti kako jedino što im ne bi poţelio jest
da im se, kao njemu, ostvare politiĉki ideali. Bonifaĉić je prvi hrvatski pisac s
knjiţevnom razinom koji je iz emigracije dostojanstveno i lirski progovorio o
hrvatskim vojnicima koji su bili pobijeni u proljeće 1945. nakon predaje kod
austrijskoga gradića Bleiburga. U vezi s vojskom koja je zloĉinaĉki pobijena nakon
što je prema ratnim konvencijama uredno poloţila oruţje, Bonifaĉić je vrlo
razumno tadašnjim jugoslavenskim vlastodršcima poruĉio neka znaju da se preko
ţrtava ne moţe prijeći ni frazom ni šutnjom, i još ih je upozorio da se jezivu, ali
zato savršenu ljepotu ţrtve, ne moţe sakriti. Nakon Bonifaĉićeve Vječne Hrvatske
moglo je biti jasno da pod zemljom u Bleiburgu, u tom olovnom gradu, tuĉom olova
pobijeni ne leţe ideolozi nego ţrtve ideologija, najprije ţrtve komunistiĉke
ideologije koja ih je pobila, a onda nacistiĉke koja ih je izdala i kukaviĉki prevarila.
Nije bilo nimalo lako biti hrvatski apatrid nakon Drugoga svjetskoga rata.
Bonifaĉićeva vizionarska i pravedna knjiga pomogla je da to bude barem lakše.

- 388 -
 U malom narodu kakav je hrvatski, i u teškim vremenima kakva su nastupila
za vrijeme Drugoga svjetskog rata, bila je knjiţevnicima namijenjena preteška
zadaća. Ĉas se htjelo da su moralni korektivi, ĉas da budu sluge politikama, ĉas ih
se prisiljavalo da budu prosvjetitelji podivljalih i ostrašćenih masa. Mnogi pisci
stradali su u fašistiĉkim koncentracijskim logorima, strijeljani su ondje bez suda i
obrane. Ubijeni su ne samo organizirani komunisti već i mnogi graĊanski
politiĉari koji su bili bliski kompromisnim stavovima Hrvatske seljaĉke stranke i
njezina voĊe Vlatka Maĉeka. OsloboĊenje Europe od fašistiĉkog terorizma
Hrvatima nije odmah donijelo ni politiĉko ni nacionalno smirenje. Nastupilo je
vrijeme komunistiĉkog terora pa su u samo nekoliko mjeseci pobijeni ne samo
politiĉki voĊe ustaškog reţima nego i nevini vojnici koji su se predali nedaleko
austrijske granice u Bleiburgu. U niti mjesec dana nakon završetak rata ubijeni su,
a da im se ne zna grob, ustaški doglavnik romanopisac Mile Budak, smrtno je
stradao Dubrovĉanin Albert Haller koji je za vrijeme rata postao profesorom
novije hrvatske knjiţevnosti na zagrebaĉkom Filozofskom fakultetu i koji se
proslavio polemikama o vrijednosti Gundulićeva Osmana, te knjigom Novija
dubrovačka knjiţevnost kao i nizom prodornih eseja o inozemnoj knjiţevnosti.
Strijeljan je i Andrija Radoslav Glavaš, uĉeni franjevac, idealistiĉke duhovne
orijentacije, kritiĉar i ĉinovnik u ustaškoj vladi, pisac razornog teksta o
partizanskom zloĉinu na Širokom Brijegu. U Bleiburgu nestali su tada mladi
knjiţevnici Branko Klarić, autor šest vrlo odmjerenih i dubokom duhovnošću
odreĊenih pjesniĉkih zbirki, Vinko Kos, autor popularne poeme Šišmiš, pisac
kvalitetnih i vrlo emotivnih stihova, zatim Vladimir Jurĉić koji je 1936. objavio
zapaţenu i proroĉansku knjiţicu Kako su umirali hrvatski knjiţevnici i umjetnici. U
Bleiburgu je nestao pisac njeţnih intimistiĉkih lirika Jakša Ercegović koji je neko
vrijeme radio u Pavelićevu Ministarstvu vanjskih poslova. U Bleiburgu u pokolju
nestao je i Marijan Matijašević koji je za dramu U brodolomu primio posljednju
predratnu Demetrovu nagradu, ubijen je i samouki, pravdoljubivi Ivan Softa, pisac
knjiga Na cesti, Nemirni mir i Dani jada i glada. Istu je sudbinu doţivio i pjesnik
Gabrijel Cvitan, pisac knjige Glas zemlje. Nakon rata, u nepoznatim okolnostima u
Parizu nestao je Zlatko Milković koji je napisao dva politiĉka romana, Zrinjevac i
Tamnica, a objavio je i dobre biografije braće Seljan i slikara Josipa Raĉića. Sliĉnu
emigrantsku sudbinu doţivio je i Liĉanin Jure Paviĉić. Ubijen je taj pisac u Rimu
1946. On je 1940. objavio zbirku novela Krčevina, inspiriran prozama Mile
Budaka. Poratna osveta mnoge je hrvatske knjiţevnike zauvijek obeshrabrila,
utrnula im stvaralaĉki ţar, ponizila ih. Poniţavali su pobjednici legendarnog Tina
Uje vica, poniţavali su dostojanstvene graĊanske intelektulace kakvi su bili Milan
Begović i Ante TresićPaviĉić. Poniţavali su i pisca izvrsnog romana Legenda o
Ali-paši Envera Ĉolakovića, bleiburškog zarobljenika roĊenog 1913., koji je nakon
poratnih patnji i poniţenja odustao od originalnog knjiţevnog rada i još jedino
zaduţio hrvatsku kulturu prevodeći poeziju i okrunivši svoj rad 1978.
monumentalnom antologijom madţarske knjiţevnosti. Ĉolakovićeva Legenda oAli-
paši suptil-

- 389 -
na je priĉa o pluralnosti Bosne, to je pouĉak o tamošnjoj toleranciji, knjiga o
poniznosti u kojoj je taj pisac 1944. svijetu poruĉio da ništa nije stvarnije od
snova. Bio je to jedan od najboljih romana objavljenih za vrijeme rata, knjiga u
kojoj su fantazija i foklor stvorili do tada nepoznati spoj. U Ĉolakovićevoj
Legendi o Alipaši ima dragocjenih islamskih narativnih iskustava, ta je knjiga
izravna najava mladih historijskih romana koje su o sliĉnim temama, ali kasnije,
napisali Ivo Andrić i Mesa Selimović, Ivan Aralica i FeĊa Šehović. Gorkim
oduševljenjem ratnih pobjednika i rasulom gubitniĉke vojske završavala je tako
epoha koja je poĉela udivljenjem prema svemu što je bilo dinamiĉno, prema
svemu što je temeljeno na tehnici, što se htjelo kretati prema naprijed. Poraţen na
kraju krvavoga sedmogodišnjega svjetskog rata, fašizam je ostavio svijet u
kontardikcijama koje nisu bile ništa manje od onih s poĉetka stoljeća.
Najpresudnija je bila ona koja je otvorila daljnju nazoĉnost komunistiĉke
ideologije, koja je previdjela njezin totalitarizam i koja je olakšala njezinu
penetraciju u zemlje istoĉne i jugoistoĉne Europe. Komunizam sovjetskoga modela
još je u Drugom svjetskom ratu stekao status antifašistiĉkog pokreta, ali je
tijekom samo nekoliko godina u svim zemljama iza europske ţeljezne zavjese
pokazao svoju totalitarnu odoru. Hrvatskoj je komunizam poput luĊaĉke košulje
navuĉen već u proljeće 1945. Jedno zlo tek što je bilo zaustavljeno, a novo koje se
pojavilo nije bilo ni provizorno pa ni uvozno. Trajalo je više od ĉetiri desetljeća pa je
u hrvatskoj knjiţevnosti već zbog tog dugoga trajanja, ostavilo znatnih tragova koji
se nikako ne mogu ignorirati i koje nije niti bilo niti je moguće iskljuĉivo podvesti
pod jedan ideološki ili samo represivni predznak.

- 390 -
- 391 -