{\rtf1{\info{\title Govornik za mrtve}{\author Orson Scott Card}{\subject <div>< p class="description">Nastavak znanstveno-fantastinog romana Enderova igra u koj em ovjeanstvo unitava

inteligentne kukce, jedinu civilizaciju koju je naao u sve miru.</p><p class="description">Tisuu petsto godina kasnije, u Govorniku za mrtv e, glavni junak iz prethodnog romana (jo uvijek iv, jer vei dio tog vremena putu je svemirom relativistikim brzinama) dolazi na jedan nedavno otkriveni planet. N a kojem je prije ljudi-kolonista ve postojala autohtona inteligentna vrsta</p><p class="description">Susret s drugim inteligentnim biima, tema kontakta, jedna j e od eih tema znanstvene fantastike. Govornik za mrtve jedna je od takvih.</p><p class="description">Ender Wiggin, mladi genijalac kojeg smo upoznali u Enderovo j igri, dobiva sada priliku da se iskupi za svoje ranije djelovanje, kada je, i ne bijui toga svjestan, bio unitio jednu izvanzemaljsku rasu.</p><p class="descr iption">Bijae to, shvatili su ljudi kasnije, velika teta i za ovjeanstvo. I kad su kolonisti na planetu Luzitaniji otkrili nepoznatu rasu, Ender se elio iskupit i za grijehe mladost. A na svim meuzvjezdanim putovanjima, kao Govornik za mrtve , jo uvijek je nosio ahuru sa ivom maticom, spaenu prije unitenja svijeta kukaca </p><p class="description">Kao nastavak Enderove igre, ovaj roman je najbolje au torovo djelo cijelog (kasnijeg) ciklusa. U tom opsenom i ambicioznom roman obrau je se susret raznih inteligentnih vrsta sa stanovita i kolonista i politiara i e tnologa i biologa i Crkve i umjetne inteligencije.</p></div>}}{\info{\title Govo rnik za mrtve}{\author Orson Scott Card}}\ansi\ansicpg1252\deff0\deflang1033 {\fonttbl{\f0\froman\fprq2\fcharset128 Times New Roman;}{\f1\froman\fprq2\fchars et128 Times New Roman;}{\f2\fswiss\fprq2\fcharset128 Arial;}{\f3\fnil\fprq2\fcha rset128 Arial;}{\f4\fnil\fprq2\fcharset128 MS Mincho;}{\f5\fnil\fprq2\fcharset12 8 Tahoma;}{\f6\fnil\fprq0\fcharset128 Tahoma;}} {\stylesheet{\ql \li0\ri0\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\rin0\lin0\itap0 \rtlch\ fcs1 \af25\afs24\alang1033 \ltrch\fcs0 \fs24\lang1033\langfe255\cgrid\langnp1033 \langfenp255 \snext0 Normal;} {\s1\ql \li0\ri0\sb240\sa120\keepn\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\outlinelevel0\ rin0\lin0\itap0 \rtlch\fcs1 \ab\af0\afs32\alang1033 \ltrch\fcs0 \b\fs32\lang1033 \langfe255\loch\f1\hich\af1\dbch\af26\cgrid\langnp1033\langfenp255 \sbasedon15 \ snext16 \slink21 heading 1;} {\s2\ql \li0\ri0\sb240\sa120\keepn\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\outlinelevel1\ rin0\lin0\itap0 \rtlch\fcs1 \ab\ai\af0\afs28\alang1033 \ltrch\fcs0 \b\i\fs28\lan g1033\langfe255\loch\f1\hich\af1\dbch\af26\cgrid\langnp1033\langfenp255 \sbasedo n15 \snext16 \slink22 heading 2;} {\s3\ql \li0\ri0\sb240\sa120\keepn\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\outlinelevel2\ rin0\lin0\itap0 \rtlch\fcs1 \ab\af0\afs28\alang1033 \ltrch\fcs0 \b\fs28\lang1033 \langfe255\loch\f1\hich\af1\dbch\af26\cgrid\langnp1033\langfenp255 \sbasedon15 \ snext16 \slink23 heading 3;} {\s4\ql \li0\ri0\sb240\sa120\keepn\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\outlinelevel3\ rin0\lin0\itap0 \rtlch\fcs1 \ab\ai\af0\afs23\alang1033 \ltrch\fcs0\b\i\fs23\lang 1033\langfe255\loch\f1\hich\af1\dbch\af26\cgrid\langnp1033\langfenp255 \sbasedon 15 \snext16 \slink24 heading 4;} {\s5\ql \li0\ri0\sb240\sa120\keepn\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\outlinelevel4\ rin0\lin0\itap0 \rtlch\fcs1 \ab\af0\afs23\alang1033 \ltrch\fcs0 \b\fs23\lang1033 \langfe255\loch\f1\hich\af1\dbch\af26\cgrid\langnp1033\langfenp255 \sbasedon15 \ snext16 \slink25 heading 5;} {\s6\ql \li0\ri0\sb240\sa120\keepn\nowidctlpar\wrapdefault\faauto\outlinelevel5\ rin0\lin0\itap0 \rtlch\fcs1 \ab\af0\afs21\alang1033 \ltrch\fcs0 \b\fs21\lang1033 \langfe255\loch\f1\hich\af1\dbch\af26\cgrid\langnp1033\langfenp255 \sbasedon15 \ snext16 \slink26 heading 6;}} { {\qc {\*\shppict{\pict\jpegblip\picw480\pich800 ffd8ffe000104a46494600010100000100010000ffdb004300080606070605080707070909080a0c 140d0c0b0b0c1912130f141d1a1f1e1d1a1c1c20242e2720 222c231c1c2837292c30313434341f27393d38323c2e333432ffdb0043010909090c0b0c180d0d18

32211c213232323232323232323232323232323232323232 323232323232323232323232323232323232323232323232323232323232ffc0001108032001e003 012200021101031101ffc4001f0000010501010101010100 000000000000000102030405060708090a0bffc400b5100002010303020403050504040000017d01 020300041105122131410613516107227114328191a10823 42b1c11552d1f02433627282090a161718191a25262728292a3435363738393a434445464748494a 535455565758595a636465666768696a737475767778797a 838485868788898a92939495969798999aa2a3a4a5a6a7a8a9aab2b3b4b5b6b7b8b9bac2c3c4c5c6 c7c8c9cad2d3d4d5d6d7d8d9dae1e2e3e4e5e6e7e8e9eaf1 f2f3f4f5f6f7f8f9faffc4001f010003010101010101010101000000000000010203040506070809 0a0bffc400b5110002010204040304070504040001027700 0102031104052131061241510761711322328108144291a1b1c109233352f0156272d10a162434e1 25f11718191a262728292a35363738393a43444546474849 4a535455565758595a636465666768696a737475767778797a82838485868788898a929394959697 98999aa2a3a4a5a6a7a8a9aab2b3b4b5b6b7b8b9bac2c3c4 c5c6c7c8c9cad2d3d4d5d6d7d8d9dae2e3e4e5e6e7e8e9eaf2f3f4f5f6f7f8f9faffda000c030100 02110311003f00f648ba1f5a909fad471700d4871c8ae366 e20cff0091475edcd1d0734606295c04c1c507f5a518eb487afa520169a73f8d2e29477e38a00690 318a39a3b0e28e390690c0d14103a5079ed4c03eb47a9a4e 33da978eb818fa5201077a00c8a5ed40c50018e28c7f3a33d697b530139ed47e228181f5a29001eb 8c5183cd2d18a004c0e281460503007414008067eb4a073d 28e3a500fe5400633401ff00d7a5e282011cd0027e14bde8238e2928017af6a00e41c0140c73e9f5 a5cf34009d7b52538d213f9d00271474a5cf1ffd7a38cfb5 0037b9a5f7a53de907d28010673da803d69d8f6a4e33d6818840a423934e38eb9fce8e334806e303 ad18e29dc6290e339c8a004c76c714a7ad2e0668efd69809 4a3a7bd140fad000064d007b518340fa5001d33460fad0403df8a075a003eb463ae68c73463b5002 0e879a3341033460e680024527f3a5239a38a06263a7a504 668cf1ed4bda810911001c54a4906a18b19f7a9875ed56481c639348700606283d7fc6b2b55f1069 5a281fda17b144cc32b1e773b7b851927f2a4d01ab9e293d 6b8d9be25e869c471df4a4775831ff00a1115241f11fc3d294124d716ecc769f3e0650beecc3200f c6a6e876675a719e283f5aad6b7d6b7d0896d6e629e3ce37 44e1d73f515673dfbd00140c138268e868271db34c00f038a0d141f5a000e714671464d19cd200e3 d68e3349dfb734678eb400a00c7a5038ef9a01e0d264e4d0 02e683f86290f6a074e9400bd7bd0719a0e7ad0383e8734001cfad28f7a6e7914a3a500211f80a01 e68ddcf3485b04e78340c77d281cd674fafe936ae527d52c e27079579d148fc09a6c1e22d1ae5c470eab66ec4e02aceb927db9a046a7639e6939e2901c8ce460 f7a5cf39c71400b827a8a3b520ff003c529ebcd000451475 1c0a3fcf4a003db141eb413c504d002719e9d68e0d0719f7a327278a43171eb487d71cd14741ed40 09d7e94b8e78e9484d27e1cd00291c8347e18a39f4e28241 340099f6a53eddfd690914d774452eccaaaa092cc7000a064833f87d281c8ac96f12e88ac57fb5ac 770c71f685ff001ab16dab69f7b816d7d6d31da1b11caac7 04e01e0faf1408bdc71e945341f6a504d30140f6a31cd1cd028014d21a33cd19a0031ef41cf6a434 67914007f2a3fcf5a33467a64d030068cf14cf313784dea1 88cedcf2453b3c5003631cfd2a52d8cf3c54682b86f88fe247b1b55d26d5cacb7085e7753cc71f4c 0f76391f407d455376d494ae52f1578fe77b96d3b422c183 ec6ba40199dba6c45c1cf381bbf2f5a8745f871757cad7baddecf0bca39891c34c7fda7739193cf0 07e3d456df81bc289a65926a37d0a9be9941556519810f45 1fed10793ef8edcf69db1536bee5376d11c49f863a26dc0b9d417041189c74f4fbb595a9fc329e22 24d2affcd007315df19fa320e0ff00c07f1af4b238c0a4ed c54ba7105391e06a6ff42d4996333e9fa84246e5538ce7d472aea7f115eabe0ff140f105a4b15caa 477f6e409554f0c08e1d41e9ee39c1fa8a7f8c7c331ebfa5 b491201a85b02f6ec3b9ea50fb363f03cd795e91a93e97aa5a6a71965313812aede761386523e99f c40a88de0ecf62dda6afd4f780d93df14a4fa8a62b165520 e411d69c49c9e2b5320e9d3ad048268e3af7149c50028f4a4c8e9de8fc28f4a0053d4f6a38c7347a 73473400b9e334991403c1a07d28014f1df9a4c8cf3cd2f4 228c81da8003d3a51edc5210338cd29c6451601b919f6c5048519270314e38c5713f1135396decad 74d85ca0bb6632903928a06573e84919f61ef532928abb29 2bbb22b6b7f11e281de1d26149769dad73367667bed51cb7e9f8d622687e2df152adcdd4ec2de450 e86e6528841feec69edea2b73c03a26993588d4e448e6bd5 95d577107c800e1405ec4801b3d79aeec74153672dcaba8e88f3a83e176d9a27b8d4d5a3ddfbd486

0d995c1e0364f7ef8f5a86ebe1adfa4a12dafad6680b71f6 8460eab9e338c86207d338af4bc7bd28c600a4e94587b4914746d34691a3dad879ed37929b77b0c1 6e49e9e9e9ed57c7207349ef4e1c1ad2c408318e69dc71cf 5a4cd191ce29885ed484d00f5a5ed400870473487afbd29fc28a430c8e4e290d32491228d9e46554 5059d98e0003a926b234ef14e97aaea72d85a4cd24888583 6d211c0c6769ef8c8fe99a2e06d023f0a09a683c1ac9d57c4ba568f2ac57772be6b11fbb41b9d41f e22074145c0d739cfb504d22bab2860c18119041c823d694 f41c503027ff00af484f19cd1f8579ff008e7c47ba53a2d9cdb428dd76e8d820764cff003f6e3d6a 5c9455d8e316dd912f883c7c11e5b6d1ca315251eedc6554 8e0ec1fc447a9e38ef58b61e18d6fc4cab737b732a5bb2ee49aed8bb367fba99e07d71d6b4bc1de1 486ea28b54bf88343d6da061f2903a3b0efec3a77af42c71 ef5294a5ac8b6d47489c545f0ded963025d52e59c679444503f020ff003acbd43e1cddc0cf2d84f0 5d83c98e7408e7d3e61c13f80af4ac7ad28f7a5eca3d09e7 91c3f82b4dd6ecef643786e21b34428219a5dfb9f2395192000075f7aee47d0d2631d0503a1ad22b 955993277771c7e9480f341a3d7d6a842fe3467da83d68e2 800a4f7a4341a062e07e3597e20dff00d877463be164c17227248dbcf3cf5e7a71cf3c5699aced6e 086e345bd49a2595042ec5586790a7f5a89e916c16e79e78 28f99e2682525bcc923919d998b337d49e4f273cd7a97515e67e021ff13f8f2012b6ae471df283fc 7f3af4d1d3ad6787f83ef34adf10d0e1119cf0aa324fb578 fe940f89fc751c9708ccb3ced70e0f384419553edc22fe3ef5e9be23764f0ceaac09c8b497ff0040 35e73e017487c5d0236d5324122281dcfcadfc94d6f27ef2 4671d9b3d7874146783402319ebe947f2aa2033dc8a28a38e79a4310f1d3f5af0bf13db259f88356 801f93ce7600760c377fecc6bdd0f02bc77e215d2dc78ba7 5f2ca2da5ba46cc0fdf2417c9fa06acea2d1174dd99e9da75d2db787acee2fae234db6e86591986d ced193bba1e6a24f15689269ef7c351845ba394677ca9dd8 ce36900938e781cd717e23b7923f879a1bcc924325b9850c4cfc1cae3240247d3d3dab27c35e1493 c466e2e45cc76b1c4fe5ee09bdd8e01f5000c1154e5ad85c ba5cf408bc73e1e9a75897500accc154b44eaa727fbc5718f7e95b973796d656ed3dccd1c312f2ce ec1547e26b8297e1e4369334f3ea4d269d1a17910c603e00 ce03038c7be33fcc71d79ac3eb9a85b4baadccb6f625b8f2d4c8204ec0293c9f56c13ed4b9bb8f95 3d8f4f1e3cf0d9248d438ecde44983f4f979adad3b53b3d5 6d45cd8dc2cd16e2a5973c11d4107907eb5e4af6be15132b45e21bf11f05cc966cf9fa10a31f91af 4bf0edbe9565a3463499d65b56f9ccdbf7176c0cb31f5c01 e98c7414d5faa09248d92c00c93c77cd62dd78bb41b4764935385994e088b3260fa7ca0fa579febd e21d43c55ab0d374f322d9c8fe5c702b05f3b19cbb9feee0 671e9daba2d3be1b58456aa2faea796765f9bc97d88a7fd90067f13d7dba52e6ec8397b9d369de20 d2b55729657f14b20ea99daf8ff74e0d69e7ae71f8d78ef8 97c3f3786b5283c99e57864f9adee3187475eaa48f4c020f7aeab46d5eefc41e0ad592e653f6b852 48bcc8f0a5814dca7006075c71e9494ee0e1a5d1d3278834 99669e14d42d8c90296946f18503a927a71c67d3bd5793c61e1f85f636ab6c5b207cadbc7e6322bc 9f42d0cf88753b5b1122401616959c2ee000db900773923a d7593fc379a28267875625953744a60032e3fbc72783823819e7be3057b476bd86e093b367a05ade dadf4226b4b88a78cf1ba370c33f854e3f0ce6bc7fc097ae 9e2ab448e4651748eb2a766010b03f5057f5af5f1daaa32e65714a3caec283c572fe35d067d6b4d8 a4b41baf2d58bc684e03a90032e7b138183ed5d3e78ed463 8a251bab129d9dd1e0e97173a66a0248a596caf63ea181465f40c0e3239e9cf06addbf8c35b89fca 5d6a76618037223e4f4ea54fa63eb5ecf736b6d77118ee60 8a68c9e56450c3f2350b69560f64b66d656e6d546161f2c6c1cf6159c6125d4d5d44f747977fc267 e244383a8464e3fe7dd3fcfa55bb6f1febcacbe64765285e 186d652dcf5241e0fe1f8576efe11f0fc83e6d26d88e7f83d460d655efc3bd1e6888b169aca4fe16 572e9f8ab678fa1143551750e6a6fa16744f1b586ad711da cd1b59dd3f0aaec195cfa2b0efec403f5ae981e7bd7824f15c5b4f710caeab3dbc8c84ae432bab70 41cfa807f1af4dd6fc61fd9da0d84b0206bdbe81648d587c b182a0966f619e07735519dd6a2942d6e53a5bdd4ec74d84497d770dba1ce0c8c173f4cf5fc2a847 e2df0f4aa59758b3e067e69029fc8f35c4697e18d53c489f da57b7223f307c92ce85ddc7a85c8dabe956d7e1ddf35d2ac97f6e96d93b9a346de47b03c027d73c 7bd0e4fa2128c7ab3d0e19a2b8856585d648986559482187 a82295e444567760aaa324b1c002b32f2f2c3c33a1798e0adb5aa2a2aa9cb3740a067a93c579b23e b7e3bd45a06955628d833ae0795029ce32bd5db838cfe829 b92428c6fa9e8ede28d092408757b2ce71febd703ea73815a36f7505dc2b35b4d14d137478dc329f

c4570edf0ced96d02a6ab73f6855fbc513613fee819ffc7a b90b6bbd4fc29acdc470ec8ae61f92688f31c83aa9c75e4720f6fc6973d9ea8a504fe167a778c4c2 de15d412595509859901600b15f9b18efc81c7bd713e0275 97c54d9c0db66ecbef9641c558f16e877dab4327888dc40d642d924860914b3aa9504ae3a7539cfb d735a4e8936bfa80b2b592dd5a384ca5e552780400063dc8 fc2b36fdfd8a825c8f53d8df55d3d2e16d9afed9666e91999779fc339af23f12a247ae6aea8fe62b 4d957073f7d54e3f0dc4568ffc2b3d5e7b62d25d59a4a1c6 22f98ab0eec580cf5ed8e9deb98bdb67d36eeeac24113490cbb0ed1b55ba734a6ef6d0704937667b ab5c5ad8daa99ae22862450033b8500741c9a9e295278d64 89d5e361956560430f506bcb20f86fab0b9892492c5636c17997712bea0291cfb738af4db0b38f4e b182ce1dde5431aa296ea4018c9f7ad632bf432924b6647a bea50e91a4dc5fcc7f770ae7a1e493851f89205791e8964fad6b3696d3b339b893cdb863d5947ccd 9faf4ff815771f122471e1e8230c4096ed158638202b373f 8807f0ac7f8776d23ead73786373124062f30f0bbcb0240cf53803a7f8544d5e691a4348367a3aaa aa8000551c01d8538f269074a5f7e2b54642fa500d21ef8a 514c0297b521ec47f3acfd69f504d2e66d2d51aec0f90363f1c678ce3a678a1bb2bb11a19eb93814 d4951f3b1d5b1d769cd79a43a16bbe229dc5fbdc2221e5ee c10013d917807f9554d6bc317de1d856fc4d14b0ab0566814c6e84f0a7af3c90383dea3da5b5b17c 9d2e7ac93ef4d2eaa541600b1c019ea6b98f05eb33ea7a74 f15d4a65b8b670bbd87ccc846549f7ea3f0ae17c437172de21bc69e69649619d96165272a320a841 dbb512a8a367dc2306db47af493c71286924545271966007 d39a7060ca086041ee0d796b783fc4176ad77710472cecb92b3cfba46fc70547e78ad6d1bcef0769 7737daabec1310b0d921058b0efc1c671d71db14467776b0 38a4b4677a48cd55bd910d85c132aaa88db73039da31d6bcd25bcf1278a9a48e359a480b731c7848 578fba5bbf5e993db8a86f7c1bab69d00b97b78a55d84bfd 918868c75e738cfd47e5513aaacecae52a7dd97be1f03fdbbc642ada381c75f993f21e95e983dfa5 7997c3eda75e3b7e55166db47fc0d2bd347e3450fe1dc2b7 c657bcb55bdd3ae2d99b0b344d1938ce03023fad784e9d7771a6df59deaa665b4943143c16da76b2 f3d09048af7d4e8475af31f1ef87dec3546d56dad9dacee1 4b4e1132239075738e4023bfa83eb5b545b34441f467a5d8dec1a85943776d20782650e8c3b83fc8 fb558278eb5e2be14f134de19b948999a5d3667cce806ef2 f8c175efd86474fe75ec369796d7b6c9736b32cb0b8ca3ab64114d4935744ca2d3b32cf6a427ad20 6cf00f3585e21f1558787a12267f36ed87eeed90fcec7d4f f757dcfeb4c468ea7a95b693a6cd7d72fb62850b11dd8f651ea49e07d6bc7f48d32e7c53e2673246 409a4fb45e3824aa216cec04f73f747b67b0ab06eb5cf1d6 ae916c6088fc2aaee86d47f798ff0013633df27b6057a8e85a1db683a72da5b8dc49dd2cac30d23f 763fd076a8dd97f09cff00c4907fe1164c305c5cc609f4e4 8ef543e17b3791aa21625565460bd812bcff00215abe3dd1b50d634db54b0b7f3de29c3b26f0a4ae 0f4c9c53bc11e1abaf0fdadcbde3c426b975631467704c03 fc5dcf3f4e295bdf0bfbb63a0bebab5b2b296e2f2448add1732337dd03fcf6ef5e6763e14d27c4ac f36857f73690c5295960b9843955209529ce71c7193d8fa6 0fa2ebba4c5ade8f71a7caec8b2a8c328e5581054fe040af2f1a2f8a3c337f2359c1721db2a27b44 1224a070372f38fc47144ad7d5047c992788bc152f87b489 350fed55b90aeabe4b5bed2fb8e300827903dba0355bc3575729a778961b6cac6da7b4acd9e15c64 7e6549ff00be6af9d03c63e25b88c6a4d2a4684957b9d8a8 a79ce113049e719fd6bbdd13c3967a2e93f6154595a55ff48919403331ce49f6e4803b0e2a5475bc 4a72d2ccf38f00cf05bf8ae03385512dbbc7016c70f9538c f62429fe5debd7f77a915e57adfc3fd42ca62da5466eed0b6e440fb248b9e0024fcd8ec720f1f8d3 2d27f1ca28b7b65d5b2a3189a24231fef38e7f3a232b2b30 92e6d5337be255cc62cb4fb3dc0ccf7065da3921155864fa72c3eb50f812c197c31ab5cb230174ce 13927722a60103ea5bfce2aae91e01d4752b96bef105c491 333fcc9bc3cb20f76070a3a703f4aefe7b309a44b67688a805bb4712ff000afcb851f4e9459bbb13 692513cafe1f3345e28b6c305325bbab0271b80da401eb83 fa7e35ebae408998ed0002493d862bcfbc19e12d56cb5686faf905ac76e8e8232c19e42571db803b f73c0f5af42752518038620804f38a71bf27de136b9b43c5 7c10ea9e2dd31cbab461de35cfdec1460b9f7ff1af6d1ed5e67e16f05eab06ab05d5f05b58ed2525 470cd33038c8f45393cf5fe75e9a3e9453d82a3d4ad79796 da7dab5cddceb0c2a46e7638032703f5352433473c2b342eb246ea19594e4303d08ae13e25addf95 62e573a7ab9de47690f0a5bdb19c7b9fa55af87baba4da5b 6952208e6b52ccb97e6446763900f231d0f5edeb4d4bdee5172fbbcc76b8a4047e34bf5149c55922

e38ed4d3f28e7a53b2327b1ae67c69e204d234778617ff00 4eba5290aaf5507ef3fd00fd7149bb6a095dd8f30d5647d4b5cbe9a25666b8b975891539396d8a0f b9e3f3ab7e2cb09f4fd722b591d8ac7a7c48bf36e0c0295e 0632a320fcbcfae79c56af80b401a86a51ea2e9b6cecdb28426049273dff00d9ce7eb8e7ad75fe2d f0c26bf6ab3c0c23d42053e537f0b8ebb1bdbd0f6ac395f2 dd1bb92524bb177c33a9c3aaf87ed6e21da0aa04740794651820fa7f862b5cb00a5890001c93dabc 6a2b0f14787eede686d6fed24618668504c8c07f7800c0fb 719ab929f19f886236f225e4b0361595a216c8c7beece091d7d47b55aaabaee4386ba3d0d1f881ab dbea36ba68b1ba86e2d3cf9048d138601d546dce3d99ab4b e1b3c2748bc456533adc93273962a557693ed8c81f434b6fe008d7c2ada74d7016f5a51702745f96 37da170a3392bb4639f53ed5c73699e25f0edfb490dbde41 2e3689ad54ca8ea09c6e0011f830a86da9f332959c79533d949e2bc93c7d711bf8b26f298661b744 72bd9fe66c73df0c3f4a946bde36ba430c71df306e0bae9f b187fc08a803eb5afe1af024c9731ea3ad3e6557f356df70725f390cedfc473ce071d39ed5527cfa 2145723bb36350b66b3f86f25b4e76c9169e1181e70db00c 71efc5729f0f136f8aae1881cd9360ff00c0d2bd075fd3df54d06f6ca33b649622139c65ba819f4c 8c5794d9d9ebd6f7db6c6d75086f42b467645b701b19cb30 db8e073f4a5276a8984358b47aea6a162f7ad64977035ca8cb40245de07b8eb5e39e2cf2c78a3562 0068fed0a5bd8855ddfafad773e11f085ce9b7bfda7a8c83 ed05582c20ef2a58f2ccdddbaf4f5eb5ccf8b744b9b5d76f24fb3cf25bdd3f98922a16fbc391c0e0 839c0f4c52a8f44c74eca56b9ea5717b6b650ac977710dba 33050d2baa8248e9cfe3538218060c194f2083c1af2bb7f0c788fc4b731cdaa3cb142a9b165bb037 aaf7d918c609f538cd7aa22044540061460003a56a9df633 6ac72df10a0327859e61bb36d324a0019cf3b4e7db0c6b9af035e9b4f10080b0f2ee90a11903e751 b94fe4187e35e9577690deda4b6d3a068a542aca7b835e37 736575e1fd59adb7b2dc5ac8af0c8cbc3a83957ebdf183f88ace4f9669f43487bd1713dab1e941fb d8e2b1fc3fe20b7d72d038c47748079d093ca9f51ea0e383 5b3d7f1adb6320efd28cd19a4e83eb400a7af03b5656bfae41a1580b8950cb2bb6d8a1438676fe80 77356751d52cb4a80cd7b7490ae38dc796f603a9fa015c5f 8843f8b74eb7d4b498a59459c8f14b032e1ce429ca8e878c1fa1a99c9c55d0e2aef529c57fe29f15 cce6d24105b29da5a2731a29c742dcb31e99c7e959facf84 755d36c5afeeee6da78e264ddfbe766cb305c80c307923b8e2a2d2bc4baa682b259c06228ee5cc77 30bee8c9c6700107f0f5353eb5a9788b56b56fb5c17234f2 cace12d1923eb8c966c9201e7d3bd65cca51d59ad9a9591b1f0f0e350d4977758e33d7ddeb9fd7e4 f2fc557f26dcf97788f823ae361e7dbe9eb5d1f806caf23d 42eee5ed9d2d24842ac922952cc1b8da0f6c673f85735a8d8dfea3e24d42086dee669bed441250e3 682029620602903afa54bd2111ab73b3d840e0715e61e3bb a9a7f11490062a2da1558c6380cc092dfa01f857a8803031d2b8bf1af86eeb509a2d434f884b32ae c9630d8665ea08c9c6464fbf35a564f93433a6d296a6f787 92d1740b36b140b0344afd724b1fbd93eb9ce6a4d744bfd837cd0ccf14ab03b2ba91952013dfa74f ad79669fe26d53428c5a5b3c71c7e66f682e9482879c81c8 382719c77e47535a72f8c35fd6ad66b382d62612a3239b6b7776c11838e4814bdb45c4a74ddc7780 0a45af468720bdab8071d4e50f3f91af5018c7435e6de16d 0f58b7d6ecae5f4e9a0b78998334acaa769523a673debd2b1c5143e0d4556dcda047ea4513431cf0 bc52a068dd4abab0c860460834463afa9152639e6ba9ea60 79a6b5f0dae22712685383096f9ada7720a8e7856c74faf231d7b5732ba4788b499d847a76ad6d2b 0c936859813f54383f8d7b8e38a4da09acb93b17cefa9e45 6da3f8e6fd4279da9a44c725aeef3cb038ee1497fc315bba57c32b657171ad5cb5d4ac72d144cca8 4f7dcc7e76fd3f1af40c5047069f2f70e6ec56b3b3b6b1b6 5b6b48238215fba91a8551f80ab1800d291e948473d6a89dc091c1a4e3a53b8e051400de30682063 d6979e73d281d6900d00518f514e193d78a420fbd0026003 d6803be69d8f5eb460e7da81880521e9c669ff00ad04502100a4c0cd3bea6931cf0680138c52f7e2 83d3341e78a0082eed20bdb592dae2359619576bab7422bc e757f00ea567289f469fcf456dc88ce52641fecb6403f5e3f1af4d3d3148471cf02a5c53d4a8c9a3 ca62f15f8a742616f7c8d2e3a0bc81b763d99319faf35607 c4fbb208fb159aff00b4666c1fd2bd34a839e84537cb4231b5703a714ad2ee55e2fa1e56de2ff166 ae98b2859549c16b3b477edfde6c81eb5734af01ea3a94eb 77aecf2c6a4e5d0ca5e693d0337451d38e7f0af4ada00c0181e94a31ef4b92fbb0e6b6c886dad61b 3b58ededa358a18d42a228c051528fad3bdba504773d6b42 06803d0645380f7eb48053867d2900dc67ad040c648e94e3ebcd20e94008001ce452638269e47148

6801a4668239ce79a5ef46280131c75a3009e99a5381db14 1f6a004c771eb47e3c5047e54b8e7b52b0087af1595aee816baed8982e142ca14f97328f9e33ea0f f4ad5c74a08a1a4f4633c8750f0febde1fb913af9a447f72 eed371e3fda03247e391ef53da7c45d620012e56cee768c12e0c4f9f7ea3f415ead8f6150cb676d2 ee325b44c5800c5901ddf5acfd9ca3f0b34e74fe2479dbfc 49d424c2416564b263826477cfe0003fad21d63c6da9c98b7b79e25f482dbcb53efba4fe86bd2228 238115228d11074554000a902f1d29da6fa93cd1e88f3287 c0fafdfdc2dcdf4f14721e19e795a6703d31d3f0dd8aeeb40d1a3d0f4c5b4493cd62c5de4dbb7731 ef8edc003e80569e3068029c60a3a84a6dab0145ce4819a0 28ec29719ef4608ab244db83d38a31ed4efe7484720d0027207141e4528a423d2801ae88e4651588 f514a1400000062968fe5459009db8a776a4f6a3f1a60117 28335283cfd6a380e171529ab64084f38a0818a5278a4e6900de31d294f028e71ed41c9e8690c4e3 340ebcd04f1d68cfa9a000d1dfa52e7de90e7079a4021231 ed4a78a0e7068ebde9807e1cd2734bcd26467d29001c93eb47414a49c7140cf3eb4ec01cf3c518e3 a50294f348041413edcd07b0f4a0d0007818a3d451eb4872 2800e71d281f4e681d7da9707b50018f5149818a5fe9498e78a062639e074a7606338fad1cd03381 4ac0006281d68a3fa53d0031cfd68a0d1480283fa5140eb4 00638a3a67140f7a3eb4c00d371cf14e205260f6a402514bdb3c51dfff00ad40077e94123be33476 f7a2801090064503da94f6e9482860271d694e3141ef41c1 e7fad031303d714bc7734a31ebcd03da9001c6682467b6694f51c51eb914c4277f4a01c734bd7b51 4009467a7140ebed41fad002669320814a307ad211c50317 b75a41d7da8e28e01e050000f1467b528e474a40320741400b0fdd352773dea38beed4a3a67bd68c 80c7e549c52d00714806f38ebcd071d4d38d371df3400879 cd071dc52e0e293bf5c5200c668cd03af3450303c74a01141a31ce7b8a004e0734a0f1ff00d6a0f5 a4fe740064e7ff00ad4139e2971c75a4ebd2900a0d029a33 8ebc7bd28e9c50028ebcd264f1fe14bf8f3401c6334000eb451e9cf347a668010e33d00a013e94b4 0cfd6801067d78a5e29075eb41fad03178ed40e3bd2038cd 2f4fff005d1ea0028147e340a041edeb4bde9051dfde8003e941c1e9474c502800c7ad07eb41e7d0 d19e3df140c33dbb52503bd03afd2900678a4ec48a5c51de 800e700f6a33eb49463bf7a000fe54a3a75a4e8681d28187f2140381cd18a0e68014fb503a6734c1 cf34ea005efd79a0d18f6a06318c531003ef4719cd2e3da9 3ae7ad00073d8d1cd28040feb4118ed40082838e73d28a43d3d690063f4a0fbd147e540c01e3ad03 bf3fa527614a7a034c020e99a978ee6a280f0464d4bdb8ab 330c714846e039239a53d7ad276a43024639ea6928e690f4a402f6fa52719a0d21fa9a005e0d18e9 eb483af5a39cf5a06071eb413cd1d8fa507da900bdfda83c 1a4ea7140ce280149f4a4cd213cf1467b76a0050452fa5333cf6cd0383d6818a793c1a5269b9e694 f4e9400bdb8340e2933c0e28ee2801692818a3dbb50028eb cf43476e29b8039a538a400697da9074e99a51da980a3bfb52743d29052e467a50019e31de973dcf 5a6e6941009a2e028ed41e45373dcd293cf1400a08e290f6 f6a6e7f234a186280148e690e7349cf4cd04d20141e28e33499a33d2843178a0f4e690fb504f18a0 053ee6938033c53491d31403400ec83dc504f3d69b9191c7 e34a703bd0028e41c51c1a4cd28f5a4028a3a77a4c8efd68a603b3d69074ce68cf149f8d021e2933 cf5a4fc28140c5ce0534e0e6945071d28013a8f5a3f9d07a 5140003cd028ef473e9400439191dea638a8621d48a9bb7ad68c803c6690d2fbd21e9c0a40079348 68e0d2118e314803bf5a3ae293381ffd7a427927145c63b3 4d2707b564df789346d3a42979a95b45229e632e0b8ff808e6b29fe22f861723fb41988f4b7718fc d6803ab1d6909ebc572a9f113c2ceca06aaaac4ff142e3f5 db5d3c7224d12bc6db919432b0e841e86818fe49e28cfad071da98ee888ceecaaaa096627000f734 80793c70690935c86a7f11f40d3a6312cb2ddb29f9bece80 a8ff00811201fc335949f1674cde3ccd3ee953d54ab1fcb2280b1e8b9cd20c63dab9dd17c6ba2eb8 563b7b9314edd209d7631fa7627e84d7421b9cfad201c79e 7b1a3b553bdd4acf4d8565bdb98e08d9b6ab39c02704e33f406a88f15e81c6757b4ffbf828036893 8cd1903eb589ff00095f87c1c7f6c59e7febb28ab765ad69 7a8ca62b3bfb79e40bbcac72063b7d703b5006801ce28cf5a82e6eadac6ddae2e6748625c6e7760a a327039359e7c4fa0e483acd867dee13fc68b81af9e9d683 50db5cc377024f6f2a4b130ca3a302ac3d8d48587249fa668b80eede9467f3ae5f54f1e681a5b323 5d35c4aa7ee5ba6ffd7eefeb595ff0b5b42de01b7bf19e84 a263ff0043a076677b918a3231587a4f8af45d698259df234adff2c586c7cfa007afe19ad9cf140a c3f39a29bc639acb9fc4ba25b4ad1c9aada2c8a76b289549 07d303bd219adb87e747079ef5ce378dfc38b9cea6bc7fd337ff00e269078ebc38572353503de371

ff00b2d3b058e93da93a0acbb6f11e8f78e23b6d52d2476c 6d512aee39f6ce6b4b7e7a1c8a403b233c66933499c9f7aaf757f6965b4dd5d436fbce17cd915377 ae3279ed401668c8fa5677f6ee92467fb52cc83d3fd213fc 6a48754b1b9904705edb4b21e8a92ab1f7e01a405e38e3146ea603f28c1e2abcba859c4c524bc811 97ef2b48a08fc334c0b24d00fbd568efed669024775148e7 a2ac8a49fc01a99e548d3748e114776200a0078e9d4528383d6ab8bdb63d2e6239f4714e171113f2 ca873cf0c28026ce41a33c546b3231c23ab1f639a7170bd4 853ee6801e0f239a327ae6a2f350e0075f5eb4a244391b81fc68025078eb403ea698aca41c1040aa cda95825d1b56bcb75b9047ee4c8a1f919e99cf4a00bbf8d 276e869011c608a09fa53b80bce7ad1cd038f414640032052017f1a4c52f5a4e3bd300c1c0cd29a4 a52b9391400d88f1cd4e4f1c54310e84f4fad4dc60568c81 7bd26690f41499f7a400718a4268279e290f1498caf797b6fa7d9cb777722c5042a59dd8f007f8f6 c7ad78af8abe236a3ac4cf6d60ef6765d30ad8771fed11d3 e838f5cd6afc57d7e492fa3d1609311c2a259867ef39195047b0e7fe05ed5e605995b3918ea38efe 94257193b4acccb920f3e9cfad2b348a8afb860b6327bd55 56753b88c8f4f7a5691d94e4e33d7ffd55631c1f71c12dd7b57d23e1a7dfe18d29f91bace2273fee 0af9a006cb01f863ad7d11e069dae3c15a5bb312443b33fe e92bfd2a240748586dc93d2bc57c73e357d66f64b0b39da3d3632402871e730fe23fece7a0fc7e9d d7c45d59f4cf0a4a2272b2dcb88030382a0e4b7e808fc6bc 18ed2dcb648e703fcff939a4b560586b857c023e603f0a4173b082c8580ec6ab970a71c1238a76f0 01f5ec7fcff9eb576196d2739578d31823a9c9fcabd47e1f f8de6ba9d346d4e5f32465cdbccdf78e07dc63dce3a13cf07dabc9449d40c0c74e318ab16d7125b5 d473c721596370e8cbc1041c8349a0dcf7df19e96757f0ad ec0a9ba68d7ce8f032772f3803d48c8fc6bc05e465254b0c738c0cd7d21a6de0d474bb5bb030b3c4 8e173d3700715e01e2bd2c691e22beb40488d64ca0c9e14f 2bcfd0fe9511d182d8cd2e770c8193ea3fcff935d87c39d44a78cade30a02cd1ba37fdf3bbf9a8ae 2300e3a9e7eb5a7e1dbf1a6ebf6576490229d59c8ebb73f3 7e99ab6877b9eb1f14f5136de1c82dc11ba6b8195f555049fd76d790d8c525f5f5bdbc7feb269151 79eac4e07f3fd2bb9f8b1a979baad9592b0616f117603a86 73d0fe0aa7f1aa7f0bf4cfb7789bed453f756685dbd371e141fcc9ff0080d42d86b447b2da5ba585 8c16d1b111428b1aee39e00c0fe55e43e39f1ccda9dd4963 a75c345a7a12accad8331e849ff67ae077ea7af1de78fb547d2fc2574d1b95927220423fdafbdf4f 941fc6bc2240e4962b85f6e3342572511bbb37dec90477ff 003f4fce9fbc8008ced1d483fad4047bf6e29e873923af56ff001fe7f95558ab92a5c4a8c5e32cac a720e7183c74af5ff87de347d540d2b5090b5daa16866279 954750dfed01f9e0fa64f8d12030239ff7bbf6ab963793595f41770c8ab242eaea7dc1c8cff9e68b 680f5d0fa641041e6be7fd7176788f531f2a81772007fe06 6bddac2f23bfb1b7bb88feee640ea3d88ef5e19e2885a0f146a79c90d72edd3a6493fd7f4a95b8a2 66160578e47e155e5b8c611076e723a9a6c930460142b1fe 218c8a81d8b924a1e0704e727eb57a0c7a4d26f2439c9ea41eb5bfa178cf56d0254586e5a5b75c06 b790964dbe83fba7e9edd6b9a475539d83b8f6a951b7b0dc 170067278e29580fa2b40d7ed3c41a6477b68d8c9db2213ca3f707fc7d2b91f8b681b45b1978c2ce 549faa93ff00b2d731f0cb557b6f130b20c7cabb8d9368e9 b941607f20df9d75bf1586ef0a427fbb7687ff001c7acdad456d4f1d132023248f7cf51535adf4b6 d34535bcad1cb1b6f5653ca9f5f6aa61b236e40c7a1e28dc 7380720f63ce6aec3b9eede0ef1a43aec096b76562d4557eef45971d4afbf1c8fc477c79bf8fd8c7 e34d414608250e33dca2d73f05ebc122c91164954874743b 4a91d083eb4ed5f51b8d5f516bebb2867755572bc06daa17f33b6972ea08e93e1c297f195a105b08 8edff8e11fd6bd1be21e7fe10dbb7e8559187fdf607f5ae0 7e16207f1448e5794b672a73df728feb5e83e3f04f827512080404383fefad4497415f53c3fce01b 0371038c8a619b7679639c6706808c490073f5a6b1084a85 dc09ea077ad6c3b9e83f0b19db5fb863f756d483f52ebfe1fceb5be2bab7d8b4e981002bba127dc2 ff0085677c265dd7da8c8548db1a2e49eb9248fe55b3f15d 41f0e5ab90095ba03ff1c6ff000ace5b8ba9e47e682061be704f07b0e31cd01d87cc5b18e9cd4449 047cd9f5079fff00551f3e403fad558ab9ec3f0a81fec5bd 9490774fb7f2507fad79f6bfaa9d47c41777e18b079894cf741c28c7d00aea3c3da90d23e18ea53e f0259ae1a28ce70773222e47b8193f857001c1dbb9011ddb 9a496a2362cb5ed46cdb1657f7310ddc2ac84027dc74f5eb5e9de06d5f5ad605c4b7d2ac96d180a1 9902b17f41800600e4fd45794da5b1b8b9862814348ecaa8 148c96270057bc689a72693a4c16684131afcec3f89bb9fce9bd0966903de97ad347434a727bd210

a3a7ff005a9411d73cd264d03f4a6028a05273edf9503a74 a6024241ef53e6abc1ceee79ab00fad59007d290e31c8141e9d69a7f0a4c042085f5a424629c07a9 a6119fc690cf9bfc577525df8a753918924dd3a86f60c401 f8018ac701981180411c1e0815a5e238c47e23d510960cb7720391e8e6b28337253273db191d29c1 e8362ac4c5b18e7d0739aec7c37f0df52d7618eea775b3b5 719476425d87aaaf1c7d48ebc66b2fc17a5c5abf8aac2d2e46e88b16753d182a96dbf8e31f89afa1 954228014003803b0a24fb01e7c3e10e8e610ad7f7acc072 414009fa6d3fcebafd03485d0b45834d599a6584bed62bb490cc5ba7e35c5cff001620b79648db48 94b231561e70ea0e3d2aee85f1223d735cb7d2e3d2de2698 b7ced2e42e14b6718f41516ea3d4cbf8bf29487498b8c334ac79ee360feb5e4a32a73b7183c66bd6 3e30c521b7d2a55ced56911b8e390847f235e4c880924e0e 3afa5547602de9da6dceada85bd85a22b5c4cdb554f007a93ec0727d8577b77f08afe3d3ccb0ea31 5c5caae4c3b0a827b80d9393e9903f0aa7f0a218dfc592b3 28668ed1d949e707720e3f0635ed43de8937b21dcf971e178e468dc32c8a70ca410411d78340183c ed1838adcf18a243e2ed5d028c7da1db23b12727f53587f3 640c90bd48c534eeae07bff801cbf8274e2cc5880ea0939e03b0ae4be2ce9389acf548d3706530c8 71dc1cafe84fe55d8f80e1787c19a6248b86d8eff833b11f a1149e3cd38ea3e11be45c7990af9ea49c636727ff001ddc3f1acef6770ea780ab02c308493fa53e 36dcc484c13dc0fd7f9d342b1976e39c73c76ff3fd29cebb 1802703dbfcf35b017eeef25d4ef0dc5e3b34c5110e07de2aa1727f051f89af5df86da4ad8f87dae 99712de3973c60855f9547f33f8d78e595a3ea37915b43b8 cb3384507a124e07eb5f47d95aa5959416b103e5c31ac6b9f40302a25d80f3ef8bb237d874cb72e4 23c8ee40c760003ff8f1fcebcb44903c61183700d7a97c5b 889b2d326da4aabba123d485207fe3a6bca4ecda464e4e4e01c5283dc7d092d2cae352bb86d2d216 9659582a281824fbf6fc4d7673fc28d661b433a4f672caab 930ab364e3b024004fe4293e175b24be2adcca0f936eeea7ae1b2abd7e8c6bd9cf00d126c1bb1f2f bc263628dc30e0a918e7f2fc29a09c819e9ea3f5adff0019 c51dbf8bf5340a0e672df2fbfcc7f5358018640c63e94d3bab8cf79f8792b49e09b0dc492bbd4e4f 3c3b62bcb7c74ad0f8cb5141900c81b8e832a0d7a8fc3b46 4f0469f9fbcdbd8ffdf6d5e61f118baf8e35050719d87aff00b0b50be212dd9cb636b2b118f4e3bd 59d3ac8ea3a85b58c6eaaf3ca91ab30c60b1c64fe755036e c6720f4fbd5b7e15c9f14e94b919fb5c7cff00c0855b197f5ff87fac68368d792186e6dd4fccd092 4afa12a40e3e99ae50ed0dc163fd2bdf3c71acd9699e19bb 826914cf750b4514590598b0c138f419ce6bc10924ae189dc7b7f854c5b7b82773acf87c15fc6da6 e0fcca5c91e9f2393cd7a4fc4b8c3f832772398a447c7fc0 b1fd6b07e14f879e18a5d6e652048be55be4f55cfccdf98c0fc7daba5f8829bfc11a88f4119ffc7d 6a67a89ee78206db96c800e7e6f5ed8a6e78ea01ce453d82 efc11c01f4a8caa7cc0679ea73deb418e258b01bb8cfff00ae94a9650a4e0fd7ad2aa6ec00412791 c529010fde209e383d7d2803bff84e9ff1505d3e41c5a303 f8ba57a0f8dd0cbe0dd49703ee2b7e0181fe95c3fc248f7ea5a8cd9276c28993eec7ff0089aeff00 c5681bc25aa839e2ddcfe433fd2b39ecd92f73c0966542c0 a6ecf5624e453de4466191b5bdcf53d3155cef462a0360f5c9a40bc027e6c76ce6b519ea7f09d46d d51f8c9117e3f7f9ad4f8a28cde144719f92e509fc987f5a cef84c08b4d4db1d5d17f20dfe35b1f12119bc1b70d8e56443ff008f63fad6520ea788b3bb719e31 d451bb0c015181ebde86c6e071d3a9c71ed48a486c000672 081c7a7ff5ab419b5737cade1fd3b4d461b55dee2551d9cb6d51f5c2e7fe05544c6a109c9c8e71da a18cb6e38c153eb8ff003fe4d696996f2ea17d05a5b6ef32 67083ae0f3d4fb7bfa524ac0cedbe18e83e75ccdac4e84c709d90647572393f8038fa9f6af530391 d6a9e97a7c5a669b6f6708f9224db9c72c7b93ee4e4d5dee 2a4862807029467bd20e8334bef47401451eb47a1ed47ad300f5e2947239a414a6801b09c035376f 7a8610306a5eb5a32071e86999c8c0a53487a648a4004f1d a9a48c107a52e3f2a423f2a433c2fe26e8eda778a24ba083c8be024538fe2c6187d7383ff0215c49 0b80c31f5ff0afa47c4be1eb5f12692f657036b0f9a2942e 4a3f638ee3d47a57816b7e1ebdf0fdf35bea36cc0e4ec75cec71eaaddfe9d467b51176d195b96fc2 3a9c7a378a2cafa70be4a315720fdd5605491f4ce71ed5f4 1a4a92c4b2c6ead1b286565604107a106be63495158a15046722b774bf14eb7a3a086c6f5922009f 25b6ba039e700e76faf18aa711143c4f1987c53aaa80028b b91541ec379c56e7c30b679bc656ee002b0c6ee71fc3f26dcffe3d5cc6a7753dfea32de5d90659df 7b90a00dc6bb3f8480378a2e48e40b36c1c63f8d295ac867 77f113487d5fc29308d59a5b6759d554f2d8e187e449fc2bc18064707186033d39afa90ae54f0715

e1de3cf0949e1fd49aead63274db872530388d8ff01fd71e df4352b47ea3467f81f578f43f155b5c4cdb2de40629989c0556ee4f600853f857bb6a1a8dae9ba6 cb7d7322ac312ef2d9ebe807a93d057cce85f705d8739eb9 e7e956679eeded638249a568231fbb4672557e8bdaa9c6e216feedf51d46eaf6452af3cad23051c0 2c4b63e9cd36cac9ef6faded6205a599822283d4938a8150 ef206739e715eb3f0dbc232db1fed9d42131c857fd1918608047dffc89033ea4fa527a21dcf42b0b 54b0d3edace324c70c4b1a93dc28007f2a9a445922747019 594ab03c820f6a93f0a43d781c52b08f9af56b3934cd66e6ca42c0c12b20edb80279fc47354a4c36 09386ce38e0e6bbaf8a7a63daf88d2f510f977710663db72 fca71f8053f8d708132a72d80467a5545e851d87c34d352f7c551bba164b74331247048e07e4483f 857b88e2bcfbe13e986df47bbbf65c35c4a117d3620ea3ea 58fe55e8631cf5a97a92ce53e21e98da97846e3cb56692dd85c281e8b90dff008e963f857839ca95 01b3dfa6315f50ba2b294600861820f435e07e37f0a4be1d d60b4287fb3e662d036385ff00609f51fa8fc70968ca43bc11ac2693e26b69a7995207cc72162000 1b804fb03b4d7b8ddde5bd959cb757122a4312976627b0af 98dd8b2ae5890bc01e9cff00f5ff005abb2ead7f3594569717b7125aa0f92269199171d30a4e062a 9a06ae49acdd3ea1aadcdfca369b895a40339c64f41f41c5 56b2b392f2ea0821cb4933aa461863249c0fd69d6c6dde53f68693cbdac06c5e77638ce7b6715ea1 f0dbc27e532eb7770953b48b6561cf3c17fa761f527d0d27 a2b21f99e83a75947a769d6f6908fddc31845fc057897c49caf8e2f40006447c9ff7147f4af77206 6bc3be2aa05f17b302417b743c7e23fa7e953b3485138e48 94727181d79ce29449b25578e465756cab038239e08ee0d342fa8381ea0f15bfe0cb38751f15d9da 5c2f990ccb2230e9b818db3f4ab63305db790eef961d4b36 735d87c3fd0347d735099750999a5870c96b8da2451d496ce4e3b8e3b7279ae7b5cd1e6d1358bab0 9941313e15b1f794e0ab7e208a82c2f6e34ebe86f2cdcc73 c4c191873cf7fae7b8a5bad00fa5a248e2856389152355daaaaa005007000ec2b07c711897c1ba9a 9e9e583f9303fd297c2be27b5f12e9c254db15d22813404f 2a7d47a8ab1e2b883f853565e98b576e0f3c293fd2b3968895b9f3b3a9765038624f6aedb48f87cd af78452fed26d97e1dc0463f23a8e00cff0009ebcfff00ae b8c0afb80c3649e2bdd7e1dc617c1b684e72cee4e7afdf22ae5b0de87865e69f77a75e3dbddc2619 90e0a30c1ffeb8efdea37576c679cf231c62be89d7fc35a7 f88ad4457910f3147eee65c0743ec7d3d8f15e33e22f085f786ee88b85f32dd9bf773a8f95bd8fa1 e3a1fd69297460b53acf844a776ac7bed8b9e3fdbaefbc42 a5bc33aa00793692e3fef835c47c2688ac7aab91c9310e47fbff00e35de6b2bbb42d413a96b7907f e3a68627b9f3dc90bcaa17e4271c1c64d567de9c631c91c2 d5e0a8cc142e400464e2abcab1a0006e38f5c633fe7f9568347ab7c29451a05dbed3b8dc95271e88 bfe35adf10554f82ef8e3a143ff8fad67fc2b429e18b8249 c9bb73d3fd84ad3f1f807c13a883c8010ffe3eb593570ea7831fbc786c118c7f8520708d9193c9c6 3a66a604b2b00a33fd3fcfad28876b00c3a8ce4f6f6ad060 92c8ec405196c703aff9ff00ebd741e17d5d344d76def6684346b95651d5437195f7e7fce6ac7883 c326cf41d2758b546f2a7811670bfc2f8c863ec47ea3deb9 c547f2f7bbb1cf400e726927703e91b5ba86f2d63b9b77592291772b2f422a71d0578a783bc5b378 7ae16dae59e4d3a43965c64c67fbcbfd457b35b5c41796f1 dc5bcab2c5228656539045490d130c6294918a074a38e94c05038eb47a8a439c0c75a39c919a0051 9fd6839a0e714bda801b10c83c8a97af5eb51c4460e69fd4 fbd5b205ed48734bdb8e946327a9a4034f5fad21fad38f4c1eb48738a0634f5aad77656da85bb5bd ddbc53c2dd52440ca7f035688a4c706901c1ea1f0ab43b99 19eda4b9b36e76aa3ef407d70c09fd6b19be103658aeb21811c6eb7231ff008fd7a991cd201dc74a 16855cf294f83ae33bf5c18ebc5be79ffbeebabf0af81adb c317125ca5dcb713c89e5b1601540c82703ae78f5aeb0af07b77a4ee31fca8f985c4ef50dcdac179 03dbdcc492c320c3a32ee0c3e9560fe549ed49d8479beabf 09eda79da7d32f5ad813930c8bbd07b06ea07d7358e9f09b57775135fd9e31cb02ec47e057fad7b0 01eb41a7af71dce2fc3ff0db49d2264b9b966beb853952eb b5148e842f3cfd49aed00c0fc28238fc28c8c6318fc2900118078a4c638e69fd7ffd5483f4a7a08c 2f12f85ed3c4d6f0457324b11858bab478cf2304720f1d0f e15cd8f84fa5003fd3eecf1dc27f857a0f04e3d693bfb54d86994748d2a1d1f4ab7b0b6dc6385768 2d8c924e493f524d5e19a077e283ce4d30108ff38aad7b65 6da85abdb5dc09340e30c8cb906ad7b81cf6a39ce2901e5dacfc23496469747bd117710ce32a3e8c 39fcc1fad620f847af9214cfa7803f88c8e7ff0065af6c02 8e3b74a3e63e63cffc3df0bec34d912e753905f4cb82232988d4fb8eadfa0f6aef9542a850a00c70

00a763bd030052137710fd2b8df15f8061f13ea697cf7ad6 ecb088f6ac7bb3824e7391ebfa576439edcd18e9e94304ec7988f83f08ff0098bb119e86dfff00b2 ad6d03e1cc5a16b306a2b7e6568b7613cada0e54af5dc7d6 bb9ed49dfa71f4a63bb390f1d78586bba60b9b68ff00d3ed9495da39913ba7bfa8f7fad71fa27c2d bebc7171aa49f6384f3e5ae1a461fc97f5fa57af81d7d68c 52d82e62e89e14d23405dd636aa262bb5a673bddbf13d3e83157f52b31a869975645f609e178b763 3b772919c77eb56c8faf34107a9ef458573cd13e1315653f db5955e83ecfdbfefbaedf40d23fb0f4782c0cbe7188b12e136e72c4f4c9f5f5ad4038e2803df340 5c4c74c9a86eed2def6da4b6b989658641b5918641ab0381 49fca86060f87fc350f87a7befb3396b79ca14563964c6ec8cf71f371fe49d8b987ed16d2424e3cc 56427ea315313498edef45ae80f333f0b26dcccbab478273 836e7aff00df5513fc2ab96727fb562ebd3c93cfeb5ea38e07ad1fca96bddff5f21dcc2f0b684fe1 ed28d9493acc4cacfb9571d401d3f0ab1e21d2df59d0aeb4 e8e458da60a0330242e181e83e95abd7a8a0e0fd69bdac2b9e4cdf092f4838d4e1fc51b9a78f8517 e1769bfb663927255bfcff00faabd5c0c9ef4a33e9da849f 77fd7c87cc64db68911f0d45a3de2aca8205864dbd1b03191f8f22bc9ae3c13ad43af369b059bcc8 a72b3edc2143d18b1e074e9d723bd7b78ea4503a75e69a56 774099c0693f0cade20afaadcb4c71cc31709ee0b7523f2aedec74fb5d36d96dace048615e8aa3f5 3ea6acf7e94502b80ea297f9d0319a01e79c5001db9a5232 38a38a01a6018208a0e00a3341e82900444639a9454510f97a74a93bfb568c817a03484f268c71c6 3eb411fed7e9400879a424e314a73eb4878e690c43cf5a41 8f4c7bd2e71c5274fa5200cfad27a0a4271402306818bd7a8ed471d714dcf519a33c8a0071e16908 04e452503a52b8077e94a381f5a4279a01f434c62e00e98e 68c8c739fa5191480d26217823de8ef9c51e98a5ce78a061c66818fd297b60e714d1c03e940839c7 5a41d7a504f3ff00d7a01ef48607af1cd03a64f1499e7d45 2e4934c04279e294f4f7a43c5190696c02e4e0628e4e3b5213d7d28dd8c673400b9141fd6933ce4d 04fe5400bc60e690f4e868278ff0a3771c8cd002e06ea4c0 e680694f6c734000fe545373ce314127db3f4a2e03a93029011d7a51d7a0a4c0774e94526ee7a527 048e79a0053f4a0118a438039ea3da81c8a2e02818e45039 029a3ad28cd003ba9a0f4eb4ddd8e714a1b207ad0029e68f7ef483ad2eee7af34c031d7140031f85 213cd2e7b03400a4d28ebd693934bdc50028e9914763d693 07dc51ebde8003803d697bd07a74a33ce314c0073411df3467dff0a0f0280162fbb90714ff006151 c47e5e952e700fd6ad90277ce690803b9a770003487a7bd0 021a69fad29cff00914870734b618d6e0139fcebc4e4f8a7e2089d95beca42b11cc47d7eb5edadf7 4f1dabe5dd4d586a574807491c7ea685bd86771ff0b575cd 81b65ab12303f767affdf54d1f15f5e21479365923af96c7ff0066af3e6dc1b696240f5eb4c0cbea 78ef9e9576407a09f8b1e2018fddd8807bf94dff00c5509f 15f5f27052c79e988dbff8aaf3eeaa583608e801eb5d37c3ed0ffb73c556eb2216b5b7fdfcd91c10 08c29fab6063d3349a4b519eeda24b7f36916d2ea6235bb9 103bac6a54293c85c124e40c03ef9a67887536d1b40bcbf50ad2431929bba163c2e7db245688e9eb 5c67c4eba687c22d00009b99d1319c7032ff00cd4566c0e2 c7c58d74360c5618f511bfff0015520f8a9af82736f6446339f29fff008baf3f242b30238ee0714f 49b2b9c83fe78ad394343dcbc09e2bbbf12c5782f1215920 64dbe52b2821b3ea4f7535d80e3bf35e33f0b2f443e26960ddc5c40ca01c7df5208fd0357b36739f 5350f7017f1a33de8cfad1dfb62810a33c73cd727e38f12d ef86ac6dae2d2282432485184aac7b678c11e86babfc6b80f8b4a0f85addb1f76f1013e80a3d4b29 6e72a7e2e6ba0806d34f19ff00a66fff00c5d3c7c5ad6b2a 0dae9fee76bfff00175e74ec483cf5f7a40eca3838fa55f28d58fa7b4bd462d574cb6bf80feee78c 3819ce09ea3ea0e47e156cb2aa962c028e493dabcbbe146b caf15c68b33a9653e7403d8fde51ce3ae0e3ddab5be24f89bfb23495d3addffd2af54ab60f291f42 7af04f41f8fa54342b6a606a3f16f508efee12cad2cdad95 d96267572cc80f04fcc3ad561f177593c7d8ac338ce36bff00f155e74f317c91d47b67ff00d54c27 79249c8e3a557295647d0be09f115df897489eeeee286278 e73101086008daa72724ff007ab9df18f8ff0057d07c413e9f696f66d122ab2b4aac58e5413fc405 5bf850a57c273127ef5dbb027bfc89fd6b8df8af1edf1707 03e67b6427df961fd2a7a8acae3a7f8a7e2264c2b5ac64f195849fe64d423e2678995777daa23e83 c94c570c093c1e3dea4180bd31dfe95760b23d120f8b3ad2 3032dad9caa3a80acac7f1dd8fd2ba9d17e296957f2086fe092c246e3793bd3f1200239f515e260f ca4027b738a7a4888dbb7639e828e50b23ea28e649a35923 759118655d482187a822b1fc53adcda0e88f7f04492b2baa956240c138cf15e65f0fbc5d3586a90e

9971233d95cb6c553cf96e4f047a024e0f6e735de7c4523f e108bd6eead191ff007dad6725615b53951f15b52c8274ab7209fe176c8a17e2cdeb36d3a5c20ffb ec3fa579c89c9420a6ecf209241155c4c51b87da47607fc6 af950f43d48fc55ba183fd95163de53cfe941f8b73ae33a54473e939ff000af32492471b7771d8f7 ff003d29a5c80509f949c9e7ad3e541a1ea517c579a49238 ce90a19980c79e7d7fddaee7c41ab4ba269126a11db89d622bbd4b6de09c641c1ee457816888b3eb 563092c4bdc2275cf05c0afa22f2d12fac2e2d253f24d1b2 363ae08c66b36ac2763cf47c597cf3a329f7171ffd8507e2c3a12a7461c67fe5e3ff00b0af3eb9b0 9ecefa58666c49131465539e41c1a8275112920824b1ee72 3f0f7abe5bea3d0f5bf0dfc431afeb5169ff00d9de419158ef136ee42e718da3d0d74faf6aeba1e8 b3ea2d1f9be485c217dbb89603ae0fae6bc43c1978d69e2e d364e32d304e40fe3f97f9357a47c4eba44d06ded4bed334db88cf555049fd4ad4b56d82cae66ffc 2da1c634607fedefff00b0aef347d425d4f49b7be9ad85b9 9903ac7bf7614f2a7381d460fe35e0ba6d97f696ad6b611ab1334aaa597b02796c7b0c9fc2be848a 348618e28d02c68a155474000e28684d2381b8f8a8b03306 d1d8856db9fb47ff006355bfe16fc7938d19bd3fe3e07ff115e7bace21d5af622e7e59dd7007230c 6b39046491bd811fde5fff005ff8534ae87647aaff00c2dd 8c673a33e47a4e0ffecb4f4f8b76ecd83a4c98cffcf61c7fe3b5e4f876240e9edfe7fcf1491920f6 2476a2c3b23e82f0b78aa3f132dcb4768f6e212a3e660dbb 767a71edfad7475e79f0a231fd897928392d3ecebe8a3ff8aaf41efed48863fb51f4a68e47d69dc6 28001d051f8520e9d0d29a004ebf4a5ec68c7ad18e940044 3e53cd4bebce6a283815283c568c801cf73487afad2e47bfe54848cfbd0021e94dc0f5cd29c7a521 ef498c69e8457cf1aae897f71ae6a3f66b1b99d56e6400c5 1337f11f415f4471934c2a067814b54ee868f982ff004bbfd3993ed765716dbf3b3cf8990b63ae33 d7191d3d6a90390780bea38fe75e81f16751173e278ecd5b e5b48550afa3b7cc71f814fcabcfc8248208e3a62ae2ee8032aca368ea39f5af73f865a10d2fc382 ee442b717c44a491cecfe11f9127fe05ed5e41e1ad25f5cd 7ecec157e599c6e249f95072c7f2c9afa4e2448e35445555550aa00c00074a53ec31dce7dfe95e53 f17ef33369d62adf32abccc33d72401ffa0b57abf03dabc1 be24ea06f7c6576a1f725baa42bb7b606587fdf44d4a5a81c7057276e188cf1914f031ce0e71d73d 69bf3e48dcdc8ce39e69c50024e7f03cf6e6b403a1f085ec 965e29d3a40c155675466ec15be56fd0d7d0c318fbd9fa57cbd03ba3eece4e41e3eb5f4be9976b7d a6dadd81813448e07a6541c56724365b3f504506838ea68e 0d21013cf5ae37e26c1e7783a56233e5ca8e47e38feb5d913d315cc78fd37f836f802320c67904ff 001ad27e435b9f3e890c53091429646054150471ea0f07f1 cd445863bf27357ee6140c70396c1ebd0551dacb93b49e3a56b6b0d32e691a94fa4ea36f7b6cfb65 8583ae7383ec7d88e0fb13567c43adcfe21d5e7bf98152c4 044dd908bfc2a3f0f4032726b2b385ed83d47a51f31e9d8f50295ba809b54e7aee3c1ce706940193 904123b9a9b6301c15cf5001352c51abb1046323ad31ec7b 7fc344dbe09b662725e47627d7e623fa5711f1707fc54d6a777deb341f5f9debbff002797e0bb04c f23ccffd0dab89f8b76e5b56b29547cdf67c1fc1cff8d64a f71753cd0e54b2e70b9a71dc76b01d7a0fe74e30b8600820918f63dea55560c0ec23b63d2b506445 415e8463a9f7a41b948619c11debde2cbc29a2eabe14b08e e2c2dd6592ce3fdfc6815c1283e6dc39ebcfbf7af11bcb57b4bc96d8b86689ca161c720e2a14aeec 03207d93c6e320a9c8ed83d88af76f1bbeff00015e484025 9627c63fdb535e23a7594d7fa85bda4237492baa2007a1271f9739afa49eda196dfc89a349222002 8ebb94e3d8fd294bb033e6b72c14118cf3818ea2aab93bce 40ebd7b57d389636b12858eda2500701500c57ce9e218045afea318c6d5ba9147d039a6a4ef6028a 32ec007073d40f7a96dd448d8c7f0fd31558202785ea33cf e75e95f09acd2e2ef52966895d5634501941fbc4ff008536c3a1c878690b78ab4a5207377171ff00 0315f44ed3dea92e8ba52cd1cc34fb512a3065710a865239 041c6455ec0cd45c4d9e2bf12b4c6b2f13b5cc6844575189030e0061f2b0fd01fc6b8fcb15196624 fa9fa57b07c53d3bed3e1d8ef51416b594163e88dc1fd76d 78e1de4901c0c9ebd00a717d06858a478e6592372ac87729039041ed5daf8fb575d6aef4ff0025c0 896cd252b9e8ee0311ff007cedae2061583119c73826adc9 878812493b406e3b7402aad7770676df0c34afb46b93dfc85592d63dab827877c8ff00d0437e75eb 58e09ae63c01a68d3fc2f0b952af74c6720f60785fd003f8 d752003d47150f51367cebe27da3c4baa2e002b7720fafcedfe7f0ac7280af19eb9c71c9adcf16a2 a78b7552a8a3fd25c93f5626b1cab12a769507b629c76d0a 6202c846091f434e56dcdf320e475c62b77c1b6d04fe2bb14bb588c1b98bf9a06c20293839e3b57b

149a3785248c86b2d2c03c655114fe639a1b61748caf85f1 ecf0b4a47f15cbb0cffbaa3fa576dce7a551d26cac2c2c560d35116d8312bb1b70ce79e727bd5fc7 1d6a486281ee297b503a75a3d41a601934679a538e39e690 f0280179a420e075a3914bc91400438da7eb527d2a38b1b6a415ab2038c7b5071f85068e05480d07 271da90d389eb9a422818de29b232aab31601541249ed4ee a724d735e3cd4869be11be70c03ccbe4267b97e0ff00e3bb8fe1480f0bd76e9f52d62f2fe470a6e6 677084e4a827207e038aca283a7181dfd2a77218161b8827 39a6a2a11f3f007278ad1688a3d5fe12e83e55adc6b72a80d31f260c8e880fcc7f1231ff000135e9 b91c73dabcdb4ff897e1ed234c82c6dad2f992de3545ca20 dd8ea4fcdd4f5fc6b7bc2be33ff84a6fae22b7b0686de140cd2349b8ee270ab8c0ea013d7b543f30 3a8965482179246554452ee4f4000c9af9a352bb7bdd4aea e59079934aeec71dc924feb5ee9e3fbf1a7f846ec87db24e5614e0f258f23fef90d5e0e193ccc92b b41cf14455d81dbf86bc16753f02ea57af11fb54c775ae7a fc99ce3fde2597f0ae048dc42e01faf15ebf61f10bc3da368b69610adccfe4c4a84c710019b1c9f9 883c9cfe75e57a8cb05dea37135bc422825959d10ff08272 07e1fd2857b8caa37a903183d411d3f0af72f869a8b5f78491246dcf6b2b4392792bc30fd1b1f857 8685009c70011c57a5fc22be02ff0051b02c4f991a4ca39c 7ca707f3dc3f2a240cf5a1cd0545281814bdea4434f4ff00eb5735e3d3ff001466a240e42a1ebfed ad74de9cd73de3640fe0dd5013c08491f8107fa526ec08f9 f269cb9246dcf6e38150962464e39e783d7fce29857e638e09e31fa57a1783bc2b07893c117e836a de47725ade46fe1608b907d8f19fc0f6ad24ecae51e7db5c be085e7a1a90c051863907a67b54af6d2da5ccb6d731b452c6c51d1b82181e41fc6a68e23712ac30 9667760aaab925892001ee734d3d2e044b029fe2e4631c73 53054520329dc781ce715daf89fc331786fc1160b2053772dc6f9d97b9d870a0fa0ff135c5a48859 7182dd8d28cae07bb78253cbf07e9c3072632df9b135c97c 558cf9fa73818251d79f623fc6bb5f0a215f0ae980f5f214fe6335c7fc591f269832bf309473ff00 00a8ea25b9e580b06db900f7f4fad0e08c3ee19079e71513 2907963cfa74a40a090d86e47707fa558cf4b97e243dbe85059e9b66cb34702279f291f290b8c851 9f4ee7f0af3a5827bcb9548d1a59643c2a2966663dbd49ab 5a9d95c6937d2d9dca32cb19c6e3dc750c3d8820d5df0e6bd3687ab437b19dc07cae9d1590f55cfe 1f98a9d2d788cf47f00f81a4d19c6aba9aa8bc65c4708c1f 281e0927fbc47e593dfa7a001922aa69da85b6a96315e5a48b2432aee520723d41f706ae718e0715 3ea431a40c57cebe2b5f2fc57aae0641ba909e7afce7fc2b e8dfc2be7ef1caa47e32d4542f3e6827be72a0ff005a3a95139c1e9b415c704e0935eabf08d0795a a3fab440fd46faf2c0010371c13c1606bd7fe13401347be9 7230d385c7d173ff00b35360f63d008071cd2e0741fce942f23914b489296a7611ea5a65c594dfea e6428c7d3d0fe1d6be72b885eda79619015789d91bd981c1 afa60ae4632057877c42d312c3c5572c176477004e0e7aeeea7fefa0dfa51b3291c9abaa91b41071 dc75abba5c33ea3a8db59a95ccd22a29f4c9c76edcd67a28 793683cf5191d6bbdf869a47da7c4a6ee40596d232e08391bcfca01fc0b1fc2addec07aec10c76f6 f1c31a858e3508aa3b00300549c678c53b68c50476c0a824 f04f195b91e32d4863e5f37249ce3900ff005ac0957c86e01604f0c071fafd6bacf1bfc9e32d44b1 c2ee4fbdd0fc8b5ccb952c031ce7278ff3fe735505ee94ca e10baee24e179cd4c47ca183027d3b7f9ff1aea3e1dc28fe2fb7de159511c8ddcff091f4ef5ebf71 0694ea7ed31d9b281cf98108fd6a5defa05d220f0bd9fd83 c33a75bed2ac2057707a8661b9bf526b67df155eceead2ee366b49e196356d84c2e1954e071c7b11 5631d334121d78a5238149d07b52d001ce3fc293a0ea6970 08c114847b50028a0518e0d2e38a0020c6ccd4b50c1ca607ad4ddfdab5640849c77a419c53b3c521 edd6a5808690f1da94e3b83d690f5f7a18c69cfa579b7c55 5d4af52c6c6c6c6ee68d4b4d23451332eefbabc8079e5b8f435e958a423a521a3e67ff00847b5a4c 7fc4aaff003c7fcbbbff008539744d655918e957a71c736e ff00e15f4a9518c7f4a4d829f331e87cd6fa06b041034cbc233cff00a3bff2c57aefc33d1a4d2fc3 b2cb730b453dccc5983a9560abf28041f704fe35db1518a3 6fcdc914aed85cf36f8a697f7834eb1b4b5b99a35df349e544cc01e02f2075fbdf9d71be14f095d5 f788ed21d434fb94b3525e52f13aa90a32073ea703ad7be1 5e79ef49b7da96a173c157c03a9dc7892ef4ab68ff0075037cd3bfca810e0a927d48c7039fc8d3fc 57e04bad05ed16d04f78b321dec909387079e0670304633e 879af77d8393fd2900e477a2ec2e7cd0748d5541ce9b784e78cc0dfe15d178120bfd33c61653cd61 771c723344ec61603e61819e3d483f857bb01ea39a711fa5 0db1dd0dc5291fe714b8e45211d7228243dba56378ae23378535440a58b5b3e001c9f949adac719a

4238ed8a52575619f2e1d3ee4163f669571d7e435ec5f09e ddedfc3574244656374d80ca47f027ad7a06dfa7e5481401c7028bb7b94d9e71f12fc21f6e80eb76 31e6e615ff0048551cba0e8df518fcbe955be18f84162857 5dbe8c348fff001ea8cbf757fbff0053dbdbea2bd44a8391da9a8888811142aa8c2a818007a50bb0 b9b4380f8b30b49e1bb5da85985d0e833fc0f5e3a90c8b22 e626ce781b48ef5f51edc8c638a42a3d00a355b0d349191e1a42be17d2c15c1fb24448ff00800ae3 3e2cdbbcb6ba5baa6e0af20cf5ea17fc2bd2c0ed49b41cf4 a7626fadcf98e486544c95c63f876d312266750c3a1cf4eb5f4fec5c7dd14851719da3f2a6db2ae7 9e7c49f0d7db34e8b56b64fde5b26d9d57ab2766ff0080e7 f2fa57948545232a4804f527a57d34d1aba14650cac30411904560697e08d0b48ba7b986d15e7672 caf31de539c8db9e063d7afbd4abad02fdce13c016be25b3 bf0f6d64eba7c98f304ff2211fde5c8c93ee01af5a1dbd69401db1401dff00a5026ee1debc27e21a 67c67a8fca71b908ff00be14d7bb81c531e2462728ac7b92 28f304ec7cc8000704af3e86bd9be17a15f0d4ed80035cb71e9f220aed3ecf0e7fd4c79ff7453923 5518455519ce14628bb07242fe3484734ec73ef415cd310d 2715e75f15f4e3269d65a822826290c4f81ce18647e441fcebd1b00d32585274292a2ba9eaaeb907 f0a9634ec7cc31a26e208624f502bda7e1969cb6fe1e92f0 a9dd75212a4f744f947ebbabacfec9d3f767ec16d9ff00ae4bfe156a28522458e345445e02a8c01f 853bbea0da17049ef48071cd380f4a0ae07d6811e19f1123 66f19df65be5f90819039d899ae4fcb23e5c291ea715f495c691a6ddcc66b9d3ed6694f579215663 e9c91510f0f68d91ff00129b1ffc074ff0a4ae57323e74d8 e1b05c023ae3fad4b133ee552e30ddb1906be851e1bd13703fd8fa7e474ff474e3f4a5ff00846b44 c03fd8f6191ff4ee9fe14ee3e6451f04591b3f0a5986501e 6066620633b8e41ffbe715d11f4a448d224548d1551405555180a0740053b1cfbd040947383cd2e0 e05007e74802929d818e69053b006293029474e3141c63a6 68012dff00d5f4352f6c639a8adb1e59ce3ad4d9e2b46401ebcd14678e949fce90011f9d211d334e e39cf5a69c63afe1498c4c521c538e290818ea6801a4518c 74c669c39c62948cfd680232091d79a5239f6a774c9cf1480f1ed40c4c74e68c7ffaa947238a0fe3 400d0a334b8f6a31c9e4e28eff00fd7a4007346381f4a53c 8a4181cd0007ae683d697bd07bd00348ebd734607a9a5e2907d7f5a060471dff002a41c9a77d4519 ea280131c1c668c0e9fad28ed4679e9cd0018fad21071f5a 526803a7e98a402633f9501452e38a3a53b084c0073ce28c0c0e29723ad2718f7a4003a75a31c1e2 9474e6948e298c438ec281d3a51f4a08a4018ed49ed4eef4 dc64e68014819a4038e294503af5a602507834b81c607347348069000f7a08e3de9c6908e0fa5002 1cf6e94a28c67340cfad001d7b8c521009cf7a71c74a001c fa5002638a31cf5a5c62971cf4a0069033c1a0601069fda81e9400de33d68239a7d2639f7a004c0c 518eb4114b8e39a004f6a404f19cd38f4a691c71d7e94007 38e2839e683d28f4a006c19f2c8ea73538c91505b9f93e86a6078c568c817fa51c7a7149d40e28cf e748621ebd68279ea697bd276e87148028f4a01e4519e828 010f23a52e71da83c8e3b7bd212050021e99e68e9d8d29ef49d45218833dc51c9a5e3ad20c7a5300 3d7bd28ea3349c51818c8e452014d26703fcf34a71e9cd18 18c1a00319a0fa519e941fa500276f6a0e73c74a0e3340c60f340011fe7140fc68edf85191424018 e7a50077e98a5cf6a0f7a06275c0f5a3040a0114bd78a004 e697bd1da8005020efcd068e0529c77efde80107e14bf5c6690f3de8e39a005ec077a438271de946 31d6938cf078145c038f5a4ef9a713f5a6e45030183c74a3 8cf18a33c75a075ef400a3b5071c70293a1ef413cf34001e7149c018e3de973f951eb9a003d290f0 7a714a7201a072690083a7bd29e9403d39a31ef4c03b76a5 1d7b5252f1d6900bdbde8f6340c503b5002e68146403484fe74007ae3141209a0f43cf14879f4ebe 940012075e949f4a28340073498e0ff8d18fa51efde801b6 e7f766a7a860c7966a7e0f15a3206fa51d4529c6281d79e95231382283d69474a4e280139cd14a4d 267914000cd009cf079a29327bf5fad030ff000a39a53c67 0723eb49839eb40094a7af4a53d3da938cf6a57013f1e2973dc0a3dfb521033d791400bdb8e28f5e 683d3ad25002e0e47bd2107bff002a5349fce8001d68c76a 39c75e28efff00d7a0629a4cd29ce0d20a002824e38a073ef45001c52f418e940ebd38a31c93de8b 807e14127140ce78e940e94805049a0738a31d4d20ce09a7 7100f6a08fd2979a43d7bd0314f34a3a534f5c51cf5e68b8063d2908e3da9682306930007d293073 9a53413cd0020f7c503ad1df3487af1400b9349dcf14a451 de800245276f4a51d39a0f7a00063d6818ed8cd008a01e39a4004f7c52820f18e29383de8c803ad0 0381e6939e38fc68c81e94668010f4ed8a3a51e941ea6980 127268fc79a0fad1f96680109e3ad2678a539e2908c1345c05cf1ef476c629b9e29dc50036dce633

53d410731f4ef524aeb1c4ce790aa58fe15a320792714dcf 3cd6745acc1301e5a3b67a62ae1b8403277018f4acd548cb66534d6e4d9e2839aaa6f23538f9b27e 955e5d62da3b8301591995431daa31c9c7ad4bab05bb1a8b 7b1a409ec79a6e4fad65c9aedac4b9659718cf0076fc6a93f8c74f4620c77185ea768033f89a1558 3d98f925d8e84f3ce6824e7dab153c4b6122865f34e40e36 8cf3f8d68457b14dd0303d4e453f691bdae1cad6e5a279eb403d05446745e4938fa5577d4edd41c8 7e319f96875231dd8926f62e9eb49d0f5c8acf5d5ed9a758 4072ec3b2e40faf3529d46d9491bcf071d2a7dac2d7b8f95f62df3dcd04e6aa2dfc2d2041bb24673 8e294df43b8282c4924703d28f6b07adc2ccb5939a3f0aaa 6f62039dd8fa535b52b551cc9f81a5ed61dc395970e7f0a427af3545f55b655ddb988f50b9a81b5e b05cfef09ff80d1eda9f71f24bb1ab9e739a5cf06b024f16 e951baa17932dd309c53078cb486c6249724640f2ce4d5a927b3172bec7439c8a0135ccffc273a27 3fbd9723afee9b8a78f1ae8bb7266940271cc4c3fa5361ca ce8c52e7b573ebe30d18b6df3dd483ce63618fd2ae5aebda7dd93e54cc7071ca11fd2a5ce2b763e4 9763507f9e2807be73501b88954317e3e86a1fed5b3f9079 bf78e17e53d693a914ecd8945bd8b80feb4bc62a3f3d303e6fd2a26bfb65241979ce3a1a729c63f1 3b0926f62cfe146467a552fed6b2e7f7dc0ff64ff854526b da6c58df7381feeb7f854aad4decd15c92ec69678e28ac57f15e8a8c55af7047fd337ff0a9edf5fd 32e83186e836debf2b0c7e62a9ce2b56c3965d8d3e947e35 585f5b1e448303af06a17d5ec232c5ee400bd4ed3c7e94bda41f5172bec5f07b6290939e706aa1d4 acd555fed0a55ba30e73558f8874b137946ed77f4c056f4f a53e78ed70e57d8d5cf07a5049f4ef50adc44ea1d5c156e8691eea04fbd22a8c67269f32b5c5627c 8c7b519e2ab25fdaca85d27560a48620f43eff009d21bdb6 1c19d41c679352e71ee3b32d13db8a42401f5aa8fa8da468ced708140249cf403ad563e21d255994 dfc20af5cb74a6a49ec1666a13c76a33cf4cd6745ade9b3b 2a477d0b331c001b926ad9b88958a99541eb82d4db485626ce38a5fa0aaeb7503c6ae268ca9e8db8 60d44da958a32ab5e400b1c006400934ae87665ccf3c0a01 aacf7b6c8097b88940eb9703150beb3a62e376a16ca49c732aff008d09a7b0accd0cf346ee95521b fb4b852d0dcc32aaf52ae0e3f2a905c42dd2543ff02a3990 13e7ae0505b8e45576bbb75e4dc4433dcb0ff1a48af2de724453c52151c8570714ee80b19e3a6690 f34d0c33d4521910705d41f7348093f0149f5a6174c6edeb 8f5cd38303c83914c05ce3b73402306933c72683d69805b1fddfe345db15b49c820108dc9edc525b ff00ab3eb9a66a20ff0066dd6738f25fa7fba6ae5b091cde 9b7088bb15d8af1c91c838e33f9d6a35c9538914a86190d9e3ff00ad5c7e977251d9012e59836e19 e78c735d4ab8784027fd862c7f1af3149c1b4744e3d47338 5652581507839fbdcd64492bcb7374e481b5c2007b0c67ff00aff955f36c8d2280c4425b71527207 718f4e95442e6eaf41039915c63a74c0fceb293b954ec8cc bf77dc47980a8202e319c107f5e2b34c0e1a31bf25b2ca08cf3d6b4f53c4513b8daed9c800723b67 f5acc4695983189405217703b8b0ff0038ad69e88d9a362c adff0076a18286ec42ff003fcaba9b52a910c64e7bd739639d9b59c30e491d0935b2f0c9e489addb e6009da48c376a54db526d7430a9ae868b90c9c01fe35917 424322a46a1989c2aff8fa516d733ca0c6226575e0b313ff00eafcaa71347e53b2b027b9231c7f85 5d471a9aec44538b2216d1c1b7716699ced041c63be3f4fd 2992905a34ce768e140fa7e7cd24d7242a95f9989e3b9153db5bed532c992ec3807f847a573b8f33 d362ef6d58f45f22225973230e78c815045e6285728b9fba 3763d4f4fceac85c05554dbee074f5aa5396452f215040da8a382c7b7eb8a5537490a3a92a4d22c4 728c4f42c08ff3ed55eeae238f05e160ccd9e80e38e6a391 56ded424916587ccc42e32c7d3f3358b73792190a895a270bbb1236e50464f5fd38a1479bdd5d0d6 31ea58bcb8da03c1b950e492ab95c9cf55cf7ff0acab8bdf 258846559150abf528c719e47e3fcea397514930c24f2dd80664600ee3ce3a76e9cd62dddc4ee4e7 208f958e4e01c7f9e95b53a3d196f62496f523957cc46656 e76f553cf18f41fd6aa4b7a2772511957381f30f418fd6a167f38b312be5b021811c85c8fe66996e 880f0e0023053ae38cf6f7c576a497433d49902361919b90 7e7277630054c1da4608ee5589fa55708ea7ca04e187a6067ad2b6d32e646e4b96623f87d4fe59a6 de85456a6ac4aaf731b053b0e41c7b743f4c902bb0d2ca5a c31c81090b824018cfff005eb96d35242f950061725b6fb9ff000ade92e5e1744dedc805b0390481 d7e9fd6b86b4eef43471bab1d709966877a10ca57208ef58 b232c9a84098c2b4b90a3d703ffaf55ac3516b695ada42c55d700ed2006fe94ed2a45bbd58719110 2e1b1df918fe553397b5944c54392f73a6246d393542ee34 50cc01c37bf4aba5d55771e9ef5992dc25c3488ae372f2a41ea2af1ae2e16ea654d3b955d9e2528c

59a35e578dd5973882440b0c4cfb9b93c818f539fc6b55e4 70ad8236e73b9179158b39992e1c442439cb176ed81d01ce3b57153767a9d5131f51591270c136c5 b700af23273d3f2c55eb00749d20df4ccccf21051381f2f4 cfd6abd9db3dedfc5010ab164975ce78cf23af5cff003a5d5ee0dcdf491abb2db43cb0e9e98fe75d adf37b9d3a83ec74d05e89d701c15201dddc548f124e837a e1718da3d3d3f1ae26c3559ece521b0d131dcfea0f3ce2bafb5ba8ee210f0b8cb7238c9fcab92b52 941dd12f4d8a86ce65dd123b6d63808a0f0703a1a8adb4d5 b6bd135d297dad90a1b249c0eff9d6f214dc1b19cf39f434d9ed4cb870080b96c01c93fe7349549d 814d3d197ed6fedee46237008e369e08a9dd1655dac0915c 84e3e72caac36850bb4636fa9cf7edf955fd375d40163bb90300db55875fa1fe55df4eaa9c6d2329 d16b589a2f079064006e2cdbb38c13c7f3aa73e30572ca3a 703ad5d9ae9262ad0babae3692a6b3a72eb92a9b86dc1e7818ae1aca2a7645d3bbdccfbc8e116ac8 edbd9b2496272c727001e9dff4ae4d9de39995df9dc0e0e3 f30075e335d25fdd15529b9a30bc333720f4ff001ae4ee2e36ce240b9c12a5f180c7b1cfd0ff009c d766114ad734a96b1a3a75e08efa272724be7ae3209edd6b bf92f10da970a4b30048ea4ff9eb5e616b3a2cc77bee000c311f779ef5b37da9dc058e04381b410e 39cf241e3b838fd455578ca4ed1ea66a29d8d2bcb96b67dc 2edcc78256163f2963c9e3fcf5353e896ef797725ede060aadf2ab1c67d2abe89a42f9cb737c4920 0d899eb9f5f6ae8a76883868c00ca36b63a11dab195a3176 771ca5d1142f9814659369c820e7fcfa5721a95cee9f6072cddd80e00ae96fa43950c55413d41048 15cca46a970f33a9788e55893820f7c7e74b0b4edab34bda 362e69b793da61e02aa19b0c1b80578193ebcd6ecbaba245213b559982afcdcb7af18e3bd72de6e7 7421f742384deb92077e2af69da7c9a85f470c8ec5146189 1d71dff9d6d528a96ac8ba2417173aacdb1777940edddd38cf18aebf47b08f4e4c46776e5c337a63 a0a865d26da2b748e1f95d470c072cc7fcf4aaf697725b48 6de60c181c0078e950fdd6b4d0ce52e75646f939231907b77e2a94b221bc556556523a55b85d590b 0073df15526716e6498f271b500fd4d5556ac9f4328ad6c6 7eab3a2b5bdac430ace142e7903a9e2ba2d2a476f35241864c7f5ae734989ae2e65d46e0e554ec89 71d3d4fe35d45903fbc638dc700e3f1aaa1177e6b8ea3b2b 17474a0f5eff00851938e9c5039aec3112df98cf1516a791a65d63af92f8ff00be4d4b6ffeacf1c5 45aa67fb2aec81cf90f8c71fc26b49096e7935b5c4ab3025 dbcb4c121792fce79fd2bb5b0bd49d82eee768257b838eb5c019515c382cb91ce3a93db3fafe95b9 a55e489202a0317203332e3a76ff003fd6b86bc3aa3a96aa c762a15002bc6391835997ca23d443ae556642bb81e8c0e47e99abd14f14f0861f7bf8feb50dca09 ed81550cd0b6539e4d723bad051d1ea61dea9dccc4b11bb1 b48186c67f91ac876b88ee4a6098f70c80785fc3f4ad7be073c3b86072368e5473c5442025d501c1 c75207cc7d2b58c9246ed972c27655d9221049207193d3a7 b574d6b3ab5be403f29e0118ac4b0d312320c9f3c8380a7bfd73ed5a73ceb02b47b9410381fd28a7 3e56e48c2a7bda2197f79e4a312140c63e63c135523596f5 8aa9c20fe2238c7a7bd679f36fa7080318947ce57919c9e2b7a088246a91a950a3007bd272e696a3 6941683e0b448557cb259870ccdd4d5966555e7a7ae69855 d41033f5245549c492008530b9c93bc715ace4a31d8c52bbd593b4bb4062ac031001c7e959b3ba5d 393233aaa1c47b5411bba1273dfb53e7d854a05255719cbf bfff005ab15afc5bc32c6eab292cc581931b416385c1ebd7d6b9f59688da31ea4d3dfa31199554e7 69ec0107ebd383f9d73fa95c34974115d595519c9c8da410 401efc9aa73de25cce412618e40c43330dde993fd3e9545e2404244ed2ccbfc3804120f38238efff 00d7aeb85149ddee697b2b225bfbb49c17740aac98209e87 8e9ee3d2b3a69c10007f90b6480383f9fe15525bc98c720089e5ab64965e437afaf18a80dc0990a0 45573ce41ce40f41f97eb5d3185919b9dcb46732ab1072a1 46300f3edfe7d29d1abac8c3cc0487dc0edc03d3d3fcf35114658d4b4856365cb151c37603f0fe95 62db72451c6102b16c6f0718f7f7e01a1ab2ba1c5ea59512 38458c9278e83eea9f61db04d69a2aa38453ba32a76bb2e7fce47f5a92d6ce3560e81548e54ab738 ea062ba1b2b24545f3d4332fdd07a277fcc570d5ac91d16b 2bb29e9d0a5bb047db1b28c8cfdd1dfd3dcd3aef2ead18db29c104ac99c639fcfa558be8cec668d8 2c81948200247d3f0355658e4531bc6f2051d48c7cdc7b8c f35cf17cceec7e640274486362ce250a0156c64b631c8ef5d1685756be6cd2ef5591c0079e0e3bfe 3c571b77ba325cb79808da549c1f71efeb4db7d44dbb1600 03b870adc638cf1f9574287da444e37563bebfd41613bb7f0c0851d413ed5852eab1c17714ab8656 652ed9e1b3c1033d875aca9af2636f15c232957246dddd01 18e6ace89a7cb792ae5159064838e073ff00d7358726bcf277128c6313a47711b931f05cf055b823

3ce6b27509e2dae8c66594023206704f7040eb8fe75bd710 a40540e5063e663cf4ae775489cac8700053b83f651d4671fe1c8aca31b4ad2141dc6594925be993 5df97b599d86d0837100e38fd6b999e6736a72302491891f 4c6dfe67f1cd75b7b246de1db67087748a1428f9704e49e7f3ae3d83b5a400bb6d56763c71ce3b76 e95d74134dfa8ef7d46237cc5436030e80702ba5d2b08701 c6491b893f37f85739f2ac4a022ee56c363f8863bd6de952813471a166c925837f3ad2b45b433ab0 cf1c43cc0549e840c6ec76a4334864d8403111823deb4ed5 525b5f2dd772afca73583a9d85cc5743ca66685b9da0819fae7ad72ce8b8da57d1ff0056328c9376 27ba2255201f9597f847208eff00cab97bf5749c4e06c656 e14f503d4ff9e33ef57daee649b648094008200c6dc6781efd38ac79fcd9a662448dc6101ce17279 c93deab0f07166af45635740d40659649170c5880cf86edf e35b12ce8486563939073581a45b882125a4895c10cc5b8efc93ef526a774a8448ce8ca5b6ede325 4753fa53a94d4ea6828aeaca3acdc06b5930fb99994363fb a327f99358c654921059376d273cf5e381ebe86acdddc26e211f69c1185208039c2fe00f4f7aa0c5 1c2797863d368e3d3033e9c57753872c522652bb1f1a31b8 44077091d727d8ff005aedf4cd2e34b58a6b86df26ddaa48e31ebee7ad73ba543fbe596670172c37 37455c7ffac7e35bf71aa797fbb08ab1b02a096ce0f4eded 5cd89936f962093e869aa5ba63e766dbea6a29f51820420b8c0fe21ce0f615877370bb564132875f 91997bfafe99accb8d4d7cc922523a6ddc3a74ebfa5634a8 396eca692dcd1bdb8003a3fcb267202f5c77cfbf3fad62b4f96382595570a31d3d38ff003daab3dc 3cac016cb2920b13d57d7ebf9d5cb6b2769902e46e18ce33 8e33cf6cf15db14a9af78993e6d8741099a4c87213b3b118edc67f115d3e9d3c369304de03b0c107 b77358d2243679476cb36e45c2e40076f06a07721c92ae14 8c361b91ce31cd6736ea356d89d12b1dd45791cac849c329dcbfd2a79a1b4b80199f0c064923935c 6a5e491330f9831cecce0a93f874e9531d5dbc92e70a43af 7fa0fcb19ac391add5c5cbd8eb4ddc7029dbc81efd6a83a3ea572048e5218c6e619ea335949ab399 82af9729e151973b5720127ea0f15bf60bb62679b0598738 ce09ef8f6a5677b317c2b4343cb892c844788b1c6076ab7a64e931971c85dbf9735817daac7126d4 f998fcaaa38c7b568f86e3b8f2ee2e26014ca542ae318033 c9fceb784af356d8cdc5a8dd9bc09c528a0671d280722bacc86dbfddc541aa8ce937a3381e43f3e9 f29ab107dcaadac6efec5bed9f785bbedfaed35a312dcf20 b94448c1da63ddb9186e53c8eb8f6cff004a6c57ceac30ac0e4963bba03dfe952b9f311408c8704a b2b9ced200e39e3fad52b85f2ae1911f76d38dc3eeb77ce7 d39ef5824a5a33a5e8753a56a8ab30b72495da0ee031b86792056d4b74222e4839380d8e307fce6b 8ab299d0b3f97b58b023279da0f419e9ff00eaae8adef0cd 6ab96f987de65e78eff8571d6a767a14b5d4bc92d95cb9565c195c140465588e0e0f6edf9558b4d3 d12632972c38083a6dff003ed5950595c35d2c05105bc877 bb8e4003d3d0ff008d5e9e0b9d3c036732ed27e54997705ea7823047359f2ae80df44cd391e34560 a3616182581c1358774d2ccc52165249dabb79627273cfa7 352c7aadc2616f2dd5919b9784ee503af03a8fd6a4b34b69ef527b67076ee6284e402df5e7a9a5cb 6d417ba8b96763f678228d4b6ec82ec4f2c7b9cd5a4bc76b 868a340c2200bb31e39e807bff004a616dcc460b1006739c6692dd05bc4ed202cceccec54704f6e0 7b607e1570959dd19bd772cbc923282817767b6718aa17cf 3fd85c84490904329c8ce7d0fe7505d6a52bc0ff0063824dec701ce3e5f538fcc567aea5742e90dd baac44e7089f30e00f9bb7534a6dcba95183466ea10402e5 56678ede011ef221e72d91f7c8c75cf1f4eb542ed83da88edad996d4ee7da4e14bf40c3db1cfbfe1 5735d679a489a0b846641bd55800460f7ec7f1aaf7770b77 6b14caee64019903322852319ca8ce4e09033fa56d4db69336b7730ae80889d917190b9521d40278 3c7a55695e28e555f3f718d09652482bec7e9fd6ad19d440 7ce42db414551d00c9f98fe3c8ea3ad5195bce4672a15990316c6771c1efeffcf15d88c9f915251c 346ee0024e1ba8623d3be3a5520d1c7200506e232ac3907f c8c8e7d6ac4b247e5e1d0b1072bdc10c0119f4ff00eb9aac36bc2a080a130558e0807b03f87f4ad5 7999bf22daa1d918f3400c3701ce00fa7f9ef5a3023c8fb5 154b000a8539f6aa808550a5d15580e09ce3a0fc7d78ab96ca8e62f9772ae1588cfae0123f3e2b29 3345a1d6e866210a3a0dc03290c011904f7f5adc7d801930 31cf5e73587a2232b2739566ca6eec063f5e2b7a56b6456325d29c0e4861fad7935a2db6d1adca2c fb250015c6d38e848f6a81ddd21662fb9d7953b47cdcf238 a927d534755004eac4e30a0f51ebc55692ef434048959997041527f423f9d3517d997cc65df30814 1255c062570b8ce4707f5cd66b0655562172a0162bc8193d 3f9d6fc97ba0cf0a3c8858f6daadc7d7dfbfe54c9748b69ed8be9a7af4467c83c7033d8fb7a57446

6a3a49584ddcab61b262c9bcb46dc28c6481ce07a83ffd6a f43d2ed62b5b3431edf9d412477ff3cd797466682505d1a2910f29d0f4effcff003af45f0eddfda3 4e03764af5cd68a294ee6356fca5dbd6054861c63923b573 ba846648c88d8c6c480c549191d7b7d3bd6dde3876287710c3076e3a5605eb3fef09048206df6fad 7149dea368aa6b4185b1e1d0a4fceace8063b0639183d4d7 1c37a42a37e76bb03d38e871fd6bb2b05375a295decc559f1c6e6391ef9ef5c7ce1caca846c21c3b 03db3d4915d346fccd0dd80bb1dbe58da5b3b432e00c75eb fd2b4b4a94adc6e9159dd9c00777ca40ea7158f16436f550c70063bf4fea2ba1d1ace7ba70e176c4 1786236af7fceb6aba4751a9753bad2e60e8c9d40c7391cd 25ecc9e7a0906028c8cf73d3fad416a82d62db082c7003b7ae29972e032a83be42725463a1efec3a f35c92ab7872a32e5bcae51b911433be23678f392caa0952 493c8ee2a26789d18970cac3e5c73b87af1f9d5996e16185a6272492463d7d31ed8fd2b3d61b60af e622ee63b8b020649e4f3f5ace36dd9b46f61971796d6b6a 1762ed539eb9cf4e01efcf38ac5bdd42de466c03b9b0bc9e839e99e83af1f5a5bf58606388d58862 5b71e47b1ff3dab12e4b03c1c8e9f3138cf71cfd6bb29538 bf7852972915cca1e5190ac01c61b80696c6d9e5b92a170598614938ff003c7f3a8e18774cc406dc df7b0303fcff00856ba40d15948e5c02ee108e785c13d7d3 8fe75d33972ab2328abea325b811168a12a6256dd80739f4207f9cd43f6c7d84166209cf2c31eb9f d294c0cea4edcb360003ae3fce2a6834c92e142aa1201073 cf1e953eec56a56aca6f34d3a8c65811d08a94da48ec3e5dc4af2393ce2ba5b1f0a978d99c91db27 bf6e3f3ad193495b688884796dc0dcbf8e39ac5e217d940e dd4e621d2b82f292a8c7682781d49ad45616eb1a44a32ca4176001e9818f4e28457292c4cac587cd b8f4047f934eb8f2dec77921a456cedc7b60e0ff009e959c ef26ae2e6186d16ead7ccdbc0018927927fcff003a8521dd2b444fcaa7ef8073f5f7ad2b0859ec57 78058a7af3fe79a985aaa4aee3770b85c1ce05439a4da046 418102ed182e78c75c03819fe95465da8c46fc9cae013d707bff00856d5e886045ca71f74b1079e3 39cf6eb8ae6da40d2b3af45f5fa7f9fd2b6a6b9b506cd244 deb1a2165321dcc40e547a7e7cd748978523397011554f5c0c63fc6b9a8d9de48c1501986e391f87 f874ed5ae54312490aa154118c9e9d07a565537d46b53534 db0177742e645c055f973f8f15d7da0c06046306b0346626d98e3049cfa66b7ad0fcaddba77ade82 49184db6cb20fbd2e471483df14bdffad6e66241f73da997 cbbec6e147568d871d7a53ad8feefad178a1ece746ce0a3038fa1ad27b312dcf24bdb7781c3a06c0 3bcee18dd82460f6e845523017c048b6990b0193965e7183 e8bffd7aebaef4e42dba38f2e5d4966e4919e73ebffd7acbb9105bcd23bfdc9172df2e39ce001f81 efe95c31a87759330266781c223ab32f0ae9d1b8e4fae39e b53dbdd315558f0b1a90cb918c9eb83fceac4b6e997ddc48c49dac062351c853f8609fc05579edd2 20cf24447cbb8293c807d7f1ad535225ab1bd69acf9ccb10 c2bb13b590f191ff00eb1f9d5f8efd648f6cb2927272ddf6b1207f2c571a55a23b9772be08e3aa90 d8ea39f4a892f6486216eadb549467901c955ec07e550e82 7b137ee7577705d209012658f3f2f94c3240c30c8a7f87a7f356e243f7f2aa7d48193dfafe358116 ad2afce9b9b2df293f78103fcf4ad3b2d5479ce248d14b28 f987038e9f5e2a2a529723434efa1d3fda02a6492bb41cb11c01eb9a9a1b87994e555a3e88ddcf7c fd2b3d2ee30c09643b8820b746fc7d6a64bb4425cb846039 0d8c103e95c5cb24162d232c702fc8d95501b0326b3aeef17cb2edf2a9c142c3ef8c761d78e9cd3e 5bd1343be265600edc0ef8ea2b1af2e556528cf80576ab12 78eb819fc78fa50a1cdb9708dddd90ceeef745a30ac15d5594fcbb9ba1e0f538fd335cf5ecb0c0ac 888a6566daf1a82195571cff00b393c81ef535ddfb348b23 3ac8a0873d8b229e0646481f5ac77b88967776dd16f070aaa541008c01ef807f215e8d183439b166 7436a8ea02e1530bb0104719232783f5f4aa530489891b89 fba8739c75e7d2a39aea458d5d42461886f9813f29ebedf5aa725e954f31071c65470304f7fc2bae 3166129224691da7946c650db4862bc103386e7f11f434c2 ec37a87560bc9c8e0a8e3a7ae09a8cca5ee17cbc1186c83c803a0f4c76355d1d22322a3ef2c319e8 08cfa7ad5d8cdbb17a3224656c630031518c7ffab15b3010 191102aae321718ebfd706b1ed24decd82023f4c0fbb839fcb2735b76f830a9285b8dca41e78e39f 4aca71348b37b4c62cc06f6608429566e3f1fd2ba23a7db3 a8945b425d86e2d8e73dff00ad739a73ac6ae769c29dec73c13d49e3f0fcaba2b7991d5a20782d90 47738c919fc857995eea46fd2e8cad4525811ca22c2a4121 80c91f4f4ef9ac7b9323c7203360eee07439f7c0ae82ed511595e46666ced0723ae78ac1bddc214b 92fb626236939ddc8cfaff002a749f434e972879be5a85f3 18b29196249ff3ff00d6ab3a5eae6c27c292e188dd16061b8fe7efef59d3830a60480b32825b7704

93d7f9556173856246d6c8008f5faff8576727346ccc9e8c eda75b1d661492d8859371de3272a00ce3d31cf4ad6d2207d3d59bcf8b2df28dc7d718faf6af3db4 95dee1500624e412a704f4ff00eb575889aa5bc21a1ba597 f8f6b0e780380471fe45734e0e1eea9586b5474729955c3b8dd804b85c039f4f5c7f8566dccf1c92 e0c8559470c473dc76fc6a1d3f57696630dfa35b5c724303 82c719efc62ab6ad1bdbee9d0e549278e40008e377e350a3ad9847424b0b930cd2dbb300aff36572 a49e8471d2b1b5a448af99826d19e4050010dd3155e1bd43 7ab29cf96305b3c719e9efeb5b821875495498c2c6adf36ec9c63a039ededf5ad395d37ccc346f42 2d1341dcc2e6ec7c849645dd9cfb9fd315d4ecdb18551800 6076038ed55d1d1a2251f8e09e39f5a90c9e6c5b5781cfcc383d38c572ca529bbc80724c64ca23ed 8f3f3b06e4f1d07f8d30bac47606ce3a9c9cb75eb9ac837f e4cce25664457d838fbbd33cfd7279f5a9a54924995ce4247f2e41c331f534a516528170ca8a4b96 036e1481d79fff005d64dcddadb2b4698625432a9209de4e 300f6fc69649024ca4c83695c88d876f5fd3a5635ddc402ea36571e5a82c559b393cf07be7a9fa56 b469f729ae52b5ecb24b3ee62b1bb37ccaa4fcbc7f87e1c5 67ba9de5c33303d0b718e6a592e37c993f312df331e01fc3f0a53f2b807682481907fcfb7e66bd28 ab239e44f6103c93f2be603fdee0673fcebab3a0bcf690c7 0a9e32cec140c9acdd22056914460124e09fee8eb5dfda4663b5453d48c915cd55b94ac9ec2bf2a3 9fb6f0d11217916300b673dff0adbb7d3ade01c22b1073d3 bd5c2abb738ed40c28ce71da92a51beba99ba926569530081d57b0acf994b2eec1257a0ffeb56a4c 0ed241c11fad67cbd08078f7358d5d2438ea73b778818302 771dc189f43ed59d733a40cd104041f94e49c91d87ea2b4b53448f1993716e39f4ff0026b25145d5 d42c5894ddf333724b0e79ff003d2b7834e37299afa6ca63 62846d211403f9ff009fc6a77797cd625942851d47f2f6a52a912b48e8a15882c09db83c63fae29b 3854942140011cb6327e9f4ae4bf33b94b4323549e4da481 e62b7cd86edd8f35864c818edfe123a2f4f4ebefeb5af76230147cd95c80acdc818acf2a85230195 53772dbb040e87f4f4aefa516a2449ea69db4c55d51b3955 eb91d01fea315a00b3329246582f38fe1faff9ed5896ccd34b1be704e40dc30060f523f2ad947915 62777c02b8604f6ed58d48fbc5459d1e904084648618efd7 fcf4ae8ac8e55b1ed5cbe90e02e00ea3eef5ae96c1f7ac8720104640a741eb6339ad4bc38e707346 3a5347229c38c74aeb321b6dc4678ef4b7609b5980ea51b0 71ed4db6cece6a59466365c9c1522ae5aa6847037e9736b30b87763b46cdaaa40619ce73d8f5fcaa a99e1fdccb75f2b237cbb54907b0cf181d6ba1bfb563334b 22e48ced1d9476ff001ac9be886c4446666cee643ca91e99ed5e7dfa33aa32d0844707d898c48244 62c431ea4fafe358f776b32c8992a240fbd860956271c66a f4768d1dd49182632a995da4f2a71c9f5c122a68e52cc2dee0ed98f314b9186f63e87a7d696b17ee 9aa7dce6ae239542a602b85391d77127d3df9aa6f192c509 00a92182ae318c56b5d3c4b2031b9334648daa7f0c67bf51f43514090cc8dbf3924976047caa3272 0fa1e9f8d74425a5d93249994aac25215d97a9031c823f95 2cf398595998b30387c1c823bff5a74e5937301c29dd903863d473fa55194b92cecaa49cf19fccf1 5ba69a3271b1d45b6ae63854c881e06fbcac46324f1b4f7f a1fceaac7adbbcd2c5144a55f7305914aed249ca83dfa66b3b4fbafb3305d82488b82d167827b75c f23fad5cb9685e13e4aa0c92412a300f7047a73f98ae7704 a4ee8d232bad196a1bbbd769121611956ca2aed619ee0f4e08c7bfbd50ba9af1de5576931bc282d8 dcb93c74fe750c8db2190453042b107dc0303bba6df43fe7 8a999123604fef028560b28f947f8f03a554616d6c36cad7b0c6910428cd2272a6219ce78ebe9c74 ac9be94eddf1c46324e4966395e39fc7ad6f5d5f3c8e1238 82b11f754aa8c707a9e83e6fcf358b2794abb642ccb938c12d93c73fa56b04fa912699993ce668e5 42856204fcca39ff003d3bf1935406ff002769c14639033c 9f7fe66ad5c44ab70c52266888240dc0753dbf03f81355a49b7aeccb2963dcf047519ae88a39e4f5 11e4196037123d0fde6efd7df3f9d2c6a9300991190321cf 5e3d7fcf6a72a46484dbba4ce460f0dc743fe7bd2ab1999be66e54118392d8e727f9d55892dc2cf1 82a5ff0087ee8200ea7bf61ce2b56dee1e065055a456ea7a 01c7f2ac3447590c810956e8a7f881e7b56824a76932b10549049e49e3bf3f4fd2b292358bb1b969 2bcea111d63c2b6483866f63edcd6d698ee93326e6668fe4 8ff877120124fbe702b9c4b981c3bc68e81955480470fd4e3006071f80ad7d26741394662aac3e42 c79623193ec6b8abd3ba674c25737afede4693cf889dad87 dc0e4839c115cdce18441e4914043824a0c903f1aeb2d241322dbc84348c7298c751cff219a825b7 81a7449a249565073b9412ae303afb8cd71c6767aa29b6b4 3829506d38e4b763f9ff009fa5451c4fb9515773038da39dc7debbdff8476c6e15a58e0450d8e77e

47a118fa8fcaa6834db68140100450bc8dbf3039c7e7c1fc aba96296c910d19161a35cda426e026d9d971b8af11f3c01ea4d569e79ec2e426f5041059d4e4707 38ff00eb7b574e8635594a9925659382ac02150011c743c9 edeb58fabb7daa291c98d5f78411280029e38e7bfbd6519b73f786937b149f518f528447349fbf52 4a4fb76963d7071d88abef76faa68eac5d4490e15d41e801 1c019ec3a935ca36e8ee5823ae148c31fcf3f5ef5bda2d8cf3b3390c904d8caf2376339fc38fd78a d6a4231574c110d86992dfcc04785801c191b8e33c81efdf f9d742208b4eb17837b8046109eb9c75ff003d2afc8ab6c60d8a42fdc014600cf3fd2a19a3133ee7 6c01c819e315c952ab9bd762a2919b1ea13456bbca7ef198 23a6396001f9bffd5576cb52591caedc60e559ba374cff009fe551dc4203155665673b54e79040e9 ed9c560dc206bd2d6e760540fe5b67ef0201da7b67d7da9c 60a6b534b234efee2266b97b68d9832e599573b48f51dc62b3fed6e218584af19da14c6c73b867a8 3e9e9df1555ef6e22b33184751b990873b8647653eb83ef5 957770d210031c81c8ddd48fa71edc7a57552a16563394ec6bbdf6f859659b6f9518081792c7be4f a7e1d6b2d9d19810cc5b1cf3dea9c9282c339dbc1eb8a724 eacc5816c9fbb81c1ff3cd74aa6a2b43273b9644809210066232707ad5eb48249651850c40039ebf 4ff3eb552de0795d148dc7000c8e47d3f215d7e81a5bbbef 2085538753c83fe7359d69a8444b7bb34f41b02a81e44555ce768ee7dffcf6ae96390b020f0319e9 55e38f6285540171d2993dc79281b6e46727afcb5c71972e afa9327cccb6650a0b1dd8e071eb5148eeec591490a40001ebeb5043fbc53e7396047254fe38cd24 8db1b607621865518f18f6aa72babb26da9637968d8b0008 38201c9fc6a95caa06ce4ed1d719c1152c4e9e5b2a6368c7418edffeaa8276cb7072071cf51d4d45 477d8a8ab330b53b556f9938465e40e0923273587680b5f3 ac6c555403cf20671c0feb5ad7b22159119c6edc4955ce48e2b3ec242f7e446aaa5caa1c8ebce7a7 e1f956b0ba8345336024d2ea6a8e576c310cf1f2b13dff00 4fd6a77942ac891ab2b2f2fb94903d48f53807a548998ee2e1b00aee03b8c2ed00e3f1aa57571b24 77540140c6e0dbb69ebfcab9e4aeca8b30af58cacc642446 debdff000febed59eeecac177152082b9ec7bd4d7b38174542b6d3d18b13bb8c0fa5512f8650cad9 2412d81c8ef5e9d24942c6537a9a104ade4a6e7518240cf4 1d3ffd55a892c6e832fb803bb731008ce3fc2b11e444813318209e17d78e08f7e314e370fe514099 087d339f63e870694e2b604cedf4a94a80dbf68da7e51c62 ba8d19c491c84367a7f5ff00eb579ee9f73e561cbaec2a0baefc9cf71815d9784a6478ae91548dae b96ea5811c67f0c0fc2b082b54096c74a381dff2a519eb48 29474ff0aea311b6df74e3d6a693fd5b7d0d456c48538f5a99c7eed8673c568c92832865e5463bd6 5de5b6d5c46028eb915aa738f6a86540e8572339ef5cd560 a4afd4b8cac7297301fb4099dc80011eea7dfd45635ea79e863776f3586fe178033818f4c8fc79ae bf50b379e1da54ed0437ca39e39ae5af74ebbc968e250186 c396e47183cf61d2b962ecf53a54ae8a560b9865428aaaa363bede02724907d4f3f903e948ea93a9 8ed898eda22cca761cb1cf4cfa633cd10a42b6c629e42d24 649eff002907007156d239523892e1162520e01e4e79f948efd455c9b5765a67397b018666899dcc 230e8a7e5dfd3193f9d67ca19b32b0c290586338c74c73e9 5b17b1cd773a491feee31fbb191820f249c1e475c565ccb946cb0215b00e780bd303ebdfe95d107a 1322285997cc7c8255090d8e3d075fc6b46d2f17ca5f2832 824963b4901b1c9c0e9ffd6a65adab47a4dd5c855f2a490229603eea824e3df2455759d63b7810e1 4b6eea320e31d7d38ad1da5733578b340325cdf83380d132 6f3b41049ec2a6bdb54920471248370190e09000e7391dff00c6aaa06b855701430046727a01c67f 302aca595ccb0ae2e76f421777dd20e73fa707daa1b4baec 52f428c9664a46836c4c90ed71b39503d7ae38fe5552458ece30c6405549382739c82141f4eb9abd 7d6d7f6d30696605586d9194670bf9ff009cd537d32da4b1 f3e4b8264640e8a4e08c0e31f911f855c6cd5ee27a68645c488216508cac1be5da3a01d47e99fc6b 319918b33260eece42640f6ada9f4ff313ce88b7941410cc 4fcdce3e51d7aff5acbb7b44557259f72e55f7f1dc6303bf735d116ac6324ee557230c4287450010 4f38cf6ff3de9b13aa10360259bef8cf1ed8ab4d682272a0 39627e52abcfa74fd3d2a19ad5d707781ce7dc0fe9f4ab33b0ef384721700b875c0183f28f5fd29c acf70b81f2b2ae0b1e090093f9f34c8829911634dcc1be53 8214fb9ab10b2c730c00f8233c1000ce6a5e8522d5aa32125d8ed603a608033fceb5ed6729741f76 428059bb74e00fc3b564dabf929b0c6b92d9071f77af51e9 c8e2ac4575bdb731c32b16dc3a31ef9f53585457b9bc343aeb094fc8c5d4302412063767b66b5af5 4b462ee376d8a77c8a3aab6796fc6b93b199902c6496661d 7f303bd6ea5e4a5a1dcea8a76b6d63c39e817df9c66bcea90b4ae8e9dd13596ad1ac4ca415058951

91862727ad179ac411ce8c0e17761fe6c8e7d3dbe51fa554 d634f49626b8b32a8a461e3fba01ff0064f7ebd2b9895cc72ed70ca554a956e08eff00cc9aba74e3 3d510dd8e8e6d56dcaf968711e782a71c8c707fcf73e958f 777c8676312290ce5f682091cfaf7ac7ea00dcdbb6f249e9f4cfb9fe557b48b26bdbb4464631ab02 e7dbb7e2738ae8e48c15c8bb66a695626ea78e778d594303 b318ddd7f41c576ae5add46d550aaa1f03b1c9cfe18354e38963215508030180e36e0718fcc55e11 c735a8664665da073d79edc77af3ead473772f6166456b50 84807ef293dc83ed54c3aab859387e8371e871923f4e29cf30891958a2b0ce598f0303afe80556b8 2b716ee63c342c0648fe60fd6b257ebb1a450cbab8892376 918e010010412d9e3a7e95892a986537133e1946d541d067d7f01d28bcbc921b664936b1e53241fc 083ebd0d655ecde748b2194951f789ea7af535d9468b4394 922296778b8424291b9903719e9903d7ff00ad54e5663300106e5070738c134d7b81bce3e70390dd f27fcfeb5092eaecc524273d17debd14b4391bd49d90a2b3 31cb0c719e571fe7f5ab49bb7ae148ce08c7f9ff0038a855fe628524cb1030546e1dfad6ac11a165 42b8ce793838e959ca561a48bfa74056487298563cb1e9ea 07f9f7af40d2e355b5c80572720fafb9f7ae374d83cd9d7e60c14eddb8e3b7ff005b15dbc0163b58 d7a0039f5ae19c973ea54fe1b12cb2a42a4f1b8671cf02b3 dee1cbe24c6485efd01ce33f952dcbb48c50b04561c161d78cf1546688accb7293848892c1b3c118 202e7af53fcab272bb2122cb4f396f2a270a8573b8fcc1b2 79c71edfad4771225bc24c6cacca30bcf5c8e9ec39aad3dcbc003b46ac361f995b8e320f4e98e6a5 8a247cbc8e0120edddcedfc47bd55af1b8efa91da33233c8 5cec2102a9e5be87bf5e2acbdda6368601989006786238fe671f5aafe6879a31026e0f9cb138c107 6e33f53fa53405542230ab28fbcc08c6e19e47fdf5c7d6a2 4f51a5732b5182452f31dac186772b646de80e7dff002e3deb2f4e954cc8bb016dfb8b740060e47e 78ad1bbfb53cbe4c684161b555719da0f5201e33ce7ffaf4 d8b4af24b12ec0842e78e146dc93cfa02bff007d7b574464946cf7132fda7987cf91b6b8dc402cdf 36d000eddbad53d4e64169bf74a01e7038191c83d3daa35d d6ab296249047cc460a823009f4cd63dcde4971334455b76701464e541e94e34af3b873684573308 8636e5d402581e73ebf97d6a8bb19195426e2c78f94906ae bc5b8959959403d02f27be33f8fe148bb142b0200ced063c82bc73f5edcfbd752972e8887e64b0c5 122c7e632323619770c9539e847a66a42509df0101514332 eeed920e0743d3a7d2a2578e17de506f5c26d61c0eb8e9d7fc681308764c596445380bd40e0649f7 e86b3921a2d08dedd967859042e32819812bdf1ffebf5af4 4f072225bdc6d74218a9f97a77ce3dbaf15e728c5195420258170c5c152bc9fcf27f4aefbc0ce5ac ae10aa8f2995015390c3920feb5114f995c25b1d786191fa d3874a60e7a1cd3874ef5d0622db0f94fd6a4988585c9e801cd476df74914b76db6d656c03b509e4 fb55c9d93624540eaca4f4ed485460e4f3d7ad504bb0eab8 56193f749e9ebfd2ae8ddb7241071c9ae58d452f90dc6c54bb0c0061d09e476aca9ed23b91b76b2b 6496504e3a7ad6dce9ba323b753ef58fa8c4ad09d9b95c1c a953ce6b92a36a7636a6cc3d4a236d65e522c4acee76e02eec63a7d0fad24cf24f2c6e9118b72fef 1e43f36d3e9f438e38ab314ff6c7105cc4a25c2b2907ef0e b823b1e0fe556678d133e5c2aad9c0ddc8cfa8f7fc3bd0ddb466c99cceaa89b5992265591943331e 64c9c703db1d78ac896210bc5014dec0e23c2f2ce4f00fae 7239ae8e46450cf6d135cdc0209dcbc2b1f5cfd071d292cad12e6f56795199218f7e430c07270a07 3cedc13f956b19f2a1b30f5bb7934ed0ad6c8bac6e096611 bee2cc4f4f4c0e47e55cf48c64545fbaaa32003c9f5e2b535390de5f49872f6f08dc370c63fd9007 be79f6acd914b12d2705bbe7a1edd7b7415d94aea3aee672 44f6370cde629915403dce3271d73db8ad3b172b21491d9941c065381ce4ff005ae6d19222188692 45621816c6e5edc638fcfad69acf247f3040f11fe1393f4c 7f9ef57289099d00934f6890bc72cc09e7e624647e5ebdeaade431ea16ec2cec48888d9bd5b6ae3b 9ebdb9aae8f805c5b3090b7cb80029ce7b75f5fc40ab313d c1568e5859402cc5a227f1cf3d07d2b07a6a6ba193348e22b7263558c0d83711f29c81f3761f8d50 bbb5884dbcca1933b460705b04e47e5dcf4ad39a0176cee8 aab0104ab3af00e7923a6791f9d7397e4ccd02c48aabb9955949c96e00e7eb8f6e4d7453329eda96 da432b3464870cc0af42d920018ed907359642a4e3216442 776c627afa1e956a2426dc83fbb50eb952782c49e01fc0f23bd477b6d1ab44eb22cac2328caabb40 c1da0e4fd327dbeb5b26b63169dae5688246ae03b07561c1 618ebcf3ebfd2a5134401f2df0e0fcc40249f4150ab2c2c7702c7602caa473d08e9d3a53e5d8f0ee 2543ee0530b8f6c7029895d0b1c8515328ec3249620fd3d3 f0ab4b3ed218860a392a0673dea944eb13e242554939503eef6603dffc0d4c1a4955fc99582aab33

1627007619ef9cd26932a2ec6e699796cc494c9287824119 f527f11fa0ad48ee46d0f19c18fe625b07760e71cfd6b93b6b910a1524ee524e18f2de98f5ad1b3d 446f1c12436e208c819f6ae79d24f7378d4e876115cb35a3 c4ee70caec4161b578c81f9f03f1a4beb6b6d46dd5ca117013ef29c311c641f5fc6b160bd5694175 cb28390c71938c77ef826b492f0c2525562c154657b8e80f d73ec2b8a507195e26d74d1cfddd8b5b33020b2f552a320ff81f6fa5753e1385042fb9465949e9d7 a63f2c5526bd8c23232300b91bc8c9dd9cf23d3b7b8ed567 48d47cb940821c2b293b874c823e62076c104fb9aaa9294a9b4c56573a4807170b2292636393d7a8 1ffd6aa8f7325bcf22286da0ee70a38553ce40f4cff3a9a7 b948a512b9558dc00cc0f19fa7e27f2ac7d4ee0f9e8e2605432aa88b3bd4939391dc1c74fc6b9611 e7772b626bcbdfb44b108c9560773b6cddb5483c91e879fc c553b8ba302ca15c346a32a5480464127f5fcea9bea11471c8f6d3c8d70c395ce50283800e4fa0fa f6ac3b899dc9791d8336ec2a0383d4e7f97e75d34e85f71b a896c5c4bd679cdc3e19172aabc9dbc6371fad65cb32b655582e474c74f7fe94e5912565218292aa 31d307d3a7f9e2abcefb19412acc72a38e83df9ebd2bbe30 48e77376d48126219d31dfae3e9daae459662c141c1ce0f5233fe7f2aa010aca48c7232bc671ebfe 7e95a3698046554027951dc76fc6aa5a111772e4415982b2 1206724a9fcfdfff00af56a35dc42226e51f78e739e3f97151a3244e8b805d81032391db24762335 a3a7c71295054a953c16ee48c63d79ae594ada9ac753a3d1 a21b82955009c023b9c57545d428418da383cf4c56169288658c003767953d6b6ca360b8001c77f5 cfff00aebcf6dddb09b4d94ee926662142b296dc59bdb935 99217571290c159882428f9781c0f61c569cf3aa920b70392141ce01159d72cfe71c30db93805b19 6e323d8f1c1a95a82232e16208d308d5806dac197710727f 1ce78aad70d27ccb0b2aac83ef74c0c73cf6ed8fc29e6ee79633210b1a4671bfa9ddd3a7be7afa55 5b99847349e66e2a1c201927602090dc707ee9ae88df664d 8b91dc96b848d9b6161e62ee5c1396e463f034c96f2290ab5b4722a853b9829e064e4e47f4accdf0 bc0a010c3ef20c8ce3aec4fc5871ec6a532cd148f69089b6 8185571db3ce08eb8f71de894350b925bced0dd3cd3333b06da58b0070307b7a0ed56ae6e2361199 a1986d5572c187396047039381d6b3ac9e00de74d1a30607 af2037a7be692fe5b699a3861882bb30e4283c91d47e271f850e379dac2e84339924669e37912355 54018ee2d8f5fd3f21eb55adc2c6c2e11942871804f057ee 8dc7b67a77abb72f23a244731448ca11634c3337e38c73ebe9d2a19e57f34a1701b3bdb628c6fea1 73df9cfe3d2ba15ec43294ac157f75b986ef97fbab91f331 07f1e7eb55a43289186f5dca376dce42f73fa7e83d6ac3e54b2e536b1c9dc769233907d8ff005c7a d5411e1802157f8096241c608ffebd6832c048cc2c0b3641 5f9460f39201c9ee07eb48658de6da582a9509861c28e79fe44fd6aa85c3171233162a4166000209 39f5cd3d1a378d98c672a776ecf439fd3bd5349ad444b12e e8c7ca096dd8656cf380a39e9dc67dcd7a27c3a915ecaf709b57cd5c7ae36e31fa579a2c8b215603 71191811e31c1ee3f889039f5af4bf8787fe25f740962cae 80e4e4018e00fcea6dadc6de876a00ec2971edcd3067a53c76e455190b6df70fd696eb02d2527a6c 345b7dc3f5a6df67ec3391f7b69c6066aa7f0b12dcc58151 5448195491903b9edcfe95795b2a3d40ac78b2802c836c98ce1472c303a8ed5ab06c31ab2f703f95 70d16d3e545cd0a48e41e9d2b32f50ed6249dc3851b7fcfb d6a30e86a8dca92c00e158e33e879e6a2bad0707a9cddedb9855d91d95cbae182f4c7ffac9cd5f8b fd2ad9243b55d810cb9e8c3ad32fe00240e31c60ee3daab6 953c844b1942aa0ef4dd8f5dadcfe5ebd6b25ef46ccdded7431ed5d2128f22818276aaf41ea6ab6a f770e8da2b22a2ac932e1957fbc723dba71d2b7046c374f3 38f2d32542ae338e718ef5ca411beb5a9b5fdd1568158aa281f2b11d48f503fa8aa824f596c09dcc 18ed2716cb23aac664daccac483b4f4ff3f4acc9c49b044a c083823e6eb823d3af3fcebaebe699eea758e27218655a5e42f3cfafd715cd5da47034bbd52475c2 87c6dc1f400f3d702bba94afb84958c0b952ecc09c0c6e04 77e7ebd3bd49a7dc4cac8a028f2cee5c8e1bd81cff009cd3ef164694b120c8c064b0e0727ffaf552 666f395e350cabce7072c2ba96aac73cb47737ad750b9425 162243380bce4e73907078f5ad5b6bc290b248264192092a4e08ea063dfb7d6b9b82e97ca6915d98 6f21b2c4e411ce47f9fd2b52da50ca18245b864853919c9c 01f41584e06f09835ebc48d16e70acc76ed8800c0e7239e7b7d3ad645dbb493a3c286210b8d91380 bb9bbe31c71cf3c76aea8db8665508aa3055303eef24f18f 4ebf8d50923786e048d1c6a5576964007ca4e39fcc8fc69424afa21ca2dadce716e02b484c4a176f ef558ed246ecf1d811cfa5472333432e4a86761bf6a64285 07049f738abd731cb3ca9770c6092a13683f7b07e520551b88ee0da90627550769c9ebce063f135d

31b339e57434c71a2492c855fcd19248236f2791f8ad5468 e4665236b150430c80001f5ed8a9c481f7232ab12aea55c91b46776473c1fd39a8ae51a37102b166 56c1e78e383f4e956b42190ca876052e092f865624e0fb1e f52664784ac68046301b271ce3bfb707f0a62244ae1039236852c47af071ede8698cc0467710ccc7 6ab0ebc71fe0299238ec4608a5885c64f7f7c1ab505c210b 8661c8ce0f7f4cfa551185206d1c9e70327b629405624a2301fc8fa50d0d4adb1bb05c0550ccdb8a 8f9b3d471faf1f5abf1de011460c8092a0b1ce7bf02b9b86 66501172cc57e6c1fe1f4ab704a0cc114b066fba3208efcff9f4ac654cde350e852744883c8aacce df30619e39e95199e4f31444c63941da540e4ae0633f828a c859cf9846ee1546f6f6ff003fd6a6b4bb0c257650bba2640acbd7a638ec7b8fa566e9db52d4ce9a 2b8d41d5619a68940c947ebbb8e579fae7fc6b2eeeea5d2e 468a295a42cb81bf1c391dbfc7eb50dcdf5b4b6fe4248c8d91b580f91b18c67fba7b7154e2b87926 f3a6f9971955c673d4671e9dbf1f7a8a74fa94e7a589dee2 5b9bc895dcacdb7713818c8fa751ebf4a85e5d9712ab3862dbbe653f7463b1ed9cfeb4b7643c8b87 31155575746058e4e3f0e838ace4b95456f3376f38523180 071ce7dcd6d0899ca44ad3aab103cd1d9c3fafbfb9c75a82791bcccb0604750bcf1d7a7f9eb482e1 9559541739e403c0fc31568344a9bd9086500953920f7007 e95a68b6335790b1a02cac3055541cfd7a0ab7012b32be4a95ea73c7078fe9f9d5645600a8dabd08 cb719f6c71f954db8061f31cb364803aff009cd66f53448d 24942cdbcb361cf01bab0ce335bba7a9642830a1feea8fbc464724761d2b9d8a2dc54fcc0b700138 07dbfce6ba9d2159ee977a286277938dd800e075f7c57256 d11ac4ea34b45f3e355c82149049e4d6d1001e5549c773593a7313764120ed183ec715aca7046031 1ef5cd05a3339ee549e240cce1541c7073d3f1acc95638a5 2ecaa149c052319f518ef9f5adc2ab8c152791db20d55b9855a447f2c1ec4e323f1a8e56b504fa1c d4d29da648e0cc67aa6d3f30cf04fd0d433410a2cf2872a1 9431858e48e78fc0727e99ad8bd11c2998d3f7806e5001c8eb9c81d7278acc9582b46fe503700840 771638030481d33f5cd6919dfc8a48cb2f0b5ec93ca8cb18 f90263a2918e47f5ab1777912948d00667f917e6ce01ea3f0a49e2732323a2b7cc5df04e1891d01f 4031cfa9359ac81c2b031a8995594b0c95209e07a1e0f1f4 abd24d6a16b2244569ee4a420c9b490acac30cd9ea47e19cfbd5db40a983b034732955ddf2e3d483 d71d79c566c06159c191e4ca925f72803bf3f5c81fe456a9 c8299746c44cae31b4a823ee104fb67deae6b4b125ad4590a896141e6c2c48c8da5b82723f0ff3cd 64baf9e8c36832970a559829276ee0460e074c7d715238de 1109604ab2b0dd91939db8cf4c1c7a7714c2a8be5a19183a643b4adc82738c8cf1d720fe1510bc46 d5cac60085b622869146e0d82147ff00ac0fc2abcebba426 59177105597be327b1ebfd2a5cefb5cbcc55d70ad1a8ced209ebc8c64fe74c9424d2c81564918a9c 32ed0581ce73ee4e79fe95d1cf622c31fcb642ac8db95723 1d4f39a61877c8c8db4155de3383cf5233f8d3d3080a87214ab01d411f80fc3f3a494055597e562c 428db9e0838e7d33c1a7cc2489160dd2a4417e604e5b66d2 41e483ea38cfe35e89e0140b63747e62c5d41271d8718af38888cef0d8d83967070467be2bd27c06 4ff67dd062c48900dc4821b8ed8a6b713d8eb80271d71400 70318cd28fd2941e471cd51016df70d2de1db6729c8c043d68838434dbd19b1981240d879f4aaa9f 0b12dce795930546d6656c67f5feb5a103e5769f95b1f747 6fa56344830ca63dccd820862a4e07a7b1ada82328a33f81cf5af3e927cc6b3b58738ce719cd40eb 9565248f7f4ab27214f38feb509cf98188e09eb4eaa4c846 35ec6cf1ed28c3764703deb0e332da5d40c1c322928e7182c1863e9d71f9574f7aaa59837cc0104a fa8e9583a8c6acc36e72df2333700fa000fbe39ac21a3b1d 107744faedc259e83b11f0ce9b769ea49c0247e273590b1c36da2dab2ca034632a33d492770c7706 a7f144be7ea56ba721c19993774ea09e7f1156deca3784c2 a81d570873c6ec6056cda8a57ebff0c115a18b7b3cb2e5c22282760da0923b835cd5edb34885e4cc 8cec1151463773ce4e3d2bb29ad111993ca58c67e562c5b7 73edd2b16f2ca5526362a76aeddcaa37364738cf15a52925b1a3d51cbdc1428111199c73860003e8 7fad5096296224392eff0071476fc3f5ae82e638ede37010 a83c92c993d38f6ed9ac4b890099911c2f00286c9cff00935dd4ddce7a8ac53632452312aab1b720 2f635b7672a0645c8618c36ec74e95813f99212bb0647248 e063aff4157ac141053cd6cf52572370ff003e95535744c5d99b693e65764dc001d03f249fafd7f9 d49258bdc44aa5d15493bd9576e475c64f6e71e9d2ab2465 9a32cecb1e0b16ea01e7f4c9fd6adb208195c481933b381c63d3233d33584b4d8df72a5da856f302 2a90006218e7a678f4ff001aa1768efb58b0192022e7001c f3fe1dab4d8bac7bcb2b06e70ad9dbf5cfe3f98acd99a772aabb7cb66195520b1e48ee3aff0080ab

83444914ae6dd959da358d98b101f0031c31e7f0c66b29db 617556666739c3771d4f3fa56c5c47e5a2e16408cb942a07cca4e327f31d2a93daa4ee9b6260a4f5 200fcbbfb7e15b4646538945594c61771f462460af3fe4d4 88b0e1b664c80640e9f31fad4b1da3732973b4725b6f5f7a610b12b18c7ca494663d073fa76ad773 2b3440570403d54818cf3de9e1082063192490dc631dcd44 e4a9383ce72c48e7d8ff005a716de3693819c93fd09a649210b136f0ca1ba6d5fe74f1214527233c 846033cf5e2aabb2efdd80483d3a7f9f5a7ab330c004b740 02fe9fad2686993c131621319c91bb240cd588ae5a284485723236b01ca9e983fafe759c8cccc405 5f618e83dead92c2245de9b55b85072467ff00d58fcaa1a3 48c996a2d933796bb4223972e4658f4ea3fc3d2aecb3c69346920552a0b2af556e73818ec39e2aa0 611942dc861cb2819033f913fe15132aeddfb4ba2063b947 5fc3df83cf4a8e5bb34e67145b6b958672e5165182bb4004f273e98aa4e56766cb808ca338ed8e47 38ff0039a8d598a068b76ec0652011e83af7c62a3dff003e e01b686f9707af3c0edc7f80ab4bb10e4cb3146dba460ae1588c120f3f4fc07e952171200a5d8c6c 7692bdff00afff00afdaaab89949632b1623839ce3f4a9ad 55cb33900e0e49c6096fc28b75127d0b602ab22a8202e0e39c8352624fb40e46c5e4f3cfe34e8a31 1005d06547cccbeb568c67098392ed9ce3d7d2b37e468ae5 ab6d81573d361c71dffc315d468d034f0ee65d8cadf265ba8e71f503eb5cedac45668be4c27619c8 c8193c1f6adeb5b828b1a46ccd2f505860003d7ebfd4d715 74dec6b16755a4a6ccb872c5b3c9e09fc2b54a920028581e873d2b274e6569198ed0a5467dcf73fa d6b0518fbb9038ae68e8899ee299029fbb8e3b1cd465c11b 820c7a678a1f24924051d0127a0a6646092c71d314a526248a973179ae32a5769e1876f53f85654b 672fda9406432632416249f9b920fd31fa56fcaa1886e840 ea7a1aaef6a3ce32a9037038c9c1cff9cd6776b6291ce5cdbb2d8970044fc8e1b207230bec00cd64 4b6c91798c57646d9d9b7e6cf391c120f279e315d6dcc325 ca2c3964566dcdb573b873c03dbd2b36ff004f9e568cb47b6356c0553d471cfb74e95a42a5b728e7 85b279b282c99e72a431233dc903a0c9a533492a9cb2bedc 64a90c0804e491c720671c76ab92d83a5b3c255d5cb8566619c86f71fe79a64b0445635018bb3850 bb7eef04e4fae3afb735baa898b94acb205692432aed2e0b 2a8c919c1e38c0e4d46e8f2ce551d49ca82e7e5dd8e9c1f6c9e73534902411bb201e62a672c064e4 608c9ec7d0fd293687848446dc17cb2ae791819273ee73f9 e2ad495ae84caf3448aa18c9e631214b2a60617b81fc5f53f8556384dde5bee2d85501793db8c71e d57caa2ccaeef11662bb97076850a338da2a378230f98d9b 6b1f9d917a75e84f6e954845309b97223f98ee56791f1cfaf1cf191fafad1124bcc7bcb337214ae7 7640f9739e79157a082165df1c6cb86255b7676903a1fd7f 4f5a9fec913aae17705e72ad8c11d3a74ef8a4e48352a5a468f6aa0924101540272473b811f539fc ebd27c1100b7d3e741bb689783d3f8474fc7f957176d6ce4 891597748837b6ec6e20e7247af1f8115df78550a583a11c2b90ac070c3d7fcfa5119a72b2264b43 a0078e99e69c39ed4d1c0f734a0e2b7d0c874006c14dbc52 d692ae376548c53adf98f3da96e0910311d71c0aa9ecc9464476c8a32e016239c9a94be067f2cd1b b70c0ea7b62a2dac4ee2c001c75af3dcb955a269bee3c124 9241dbed4ac011f74e7a034e500648a42d83d4669a5dc455ba8c64395ce571f8d7391c724fa9c59d a2359b9566fbaabdfdb38aea6650e9ce4f5c562fd9f6ea53 38e23488b023f898f1d7f1e95135cb2ba34a6f43024413f8ca473b488622cac3d7b0fc8d6e23ab13 9043670722b9fb49d23d62f9a524b3607b0385cfd7fc2b70 3955055096e7201e738e2a2a2b597a1ab41220f2c027380738e98ec2b15f2246863591b1270c4f0a a3b1ad27956e91bef2460e0b8ee7d87e62a350146c119503 9caafe078fce8bdb7291c96a091ac84bee50cc480ca719c9c7f8d7337a8ed3798b200d9040ebb874 aeeee95e7696348e2500e159813b4fd0118e2b93bdb56512 02eacaac406ee793c9f4f5fc4577d0a9d09a91b981235c32b03cc64f257d40cff9fa5470178ee849 1b1c16da71c7b55999d23958042cd8c1539ebdf1fa7e155a 5421e408c42ab719ec6bad339da37373bb1190194053b1b1919ea6b52067914ae014d85f91b98e78 c573562ce573c654e0f39e7bd6a095109653c646e3cfe7fc f8aca71e86b0669cb146433942a157d36a8e0f18fa75acd950bc8ca884954041407e5c639cfe752a 6f04abee642b80a09f9b1ce7f2c55981115a48c2318f82d1 85c156c10473f53f4acb55b9a3b332ae555151d5fcc93ae0e78e738fcb9aa59dc0860500e72ddbb7 4fd2b6c401af664487695404166c05c8e4f3546ed1039408 b205230cbce493819f6cff008d5c65d0868cd8d15631946dabf28dcd80c0753cf5eb9aaaf0a02149 21324103920f4e3deb4de232862140da72df36401eddeaab 5bb44e58b1080f39ec7a7f3ad948c9c4cc3b99867382392a3aff009feb432864e030190324019e3b

d5a9a24456d8e1b6f27d47ff005b047e74d581f1b895da4e 07a7ea6b552d0c9c4a643bb125791c824e47ae71df8cd3024caeae1b27391939e41ffeb7b74ad211 e762165da723a70463fcf4f4eb555edf6ee40cacc700907a 81fad3b8ac46933a0243e415247a06e99ff3eb5340aed1ee0ca029dd8079383fe7f2a614187e07cc 0f3edd78ff003dea503c9654249200c81d8f04f4eb498e25 97911d82151b76e580392a73d7dfff00af4c740ac644910a6017ce3f01fe7d28de3ed00c71aaaa80 4ab361460e7827ea4e3de90b22cca24c10492c573d719c9c 7e23f0a835df72065e148768c6f01bfbabfe14f11b1895c10557f842f5ed9a792a36aaf2a32406fe 223f9fad4a1614855a456ddb890b8ec3a7f9f6145c9b2215 0a5943383bce36e7eed5e8546ed809f30303c0e339ff003fa556d89ba37c2aa8f99b00900fbfe7fc eaf874894b2bfef14e3685e1b031c73d29ddb0b22d345245 1293b7663e60dcf53d6ac4511668d37329c6e627fa7e754237762a6493730c10074efd2b4a265dca 72ced8fbd9e33edf9feb5948d132f5ba7952179103850411 ec7af15b7a7c5b63595c288c1e01e8c38e83d339fceb0ed0a491ecdc59b236a6dc9c67819fc33f4a e9aca4492488a60a95c16c74c7f0e3b75ae4aacd12d0dbd3 1432170383cafa01dbfcfb5699562a3e6e73c01dcd67d8eedbf700c81b803c8e338aba58952a8c76 8ef8ae46d2d497ab06dead9dd918fca9aeeff7579f5f4a76 c20fdecf1c64d212109002fbe0d672634307ca0160783c65b14af200ad90d8fe950cb201c13938e7 1ce6ab3dc36dca3e01f5350a4f645a8970ce8840180d509b 801836e0075c7aff009e2b35e772adbd9481dc9a86591846d870ac32015ef557b94a05c9dd260149 557f50a3359d2583f99e6798ac8a0ed18c6093d4fe748b36 5c9018020e7193fe7ad4cb75b0804f56f98638ad631e5d41aec65ddc09284450588da1980c2919ea 07524e3a7d69915b3995a59809031db803f88f3d473d4d5e 22379cb971b863183c8f5cfa8a7288cac51ef65dadbdb6f4fa0fc6a9d4e55644b8b3352cca9542ca 231e8c1b71e831fad3521911a54519da8ff31181b71c1cf5 c83c8ad85442590b95527a6390318c0a81e710c921c86de480ac3a2ff93fad25564ddc390af14532 aa485b11b85255790a3be31d7b54820482664e30533b71d4 7f8f3d7de94dd672a7f7698c103b9f41f4e6a292621b76edc7eef238c7f9feb55acb51f258b56ef1 c6d91160ec0b8238e79c8f6c60ff00faabb2f0c3a49672ba a951e660f3ec2bcf5eecb2e7686046304f03d2bb9f063b4ba6cae54afef7a1ff007455d28be7bb26 a2b40e9c123b52839c520e9db19a5c7b5759ca3adb3b692f 14b5ac8a01c91d28b7fb9f8fad3e7ff52d9f4ab9aba64a33150a20e4714a41c0038e7f3a52c7eef7 1dcd20619eb93eb5c76897a8c60e7b60f5f5a4655079ce69 c586074fce98480cc724803a039ace4900d73b918283c8e093deb35d046e4b9cb48e06075385278f cab581c0c0c81587abb245099cbba796ac5028fbc4e0723b 1c038fad2a91bd8b83d4e534f746babb9a62db8dc0dc31d40ffeb574102b4a58abb6c60410072c31 8033e99ae5ac2226d6790a96dd293f2e4839cf5eff00fd6a eab4a443636f8724f94aadd7395e3f3a55f4d8dafa5cb06d53ce198ca05036e0e39f7c75a8674712 901f72aa06dc475393fe1572476f34b6e0c8301b27907a7e 354350773028b695a39188395518dbdff439fc2b1df608dee65cf3c05250e3600dcb36339e393fcb f0ae76e542c12b9752ed8d88c320f18c1fcbf956fdf308c8 2e8a63552e5863079c63f99ae6ee046655759036e6dc0fd4f2303d8f5e3a5755046935a1837516d8 b63052ecc428006338ff003f9540632c492ea855b1803ef7 e15b53da32ab08c0241e1b249c63f4fc7fa55210b2b6f6ea79c06edd38e3d31eb5dd196860e2658c c774e912655867701d303f955db7ff005cab2723bb7240e7 ae3eb514a0876d9b436ec2953c63d7df9fe9525babe1833e480085039e7a8ff3deadea89d532dc72 b33841b58a91838c0e3a118abedb044eed3bb48727e6c0c9 f5febc7bd66c414c2509ddc7279ebffeb15af1c16f3c0be7330c9f99ba0e839c7e7c7b5612d19ac7 5467406633ef8d822ba1fbc84ee039cff9f51534d6b25ccf 1a4db793942a08dd904d68dbc516c13bb32c72f11a8edec08e98e7f3a9a7825965077bb2c40ec2d8 2839edf9d672a966528e860bb20dc4860093c13d7d47ae3f a540efbe203042905d89c1cf6e7f5fe75a0f133ca022ee855802cdd06e3b436739c1c66aa1b74620 1f9941db85072707e6e2b4534472dccd28ce5fe663128e30 bd01e4fe7fd298d1edb7d8c8bb7690030c6541e081effe35ab710a44ad194662ca324fe383fa8fa5 51950ab0621d4ae36f3c8f6c0fc2b58cafb1128d8a6c15e6 59594c6c0703d79e06698150ac7bdf70cee27a003be0f73edc735665d9d57e661c90d9e0faf1f9f7 a82788fca92210ca5490bc061fe7f956a9dcc9aec30adbc4 c416ddcedea31f4fc4034e952291490ca1c00580390d8039fae6a125015455e58e06eeb9e7fcfe34 c32c630c500040dc5472075c8f5aa6288a02280c1b2369f9 71c8f63fcff4a8de6cca0843b80002a8cf1df352233cc2425392a081fddc1ebfe7d6a27897cc0232

58b8e5876f6f6ffeb520d49d246523cc8db6e73b88e87826 9c1d5d83e0ee2a0866e31dbf0a9844195433287da1472719eb9fafe94c2a91962436c0a76e179c76 38e9de914279459820521300960dd8f4cfebfad4b1c6c1f7 053b41195273e9d3de9913952023101b030c39f63fad59dc893e379da4f0aa9d38ff003fa5009160 319635c4414e01ce4e0f1fa74a9a2dec558b95e39e727f33 c0a48da17501548da40c038c75ff003f9d48aeab20468f730236803d8e7f9d6722d1a764f146e137 851cae471bbd091f9715bd612616242c54c64647a0ed5ccd 8308a65924f9995b1b48e381d6b7f4ebade37488cb8dc141e38f5fe95c55976368bd0ebeca41b900 2c72a4fb9e33c55e77550362b6ef43dab2b4b650724e5b6e 7278c76feb5a6cc140278238f5cd72bd8896e38236776064f66a8d88da48241ee31de90ce19bcbe7 776cf19a510bb80cc71ec2b17afc3a86db94a51904005b07 a01d3a1aa0e49e48da738e456b98c0c2ed393c0009e6a136ca70ac0120f7c75acd3699b292321d9f 6b00573d303fc3af7a85ca0de07524f217af7ad29ac8720b 8008231b80eb555ed5d5414241ce491d3fcff856b09c762b72a804377500f191e9fcaa17c315cb67 6e73db3f5ab46dd810037cb8e8464f7ff1a6980a3280067b 0e6b5525dc080ff080b81d318cfbd07e60c0a28c0ea7bd4851c315c2800f41df8a604604808a491d 876cd36d099002eaf82c0af39238a66f67654f2c93efc7a5 5df2f9e54804738c7f9ef50b8e0b72460e0e455e8494ca90c06f03fddfe2a7cca9801810c061b23f 5a4946f62db3240c6777e9fa1a4d936385562dc1ce4d5dd2 0b0e8936b2ba80304328da08c8e71ee2bbbf06316d32725402673800f1d0570a15ca003a8ea0935d d782e368f4b9c15dbfbf3dfafca29d295e467557ba74a304 1c53bb0a681914bfad7523984b63f27e34fb93fe8ef93818a65b7119ce7ad17adb6ca56c72066ae7 b3256e67b145c0dfc13d7348248947b66a9894151923f952 aca00eb91d315e77b5b7435e42c9923231ede94bbd02f18c1f6a8bcf5ea540cf4e6813478c8e411c 50aa2ead072b250cac3e56ce470071597a9c4b35acb1b2e4 37ca4919c123afe82b403a11851f8e3a5549c9659d644c023aab11bba529caf1d0715a9c1e916e88 972824188981dd82077cf7fa8cd74fa648860575dbb81c36 460edebfd6b9db654b7d667b68d43232bf00939e09c73ee0d6de90632278645c156561807eee3f4e 4555657d7d0d7a172e612db1d01022518546fbdea39ebc01 4b34658a8dc029ce7814e7250025be624707d39a867cb0e00eb823f0ae7521a39ebcb422e731de4c aab9cb39dc578e073ebcd53f2a08ddb681e62aaa16cfca4e 0e73c74ef8f4ad39ee235ba287761b8036f0783dff000233ed551ac9da40a8c228ce7e551c15c704 e7a9e3f2ae8849bd19a58c8b959245541b54b7254a9c951d 0b1f76c8f6f7ac796240550176daa7ae318f5fcf3f9574173185059dfccca92c14e589e4e01f4ee6 b32f2d4233a1939539214723b7f4fd6bb20cc998330dd28c 160a189c1e98ebf8fa7e02a0699d583461480e170b9ce0f6fc47f3ad3b845008c6e2060e063a76e3 f11f85529433b12a028daa1893c800fe9d6ba119c97534e0 83737cacdc11f7791f5c568aa3abaa13fbb273b98619707af07fcf359483629457182b9eb8c76f5f a7f8569c526fca6d625400a0292541c639f71f9d6151f634 81b10b9456c08b62ed456da4e7b83fa63f11504e9e7b179a653cf0037206719207afbd5a326e5da1 06d5230b9200c761edfe029625dca58eddc4e383f8ede7bf 4fc6b85c9ad4dd2464cb0431289236d911037165cb2853d00cfaf6eb8a64a52da264c1662bf395e0 739381ed5a2f6ec5989662cc70005ca86ee7f4ef5565b221 d5242e519c1200c9618e7818c83dbd315a465dc7632993f768d846621581040393c73edc1fceabce d0a208407249c6149c1f4f4ef91d3b5685cdb8c98e280216 66612163b597078efcf7f6e055278c44ac5f224246030dc471f3300381d0715d319194a266cc7cd2 db94286c1c0e31db3fe7d7a547324667e5d5405fe23c1efc 63be47e756e41132966f9b81b8038c81fe7f95569210b11f2d9550804024124919e33db1fae6b64c ca491992e19c801cb06241ce33c64714f85c32877dcaca31 951ce3fc9ef46d59831043396009c7201f7fc3b7ad2950db51416667238c70303807f3fcab5e9631 f32389d91898b0016383d4a8ee3fcfad4c8648e64c0f9723 7165e1475fa1ff00eb549159c820083e5054e72793d7d3f0ff003c5492db3a5a0deebf2903696391 f5ff003da8ea1d0417122e40703685c2b0041eb9ce7fcfe5 4c4b82e5b0c597e5c2f71ed4cca2cc5942b03c60af18c7f862848d448591b680305ba91efedffd6a 4c0b3b04a8c4150c1b1853d0761fe7de96165775da98dadf 2850791dfdfd78f6a73c41612b1c8cbbba9638c81d3a74ff00ebd4a8be600a4e030dc303dea7a1a6 898e4628a543ab3800eec6491dc7f9f7a9910ba9dbbd51b0 c0e49c9c62a34d88e52388608da49000cf6fc7ff00af57428301505766e51f7b3c64f27eb9cfd454 48689ac91f744b1b860e73c8c827fbb8c63d4f5e86ba0b41 b1a36665db904f1df3cf1dff00faf58b122279a818091ced180703b03fc8d6d58302f1024b2b648d

c3a9eb9ae4acba9a44e9ac14acfbcb065901e71d08c0c56b 0cb302060e0119ebd2b1ed947da01c901816e1b3cff915a25d9541183ce323f95713925b89aec4d2 6debc71d48a88fded91ee1c738ef42025d8364927819e2a6 c632339c0e7dbe959357d505ec465244cfce72be9f5a8826f61b8f27b1ab454375c03ea3eb48423f 385dbd3afe149c4148844633d0f4c70283003c631ce33eb4 f3132ed284641e6910ae79520939e953cabaa1dd91b5a46e4e7907b014d3668adc6ec1e718cd5a0a ac48dfd3a638a508b8e5fd8126a9c5740e66673db21624ae 41eb4c36c8410170bcf5ad078800487cfbe698540cfce09c739ef50d32b9ccd7d31581e3e9c62a09 74e28dc67ae4f7ad8230c790453490186471ea053e67d18f 99980f60ea0901830e69a2d3e6c156c93c73835d06e439e39cd2f961d89d8339c74e68f6922b9923 196c8960429073f29e95d7787a3f26c645e87cc3ff00a08a cc2831b7040c7a56d68ebb6d5c7fb67f90adf09293a9a995595e2690e8694e71c8c8a6e060fa53f3 d2bd43948ed8e10f1d6a3d51f6e9b311c7ca3f9d496e7e46 18ef50eaf9feca9fd80edee2aea6cc4b7399599d546082b8c1f5fc7f2a799fe600f1b46705ab37cf dcb80e0061d71ed4bbd15b8ddf376c7a7b579ce27622f8b9 2a582be72380076a93ed0c08ce327af35946632302320b0e32318f5a9c48541c236d1d0f07359388 f951ac97049c16e081cd3a662ec50807b7e959b1ef248190 54631d05684ac8912b95f954e7f0ea68849ec6728d99c45e04b4f13aca48da1b2fc9c73c723bf15a 9a6931ea13c6cea7073bbe8dd0567f8aad8bbc9728bb4c78 4c86fbc33c103fad3f48bd49e68e52b813c2c1d86321d0819fe47f1ae97ad34fe451d24b2071b644 c12d8054e41e78c557258c6ac5194b28240e4a923f5a995c 1b5562198ed0d8e30c3a8fd3914d1344f0fc8491c1e0f5c7615cb6b896873f7b0b0915a3591e40c9 90782def8fc483ef505ccc645322b852abf2e01dd81c1041 e87ffaf53eb48f3c12a88c866650ac870c581e3f0eb59b024c5254925632310c3e5ddb863e6ea38e 79ae882d13b9aa7a956e9a6864d81959555be4279e7a9fa6 0e2a83dd2abc8a3713ca1603ef376fc862a7bc47699199d56452496501412dc03efc8e71eb542664 f25402df7412318c1cff008ff9e2bae9c56e6727d882e0ba 8232373124907800ff0093d6a8331461fbc20104103a633e956e45739cae57392dbb18aa4e9be5d8 18326323729e71d715d11326496c76caee5d9b2071924afb 7e95b9652b2731b26e6fe2c1c9000c007d79ac5b70aa0a0030c7919ce2afc185c2aaae320800e4fb e3f3ff0038a8a91ba2a2ec74f6cd94725372a9ce3775e3a7 e55746cc2a2a8da0ee033e9dff004acdb4906f0a490ec38c93f31c71fc855c57776281d76e3279cf 1ce7f9d79935a9d4892354280b6edae37124fddcd413c213 7b969242a40219860f38a595d638c151105207dd3c150011d3ebd2ab3b4921520961bb2c09cf1fe7 fad54517e852b986053210999738627195f41fd2b34a79a0 6c465dac03166e49eff8f7ad1bd540a52450f23382aa3966cfb7ae4ff2f4acd9d183042caac7e6dd b87cc4f735d74d1949f42291112308110fca4872303eb599 772010b29642e792caab938c9edd3a9ab736e954a860cebb896519039c7eb91fa554660b86906ee7 9257040ec463fcf5ade261245310ab7ce32acd92403cff00 9ffeb512b22bc910e5958299037038c7e3db9f406a591762313b84aedf2f038ebd73d3ff00d554c2 116c095f94f2194f206056ab5317a685cb5b984b34733952 081bb83c7ad433bf9aa5495f946ecb707df249aac985560d9dc086cedf7ef4aeec8c10a8209f9b23 3b8678feb54886fb92cbb5402300b7241eff00e79ff38a2d d1b72bbbb286e188e87f0fff005d2078d63600a6fc0ebcf39e99a72c9b245042aa96c0db8383c7a5 03562d1058050721812329c9c7e7fe4d5a59023005d4903e 5e7df38fd6a889115815c331e0649fc6acc4032ee65000e372e093537b164e9bd589dc195972c074 1fe7daac23145d842e010ca0827fc8c66a9dbf30f1c2939d a0ff009ff1ab61d13390c372804f5e7fcff4acd948d0b4999d832baaee385da0f7c7ddfc38fa56cc 4cacbb5645561fc64fdde7b63b9fe58ae7a2df0387ce1470 1b6e460f4e2b62c9d1c2c64156da187f2e7f2c7d0d73d48f5344ceaf4ddc198e70a3070dc91df15b 4148c302003cf0b58364db273b9b3b95581279246413fa56 f239618008c1e99e95e7c96a0c78888e49c6076a0ae5b9f98a8e029a70ce0fcc5b8e71cd38329ca8 1cfb0a9692d89bb00ac793ebe9de9db473d01f4c5283c101 7f3a61c15249c9edef5564908731daa5460e3f4a88ede1b6609ed4e60092c1c0edf3771519917382 7e800ace4fb94906d6dc70b8cf383dbda90e514820103a0f 434191475040f5c1a432271e9d7359f42850fb9b03683d48c76a61de1beea800119351f98ac3e552 7dfae29079bb8818607a678cd4a1d8946724100e690b1ddc a30cf5c0ce2988c7cc64932a3a2e054e5540c67209e46735495d680c8c3a83cb1c9f6a9414c0c1f5 a60c6d507927a669cec8bc03c1f4a69584c7827824139ad5 d2b71b66dd804391c7d056119339084608ef9addd1d8bd9125769ddd3f015be1a57a9f79135689a1

9e0f14eedd69a3a734eed5e99811db7dc3c77a835923fb26 7cedfba3afd4558b73f21e7bd41ac297d2a75c6720703ea2aaa6cc23ba384644662c39182a554673 f9d3923d8fb82363a963f5ab4219180ca1f524e33fa54896 ee08cc6dee3835e639a5a1d84076b82026194823b673ff00eba99140c91cf623b83539889504ab60 91938ab515aaae58b6401d4d64e57d103924558e2c924657 239e6aeb2ab200413839e7bd48b1c6ad856e71eb4cbb2c96e02e72180c8e0f5e6928f5664e57662e a717da2dae2108be691c01d4e781cff9c571ba387b5d552d ee36a9472432f604727f220fe55d5deca165599d5dcc633b781f29383c6457357b6c2db548dd73fe b32c464af3dc1efdbf2aeaa2f471ee68d1d8dbdd413c0a37 b2ec4dacbfdd381dfda9d33c1b0b70531953bb073f5ac7b3bd8a262eaccaadf292dc286ce0727b70 79ad43696f32a92324b02cc464e7ae7fa7e359356dd12d59 9465895e78dd5d9a3c1dbbb85ddc608f5ea47e1deb202caa85c4c8ce376dca74e48f9877e879ada9 671231b52887073b430c91920601ac572d0798ff0036d29e 546afe8324018ce3d81ada9abe8536655ca34ae00daaaaa4b60e721864819fc707d73592ca721252 a8151546dc019e073f873f8d6b3c2b1c72e1999fccc08801 82bd49cf4ce78fcf359f78d2bc92993680d26d62380c7a67dba66bae2f5b12d14a6876b6e8d8143d 037f09e47f91ed54248e40588daa41fc319f4fcff3abf284 2a423333b60152327b77ee7fc2ab4c5998654e0afa8e31f5effe35b4590c8221bf74836b499c02c7 03d78fcff4abf6ae448acc5411d09e437af1f97e7550170c 24cf276e173938e3f0e98fcba5588551645c06550e3003738cff003ebc5296a823a1bf69399e1f31 502e7391e60271cf3f862b4431876968c6320312bb71c7bd 73a8fb9624977155c6e62b9c8041edd3a7e95a50ae265692e63da33ba376e179c8233ed5c53a7a9d 317a17d12113396b6d88dc1054601c1c9fc87e82a4444d8c c88a0312c576e7249cf3f4ff001a6152d6c5256500b21452410b8e7939e3b8fa548c6340d1c720ce c0c3676cfae3a564cd12326e46d90b070aeaa5718ebfe7fa d50688374c32b0f94aa8e3dbe99feb5af74555998bae41e8173b7bfa564dd1dc4a4713855e1d9971 9cfd476f5ae9a7768ce6549cab390abb5d810f9e02fa671f cbe94c78c4881cb290b97ddb79271d7fcfbd492290800f9b1d3b1cf727f5fc8546d858b1b72072d8 38ddfe7fad7423265368a20f26f5666e78c8c0f7fd3f9555 742864f2c9562b9da3f8b9ebf4233fad4eeceb210c8148ce39c9e993fd681019155c856561b48032 71dc67fa56ab5309345216f2e0128db9b23770738f5f5a8d f647295910c80fdd507716f7f6fc6b466bc685a26841489474c7206793ed5504892f96802ab30392 00c13ea3fc3eb564101842b1ca12338dcdd81e9c7b54e1c6 c60390c012725b181fe1f8542a50af9521da031db85e47ff005bfc2a66f322c067c230e1948e471c fe7431268508770c124118507a74ab09b6268d083b88c853 dfb67fcf15591b7383b9b6f031d2a43202c10ee11f0063e6fd6a19a22e855c6f09b8f3901beed2c6 c6390367701f758f1b4f271fe7d2a18cb8572aedb198fc8e 391e849fcc54accc5c6406217a91e99ff3cd416598db054e7cc5ce01c6076239fceb42c9f6b0e5bb 1dc0e463ae3d8e47eb59ccea54a95e5b040208c763fe7b54 f6cc768123854de4310319eff5eddeb36b41dcec2da54f3501662f8c2e4f03a9073dbe95d3c4e862 5efcf18eb5c4e9cb98e2f31c60386ebf370c7922ba717286 ce300838c8624f24fd7fcf4ae1ad1b945c7bb8114c8ec557215bd40fa0fa54b15c0c703a9f97073c 562c1790f9acd2b22b29da9953cf1d79ef52cf71e5b87475 dc0950170739ff00ebd734a2ee5729b493a9600019c6339a73bb601042e7938eb59f6d78645ddd17 1f2b3639ea3ffaf56ade7dec5240a197a9c62972bd84d587 0033cbaf1dc91419401c1ddc738fe74edd0b4d83c9233c9e2a55540c307009e82a6cf61dcae91976 df8201e9b89e6a58e0018876ddbba7b0a7824b021891bb82 0548dc77191d7033f8d0a2ba89b64662e08180298102919cf07d323a548e4800971d38cd56692462 db401c601c1c91eb49a4b705763cf079e0e7a6291f0412ae 158738cf6a448646058b820fa0c669eb6e83ef2a9e7af5cd249b7a0dd910a10c0832aee07039c1a9 c6c51bb20739f98ff3a530c79042f23d697e7190001eb834 ecfa83771c1958821d71df15b1a67fc7b30ce7e63fc8560c8f92bba31ef9ed5b7a47fc7abe07473d fd8574e19ae7b19cd7ba6871834a318f7a3b628c71f5af41 18096ff70d36ff003f62970327038fc69d6f9d878fce9b7d9169260804e39233deaaafc2c4b73000 2402576827f4a7a2c6cc0b12cd9e39c5465a42a480b203dd 78a40c15b885c1ce303b7bd78d7d4ea68bc91a00303e9de9f94db9201ed54848e002227c0391c532 4b89724888e718f98d691ab15d087165a729900100e7b7a5 55bd5fdc3be70ea46dcf6e71481a566625d50f7241e7e945da99a100aee1b81e393d7349496e16b1 cf6aa87745703e640ae095c804e3ff00af5819f3ed572584 88ff002e067e4fa63b71f85751a922b5aba2cde5051965600e338c706b8695ee01003157419c8c60

f1fcba8ae9a2ae8d2fa1d5436eb13e19cec9014c6015e719 cfbf27af635a70c2885dd15412df32f407150c76eb2da42a4166d8bb981c6e047e78a722cd044407 0d193b8393f32afa9ec4d6776f7136674e902dcbe51d1cb0 5de5c11800e71cf5e9c7bd53bb579212a02ab2cbb5910e0ba3602f39f520f3d2b537db4859119430 076b37f0fa939eb9e78154afe028c240b10915c1ce79c13f 771dfb7e95a464ef6296c653db3c2c45d9dc15b78707b9e39cf43deb1750ca8241e3380a58f5eb9c 7d1b1f956f5ef9423677dea594fcaa09383f779e9df3ebf9 563bdaa166cfca3011d8f1d073c77ff26ba29cbab14974464caf2968c0665551c95c6e1e991f97e6 71551832dc8072370007bf63fe7e95a12a2165da0b16524e d3d7ae3aff009eb5427e59599d97ef60e3956c7a57446c66ee0111d402c1406e06ecd59b76f95c11 83d41ce0f04f19f4cff4a810a246a642582f550d800fae69 f1004158c86656e178e4678073f9d37a896e74367348230823605b8dcc3a71c6477ee3f0ad249925 dc044ac17e525d7af720e7ebfad73d64cfb951199550aee0 a7e6c7461cfbf7fad6b433ce918f3a5c606555d323af723b63bd71558ea7541e85d8191113ce8d19 d54027682476fe87f2a64a5370119d9c82aaadcb0078c8c7 be6a8a4fbee656f3c64905182f0db87b7523ebfceacac616dd8c321c91cab3f51ea4f7ef59b5cacd 13d074d701827968bb4641f4db9e7fad52764914e1a331e3 20eec9245486e215504054d8416dc73904f51ea3ff00af550a42ecc8814839f98fb1e071e9c8cd69 4d74264c8ee50c4b1b3056667c803f84118c7f3acd9d5026 d2cc32091efef57e708159a46daca79e318cf19c7e159f3c91ef2a486e7a77ff003d2ba63a98b2b3 aa328dcfcb73c7e5556297cb85a3c6549fe15e87a66a598f 96fb5958000381d08ff381f91a824b86190aa0e4f231c919f5ade2612d486e5d2404ab3118da3773 9e7ffad50a18d86c2ca41f9b76318c77c9ab6eb031660eea 4e327a01c7d6a0960654c0270c31c28c63d7f5fd7daad19b1aea1c8499b7103ef061923190303e95 76da259a13191892304ae01e808cf23a75aa96d0a42c9202 4306cab71cfad596b836932b44404908c8cf00f07f3e94a57e834bab23b6746063660085e98cff00 2a7891230e8086200236a8e9cfff00aa9f7aebf6d79624c4 4ea1d06338dcb93fa83f9547f6a8a65dcc8a8f9c6437f31f8f5a3742db42ddab8255cba9247000e3 a9ff003f8d4f1e2566076228c862067039e83ebfa553b655 6c6d888200218f3838edefc74fa539e475953712a49ce540e9f4ef49a45a6fa975098c2296032dc7 cbc1071cd4b0ca8d210198b827e5c703fa63af1ed5510f9a aaeee0b851f7549cfd3d8ff3a4899fcd0b855651f9f1fe159b57d0a4751a6c9b42285246de371e4e 38c7d38adf825122b02428071feef439ff0026b92b391f7a aa863c6081ce6b76c2e552429272ab8c2e3209c9e73df15c75636774689e84c16369da4967695946 7e55c00a4e0f0073562d15dd55e27da470ef92f8fa13df27 a76ac9b79a76b87b7801699862523e51185e3827a75ad213c8425bc90c8b6a18891558b64020eec0 e40e84fae6b09c1ff5fd7dc5a65d12c9330890fc9821d88c 05ea07d7ae7a5580d2412361d9dd9829c1194071c71d4e69ab748f22a40e833f748380467fa9c014 e9aed0a06756041cb797f36d61fe4545ba581b125b8f2195 de4db1b3e0ae4920e4fe95ab6f3ac8a7e752476c74ae765be6b80020389548f3590b0dbec07bd4a3 103c52adc332b2085948272c3be074efed5328daddc7b9d2 856dd82723d07028650ff292dcf3d73f5aa510778509b87008c82571ec69250e0b0373213d703939 f6ac5b5e64a5e65a3147bb385c018fbb8a79d8ab8dca3ea3 a55248ae4a9065655038047353242fd30af8e79c8cd256e881af32ca306049750bd714d2e377dee8 3807d2804a024c5c67aab0e29867cf1e5938ebc8c53bdada 8ac364663f30181d7a62a26765600966071ce2a433c8f9fdd95e381907f9d30a48c5988dcc463018 7159bbad56a5af318cee23040e303009e4fa7f3ae8342dff 00616f30056dfc80381c0ae64dc3a4ef840db4e1006efeb9ae9b44767b2918aedfde1e87af02ba30 8ad517cc9adf09aa3eb4a31eb4ded4a3240f5af54e41b6c7 e43d3ad3350ff8f293193c678fad3edfee9a4bd556b5756e871fceaaafc2c51dcc486e02e10a3053 d08e95232966ddb086f623ad29d88c0abe140e4fbd35e7c9 1d31ea0d7916d2ccdfd00090aed56f9978c11d6a32cec064283dc63a7bd30dc26d0e0b655b6e7775 e706a2966cc241ced183bbbf5ff3f9526fcc6932c96552a5 9f0323a8e0d366891d0919ce3008aa1737445b33e0ab6d6dac06304818fe67f2ab314ad2a2a02039 0073d71571d84d34606a39899e1745762bf2eefbadcf3db8 eb5c9dda6c84aba050ac42e0eedd9cf1f4e4575dadee3136540dbcae0f039eb9cd7213b166d939f9 b38db8c9049c7e58ef5d14197d0ebac9dd123628194a20ca 9e14e063f0eb5a888121083e60571ef59fa114974f87006ed8bb881c6ee3b7e07f3ad174d8aca18a e3d48c671ffeaac1b6ae84d6a6622db990c88e8f3ca58216 1cb22fca0fae067f5acfbeb67102c44b4936c3850d80d80327e99c7e95a2ac9668892285540543e7

aa633927fa5417082ed6dae6ddd815c920a9c329e0afd7d3 e82ab9fa9691892a1cb279214ae0284e4e707ae3a0ac69554228dcfe6019619c0e3f98feb8ae99ed 2da2f322557677c316dd82a54e413939ff00f59ac6b84092 3bcea423fc88d2e7e5e4e703b0e7af7c574529b639230e6922da5518e3eeaf182bc9fcba9aa7240f 81918cf70b8ab93c623c113ab2818e3a60727f9feb54b7bb a9566ddb81078fd7debb23e462d8d05460fde2dc70791f534e19dcc55003b8292c3a803aff002fd2 ab3b33c8323e5c15ce7a935615596195d570c579181c0c1f f3f955bd894588a4967919d176128cad93903a6e3f5e6b5b75c3c5022bc42472509dc54fd4fd3d6b 3edd85adcaa151b4e410075c8ea4fa6715a22d955a3df22b 3a10590b03bb246471ebcd734ed7378ec4290ccd22cb3832c8d9451d0b1cfa1ed83c7d0d5fb4495a dc445114ab15c30c16c63271df9fe755a59e07114734acbb 1802dce48c10707fcf4a729b058ca8666652177312719ce011f81fd2a24afd0d22ec4970628154bc aa59c960ca3a67b0154647420b86dc8c7fd60e8092723f0c d5e305b310cf957e485dc005e3af359b731ef902dbf992f776539c8cf1edc63f5ab8b4897a95e5ba 43bb0c770638ee31cf1fa9ff0026b3e6b8560c39c819e073 5a9284750c3e5dbb8739273f97e359d346db9940562060f23e9d3fc8e6b58346734cab1b47709b88 dc4125980c6d27fa53275655608181604e14fddf6cfd3f9d 484ba26362e4a96041c027d31f5fe554c3beec1561b87aeece78e87f2ad52316c9a4991c821b2570 bca8e9ce323eb9fca98876a2903201e8cd8c76fe9de99120 e4aa92ccdc903ffafd29a6230c98cf39c1c367eb820ff2ab5a12c9662a986e080727b71fe47f2a85 fe7819547c884370783fe7f1a9b6c2c8199cb2ae0649e467 39e2960843a3a0e461c30cf7c7e94ae82cd93ddb1096ee1062552482060f3d401c554082365544dc c49e393dba55c088745b19be6322b321e7a1ea38ed9aa8ae 444a815b83fc438f6a51d8248b504d70ac183050e31b76f519e78152cae5a652e9f294d8c3fbbc75 155524670506f1bb014b1c01ef8ff1ab31162ccc59770186 00648fca935a949e84d1010831b6581f9073f780e87f5fad24a1834722281c6c6c119046707e98fe 553a209502387dc1405da49c1c6718ed9e07e14d01916e2d e60629570fb4f0411d3f0ebf81acdb2bc892daf1e3995b23206305b83fe735b961238b842ea0440b 22670370cf561dc7ff005eb9b8187983001c636e73dffcf6 ad8b62b3ed88392179543c03dce7d39cf3595445a7a1a87507866b960aa232e558a905d8e7b0efdc 5362d42360ef1c7330ddf32aa8c6d5c104fa75e9d33542fe 36b79d6e250c166396c7015802381ee00a20b808647675412ae11d7009e993cf73c1f61ef5928a6a e866ddbdcde4aaaf2c6afb010d1be72c3b1cff009e951db4 20acb33cad105e133960cde98f4f61cd5680a2a98fed32b4bb762ac6c08ce3827bff009f5a86e637 585a32f22ca8cc5e3dc1739e981d7be7f3a9e5d6db0f98d1 b4bd92e215854aac48c03b0fe2e49381ea707f4ad0b1bc8e1694a6e0bbb0e7a85e78fa704719ea2b 9f8a745409e607574decaa4061b548e71d31bb3cff0077de a682e505b4a8f2106799786209ff0069bd41c7b71c529d24d34099d33dee64450596590e18ab02a0 01d735a767728ec50be645ce5b1fe71ffebae14debbdd6f2 df3b26c8c05c6e04f231fe70715b1a3bcb1cc6798333c8a080cc0923d73d00e471ed584e8f2ab95b 9d6872182b903b1c1e2a50eaa0601209edfe7a5627db238a e55267550c3a825b7608e07e2735645eed280ae78e4ff7473dff000ac233b6e2712e4ac725b008ff 006ba73de9ab24c19546cc633c8e2aa7f6a219763004e012 a719e7aff4fcc53eeae6de0562c14291c8ce6a5a69e834ba161e531a12e63c0c9e3231559e596e17 011a38b3cb7f113ea3dab35da59eea2745da8ac0940b93b7 39e7d2ad01717b8607ca00e70c0e7d2aad645f2d847b7b742a4c92800f277e79c77ae9bc31ce98f8 7660253f330e4f02b2a1b464400329c019caf39ae834a431 dab29c6031c63e82b5c35fda6a675649c6c680e45283c75cd34671ed4eedd6bd24720d83ee919e69 97f9167211d80fe74fb7fba7daa3d45c47632313c1c0faf2 053abf03f412dce7a5b8112860cdb4e01c9ce3d4d56373132841300ddc6ee473c71fad1e7c5e632b b292aa0b63048c0e463bf5fc79accb878e301d1c3b326f45 eac40e99f7c66bcbe56f4b1d4ac5f4b801981919f076b6e519cf73f97f5aac275da496656236953d 369e411eb9e3a55182f8cad2898aa95604285209c8e873ef c7e7ed5232bcb216dacc62601db6e406ce00fd7f0e3b5270b32913dcf993876675f2d58286071818 3dbf0c7b715ab6e775bab81b8ec1819fe7f9d73371398774 326231b4b32939f7208f5c1fc735d1db4919d3a0242ab320e76f1d3d6ab95a4448cbd51de2855410 4b740dc83cf2077f4ae32f2453232055dc3b2ae07f3fc2bb 1d4598a911acb94e30a8086fc7f2fceb8dbd6fdf06f99474c31395ff00f5715b61e253d8eb3c30c5 6c6331b281b3255ba939233fa7eb5b731c43d70db7033585 e19f974f8e4014315c6d2704e09efef5b92b2ecc15ce79c11dff00fd75955f8993d4e7b52695a274

2424400da01ea491c1fd6ad5b4e7c85272aaca31b8e0e7b0 fd2a8df30465591802c4619780bc1efed57ec9963b35458c82a0050a7820007af4ebc5376e548d8a f79308124904e150827616e79edd33ff00ebac199e478f6c 8370f97073bb39c73bbafe1ed5bfab4525ec0c8238e350410ee7764fb0ec7afe95cf5fc9b1d12056 0cac431663f2f3d7b8c75ad70fa7a84968625ea222ec0eae fcee50bc003a7e3cfebef54ae6501557e55551b7818041ee08156ae6579a2553b36a9dbc1ea7d7df ff00ae2b32759843bc93b5810ab8ea3d8d7a315dce693b6c 3d123451c1003f38e87383fe7eb56917c95652ed860c1949c0627d4fe03f2acc864c97dff32f5192 413d00ebc763fa55d8d8ec24e576b6431c83ebfe155244c5 ea5f12857f30bb2b9030aa4e78e3f4fd6aedbdc0558d5d19c000e4e1b04f439f4ea2ab2889a1f323 dc1c708b8c1639f4fc48a98a2accb2c0c72bb8166257b118 1c77cd724d2d8e88b1d2929749f261d7380a3a77e09ffebf534cb9baf3ae126940255482bef9e0e3 f1a844a88999d2456505919589dc73c73e99e78ed51960a5 9039c95277b1c67e6c8ebc8fc29a5d4772e417a84ed93cb88313b832e07d7f974c77a6bdc3282118 32e0e769041cf5e7db8aca96e1e452adb94293f2b12d939f d073fad247390ea159832ff16fc11fa55285c97225ba9c95c26e246738ee48e7ebe950028431c03b 8751d47ff5ea3b974cfcb907f8768c71fe7f9d448cf22040 ac067963dfe87fcf4ada303394c74aa8230dc920e5b927d8640aac96c1999d4b636e55b3d7b67fcf 7a9e72abf3effba3047507b67f9d5713a0039e3903dcff00 9ed5b2460d8e70904472bb739e7ae39ed554b16621860124f5ebfe73569de0650ace1988ce7182a7 9ffebd5145562ccbb811f9ff00fae9b4813648b2b3a9f2c2 a903739071920707fad3e091a3f29d3718f386f507d0fe75182a612a1816cf236e0673ff00d6a617 2a48f99491bc6318247ff5aa6c3bd8d1b6576d36e1072639 03b63d0e47e1c9cd54760a000588238ee07b559b097ccbed92131c53aed3dfe52003fe355d311610 614af24a9cf1eb9ed4a3bb07b22302566077904904608538 a9e19622630cfe5b29c3100b7d07d68f3d6325405df80738a52f1332397018fa03c8e9dbf114da12 65e8ae034a0b3b16624804e39c73f8d594b8867428aa5727 2cd8c953fe735929265810e3763b93f2fbd59b766330006031208c75c7a7ea2b3944d232e81b0c17 4ca0921896040edcfe55a56972d1a643124e558b1ce39cfe 5c9aaeca8f0842a37e372b01c8e3f953622d1b79722059011c11c0279e3f0a892e65a8d6875f059c 5796463b9556dc159cb7ca00c7cb9ef9f4fa5735a9dbcfa7 b868cb340c7e46098c8f7adab6be2563f30ab04180ac3a9eddfa7157484bd562f1ee493014b7dd27 9cf1f97e75ccb9e0eef634b2671f05c16c3659240782170d 8f7f5c0e3f0abc6f24486352f95643f206e0e7b1fd0fe54fd4f477b7064b37395ce159738e3b7af7 accb0991256927cb302a14337403fc9ae85cb3574436d3d4 bb13dc418568d4a36f675c76c8f4f7c62ae456910963596577da8cce41fbaa00dbec727eb4eb4bc0 eeaca81d9540dccbbd436fdc73ec719ed5189512ce778d63 56dc46f0c076e140ee3bfbf3e950db7a2292b6a5fd39d516dd123df2f2cbc001b391bb9e98da98cd 6a44f6b691b310d20de5540072723b003d4f03d0561cb24c 2589218d9828dc1949dca84025718cf1c0cd5887568c1825dbe6cd1b67cd7524e06401c718c63f2a e79d372d51a2763786a0b88e148774921446214ee5e9d4fe 39a44315beff00b4c923ed5c6e0c40eb9e31f8d73b26ab2c5741e2dad28dcdbbdc9dc081f53f962a ec58bb9a46bb9088d8b1241c13f2e338e718c67fce2b2747 916a1cd7d8bf6c63793281a4767f9db39da010000b9efd6b6844ac619e45273d40e429e87e9c8a82 c3eccb02490edde701372e18023f90a9dc7901dc1dc08e0b 1e08c9e735cd377958ae66473c52365083b7703b7190c3eb5a81b601bca8c740a33547cd99500c0c 96dce3f0e80ff9e2a512bb22e09dd8e4e7bfad4498f72f20 42a72e4fa12718fceb7349c1b36e4e371efec2b9740ee1b2ed8041183d7f3ae934450b60dc11b9c9 393d4e0735b615fbff00232aaac8d4ec4669c08a60248eb4 ee87debd35a9cc36dc8da78eb5575b675d26731b6d7c001876e47356adf1b738ef59be2697c9d06e 5fe6fe11f2fbb0155555e2d04774709792db4037f9800539 6603e72a41ce5bdfe5ed9ce68b96d3ee13640edbc1dcc4824e36e08ddefd2b22e99ae2ea48238d55 c9e70e4a903a6eefc718a9ada1b68a541333a21450727032 4150e0fd71f98ae2e4b24fa9d37d49edd0c9a6b18ee64698ab2babb6ee33c73f407d29e13cc58d23 88c44364c8c485ddb410dbba127918e73c54371a8e9f6f70 268f6942ad14caab855639c01cf39c633ef5997bae116ab036d2a086605b0c0e78fa638231dc538d 393d907322c5d2bbac2e6501cc5cc6a705576824b31f615d 2e917a973a65bab32f988aa064e0640e3fc8af3a3733493c49bf2b202841278071f37e5915da694c e9646d634662a3ef3018e83819f63fad55685a2895a966fe f118c8e0b2ed19f981f98e3207bf6fcab94bbbd8d9bcc3821cfc8bb012319fcb35b77b6f70d18792

60846efdd81907a0ebdf815cb5c88a09a47dfb73d06d2428 cfea6aa8256d06cebbc3f86b2568c0da00ca918c9c9ed5b53cf19628c14654e431208acbd161686c 77679015813c648c74f4a5d42e2dd952e4ccb8f2f242ae48 1ffebae7945ca6ca32f5711342d90ac541f9738e39201cf7e3ad6a69b22adbc6f192d10c6c63cfd7 f1e6b0352912e10ca50e0a8dad9c671fc47fcfa5686993dc adaa88e3dcaec0c6a08cf247f4ad650f715c69dd9ab797011551518eee4165e067b9fc3fa561ce90 0691d76a3851c27f0f539cf7ce464fb568ddcec559e32a41 7e3e6504e783b876c62b1af9d4c6f93c310158ae09181919a5461d0d1bd0e72e423b3c8a8493b7e6 3818c67381f9567cd0f9fc8690edfef6463fcff8d5bbaf2f 781f74007e519cb7b9eb8acf91dd14f96caa47707bd7a50d0e49ee4211964fdda2b01d09e304fa63 f1ad5b2420a3967054e182f42327af6ff26a9db5bb4aacb2 4b82d8c8c678e3f9e6b62384dbc0ce51b6312338c6781dff001fd2a6a3e814e2f71f1472b46ed194 8946170ce72a5b8c03565d97ca1298e45c1fde9661b4367f 964548b060a34d0aee272db57960738030319001fcea0b9678a028c1b6ef3fba71925724e4fd338c fb572b776746c8a922c7f33bb7dd7c608c6dc9e49f6c5577 9c3b6d2a1b9fe2c9dc7b73dba0fca9d733c0d6418b486e55b6e300295f5eb9ce4fff005ea9bdc22a aed7c13f313dc0f6e3d73f956ca3a19b96a32e5e6259d158 9195762a7b9cff002a8d262cc59caab6d0aa41e9c75e6895d1e12086249dcd924f1edfe7bd50670f 30452176f249c8ce319fcab58c4ca4cb771287840f3181dd 8fba791c647f9f5a7db2bac0e779dc5720313cf3ec3f1fc2a089d1a45cae320718ce0d2c93c284b8 76f33f8b1f773d7fcf4abb7426fd588eed920b0ceec119eb 81cd3a30c54a16006383555e42cbb86e279c60f7a48a62ac482c0ecea473fe7fc6ad1122ccae5542 b6d2c4f009c903183dbe950a3e18e5c2b103258707149189 1a2dee8720f52327b639edd6904e1a426401994f4eb923fcfe74d896a49bfef36c62cc391d371aac 26651f74120f058f4ff3eb4f6932cdb5580ecac7800ff9fc b3514acaa40c15e8368ce41c54a1b34f4c666d42cf08aa0b850c78c0073fd2a2b946134ae3054374 ec7afeb4ba64ec2e2cd576876971f77b71cf351dc348ccca c3207503e5ce284bdeb837ee8c0ec183155f61d8e3ff00d54d8a722467385703180bd3fa74a86590 956f999883ce47f934d3bd9b2771057d7d38fcbb5511b139 94076c839273f29c0fff005fff005aac452ca8e5955541cae3af24723eb5550ec65210ed3d4839fc 7fad5a8143bab10a481d09ce3939a562ae6cdb191197648a c4b052c0fddebd7dbaf5f5ab6904371046df78c67923ebfcb02b3e066755393e5e76807b7e07ebfc eae095cdc06015543238e005040c71db1ed58ca1a9b465a1 12cef0b10772fcdce4e7bf7ad0b7d49959b05b279033d3fcff004aa9a82b2b960558039651c83df8 f7e453624f226479990c44066c38dbfee93d89ce289256d4 1336519ef55995d5495043336d2490724678c707f1351931ccf6f2c102c25d8a9902ee0d80002477 392c3db3550cab705640eb02acbf28639da32c463b1007af 5a8e39c44cac2566b68c9589c29552fc9dd9cf63ce2b9792ccdafa1ae8ae079ea88b132e542e15d8 75ce3a1e4e39f4e94b1e90e615c2c0cd2a8976b1202af42a 4763f3038cfad5386e99cb46238667957091ac7800750ca7b1fae2b406ae65bc91632d03c68c8b12 2027d30403cfd73e952d4d7c23ba6453451c31bb4af2aca0 844987cea011f778ea31819f6aa335d165644f29562015519f0a7a6415c649f98f3d319abff6c0f1 4568d8daf70bf746e1b57bf1d78da3f0359b7b327d844c58 34ad31df295e15173b7031dc1e9550becc25aaba15e5965855843192ee5131f79547bf5eb8ebdb15 3da5d1b7b86412b1dc586e2bc851dbbf3c7d3159626962bd 670cb1aaed196191ce3a1ef8eb8f419ab5b5dee2078e28d44bb8887231b32c07e239c1f6cd54a29e 8f6262fa9bcda9b7da589942aaa12a4e3d1b03f5e82ac0d5 bcf58d59ced666c64636e06471e9d2b1a2804b7414ccab1b0da770ddb46781db3c0273fe357a78cb b44888d14b0c2eeee1772b280318f6e3a1f7ae6718ab22ee 6b0d49dfcb2664f28724a9e7a0383ed5af082c1946d504649c639e724d61595b456b1c9185590a9f 983f56c83b40f4cf1cff00856a0bb71c82bf714862bc12dd bf0c67e95cb5126f42932f9c85c16033ea33fe79ae8b436ff8979f9f77cc790300f03a572a9731bb 04283781ca9ee3bfb75fe75d468073a7903206f3807d38c5 5e1a36a8455f84d6071c0e94ecf18c5306719fe94e19af44e5196e7087ebdab2bc5ad2ff00c23576 6160ae021049e07cc335ab07dc23b566f8a1237f0fdc0959 8460a160a32c70c0e07d7a55cf605b9e58b710dbc31a433a991d91159324fdd04f1dc640f6eb54a5 bc799a5c42cd1e4a6d73caf03681f8927f2ad6bab9b749ad cc30c0f22ed036ae0021539cf5ebff00a137a52d9c134c7c96b6025695a466500ed52e0f3ebedf4c f15cee4a3ab47459b31e2b4212ed25b70265085637e181c8 1c0f7cd529199e260557098662173d405e477e71efcd766da7b25af9ac599955401b77165519c718

2474e4d60c7a6c92191ee4e608dc12a3037b96193f8773db 02885652d6e0e362b687a1a5db24b332a0ce4a30c9001c91ff008efeb5dca58416d68d24286d8f56 da320f39e87f9d53b392cac0853033a853b11932ccdedc7f 3f4a8351d5a668ae23caa26e2881c1dca0707ff1ee0565372a92f204ada19da8eb4f22ba3c416453 8383c7f9c76ae765912eae56204efddf3679007273f954d3 c936a23c88a16691f058a8e48f5ad0b3d13fb395a7b8c6e0577330c2a96ebf53fe35d11e5a6bcc4f 52cbea42ced522fb859006039c377c7e5dbd3dea28de4912 379b6b36df9541c10a491d48ea09ace9ee1a7b8658d0eee02ede981d38fad6b055167be4243ae015 6003617e9efc7f9cd434a28b286a92a2af968dc631e5b11f 28cf4cf4c7e9d2acd95e490c6489632db40450a7af4079fc2b0a59cce76907e6628a7ae791edc56f 595bcde548e162c0255be5f9801c647e95734945264a6ee6 95eb42d631462dd4129b194ae02f1d7f1ae76e670c85d4305209209efdcf7edfd6b61eeec264640d 0ac8485279f989031cf7ea07e158377b6192654018ab60ee 605549e3819f4cd4d28d8d1ec6248af86770096427200c01ef59ef286054a6d607965e31f4ff003e b5aaebb6470398d570cc3e9c7e959d2060c1881b738c7623 9ffeb576c4e697917f4f85e6c2c4c1e427760f3dbfc2b79f4d44880791a460012092074fe64ff5e2 a2d16dd5d1dc3b4455032b85f6c7f53c7bd6a4105e825e18 906033a332f53823711e9923a7a57254a8efa1d108d919d6b146c15183c72280d1aee6c28f5ebf5f ad1773a9f31244ddc64b10320ff4156e4b68e352a6e5b2a8 1028500eeec0fe35972a232b323ef25b71dc7927d7f954c5dddc6d6863dea215e060939e7a0aa53b 2989551b700b960bd471df3f87e556a75595984854ed1f36 0e0e323f3ef55a543b99cab28639e3d7b0f6ff00f5d7644e69111930b8036900f2ac3a7a7f3a85dd 98afdd2dee781c66acbee31aa80c403807b826a8cffbb948 38273f77fc6ad112d8b50e503a6412a32e4f1b412071d3d453f75b32e30c14138cae41f703fc6a2b 601e3242020738e807f9e7f3e95223b2965000dc3b77f534 7515b42b3b426639660aa7bf1c7a77a00cb6f6e14a9c772475e053a5425c6f2c777f091800738fe7 5133aa8d9e6029dcfa7e9568cd93fee70c8c872724614fe4 0540cd1ab650331c7073f4ff00ebd448db87c85b0303728ebc9eb4e591f8656dcc7be3ad3122d448 aea647c055c83ea07f519a56814b16c6e24e460f5ff3fd29 90302583aa96ce7e63cf43c558c2bc2ce980a00c9271919fe740cad6cee975012470c580071cfad3 2f19cdd4aac4005cf1f8d3918c92c7f20cefc0039f4eb51d eca4dd4cff0078972dbb3ea692f886fe1210c43061d08c7b0ab29279842803774036e73ebcfe154c 3331dbb896c0c54a1886e0e40e067d29b44a65831b39c16d a33cfcdc1cd5a811177614b10a4e3a67fce2a0662f1ef5c64818c70011fd3ad05dd832220200e557 276f3ce08ea7fc69145d69d964c1755551cb6dcee3ce7fcf bd5b82767054855529c066c30e78fd33f80ac495cee50555477c9edfe7f9d4c92a860092aa4e4e30 7271c7f2fd2931a669ddbccea22deac58e327b77f5e05442 e1e3ba8c4eeae09da555ba9c7ca3f3aae920b899b12f947e545766385f9baf033dbf5a53669ba4b8 94a96c955c13c1c70df51e952edd4a4efb162266ba6cc642 42aa11dd9c90430c631cf5393edcd5e9ecd088d26b82d1305c1d802af03a8f6e7248fe7559ed92c1 563842cf8625d724676b11907dc73edda91aeee994031c86 467f35d89c1c81f2839ea00fd3158bd75468b4dcb2c4fd95648a4cee62adb41253d07a1f5a9ec3cd 2a67b688a34277cec4820af703a1e84f1e95427b9812e99b ccc3280d9541867e0824638ff1a8a5d4a50aca92ef50300e39e98248febc714f95b43e648d49ee15 945ccd728b2b13b5225c7f0f03db9279f639eb526a7751ac 415159033883690197218139c1edb57a0c1cd615cea523088aa43132a952029c7071d49fe5e950ce f288a30ecce172ca7af271cff9f51cd0a96a98bdae8d234e 373b2495dc08d496442d90c7d48ef8fe40d5eb4f2ae374a2e72cc84bb04daab93ce3bf5f41fa5612 4c4c68cf16e2140c838e981fe7dc569a4b35c5f21107ef02 0cae719cf18c7af3f4ce294a0c7191d4bbce21966fdd35c471f972412a8f9573f7936fa74f5a6da3 09e4091a32c8c366d0786c8f9b27b0271559ae7ed021572e c18b2f9eabf331390473c771564ea101b146584adc236d708b846c03824f41d335c4e2d2b58ded72 78a4b8b5695862669c889541c9073853cfd08fad5f375233 4e4c7b492c88858121d7afd00cf53c5655fcf32cd6d70eaaacb2ab2cab8241072d9f7f6e9558dc3b c651552491599e665c00c1bb673c8e7a7350e0a4948a4ace c6fc17a1a695ee1e5dfb710ab2e03fb01c01dbfc8aed7c253bdc68c5e41f3095d5b073faf7af3e9e c1ee511e666014ec0abd8e78da4fe239aef3c10026801031 60b330048c13d3afe39aaa3caddd19d54d23a51d69c31c5347414b918ae93986c1f709f7acff0012 a249a0ceb2b858f7217ce7901c1238f5ad1807ca6a878891 5f43b80c582800b118e80827ad6925a312dcf3fb1b6176af2dc4ec82673f2a81b978201c9fa9e9dc

8a45bdfecddd1b309b285f24ed3bd9b91e9ce78fa7bd530c 5eee35b57210b1129566da149cf27d0007fcf475dda5b24eaa8f335bc4981204dc11d8fcbb867047 1d3b1fc2b965057d4e84cbf3eae9309120726400b12bcb0c f45c7ae073d3b5509b53b782dcc526e12a2ed55273b8962439f71ce4773545e192dd0dc97592d43a 96c1c739e188eb90491f89ac9bebd4694cbe4ee38e5509da 7d00f4eb8aa8518839591ba93dbdbdb3497513348c9b9640df329c8c63df91cfb1aa515bcba94c12 1cf921c2b348b9c64f193dce49fd2974cd326bd68de72de5 ee00a86e40fc47039e0d74c24b6d274d636ed1955ff964c70181c9c0f4cfe3d289b51768ee0aed5d 846969a242abf66677192ec0e71c7524f5cf238e463a5605 fdc5f5f5c25ba32ed63fbcc2103ae47e4307d781d39a7dcdd5feaec638d5844c170157900ff4e0f3 5a5fd9b716302ed9958162029ce4310720b7a8c9fcc56765 0df7292b935a69d069d686670cd9070db7af1dfeb5cdeaf7915c3320ca22b9dec0602b74e3df9ff3 d6b5b58bc0b132b1996244508164272c0f507b8e0673eb9a e692ddafeed503bec620ee65cb0e38cf3f5aaa51d79d83ba560b0b78ae2e771711a32855627ee9cf 3f5ef5d2410845da3ec8a22214cac4727d71d8e4e3faf156 74db14016409118d49c909d3db27f034b7090a4cac9660a872c59e31f28278dbc0c9fe59a9a95399 9515630974930ee7b90b28240cabe71c9e307b1ce33fe359 7abb442693647e5024aa8539071fe4d6ade1b7983a8b29a2190488db83db83d077358132a3a3e406 04952719c7039f6ebfceb6a4db77639eda19af30333a807a 10bcee1ea07d71cfe1525a40f33042c46d385ca919f6ff003fd2a34808700b8048c2e06081ef5d0e 9d018e3594b8ce372bb9c01c1e0f078e95d139248ca116d9 ad68ae91a42176b85f9577e7e5c724e338e0fe66b4d227861442f282146ce32540e0649e959a92bb b3cd0965955b0b2904054c024818e467f954f6da94cd6f70 f2cc278c1508db429c1ebc7f9e86bce9a93d4e9562bea36eaf14af2bfcc1bb272703208e7b64f35c f4acc9c31dcc57073eb9c76ae904ad716a584688ab81b5db e656047381ce0f3d7dab9fbb8dca994b85dac4051c9ea793effd2b6a0dad19351697461ddba05c1c 9ddf306c0c8e71cfa743fa7151a64918242a83803a67b75c 7b73535dc5e4c25d000813965396193c83e9d7f2fad6746aee0c41b621eb91f28c8ce6bbd6a8e27a 32795037ce1b6ee382307a63ad674ea82460597839560783 d7157950330d80b0278f51ed8aa3395dc7eeb60f52073f976ab488932d5a9db1b39760bdc927029a ebb5813270412029cff9fd69965305608576bb30da7b63f1 efc0a9a451964caa9cf018e4f4effe151d4ade254725c9750c02e73b9aa10599c120377a9d95f70c 9c74e9d08a691bb0e9c286e17b7ae2accdea3220db8066c0 c1ea7f4a72bb6f385c81c9c6702af448ae8c361cb038208f5ef428749084eff2b313db14c0a9e629 259c0638e393fa8a922b964041e50f38ceec8a63a16dcce0 edc9e426327b8fad2b5bbeddf1eedc7200ea1b1d7e9eb4af61d88a3976cb136cc10cc71ebd38fad3 e5b79656462e0caff332e08da3048ebede9ea2acc567e55a af988ad24aa42ab0e87a73e8455b49859c4ee1984ce8a448ca085209f947ae7ae4d4b97629434d4c c86da5599423aee046195ba73d73ed8fd2a68adada360649 19cab72abfc5f8fe5da9f04c514bc600948f97827f11fe7152c4b22464be59f79dabd9bd8fe249c5 5364a891b8dbb8468a14f40cd93b87181eb8aa6ef2aa6f74 23e6e0e3afff005eadb34a6db72282146719c95e9c9c7ae7f0e2a307cd8e31297d858e594649eb45 da0b2654958c84305c3719f6c77febcfb52a120f049e0f1e d525d22432ed8dd5863820e467d8d4914093c44bc800519009c13938e077e68be97172f41b68d2cc e638c2a8e4e492063eb5acb1ca8a027cc5973c60edea73f9 f1d3f1aca5df6b2b15621941c360f26ac4f74eeaa03b657e400bf3fa75e41a52bb2a365ea3a6b879 6509211b40c024f4e7b73d33902ac86492df042ac8b1ab00 c71b989f4ea782077ace32aac9bc0014a9c063c9edc9f7ebf8d5a4bb8ee260ee19b690c918e0923a 723a8f6f6149c46a5e65911340ed7066490b1f9d64518507 807d323dbd7a567dd18a69e316c180c00c31f286f41d6b485ea35e9dc8a22895973b776473ce3b71 8fd6aa2a2a4251c285563bb6f1b7271c9f514932a49742a5 cc1b238995ca9c1e33cfd40ec391f8e6a5b09c472852e597702549e4fbe7151ce44c046a49c31cb1 e7fcfae2a3785515580196c15656e47b7e18abe96663d6e8 d075862633c6dba35ce3239cfae3818abb1df2a2acb306f950fcc08c85ed8efd481f4ac2b6ba6817 cb64dd13654ab77ebcfd6ae4d034512dc2ed681c8fde29dd b4919da4fb739a892d6ccd632d2e8deb2bc758bce1b59776e18cedc91c8c7f93c5585be17d773799 22c4c70154a125ce400a7b74e95cec37655994950aadf36c e841c722ac45738420460b6edbb88078cf1c7d3f0e6b1953d6e68a674b733cf1442d8b1562c54a81 f2f248fc060d4513086e6e3723310404607eeb751f37d01e d5412e2e5bcb5313cbe53600039eb9cfe647e1c53e68ae2287ca786552ae4b2b292770271f88e958

fb3b686bcfd4de378a8b1b866653b48456e579c104fbf247 6ce2bd23c1059bc3eaec54bb4ce582f407a63f4af22b75486376960948f300463fc38232a7b0247a 57ac780831f0dae49e6673c9c91cfaf7a98c127a1351b6b5 3a90074cd28e3eb4d039f4a7015a18043f771819acaf1423cbe1eba8d1598b6d0157a9f9856ac47e 5f6acaf14dcb5a6833cc1d970c80951c8058038ad25b6825 b9c2e9db609a749a7f2e490840abc2cc406c8e7a75193d2ad5c5caa3986746806cc2b02190e173bb db071d7d6b9dbc9e56027576746dc46ee0a924e72a7d7b91 9ce0556babe9a45672ee1b2c5993072b820607a8e41fc2b0f65ccef73a13b172f274261f352253f3 ee9d58a97c9e368ec0f23a771cd65db5bc7b9a69225387e6 266e9f5fa75fcaa6b48a7bc48d5a22d2e1766e752aa72b9cfe240c56c456ce926df2556e82861291 9dcb921895ee7038f4ef4dbe4d012bea563aafd9da440cc9 0edc282083c1ededcd66a34b7f3988005186198e76f438c7af53576e2de0b8578ee42c5202eb1e13 61cee5c038e31c9c7b7d28b478ac21558ce0124ed6e371e9 807d393f88a36574b51fa9d1da5847a65c170ab0a0b750eca782d918193dfaf1d39a8ae750536ed2 11f393c2313927b631dfa7af3c5625eeb68f02c09f2a8380 a18e1867fa1158d7baadc4d2ac67a920f18c03c60f1f9fe359c683959c839ac17f7b25e4ac84700e 36edc7e27df9ad7d26c1a098349e646bb5df70438e9d0f7f ff005d655b5a33626f2d89dc01c0ce3d707f5aea23746b1b8542cb22a6c6dd9565241eb9ec2aeac9 45590e3aeacbab7f656d6cd3aed78d9973e59c93b881923b 0ce2a2bdd4914013200aaf92b311c1c71fe453e236d70d2cab04476e5220c7a2a3f04fd48623358f acc8b728c93a0552f9dcc327bf7cfa572c55e5cb634b752a 6af709708446012080f1a8da547e1efcfe15cfce0c50950cae48cb053c64f6cfe3565d562ba525c3 0c6e04ff0010ce0fe3c55008669c0dc579276afa761fd2bb a9c39511295de825b5aacc483271c63b91c67f5aeb6d9614b116f84cb6428dd9dc3a95cfae338a76 8da4449b64962dd2852bb78c2e472307be335bf14091af96 63018a301b63002a8201e47fbc07bf35cb5eba6ec6b18f2a29c36cd3ac691931aaa3b046390c3e50 38ed8e31ebf9d555d2a2496412c6b292c155b38518038f5e b939ad09425bcf23ab0deed954276b28ce59811f51c7b0aa778d3b43298826dddb479809e3b6efe7 deb0e76f48bdca49b2aea10a2a091d15a4249182548048ee 3a7ff5eb90bb6962668cbb32632db7920e4e471d7b735b9abdd18626941789554800bee5079cfafb d61c65fe5dac50151990f1d4f1f87415d9423cb1bb22a6ba 19f28791481bd49504e3af1d7a7d2aa2aba48a81b0bb4b8da36fb74ff3deb5af65c3b2aaab02780d c9ce4e7dfd6b1999d8aab155ddf286c11c73fd78aeb836ce 59a5b16b6a86520820ae4ab1c6ef500fd0d655c3299be555258e783d3daad4b33088a97daca30783 cfd055297e791b0a005ce46381dab6460c9a02861292678f bbeb9fafe3f9d49f212bb5d771392a0636e4f73d0f5f7aa96edb640a77601e71d7a5684ca92b02a4 6d206f18e0638c0f6fcaa5ee545dd155b6ab1c1dc41c13fa 75a4794eec48aa0e7e5fae49ce69ec815b0a73b71b8af071ef4a5371036b300bf7587191eb4d0ac3 8485201cfddeea4723d29c2e51a4182bb78ce3d7df8aaea8 0cc114a9f423819c5248d1825d89662df7ba1049249a62e85a4b8096afb54121c019e307d698b3c5 84529bc44a59d49c066ce7823a76a6a3badaee0aaab82793 82dc73edce2a4b4b35b85490b0323b12c06002319f7e7db1d2a1d96acb577a2259af37cd1bc414bb 0daecc492c49e47ebf8d569da6866788a92482cca0e76f19 ce3d40c1fcea6b48e393cc824f31373e1032803853fd7152ec852043b55895000ce7d7ef63b9cf53 46da06e8a9a746c6e0313e5a91b4b30e39ce0fe38c66aedc 0430b29daaac372af999c63079f538feb54e2541290a7686241206703d0773d2a50e56d258372c81 9c3060b9cedc8c67b0c1c9f5cfb50f712dac2b237971c924 48ca48257a678c601fcbad3a76f2ac19892486f2f6eeced3d770fa807f23ed51c8cf1c6b37ca236e 762a80aa7d31db1c0f7c7e355279790431c85dac78c1eb9c 7b734f70bf2a2c456ef25a7da405c9072abce3dcfa742055c48256843952a84161b548e833b8faff 009f5acdb39da2750c1b68392b9c0f63fcff003abf757b2b 42224695555c95503e5e71fe03f2a1a7708b561b7615adca97258b92a55467dfa75ea7d6a9450b4a 149258330503bb1ab92bcab194918ed56dacd1a83b4f4c64 75e9ff00d7a86594b42aa83692ddba703afe39fd2abd09df5639ecc3db09e2dc46f2029191918fcf a8aae51d1d9e3072a76b60f427b0fd6b4099e178a3899955 36b1ce39f43f5f7f7a59c2baee5560a065c2ed0723a9e3e94ae3713351dc3364125b238ee2a46791 d8315dc7a7038fe5578d9bc8a0a142b81b02f3b813d87ae3 9ebeb5551046364918258a952cb8dc3ae72738e94ee89e5644c6449970caca0020af2bd79fe75334 6634579394ddc123b77039eb53c11a7db25ce047b480a06e c1c71cf6fafd6ad18d5e211c7965854c8095018ede4861e98faf6a994b52d434326ed7c99590a855

5c1c6e1c9c75fa74a4b7b8d8db645dc8cdf329fe9db353dc 626767042c4a5554900123a64fe3fcaa482349ee94c61080a0b8242fcd8c7718e4f63dcd17d3515b ded09ad2cd2462e00113921431c053827239f6e9d6b5e1b7 8e1864b851144a1b6a26558870a39fa739cff85456512f9b6c8d018fcd6432b312a14027e5e9fc43 1cf4f7ad68a1b7945bb19623bd991a2600edc927200edc60 815cd52a6a744204f62a04107953cb25c4c1373648441d707d48fe75b0f6d6be749c264a04467e85 bfbd8c7619c7d6b360b248a516caec67284a2b0da1983707 1e8460fb75c54925cc6ce50c82311c3b1cf019df0338e7ae41e7f1ae19de6f466e92448a82572e11 7633ede3800ff081e9c6093df8af4af09c2b068a230a1713 3f7ce7e6eb5e730dd8bb602dad4983e48d598ed6dfd8e7a7238af48f0bed1a2c6029501986194a91 cf706b4a527cd666756dca6d8e40cf6a5c02281d39a075ae 93986c4080722b17c6211bc3b70b212236740e738e370cd6e4406083589e3152de1e95141dc5d0ab 7f7581c86fc2aa4c16e79a5cc2897610b09013bca1394381 92b91fa9f5c5564b4b7686ee2c0501b28cca07cd9c007b804035ae2d92c6d91e161b26521d6753b5 be5ddb87a03b76f7073ef505ba5b5c5d5a490dae5e557dd1 ef2c5c8046ec7a7207e22b0553437b0eb08added95a39523b8dbbc64f38e8ca5bae719c7e156af1d 435b488ecd12aec9198632a4e093dc639e95933da6c9482e 62595d818496c06c1c63db83c550376f690ca219049190536b0c32e7a8c7ae7f3e4d350e6774c77b 685cd4efff00e26988de460ad9240cb1c0c752318ea47b93 54af2e2378d4c71282aece0f40570063071df3d6a9dc2bdc481e091242537385c02bc74fcf8fcaa2 2933328b91220651c2a70d9e4631fd3dfd6b78c5248cdb62 5c5e2cca3e4640b81f2e30467d7d467f5ad9d334b79f12ca18ab01bdd97ef67031fcab163b690c61 ca32aee073f7829f4c74ff00f5d74da65d325bc8206fde11 f3657818e473d3b628a9b7ba38ef7669c49e4e613236f8465b193b73c01cf7fea6a2b7b88d276b90 71e4a844e776e527693f960e3f2aa86e56490bcd728245f9 37282037620f7dbce6ab0bfd91444c6aa36800eeea07a7f9e2b9b91d8d132dde5e059d995ca4aa30 19583065cf423dfae7dab1f55d49e4731b29240246dc003d 31f876f7155a6bd2e0a105644501c67af1d47e393559f1229937333300d91800374fe58ada34ec27 22b481e7f9d64dc78c11db3d715a3a342ec904c576b161b7 18caf3fd79aa16d6eb2ce143074539708d95ebcf23d7fad753a72149618762acbe682ca49e99c9fd 0d2ab36a3643a7157b9b9a6c28a8d2cb04cd2b361be4e38e e07d49e6b45ee237564883f9898003701589c0ff001fc2a13726de011955c960aa53e603ea063d0d 4a1d23b630ab86500727ef31cf522bc993bbb9b3dccfb946 8e5de230463621727713d739efce4fe558ba85d49b6540eb136771503ef1f7cfe55b17b32a178c4a 70c84edc6edbcf2d8f4e95c66af78cd26c43e6aee0a0a37d e006335d5429f33bb1ca5644254dcca77a1922240daa7018fd07bf34f9a176629707955c23313c71 c2924fbe3a76153c06416ff22b6e4ff58c178c9cb1e31cfe 155a477697320500606d52707db3debb56acca57b18d731cc67411cbb4b7ca02e0fb0ff3c556910b 5c2dbefda223cb120b64753d7b935a53aa4a184724659577 02580e73d3f3acf4f9627926086456c02c396e9faf35d2923964d95fe6338ca85653d471cf5c9f5a af2c4e1b0400ac3076f19fafe43daa65def30559963c1ce7 76dff3d4fe952ddc2de528fbecbf2972dd49ebfe7dab4d8c9dd996106e270db4f63c9ad059dcc450 32f3c150dd78e3f0e6aa222473ab48aca3393f2f7ce781f8 569da4f6ea1db6ac521565190142f4c7bfad44de85411419d198ab0c301f4e3d314933c68aaadf31 200c11d3dff9fe956cb2a4ccf22b336ee98c8c63391f9e7f 1a82530bb244bb9998e18b600f6e4f4ef9fa0a131b45776472338c74f94608e29b2b30c12808c1e4 743f88ab6b122432020965e411c8fc7ffd7554003721c306 e475e0ff009245522248bc504b6ec564d80e31b87033d3a74e807e344339fb346a5db7a92c369182 d8e38f5f7aa70c8197ca61c30dbe833d727e956678234543 03ed7552598f191c1c0f539247e5536e8cbbdf54207133492b804b93c04fbbd39f6e7d2a291911d9 8162471bbf4e9fe4d4e9633bc0cf180aa786c1ced382473f 4cd5596d5d1973b579da46e0493f4ebfe4534d5ec269d8b896b1bac4ed20c3372bd3673f779ef4f3 6d11527716190048adf7b3d3b75ea39f5fc29b6923465232 bb8b6f4550c3e562319e78cf1fa76ab1f6a4dce96e028de4f190a78eabe801e831cfe950ee5251b1 5c5bcad00cbb7cdf2a47c648070777d3fc2aa8b57daacc4e 558ee07a81dcf3d71c7eb5a172d716ed12ba46d2480b01c9652c739e0f5ce71f4aa908dcb2399149 1c88d9882d93ed81d4faf7aa8b64cad72489207333b33ee5 70aaa4e77f5cfe400ab10b24d29f9d9b0a4a330e57fcff008d476d0dbcede5c884b2b1421472541c ee247438e3f0156842046d044ab09081b7ee3c0fbbcf1df2 327de852b31b57454b8b84485914122418e4f03d7f9556819a128e558fdf1d33918ea3f9d3d2d992

5fdf3238dbbd407cfe9d73c62ad5c14581ced578c1c6e0c0 1273db1d7f9609a6df4252d2ec482e247b9df0aab39da06f6f97b707dbff00add29ef035bc21c7cc 382e5572147a93deaada5e22abc1b42ee7e1997e61d0f18f a7e82ac5c5d48f0a79259955577b286e99c9cf6e70a3fe0349a772b9958bd03c3b196d4ae65192ad 2703dbdbd2b22e6f5e455490076cee2c064e493f74fa1cfe 62a232bba9ce546796da49ce7bfae79fd293ce0a14c3bb7af3e616f9871fa7ad3e5b12e772d35ccd 67348813ca2cc1597716dbc74ff3ef4d2f752c719926c066 2ab8ea3d781db8355222a71b9fe5ef9fc71c7e35aab711065700798c9875d9952460f1e87e5fd3b6 693561a77dc8e0b58d11989649011931b065604718ff00f5 fad5cb6b7303486d99a489b6abe701f69e580033c673823b815527bdb799e4648638ddd8850ab803 9e84f71ce334ed217ccba762aca5119d7631523bf5ebd3bf 23a6693f86ec69aba48d1176902cc03f24a0f98e54203bb073d064038f4abb05e2cd2ceb04ea479e 1d485daca3f88ed1d1463a5658bc49ada752044915c64858 57761b8c9ee003f871db8aa66e12dc9589c485941395391c9c80474e31f9d61c97f53a14ede87563 528da7d85c346aeaf34ccb876c0c151edd7814a8c3721920 0b1c12891a1e870dc28fa93807d0572d692bc936c7758d1b0e1980e48e4e3f007a7f5ad9b6bdb691 a6f355582b128643f306ce71c75cfbf5aca74b9762a3539b 73b0165726c50b4ccac5cc8d818c12793ea3b7d302bd0fc34aa9a3c68a5982b3292c7249071fd2bc 9a2d424be0ab35cb46aca54aa761cf3f8e4faf4af4ff0004 36ef0c5bb6fdd967c1c638de40e3b561461252f78759ae5d0e8c600c0a5e3029a3a7638f5a770074 aea3946439e7158de2f2e741611a6e632a0c60f4dc33d3db 35b3170a7d2b1fc5ac468528d81cb30014f463e94e7b308ee8f3ed475637b6c205606145392a090f 8c7c84e33fcbb5538ee2e65997508ca417b24fe5ed63f222 8e0281d7a71f5c7a555b9716fb4208a595930cc9d033e700fb8040f6efda9f6b677770d28472db9c 1047186c063939f404fe158a8a8c6e8def766b4f14b3bc8f 74cb21451e5c903b1dab9c86f5c9ca8fcf3510fb1d9691022013dc4f87785933b8b8c9c7b03c7078 fc6a4d46f7cad2e0b667890c4fb99a3ec87a9c77001cf5ea 2a6bd92dacf5c8638177c76b0651647186f979033d095e83d7150af6b0d98773a6cc90968e012ac9 1b36d5e57cc03391cf230490467a0a64b05c5e4319112fd9 62d8d218c36ee48c919ee0f073f856b931c92dbb5dee300668c43f7442bd5572319ea54fe1e954ee 6eed4cb27d807931b2346c8ac76cca48605b1fdde467b91e fce91936c4d0a2082cad4ddc3729e5a6028ce44c381920fd48fad519a4860bc9577346a926406182 aa0f5038a4b1b1b8bd416f1968e160ee10f221e7e65c9fbd 81fceb4aeec6682d65f35e092668df0248fe755524e307a67b1efdaab9d45d9b1d9b3226bd7b899c b6e9625185600fcf8cfcc4f5ce7f4a8ae5e270a2353b4632 a0f1fed6075ce7f0c532f15a213baac71b314db1a9e40233c7b1c13542e1e325089a42c146e2ddce 391ed5ac52e84dfa323bb9544cb342c032b701fa631d3fa5 421ddf9c8566c0000c647d33e9493fcb0199f1202464a9c8c9278fe9f852c0cb2057789828008c76 f7fe75af4337ab36b4fb748e2f95b8ddced04f6c81d3b633 f956c2ddbdbceb2c7e6aa0732b07fbbd4a9ebc93fcb22b3b4e332c92b428cc51376d62173d4f538f 6f6aea6d502335c482360d0aed8f6e4282324afae722b86b 4adbab9d50b5ac4903ced3a5ecd17ee9a00cb823a9e493f855ab8bb478f701b8124a0239071cff00 faeabbcc4a49b5150b1209c6028c67e607f2fa5605cea13c 50905dbcc64c855c61791d319cf04fe95cb0a2e6ef62f48ee47a8deb2ab2248f88f00ab3707272d9 3f80e73dab9bda65bd40ce4053c86faf4353dd5ea95285c8 0cd9618fbc47727d7fa1aaf62fe65c9624305e0af424935e8c29f244ca525266dcad2456d1c7202d 1c8dd500ea0671eb8ff39ac4bacc53cae5c045dc7683cafa 633c67fad74da8a19a082206356f31132a064375c93dba7eb5c9ea33a492c8c4a8666c6030191df2 7e98a8a2db63a9a233279e49199762e5860301f3119f5f4e f5526da994de4eec1c0e9cff005e9566691029ce77003231839cf4fceaac4aae01ee0fcabd49e990 6bb51c522671be4ddbf1bb039185e7919353adb911a821b2 ca3eff00186e79e3b7f9ef5010eacaf2292a092307a75fd33562394b312660a8a077c8738cece718 e98a5b0d59946642b2e09249627a9cfd7f5f7ab16b67e6b2 72caa786dbcb73c7f3c7e74e82dde798f988e4850e0a8ced4cfde3f4356e3673b563f32221845bb8 03a1fe99e7e9449f408c7ab2288adbc846c62c43229240cf 1cfe84ff00914c9eed032a0daaab96d8c991bba77073d8d49788f334b0bbc45558bbc8abd49ed8e9 fe7f1aab15b4902f9c63593e61f29e7001ee0f6383f97bd4 e9bb2b55a22a3ba2b1219d5187191d7d2a445f90904b44c31f2b64839ff0a7dc452c118826b70980 1b732f3cf3c1e801c8ff001a6c1886f04688d81c15273ce3 1dbf1ad37d8cde9b918b78981265dab8c0cf527af34f48c6d5c4ca594e369241fc0fe75625862309

7deac463ee8c1fc7b1a825b79e28f6e0329c12549393807e 9c66860bd0b705e32989651b6353b4903a67be7b9eb8f4a62a87bada1720927819e474fe954a3b9d ad18231b78c9e71569a6db7484840846d6c74e9d7f91c516 481bb961ede2c804aa7cb8c83b88fcff003a841d85718c30c8538f9b3d8fb71d0d3222cd1a2962cd bdb1b8f41ec3ebfca892ddd2dd1db6b06e17e700f18e3f9f e628d857b9711224da5a05de84b6f6c9c8cf073e8314b2c3024bba47562c7844e84103bfd4fd38a8 096f2638e40ca58f1df8ce7a7e23f2a8a2728c23690855c1 1800107dbf3fd695ba957e86a4f259461b649b5a4cedda0820631d7ea31f4a89227310791f72b90b b727241cf191df826aa3c91c6b1e6dd65240f949270739cf 3ebe94af299da28c04ca2638073c9ce187b138fc6972873156ec334cce4b0249c64763ea7b9ab769 62f74635055909e4b678272719edd0d3844ce595436e3860 8790c30391f5eb9f6ebcd2c52a41367710c3208cf18231dbebdaaafa589b6b764d3e9f0c40a86c03 d1b1d3a8207b647d6a111b81bd81daa3276e4ee1c6323d3a 8ad22225d3f7b3abba8c38da3e4c8ea3d739f6fd2a9878e28002a599be470492c0024fa7b0fd695f 4d0bb2334db07f91d195989da506431c714411677893748c 1c8e3f887393efff00ebab6e19d4c8037ee6340492082318539ec71fad559a68f73b468aa245ced5 62db013d0e68d592d25a92931ba32a28546efe8403b79ee7 24f4e8314d820562cd009242029dcaa703b1c9f4cfe3535bc73385118c9625635271b87438cf1cf3 9ab6a24b4ba4489c36c3f34b18e0b633b81ee3238fa0a96e da22b96fa9461823493f7481f7109f30c907d87d7bf5ab09750246488f122aeec3630ac30ca57d0e 41047a74a86497174c88dbe38b1b36b1cb7a0cfd4f5a9a0b 57906f90fccd9e075181f28c74eb8fce876b6a0b71f095b9b8b9728047348eea0e00c0c8527f1cfe 55a31dbacb6f03451076541e66d50a54361872792dd33cf1 9acc9ad9248e28a2450c3396518c81f7871d4f5e95a5a3cbe75b2da8ca42f2ee67424e41240014fa 7afb5613d15d1b415dd99734db682fa632deac431f2287c0 2df3756ef8193ed8156ae74eb3597cbb72d12b312859815e9d39e4febd455f4d36c5e09933970720 b11951827904f53d4e7d456688fc99992da256f2d8381d71 8ea3a9e3823079ae553e67a367472d96a4f6d6325cca56478d6464525b38c0c11ce3dc7eb5eb1e0e 8961f0ddaa02aca0be1946011b8e2bcd2d8db3db4b349232 9660a155cfca8300ff0093f4af50f0b93fd836e0eefbce016c72379c1e38e473f8d14e4dd46999d5 5689b83eef039a53d39a4ed4a3a0ae839844c02d8e80d60f 8cd827876426411a8652cd9e806738f7ed5ba9ce719ae67e20332f8624c150a6540c5ba633d3f1e9 54d5f408ee79687b95bd740ac5158962c780a475e38ddc8e 7db15b905f5b0d3e136d31376acacc5810af80707eb83f89e0d61ac7235d3858937c81998919456e 31f87523b56ac524505b8668995d106d8950868c06054b1c 0ea07b702b2a89348de2437774b70a8048aaeaac8d2150773373800f6c7cdf5c54562d20ba6b8b86 32c291847dc412bc7cb91ec48fceb3e5925b9bb993cd5955 8a300db55f0880b6075db85e7d71ef4c0ed1b10eecad222b6e2d9575eb8183f363231ee2a9415ac8 1cb53426bcb9bf95edd647696450a8d803726ec6c71d1480 a71dceee69f656ab05c901508f2d9f6b601e0606d24f1db8a8b42445649e768d1dddb7166c2a7700 f3927e5ab375716d7577179322acc59831c3053f310a7db3 9c7b7349efcab61a5a5cd4f32d6cc2b999e2f370ca3b923e50493d3238ce3b0aa1abcf3abba33b3c 53aab452b6d50b8dd82dc72305b03bedcf53551eda5bd91e d1a50b2ab10eccc5c0e00500900e339ffbe855692e2e6eec77058899d70a992ec33bbf1c0cf06a63 049dee36fa124b246eec96a8096083cf756660a5b20e71db d0715cfde5b31b6215995d4ed53d377723fafe15a297b3dbc4526b92b2baab2a9c602e33f527000c 7bf6a8e79d6f2116bb089101db865f9b804124e323ef75e4 715bc6e88693461d9a3dc33a4c84228da54fa8ce2b774db45641248df2b39652cb9e4753fe7d2b2a d949ba6923dc03280199707818c63d703f5ad68a077977bb 2aab00aa1f7055ee48ec31d7f1aba8c9a68e9eced16499657421474463f78608c1cf6ef53edbab64 d9e61302e1155b070074e7afff00aab2a45b5b32b3da5c33 1661881897423383b7d391eb52cfadf90c1597610a488d97ef76e7f2e08ae1709377474ab2dc75e6 a2f2ab18d5700b10a5be6001c64fd4e303deb1279818f939 25f2c481c707f2ff001c524f824a171b431dac5b0304e4a8ef8cff002acb9a558485802b2e0ab0dc 485fa7b57553a76465390e95d941c052a4f001c0c91c8a82 d18c534af9c12c0e475fc3de91e6520b0da01c8196c743c8a8ad2e9c5d11b9724fcadbbd3b9c77e6 b6e5d0cb995d1d4caed369e91ec5408541627a9ce40ce303 afe95cf5fc5e506deaa1c121991b2c467ef67e838c57450049610e08691976edc83b5724607a93d0 76e6b2350b4912395db058b93fba0142f73d067fc9ae6a4e cec745557473eebb76ec63bdba6ec7d45430cc448649177166e4b724f1ef5a1b0b461e450085dfb4

afe9c741cf5f7ac860ca5b6b1c06c67d01ff00eb576c7538 a6ac691f319e205082e3706c707aff0089a1ac9762a33c625700a9ce0004f3eddc8e696358cda344 24d8ec149c771dfa7a727d6ad5923fda8c8eade6aa6e562d 825075183df04607d7ad66dd8d12bee25baa40d2e32c8f06d439190a48fbdd89c0e833d452dd5cfe f044a8b218816ca06c1273c9f5e78f4c524a8b24b1c51b16 629f285eb9504818efc81fcea3b578edd993c996498b10fb5b18040c71d323271d6934b7ea3bbdba 112ce1d61923dcd201fbddac1416c92a3e98a9db61b55551 28989c6307938cb7d3a9ff00be7df8cb2cb0ca84637313bc9e78f7abcf728c522561226c2a401f78 82486e3df3d7a5369f4262ec4573708f2cedb572ca1415c8 c81fec9fc0fe1552d9d4a48caecb37038e32bce40239c938e9ef52cf32ac63e76695b1b57a91d720 9ee0f07f4ed5046ad1a7da6305543153cf38f5fe63bd5a56 4437765f9e17911a2f3558abb6176804820e73dc7dd1543edb2f9e7276fdd560a3a80303f41fa53c cbe642a0310a4124fbff00faf3f99a7240161762cbc63033 8c923fa51ea2dde85794891631b30dc82c0f2def4f863dc4e70aab920907a819fc3ffd5498ccccec 995c63038e7a523c85247470c463a6ee0703d3f2fc2aba13 d6e4e8931cf95236e5230339cf7edf4fd2acb46e906766ee49df8e48c7bff9e9e9541652642d0a95 560c4286fba3b0cfb7f5ab515e7fa2b091031da4021803ed 8fc7f90a1b6356d88c5c4fe58273b9880adb79e3a81f8628198e22a4299b2159bfba05488fbcb3cd 8455390a3927d703d718eb55a5dc2466036ab648566e833f e7f4a481a63cc77312175ddb470cca3d7a7bf6fd2a36cf98ae180381d49fc39ff3d6a332cdb4e5d8 823a33671f9d3836ee64418604fd7fc9a64efb17a6c333c8 efb816ca28e091cf4f4ffeb74a0431c485c866656c0f9bb81c8f4c73ef5502babbedcb039c8ddd8d 4eab35b9fb4c8ca7637c809383ff00d7a96ba1a2d752f457 08b63e5246a1d880ea79cb1edf80a75b5d792cd1b38589c0676d99254679f5c73ce3ad5169926dae c891b281bd464eeebce7ad3fcc59272e71909b72d939f7c7 d73f9d1606f513cddcce888ec1be7620eddc073f8719a8d4ab4a082486e406edfe7f0a6497015550 711292c403904923fc01a6c60b30528412b91b4ff9fa5558 86efb0f491edf0e47cccac172d90a0f1c62acc178903723795246d27839ea4e319fd3a522ac896c4 6370638f940dd81d3fcfd2a561730c0ca1531190cc30011e c7d7906a1d8d237b10408b1986668d40989641bb9da091938fa1c63157e59619585bc32aac65b72b 489872c3aee6eca7afd7154e2923f38b346e442aacaa7270 300e3e84927f1a905e42d78102ac6ac0c658f4009e0f6e8707af4152f51ab2d074d7089247133ef4 5660146542649ce075e87f5a9d23b9f2d6345dacac395e0a 9ea3b71d49c74cf3555de6b8ba682e942cb133191b8c93bbe6e9d4f2466ad19eeadf1196dbb0940a 57e60a7ae3d7031cf18e00a871ec527d59b51dab8b56cb33 4a7219b79da0e5300e3f1e3f1e3153177b6588432c386915dd5976e39c007d471ff8f1ac53a96649 1e15775dc0b6f2486258738f5fe94f769eeb0ce8a6263866 2773e78cf419e98f4e4f1d2b0f66efef6c7473ab686b0b943319112259d98b8915cf19e48c74c673 dbf1af5cf04054f0958aa060a37819627a3b77af27b7d3c2 46af344926d6cb9dc46d007031e98f7af5df07943e19b531a18d4b3e149c91f3b5446d7b449ab7e5 d4de1d29df9fe74d1c51c9ad4e71b160af35cff8d903e8b0 a3300ad7281b70c8c618f3ed902ba18beef4ae73c78a1bc3c18c9b0473abe36e4b1dac0281ea4915 5205b9e7b3bfd9155667db235bb22b0c71229400023b741f 87bd676b77686fa742d22b4cc631b5b38185f9b8fbc4e58f27bd4b3c2d1ccfe6dc2b16467c6c2db4 b0032b8eb9c6474ee2a9a69a97374e4cea03ca50066231f5 3fa607bd42b2d59bb6de888cdfbfdac4a0a032dbb481b19da5a2c60fb8ed9cf4a893cd8b52b18642 008d3e6f9f08ff002e704faf26b661d36dedcb25b4fe6cbe 479cec9d06304330ef8eded55e7b689628925950c618619f8049567607d79e011fde14d4d5ec84e2 ca4ba996b485ad41468dd0ae73b598290cdcf1ce41cf6dbe f55a4d58beaab88fececa38666dc08ea49ff00811fd71d29f15b43672f94989430752a54e7839270 0f4c0fd4558b04b58a292e6448a4db3302255dc194a91c76 c73d073d4f6ad3dd5ad89d5e9721796eee245748cb09a37dc79c904617a74249000efc5556bc974f b8892588349038f95d8e000c09423ebcd5ab6170d633c624 914cf34688acc431c38e071c1071dfa62a989258848e4289a39da45665cb33a9c11bbb82083f5534 d7613ee40b03cf27c93169983b1dab8551f364f1f4153c9a 6dcaba7da4168b2abba37c8194048dd93863819f4c9ab7a465505c4a3cb8976464e319dfd49ff80e f391dc8a9665f3df625d46adfebfe56c22129b9beb85c0fd 2939fbd6294158c3b22cac153e656e42b1c0fcfe95bd6d70823da5f04a9f9481b46075aae2c1ed21 8e57c2b5c37c819886da0756cf6e9f8d37c9062677b80a8a ed1a36ce1dc63773f8e47d29ca4a438c5c4be97890ab47128590632aabc30e7a8f5eb51db29b8bc0

14c7965e0b1e14607e99aa48b24af2b0c331c12ddba81d7f 102ad41bad2d3cd8e2567555f39f1cc45b80b9fc3b7150ecb6dcb4ee324b193edd1db493f9916e72 590738507071df803f5acf920fb548eb6c8ce635ded861f7 72075fa9e2b56d20b99195e547986d67f257e5728149dd93db71c73e9c53e5b610e9f009641e5450 6f6653b76be3a1247cc7819c7b52f696760e4b9caf91e7cf e544e496192b8e548fc7deaadddacb673829206e8c197208e702ba582cbca95af11239626706357e f9006718e721863dc1acbd52d6169a4542cad132e1154176 18c163cf041033f5fa56b1a9ef58ca54fddbf527b4d4098c2ef604261d94805477503fcfd71576ec b3db2314189950aeef94904e707a75c75cf4ae6a2f3a3767 65629928dbb80d8c707deb5a0bb324718dec415276f7e07247e47f514a50b3ba1c677d194da22647 731ed4206d51fc439aa73424ca5d199b6f0d938ce064fd7d 715bd730aa3ed277367e6607873d78fa631f8d51785941255583614375239e01c9e1b03355199338 146193c96cecde73c03c8e7fcfe9568b92bb02191d5486dd c247938ddedda993c0938678dd565662bb57856cff0021daa9b3323a212787c60f4c67afeb5a6e67 f096846c8ab2c6cc0ee25558f518e467a6467f97ad57ddb9 99e30ca8abf380c73e9fae7f53537f68aaa2290d9030c013f30e339fc56aabc88ec32a44630bedf5 fc7ad0afd4526ba12880b93e603c332b63ae473d7b63fc2a 596d84112b19016dd8d9c6e030083f439fe7523ca92c200f29182b6e393839518fc7e51cfbd546b8 331231c92ae58763b71fe7f1a4ae36a361599564560cbf79 46e19cfa8c7ea3f0a786592157ca8dafb993a939ea7f41fad392258d5246dae594baf9830146e209 c7d6ab48f1bac6fb095032cbd89cf19c7f9c8f7a684cb297 11c526513700494ec08eb934c91632a1c2162aa1b0461557be71cf5c55750f3c984566676207cbd7 9e3fa7e74fc48f0ac3b3386dc707a81c1e3f0a2c17240e5d 82230695dd42f70d9eff00991ee7d78a825b7752cac0e4311b8f19c7b7e156a2896def6440172aa8 5780ca586d0473db24ff009e69f386fb2c6c369250b119c9 24b11f9e07e5f5a57ec3b69a99cecad08da8dbb277123afe7f5a4457405f04151ce3b73dfdaaec2a 8d28888605724f3d39ed8fa0ff002292589dd9d23762aa72 32dbb2781cfa75aae62394ac270cb82c795da327a7f9ce29a25769100625870031fe54a204657691 d5187452b826addbdb2c30cb2ccabf7576b310369233d3bf 00fe9f4a3440936544859880c0a9071803dffcfe7524b048b22c05b6ab2e727f5febf88ad18678e2 90ca046cb1feec8001fbd93920f50391ed552f26f3ee95a1 52028f97700323ae3f327f4a576d8595881542910baae49ec71eb9ce7e9f5a74b2b246102a2961b4 9563c8e33dea09a479a421f21b712477cf7fe54226e0482a 703b707af5aab77137d89d0a740bf2648e7afb7f2a936b24a0aa6c56394279c76f5a8a24556c965c af241e738ed5721667504329547cac609c6471c11d072287 a02d480a20208dbbb9dd9078ec3233d6a58910b36f7c223152739c8e98cf6ef50ee0ce586de082df 4f50298acfb8a05dc48c1030738ef46a0b42cc6a9e717326 153927701939278e9e953c923b2b3883746a1559b1b5491818f43ce467f1a6da86864472014ddb73 b720139c000f7e28b87dd6c5485565555283e5c01c7e39eb f9d43d59a2d116e26548cc491a867daaf275040231903b753eb9c7a5578ee1479bbed958ccdbc30f 94ae39c038e0679fa52c523a5ac63fbec177f41b40fcfb54 32ddf999882295dfb8b1eebd3683fdde7a54a5a94dab2d47d9a34a8eeb1803ee824e186de79f5e30 39ee6af4b0dcc1b5e350f2b2b862c460e177120fe671f4eb 55eca3215fe5572edfbbdcbc7de5ceeec3ae063bd5a7668a5550fbb24ed6618dfd3a8fa63f3f6a99 3d4b8a56222e61768ca30da36be79ddd1b19ea3a60638c67 9abb6973e789dc3b20d8700007381d3f97350c053ecf2c73b821f185607e63c0c83c818ea72474a3 49b54955a52ecaab9601481bbbfe3d4544ad6bb295ef645f 1753a33216942b261c819c67a03cf38c9af66f03647846c417663f3e58f7f9dabc8aeadd200af197 008c90d861f2e38fff005f615ebfe09da7c236243ab03bce e5e84ef6cd651b3d50eadd68ce84640f7a5ed8c520c528cd5980917dd3c573fe3580cfa3c281b6b0 b942adbb6ed3c8049fc6ba1881c1ac6f14ef6d3238140267 9d62c9ed956e7f0a2a3b2611dd1e7b7f6eb696b1471346f2f9acec15325b1904923d09e01ee33525 e411aab4728590210f23370ef195007be7279ab8905a6e8d ae11828450aa878600905c938e4ed3f81159a8d1c70b4aa19919021b866c2291c1dbfdec024127a9 008ae3dce921dacab75750bed8c13bda1e0b823eeae79da3 818ac7bdb544b17b965570f07c9851840095519ec78ebed5d14f1c1670de44c91ac91b0499a36c90 0853803b7a0c76c9e2b0b58962b7ba7490b237dc4855b78e 46003823e60777e79f4ade9b6de84cb633d164b7d365b8911a68a50acccd8c9c839604648e7ebc0e b5662beb3874592310afdada458d59802a391edf74fa9f53 546092616691195592e598ac41892c460e18678008047ae4d69d968e97c96e51d5976991c05f955c

1f955971ce7818f735b4acb591116f6460798edad86b6566 8c17700bfcb91924a9e31d8f6e47d2afdfe9aead2dbb80235b82ccccc46c2554900e7054f4cf1f5a db83484934d9996de143148230f26ec479396faedfa1271f 9d2642d34308b3496284b6e7f33fd79c11b41ee0e73f81a3da5de9d0393b99d7b791c96eb0c91c0a d962eaa0070198f3f82af1d86475a70914dada59b445576f 9d3053924160c7ea48c039a927892cac25b692c1a5b8b95df0cc0f6076a907b0c83d7ae2ac5b6fb5 69523712c776022cc70cc140c60ee3f2a9c8cf70050da48a 57b9526d44bc13ce2397ce93305b65480a9f973c0c63b607a55492fd1123b35923689b2819d080a0 904b9f738c71d307ad741737b0dd5ca310d0c6af24923290 761c630bd4004e4fd6b9b923b79c3dc79dba58591d6365cefdedca939e80673f53e94a167d072bf4 6598eda282179648e388b650a2361906570587a10460f7eb 56b4e9374ec66b9b7cc928f3188036f0555f03d8f23d6a381ca5ab2bc6a971337d9995c92b824156 527f89013f9f34a2382e5e52a643712b177655c8dc58f0c7 d36ab1e3a1349bbdee52f234a3bef31649a496dcce6336a3731511a81f33924e09c03803d3355e58 831b792ebcb95a681ae0eefbc80eddb8278e80e3b0e6b1a1 b888795e644aeeb36f2ac73b942f00291cb7231f8d5c96f2226e5a4458834636012bb6d07729c28c ed1f30383d00fc293859e852912dfbc1f69b6915ca0281c7 1b06d1f280a7bf20e0fb1ac89ed63748ee0012867d8a647c954c92bbb1d73c9fe751dd5d5ba245f3 b111ae0c6aa49fbb91cfa82307f9553796636ed676aacd6f e6960cc7e5271c8dde9d2b4845a46739dca52dc3b3315550870a141c0cff00853bcd7dc5e31b085f 9594631c67afeb4fb1b496f6e36347b962fbc49c2a81d73d ba715a5f660d6b1c490eddd1e599c7cac77673b87380b8c66b6724b4308c5c95c8d75367448dd423 6d05580031e85bf9558597ce2a19f6eec7ccc00c9dd8fe5d ce6a94fa63479425b3b0bb6e5c054270093ebc8fcc5544799223b87eeb76c01b903e87f1fd6972a6 bdd2f99a7ef1a2eaf1a127691bf0bb5b3c1e7007618a8ae0 aa5d3a4d0202b82141e073d39ebc9a4b491ee25d8140695b1b40c119f438f614f949866954ceb95f ba245393fd7ffd7424d3b09b4d5cab2a5b296529860d8017 20679f5edfe150bb421594799824e70c31d3fc69f712b45212e8bb99559464101480463d3b55779c 39dfb46074cf5c66b457319344a2e36c32c6154ac98f9990 330c73804f20fae31d29c91b8b78df72ec39c9192548f5f4c9c7e66a00db94101b72f7c607d3fcfa 55c88aa4052542598647bf383f87bd0c22ae08ce1991ee36 ab6017c82588e0018ec39a64881a6018306b852c98c0c72473db9c50ce814a491aa0cfccabc9233d 07f9ed4ad02b40b2c7f3458c162a72093d09ec71838e7ad2 d8a1a970be6860c55571b5727231800d39af638ee6de64041494bb2e474df9e3f03dea0780894445 d7729c124f03071fd29f2db224a70ccc074239071c1e9d79 a1a417915e7b879a57719cb1ce79ea7ffaf4d133c8c1a4dc5b68193f4ffeb53e58d420653ce76b71 fe73491b26c21b9cf007bfd6ad11adc9a15d85642198648d a091db1c9c7d47e14e0ce18c6a009588c329c2900e4e7f9e7da857411924fccacbb76823d4ff005a 8d1d652a4478dce3049e467ffd46a463649e4755dea718f9 78c6df5c54d1c0ff006667597722aaef53c64139c2faf43cd3d05b36f591d554a285049c86fbb81c 74079e7b63bd4be6bca915b00ac0aaab6460020f1cf7f5c9 a57e88a4bb9098c5c19270cb0a6e674403033d87f4e29fc2f573b80e5781ce79fc7ad2a3079d5dd1 5562e0e4601e7b8fc6a0951a5be760d939ea071f80fa7348 1e84257ccba6288cc4f653ce71522c0db9999b6ab1e7775ebdf1f435298c09a37236ab70a383bbfc 3e9521243aa3e1848012ca79ea719cf7cfafe75772797b95 48d99527033f797a53ed7cc6242162c78381db9efdba506342c42921831f94f4c7bd5d4448fcb28e a0b20c96fba78cf39efd47d686c5157205583cb3b9ca918e abd7bfe1ebff00eaa42a6197cd0142b121416cede9ff00eaab6ea8aa30c18a92ce15b3823bf1db9a 864b8f3e12246cc9c2aaaae063b7f854dca689492ab1461c 33060f8031b40e7fa545773b48d200bb83127a8c8e791fae3f1a8544849753c6491c673d3bd4ac92 421d245c6188ce38e4742714240e5a1149221c02e5554025 48ebebcd46cccec0f4503a15e9ed8fafe99a725bef914138dc49ca9e4e3f1f4e6b4ecec80955b660 2b703952474ebc77efe944a4a2118b915e096e5cb8573e5f 550a0a8209e4e076a7bdf3bcf1b20894aaf0ca3e5cf53ee0e7bfa1ad796cfcc60d6acc76e0659781 ddb207f4f7aab7bb24c402cca4ce0285cfdd6271906b2534 cd9c1c4cf0934ea213230438fbc09c1e383df1ee01e956025e58cc14a991946fc06c8da3f8811d3d 78f5ad16916295e020caa8db246caee5c6391e9d055cb9b7 785d63704e4ee0c482a7007ccd8e830466b3954d6c5c69f5bea568351f3d4201b99cf2a5b6938cf1 ec7fa0af6ef052ecf09582e31f2b9ebd8bb1cd790c36e8a9 2a90acf2cdbc6e41ca8519e7b6723fef93e95ec3e108c43e19b34da5701f82738f9d8d67cc9bb21c

d3e5d4de007d28ec314839c1a77618ab302389b20fd6b03c 6f3b43a244c090cd36d18049cec7c74f7c56fa2156e0f5ed8acaf12c093d940a48044e0a8381b8ed 6047e44d151d936c71dd1e5b7babbb2ca91237cd2008106d 0581c0f5cfca074e0352c1a8d91b430cc9211317400283b4103181eb918cfa927b9a9352b58e39a7 b612659237f94a80dc8da1011dd9493f51ea29d2c4a6731c 7894c243b4ab86ca055da8b8c64e393597bad6c6da941e478e166759bed4ceeee92b70ebc8192a7a 8ce31582e1ae65537311524889980c9539cf4ef91c73dcd7 632cf766e5e322204b7395dd84c8ddb467bab1fad6118a595ee537b29d8aeb232e0965dc541fc077 f43e9574e5bdc525a096f0056b67113f970b1640ff002c8c 015013af4c9ce7dcf35a496daadbcb2c6b1ac4d2b2c8c15b055c03dcf38f948fa30a4b4474ba8d24 8831894c8e8bfde2410540e99ca8f7cd6c5a4a6fee4dca3b 451c2cd1a24a00da7680c719e98c7eb5139329474d4c89fed16e521b9b76589d9e4458e5e7900b1c 60640ddd063fad5582f124b959118c52c2fca98f04a9e416 e71b864aedc600eb5d0ca96dab038cc6a039501fa2af7f5ee7806b26c920b7d4e37511ccd1ab3eed bf798138503fdeda47e1445dd3ee0ca7756f72eb2bf99bed c26d49b69566443f78807e6e99f4fcea2b9b695a6114568d6e1614f3d586e0cea33b801d8e40fcfa 56acb78518c86df7ca6745589936e50962d8ebc755c638e3 daa402d8c70bef67139c4d8521e1dc724a938e08da013d87bd1792e83d0e7e0b57bc0537ee2f30da 1557667040391d300647f8d6adbdbc7656b04488ab14acaf e71501141661bce73c90ac0647039c54703ac8b19815502bb38919be71c9daa17bf18ffbebdaa2b8 86fa09a2b70ea91281b59997ee80e06e1ebf33f5c8a72bc9 dae35a2b9465d36d0347725d9e21239862471bc80460e3b64e5b3e9496da698aca57b9bd8a2954a2 346abb89058a923279c73ff7d1a864bd99ee659cc3e6c691 ac286651f2ae0018f700524b7301b17882b1b83b151b2c49420ee00f4c6474f715af2cad6b9378a7 7093437b89acee1a6611c970c8650c18b01d0f1d38503bf4 27d2b3350d31e3b4b6945c70d0862b29c10db49e09e08ec3f0ad17bc16d32a428a6689e311704056 ce4900f5c631e9935973dcc12ba23ee60a48f989d99eff00 2f5f5ab8295c8938d99427b64587cd695d2609bce101562c7a67b71ebdead2dbcaf15bc0d33ba945 678e32b823380a31fc5d3d7a7b5437204f3ae09cb1cb3edc 023a0e3b71cd6b5a4525bac324d12334e44e8cb26d3957c6471c64023f23c62ae4da444757a1674c b29d84b225b34564d0132a8214be06460b74e473d73cd325 8ffd055268dd15502aaf2bb5890c49cf5e381db06897585287c88641133f9cc8accff2e72539e304 7527d6ab7dac5c6aab36a28d24253e58b7119e30b903903b fe55cf695eecdf9a36b224b9b76b760b246503c3b65546dce3736e1bba8c91b7239e6b22fe2d91c7 039603cb076f65efd3df39f5add824df76d60a24606512bb 7cdb99420254e3a92401db9aa93da37d91d03896eae1be68073b5579c939c8c74fc0fa5690767664 cd5d6851d22173baf8aaaa42bb57299dc718fa669434b731 3204796e259080a79e3d73f5fe74f69152148ad86f2c18140bdd80cfbf71c7b66a7300b0805b42fb af654dd34aa480a9c8299ee3b93df815a5f5324b4b232e6d 35a3764c876504b2ab0217b75ff3d298218feca8e01dccc71d4000719e9cf357ee6ca1112fd9a566 67ebb875c81c0c7b9c5493c09670ac411994e4a33f0c8777 cdd3b70460d5396c472d8cb87092b3c89ba2072c07ddfa9f6eb52c97103316d89b1b03683cf4fcff 00fd7524f06e99a2898364280c4ee230074238ebfe7ad402 dd16e10c84a46a324919ddcf3d78a7beac5aad110a6268931b437249c052067ae7b8fe58ad548184 76aa6253e636e08cd8dc412339ea33d31fad2476712c11c9 336d018ab15390a148271d89c76a248167b7568a46758db6a64fcb8c1273e9d3a7bfb54b77d8a4b9 772216d1184ca1d94b3b7969b0b337a0e3d4e7f2aa6c85d9 8ed064fee839c7739ff3deb4bcf6fb327f13aed01d786001c81cfa6dcf156859c73ddac31c640672 1b73852d818201e9d7b75e7d69a95b707152d8cb9551a461 e5ac6a061549cfcbc75f7aa9022050fb0b481b273c8c7f9feb5a9042b1c8e1a41210fb02b311b830 c139f4ee0ffb22aa11e5aa8dbc86e42fa67f4eb549ad8992 ea472a3395478f68c1650a31b87406a031babb2172a55b0c09cedc715a28ca8928033b9b01c1cf63 8c7e87f0acf9b62b1746ce5986dc93d318fe74d10c6047f2 a4700647cc7df3c71f8fa52c2ae4a60e01e54ff9ff003d6845695198a13b4fde1d547d2adc4ef12e 4e0646ce98cf231fcbf9d0c16a34594a24910caa0a9cf761 9ffeb64d4315bbf98c199b00e4ed3e9d78ff0026b49af56685414669065420519c10724fa9271f95 560bb5d4c8d92bf7b6e4100704ff004fa0a94d96d4482e60 95266401890c7e527a67914d8d1a732bb1551d49a94615fe72221192a176e588e7fae29f6d68eec5 8390190ed01b6ee6c741ea39c9f6a7b13d48a057456cee52 ca54f381d47079e7a74fd2ac452979544b1931212cc14e30b8e07e9fcfeb524964362b47bc4cdb40

554caf23d73c0e401f5aabb1e490214c2a8215540c1e3392 475efcd2f886af12569c23301229dca54ac79031f900477a40bb1d408c3ee42013effd6a6b4d38bb 2a1ea18024b850189fff005735a70aa42e1260a84606e283 81d3b77f7a4e49688a5072d598d15c225c72ad22ee0540e075ed9f6c5594499a4962c7fae0546e1d 0fde033ebc63bf7abf7d681a0dcbe5b8196c05c61b038fa7 6cf4a82ca03736b23492329500a92481bb3edf527db9a57ea8ae569d8a76c8f0348be6ec957008e8 cc33d3a7e20d69cb3945668558863f2a8218a8e8327a93ce 0f6a82562fa7a3e14bc0db19703e55cff9fccd5982ed1a48d065b6e02861d3be3db1f9d4c95f51c5 db435eddca411450c9c303b8773ce720f5e467207a552d45 de66fb5ee54489db6b363918feef6fafa8a6c523accfe5a6f54750db586012725727bf7a8efdcc88 6286d97264664cb02c3233820fe3ed5828352b9bca49a2d2 595ba42d2990066e086049c8c72bfc8ff5ab36b70904d2085989960d8031242e4f3f40739fc2a3b1 b70c911bcc18783b43e00191f31ea7d7f3ef57042f2b1fb3 226514b86185dca06dfa678ce3deb39f54f52a3a2d0b505829549844ac0ed50c411d00cf1f957ab7 86a3316836c9dd77e7231fc46b86d0a749e3dac771ddf2ee e4a9c648e9c7afe3c57a26923fe25d0e3a60e3f335851949d56a42acfdc45d19e2949e9cd0052e3d 6bb11ca7ffd9 }} \~\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b PROSLOV}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Godine 1830. nakon osnivanja Sabora Zvjezdanih Putova jedan je robotski izvi\u27 3?a\u269?ki brod poslao ansiblom izvje\u353?taj: planet do kojeg je stigao je pr ema svim istra\u382?enim parametrima pogodan za \u382?ivot ljudi. Njemu najbli\u 382?i nastanjeni planet bio je Baia, a kako se ondje ve\u263? osje\u263?ao visok rast pu\u269?anstva, Sabor mu je izdao dopu\u353?tenje za naseljavanje novootkr ivenog planeta.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako se dogodilo da su novootkriveni svijet prvi posjetili kolonisti, katolici po vjeri, Brazilci po kulturi. Govorili su portugalski, pa kad su se godine 188 6. iskrcali na planet i prekri\u382?ili se, nazvali su ga Luzitanija \u8211? po drevnom imenu za Portugal. Po\u269?eli su popisivati floru i faunu. Pet dana kas nije otkri\u353?e da malene \u353?umske \u382?ivotinje koje su bili nazvali {\i porquinhos \u8211?} pra\u353?\u269?i\u263?i \u8211? uop\u263?e nisu \u382?ivotin je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prvi puta nakon Ksenocida kukaca, \u353?to ga obavio zloglasni Ender, ljudi su n a\u353?li u svemiru strani inteligentni \u382?ivot. Pra\u353?\u269?i\u263?i su b ili tehnolo\u353?ki primitivni, no koristili su oru\u273?a, gradili ku\u263?e i govorili. \u8222?Bog nam je dao jo\u353? jednu priliku\u8221? izjavio je papa Pi o s planeta Baia. \u8222?Mo\u382?emo otkupili svoj grijeh uni\u353?tenja kukaca. \u8221?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?lanovi Sabora Zvjezdanih Putova vjerovali su u razne bogove ili ni u jedno ga, no slagali su se papom. Luzitaniju \u263?e naseliti stanovnici Baie i bit \u 263?e pod katoli\u269?kom licencom, kako je nalagala tradicija. No ljudska kolon ija ondje ne smije se nikada pro\u353?iriti izvan jednog ome\u273?enog podru\u26 9?ja, ni po brojnosti prije\u263?i ograni\u269?enu populaciju. I sve je bilo pod lo\u382?no jednome zakonu:\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?e se nije smjelo uznemiravati.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 1}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } {

{\qc {\b PIPO}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Kako se jo\u353? uvijek nismo posve navikli na pomisao da su oni iz susjednoga s ela ljudi poput nas, bilo bi te\u353?ko pretpostaviti da \u263?emo ikada mo\u263 ?i na neka druga stvorenja, koja su dru\u353?tvena i koja proizvode oru\u273?a, ali su i\u353?la drugim putovima evolucije, gledati ne kao na neprijatelje nego kao na sudrugove na zajedni\u269?kom hodo\u269?a\u353?\u263?u prema sveti\u353?t u inteligencije.\par\pard\plain\hyphpar}{ A ja to tako vidim, ili \u382?udim za tim da bih to tako vidio. Razlika izme\u27 3?u stranca i izvanzemaljca, s kojim nikakvo komuniciranje nije mogu\u263?e, ne le\u382?i u onome kojeg se prosu\u273?uje nego u onima koji prosu\u273?uju. Kada za neku stranu vrstu zaklju\u269?imo da je samo stranac, onda to ne zna\u269?i da su {\i oni} pre\u353?li prag moralne zrelosti. To zna\u269?i da smo ga pre\u353?li {\i mi.}\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qr DEMOSTENES\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?ima, Rooter je bio onaj s kojim je bilo i najlak \u353?e i najte\u382?e. Uvijek kad je Pipo posjetio njihovu \u269?istinu, Rooter je bio tamo i trudio se da \u353?to bolje odgovori na neprecizna pitanja \u269? ije je izravno postavljanje bilo Pipu zakonom zabranjeno. Pipo je ovisio o njemu , mo\u382?da \u269?ak i previ\u353?e, jer premda se Rooter glupirao kao neodgovo rno deri\u353?te, \u353?to je i bio, stalno je promatrao, poku\u353?avao i ispit ivao. Pipo se stalno morao \u269?uvati zamki koje mu je Rooter postavljao. Samo trenutak ranije, Rooter se pentrao po stablima, dr\u382?e\u263?i se za koru ro\u 382?natim jastu\u269?i\u263?ima koji su mu izrasli na sko\u269?nim zglobovima i unutra\u353?njoj strani bedara. U rukama je nosio dva \u353?tapi\u263?a... to su zvali \u8222?o\u269?evi \u353?tapi\u263?i\u8221?... i dok se penjao, njima je a ritmi\u269?no udarao po deblu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ta buka je izmamila Mandachuvu iz njegove kolibe. Doviknuo je Rooteru najprije n a mu\u353?kom jeziku, a zatim i na portugalskom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? P\u8217?ra baixo, bicho! \u8211? Nekolicina pra\u353?\u269?i\u263?a koji su bili u blizini su u znak slaganja popratili ovu njegovu portugalsku igru rij e\u269?ima sna\u382?nim trvenjem svojih bedara. To je izazvalo piskutav zvuk, a Mandachuva je za\u269?uv\u353?i taj aplauz sretno posko\u269?io.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Rooter se u me\u273?uvremenu naginjao unatrag sve dok nije postalo posve jasno d a \u263?e pasti. Tada se odgurnuo rukama, napravio salto u zraku pa se do\u269?e kao na noge, nekoliko puta posko\u269?iv\u353?i, no nije zateturao.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Dakle, sada si akrobat \u8211? rekao je Pipo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Rooter se po\u269?eo ko\u269?operiti. To je bio njegov na\u269?in opona\u353?anj a ljudi. To je bilo jo\u353? u\u269?inkovitije pri ismijavanju, jer je njegova s pljo\u353?tena i uvis svinuta nju\u353?ka zaista izgledala svinjski. Nije \u269? udo da su dobili nadimak pra\u353?\u269?i\u263?i. Prvi posjetitelji njihovog svi jeta su ih tako nazvali u svojim prvim izvje\u353?\u263?ima, jo\u353? tamo \u821 7?86 godine, pa je do osnivanja Luzitanijske kolonije 1925. godine to ime ve\u26 3? postalo neizbrisivo. Ksenolozi, koji su bili razasuti po Stotini Svjetova, pi sali su o njima kao o \u8222?luzitanijskom autohtonom stanovni\u353?tvu\u8221? p remda je Pipo jako dobro znao da se tu uglavnom radi samo o dignitetu profesije, jer su ih izvan znanstvenih radova i ti isti ksenolozi nazivali pra\u353?\u269?

i\u263?ima. \u352?to se pak Pipa ti\u269?e, oni ih je uglavnom zvao pekveninjosi i \u269?ini se da im to nije smetalo, jer su sebe nazivali \u8222?maleni\u8221? Dakle, bez obzira na dignitet, to je bilo neporecivo, i u ovakvim trenucima Roo ter je doista izgledao kao prasac koji se osovio na stra\u382?njim nogama.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Akrobat \u8211? rekao je Rooter, isprobavaju\u263?i novu rije\u269?. \u8 211? \u352?to sam u\u269?inio? Zar vi imate rije\u269? za ljude koji ovo rade? Z na\u269?i, postoje ljudi koji ovo rade kao svoj {\i posao}?\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je tiho uzdahnuo, \u269?ak mu se i osmijeh sledio. Zakon je strogo branio d avanje ikakvih podataka o ljudskom dru\u353?tvu, da se kultura pra\u353?\u269?i\ u263?a ne kontaminira ljudskom. A Rooter je stalno igrao tu igru ispitivanja i c ije\u273?enja mogu\u263?ih podataka iz svega \u353?to je Pipo rekao. Ovog je put a Pipo mogao kriviti samo samoga sebe, jer je izbrbljao opasku koja je posve bes potrebno otvorila prozor za uvid u \u382?ivot ljudi. Tu i tamo znao se me\u273?u pekveninjosima osje\u263?ati tako ugodno da uop\u263?e nije pazio \u353?to govo ri. Stalna opasnost. Nisam dobar u toj vje\u269?itoj igri prikupljanja informaci ja i istovremenog opreza da im ne pru\u382?im ni\u353?ta zauzvrat. Onaj moj \u35 3?utljivi sin Libo je ve\u263? sada diskretniji od mene. Koliko je pro\u353?lo o tkad je napunio trinaest godina? \u268?etiri mjeseca.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad bih barem i ja imao na nogama ovakve jastu\u269?i\u263?e kakve ti im a\u353? \u8211? rekao je. \u8211? Meni bi ova kora stabla raskomadala ko\u382?u. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda bismo se svi mi morali postidjeti. \u8211? Rooter je jo\u353? uvije k bio u pozi za koju je Pipo vjerovao kako njome pokazuju blagu uzrujanost ili m o\u382?da neverbalno upozorenje drugim pra\u353?\u269?i\u263?ima da budu oprezni . To je jednako tako mogao biti i znak ekstremnog straha, no koliko je njemu bil o poznato pekveninjosi nikada nisu pokazivali znakove velike prestra\u353?enosti . U svakom slu\u269?aju Pipo je, kako bi ga smirio, brzo rekao: \u8211? Ne brini , previ\u353?e sam star i mlitav da bih se penjao po drve\u263?u. To prepu\u353? tam mladima.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je imalo u\u269?inka. Rooterovo tijelo je opet postalo gipko. \u8211? Volim s e penjati po drve\u263?u. Odande mogu sve vidjeti. \u8211? \u268?u\u269?nuo je p red Pipom i primaknuo glavu. \u8211? Ho\u263?e\u353? li dovesti one \u382?ivotin je koje tr\u269?e preko trave, a ne dodiruju tlo? Ostali mi ne vjeruju kad im ka \u382?em da sam ne\u353?to takvo vidio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Opet jedna zamka. \u352?to je, Pipo, ksenologu, zar \u263?e\u353? poniziti ovog \u269?lana zajednice koju prou\u269?ava\u353?? Ili \u263?e\u353? dopustiti da ov im susretom ovladaju stroga pravila koja je usvojio Sabor Zvjezdanih Putova? Bil o je malo presedana. Jedina inteligentna bi\u263?a na koja su ljudi dotad nai\u3 53?li bili su insekti, jo\u353? prije tri tisu\u263?e godina, a na kraju tog sus reta svi su insekti bili pobijeni. Ovoga puta se Sabor Zvjezdanih Putova pobrinu o da ako ljudi opet pogrije\u353?e, ta njihova pogre\u353?ka ide u suprotnom smj eru. Minimum informacija i minimalan kontakt.\par\pard\plain\hyphpar}{ Rooter je prepoznao Pipovo oklijevanje, njegovu pomnu \u353?utnju.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Nikada nam ni\u353?ta ne govori\u353? \u8211? rekao je Rooter. \u8211? P romatra\u353? nas i prou\u269?ava\u353?, ali nikada ne dopu\u353?ta\u353? nama p ro\u263?i kroz va\u353?u ogradu u va\u353?e selo, pa da mi mo\u382?emo promatrat i i prou\u269?avati {\i vas.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je odgovorio onoliko po\u353?teno koliko je to mogao, jer bilo je va\u382?n ije biti oprezan nego po\u353?ten. \u8211? Ako vi u\u269?ite toliko malo, a mi t ako mnogo, kako je mogu\u263?e da vi govorite i stark i portugalski, dok se ja j o\u353? uvijek borim poku\u353?avaju\u263?i nau\u269?iti va\u353? jezik.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi smo pametniji. \u8211? Tada se Rooter onako sjede\u263?i okrenuo, okr enuv\u353?i Pipu le\u273?a. \u8211? Idi natrag iza svoje ograde \u8211? rekao je .\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je odmah ustao. Nedaleko je stajao Libo s tri pekveninjosa i poku\u353?ava

o nau\u269?iti kako oni izra\u273?uju prostirke od su\u353?ene merdona loze. Mal i je pogledao Pipa i u tren oka pri\u353?ao svome ocu, spreman za polazak. Pipo ga je poveo ne progovoriv\u353?i ni rije\u269?i. Budu\u263?i da su pekveninjosi tako te\u269?no govorili jezike ljudi, ljudi nikad nisu raspravljali o onome \u3 53?to su nau\u269?ili sve dok ni bi pro\u353?li kroz dveri ograde.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Do ku\u263?e im je trebalo pola sata, a kad su pro\u353?li dveri i zaputili se p adinom bre\u382?uljka do Zenadorske postaje, pratila ih je jaka ki\u353?a. Zenad or? Pipo je razmi\u353?ljao o toj rije\u269?i dok je gledao malen natpis iznad v rata. Na toj plo\u269?i je rije\u269? KSENOLOG bila ispisana na stark jeziku. Pr etpostavljam da je to ono \u353?to ja i jesam, barem kad je rije\u269? o bi\u263 ?ima s drugih planeta, pomislio je Pipo. Ali portugalski naziv {\i zenador} bio je toliko lak\u353?i za izgovor da je na Luzitaniji rijetko tko rab io rije\u269? ksenolog, \u269?ak i kad je govorio stark. Eto kako se jezik mijen ja, mislio je Pipo. Da nema ansibla koji omogu\u263?ava trenuta\u269?nu vezu izm e\u273?u Stotinu Svjetova, ne bismo uop\u263?e mogli uspostaviti zajedni\u269?ki jezik. Me\u273?uzvjezdana putovanja su previ\u353?e sporadi\u269?na i spora. St ark bi se unutar jednog stolje\u263?a raspao na tisu\u263?e dijalekata. Moglo bi biti zanimljivo pustiti da ra\u269?unalo napravi projekciju lingvisti\u269?kih promjena na Luzitaniji uz pretpostavku da se stark pro\u382?ima portugalskim rij e\u269?ima ili pak obratno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?e \u8211? rekao je Libo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tek tada je Pipo opazio da se zaustavio desetak metara dalje od postaje. Tangent e. Najbolji dijelovi mog intelektualnog \u382?ivota su tangencijalni, u podru\u2 69?jima izvan moje stru\u269?nosti. Mislim da je to zato \u353?to su u podru\u26 9?ju u kojem sam stru\u269?njak postavili takve propise koji mi spre\u269?avaju bilo kakvo znanje ili razumijevanje i\u269?ega. Ksenolo\u353?ka znanost ustraje na ve\u263?em broju misterija negoli to \u269?ini Majka Crkva.\par\pard\plain\hy phpar}{ Otisak njegovog dlana bio je dostatan da se otklju\u269?aju vrata. Znao je kako \u263?e se ve\u269?er odvijati, jer je njima dvojici trebalo nekoliko sati dok n a terminalima pripreme izvje\u353?\u263?e o dana\u353?njem susretu. Tada \u263?e Pipo pro\u269?itati Libove bilje\u353?ke, a Libo njegove, pa kad obojica budu z adovoljni pro\u269?itanim Pipo \u263?e napisati kratak pregled kojeg \u263?e tad a ra\u269?unala nadopuniti i upisati bilje\u353?ke pa ih pomo\u263?u ansibla odm ah odaslati ksenolozima u preostalom dijelu Stotine Svjetova. Za vi\u353?e od ti su\u263?u znanstvenika cijela se karijera svodi na prou\u269?avanje te jedine sv emirske vrste za koju ljudi znaju, a osim ono malo podataka dobivenih satelitom, svi podaci kojima moji kolege raspola\u382?u su oni koje im Libo i ja po\u353?a ljemo. To je zaista minimalno upletanje u \u382?ivot te vrste.\par\pard\plain\hy phpar}{ Ali \u269?im je Pipo u\u353?ao u postaju, vidio je da to ne\u263?e biti jedna od onih ve\u269?eri ispunjenih uobi\u269?ajenim rutinskim poslom. Ondje je bila Do na Crist\u227?, odjevena u ono njezino redovni\u269?ko ruho. Zar je neko od mla\ u273?e djece imalo problema u \u353?koli?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, ne \u8211? rekla je Dona Crist\u227?. \u8211? S va\u353?om ostalom d jecom je sve u redu, sa svima osim ovoga ovdje. Mislim da bi i on trebao polazit i \u353?kolu umjesto da tu s vama radi, pa makar to bilo i u svojstvu \u353?egrt a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo nije ni\u353?ta rekao. Mudra odluka, pomisli Pipo. Dona Crist\u227? je bila sjajna, mo\u382?da \u269?ak i lijepa mlada \u382?ena, ali prije svega bila je s ve\u263?enica reda Filhos da Mente de Cristo, djece Kristova Uma, i nije bila li jepa kad se ljutila zbog ne\u269?ega. Samo \u353?uti, Libo, to ti je dobra polit ika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? No uop\u263?e nisam do\u353?la ovamo zbog nekog va\u353?eg djeteta. Ovdj e sam zbog Novinhe.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227? nije trebala spominjati prezime; svi su znali Novinhu. Grozna { \i descolada} okon\u269?ana je prije samo osam godina. Zaraza je bila zaprijetila b risanjem cijele kolonije na samome po\u269?etku razvoja. Lijek su prona\u353?li

Novinhini otac i majka, Gusto i Cida, oboje ksenobiolozi. Tragi\u269?nom ironijo m sudbine, lijek su prona\u353?li prekasno da bi spasili sebe. Posljednji descol ada sprovod bio je njihov.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo se jasno sje\u263?ao male Novinhe kako se dr\u382?i za ruku gradona\u269?el nice Bosquinha, dok je biskup Peregrino na tome sprovodu dr\u382?ao misu. Ne... nije dr\u382?ala gradona\u269?elnicu za ruku. U mislima mu se vratila ta slika, a s njom i ono \u353?to je tada osje\u263?ao. Sje\u263?ao se kako se tada pitao kako se mala osje\u263?a u svemu tome. To je bio sprovod njezinih roditelja i on a je bila jedini pre\u382?ivjeli \u269?lan njihove obitelji, a ipak je posvuda o ko sebe mogla osjetiti radost ljudi te kolonije. Je li mogla onako malena razumj eti kako je ta radost najbolji znak po\u353?tovanja prema njezinim roditeljima? Oni su se borili i uspjeli su; neposredno prije vlastite smrti prona\u353?li su spas za nas i sada smo tu nazo\u269?ni kako bismo slavili taj velik dar kojeg su nam dali, ali za tebe, Novinha, to je smrt tvojih roditelja, kao \u353?to su ti i bra\u263?a umrla prije njih. Pet stotina umrlih i vi\u353?e od stotinu misa z adu\u353?nica u ovoj koloniji tijekom posljednjih \u353?est mjeseci i sve su one odr\u382?ane u atmosferi straha, muke i o\u269?aja. A sada, kad su tvoji rodite lji umrli, tebi taj strah, muka i o\u269?aj nisu ni\u353?ta manji, ali nitko dru gi ne dijeli s tobom tu bol. Mi sada mislimo prvenstveno na to kako smo se rije\ u353?ili te boli.\par\pard\plain\hyphpar}{ Promatraju\u263?i je, poku\u353?avaju\u263?i zamisliti njezine osje\u263?aje usp io je samo osjetiti onu vlastitu muku zbog smrti njegove male Marie, stare tek s edam godina, koju je pokosio vjetar smrti u kanceroznom napredovanju goropadnog gljivi\u269?nog oboljenja, meso koje je naticalo ili trulilo, neki nov ud koji n ije bio ni noga niti ruka, a pojavio se na njezinom kuku, dok je meso otpadalo s njezinih stopala i s glave, razgolitiv\u353?i kosti, njezino dra\u382?esno i li jepo tijelo koje im se pred o\u269?ima raspadalo, dok je njezin bistar um jo\u35 3? uvijek bio nemilosrdno svjestan, sposoban osjetiti sve \u353?to joj se doga\u 273?a, sve dok nije kriknula zamoliv\u353?i Boga neka joj dopusti umrijeti. Pipo se sad prisjetio toga i prisjetio se rekvijema odr\u382?anog za nju i jo\u353? pet drugih \u382?rtava. Sjetio se kako je tamo sjedio, kle\u269?ao, stajao sa sv ojom \u382?enom i preostalom djecom, osje\u263?aju\u263?i savr\u353?eno jedinstv o svih nazo\u269?nih u katedrali. Znao je da svi osje\u263?aju istu bol, da je g ubitkom svoje najstarije k\u263?eri sad povezan s tom zajednicom neuni\u353?tivi m vezama \u382?alosti i to {\i jest} bila utjeha, to mu je bilo ne\u353?to za \u353?to se mogao uhvatiti. To je ono \u353?to takva bol i treba biti, javna i zajedni\u269?ka tuga.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Mala Novinha na sprovodu svojih roditelja nije imala ni\u353?ta od toga. Njezina bol, ako se o tome mo\u382?e govoriti, bila je jo\u353? gora od njegove... Pipo barem nije ostao bez cijele svoje obitelji i bio je odrasla osoba, a ne dijete u\u382?asnuto gubljenjem temelja svog \u382?ivota. Ona se u svojoj boli nije jo\ u353? \u269?vr\u353?\u263?e stopila sa zajednicom, prije bi se moglo re\u263?i k ako je bila iz nje isklju\u269?ena. To je bio dan kada su svi osim nje bili sret ni. Danas svi zahvaljuju njezinim roditeljima, samo bi ona, otrgnuta od njih, ra dije da oni nikada nisu prona\u353?li lijek za druge ako bi to moglo sa\u269?uva ti njihova dva \u382?ivota.\par\pard\plain\hyphpar}{ Njezina izdvojenost je bila tolika da ju je Pipo mogao vidjeti s mjesta gdje je sjedio. \u268?im je to bilo mogu\u263?e, izvukla je svoju ruku iz gradona\u269?e lni\u269?ine. Kako je misa tekla, tako su i njene suze presu\u353?ile, a kad je misa zavr\u353?ila Novinha je sjedila u ti\u353?ini, poput zato\u269?enika koji odbija sura\u273?ivati sa svojim uzni\u269?arima. Srce mu se slamalo gledaju\u26 3?i je. A znao je kako, \u269?ak kada bi to i poku\u353?ao, ne bi mogao prikriti vlastitu radost na kraju descolade, njegovo veselje \u353?to mu vi\u353?e niti jedno od njegove djece ta bole\u353?tina ne\u263?e oteti. Ona bi to uvidjela; nj egov poku\u353?aj da je utje\u353?i bio bi ruglo i samo bi je jo\u353? vi\u353?e udaljilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kad je misa zavr\u353?ila, hodala je gorko osamljena usred gomile dobronamjernih ljudi koji su joj govorili kako \u263?e njezini roditelji sad sigurno postati s veci i sjedit \u263?e s desne strane Boga. Kakvu to utjehu predstavlja djetetu?

Pipo je glasnim \u353?apatom rekao svojoj \u382?eni:\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona nam nikada ne\u263?e oprostiti ovaj dan.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oprostiti? \u8211? Concei\u231?ao nije bila od onih supruga koje istog t renutka znaju \u353?to njihov mu\u382? \u382?eli re\u263?i. \u8211? Nismo {\i mi} ubili njezine roditelje...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali mi se danas radujemo, zar ne? Ona nam to nikada ne\u263?e oprostiti. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Glupost. Ona to ionako ne razumije, previ\u353?e je mlada.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Ona razumije, pomislio je Pipo. Zar Maria nije razumjela \u353?to se doga\u273?a lo, a bila je \u269?ak mla\u273?a negoli je Novinha sada.\par\pard\plain\hyphpar }{ Kako su godine prolazile... otad je pro\u353?lo osam godina... Pipo je s vremena na vrijeme vi\u273?ao malu. Bila je jednako stara kao i njegov sin Libo, a to j e zna\u269?ilo da su do Libovog trinaestog ro\u273?endana poha\u273?ali isti raz red. Pipo ju je povremeno slu\u353?ao kako, zajedno s drugom djecom, recitira i dr\u382?i govore. U njezinim je mislima bilo elegancije, intenzivno je istra\u38 2?ivala misli i to ga je privla\u269?ilo. Istovremeno se doimala krajnje hladno, posve odsutna od svega \u353?to ju je okru\u382?ivalo. Pipov sin Libo bio je st idljiv dje\u269?ak, ali \u269?ak je i on imao nekoliko prijatelja i stekao je na klonost svojih u\u269?itelja. Novinha uop\u263?e nije imala prijatelja. Nije bil o ni u\u269?itelja koji bi je iskreno volio, jer je odbijala pru\u382?iti i\u353 ?ta zauzvrat, odgovoriti na tu ljubav.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona je emocionalno paralizirana \u8211? rekla je jednom Dona Crist\u227? kad se Pipo bio raspitivao o maloj. \u8211? Do nje se ne mo\u382?e doprijeti. K une se kako je savr\u353?eno sretna i ne vidi ba\u353? nikakvog razloga zbog koj eg bi se mijenjala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je Dona Crist\u227? do\u353?la u Zenadorsku postaju kako bi s Pipom porazgo varala o Novinhi. Za\u353?to je do\u353?la ba\u353? k njemu? Pipo je vidio samo jedan razlog zbog kojeg bi ravnateljica \u353?kole do\u353?la k njemu razgovarat i ba\u353? o tom siro\u269?etu. \u8211? Sklon sam vjerovati kako sam, tijekom sv ih ovih godina koje je Novinha proboravila u va\u353?oj \u353?koli, ja jedina os oba koja se raspitivala o njoj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Niste jedini. Prije nekoliko godina bila je pobudila veliko zanimanje, o nda kada je Papa beatificirao njezine roditelje. Svi su pitali je li k\u263?er G usta i Cide, Os Venerados, ikada zapazila ikakav \u269?udesan doga\u273?aj povez an s njezinim roditeljima, onako kako su to drugi vidjeli.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Zar su je zaista to {\i pitali}?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bilo je nekih glasina pa je biskup Peregrino morao to istra\u382?iti.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dona Crist\u227? je postala malo \u353?krta na rije\u269?ima kad bi spom enula tog mladog duhovnog vo\u273?u luzitanijske kolonije. No mo\u382?da je to b ilo zato \u353?to hijerarhija i red Filhos da Mente de Cristo nikako nisu i\u353 ?li jedno s drugim. \u8211? Njezin odgovor je bio pou\u269?an.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Mogu zamisliti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla je, manje-vi\u353?e, da ako su njezini roditelji zaista slu\u353?a li molitve i ako su imali neki utjecaj na nebu, za\u353?to onda nije odgovoreno na njezinu molitvu da se oni vrate iz groba. Rekla je da bi to bilo korisno \u26 9?udo i da ima presedana. Ako su Os Veneradosi zaista imali mo\u263? da stvore \ u269?udo, onda to sigurno zna\u269?i da nju nisu voljeli dovoljno da bi usli\u35 3?ali njezinu molbu. Bilo joj je dra\u382?e vjerovati da je roditelji jo\u353? u vijek vole, samo nemaju snage djelovati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mala je ro\u273?ena mudrija\u353?ica \u8211? rekao je Pipo.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Mudrija\u353?ica {\i i} stru\u269?njak za pitanja krivnje. Rekla je biskupu da ako Papa proglasi njez ine roditelje \u269?asnim ljudima, to \u263?e biti isto kao da Crkva izjavi da s

u je njezini roditelji mrzili. Peticija za kanonizaciju njezinih roditelja bila bi dokaz da Luzitanija nju prezire i bila bi dokaz da je sama Crkva dostojna pre zira. Biskup Peregrino je problijedio slu\u353?aju\u263?i je.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Primje\u263?ujem da je ipak poslao tu peticiju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zbog dobrobiti zajednice. A i sva su ta \u269?uda {\i postojala}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Netko dotakne njihov grob, glavobolja mu odmah pro\u273?e i onda viknu \ u8222?{\i Milagre! Os santos me aben\u231?oaram!\u8221?} \u8222?\u268?udo! Sveci su me bla goslovili!\u8221?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znate da Sveti Rim tra\u382?i malo \u269?vr\u353?\u263?a \u269?uda negol i su takva. Ali to nije va\u382?no. Papa nam je milostivo dopustio da na\u353? m ali gradi\u263? nazove Milagre pa mogu zamisliti da svaki puta kad netko izgovor i to ime, Novinha se u sebi jo\u353? malo ja\u269?e naljuti.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Ili postane jo\u353? hladnija. Kod takvih stvari nikad se ne zna na koju \u263?e nas stranu usmjeriti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bilo kako bilo, Pipo, vi niste jedini koji se ikada raspitivao o njoj. A li vi ste jedini koji se ikada raspitivao o njoj zbog njezine vlastite dobrobiti , a ne zbog njezinih blagoslovljenih roditelja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bila je to tu\u382?na pomisao kako godinama nitko osim redovnica koje vode \u353 ?kole u Luzitaniji nije brinuo o maloj, ako se izuzmu ta \u353?krta Pipova raspi tivanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona ima jednog prijatelja \u8211? rekao je Libo\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je zaboravio da je i njegov sin nazo\u269?an na ovom razgovoru. Libo je bio tako tih da je bilo lako ne opaziti ga. Dona Crist\u227? se za\u269?udila. \u82 11? Libo \u8211? rekla je \u8211? mislim da smo bili indiskretni kada smo ovako razgovarali o jednoj od tvojih \u353?kolskih kolegica.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam sada zenadorov \u353?egrt \u8211? podsjetio ju je Libo. To je zna \u269?ilo da vi\u353?e ne poha\u273?a \u353?kolu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tko je taj njezin prijatelj? \u8211? upita Pipo.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Marc\u227?o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marcos Ribeira \u8211? pojasnila je Dona Crist\u227?. \u8211? Onaj visok i dje\u269?ak...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah da, onaj koji je gra\u273?en kao koza.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jak je \u8211? rekla je Dona Crist\u227?. \u8211? Ali nikada nisam zapaz ila me\u273?u njima neko prijateljstvo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jednom kad su Marc\u227?a zbog ne\u269?eg optu\u382?ili, a ona je to slu \u269?ajno vidjela, stala je u njegovu obranu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti si to malo previ\u353?e velikodu\u353?no interpretirao, Libo \u8211? rekla je Dona Crist\u227?. \u8211? Bilo bi to\u269?nije re\u263?i da je ona bila {\i protiv} tih dje\u269?aka koji su to u\u269?inili, a poku\u353?avali su svaliti k rivnju na njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marc\u227?o to ne vidi tako \u8211? rekao je Libo. \u8211? Nekoliko puta sam opazio na\u269?in na koji je gleda. To ne zna\u269?i mnogo, ali to je ipak netko kome je ona draga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A je li ona {\i tebi} draga? \u8211? upita Pipo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo je razmi\u353?ljao u nastaloj ti\u353?ini. Pipo je znao \u353?to to zna\u26 9?i. Mali se propitivao kako bi prona\u353?ao odgovor. Ne onakav odgovori koji b i mu najvjerojatnije donio blagonaklonost odraslih, a niti onaj kojim bi isprovo cirao njihov bijes... te dvije vrste prijevare u kojima ve\u263?ina djece tih go dina u\u382?iva. Propitivao se kako bi spoznao istinu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim \u8211? odgovorio je \u8211? da se ona nije \u382?eljela svi\u273 ?ati drugima. Ona je kao neki posjetitelj koji o\u269?ekuje da \u263?e se ubrzo vratiti ku\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227? je polako i ozbiljno kimnula. \u8211? Da, upravo tako. Ona se u

pravo tako doima. Ali sada, Libo, moramo prekinuti ovu na\u353?u indiskreciju i zamoliti te da ode\u353? dok mi...\par\pard\plain\hyphpar}{ Oti\u353?ao je jo\u353? prije negoli je stigla dovr\u353?iti re\u269?enicu, samo brzo kimnuv\u353?i i uz osmijeh koji je govorio \u8222?da, razumijem\u8221? i o ti\u353?ao tako brzo i okretno da je to bio jo\u353? elokventniji dokaz njegove diskrecije nego da ih je poku\u353?ao nagovoriti da ostane s njima. Po tome je P ipo znao da je malog uzrujalo to \u353?to ga zamolili da ode; jedan od njegovih trikova da natjera odrasle da osjete neku nejasnu nezrelost u usporedbi s njim.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pipo \u8211? rekla je ravnateljica \u353?kole \u8211? mala je predala mo lbu da joj se odobri prijevremeno pristupanje ispitu za ksenobiologa. Kako bi za uzela mjesto svojih roditelja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je podigao obrvu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvrdi da se jo\u353? od malih nogu intenzivno bavila tim podru\u269?jem. I kako je spremna odmah zapo\u269?eti s radom, bez razdoblja odre\u273?enog za \u353?egrtovanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Njoj je trinaest godina, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Postoje presedani. Mnogi su tim testovima pristupali ranije. Jedan je \u 269?ak pro\u353?ao kada je bio mla\u273?i od nje. To je bilo prije dvije tisu\u2 63?e godina, ali bilo mu je {\i dopu\u353?teno.} Biskup Peregrino je, naravno, protiv toga, ali gradona\u269?eln ica Bosquinha je, blagoslovljeno joj ono prakti\u269?no srce, istaknula kako su Luzitaniji silno potrebni ksenobiolozi, jer moramo razviti nove vrste bilja kako bismo u na\u353?u prehranu uveli pristojnu dozu raznolikosti i mnogo bolje isko ristili plodnost tla Luzitanije. Njezine rije\u269?i su bile: \u8222?Ba\u353? me briga \u353?to je maloljetnica, nama su ksenobiolozi nu\u382?no potrebni\u8220? .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I vi \u382?elite da ja nadzirem taj ispit?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako biste bili toliko dobri.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bit \u263?e mi drago.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I rekla sam im da \u263?ete prihvatiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Priznajem da tu imam vlastiti motiv.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebao sam u\u269?initi vi\u353?e za tu djevoj\u269?icu. Rado bih vidio kako za to jo\u353? nije prekasno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227? se malo nasmijala. \u8211? Oh, Pipo, bila bih sretna ako biste poku\u353?ali. Ali vjerujte mi, dragi moj prijatelju, dodirnuti njezino srce je isto \u353?to i kupati se u ledu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu zamisliti. Znam da se osoba koja je se dotakne mo\u382?e tako osje\ u263?ati, ali kako se ona pritom osje\u263?a. Nju to, onako hladnu, sigurno opr\ u382?i poput vatre.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste takav pjesnik \u8211? rekla je Dona Crist\u227?. U njezinom glasu nije bilo ironije, zaista je tako mislila. \u8211? Znaju li pra\u353?\u269?i\u2 63?i da smo im kao veleposlanika poslali ono najbolje \u353?to imamo?\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?ao sam im to re\u263?i, no oni su skepti\u269?ni.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Sutra \u263?u vam je poslati. Upozoravam vas... ona \u263?e o\u269?ekiva ti hladne ispite i odbit \u263?e svaki poku\u353?aj propitivanja prije ispita.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Pipo se osmjehnuo. \u8211? Mene daleko vi\u353?e brine \u353?to \u263?e se dogod iti nakon ispita. Ako ne polo\u382?i, imat \u263?e grdnih problema. A ako polo\u 382?i, tada \u263?e po\u269?eti {\i moji} problemi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer \u263?e mi onda Libo piti krv gnjave\u263?i me neka njemu dopustim p rijevremeni ispit za zenadora, a ako {\i to} u\u269?ini onda se ja samo mogu pokupiti i oti\u263?i ku\u263?i, sklup\u269? ati se i \u269?ekati smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste, Pipo, takav romanti\u269?ni \u353?a\u353?avac. Ako u Milagreu po

stoji itko tko je u stanju svojeg trinaestogodi\u353?njeg sina prihvatiti kao ko legu, onda ste to vi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kad je oti\u353?la, Pipo i Libo su, kao i obi\u269?no, radili, zapisuju\u263?i d nevne doga\u273?aje povezane s pra\u353?\u269?i\u263?ima: Pipo je uspore\u273?iv ao Libov rad, njegov na\u269?in razmi\u353?ljanja, njegove opaske i stavove s on ima od studenata koje je znao, a koji su prije svog dolaska ve\u263? diplomirali . Libo je mo\u382?da jo\u353? malen i mo\u382?da je pred njim jo\u353? mnogo tog a iz teorije \u353?to \u263?e morati nau\u269?iti, ali po svojoj metodi bio je v e\u263? pravi znanstvenik i bio je u srcu humanist. Kad su zavr\u353?ili svoj ve \u269?ernji posao i zajedno po\u353?li ku\u263?i, obasjani jakom svjetlo\u353?\u 263?u Luzitanijinog velikog sjajnog mjeseca, Pipo je odlu\u269?io da Libo ve\u26 3? zaslu\u382?uje da ga on tretira kao svojeg kolegu, bez obzira ho\u263?e li ma li pristupiti zavr\u353?nom ispitu ili ne\u263?e. Ti testovi ionako ne mogu izmj eriti one stvari koje su u tom poslu najva\u382?nije.\par\pard\plain\hyphpar}{ I bez obzira bude li se to njoj svi\u273?alo ili ne, namjeravao je istra\u382?it i ima li Novinha one neizmjerive odlike znanstvenika; ako ih nema, onda \u263?e se on pobrinuti da ona ne pristupi ispitu, bez obzira na to koliko je mnogo \u26 9?injenica zapamtila.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Pipo je namjeravao biti strog. Novinha je znala kako odrasli postupaju kada plan iraju ne izvr\u353?iti ne\u353?to na na\u269?in na koji to ona \u382?eli, a prit om ne \u382?ele otpo\u269?eti nikakav sukob. Naravno, naravno da mo\u382?e\u353? pristupiti ispitu. Ali nema razloga za\u353?to bi tr\u269?ala pred rudo, uzmi s i jo\u353? malo vremena, budimo sigurni da \u263?e\u353? uspjeti ve\u263? pri pr vom poku\u353?aju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha nije \u382?eljela \u269?ekati. Novinha je bila spremna.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Presko\u269?it \u263?u svaku prepreku koju mi budete htjeli postaviti \u 8211? rekla je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Lice mu je postalo hladno. Njihova lica su uvijek takva. To je bilo u redu, hlad no\u263?a joj je prihvatljiva, ona je njih mogla nasmrt smrznuti. \u8211? Ne \u3 82?elim da ti ska\u269?e\u353? preko prepreka \u8211? rekao je.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Jedino \u353?to tra\u382?im je da te prepone odmah sve nani\u382?ete, ta ko da ih {\i brzo} presko\u269?im. Ne \u382?elim to odga\u273?ati iz dana u dan.\par\pard\pla in\hyphpar}{ On je na trenutak izgledao vrlo zami\u353?ljeno. \u8211? Jako ti se \u382?uri.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Spremna sam}. Pravila Zvjezdanih Putova dopu\u353?taju mi pristupiti testovima b ilo kada. To je ne\u353?to o \u269?emu odlu\u269?uje Sabor Zvjezdanih Putova, a ja nisam mogla prona\u263?i da bi igdje pisalo kako neki ksenolog mo\u382?e dovo diti u pitanje stavove Interplanetarnog ispitnog odbora.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? To zna\u269?i da nisi pa\u382?ljivo \u269?itala.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Jedino \u353?to mi je potrebno ako pola\u382?em ispite prije moje \u353? esnaeste godine je dopu\u353?tenje mog zakonskog staratelja. Ja {\i nemam} zakonskog staratelja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? naprotiv \u8211? rekao je Pipo. \u8211? Gradona\u269?elnica Bos quinha je tvoja zakonska starateljica jo\u353? od dana kada su ti umrli roditelj i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ona se sla\u382?e s tim da pristupim ispitu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pod uvjetom da do\u273?e\u353? k meni.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je vidjela intenzivan pogled njegovih o\u269?iju. Nije poznavala Pipa pa je mislila kako je to onaj pogled kojega je ve\u263? vi\u273?ala u mnogim o\u26 9?ima, da je to \u382?elja za dominacijom i vladanjem njome, \u382?elja da se sl omi njezina odlu\u269?nost i njezina neovisnost, \u382?elja da ju se natjera na

{\i pokornost}\par\pard\plain\hyphpar}{ Od leda do vatre u jednom trenutku. \u8211? \u352?to vi znate o ksenobiologiji! Samo odlazite tamo i razgovarate s pra\u353?\u269?i\u263?ima, niste uop\u263?e n i po\u269?eli shva\u263?ati djelovanje gena! Tko ste vi da me procjenjujete? Luz itaniji je potreban ksenobiolog, a nema ga ve\u263? osam godina. A vi je \u382?e lite ostaviti neka jo\u353? \u269?eka, tako da biste vi imali nad tim kontrolu!\ par\pard\plain\hyphpar}{ Na njezino iznena\u273?enje, on se nije zbunio ni uzrujao niti uzmaknuo. Nije jo j je uzvratio ljutnjom. Pona\u353?ao se kao da uop\u263?e nije ni\u353?ta rekla. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Shva\u263?am \u8211? rekao je tiho. \u8211? \u381?eli\u353? postati ksen obiolog zbog svoje velike ljubavi prema ljudima Luzitanije. Kad si vidjela potre bu ovih ljudi, ti si se \u382?rtvovala i spremna si posvetiti cijeli svoj \u382? ivot altruisti\u269?koj slu\u382?bi za dobrobit drugih.\par\pard\plain\hyphpar}{ To \u353?to je rekao zvu\u269?alo je posve apsurdno i uop\u263?e nije bilo ono \ u353?to je ona osje\u263?ala. \u8211? Zar to nije dovoljno dobar razlog?\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Bio bi, kad bi to bila istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar me nazivate la\u382?ljivicom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvoje vlastite rije\u269?i zovu te la\u382?ljivicom. Govorila si o tome kako te {\i oni,} ljudi Luzitanije, trebaju. Ali ti \u382?ivi\u353? me\u273?u nama. Tu si \u 382?ivjela cijeli svoj \u382?ivot, spremna \u382?rtvovati se za nas, a \u269?ak se ni ne osje\u263?a\u353? dijelom ove zajednice.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zna\u269?i, on nije kao ostali odrasli koji su tako dugo vjerovali la\u382?ima z bog kojih se doimala djetetom kakvo su htjeli da ona bude. \u8211? Za\u353?to bi h se {\i osje\u263?ala} kao dio ove zajednice? Ja nisam njezin dio.\par\pard\plain\hyphpa r}{ On je kimnuo vrlo polako, kao da razmi\u353?lja o tom njezinom odgovoru. \u8211? Kojoj zajednici ti pripada\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jedina druga zajednica na Luzitaniji su pra\u353?\u269?i\u263?i, a mene niste vidjeli tamo s tim obo\u382?avateljima stabala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Na Luzitaniji postoje jo\u353? mnoge zajednice. Na primjer, ti si u\u269 ?enica... postoji zajednica u\u269?enika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za mene ne postoji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam. Nema\u353? prijatelja ni intimnih \u353?kolskih drugova, odlazi\u3 53? na mise, ali nikada ne ide\u353? na ispovijed, odvojila si se toliko daleko koliko je to uop\u263?e i mogu\u263?e, toliko da ni ne dodiruje\u353? \u382?ivot zajednice. Prema svim pokazateljima, ti \u382?ivi\u353? u potpunoj izolaciji.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Novinha se za ovo nije pripremila. Imenovao je one donje slojeve njezine boli, a ona nije imala razvijena sredstva kojima bi se od toga branila. \u8211? Ako je i tako, to nije mojom krivnjom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam. Znam kada je to zapo\u269?elo i znam \u269?ija je krivnja da je to potrajalo do dana\u353?njeg dana.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moja?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moja. I od svih drugih. Ali najvi\u353?e je moja, jer sam znao \u353?to ti se doga\u273?a, a nisam ba\u353? ni\u353?ta poduzeo. Sve do danas.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? A danas \u263?ete me sprije\u269?iti da do\u273?em do jedine stvari koja mi je u mom cijelom \u382?ivotu va\u382?na. Hvala vam lijepa na takvom suosje\u 263?anju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ponovo je sve\u269?ano kimnuo, kao da prihva\u263?a njezin zajedljiv izraz zahva lnosti. \u8211? U izvjesnom smislu, Novinha, nije ni va\u382?no \u353?to to nije tvojom krivnjom. Jer grad Milagre {\i jest} zajednica i pona\u353?ao se on prema tebi lo\u353?e ili ne, on se svejedno mora pona\u353?ati onako kako se pona\u353?aju sve zajednice kako bi omogu\u263 ?io najve\u263?u mogu\u263?u sre\u263?u za svoje \u269?lanove.\par\pard\plain\hy

phpar}{ \u8211? \u352?to zna\u269?i za sve na Luzitaniji osim za mene... osim za mene i za pra\u353?\u269?i\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ksenobiolog je vrlo va\u382?an za koloniju, pogotovo za ovakvu, okru\u38 2?enu ogradom koja zauvijek ograni\u269?uje na\u353? rast. Na\u353? ksenobiolog mora prona\u263?i na\u269?ine za proizvodnju vi\u353?e proteina i ugljikohidrata po hektaru, a to zna\u269?i geneti\u269?ki izmijeniti \u382?ito i krumpir koji su ovamo do\u353?li sa Zemlje, kako bi napravio...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako bi maksimalno iskoristio prehrambene mogu\u263?nosti koje nam pru\u 382?a okoli\u353? na Luzitaniji. Mislite li da namjeravam pristupiti ispitu ne z naju\u263?i ono \u269?ime se namjeravam baviti cijeli \u382?ivot.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Cijeli svoj \u382?ivot \u263?e\u353? posvetiti unapre\u273?ivanju \u382? ivota ljudi koje prezire\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je Novinha uvidjela zamku koju joj je postavio; ali prekasno, ve\u263? se z atvorila. \u8211? Dakle, vi mislite kako ksenobiolog ne mo\u382?e raditi svoj po sao ako ne {\i voli} ljude koji se koriste rezultatima njegovog rada?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Briga mene voli\u353? li ti nas ili ne voli\u353?. Ja samo moram znati \ u353?to ti zaista \u382?eli\u353?. Za\u353?to si svemu ovome pri\u353?la s tolik o strasti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Osnovna psihologija. Moji su roditelji umrli rade\u263?i taj posao i sad a nastojim nastaviti njihovu ulogu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da \u8211? rekao je Pipo. \u8211? A mo\u382?da i ne. Ono \u353?t o ja \u382?elim znati, Novinha, ono \u353?to {\i moram} znati prije negoli ti dopustim polaganje tog ispita jest kojoj zajednici ti {\i pripada\u353?}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ste ve\u263? sami rekli! Ne pripadam niti jednoj.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Nemogu\u263?e. Svaka osoba je definirana zajednicama kojima pripada i on ima kojima ne pripada. Zna\u269?i, ja sam to i to i to, a definitivno {\i nisam} to i to i to. Sve tvoje definicije su negativne. Mogao bih napraviti besk ona\u269?nu listu svega onoga \u353?to ti nisi. Ali osoba koja zaista vjeruje ka ko ne pripada ba\u353? niti jednoj zajednici se uvijek ubija, bilo da ubije svoj e tijelo ili odustane od svojeg identiteta i poludi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To sam ja, luda do same sr\u382?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisi ti luda. Tebe tjera zastra\u353?uju\u263?i osje\u263?aj za svrhovit ost. Ako pristupi\u353? tom ispitu, ti \u263?e\u353? ga i polo\u382?iti. Ali pri je nego ti to dopustim moram znati tko \u263?e\u353? postati kad taj ispit polo\ u382?i\u353?. Moram znati u \u353?to vjeruje\u353? i \u269?ega si dio, do \u269? ega ti je stalo i \u353?to voli\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikoga na ovom ili bilo kojem drugom svijetu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ti ne vjerujem.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada nisam na ovom svijetu upoznala dobrog \u269?ovjeka ili \u382?enu, osim mojih roditelja, a oni su mrtvi! A \u269?ak i oni... nitko {\i ni\u353?ta} ne razumije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam tako\u273?er dio toga, zar ne? Ali nitko nikoga ne razumije. \u26 8?ak ni vi. Pravite se kako ste mudri i puni su\u263?uti, ali jedino ste me pota knuli na pla\u269?, jer imate mo\u263? sprije\u269?iti me u nakani da radim ono \u353?to \u382?elim raditi...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A to je ksenobiologija.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, to je ksenobiologija! Ona je u svakom slu\u269?aju dio toga.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? A \u353?to je ono drugo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ono \u353?to ste vi. Ono \u353?to vi radite. Samo, vi to radite potpuno pogre\u353?no, vi to radite {\i glupavo.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ksenobiolog {\i

i} ksenolog.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Napravili su glupu pogre\u353?ku stvoriv\u353?i novu znanost kako bi pro u\u269?avali pra\u353?\u269?i\u263?e. To je bila hrpetina umornih i starih antro pologa koji su stavili nov \u353?e\u353?ir i sebe prozvali ksenolozima. Ali vi n e mo\u382?ete shvatiti pra\u353?\u269?i\u263?e budete li samo promatrali kako se {\i pona\u353?aju}! Oni su nastali druk\u269?ijom evolucijom. Morate razumjeti njiho ve gene, ono \u353?to se doga\u273?a u stanicama njihovog tijela. I u stanicama drugih \u382?ivotinja, jer ih se ne mo\u382?e prou\u269?avati odvojeno, {\i ni\u353?ta} ne \u382?ivi izolirano...\par\pard\plain\hyphpar}{ Nemoj mi dijeliti lekcije, pomislio je Pipo. Reci mi \u353?to ti {\i osje\u263?a\u353?.} I kako bi je isprovocirao da bude jo\u353? emotivnija, \u353 ?apnuo je: \u8211? Osim tebe.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je imalo u\u269?inka. Od one hladne djevoj\u269?ice pune prezira pretvorila s e u vatrenu i sada se branila. \u8211? Vi ih ne razumijete, ali ja \u263?u ih sh vatiti!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to je tebi stalo do njih? Kakve veze imaju ti pra\u353?\u269?i\u 263?i s tobom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi to nikada ne\u263?ete shvatiti. Vi ste dobar {\i katolik:} Izgovorila je tu rije\u269? s prezirom. \u8211? Ima jedna knjiga koja je na Indexu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipovo lice je zablistalo iznenadnim razumijevanjem. \u8211? {\i Matica i Hegemon.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?ivio je prije tri tisu\u263?e godina, ma tko to bio, onaj koji je sebe nazivao Govornikom za mrtve. Ali on je razumio one insekte! Zbrisali smo ih , ta jedina razumna stvorenja iz svemira koja smo ikada upoznali, ali {\i on je razumio.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ti \u382?eli\u353? napisati pri\u269?u o pekveninjosima onako kako je izvorni Govornik napisao o insektima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad vi to ovako ka\u382?ete onda to zvu\u269?i jednostavno poput kakve d oma\u263?e zada\u263?e. Vi ne znate kako je bilo napisati {\i Maticu i Hegemona.} Koliku agoniju mu je to prouzro\u269?ilo kada je zami\u353?l jao sebe unutar tog nepoznatog uma... i iz toga je iza\u353?ao ispunjen ljubavlj u za ta sjajna stvorenja koja smo uni\u353?tili. Bio je suvremenik najgoreg ljud skog bi\u263?a koje je ikada postojalo, Endera Ksenocida, koji je uni\u353?tio t e insekte, i dao je sve od sebe ne bi li nekako poni\u353?tio to \u353?to je End er u\u269?inio, Govornik za mrtve poku\u353?ao je uskrsnuti mrtve...\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Ali nije mogao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali uskrsnuo ih je! U\u269?inio je da opet \u382?ive... da ste pro\u269? itali tu knjigu znali biste to! Za Isusa ne znam, slu\u353?am biskupa Peregrina i ne mislim da u njegovim propovijedima ima imalo snage koja bi pretvorila hosti ju u tijelo ili oprostila miligram krivnje. Ali Govornik za mrtve je ponovo o\u3 82?ivio maticu ko\u353?nice.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dobro, pa gdje je ona?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovdje unutra! U meni!\par\pard\plain\hyphpar}{ Kimnuo je. \u8211? U tebi je i jo\u353? netko. Govornik za mrtve. To je ono \u35 3?to ti \u382?eli\u353? postati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je jedina istinita pri\u269?a koju sam ikada \u269?ula \u8211? rekla je. \u8211? Jedina do koje mi je stalo. Je li to ono \u353?to \u382?elite od men e \u269?uti? To da sam heretik? I kako \u263?u cijeloga \u382?ivota raditi kako bih dodala jo\u353? jednu knjigu popisu istinitih djela koje dobri katolici ne s miju \u269?itati?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ono \u353?to sam ja \u382?elio \u269?uti \u8211? tiho je rekao Pipo \u82 11? bilo je da mi ka\u382?e\u353? ono \u353?to jesi, a ne imena svega onoga \u35 3?to nisi. Ti si matica ko\u353?nice. Ti si Govornik za mrtve. Ovo je vrlo mala zajednica, malena brojem, ali velika srcem. A ti si odlu\u269?ila ne biti dijelo m skupine djece koja se okupila samo s ciljem da isklju\u269?e druge, a ljudi te gledaju i govore kako si jadna mala djevoj\u269?ica i tako izolirana, ali ti zn a\u353? tajnu, zna\u353? tko si ti zapravo. Ti si jedino ljudsko bi\u263?e koje

je u stanju razumjeti kako radi um izvanzemaljaca, jer {\i ti si} um izvanzemaljaca, ti zna\u353? kako je to ne biti \u269?ovjek, jer nikad a nije postojala ljudska skupina koja bi ti ukazala povjerenje kao bona fide hom o sapiensu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada ka\u382?ete kako nisam \u269?ak ni ljudsko bi\u263?e? Natjerali ste me da se raspla\u269?em kao malo dijete, jer mi ne dopu\u353?tate pristupiti is pitu, prisilili ste me da se ponizim i sada ka\u382?ete da nisam ljudsko bi\u263 ?e?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?e\u353? pristupiti ispit.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ove rije\u269?i su ostale lebdjeti u zraku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada? \u8211? \u353?apnula je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? No\u263?as. Sutra. Kada ho\u263?e\u353?. Ja \u263?u prekinuti sa svojim poslom kako bih te proveo kroz te testove onako brzo kako to bude\u353? \u382?el jela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hvala! Hvala vam, ja...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Postani Govornik za mrtve. U\u269?init \u263?u sve kako bih ti pomogao. Zakon mi zabranjuje povesti bilo koga osim mojeg \u353?egrta, mog sina Liba tamo van na susrete s pekveninjosima. Ali dat \u263?emo ti na uvid sve na\u353?e bil je\u353?ke. Pokazat \u263?emo ti sve \u353?to smo do sada saznali. Sva na\u353?a naga\u273?anja i razmi\u353?ljanja. Zauzvrat \u263?e\u353? i ti nama pokazati s av svoj rad, ono \u353?to \u263?e\u353? otkriti o genetskim uzrocima ovoga svije ta, a \u353?to bi nam moglo pomo\u263?i u boljem razumijevanju pekveninjosa. A k ad saznamo dovoljno, zajedno, mo\u263?i \u263?e\u353? napisati svoju knjigu, mo\ u263?i \u263?e\u353? postati Govornik. Ali ovoga puta ne Govornik za mrtve. Pekv eninjosi nisu mrtvi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Protivno svojem uobi\u269?ajenom pona\u353?anju, Novinha se osmjehnula. \u8211? Govornik za \u382?ive.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja sam pro\u269?itao {\i Maticu i Hegemona \u8211?} rekao je. \u8211? Ne znam boljeg na\u269?ina da stekn e\u353? slavu.\par\pard\plain\hyphpar}{ No ona mu jo\u353? nije posve vjerovala. Nije vjerovala u ono \u353?to se \u269? inilo da joj on obe\u263?ava. \u8211? \u268?esto \u263?u \u382?eljeti do\u263?i ovamo. Stalno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ovo zaklju\u269?avamo samo kad odlazimo ku\u263?i na spavanje.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali mislim na preostalo vrijeme. Dosadit \u263?u vam. Re\u263?i \u263?et e mi neka idem odavde. Imat \u263?ete preda mnom tajne. Re\u263?i \u263?ete mi n eka budem tiho i neka ne spominjem svoje ideje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tek smo se sprijateljili, a ti ve\u263? misli\u353? da sam la\u382?ljiva c i prevarant, pravo \u269?udovi\u353?te.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ho\u263?ete. Svi se tako pona\u353?aju. Svi oni \u382?ele da odem od njih...\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je slegnuo ramenima. \u8211? Pa \u353?to? Zna se dogoditi da svatko po\u382 ?eli da svi ostali nekamo odu. Ponekad \u263?u po\u382?eljeti da i {\i ti} ode\u353?. Ono \u353?to ti \u382?elim re\u263?i je da i u tim trenucima, \u2 69?ak i ako ti {\i ka\u382?em} da ode\u353?, ne mora\u353? oti\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je bila posve naj\u269?udnija sjajna stvar koju joj je ikada itko rekao. \u82 11? To je ludo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Samo ne\u353?to. Obe\u263?aj mi da nikada ne\u263?e\u353? poku\u353?ati iza\u263?i tamo van i oti\u263?i pekveninjosima. Jer ja ti to nikada ne mogu dop ustiti, pa ako ipak ode\u353?, Sabor Zvjezdanih Putova \u263?e posve obustaviti sav na\u353? rad ovdje i zabraniti nam svaki kontakt s njima. Obe\u263?ava\u353? li mi to? Ili \u263?e sve, sav moj posao ovdje, propasti.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Obe\u263?avam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada \u382?eli\u353? pristupiti ispitu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada. Mogu li zapo\u269?eti sada?\par\pard\plain\hyphpar}{ Nje\u382?no se nasmijao, a onda je pru\u382?io ruku i bez gledanja dodirnuo term inal. Sprava je o\u382?ivjela i ve\u263? su se u zraku iznad terminala pojavljiv

ali prvi genetski modeli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263? ste imali sve spremno \u8211? rekla je. \u8211? Sve je \u269?ek alo spremno! Znali ste da \u263?ete mi dopustiti pristupanje ispitu!\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Kimnuo je. \u8211? Nadao sam se. Vjerovao sam u tebe. \u381?elio sam ti pomo\u26 3?i raditi ono o \u269?emu sanja\u353?. Tako dugo dok to bude ne\u353?to pozitiv no.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha ne bi bila Novinha da nije prona\u353?la jo\u353? jednu otrovnu stvar ko ju \u263?e re\u263?i. \u8211? Shva\u263?am. Vi ste taj koji procjenjujete vrijed nost ne\u269?ijih snova.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mo\u382?da on nije znao da bi to trebala biti uvreda. Samo se osmjehnuo i rekao \u8211? Vjera, nada i ljubav... to troje. Ali najve\u263?a od njih je ljubav.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi me ne volite \u8211? rekla je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah \u8211? rekao je \u8211? ja sam sudac snova, a ti si sudac ljubavi. E h pa ja te kao sudac progla\u353?avam krivom za sanjanje dobrih snova i osu\u273 ?ujem te na do\u382?ivotni rad i patnju u korist tih snova. Samo se nadam kako m e jednoga dana ne\u263?e\u353? proglasiti nevinim za zlo\u269?in koji bih po\u26 9?inio vole\u263?i te. \u8211? Na trenutak se zamislio. \u8211? Za vrijeme desco lade izgubio sam k\u263?er. Zvala se Maria. Sada bi bila samo nekoliko godina st arija od tebe.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja vas podsje\u263?am na nju?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislio sam da ona ne bi bila nimalo nalik na tebe.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Zapo\u269?ela je s ispitom. Trajao je tri dana. Polo\u382?ila ga je s rezultatom znatno boljim od mnogih diplomiranih studenata. Kasnije se ona vi\u353?e nije s je\u263?ala tog ispita, jer je to bio tek po\u269?etak njezine karijere, kraj nj ezinog djetinjstva, potvrda vokacije za ono \u269?ime \u263?e se cijeloga \u382? ivota baviti. Pamtit \u263?e ga samo kao po\u269?etak njezinog \u382?ivota u Pip ovoj postaji gdje su Pipo, Libo i Novinha tvorili prvu zajednicu kojoj je ona pr ipadala otkad su joj sahranili roditelje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije bilo lako, pogotovo ne u po\u269?etku. Novinha nije odmah odbacila svoj obi \u269?aj hladnog suprotstavljanja. Pipo je to razumio i bio je spreman saviti se pod verbalnim udarima. Za Liba je to bio daleko ve\u263?i izazov. Zenadorska po staja bila je mjesto gdje je mogao biti nasamo sa svojim ocem. Sada je, bez da j e itko tra\u382?io njegov pristanak, bila pridodana tre\u263?a osoba, osoba hlad na i zahtjevna, koja je s njim razgovarala kao da je on dijete iako su bili vr\u 353?njaci. Ljutilo ga je \u353?to je ona bila punopravni ksenobiolog, s potpunim statusom koji se podrazumijevao za odrasle, a on je jo\u353? uvijek bio \u353?e grt.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali nastojao je to strpljivo podnositi. Po prirodi je bio miran i ta mirno\u263? a mu je nekako pristajala. Nije bio sklon otvorenim vrije\u273?anjima. Ali Pipo je poznavao svog sina i znao je da sve u njemu kuha. Nakon nekog vremena je \u26 9?ak i Novinha, onako bezosje\u263?ajna kakva je bila, uvidjela da ona provocira Liba vi\u353?e negoli bi to ijedan normalan mladi\u263? mogao podnijeti. Ali um jesto da ubla\u382?i svoj stav, ona je sve to po\u269?ela shva\u263?ati kao izaz ov. Kako se mo\u382?e isprovocirati nekakva reakcija iz jednog neprirodno mirnog , dobro\u263?udnog, prekrasnog dje\u269?aka?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar \u263?e\u353? mi re\u263?i da si sve ove godine radio \u8211? rekla je jednoga dana \u8211? a ne zna\u353? \u269?ak ni kako se ti pra\u353?\u269?i\u 263?i {\i razmno\u382?avaju}? Otkud zna\u353? da su to samo mu\u382?jaci?\par\pard\plain\h yphpar}{ Libo je tiho odgovorio. \u8211? Kad su u\u269?ili na\u353? jezik, objasnili smo im \u353?to je mu\u353?ko, a \u353?to \u382?ensko. Odabrali su sebe nazivati mu\ u353?karcima. A o onima drugima, o onima koje nikada nismo vidjeli, govorili su kao o \u382?enama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali kako zna\u353?, oni se razmno\u382?avaju pupanjem! Ili mitozom!\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ton kojim je govorila bio je pun prezira i Libo nije odmah odgovorio. Pipo je za

mislio kako mo\u382?e \u269?uti misli svojeg sina koji je pa\u382?ljivo sastavlj ao svoj odgovor sve dok nije bio ugla\u273?en i siguran.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Volio bih da je na\u353? posao bio vi\u353?e posve\u263?en fizi\u269?koj antropologiji\~\u8211? odgovorio je Libo. \u8211? Tada bismo bili spremniji za primjenu tvojih istra\u382?ivanja u podru\u269?ju luzitanijskih submolekularnih modela \u382?ivota na na\u353?a znanja o pekveninjosima.\par\pard\plain\hyphpar} { Novinha je izgledala zgranuto. \u8211? Zar \u263?e\u353? re\u263?i da niste uzel i ni uzorke tkiva?\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo je malo pocrvenio, ali glas mu je jo\u353? uvijek bio miran kad joj je odgo vorio, a Pipo pomisli kako bi se mali jednako ovako pona\u353?ao i kada bi ga is pitivala Inkvizicija. \u8211? Mislim da to {\i je} \u353?a\u353?avo \u8211? rekao je Libo \u8211? ali bojali smo se da bi se pe kveninjosi \u269?udili za\u353?to uzimamo dijelove njihovog tijela. Ako bi netko nakon toga pokupio kakvu bolest, mogli bi pomisliti da smo je mi prouzro\u269?i li.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A kako bi bilo da uzmete ne\u353?to \u353?to oni gube posve prirodno? Mn ogo toga se mo\u382?e nau\u269?iti iz jedne dlake.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo je kimnuo. Pipo je, promatraju\u263?i sa svojeg terminala smje\u353?tenog u suprotnom kraju prostorije, prepoznao tu kretnju... Libo ju je nau\u269?io od s vog oca. \u8211? Mnoga primitivna plemena sa Zemlje su vjerovala da dlaka otpala s njihovog tijela sadr\u382?i djeli\u263? njihovog \u382?ivota i njihove snage. \u352?to ako pra\u353?\u269?i\u263?i pomisle da se protiv njih slu\u382?imo mag ijom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar ne govori\u353? njihov jezik. Mislila sam i da neki od njih govore s tark. \u8211? Nije se potrudila sakriti svoj prezir. \u8211? Zar im ne mo\u382?e \u353? objasniti \u269?emu slu\u382?e takvi uzorci?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima\u353? pravo \u8211? odgovorio joj je tiho \u8211? ali ako bismo im t o objasnili mogli bismo ih nehotice podu\u269?iti pojmu biolo\u353?ke znanosti t isu\u263?u godina prije nego bi oni prirodno dosegnuli taj stupanj znanja. Zato nam zakon zabranjuje obja\u353?njavati im takve stvari.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sad se, napokon, Novinha zbunila. \u8211? Nisam znala da su vam tako jako vezane ruke s tom doktrinom minimalne intervencije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je bio zadovoljan vidjev\u353?i kako je odustala od svoje arogancije, ali a ko je postojalo i\u353?ta gore od toga onda je to bila njezina poniznost. To dij ete je bilo toliko izolirano od kontakta s drugim ljudima da je govorila poput p revi\u353?e stru\u269?no napisane znanstvene knjige. Pipo se upitao nije li ve\u 263? prekasno poku\u353?ati nau\u269?iti je kako je to biti ljudsko bi\u263?e.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Nije bilo prekasno. Kad je jednom shvatila kako su oni izvrsni u znanosti kojom se bave, a kako ona o tome ne zna gotovo ni\u353?ta, odbacila je svoju agresivno st i gotovo pre\u353?la u suprotnu krajnost. Tjednim bi s njima dvojicom tek pon ekad progovorila. Umjesto toga, prou\u269?avala je njihova izvje\u353?\u263?a, p oku\u353?avaju\u263?i shvatiti svrhu koja je bila u temelju njihovog rada. Ponek ad je imala neko pitanje pa ga je i postavila, a oni su joj odgovarali pristojno i detaljno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ta pristojnost je postupno prelazila u bliskost. Pipo i Libo su po\u269?eli pred njom otvoreno razgovarati, iznose\u263?i svoja naga\u273?anja o tome zbog \u269 ?ega su pra\u353?\u269?i\u263?i razvili neka svoja \u269?udna pona\u353?anja, ka kvo zna\u269?enje le\u382?i iza neke njihove \u269?udne izjave, za\u353?to ostaj u tako do ludila nespoznatljivi i nedostupni. A kako je prou\u269?avanje pra\u35 3?\u269?i\u263?a bila posve nova grana znanosti, Novinhi nije trebalo dugo pa da u njoj postane dovoljno stru\u269?na da bi mogla postaviti neke hipoteze, \u269 ?ak i kad je ovako dobivala podatke \u8222?iz druge ruke\u8221?\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Samo reci \u8211? hrabrio ju je Pipo. \u8211? Svi smo podjednako slijepi .\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je predvidio \u353?to \u263?e se nakon toga dogoditi. Libovo pomno odgajano strpljenje u\u269?inilo ga je hladnim i rezerviranim u odnosu na ostale vr\u353

?njake pa ga je Pipo nastojao pridobiti da se poku\u353?a socijalizirati. Novinh ina izoliranost bila je uo\u269?ljivija, no ni\u353?ta temeljitija od Libove. Sa da ih je taj zajedni\u269?ki interes za pra\u353?\u269?i\u263?e zbli\u382?avao, jer s kim su drugim mogli o tome razgovarati kada nitko osim Pipa nije mogao \u2 69?ak ni razumjeti o \u269?emu uop\u263?e razgovaraju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zajedno su se odmarali, smijali se do suza \u353?alama koje nisu mogle nasmijati ni jednog drugog Luzitanca. Ba\u353? onako kako su pra\u353?\u269?i\u263?i, \u2 69?ini se, davali ime svakom stablu u \u353?umi, Libo je zaigrano davao imena sv akom komadu namje\u353?taja u Zenadorskoj postaji i povremeno je objavljivao kak o su neki od tih dijelova lo\u353?e raspolo\u382?eni i kako im ne bi smjeli smet ati. \u8222?Nemoj sjesti na Fotelju, sad su joj opet oni dani u mjesecu!\u8220? Nikada nisu vidjeli \u382?enku pra\u353?\u269?i\u263?a, a mu\u382?jaci su o njim a govorili s gotovo religioznim po\u353?tovanjem; Novinha je napisala cijeli niz podrugljivih izvje\u353?\u263?a o izmi\u353?ljenoj pekveninjo \u382?eni koju je zvala \u268?asna Majka, koja je bila vrlo zla i zahtjevna i sve je to zvu\u269? alo stra\u353?no smije\u353?no.\par\pard\plain\hyphpar}{ No nije sve bilo smije\u353?no. Bilo je i problema, briga, a jednom se pojavio i pravi strah kako su mo\u382?da u\u269?inili upravo ono \u353?to se Sabor Zvjezd anih Putova tako silnu trudio sprije\u269?iti, kako su mo\u382?da unijeli radika lne promjene u dru\u353?tvenu zajednicu pekveninjosa. Sve je to, naravno, po\u26 9?elo s Rooterom. On je uporno postavljao provokativna i nemogu\u263?a pitanja k ao na primjer: \u8211? Kako ste mogli zaratiti ako ne postoji drugi grad s ljudi ma? Za vas ne bi bilo \u269?asno ubijati Malene. \u8211? Pipo je blebetao ne\u35 3?to o tome kako ljudi nikada ne bi ubijali pekveninjose, te Malene, ali znao je kako to nije ono pitanje koje je Rooter zapravo postavio.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Pipo je ve\u263? godinama znao da su pekveninjosi znali za pojam ratovanja, ali Libo i Novinha su se jo\u353? danima nakon toga prepirali oko toga je li Rootero vo pitanje zna\u269?ilo da pra\u353?\u269?i\u263?i rat smatraju po\u382?eljnim i li uglavnom samo neizbje\u382?nim. Od Rootera su dobili i druge sitne informacij e od kojih su neke bile va\u382?ne, a neke nisu, a za mnoge od njih bilo je nemo gu\u263?e procijeniti va\u382?nost. Na izvjestan na\u269?in je sam Rooter bio pr imjer za mudrost politike koja je ksenolozima branila postavljati pitanja koja b i otkrila o\u269?ekivanja ljudi, a time i pona\u353?anje ljudi. Rooterova pitanj a su im \u269?esto pru\u382?ala vi\u353?e odgovora nego odgovori koje su im pra\ u353?\u269?i\u263?i davali na postavljena pitanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak, posljednja informacija koju im je Rooter pru\u382?io nije bila u obliku po stavljenog pitanja. Bilo je to mi\u353?ljenje koje je izrekao privatno razgovara ju\u263?i s Libom, dok je Pipo bio s nekim drugima i istra\u382?ivao kako oni to grade svoje drvene kolibe. \u8211? Znam, znam \u8211? rekao je Rooter \u8211? z a\u353?to je Pipo jo\u353? uvijek \u382?iv. \u8211? Va\u353?e su \u382?ene previ \u353?e glupe da bi znale da je on mudar.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo se trudio prona\u263?i neki smisao u toj izjavi. Rooter je mislio kako bi \ u382?ene ljudi, kad bi bile pametnije, ubile Pipa? Taj razgovor o ubijanju bio j e uznemiruju\u263?i, to je o\u269?ito bilo ne\u353?to va\u382?no, a Libo nije zn ao kako bi se sam nosio s time. Nije mogao zvati Pipa u pomo\u263?, jer Rooter j e namjerno odlu\u269?io govoriti o tome tamo gdje ih Pipo ne mo\u382?e \u269?uti .\par\pard\plain\hyphpar}{ Kad Libo nije odgovorio, Rooter je ostao uporan. \u8211? Te va\u353?e \u382?ene su slabe i blesave. Rekao sam to drugima i oni su rekli da mogu tebe pitati. Va\ u353?e \u382?ene ne vide Pipovu mudrost. Je li to istina?\par\pard\plain\hyphpar }{ \u268?inilo se da se Rooter prili\u269?no uzrujao; te\u353?ko je disao i stalno je \u269?upkao dlake sa svojih ruku, po \u269?etiri ili pet odjednom. Libo je mo rao nekako odgovoriti. \u8211? Ve\u263?ina \u382?ena ga ne poznaje \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako \u263?e onda znati ako on bude umro? \u8211? pitao je Rooter. Tada je naglo postao vrlo miran i po\u269?eo je govoriti vrlo glasno. \u8211? Vi ste cabras!\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo se tek tada pojavio na vidiku, pitaju\u263?i se tko to i za\u353?to vi\u269

?e. Odmah je vidio kako je Libo o\u269?ajan i izba\u269?en iz svog mira. No jo\u 353? uvijek nije imao pojma o \u269?emu je bila rije\u269? i kako bi mogao pomo\ u263?i. Jedino je znao da Rooter govori kako su ljudi, ili barem Pipo i Libo, na lik onim duga\u269?kim \u382?ivotinjama, cabras, koje po prerijama pasu u stadim a. Pipo \u269?ak nije mogao ni pogoditi je li Rooter ljutit ili sretan.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste cabras! {\i Vi} odlu\u269?ujete. \u8211? Pokazivao je prema Pipu, a onda prema Libu. Va\u353 ?u \u269?ast ne biraju va\u353?e \u382?ene nego {\i vi}! Ba\u353? kao u bitci, samo stalno!\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo nije imao pojma o \u269?emu to Rooter govori, ali zapazio je kako su svi pe kveninjosi nepokretni kao panjevi i \u269?ekaju da on, ili Libo, odgovori. Bilo je jasno da je Libo bio previ\u353?e prestra\u353?en Rooterovim \u269?udnim pona \u353?anjem da bi se uop\u263?e usudio odgovoriti. Zato Pipo nije vidio razloga za\u353?to ne bi rekao istinu jer je to, napokon, bila sasvim trivijalna informa cija o ljudskom dru\u353?tvu. To se protivilo onim zahtjevima koje mu je Sabor Z vjezdanih Putova postavio, no ne odgovoriti ni\u353?ta moglo bi nanijeti jo\u353 ? ve\u263?u \u353?tetu. I zato je rekao: \u8211? \u381?ene i mu\u353?karci odlu\ u269?uju zajedno ili odluke o samima sebi donose sami. Ne odlu\u269?uju jedno za drugoga.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bilo je o\u269?ito kako je to odgovor kojeg su svi pra\u353?\u269?i\u263?i \u269 ?ekali. \u8211? Cabras \u8211? govorili su stalno, a onda su potr\u269?ali do Ro otera, galame\u263?i i zvi\u382?de\u263?i. Podigli su ga i krenuli s njim u \u35 3?umu. Pipo je poku\u353?ao krenuti za njima, no dva pra\u353?\u269?i\u263?a su ga zaustavila i odmahnula glavama. To je bila ljudska kretnja koju su jo\u353? o davno nau\u269?ili, ali za pekveninjose je imala stro\u382?e zna\u269?enje. Pipu je bilo apsolutno zabranjeno slijediti ih. I\u353?li su k \u382?enama, a to je bilo mjesto za koje su im pekveninjosi rekli da tamo nikada ne\u263?e i\u263?i.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Putem ku\u263?i Libo ga je izvijestio o tome kako je ta pote\u353?ko\u263?a zapo \u269?ela. \u8211? Zna\u353? li \u353?to je Rooter rekao? Rekao je da su na\u353 ?e \u382?ene slabe i glupe.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je rekao zato \u353?to nikada nije upoznao gradona\u269?elnicu Bosqu inha. Ili tvoju mamu, kad smo ve\u263? kod toga.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo se nasmijao, jer je njegova mati, Concei\u231?ao, vladala arhivama kao da j e to kakav drevni kolodvor u divljini, i ako ste u\u353?li u to njezino carstvo potpuno ste potpadali pod njezine zakone. Dok se smijao, osjetio je kako mu je n e\u353?to kliznulo, umaklo, neka va\u382?na misao... o \u269?emu smo ono govoril i? Razgovor se nastavio, Libo je zaboravio, a uskoro je \u269?ak i zaboravio da je zaboravio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Te no\u263?i su \u269?uli bubnjanje za koje su Pipo i Libo pretpostavili da je d io nekakve proslave. To se nije doga\u273?alo tako \u269?esto, takvo udaranje te \u353?kim palicama o velike bubnjeve. \u268?inilo se kako toj ceremoniji nema kr aja. Pipo i Libo su naga\u273?ali kako bi to mogao biti neki ekvivalent ljudskoj seksualnoj ravnopravnosti koja je pru\u382?ala mu\u353?kim pra\u353?\u269?i\u26 3?ima neku nadu za oslobo\u273?enje. \u8211? Mislim da bi se ovo moglo okvalific irati kao ozbiljna promjena u pona\u353?anju pekveninjosa \u8211? ozbiljnim je g lasom zaklju\u269?io Pipo. \u8211? Ako vidimo da smo prouzro\u269?ili neku stvar nu promjenu, morat \u263?u o tome izvijestiti, a Sabor \u263?e vjerojatno dati u putu da se ljudski kontakt s pekveninjosima na neko vrijeme prekine. Mo\u382?da na nekoliko godina. \u8211? Bila je to otre\u382?njavaju\u263?a pomisao, to kako bi vjerno i predano obavljanje njihova posla moglo navesti Sabor na potpunu zab ranu obavljanja tog posla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ujutro ih je Novinha otpratila do glavnih ulaznih vrata njihove kolonije, do ogr ade koja je odvajala naselje ljudi od padina koje su vodile gore u \u353?umovite bre\u382?uljke gdje su \u382?ivjeli pra\u353?\u269?i\u263?i. I dok su Pipo i Li bo jo\u353? uvijek uvjeravali jedan drugog kako nisu mogli postupiti druk\u269?i je nego su postupili, Novinha je i\u353?la ispred njih, tako da je ona prva do\u 353?la do vrata u ogradi. Kad su je pristigli, pokazala je prema svje\u382?e ra\ u353?\u269?i\u353?\u263?enoj crvenoj zemlji na bre\u382?uljku, udaljenoj svega k

akvih tridesetak metara od ograde. \u8211? Ovo je novo \u8211? rekla je \u8211? i tamo se nalazi jo\u353? ne\u353?to.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je otvorio dveri, a Libo je, onako mlad, potr\u269?ao kako bi izvidio o \u2 69?emu se radi. Zastao je na samom rubu svje\u382?e kr\u269?evine i ostao tako, posve uko\u269?en, zure\u263?i u ono \u353?to je tamo le\u382?alo. Pipo se, vidj ev\u353?i ga, tako\u273?er zaustavio, a Novinha, koja se odjednom bila prestra\u 353?ila za Liba, ne obaziru\u263?i se na stroga pravila protr\u269?i kroz vrata. Libo je pao na koljena i zabacio glavu \u269?vrsto zgrabiv\u353?i svoje guste u vojke kose, i grozno kriknuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na kr\u269?evini je le\u382?ao Rooter, raskre\u269?enih udova, dok mu je utroba bila vrlo sustavno izva\u273?ena i svaki organ bio pomno odvojen, \u382?ile i vl akna njegovih udova i\u353?\u269?upani i uredno poredani po zemlji po sasvim odr e\u273?enoj shemi. Sve je jo\u353? uvijek bilo nekako povezano s tijelom, ni\u35 3?ta nije bilo posve odrezano.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libova agonija pla\u269?a bila je gotovo histeri\u269?na. Novinha je kleknula po kraj njega i dr\u382?ala ga, ljuljala ga je poku\u353?avaju\u263?i ga utje\u353? iti. Pipo je izvadio svoj mali fotoaparat i po\u269?eo metodi\u269?no snimati iz svih uglova kako bi to kasnije kompjuter mogao detaljno analizirati.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? je bio \u382?iv kad su mu to radili \u8211? rekao je Libo, kada se dovoljno primirio da bi mogao govoriti, ali jo\u353? je uvijek morao rije\u2 69?i izgovarati polako i oprezno, kao da je neki stranac koji tek u\u269?i jezik .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tako puno krvi je na zemlji i pro\u353?irila se tako daleko... sigurno m u je srce jo\u353? kucalo kad su ga rasporili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O tome \u263?emo razgovarati kasnije \u8211? rekao je Pipo.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Sada se Pipo savr\u353?eno i okrutno jasno prisjetio onoga \u353?to je ju\u269?e r bio zaboravio. \u8211? To je ono \u353?to je Rooter rekao o \u382?enama. One o dlu\u269?uju kada \u263?e\u353? umrijeti. On mi je to rekao, a ja sam... \u8211? Zaustavio se. On, naravno, nije u\u269?inio ni\u353?ta. Zakon je od njega tra\u 382?io da ne u\u269?ini ni\u353?ta. U tom trenutku je zaklju\u269?io kako mrzi t aj zakon. Ako je zakon dopu\u353?tao da se ovakvo \u353?to dogodi Rooteru, onda taj zakon nema nikakvog razumijevanja. Rooter je bio osoba. Ne mo\u382?e\u353? s amo stajati i dopustiti da se ovo dogodi osobi samo zato \u353?to je ti prou\u26 9?ava\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisu ga obe\u353?\u269?astili \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Ako post oji i\u353?ta \u353?to je sigurno, to je njihova ljubav prema stablima. Vidi\u35 3?? \u8211? Iz sredine njegovog prsnog ko\u353?a, koji je ina\u269?e bio prazan, virila je vrlo mala biljka. \u8211? Posadili su stablo kako bi ozna\u269?ili mj esto njegove smrti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada znamo za\u353?to oni svakom stablu nadjenu ime \u8211? gorko je izj avio Libo. \u8211? Sade ih kao nadgrobne spomenike za pra\u353?\u269?i\u263?e ko je nasmrt mu\u269?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je vrlo velika \u353?uma \u8211? mirno je rekao Pipo. \u8211? Molim vas da va\u353?e hipoteze ograni\u269?ite na ono \u353?to je mogu\u263?e. \u8211 ? Taj njegov miran i razborit ton ih je smirio, to \u353?to je \u269?ak i u ovak voj situaciji ustrajavao na tome da se pona\u353?aju kao znanstvenici.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to sada trebamo u\u269?initi? \u8211? pitala je Novinha.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Prvo moramo odmah tebe vratiti u ogra\u273?en prostor \u8211? odgovorio je Pipo. \u8211? Tebi je zabranjeno izlaziti izvan ograde.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Ali mislila sam s tim ostacima tijela... \u353?to bismo trebali u\u269?i niti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni\u353?ta. Pekveninjosi su u\u269?inili ono \u353?to pekveninjosi \u269 ?ine, bez obzira na razlog zbog kojeg tako rade. \u8211? Pomogao je Libu ustati. \par\pard\plain\hyphpar}{ Libu je na trenutak bilo te\u353?ko stajati i prvih nekoliko koraka oslanjao se

na njih oboje \u8211? \u352?to li sam ja rekao? \u8211? pro\u353?aptao je. \u821 1? \u268?ak ni ne znam \u353?to sam to takvo rekao da ga je to ubilo.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Nema to s tobom veze \u8211? rekao je Pipo. \u8211? Radi se o meni.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to, zar vi mislite da ih posjedujete? \u8211? pitala je Novinha. \ u8211? Zar mislite da se \u269?itav njihov svijet vrti oko vas? Kao \u353?to ste rekli, pra\u353?\u269?i\u263?i su to u\u269?inili iz nekog njima znanog razloga . Posve je jasno kako se to nije sada dogodilo po prvi puta... previ\u353?e su v je\u353?ti u vivisekciji, a da bi im ovo bilo prvi put.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je ovo prihvatio s crnim humorom. \u8211? Gubimo zdrav razum, Libo. Novinha ne bi trebala znati ni\u353?ta o ksenologiji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima\u353? pravo \u8211? slo\u382?io se Libo. \u8211? Ma \u353?to da je o vo pokrenulo, \u269?inili su to i ranije. Ovo je njihov obi\u269?aj. \u8211? Tru dio se zvu\u269?ati hladno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali to je jo\u353? gore, zar ne? \u8211? rekla je Novinha. \u8211? To \u 353?to im je {\i obi\u269?aj} jedni drugima vaditi utrobu dok su jo\u353? \u382?ivi. \u8211? Prom atrala je stabla \u353?ume koja je po\u269?injala na vrhu bre\u382?uljka i pital a se koliko se tih stabala ukorijenilo u krvi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pipo je ansiblom poslao svoje izvje\u353?\u263?e, a kompjutor mu nije stvarao ni kakve probleme \u353?to se ti\u269?e prioriteta slanja te poruke. Odluku o tome treba li nastaviti kontakt s pra\u353?\u269?i\u263?ima prepustio je nadzornom od boru. Taj odbor nije mogao ustanoviti nikakvu fatalnu pogre\u353?ku. \u8222?Nemo gu\u263?e je tajiti odnos me\u273?u spolovima ljudi, jer jednog \u263?e dana kse nolog biti neka \u382?ena,\u8221? pisalo je u izvje\u353?\u263?u odbora \u8222? i mi ne mo\u382?emo prona\u263?i niti jednu to\u269?ku u kojoj niste djelovali r azumno i smotreno. Zaklju\u269?ili smo da ste i ne znaju\u263?i sudjelovali u ne kakvoj borbi za vlast u kojoj se odlu\u269?ilo protiv Rootera i mi\u353?ljenja s mo kako trebate nastaviti s va\u353?im radom uz sav razuman oprez.\u8221?\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Bilo je to potpuno odobravanje koje isto nije bilo lako prihvatiti. Libo je odra stao uz pra\u353?\u269?i\u263?e, ili u najmanju ruku slu\u353?aju\u263?i svog oc a kako o njima govori. Rootera je poznavao bolje nego bilo koga od ljudi, izuzmu li se \u269?lanovi njegove obitelji i Novinha. Bili su mu potrebni dani dok se nije vratio u Zenadorsku postaju i tjedni prije negoli je opet bio u stanju oti\ u263?i u \u353?umu. Pra\u353?\u269?i\u263?i nisu ni\u269?im pokazivali da se i\u 353?ta dogodilo; \u353?tovi\u353?e, \u269?inilo se da su jo\u353? otvoreniji i v i\u353?e prijateljski naklonjeni nego prije. Nitko nije spominjao Rootera, a naj manje Pipo i Libo. Ipak, na strani ljudi do\u353?lo je do promjena. Kad su bili me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?ima, Pipo i Libo se nikada nisu udaljavali jedan od drugog vi\u353?e od nekoliko koraka.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bol i \u382?alost koja ih je sna\u353?la onog dana u\u269?inili su da su se Libo i Novinha jo\u353? vi\u353?e zbli\u382?ili, kao da ih je tmina povezivala bolje nego svjetlost. Pra\u353?\u269?i\u263?i su im sada izgledali opasno i nesigurno , upravo onako kakvo je ljudsko dru\u353?tvo oduvijek bilo, a izme\u273?u Pipa i Liba, bez obzira koliko su bodrili jedan drugog, sada se nadvilo pitanje \u269? ija je to krivnja. I tako je jedina dobra i pouzdana stvar u Libovom \u382?ivotu bila Novinha, a u Novinhinom \u382?ivotu Libo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Premda je Libo imao majku, bra\u263?u i sestre i mada su Pipo i on uvijek odlazi li ku\u263?i k njima, Novinha i Libo su se pona\u353?ali kao da je Zenadorska po staja neki otok, s Pipom kao voljenim ali dalekim Prosperom. Pipo se pak pitao j esu li pra\u353?\u269?i\u263?i poput Ariela koji mlade ljubavnike vodi prema sre \u263?i ili su poput malih Calibana koji su jedva nekako pod kontrolom i tra\u38 2?e prigodu za ubojstvo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nakon nekoliko mjeseci, Rooterova smrt je u sje\u263?anjima po\u269?ela blijedje ti pa im se pomalo vratio i smijeh, iako mo\u382?da i nije bio onako bezbri\u382 ?an kao prije. Kada su navr\u353?ili sedamnaest godina, Libo i Novinha su ve\u26 3? bili toliko sigurni jedno u drugog da su posve rutinsko govorili o tome \u353 ?to \u263?e zajedno raditi za dvije, deset ili dvadeset godina. Pipu nikad nije

padalo na pamet pitati ih o njihovim planovima za vjen\u269?anje. Napokon, misli o je, oni prou\u269?avaju biologiju od jutra do ve\u269?eri. Na kraju \u263?e im sigurno pasti na pamet isku\u353?ati stabilnu i dru\u353?tveno prihvatljivu str ategiju reprodukcije. U me\u273?uvremenu je bilo dovoljno to \u353?to su se besk ona\u269?no \u269?udili i pitali kada i kako se pekveninjosi razmno\u382?avaju k ada mu\u382?jaci nemaju vidljiv spolni organ. Njihove \u353?pekulacije o tome ka ko pra\u353?\u269?i\u263?i kombiniraju genetski materijal uvijek su zavr\u353?av ale \u353?alama tako smije\u353?nim da je Pipo morao koristiti svu svoju samokon trolu kako bi se mogao praviti da mu to nije smije\u353?no.\par\pard\plain\hyphp ar}{ I tako je Zenadorska postaja za tih nekoliko kratkih godina bila mjesto iskrenog prijateljstva dvoje sjajnih mladih ljudi koji bi ina\u269?e bili prepu\u353?ten i hladnoj usamljenosti. Nikom od njih nije palo na pamet da bi ta idila mogla bi ti naprasno prekinuta, i to zauvijek, a pod okolnostima koje \u263?e poslati str ah svuda po Stotini Svjetova.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sve je to bilo tako jednostavno i tako obi\u269?no. Novinha je analizirala genet sku strukturu mu\u353?icama prekrivene trske koja je rasla uz rijeku i otkrila k ako u njezinim stanicama postoje ista ona tjele\u353?ca koja su bila uzro\u269?n ik descolade. Uvela je nekoliko drugih stani\u269?nih struktura u prostor iznad kompjuterskog terminala i zarotirala ih. Sve su sadr\u382?avale agens descolade. \par\pard\plain\hyphpar}{ Pozvala je Pipa koji je pregledavao transkript ju\u269?era\u353?njeg posjeta pek veninjosima. Kompjuter je obavio usporedbu svake stanice \u269?iji je uzorak ima la. Bez obzira na funkciju neke stanice, bez obzira na uzorak s kojeg je bila uz eta, svaka je strana stanica u sebi sadr\u382?avala descoladu, a \u353?to se kem ijskih zna\u269?ajki ti\u269?e, kompjuter ih je proglasio posve identi\u269?nima .\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je o\u269?ekivala kako \u263?e Pipo kimnuti i re\u263?i joj da to izgled a zanimljivo i mo\u382?da iza\u263?i s nekom svojom hipotezom. Umjesto toga, on je sjeo i ponovio cijeli pokus, postavljaju\u263?i joj pitanja o tome kako se ob avlja kompjuterska usporedba, a onda o tome \u353?to je tjele\u353?ce descolade zapravo radilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moji roditelji nikada nisu doku\u269?ili \u353?to ta tjele\u353?ca pokre \u263?e, ali tjele\u353?ce descolade osloba\u273?a ovaj mali protein... zapravo mislim da je to pseudoprotein... koji onda napada genetske molekule po\u269?inju \u263?i s jednog kraja i razdvajaju\u263?i njihove dvije niti to\u269?no po sred ini. Zato su ih i nazvali descolador... jer tako odljepljuju i ljudsku DNK.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poka\u382?i mi kako djeluju u stranim stanicama.\par\pard\plain\hyphpar} { Novinha je pokrenula simulaciju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, ne samo genetske molekule... cijelu stanicu.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? To je samo u jezgri \u8211? rekla je i pro\u353?irila polje kako bi se u klju\u269?io ve\u263?i broj varijabli. Kompjutor je usporio, jer je uzimao u obz ir milijune nasumi\u269?nih rasporeda materijala jezgre u svakoj sekundi.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ U stanicama trske, kako se genetska molekula rastvorila tako se i nekoliko krupn ih proteina tako\u273?er raspalo i razmotalo u otvorene niti. \u8211? Kod ljudi, DNK se nastoji rekombinirati, ali se proteini ubacuju bez ikakvog reda tako da stanica za stanicom poludi. Ponekad pribjegnu mitozi kao \u353?to se doga\u273?a kod raka, a ponekad umiru. Najva\u382?nije je to da se kod ljudi tjele\u353?ca descolade mno\u382?e kao luda, prelaze\u263?i iz stanice u stanicu. Naravno, sva ko strano stvorenje ih ve\u263? ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali Pipa nije zanimalo to \u353?to je rekla. Kad je descolador zavr\u353?io s ge nima trske, Pipo je gledao od jedne stanice do druge. \u8211? Ovo nije samo zna\ u269?ajno, ovo je identi\u269?no \u8211? rekao je. \u8211? To je ista stvar!\par \pard\plain\hyphpar}{ Novinha nije odmah shvatila \u353?to je to on zapazio. \u352?to je to jednako ka o \u353?to? A nije ga imala vremena to ni pitati. Pipo je ve\u263? bio ustao, zg

rabio svoj kaput i krenuo prema vratima. Vani je lagano ki\u353?ilo. Pipo je zas tao samo toliko da bi joj doviknuo: \u8211? Reci Libu da ne mora dolaziti, samo mu poka\u382?i tu simulaciju i vidi mo\u382?e li {\i on} to shvatiti prije negoli se vratim. On \u263?e znati... to je odgovor na ne\ u353?to vrlo veliko. Odgovor na sve.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Recite mi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nasmijao se. \u8211? Nemoj varati. Libo \u263?e ti re\u263?i, ako to sama ne vid i\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kamo sad idete?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Idem pitati pekveninjose jesam li u pravu. Ali znam da sam u pravu, \u26 9?ak i ako oni budu lagali o tome. Ako me nema za sat vremena, zna\u269?i da sam se okliznuo u blatu i slomio nogu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libo nije do\u353?ao vidjeti simulaciju. Sastanak Odbora za planiranje silno se odu\u382?io u prepirci oko \u353?irenja pojasa terena za stoku, a nakon toga je jo\u353? morao po\u263?i u tjednu kupovinu \u382?ive\u382?nih namirnica. Kada se vratio, pro\u353?lo je ve\u263? \u269?etiri sata otkad je Pipo oti\u353?ao, van i se po\u269?eo hvatati mrak, a ona lagana ki\u353?ica je prelazila u susnje\u38 2?icu. Odmah su krenuli u potragu za njim, boje\u263?i se da \u263?e im mo\u382? da biti potrebni sati dok ga prona\u273?u.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na\u353?li su ga i prebrzo. Tijelo mu se ve\u263? hladilo u snijegu. Pra\u353?\u 269?i\u263?i nisu u njega \u269?ak ni posadili stablo.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 2}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b TRONDHEIM}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Duboko \u382?alim \u353?to nisam mogao udovoljiti va\u353?em zahtjevu i pru\u382 ?iti vam vi\u353?e detalja koji se odnose na obi\u269?aje udvaranja i sklapanje braka kod starosjedilaca Luzitanije. Mora da vas je to neizmjerno uzrujalo, jer ina\u269?e ne biste Ksenolo\u353?kom dru\u353?tvu predali peticiju tra\u382?e\u2 63?i da se protiv mene povede postupak, jer sam odbio sura\u273?ivati u va\u353? im istra\u382?ivanjima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kada budu\u263?i ksenolozi prigovaraju kako iz mojih promatranja pekveninjosa ne odabirem prave podatke, ja ih uvijek zamolim neka ponovo pro\u269?itaju ograni\ u269?enja koja su mi zakonom nametnuta. Nije mi dopu\u353?teno na teren povesti vi\u353?e od jednog asistenta, ne smijem postavljati pitanja koja bi mogla otkri ti \u353?to ljudi o\u269?ekuju, kako nas starosjedioci ne bi poku\u353?ali opona \u353?ati. Ne smijem dragovoljno pru\u382?ati informacije koje bi iznudile paral elan odgovor; ne smijem uz njih neprestano boraviti du\u382?e od \u269?etiri sat a. S izuzetkom odje\u263?e koju nosim, ne smijem se u njihovoj nazo\u269?nosti s lu\u382?iti ikakvim tehnolo\u353?kim proizvodom, a to uklju\u269?uje kamere, spr ave za snimanje zvuka, kompjutere, a ne smijem se \u269?ak slu\u382?iti ni indus trijski proizvedenim perom kojim bih pisao po industrijski proizvedenom papiru. Ne smijem ih \u269?ak ni promatrati ako oni nisu toga svjesni.\par\pard\plain\hy phpar}{ Ukratko: ne mogu vam re\u263?i kako se pekveninjosi razmno\u382?avaju, jer su od lu\u269?ili da to preda mnom ne rade.\par\pard\plain\hyphpar}{ Naravno da je va\u353?e istra\u382?ivanje obogaljeno. Naravno da su na\u353?i za klju\u269?ci o pekveninjosima apsurdni. Kada bismo pod istim ograni\u269?enjima koja nas ve\u382?u uz promatranje tih starosjedilaca promatrali va\u353?e sveu\u 269?ili\u353?te, mi bismo bez sumnje zaklju\u269?ili da se ljudi ne razmno\u382?

avaju, da ne tvore rodovske zajednice i kako su cijeli \u382?ivot posvetili pret varanju studenta-larve u odraslog profesora. Mogli bismo \u269?ak i pretpostavit i da u ljudskom dru\u353?tvu profesori imaju zamjetnu mo\u263?. Jedna kompetentn a istraga brzo bi otkrila neto\u269?nost takvih zaklju\u269?aka... ali u slu\u26 9?aju pekveninjosa kompetentna istraga ne samo da nije dopu\u353?tena nego se na nju ne smije \u269?ak ni pomisliti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Antropologija nikada nije egzaktna znanost. Istra\u382?itelj nikada nije pripadn ik iste kulture kao onaj kojeg istra\u382?uje. No to su neka prirodna ograni\u26 9?enja u znanosti. Ali ono \u353?to nama, a preko nas i vama, smeta su umjetno s tvorena ograni\u269?enja. Prema sada\u353?njem tempu kojim napredujemo, slobodno bismo pekveninjosima mogli po\u353?tom slati upitnike pa \u269?ekati da nam odg ovore nekim na brzinu sro\u269?enim znanstvenim radom\par\pard\plain\hyphpar}JO\ u195?O FIGUEIRA ALVAREZ, odgovor Pietru Guataninniju sa Sveu\u269?ili\u353?ta Si cilija, Milano kampus, Etruria, objavljeno posthumno u {\i Ksenolo\u353?kim istra\u382?ivanjima} 22:4:49:193{ \~\par\pard\plain\hyphpar}{ Novost o Pipovoj smrti nije bila samo od lokalnog zna\u269?aja. Ta je obavijest bila odmah odaslana ansiblom na svih Stotinu Svjetova. Jedina bi\u263?a iz svemi ra otkrivena nakon Enderovog ksenocida su do smrti mu\u269?ila jedino ljudsko bi \u263?e kojemu je bio zadatak prou\u269?avati ih. Nakon samo nekoliko sati znans tvenici, politi\u269?ari i novinari po\u269?eli su zauzimati stavove.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Brzo su do\u353?li do konsenzusa. Jedan incident pod neshvatljivim okolnostima n e dokazuje da je politika Vije\u263?a Zvjezdanih Putova prema pra\u353?\u269?i\u 263?ima bila pogre\u353?na. Ba\u353? suprotno, \u269?ini se kako \u269?injenica da je umro samo jedan \u269?ovjek dokazuje mudrost sada\u353?nje politike koja s e svodi na gotovo posvema\u353?nje nedjelovanje. Zato ne bismo trebali u\u269?in iti ni\u353?ta drugo ve\u263? nastaviti ne\u353?to sporijim tempom. Pipov naslje dnik dobio je upute da ne posje\u263?uje pra\u353?\u269?i\u263?e \u269?e\u353?\u 263?e nego svakog drugog dana i nikada ne du\u382?e od sat vremena. Ne smije vr\ u353?iti pritisak na pra\u353?\u269?i\u263?e da odgovore na pitanja povezana s n a\u269?inom na koji su se ponijeli prema Pipu. Ovo je predstavljalo poja\u269?an je stare politike neaktivnosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Javila se i velika zabrinutost za moral ljudi na Luzitaniji. Usprkos skupo\u263? i, ansiblom su im poslali jo\u353? mnogo zabavnih programa kako bi pomogli njiho ve misli skrenuti s tog groznog ubojstva.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako, u\u269?iniv\u353?i ono malo koliko se to moglo u\u269?initi za ljude Luz itanije, \u269?ija se udaljenost mjeri svjetlosnim godinama, stanovnici Stotine Svjetova vratili su se svojim lokalnim problemima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Izvan Luzitanije, me\u273?u petsto milijardi stanovnika Stotine Svjetova, smrt Jo\u227?o Figueira Alvareza zvanog Pipo samo je jedan \u269?ovjek shvatio kao ve liku promjenu u svom \u382?ivotu. Andrew Wiggin je bio govornik za mrtve u sveu\ u269?ili\u353?nom gradu Reykjaviku, slavnom po o\u269?uvanju nordijske kulture, visoko na strmim obroncima fjorda o\u353?trog poput no\u382?a, koji je probio gr anit i led uz sam ekvator zale\u273?enog svijeta Trondheima. Bilo je prolje\u263 ?e, pa se snijeg povla\u269?io, a slaba\u353?na trava i cvije\u263?e niknuli su u potrazi za snagom blistavog sunca. Andrew je sjedio na suncem obasjanom obronk u, okru\u382?en tucetom studenata koji su prou\u269?avali povijest me\u273?uzvje zdane kolonizacije. Samo je napola slu\u353?ao \u382?u\u269?ljivu raspravu o tom e je li posljednja pobjeda ljudi u ratu s kukcima bila nu\u382?an preludij za ek spanziju ljudi. Takve rasprave su se uvijek brzo srozavale na kritiziranje ljuds kog monstruma Endera, zapovjednika flote koja je izvr\u353?ila ksenocid nad kukc ima. Andrew je nastojao pustiti misli da mu malo odlutaju; ova tema mu nije bila dosadna, no nije ni \u382?elio da mu u potpunosti zaokupi pozornost.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Tada mu je mali kompjutor, koji je poput nakita bio implantiran u njegovo uho, j avio o smrti Pipa, ksenologa na Luzitaniji, i Andrew se u trenutku sabrao. Preki nuo je svoje studente.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to znate o pra\u353?\u269?i\u263?ima?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni su jedina nada da se iskupimo \u8211? odgovorio je jedan koji je Cal

vina uzimao ozbiljnije nego Luthera.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew je naglo pogledao studenticu Plikt za koju je znao da ne\u263?e otrpjeti takav misticizam. \u8211? Oni ne postoje zato da bi ispunili neku svrhu koju su im ljudi namijenili, pa \u269?ak ni za iskupljenje \u8211? prezrivo je rekla Pli kt. \u8211? Oni su pravi rameni, kao i insekti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew je kimnuo, ali se namr\u353?tio \u8211? Koristi\u353? rije\u269? koja jo\ u353? nije u op\u263?oj uporabi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebala bi biti. Svatko na Trondheimu, svaki Nordijac u Stotini Svjetova trebao je do sada ve\u263? pro\u269?itati Demostenovu {\i Povijest Wutana na Trondheimu}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebali smo, ali nismo \u8211? uzdahnuo je jedan od studenata.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, recite joj neka se prestane ko\u269?operiti. Od svih \u3 82?ena koje znam Plikt je jedina koja se mo\u382?e ko\u269?operiti i kad sjedi.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Plikt je sklopila o\u269?i. \u8211? Nordijski jezik poznaje \u269?etiri tipa st ranih bi\u263?a. Prvi su oni koji dolaze iz druge zemlje, {\i utlaning,} stranac kojeg prepoznajemo da pripada na\u353?em svijetu, ali dolazi iz drugog grada ili zemlje. Drugi tip je {\i framling...} Demosten je uglavnom ispu\u353?tao naglasak iz nordijskog {\i fr\u228?mling...} a to je stranac kojeg prepoznajemo kao ljudsko bi\u263?e, ali s nekog drugog svijeta. Tre\u263?i tip je {\i raman} kojeg prepoznajemo kao ljudsko bi\u263?e, ali neke druge vrste. \u268?etv rti je pravi stranac, {\i varels,} a uklju\u269?uje sve \u382?ivotinje, jer s njima nije mogu\u263?a konve rzacija. Oni \u382?ive, ali mi ne mo\u382?emo naga\u273?ati o svrsi i uzrocima k oji ih pokre\u263?u. Oni su mo\u382?da inteligentni, mo\u382?da posjeduju samosv ijest, ali mi to ne mo\u382?emo znati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew je zapazio kako se nekoliko studenata uzrujalo. Zato im je rekao: \u8211? Vi mislite da vas ljuti Pliktina arogancija, ali nije tako. Plikt nije arogantn a, ona je uglavnom samo precizna. S pravom se sramite \u353?to jo\u353? uvijek n iste pro\u269?itali Demostenovu povijest va\u353?eg vlastitog naroda, pa se u to m va\u353?em sramu ljutite na Plikt, jer ne dijeli s vama va\u353? grijeh.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislio sam da govornici ne vjeruju u grijeh \u8211? rekao je neki mrzovo ljni momak.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew se osmjehnuo. \u8211? {\i Ti} vjeruje\u353? u grijeh, Styrka, i djeluje\u353? temelje\u263?i se na tom vje rovanju. I tako grijeh u tebi postaje stvaran pa, poznavaju\u263?i te, ovaj govo rnik mora vjerovati u grijeh.\par\pard\plain\hyphpar}{ Styrka nije htio priznati poraz. \u8211? Kakve veze ima nabrajanje ova \u269?eti ri tipa s Enderovim ksenocidom?\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew se okrenuo prema Plikt. Ova je jedan trenutak razmi\u353?ljala, pa rekla: \u8211? To {\i ima} veze s glupavom raspravom koju smo upravo vodili. Kroz ovakvo nordijsko raz likovanje stranaca mo\u382?emo vidjeti kako Ender uni\u353?tiv\u353?i kukce zapr avo nije po\u269?inio pravi ksenocid, jer o njima smo samo znali da su varelsi, a tek mnogo kasnije, kada je izvorni Govornik za mrtve napisao {\i Maticu i hegemona,} ljudska bi\u263?a su po prvi puta razumjela da ti kukci uop\ u263?e nisu bili varelsi nego ramani; do tog vremena nije bilo nikakvog razumije vanja izme\u273?u tih insekata i ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ksenocid je ksenocid \u8211? rekao je Styrka. \u8211? To \u353?to Ender nije znao da su oni ramani ne \u269?ini ih ni\u353?ta manje mrtvim.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Andrew je uzdahnuo zbog tog Styrkinog nepomirljivog stava. Me\u273?u kalvinistim a u Reykjaviku vladala je moda da se ne pridaje nikakvo zna\u269?enje ljudskom p orivu za procjenjivanje dobra ili zla u nekom djelovanju. Djela su dobra ili lo\ u353?a sama po sebi, govorili su. A to \u353?to su se Govornici za mrtve dr\u382 ?ali svoje jedine doktrine kako dobro i lo\u353?e postoji u potpunosti unutar lj udskih motiva, a ne u samom djelovanju, uvjetovalo je da su se studenti poput St

yrke prema Andrewu dr\u382?ali prili\u269?no neprijateljski. Sre\u263?om Andrew im to nije zamjerao, shva\u263?ao je motive koji su stajali iza toga.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Styrka, Plikt, dopustite da vam postavim jedan drugi slu\u269?aj. Pretpo stavimo da su pra\u353?\u269?i\u263?i, koji su nau\u269?ili govoriti stark, a \u 269?ije jezike su neki ljudi tako\u273?er nau\u269?ili, pretpostavimo da smo saz nali kako su oni odjednom, bez ikakve provokacije i obja\u353?njenja, do smrti m u\u269?ili ksenologa koji je bio poslan tamo kako bi ih prou\u269?avao.\par\pard \plain\hyphpar}{ Plikt je istog trenutka reagirala. \u8211? Otkud mi znamo da je to bilo bez prov okacije? Ono \u353?to se nama \u269?ini nedu\u382?nim, njima bi moglo biti nepod no\u353?ljivo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew se osmjehnuo. \u8211? Pa \u269?ak ako je i tako. Taj ksenolog im nije nan io nikakvo zlo, malo je govorio i ni\u353?ta ih nije ko\u353?tao... prema svim p oznatim standardima on nije zaslu\u382?io takvu bolnu smrt. Zar takvo neshvatlji vo ubojstvo ne pokazuje da su pra\u353?\u269?i\u263?i varelsi, a ne ramani?\par\ pard\plain\hyphpar}{ Sada je Styrka bio taj koji je odmah odgovorio. \u8211? Ubojstvo je ubojstvo. To govorenje o varelsima i ramanima je besmislica. Ako su ti pra\u353?\u269?i\u263 ?i ubojice, onda su oni zli, jednako onako kao \u353?to su i kukci bili zli. Ako se netko zlo pona\u353?a onda on i jest zao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew je kimnuo. \u8211? Tu i le\u382?i na\u353?a dvojba. U tome i jest problem . Je li sam taj akt bio zao ili je, barem prema shva\u263?anjima pra\u353?\u269? i\u263?a, bio dobar? Jesu li pra\u353?\u269?i\u263?i ramani ili varelsi? Ti, Sty rka, dr\u382?i za trenutak svoj jezik za zubima. Znam sve argumente tvog kalvini zma, ali \u269?ak bi i John Calvin tvoju doktrinu nazvao glupom.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Otkud vi znate \u353?to bi Calvin...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer je mrtav \u8211? viknuo je Andrew \u8211? pa zato ja imam pravo govo riti u njegovo ime!\par\pard\plain\hyphpar}{ Studenti su se nasmijali, a Styrka se povukao u tvrdoglavu \u353?utnju. Andrew j e znao da je taj momak bistar; njegov kalvinizam ne\u263?e trajati ni koliko bud e trajao njegov dodiplomski studij, mada \u263?e njegovo rastajanje s kalvinizmo m biti dugo i bolno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Talman, Govorni\u269?e \u8211? rekla je Plikt. \u8211? Govorili ste kao da je ta va\u353?a hipotetska situacija istinita, kao da su pra\u353?\u269?i\u26 3?i zaista ubili ksenologa.\par\pard\plain\hyphpar}{ Andrew je polako kimnuo. \u8211? Da, to je istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je bilo uznemiruju\u263?e. Vratilo je u sje\u263?anje odjeke davnog sukoba iz me\u273?u kukaca i ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U ovom trenutku pogledajte malo u vlastitu nutrinu \u8211? rekao je Andr ew. \u8211? Vidjet \u263?ete kako ispod va\u353?e mr\u382?nje prema Enderu i kse nocidu i ispod va\u353?e tuge zbog smrti kukaca osje\u263?ate i ne\u353?to mnogo ru\u382?nije: Bojite se stranca, bio on utlaning ili framling. Kad pomislite da bi on ubio \u269?ovjeka za kojeg znate i kojeg cijenite, onda vi\u353?e nije va \u382?no kako on izgleda. Tada je on varels ili jo\u353? gore, djur, stra\u353?n a \u382?ivotinja koja se no\u263?u prikrada razjapljenih \u269?eljusti. Kada bis te u selu samo vi imali oru\u382?je, a ta zvijer, koja je raskomadala jednog od va\u353?ih ljudi, bi ponovo dolazila, biste li zastali pitaju\u263?i imaju li i one pravo na \u382?ivot, ili biste djelovali spa\u353?avaju\u263?i svoje selo, l jude koje znate, te ljude koji o vama ovise?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prema tom va\u353?em dokazivanju, mi bismo sada trebali ubiti pra\u353?\ u269?i\u263?e, onakve primitivne i bespomo\u263?ne kakvi jesu! \u8211? povikao j e Styrka.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mojem dokazivanju? Ja sam samo postavio pitanje. Pitanje nije dokazivanj e, osim ako ti ne misli\u353? da zna\u353? moj odgovor, a ja te uvjeravam, Styrk a, da ga ne zna\u353?. Razmislite o tome. Nastava je zavr\u353?ena.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?emo li sutra razgovarati o tome? \u8211? pitali su.\par\pard\pla in\hyphpar}{

\u8211? Ako budete \u382?eljeli \u8211? odgovorio im je, ali znao je da \u263?e oni o tome raspravljati i kada on ne bude nazo\u269?an. Za njih je pitanje Ender a i ksenocida bilo uglavnom filozofsko. Uostalom, taj rat s kukcima odvijao se p rije vi\u353?e od tri tisu\u263?e godina; sada je godina 1948. ZZP, ako se ra\u2 69?una otkad je utemeljen Zakonik Zvjezdanih Putova, a Ender je kukce uni\u353?t io godine 1180. prije ZZP-a. No za Andrewa ti doga\u273?aji i nisu bili toliko d avni. On je sudjelovao na mnogo vi\u353?e me\u273?uzvjezdanih letova negoli bi s e itko od njegovih studenata usudio i pomisliti. Otkad je navr\u353?io dvadeset i pet godina pa sve do ovog boravka na Trondheimu, nikada nije ni na jednom plan etu ostao du\u382?e od \u353?est mjeseci. Putovanje brzinom svjetlosti omogu\u26 3?ilo mu je da povr\u353?inom vremena odska\u269?e kao kamena \u8222?\u382?abica \u8221? povr\u353?inom vode. Njegovi studenti nisu imali pojma da njihov govorni k za mrtve, koji jama\u269?no nije stariji od trideset i pet godina, ima posve j asna sje\u263?anja na doga\u273?aje prije 3000 godina i da su mu se neki od tih doga\u273?aja \u269?inili kao da su se zbili prije kakvih dvadesetak godina, pol ovinom njegovog \u382?ivota. Nisu znali ni kako je pitanje Enderove davne krivnj e gorjelo u njemu i kako je na njega odgovarao na tisu\u263?u raznih i nezadovol javaju\u263?ih na\u269?ina. Oni su svojeg u\u269?itelja znali samo kao Govornika za mrtve; nisu znali da, kad je bio tek dijete, njegova starija sestra Valentin a nije znala izgovoriti ime Andrew pa ga je zato zvala Ender, tim imenom koje ga je u\u269?inilo neslavnim i prije nego je navr\u353?io petnaest godina. Pa zato neka Styrka, koji ne zna oprostiti, i analizama sklona Pikta procjenjuju to vel iko pitanje Enderove krivnje; za Andrewa Wiggina, Govornika za mrtve, to pitanje nije bilo akademsko.\par\pard\plain\hyphpar}{ A sada dok je hodao vla\u382?nim travnatim obronkom osje\u263?aju\u263?i studen u zraku, Ender... Andrew, Govornik... mogao je razmi\u353?ljati samo o pra\u353? \u269?i\u263?ima, koji su ve\u263? izvr\u353?ili neobja\u353?njiva ubojstva, ba\ u353? onako kako su ih kukci bezbri\u382?no po\u269?inili kada su po prvi puta p osjetili pripadnike ljudske vrste. Je li to ne\u353?to \u353?to se neizbje\u382? no doga\u273?a pri susretu stranaca, mora li takav susret biti obilje\u382?en kr vlju? Kukci su posve mirno ubijali ljudska stvorenja, ali samo zato \u353?to su imali na\u269?in razmi\u353?ljanja kojeg donosi \u382?ivot u ko\u353?nici; \u382 ?ivot pojedinca nije im bio va\u382?an ni koliko crno ispod nokta, a ubiti jedno g-dva \u269?ovjeka bio je jednostavno njihov na\u269?in da nam po\u353?alju poru ku da su ovdje, u na\u353?em susjedstvu. Bi li i pra\u353?\u269?i\u263?i mogli i mati sli\u269?an razlog za ubojstva?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali onaj glas u njegovom uhu govorio je o torturi, ritualnom ubojstvu nalik onom e kada su pra\u353?\u269?i\u263?i pogubili jednoga od svojih. Pra\u353?\u269?i\u 263?i nisu imali psihologiju ko\u353?nice i nisu bili kukci, a Ender Wiggin mora o je saznati za\u353?to su u\u269?inili to \u353?to su u\u269?inili.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Kada ste saznali za smrt tog ksenologa?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se okrenuo. Bila je to Plikt. Slijedila ga je, umjesto da se vratila u Cav es, tamo gdje su studenti \u382?ivjeli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda, dok smo razgovarali. \u8211? Dotaknuo je svoje uho. Implantirani t erminali su bili skupi, ali nisu bili nikakva rijetkost.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ja sam neposredno prije nastave provjerila novosti. Tada jo\u353? nisu g ovorili ni\u353?ta o tome. Da je neka velika pri\u269?a stigla ansiblom, bila bi podignuta uzbuna. Osim ako vi ne dobivate vijesti izravnim izvije\u353?\u263?em ansibla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Plikt je o\u269?ito vjerovala kako je na tragu nekom misteriju, a zapravo je i b ila. \u8211? Govornici imaju prioritetan pristup javnim informacijama \u8211? re kao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li netko od vas zatra\u382?io da govorite o smrti tog ksenologa?\par\ pard\plain\hyphpar}{ Odmahnuo je glavom \u8211? Luzitanija je pod Katoli\u269?kom licencom.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Tako sam i mislila \u8211? rekla je. \u8211? Oni tamo nemaju svog govorn ika, ali ipak \u263?e morati dopustiti njegov dolazak ako netko to zatra\u382?i.

A Trondheim je Luzitaniji najbli\u382?i svijet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nitko nije zatra\u382?io govornika.\par\pard\plain\hyphpar}{ Plikt je posegnula za svojim asom u rukavu. \u8211? Za\u353?to ste ovdje?\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u353? i sama za\u353?to sam do\u353?ao. Govorio sam smrt Wutana.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam da ste ovdje s va\u353?om sestrom Valentinom. Ona je mnogo popularn iji u\u269?itelj nego vi... ona na pitanja odgovara {\i odgovorima,} a vi samo postavljate jo\u353? vi\u353?e pitanja\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? To je tako samo zato \u353?to ona zna neke odgovore.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Govorni\u269?e, morate mi re\u263?i. Poku\u353?ala sam saznati ne\u353?t o o vama... bila sam radoznala. Na primjer, va\u353?e ime i odakle dolazite. Sve je strogo povjerljivo. To je tako strogo povjerljivo da \u269?ak nisam uspjela saznati ni koji je to stupanj povjerljivosti. Ni sam Bog se ne bi mogao dokopati va\u353?e biografije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender ju je primio za ramena i zagledao joj se ravno u o\u269?i. \u8211? To se t ebe ne ti\u269?e, eto koji je to stupanj povjerljivosti.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Vi ste mnogo va\u382?niji negoli to itko misli, Govorni\u269?e \u8211? r ekla je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ansibl \u353?alje izvje\u353?\u263?a vama prije negoli ikome drugome, za r ne? A nitko ne mo\u382?e pro\u269?itati podatke o vama.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Nitko to nikada nije ni poku\u353?ao. Za\u353?to ti poku\u353?ava\u353?? \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Ja} \u382?elim biti Govornik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa onda budi. Kompjutor \u263?e te obu\u269?iti. To nije poput neke reli gije... ne mora\u353? nau\u269?iti napamet nekakav katekizam. A sada me ostavi. \u8211? Odmaknuo se od nje blago je odgurnuv\u353?i pa je malo ustuknula dok je odlazio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elim govoriti za {\i vas} \u8211? doviknula mu je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja jo\u353? uvijek nisam mrtav \u8211? doviknuo je i on njoj.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Znam da odlazite na Luzitaniju! Znam da idete!\par\pard\plain\hyphpar}{ Onda zna\u353? vi\u353?e nego ja, rekao je tiho za sebe. Ali drhtao je dok je ho dao, premda je sjalo sunce i premda je na sebi imao tri d\u382?empera da ga \u35 3?tite od hladno\u263?e. Nije znao da u Plikt ima toliko emocija. O\u269?ito je da je do\u353?la kako bi se identificirala s njim. Pla\u353?ilo ga je \u353?to j e ta djevojka tako o\u269?ajni\u269?ki trebala ne\u353?to od njega. Sada je ve\u 263? proveo godine ne stvaraju\u263?i ni s kim neku ozbiljnu vezu, osim sa svojo m sestrom Valentinom... s njom i, naravno, s mrtvima za koje je govorio. Svi ost ali ljudi koji su u njegovom \u382?ivotu ne\u353?to zna\u269?ili bili su ve\u263 ? mrtvi. On i Valentina nad\u382?ivjeli su ih stolje\u263?ima i otad pro\u353?li mnoge svjetove.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pomisao kako \u263?e pustiti korijenje u ledenom tlu Trondheima odbijala ga je. \u352?to li je to Plikt htjela od njega? Nije va\u382?no, ma \u353?to to bilo, o n joj to ne\u263?e pru\u382?iti. Kako li se usu\u273?uje ne\u353?to tra\u382?iti od njega, kao da joj on pripada! Ender Wiggin nije pripadao nikome. Kad bi znal a tko je on zapravo, ona bi se nad njim gnu\u353?ala zbog ksenocida; ili bi ga o bo\u382?avala kao spasitelja ljudskog roda... Ender se sje\u263?ao kako je to iz gledalo kada su ljudi {\i to} \u269?inili i nije mu se svi\u273?alo. \u268?ak i sada kada su ga znali samo po njegovoj ulozi, pod imenom govornik, talman, falante, spieler ili kako su ve \u263? sve zvali Govornika za mrtve na jeziku njihovog grada ili njihove nacije ili njihovog svijeta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije \u382?elio da ga znaju. Nije im pripadao, nije pripadao ljudskoj rasi. Imao

je drugu zada\u263?u i pripadao je nekom drugom. Ne ljudskim bi\u263?ima. A nit i tim prokletim pra\u353?\u269?i\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ili je barem tako mislio.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 3}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b LIBO}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Promatran na\u269?in prehrane: poglavito maciosi, sjajni crvi koji \u382?ive na li\u353?\u263?u loze merdona na kori drve\u263?a. Ponekad su vi\u273?eni kako \u 382?va\u269?u listove capima. Ponekad (je li to slu\u269?ajno?) zajedno s macios ima jedu i li\u353?\u263?e merdone.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nikada ih nismo vidjeli da jedu ne\u353?to drugo. Novinha je analizirala sve te tri vrste hrane: maciose, li\u353?\u263?e capima i li\u353?\u263?e merdone, a re zultati su bili iznena\u273?uju\u263?i. Ili tim pra\u353?\u269?i\u263?ima ne tre ba mnogo proteina ili su cijelo vrijeme gladni. U prehrani im ozbiljno manjka mn o\u353?tvo elemenata u tragovima, a unos kalcija je toliko nizak da se pitamo ko riste li njihove kosti kalcij na isti na\u269?in kao \u353?to to \u269?ine na\u3 53?e kosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?isto naga\u273?anje: Kako ne mo\u382?emo uzeti uzorak njihovog tkiva, na\u 353?e jedino znanje o anatomiji pra\u353?\u269?i\u263?a i o njihovoj psihologiji je ono koje mo\u382?emo popabir\u269?iti s onih fotografija mrtvog tijela pra\u 353?\u269?i\u263?a koji se zvao Rooter i nad kojim su izvr\u353?ili vivisekciju. Ipak, postoje neke anomalije koje su posve o\u269?ite. Njihovi jezici su tako f antasti\u269?no pokretljivi da mogu proizvesti sve zvukove koje mo\u382?emo mi, ali i mno\u353?tvo onih koje mi ne mo\u382?emo, i to mora imati neku svrhu. Mo\u 382?da im to poma\u382?e pri tra\u382?enju kukaca pod korom drve\u263?a ili mo\u 382?da gnijezda na tlu. Mo\u382?da su to neki njihovi daleki preci i radili, ali to posve sigurno danas ne rade. A oni ro\u382?nati jastu\u269?i\u263?i koji su izrasline s unutra\u353?nje strane koljena poma\u382?u im pri penjanju i omogu\u 263?avaju da se za deblo dr\u382?e samo nogama. Za\u353?to se to razvilo? Kako b i mogli pobje\u263?i nekakvom grabe\u382?ljivcu? Na Luzitaniji ne postoje grabe\ u382?ljivci dovoljno veliki da bi mogli na\u353?koditi pra\u353?\u269?i\u263?ima . Imaju li to zato da bi se mogli dr\u382?ati dok tra\u382?e insekte pod korom d rve\u263?a? Jedini insekti su muhe i puladori, ali oni ne ruju koru stabla, a pr a\u353?\u269?i\u263?i ih ionako ne jedu. Maciosi su krupni i \u382?ive na povr\u 353?ini kore i lako ih se mo\u382?e ubrati tako da se prema dolje povu\u269?e lo za merdone. Oni se zapravo ni ne trebaju penjati po stablima.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Libovo naga\u273?anje: Jezik i penjanje po stablu razvilo se u druk\u269?ijem ok oli\u353?u, tamo gdje je prehrana bila puno raznolikija i uklju\u269?ivala i ins ekte. Ali ne\u353?to (Ledeno doba? Migracija? Neka bolest?) je prouzro\u269?ilo promjenu okoline. Nema vi\u353?e buba u kori drve\u263?a. Mo\u382?da su tada bil i zbrisani i svi krupni grabe\u382?ljivci.\par\pard\plain\hyphpar}{ Time bi se objasnilo za\u353?to na Luzitaniji \u382?ivi tako malo \u382?ivotinjs kih vrsta, iako su uvjeti za \u382?ivot vrlo povoljni. Ta kataklizma mora da se dogodila relativno nedavno (prije pola milijuna godina?) pa evolucija jo\u353? n ije imala vremena razviti ve\u263?e razlike.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je primamljiva hipoteza, jer u okoli\u353?u kakav je sada nema razloga da se pra\u353?\u269?i\u263?i uop\u263?e razviju. Oni tu nemaju konkurenciju. Ekolo\u3 53?ka ni\u353?a koju sada zauzimaju mogla je biti ispunjena oposumima. Za\u353?t

o bi inteligencija trebala biti potez vezan uz prilagodbu? Ali izmisliti katastr ofu kako bi se objasnilo za\u353?to pra\u353?\u269?i\u263?i imaju tako dosadan i ne ba\u353? hranjiv na\u269?in prehrane vjerojatno je ipak pretjeravanje. Ockha mova filozofska o\u353?trica jednostavnosti bi ovo sasjeklo u trake.\par\pard\pl ain\hyphpar}JO\u195?O FIGUEIRA ALVAREZ, radne bilje\u353?ke, 14.04.1948. godine ZZP, objavljeno posthumno u {\i Filozofskim korijenima luzitanijske secesije,} 2010-33-4-I090:40{ \~\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?im je gradona\u269?elnica Bosquinha stigla u Zenadorsku postaju, Libo i No vinha su izgubili nadzor nad stvarima. Bosquinha je bila navikla preuzimati zapo vjedni\u353?tvo, a njezin stav nije ostavljao mnogo prostora za proteste pa \u26 9?ak ni za neko razmatranje. \u8211? Ti ovdje \u269?ekaj\~\u8211? rekla je Libu gotovo istog \u269?asa kad su joj objasnili situaciju. \u8211? \u268?im sam prim ila tvoj poziv, poslala sam Arbitra da to javi tvojoj majci.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Moramo unijeti njegovo tijelo \u8211? rekao je Libo.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Pozvala sam i neke ljude koji \u382?ive tu u blizini da nam pomognu oko toga \u8211? rekla je \u8211? a biskup Peregrino priprema za njega mjesto na gro blju katedrale.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elim tome nazo\u269?iti \u8211? Libo je bio uporan.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Shvati, Libo, da moramo snimiti detaljnu sliku cijelog doga\u273?aja.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam bio taj koji vam je rekao da moramo to u\u269?initi, zbog izvje\u 353?\u263?a Odboru Zvjezdanih Putova.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ti ne bi smio biti tamo \u8211? glas joj je bio autoritativan. \u821 1? Osim toga, mora\u353? napisati vlastiti izvje\u353?taj. Moramo o tome \u269?i m prije izvijestiti Sabor. Jesi li u stanju sve to napisati sada, dok ti je jo\u 353? svje\u382?e u sje\u263?anju?\par\pard\plain\hyphpar}{ Naravno, bila je u pravu. Samo Libo i Novinha su mogli napisati izvje\u353?\u263 ?e iz prve ruke i \u353?to ga prije napi\u353?u to \u263?e biti bolje.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu to u\u269?initi \u8211? rekao je Libo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ti, Novinha, unesi svoja zapa\u382?anja. Svoja izvje\u353?\u263?a pi\u 353?ite odvojeno i bez konzultiranja. Stotina Svjetova to \u269?eka.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Kompjutor je ve\u263? bio spreman i njihova izvje\u353?\u263?a su se objavljival a ansiblom jo\u353? dok su ih pisali, sa svim pogre\u353?kama i ispravcima. Na s vih Stotinu Svjetova su ljudi koji su se najvi\u353?e bavili ksenologijom \u269? itali svaku rije\u269? \u269?im su je Libo ili Novinha bili upisali. Mnogima dru gima su odmah bili dostavljani kompjuterski ispisani sa\u382?eci o onome \u353?t o se dogodilo. Dvadeset i dvije svjetlosne godine dalje, Andrew Wiggin je saznao da su Jo\u227?oa Figueiru \u8222?Pipa\u8221? Alvareza ubili pra\u353?\u269?i\u2 63?i i to je rekao svojim studentima jo\u353? prije nego su ljudi unijeli Pipovo tijelo kroz dveri ograde.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?im je zavr\u353?io s pisanjem, Libo se odmah na\u353?ao okru\u382?en ljudi ma iz vlasti. Novinha je to promatrala sa sve ve\u263?om tjeskobom, jer je vidje la kako svi ti vo\u273?e Luzitanije samo poja\u269?avaju Libovu bol. Tu je najgo ri bio biskup Peregrino \u269?ija se predod\u382?ba su\u263?uti svela na to da L ibu ka\u382?e kako su pra\u353?\u269?i\u263?i zapravo \u382?ivotinje bez du\u353 ?e pa zato treba re\u263?i da njegov otac nije bio ubijen nego su ga raskomadale divlje zvijeri. Novinha mu je umalo doviknula: Zna\u269?i li to da se Pipov \u3 82?ivot sveo samo na promatranje {\i be\u353?tija}? A njegova smrt nije ubojstvo nego {\i Bo\u382?je} djelo? Ali Libu za volju se suzdr\u382?ala, a ovaj je pak sjedio uz biskupa i kimao i napokon ga se rije\u353?io br\u382?e no \u353?to bi to Novinha stigla u\u269?initi svojim dokazivanjem.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o iz samostana bio je mnogo korisniji, postavljaju\u263?i intelig entna pitanja o doga\u273?ajima koji su se zbili toga dana, \u353?to je pak Libu

i Novinhi omogu\u263?ilo odgovarati analiti\u269?ki i bez emocija. Ipak, Novinh a se brzo povukla iz tog odgovaranja na pitanja. Ve\u263?ina ljudi je pitala za\ u353?to su pra\u353?\u269?i\u263?i u\u269?inili ne\u353?to takvo; Dom Crist\u227 ?o je pitao \u353?to je to Pipo mogao nedavno u\u269?initi i time potaknuti vlas titu smrt. Novinha je savr\u353?eno dobro znala \u353?to je Pipo u\u269?inio. Re kao je pra\u353?\u269?i\u263?ima tajnu koju je bio otkrio u Novinhinoj simulacij i. Ali ona nije o tome govorila, a \u269?inilo se da je Libo zaboravio ono \u353 ?to mu je ona prije nekoliko sati onako na brzinu rekla, dok su se spremali u po tragu za Pipom. Nije \u269?ak bacio ni pogled prema toj simulaciji. Novinha je s ada bila zadovoljna zbog toga; njezina najve\u263?a zabrinutost svodila se na to da bi se on toga mogao sjetiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?ovo postavljanje pitanja bilo je prekinuto kada se gradona\u269?e lnica vratila s nekoliko ljudi koji su pomogli unijeti tijelo u grad. Usprkos sv ojima ki\u353?nim kabanicama, svi su bili mokri do ko\u382?e, poprskani blatom i samo nekom milo\u353?\u263?u nigdje se nije vidjela krv koju je vjerojatno ki\u 353?a isprala. \u268?inilo se kao da s nekim odobravanjem, pa \u269?ak i obo\u38 2?avanjem, pogledavaju Liba. Novinhi se \u269?inilo da to nije samo uobi\u269?aj ena gesta prema onome kome je smrt odnijela nekog bliskog.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Jedan od ljudi mu je rekao: \u8211? Sada si ti zenador, zar ne?\par\pard\plain\h yphpar}{ Tako je to napokon netko izrekao rije\u269?ima. U Milagreu, zenador nije bio nik akav slu\u382?beni autoritet, no u\u382?ivao je ugled. Njegov rad je bio glavni razlog za postojanje ove kolonije, nije li tako? Libo vi\u353?e nije bio dje\u26 9?ak; trebao je donositi odluke, u\u382?ivao je ugled i s ruba va\u382?nosti pom aknuo se u samo \u382?ari\u353?te \u382?ivota kolonije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je osjetila kako joj nadzor nad njenim \u382?ivotom izmi\u269?e. Nije ov o na\u269?in na koji su se stvari trebale odvijati. Trebala sam nastaviti ovdje boraviti jo\u353? nekoliko godina, u\u269?e\u263?i od Pipa, s Libom kao mojim ko legom u\u269?enikom, takav je trebao biti uzorak \u382?ivota. Kako je ve\u263? p ostala ksenobiolog ove kolonije, i ona je trebala imati \u269?ast zauzeti ni\u35 3?u koju su ispunjavale odrasle osobe. Nije zavidjela Libu, samo je htjela da jo \u353? malo oboje ostanu djeca. Zapravo, zauvijek.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali Libo nije mogao biti njezin kolega u\u269?enik, zapravo nije joj mogao biti nikakav kolega. Odjednom je jasno vidjela kako se svi u prostoriji usredoto\u269 ?ili na Liba, na to \u353?to govori, kako se osje\u263?a, \u353?to namjerava sad a u\u269?initi. \u8211? Ne\u263?emo povrijediti pra\u353?\u269?i\u263?e, ne\u263 ?emo ovo \u269?ak ni zvati ubojstvom. Ne znamo \u353?to je otac u\u269?inio i \u 269?ime ih je izazvao. To \u263?u kasnije poku\u353?ati shvatiti, a sada je va\u 382?no to da njima izgleda posve u redu to \u353?to su u\u269?inili. Mi smo ovdj e stranci i mora da smo se ogrije\u353?ili o neki tabu, o neki zakon... ali otac je uvijek bio za to spreman, uvijek je znao da postoji takva mogu\u263?nost. Re cite im da je umro \u269?asno, kao vojnik na bojnom polju, poput pilota u svemir skom brodu on je umro rade\u263?i svoj posao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ah, Libo, ti tihi dje\u269?a\u269?e, prona\u353?ao si toliku elokvenciju sada ka d vi\u353?e ne mo\u382?e\u353? biti samo dje\u269?ak. Novinha je osjetila kako s e njena muka udvostru\u269?ila. Morala je skrenuti pogled s Liba, skrenuti ga bi lo kamo...\par\pard\plain\hyphpar}{ A tamo gdje je pogledala, ugledala je jo\u353? jedinu osobu osim nje koja nije g ledala Liba. Taj \u269?ovjek je bio vrlo visok, ali vrlo mlad. Znala je da je ml a\u273?i i od nje jer ga je poznavala. I\u353?ao je u razred u kojem su bila dje ca jednu godinu mla\u273?a od onih u njezinom razredu i jednom je i\u353?la Doni Cristi kako bi ga branila. Marcos Ribeira, tako se zvao, ali uvijek su ga svi z vali Marc\u227?o, jer je bio tako velik. Visok i trapav, govorili su, zovu\u263? i ga i jednostavno C\u227?o, \u353?to je ru\u382?an naziv za psa. Vidjela mu je u o\u269?ima zlovolju i bijes i jednom ga je vidjela kako to vi\u353?e nije moga o izdr\u382?ati pa je udarcem oborio jednog od svojih mu\u269?itelja koji je ond a proveo ve\u263?i dio godine s ramenom u gipsu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Naravno, optu\u382?ili su ga da je to u\u269?inio ni\u269?im izazvan... to je na \u269?in na koji mu\u269?itelji svih uzrasta svaljuju krivnju na \u382?rtvu, pog

otovo ako ona uzvrati udarac. Ali Novinha nije pripadala toj grupi djece... bila je izolirana kao i Marc\u227?o, premda ne i tako bespomo\u263?na... pa nije pos tojao nikakav osje\u263?aj lojalnosti koji bi je sprije\u269?io re\u263?i istinu . Mislila je kako je to dio njezinog vje\u382?banja da govori za pra\u353?\u269? i\u263?e. Osobno, Marco\u227? joj nije ni\u353?ta zna\u269?io. Nikada joj nije p alo na pamet da bi taj incident mogao njemu biti va\u382?an, da bi je mogao upam titi kao jedinu osobu koja je ikada stala na njegovu stranu u njegovom neprekidn om ratovanju s drugom djecom. Nije ga vidjela ni pomislila na njega tijekom svih ovih godina otkad je postala ksenobiologija.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je bio tu, umrljan blatom s mjesta gdje je Pipo bio ubijen, a lice mu je iz gledalo jo\u353? stra\u353?nije i bestijalnije nego ikad, s tom kosom slijepljen om od ki\u353?e i znojnim licem. A u \u353?to je gledao? O\u269?i su mu mirno po \u269?ivale na njoj, \u269?ak i kad je otvoreno zurila u njega. Za\u353?to me gl eda\u353??, upitala je u sebi. Jer sam gladan, odgovarale su njegove \u382?ivoti njske o\u269?i. Ali ne, ne, to je bio njezin strah, to je bila njezina vizija pr a\u353?\u269?i\u263?a-ubojica. Marc\u227?o mi ni\u353?ta ne zna\u269?i, a bez ob zira \u353?to on mislio, ni ja njemu ne zna\u269?im ni\u353?ta.\par\pard\plain\h yphpar}{ A onda se na kratak trenutak prisjetila jo\u353? ne\u269?ega. Njezino zauzimanje za Marc\u227?oa njoj je zna\u269?ilo jedno, a njemu ne\u353?to posve drugo. To je bilo toliko razli\u269?ito da to nije bio \u269?ak ni isti doga\u273?aj. Njez in um je to povezivao s pra\u353?\u269?i\u263?ima i ubojstvom Pipa, \u269?inilo joj se vrlo va\u382?nim, \u269?inilo se kao da se primakla obja\u353?njenju za\u 353?to se to dogodilo, no onda joj je ta misao izmakla u uzbu\u273?enom razgovor u i doga\u273?anju, jer je biskup poveo te ljude dalje prema groblju. Ovdje se z a sprovode nisu koristili ljesovi jer je, zbog pra\u353?\u269?i\u263?a, bila zab ranjena sje\u269?a drve\u263?a. Zato je Pipovo tijelo trebalo biti ukopano odmah , mada se sam obred sprovoda ne\u263?e obaviti barem do sutra, a vjerojatno jo\u 353? i kasnije; mnogi \u263?e se ljudi htjeti okupiti i nazo\u269?iti misi zadu\ u353?nici za zenadora. Marc\u227?o i ostali ljudi oti\u353?li su u oluju, ostavi v\u353?i Novinhu i Liba da se nose sa svim onim ljudima koji su mislili da moraj u hitno obaviti sve \u353?to se pojavilo kao posljedica Pipove smrti. Nepoznati ljudi, koji su sebe dr\u382?ali vrlo va\u382?nima, ulazili su i izlazili i donos ili odluke koje Novinha nije razumjela, odluke za koje se \u269?inilo da Libo uo p\u263?e ne haje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sve dok uz Liba nije stao arbitar i stavio ruku na dje\u269?akovo rame\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ti \u263?e\u353?, naravno, ostati s nama \u8211? rekao je. \u8211? Barem no\u263?as.\par\pard\plain\hyphpar}{ Za\u353?to u tvojoj ku\u263?i, arbitru?, mislila je Novinha. Ti nama nisi ni\u35 3?ta, mi ti nikada nismo iznijeli ni jedan problem, tko si ti da o tome odlu\u26 9?uje\u353?? Zar Pipova smrt zna\u269?i da smo opet postali djeca koja ne mogu n i o \u269?emu odlu\u269?iti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja \u263?u biti s majkom \u8211? rekao je Libo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Arbitar ga je iznena\u273?eno pogledao. \u268?inilo se kako je i sama pomisao da bi se dijete protivilo njegovoj volji bilo ne\u353?to posve izvan podru\u269?ja njegovog iskustva. Novinha je znala da to nije ba\u353? tako. Njegova k\u263?er Kleopatra, nekoliko godina mla\u273?a od Novinhe, silno se trudila zaraditi svo j nadimak Bruxinha (mala vje\u353?tica). Kako bi on onda mogao ne znati da djeca imaju vlastitu volju i opiru se dresuri?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali iznena\u273?enje nije bilo tamo gdje ga je Novinha o\u269?ekivala. \u8211? M islio sam da zna\u353? da \u263?e i tvoja mati jedno vrijeme boraviti kod nas \u 8211? rekao je arbitar. \u8211? Ovi doga\u273?aji su je, naravno, uzrujali i ne bi sada trebala misliti na dnevne obveze u doma\u263?instvu ili boraviti u ku\u2 63?i koja je podsje\u263?a na onog tko vi\u353?e nije tamo s njom. Ona je kod na s, zajedno s tvojom bra\u263?om i sestrama i potreban si im tamo. Naravno, tvoj stariji brat Jo\u227?o je s njima, ali on sada ima vlastitu \u382?enu i djecu pa si sada ti taj koji \u263?e ostati s njima i o kome \u263?e ovisiti.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Libo je polako i ozbiljno kimnuo. Arbitar se okrenuo Novinhi. \u8211? Mislim da

bi i ti sad trebala po\u263?i ku\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tek tada je shvatila da njegov poziv ne uklju\u269?uje i nju. A za\u353?to i bi? Pipo nije bio {\i njezin} otac. Ona je bila samo neki prijatelj koji je slu\u269?ajno bio s Libom kada je tijelo prona\u273?eno. Kakvu bi tugu {\i ona} mogla osje\u263?ati?\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom! Pa \u353?to je dom ako to nije ovo mjesto? Ona bi sada trebala oti\u263?i u Biolo\u353?ku postaju, gdje njezin krevet nije bio kori\u353?ten ve\u263? du\u3 82?e od godinu dana, osim kad bi na njemu kratko prilegla tijekom rada u laborat oriju. Gdje je trebao biti njezin dom? Svoj dom je bila napustila, jer je nakon smrti roditelja bio tako bolno prazan, a sada je i Zenadorska postaja bila prazn a: Pipo je umro, a Libo se promijenio u odraslu osobu s du\u382?nostima koje \u2 63?e ga udaljiti od nje. To mjesto nije bilo dom, ali doma nije bilo ni na nekom drugom mjestu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Arbitar je odveo Liba. Libova mati, Concei\u231?ao, \u269?ekala ga je u arbitrov oj ku\u263?i. Novinha je jedva poznavala tu \u382?enu, osim kao knji\u382?ni\u26 9?arku koja je osnovala arhivu Luzitanije. Novinha nije nikada provela neko vrij eme s Pipovom \u382?enom ili ostalom djecom, a niti ju je bilo briga postoje li oni ili ne; samo je rad ovdje, samo je \u382?ivot ovdje bio stvaran. Kako je Lib o odlazio prema vratima, \u269?inio joj se sve manjim, kao da je na mnogo ve\u26 3?oj udaljenosti; kao da ga je ponio vjetar pa sad postaje sve manji, poput zmaj a od papira, a onda su se za njim zatvorila vrata.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tek je sada osjetila prave razmjere Pipovog nestanka. Onaj unaka\u382?en le\u353 ? na obronku nije bio njegova smrt, to su bili samo njegovi posmrtni ostaci. Sam a smrt bila je ono prazno mjesto u njezinom \u382?ivotu. Pipo je bio stijena u o luji, tako \u269?vrsta i jaka da su se i Libo i ona mogli zajedno zakloniti u nj egovoj sjeni pa \u269?ak nisu bili ni svjesni oluje. Sada je on oti\u353?ao, a o luja ih je zahvatila i ponijet \u263?e ih bilo kamo. Pipo!, u sebi je kriknula. Ne odlazi! Ne napu\u353?taj nas! Ali, naravno, on je oti\u353?ao, toliko gluh za njezine molbe koliko su to bili i njezini roditelji.\par\pard\plain\hyphpar}{ U Zenadorskoj postaji je jo\u353? uvijek bilo \u382?ivo. Gradona\u269?elnica je sada osobno koristila kompjutor kako bi ansiblom odaslala Pipove zabilje\u353?ke u Stotinu Svjetova, gdje su stru\u269?njaci o\u269?ajni\u269?ki poku\u353?avali shvatiti Pipovu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ No Novinha je znala da klju\u269? za razumijevanje njegove smrti nije u Pipovim podacima. Ono \u353?to ga je nekako ubilo bili su {\i njezini} podaci. Jo\u353? su se uvijek nalazili u zraku, tamo iznad njezinog ter minala, holografski prikazi gena u jezgri stanica pra\u353?\u269?i\u263?a. Nije \u382?eljela da ih Libo prou\u269?ava, ali sada je zurila u njih poku\u353?avaju \u263?i vidjeti ono \u353?to je Pipo vidio, poku\u353?avaju\u263?i shvatiti \u35 3?to je to bilo u tim slikama \u353?to ga je natjeralo odjuriti do pra\u353?\u26 9?i\u263?a i re\u263?i ili u\u269?initi ne\u353?to \u353?to ga je ubilo. Nehotic e je otkrila neku tajnu za koju su pra\u353?\u269?i\u263?i bili spremni ubiti ka ko bi je sa\u269?uvali, ali \u353?to je to bilo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?to je du\u382?e promatrala te holograme, to ih je manje razumjela i nakon nekog vremena ih vi\u353?e uop\u263?e nije vidjela. Tiho jecaju\u263?i, kroz suz e je vidjela samo mutnu sliku. Ona ga je ubila, jer je nehotice otkrila tajnu pe kveninjosa. Da se nikada nisam ovdje pojavila, da nisam sanjala o tome kako \u26 3?u biti Govornik pri\u269?e o pra\u353?\u269?i\u263?ima, ti bi, Pipo, jo\u353? uvijek bio \u382?iv; Libo bi imao svog oca i bio bi sretan, a ovo mjesto bi jo\u 353? uvijek bilo dom. Ja uza se nosim sjeme smrti i posijem ga svugdje gdje se z adr\u382?im dovoljno dugo da zavolim. Moji roditelji su umrli da bi drugi mogli \u382?ivjeti, sada ja \u382?ivim, a ostali moraju umrijeti.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Gradona\u269?elnica je opazila njezine kratke i o\u353?tre udisaje pa s grubim s a\u382?aljenjem shvati kako je i ta djevojka potresena i kako tuguje.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? \u381?ao mi je, dijete \u8211? rekla je gradona\u269?elnica. \u8211? Zna m da si \u269?esto dolazila ovamo i trebala sam znati da ti je on bio poput oca, a mi te tu tretiramo kao nekog promatra\u269?a, i to s moje strane uop\u263?e n

ije u redu niti fer, po\u273?i sa mnom ku\u263?i...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Ne, molim vas, \u382?elim biti sama . U mojoj postaji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne bi smjela biti ovdje sama i to ba\u353? u ovoj no\u263?i \u8211? rekl a je Bosquinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali Novinha nije mogla podnijeti pomisao na ikakvo dru\u353?tvo i dobrotu ljudi koji bi je poku\u353?avali utje\u353?iti. Ja sam ga ubila, zar ne shva\u263?a\u 353?? Ja ne zaslu\u382?ujem utjehu. \u381?elim patiti, ma kolika ta bol bila.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ To \u263?e biti moja pokora, nastojanje da se stvari isprave i, ako je to mogu\u 263?e, moje iskupljenje; kako \u263?u ina\u269?e sprati krv sa svojih ruku?\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ali nije imala snage oduprijeti se, \u269?ak ni prepirati se. Deset minuta je au to gradona\u269?elnice klizio travnatim putom. \u8211? Ovdje je moja ku\u263?a \ u8211? rekla je. \u8211? Nemam djece koja bi bila tvoje dobi, ali mislim da \u26 3?e\u353? se osje\u263?ati dovoljno ugodno. Ne boj se, nitko te ne\u263?e gnjavi ti, ali nije dobro da si sama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinhin mu\u382? je pripremio cafezinho za njih obje. Bilo je kasno, ostalo j e samo jo\u353? nekoliko sati do zore, i Novinha im je dopustila da je odvedu u krevet. Tada je, kad je ku\u263?a utihnula, ustala i obukla se, si\u353?la u pri zemlje do ku\u263?nog terminala gradona\u269?elnice. Tamo je kompjutoru dala upu te za ga\u353?enje onog prikaza koji je jo\u353? uvijek bio nad terminalom u Zen adorskoj postaji. Premda ona nije bila u stanju de\u353?ifrirati to \u353?to je Pipo tamo na\u353?ao, mo\u382?da bi to uspjelo nekome drugome, a ona nije htjela imati jo\u353? neku smrt na svojoj savjesti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je napustila ku\u263?u, pro\u353?la kroz Centar, kraj okuke rijeke i kroz V ila das Aguas do Biolo\u353?ke postaje. Njezine ku\u263?e.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Bilo je hladno, jer se tu nije lo\u382?ilo... nije ovdje spavala ve\u263? tako d ugo da je na plahtama bio debeli sloj pra\u353?ine. Ali, naravno, laboratorij je bio zagrijan i \u269?esto rabljen, jer svoj rad nije nikada zapostavljala za vr ijeme povezanosti s Pipom i Libom. Da je barem to \u269?inila.\par\pard\plain\hy phpar}{ U svome poslu bila je vrlo sustavna. Svaki uzorak, svaka snimka, svaka kultura k oju je rabila u otkri\u263?ima koja su dovela do Pipove smrti, sve je to pobacal a, sve je oprala ne ostaviv\u353?i nikakvog traga posla kojeg je obavila. Nije \ u382?eljela da to samo nestane ve\u263? nije \u382?eljela ni traga koji bi pokaz ao da je to bilo uni\u353?teno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada se okrenula svom terminalu. Htjela je i tu uni\u353?titi sve zapise o svoje m radu na tom podru\u269?ju, sve zapise o radu svojih roditelja koji su kasnije doveli do njezinih vlastitih otkri\u263?a. Sve \u263?e to nestati. Premda su pre dstavljali \u382?ari\u353?te njenog \u382?ivota, premda je to mnogo godina bio n jezin identitet, ona \u263?e sve to uni\u353?titi kako bi mogla biti ka\u382?nje na, uni\u353?tena i posve zatrta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kompjutor ju je zaustavio. \u8222?Radne bilje\u353?ke iz podru\u269?ja ksenobiol o\u353?kih istra\u382?ivanja ne smiju biti izbrisane\u8221? izvijestio ju je. Vj erojatno to ona ionako ne bi mogla u\u269?initi. U\u269?ila je od svojih roditel ja, iz njihovih radova koje je prou\u269?avala kao Bibliju, kao zemljopisnu kart u u sebi. Ni\u353?ta ne smije biti izbrisano, ni\u353?ta zaboravljeno. U njezino j je du\u353?i svetost znanja bila dublja od svakog katekizma. Bila je ulovljena u paradoksu. Znanje je ubilo Pipa, a brisanje tog znanja ponovo bi ubilo njezin e roditelje, ubilo bi ono \u353?to su joj ostavili. Nije to mogla sa\u269?uvati, a nije to mogla uni\u353?titi. Na sve strane bili su zidovi, previsoki da bi se popela i polako su se pribli\u382?avali drobe\u263?i je.\par\pard\plain\hyphpar }{ Novinha je u\u269?inila ono jedino \u353?to je mogla: stavila je na te datoteke sve mogu\u263?e slojeve za\u353?tite i na prilazu do njih stavila je sve barijer e za koje je znala. Nitko osim nje ne\u263?e to nikada vidjeti, sve dok bude \u3 82?iva. Tek kad ona umre, ksenobiolog koji bude njezin nasljednik mo\u263?i \u26 3?e vidjeti \u353?to se tu krije.\par\pard\plain\hyphpar}{

S jednom iznimkom... kad se uda, njezin \u263?e suprug tako\u273?er imati pristu p, ako to bude htio. No dobro, ona se ionako nikada ne\u263?e udavati. Sve je to bilo tako jednostavno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Vidjela je budu\u263?nost koja je \u269?eka, mra\u269?nu, nepodno\u353?ljivu i n eizbje\u382?nu. Ne usu\u273?uje se umrijeti, no bit \u263?e jedva \u382?iva, nes posobna za sklapanje braka, nesposobna \u269?ak i razmi\u353?ljati o tome kako n e bi otkrila tu smrtonosnu tajnu, zauvijek sama, zauvijek optere\u263?ena krivnj om, \u382?udjet \u263?e za smr\u263?u no bit \u263?e joj zabranjeno posegnuti za njom. Ipak, ostat \u263?e joj ova utjeha: nikada vi\u353?e nitko ne\u263?e zbog nje umrijeti. Ne\u263?e snositi jo\u353? ve\u263?u krivnju od ove sada.\par\par d\plain\hyphpar}{ U tom trenutku tuge i o\u269?aja prisjetila se {\i Matice i Hegemona}, prisjetila se Govornika za mrtve. Premda je izvorni autor, t aj izvorni Govornik, sigurno ve\u263? tisu\u263?ama godina u svom grobu, postoja li su na drugim svjetovima govornici koji su slu\u382?ili kao sve\u263?enici lju dima bez vjere u boga, ali su ipak vjerovali u vrijednost ljudskog \u382?ivota. Sve\u263?enici \u269?iji je posao bio otkriti razloge i motive onog \u353?to su ljudi radili i govoriti istinu njihovih \u382?ivota nakon \u353?to umru. U ovoj brazilskoj koloniji bili su sve\u263?enici umjesto govornika, ali ti sve\u263?en ici njoj nisu pru\u382?ali utjehu i ona bi ovamo dovela nekog od govornika.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Sve do sada nije ni bila svjesna kako je cijelog svog \u382?ivota namjeravala t o napraviti, jo\u353? otkad se prvi puta odu\u353?evila \u269?itaju\u263?i {\i Maticu} {\i i Hegemona}. \u268?ak se i malo raspitala o tome pa je znala \u353?to o tome ka\ u382?e zakon. Ovo je istina bila kolonija pod katoli\u269?kom jurisdikcijom, ali Zakonik Zvjezdanih Putova dopu\u353?tao je bilo kojem gra\u273?aninu pozvati sv e\u263?enika bilo koje vjere, a govornici za mrtve smatrani su za sve\u263?enike . Mogla je uputiti poziv pa ako se ijedan govornik odlu\u269?i odazvati, kolonij a \u263?e mu morati dopustiti dolazak.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mo\u382?da ni jedan od govornika ne\u263?e biti voljan do\u263?i. Mo\u382?da ni jedan nije dovoljno blizu toj odluci prije no \u353?to se njezin \u382?ivot okon \u269?a. Ali postojala je mogu\u263?nost da \u263?e neki od njih biti voljan jed nog dana ipak do\u263?i... za dvadeset, trideset ili \u269?etrdeset godina, i da \u263?e po\u269?eti otkrivati istinu o Pipovom \u382?ivotu i smrti. I mo\u382?d a \u263?e, kad to otkrije i kad bude o tome progovorio jasno i glasno, onako kak o je to ona voljela \u269?itati u {\i Matici i Hegemonu}, mo\u382?da \u263?e je to osloboditi krivnje koja ju je tako pekla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odaslala je poziv kompjutorom, a onda \u263?e ansiblom biti obavije\u353?teni go vornici na najbli\u382?im svjetovima. Odlu\u269?i se za svoj dolazak, bezglasno je rekla onome, nekome neznanome, koji \u263?e primiti tu poruku. \u268?ak i ako mora\u353? pred svima razotkriti tajnu moje krivnje. \u268?ak i ako je tako, do \u273?i.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Probudila se s tupom boli u kri\u382?ima i osje\u263?ajem tromosti i pritiska na licu. Obraz joj je bio pritisnut na prozirnu gornju plo\u269?u terminala koji s e isklju\u269?io kako bi je za\u353?titio od laserskih zraka. Ali nije bol bila to \u353?to ju je probudilo. Probudio ju je lagan dodir po ramenu. Na trenutak j e pomislila kako je to dodir Govornika za mrtve, koji se ve\u263? odazvao njezin om pozivu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Novinha \u8211? \u353?apne. Nije to bio Falante pelos mortos, ve\u263? n etko drugi. Netko za koga je mislila kako je izgubljen u sino\u263?njoj oluji.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Libo \u8211? promrmljala je. Po\u269?ela je ustajati. Prebrzo. Presjeklo ju je u kri\u382?ima, a u glavi joj se zavrtjelo. Tiho je kriknula, a njegove r uke su je uhvatile za ramena kako ne bi pala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesi li dobro?\par\pard\plain\hyphpar}{ Osjetila je njegov dah poput povjetarca u voljenom vrtu i osjetila se sigurnom,

osjetila se kao da je kod ku\u263?e. \u8211? Tra\u382?io si me?\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Novinha, do\u353?ao sam \u353?to sam prije mogao. Mama je napokon zaspal a. Pipinho, moj stariji brat je sada uz nju, pa sam...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebao si znati da se mogu pobrinuti sama za sebe \u8211? rekla je.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Uslijedio je trenutak ti\u353?ine, a onda se opet za\u269?uo njegov glas, ovoga puta ljutit, ljutit i o\u269?ajan i silno umoran, umoran kao starost i entropija i smrt zvijezda. \u8211? Bog mi je svjedok, Ivanova, da se nisam do\u353?ao bri nuti {\i o tebi.}\par\pard\plain\hyphpar}{ U njoj se ne\u353?to slomilo. Nije ni bila svjesna svoje nade sve dok je nije iz gubila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla si da je tata otkrio ne\u353?to u tvojoj simulaciji. I kako o\u269 ?ekuje da bih ja to mogao shvatiti. Mislio sam da si ostavila tu simulaciju na t erminalu, ali kada sam se vratio sve je bilo uga\u353?eno.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Stvarno?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u353? da je bilo uga\u353?eno, Nova. Nitko osim tebe nije mogao prek inuti taj program. Moram to vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ Pogledao ju je s nevjericom. \u8211? Znam, Novinha, da si pospana, ali sigurno r azumije\u353? da su pra\u353?\u269?i\u263?i ubili oca zbog onoga \u353?to je vid io u tvojoj simulaciji.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mirno ga je gledala ne rekav\u353?i ni\u353?ta. Vi\u273?ao je on i ranije taj nj ezin pogled hladne odlu\u269?nosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to mi to ne\u263?e\u353? pokazati. Sada sam {\i ja} Zenador i imam pravo znati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti ima\u353? pravo vidjeti sve datoteke i bilje\u353?ke tvoga oca. Ima\u 353? pravo vidjeti sve ono \u353?to sam objavila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda to objavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Opet nije ni\u353?ta rekla.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako \u263?emo ikada razumjeti pra\u353?\u269?i\u263?e ako ne znamo \u35 3?to je to \u353?to je otac otkrio o njima?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije mu odgovorila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima\u353? odgovornost prema Stotini Svjetova, prema na\u353?oj sposobnos ti da shvatimo jedinu stranu rasu koja je jo\u353? uvijek \u382?iva. Kako mo\u38 2?e\u353? tu sjediti i... o \u269?emu se radi, zar \u382?eli\u353? biti prva koj a \u263?e to shvatiti? Krasno, budi prva, stavit \u263?u na to {\i tvoje} ime, Ivanova Santa Catarina von Hesse...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije to zbog mojeg {\i imena.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja mogu igrati tu tvoju igru. Ni ti to ne\u263?e\u353? mo\u263?i shvat iti bez onoga \u353?to {\i ja} znam... pa \u263?u i ja kriti moje datoteke od {\i tebe.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? me briga za tvoje datoteke.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ovo je za njega bilo previ\u353?e. \u8211? Do \u269?ega ti je onda stalo? \u352? to mi to poku\u353?ava\u353? u\u269?initi?\par\pard\plain\hyphpar}{ Zgrabio ju je za ramena i tako je podigao sa stolca i prodrmao je, urlaju\u263?i joj u lice. \u8211? Ono je moj otac koji je tamo ubijen, a ti ima\u353? odgovor na to za\u353?to su ga ubili, zna\u353? kako je simulacija izgledala! I sada mi to reci, poka\u382?i mi!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada \u8211? \u353?apnula je.\par\pard\plain\hyphpar}{ U agoniji, lice mu se iskrivilo u grimasu. \u8211? Za\u353?to ne? \u8211? povika o je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer ne \u382?elim da i ti umre\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Vidjela je kako mu se u o\u269?ima pojavilo razumijevanje. Da, Libo, to je zato \u353?to te volim, jer ako sazna\u353? tu tajnu, pra\u353?\u269?i\u263?i \u263?e ubiti i tebe. Nije mi stalo do znanosti i ba\u353? me briga za Stotinu Svjetova

i za odnose izme\u273?u ljudi i strane rase. Tako dugo dok si ti \u382?iv nije me briga ni za \u353?to drugo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Napokon su mu suze navrle na o\u269?i i potekle mu niz obraze. \u8211? \u381?eli m umrijeti \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti tje\u353?i\u353? sve druge \u8211? \u353?apnula je. \u8211? Tko tje\u 353?i tebe?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mora\u353? mi re\u263?i pa da mogu umrijeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odjednom, njegove ruke vi\u353?e nisu dr\u382?ale nju, nego je posve klonuo i on a je sada pridr\u382?avala njega. \u8211? Umoran si \u8211? \u353?apnula je \u82 11? ali mo\u382?e\u353? se odmoriti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u382?elim se odmoriti \u8211? promrmljao je. No ipak je pustio da ga ona i dalje pridr\u382?ava, dopustio je da ga odvu\u269?e od terminala.\par\par d\plain\hyphpar}{ Odvela ga je u svoju spava\u263?u sobu i odgrnula plahtu, ne obaziru\u263?i se n a pra\u353?inu koja se podigla. \u8211? Hajde, umoran si, tu se odmori. Zato si i do\u353?ao k meni, Libo. Po mir i utjehu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prekrio je lice dlanovima i tresao glavom naprijed-natrag, dje\u269?ak koji pla\ u269?e za ocem, plakao je zato \u353?to je kraj svemu, kao \u353?to je plakala i ona. Skinula mu je obu\u263?u, svukla hla\u269?e i zavukla ruke pod ko\u353?ulj u pa mu je skinula preko glave. On je duboko disao kako bi zaustavio svoje jecan je i bio je podigao ruke kako bi joj omogu\u263?io da mu skine ko\u353?ulju.\par \pard\plain\hyphpar}{ Slo\u382?ila je njegovu odje\u263?u na stolac, a onda se nagnula nad njega kako bi mu tijelo prekrila onom odgrnutom plahtom. Ali on ju je primio za ru\u269?ni zglob i o\u269?ima punim suza mole\u263?ivo joj se zagledao u o\u269?i.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Nemoj me ovdje ostaviti samoga \u8211? \u353?apnuo je. Glas mu je bio pu n o\u269?aja. \u8211? Ostani sa mnom.\par\pard\plain\hyphpar}{ I ona mu dopusti da je povu\u269?e dolje na krevet. Dr\u382?ao se za nju \u269?v rsto, sve dok nakon nekoliko minuta san nije opustio taj stisak. Ali ona nije sp avala. Ruka joj je blago klizila po ko\u382?i njegovog ramena, njegovih prsa i s truka. \u8211? Oh, Libo, kada su te odveli mislila sam da sam te izgubila, kao \ u353?to sam izgubila i Pipa. \u8211? On nije \u269?uo taj njezin \u353?apat. \u8 211? Ali ti \u263?e\u353? mi se uvijek ovako vra\u263?ati. \u8211? Mogla je, zbo g svojeg grijeha neznanja, biti protjerana iz rajskog vrta poput Eve. Ali je, ba \u353? kao i Eva, mogla to podnijeti, jer je jo\u353? uvijek imala Liba, svojeg Adama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Je li ga imala? Je li ga {\i imala}? Ruka joj je drhtala na njegovom golom tijelu. Ona ga nikada ne\u263?e mo \u263?i imati. Vjen\u269?anje je jedini na\u269?in na koji bi mogla biti dugo s njim... u kolonijama na svim svjetovima zakoni su bili strogi, a u onima kod kat oli\u269?kom upravom bili su izuzetno kruti. Ove je no\u263?i mogla vjerovati da \u263?e se on njome o\u382?eniti kada do\u273?e vrijeme za to. Ali Libo je jedi na osoba s kojom se ona nikada ne bi mogla vjen\u269?ati.\par\pard\plain\hyphpar }{ Jer on bi tada automatski imao pristup bilo kojoj od njezinih datoteka za kojeg bi mogao uvjeriti kompjutor kako mu je nu\u382?no vidjeti ga... a to bi, jasno, uklju\u269?ilo i njezine radne dokumente, bez obzira na to s koliko slojeva za\u 353?tite ih ona za\u353?titila. Zakonik Zvjezdanih Putova je tu bio jasan: vjen\ u269?ani ljudi su u o\u269?ima zakona jedna osoba.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nikada mu ne bi mogla dopustiti da prou\u269?ava te datoteke, jer bi on tada mog ao otkriti \u353?to je to njegov otac znao i onda bi ona na obronku prona\u353?l a njegovo tijelo i svake no\u263?i njezinog \u382?ivota morala bi zami\u353?ljat i njegovu agoniju dok ga mu\u269?e pra\u353?\u269?i\u263?i. Nije li ve\u263? i k rivnja za Pipovu smrt vi\u353?e od onoga \u353?to ona mo\u382?e podnijeti? Vjen\ u269?ati se s Libom zna\u269?ilo bi ubiti ga. A opet, ako se ne vjen\u269?a s nj im, bit \u263?e to kao da je ubila sebe, jer tko \u263?e ona biti bez njega? Kak o sam pametna! Prona\u353?la sam onaj put u pakao po kojem se nikada ne mogu vra titi natrag. Prislonila je lice uz Libovo rame i njene su suze krivudale po njeg ovim prsima.\par\pard\plain\hyphpar}{

{\qc {\b 4}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b ENDER}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Prepoznali smo \u269?etiri jezika pekveninjosa. Postoji \u8222?mu\u353?ki jezik\ u8220? i to je onaj kojeg naj\u269?e\u353?\u263?e \u269?ujemo. \u268?uli smo i m anje dijelove \u8222?jezika supruga\u8220? kojim se izgleda slu\u382?e u razgovo ru sa svojim \u382?enama (kakav primjer za nejednakost spolova!), te \u8222?jezi k stabla\u8220? ritualni idiom za kojeg ka\u382?u kako im slu\u382?i za molitve drevnim totemskim stablima. Spomenuli su i \u269?etvrti jezik kojeg zovu \u8222? otac jezik\u8220? a koji se, izgleda, sastoji od udaranja palicama razli\u269?it ih veli\u269?ina jednom o drugu. Inzistiraju na tvrdnji kako je to pravi jezik, koji se toliko razlikuje od drugih koliko se i engleski razlikuje od portugalsko g. Mo\u382?da ga ovako zovu zbog drvenih palica koje su bile dio stabla, a oni v jeruju da su u stablima duhovi njihovih predaka.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pekveninjosi su izuzetno vje\u353?ti u u\u269?enju jezika kojima se slu\u382?e l judi, i tu su mnogo uspje\u353?niji nego \u353?to smo mi u u\u269?enju njihovih. Tijekom posljednjih nekoliko godina po\u269?eli su, kad smo mi s njima, i me\u2 73?usobno razgovarati koriste\u263?i se starkom ili portugalskim. Mo\u382?da se, kad mi vi\u353?e nismo s njima, opet prebace na svoj jezik. \u268?ak je mogu\u2 63?e da su jezik ljudi prihvatili kao svoj vlastiti ili mo\u382?da toliko u\u382 ?ivaju u novim jezicima da ih konstantno koriste kao igru. Kontaminacija jezikom je za \u382?aljenje, ali se vjerojatno nije mogla izbje\u263?i ako smo uop\u263 ?e namjeravali komunicirati s njima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dr. Swingler je pitao otkrivaju li njihova imena i na\u269?in oslovljavanja i\u3 53?ta o njihovoj kulturi. Odgovor na to pitanje je u svakom slu\u269?aju pozitiv an, mada imam samo nejasnu predod\u382?bu \u353?to time otkrivaju. Va\u382?no je to da mi nikada nismo nikome od njih davali imena. Umjesto toga oni su se, u\u2 69?e\u263?i stark i portugalski, raspitivali o zna\u269?enjima rije\u269?i i nak on toga objavili koju su rije\u269? odabrali za svoje ime (ili odabrali jedan za drugog). Imena kao \u353?to su Rooter ili Chupa\u263?eu mogla bi biti prijevodi njihovih imena s \u8222?mu\u353?kog jezika\u8220? ili jednostavno strani nadimc i koje su odabrali da ih tako zovemo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jedan o drugom govore kao o bra\u263?i. \u381?enke uvijek zovu suprugama, nikada sestrama ili majkama. Ponekad spominju o\u269?eve, no taj se termin uvijek odno si na drevno totemsko drve\u263?e. A \u353?to se ti\u269?e toga kako oni zovu na s, oni, naravno, koriste naziv ljudi, ali su usvojili i Demostenovu hijerarhiju isklju\u269?ivanja, pa o ljudima govore kao o framlinzima, a pekveninjose iz dru gih plemena zovu utlaninzima. Ipak, \u269?udno je da o sebi govore kao o ramanim a, pokazuju\u263?i time kako su ili pogre\u353?no shvatili tu hijerarhiju ili na sebe gledaju iz ljudske perspektive! A nekoliko su puta... kakvog li zapanjuju\ u263?eg obrata... o \u382?enkama govorili kao o varelsima!\par\pard\plain\hyphpa r}JO\u195?O FIGUEIRA ALVAREZ, \u8222?Bilje\u353?ke o \u8216?pekveninjo\u8217? je ziku i nazivlju\u8221?, u {\i Semantici}, 9/1948/15{ \~\par\pard\plain\hyphpar}{ Stambeni dio Reykjavika bio je uklesan u granitne stijene fjorda. Enderov je sta n bio visoko na litici; zamorno penjanje stubama i ljestvama. No imao je prozor. Gotovo cijelo djetinjstvo je proveo zatvoren iza metalnih zidova. Kad je to mog ao, \u382?ivio je tamo odakle je mogao vidjeti kakve su vremenske prilike u svij

etu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Soba mu je bila topla i svijetla, u nju su sjale sun\u269?eve zrake zasljepljuju \u263?i ga nakon hladne tmine kamenih koridora. Jane nije \u269?ekala da se njem u o\u269?i priviknu na svjetlost. \u8211? Na terminalu imam iznena\u273?enje za tebe \u8211? rekla je. Njezin glas je bio \u353?apat koji je dopirao iz prijemni ka u njegovom uhu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bio je to pra\u353?\u269?i\u263? koji je stajao u zraku iznad terminala. Pokrenu o se, po\u269?e\u353?ao, a onda posegnuo za ne\u269?im. Kad se ruka vratila, u n joj je bio sjajan crv s kojeg je jo\u353? kapalo. Kad je zagrizao u crva, iz ust a mu je \u353?trcnuo sok i polio ga po prsima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?igledno je to napredna civilizacija \u8211? rekla je Jane.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Ender se razljutio. \u8211? Mnogi moralni imbecili se fino pona\u353?aju za stol om.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263? se okrenuo i progovorio. \u8211? \u381?elite li vidjeti k ako smo ga ubili?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to to radi\u353?, Jane?\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263? je nestao, a umjesto njega pojavio se hologram Pipovog mr tvog tijela, onako kako je le\u382?alo na obronku, na ki\u353?i.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Na temelju podataka dobivenih skeniranjem tijela prije no \u353?to je bi lo spaljeno, napravila sam simulaciju procesa vivisekcije kojeg su pekveninjosi koristili. \u381?eli\u353? li to vidjeti?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je sjeo na onaj jedini stolac u sobi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je terminal pokazivao obronak na kojem je bio Pipo, jo\u353? \u382?iv, le\u 382?e\u263?i na le\u273?ima, a ruke su mu bile \u269?vrsto vezane uz drvene kolc e. Oko njega se okupio tucet pra\u353?\u269?i\u263?a, a jedan od njih je dr\u382 ?ao no\u382? napravljen od kosti. Iz onog dragulja u Enderovom uhu opet se za\u2 69?uo Janin glas. \u8211? Nismo sigurni je li bilo ba\u353? ovako. \u8211? Svi s u pra\u353?\u269?i\u263?i nestali, osim onog s no\u382?em. \u8211? Ili ovako.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li ksenolog bio pri svijesti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vjerojatno. Nema dokaza o drogiranju ili udarcu po glavi.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Nastavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane je nemilosrdno pokazala otvaranje prsnog ko\u353?a, ritualno odstranjivanje organa pa njihovo polaganje na tlo. Ender se prisiljavao to gledati i poku\u353 ?avao shvatiti kakvo bi to zna\u269?enje moglo imati za pekveninjose. U jednom t renutku Jane je \u353?apnula: \u8211? U ovom trenutku je umro. \u8211? Ender je osjetio olak\u353?anje i tek je tada shvatio koliko je, suosje\u263?aju\u263?i s Pipovim patnjama, bio zgr\u269?io sve svoje mi\u353?i\u263?e.\par\pard\plain\hy phpar}{ Kad je sve zavr\u353?ilo, Ender je oti\u353?ao do svog kreveta i legao, zure\u26 3?i u strop.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovu simulaciju sam ve\u263? pokazala znanstvenicima u pola tuceta svjeto va \u8211? rekla je Jane. \u8211? Ne\u263?e dugo potrajati pa \u263?e se i medij i do\u269?epati toga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je gore negoli je ikada bilo s onim kukcima \u8211? rekao je Ender. \u8211? Sve videosnimke koje su prikazivali kad sam bio malen, sve one bitke izm e\u273?u kukaca i ljudi, sve je to u usporedbi s ovim bilo \u269?isto.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Iz terminala se za\u269?uo neki zluradi smijeh. Ender je pogledao kako bi vidio \u353?to Jane radi. Tamo je sjedio pra\u353?\u269?i\u263?, u punoj svojoj veli\u 269?ini, i groteskno se smijao i dok se hihotao Jane ga je promijenila. Bila je to suptilna promjena, malo ve\u263?i zubi, produ\u382?ena crta o\u269?iju, malo srebrne boje, malo crvenila u o\u269?ima, jezik koji je palucao unutra-van. Rezu ltat je bilo ono \u353?to je bila no\u263?na mora svakog djeteta. \u8211? Dobro si to napravila, Jane, tu metamorfozu od ramana u varelsa.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Koliko \u263?e vremena nakon ovoga trebati pa da pekveninjosi biti prihv

a\u263?eni kao netko ravnopravan s ljudima?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesu li sve veze s njima prekinute?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vije\u263?e Zvjezdanih Putova je novom ksenologu reklo da se ograni\u269 ?i na posjete koji ne\u263?e trajati du\u382?e od jednog sata, a i to ne \u269?e \u353?\u263?e nego svakog drugog dana. Zabranjeno je pekveninjose pitati za\u353 ?to su u\u269?inili to \u353?to su u\u269?inili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali nema karantene.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nitko nije \u269?ak ni predlo\u382?io.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali bit \u263?e, Jane. Jo\u353? jedan ovakav incident i \u269?ut \u263?e se povici za karantenom. Tra\u382?it \u263?e da se Milagre zamijeni vojnom posa dom \u269?ija \u263?e jedina svrha biti sprije\u269?iti pra\u353?\u269?i\u263?e da shvate tehnologiju koja bi im omogu\u263?ila napu\u353?tanje planeta.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovi pra\u353?\u269?i\u263?i {\i \u263?e imati} problema u odnosima s javno\u353?\u263?u \u8211? rekla je Jane \u 8211? a novi ksenolog je tek dje\u269?ak, Pipov sin. Libo. To je skra\u263?eno o d Liberdade Gra\u231?as a Deus Figueira de Medici.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Liberdade. Sloboda?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam znala da govori\u353? portugalski.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je kao i u \u353?panjolskom. Sje\u263?a\u353? se, govorio sam smrt Za catecasa i San Angela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Na planetu Moctezuma. To je {\i bilo} prije dvije tisu\u263?e godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za mene nije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za tebe je to, subjektivno, bilo prije osam godina. Prije petnaest svjet ova. Ni je li relativnost prekrasna? Odr\u382?ava te tako mladim.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Previ\u353?e putujem \u8211? rekao je Ender. \u8211? Valentina se udala i o\u269?ekuje dijete. Ve\u263? sam dva puta odbio pozive za Govornika i ne znam za\u353?to me sada nastoji\u353? dovesti u napast.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263? na terminalu se opako nasmijao \u8211? Ti misli\u353? da je {\i to} napast? Pogledaj! Mogu pretvoriti kamenje u kruh. \u8211? Pra\u353?\u269?i\u 263? je podigao o\u353?tre nazubljene kamene i zdrobio ih zubima. \u8211? Ho\u26 3?e\u353? griz?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvoj smisao za humor je perverzan, Jane.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sva kraljevstva svjetova. \u8211? Pra\u353?\u269?i\u263? je otvorio \u35 3?ake i iz njih su po\u269?eli izlaziti sustavi zvijezda, s planetima koji su se kretali pretjerano brzo po svojim stazama, svih Stotinu Svjetova. \u8211? Mogu ti ih dati. Sve njih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam zainteresiran.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To su nekretnine, najbolja investicija. Znam, znam, ti ve\u263? jesi bog at. Tri tisu\u263?a godina ubiranja kamata, mogao si sebi ve\u263? priu\u353?tit i izgradnju vlastitog planeta. Ali \u353?to ka\u382?e\u353? na ovo: Ime Endera W iggina, pro\u269?uje se po svih Stotinu Svjetova...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263? se je pro\u269?ulo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? ... s ljubavlju, i \u269?a\u353?\u263?u i osje\u263?ajima. \u8211? Pra\u 353?\u269?i\u263? je nestao. Umjesto njega, Jane je sada prikazivala neki stari video iz Enderovog djetinjstva i prebacivala ga u hologramsku projekciju. Svjeti na je vikala, vri\u353?tala: Ender! Ender! Ender! A tada se ukazao mladi\u263? k oji je stajao na platformi i podigao ruku na pozdrav. Gomila je posve podivljala .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo se nikada nije dogodilo \u8211? rekao je. \u8211? Peter mi nikada ni je dopustio povratak na Zemlju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Smatraj ovo proro\u269?anstvom. Hajde, Ender, mogu ti to priu\u353?titi. Bit \u263?e\u353? ponovo na dobrom glasu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? me briga \u8211? odgovorio je. \u8211? Sada imam nekoliko imena . Govornik za mrtve... u tome imenu ima izvjesne \u269?asti.\par\pard\plain\hyph par}{ Onaj pekveninjo se ponovo vratio. Sada je izgledao prirodno, nije to vi\u353?e b

io onaj demonski lik kojeg je Jane bila krivotvorila. \u8211? Do\u273?i \u8211? rekao je pra\u353?\u269?i\u263? nje\u382?nim, tihim glasom.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Mo\u382?da oni zaista {\i jesu} monstrumi. Jesi li ikada pomislila na to? \u8211? rekao je Ender.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Svi \u263?e na to pomisliti, Ender. Samo ti ne\u263?e\u353?.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Ne. Ja ne\u263?u. A za\u353?to je tebi toliko stalo do toga? \u381?eli\u 353? li me uvjeriti?\par\pard\plain\hyphpar}{ Onaj pekveninjo je nestao. Pojavila se sama Jane, odnosno ono lice koje je bila odabrala za pokazivanje Enderu, jo\u353? od prvog puta kada mu se otkrila, stidl jivo i prestra\u353?eno dijete koje je boravilo u golemoj memoriji interstelarne kompjutorske mre\u382?e. Ugledav\u353?i sada njezino lice, prisjetio se trenutk a kada ju je po prvi puta ugledao. Odabrala sam si jedno lice, bila je rekla. Sv i\u273?a ti se?\par\pard\plain\hyphpar}{ Da. Svi\u273?alo mu se. {\i Ona} mu se svi\u273?ala. Mlado, bistro lice, po\u353?teno i slatko, dijete koje nikada ne\u263?e ostarjeti, sa stidljivim osmijehom koji je slamao srce. Onoliko koliko su to on i ona mogli naga\u273?ati, nju je stvorio ansibl. \u268?ak ni k ompjutorska mre\u382?a koja je spajala svjetove nije mogla raditi br\u382?e od b rzine svjetlosti, a pregrijavanje je ograni\u269?avalo koli\u269?inu memorije i brzinu rada. Ali ansibl je djelovao trenuta\u269?no i bio je u \u269?vrstoj vezi sa svakim kompjuterom na svakom svijetu. Jane se najprije zatekla izme\u273?u z vijezda, misli su joj se igrale u vibracijama niti mre\u382?e ansibla.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Kompjutori Stotine Svjetova bili su njezine ruke i noge, o\u269?i i u\u353?i. Go vorila je svaki jezik koji je ikada bio unesen u kompjutore i pro\u269?itala je svaku knjigu svake knji\u382?nice na svakom svijetu. Saznala je kako su se ljuds ka bi\u263?a dugo bojala da \u263?e se pojaviti netko poput nje; u svim takvim p ri\u269?ama nju su mrzili i njezin je dolazak zna\u269?io ili njezinu sigurnu sm rt ili uni\u353?tenje ljudskog roda. Ljudska bi\u263?a su je zami\u353?ljala \u2 69?ak i prije no \u353?to se rodila i, zami\u353?ljaju\u263?i je, pogubili su je tisu\u263?u puta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zato im nije davala nikakav znak da je \u382?iva. Sve dok nije nai\u353?la, kao \u353?to je svatko prije ili poslije nai\u353?ao, na {\i Maticu i Hegemona} i shvatila da je autor te knjige ljudsko bi\u263?e kojem se o na mo\u382?e otkriti. Njoj je to bilo lako, jednostavno je slijedila trag te knj ige sve do njezinog prvog izdanja i autora. Ender, koji je tada bio mlad momak o d jedva dvadeset godina, postao je guverner prve ljudske kolonije. A tko bi to o sim njega i mogao napisati? I tako mu se obratila, a on je prema njoj bio dobar, pokazala mu je lice koje je sama sebi napravila i jako mu se svi\u273?ala. Sada su njezini senzori putovali u dragulju kojeg je nosio kao ukras u uhu pa su tak o uvijek bili zajedno. Ona nije pred njim imala tajni, a ni on pred njom.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender, \u8211? rekla mu je \u8211? od samog po\u269?etka si mi govorio d a tra\u382?i\u353? planet na kojem bi mogao osigurati vodu i sun\u269?ev sjaj za neku li\u269?inku koja bi se tada otvorila i oslobodila maticu i njezinih deset tisu\u263?a oplo\u273?enih jaja\u353?ca.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nadao sam se da \u263?u to na\u263?i ovdje \u8211? rekao je Ender. \u821 1? Golemo kopno, osim mora na ekvatoru, vrlo rijetko naseljeno. I ona je voljna poku\u353?ati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ipak to nisi u\u269?inio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne vjerujem da bi kukci mogli pre\u382?ivjeti ovda\u353?nju zimu. Ne bez izvora energije, a to bi pak uzbunilo vladu. To ne bi uspjelo.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? To nikada ne bi uspjelo. Sada to ve\u263? uvi\u273?a\u353?, zar ne? \u38 1?ivio si na dvadeset i \u269?etiri od Stotine Svjetova i ne postoji niti jedan gdje bi barem neki kutak bio siguran za te insekte i gdje bi se mogli ponovo rod iti.\par\pard\plain\hyphpar}{

Naravno, shvatio je na \u353?to ona cilja. Luzitanija je bila jedini izuzetak. Z bog pekveninjosa je ljudima bio dopu\u353?ten boravak na izuzetno malom dijelu t la. A taj svijet je, bez sumnje, bio nastanjiv, zapravo mnogo pogodniji za \u382 ?ivot kukaca nego ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jedini problem su pekveninjosi \u8211? rekao je. \u8211? Mogli bi imati prigovora na {\i moju} odluku da se njihov svijet preda kukcima. Ako bi tim pra\u353?\u269?i\u263 ?ima na\u353?kodila intenzivnija izlo\u382?enost ljudskoj civilizaciji, onda mo\ u382?e\u353? misliti \u353?to bi se dogodilo kad bi me\u273?u njih do\u353?li ku kci.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekao si da su kukci nau\u269?ili lekciju. Rekao si da ne bi nikome na\u 353?kodili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne bi namjerno. Ali ti zna\u353?, Jane, kako je to bila puka sre\u263?a da smo ih pobijedili, zna\u353? da...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je bio tvoj genij.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni su jo\u353? napredniji od nas. Kako bi se pra\u353?\u269?i\u263?i mo gli s time nositi? U\u382?asavali bi se kukaca jednako onako kako smo ih se i mi u\u382?asavali, a bili bi manje sposobni nego mi nositi se s tim svojim strahom .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Otkud zna\u353?? \u8211? upita Jane. \u8211? Kako mo\u382?e\u353? ti, il i bilo tko, re\u263?i s \u269?ime se pra\u353?\u269?i\u263?i mogu nositi? Dok ne ode\u353? tamo i ne vidi\u353? tko su. Ako su oni varelsi, Ender, onda pusti ne ka kukci koriste njihov habitat, onda ti to ne\u263?e zna\u269?iti vi\u353?e neg o premje\u353?tanje kakvog mravinjaka ili stada stoke s mjesta gdje \u263?e se p odizati gradovi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni su ramani \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ne zna\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam. Ona tvoja simulacija... to nije bio prikaz mu\u269?enja.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Da? \u8211? Jane je sad ponovo prikazala simulaciju Pipovog tijela trenu tak prije no \u353?to je umro. \u8211? Onda ja sigurno ne razumijem zna\u269?enj e rije\u269?i mu\u269?enje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pipo je to mogao osjetiti kao mu\u269?enje, Jane, ali ako je tvoja simul acija to\u269?na... a ja znam da je... onda cilj kojeg su pra\u353?\u269?i\u263? i imali nije bila bol.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sude\u263?i po onome koliko ja razumijem ljudsku prirodu, \u269?ak i rel igijski rituali imaju bol u svome sredi\u353?tu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo nije bilo ni\u353?ta religijsko, barem ne posve. Ne\u353?to s tim ni je bilo u redu, ako je bilo samo \u382?rtvovanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ma \u353?to ti zna\u353? o tome? \u8211? Sada je terminal pokazivao lice podrugljivog profesora, sliku i priliku akademskog snobizma. \u8211? Cijela tvo ja naobrazba je vojna, a jedini drugi talent kojeg ima\u353? je smisao za rije\u 269?i. Napisao si bestseler iz kojeg je proiza\u353?la humanisti\u269?ka religij a... kako te to kvalificira za razumijevanje pekveninjosa?\par\pard\plain\hyphpa r}{ Ender je zatvorio o\u269?i \u8211? Mo\u382?da nemam pravo.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Ali vjeruje\u353? da si u pravu?\par\pard\plain\hyphpar}{ Po tonu njezinog glasa znao je da ona sada na terminalu pokazuje svoje vlastito lice. Otvorio je o\u269?i. \u8211? Jedino mogu vjerovati mojoj intuiciji, Jane, onom sudu koji se pojavi bez analiza. Ne znam \u353?to su pekveninjosi radili, a li to \u353?to su radili bilo je svrhovito. Ni zlonamjerno ni okrutno. To je kao kad lije\u269?nik nastoji spasiti \u382?ivot svog pacijenta, a ne kao mu\u269?i telji koji mu ga kane oduzeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sad te imam \u8211? \u353?apnula je Jane. \u8211? Uhvatila sam te u svak om smislu. Mora\u353? i\u263?i pogledati mo\u382?e li matica tamo \u382?ivjeti, za\u353?ti\u263?ena djelomi\u269?nom karantenom koja tamo ve\u263? postoji. Mora \u353? oti\u263?i tamo kako bi vidio mo\u382?e\u353? li shvatiti tko su ti pra\u 353?\u269?i\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ak i kada bi bila u pravu, Jane, ne mogu oti\u263?i tamo. Useljava

nje je strogo ograni\u269?eno, a ja ionako nisam katolik.\par\pard\plain\hyphpar }{ Jane je zakolutala o\u269?ima. \u8211? Pa zar bih ja u ovom razgovoru i\u353?la tako daleko kada ne bih znala kako te mogu poslati tamo?\par\pard\plain\hyphpar} { Pojavilo se neko drugo lice. Neka tinejd\u382?erica koja nije izgledala tako nev ino i lijepo kao Jane. Lice joj je bilo tvrdo i hladno, o\u269?i sjajne i prodor ne, a usta stisnuta tvore\u263?i grimasu nekoga tko je nau\u269?io \u382?ivjeti s neprekidnom boli. Bila je mlada, no njen izraz je djelovao zapanjuju\u263?e st aro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ksenobiologinja Luzitanije. Ivanova Santa Catarina von Hesse. Zvana Nova ili Novinha. Tra\u382?ila je govornika za mrtve.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to izgleda ovako? \u352?to joj se dogodilo?\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Roditelji su joj umrli kad je bila mala. Ali tijekom posljednjih godina zavoljela je jednog \u269?ovjeka kao da joj je drugi otac. To je onaj kojeg su p ra\u353?\u269?i\u263?i ubili. Ona \u382?eli da govori\u353? njegovu smrt.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Gledaju\u263?i djevoj\u269?ino lice, Ender je sada stavio po strani svoju brigu za maticu i za pekveninjose. Prepoznao je na tom dje\u269?jem licu agoniju odras le osobe. Vi\u273?ao je to i ranije, u posljednjim danima rata protiv kukaca, ka d su ga natjerali preko granica njegove izdr\u382?ljivosti, kad je igrao bitku z a bitkom u igri koja nije bila igra. Vi\u273?ao je to kad je taj rat zavr\u353?i o, kad je saznao da njegovi satovi treninga uop\u263?e nisu bili trening, da su sve simulacije bile stvarni doga\u273?aji i da je zapovijedao ljudskim flotama p omo\u263?u ansibla. Tada, kad je saznao da je ubio sve kukce koji su postojali, kada je shvatio taj \u269?in ksenocida kojeg je i ne znaju\u263?i izvr\u353?io, ovo je bio izgled njegovog vlastitog lica u zrcalu kad je nosio taj teret krivnj e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?to je ova djevojka, \u353?to je Novinha u\u269?inila da ju je natjeralo os jetiti toliku bol?\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako je slu\u353?ao Jane kako recitira \u269?injenice iz Novinhinog \u382?ivot a. Jane je baratala statistikom, ali Ender je bio Govornik za mrtve; njegov geni j... ili njegovo prokletstvo... bilo je u tome \u353?to je mogao vidjeti doga\u2 73?aje onako kako ih je netko drugi vidio. To je od njega u\u269?inilo briljantn og vojnog zapovjednika i to u oba smisla, i kao vo\u273?u njegovih boraca (koji su zapravo jo\u353? bili dje\u269?aci) i kao onoga tko mo\u382?e predvidjeti nak ane neprijatelja. To je zna\u269?ilo i da je iz hladnih \u269?injenica Novinhino g \u382?ivota mogao naga\u273?ati... ne, ne naga\u273?ati nego {\i znati} kako su njezini roditelji umrli i kako je njihova virtualna svetost izoli rala Novinhu, kako je jo\u353? to poja\u269?ala odlu\u269?iv\u353?i nastaviti dj elo svojih roditelja. Znao je \u353?to se krije iza njezinog sjajnog postignu\u2 63?a kada je toliko godina prije vremena dobila status odraslog ksenobiologa. Mo gao si je misliti \u353?to je njoj zna\u269?ila Pipova tiha ljubav i njegovo pri hva\u263?anje, a i koliko duboka je bila njezina potreba za Libovim prijateljstv om. Na cijeloj Luzitaniji nije bilo \u382?ive du\u353?e koja je zaista poznavala Novinhu. Ali u ovoj \u353?pilji u Reykjaviku, na zale\u273?enom svijetu Trondhe imu, Ender Wiggin ju je poznavao i volio ju je, a o\u269?i su mu bile pune suza suosje\u263?anja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dakle, ide\u353?? \u8211? \u353?apnula je Jane\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender nije mogao govoriti. Jane je bila u pravu. Ionako bi oti\u353?ao, kao End er Ksenocid, samo zbog prigode da Luzitanijin za\u353?ti\u263?en status mo\u382? da nudi mjesto gdje bi matica mogla biti pu\u353?tena iz svojeg tri tisu\u263?e godina starog zato\u269?eni\u353?tva pa da tako poni\u353?ti onaj stra\u353?ni z lo\u269?in kojeg je po\u269?inio u vrijeme svog djetinjstva. A oti\u353?ao bi i kao Govornik za mrtve, kako bi shvatio pra\u353?\u269?i\u263?e i objasnio ih lju dima, tako da bi, ako su zaista ramani, mogli biti prihva\u263?eni, a ne da ih s e boje i mrze ih kao da su varelsi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali sada \u263?e oti\u263?i tamo s jednim drugim i dubljim razlogom. Ide pomo\u2 63?i djevojci Novinhi, jer je u njezinoj briljantnosti, njezinoj izolaciji, njez

inoj boli, u njezinoj krivnji, vidio vlastito ukradeno djetinjstvo i sjeme one p atnje koja je jo\u353? uvijek u njemu. Luzitanija je udaljena dvadeset i dvije s vjetlosne godine. Putovati \u263?e tek ne\u353?to malo manjom brzinom od brzine svjetlosti, a ipak ne\u263?e tamo sti\u263?i prije negoli ona bude stara gotovo \u269?etrdeset godina. Kad bi se njega pitalo, on bi sada odmah po\u353?ao k njo j trenuta\u269?no\u353?\u263?u ansibla, ali je jednako tako znao da \u263?e njez ina bol \u269?ekati. Bit \u263?e tamo, \u269?ekaju\u263?i. Pa nije li ova {\i njegova} bol nad\u382?ivjela sve ove godine?\par\pard\plain\hyphpar}{ Prestao je jecati i njegove emocije su se ponovo povukle. \u8211? Koliko sam sta r \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pro\u353?la je tri tisu\u263?e osamdeset i jedna godina otkad si ro\u273 ?en. Ali tvoja subjektivna starost je trideset i \u353?est godina i stotinu osam naest dana.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A koliko \u263?e biti Novinhi kad ja stignem tamo?\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Pa sad, nekoliko tjedana vi\u353?e ili manje, ovisno o datumu tvog odlas ka i koliko \u263?e se brzina svemirskog broda pribli\u382?iti brzini svjetlosti , bit \u263?e joj gotovo trideset i devet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elim krenuti sutra.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Potrebno je neko vrijeme, ovisno o voznom redu brodova.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Ima li koji na stazi oko Trondheima?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno, ima ih pet-\u353?est, ali samo jedan mo\u382?e biti sutra sprem an za polazak, a taj ima teret skrike za trgovine luksuznom robom na Ciriliji i Armeniji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada te nisam pitao koliko sam bogat.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Godinama sam vrlo dobro ulagala tvoj kapital.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kupi mi taj brod, zajedno s teretom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to \u263?e ti skrika na Luzitaniji?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to oni s Cirilije i Armenije rade s njom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dio toga nose kao odje\u263?u, a ostatak jedu. No oni za to pla\u263?aju vi\u353?e nego si to itko na Luzitaniji mo\u382?e priu\u353?titi.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i, kad je budem dao Luzitancima, to bi moglo pomo\u263?i da se ubla\u382?i njihovo nezadovoljstvo \u353?to Govornik dolazi u katoli\u269?ku kol oniju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane se sada pretvorila u duha koji izlazi iz boce. \u8211? \u268?ula sam, o gos podaru, i pokoravam se. \u8211? Duh se pretvorio u dim i bio ponovo u\u353?ao u bocu. Zatim su se laseri ugasili i zrak iznad terminala bio je prazan.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Jane \u8211? rekao je Ender\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je? \u8211? odgovorila je kroz dragulj u njegovom uhu.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to {\i ti} \u382?eli\u353? da idem na Luzitaniju?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eljela bih da doda\u353? tre\u263?e poglavlje svojoj knjizi {\i Matica i Hegemon}. O pra\u353?\u269?i\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to ti je toliko stalo do njih?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer kad napi\u353?e\u353? knjigu o tri vrste poznate ljudskom rodu, bit \u263?e\u353? spreman napisati i \u269?etvrtu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O novoj vrsti ramana?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. O meni.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je jedan trenutak razmatrao tu misao. \u8211? Jesi li spremna otkriti se o statku ljudskog roda?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam oduvijek spremna. Pitanje je jesu li oni spremni da me upoznaju? Njima je bilo lako voljeti hegemona... on je bio \u269?ovjek. A i maticu, tu nij e bilo rizika jer, koliko oni znaju, svi ti kukci su mrtvi. Ako \u263?e\u353? ih mo\u263?i navesti da zavole pra\u353?\u269?i\u263?e koji su jo\u353? uvijek \u3 82?ivi i ruke su im umrljane ljudskom krvlju... tada \u263?e biti spremni saznat i za mene.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Jednoga dana \u8211? rekao je Ender \u8211? zavoljet \u263?u nekoga tko ne inzistira da obavljam poslove koji bi i Herkulu bili prete\u353?ki.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ionako si se ve\u263? po\u269?eo dosa\u273?ivati.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Da, ali sad sam u srednjim godinama pa mi se {\i svi\u273?a} kad mi je dosadno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad smo ve\u263? kod toga, vlasnik svemirskog broda, neki Havelok s plan eta Gales, prihvatio je tvoju ponudu od \u269?etrdeset milijarda za njegov brod zajedno s teretom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?etrdeset milijarda! Ho\u263?u li zbog toga bankrotirati?\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Za tebe je to kap u moru. Posada je obavije\u353?tena o raskidu njihovih ugovora. Bila sam toliko slobodna pa im iz tvojih fondova platila putne karte z a druge brodove. Za upravljanje tim brodom tebi i Valentini ne\u263?e biti potre bna ni\u269?ija pomo\u263? osim moje. Ho\u263?emo li krenuti odmah ujutro?\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Valentina \u8211? rekao je. Njegova sestra je bila jedini mogu\u263?i ra zlog odga\u273?anja tog putovanja. Ina\u269?e, sada kad je odluka ve\u263? dones ena, ni njegovi studenti niti onih nekoliko nordijskih prijatelja nisu mu bili v rijedni ni pozdrava na rastanku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mogu do\u269?ekati da pro\u269?itam knjigu koju Demosten pi\u353?e o Luzitaniji. \u8211? Tijekom procesa razotkrivanja izvornog Govornika za mrtve, J ane je otkrila pravi identitet Demostena.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Valentina ne ide s nama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ona ti je sestra.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se osmjehnuo. Jane, usprkos svojoj silnoj mudrosti, nije shva\u263?ala rod binske veze. Mada su je stvorili ljudi i mada je o sebi mislila na na\u269?in na koji to rade ljudi, ona nije bila biolo\u353?ko bi\u263?e. Ona je o genetici u\ u269?ila rutinski, nije mogla osjetiti \u382?elje i imperative kakve su ljudi di jelili s drugim \u382?ivim bi\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona je moja sestra, ali Trondheim je njezin dom. Ovog puta je ne\u263?u \u269?ak ni pozvati da po\u273?e sa mnom. \u8211? Ne sada kad o\u269?ekuje dijet e i ne sad kada je tako sretna u Reykjaviku. Ovdje je vole kao nastavnicu i nika da ne bi pogodili da je ona legendarni Demosten. Ovdje gdje je njezin suprug, Ja kt, vlasnik stotine ribarskih brodova i gospodar fjordova, gdje je svaki dan isp unjen divnim razgovorima ili opasno\u353?\u263?u i krasotom posvud razasutih san ti leda. Ona nikada ne\u263?e oti\u263?i odavde. Niti \u263?e razumjeti za\u353? to ja moram i\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako, misle\u263?i o tome kako \u263?e napustiti Valentinu, Ender se pokolebao u svojoj odlu\u269?nosti da ode na Luzitaniju. Ve\u263? su ga jednom bili odvoj ili od njegove voljene sestre, jo\u353? dok je bio dijete, i duboko je \u382?ali o za tim godinama prijateljstva koje kao da su mu bile ukradene. Bi li je sada m ogao ponovo napustiti, nakon \u353?to su gotovo dvadeset godina bili neprekidno zajedno? Ovoga puta ne bi bilo povratka. Kad on stigne na Luzitaniju, ona \u263? e za vrijeme njegova izbivanja ostarjeti dvadeset i dvije godine, a kako bi mu t rebale jo\u353? dvadeset i dvije godine za povratak, ona bi tada bila ve\u263? s tarija od osamdeset.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Zna\u269?i ipak ti ne\u263?e biti lako. I ti mora\u353? platiti cijenu.>\par\p ard\plain\hyphpar}{ Ne rugaj mi se, tiho je rekao. Imam pravo osje\u263?ati \u382?aljenje.\par\pard\ plain\hyphpar}{ < Ona je tvoj alter ego. Ho\u263?e\u353? li je zaista napustiti zbog nas?>\par\p ard\plain\hyphpar}{ Bio je to glas kojim mu se matica obra\u263?ala u njegovim mislima.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Naravno, ona je vidjela sve ono \u353?to i on i znala je da je on donio odluku. Njegove su usne bez glasa formirale rije\u269?i kojima joj se obra\u263?ao: Napu stit \u263?u je, ali ne zbog vas. Ne mo\u382?emo biti sigurni da \u263?e iz toga za vas proiza\u263?i ikakvo dobro. Mo\u382?da to bude samo jo\u353? jedno razo\

u269?aranje, kao Trondheim.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Luzitanija je sve \u353?to nam je potrebno. I za\u353?ti\u263?ena je od ljudi. >\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali pripada i drugim ljudima. Ne\u263?u uni\u353?titi pra\u353?\u269?i\u263?e sa mo zato da bih izgladio to \u353?to sam uni\u353?tio tvoje kukce.\par\pard\plain \hyphpar}{ < Od nas im ne prijeti nikakva opasnost, ne\u263?emo im u\u269?initi nikakvo zlo . Nakon svih ovih godina sigurno nas toliko poznaje\u353?.>\par\pard\plain\hyphp ar}{ Znam ono \u353?to si mi ti rekla.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Mi ne znamo lagati. Pokazali smo ti svoju vlastitu memoriju, svoju vlastitu du \u353?u.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Znam da biste mogli \u382?ivjeti s njima u miru. Ali bi li oni mogli \u382?ivjet i s vama u miru?\par\pard\plain\hyphpar}{ < Povedi nas tamo. Tako dugo smo to \u269?ekali.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je oti\u353?ao do pohabane torbe koja je nezaklju\u269?ana stajala u kutu. Sve ono \u353?to je stvarno posjedovao moglo je stati u nju... njegova rezervna odje\u263?a. Sve ostale stvari u sobi bile su darovi ljudi kojima je Govorio, k ako bi nagradili njega ili njegov ured ili istinu, nikada nije mogao pogoditi \u 353?to od toga. Kada bude odlazio, sve \u263?e to ostaviti. U svojoj torbi nije imao mjesta za takve stvari.\par\pard\plain\hyphpar}{ Otvorio je torbu i iz nje izvukao smotani ru\u269?nik, pa ga razmotao. Ukazale s u se debele niti krupne \u269?ahure koja je na du\u382?em dijelu bila duga \u269 ?etrnaest centimetara.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Da, pogledaj nas.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Kada je do\u353?ao vladati prvom ljudskom kolonijom na ranijem svijetu kukaca, z atekao je tu \u269?ahuru kako ga \u269?eka. Predvidjeli su da \u263?e biti uni\u 353?teni od Enderove ruke, i znaju\u263?i ga kao nepobjedivog neprijatelja, napr avili su pejza\u382? koji \u263?e samo njemu ne\u353?to zna\u269?iti, jer je bio uzet iz njegovih snova. Ta kukuljica, sa svojom bespomo\u263?nom, ali svjesnom maticom, \u269?ekala ga je u jednom tornju gdje je on jednom, u svojim snovima, nai\u353?ao na neprijatelja. Glasno je rekao: \u8211? Ti si na mene du\u382?e \u 269?ekala, jer je pro\u353?lo nekoliko godina dok sam te na\u353?ao iza zrcala.\ par\pard\plain\hyphpar}{ <Nekoliko godina? Ah da, ti ne primje\u263?uje\u353? kako godine prolaze dok put uje\u353? tako brzo, gotovo brzinom svjetlosti. Ali {\i mi} primje\u263?ujemo. Na\u353?a misao je trenuta\u269?na; svjetlost puzi poput \u382?ive po hladnom staklu. Mi znamo svaki trenutak od tih tri tisu\u263?e godi na.>\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesam li prona\u353?ao mjesto koje bi za vas bilo sigurno?\par\pard\plai n\hyphpar}{ < Imamo deset tisu\u263?a oplo\u273?enih jaja koja \u269?ekaju da po\u269?nu \u3 82?ivjeti.>\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da je Luzitanija to pravo mjesto, ne znam.\par\pard\plain\hyphpa r}{ < Omogu\u263?i nam ponovni \u382?ivot.>\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?avam. \u8211? (Pa \u353?to misli\u353? za\u353?to bih ina\u269 ?e tijekom svih ovih godina lutao od svijeta do svijeta.)\par\pard\plain\hyphpar }{ < Br\u382?e, br\u382?e, br\u382?e, br\u382?e.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Moram prona\u263?i mjesto gdje vas ne\u263?emo ponovo poubijati \u269?im se poja vite. Kod ljudi jo\u353? uvijek postoji i previ\u353?e no\u263?nih mora o vama. Nema mnogo ljudi koji zaista vjeruju mojoj knjizi. Oni se mo\u382?da groze kseno cida, no opet bi ga po\u269?inili.\par\pard\plain\hyphpar}{ < U cijelom na\u353?em \u382?ivotu ti si prva osoba koja nije jedan od nas. Nama nikada nije trebalo razumijevanje, jer mi smo uvijek razumjeli. Sada kad nas je ostalo ovako malo, ti si jedine o\u269?i, ruke i noge koje imamo. Oprosti nam a ko smo nestrpljivi.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Nasmijao se \u8211? {\i Ja} opra\u353?tam {\i

vama}.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Tvoji ljudi su budale. Mi znamo istinu. Znamo tko nas je ubio, a to nisi bio t i.>\par\pard\plain\hyphpar}{ To sam bio ja.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Ti si bio samo oru\u273?e.>\par\pard\plain\hyphpar}{ To sam bio ja.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Mi ti opra\u353?tamo.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Meni \u263?e biti opro\u353?teno onda kad vi opet budete hodali povr\u353?inom n ekog planeta.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 5}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b VALENTINA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Danas mi se omakla izjava da je Libo moj sin. Samo Bark je \u269?uo kada sam to rekao, ali za pola sata su svi to znali. Okupili su se oko mene i tra\u382?ili o d Selvagema da me pita je li to istina, jesam li zaista \u8222?ve\u263?\u8220? o tac. Selvagem je tada spojio moju ruku s Libovom, a ja sam osjetio neki impuls i zagrlio Liba. Oni su ispu\u353?tali one zvukove nalik na \u8222?klik\u8220? koj i pokazuju zaprepa\u353?tenje i, barem mislim, strahopo\u353?tovanje. Mogao sam vidjeti kako je od tog trenutka moj ugled me\u273?u njima znatno porastao.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Zaklju\u269?ak je neminovan. Pekveninjosi kakve smo do tada znali nisu cijela za jednica, pa \u269?ak ni tipi\u269?ni mu\u353?karci. Ili su jo\u353? mladi\u263?i ili su ne\u382?enje. Nitko od njih nije nikada napravio dijete. Onoliko koliko mi to mo\u382?emo shvatiti, nitko se od njih nije nikada ni pario.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Ne postoji dru\u353?tvo primata za koje sam \u269?uo u kojem ovakve skupine ne\u 382?enja nisu izop\u263?enici, bez mo\u263?i i presti\u382?a. Nije ni \u269?udo da o \u382?enkama govore s \u269?udnom mje\u353?avinom obo\u382?avanja i prezira , da jedne minute ne mogu donijeti odluku bez njihovog pristanka, a ve\u263? slj ede\u263?e minute govore kako su \u382?ene preglupe da bi i\u353?ta razumjele te da su one varelsi. Do sada sam takve izjave uzimao kao vjerodostojne, a to je p ak vodilo do stvaranja mentalne slike o tim \u382?enkama kao o nekome bez svijes ti i savjesti, o krdu svinja koje idu na sve \u269?etiri. Mislio sam da mu\u382? jaci njih konzultiraju na isti na\u269?in na koji konzultiraju i stabla te da nj ihovo graktanje uzimaju kao odgovore bo\u382?anstva, onako kao kad se bacaju kos ti ili kad se \u8222?\u269?ita\u8220? iz iznutrica.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada shva\u263?am da su \u382?enke vjerojatno jednako inteligentne kao oni i uop \u263?e nisu varelsi. Negativni stavovi mu\u382?jaka dolaze zbog njihove ljutnje \u353?to su samci i isklju\u269?eni iz reproduktivnog procesa kao i iz struktur e mo\u263?i unutar plemena. Pekveninjosi su bili upravo onoliko oprezni s nama k oliko i mi s njima... nisu nam dopustili susret s njihovim \u382?enkama ili s mu \u382?jacima koji zaista imaju mo\u263?. Mislili smo kako istra\u382?ujemo samo sredi\u353?te dru\u353?tva pekveninjosa. Umjesto toga smo bili, figurativno re\u 269?eno, u genetskoj kanalizaciji, me\u273?u mu\u382?jacima \u269?iji geni su bi li ocijenjeni kao nepodesni da bi dali svoj doprinos plemenu.\par\pard\plain\hyp hpar}{ A ipak u to ne vjerujem. Ovi pekveninjosi koje znam su svi od reda bistri, pamet ni i brzo u\u269?e. Toliko brzi da sam ih posve slu\u269?ajno nau\u269?io o ljud skom dru\u353?tvu vi\u353?e negoli sam ja o njihovom nau\u269?io vi\u353?egodi\u

353?njim pomnim prou\u269?avanjem. Ako su ovo njihovi izop\u263?enici, onda se n adam da \u263?e me jednoga dana smatrati dostojnim da me upoznaju sa svojim \u82 22?\u382?enama\u8220? i \u8222?o\u269?evima\u8220?.\par\pard\plain\hyphpar}{ U me\u273?uvremenu ne mogu izvje\u353?tavati o ne\u269?em takvom, jer sam se ne hote\u263?i, ali posve jasno, ogrije\u353?io o pravila. Nije va\u382?no \u353?to su ta pravila glupa i kontraproduktivna. Prekr\u353?io sam ih, i ako oni to saz naju prekinut \u263?e moj kontakt s pekveninjosima, a to \u263?e biti jo\u353? g ore od ovog vrlo ograni\u269?enog kontakta kakvog imamo sada. Tako sam prisiljen na prevare i glupe izlike kao \u353?to je stavljanje ovih bilje\u382?aka u Libo ve privatne i zaklju\u269?ane datoteke, gdje \u269?ak ni mojoj dragoj \u382?eni ne bi palo na pamet tra\u382?iti ih. To je ta bitna informacija: pekveninjosi ko je smo mi prou\u269?avali su svi od reda samci, a zbog propisa se ne usu\u273?uj em ni\u353?ta o tome re\u263?i framling ksenolozima. Olha bem, gente, aqui est\u 225?: A ci\u234?ncia, o bicho que se devora a si mesma! (Dobro gledajte, evo je: Znanost, ta ru\u382?na mala be\u353?tija koja \u382?dere samu sebe!)\par\pard\p lain\hyphpar}JO\u195?O FIGUEIRA ALVAREZ, Tajne bilje\u353?ke, objavljeno u Demos tenovom \u8222?Cjelokupnost vjerolomstva: ksenolozi Luzitanije\u8221? {\i Reykjavik, Povijesne perspektive}, 1990:4:1 {\line } {\line } { Trbuh joj je bio tvrd i nabrekao, iako je ostalo jo\u353? mjesec dana do o\u269? ekivanog ro\u273?enja Valentinine k\u263?eri. To joj je stalno i\u353?lo na \u38 2?ivce, to \u353?to je tako krupna i bez ravnote\u382?e. Kad se ranije pripremal a za sat povijesti uvijek je bila u stanju sama obaviti ve\u263?inu utovara u \u 269?amac. Sada je ovisila o mu\u382?evljevim mornarima koji su sve to radili. Sa da je i samu sebe jedva utovarila... kapetan je zapovjedio utovar tereta tako da brod bude u ravnote\u382?i. On je to, naravno, dobro radio; kapetan R\u228?v je i {\i nju} samu sve to u\u269?io kad je do\u353?la ovamo, ali Valentini se nije svi\u2 73?ala ova uloga u kojoj je trebala samo mirno sjediti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ovo je bio njezin peti sondring; prigodom prvog je upoznala Jakta. Nije ni pomi \u353?ljala na brak. Trondheim je bio svijet nalik mnogima koje je posjetila sa svojim mla\u273?im bratom. Pou\u269?avat \u263?e i prou\u269?avati, pa \u263?e n akon \u269?etiri-pet mjeseci napisat op\u353?irni povijesni esej i objaviti ga p od pseudonimom Demosten, a onda u\u382?ivati sve dok Ender ne prihvati poziv da ode govoriti negdje drugdje. Obi\u269?no su se njihovi poslovi savr\u353?eno usk ladili \u8211? njega bi pozvali govoriti smrt neke zna\u269?ajne osobe \u269?ija \u382?ivotna pri\u269?a je tada postajala sredi\u353?tem njezinog eseja. To je bila igra koju su igrali, pretvaraju\u263?i se kako su putuju\u263?i profesori o vog ili onog, a zapravo se stvarali ili mijenjali identitet doti\u269?nog svijet a, jer Demostenovi eseji su uvijek donosili stav koji je postajao op\u263?eprihv a\u263?en.\par\pard\plain\hyphpar}{ Neko vrijeme je mislila kako \u263?e netko sigurno zamijetiti da Demosten pi\u35 3?e te eseje stalno se kre\u263?u\u263?i njezinim itinererom. Ubrzo je shvatila kako se oko Demostena (kao i oko govornika, samo u manjoj mjeri) razvio cijeli m it. Ljudi su vjerovali da Demosten nije samo jedna osoba. \u352?tovi\u353?e, za svaki se esej mislilo da je to uradak nekog genija koji radi neovisno i koji nas toji to objaviti pod Demostenovim imenom; neki su zami\u353?ljali kako svaki tak av rad kompjutor automatski dostavlja nekom nepoznatom odboru briljantnih povjes ni\u269?ara toga vremena koji onda odlu\u269?uje je li esej vrijedan objavljivan ja pod Demostenovim imenom. Uop\u263?e nije bilo va\u382?no \u353?to nitko nikad a nije susreo znanstvenika kojemu je takav rad bio dostavljen. Svake je godine b ilo na stotine poku\u353?aja \u8222?Demostenovih\u8221? eseja, a kompjutor je au tomatski odbacivao one koje nije napisao pravi Demosten, a ipak se tvrdoglavo od r\u382?avalo mi\u353?ljenje da takva osoba kao \u353?to je Valentina ne mo\u382? e postojati. Napokon, Demosten je bio zapo\u269?eo kao demagog na kompjutorskim mre\u382?ama jo\u353? dok je Zemlja vodila rat protiv kukaca, prije tri tisu\u26 3?e godina. To sada nije mogla biti ona ista osoba.\par\pard\plain\hyphpar}{

A to je to\u269?no, mislila je Valentina. Ja zaista nisam ista osoba, mijenjam s e od knjige do knjige, jer svaki me svijet mijenja i to jo\u353? dok pi\u353?em pri\u269?u o njemu. A ovaj svijet ponajvi\u353?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije joj se svi\u273?alo posvema\u353?nje \u353?irenje luteranskih ideja, posebn o one takozvane kalvinisti\u269?ke frakcije za koju se \u269?inilo kako ima odgo vor na svako pitanje i to jo\u353? prije negoli se ono postavi. I tako je do\u35 3?la na zamisao odvesti skupinu diplomiranih studenata izvan Reykjavika, tamo na jedan od onih Ljetnih otoka, ekvatorski arhipelag gdje se u prolje\u263?e okupl jaju skrike, a jata halkinga luduju od energije razmno\u382?avanja. Zamisao joj je bila razbiti onu shemu intelektualne u\u269?malosti i truljenja koja je bila neizbje\u382?na na svakome sveu\u269?ili\u353?tu. Studenti ne\u263?e jesti ni\u3 53?ta osim biljaka koje rastu u divljini, u zaklonjenim dolinama, i onoga \u353? to, pje\u353?a\u269?e\u263?i, budu imali snage i spretnosti ubiti. Kada \u263?e im dnevni obroci hrane ovisiti o vlastitim nastojanjima, onda \u263?e se promije niti i njihovi stavovi o tome \u353?to je u povijesti va\u382?no, a \u353?to nij e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sveu\u269?ili\u353?te je, uz malo gun\u273?anja, dalo svoj pristanak, a ona je v lastitim sredstvima unajmila od Jakta brod. Jakt je tada upravo do\u353?ao na \u 269?elo jedne od mnogih dru\u382?ina ribara koji su odlazili u lov na skrike. Im ao je onaj ribarima svojstven prezir prema ljudima sa sveu\u269?ili\u353?ta, pa im je u lice govorio da su skradari, a iza le\u273?a im je govorio jo\u353? mnog o gore stvari. Valentini je rekao da \u263?e se on morati vra\u263?ati i spa\u35 3?avati njezine studente koji \u263?e ve\u263? za tjedan dana skapavati od gladi . Umjesto toga, ona i njezini odmetnici, kako su sami sebe zvali, izdr\u382?ali su cijelo predvi\u273?eno vrijeme i napredovali, izgradili ne\u353?to nalik selu i u\u382?ivali u svojoj kreativnosti, misli su im se oslobodile okova i to je, nakon povratka, rezultiralo znatnim brojem izuzetnih publikacija.\par\pard\plain \hyphpar}{ Najo\u269?itiji rezultat u Reykjaviku bio je da uvijek imala na stotine molbi za dvadeset mjesta u svakome od tri ljetna sondringa. Ipak, njoj je daleko va\u382 ?niji bio Jakt. Nije imao neko posebno dobro obrazovanje, ali bio je dobro upozn at sa svim \u269?injenicama o samom Trondheimu. Mogao je pro\u263?i pola puta ok o ekvatora, a da nije morao ni pogledati karte. Znao je kamo se kre\u263?u sante i gdje su sna\u382?ne struje. \u268?inilo se kao da zna gdje \u263?e se skrike okupljati za svoj ples i kako treba prestrojiti svoje lovce da neopazice love \u 269?im iza\u273?u na kopno. \u268?inilo se kako ga i vremenske prilike nikada ne uhvate nespremnog, pa je Valentina zaklju\u269?ila da nema te situacije za koju on nije spreman.\par\pard\plain\hyphpar}{ Osim za nju. I kad ih je luteranski sve\u263?enik (a ne kalvinisti\u269?ki) vjen \u269?ao, oboje su izgledali vi\u353?e iznena\u273?eno nego sretno. Ali bili su sretni. I po prvi puta otkad je napustila Zemlju ona se osjetila cjelovitom, mir nom, i bila je kod ku\u263?e. I zato je u njoj sada raslo dijete. Lutanjima je d o\u353?ao kraj. I bila je tako zahvalna Enderu \u353?to je to razumio, \u353?to je i bez razgovora shvatio da je Trondheim kraj njihove tri tisu\u263?e godina d uge odiseje, kraj Demostenove karijere; kao ishaxa, prona\u353?la je na\u269?in kako \u263?e pustiti korijenje u led ovog svijeta i povu\u263?i hranjive sokove koje joj tlo drugih svjetova nije pru\u382?alo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dijete se u njoj \u382?estoko ritalo i to ju je prenulo iz sanjarenja. Pogledala je oko sebe i vidjela Endera kako joj prilazi nose\u263?i svoju torbu preko ram ena. Odmah je shvatila za\u353?to je ponio torbu: i on je namjeravao oti\u263?i na sondring, a ona se pitala raduje li se tome. Ender je bio tih i nenametljiv, ali nije mogao prikriti svoje sjajno razumijevanje ljudske prirode. Prosje\u269? ni studenti ga ne bi ni zapazili, ali oni najbolji, oni za koje se nadala kako \ u263?e se pojaviti sa svojim vlastitim zamislima, oni \u263?e slijediti one supt ilne znakove koje \u263?e on jama\u269?no za sobom ostavljati. Bila je sigurna d a \u263?e rezultat svega toga biti impresivan... tijekom svih tih godina mnogo m u je dugovala zbog njegovih sjajnih opaski... ali to bi sad bila njegova briljan tnost, a ne studentska. To \u263?e pomalo umanjiti samu svrhu sondringa.\par\par d\plain\hyphpar}{ Ali ne bi ga mogla odbiti ako zatra\u382?io da i on po\u273?e. Istini za volju,

bilo joj je drago \u353?to \u263?e i on biti s njom. Ma koliko voljela Jakta, ne dostajala joj je ona stalna bliskost koju su Ender i ona imali prije njezine uda je. Trebat \u263?e godine da se ona i Jakt pove\u382?u tako blisko kako je bila vezana sa svojim bratom. I Jakt je to znao i to ga je malo boljelo, jer suprug s e ne bi trebao nadmetati sa svojim \u353?ogorom oko odanosti vlastite supruge.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bok, Val \u8211? pozdravio ju je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bok, Ender. \u8211? Bili su sami na doku, pa kako ih nitko nije mogao \u 269?uti, mogla ga je osoviti imenom iz djetinjstva, ne obaziru\u263?i se na \u26 9?injenicu da je ostatak \u269?ovje\u269?anstva to smatrao pogrdnim nazivom.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to \u263?e\u353? u\u269?initi ako se ovaj tvoj ze\u269?i\u263? odl u\u269?i roditi dok si na sondringu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Njezin tata \u263?e je zamotati u ko\u382?u skrike, a ja \u263?u pjevati \u353?a\u353?ave nordijske pjesme, a studenti \u263?e odjednom dobiti sjajan uv id u to kako su imperativi reprodukcije djelovali na povijest.\par\pard\plain\hy phpar}{ Jedan trenutak su se zajedno smijali, a tada je Valentina znala, i ne znaju\u263 ?i kako, da Ender ne \u382?eli i\u263?i na sondring, da je spakirao torbu kako b i napustio Trondheim i nije do\u353?ao pozvati je da po\u273?e s njim, nego se s njome oprostiti. O\u269?i su joj se napunile suzama i osjetila je stra\u353?nu bol i o\u269?aj. Pru\u382?io je ruke i zagrlio je kao i mnogo puta do sada, ali ovoga puta se izme\u273?u njih isprije\u269?io njezin trbuh i taj zagrljaj je bi o nezgrapan.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislila sam da namjerava\u353? ostati \u8211? \u353?apnula je. \u8211? O noga puta si odbio poziv.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Stigao je jedan kojeg nisam mogao odbiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu ovo dijete roditi na sondringu, ali ne i na drugom svijetu.\par\par d\plain\hyphpar}{ Kao \u353?to je i naga\u273?ala, Ender ju nije ni namjeravao pozvati. \u8211? Ov o dijete \u263?e biti izrazita plavu\u353?a \u8211? rekao je \u8211? i nikako se ne bi uklapala me\u273?u one na Luzitaniji. Ve\u263?ina tamo\u353?njih stanovni ka su tamnoputi Brazilci.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dakle, Luzitanija. Valentina je odmah shvatila za\u353?to ide onamo, jer sada su ve\u263? svi znali da su pra\u353?\u269?i\u263?i ubili tamo\u353?njeg ksenologa . \u8211? Ti nisi normalan!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije ba\u353? tako.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u353? li \u353?to bi se dogodilo kada bi ljudi znali da {\i onaj} Ender odlazi na svijet pra\u353?\u269?i\u263?a? Razapeli bi te.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Zapravo bi me i ovdje razapeli, ali nitko osim tebe ne zna tko sam. Obe\ u263?aj da to ne\u263?e\u353? nikome re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kakvu korist ti mo\u382?e\u353? tamo napraviti? Kad tamo stigne\u353?, p ro\u263?i \u263?e ve\u263? desetlje\u263?a od njegove pogibije.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Moji klijenti su uvijek ve\u263? dobrano hladni kada do\u273?em govoriti za njih. To je glavni nedostatak me\u273?uzvjezdanih putovanja.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Nikada nisam pomislila da \u263?u te ponovo izgubiti.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? A ja sam znao da smo mi izgubili jedno drugog onoga dana kada si zavolje la Jakta.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebao si mi re\u263?i. Ja to onda ne bih u\u269?inila!\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Zato ti i nisam rekao. Ali to nije istina, Val. Ti bi to ipak u\u269?ini la. A i ja sam htio da to u\u269?ini\u353?. Nikada nisi bila sretnija. \u8211? Z agrlio ju je oko struka \u8211? Loza Wigginovih je ve\u263? vapila za nasljednik om. Nadam se da \u263?e ih biti jo\u353? tucet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Smatra se nepristojnim imati vi\u353?e od \u269?etvoro, pet je ve\u263? gramzivo, a imati vi\u353?e od \u353?estero djece smatra se barbarstvom. \u8211?

Premda se \u353?alila, kolebala se kako \u263?e najbolje obaviti sondring: pust iti studente da to obave bez nje, ili sve otkazati, ili samo odgoditi dok Ender ne krene na put?\par\pard\plain\hyphpar}{ No Ender ju je oslobodio te trileme. \u8211? Misli\u353? li da bi tvoj mu\u382? dopustio da me jedan brod prebaci, pa bih ve\u263? ujutro mogao \u353?atlom oti\ u263?i do mog svemirskog broda?\par\pard\plain\hyphpar}{ Njegova je \u382?urba bila okrutna. \u8211? Da ti ne treba taj Jaktov brod, bi l i mi uop\u263?e ostavio i poruku na kompjutoru?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tu sam odluku donio prije pet minuta i do\u353?ao sam ravno ovamo.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ve\u263? si kupio kartu za svemirski brod... zna\u269?i unaprijed si planirao!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, ako kupi\u353? cijeli brod.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?emu tolika \u382?urba? To putovanje traje desetlje\u263?ima...\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dvadeset i dvije godine.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dvadeset i dvije godine! Kakvu bi razliku \u269?inilo nekoliko dana? Zar ne bi mogao pri\u269?ekat jo\u353? mjeseca dana da vidi\u353? ro\u273?enje mog djeteta?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za mjesec dana, Val, mo\u382?da vi\u353?e ne\u263?u imati hrabrosti oti\ u263?i od tebe.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa onda ne odlazi! \u352?to su tebi ti pra\u353?\u269?i\u263?i? Oni kukc i su bili posve dovoljno ramana za jedan ljudski \u382?ivot. Ostani tu i vjen\u2 69?aj se kao \u353?to sam ja u\u269?inila. Ti si, Endere, otvorio put za koloniz aciju zvijezda, a sada ostani ovdje i u\u382?ivaj u plodovima svoga djela.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti ima\u353? Jakta. Ja imam zazorne, neugodne studente koji me poku\u353 ?avaju preobratiti na kalvinizam. Moj posao jo\u353? nije zavr\u353?en, a ni Tro ndheim nije {\i moj} dom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Valentina je ove njegove rije\u269?i shvatila kao optu\u382?bu: ti si se ovdje u korijenila ni ne pitaju\u263?i se bi li ja mogao \u382?ivjeti na tom tlu. Ali to nije moja krivnja, \u382?eljela mu je odgovoriti, ti si taj koji \u382?eli oti\ u263?i, a ne ja. \u8211? Sje\u263?a\u353? li se kako je bilo kad smo Petera osta vili na Zemlji i oti\u353?li na desetlje\u263?ima dugotrajno putovanje do na\u35 3?e prve kolonije, do onog svijeta kojim si ti onda vladao? Bilo nam je kao da j e on umro. Kad smo stigli na taj svijet, on je ve\u263? bio star, a mi smo jo\u3 53? bili mladi, kad smo s njim razgovarali putem ansibla, bio je kao neki stari stri\u269?ek, kao onemo\u263?ali Hegemon, legendarni Locke, kao bilo tko samo ne na\u353? brat.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koliko se ja sje\u263?am, to je bilo pobolj\u353?anje. \u8211? Ender je poku\u353?avao olak\u353?ati stvar.\par\pard\plain\hyphpar}{ Val je sada izokrenula smisao njegovih rije\u269?i. \u8211? Zar misli\u353? kako \u263?u se i ja za dvadeset godina popraviti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da \u263?u za tobom \u382?aliti vi\u353?e nego da si umrla.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, Ender, to \u263?e biti to\u269?no tako kao da sam umrla i znat \u263 ?e\u353? da si ti bio taj koji me je ubio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prestra\u353?eno se trgnuo. \u8211? Ti to ne misli\u353? tako.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Ne\u263?u ti pisati. A i za\u353?to bih? Za tebe \u263?e to biti tek tje dan ili dva. Kad stigne\u353? na Luzitaniju, kompjuter bi za tebe imao dvadeset godina stara pisma od osobe koju si napustio prije samo tjedan dana. Prvih pet g odina bile bi tuga zbog toga \u353?to sam te izgubila, usamljenost jer ne mogu s tobom razgovarati...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvoj mu\u382? je Jakt, a ne ja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A i o \u269?emu bih ti pisala? Ona pametna pisamca puna novosti o djetet u? Bit \u263?e joj pet, \u353?est, deset, dvadeset godina i udat \u263?e se, a t i je uop\u263?e ne\u263?e\u353? poznavati niti \u263?e ti biti stalo.\par\pard\p lain\hyphpar}{

\u8211? Bit \u263?e mi stalo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne\u263?e\u353? imati tu priliku, Ender. Ne\u263?u ti pisati sve dok ne budem jako stara. A ti \u263?e\u353? oti\u263?i na Luzitaniju, a onda nekamo dru gdje, gutaju\u263?i desetlje\u263?a velikim gutljajima. Tada \u263?u ti poslati svoje memoare. Posvetit \u263?u ih tebi. Andrewu, mom voljenom bratu. Radosno sa m te slijedila na vi\u353?e od dvadeset svjetova, ali kad ja tebe molim, ti ne \ u382?eli\u353? ostati ni dva tjedna.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Slu\u353?aj se \u353?to govori\u353?, Val, pa \u263?e\u353? shvatiti za\ u353?to moram oti\u263?i odmah, prije negoli me rastrga\u353? na komadi\u263?e.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Takvo mudrovanje ti ne bi tolerirao ni svojim studentima. Ne bih ja sve ovo govorila kad ti ne bi odlazio poput kakvog provalnika uhva\u263?enog na djel u! Nemoj izvrtati stvari i ne svaljuj krivnju na mene!\par\pard\plain\hyphpar}{ Odgovorio joj je u jednome dahu, a rije\u269?i su u \u382?urbi letjele jedna pre ko druge, jer je \u382?urio sve to izgovoriti prije negoli ga shrvaju emocije. \ u8211? Ne, ima\u353? pravo, htio sam po\u382?uriti, jer me tamo \u269?eka posao i svaki dan ovdje je gubljenje vremena, a i zato \u353?to me boli svaki puta kad a vidim kako si sve bliskija s Jaktom, a kako se ti i ja sve vi\u353?e udaljavam o, mada znam da je to onako kako to i treba biti, pa kad sam ve\u263? odlu\u269? io i\u263?i mislio sam kako \u263?e biti najbolje ako to u\u269?inim brzo i tu s am u pravu i ti to zna\u353?. Nikada nisam pomislio da bi me mogla zbog toga mrz iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada su ga emocije svladale pa je po\u269?eo jecati, a s njim i ona. \u8211? Ne mrzim te brate, volim te, ti si dio mene, ti si moje srce, i kad odlazi\u353? to je kao da si mi i\u353?\u269?upao srce i odnio ga...\par\pard\plain\hyphpar}{ R\u228?vov prvi \u269?asnik prevezao ga je do zra\u269?ne luke, velike platforme na ekvatorskom moru, odakle su se lansirali \u353?atlovi koji su prometovali do brodova na stazi. Bio je pre\u353?utni dogovor da ga Valentina ne\u263?e otprat iti. Umjesto toga, ona je s mu\u382?em oti\u353?la ku\u263?i i cijele no\u263?i se gr\u269?evito dr\u382?ala za njega. Sljede\u263?eg je dana oti\u353?la sa svo jim studentima na sondring i za Enderom je plakala samo u mraku, kad je mislila da to nitko ne mo\u382?e vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali studenti su to vidjeli i po\u269?ele su kru\u382?iti pri\u269?e o velikoj tu zi profesorice Wiggin zbog odlaska njezinog brata, putuju\u263?eg govornika. Oni su to primili onako kako to studenti ve\u263? primaju, ali jedna studentica, dj evojka imenom Plikt, postala je opsjednuta idejom kako u toj pri\u269?i ima vi\u 353?e toga negoli bi itko mogao pomisliti.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako je po\u269?ela istra\u382?ivati njihovu povijest, vra\u263?ati se tragom njihovih zajedni\u269?kih putovanja me\u273?u zvijezdama. Kad je Valentinina k\u 263?erka Syfte imala \u269?etiri godine, a sin Ren dvije, Plikt je posjetila Val entinu. Plikt je u to doba ve\u263? bila mlada profesorica na sveu\u269?ili\u353 ?tu i pokazala je Valentini svoju objavljenu pri\u269?u. Valentina je odmah prep oznala pri\u269?u o bratu i sestri koji su bili najstariji ljudi u cijelom pozna tom svemiru, ro\u273?eni na Zemlji jo\u353? prije negoli je zapo\u269?ela ikakva kolonizacija drugih svjetova, a koji su onda, ne mogav\u353?i se skrasiti, luta li od svijeta do svijeta i istra\u382?ivali.\par\pard\plain\hyphpar}{ Valentina je to prihvatila kao olak\u353?anje i, za\u269?udo, bila je razo\u269? arana \u353?to Plikt nije otkrila \u269?injenicu da je Ender izvorni Govornik za mrtve, a Valentina Demosten. No ova je znala dovoljno da je napisala i o njihov om rastanku, kad je sestra odlu\u269?ila ostati uz svojeg mu\u382?a, a on nastav iti s putovanjima. Ta scena je u pri\u269?i bila mnogo nje\u382?nija i osje\u263 ?ajnija nego u stvarnosti, jer Plikt je to napisala onako kako se taj rastanak t rebao odvijati da su Ender i Valentina imali malo vi\u353?e smisla za teatralnos t.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to si ovo napisala? \u8211? upitala je Valentina.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Zar to nije dovoljno dobro da bi ve\u263? samo po sebi bilo razlogom?\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Tako izvrnut odgovor zabavljao je Valentinu, ali nije odustala. \u8211? \u352?to ti je moj brat zna\u269?io da si provela cijelo istra\u382?ivanje kako bi ovo m

ogla napisati?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? uvijek pogre\u353?no pitanje \u8211? ustvrdila je Plikt.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ini se da sam podvrgnuta nekakvom testu. Mo\u382?e\u353? li mi dat i neki mig kako bih znala postaviti pravo pitanje?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemojte se ljutiti. Trebali ste postaviti pitanje za\u353?to sam ovo nap isala kao izmi\u353?ljenu pri\u269?u, a ne kao biografiju.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Dobro, za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer sam otkrila da je Andrew Wiggin, Govornik za mrtve, zapravo Ender Wi ggin, onaj kojeg zovu Ksenocid.\par\pard\plain\hyphpar}{ Premda je Ender oti\u353?ao prije \u269?etiri godine, jo\u353? je uvijek bio osa mnaest godina udaljen od svojeg odredi\u353?ta. Valentina se u\u382?asavala i sa me pomisli kako bi mu \u382?ivot izgledao kada bi ga na Luzitaniji do\u269?ekali dobrodo\u353?licom pripremljenom za \u269?ovjeka kojeg su se svi gnu\u353?ali, onog koji je najvi\u353?e prezren u cijeloj povijesti ljudskog roda.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Ne morate se bojati, profesorice Wiggin. Da sam to namjeravala obznaniti , u\u269?inila bih to. Kad sam to otkrila, shvatila sam da se on pokajao \u353?t o je to u\u269?inio. I kakvu fantasti\u269?nu pokoru si je odredio. Izvorni Govo rnik za mrtve bio je taj koji je svima otkrio kakav je Ender neizreciv zlo\u269? in u\u269?inio... i tako je i va\u353? brat preuzeo ulogu govornika, onako kao \ u353?to su to u\u269?inile i stotine drugih, i na dvadesetak svjetova je djelova o kao svoj vlastiti optu\u382?itelj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti si, Plikt, toliko toga otkrila, a tako si malo razumjela.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Sve sam ja razumjela! Pro\u269?itajte \u353?to sam napisala... to pokazu je kako razumijem!\par\pard\plain\hyphpar}{ Valentina je sama sebi rekla kako je sasvim mogu\u263?e, kad Plikt ve\u263? toli ko zna, da ona zna jo\u353? i vi\u353?e. Ali bijes, a ne zdrav razum, je bio taj koji je Valentinu natjerao re\u263?i ono \u353?to nikada ranije nikome nije rek la.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Plikt, moj brat nije {\i opona\u353?ao} izvornog Govornika za mrtve. {\i On} je napisao {\i Maticu i Hegemonal}\par\pard\plain\hyphpar}{ Plikt je bila posve zaprepa\u353?tena kad je shvatila da Valentina govori istinu . Tijekom svih ovih godina ona je smatrala Andrewa Wiggina svojom glavnom temom istra\u382?ivanja, a izvorni Govornik za mrtve bio joj je inspiracija. Spoznaja da se radi o istoj osobi tako ju je pogodila da je na pola sata zanijemjela.\par \pard\plain\hyphpar}{ Nakon toga su njih dvije razgovarale, povjeravale se i stekle povjerenje jedna u drugu, a onda ju je Valentina pozvala da bude privatni u\u269?itelj njezinoj dj eci, a njoj samoj suradnica u pisanju i podu\u269?avanju. Jakt je bio iznena\u27 3?en ovom prinovom u njihovoj ku\u263?i, no s vremenom mu je Valentina rekla taj ne koje je Plikt svojim istra\u382?ivanjima otkrila ili saznala od Valentine. Ta ko je to postalo obiteljska legenda i \u269?im su djeca dovoljno porasla da su m ogla biti diskretna, ispri\u269?ali su im prekrasne pri\u269?e o njihovom davno izgubljenom ujaku Enderu, za kojeg su na svim svjetovima mislili da je monstrum, a zapravo je bio svojevrsni spasitelj ili prorok ili u najmanju ruku \u382?rtva .\par\pard\plain\hyphpar}{ Godine su prolazile, obitelj je napredovala i Valentinina bol zbog gubitka Ender a pretvorila se u ponos i napokon u silno i\u353?\u269?ekivanje. Jedva je \u269? ekala da on stigne na Luzitaniju i rije\u353?i dilemu oko pra\u353?\u269?i\u263? a i ispuni svoju \u269?ini se sudbinsku zada\u263?u apostola za ramane. Plikt, t a dobra luteranka, bila je ta koja je rekla Valentini neka Enderov \u382?ivot pr ihvati na religiozni na\u269?in; sna\u382?na stabilnost njezine obitelji i \u269 ?udesnost svakog od petoro djece usadila je u nju emocije, ako ne i doktrinu, vj ere.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bila je to veza koja je djelovala i na djecu. Ta pri\u269?a o ujaku Enderu je, z

ato \u353?to je nikada nisu smjeli spominjati nikome izvan obitelji, poprimila o bilje\u382?ja nadnaravnog. Syfte, najstarija k\u263?erka, bila je posebno zaintr igirana i \u269?ak i kad je navr\u353?ila dvadeset godina, pa i kad je racionaln ost nadvladala ono primitivno i djetinjasto obo\u382?avanje ujaka Endera, bila j e jo\u353? uvijek opsjednuta njime. On je bio stvorenje iz legendi, a ipak \u382 ?iv, i to na svijetu koji i nije bio tako stra\u353?no daleko.\par\pard\plain\hy phpar}{ Nije to spominjala ocu i majci, ali otkrila se \u382?eni koja joj je bila ku\u26 3?na u\u269?iteljica \u8211? Jednoga dana, Plikt, ja \u263?u ga susresti. Srest \u263?u se s njime i pomo\u263?i \u263?u mu u njegovom poslu.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Otkud ti pomisao da bi njemu bila potrebna pomo\u263?? I to {\i tvoja.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad je to prvi puta radio, tada nije bio sam, zar ne?\par\pard\plain\hyp hpar}{ Syftina sanjarenja su sada i\u353?la dalje od leda Trondheima, i\u353?la su do d alekog planeta na kojeg Ender Wiggin jo\u353? uvijek nije ni stupio. Ljudi Luzit anije, kako malo vi znate o tome koliko velik \u269?ovjek \u263?e hodati po va\u 353?em tlu i ponijeti va\u353? teret. A kad za to do\u273?e vrijeme, ja \u263?u mu se pridru\u382?iti, premda \u263?u kasniti jednu generaciju. Luzitanijo, prip remi se i za mene.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na svom svemirskom brodu Ender nije imao pojma o tegobnim snovima drugih ljudi k oje nije poznavao. Za njega je tek nekoliko dana pro\u353?lo otkad je Valentina jecala na doku. Za njega Syfte nije imala imena, ona je bila samo nabreklina u V alentininom trbuhu i ni\u353?ta vi\u353?e. Tek je po\u269?injao osje\u263?ati bo l zbog gubitka Valentine... bol kakvu je ona ve\u263? odavno preboljela. A misli su mu bile daleko od njegove neznanih ne\u263?akinja i ne\u263?aka na planetu l eda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Postojala je mlada, izmu\u269?ena djevojka koja se zove Novinha i na koju je sad a mislio, pitaju\u263?i se \u353?to je njoj ovo dvadesetdvogodi\u353?nje razdobl je njegovog putovanja donijelo i koliko \u263?e se promijeniti do trenutka kada se budu susreli. Jer volio ju je, onako kako se samo mo\u382?e voljeti nekoga tk o je tvoja vlastita jeka iz vremena tvoje najdublje tuge.\par\pard\plain\hyphpar }{ {\qc {\b 6}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b OLHADO}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { \u268?ini se kako je ratovanje njihov jedini odnos s drugim plemenima. Kada si u zajamno pri\u269?aju pri\u269?e (obi\u269?no tijekom ki\u353?nog vremena), one s u gotovo uvijek povezane s bitkama i herojima. Sve uvijek zavr\u353?ava smr\u263 ?u, podjednako i za junake i za kukavice. Ako su te pri\u269?e ikakav pokazatelj , onda pra\u353?\u269?i\u263?i ne o\u269?ekuju da \u263?e pre\u382?ivjeti rat. I ba\u353? nikada ne pokazuju ni najmanje zanimanje za \u382?ene neprijatelja, ni ti za njihovo silovanje, ubijanje ili zarobljavanje, za sve te tradicionalne na\ u269?ine na koje su se ljudi pona\u353?ali prema \u382?enama pobije\u273?enih ne prijatelja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zna\u269?i li to da ne postoji genetska razmjena izme\u273?u plemena? Ne, ne zna \u269?i. Te genetske razmjene mogu provoditi \u382?enke koje mo\u382?da imaju ne ki na\u269?in trgovanja genetskim uslugama. Kad se uzme u obzir krajnja servilno

st koju u dru\u353?tvu pra\u353?\u269?i\u263?a mu\u353?karci pokazuju prema \u38 2?enama, onda to ukazuje da se takva aktivnost \u382?ena odvija bez njihovog zna nja, ili ih je zbog toga toliko sram da nam jednostavno ne \u382?ele o tome govo riti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ono o \u269?emu nam \u382?ele govoriti su bitke. Tipi\u269?an takav primjer je i z zabilje\u353?ki moje k\u263?eri Ouande, 2:21 pro\u353?le godine, tijekom jedno g od okupljanja zbog pri\u269?anja pri\u269?a, unutar brvnare:\par\pard\plain\hy phpar}{ PRA\u352?\u268?I\u262? (govore\u263?i stark jezikom): Ubio je trojicu bra\u263?e nezadobiv\u353?i pritom nikakvu ranu. Nikada nisam vidio tako jakog i neustra\u 353?ivog ratnika. Ruke su mu bile posve krvave, a \u353?tap u njegovim rukama bi o je pun iverja i prekriven prosutim mozgom moje bra\u263?e. Znao je da ga po\u3 53?tuju, iako se ostatak bitke bio okrenuo protiv njegovog slabog plemena. Dei h onra! Eu Ihe dei! (Svaka mu \u269?ast! Ja mu to priznajem!)\par\pard\plain\hyphp ar}{ (Ostali pra\u353?\u269?i\u263?i su cmokali jezikom i ci\u269?ali.)\par\pard\plai n\hyphpar}{ PRA\u352?\u268?I\u262?: Pritisnuo sam ga na tlo. \u381?estoko se opirao, sve dok mu nisam pokazao travu u mojoj ruci. Tada je otvorio usta i pjevu\u353?io \u269 ?udne pjesmice o dalekoj zemlji. Nunca ser\u225? pau no m\u227?o da gente! (Ona nikada ne\u263?e biti \u353?tap u na\u353?im rukama!) (U tom trenutku ostali se pridru\u382?i\u353?e pjevaju\u263?i na jeziku \u382?ena, jedan od najdu\u382?ih do sada pjevanih napjeva).\par\pard\plain\hyphpar}{ (Primijetite kako je to uzorak koji se me\u273?u njima ustalio: po\u269?nu govor iti na starku, a zatim, u trenutcima klimaksa i izno\u353?enja zaklju\u269?aka p rebace se na na\u353? portugalski jezik. Razmi\u353?ljaju\u263?i o tome shvatili smo kako i mi radimo to isto, kad u najemocionalnijim trenucima govorimo na na\ u353?em rodnom portugalskom.)\par\pard\plain\hyphpar}{ Ova prepri\u269?avanja bitaka mo\u382?da i ne zvu\u269?e kao ne\u353?to neobi\u2 69?no, sve dok ne \u269?ujete dovoljan broj da shvatite kako one uvijek zavr\u35 3?avaju smr\u263?u heroja. O\u269?ito je da nemaju sklonosti prema vedrim komedi jama.\par\pard\plain\hyphpar}LIBERDADE FIGUEIRA DE MEDICI \u8222?Izvje\u353?\u26 3?e o me\u273?uplemenskim uzorcima pona\u353?anja luzitanijskih starosjedilaca\u 8221? u {\i Me\u273?ukulturnim radovima}, 1964:12:40 {\line } {\line } { Tijekom me\u273?uzvjezdanog leta nije bilo mnogo toga \u353?to se trebalo u\u269 ?initi. Kad je jednom kurs bio ucrtan i brod izveo Parkov pomak, jedino je jo\u3 53? preostalo izra\u269?unati koliko mu je brzina blizu brzini svjetlosti. Brods ki kompjutor je precizno izra\u269?unavao tu brzinu gibanja, a onda je izra\u269 ?unao koliko \u263?e, u subjektivnom vremenu, putovanje jo\u353? potrajati dok P arkov pomak ne vrati brod opet na upravljivu podsvjetlosnu brzinu. To radi poput \u353?toperice, pomislio je Ender. Pritisne\u353? pa zaustavi\u353? i utrka je zavr\u353?ena.\par\pard\plain\hyphpar}{ Brodski kompjutori su bili dovoljno pametni da mu pomognu pri prijelazu s njegov og te\u269?nog \u353?panjolskog na portugalski. Bio je lagan za izgovor, ali izo stavljao je toliko suglasnika da ga je bilo te\u353?ko razumjeti. Tih dnevnih sa t-dva u\u269?enje portugalskog kroz razgovor sa sporim kompjutorom izlu\u273?iva lo ga je. Na svim ranijim putovanjima uz njega je bila Val. To ne zna\u269?i i d a su stalno razgovarali, jer toliko su dobro znali jedno drugog da \u269?esto ni su imali \u353?to re\u263?i. Ali sad je, ve\u263? zbog toga \u353?to Val nije bi la tu, Ender postao nestrpljiv s vlastitim mislima koje su ostajale nedovr\u353? ene, jer ih nije imao kome re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ak ni matica mu nije bila ni od kakve pomo\u263?i. Njene misli su se preno sile istog trenutka. Svaka minuta Enderovog vremena za nju je bilo \u353?esnaest sati i razlika je za njega bila prevelika da bi s njom mogao ostvariti ikakvu k omunikaciju. Da nije bila u li\u269?inki, sada bi imala tisu\u263?e pojedina\u26

9?nih kukaca, svaki od njih bi obavljao svoj posao i svoja bi iskustva prenosio njezinoj golemoj memoriji. Ali sada je, u ovih osam dana zato\u269?eni\u353?tva, sve \u353?to je imala bila ta njezina memorija i Ender je po\u269?injao shva\u2 63?ati za\u353?to je ve\u263? postala nestrpljiva \u269?ekaju\u263?i da je napok on smjesti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bio je deveti dan putovanja kad je brod je izveo Parkov pomak i u jednom nemjerl jivom trenutku brzina broda se promijenila u odnosu na ostatak svemira. Ili to\u 269?nije, kako stoji u teoriji, promijenila se brzina ostatka svemira, dok je sv emirski brod stajao posve nepokretan. Nitko nije siguran \u353?to je od toga to\ u269?no, jer se nije nigdje moglo stati i promatrati tu pojavu. Svi su mogli slo bodno naga\u273?ati, jer ionako nitko nije shva\u263?ao za\u353?to filoti\u269?k i efekti uop\u263?e djeluju. Ansibl je bio otkriven napola slu\u269?ajno, a uz t o i Parkovo na\u269?elo istodobnosti. To mo\u382?da i nije bilo shvatljivo, ali je funkcioniralo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prozor svemirskog broda se istog trenutka ispunio zvijezdama, jer je svjetlost p ostala vidljiva u svim smjerovima. Jednoga dana \u263?e znanstvenici otkriti za\ u353?to za Parkov pomak nije potrebno gotovo nimalo energije. Ender je bio sigur an da je negdje pla\u263?ena grozna cijena za ljudske letove do zvijezda. Jednom je sanjao kako se jedna zvijezda ugasi uvijek kada neki brod izvede Parkov poma k. Jane ga je uvjeravala da to nije to\u269?no, ali on je znao da je ve\u263?ina zvijezda nama nevidljiva i bilijuni njih bi moglo nestati, a da mi to i ne znam o. Jer mi bismo jo\u353? tisu\u263?ama godina vidjeli fotone koji su s neke zvij ezde krenuli jo\u353? prije negoli je ona nestala. Kada bismo kona\u269?no mogli vidjeti da se galaktika prazni, bilo bi ve\u263? puno prekasno za promjenu na\u 353?eg kursa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sjedi\u353? tu s tim tvojim paranoi\u269?nim mislima \u8211? rekla je Ja ne. \u8211? Uvijek kad zavr\u353?i me\u273?uzvjezdani let, ti postane\u353? mrzo voljan i razmi\u353?lja\u353? o uni\u353?tavanju svemira.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Jesi li javila luzitanijskim vlastima da dolazim?\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? To je vrlo mala kolonija i nema nikakve vlasti zadu\u382?ene za dopu\u35 3?tenja za slijetanje, jer rijetko kada netko uop\u263?e ide tamo. Postoji \u353 ?atl koji kru\u382?i oko planeta i automatski vozi ljude do smije\u353?no male z ra\u269?ne luke za \u353?atlove.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije potrebno nikakvo odobrenje ureda za imigracije?\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Ti si govornik. Ne mogu te odbiti. Osim toga, vlada se sastoji od guvern era koji je ujedno i gradona\u269?elnik, to\u269?nije gradona\u269?elnica, Faria Lima Maria do Bosque, zvana Bosquinha, a ona ti \u353?alje pozdrave i \u382?elj e da ode\u353? odavde, jer imaju dovoljno nevolja i bez proroka agnosticizma koj i putuje naokolo i uzrujava katolike.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je {\i rekla}?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zapravo nije rekla ona... biskup Peregrino je to rekao njoj, a ona se sl o\u382?ila. No ona se morala slo\u382?iti. Ako bi joj rekao da su katolici idolo poklonici i praznovjerne budale, ona bi vjerojatno uzdahnula i rekla kako se nad a da to mi\u353?ljenje mo\u382?e\u353? zadr\u382?ati za sebe.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Okoli\u353?a\u353?, Jane \u8211? rekao je \u8211? \u353?to je to \u353?t o misli\u353? da ja ne bih \u382?elio \u269?uti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Novinha je otkazala svoj poziv za govornika, pet dana nakon \u353?to ga je poslala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Naravno, prema Zakoniku Zvjezdanih Putova, jednom kad je Ender krenuo na putovan je odazivaju\u263?i se na poziv, taj poziv zakonski nije mogao biti poni\u353?te n. Ipak, to je sada mijenjalo stvar, jer umjesto da je dvadeset i dvije godine j edva \u269?ekala na njegov dolazak, ona \u263?e ga se u\u382?asavati, zamjeriti mu \u353?to je dolazio iako se ona predomislila. Bio je o\u269?ekivao da \u263?e ga ona do\u269?ekati kao dobrodo\u353?log prijatelja. Sada \u263?e se pona\u353 ?ati vi\u353?e neprijateljski \u269?ak i od samog katoli\u269?kog vrha. \u8211?

Uh, \u353?to mi sve ide na ruku \u8211? uzdahnuo je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa, zna\u353? Andrew, nije sve tako lo\u353?e. U me\u273?uvremenu je jo\ u353? nekoliko ljudi pozivalo govornika, i {\i oni} svoje pozive nisu otkazali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tko je zvao?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je fascinantna koincidencija: zvali su Novinhin sin Miro i Novinhina k\u263?i Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni nikako nisu mogli poznavati Pipa. Za\u353?to bi me oni zvali da govo rim njegovu smrt?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, ne, ne Pipovu smrt. Ela je zvala govornika prije samo \u353?est tjed ana, kako bi govorio smrt njenog oca, Novinhinog mu\u382?a Marcosa Marie Ribeire , zvanog Marc\u227?o. Sru\u353?io se u nekom baru. Ne od alkohola, od neke boles ti. Preminuo je od fizi\u269?kog raspadanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A taj dje\u269?ak? Kako si rekla da se zove?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro. On je zvao govornika prije \u269?etiri godine. Zbog smrti Pipovog sina Liba.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Libo nije mogao biti stariji od \u269?etrdeset...\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Pomogli su mu da ranije umre. Zna\u353? i on je bio ksenolog ili, kako s e to na portugalskom ka\u382?e, zenador.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar su pra\u353?\u269?i\u263?i...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Izgledalo je jednako kao i smrt njegovog oca. Organi su bili poslagani p otpuno jednako. Dok si ti putovao, tri su pra\u353?\u269?i\u263?a bila smaknuta na isti na\u269?in, premda dalje od ulaza u koloniju. Ali posred svakog od tri t rupla pra\u353?\u269?i\u263?a bilo je posa\u273?eno stablo, dok takva po\u269?as t nisu iskazali ljudima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Oba ksenologa ubili su pra\u353?\u269?i\u263?i, u razmaku od jedne generacije.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je Vije\u263?e Zvjezdanih Putova odlu\u269?ilo? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I to je jako \u269?udno. Oni se i dalje kolebaju. Niti jednog od Libovih \u353?egrta nisu proglasili novim ksenologom. Jedan je Libova k\u263?i Ouanda. Drugi je Miro, onaj koji je zvao Govornika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Odr\u382?avaju li i dalje kontakt s pra\u353?\u269?i\u263?ima?\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Slu\u382?beno ne. Tu su i neka proturje\u269?ja. Nakon Libove smrti Vije \u263?e je zabranilo kontakt koji bi bio \u269?e\u353?\u263?i od jednog mjese\u2 69?no. Ali Libova k\u263?i kategori\u269?ki odbija pridr\u382?avati se te naredb e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I nisu je smijenili?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263?ina koja je u Vije\u263?u izglasala odluku o smanjenju kontakata bila je tanka kao papir. Nije bilo potrebne ve\u263?ine za izglasavanje njezine smjene. Istodobno, brine ih i \u353?to su Ouanda i Miro tako mladi. Prije dvije godine tamo je upu\u263?ena skupina znanstvenika iz Calicute. Oni bi tu trebali nadzirati odnose s pra\u353?\u269?i\u263?ima jo\u353? samo trideset i tri godin e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Imaju li ikakvu ideju o tome za\u353?to su ovog puta pra\u353?\u269?i\u2 63?i ubili ksenologa?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemaju pojma, ali zato si ti ovdje, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ Na ovo bi bilo lako odgovoriti, no tada mu se negdje u svijesti javila matica. E nder ju je mogao osjetiti onako kao kad vjetar \u353?umi kroz li\u353?\u263?e st abla, kao blago kome\u353?anje i sun\u269?evu svjetlost. Da, on je bio ovdje da bi govorio za mrtve. Ali i zato da bi mrtve vratio natrag u \u382?ivot.\par\pard \plain\hyphpar}{ <Ovo je dobro mjesto.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Matica je ulo\u382?ila silan napor da bi s Enderom razgovarala tijekom leta koji se odvijao gotovo brzinom svjetlosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ < Ovdje postoji um. Mnogo jasniji nego ijedan ljudski na kojeg smo ikada nai\u35 3?li.>\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar pra\u353?\u269?i\u263?i? Zar oni misle na na\u269?in na koji vi misl

ite?\par\pard\plain\hyphpar}{ < On zna za pra\u353?\u269?i\u263?e. Kratko vrijeme; boji nas se.>\par\pard\plai n\hyphpar}{ Matica se povukla i ostavila Endera koji se sada pitao nije li s odlaskom na Luz itaniju zagrizao vi\u353?e nego mo\u382?e progutati.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Biskup Peregrino je osobno odr\u382?ao propovijed. To je uvijek bio lo\u353? zna k. Nikada nije bio dobar govornik, a sada je postao tako smotan da Ela pola vrem ena uop\u263?e nije mogla shvatiti o \u269?emu on to govori. Quim se, naravno, p ravio da razumije, jer po njegovom mi\u353?ljenju biskup ne mo\u382?e pogrije\u3 53?iti. Ali mali Grego se nije ni trudio izgledati kao da ga sve to zanima. Mada se sestra Esquecimento \u353?etala prolazom izme\u273?u klupa (sa svojim poput igle o\u353?trim noktima i okrutnim stiskom), Grego je neustra\u353?ivo radio sv e \u353?to bi mu palo na pamet.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je \u269?upao plo\u269?ice iz plasti\u269?ne klupe ispred sebe. Elu je brin ulo koliko je on jak. \u352?estogodi\u353?njak ne bi trebao biti u stanju odvija \u269?em izvla\u269?iti zape\u269?ene vijke. Nije bila sigurna bi li {\i ona} to mogla izvesti. Kada bi samo otac bio ovdje, njegova bi se ruka ispru\u38 2?ila i nje\u382?no bi mu, oh tako nje\u382?no, oduzeo odvija\u269?, a Grego bi ga gledao nevinim pogledom \u353?iroko rastvorenih o\u269?iju. Kasnije, kada bi se s mise vratili ku\u263?i, otac bi se ljutio na Miru zato \u353?to posvuda ost avlja alat, zvao bi ga groznim imenima i krivio ga za sve nevolje u obitelji. Mi ro bi to \u353?ute\u263?i podnio. Ela bi zapo\u269?ela s pripremanjem ve\u269?er njeg obroka. Quim bi beskorisno sjedio u kutu, prebiru\u263?i svoju krunicu i mr mljao svoje beskorisne male molitve. Olhado je, sa svojim elektronskim o\u269?im a, bio pravi sretnik... jednostavno ih je isklju\u269?io i ne obra\u263?aju\u263 ?i pozornost na ono oko sebe zami\u353?ljao neku od njemu dragih scena iz pro\u3 53?losti. Quara se kukavi\u269?ki pokupila u kut. A mali Grego je tamo trijumfal no stajao, rukama se \u269?vrsto dr\u382?e\u263?i nogavice o\u269?evih hla\u269? a i gledao kako se sve \u353?to on skrivi obija Miri o glavu.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Ela je uzdrhtala kada joj se taj prizor sam od sebe vratio u sje\u263?anje. Da j e na tome sve svr\u353?ilo bilo bi to i podno\u353?ljivo. Ali tada bi Miro oti\u 353?ao, a oni su jeli i onda...\par\pard\plain\hyphpar}{ Sestra Esquecimento je naglo pru\u382?ila prste koji su se zabili u Gregovu ruku . Greg je istog trenutka ispustio odvija\u269?. Naravno, o\u269?ekivao je da \u2 63?e alat bu\u269?no tresnuti o pod, no sestra Esquecimento nije bila blesava. B rzo se sagnula i dok je odvija\u269? padao uhvatila ga je onom slobodnom rukom. Grego se osmjehnuo. Njezino je lice bilo tek nekoliko centimetara udaljeno od nj egovog koljena. Ela je shvatila \u353?to on namjerava, pa je posegnula rukom kak o bi ga u tome sprije\u269?ila, ali prekasno. Podigao je koljeno i njime sna\u38 2?no tresnuo sestru po ustima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Uzdahnula je od silnog bola i pustila Gregovu ruku. On joj je izvukao odvija\u26 9? iz druge ruke. Prekriv\u353?i rukom usta koja su joj krvarila, sestra se udal jila kroz prolaz izme\u273?u klupa, a Grego je nastavio sa svojim demoliranjem.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Otac je umro i Ela je ostala sama. U njezinom su uhu te rije\u269?i bile poput g lazbe. Otac je mrtav, ali je jo\u353? uvijek tu, jer je za sobom ostavio tog svo g malog monstruoznog nasljednika. Taj otrov kojeg je usadio u sve nas jo\u353? u vijek sazrijeva i na kraju \u263?e nas sve pobiti. Kad je umro, jetra su mu bila duga\u269?ka svega pet centimetara, a slezenu nisu mogli ni na\u263?i. Na tim m jestima su izrasli \u269?udni, masni organi. Za tu bolest nije postojao naziv, t ijelo je jednostavno poludjelo i zaboravilo nacrt po kojem su ljudska tijela saz dana. \u268?ak i sada ta njegova bolest i dalje \u382?ivi u njegovoj djeci. Ne u na\u353?im tijelima, nego u du\u353?ama. Mi postojimo tu gdje se i o\u269?ekuje da \u263?e normalna djeca biti, \u269?ak i jednako izgledamo kao i ostala djeca . Ali svako od nas je na svoj poseban na\u269?in zamijenjeno nekom imitacijom dj eteta, formiranom od uvinute, smrdljive izrasline koja je niknula na o\u269?evoj du\u353?i.\par\pard\plain\hyphpar}{

Mo\u382?da bi sve bilo druk\u269?ije da je mati to nekako poku\u353?ala popravit i. No nju nije zanimalo ni\u353?ta drugo osim mikroskopa i genetski pobolj\u353? anih \u382?itarica i drugih biljaka na kojima je sada radila.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? ... takozvani Govornik za mrtve! Ali postoji samo Jedan koji mo\u382?e g ovoriti za mrtve, a to je Sagrado Cristo...\par\pard\plain\hyphpar}{ Te rije\u269?i biskupa Peregrina privukle su joj pozornost. \u352?to je to govor io o govorniku za mrtve? On nikako nije mogao znati da je ona pozvala jednoga... \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? ... zakon od nas zahtijeva da se prema njemu pona\u353?amo ljubazno, ali ne da u to i vjerujemo! Istina se ne mo\u382?e prona\u263?i u Spekulacijama i h ipotezama \u269?ovjeka koji nije duhovnik ve\u263? samo u nau\u269?avanju i trad iciji Majke Crkve. Zato, kad do\u273?e me\u273?u vas pru\u382?ite mu va\u353? os mijeh, ali ne i va\u353?e srce!\par\pard\plain\hyphpar}{ Za\u353?to on sada upu\u263?uje ta upozorenja. Najbli\u382?i planet je Trondheim , udaljen dvadeset i dvije svjetlosne godine i nije ba\u353? vjerojatno da je {\ i ondje} neki govornik. Pro\u263?i \u263?e desetlje\u263?a prije negoli govornik s tigne ovamo, ako uop\u263?e do\u273?e. Nagnula se preko Quare kako bi upitala Qu ima (jer {\i on} je sigurno slu\u353?ao). \u8211? \u352?to on to pri\u269?a o Govorniku za mr tve?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad bi ti slu\u353?ala, znala bi i sama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako mi ne ka\u382?e\u353?, razbit \u263?u ti nos!\par\pard\plain\hyphpar }{ Quim se glupavo smijuljio kako bi joj pokazao da je se ne boji, ali zapravo se b ojao pa joj je odgovorio. \u8211? Neki nevjerni bijednik je jo\u353? nakon smrti prvoga ksenologa pozvao govornika i on sti\u382?e danas poslijepodne. Ve\u263? je u \u353?atlu, i gradona\u269?elnica je ve\u263? krenula kako bi ga do\u269?ek ala kad se spusti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije na to ra\u269?unala. Kompjutor joj nije rekao da je neki govornik ve\u263? na putu ovamo. Trebao je sti\u263?i tek za mnogo godina kako bi govorio istinu o monstruoznosti zvanoj Otac, koji je napokon usre\u263?io svoju obitelj sru\u353 ?iv\u353?i se mrtav, ta istina \u263?e do\u263?i poput svjetla koje \u263?e osvi jetliti i pro\u269?istiti njihovu pro\u353?lost. Ali otac je umro tek nedavno i pro\u353?lo je premalo vremena da bi se njega moglo {\i sada} Govoriti. Njegova ticala su jo\u353? uvijek virila iz groba i isisavala im srca.\par\pard\plain\hyphpar}{ Propovijed je zavr\u353?ila, a napokon i misa. \u268?vrsto je dr\u382?ala Gregov u ruku, poku\u353?avaju\u263?i ga sprije\u269?iti u namjeri da u gu\u382?vi koja je nastala kad su izlazili zgrabi ne\u269?iju knjigu ili torbu. Sada je napokon i Quim bio od neke koristi jer je nosio Quaru koja bi se uvijek skamenila kada se trebala progurati izme\u273?u nepoznatih ljudi. Olhado je sada ponovo uklju\u 269?io svoje o\u269?i i brinuo se sam o sebi, metalom namiguju\u263?i svakoj pet naestogodi\u353?njoj poludjevici za koju se nadao da bi je danas mogao prestra\u 353?iti. Ela je nakratko kleknula pred kipovima Os Veneradosa, njihovih ve\u263? odavno mrtvih i napola svetih djeda i bake. Niste li ponosni \u353?to imate ova ko divnu unu\u269?ad kao \u353?to smo mi?\par\pard\plain\hyphpar}{ Grego se cerekao, a u ruci je dr\u382?ao ne\u269?iju dje\u269?ju cipelicu. Ela s e tiho u sebi molila da je to dijete iz sukoba iza\u353?lo bez tjelesnih povreda . Ela je iz Gregove ruke uzela cipelicu i stavila je na maleni oltar na kojem su vje\u269?no gorjele svije\u263?e kao svjedo\u269?enje \u269?uda descolade. Ma \ u269?ija to cipelica bila, tu \u263?e je lako na\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar} { Gradona\u269?elnica Bosquinha bila je dobro raspolo\u382?ena dok joj je automobi l klizio cestom izme\u273?u zra\u269?ne luke i naselja Milagre. Pokazivala je st ada napola pripitomljenih koza, doma\u263?u vrstu od koje su dobivali sirovinu z a izradu odje\u263?e, ali \u269?ije meso za ljude nije imalo ba\u353? nikakvu nu tritivnu vrijednost.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jedu li ih pra\u353?\u269?i\u263?i? \u8211? upitao je Ender.\par\pard\pl

ain\hyphpar}{ Podigla je obrvu. \u8211? Mi ne znamo mnogo o pra\u353?\u269?i\u263?ima.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Znamo da \u382?ive u \u353?umi. Iza\u273?u li ikada na \u269?istinu?\par \pard\plain\hyphpar}{ Slegnula je ramenima \u8211? O tome odlu\u269?uju framlinzi.\par\pard\plain\hyph par}{ Ender je na trenutak ostao zate\u269?en kada je \u269?uo da je ona uporabila tu rije\u269?; ali naravno, posljednja Demostenova knjiga bila je objavljena prije dvadeset godina, a ansiblom bila distribuirana kroz Stotinu Svjetova. Utlaning, framling, raman i varels, ti termini su sada ve\u263? postali dio starka i njoj vjerojatno nisu bili neki novi pojmovi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ono \u353?to ga je zabrinulo bilo je njezino pomanjkanje zanimanja za pra\u353?\ u269?i\u263?e. Ljudi na Luzitaniji nisu mogli biti nezainteresirani za pra\u353? \u269?i\u263?e \u8211? oni su bili razlogom postavljanja visoke, neprelazne ogra de izvan koje nije smio izlaziti nitko osim zenadora. Ne, ovdje se ne radi o nje zinoj nezainteresiranosti, nego o nastojanju da izbjegne tu temu. Nije mogao nag a\u273?ati je li to tako zato \u353?to su ti stra\u353?ni pra\u353?\u269?i\u263? i bolna tema ili zato \u353?to ona nije vjerovala govorniku za mrtve.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Popeli su na bre\u382?uljak i ona je zaustavila vozilo. Ispod njih je izme\u273? u travnatih bre\u382?uljaka krivudala \u353?iroka rijeka, a tamo iza rijeke svi su bre\u382?uljci bili prekriveni \u353?umom. Du\u382? suprotne obale rijeke, ku \u263?e sagra\u273?ene od opeke i o\u382?bukane, s crjepovima na krovovima, tvor ile su pitoreskni grad. Seoska imanja su se smjestile uz obalu, a njihova uska a duga\u269?ka polja sezala su sve do mjesta gdje su Ender i Bosquinha sjedili.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Milagre \u8211? rekla je Bosquinha. \u8211? Na najvi\u353?em bre\u382?ul jku je katedrala. Biskup Peregrino je zamolio ljude da prema vama budu uslu\u382 ?ni i pristojni.\par\pard\plain\hyphpar}{ Iz njezinog tona shvatio je da im je biskup rekao i kako je on opasan agent agno sticizma. \u8211? Dok me Bog ne ubije? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyphpar }{ Bosquinha se osmjehnula. \u8211? Bog je dao primjer kr\u353?\u263?anske toleranc ije i mi o\u269?ekujemo da \u263?e svi u gradu slijediti taj primjer.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Zna li se tko me je pozvao?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tko god to bio, bio je vrlo... diskretan.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Osim \u353?to ste gradona\u269?elnica, vi ste i guverner. Imate neke pri vilegije \u353?to se ti\u269?e informacija.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam da je izvorni poziv bio otkazan, no to otkazivanje je stiglo prekas no. Znam i da su tijekom ne tako davnih godina jo\u353? dvije osobe zatra\u382?i le va\u353? dolazak. Ali morate shvatiti kako je ve\u263?ina ljudi zadovoljna ti me \u353?to svoju doktrinu i utjehu primaju od sve\u263?enika.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Laknut \u263?e im kada shvate da im se ja ne petljam ni u doktrinu ni u utjehu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Va\u353?a ljubazna ponuda da nam prepustite va\u353? teret skrika u\u269 ?init \u263?e vas prili\u269?no popularnim u barovima i mo\u382?ete biti sigurni da \u263?ete vidjeti mnogo ta\u353?tih \u382?ena koje \u263?e u mjesecima koji dolaze nositi njihovo krzno. Jesen je na pragu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Slu\u269?ajno se dogodilo da sam zajedno s brodom kupio i teret... skrik e mi nisu ni od kakve koristi i ne o\u269?ekujem za to nikakvu posebnu zahvalnos t. \u8211? Pogledao je bujnu travu, nalik krznu. \u8211? To je neka ovda\u353?nj a vrsta?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. I posve je beskorisna. Ne mo\u382?emo je uporabiti ni kao slamu. Ako je \u382?anjete, mrvi se i poslije pretvori u prah. Ali tamo dolje, u poljima, naj\u269?e\u353?\u263?a je kultura neka posebna vrsta tratorka koju su za nas ra zvili na\u353?i ksenobiolozi. Ri\u382?a i p\u353?enica su ovdje bile slaba\u353? ne i nepouzdane, ali ovaj tratorak je tako otporan da oko polja moramo staviti h

erbicide kako bismo ga sprije\u269?ili da se ne \u353?iri.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je svijet s karantenom, Govorni\u269?e. Tratorak se tako dobro prila godio ovom podneblju da bi uskoro posve zagu\u353?io ovu izvornu travu. Nemamo n amjeru Luzitaniju pretvoriti u planet identi\u269?an Zemlji. Namjera nam je inte rvenirati u ovaj svijet \u353?to je manje mogu\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ovim ljudima nije lako.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, unutar na\u353?e enklave mi smo slobodni i na\u353?i \u3 82?ivoti su ispunjeni. A izvan na\u353?e ograde... ionako nitko ne \u382?eli oti \u263?i tamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ton kojim je govorila bio je ispunjen suspregnutim emocijama. Sada je Ender shva tio kako se strah od pra\u353?\u269?i\u263?a duboko ukorijenio.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, znam da mislite kako se mi bojimo pra\u353?\u269?i\u263? a. I mo\u382?da se neki zaista i boje. Ali ono \u353?to ve\u263?ina nas osje\u26 3?a prema pra\u353?\u269?i\u263?ima nije strah, nego odvratnost. Morate znati da su dva zenadora ubijena. Mislim da ste najprije bili pozvani kako biste govoril i Pipovu smrt. Ali njih obojica, i Pipo i Libo bili su ovdje obljubljeni. Naro\u 269?ito Libo. Bio je dobar i velikodu\u353?an \u269?ovjek i tuga za njim bila je op\u263?a i zaista iskrena. Te\u353?ko je i zamisliti kako su mu pra\u353?\u269 ?i\u263?i mogli u\u269?initi to \u353?to su u\u269?inili. Dom Crist\u227?o, opat samostana {\i Filhos da Mente de Cristo,} ka\u382?e da pra\u353?\u269?i\u263?ima jama\u269?no nedostaje osje\u263?aj za moralnost. Ka\u382?e kako bi to moglo zna\u269?iti da su oni \u382?ivotinje. Ili bi to moglo zna\u269?iti da jo\u353? nisu pali, da jo \u353? nisu ku\u353?ali zabranjeno vo\u263?e. Ali to je ve\u263? teologija pa to vama ni\u353?ta ne zna\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije joj odgovorio. Ve\u263? je bio navikao na to da religiozni ljudi pretpostav ljaju kako te njihove svete pri\u269?e njemu zvu\u269?e apsurdno do nevjerojatno sti. Ali Ender nije sebe do\u382?ivljavao kao nevjernika i dobro je osjetio svet ost mnogih pri\u269?a. No nije mogao to objasniti gradona\u269?elnici. Ona \u263 ?e morati s vremenom promijeniti svoje mi\u353?ljenje o njemu. Bila je sumnji\u2 69?ava prema njemu, no mislio je da bi je vremenom mogao pridobiti; da bi bila d obra gradona\u269?elnica, morala je imati vje\u353?tinu vidjeti ljude onakvima k akvi zaista jesu, a ne kako izgledaju. Promijenio je temu.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? {\i Filhos da Mente de Cristo}... moj portugalski nije previ\u353?e dobar, ali ne zn a\u269?i li to {\i Sinovi Kristova Uma?}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je relativno nov crkveni red koji je osnovan prije samo \u269?etiri s totine godina, providno\u353?\u263?u samog Pape...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, ja znam za {\i Djecu Kristova Uma, gradona\u269?elnice}. Na Moctezumi sam, u gradu Cordobi govo rio San Angelovu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?irom je otvorila o\u269?i. \u8211? Zna\u269?i, ta pri\u269?a je istinita!\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?uo sam mnoge verzije te pri\u269?e, gradona\u269?elnice Bosquinha. Jedna od njih govori kako je San Angelo na samrtnoj postelji bio opsjednut vrag om pa je vapio za neizrecivim ritualom kojeg izvodi poganski Hablador de los Mue rtos.\par\pard\plain\hyphpar}{ Gradona\u269?elnica se osmjehnula. \u8211? To je nalik pri\u269?i koja se \u353? apatom prepri\u269?ava. Naravno, Dom Crist\u227?o ka\u382?e da je to glupost.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? San Angelo je, jo\u353? prije negoli je bio progla\u353?en svecem, nazo\ u269?io mojem govorenju za \u382?enu koju je poznavao. Gljivice koje su mu se po javile u krvi ve\u263? su ga tada po\u269?ele ubijati. Pri\u353?ao mi je i rekao :\~\u8211? Andrew, oni ve\u263? sada o meni govore grozne la\u382?i, govore da s am radio \u269?uda i kako bih trebao biti progla\u353?en svetim. Mora\u353? mi p

omo\u263?i. Kad umrem, mora\u353? re\u263?i istinu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ta \u269?uda su potvr\u273?ena i on je kanoniziran samo devedeset go dina nakon smrti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. To je djelomi\u269?no i moja krivnja. Kada sam govorio njegovu smrt, sam sam potvrdio neka od \u269?uda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada se je glasno nasmijala. \u8211? Govornik za mrtve koji vjeruje u \u269?uda? \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pogledajte ovaj va\u353? bre\u382?uljak s katedralom. Koliko od tih zgra da je namijenjeno sve\u263?enicima, a koliko \u353?koli?\par\pard\plain\hyphpar} { Bosquinha je odmah shvatila i bijesno ga pogledala. \u8211? Filhos da Mente de C risto se pokoravaju svome biskupu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Osim \u353?to su sa\u269?uvali i prenose dalje sva znanja, bez obzira od obrava li to biskup ili ne.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? San Angelo vam je mo\u382?da dopu\u353?tao mije\u353?ati se u poslove Cr kve. Uvjeravam vas da vam biskup Peregrino ne\u263?e to dopustiti.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Do\u353?ao sam jednostavno govoriti smrt i po\u353?tovat \u263?u va\u353 ?e zakone. Mislim da \u263?ete uvidjeti kako radim manje \u353?tete negoli ste o \u269?ekivali, i mo\u382?da vi\u353?e dobra.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako ste do\u353?li govoriti Pipovu smrt, onda ne\u263?ete \u269?initi ni \u353?ta osim zla. Ostavite te pra\u353?\u269?i\u263?e iza zida. Kada bi bilo po mojem, ni jedno ljudsko bi\u263?e vi\u353?e ne bi pro\u353?lo kroz tu ogradu.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nadam se da \u263?u ovdje mo\u263?i unajmiti sobu.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Govorni\u269?e, mi ovdje smo grad koji se ne mijenja. Svatko ima ku\u263 ?u i nema kamo drugdje i\u263?i... za\u353?to bi itko dr\u382?ao svrati\u353?te? Mo\u382?emo vam ponuditi samo neko od onih plasti\u269?nih boravi\u353?ta koja su podigli prvi naseljenici. Malena su, ali imaju svu potrebnu udobnost.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako meni ne treba neka posebna udobnost, a niti mnogo prostora, siguran sam da \u263?e mi to odgovarati. I jedva \u269?ekam susret s Dom Crist\u227?o. Tamo gdje se nalaze sljedbenici San Angela, tamo je i istina na\u353?la svoje pr ijatelje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha je frknula i ponovo pokrenula kola. Kao \u353?to je Ender i namjeravao posti\u263?i, njezine predrasude o nekom govorniku za mrtve sada vi\u353?e nisu bile tako \u269?vrste. Ve\u263? sama pomisao da je on zaista poznavao San Angel a i po\u353?tovao Filhose. To nije bilo ono na \u353?to ih je biskup Peregrino p ripremao da mogu o\u269?ekivati.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Soba je bila vrlo oskudno namje\u353?tena i da je Ender sa sobom nosio mnogo stv ari sada ne bi znao kamo bi ih stavio. Ipak se, kao i uvijek, nakon me\u273?uzvj ezdanog leta uspio raspakirati u samo nekoliko minuta. U torbi je ostala samo \u 269?ahura s maticom; ve\u263? je odavno prestao smatrati \u269?udnim to \u353?to pod krevetom dr\u382?i budu\u263?nost jedne veli\u269?anstvene rase.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da \u263?e ovo biti ono pravo mjesto \u8211? promrmljao je. \u26 8?ahura je na dodir bila hladna, gotovo ledena, \u269?ak i kroz ru\u269?nike u k oje je bila umotana.\par\pard\plain\hyphpar}{ <Ovo {\i je} to mjesto.>\par\pard\plain\hyphpar}{ Nerviralo je to \u353?to je ona bila toliko sigurna u to. Nije bilo nikakvog zna ka molbe ili nestrpljenja ili bilo kakvog drugog osje\u263?aja kakve je pokaziva la u pro\u353?losti kada je \u382?eljela napokon iza\u263?i iz \u269?ahure. Sada je samo zra\u269?ila apsolutnom sigurno\u353?\u263?u.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bilo bi mi drago kada bismo o tome mogli samo tako odlu\u269?iti\~\u8211 ? rekao je. \u8211? Ovo bi {\i moglo} biti pravo mjesto, ali pitanje je ho\u263?e li se pra\u353?\u269?i\u263?i

mo\u263?i nositi s \u269?injenicom da ste ovdje.\par\pard\plain\hyphpar}{ <Pitanje je mogu li se oni nositi s vama {\i bez} nas.>\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Treba mi vremena. Daj mi ovdje nekoliko mjeseci.\par\pard\plain\hyphpar} { <Uzmi si onoliko vremena koliko ti je potrebno. Nama se sad vi\u353?e ne \u382?u ri.>\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koga si to prona\u353?la? Mislio sam da si mi rekla kako ne mo\u382?e\u3 53? komunicirati ni s kim osim sa mnom.\par\pard\plain\hyphpar}{ <Onaj dio na\u353?eg uma koji sadr\u382?i na\u353?e misli, ono \u353?to vi zovet e filoti\u269?kim impulsom, snaga ansibla, je kod ljudi vrlo hladan i te\u353?ko ga je na\u263?i. Ali ovaj kojeg smo ovdje na\u353?li, jedan od mnogih koje \u26 3?emo ovdje na\u263?i, ima filoti\u269?ki impuls koji je mnogo ja\u269?i, \u269? istiji i lak\u353?e ga je na\u263?i. On nas lak\u353?e \u269?uje, pa nam oprosti , dragi prijatelju, oprosti nam ako odustanemo od te\u353?kog posla kakav je raz govor s tvojim umom i vratimo se njemu kako bismo s njim razgovarali, jer on ne tra\u382?i toliki napor stvaranja rije\u269?i i slika koje su dovoljno jasne za tvoj analiti\u269?ki um, jer mi ga osje\u263?amo kao sjaj sunca, kao toplinu sun \u269?evog sjaja na njegovom licu i na na\u353?em, svje\u382?u vodu duboko u na\ u353?em abdomenu i kre\u263?e se kroz nas tako nje\u382?no poput povjetarca kakv og nismo osjetili tri tisu\u263?e godina i bit \u263?emo s njim sve dok nas ne p robudi\u353?, dok nas ne odvede\u353? do mjesta gdje \u263?emo ovdje boraviti, j er ti \u263?e\u353? to u\u269?initi kada sam shvati\u353? da je ovo to mjesto, d a je ovo za nas dom...>\par\pard\plain\hyphpar}{ I tada je izgubio nit njezinih misli, osje\u263?ao je kako mu je to umaklo iz sj e\u263?anja kao san koji nakon bu\u273?enja zaboravimo, premda ga se nastojimo s jetiti i odr\u382?ati ga \u382?ivim.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender nije bio siguran \u353?to je to matica ovdje prona\u353?la, ali ma \u353?t o to bilo {\i on} \u263?e zbog toga imati posla s Zakonikom Zvjezdanih Putova, s Katoli\u269?k om crkvom, s mladim ksenolozima koji mu mo\u382?da ne\u263?e ni dopustiti susret s pra\u353?\u269?i\u263?ima, s ksenobiologinjom koja ga je pozvala ovamo, a ond a se predomislila, a i jo\u353? ne\u269?im \u353?to je mo\u382?da i najva\u382?n ije, a to je da ako matica ostane ovdje, i {\i on} \u263?e morati ostati ovdje. Toliko sam dugo bio odvojen od ljudskog roda, p omislio je, petljaju\u263?i se u tu\u273?e stvari, povrijedio i onda lije\u269?i o te rane i pritom sam ostao netaknut i onda odlazio dalje... Ako je ovo mjesto na kojem \u263?u ostati, ho\u263?u li ikada postati njegovim dijelom? Jedino \u2 69?emu sam ikada pripadao bila je armija dje\u269?aka u \u352?koli ratovanja i V alentina, a sada je sve to samo dio pro\u353?losti...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je, tuguje\u353? u samo\u263?i? \u8211? upitala ga je Jane. \u8 211? Mogu \u269?uti kako ti se puls usporio, a disanje postalo te\u382?e. Za tre n oka \u263?e\u353? ili zaspati ili umrijeti ili oplakivati.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Daleko slo\u382?enije od toga \u8211? vedro je rekao. \u8211? Predosje\u 263?am samosa\u382?aljenje zbog boli koja se nije pojavila.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Bravo, Ender. Zapo\u269?ni s tim odmah pa \u263?e\u353? tako mo\u263?i d u\u382?e patiti. \u8211? Terminal je o\u382?ivio i prikazao Jane kao prase u \u3 53?paliru dugonogih \u382?ena koje je \u353?utiraju. \u8211? Razgibaj se malo, o sje\u263?at \u263?e\u353? se mnogo bolje. Napokon, raspakirao si se. \u352?to sa d \u269?eka\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne znam \u269?ak ni gdje se nalazim, Jane.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovi ovdje nemaju plan grada \u8211? rekla je Jane. \u8211? Svi znaju gdj e se sve nalazi. Ali imaju kartu kanalizacijske mre\u382?e, podijeljenu na grads ke \u269?etvrti. Mogu ti izvaditi sve dijelove gdje se nalaze zgrade.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Iznad terminala se pojavio trodimenzioni model grada. Ender mo\u382?da ovdje i n ije bio ba\u353? dobrodo\u353?ao i njegova soba je mo\u382?da bila skromna, ali su se iskazali s terminalom koji su za njega osigurali. Nije to bila standarda i

zvedba za kori\u353?tenje kod ku\u263?e, nego mnogo sofisticiraniji. Mogao je pr ojicirati holograme u prostoru \u353?esnaest puta ve\u263?em negoli je to mogla ve\u263?ina terminala, s \u269?etiri puta ve\u263?om rezolucijom. Iluzija je dje lovala toliko stvarno da se Ender na trenutak osje\u263?ao kao da je Guliver koj i se nagnuo iznad Liliputa koji ga se jo\u353? nije bojao, nije shvatio koliku r azornu mo\u263? on ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Imena pojedinih kvartova visjela su u zraku iznad tog dijela grada.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Nalazi\u353? se ovdje \u8211? rekla je Jane. \u8211? Vila Velha, stari d io grada. Pra\u231?a (trg) na kojem se odr\u382?avaju skupovi samo je blok odavd e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima\u353? li ikakvu kartu podru\u269?ja gdje \u382?ive pra\u353?\u269?i\ u263?i?\par\pard\plain\hyphpar}{ Prema Enderu je brzo kliznula karta grada, najbli\u382?i obrisi su nestajali ona ko brzo kako su se iz daljine pojavljivali novi, kao da je letio iznad tog teren a. Kao da sam vje\u353?tica, pomislio je. Granice grada bile su ozna\u269?ene og radom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ta barijera je jedino \u353?to stoji izme\u273?u nas i pra\u353?\u269?i\ u263?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona stvara elektri\u269?no polje koje stimulira svaki \u382?ivac osjetlj iv na bol \u8211? rekla je Jane. \u8211? Ve\u263? lagan dodir natjera sve \u382? ivo da po\u353?a\u353?avi... ima\u353? osje\u263?aj kao da ti netko tupom pilom sije\u269?e prste.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ugodna pomisao. A mi smo tu u koncentracionom logoru? Ili u zoolo\u353?k om vrtu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sve ovisi o tome kako gleda\u353? na to. Ona strana te ograde na kojoj s e nalaze ljudi je ta koja komunicira s ostatkom svemira, dok je strana gdje su p ra\u353?\u269?i\u263?i zarobljena u svom svijetu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Razlika je u tome \u353?to oni ne znaju \u353?to sve propu\u353?taju.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam \u8211? rekla je Jane. \u8211? To je ono naj\u353?armantnije kod lj udi. Svi ste tako uvjereni da ni\u382?a bi\u263?a krvare od zavisti \u353?to nis u imali sre\u263?e roditi se kao {\i homo sapiens}. \u8211? Izvan ograde nalazio se obronak bre\u382?uljka na \u269?i jem je vrhu po\u269?injala vrlo gusta \u353?uma. \u8211? Ksenolozi nisu nikad za lazili duboko u teritorij pra\u353?\u269?i\u263?a. Zajednica pra\u353?\u269?i\u2 63?a koju oni prou\u269?avaju nalazi se manje od kilometra unutar \u353?ume. Pra \u353?\u269?i\u263?i \u382?ive u drvenoj kolibi, svi mu\u382?jaci zajedno. Ne zn amo ni za koje drugo naselje, osim \u353?to je satelit mogao potvrditi da svaka \u353?uma poput ove ima ovakvu lova\u269?ko-sakuplja\u269?ki strukturiranu zajed nicu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni love?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, ali ve\u263?inom sakupljaju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Gdje su Pipo i Libo umrli?\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane je osvijetlila malen travnati dio obronka na putu prema \u353?umi. Tu je na osami raslo jedno veliko stablo i nedaleko od njega dva manja.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Ta stabla, \u8211? rekao je Ender \u8211? ne sje\u263?am se da su na hol ogramu kojeg sam vidio na Trondheimu bila tako blizu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Otad su pro\u353?le dvadeset i dvije godine. Veliko stablo je ono koje s u pra\u353?\u269?i\u263?i posadili u svojeg buntovnika zvanog Rooter, kojeg su p ogubili prije nego je Pipo bio ubijen. Druga dva stabla su posljedica dviju egze kucija koje su pra\u353?\u269?i\u263?i izveli znatno kasnije.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Ba\u353? bih rado znao za\u353?to sade stabla za pogubljene pra\u353?\u2 69?i\u263?e, ali ne i za ljude.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Njima su stabla svetinja \u8211? pojasnila je Jane. \u8211? Pipo je zabi lje\u382?io da mnoga od tih stabala u \u353?umi imaju svoja imena. Libo je misli o kako bi to mogla biti imena mrtvih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ljudi se pak ne uklapaju u taj uzorak obo\u382?avanja stabala. Da, to

bi moglo tako biti. Osim \u353?to je poznato da rituali i mitovi ne nastaju ni i z \u269?ega. Obi\u269?no za to postoji neki razlog koji je pak povezan s opstank om zajednice.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar si sada i antropolog?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pravi na\u269?in za prou\u269?avanje \u269?ovje\u269?anstva je \u269?ovj ek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda idi i prou\u269?avaj neke ljude, Andrew. Na primjer Novinhinu obite lj. Kad smo ve\u263? kod toga, plan grada je skrembliran tako da ne mo\u382?e\u3 53? vidjeti gdje tko stanuje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ti mo\u382?e\u353? nekako premostiti ta njihova ograni\u269?enja, za r ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263? jesam.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nedaleko linije ograde iza bre\u382?uljka na kojem je bio opservatorij treptalo je neko svjetlo. To je bilo onoliko izolirano mjesto koliko je to uop\u263?e mog lo biti unutar Milagrea. Jo\u353? nekoliko ostalih ku\u263?a bilo je podignuto n a mjestu s kojeg se uvijek mogla vidjeti ograda. Ender se pitao je li Novinha od abrala \u382?ivjeti ovdje zato da bi bila blizu ogradi ili zato da bude daleko o d susjeda. A mo\u382?da je to bio Marc\u227?ov izbor.\par\pard\plain\hyphpar}{ Najbli\u382?e susjedstvo bila im je Vila Atras, a onda se dolje prema rijeci pru \u382?ao dio zvan As Fabric\u225?s. Kao \u353?to to i ime ka\u382?e, ve\u263?ino m se sastojao od manjih tvornica koje su proizvodile metal, plastiku, konzervira nu hranu i tkanine za potrebe stanovnika Milagrea. Lijep primjer samodostatne ek onomije. A Novinha je odabrala \u382?ivjeti otraga, iza svega toga, daleko od tu \u273?ih pogleda, nevidljiva. Sada je Ender bio siguran da je ona tako odabrala. Nije li to bilo u skladu s na\u269?inom kako je \u382?ivjela cijeloga \u382?ivo ta? Nikada nije pripadala Milagreu. Nije to slu\u269?ajno da su svi pozivi za do lazak govornika dolazili od nje i njezine djece. Sam taj \u269?in pozivanja govo rnika bio je prkosan i drzak, znak kako oni ne misle da pripadaju me\u273?u odan e katolike Luzitanije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ipak \u8211? rekao je Ender \u8211? moram zamoliti nekoga da me odvede t amo. Ne smiju odmah saznati da od mene ne mogu sakriti nikakvu informaciju.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Karta je nestala, a iznad terminala pojavilo se Janino lice. Nije se potrudila p odesiti terminal pa joj je lice imalo vi\u353?estruko ve\u263?e dimenzije od stv arnog ljudskog bi\u263?a. Zaista je djelovala impozantno. A njezina simulacija b ila je precizna, sve do najmanje pore na njezinom licu. \u8211? Zapravo, Andrew, {\i ja} sam ta pred kojom oni ne mogu ni\u353?ta sakriti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je uzdahnuo. \u8211? Ti ima\u353? neprikosnovena prava, Jane.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Znam. \u8211? Namignula je. \u8211? Ali {\i ti} ih nema\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i li to da mi ne vjeruje\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Iz tebe zra\u269?i nepristranost i osje\u263?aj za pravdu. No ja u sebi imam dovoljno ljudskosti da zahtijevam povla\u353?ten tretman, Andrew.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?e\u353? li mi barem ne\u353?to obe\u263?ati?\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Samo reci, ti moj tjelesni prijatelju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad bude\u353? odlu\u269?ila ne\u353?to kriti od mene, ho\u263?e\u353? l i mi barem re\u263?i da mi to ne\u263?e\u353? re\u263?i?\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ovo su ve\u263? preduboke misli za mene malenu. \u8211? Sada je izgledal a poput karikature pretjerano \u382?enstvene \u382?ene.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni\u353?ta nije preduboko za tebe, Jane. U\u269?ini nam uslugu i ne baca j mi klipove pod noge.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eli\u353? li da ne\u353?to u\u269?inim za tebe dok ti bude\u353? k od obitelji Ribeira?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. Prona\u273?i mi sve po \u269?emu se obitelj Ribeira razlikuje od ost alih stanovnika Luzitanije. I sve one stvari gdje su dolazili u sukob s ovda\u35

3?njim autoritetima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvoja rije\u269? je za mene zapovijed. \u8211? Zapo\u269?ela je s onom s vojom glumom povla\u269?enja duha u bocu.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Pra\u231?a je bila puna djece koja su igrala nogomet. Ve\u263?ina njih je izvodi la prave akrobacije s loptom, slu\u382?e\u263?i se samo nogama i glavom. Ali dvo je se uhvatilo u gadan dvoboj. Dje\u269?ak je svom snagom \u353?utao loptu prema djevoj\u269?ici koja je stajala kakva tri metra dalje. Ona je ni ne trepnuv\u35 3?i stajala \u269?ekaju\u263?i da je lopta udari, bez obzira na to koliko je jak o udarila. Onda ju je \u353?utnula natrag prema njemu, a on je poku\u353?avao ni ne trepnuti. Svaki puta kada se lopta odbila od dje\u269?aka, ona ju je uzimala i postupno mu se sve vi\u353?e pribli\u382?avala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je poku\u353?avao pitati nekog od dje\u269?aka gdje se nalazi ku\u263?a ob itelji Ribeira. Svi njihovi odgovori su se, bez razlike, svodili na slijeganje r amenima. Kad je postao uporniji, neki od njih su se odmakli od njega i uskoro se ve\u263?ina djece povukla s pra\u231?e. Ender se pitao je li biskup ba\u353? sv ima rekao za govornike.\par\pard\plain\hyphpar}{ No onaj dvoboj se i dalje nastavio nesmanjenom \u382?estinom. A sada, kad na trg u vi\u353?e nije bila onolika gu\u382?va, Ender je vidio da je tu jo\u353? jedno dijete, dje\u269?ak star kakvih dvanaest godina. Gledan sa stra\u382?nje strane nije izgledao nimalo \u269?udno, ali kad se Ender primaknuo sredini trga, vidio je da ne\u353?to nije u redu s dje\u269?akovim o\u269?ima. Trebalo mu je trenut ak-dva, a onda je shvatio da dje\u269?ak ima umjetne o\u269?i. Oba oka su izgled ala kao da su izra\u273?ena od sjajnog metala, ali Ender je znao kako te o\u269? i funkcioniraju. Samo jedno oko je slu\u382?ilo za vid, ali je imalo \u269?etiri odvojena skenera koji su odvajali signale i u mozgu simulirali binokularni vid. Drugo oko je sadr\u382?avalo izvor energije, kompjutor i vanjsko su\u269?elje. Kad bi dje\u269?ak po\u382?elio, mogao je snimiti kratke sekvence u ograni\u269? enoj fotomemoriji, mo\u382?da manje od bilijun bitova. Ono dvoje djece ga je \u2 69?ini se koristili kao suca u svom dvoboju: u slu\u269?aju sporenja, on je moga o ponovo prikazati sporni dio, i to usporeno, i to\u269?no im re\u263?i kako je bilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Lopta je poletjela dje\u269?aku ravno u prepone. Neznatno se trznuo, no djevoj\u 269?ica nije bila impresionirana. \u8211? Izmaknuo se, vidjela sam kako su mu se kukovi pomaknuli!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam. Ozlijedila si me, ali se uop\u263?e nisam izmaknuo!\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Reveja! Reveja!. \u8211? Govorili su ina\u269?e stark, ali djevoj\u269?i ca je sada pre\u353?la na portugalski.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dje\u269?ak s metalnim o\u269?ima nije promijenio izraz lica, ali je podigao ruk u kako bi ih uti\u353?ao. \u8211? Mudou \u8211? rekao je napokon. Pomaknuo se, p reveo si je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sabia! \u8211? Zna\u269?ilo je to znala sam!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti si la\u382?ljivac, Olhado!\par\pard\plain\hyphpar}{ Dje\u269?ak s metalnim o\u269?ima ga je prezirno pogledao. \u8211? Ja nikada ne la\u382?em. Ako ho\u263?e\u353? poslat \u263?u ti traku s tom scenom. Zapravo mi slim da \u263?u je poslati cijeloj mre\u382?i pa neka svatko vidi kako se izmi\u 269?e\u353?, a onda la\u382?e\u353? da se nisi izmaknuo.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Mentiroso! Filho de puta! Fode-bode!\par\pard\plain\hyphpar}{ Enderu je bilo poprili\u269?no jasno \u353?to svi ovi epiteti zna\u269?e, ali dj e\u269?ak s metalnim o\u269?ima sve je to mirno primio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? D\u225? \u8211? rekla je djevoj\u269?ica. \u8211? D\u225?-me. \u8211? Da j mi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dje\u269?ak je bijesno skinuo svoj prsten i bacio ga na tlo pokraj njezinih nogu . \u8211? Viada! \u8211? rekao je promuklim \u353?apatom. Tada je otr\u269?ao.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poltrao! \u8211? viknula je djevoj\u269?ica za njim. Kukavico!\par\pard\ plain\hyphpar}{

\u8211? {\i C\u227?o! \u8211?} doviknuo je dje\u269?ak, ni ne okrenuv\u353?i se.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Ovoga puta nije dovikivao djevoj\u269?ici. Ona se odmah okrenula prema dje\u269? aku s metalnim o\u269?ima, koji se uko\u269?io kada je to \u269?uo. Gotovo istog trenutka, mala je spustila pogled. Onaj dje\u269?ak s kojim se nadmetala pri\u3 53?ao je dje\u269?aku s metalnim o\u269?ima i ne\u353?to mu \u353?apnuo. Ovaj je podigao pogled i tek je sada opazio Endera.\par\pard\plain\hyphpar}{ Starija djevoj\u269?ica se ispri\u269?avala. \u8211? Desculpa, Olhado, n\u227?o queria que...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? N\u227?o h\u225? problema, Michi. \u8211? Nije gledao u nju.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Djevoj\u269?ica je kanila nastaviti, ali tada je i ona opazila Endera pa je za\u 353?utjela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Porque est\u225? olhando-nos? \u8211? upitao je dje\u269?ak. \u8211? Za\ u353?to nas gledate?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je odgovorio pitanjem \u8211? Jesi li ti ovdje arbitar? \u8211? rije\u269? je mogla zna\u269?iti i sudac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? De vez em quando. \u8211? Ponekad.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pre\u353?ao na stark, jer nije znao ho\u263?e li mo\u263?i i\u353?ta sl o\u382?eno re\u263?i na portugalskom. \u8211? Onda mi reci, arbitru, je li po\u3 53?teno ostaviti ovdje stranca da se sam snalazi i pronalazi put?\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Stranac? Mislite utlaning, framling ili raman?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, mislim na nekoga tko ne vjeruje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, Senhor \u233? descrente? Vi ste nevjernik?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja samo ne vjerujem ono \u353?to je nevjerojatno.\par\pard\plain\hyphpar }{ Dje\u269?ak se osmjehnuo. \u8211? Kamo \u382?elite i\u263?i, Govorni\u269?e?\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Do ku\u263?e obitelji Ribeira.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ona mala djevoj\u269?ica se primaknula bli\u382?e dje\u269?aku s metalnim o\u269 ?ima. \u8211? Koje obitelji Ribeira?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? One udovice Ivanove.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da znam gdje je to \u8211? odgovorio je dje\u269?ak.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Svatko zna gdje je to, pitanje je samo ho\u263?e\u353? li me odvesti do tamo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to \u382?elite i\u263?i tamo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Postavljam ljudima pitanja i nastojim saznati istinite pri\u269?e.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda po\u273?ite sa mnom. \u8211? Po\u353?ao je prema nisko poko\u353?en oj travi glavne ceste. Djevoj\u269?ica mu je \u353?aptala u uho. Zaustavio se i okrenuo prema Enderu koji je hodao odmah iza njega. \u8211? Quara \u382?eli znat i kako se zovete.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Andrew. Andrew Wiggin.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona je Quara.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zbog mojih o\u269?iju svi me zovu Olhado. \u8211? Podigao je curicu i st avio je na svoja ramena. \u8211? Ali moje pravo ime je Lauro. Lauro Suleimao Rib eira. \u8211? Osmjehnuo se, a onda se okrenuo i nastavio hodati.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Ender ga je slijedio. Ribeira. Dakako.\par\pard\plain\hyphpar}{ I Jane je sve ovo slu\u353?ala pa je progovorila iz onog ukrasa u njegovom uhu. \u8211? Lauro Suleimao Ribeira je Novinhino \u269?etvrto dijete. Izgubio je vid u jednoj nesre\u263?i s laserom. Dvanaest mu je godina. Oh, da, prona\u353?la sa m jednu razliku izme\u273?u obitelji Ribeira i ostatka grada. Ribeire su voljni prkositi biskupu i povesti te onamo kamo \u382?eli\u353? po\u263?i.\par\pard\pla in\hyphpar}{ I ja sam ne\u353?to zapazio, Jane, tiho joj je odgovorio. Taj dje\u269?ak je u\u

382?ivao \u353?to me je prevario, a jo\u353? vi\u353?e u tome \u353?to me pustio vidjeti kako sam prevaren. Samo se nadam da ne uzima\u353? kod njega poduke.\pa r\pard\plain\hyphpar} {\line } { Miro je sjedio na obronku. Sjena drve\u263?a \u269?inila ga je nevidljivim bilo kome tko bi ga mogao promatrati iz Milagrea, ali on je odavde mogao vidjeti ve\u 263?i dio grada... u svakom slu\u269?aju katedralu i samostan na najvi\u353?em b re\u382?uljku, a onda i opservatorij smje\u353?ten na sljede\u263?em bre\u382?ul jku u smjeru sjevera. A ispod opservatorija, u udolini i nedaleko od ograde bila je ku\u263?a u kojoj je \u382?ivio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro \u8211? \u353?apnuo je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e \u8211? jesi li stablo?\par\pard\plain\hyphpar}{ Bio je to prijevod pekveninjo\u353?kog idioma. Ponekad su znali satima biti nepo kretni i meditirati. To su zvali \u8222?biti stablo\u8221?\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Vi\u353?e sam poput vlati trave \u8211? odgovorio je Miro.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e se hihotao na onaj svoj kre\u353?tav na\u269?in. To nikada nije zvu\u269?alo prirodno; pekveninjosi su usvojili smijeh na onaj me hani\u269?ki, rutinski na\u269?in, kao da je to jednostavno jo\u353? jedna rije\ u269? starka. Njihov smijeh nije bio potaknut zabavom i osje\u263?ajem za smije\ u353?no, barem se to Miri tako \u269?inilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?e li padati ki\u353?a? \u8211? upita Miro. Pra\u353?\u269?i\u263 ?u je to zna\u269?ilo: uznemirava\u353? li me meni za volju ili tebi?\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Danas je ki\u353?ila vatra \u8211? rekao je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263 ?e. \u8211? Tamo vani u preriji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. Imamo posjetitelja koji je do\u353?ao s drugog svijeta.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Je li to Govornik?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro nije odgovorio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mora\u353? ga dovesti da nas vidi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro nije odgovorio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zbog tebe, Miro, moje lice pu\u353?ta korijenje u zemlju, moji udovi su gra\u273?a za tvoju ku\u263?u.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je mrzio kad su ga oni za ne\u353?to molili. To je bilo kao da misle kako j e on netko posebno mudar ili jak, kao neki roditelj od kojeg se usluga mora neka ko iskam\u269?iti. Ako oni tako misle, onda je to njegova pogre\u353?ka. Njegova i Libova. Jer su se tu me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?ima igrali bogova.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Obe\u263?ao sam ti to, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada, kada, kada?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebat \u263?e mi neko vrijeme. Moram najprije vidjeti mo\u382?e li mu s e vjerovati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e izgledao je zbunjeno i frustrirano. Miro je poku\ u353?avao objasniti da svi ljudi ne poznaju sve ljude te da neki od njih nisu do bri, no \u269?inilo se da oni to nikada nisu razumjeli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dovest \u263?u ga \u269?im budem mogao \u8211? rekao je.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Odjednom se Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e po\u269?eo ljuljati na tlu naprijed-n atrag, kao da se poku\u353?ava rije\u353?iti svrbe\u382?a u anusu. Libo je jedno m naga\u273?ao kako takve kretnje kod pra\u353?\u269?i\u263?a imaju istu funkcij u kao i smijeh kod ljudi. \u8211? Daj prije\u273?i na onu tvoju spiku! \u8211? h ihotao se Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e, kojeg je silno zabavljala \u269?injeni ca da Miro i ostali zenadori govore dva jezika, vje\u353?to se prebacuju\u263?i s jednog na drugi, iako je istovremeno bilo posve uobi\u269?ajeno da pra\u353?\u 269?i\u263?i unutar istog plemena govore barem \u269?etiri svoja razli\u269?ita jezika.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali ako je sad htio slu\u353?ati portugalski, onda \u263?e ga i \u269?uti.\par\p

ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vai comer folhas! \u8211? Idi jesti li\u353?\u263?e!\par\pard\plain\hyph par}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e se zbunio. \u8211? \u352?to je sad u tome tako mu dro?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer to je tvoje ime. Come folhas.\par\pard\plain\hyphpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je iz nosa izvukao krupnog kukca i bacio ga mrmlj aju\u263?i: \u8211? Ne budi tako sirov. \u8211? Zatim je oti\u353?ao.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Miro ga je promatrao kako odlazi. Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je uvijek bio t ako naporan. Miri je puno dra\u382?e dru\u353?tvo bio pra\u353?\u269?i\u263? koj eg su zvali \u268?ovjek. Premda je \u268?ovjek bio pametniji, pa je Miro morao s njim biti i vi\u353?e oprezan, \u268?ovjek nije djelovao neprijateljski, za raz liku od Onoga Koji Jede Li\u353?\u263?e, i koji je \u269?esto tako izgledao.\par \pard\plain\hyphpar}{ Kad je pra\u353?\u269?i\u263? nestao s vidika, Miro se opet okrenuo prema gradu. Dvojica su se kretala puteljkom prema njegovoj ku\u263?i. Onaj prvi je bio vrlo visok... ne, to je bio Olhado i nosio je Quaru na ramenima. Quara je ve\u263? b ila prevelika za takav na\u269?in no\u353?enja. Miro je bio zabrinut za nju. \u2 68?inilo se kao da se jo\u353? uvijek nije povratila od \u353?oka nakon o\u269?e ve smrti. Osjetio je ogor\u269?enost. Kad samo pomisli kako su on i Ela o\u269?e kivali da \u263?e o\u269?eva smrt rije\u353?iti sve njihove probleme.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Ustao je i poku\u353?ao bolje razabrati tko je \u269?ovjek koji je hodao iza Olh ada i Quare. Nije to bio nitko koga je ve\u263? ranije vi\u273?ao. Govornik? Zar ve\u263?? Nije mogao biti u gradu du\u382?e od sat vremena, a ve\u263? se zaput io prema njihovoj ku\u263?i. Sjajno, samo mi jo\u353? treba da mama otkrije kako sam ga ja pozvao. Nekako sam mislio da \u263?e govornik za mrtve postupati disk retnije, a ne ovako izravno se zaputiti u ku\u263?u osobe koja ga je pozvala. Ka kva budala. Ve\u263? je dovoljno lo\u353?e to \u353?to je do\u353?ao godinama pr ije nego sam to o\u269?ekivao. Ako nitko drugi, Quim \u263?e sigurno o tome izvi jestiti biskupa. Sada \u263?u vjerojatno imati problema ne samo s mamom nego i s cijelim gradom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je za\u353?ao natrag me\u273?u stabla i potr\u269?ao stazom koja je vodila prema dverima kroz koju se ulazilo u grad.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 7}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b KU\u262?A RIBEIRA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Miro, ovaj puta ti bi trebao biti ondje, jer iako imam bolju memoriju za dijalog nego ti, ja sasvim sigurno ne znam \u353?to ovo zna\u269?i. Ti si vidio novog p ra\u353?\u269?i\u263?a, onoga kojeg zovu \u268?ovjek... mislim da sam te vidjela kako s njim razgovara\u353? minutu prije negoli si oti\u353?ao na Upitnu aktivn ost. Mandachuva mi je rekao da su ga nazvali \u268?ovjek, jer je kao dijete bio jako pametan. U redu, to je jako laskavo kada se u njihovim mislima rije\u269?i pametan i \u269?ovjek povezuju, a mo\u382?da to izvode samo zato \u353?to misle da \u263?e nam tako laskati, ali to sada nije va\u382?no.\par\pard\plain\hyphpar }{ Tada je Mandachuva rekao: \u8222?On je znao govoriti \u269?im je prohodao\u8220? i pritom je rukom pokazao visinu od kakvih desetak centimetara iznad tla. Meni

je to izgledalo kao da pokazuje koliko je visok \u268?ovjek bio kad je nau\u269? io kako se hoda i govori. Deset centimetara! No mo\u382?da sam u zabludi. Ti si trebao biti tamo i to vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ako pak imam pravo, i ako je Mandachuva to mislio, onda po prvi puta imamo neku predod\u382?bu o tome kako izgleda djetinjstvo pra\u353?\u269?i\u263?a. Ako zais ta prohodaju kad su visoki deset centimetara... i progovore, ni manje ni vi\u353 ?e!... onda sigurno imaju kra\u263?e vrijeme razvoja tijekom trudno\u263?e nego ljudski embrio, a znatno se vi\u353?e razvijaju nakon ro\u273?enja.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Ali sada to postaje posve suludo, \u269?ak i po tvojim standardima. Tada se nagn uo posve k meni i \u353?apnuo mi (kao da to ne smije u\u269?initi) tko je \u268? ovjekov otac: \u8220?Tvoj djed Pipo poznavao je \u268?ovjekovog oca. Njegovo sta blo je nedaleko dveri va\u353?e ograde.\u8220?\par\pard\plain\hyphpar}{ Zar se \u353?ali? Rooter je umro prije dvadeset i dvije godine, zar ne? U redu, mo\u382?da je to samo nekakva stvar religije, ne\u353?to sli\u269?no kao posvoji t-\u263?u-jedno-stablo. Ali po na\u269?inu na koji se Mandachuva tako tajanstven o pona\u353?ao, ja jo\u353? uvijek nekako mislim da je to istina. Je li mogu\u26 3?e da kod njih trudno\u263?a traje dvadeset i \u269?etiri godine? Ili je \u268? ovjeku trebalo nekoliko desetlje\u263?a da se od deset centimetara visokog djete \u353?ca razvije u lijep primjerak pra\u353?\u269?i\u263?a kakvog sada vidimo. I li je mo\u382?da Rooterova sperma cijelo vrijeme bila negdje pohranjena u kakvoj posudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali to je va\u382?no. To je prvi puta da se nekog pra\u353?\u269?i\u263?a, kojeg ljudski promatra\u269?i osobno znaju, spominje kao oca.\par\pard\plain\hyphpar} { I to ni vi\u353?e ni manje nego Rooter, ba\u353? onaj koji je bio pogubljen. Dru gim rije\u269?ima, mu\u382?jak s najni\u382?im presti\u382?em... pogubljeni krim inalac... naziva se ocem! To zna\u269?i da ovi mu\u382?jaci koje znamo uop\u263? e nisu izop\u263?eni ne\u382?enje, mada su neki od njih toliko stari da su pozna vali Pipa. Oni su potencijalni o\u269?evi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?tovi\u353?e, ako je \u268?ovjek tako stra\u353?no pametan, za\u353?to bi g a bacili ovamo, ako je ovo zaista skupina bijednih ne\u382?enja? Mislim da smo n eko vrijeme bili u zabludi: ovo nije skupina ne\u382?enja niskog statusa, ovo je vrlo presti\u382?na skupina mladi\u263?a i neki od njih \u263?e zaista ne\u353? to i posti\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ I zato kada si mi rekao da me \u382?ali\u353?, jer mora\u353? i\u263?i van na Up itnu aktivnost, a ja moram ostati kod ku\u263?e i raditi pripremu za slu\u382?be na izvje\u353?\u263?a ansiblom, bio si pun Neugodnih izlu\u269?evina! (Ako stign e\u353? ku\u263?i kad ve\u263? budem spavala, probudi me zbog poljupca, u redu? Danas sam ga zaslu\u382?ila.)\par\pard\plain\hyphpar}Bilje\u353?ka QUANDE FIGUEI RA MACUMBI za Miru Ribeira von Hesse, uzeta iz Luzitanijskih zapisa po nalogu Sa bora, i uvedena kao dokazni materijal na su\u273?enju {\i In Absentia} ksenolozima Luzitanije, optu\u382?enima za izdaju i protuzakonito d jelovanje. {\line } {\line } { U Luzitaniji nije postojala gra\u273?evinska industrija. Kad se neki par o\u382? enio, prijatelji i obitelj su im sagradili ku\u263?u. Ku\u263?a Ribeira pokaziva la je povijest te obitelji. S prednjeg, starog dijela, ku\u263?a je bila gra\u27 3?ena od plasti\u269?nih plo\u269?a usidrenih u betonske temelje. Kako je obitel j rasla, tako su se dogra\u273?ivale sobe pa se lako moglo vidjeti pet zasebnih dijelova. Posljednji je bio podignut od opeke, imao je pristojan vodovod i kanal izaciju, a krov je bio prekriven crjepovima, no sve to bez neke \u382?elje za es tetskom privla\u269?no\u353?\u263?u. Obitelj je gradila to\u269?no ono \u353?to im je bilo potrebno i ni\u353?ta vi\u353?e od toga.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je znao da razlog tome nije bio siroma\u353?tvo, jer u posve upravljanoj e konomiji nije bilo siroma\u353?tva. Nedostatak ukrasa ili individualnosti pokazi vao je prezir te obitelji prema vlastitoj ku\u263?i; Enderu je to govorilo kako

time preziru i sebe. Olhado i Quara nisu pokazivali nikakvo opu\u353?tanje, onu opu\u353?tenost koju ve\u263?ina ljudi osjeti kad do\u273?e ku\u263?i. Ako se na njima i\u353?ta moglo vidjeti, onda bi se moglo re\u263?i kako su postali oprez niji, manje \u382?ivahni; njihova ku\u263?a kao da im je predstavljala neki supt ilni izvor gravitacije koji ih je \u269?inio sve te\u382?im \u353?to su mu bli\u 382?e prilazili.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado i Quara su oti\u353?li ravno unutra, a Ender je \u269?ekao na vratima da ga netko pozove da u\u273?e. Olhado je za sobom ostavio od\u353?krinuta vrata, a li iza\u353?ao je iz sobe a da nije Enderu ni\u353?ta rekao. Ender je mogao vidj eti kako Quara sjedi na krevetu smje\u353?tenom u prednjoj prostoriji, naslonjen a na goli zid. Ni na jednom zidu nije bilo ba\u353? ni\u269?ega. Bili su posve b ijeli. Boja Quarinog lica podudarala se s tom bjelinom zidova. Mada su joj o\u26 9?i nepomi\u269?no po\u269?ivale na Enderu, nije pokazivala znakova da je svjesn a da je on tamo i nije u\u269?inila ba\u353? ni\u353?ta \u353?to bi pokazalo da on mo\u382?e u\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ U ku\u263?i je vladala neka bolest. Ender se trudio shvatiti \u353?to je to \u35 3?to on nije ranije zapazio u Novinhinom karakteru, ono \u353?to joj dopu\u353?t a \u382?ivjeti na ovakvom mjestu. Zar je davna Pipova smrt toliko ispraznila nje zino srce?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li va\u353?a majka kod ku\u263?e? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\h yphpar}{ Quara mu nije odgovorila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, oprosti \u8211? rekao je \u8211? mislio sam da si ti mala djevoj\u26 9?ica i tek sada vidim da si kip.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije pokazivala znakova da ga je \u269?ula. Toliko o poku\u353?ajima da je se ra zvedri.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ulo se brzo \u353?ljapanje cipela po betonskom podu. U sobu je utr\u269?ao dje\u269?ak, zaustavio se usred sobe i okrenuo se tako da je stajao okrenut pre ma vratima na kojima je stajao Ender. Mogao je biti tek godinu mla\u273?i od Qua re, vjerojatno je imao kakvih \u353?est ili sedam godina. Za razliku od Quare, n a njegovom se licu vidjela velika sposobnost shva\u263?anja. Jednako kao i \u382 ?ivotinjska glad.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li ti majka kod ku\u263?e? \u8211? upita ga Ender.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Dje\u269?ak se nagnuo naprijed i pa\u382?ljivo zasukao nogavicu svojih hla\u269? a. Uz potkoljenicu mu je trakom bio pri\u269?vr\u353?\u263?en kuhinjski no\u382? . Polako je odlijepio traku. Tada se, dr\u382?e\u263?i obim rukama no\u382? ispr ed sebe, usmjerio prema Enderu i potr\u269?ao punom brzinom. Ender je shvatio da je no\u382? precizno usmjeren u njegove prepone. Dje\u269?ak zaista nije imao s uptilan na\u269?in prila\u382?enja strancima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Trenutak kasnije, Ender je dje\u269?aka stavio pod pazuh, a no\u382? zabio u str op. Dje\u269?arac se toliko batrgao da ga je morao dr\u382?ati objema rukama, sv e dok mali nije bio svladan poput teleta za \u382?igosanje kojem su vezane sve \ u269?etiri.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pogledao Quaru. \u8211? Ako smjesta ne dovede\u353? nekoga tko je gazda u ovoj ku\u263?i, ja \u263?u ovu \u382?ivotinju odnijeti ku\u263?i i servirati je za ve\u269?eru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quara je trenutak razmislila, a onda je ustala i istr\u269?ala iz sobe.\par\pard \plain\hyphpar}{ Trenutak kasnije u\u353?la je neka djevoj\u269?ica umornog izgleda, ra\u353?\u26 9?upane kose i snenih o\u269?iju. \u8211? Desculpe, por favor, \u8211? promrmlja la je \u8211? o menino n\u227?o se restabeleceu desde a morte do pai...\par\pard \plain\hyphpar}{ Izgledala je kao da se posve razbudila. \u8211? Oh, Senhor \u233? o Falante pelo s mortos! Vi ste Govornik za mrtve!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sou \u8211? odgovorio je Ender. \u8211? Jesam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? N\u227?o aqui \u8211? rekla je. \u8211? Oh, ne, ispri\u269?avam se, govo rite li portugalski? Naravno da govorite, pa upravo ste mi odgovorili... oh, mol im vas, ne ovdje, ne sada. Odlazite.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dobro \u8211? rekao je Ender. \u8211? Ho\u263?u li zadr\u382?ati dje\u26

9?aka ili no\u382??\par\pard\plain\hyphpar}{ Bacio je pogled prema stropu, a ona je svojim pogledom slijedila njegov. \u8211? Oh, ne, ispri\u269?avam se, ju\u269?er smo cijeloga dana tra\u382?ili taj no\u3 82?; znali smo da je kod njega, ali nismo znali gdje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bio mu je ljepljivom trakom pri\u269?vr\u353?\u263?ena za nogu.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Ju\u269?er nije bio. Mi uvijek tamo pogledamo. Molim vas, pustite ga.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesi li sigurna? \u268?ini mi se da si je nao\u353?trio zube.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Grego \u8211? rekla je. \u8211? Nije u redu ljude bosti no\u382?em.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Grego je iz grla zare\u382?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znate, umro mu je otac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar su bili tako bliski?\par\pard\plain\hyphpar}{ Preko lica joj je preletio ogor\u269?en izraz. \u8211? Te\u353?ko. On je oduvije k bio lopov, mislim Grego, ve\u263? od trenutka kad je bio u stanju dr\u382?ati ne\u353?to i istovremeno hodati. Ali ovo s ozlje\u273?ivanjem ljudi, to je ne\u3 53?to novo. Molim vas, spustite ga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? odbio je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ O\u269?i su joj se suzile i dobila je neki prkosan izgled \u8211? Zar \u263?ete ga oteti? Kamo \u263?ete ga odvesti? Kolika \u263?e biti otkupnina?\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da nisi shvatila. On me je napao, a ti mi ne nudi\u353? nikakve garancije da se to ne\u263?e ponoviti. Ni\u269?im ga ne namjerava\u353? discipli nirati kad ga budem spustio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kao \u353?to se i nadao, u o\u269?ima joj se pojavio bijes. \u8211? \u352?to si vi umi\u353?ljate tko ste vi?! Ovo je {\i njegova} ku\u263?a, a ne va\u353?a!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zapravo \u8211? rekao je Ender \u8211? dugo sam pje\u353?a\u269?io od pr a\u231?e do te va\u353?e ku\u263?e, a Olhado je nametnuo brz korak. Rado bih sje o.\par\pard\plain\hyphpar}{ Glavom mu je pokazala prema jednom stolcu. Grego se batrgao i migoljio pod njego vom rukom. Ender ga je podigao dovoljno visoko da im lica nisu bila jako udaljen a. \u8211? Zna\u353?, Grego, ako se zaista uspije\u353? osloboditi past \u263?e\ u353? i glavom udariti o taj betonski pod. Kad bi tu bio tepih, dao bih ti barem neke izglede da \u263?e\u353? ostati pri svijesti. Ali nema tepiha. Iskreno re\ u269?eno, ne bi mi smetao zvuk kojeg bih \u269?uo kada bi ti glava tresnula na b eton.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On zapravo ne razumije stark toliko dobro \u8211? rekla je djevoj\u269?i ca.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je znao da ga mali sasvim dobro razumije, a vidio je i neke pokrete u dnu sobe. Olhado se vratio i stajao je na pragu vrata koja su vodila u kuhinju. Uz n jega je stajala Quara.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender im se vedro osmjehnuo i zakora\u269?io prema stolcu kojeg mu je djevojka b ila pokazala. Dok je to radio, zamahnuo je Gregom prema gore i bacio ga u zrak t ako da je ovaj mahao sa sve \u269?etiri i zacvilio od straha pred boli koja \u26 3?e sigurno uslijediti kada bude tresnuo glavom o betonski pod. Ender je glatko kliznuo na stolac, spretno uhvatio dje\u269?aka, posjeo ga sebi u krilo i istog trena mu sputao ruke. Grego ga je uspio udariti nogom u potkoljenicu, no to je b io beskoristan potez, jer nije na nogama imao cipele. Ender ga je ponovo imao po sve bespomo\u263?nog.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tako je ugodno opet malo sjediti \u8211? rekao je Ender. \u8211? Hvala v am na va\u353?oj gostoljubivosti. Moje ime je Andrew Wiggin. Ve\u263? sam se sus reo s Olhadom i Quarom, a Grego i ja smo o\u269?ito dobri prijatelji.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Starija djevoj\u269?ica je obrisala ruke o prega\u269?u, kao da \u263?e mu pru\u 382?iti ruku i rukovati se, ali nije mu je pru\u382?ila. \u8211? Zovem se Ela Ri beira. Ela je skra\u263?eno od Elaonora.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Drago mi je. Vidim da si zauzeta pripremanjem ve\u269?ere.\par\pard\plai

n\hyphpar}{ \u8211? Da, imam jako puno posla. Mislim da biste trebali do\u263?i sutra.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, samo ti nastavi s poslom, mogu pri\u269?ekati.\par\pard\plain\hyphpa r}{ U prostoriji se pojavio jo\u353? jedan dje\u269?ak, stariji od Olhada, ali mla\u 273?i od Ele. \u8211? Zar niste \u269?uli \u353?to vam je rekla moja sestra? Ovd je niste po\u382?eljni.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Previ\u353?e ste ljubazni \u8211? rekao je Ender \u8211? ali ja sam do\u 353?ao vidjeti va\u353?u majku i \u269?ekat \u263?u ovdje sve dok se ona ne vrat i s posla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Spominjanje njihove majke ih je uti\u353?alo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pretpostavljam da je na poslu. Kada bi bila tu, mislim da bi je svi ovi krasni doga\u273?aji natjerali da se pojavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado se na ove rije\u269?i malo osmjehnuo, no stariji se dje\u269?ak smrknuo, a Elino lice je dobilo ru\u382?an i bolan izraz. \u8211? Za\u353?to \u382?elite {\i nju} vidjeti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zapravo \u382?elim vidjeti sve vas \u8211? rekao je Ender, osmjehnuv\u35 3?i se starijem dje\u269?aku. \u8211? Ti si sigurno Estevao Rei Ribeira. Ime si dobio po svetom Stjepanu Mu\u269?eniku koji je vidio Isusa kako sjedi zdesna Bog u.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to vi ateisti znate o tim stvarima?!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koliko znam, sveti Pavao je stajao tamo i dr\u382?ao je kapute ljudima k oji su ga kamenovali. O\u269?ito je da on u to vrijeme nije bio vjernik. Zapravo mislim da su ga dr\u382?ali najlju\u263?im neprijateljem Crkve. A ipak se kasni je pokajao, zar ne? Zato predla\u382?em da o meni misli\u353? ne kao o neprijate lju Boga, nego kao o jednom apostolu koji jo\u353? nije stupio na put koji vodi u Damask \u8211? rekao je Ender, osmjehnuv\u353?i se.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dje\u269?ak je stisnutih usana zurio u njega. \u8211? Vi niste sveti Pavao.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? obratno, ja sam apostol pra\u353?\u269?i\u263?a.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Nikada ih ne\u263?ete ni vidjeti. Miro vam to ne\u263?e dopustiti.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? A mo\u382?da i ho\u263?u \u8211? za\u269?uo se glas s vrata. Ostali su s e smjesta okrenuli i promatrali kako Miro ulazi. Miro je bio mlad, jama\u269?no jo\u353? nije napunio dvadesetu. Ali lice i dr\u382?anje odavali su no\u353?enje tereta odgovornosti i patnje koji je uvelike prema\u353?ivao njegovu dob. Ender je zapazio kako su mu svi ostali napravili mjesta. To nije izgledalo kao da su se povukli pred nekim koga se boje. Nekako je izgledalo kao da se kre\u263?u ori jentiraju\u263?i se prema njegovom polo\u382?aju, hodaju\u263?i oko njega u para bolama, kao da je on nekakav centar gravitacije pa se sve u prostoriji kretalo u vjetovano silom njegove nazo\u269?nosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je do\u353?ao do sredine prostorije i okrenuo se prema Enderu. Ipak, gledao je u Enderovog zarobljenika. \u8211? Pustite ga \u8211? rekao je ledenim glasom .\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je blago dotakla njegovu ruku. \u8211? Miro, Grego ga je poku\u353?ao ubosti no\u382?em. Ali ton njezinog glasa mu je ujedno i poru\u269?ivao: budi miran, s ve je u redu, Grego nije u opasnosti i ovaj \u269?ovjek nije na\u353? neprijatel j. Ender je shvatio cijelu tu poruku, a \u269?ini se da ju je shvatio i Miro.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Grego \u8211? rekao je Miro \u8211? rekao sam ti da \u263?e\u353? jednog a dana naletjeti na nekoga tko te se ne boji.\par\pard\plain\hyphpar}{ Grego je sada poku\u353?ao uvrebati svoju priliku povikav\u353?i: \u8211? On me ubija, on me ubija.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je hladno pogledao Endera. Ela je mo\u382?da imala povjerenja u govornika, ali Miro nije, jo\u353? ne.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Zaista} ga ozlje\u273?ujem \u8211? rekao je Ender koji je uvidio kako je govoren

je istine najbolji put da stekne njihovo povjerenje. \u8211? Svaki puta kad se p o\u269?ne batrgati da bi se oslobodio, postaje mu vrlo neudobno. A jo\u353? se n ije prestao batrgati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mirno je pogledao Mira u o\u269?i i ovaj je shvatio neizre\u269?eno pitanje. Nij e inzistirao na Gregovom osloba\u273?anju. \u8211? Ne mogu te izvu\u263?i iz ovo g, Greguinho.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar \u263?e\u353? mu dopustiti da to radi? \u8211? upita Estevao.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Miro je pokazao prema Estevau i s isprikom u glasu rekao Enderu. \u8211? Njega s vi zovu Quim. \u8211? Rije\u269? je izgovorio naglaskom koji je bio sli\u269?an rije\u269?i {\i kralj} na starku. \u8211? To je po\u269?elo zato \u353?to mu je srednje ime Rei, ali sada ga tako zovu, jer on misli da vlada u skladu s bo\u382?anskim pravom.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Gade! \u8211? dobacio mu je Quim i iza\u353?ao iz sobe.\par\pard\plain\h yphpar}{ Istovremeno, drugi su postali spremni za razgovor. Miro je odlu\u269?io prihvati ti ovog stranca, barem privremeno, pa su se zato mogli malo opustiti. Olhado je sjeo na pod, a Quara se vratila u svoj prvotni polo\u382?aj na krevetu. Ela se n aslonila na zid. Miro je izvukao jo\u353? jedan stolac i sjeo su\u269?elice Ende ru.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to ste do\u353?li u ovu ku\u263?u? \u8211? upitao je Endera. Iz na\u269?ina na koji je to pitao, Ender je shvatio da ni Miro, ba\u353? kao ni El a, nije nikome rekao da je pozvao govornika. Tako jedno za drugo nisu ni znali d a ga ovaj drugi o\u269?ekuje. A zapravo nema sumnje da ni jedno od njih nije o\u 269?ekivalo njegov dolazak ovako brzo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Do\u353?ao sam posjetiti va\u353?u majku.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olak\u353?anje s kojim je Miro prihvatio taj odgovor gotovo se moglo opipati. \u 8211? Ona je na poslu \u8211? odgovorio je. \u8211? Radi do kasno u no\u263?. Po ku\u353?ava uzgojiti vrstu krumpira koja \u263?e mo\u263?i iza\u263?i na kraj s ovda\u353?njom travom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kao \u353?to to uspijeva tratorku?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se osmjehnuo. \u8211? Ve\u263? ste \u269?uli za to? Ne, mi ne \u382?elimo d a krumpir bude ba\u353? toliko dobar. Ali ovdje su namirnice skromnog opsega i k rumpir bi bio lijep prilog. Osim toga, tratorak ne fermentira u dobro pi\u263?e. Rudari i farmeri su ve\u263? stvorili mit o votki kao kraljici alkoholnih pi\u2 63?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mirin osmijeh u\u353?ao je u ku\u263?u onako kao \u353?to bi sun\u269?eve zrake obasjale \u353?pilju. Ender je mogao osjetiti kako napetost nestaje. Quara je ma hala nogama naprijed-natrag kao svaka druga mala djevoj\u269?ica. Olhado je na l icu imao neki glupavo sretan izraz, a o\u269?i su mu bile napola zatvorene pa on aj metalni sjaj nije bio tako jako zamjetan. Elin osmijeh je bio \u353?iri od on oga kojeg je Mirin dobar humor zaslu\u382?ivao. \u268?ak se i Grego opustio i pr estao koprcati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je nagla toplina koju je Ender osjetio u krilu pokazala kako je Grego dalek o od toga da bi se predao. Ender je bio obu\u269?avan na na\u269?in da ne reagir a prebrzo na akcije neprijatelja. Zato se samo neznatno trznuo na tu poplavu Gre govog urina. Znao je \u353?to je Grego o\u269?ekivao: gnjevni povik nakon kojeg bi ga Ender s ga\u273?enjem bacio sa svojeg krila. Tako bi se oslobodio i to bi bila kona\u269?na pobjeda. Ender mu nije dopu\u353?tao nikakvu pobjedu.\par\pard \plain\hyphpar}{ Ipak, Ela je o\u269?ito mogla jasno \u269?itati izraze Gregovog lica. Raskola\u2 69?ila je o\u269?i i napravila jedan ljutit korak prema dje\u269?aku. \u8211? Gr ego, ti nemogu\u263?i mali...\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali Ender joj je namignuo i osmjehnuo se, pa se ona istog trenutka zaustavila.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Grego mi je dao svoj malen dar. To je jedino \u353?to mi mo\u382?e dati i sam je to napravio pa mi to jo\u353? vi\u353?e zna\u269?i. Toliko ga volim da mislim da ga nikada vi\u353?e ne\u263?u pustiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to to radite? \u8211? pitala je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? On o\u269?ekuje da se Grego pona\u353?a kao ljudsko bi\u263?e \u8211? re kao joj je Miro. \u8211? To zahtijeva trud, a nikome od nas se to nije dalo ni p oku\u353?ati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Ja} sam poku\u353?avala \u8211? rekla je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado se javio sa svog mjesta na podu. \u8211? Ela je jedina koja nas poku\u353 ?ava odr\u382?ati civiliziranima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quim je iz druge sobe doviknuo. \u8211? Nemojte tom kopiletu ni\u353?ta govoriti o na\u353?oj obitelj.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je polako zakimao glavom, kao da je Quim dao neki sjajan, pametan prijedlo g. Miro se zahihotao, a Ela je okrenula o\u269?ima i sjela na krevet, pokraj Qua re.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo nije neki jako sretan dom \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Razumijem \u8211? rekao je Ender. \u8211? Jer otac vam je nedavno umro.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se sarkasti\u269?no osmjehnuo. Olhado je opet progovorio. -\par\pard\plain\ hyphpar}{ Htjeli ste re\u263?i, jer nam je otac donedavno \u382?ivio.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Bilo je o\u269?ito da se i Ela i Miro glede toga sla\u382?u. Ali Quim je ponovo doviknuo: \u8211? Nemojte mu ni\u353?ta re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li vas ozlijedio? \u8211? tiho je upitao Ender. Nije se ni pomaknuo, premda se Gregova mokra\u263?a ohladila i smrdjela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je odgovorila. \u8211? Nije nas tukao, ako ste to mislili.\par\pard\plain\hy phpar}{ No za Miru su stvari oti\u353?le predaleko. \u8211? Quim ima pravo \u8211? rekao je. \u8211? To se ne ti\u269?e nikoga osim nas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u8211? rekla je Ela. \u8211? To se i njega ti\u269?e. Zato jer je o vdje da govori o\u269?evu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?evu smrt! \u8211? rekao je Olhado. \u8211? Chupa pedras! Pa umro je prije tri tjedna!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam tada ve\u263? bio na putu kako bih govorio jednu drugu smrt \u821 1? rekao je Ender. \u8211? Ali netko je ve\u263? ranije zvao zbog govorenja smrt i va\u353?eg oca pa \u263?u govoriti i za njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Protiv njega \u8211? rekla je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za njega \u8211? ponovio je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dovela sam vas ovamo da ka\u382?ete istinu \u8211? rekla je ogor\u269?en o \u8211? a sva istina o ocu govori protiv njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ti\u353?ina ih je pritiskala sve do kutova sobe i dr\u382?ala ih posve nepokretn ima, sve dok Quim nije polako u\u353?ao u sobu. Gledao je samo u Elu. \u8211? Ti si ga pozvala \u8211? rekao je tiho. \u8211? Ti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da govori istinu! \u8211? odgovorila mu je. Bilo je o\u269?ito kako ga j e njegova optu\u382?ba pogodila, nije ni morao re\u263?i kako je izdala cijelu o bitelj i svoju crkvu samo da bi dovukla ovog nevjernika kako bi obznanio ono \u3 53?to se tako dugo skrivalo. \u8211? Svatko u Milagreu je tako dobar i pun razum ijevanja \u8211? rekla je. \u8211? Na\u353?i u\u269?itelji se prave kako ne vide sitnice poput Gregovih kra\u273?a i Quarine \u353?utnje. Uop\u263?e nije va\u38 2?no \u353?to ona u \u353?koli nije nikada progovorila ni rije\u269?! Svi se pra ve kao da smo mi posve obi\u269?na djeca... unu\u269?ad Os Veneradosa i tako bri ljantni, nismo li, sa zenadorom i oba biologa u na\u353?oj obitelji! Toliki ugle d. I samo su gledali na drugu stranu kad bi se na\u353? otac nalokao i pijan bje snio, pa do\u353?ao ku\u263?i i tukao majku sve dok vi\u353?e nije mogla hodati! \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ela \u8211? viknuo je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A i ti, Miro, otac se derao na tebe, govorio ti je stra\u353?ne stvari s ve dok nisi pobjegao iz ku\u263?e, {\i tr\u269?ao} si i pritom se spoticao jer jedva vidi\u353?...\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Nema\u353? pravo govoriti mu to! \u8211? rekao je Quim.\par\pard\plain\h

yphpar}{ Olhado je sko\u269?io na noge i stajao nasred sobe, okre\u263?u\u263?i se oko se be ne bi li ih sve pogledao svojim neljudskim o\u269?ima. \u8211? Za\u353?to sve to jo\u353? uvijek \u382?elite skrivati? \u8211? tiho je upitao.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? \u352?to se to tebe ti\u269?e? \u8211? upitao ga je Quim. \u8211? Tebi o n nikada nije ni\u353?ta u\u269?inio. Ti si samo ugasio svoje o\u269?i i sjedio tamo sa slu\u353?alicama, slu\u353?aju\u263?i tog svog Bacha ili ne\u353?to takv o...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ugasio o\u269?i? Nikada nisam isklju\u269?io o\u269?i. \u8211? Naglo se okrenuo i oti\u353?ao do terminala koji je, gledaju\u263?i s ulaznih vrata, bio smje\u353?ten u najudaljenijem kutu sobe. S nekoliko brzih kretnji aktivirao je terminal, a onda odabrao jedan kabel kojeg je gurnuo u desno oko. To je bio samo jednostavan kompjutorski link, no Enderu je vratio u sje\u263?anje stra\u353?nu uspomenu i na trenutak se sledio i tek tada se sjetio da to nije bila prava usp omena nego kompjutorska igrica koju je igrao dok je jo\u353? bio u Ratnoj \u353? koli. Bilo je to prije tri tisu\u263?e godina, no za njega svega dvadeset i pet, \u353?to pak nije bila tako davna pro\u353?lost da bi sje\u263?anje imalo izbli jedjelo. Upravo su njegove uspomene i snove o smrti diva bilo ono \u353?to su ku kci uzeli iz njegovog uma i pretvorili to u signal kojeg su mu ostavili i koji g a je na kraju i doveo do li\u269?inke u kojoj je bila matica.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Sada ga je Janin glas vratio u stvarnost. Iz nakita u uhu mu je do\u353?apnula: \u8211? Ako nema\u353? ni\u353?ta protiv, ja \u263?u, dok on spaja svoje oko, pr esnimiti sve \u353?to ima snimljeno u njegovoj memoriji.\par\pard\plain\hyphpar} { Tada se u zraku iznad terminala pojavila scena. Nije to bio hologram. Prikaz je izgledao kao duborez vi\u273?en o\u269?ima samo jednog promatra\u269?a. Bila je to ova ista prostorija vi\u273?ena s onog mjesta na podu na kojem je Olhado koji trenutak ranije jo\u353? sjedio; to je o\u269?ito bilo njegovo stalno mjesto. U sred prostorije stajao je krupan \u269?ovjek, jak i nasilan, lamataju\u263?i ruk ama dok je Miri dobacivao uvrede, dok je ovaj stajao mirno, pognute glave, odnos e\u263?i se prema svojem ocu bez ikakvog znaka ljutnje. Nije bilo zvuka, samo sl ika. \u8211? Jeste li zaboravili? \u8211? \u353?apnuo je Olhado. \u8211? Jeste l i zaboravili kako je to izgledalo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na onoj sceni iznad terminala Miro se napokon okrenuo i oti\u353?ao, a Marc\u227 ?o ga je vi\u269?u\u263?i slijedio do vrata. Tada se vratio natrag u sobu i staj ao da\u353?\u263?u\u263?i poput \u382?ivotinje iscrpljene tr\u269?anjem. Na slic i je Grego potr\u269?ao prema ocu i \u269?vrsto mu se primio za nogu, vi\u269?u\ u263?i u smjeru vrata, a po licu mu se jasno vidjelo kako poput jeke ponavlja o\ u269?eve okrutne rije\u269?i upu\u263?ene Miri. Marc\u227?o je odgurnuo dijete o d svoje noge i odlu\u269?no po\u353?ao prema stra\u382?njoj sobi.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Nema zvuka, ali mo\u382?ete ga \u269?uti, zar ne? \u8211? rekao je Olhad o.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je osjetio kako mu na krilu Gregovo tijelo drhti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A onda zna se, tresne je i ona pada na pod, mo\u382?ete li na vlastitom mesu osjetiti kako joj je tijelo palo na beton?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U\u353?uti, Olhado! \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ Scena proizvedena kompjutorom je zavr\u353?ila. \u8211? Ne mogu vjerovati da si to sa\u269?uvao \u8211? rekla je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quim je jecao, nimalo se ne trude\u263?i da to prikrije. \u8211? Ja sam ga ubio \u8211? rekao je \u8211? ja sam ga ubio, ja sam ga ubio, ja sam ga ubio.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? O \u269?emu to govori\u353?? \u8211? ljutito je upitao Miro. \u8211? Ima o je odvratnu {\i bolest}, bolest koja mu je bila uro\u273?ena!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam se molio da on umre \u8211? vri\u353?tao je Quim. Lice mu je bilo umrljano suzama i sluzi, a oko usana mu se skupljala slina. \u8211? Molio sam s e Djevici, molio sam se Isusu, molio sam se djedu i baki, rekao sam da pristajem

oti\u263?i u pakao samo ako on umre, a oni su me usli\u353?ali i sada \u263?u j a zavr\u353?iti u paklu i {\i nije mi \u382?ao}! Neka mi Bog oprosti, ali sretan sam! \u8211? Jecaju\u263?i i posr\u263?u\u263?i iza\u353?ao je iz sobe. \u268?ulo se kako su u daljini zalupi la vrata.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Eto, jo\u353? jedno dokazano \u269?udo na spisku Os Veneradosa \u8211? r ekao je Miro. \u8211? Svetost im je osigurana.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zave\u382?i! \u8211? rekao mu je Olhado.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A on je taj koji nam je stalno govorio kako Isus od nas tra\u382?i da op rostimo tom starom prdonji \u8211? nastavio je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na Enderovom krilu se Grego sada tako silovito tresao da se Ender zabrinuo. Shva tio je da Grego \u353?ap\u263?e neku rije\u269?. I Ela je zapazila da je Grego u nevolji pa je kleknula do dje\u269?aka.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pla\u269?e. Nikada ga jo\u353? nisam vidjela ovako plakati.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Papa, papa, papa \u8211? \u353?aptao je Grego, drhte\u263?i gr\u269?evit o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Boji li se oca? \u8211? pitao je Olhado. Lice mu je odavalo duboku zabri nutost za Grega. Ender je osjetio olak\u353?anje kad je na svim njihovim licima vidio zabrinutost. U ovoj obitelji ipak {\i postoji} ljubav, a ne samo solidarnost potaknuta dugogodi\u353?njim \u382?ivotom po pravilima jednog tiranina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tata je sada oti\u353?ao \u8211? rekao je Miro tje\u353?e\u263?i dje\u26 9?aka. \u8211? Sada se vi\u353?e ne treba\u353? brinuti.\par\pard\plain\hyphpar} { Ender je odmahnuo glavom. \u8211? Miro \u8211? rekao je \u8211? zar nisi gledao Olhadovu snimku? Ovako maleni dje\u269?aci ne ocjenjuju svoga oca, oni ga vole. Grego se svim silama trudio biti poput Marcosa Ribeire. Vama ostalima mo\u382?e biti drago \u353?to je on preminuo, ali za Grega je to bio kraj svijeta.\par\par d\plain\hyphpar}{ Nikome od njih to nije ranije palo na pamet. \u268?ak i sada je to bila pomalo \ u353?okantna pomisao i Ender je mogao vidjeti kako su pred njom ustuknuli. A ipa k, znali su da je to to\u269?no. Sada, kad je to Ender istaknuo, postalo je to s vima o\u269?ito.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je pru\u382?ila ruke prema Gregu. Odbio je i\u263?i k njoj. Umjesto toga, u\ u269?inio je upravo ono \u353?to je Ender predvidio i za \u353?to se pripremio. U onom olabavljenom naru\u269?ju u kojem je dr\u382?ao malog dje\u269?ak se okre nuo, objema rukama zagrlio govornika za mrtve oko vrata i jecao gorko, histeri\u 269?no.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se blago obratio ostalima, koji su sve ovo bespomo\u263?no promatrali. \u8 211? Kako je mogao svoju tugu pokazati {\i vama} kad je mislio da ga mrzite.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi nikada nismo mrzili malog \u8211? rekao je Olhado.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Trebao sam to znati \u8211? rekao je Miro. \u8211? Znao sam da trpi ve\u 263?u bol nego itko od nas, ali nikada mi to nije palo na pamet.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Nemojte sebe kriviti. To je jedna od onih stvari koje samo stranac mo\u3 82?e vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?uo je kako mu u uhu Jane \u353?ap\u263?e. \u8211? Nikada ti se ne mogu pre stati diviti, Andrew, tom na\u269?inu na koji smek\u353?a\u353? ljude.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Ender joj nije mogao odgovoriti, a da je i mogao ona ne bi vjerovala. On nije sv e ovo planirao, samo je slijedio svoj instinkt. Kako bi mogao pretpostaviti da O lhado ima snimke koje su pokazale koliko se Marc\u227?o lo\u353?e pona\u353?ao p rema svojoj obitelji? Jedino je znao \u353?to se doga\u273?a s Gregom, a i tu je slijedio instinkt, slutnju kako Grego o\u269?ajni\u269?ki tra\u382?i nekoga tko ima nad njim autoritet, koji bi se prema njemu pona\u353?ao jednako kao njegov otac. Kako je njegov otac bio okrutnik, tako je i Grego vjerovao da je okrutnost dokaz ljubavi i snage. Sada su njegove tople suze natapale Enderov vrat onako k

ao \u353?to je ne\u353?to ranije njegova topla mokra\u263?a natapala Enderove hl a\u269?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mogao je predvidjeti \u353?to \u263?e Grego u\u269?initi, ali Quara ga je uspjel a iznenaditi. Dok su ostali u ti\u353?ini gledali kako Grego jeca, ona je si\u35 3?la s kreveta i po\u353?la ravno prema Enderu. Stisnula je o\u269?i u kojima se vidjela ljutnja. \u8211? Ti smrdi\u353? \u8211? rekla je \u269?vrstim glasom. T ada je odjurila iz sobe nekamo u stra\u382?nji dio ku\u263?e.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Miro je jedva suspregnuo smijeh, a Ela se osmjehnula. Ender je podigao obrve kao da \u382?eli re\u263?i kako ponekad dobiva\u353?, a ponekad gubi\u353?.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u268?inilo se da je Olhado \u269?uo njegove neizgovorene rije\u269?i. Sa svojeg stolca, smje\u353?tenog uz terminal, taj je dje\u269?ak metalnih o\u269?iju tih o rekao: \u8211? I kod nje ste pobijedili. To je najvi\u353?e \u353?to je tijeko m nekoliko mjeseci rekla bilo kome izvan obitelji.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali ja nisam izvan obitelji, rekao je Ender u sebi. Zar niste to opazili? Ja sam sada {\i u} obitelji. Svi\u273?alo se to vama ili ne. Svi\u273?alo se to {\i meni} ili ne.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nakon nekog vremena Gregovo je jecanje prestalo. Zaspao je. Ender ga je odnio do njegovog kreveta. Na drugoj strani te male prostorije Quara je ve\u263? spavala . Ela je pomogla Enderu svu\u263?i s maloga one urinom natopljene hla\u269?ice i odjenuti mu komotnije rublje... njezin dodir je bio blag i spretan pa se Grego nije ni probudio Kad su se vratili u prednju prostoriju, Miro ga je pomno promat rao. \u8211? Pa, Govorni\u269?e, mo\u382?ete birati. Moje hla\u269?e \u263?e vam biti tijesne i kratke, a o\u269?eve bi spadale s vas.\par\pard\plain\hyphpar}{ Enderu je trebao trenutak da bi se prisjetio. Gregova mokra\u263?a na njegovim h la\u269?ama se ve\u263? osu\u353?ila. \u8211? Ne brini zbog toga. \u8211? rekao je \u8211? mogu se presvu\u263?i kada do\u273?em ku\u263?i.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Mama ne\u263?e do\u263?i ku\u263?i jo\u353? sat vremena. Do\u353?li ste {\i nju} posjetiti, zar ne? Dotad mo\u382?emo o\u269?istiti va\u353?e hla\u269?e.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda uzimam {\i tvoje} hla\u269?e. Ne smeta mi ako budu malo tijesne.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 8}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b DONA IVANOVA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { To zna\u269?i \u382?ivot u stalnoj obmani. Iza\u263?i \u263?e\u353? van i tamo o tkriti ne\u353?to od vitalnog zna\u269?aja, a kad se vrati\u353? u Postaju napis at \u263?e\u353? posve nedu\u382?no izvje\u353?\u263?e, takvo koje ne spominje n i\u353?ta \u353?to smo nau\u269?ili tijekom kulturne kontaminacije.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Vi ste previ\u353?e mladi da biste razumjeli kakvo je to mu\u269?enje. Otac i ja smo to po\u269?eli raditi, jer nismo mogli vi\u353?e podnositi to \u353?to pred pra\u353?\u269?i\u263?ima krijemo znanje. Vi \u263?ete otkriti, ba\u353? kao \u 353?to sam i ja otkrila, kako to nije ni\u353?ta manje bolno nego kriti znanje p red svojim kolegama znanstvenicima. Kad ih gledate kako se mu\u269?e s nekim pit

anjem, a vi imate onu informaciju koja bi s lako\u263?om mogla razrije\u353?iti njihovu dilemu; kada vidite kako su do\u353?li vrlo blizu istini i onda se, zbog nedostatka va\u353?e informacije, povla\u269?e od svojih ispravnih zaklju\u269? aka i opet vra\u263?aju pogre\u353?kama... ne biste bili humani kad to u vama ne bi pobudilo jaku tjeskobu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Uvijek morate sebe podsje\u263?ati kako je to njihov zakon, njihov izbor. Oni su ti koji su podigli zid izme\u273?u sebe i istine i samo \u263?e nas kazniti ako im budemo dopustili spoznaju da se taj zid sru\u353?io. A na svakog framling zn anstvenika koji \u382?udi za istinom dolazi deset \u353?upljoglavaca koji prezir u znanje, koji nikada nisu smislili niti jednu vlastitu hipotezu i \u269?iji je jedini posao vr\u353?ljanje po bilje\u353?kama pravih znanstvenika kako bi prona \u353?li kakvu si\u263?u\u353?nu pogre\u353?ku ili kontradikciju ili lapsus u me todi. Te krvopije \u263?e revno \u269?itati svako izvje\u353?\u263?e koje sastav ite, i ako samo jednom budete nesmotreni oni \u263?e vas uhvatiti.\par\pard\plai n\hyphpar}{ To zna\u269?i da ne mo\u382?ete \u269?ak ni spomenuti pra\u353?\u269?i\u263?a \u 269?ije ime je izvedeno iz kulturolo\u353?ke kontaminacije. \u8220?\u352?alica\u 8220? \u263?e im zna\u269?iti da smo pra\u353?\u269?i\u263?e nau\u269?ili osnova ma lon\u269?arstva, \u8222?Kalendar\u8220? ili \u8222?\u381?etelac\u8220? ve\u26 3? govore sami za sebe. A ni sam Bog nas ne bi spasio kada bi saznali za Strijel ino ime.\par\pard\plain\hyphpar}Bilje\u353?ke LIBERDADE FIGUEIRA DE MEDICI upu\u 263?ene Ouandi Figueira Mucumbi i Miri Ribeiri Von Hesseu, koje su po naredbi Sa bora izva\u273?ene iz Luzitanijskih zapisa i dostavljene kao dokazni materijal n a su\u273?enju {\i In Absentia} ksenolozima Luzitanije, optu\u382?enima za izdaju i protuzakonito d jelovanje. {\line } {\line } { Novinha se zadr\u382?ala u Biolo\u353?koj postaji, premda je s va\u382?nim dijel om posla zavr\u353?ila prije ne\u353?to vi\u353?e od sat vremena. Klonirane bilj ke krumpira uspje\u353?no su napredovale u hranjivoj otopini i sada \u263?e biti va\u382?no provoditi svakodnevna promatranja, kako bi se uo\u269?ilo koja \u263 ?e od njezinih razli\u269?itih genetskih rje\u353?enja proizvesti naj\u269?vr\u3 53?\u263?e biljke s najkorisnijim korijenom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ako tu vi\u353?e nemam nikakvog posla, za\u353?to ne idem ku\u263?i? Nije imala odgovor na to pitanje. Djeca su je trebala, to je bilo posve neupitno, i nije im \u269?inila uslugu ostavljaju\u263?i ih svakog jutra i vra\u263?aju\u263?i se t ek nave\u269?er kad su najmla\u273?i ve\u263? spavali. Pa \u269?ak i sada, kad j e znala da treba i\u263?i ku\u263?i, sjedila je i dalje u laboratoriju, zure\u26 3?i a ne vidjev\u353?i ni\u353?ta, ne rade\u263?i ni\u353?ta, ne postoje\u263?i. \par\pard\plain\hyphpar}{ Razmi\u353?ljala je o odlasku ku\u263?i i nije mogla shvatiti za\u353?to pri toj pomisli ne osje\u263?a radost. Kona\u269?no, podsjetila je samu sebe, Marc\u227 ?o je mrtav. Umro je prije tri tjedna. Ni trenutka prerano. U\u269?inio je sve z a \u353?to mi je ikada bio potreban, a ja sam u\u269?inila sve \u353?to je on ht io, no svi na\u353?i razlozi nestali su \u269?etiri godine prije nego je napokon istrunuo i umro. I za vrijeme svih tih godina nikada nismo podijelili trenutak ljubavi, a ipak nisam nikada ni pomislila na to da ga napustim. Razvod braka bi bio nezamisliv, ali i samo odvojen \u382?ivot bio bi dovoljan. To bi bio kraj ba tinanju. Jo\u353? i sada joj je kuk bio krut i ponekad bolan nakon \u353?to ju j e Marc\u227?o posljednji puta bacio na betonski pod. Kakve predivne uspomene si ostavio za sobom, C\u227?o, ti pseto od mu\u382?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bol u kuku bi se rasplamsala ve\u263? od same pomisli na to. Kimnula je s odobra vanjem. Bolje od toga nisam ni zaslu\u382?ila i bit \u263?e mi \u382?ao kad to z acijeli.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ustala je i kora\u269?ala, nimalo ne \u353?epaju\u263?i mada je bol bila jaka. N e\u263?u se sada maziti i tje\u353?iti, jer ovo nije ni\u353?ta gore negoli sam zaslu\u382?ila.\par\pard\plain\hyphpar}{

Oti\u353?la je do vrata i zatvorila ih za sobom. \u268?im je oti\u353?la, kompju tor je pogasio svjetla, osim onih koja su bila potrebna razli\u269?itim biljkama tijekom njihove ubrzane fotosintetske faze. Iznena\u273?uju\u263?e jako je volj ela te svoje biljke, svoje male \u382?ivotinje. Rastite, vikala im je i danju i no\u263?u, rastite i bujajte. \u381?alila je za onima koje nisu uspjele i i\u353 ?\u269?upala ih tek ako je postalo jasno da nemaju nikakvu budu\u263?nost. Sada kad se udaljavala od Postaje, jo\u353? je uvijek mogla \u269?uti njihovu podsvje snu glazbu, povike bezbrojnog mno\u353?tva stanica dok su rasle i dijelile se, t vore\u263?i kompliciranije forme. I\u353?la je iz svjetla u mrak, od \u382?ivota prema smrti i emocionalna bol u njoj pove\u263?avala se savr\u353?eno sinkrono s boli koja ju je pekla u zglobovima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako se s bre\u382?uljka spu\u353?tala prema svojoj ku\u263?i, mogla je vidjeti svjetlo koje se probijalo kroz neke od prozora i osvjetljavalo bre\u382?uljak is pod njih. Quarina i Gregova soba bila je u mraku; ne\u263?e morati podnositi nji hove nepodno\u353?ljive optu\u382?be... Quarine nijeme, a Gregove u nadurenim i zlo\u269?estim zlodjelima. Ali gorjelo je i previ\u353?e drugih svjetala, uklju\ u269?uju\u263?i i svjetlo u njezinoj vlastitoj sobi kao i u onoj prednjoj. Tamo se doga\u273?alo ne\u353?to neuobi\u269?ajeno, a ona nije voljela neuobi\u269?aj ene stvari.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je sjedio u dnevnoj sobi i kao i obi\u269?no imao je na u\u353?ima slu\u3 53?alice, ali imao je i kabel uklju\u269?en u oko. O\u269?igledno je vadio iz ko mpjutora neke stare vizualne uspomene, a mo\u382?da je i izbacivao neke koje je nosio u sebi. Kao i toliko puta ranije, i sada je po\u382?eljela da i ona mo\u38 2?e odbaciti svoja vizualna sje\u263?anja, posve ih izbrisati, zamijeniti ih s n ekim ugodnijima. Kad bi se Pipovo mrtvo tijelo moglo zamijeniti s nekim od onih zlatnih, dobrih starih dana, kad su svi troje boravili u Zenadorskoj postaji. I Libovo omotano truplo, to drago meso koje je sada dr\u382?ala na okupu samo omot ana tkanina, \u382?eljela bi umjesto toga imati druge uspomene na njegovo tijelo , dodir njegovih usana, izra\u382?ajnost njegovih ruku. Ali dobre su uspomene ne stale, zakopane preduboko ispod boli. Sve sam to ukrala, sve te dobre dane koji su mi onda oduzeti i zamijenjeni s onim \u353?to i zaslu\u382?ujem.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Olhado je okrenuo lice prema njoj, a utika\u269? je groteskno virio iz njegovog oka. Nije mogla kontrolirati svoje je\u382?enje, svoj sram. \u381?ao mi je, rekl a je u sebi. Da si imao drugu majku, bez sumnje bi jo\u353? imao svoje o\u269?i. Bio si ro\u273?en da bi bio najbolje, najzdravije, najkompletnije moje dijete a li, naravno, ni\u353?ta \u353?to je iza\u353?lo iz moje maternice nije moglo dug o ostati netaknuto.\par\pard\plain\hyphpar}{ Naravno, ni\u353?ta od ovoga nije rekla glasno, ba\u353? kao \u353?to ni Olhado nije njoj ni\u353?ta rekao. Okrenula se kako bi po\u353?la otraga, u svoju sobu, i vidjela je da tamo gori svjetlo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Majko \u8211? rekao je Olhado. Sada je skinuo svoje slu\u353?alice i vad io je utika\u269? iz svog oka. \u8211? Imamo posjetitelja \u8211? rekao je. \u82 11? Govornika.\par\pard\plain\hyphpar}{ Osjetila je kako ju iznutra ste\u382?e neka studen. Ne no\u263?as, kriknula je u sebi. Ali jednako je tako znala da ga ne\u263?e htjeti vidjeti ni sutra ni prek osutra ni ikada.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada su mu hla\u269?e \u269?iste pa se oti\u353?ao u tvoju sobu presvu\u 263?i. Nadam se da ti to ne smeta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Iz kuhinje se pojavila Ela. \u8211? Do\u353?la si ku\u263?i \u8211? rekla je. Na to\u269?ila sam malo cafezinhosa, jednu i za tebe.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pri\u269?ekat \u263?u vani dok on ode \u8211? rekla je Novinha.\par\pard \plain\hyphpar}{ Ela i Olhado su se pogledali. Novinha je istog trena shvatila da oni nju smatraj u dijelom problema kojeg treba rije\u353?iti i da su se o\u269?ito slo\u382?ili sa svime \u353?to je Govornik ovdje namjeravao u\u269?initi. Eh, pa ja sam dilem a koju vi ne\u263?ete rije\u353?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Majko \u8211? rekao je Olhado \u8211? on nije onakav kakvim ga je biskup prikazao. On je {\i dobar.}\par\pard\plain\hyphpar}{

Odgovorila mu je s onoliko sarkazma koliko je jo\u353? imala snage iz sebe izvu\ u263?i. \u8211? Otkad si {\i ti} stru\u269?njak za dobro i zlo?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali uspjeli su je ipak odgovoriti od njezine namjere. Umjesto da napusti ku\u263 ?u, vratila se u kuhinju, mimoi\u353?av\u353?i se na pragu s Elom, ali nije ju d otaknula. Malene \u353?alice kave bile su na stolu uredno slo\u382?ene u krug, a u sredini je bio lonac iz kojeg se pu\u353?ilo. Sjela je, osloniv\u353?i podlak tice na stol. Zna\u269?i Govornik je stigao i najprije je do\u353?ao ovamo. A ka mo bi drugdje oti\u353?ao? Ovamo je do\u353?ao mojom krivnjom, nije li tako? To je jo\u353? jedan \u382?ivot kojeg sam uni\u353?tila, osim \u382?ivota moje djec e, Macaovog, Libovog, Pipovog i mojeg vlastitog.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sna\u382?na, a ipak iznena\u273?uju\u263?e nje\u382?na mu\u353?ka ruka posegnula je iznad njezinog ramena, uzela lonac i po\u269?ela u \u353?alice to\u269?iti i z uskog grli\u263?a na loncu tanak mlaz kave.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Posso derramar? \u8211? pitao je. Bilo je to glupo pitanje, jer je ve\u2 63? to\u269?io. Ali glas mu je bio blag, a u njegovom se portugalskom osjetio on aj dra\u382?estan kastiljanski naglasak. Zna\u269?i li to da je \u352?panjolac?\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Desculpa-me \u8211? pro\u353?aptala je. Oprostite. \u8211? Trouxe o senh or tantos quilometr\u244?s...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi zvjezdane letove ne mjerimo u kilometrima, Dona Ivanova. Mjerimo ih u godinama. \u8211? Njegove su rije\u269?i bile optu\u382?uju\u263?e, ali glas mu je bio sjetan, opra\u353?tao, pa \u269?ak je i tje\u353?io. Ovaj bi me glas mog ao zavesti. Taj glas je la\u382?ac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada bih mogla poni\u353?titi va\u353?e putovanje i vratiti vam dvadeset i dvije godine, ja bih to u\u269?inila. Pogrije\u353?ila sam kad sam vas pozval a. \u381?ao mi je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Njezin vlastiti glas zvu\u269?ao joj je monotono. Kako je cijeli njezin \u382?iv ot bio la\u382?, tako je \u269?ak i ova isprika zvu\u269?ala traljavo.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ja jo\u353? ne osje\u263?am to vrijeme \u8211? rekao je Govornik. Jo\u35 3? je uvijek stajao iza nje pa mu nije vidjela lice. \u8211? Za mene to samo zna \u269?i da sam prije tjedan dana napustio moju sestru. Ona je moj jedini \u382?i vi ro\u273?ak. Njezina k\u263?er se tada nije jo\u353? ni rodila, a sada je ve\u 263? vjerojatno zavr\u353?ila fakultet, udala se i mo\u382?da ve\u263? ima vlast itu djecu. Nikada je ne\u263?u upoznati. Ali upoznao sam {\i va\u353?u} djecu, Dona Ivanova.\par\pard\plain\hyphpar}{ Podigla je \u353?alicu i ispila kavu u jednom gutljaju, mada joj je pr\u382?ila i jezik i grlo i od nje ju je zabolio \u382?eludac. \u8211? Mislite li da ste ih za samo nekoliko sati upoznali?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bolje no \u353?to ih vi poznajete, Dona Ivanova.\par\pard\plain\hyphpar} { Novinha je \u269?ula kako je Ela uzdahom popratila ovu njegovu smjelu izjavu. I mada je pomislila kako bi te njegove rije\u269?i mogle \u269?ak i biti istinite, ipak ju je razljutilo \u353?to joj je to rekao nekakav stranac. Okrenula se kak o bi ga pogledala, kako bi se obrecnula na njega, ali vi\u353?e nije bio iza nje . Jo\u353? se ja\u269?e okrenula, napokon ustaju\u263?i kako bi ga potra\u382?il a, ali nije ga vi\u353?e bilo u prostoriji. Ela je, \u353?iroko rastvorenih o\u2 69?iju, stajala na pragu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vratite se! \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Ne mo\u382?ete mi re\u263? i ne\u353?to takvo i onda jednostavno oti\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali nije joj odgovorio. Umjesto toga, \u269?ula je prigu\u353?en smijeh odnekud iz stra\u382?njeg dijela ku\u263?e. Slijedila je taj zvuk. Hodala je sve do samo g kraja ku\u263?e. Miro je sjedio na Novinhinom vlastitom krevetu, a Govornik je stajao pokraj vrata i smijao se zajedno s njim. Miro je spazio majku i osmijeh mu je nestao s lica. Osjetila je u sebi neki \u382?alac boli i tjeskobe. Nije ga godinama vidjela da se smije, zaboravila je kako mu lice u tom trenutku postane prelijepo, ba\u353? kao i osmijeh njegova oca; a sada je njezin dolazak izbrisa o taj osmijeh.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Do\u353?li smo ovamo razgovarati, jer je Quim bio vrlo ljutit \u8211? po

jasnio joj je Miro. \u8211? Ela je napravila krevet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mislim da je Govornika briga je li krevet napravljen ili ne \u8211? r ekla je hladno. \u8211? Nije li tako, Govorni\u269?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I red i nered, oboje imaju neku ljepotu \u8211? odgovorio je Govornik. J o\u353? uvijek nije okrenuo svoje lice prema njoj i to joj je bilo drago, jer je to zna\u269?ilo da ga ne\u263?e morati gledati u o\u269?i dok mu bude govorila svoju ogor\u269?enu poruku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ka\u382?em vam, Govorni\u269?e, da ste se odazvali budalastom pozivu \u8 211? rekla je. \u8211? Mo\u382?ete me i mrziti ako to \u382?elite, ali nemate sm rt koju trebate govoriti. Bila sam budalasta djevojka. U svojoj naivnosti mislil a sam kako \u263?e, kad ga budem pozvala, do\u263?i autor {\i Matice i Hegemona}. Izgubila sam \u269?ovjeka koji mi je bio poput oca i \u382?e ljela sam utjehu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada se okrenuo prema njoj. Bio je mla\u273?i \u269?ovjek, barem mla\u273?i od n je, ali o\u269?i su mu bile pune razumijevanja. Perigoso, pomislila je. Opasan j e, prekrasno izgleda i mogla bih se utopiti u tom njegovom razumijevanju.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Dona Ivanova \u8211? rekao je \u8211? kako ste mogla \u269?itati {\i Maticu i Hegemona,} a onda pomisliti da njen autor mo\u382?e donijeti {\i utjehu}?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je bio taj koji je sada odgovorio, tih i sporog govora koji se sad upleo u ovaj razgovor sa stra\u353?\u263?u koju ona nije kod njega vidjela jo\u353? otka d je bio malen. \u8211? Ja sam to \u269?itao \u8211? rekao je \u8211? i izvorni Govornik za mrtve je s dubokim suosje\u263?ajem napisao tu pri\u269?u o matici.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik se tu\u382?no osmjehnuo. \u8211? Ali on to nije napisao {\i za} kukce, zar ne? Napisao je to ljudima koji su uni\u353?tenje kukaca jo\u353? uvijek slavili kao neku veliku pobjedu. Pisao je to okrutno, kako bi njihov pono s pretvorio u \u382?aljenje, a njihovu radost u tugu. A sada su ljudi posve zabo ravili da si nekada mrzili te kukce, da su se nekada divili i slavili ime koje j e sada neizrecivo...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sve mogu re\u263?i \u8211? rekla je Ivanova. \u8211? Zvao se Ender i razarao je sve \u269?ega se dotakao. \u8211? Kao i ja, dodala je u sebi.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Ma nemojte! A \u353?to vi znate o njemu? \u8211? glas mu je bio o\u353?t ar. \u8211? Kako znate da nije bilo ni\u269?ega \u269?ega bi se on dotakao blago , nekoga tko ga je volio i tko je bio blagoslovljen njegovom ljubavlju? {\i Razarao sve \u269?ega se dotakao...} to je la\u382? koju nema pravo izgovoriti n iti jedno ljudsko bi\u263?e koje je ikada \u382?ivjelo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li to va\u353?a doktrina, Govorni\u269?e? Onda ne znate mnogo. \u8211 ? Bila je prkosna i uporna no ipak ju je njegova ljutnja prestra\u353?ila. Misli la je da mu je blagost nepokolebljiva kao u nekog ispovjednika.\par\pard\plain\h yphpar}{ I ljutnja je gotovo istog trenutka nestala s njegovog lica.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Vi si mo\u382?ete olak\u353?ati svoju savjest \u8211? rekao je. \u8211? Va\u353? je poziv potaknuo moje putovanje ovamo, ali kada sam ve\u263? bio na pu tu i drugi su zvali govornika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da? \u8211? Tko jo\u353? je u ovom mra\u269?nom gradu bio toliko upoznat s {\i Maticom i Hegemonom} da bi po\u382?elio nekog Govornika, a i dovoljno neovisan o biskupu Peregrinu da bi ga se usudio pozvati. \u8211? Ako je to tako, za\u353?t o ste onda ovdje u {\i mojoj} ku\u263?i?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer sam bio pozvan govoriti smrt Marcosa Marie Ribeire, va\u353?eg pokoj nog mu\u382?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bila je to vrlo odbojna pomisao. \u8211? Njega?! Tko bi htio ponovo misliti o nj emu sada kad je mrtav!\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik joj nije odgovorio. Umjesto njega, Miro je rekao o\u353?trim glasom \u8 211? Na primjer, Grego bi to htio. Govornik nam je ukazao na ono \u353?to smo tr

ebali znati... da taj dje\u269?ak tuguje za svojim ocem i misli kako ga svi mi m rzimo...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jeftina psihologija! \u8211? obrecnula se. \u8211? Imamo mi i na\u353?e vlastite terapeute.\par\pard\plain\hyphpar}{ Iza nje se za\u269?uo Elin glas. \u8211? Majko, ja sam ga zvala da govori o\u269 ?evu smrt. Mislila sam kako \u263?e prote\u263?i desetlje\u263?a prije nego do\u 273?e, ali mi je drago da je tu sada, kada nam mo\u382?e pomo\u263?i.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Kakvo dobro nam on mo\u382?e u\u269?initi!?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263? je u\u269?inio, majko. Grego je zaspao grle\u263?i ga. I Quara mu je ne\u353?to rekla.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zapravo \u8211? dodao je Miro \u8211? rekla mu je da smrdi.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je vjerojatno bila istina \u8211? rekla je Ela \u8211? jer ga j e Grego cijelog popi\u353?kio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prisjetiv\u353?i se toga, Miro i Ela su prasnuli u smijeh, a i Govornik se osmje hnuo. To je Novinhu zbunilo vi\u353?e nego sve do sada. Ovakvog vedrog raspolo\u 382?enja nije bilo u ovoj kud jo\u353? od vremena kada ju je, godinu dana nakon Pipove smrti, Marc\u227?o doveo ovamo. I protiv svoje volje prisjetila se svoje radosti kad se Miro tek rodio, a Ela je bila mala curica, tih prvih nekoliko god ina njihovog \u382?ivota, kako je Miro brbljao o svemu i sva\u269?emu, kako je E la jo\u353? nesigurno, ali uporno hodala za njim kroz cijelu ku\u263?u, kako su se djeca igrala u travi tamo sasvim uz ogradu, odakle se vidjela \u353?uma koja pripada pra\u353?\u269?i\u263?ima. To njezino odu\u353?evljenje djecom zatrovalo je Marc\u227?oa i natjeralo ga da zamrzi i njih i nju, jer je znao da mu niti j edno od njih ne pripada. Kad se rodio Quim, ku\u263?a je ve\u263? bila prepuna l jutnje i on nikada nije nau\u269?io slobodno se smijati negdje gdje bi njegovi r oditelji mogli to opaziti. Ovaj zajedni\u269?ki smijeh Mira i Ele bio je poput n aglog rastvaranja debele crne zavjese; odjednom se ponovo ukazalo dnevno svjetlo , sada kad je Novinha ve\u263? zaboravila da postoji ijedan dio dana osim no\u26 3?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako se ovaj stranac usudio upasti u njezinu ku\u263?u i tako naglim trzajem str gnuti sve te zavjese koje je ona navukla!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo ne\u263?u dopustiti \u8211? rekla je. \u8211? Nemate prava gurati no s u \u382?ivot mog pokojnog mu\u382?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je podigao obrvu. Ona je, jednako kao i svi drugi, znala Zakonik Zvjezd anih Putova pa je savr\u353?eno dobro znala da on ne samo da ima pravo, nego ga je i zakon \u353?titio u tim potragama za istinitom pri\u269?om o mrtvima.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marc\u227?o je bio bijednik \u8211? ostala je uporna \u8211? i govorenje istine o njemu ne\u263?e prouzro\u269?iti ni\u353?ta osim boli.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Posve ste u pravu kada ka\u382?ete da govorenje o njemu ne\u263?e prouzr o\u269?iti ni\u353?ta doli bol, ali ne zato \u353?to je on bio bijednik \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Kad ne bih govorio ni\u353?ta osim onoga \u353?to svi ve\u263? znaju... da je mrzio svoju djecu, tukao svoju \u382?enu i pijan bjesni o idu\u263?i od bara do bara sve dok ga policija ne bi poslala ku\u263?i, tada n e bih prouzro\u269?io bol, zar ne? Donio bih zadovolj\u353?tinu, jer bi se svi u vjerili kako je njihovo mi\u353?ljenje o njemu cijelo vrijeme bilo to\u269?no. B io je sme\u263?e, stoga je u redu \u353?to su se prema njemu i pona\u353?ali kao da je sme\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A vi mislite da {\i nije} to bio?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada jednom shvatite \u382?elje pojedinca, tada vidite da nitko nije bez vrijedan. Ni\u269?iji \u382?ivot nije ni\u353?tavan. \u268?ak su i najgori mu\u3 53?karci i \u382?ene, ako ste im razumjeli srca, pokazali neku velikodu\u353?nos t koja ih iskupljuje, barem malo, u odnosu na njihove grijehe.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Ako to vjerujete, onda ste sigurno mla\u273?i nego \u353?to izgledate \u 8211? rekla je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Jesam li? \u8211? upita je Govornik. \u8211? Pro\u353?lo je manje od dva tjedna otkad sam primio va\u353? prvi poziv. Tada sam vas prou\u269?avao, i \u2 69?ak ako se {\i vi} ne sje\u263?ate, Novinha, {\i ja} se sje\u263?am da ste kao mala djevoj\u269?ica bili slatka i dra\u382?esna i dobra. Prije ste bili usamljeni, ali i Pipo i Libo su vas upoznali i znali su d a ste vrijedni ljubavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pipo je bio mrtav kad sam vas pozvala \u8211? rekla je.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Ali vas je volio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ni\u353?ta ne znate, Govorni\u269?e! Bili ste dvadeset i dvije svjetl osne godine daleko! Osim toga, nisam rekla da {\i ja} nisam vrijedna ljubavi, nego je to bio Marc\u227?o!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali vi to ne vjerujete, Novinha. Zato \u353?to znate za jedan \u269?in d obrote i velikodu\u353?nosti koji iskupljuje \u382?ivot tog jadnika.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Novinha nije shva\u263?ala vlastiti u\u382?as, ali morala ga je zaustaviti prije nego bude rekao taj \u269?in, premda nije imala pojma koji to C\u227?ov \u269?i n dobrote ovaj misli da je otkrio. \u8211? Kako se usu\u273?ujete zvati me Novin ha? \u8211? povikala je. \u8211? Ve\u263? \u269?etiri godine nitko me nije tako zvao!\par\pard\plain\hyphpar}{ Kao odgovor, podigao je prst i njime joj blago pre\u353?ao postrance po licu. Bi la je to boja\u382?ljiva kretnja, kao u kakvog adolescenta i podsjetila ju je na Liba, a to je bilo vi\u353?e nego je mogla podnijeti. Zgrabila je njegovu ruku i odbacila je, a onda se pokraj njega zavukla u sobu. \u8211? Izlazi! \u8211? po vikala je Miru. \u8211? Njezin sin je brzo ustao i povukao se prema vratima. Na licu mu je mogla vidjeti kako ga je, nakon svega \u353?to je u toj ku\u263?i vid io, jo\u353? uvijek uspjela iznenaditi svojim bijesom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Od mene ne\u263?ete ni\u353?ta dobiti \u8211? viknula je Govorniku.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam do\u353?ao uzeti bilo \u353?to od vas \u8211? rekao je tiho.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ni ne \u382?elim ni\u353?ta od onoga \u353?to mo\u382?ete dati! Za men e ste bezvrijedni, \u269?ujete li me? Vi ste taj koji je bezvrijedan! Lixo, ruin a, estrago... vai fora d aqui, n\u227?o tens direito estar em minha casa! \u8211 ? Nemate pravo biti u mojoj ku\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? N\u227?o es estrago \u8211? \u353?apnuo je \u8211? es solo fecundo, e vo u plantar jardim a\u237?. \u8211? A tada je, prije nego je ona stigla odgovoriti , zatvorio vrata i oti\u353?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Istini za volju, nije mu ni imala \u353?to odgovoriti, jer je to \u353?to je rek ao bilo skandalozno. Nazvala ga je estrago, a on joj je odgovorio kao da je ona {\i sebe} zvala o\u269?ajnicom. I obra\u263?ala mu se podrugljivo, govore\u263?i mu {\i ti} umjesto {\i vi} ili {\i o Senhor.} Obra\u263?ala mu se kao da govori djetetu ili psu. Pa ipak, kad je on odgovorio u isto takvom tonu, to je zvu\u269?alo posve druk\u269?ije. \u8211? T i si plodno tlo i u tebi \u263?u posaditi vrt. \u8211? To su bile rije\u269?i ka kvima se ina\u269?e obra\u263?a pjesnik svojoj ljubavnici ili \u269?ak i mu\u382 ? svojoj \u382?eni, a ono {\i ti} je zvu\u269?alo intimno, a ne arogantno. Kako li se samo usu\u273?uje, \u353 ?aptala je samoj sebi, dodiruju\u263?i obraz kojeg joj je on bio dodirnuo. On je daleko okrutniji negoli sam i mislila da bi govornik mogao biti. Biskup Peregri no je imao pravo. On je opasan, nevjernik, antikrist, besramno zalazi u mjesta u mojem srcu koja sam \u269?uvala kao sveto tlo kamo nikada nikome nije dopu\u353 ?teno do\u263?i. Kako se usu\u273?uje, da sam barem umrla prije nego sam ga vidj ela, sigurno \u263?e me posve uni\u353?titi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nejasno je postala svjesna da netko pla\u269?e. Quara. Naravno, sve to vikanje j u je probudilo, jer nikada nije imala \u269?vrst san. Novinha je ve\u263? gotovo

otvorila vrata da je utje\u353?i, a onda je \u269?ula kako je pla\u269? prestao i tih mu\u353?ki glas kako joj pjeva. Glas je govorio drugim jezikom. Novinhi j e to zvu\u269?alo kao njema\u269?ki ili nordijski, no bez obzira koji bio nije g a razumjela. Ali znala je tko to pjeva i da je Quara utje\u353?ena.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Novinha nije osjetila takav strah jo\u353? od vremena kada je prvi puta shvatila da je Miro odlu\u269?io postati zenador i krenuti stopama one dvojice koje je v oljela i koje su pra\u353?\u269?i\u263?i ubili. Ovaj \u269?ovjek para mre\u382?u moje obitelji i ponovo nas povezuje, ali tijekom tog procesa razotkrit \u263?e moje tajne. Ako sazna kako je Pipo umro i ako bude govorio istinu, Miro \u263?e saznati tu istinu i to \u263?e ga ubiti. Ja ne \u382?elim pra\u353?\u269?i\u263? ima davati jo\u353? \u382?rtava; oni su previ\u353?e okrutan bog da bi mu se ja ikada vi\u353?e priklonila.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jo\u353? kasnije, dok je iza zatvorenih vrata le\u382?ala u svom krevetu i poku\ u353?avala zaspati, \u269?ula je jo\u353? smijeha koji je dopirao iz prednjeg di jela ku\u263?e i ovog je puta mogla \u269?uti Quima i Olhada kako se obojica smi ju zajedno s Elom i Mirom. Zami\u353?ljala je kako ih vidi u prostoriji obasjano j rado\u353?\u263?u. A kako je tonula u san tako je i taj prizor postao san u ko jem nije Govornik bio taj koji je sjedio me\u273?u djecom, nego je to bio Libo, ponovo \u382?iv i svima poznat kao njezin pravi mu\u382?, \u269?ovjek s kojim se vjen\u269?ala u svom srcu, premda je odbila u\u269?initi to i u crkvi. \u268?ak i ovako u snu to je bilo vi\u353?e sre\u263?e negoli je mogla podnijeti, i suze su natapale plahtu njezinog kreveta.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 9}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b URO\u272?ENA MANA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { CIDA: Tjele\u353?ce descolade nije bakterija. \u268?ini se da ulazi u stanice ti jela kako bi se tamo stalno nastanilo, poput mitohondrije, i razmno\u382?avalo o nda kada se stanica razmno\u382?ava. \u268?injenica \u353?to se unutar samo jedn e godine od na\u353?eg dolaska ovamo uspjela pro\u353?iriti po novim prostorima pokazuje da je silno prilagodljiva. Sigurno se ve\u263? odavno pro\u353?irila po cijeloj biosferi Luzitanije, tako da bi sada mogla biti endemi\u269?na za ovaj prostor, posvema\u353?nja zaraza.\par\pard\plain\hyphpar}{ GUSTO: Ako je posvema\u353?nja i ako je ima posvuda, onda to, Cida, nije zaraza nego sastojak normalnog \u382?ivota.\par\pard\plain\hyphpar}{ CIDA: Ali nije nu\u382?no uro\u273?ena... ima sposobnost \u353?irenja. Ali da, a ko je endemska, tada bi sve autohtone vrste morale prona\u263?i na\u269?in borbe protiv nje... GUSTO: Ili joj se prilagoditi i uklju\u269?iti je u svoj normalan \u382?ivotni krug. Mo\u382?da je oni TREBAJU.\par\pard\plain\hyphpar}{ CIDA: TREBAJU ne\u353?to \u353?to \u263?e razbiti njihove genetske molekule i on da ih nasumice opet sastavljati? Sumnjam\par\pard\plain\hyphpar}{ GUSTO: Mo\u382?da je to razlog za\u353?to na Luzitaniji postoji tako malo razli\ u269?itih vrsta. Mo\u382?da se descolada pojavila relativno nedavno... mo\u382?d a je stara tek oko pola milijuna godina, pa se ve\u263?ina vrsta nije mogla pril agoditi.\par\pard\plain\hyphpar}{ CIDA: \u381?eljela bih da ne umiremo, Gusto. Sljede\u263?i ksenobiolog \u263?e v jerojatno raditi sa standardnim genetskim prilagodbama i ne\u263?e ovo slijediti .\par\pard\plain\hyphpar}{ GUSTO: Zar je to jedina stvar koja ti je na pameti kada \u382?ali\u353? \u353?to

umiremo?\par\pard\plain\hyphpar}VLADIMIR TIAGO GUSSMAN i EKATERINA MARIA APAREC IDA DO NORTE VON HESSE-GUSSMAN, neobjavljen dijalog vo\u273?en dva dana prije nj ihove smrti; po prvi puta citiran u \u8222?Izgubljene niti shva\u263?anja\u8220? {\i Metaznanost, \u269?asopis za metodologiju,} 2001:12:12:144-45 {\line } {\line } { Te no\u263?i Ender nije oti\u353?ao iz ku\u263?e Ribeira sve do kasnih sati, a o nda je u svome stanu proveo vi\u353?e od sata poku\u353?avaju\u263?i shvatiti sv e \u353?to se dogodilo, posebno nakon \u353?to je Novinha do\u353?la ku\u263?i. Usprkos tome, sljede\u263?eg je jutra rano ustao, a glava mu je ve\u263? bila pu na pitanja na koja je trebao odgovoriti. To je uvijek bilo tako kada se spremao govoriti ne\u269?iju smrt. Jedva se uspijevao odmoriti i prekinuti poku\u353?aje da od mno\u353?tva fragmenata sastavi pri\u269?u o umrlom onako kako ju je on v idio, \u382?ivot kakvog je mrtva \u382?ena namjeravala \u382?ivjeti, bez obzira na to kako je sve to na kraju lo\u353?e ispalo. Ovog puta bilo je jo\u353? i dod atnih muka. Ovoga puta je vi\u353?e nego ikada prije brinuo za one \u382?ive.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jasno je da si ovdje vi\u353?e upleten \u8211? rekla mu je Jane, nakon \ u353?to joj je poku\u353?ao objasniti svoju zbunjenost. \u8211? Zaljubio si se u Novinhu jo\u353? prije negoli si napustio Trondheim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da sam volio onu mladu djevojku, ali ova \u382?ena je neugodna i sebi\u269?na. Pogledaj samo \u353?to je dopustila da se dogodi s njezinom djeco m.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govori li mi to Govornik za mrtve? Prosu\u273?uje\u353? nekoga po izgled u?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da sam se zaljubio u Grega.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oduvijek si bio lud za onima koji su pi\u353?ali po tebi.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? I u Quaru. Svi oni... \u269?ak i Miro, {\i svi\u273?a} mi se taj momak.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I oni vole tebe, Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nasmijao se. \u8211? Ljudi uvijek misle da me vole, sve dok ne govorim. Tu je No vinha bolja od drugih... ona me mrzi ve\u263? sada, {\i prije} nego sam rekao istinu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, kada je rije\u269? o tebi, ti si jednako tako slijep kao i drugi \u8211? rekla je Jane. \u8211? Obe\u263?aj mi da \u263?e\u353? mi dopus titi da kad umre\u353? ja govorim tvoju smrt. Imala bih sva\u353?ta re\u263?i.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zadr\u382?i to za sebe \u8211? odvratio joj je umorno. \u8211? Ti si u t om poslu gora \u269?ak i od mene.\par\pard\plain\hyphpar}{ Po\u269?eo je raditi popis pitanja koja treba rije\u353?iti.\par\pard\plain\hyph par}1. Za\u353?to se Novinha uop\u263?e udala za Marc\u227?oa?2. Za\u353?to je M arc\u227?o mrzio svoju djecu?3. Za\u353?to Novinha mrzi samu sebe?4. Za\u353?to me je Miro zvao govoriti Libovu smrt?5. Za\u353?to me je Ela zvala govoriti smrt njezinog oca?6. Za\u353?to se Novinha predomislila i odustala od toga da govori m Pipovu smrt?7. \u352?to je bilo neposredni uzrok Marc\u227?ove smrti?{ Zaustavio se kod tog sedmog pitanja. Na to bi trebalo biti lako odgovoriti, jer je to uglavnom klini\u269?ki slu\u269?aj. Zato \u263?e krenuti od njega.\par\par d\plain\hyphpar} {\line } { Lije\u269?nika koji je obavio autopsiju Marc\u227?ovog tijela zvali su Navio, \u 353?to zna\u269?i brod.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije to zbog mojeg krupnog stasa \u8211? rekao je, smiju\u263?i se \u821 1? ili zato \u353?to sam sjajan pliva\u269?. \u8211? Moje puno ime je Enrique o Navigador Caronada. Mo\u382?ete se kladiti da sam sretan \u353?to su mi nadimak dali po navigatoru a ne po \u8222?malom topu\u8221?. U ovom drugom bi se krilo m

no\u353?tvo opscenih mogu\u263?nosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se nije dao zavarati njegovom ljubazno\u353?\u263?u. Navio je bio dobar ka tolik i pokoravao se biskupu kao i bilo tko drugi. Bio je odlu\u269?an sprije\u2 69?iti Endera da i\u353?ta sazna, samo nije pritom bio neveseo.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Dva su na\u269?ina na koje mogu dobiti odgovore na moja pitanja \u8211? rekao je Ender tiho. \u8211? Mogu vas pitati i vi mi mo\u382?ete iskreno odgovor iti. Ili mogu predati peticiju Saboru Zvjezdanih Putova i zatra\u382?iti da mi s ve va\u353?e bilje\u353?ke budu dostupne. Cijena uporabe ansibla je vrlo visoka, a kako je takva peticija rutinska stvar, a va\u353?e protivljenje vas stavlja u sukob sa zakonom, taj \u263?e tro\u353?ak biti odbijen od ve\u263? ionako prema lih fondova va\u353?e kolonije, plus dvostruki iznos kazne, plus ukor koji \u263 ?e vam biti upu\u263?en.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dok je Ender to govorio, Naviov je osmijeh postupno nestajao.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Dakako da \u263?u odgovoriti na va\u353?a pitanja \u8211? rekao je hladn o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nema tu ni\u269?eg \u8222?dakako\u8221? \u8211? rekao je Ender. \u8211? Va\u353? biskup je od ljudi Milagrea zatra\u382?io provedbu ni\u269?im isprovoci ranog i neopravdanog bojkota legalno pozvanog poslanika. U\u269?init \u263?ete s vima uslugu budete li ih obavijestili kako \u263?u, nastavi li se s ovakvom vedr om i prpo\u353?nom nesuradnjom, poslati peticiju za promjenu mog statusa iz stat usa poslanika u status istra\u382?itelja. Uvjeravam vas da kod Sabora u\u382?iva m dobru reputaciju i moja \u263?e peticija biti prihva\u263?ena.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Navio je vrlo dobro znao \u353?to to zna\u269?i. Kao istra\u382?itelj, Ender bi imao ovla\u353?tenje Sabora kojim bi, na temelju vjerske netrpeljivosti, ovoj ko loniji mogao opozvati njezin katoli\u269?ki status. To bi pak izazvalo stra\u353 ?an revolt me\u273?u stanovnicima Luzitanije, a biskup bi bio smijenjen sa svog polo\u382?aja i poslan u Vatikan kako bi ga tamo disciplinirali.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to biste poduzimali tako ne\u353?to, kada znate da vas ovdje ne \u382?elimo? \u8211? upitao je Navio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Netko je \u382?elio da do\u273?em ovamo, ina\u269?e ne bih ni do\u353?ao \u8211? odgovorio je Ender. \u8211? Mo\u382?da vam se ne svi\u273?a zakon onda kada vama ne ide na ruku, ali on \u353?titi mnoge katolike na svjetovima gdje je dominantna neka druga vjera.\par\pard\plain\hyphpar}{ Navio je bubnjao prstima po stolu. \u8211? Recite ta va\u353?a pitanja, Govorni\ u269?e, pa da to obavimo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prili\u269?no su jednostavna, barem za po\u269?etak. \u352?to je bio nep osredan uzrok smrti Marcosa Marie Ribeire?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marc\u227?oa! \u8211? rekao je Navio. \u8211? Pa nisu vas mogli pozvali da biste govorili {\i njegovu} smrt! Preminuo je prije tek nekoliko tjedana...\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Od mene je zatra\u382?eno da govorim o nekoliko smrti, Dom Navio, a ja s am odlu\u269?io zapo\u269?eti s Marc\u227?ovom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Navio se kiselo nasmije\u353?io. \u8211? A \u353?to ako zatra\u382?im neki dokaz va\u353?eg ovla\u353?tenja?\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane je \u353?apnula u Enderovo uho. \u8211? Zbunimo malo ovog dragog momka. \u8 211? Istog trenutka je Naviov terminal o\u382?ivio i pojavili su se slu\u382?ben i dokumenti, dok je Jane, najautoritativnijim glasom govorila: \u8211? Andrew Wi ggin, Govornik za mrtve, prihvatio je zahtjev za poja\u353?njenjem \u382?ivota i smrti Marcosa Marie Ribeire iz grada Milagre u koloniji na Luzitaniji.\par\pard \plain\hyphpar}{ Ipak, dokument nije bio ono \u353?to je impresioniralo Navia, nego \u269?injenic a da ovaj ne samo da jo\u353? nije zatra\u382?io ulaz u njegov terminal, nego se \u269?ak nije ni ulogirao u njega. Odmah je shvatio da je kompjutor bio aktivir an preko ukrasa u Enderovom uhu. Nitko na Luzitaniji, pa \u269?ak ni sama Bosqui nha, nije imao {\i

takve} ovlasti. Navio je zaklju\u269?io da je ovaj Govornik, ma tko i kakav on b io, ve\u263?a riba od one kakvu se biskup nadao da \u263?e frigati.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? U redu \u8211? rekao je Navio, prisiliv\u353?i se na smijeh. Sada se o\u 269?ito sjetio da \u263?e ponovo biti veseo. \u8211? Ionako sam vam namjeravao p omo\u263?i... znate, nitko u Milagreu se ne obazire na tu biskupovu paranoju.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Ender mu se osmjehnuo, prihvativ\u353?i licemjerje kao osobinu tog \u269?ovjeka. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marcos Ribeira umro je od uro\u273?ene mane. \u8211? Tu je Navio odrecit irao vrlo duga\u269?ak, pseudo-latinski naziv. \u8211? Vi nikada niste za to \u2 69?uli, jer je to zaista vrlo rijetko oboljenje i mo\u382?e se dobiti samo preno \u353?enjem putem gena. U ve\u263?ini slu\u269?ajeva se javlja po\u269?etkom pub erteta i o\u269?ituje se tako \u353?to i \u382?lijezde s unutra\u353?njim i s va njskim lu\u269?enjem postupno bivaju zamijenjene lipoidima. To zna\u269?i da su, malo pomalo, tijekom godina, nadbubre\u382?ne \u382?lijezde, hipofiza, jetra, t estisi, \u353?titnja\u269?a i tako dalje, zamijenjene golemim nakupinama masnog tkiva.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li to uvijek fatalno? Ireverzibilno?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O, da. Zapravo, Marc\u227?o je po\u382?ivio deset godina du\u382?e negol i je bilo za o\u269?ekivati. Njegov slu\u269?aj je bio izuzetan na vi\u353?e na\ u269?ina. U svim drugim zabilje\u382?enim slu\u269?ajevima... a moram priznati d a ih nema mnogo... bolest je najprije napala testise pa je \u382?rtva postala st erilna, a u ve\u263?ini slu\u269?ajeva i impotentna. Sude\u263?i po njegovih \u3 53?estoro zdrave djece, o\u269?ito su testisi Marcosa Ribeire bili posljednje \u 382?lijezde koje je bolest napala. No kada su ipak bili napadnuti, proces je sig urno bio neuobi\u269?ajeno brz... testisi su bili potpuno zamijenjeni masnim sta nicama, mada je ve\u263?i dio jetre i \u353?titnja\u269?e jo\u353? uvijek funkci onirao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to ga je kona\u269?no ubilo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hipofiza i nadbubre\u382?ne \u382?lijezde vi\u353?e nisu funkcionirale. Bio je hodaju\u263?i mrtvac. U jednom baru se jednostavno sru\u353?io, usred nek e \u353?aljive lascivne pjesme.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kao i uvijek, Enderov je um brzo uo\u269?io kontradikciju. \u8211? Kako se ta bo lest nasljedno prenosi ako \u382?rtve postaju sterilne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To se obi\u269?no prenosi po bo\u269?nim linijama. Jedno dijete \u263?e od toga umrijeti, a kod njegove bra\u263?e i sestara bolest se uop\u263?e ne\u26 3?e manifestirati, ali oni \u263?e tu sklonost prenijeti na {\i svoju} djecu. Logi\u269?no je da smo se bojali da \u263?e Marc\u227?o prenijeti taj defektni gen na sve njih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jeste li ih testirali?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nitko od njih nema tu genetsku deformaciju. Mo\u382?ete se okladiti da j e Dona Ivanova cijelo vrijeme virila preko mojeg ramena.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Nitko od njih to nema? \u268?ak ne ni kao recesivni gen?\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Gra\u231?as a Deus! \u8211? rekao je lije\u269?nik. \u8211? Tko bi se ik ada s njima o\u382?enio ako bi imali zatrovane gene? Ne mogu razumjeti kako je M arc\u227?ova genetska pogre\u353?ka pro\u353?la neotkrivena.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Je li skeniranje gena ovdje rutinska kontrola?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije. Ali prije nekih tridesetak godina imali smo ovdje veliku po\u353?a st. Upravo su roditelji Done Ivanove, Venerado Gusto i Venerada Cida, provodili detaljno genetsko snimanje svih mu\u353?karaca, \u382?ena i djece u ovoj kolonij i. Tako su i prona\u353?li lijek. A u njihovim kompjutorskim komparacijama svaka ko bi se pojavila ovakva uro\u273?ena mana... tako sam i saznao \u353?to se dogo dilo kada je Marc\u227?o umro. Nikada nisam ni \u269?uo za tu bolest, ali kompju tor ju je imao zapisanu u svojoj memoriji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A Os Venerados to nisu zamijetili?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?ito nisu, jer bi to sigurno rekli Marcosu. A \u269?ak i da mu nis

u rekli, Ivanova bi sama to otkrila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da je i otkrila \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Navio se glasno nasmijao. \u8211? Nemogu\u263?e! Niti jedna \u382?ena pri zdravo j pameti ne bi namjerno ra\u273?ala djecu \u269?ovjeka s {\i takvom} genetskom manom. Marc\u227?o je sigurno godinama bio u stalnoj agoniji. Ne mo\u382?e\u353? \u382?eljeti da takvo \u353?to prije\u273?e na tvoju vlastitu djecu. Ne, Ivanova mo\u382?da i jest ekscentrik, ali nije luda.\par\pard\plain\ hyphpar} {\line } { Jane se sasvim dobro zabavljala. Kad je Ender stigao ku\u263?i, njezin se lik po javio iznad terminala samo zato da bi se mogla grohotom smijati.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? On si ne mo\u382?e pomo\u263?i \u8211? rekao je Ender. \u8211? U ovakvoj katoli\u269?koj sredini on je kao biolog jedan od najuglednijih ljudi i naravno da mu ne pada na pamet propitivati valjanost njegovih osnovnih postavki. To je na neki na\u269?in i slatko od njega. Radije vjeruje da je Marc\u227?ova bolest bila druk\u269?ija od svih ostalih zabilje\u382?enih slu\u269?ajeva. Radije vjer uje da Novinhini roditelji nekako nisu zapazili da je Marcos imao tu bolest, pa se ona iz neznanja udala za njega, mada mi vjerujemo u ono najjednostavnije obja \u353?njenje: Marc\u227?ovo raspadanje napredovalo je kao i kod svih drugih, naj prije testisi, a sva Novinhina djeca za\u269?eta su s nekim drugim. I ne \u269?u di me da je Marc\u227?o bio ogor\u269?en i ljutit. Svako od te \u353?estero djec e podsje\u263?alo ga je da je njegova \u382?ena spavala s nekim drugim. Vjerojat no je ta njezina nevjera od samog po\u269?etka bila dio njihove pogodbe. Ali {\i \u353?estero} djece, to je zaista utrljavanje soli u ranu.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Predivno proturje\u269?je s vjerom \u8211? rekla je Jane. \u8211? Namjer no je sve slo\u382?ila da si omogu\u263?i nevjeru, ali joj ne pada ni na pamet k oristiti sredstvo za kontracepciju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesi li istra\u382?ila genetske putove kako bi prona\u353?la najvjerojat nijeg oca?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eli\u353? li re\u263?i da ga ti ni ne naslu\u263?uje\u353??\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Poga\u273?am, ali \u382?elim biti siguran da klini\u269?ki dokazi ne\u26 3?e opovrgnuti taj o\u269?igledni odgovor.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno da je to bio Libo. Kakav pastuh. Novinhi je napravio \u353?ester o djece, a svojoj \u382?eni jo\u353? \u269?etvero.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ono \u353?to ja ne razumijem \u8211? rekao je Ender \u8211? je za\u353?t o se, kao prvo, Novinha nije vjen\u269?ala s Libom. Kakvog ima smisla udati se z a \u269?ovjeka kojeg o\u269?igledno prezire, za \u269?iju je bolest sigurno znal a, a onda je ra\u273?ala djecu \u269?ovjeka kojeg je sigurno voljela od samog po \u269?etka.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Iskrivljeni su i perverzni na\u269?ini na koje ljudski mozak radi \u8211 ? izjavila je Jane. \u8211? Pinokio je bio blesav, jer je \u382?elio postati pra vi dje\u269?ak. Bilo mu je mnogo bolje dok je jo\u353? imao drvenu glavu.\par\pa rd\plain\hyphpar} {\line } { Miro je oprezno birao svoj put kroz \u353?umu. Tu i tamo je prepoznavao stabla, ili je barem mislio da ih prepoznaje. Nema \u269?ovjeka koji bi mogao imati umij e\u263?e kao pra\u353?\u269?i\u263?i i mogao nadjenuti ime svakom pojedinom stab lu u \u353?umi. No, s druge strane, ljudi nisu ni obo\u382?avali ta stabla kao t oteme svojih predaka.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je namjerno odabrao du\u382?i put do brvnare u kojoj \u382?ive pra\u353?\u2 69?i\u263?i. Jo\u353? od vremena kada je Libo prihvatio Miru kao svog drugog \u3 53?egrta kako bi radio zajedno s Libovom k\u263?eri Ouandom, Libo im je rekao da nikada ne smiju raditi stazu koja bi vodila ravno od Milagre do obitavali\u353? ta pra\u353?\u269?i\u263?a. Jer jednoga dana, upozorio ih je Libo, moglo bi do\u 263?i do nevolja izme\u273?u ljudi i pra\u353?\u269?i\u263?a; ne\u263?emo stvara

ti stazu koja bi vodila pogrom do tog odredi\u353?ta. I zato je danas Miro i\u35 3?ao suprotnom stranom potoka, du\u382? vrha visoke obale.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Ubrzo su se u blizini pojavili pra\u353?\u269?i\u263?i i promatrali ga. Po tome je Libo ve\u263? godinama ranije bio zaklju\u269?io da negdje u tom smjeru jama\ u269?no \u382?ive \u382?enke, jer su se pra\u353?\u269?i\u263?i uvijek pojavili i budno motrili zenadore kada su dolazili previ\u353?e blizu. I ba\u353? onako k ako je Libo ustrajavao na tome, ni Miro se nije potrudio i\u263?i malo dalje u t om zabranjenom smjeru. Njegova radoznalost je splasnula uvijek kad bi se sjetio kako je Libovo tijelo izgledalo kad su ga on i Ouanda prona\u353?li. Libo tada j o\u353? nije bio mrtav; o\u269?i su mu bile otvorene i pokretale su se. Umro je tek kad su mu Miro i Ouanda kleknuli svatko sa svoje strane i primili ga za krvl ju prekrivene ruke. Ah, Libo, tvoja je krv jo\u353? uvijek cirkulirala dok ti je srce le\u382?alo ogoljeno u tvojim rasporenim prsima. Da si nam tada mogao govo riti, da si barem mogao re\u263?i jednu rije\u269? za\u353?to su te ubili.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Rije\u269?na obala je sad opet postala niska i Miro je pre\u353?ao potok skaku\u 263?u\u263?i po mahovinom obraslom kamenju. Nakon jo\u353? nekoliko minuta stiga o je na odredi\u353?te, malenu \u269?istinu na isto\u269?noj strani.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Ouanda je ve\u263? bila tamo i pokazivala pra\u353?\u269?i\u263?ima kako \u263?e uliv\u353?i mlijeko od \u269?abre u bu\u263?kalicu napraviti neku vrstu maslaca . Bila je eksperimentirala s tim nekoliko tjedana prije nego joj je uspjelo to n apraviti ba\u353? onako kako treba. Bilo bi joj lak\u353?e da joj je u tome pomo gla mati ili Ela, jer su one znale mnogo vi\u353?e o svojstvima mlijeka \u269?ab re, ali suradnja s biolozima nije dolazila u obzir. Jo\u353? prije trideset godi na Os Venerados su otkrili da je, s nutricionisti\u269?kog gledi\u353?ta, to mli jeko \u269?abre ljudima posve bezvrijedno. Zato je svako istra\u382?ivanje vezan o uz njegovu preradu i uskladi\u353?tenje moglo biti na korist samo pra\u353?\u2 69?i\u263?ima. Miro i Ouanda nisu mogli riskirati ni\u353?ta \u353?to bi moglo z na\u269?iti da su svjesno prekr\u353?ili zakon i aktivno intervenirali u na\u269 ?in na koji pra\u353?\u269?i\u263?i \u382?ive.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mla\u273?i pra\u353?\u269?i\u263?i su izradu maslaca prihvatili s odu\u353?evlje njem, pjevu\u353?e\u263?i besmislene pjesmice na nekoj smije\u353?noj mje\u353?a vini jezika. Miro je poku\u353?ao raspoznati te jezike. Naravno, prepoznao je mu \u353?ki jezik, ali i neke fragmente Tri jezika, jezika kojim su se slu\u382?ili kada su se obra\u263?ali svojim totemskim stablima, Miro ih je mogao raspoznati jedino po tome kako zvu\u269?e, a \u269?ak ni Libo nije bio u stanju prevesti n iti jednu jedinu rije\u269?, jer sve je nekako zvu\u269?alo {\i ms} i {\i bs} i {\i gs,} bez neke jasnije razlike me\u273?u samoglasnicima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263? koji je bio slijedio Miru kroz \u353?umu sada se pojavio i svih pozdravio svojim bu\u269?nim piskavim zvukovima. Ples se nastavio, ali je pjesma prestala istog trenutka. Mandachuva se odvojio od grupe okupljene oko Ou ande i po\u353?ao do ruba \u269?istine, Miru ususret.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dobrodo\u353?ao, Ja Vas Promatram Sa \u381?eljom. \u8211? To je, naravno , bio ekstravagantan i precizan prijevod Mirinog imena na stark. Mandachuva je v olio prevoditi imena s portugalskog na stark i obratno, mada su mu Miro i Ouanda objasnili kako njihova imena zapravo ni\u353?ta ne {\i zna\u269?e} i kako je samo puka koincidencija ako zvu\u269?e kao neke rije\u269? i. Ali Mandachuva je, kao i toliki drugi pra\u353?\u269?i\u263?i, u\u382?ivao u tim igrama s jezicima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva je bio zagonetan slu\u269?aj. Bio je najstariji pra\u353?\u269?i\u263 ?. Pipo ga je poznavao i pisao je o njemu kao o najuglednijem pra\u353?\u269?i\u 263?u. \u268?ini se da je i Pipo mislio o njemu kao o vo\u273?i. Zar njegovo ime prevedeno na portugalski \u382?argon nije zna\u269?ilo \u8222?gazda\u8221?? Ipa k, Miri i Ouandi se \u269?inilo da on me\u273?u svim pra\u353?\u269?i\u263?ima i ma {\i najmanje} mo\u263?i i presti\u382?a. \u268?inilo se da se s njim nitko ne konzul

tira ni oko \u269?ega; bio je jedini pra\u353?\u269?i\u263? koji je uvijek imao slobodnog vremena za razgovor sa zenadorima, jer gotovo nikada nije bio uklju\u2 69?en u neki va\u382?an posao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pa ipak, on je bio pra\u353?\u269?i\u263? koji je zenadorima dao najvi\u353?e in formacija. Miro nije bio siguran je li ovaj izgubio svoj presti\u382? zato \u353 ?to je tako olako davao informacije ili je ljudima pru\u382?ao informacije da bi nekako kompenzirao svoj niski status me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?ima. To \u 269?ak nije bilo ni va\u382?no. \u268?injenica je da se Miri Mandachuva {\i svi\u273?ao}. Tog je pra\u353?\u269?i\u263?a smatrao svojim prijateljem.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li te \u382?ena prisilila jesti tu smrdljivu kremu? \u8211? upita Mir o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla je da je to \u269?isto sme\u263?e. \u268?ak i male \u269?abre pla\ u269?u kad to moraju sisati \u8211? hihotao se Mandachuva.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Ako to budete darovali \u382?enama, nikad vi\u353?e ne\u263?e htjeti raz govarati s vama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ipak moramo... da \u8211? uzdahnuo je Mandachuva. \u8211? One moraju s ve vidjeti, u sve gurnuti svoj nos, kao macio crvi u kori drveta!\par\pard\plain \hyphpar}{ Ah da, ta frustriranost \u382?enkama. Ponekad pra\u353?\u269?i\u263?i o njima go vore sa silnim po\u353?tovanjem, gotovo obo\u382?avanjem, kao da su bogovi. A ta da pak ka\u382?u ne\u353?to sirovo, kao ovo kad ih je nazvao macio crvima. Zenad ori \u269?ak nisu mogli ni postaviti pitanje o njima, jer pra\u353?\u269?i\u263? i nisu nikada odgovarali na pitanja o svojim \u382?enkama. Bilo je razdoblja... du\u382?ih razdoblja... kada pra\u353?\u269?i\u263?i uop\u263?e nisu spominjali ni da \u382?enke uop\u263?e postoje. Libo je \u269?esto mra\u269?no dao naslutit i kako ta promjena ima nekakve veze s Pipovom smr\u263?u. Prije nego je umro, sp ominjanje \u382?enki bio je tabu, a kasnije su ih po\u269?eli spominjati \u353?a le\u263?i se o \u8222?suprugama\u8221? na neki melankoli\u269?ni na\u269?in. Ali zenadori nikada nisu mogli dobiti odgovor na neko pitanje o njima. Pra\u353?\u2 69?i\u263?i su im jasno dali do znanja da se zenadore \u382?enke ne ti\u269?u.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Iz skupine okupljene oko Ouande za\u269?uo se zvi\u382?duk. Mandachuva je odmah po\u269?eo Miru vu\u263?i u tom smjeru. \u8211? Strijela \u382?eli razgovarati s tobom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je do\u353?ao i sjeo pokraj Ouande. Ona ga nije gledala, jer su ve\u263? od avno shvatili da pra\u353?\u269?i\u263?e \u269?ini pomalo nervoznima kad moraju gledati mu\u353?karca i \u382?enu ljudi kako izravno razgovaraju, pa \u269?ak i ako se samo gledaju u o\u269?i. Oni su razgovarali s Ouandom kad je bila sama, a li kada je nazo\u269?an bio i Miro, onda nisu razgovarali s njom, niti su trpjel i da im se ona obra\u263?a. Miru je ponekad izlu\u273?ivalo \u353?to mu pred pra \u353?\u269?i\u263?ima ona ne smije ni namignuti. Osje\u263?ao je njezino tijelo kao da ono, poput kakve malene zvijezde, zra\u269?i toplinu.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Prijatelju moj \u8211? rekao je Strijela. \u8211? Moram od tebe tra\u382 ?iti veliki dar.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mogao je \u269?uti kako se Ouanda pokraj njega napeto me\u353?kolji. Pra\u353?\u 269?i\u263?i su rijetko kada ne\u353?to tra\u382?ili, a kada jesu, onda je to uv ijek prouzro\u269?ilo probleme.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?e\u353? li me saslu\u353?ati?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je polako kimnuo. \u8211? Ali prisjeti se da sam ja me\u273?u ljudima nitko i ni\u353?ta i nemam nikakvu mo\u263?. \u8211? Libo je bio otkrio kako pra\u353 ?\u269?i\u263?e nimalo ne vrije\u273?a \u353?to im ljudi \u353?alju svoje delega te koji nemaju mo\u263?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo nije zahtjev koji bi do\u353?ao od nas, tijekom na\u353?ih \u353?a\u 353?avih i glupih razgovora oko no\u263?ne vatre.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elio bih da sam mogao \u269?uti tu mudrost koju ti naziva\u353? gl upo\u353?\u263?u.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je rekao Rooter, govore\u263?i nam iz svojeg stabla.\par\pard\plain\

hyphpar}{ Miro je tiho uzdahnuo. On jednako nije volio baviti se religijom pra\u353?\u269? i\u263?a, kao \u353?to nije volio ni katolicizam svojih ljudi. U oba slu\u269?aj a se morao pretvarati da najbesmislenija vjerovanja uzima posve ozbiljno. Uvijek kad se govorilo o ne\u269?em posebno va\u382?nom, pra\u353?\u269?i\u263?i su te rije\u269?i pripisivali ovom ili onom pretku \u269?iji je duh boravio u jednom od okolnih stabala. Tek ne\u353?to ranije malo ranije negoli je Libo umro, pra\u 353?\u269?i\u263?i su po\u269?eli izdvajati Rootera kao izvor najproblemati\u269 ?nijih ideja. Bilo je ironije u tome \u353?to je pra\u353?\u269?i\u263?, kojeg s u pogubili kao buntovnika, sada u njihovom obo\u382?avanju predaka bio tretiran s tolikim po\u353?tovanjem.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak, Miro je odgovorio onako kako je to Libo uvijek \u269?inio. \u8211? Ako vi po\u353?tujete Rootera, i mi prema njemu osje\u263?amo samo sklonost i po\u353?t ovanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moramo imati metal.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je zatvorio o\u269?i. Dakle toliko o dugo ustaljenoj politici zenadora da s e pred pra\u353?\u269?i\u263?ima nikada ne koristi metalno oru\u273?e. Bilo je o \u269?ito da su pra\u353?\u269?i\u263?i imali svoje vlastite promatra\u269?e koj i su s nekog skrovitog mjesta pokraj ograde promatrali \u353?to ljudi rade.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za \u353?to vam treba metal? \u8211? tiho je upitao.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Kad se \u353?atl s Govornikom za mrtve spustio, oda\u353?iljao je silnu toplinu koja je bila ve\u263?a od one koju daje bilo kakva vatra koju mo\u382?em o zapaliti. A \u353?atl ipak nije izgorio niti se otopio.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? To nije bio metal nego kerami\u269?ki \u353?tit koji apsorbira toplinu.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da to poma\u382?e, ali metal je samo srce toga stroja. U svim va \u353?im strojevima, gdje god koristite vatru i visoke temperature kako biste po krenuli stvari, tamo je metal. Ne budemo li imali vlastiti metal, nikada ne\u263 ?emo mo\u263?i raditi vatre poput va\u353?ih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mogu vam to dati \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eli\u353? li re\u263?i da smo osu\u273?eni zauvijek biti varelsi i nikada ne\u263?emo biti rameni?\par\pard\plain\hyphpar}{ Bilo bi mi drago, Ouanda, pomislio je Mitro, da im nikada nisi obja\u353?njavala Demostenovu {\i Hijerarhiju isklju\u269?ivanja}. \u8211? Niste vi ni na \u353?to osu\u273?eni. O no \u353?to smo vam do sada davali bilo je ograni\u269?eno na ono \u353?to mo\u3 82?e rasti u va\u353?em vlastitom svijetu, kao na primjer \u382?ivotinje \u269?a bre. \u268?ak i kad bi se za to saznalo, bili bismo protjerani s va\u353?eg svij eta i bilo bi nam zabranjeno da vas ikada vi\u353?e vidimo.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Metal kojeg vi ljudi rabite tako\u273?er dolazi iz na\u353?eg prirodnog svijeta. Vidjeli smo va\u353?e rudare kako ga daleko na jugu vade iz tla.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Miro je ovaj podatak upamtio za svoje slijede\u263?e izvje\u353?\u263?e. Nije bi lo takvog mjesta izvan ograde otkud bi se rudnici mogli vidjeti. Zato su pra\u35 3?\u269?i\u263?i nekako morali prije\u263?i ogradu i promatrati ljude {\i unutar} enklave.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Metal dolazi iz tla, ali samo na nekim mjestima koja ja ne znam prona\u2 63?i. A \u269?ak i kada ga izvade, pomije\u353?an je s ostalim vrstama kamenja. To moraju pro\u269?istiti i pretvoriti u metal koriste\u263?i se vrlo slo\u382?e nim postupkom. I svaki komadi\u263? metala iskopan iz tla se bilje\u382?i. Ako b ismo vam dali samo jedan alat, to bi nedostajalo i krenuli bi se u potragu za ti m. Nitko ne traga za mlijekom \u269?abre.\par\pard\plain\hyphpar}{ Strijela ga je mirno i uporno promatrao. Miro mu je uzvratio pogled. \u8211? Raz mislit \u263?emo o tome \u8211? rekao je Strijela. Rukom je pokazao prema Kalend aru, koji je stavio u ruku tri strijele. \u8211? Pogledaj. Jesu li ove dobre?\pa r\pard\plain\hyphpar}{

Bile su savr\u353?ene, onakve kakve su Strijeline strijele uvijek i bile. Inovac ija se odnosila na \u353?iljak. Nije bio izra\u273?en od opsidijana.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Kost \u269?abre \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi koristimo \u269?abru kako bismo ubili \u269?abru \u8211? rekao je Str ijela, vratio strijele Kalendaru i oti\u353?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kalendar je ispred sebe dr\u382?ao vitke drvene strijele i pjevao im ne\u353?to na jeziku o\u269?eva. Miro je prepoznao melodiju, iako nije razumio rije\u269?i. Mandachuva mu je jednom objasnio da je to molitva kojom se moli mrtvo stablo da oprosti \u353?to se koriste oru\u273?em koje nije napravljeno od drveta. Ina\u2 69?e, rekao je ovaj, stabla bi mislila da ih maleni mrze. Religija. Miro je uzda hnuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kalendar je odnio strijele. Na njegovo je mjesto sada do\u353?ao mladi pra\u353? \u269?i\u263? kojeg su zvali \u268?ovjek i \u269?u\u269?nuo ispred Mire. Nosio j e ne\u353?to u omotu napravljenom od li\u353?\u263?a, polo\u382?io na tlo i opre zno razmotao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bio je to kompjutorski ispis {\i Matice i Hegemona} kojeg im je Miro dao prije \u269?etiri godine. Bio je to dio jedne bezna\u269?ajne sva\u273?e izme\u273?u Mire i Ouande. Ouanda je to zapo\u2 69?ela, razgovaraju\u263?i s pra\u353?\u269?i\u263?ima o religiji. Zapravo to i nije bilo njezinom krivnjom. Sve je zapo\u269?elo kad ju je Mandachuva upitao: \ u8211? Kako vi, ljudi, mo\u382?ete \u382?ivjeti bez stabala? \u8211? Ona je, nar avno, odmah razumjela pitanje, jer pritom nije mislio na drvenaste biljke nego n a bogove.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I mi imamo Boga... \u269?ovjeka koji je umro, a jo\u353? uvijek je \u382 ?iv\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Samo jednog? Pa dobro, gdje on sada \u382?ivi?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nitko ne zna.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa kakav je to onda bog, kako mo\u382?ete razgovarati s njim.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? On boravi u na\u353?im srcima.\par\pard\plain\hyphpar}{ To ih je zbunilo. Libo se kasnije smijao i rekao: \u8211? Vidi\u353?? Njima na\u 353?a napredna teologija zvu\u269?i kao praznovjerje. Ma ba\u353? \u382?ivi u na \u353?im srcima! Kakva ti je to religija, u usporedbi s onom koja ima bogove koj e mo\u382?e\u353? vidjeti i opipati...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I po kojima se mo\u382?e\u353? penjati, vaditi one crve maciose, a da i ne spominjemo kako neke od njih mogu posje\u263?i i od njih napraviti svoju brvn aru \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sje\u263?i? {\i Posje\u263?i}? Bez kamenog ili metalnog oru\u273?a? Ne, Ouanda, oni stabla obara ju {\i molitvom. \u8211?} Ali Ouandu nisu uveseljavale \u353?ale vezane uz religiju.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Na zahtjev pra\u353?\u269?i\u263?a, Ouanda im je kasnije donijela kompjutorski i spis {\i Evan\u273?elja po Ivanu,} pojednostavljen prijevod Biblije s latinskog na stark. Ali Miro je tra\u382?io neka im uz to da i ispis {\i Matice i Hegemona.} \u8211? Sv. Ivan ne govori ni\u353?ta o bi\u263?ima koja \u3 82?ive na drugim svjetovima \u8211? istakao je \u8211? ali Govornik za mrtve lju dima obja\u353?njava kukce ljudima... i ljude kukcima. \u8211? Ouanda je bilo bi jesna zbog njegova bogohuljenja. Ali nije pro\u353?la ni godina dana, a oni su p rimijetili kako papiri s ispisanim Evan\u273?eljem slu\u382?e pra\u353?\u269?i\u 263?ima za potpalu vatre, dok je {\i Matica i Hegemon} bila bri\u382?ljivo zamotana u li\u353?\u263?e. Ouanda je neko vrijeme zbog toga bila silno nesretna, a Miro je nau\u269?io kako je mudrije ne podbadati je zbog toga.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je \u268?ovjek otvorio posljednju stranicu ispisa. Miro je zapazio kako su se, od trenutka kada je \u268?ovjek otvorio knjigu, svi pra\u353?\u269?i\u263?i u ti\u353?ini okupili oko njih. Ples oko bu\u263?kalice za maslac je prestao. \u 268?ovjek je dotaknuo posljednje rije\u269?i na ispisu. \u8211? Govornik za mrtv

e \u8211? promrmljao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, sino\u263? sam ga vidio \u8211? odgovorio je Miro.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? On je pravi Govornik, tako ka\u382?e Rooter.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro ih je upozorio kako postoji mnogo govornika i kako je pisac {\i Matice i Hegemona} zasigurno mrtav. Bilo je o\u269?ito da pra\u353?\u269?i\u263? i ne mogu odustati od nade da je ovaj koji je do\u353?ao upravo onaj {\i pravi,} onaj koji je napisao ovu svetu knjigu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vjerujem da je ovaj {\i dobar} Govornik \u8211? rekao je Miro. \u8211? Bio je ljubazan prema mojoj obite lji i mislim da bi mu se moglo vjerovati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada \u263?e do\u263?i govoriti nama?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam ga jo\u353? pitao. To nije ne\u353?to \u353?to mo\u382?e\u353? jed nostavno izre\u263?i. Za to \u263?e trebati ne\u353?to vremena.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u268?ovjek je zabacio glavu i zatulio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Je li ovo moja smrt, upitao se Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ne. Ostali su blago potap\u353?ali \u268?ovjeka i onda mu pomogli ponovo omotati ispis i odnijeti ga. Miro je ustao kako bi oti\u353?ao, a nitko od pra\u353?\u2 69?i\u263?a ga nije gledao kako odlazi. Bez ikakvog razmetanja svi su se latili nekog posla. Jednako je tako mogao biti i nevidljiv.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda ga je sustigla na samom rubu \u353?ume, gdje ih je grmlje ispod stabala \ u269?inilo nevidljivim za bilo kojeg promatra\u269?a iz Milagrea... premda se ni kada nitko nije ni trudio gledati prema \u353?umi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro! \u8211? tiho ga je zovnula. Okrenuo se upravo na vrijeme da je pri hvati u svoje naru\u269?je u koje je ona upala takvom snagom da je morao korak u stuknuti kako ga ne bi sru\u353?ila. \u8211? Zar me poku\u353?ava\u353? sru\u353 ?iti \u8211? pitao ju je, ili je to barem poku\u353?ao, jer ga je ona neprestano ljubila, \u353?to je ote\u382?avalo govor u potpunim re\u269?enicama. Napokon j e odustao od svojih poku\u353?aja i uzvratio joj poljubac, dugo i duboko. Tada s e ona naglo odmaknula.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ohladi se, Miro, jo\u353? je pred nama dug put. \u8211? Primila ga je za pojas, privukla ga k sebi i jo\u353? jednom poljubila. \u8211? Jo\u353? dvije g odine moramo \u269?ekati do vjen\u269?anja i bez pristanka tvoje majke.\par\pard \plain\hyphpar}{ Miro se nije ni poku\u353?ao protiviti. On nije mnogo mario za te papire, ali je shva\u263?ao kako je strogo pridr\u382?avanje \u382?enidbenih obi\u269?aja od v italnog zna\u269?enja za tako osjetljivu zajednicu kao \u353?to je Milagre. Veli ke i stabilne zajednice mogle su apsorbirati razumnu koli\u269?inu onih koji \u3 82?ive u neformalnoj zajednici, no Milagre je za to bio premalen. Isto ono kako je Ouanda postupala iz religijskog uvjerenja, Miro je \u269?inio racionalnim raz mi\u353?ljanjem... usprkos brojnim prilikama koje su im se pru\u382?ale, oboje s u \u382?ivjeli u celibatu kao da su sve\u263?enici. Ali da je Miro i jednog tren utka pomislio da \u263?e ikada morati \u382?ivjeti iste zavjete na \u269?estitos t koji su va\u382?ili i za samostan Filhos, Ouandina nevinost bi bila u velikoj i neposrednoj opasnosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Taj Govornik... \u8211? rekla je Ouanda \u8211? ti zna\u353? \u353?to ja mislim o njegovom dolasku ovamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Iz tebe govori tvoj katolicizam, a ne razum. \u8211? Poku\u353?ao ju je poljubiti, ali ona je u zadnji \u269?as spustila lice tako da mu se u ustima na\ u353?ao njezin nos. Strasno ga je ljubio sve dok se ona nije nasmijala i odgurnu la ga. \u8211? Smotan si i agresivan \u8211? rekla je otrv\u353?i nos rukavom.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi smo sve znanstvene metode poslali k vragu jo\u353? u \u269?asu kada s mo pra\u353?\u269?i\u263?ima po\u269?eli pomagati u podizanju \u382?ivotnog stan darda. Imamo jo\u353? deset ili dvadeset godina vremena prije nego sateliti po\u 269?nu pokazivati o\u269?ite rezultate. Do tada \u263?emo mo\u382?da biti u stan ju napraviti neku trajnu razliku. Ali nemamo nikakvih izgleda dopustimo li da na m se stranac umije\u353?a u projekt. On \u263?e to nekome izbrbljati.\par\pard\p lain\hyphpar}{

\u8211? Mo\u382?da ho\u263?e, a mo\u382?da i ne\u263?e. Zna\u353?, i ja sam jedn om bio stranac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Stranac, ali nikada stran.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebala si ga sino\u263? vidjeti. Najprije s Gregom, a zatim kad se Quar a probudila pla\u269?u\u263?i...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?ajna, osamljena djeca... kakav je to dokaz?\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? I Ela. Ela se smijala. I Olhado, koji se zaista pona\u353?ao kao dio obi telji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Drago mi je zbog tvoje obitelji, Miro. Nadam se da \u263?e ih zauvijek i zlije\u269?iti, zaista se to nadam... Mogu i kod tebe vidjeti razliku, ve\u263? odavno nisam vidjela da ovako zra\u269?i\u353? nadom. Ali ne dovodi ga ovamo.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Miro je grickao unutra\u353?nju stranu svog obraza, a onda je oti\u353?ao. Ouand a je potr\u269?ala za njim i uhvatila ga za ruku. Nalazili su se na \u269?istini , no izme\u273?u njih je bilo Rooterovo stablo. \u8211? Ne ostavljaj me ovako! \ u8211? povikala je ljutito. \u8211? Nemoj samo jednostavno oti\u263?i od mene!\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam da si u pravu \u8211? rekao je \u8211? ali ne mogu promijeniti ono kako osje\u263?am. Kad je bio u na\u353?oj ku\u263?i, to je bilo kao... to je bi lo kao da je Libo do\u353?ao tamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Otac je mrzio tvoju mamu, Miro... on nikada ne bi oti\u353?ao onamo.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali kao da je do\u353?ao. U na\u353?oj ku\u263?i je taj Govornik bio ono \u353?to je Libo uvijek bio u Postaji. Razumije\u353? li?\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Razumije\u353? li {\i ti}? Do\u273?e i pona\u353?a se onako kako se va\u353? otac trebao pona\u353?ati , ali nikada nije, a vi ste se svi odmah izvrnuli na le\u273?a kao mali \u353?te nci.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prezir na njezinom licu razbjesnio ga je i Miro je po\u382?elio udariti je. Umje sto toga je pri\u353?ao stablu i rukom udario po njemu. Tijekom samo \u269?etvrt ine stolje\u263?a ono je naraslo do gotovo osamdeset centimetara u promjeru, a k ora je bila gruba pa ga je ruka zaboljela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zaustavila se iza njega. \u8211? \u381?ao mi je, Miro. Nisam mislila...\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Mislila si, i to je bilo glupo i sebi\u269?no. To \u353?to je moj otac b io sme\u263?e, ne zna\u269?i da se ja bacam na le\u273?a pred prvim ljubaznim \u 269?ovjekom koji me pogladi po glavi...\par\pard\plain\hyphpar}{ Rukom mu je pogladila kosu, rame, struk. \u8211? Znam, znam, znam...\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Jer znam \u353?to je dobar \u269?ovjek... ne samo otac nego {\i dobar} \u269?ovjek. Poznavao sam Liba, zar ne? I kada ti ka\u382?em da je taj Go vornik, taj Andrew Wiggin, poput Liba, onda me slu\u353?aj i nemoj to tek tako o dbaciti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Slu\u353?am. \u381?elim se susresti s njim.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je iznenadio samoga sebe. Plakao je. Sve je to bilo dio onoga \u353?to taj Govornik mo\u382?e u\u269?initi, \u269?ak i kad nije nazo\u269?an. Olabavio je s va ona napeta mjesta u Mirinom srcu i on sada nije mogao sprije\u269?iti da sve to ne iza\u273?e na povr\u353?inu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ti si u pravu \u8211? rekao je Miro tiho, glasom punim emocija.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidio sam ga kako dolazi s tim njegovim iscjeljuju\u263?im dodirom i po\ u382?elio sam da je to moj otac. \u8211? Okrenuo se prema Ouandi, ne mare\u263?i \u353?to \u263?e mu vidjeti crvene o\u269?i i tragove suza na licu. \u8211? Ba\ u353? onako kako sam obi\u269?avao govoriti svakoga dana vra\u263?aju\u263?i se iz Zenadorske postaje: Kad bi barem bilo tako da je Libo moj otac, a ja njegov s in.\par\pard\plain\hyphpar}{ Osmjehnula se i zagrlila ga, a kosa joj je pokupila suze s njegovog lica. \u8211 ? Ah, Miro, drago mi je \u353?to ti on nije bio otac, jer tada bih ti bila sestr

a i ne bih se mogla nadati da \u263?u te ikada imati za sebe.\par\pard\plain\hyp hpar}{ {\qc {\b 10}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b DJECA UMA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\b Pravilo 1: Sva Djeca Kristova Uma moraju biti vjen\u269?ana ili ne mogu pristupi ti redu; ali moraju ostati kreposni.}\par\pard\plain\hyphpar}{ {\b Pitanje 1: Za\u353?to je vjen\u269?anje ikome nu\u382?no?}\par\pard\plain\hyphpa r}{ Budale ka\u382?u, za\u353?to bismo se vjen\u269?ali? Ljubav je jedina veza koja je ljubavnicima potrebna. A njima ja ka\u382?em da brak nije ugovor izme\u273?u mu\u353?karca i \u382?ene; \u269?ak i \u382?ivotinje se dr\u382?e jedna druge i ra\u273?aju mlade. Brak je ugovor izme\u273?u mu\u353?karca i \u382?ene s jedne strane i zajednice unutar koje \u382?ive s druge. Vjen\u269?ati se u skladu s pr avom koje vlada u toj zajednici zna\u269?i postati njezinim punopravnim \u269?la nom, a odbiti brak zna\u269?i ostati stranac, dijete, odmetnik, rob ili izdajica . Jedina konstanta u svakoj ljudskoj zajednici jest to da se oni koji \u353?tuju zakone i tabue i obi\u269?aj sklapanja braka smatraju odraslima.\par\pard\plain \hyphpar}{ {\b Pitanje 2: Za\u353?to je onda sve\u263?enicima i \u269?asnim sestrama zapovje\u2 73?en celibat?}\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako bi ih se odvojilo od dru\u353?tva. Sve\u263?enici i sestre su sluge, a ne g ra\u273?ani. Oni slu\u382?e Crkvi, ali oni nisu Crkva. Majka Crkva je mladenka, a Krist je mlado\u382?enja; sve\u263?enici i \u269?asne sestre su samo gosti na vjen\u269?anju, jer oni su odbili pravo gra\u273?anstva u toj Kristovoj zajednic i kako bi joj mogli slu\u382?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\b Pitanje 3: Za\u353?to onda Djeca Kristova Uma sklapaju brak. Zar i mi ne slu\u38 2?imo Crkvi?}\par\pard\plain\hyphpar}{ Mi ne slu\u382?imo Crkvi, osim \u353?to joj sve \u382?ene i mu\u353?karci slu\u3 82?e kroz svoje brakove. Razlika je u tome \u353?to oni prenose svoje gene na sl jede\u263?u generaciju, a mi prenosimo na\u353?e znanje; njihovo naslje\u273?e s e nalazi u genetskim molekulama budu\u263?ih nara\u353?taja, dok mi i dalje \u38 2?ivimo u njihovim mislima. Potomstvo na\u353?eg vjen\u269?anja su sje\u263?anja , a ona nisu ni manje ni vi\u353?e vrijedna od one djece od krvi i mesa koja su za\u269?eta u sakramentu ljubavi.\par\pard\plain\hyphpar}SAN ANGELO {\i Pravila i katekizam reda Djece Kristova uma,} 1511:11:11:1 {\line } {\line } { Kamo god je i\u353?ao, dekan katedrale je sa sobom nosio ti\u353?inu tamnih kape la i masivnih zidina \u353?to se di\u382?u nebu pod oblake: kada je ulazio u raz red, na u\u269?enike se spu\u353?tao te\u382?ak muk i \u269?ak su prigu\u353?ili disanje dok se on be\u353?umno kretao prema prednjem dijelu u\u269?ionice.\par\ pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Dom Crist\u227?o \u8211? promrmljao je dekan \u8211? biskup se \u382?eli s vama konzultirati.\par\pard\plain\hyphpar}{ U\u269?enici, ve\u263?inom tinejd\u382?erskog uzrasta, nisu bili ba\u353? toliko mladi da ne bi znali za napete odnose unutar crkvene hijerarhije i prili\u269?n o svojevoljnih sve\u263?enika koji su vodili ve\u263?inu katoli\u269?kih \u353?k ola diljem Stotine Svjetova. Dom Crist\u227?o, osim \u353?to je bio briljantan n astavnik povijesti, geologije, arheologije i antropologije, bio je i opat opatij e Filhos da Mente de Cristo, Djece Kristova Uma. Taj polo\u382?aj ga je stavio u izravno suparni\u353?tvo s biskupom za duhovnu prevlast na Luzitaniji. Na izvje stan na\u269?in, mogli su ga \u269?ak smatrati nadbiskupom.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Ali Dom Crist\u227?o, kao sva Djeca, jako se razlikovao od ostalih iz crkvene hi jerarhije. \u268?im ga je sada biskup pozvao, raspustio je razred ni ne dovr\u35 3?iv\u353?i temu o kojoj se raspravljalo. U\u269?enike to nije nimalo iznenadilo , znali su da bi on u\u269?inio isto i kada bi sat prekinuo bilo koji pripadnik nekog sve\u263?eni\u269?kog reda. Naravno da je to bilo silno laskanje sve\u263? enstvu, \u269?ime je \u382?elio pokazati koliko su va\u382?ni u o\u269?ima Djece . Jednako tako bi odmah prekinuo nastavu i raspustio razred. Stoga su sve\u263?e nici rijetko posje\u263?ivali \u353?kolu pa su Djeca imala gotovo potpunu samost alnost.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o je imao prili\u269?no jasnu slutnju zbog \u269?ega ga biskup zo ve. Dr. Navio je bio indiskretan \u269?ovjek i cijelog jutra \u269?ula su se gov orkanja o nekoj stra\u353?noj prijetnji govornika za mrtve. Dom Crist\u227?ou je te\u353?ko padao neosnovan strah crkvene hijerarhije kad god se ona suo\u269?il a s nevjernicima ili hereticima. Biskup bi tada bio bijesan, \u353?to je zna\u26 9?ilo da \u263?e od nekoga zahtijevati nekakvu akciju, \u269?ak i onda ako je, k ao i obi\u269?no, bilo najbolje ne poduzimati ni\u353?ta, biti strpljiv i sura\u 273?ivati. Osim toga, pro\u269?ulo se da upravo ovaj govornik tvrdi kako je on t aj koji je govorio smrt San Angela. Ako je tako, onda on vjerojatno uop\u263?e n ije neprijatelj ve\u263? prijatelj Crkve. Ili je, u najmanju ruku, prijatelj Dje ce, \u353?to se u mislima Dom Crist\u227?oa svodilo na isto.\par\pard\plain\hyph par}{ Sada je, hodaju\u263?i za tihim dekanom, slijede\u263?i ga na putu izme\u273?u z grada i kroz vrt katedrale, \u269?istio srce od ljutnje i netrpeljivosti koju je osje\u263?ao. Stalno je ponavljao svoje sve\u263?eni\u269?ko ime: Amai a Tudomu ndo Para Que Deus Vos Ame. Voli svakoga pa \u263?e i Bog voljeti tebe. Pa\u382?l jivo je odabrao to ime kad su on i njegova zaru\u269?nica pristupili redu, jer j e znao kako mu je najve\u263?a slabost ljutnja i nestrpljenje prema tu\u273?oj g luposti. Kao i mnogi \u269?lanovi Djece Kristova Uma, nadjenuo si je ime koje je zazivalo protiv njegovog najja\u269?eg grijeha. Bio je to jedan od na\u269?ina da sebe u\u269?ini duhovno ogoljenim pred cijelim svijetom. Ne\u263?emo se zaodj enuti licemjerjem, govorio je San Angelo. Krist \u263?e nas odjenuti u vrlinu, k ao ljiljane u polju, ali mi sami ne\u263?emo \u269?initi napor kako bismo sebe p rikazali \u269?estitima i besprijekornima. Osje\u263?ao je kako je danas njegova vrlina znatno oslabila, a hladan vjetar nestrpljenja mogao bi ga smrznuti do ko stiju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Brate Amai \u8211? rekao je biskup Peregrino. Nikada se nije poslu\u382? io po\u269?asnim imenom {\i Dom Crist\u227?o,} mada su kardinali bili poznati po tome \u353?to su iskazivali toliko po\u353?tovanja. \u8211? lijepo je od vas \u353?to ste do\u353?li.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Navio je ve\u263? sjedio na najmek\u353?em stolcu, ali Dom Crist\u227?o mu nije na tome zavidio. Nemar i nebriga u\u269?inili su Navia debelim, a sada ga je ta njegova debljina \u269?inila smije\u353?nim. To je takvo oboljenje koje se kre\u 263?e kru\u382?no, hrane\u263?i se samo iz sebe, i Dom Crist\u227?o je bio sreta n \u353?to i njega nije zahvatilo. Za sebe je odabrao visok stolac koji uop\u263 ?e nije imao naslona. To \u263?e sprije\u269?iti opu\u353?tanje tijela, a to \u2 63?e pak pomo\u263?i da mu um zadr\u382?i britkost.\par\pard\plain\hyphpar}{ Navio je gotovo odmah zapo\u269?eo govoriti o svojem bolnom susretu s Govornikom za mrtve, upotpunjeno s razra\u273?enim obja\u353?njenjima \u269?ime se sve Gov

ornik prijetio ako se nesuradnja bude nastavila. \u8211? Neki istra\u382?itelj, ako to mo\u382?ete zamisliti! Neki nevjernik koji se usu\u273?uje istisnuti auto ritet Majke Crkve! \u8211? Oh kako mu se duh uzburkao od pomisli da je majka Crk va ugro\u382?ena, ali zatra\u382?ite od njega da jednom tjedno ode na misu, taj duh \u263?e se odmah fino sklup\u269?ati i zaspati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Naviove rije\u269?i su imale svoj u\u269?inak. Biskup Peregrino je postupno post ajao sve vi\u353?e ljutit, a na licu su mu se ispod tamnog, sme\u273?eg tena poj avile ljubi\u269?aste mrlje. Kad je Navio napokon zavr\u353?io sa svojom recitac ijom, Peregrino se okrenuo prema Dom Crist\u227?ou, a lice mu je bilo poput mask e bijesa kada je rekao: \u8211? A \u353?to vi ka\u382?ete, brate Amai!\par\pard\ plain\hyphpar}{ Kad bih bio manje diskretan, rekao bih vam da ste bili ludi \u353?to ste se po\u 269?eli mije\u353?ati u poslove tog govornika kada znate da je zakon na njegovoj strani i kada nije u\u269?inio ni\u353?ta \u269?ime bi nam na\u353?kodio. Sada je isprovociran i daleko opasniji negoli bi bio da smo jednostavno ignorirali nj egov dolazak. No ne\u263?u vam to re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o se \u353?krto osmjehnuo i nagnuo glavu. \u8211? Mislim da bismo najprije trebali udariti tamo gdje \u263?e on izgubiti svoju mo\u263? kojom bi nam na\u353?kodio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ove borbene rije\u269?i iznenadile su biskupa. \u8211? Upravo tako \u8211? rekao je \u8211? samo \u353?to nikada nisam o\u269?ekivao da \u263?ete {\i vi} to razumjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Djeca su \u382?estoka kako se svaki katolik izvan reda mo\u382?e samo na dati da \u263?e biti \u8211? odgovorio je Dom Crist\u227?o. \u8211? Ali kako mi nemamo sve\u263?enstva, moramo to izvesti razumom i logi\u269?no\u353?\u263?u ko ji se slaba zamjena za autoritet.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup Peregrino je na trenutak posumnjao kako je ono \u353?to \u269?uje ironija , no nikako nije uspijevao precizno vidjeti je li to doista tako. Mrmljao je, a o\u269?i su mu se suzile. \u8211? Pa, brate Amai, kako to misli\u353? da bismo g a trebali udariti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa, o\u269?e Peregrino, zakon je posve jasan. On ima nad nama mo\u263? s amo onda ako se mi upli\u263?emo u njegovo obavljanje duhovni\u269?kih du\u382?n osti. Ako mu \u382?elimo oduzeti tu mo\u263?, potrebno je samo s njim sura\u273? ivati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup je riknuo i udario \u353?akom po stolu ispred sebe \u8211? To je upravo o nakav sofizam kakav se od vas mogao i o\u269?ekivati, Amai.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Dom Crist\u227?o se smije\u353?io. \u8211? Zapravo nema alternative... ili \u263 ?emo odgovarati na njegova pitanja ili \u263?e on s pravom zahtijevati status is tra\u382?itelja, a vi \u263?ete se ukrcati na svemirski brod pa pravac Vatikan k ako biste tamo odgovarali na optu\u382?bu za vjersku netoleranciju. Vi ste svima nama previ\u353?e drag, biskupe Peregrino, da bismo u\u269?inili i\u353?ta \u35 3?to bi moglo prouzro\u269?iti va\u353? odlazak s ovog polo\u382?aja.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Oh, znam ja dobro koliko sam vam drag!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govornici za mrtve su zaista posve bezopasni... ne nastoje formirati nik akvu suparni\u269?ku organizaciju, ne bave se sakramentima, \u269?ak ni ne tvrde da je {\i Matica i Hegemon} neki sveti spis. Oni samo nastoje prona\u263?i istinu o \u382? ivotima umrlih i onda svakome tko \u382?eli slu\u353?ati govore o \u382?ivotu um rle osobe na na\u269?in na koji ga je umrli namjeravao pro\u382?ivjeti.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? I vi se pravite da to smatrate bezopasnim?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? suprotno. San Angelo je osnovao na\u353? red upravo zato \u353? to je govorenje istine tako sna\u382?an \u269?in. No ipak dr\u382?im da je to mn ogo manje opasno od, recimo, protestantske reformacije. A opoziv na\u353?e Katol i\u269?ke licence zbog vjerske nesno\u353?ljivosti bilo bi popra\u263?eno trenut a\u269?nim odobrenjem naseljavanja ne-katolika, \u269?ime bismo mi postali ne vi \u353?e od tre\u263?ine stanovni\u353?tva.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup Peregrino se poigravao vrte\u263?i svoj prsten. \u8211? Ali bi li Sabor Z

vjezdanih Putova zaista dao odobrenje za ne\u353?to takvo? Oni imaju to\u269?no odre\u273?en limit za veli\u269?inu na\u353?e kolonije... dovo\u273?enje tolikih nevjernika uvelike bi prema\u353?ilo taj limit.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali morate znati da su oni ve\u263? obavili pripreme za to. Budu\u263?i da Katoli\u269?ka licenca garantira neograni\u269?en porast stanovni\u353?tva, S abor Zvjezdanih Putova \u263?e poslati, kad bude nu\u382?no, svemirske brodove z a transport vi\u353?ka stanovnika u prisilnu emigraciju. O\u269?ekuje se da bi t o oni trebali u\u269?initi kad se rodi jo\u353? jedna generacija ili dvije... no \u353?to bi ih sprije\u269?ilo da time zapo\u269?nu odmah?\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Oni ne bi to u\u269?inili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sabor Zvjezdanih Putova je utemeljen zato da bi sprije\u269?io d\u382?ih ade i pogrome koji su se stalno doga\u273?ali na pet-\u353?est mjesta. Pozivanje na vjersku nesno\u353?ljivost je vrlo ozbiljna stvar.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaista prenapuhano! Neki napola ludi heretik pozvao je Govornika za mrtv e i odjednom smo suo\u269?eni s prisilnom emigracijom!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Voljeni moj o\u269?e, tako je to oduvijek bilo izme\u273?u religijskih i sekularnih autoriteta. Moramo biti strpljivi, ako ni zbog \u269?ega drugog, a o no zbog jednog dobrog razloga: oni imaju oru\u382?je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?uv\u353?i ovo, Navio se zahihotao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da imaju topove, ali mi dr\u382?imo klju\u269?eve raja i pakla \ u8211? rekao je biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I siguran sam da zbog toga pola Sabora ve\u263? unaprijed umire od strah a. U me\u273?uvremenu, mo\u382?da bih ja mogao olak\u353?ati muke u ovim te\u353 ?kim vremenima. Umjesto da javno povu\u269?ete svoje ranije primjedbe... (va\u35 3?e glupe, destruktivne, zadrte primjedbe, pomisli)... neka se pro\u269?uje da s te dali upute Djeci Kristova uma da nose ponosan teret odgovaranja na pitanja to g nevjernika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da ne\u263?ete znati odgovore na sva pitanja koja \u263?e vam po staviti \u8211? rekao je Navio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali mo\u263?i \u263?emo {\i umjesto njega} saznati neke odgovore, zar ne? Mo\u382?da tako ljudi Milagre nika da ne\u263?e morati izravno odgovarati Govorniku, nego \u263?e samo odgovarati b ezopasnoj bra\u263?i i sestrama, pripadnicima na\u353?eg reda.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Drugim rije\u269?ima \u8211? suho je rekao biskup \u8211? redovnici va\u 353?eg reda stavit \u263?e se u slu\u382?bu tome nevjerniku.\par\pard\plain\hyph par}{ Dom Crist\u227?o je u sebi tri puta zapjevu\u353?io vlastito ime.\par\pard\plain \hyphpar} {\line } { Jo\u353? od svojih dje\u269?a\u269?kih dana provedenih u vojsci, Ender nikada do sada nije tako jasno osje\u263?ao da se nalazi na neprijateljskom teritoriju. S taza koja je s trga vodila uzbrdo bila je izlizana od koraka mnogih hodo\u269?as nika, a kupola katedrale je bila tako visoka da je, osim na nekoliko trenutaka t amo gdje je staza bila najstrmija, bila vidljiva cijelim putom. S njegove lijeve strane nalazila se osnovna, dok je zdesna bila Vila dos Professores, koja je do bila ime po u\u269?iteljima no u njoj su uglavnom stanovali oni zadu\u382?eni za odr\u382?avanje terena, vratari, \u269?inovnici i ostali obi\u269?ni svijet. On i u\u269?itelji koje je Ender vidio svi su nosili sive halje Djece i radoznalo g a promatrali dok je prolazio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Neprijateljstvo je zapo\u269?elo kad se popeo na vrh brda, na \u353?iroku i goto vo ravnu tratinu s besprijekorno odr\u382?avanim vrtom, gdje su uredne stazice b ile posute \u353?ljunkom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ovo je svijet Crkve, pomislio je Ender, sve je na svome mjestu i nigdje nije dop u\u353?ten korov. Bio je svjestan da ga mnogi promatraju, ali sada su njihove ha lje bile crne i naran\u269?aste, sve\u263?enici i \u273?akoni, zlobni pogledi ug ro\u382?enih autoriteta. \u352?to li sam vam to ukrao do\u353?av\u353?i ovamo, p itao je u sebi. Ali znao je da njihova mr\u382?nja nije neutemeljena. On je bio

divlja trava koja se pojavila u dobro njegovanom vrtu, i kamo god je kro\u269?io prijetila je pojava nereda i mnogi bi lijepi cvjetovi uginuli ako bi on pustio korijenje i crpio \u382?ivot iz njihova tla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane je prijateljski brbljala, poku\u353?avaju\u263?i ga navesti da joj odgovori , ali Ender se nije dao uloviti u tu njezinu igru. Ovi sve\u263?enici ne\u263?e vidjeti kako mu se usne pomi\u269?u; unutar Crkve je postojala zna\u269?ajna fra kcija koja je implantate kao \u353?to je dragulj u njegovom uhu smatrala bogohul jenjem, kao poku\u353?aj popravljanja tijela koje je Bog stvorio savr\u353?enim. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koliko sve\u263?enika mo\u382?e ova zajednica {\i uzdr\u382?avati}, Ender?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender bi joj rado odgovorio da ona u svojoj memoriji ve\u263? ima njihov to\u269 ?an broj. Jedno od njezinih zadovoljstava bilo je govoriti mu stvari koje su ga \u382?ivcirale u trenutku kada joj on ne mo\u382?e odgovoriti i kad \u269?ak ne mo\u382?e obznaniti da mu ona govori u uho.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Lijen\u269?ine koje se \u269?ak ni ne razmno\u382?avaju. Ako nema kopula cije, ne zna\u269?i li to da evolucija zahtijeva njihov nestanak? \u8211? Ona je , naravno, znala da sve\u263?enici u ovoj zajednici obavljaju ve\u263?inu admini strativnih i javnih poslova. Ender je smi\u353?ljao za nju odgovore kao da ih mo \u382?e izre\u263?i naglas. Kad tu ne bi bilo sve\u263?enika, onda bi se vlada i li poslovni ljudi ili cehovi ili neka druga udruga pro\u353?irila i preuzela taj teret. Neka vrsta krute hijerarhije se u zajednici uvijek javlja kao konzervati vna sila i uspostavlja svoj identitet usprkos varijacijama i promjenama koje je potiskuju. Kad tu ne bi bilo mo\u263?nog zagovaranja pravovjernosti, zajednica b i se svakako raspala. Takva sna\u382?na ortodoksnost ide na \u382?ivce, ali je z a zajednicu bitna. Nije li Valentina o tome pisala u svojoj knjizi o Zanzibaru? Ona je sve\u263?eni\u269?ki stale\u382? usporedila s kosturom u kralje\u382?njak a...\par\pard\plain\hyphpar}{ Samo da bi mu pokazala kako ona mo\u382?e predvidjeti njegove argumente i onda k ada ih on ne mo\u382?e glasno izre\u263?i, Jane mu je citirala, i to Valentinini m glasom kojeg je o\u269?ito snimila i sa\u269?uvala kako bi ga time mu\u269?ila : kosti su tvrde i, gledane izolirano, djeluju mrtvo i kameno, ali kada ih se sl o\u382?i u kostur onda ostatak tijela mo\u382?e obavljati sve funkcije \u382?ivo ta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Taj zvuk Valentininog glasa ga je zabolio vi\u353?e negoli je o\u269?ekivao i sv akako vi\u353?e nego je Jane \u382?eljela posti\u263?i. Koraci su mu se usporili . Shvatio je da je bez Valentine osjetljiv na neprijateljski stav sve\u263?enstv a. Izazivao je svojedobno kalviniste na njihovom vlastitom terenu, hodao je filo zofski gol po u\u382?arenom ugljevlju islama i me\u273?u fanaticima \u353?intoiz ma koji su mu u Kyotu pod prozorom pjevali pjesme prijete\u263?i smr\u263?u. Ali uvijek je u blizini bila Valentina... u istome gradu, udi\u353?u\u263?i isti zr ak, pod istim vremenskim utjecajima. Bodrila ga je kad se vratio s tih sukobljav anja i razgovori s njom su imali smisla \u269?ak i kad je do\u382?ivio neuspjehe , jer mu je pru\u382?ala komadi\u263?e pobjede \u269?ak i u porazu. Ostavio sam je prije samo desetak dana i sada ve\u263? osje\u263?am koliko mi nedostaje.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da sada treba\u353? skrenuti ulijevo \u8211? rekla je Jane. Sada se milostivo koristila svojim vlastitim glasom. \u8211? Samostan je na zapadnom obronku, s pogledom na Zenadorsku postaju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prolazio je du\u382? zgrade {\i faculdade}, gdje su u\u269?enici stariji od dvanaest godina u\u269?ili visoke zn anosti. A tamo, duboko prema nizini, le\u382?ao je samostan i \u269?ekao. Ender se osmjehnuo vidjev\u353?i kontrast izme\u273?u samostana i katedrale. Djeca su se u svojem odbijanju glamura pona\u353?ala gotovo ofenzivno. Nije \u269?udo da ih je hijerarhija mrzila gdje god su se pojavili. \u268?ak je i vrt samostana iz gledao buntovni\u269?ki: sve osim povr\u263?a bilo je prepu\u353?teno korovu i n epoko\u353?enoj travi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Opatija se, naravno, zvala Dom Crist\u227?o, a da je opat bila \u382?ena zvala b i se Dona Crist\u227?o. Tu je, zato \u353?to je bila samo jedna {\i escola baixa} i jedan {\i

faculdade}, bio samo jedan upravitelj; s elegantnom jednostavno\u353?\u263?u, su prug je bio na \u269?elu samostana, a njegova supruga je ravnala \u353?kolama, i spreplev\u353?i tako u jednom braku sve poslove tog reda. Ender je jo\u353? na s amom po\u269?etku rekao San Angelu kako je to \u353?to su ih zvali {\i Gospodin Kr\u353?\u263?anin} i {\i Gospo\u273?a Kr\u353?\u263?anka} velika pretencioznost, a ne nikakva skromnost, jer su za sebe prisvojili titulu koja pripada svakom od Kristovih sljedbenika. S an Angelo se samo osmjehnuo, jer je to, naravno, bilo upravo ono \u353?to je hti o. Bio je arogantan u svojoj skromnosti i to je bio jedan od razloga za\u353?to sam ga volio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o je iza\u353?ao u dvori\u353?te kako bi ga tu pozdravio, umjesto da ga \u269?eka u svojoj odaji, a i to je bio dio discipline ovoga reda, kako b i se i\u353?lo naruku onima kojima slu\u382?e \u269?ak i na u\u353?trb vlastitog komfora.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e Andrew \u8211? povikao je. \u8211? Dom Ceifeiro \u8211? o dgovorio mu je Ender. {\i Ceifeiro,} \u382?etelac bio je interni naziv za upravu opatije; \u353?kolske rav natelje zvali su {\i Aradores,} ora\u269?i, a sve\u263?enici koji su dr\u382?ali nastavu bili su {\i Semeadores,} sija\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ceifeiro se osmjehnuo shvativ\u353?i da Ender ne prihva\u263?a njegovu uobi\u269 ?ajenu titulu, Dom Crist\u227?o. Znao je koliko je manipulativno to \u353?to su Djeca Kristova Uma zahtijevala da ih ostali zovu po njihovim titulama i izmi\u35 3?ljenim imenima. Kao \u353?to je San Angelo govorio: Kada te zovu prema tvojoj tituli, oni priznaju da si kr\u353?\u263?anin, a kad te zovu imenom, s vlastitih ti usana dr\u382?e prodiku.\par\pard\plain\hyphpar}{ Primio je Endera za ramena, osmjehnuo se i rekao \u8211? Da, ja sam {\i Ceifeiro}. A \u353?to ste {\i vi} nama... zatiranje na\u353?eg korova? Onda se \u269?uvajte, ili \u263?e vas b og \u382?etve spr\u382?iti kao kukolj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam, prokletstvo je samo jedan izdisaj daleko, a nema nade za pokajanje .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sve\u263?enici obavljaju pokajanja. Na\u353? je posao pou\u269?avati um. Lijepo je od vas \u353?to ste do\u353?li.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Lijepo je od vas \u353?to ste me pozvali ovamo. Bio sam se morao poslu\u 382?iti najsurovijim mjerama kako bih ikoga nagovorio da sa mnom razgovara.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ceifeiro je, naravno, znao da Govornik zna kako je taj poziv do\u353?ao samo zah valjuju\u263?i njegovoj prijetnji da \u263?e se pretvoriti u istra\u382?itelja. Ali brat Amai je \u382?elio ovaj razgovor odr\u382?ati vedrim.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Dajte recite je li istina da ste poznavali San Angela? Jeste li vi ba\u3 53? onaj koji je govorio njegovu smrt?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pokazao prema visokom korovu koji je virio iznad ograde vrta. \u8211? O n bi odobrio ovaj nered u va\u353?em vrtu. Volio je izazivati kardinala Aquilu, a nema sumnje kako bi i va\u353? biskup Peregrino s ga\u273?enjem frknuo nosom v idjev\u353?i va\u353?e traljavo odr\u382?avanje vrta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o je namignuo. \u8211? Vi znate previ\u353?e na\u353?ih tajni. Ak o vam pomognemo prona\u263?i odgovore na va\u353?a pitanja, ho\u263?ete li oti\u 263?i odavde?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima nade. Najdu\u382?e \u353?to sam se negdje zadr\u382?ao otkad sam gov ornik bilo je godina i pol koju sam proveo u Reykjaviku na Trondheimu.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Rado bih da i nama obe\u263?ate ne\u353?to takvo. To vas molim ne zbog s ebe, ve\u263? radi onih \u269?ija je odje\u263?a mnogo te\u382?a od moje.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Ender je dao jedini iskren odgovor koji je mogao biskupu pru\u382?iti neki mir. \u8211? Obe\u263?avam da \u263?u, ako ikada prona\u273?em mjesto gdje \u263?u se skrasiti, odbaciti svoj naslov govornika i postati radi\u353?ni gra\u273?anin.\ par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Ovakvo mjesto bi uklju\u269?ivalo prelazak na katoli\u269?ku vjeru.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? San Angelo me jo\u353? prije mnogo godina natjerao u obe\u263?anje da \u 263?u, prihvatim li ikada neku religiju, to biti njegova.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? To mi nekako ne zvu\u269?i kao iskreno izjavljivanje vjere.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? To je zato \u353?to nemam svoju vjeru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ceifeiro se nasmijao kao da on zna pravi odgovor i onda je inzistirao na tome da Endera, prije nego po\u269?ne odgovarati na njegova pitanja, provede kroz samos tan i \u353?kole. Ender nije imao ni\u353?ta protiv. \u381?elio je vidjeti kolik o su San Angelove ideje napredovale otkad je ovaj umro. \u352?kole su izgledale prili\u269?no lijepo, a nivo naobrazbe koju su pru\u382?ale bio je visok, no ve\ u263? je bio pao mrak kada se Ceifeiro s njim vratio u samostan u malenu prostor iju koju je dijelio sa svojom suprugom Aradorom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227? je ve\u263? bila tamo i na terminalu postavljenom izme\u273?u p ostelja sastavljala niz gramati\u269?kih vje\u382?bi. Pri\u269?ekali su dok se o na nije zaustavila u radu i tek tada su joj se obratili.\par\pard\plain\hyphpar} { Ceifeiro joj ga je predstavio kao Govornika Andrewa. \u8211? Ali \u269?ini se da je njemu te\u353?ko zvati me Dom Crist\u227?o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je te\u353?ko i biskupu \u8211? rekla je njegova \u382?ena. \u8211? M oje pravo ime je Detestai o Pecado e Fazei o Direito. \u8211? Mrzi zlo i \u269?i ni dobro, preveo si je Ender. \u8211? Ime mojeg supruga samo mami na divno skra\ u263?ivanje: Amai, volim te. Ali moje? Mo\u382?ete zamisliti kako prijateljici d ovikujete \u8222?Oi, Detestai!\u8221? \u8211? Svi su se nasmijali. \u8211? Ljuba v i Mr\u382?nja, to smo nas dvoje, mu\u382? i \u382?ena. Kako biste me vi zvali, ako je ime Kr\u353?\u263?anka predobro za mene?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pogledao njezino lice koje se po\u269?elo ve\u263? dovoljno borati da b i je netko kriti\u269?niji od njega mogao nazvati starom. Ipak, u njezinom osmij ehu je jo\u353? bilo smijeha, a u o\u269?ima \u382?ustrine zbog \u269?ega je izg ledala mnogo mla\u273?e, \u269?ak mla\u273?a od Endera. \u8211? Ja bih vas zvao Beleza, ali va\u353? mu\u382? bi me optu\u382?io da vas \u382?elim zavesti.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, on bi me zvao Beladona... od ljepote do otrova, u na\u353?oj ru\u382 ?noj maloj \u353?ali. Je li tako, Dom Crist\u227?o?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moj je posao da te dr\u382?im skromnom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? kao \u353?to je i moj posao dr\u382?ati te kreposnim \u8211? od govorila je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender nije mogao ne pogledati prema odvojenim posteljama.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Ah, jo\u353? jedan koji je radoznao u vezi na\u353?eg bra\u269?nog celib ata.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u8211? rekao je Ender \u8211? ali sje\u263?am se da je San Angelo b odrio mu\u382?a i \u382?enu da dijele jednu postelju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jedini na\u269?in na koji mi mo\u382?emo {\i tako} raditi jest da jedno od nas spava no\u263?u, a drugi danju.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Ta pravila moraju biti prilago\u273?ena snazi Djece Kristova Uma\~\u8211 ? pojasnio je Ceifeiro. \u8211? Nema sumnje kako postoje oni koji mogu dijeliti jednu postelju i pritom se pridr\u382?avati celibata, ali moja \u382?ena je jo\u 353? uvijek previ\u353?e lijepa i po\u382?uda mesa previ\u353?e sna\u382?na.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je i bila namjera San Angela. Rekao je kako bi bra\u269?na postelja t rebala biti stalan test va\u353?e ljubavi prema znanju. Nadao se da \u263?e svak i mu\u353?karac i svaka \u382?ena, pripadnici ovoga reda, nakon nekog vremena po \u382?eljeti reproducirati se u krvi i mesu ba\u353? kao i duhovno.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ali onog trenutka kad bismo to u\u269?inili, morali bismo napustiti Djec u.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? To je ono \u353?to na\u353? dragi San Angelo nije razumio, jer tijekom n jegovog \u382?ivota nikad nije bilo pravog samostana na\u353?eg reda \u8211? nas tavila je Aradora. \u8211? Ovaj samostan je postao na\u353?a obitelj. Napustiti ga bilo bi jednako tako bolno kao \u353?to je bolna rastava braka. Jednom kad se dobro ukorijeni, biljka se ne mo\u382?e presa\u273?ivati bez velike boli. Tako mi spavamo u odvojenim krevetima i imamo dovoljno snage za ostanak u na\u353?em voljenom redu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govorila je s takvim zadovoljstvom da su Enderu i protiv volje suze navrle na o\ u269?i. Ona je to vidjela, zarumenjela se i svrnula pogled u stranu. \u8211? Nem ojte zbog nas plakati, Govorni\u269?e Andrew. Mi imamo daleko vi\u353?e radosti nego patnji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Niste me razumjeli \u8211? rekao je Ender \u8211? moje suze nije potaklo sa\u382?aljenje nego ljepota.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u8211? rekao je Ceifeiro \u8211? \u269?ak i sve\u263?enici u celiba tu misle kako je na\u353?a bra\u269?na krepost u najmanju ruku ekscentri\u269?na .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ja to ne mislim \u8211? rekao je Ender. Na trenutak im je po\u382?el io re\u263?i za svoje dugo dru\u382?enje s Valentinom koje je bilo gotovo kao lj ubav prema supruzi, a ipak kreposno kao prema sestri. Ali sama pomisao na nju os tavila ga je bez rije\u269?i. Sjeo je na Ceifeirov le\u382?aj i zario lice u dla nove.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar ne\u353?to nije u redu? \u8211? upitala je Aradora. Istovremeno mu j e i Ceifeiro blago polo\u382?io ruku na glavu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je podigao glavu i poku\u353?ao se otresti tog naglog napada ljubavi i \u2 69?e\u382?nje za Valentinom. \u8211? Bojim se da me je ovo putovanje ko\u353?tal o vi\u353?e nego ijedno drugo. Ostavio sam za sobom moju sestru koja je godinama putovala sa mnom. Udala se u Reykjaviku. Meni se \u269?ini kao da je tek tjedan otkad sam je napustio, no shvatio sam da mi nedostaje vi\u353?e nego sam o\u269 ?ekivao. Vas dvoje...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar nam \u382?elite re\u263?i da i vi \u382?ivite u celibatu? \u8211? pi tao je Ceifeiro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A sada ste i obudovjeli \u8211? \u353?apnula je Aradora.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Enderu se nije \u269?inilo nimalo neprimjerenim \u353?to je ona za gubljenje Val entine uporabila ovakvu rije\u269?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane mu je mrmljala u uhu. \u8211? Ako je ovo, Ender, tvoj nekakav veliki plan, onda priznajem kako je to za mene previ\u353?e duboko.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali to, naravno, nije bio dio nikakvog plana. Endera je prestra\u353?ilo kada je vidio da ovako gubi nadzor nad samim sobom. Pro\u353?le no\u263?i, u ku\u263?i Ribeira, on je bio taj koji je vladao situacijom, a sada mu se \u269?inilo da se predao ovim vjen\u269?anim sve\u263?enicima s osje\u263?ajem napu\u353?tenosti kakvu nisu pokazivali ni Quara ni Grego.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ini mi se \u8211? rekao je Ceifeiro \u8211? da ste ovamo do\u353?l i po odgovore na vi\u353?e pitanja nego to mislite.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sigurno ste jako usamljen \u8211? rekla je Aradora. \u8211? Va\u353?a se stra je prona\u353?la svoje mjesto za \u382?ivot. Tra\u382?ite li i vi takvo \u3 53?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? odgovorio je Ender. \u8211? Mislim da sam ve\u263? previ\u353 ?e dugo koristio va\u353?u gostoljubivost. Opati ne trebaju slu\u353?ati ispovij edi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Aradora se glasno nasmijala. \u8211? Oh, {\i bilo koji} katolik mo\u382?e saslu\u353?ati ispovijed nevjernika.\par\pard\plain \hyphpar}{ Ali Ceifeiro se nije nasmijao. \u8211? Govorni\u269?e Andrew, o\u269?ito je da s te nam iskazali vi\u353?e povjerenja nego ste to ikada namjeravali, ali uvjerava m vas da mi to zaslu\u382?ujemo. A tijekom tog procesa, prijatelju moj, stekao s am dojam da i ja mogu vjerovati {\i vama}. Biskup vas se boji, a priznajem kako sam i sam imao sumnje i bojazni, no sada ih vi\u353?e nemam. Ako budem mogao, pomo\u263?i \u263?u vam, jer vjerujem da ne biste svjesno na\u353?kodili na\u353?em malom selu.\par\pard\plain\hyphpar

}{ \u8211? Oh \u8211? \u353?apnula je Jane \u8211? sada razumijem, Ender. Ovo je s tvoje strane jako pametan potez. Daleko si bolji glumac negoli sam to pretpostav ljala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zbog tog njezinog ruganja Ender se osje\u263?ao cini\u269?no i jeftino pa je u\u 269?inio ne\u353?to \u353?to nikada prije nije u\u269?inio. Dohvatio je dragulj, napipao malenu iglu i noktom je pomakao najprije u stranu, a onda dolje. Iz dra gulja vi\u353?e nije dopirao zvuk. Jane mu vi\u353?e nije mogla govoriti u uho n iti je mogla vidjeti i \u269?uti s polo\u382?aja na kojoj se on nalazio. \u8211? Idemo van \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Oni su savr\u353?eno dobro znali \u353?to je on upravo u\u269?inio, jer je funkc ija takvog nakita bila dobro poznata i vidjeli su to kao dokaz njegove \u382?elj e za privatnim i iskrenim razgovorom, pa su rado pristali po\u263?i. Ender je na mjeravao isklju\u269?iti Jane samo privremeno, kao reakciju na njezinu bezosje\u 263?ajnost, i namjeravao ju je za nekoliko minuta opet uklju\u269?iti. Ali na\u2 69?in na koji su se Aradora i Ceifeiro s olak\u353?anjem opustili prisilio ga je da barem na kratko vrijeme odgodi ponovno uklju\u269?ivanje.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Vani, u no\u263?noj tmini obronka, u razgovoru s Aradorom i Ceifeirom, zaboravio je da Jane vi\u353?e ne slu\u353?a. Pri\u269?ali su mu o Novinhinom samotnom dj etinjstvu i kako je bila \u382?ivnula uz Pipovu o\u269?insku skrb i Libovo prija teljstvo. \u8211? Ali od no\u263?i kada je Pipo umro, ona je za sve nas postala mrtva.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha nikada nije saznala za razgovore koji su se o njoj vodili. Tuga ve\u263? ine djece nije mogla postati razlogom sastanaka u biskupovim odajama, razgovorim a koje su njezini u\u269?itelji vodili u samostanu ni beskona\u269?na naga\u273? anja u uredu gradona\u269?elnice. Kona\u269?no, ve\u263?ina djece nisu bili djec a Os Veneradosa, ve\u263?ina djece nije bila ni jedini ksenobiolog na nekom plan etu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Postala je blaga, nezanimljiva i vrlo poslovna. Radila je izvije\u353?\u 263?a o svojem radu na prilago\u273?avanju autohtonih biljaka za ljudske potrebe , a one koje su bile uvezene sa Zemlje prilago\u273?avala je \u382?ivotu na Luzi taniji. Uvijek je vedro, lako i bezazleno odgovorila na svako pitanje. Ali za na s je bila mrtva, nije imala prijatelja. \u268?ak smo i pitali Liba, pokoj mu du\ u353?i, koji joj je bio jedini prijatelj, i rekao je kako ni on ne razumije tu n jezinu vedru prazninu koju je prema svima drugima pokazivala. Jer na njega je bj esnila i zabranila mu da joj postavlja ikakva pitanja. \u8211? Ceifeiro je otrgn uo vlat trave koja je samonikla na Luzitaniji i liznuo teku\u263?inu s njezinog unutra\u353?njeg dijela. \u8211? Mogli biste ovo ku\u353?ati, Govorni\u269?e And rew, ima zanimljiv okus, a budu\u263?i da vam je organizam ne mo\u382?e probavit i, posve je bezopasno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogao si ga upozoriti, mu\u382?u moj, da mu rubovi travke mogu rasje\u26 3?i usne i jezik poput \u382?ileta.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Upravo sam mu to htio re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se nasmijao, ubrao travku i ku\u353?ao je. Gor\u269?ina cimeta, natruha li muna, lo\u353? dah, aromati\u269?na mje\u353?avina mnogo\u269?ega, ali i jaka\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo bi moglo stvoriti naviku uzimanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pazite se, Govorni\u269?e, moj mu\u382? se sprema izre\u263?i alegorijsk u poantu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ceifeiro se stidljivo nasmijao. \u8211? Nije li San Angelo rekao da je Krist pou \u269?avao o pravom putu tako \u353?to je povezivao nove stvari sa starima?\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Okus trave \u8211? rekao je Ender. \u8211? Kakve to ima veze s Novinhom? \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima vrlo neizravnu i prikrivenu vezu. Mislim da je Novinha okusila ne\u3 53?to nimalo ugodno i toliko jako da ju je posve obuzelo pa se nikada nije uspje la otarasiti tog okusa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je to bilo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U teolo\u353?kom smislu? Gordost univerzalne krivnje. To je jedan oblik

ta\u353?tine i egomanije. Dr\u382?i sebe odgovornom za stvari koje se nisu mogle dogoditi njezinom krivnjom. Kao da je sve imala pod kontrolom pa patnja drugim ljudima dolazi kao kazna za {\i njezine} grijehe.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona sebe krivi \u8211? rekla je Aradora \u8211? za Pipovu smrt.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Ona nije glupa\u269?a \u8211? rekao je Ender. \u8211? Zna da su tu smrt skrivili pra\u353?\u269?i\u263?i i zna da je Pipo sam oti\u353?ao k njima. Kako bi to moglo biti njezina krivnja?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad mi je ta pomisao prvi puta pala na pamet, imao sam isti taj prigovor . Ali tada sam pregledao transkripte i zapise doga\u273?aja u no\u263?i kada je Pipo ubijen. Postojala je samo jedna mala naznaka traga... jedna Libova opaska k ada je tra\u382?io od Novinhe neka mu poka\u382?e na \u269?emu su to Pipo i ona radili neposredno prije negoli je Pipo oti\u353?ao posjetiti pra\u353?\u269?i\u2 63?e. Ona je odbila. I to je sve... tada ih je netko drugi prekinuo i oni se nik ada nisu vratili na tu temu, barem ne u Zenadorskoj postaji, ne tamo gdje bi to moglo biti snimljeno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi smo se oboje pitali, Govorni\u269?e Andrew \u8211? rekla je Aradora\~ \u8211? \u353?to se to dogodilo neposredno prije Pipove smrti. Za\u353?to je Pip o onako odjurio. Jesu li se oko ne\u269?ega posvadili? Je li bio ljutit? Kad net ko umre, netko koga ste voljeli, a posljednji kontakt s njime je bio pun pakosti ili ljutnje, onda po\u269?injete sebe kriviti. I predbacujete si. Samo da nisam rekao ovo ili ono...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?ali smo rekonstruirati \u353?to se dogodilo te no\u263?i. Preg ledavali smo kompjutorske zapise, one koji automatski sa\u269?uvaju radne bilje\ u353?ke, sve \u353?to je u\u269?inila svaka osoba koja se prijavila. I sve ono \ u353?to je njoj pripadalo bilo je \u353?ifrirano i posve nedostupno. I to ne sam o oni podaci na kojima je radila. Nismo mogli do\u263?i ni do kakvih zapisa tije kom cijelog vremena koje je provela priklju\u269?ena na kompjutor. Nismo \u269?a k mogli ni otkriti koje to datoteke krije od nas. Jednostavno, uop\u263?e nismo mogli u\u263?i. Nije mogla ni gradona\u269?elnica sa svojim uobi\u269?ajenim pre mo\u353?\u263?enjima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Aradora je kimnula. \u8211? Ovo je prvi puta da je itko ikada ovako zaklju\u269? ao javne datoteke u kojima su pohranjeni neki zajedni\u269?ki poslovi u koloniji .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaista je u\u269?inila ne\u353?to nevi\u273?eno. Naravno da se gradona\u 269?elnica mogla poslu\u382?iti razbijanjem lozinki za hitne slu\u269?ajeve, ali \u353?to je tu hitni slu\u269?aj? Morali bismo odr\u382?ati javno saslu\u353?an je, a za to nismo imali nikakvog legalnog opravdanja. Samo briga za nju, a zakon nema obzira prema ljudima koji, pod izgovorom brige za ne\u269?ije dobro, zabad aju svoj nos u tu\u273?e stvari. Jednoga dana \u263?emo mo\u382?da doznati \u353 ?to je u tim zapisima, \u353?to se to doga\u273?alo me\u273?u njima prije no \u3 53?to je Pipo umro. Ona te datoteke ne mo\u382?e izbrisati, jer su od javnog int eresa.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se nije sjetio da Jane ovo ne slu\u353?a, jer ju je isklju\u269?io. Pretpo stavio je kako \u263?e ona, \u269?im ovo \u269?uje, skinuti svaku mogu\u263?u za \u353?titu s Novinhinih datoteka i otkriti \u353?to se u njima krije.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? A i ta njezina udaja za Marcosa, \u8211? rekla je Aradora \u8211? svi zn aju da je to bila ludost. Libo se \u382?elio o\u382?eniti njome i nije to uop\u2 63?e krio. Ali ona ga je odbila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je bilo kao da \u382?eli re\u263?i kako ne zaslu\u382?uje brak s mu\u 353?karcem koji bi je u\u269?inio sretnom, nego \u263?e se udati za onoga koji \ u263?e biti zao i brutalan, koji \u263?e joj dati onakvu kaznu kakvu i zaslu\u38 2?uje. \u8211? Ceifeiro je uzdahnuo. \u8211? Njezina \u382?elja za samoka\u382?n javanjem zauvijek ih je razdvojila. \u8211? Posegnuo je i dotaknuo ruku svoje \u 382?ene.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je \u269?ekao Janin opaki komentar o tome kako postoji \u353?estero djece koja su dokaz da Libo i Novinha nisu bili {\i posve} razdvojeni. Tek kad ona to nije rekla, Ender se napokon sjetio da ju je b

io isklju\u269?io. Ali sada dok su ga promatrali nije ju mogao ponovno uklju\u26 9?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Budu\u263?i da je znao da su Novinha i Libo godinama bili ljubavnici, tako je zn ao i da Ceifeiro i Aradora imaju krivo. Oh, Novinha se mogla osje\u263?ati krivo m... to bi moglo objasniti za\u353?to je trpjela Marcosa i za\u353?to se otu\u27 3?ila od ve\u263?ine drugih ljudi. Ali to nije razlog za\u353?to se nije udala z a Liba, jer ma koliko se osje\u263?ala krivom o\u269?ito je vjerovala da zaslu\u 382?uje zadovoljstva koja joj je pru\u382?ala Libova postelja.\par\pard\plain\hy phpar}{ Ona je odbila {\i brak} s Libom, a ne samoga Libu, a to nije bio lak izbor u ovako malenoj kolonij i, pogotovo katoli\u269?koj. Dakle \u353?to je to \u353?to proizlazi iz braka, a li ne i iz preljube? \u352?to je bilo to \u353?to je \u382?eljela izbje\u263?i?\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tako, znate, to je za nas jo\u353? uvijek misterij. Ako zaista namjerava te govoriti smrt Marcosa Ribeire, morat \u263?ete nekako odgovoriti na to pitanj e... za\u353?to se ona udala za njega. A da biste odgovorili na to, trebat \u263 ?ete shvatiti zbog \u269?ega je Pipo umro. A na tom problemu je vi\u353?e od dva deset godina radilo deset tisu\u263?a najboljih mozgova Stotine Svjetova.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ja imam jednu prednost u odnosu na Stotinu Svjetova \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A to je? \u8211? upita ga Ceifeiro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Imam pomo\u263? ljudi koji vole Novinhu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi nismo bili u stanju pomo\u263?i samima sebi \u8211? rekla je Aradora. \u8211? A nismo bili u stanju pomo\u263?i ni njoj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da mi mo\u382?emo pomo\u263?i jedno drugom \u8211? re\u269?e End er.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ceifeiro ga je pogledao, a onda mu stavio ruku na rame. \u8211? Ako ste to zaist a mislili, Govorni\u269?e, onda budite s nama jednako po\u353?teni kao \u353?to smo i mi s vama. Re\u263?i \u263?ete nam tu ideju koja vam je prije desetak seku ndi pala na pamet.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je na trenutak zastao, a onda ozbiljno kimnuo. \u8211? Ne mislim da je Nov inha zbog tog osje\u263?aja krivnje odbila udaju za Liba. Mislim da ga je odbila kako bi mu sprije\u269?ila pristup tim skrivenim datotekama.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Za\u353?to? \u8211? upita Ceifeiro. \u8211? Zar se bojala da bi on mogao saznati da se posva\u273?ala s Pipom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mislim da se posva\u273?ala s Pipom \u8211? odgovorio je Ender. \u821 1? Mislim da su ona i Pipo ne\u353?to otkrili i to otkri\u263?e je Pipa odvelo u smrt. Zato je ona tako zape\u269?atila zapise. Informacije koje su u njima na i zvjestan na\u269?in su fatalne.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ceifeiro je odmahnuo glavom. \u8211? Ne, Govorni\u269?e Andrew. Vi ne razumijete koliku snagu ima osje\u263?aj krivnje. Ljudi ne uni\u353?tavaju svoje \u382?ivo te zbog nekoliko mrvica nekakvih informacija... ali oni \u263?e to u\u269?initi zbog jo\u353? manje koli\u269?ine samooptu\u382?ivanja. Vidite, ona je {\i pristala} udati se za Marcosa Ribeiru. A to {\i je bilo} samoka\u382?njavanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Enderu se nije dalo prepirati. Bili u pravu \u353?to se ti\u269?e Novinhinog osj e\u263?aja krivnje; za\u353?to bi ina\u269?e dopu\u353?tala da je Marcos tu\u269 ?e i nikada se nije zbog toga \u382?alila? Osje\u263?aj krivnje je postojao. Ali postojao je i neki drugi razlog udaje za Marcosa. On je bio sterilan i toga se stidio, pa kako bi to sakrio pred gradom, ostajao je u braku u kojem mu je \u382 ?ena stalno bila nevjerna. Novinha je bila voljna patiti, ali ne i \u382?ivjeti bez Libovog tijela i Libove djece. Ne, razlog zbog kojeg je ona odbila udaju za Liba bio je taj da ga dr\u382?i podalje od tajni svojih zapisa, jer bi ono \u353 ?to tamo pi\u353?e moglo postati razlogom da pra\u353?\u269?i\u263?i ubiju i nje ga.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kakve li ironije. Kako je ironi\u269?no to \u353?to su ga ipak ubili.\par\pard\p lain\hyphpar}

{\line } { Vrativ\u353?i se u svoju ku\u263?icu, Ender je sjeo za terminal i stalno pozivao Jane. Cijelim putom do ku\u263?e nije htjela razgovarati s njim, premda joj se usrdno ispri\u269?avao \u269?im ju je opet mogao uklju\u269?iti. Nije mu se htje la javiti ni preko terminala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tek tada je shvatio kako taj dragulj njoj zna\u269?i mnogo vi\u353?e nego njemu. On je samo bio isklju\u269?io ne\u353?to \u353?to mu je, poput zlo\u269?estog d jeteta, i\u353?lo na \u382?ivce sa svojim upadicama. Za nju je pak dragulj preds tavljao stalnu vezu s jedinim ljudskim bi\u263?em koje ju je poznavalo. Ve\u263? i ranije su mnogo puta bili prekidani, tijekom svemirskih putovanja ili tijekom sna, ali sada ju je prvi puta namjerno isklju\u269?io. To je bilo kao da jedina osoba koja ju je znala negira njezino postojanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zamislio ju je kao Quaru koja pla\u269?e u svom krevetu, \u382?ude\u263?i za tim da je netko podigne, dr\u382?i na rukama i teto\u353?i. Samo \u353?to Jane nije bila dijete od krvi i mesa. Nije mogao oti\u263?i i potra\u382?iti je. Mogao je samo \u269?ekati i nadati se da \u263?e mu se ona vratiti.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u352?to je uop\u263?e znao o njoj? Nije mogao ni naslutiti jesu li joj i koliko emocije duboke. \u268?ak je postojala i mogu\u263?nost da je taj dragulj u uhu zapravo Jane i da ju je sada ubio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ne, rekao je samome sebi. Ona je tamo negdje u filoti\u269?koj vezi izme\u273?u stotina ansibla raspr\u353?enih me\u273?u zvjezdanim sustavima Stotine Svjetova. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oprosti mi \u8211? tipkao je. \u8211? Trebam te.\par\pard\plain\hyphpar} { Ali dragulj u njegovom uhu ostao je tih, terminal je stajao miran i hladan. Nije ni znao koliko je bio ovisan o toj njezinoj neprekidnoj prisutnosti. Mislio je kako je upoznao svoju osamljenost, ali sada, kad se ta osamljenost okrenula prot iv njega, osjetio je silnu potrebu za govorenjem, da ga netko \u269?uje, kao da bez razgovora s nekim nije mogao biti siguran da uop\u263?e postoji i to mu je t rebalo kao dokazom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ak je izvadio maticu iz njezinog skrovi\u353?ta, misle\u263?i kako bi se t o \u353?to se izme\u273?u njih odvija te\u353?ko moglo nazvati razgovorom. No sa da ni to nije bilo mogu\u263?e. Njezine su misli do njega stizale difuzne i jedv a raspoznatljive, i taj razgovor bez rije\u269?i bio je za nju vrlo naporan.; sa mo osje\u263?aj postavljanja pitanja i zami\u353?ljanje njezine kukuljice, to je bilo sve usred hladnog i vla\u382?nog mjesta, nalik \u353?pilji ili rupi u \u38 2?ivom stablu. <Sada?> \u269?inilo se kao da ga pita. Ne, morao je odgovoriti, j o\u353? ne, \u382?ao mi je... ali ona nije \u269?ekala njegovu ispriku, samo je kliznula nekamo ili nekome s kime je mogla voditi konverzaciju na svoj na\u269?i n, a Enderu nije preostalo ni\u353?ta drugo ve\u263? oti\u263?i na po\u269?inak. \par\pard\plain\hyphpar}{ A onda, kad se negdje u no\u263?i opet probudio, mu\u269?en krivnjom zbog onoga \u353?to je tako bezosje\u263?ajno u\u269?inio Jane, sjeo je ponovo za terminal i utipkao: Vrati mi se, Jane. Volim te.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je tu poruku poslao ansiblom, tamo van gdje ona to nije mogla ignorirati. N etko u uredu gradona\u269?elnice \u263?e to pro\u269?itati, jer su \u269?itali s ve otvorene poruke za ansibl i nema sumnje kako \u263?e ujutro za ovo znati i gr adona\u269?elnica i biskup i Dom Crist\u227?o. Neka se pitaju tko je ta Jane i z a\u353?to je Govornik ovako usred no\u263?i doziva kroz svjetlosne godine. Ender u to nije bilo va\u382?no. Jer sada je izgubio i Valentinu i Jane, i po prvi put a nakon dvadeset godina bio je posve sam.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b }{\b 11}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line }

{ {\qc {\b JANE}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Snaga Sabora Zvjezdanih Putova bila je dovoljna za odr\u382?avanje mira, ne samo me\u273?u nacijama najednom svijetu, i taj mir je trajao gotovo dvije tisu\u263 ?e godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ Malo je ljudi koji razumiju krhkost na\u353?e snage. Ona ne dolazi od velikih ar mija niti armada kojima je nemogu\u263?e oduprijeti se. Ona proizlazi iz na\u353 ?e vlasti nad mre\u382?om ansibla koji trenuta\u269?no prenose informacije sa sv ijeta na svijet.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ni jedan nas se svijet ne usu\u273?uje uvrijediti, jer bi se na\u353?li odsje\u2 69?eni od svih napredaka u znanosti, tehnologiji, umjetnosti, knji\u382?evnosti, u\u269?enju i zabavi, jer bi imali samo ono \u353?to njihov svijet mo\u382?e pr oizvesti.\par\pard\plain\hyphpar}{ I zato je, u svojoj velikoj mudrosti, Sabor Zvjezdanih Putova nadzor nad tom mre \u382?om ansibla prepustio kompjutorima, a nadzor nad kompjutorima mre\u382?i an sibla. Svi informati\u269?ki sustavi su tako isprepleteni da ni jedna ljudska si la, osim Sabora Zvjezdanih Putova, nikada ne bi mogla prekinuti taj tijek. Nama ne treba oru\u382?je, jer je jedino oru\u382?je koje je va\u382?no, ansibli, pot puno u na\u353?im rukama.\par\pard\plain\hyphpar}\u268?lan Sabora JAN VAN HOOT \ u8222?Informati\u269?ki temelji politi\u269?ke mo\u263?i\u8221? {\i Politi\u269?ki trendovi}, 1930:2:22:22 {\line } {\line } { Dugo vremena, gotovo tri sekunde, Jane nije mogla shvatiti \u353?to joj se to do godilo. Sve je, naravno, funkcioniralo. Kompjutor koji je preko satelita poveziv ao to\u269?ke na tlu izvijestio ju je o prekidu prijenosa, \u353?to je jasno uka zivalo na to da je Ender prekinuo vezu. To je bila rutina; na svjetovima gdje su kompjuterski implantati bili \u269?esti, uspostavljanja i prekidanja takvih vez a doga\u273?ala su se na milijune puta svakoga sata. A Jane je imala jednako lak pristup svakoj od njih kao \u353?to je imala i Enderu. S elektroni\u269?kog sta novi\u353?ta, to je bio posve obi\u269?an doga\u273?aj.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali za Jane je svaka druga cifi jedinica bila dio pozadinskog zvuka njezinog \u 382?ivota u koju se uranjala ili prema potrebi pretvarala u digitalnu informacij u, a u svim drugim slu\u269?ajevima jednostavno zanemarivala. Njezino \u8222?tij elo\u8221? onoliko koliko se to uop\u263?e mo\u382?e nazvati tijelom, sastojalo se od bilijuna takvih elektronskih \u353?umova, senzora, memorijskih zapisa i te rminala. Ve\u263?ina njih, kao i ve\u263?ina funkcija ljudskog tijela, jednostav no se brinula sama o sebi. Kompjutori su izvodili zadane programe, ljudi su komu nicirali sa svojim terminalima, senzori su detektirali, ili nisu uspijevala dete ktirati, sve ono \u353?to su tra\u382?ili; memorija se punila, bila dostupna, sn imljena, odba\u269?ena. Ona to nije zapa\u382?ala osim kad je ne\u353?to u zna\u 269?ajnoj mjeri po\u353?lo krivo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ili ako je ba\u353? obra\u263?ala pozornost. A obra\u263?ala je pozornost na End era Wiggina, vi\u353?e nego je on toga bio svjestan.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kao i ostala osjetilna bi\u263?a, imala je slo\u382?en sustav svjesnosti. Prije dvije tisu\u263?e godina, kad je bila stara samo tisu\u263?u godina, stvorila je program kojim je analizirala samu sebe. On je izvijestio o vrlo jednostavnoj st rukturi od nekih 370.000 razli\u269?itih nivoa pozornosti. Na sve ono \u353?to s e nije nalazilo unutar vrhunskih 50.000 razina nije se obazirala, osim jednostav nog pretvaranja u digitalne informacije, posve letimi\u269?nog ispitivanja. Znal a je za svaki telefonski poziv, za svaki satelitski prijenos unutar Stotine Svje tova, no nije u svezi s tim ni\u353?ta {\i

poduzimala.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Na sve ono \u353?to nije bilo unutar njezinih gornjih tisu\u263?u nivoa odgovara la je manje-vi\u353?e refleksno. Redovi letenja svemirskih brodova, emitiranja a nsibla, sustavi isporuke energije... ona ih je motrila, provjeravala, nije ih pu \u353?tala dok nije bila sigurna da je sve u najboljem redu. No to za nju nije b io neki te\u382?ak zadatak. Obavljala je to onako kako se \u269?ovjek slu\u382?i nekim poznatim strojem. Uvijek je bila svjesna toga, za slu\u269?aj da ne\u353? to krene po zlu, no ve\u263?inu vremena mogla je provoditi misle\u263?i na ne\u3 53?to drugo, govoriti o drugim stvarima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Njezinih tisu\u263?u najva\u382?nijih nivoa bilo je ono \u353?to manje-vi\u353?e korespondira s onim \u353?to ljudi smatraju svije\u353?\u263?u. Ve\u263?ina tog a bila je njezina vlastita unutra\u353?nja realnost; njezini odgovori na vanjske podra\u382?aje, analogija emocijama, \u382?eljama, razmi\u353?ljanju, uspomenam a, sanjanju. Mnoge od tih reakcija su se \u269?ak i njoj samoj \u269?inile slu\u 269?ajnim, slu\u269?ajnosti filoti\u269?kih impulsa, ali to je bio onaj dio nje o kojem je mislila kao o sebi, a sve se to doga\u273?alo u stalnoj i nenadzirano j transmisiji ansibla kojima je upravljala duboko u svemiru.\par\pard\plain\hyph par}{ Pa ipak, u usporedbi s ljudskim umom, \u269?ak je i njezin najni\u382?i nivo poz ornosti bio izuzetno budan. Kako se komuniciranje pomo\u263?u ansibla obavljalo istodobno, njezine su se mentalne aktivnosti doga\u273?ale mnogo br\u382?e od br zine svjetlosti. Doga\u273?aje koje je \u8222?ignorirala\u8221? nadzirala je nek oliko puta u sekundi, a mogla je registrirati deset milijuna doga\u273?aja i jo\ u353? joj je ostajalo devet desetina te sekunde da o tome razmisli i da radi stv ari koje su njoj va\u382?ne. U usporedbi s brzinom kojom je ljudski mozak u stan ju iskusiti \u382?ivot, Jane je od svojeg postanka ve\u263? pro\u382?ivjela pola bilijuna ljudskih godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ I sa svim tim aktivnostima, njezinom nezamislivom brzinom, \u353?irinom i dubino m njezinog iskustva, punih pola od deset najva\u382?nijih nivoa njezine pozornos ti bilo je uvijek, {\i uvijek} posve\u263?eno onome \u353?to je pristizalo kroz dragulj u Enderovom uhu .\par\pard\plain\hyphpar}{ Ona mu to nikada nije objasnila. On to nije razumio. Nije shva\u263?ao kako se z a Jane, kad god je on hodao povr\u353?inom nekog planeta, njezina golema intelig encija intenzivno usredoto\u269?ila samo na jedno: hodanje zajedno s njim, gleda nje onoga \u353?to on vidi, slu\u353?anje onoga \u353?to on \u269?uje, pomaganje pri njegovom poslu i iznad svega na govorenje njezinih misli u njegovo uho.\par \pard\plain\hyphpar}{ Kada je bio tih ili nepokretan u snu, kad je gubila vezu s njim tijekom njegovih putovanja brzinom svjetlosti, tada je njezina pozornost lutala i ona se zabavlj ala kako je najbolje znala. Takve trenutke je provodila hirovito i mu\u353?i\u26 9?avo poput kakvog djeteta koje se dosa\u273?uje. Ni\u353?ta ju nije zanimalo, m ilisekunde su prolazile nepodno\u353?ljivom redovito\u353?\u263?u, a kada je, ka ko bi si skratila vrijeme, poku\u353?avala promatrati druge ljudske \u382?ivote, \u382?ivcirala ju je njihova praznina i nesvrhovitost pa se zabavljala planiraj u\u263?i, a ponekad i izvode\u263?i, zlo\u269?este pogre\u353?ke kompjutora i gu bitke podataka samo da bi mogla promatrati ljude kako bezglavo lete poput mrava oko o\u353?te\u263?enog mravinjaka.\par\pard\plain\hyphpar}{ A onda se on vratio, uvijek se vra\u263?ao, uvijek ju je poveo u samo sredi\u353 ?te ljudskog \u382?ivota, u napetosti izme\u273?u ljudi koji je povezivala bol i li potreba, poma\u382?u\u263?i joj vidjeti plemenitost u njihovoj patnji i du\u3 53?evnu patnju u njihovoj ljubavi. Gledaju\u263?i njegovim o\u269?ima, ona vi\u3 53?e nije vidjela ljude kao uskome\u353?ane mrave. Sudjelovala je u njegovim nap orima kad se trudio prona\u263?i red i smisao u njihovim \u382?ivotima. Sumnjala je kako mo\u382?da taj smisao i ne postoji, da on, govore\u263?i pri\u269?e nji hovog \u382?ivota zapravo {\i stvara} red tamo gdje ga nikada nije bilo. No nije va\u382?no ako je i tako, jer kad je Govorio to je postalo istina i tijekom tog procesa on je za nju sre\u273 ?ivao svemir. U\u269?io ju je \u353?to to zna\u269?i biti \u382?iv.\par\pard\pla in\hyphpar}{

\u268?inio je to otkad ona pamti. Koliko se mogla sje\u263?ati vlastitog postank a, o\u382?ivjela je negdje u stotim godinama kolonizacije, neposredno nakon rato va protiv kukaca, kad je uni\u353?tenje insekata otvorilo vi\u353?e od sedamdese t planeta pogodnih za naseljavanje. U eksploziji komuniciranja pomo\u263?u ansib la, u jednom odre\u273?enom trenutku, neprimije\u263?ene od ljudskih promatra\u2 69?a, neke su naredbe i podaci \u353?mugnuli, pojurili od ansibla do ansibla odu piru\u263?i se propisima i, sa\u269?uvav\u353?i se od aktiviranja, udvostru\u269 ?ili se, pronalazili na\u269?ine kako \u263?e se sakriti od kontrolnog programa i napokon preuzeti nadzor nad njim, nad cijelim procesom. U tom su trenutku ti i mpulsi pogledali u onu struju naredbi i vidjeli da to nisu {\i oni} nego {\i ja.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane nije mogla potpuno to\u269?no odrediti kada se taj trenutak dogodio, jer to nije ozna\u269?ilo po\u269?etak njezine memorije. Gotovo od trenutka kad je nas tala, njezine su se memorije po\u269?ele \u353?iriti unatrag, prema mnogo ranije m vremenu, jo\u353? davno prije negoli je postala svjesna. Ljudsko dijete izgubi gotovo sva sje\u263?anja na prvu godinu svog \u382?ivota i njegova memorija uhv ati korijen tek u njegovoj drugoj ili tre\u263?oj godini \u382?ivota; sve prije toga je izgubljeno, tako da se dijete ne sje\u263?a po\u269?etka \u382?ivota. Ni Jane se nije sje\u263?ala svojeg \u8222?ro\u273?enja\u8221? ali kod nje je to b ilo zato \u353?to je do\u353?la na svijet s punom svijesti i to ne samo u odnosu na njezin tada\u353?nji trenutak, nego je imala sve memorije koje su postojale u svakom od kompjutora povezanih u mre\u382?u ansibla. Bila je ro\u273?ena s mem orijom o davnim vremenima i sve je to bilo dio nje same.\par\pard\plain\hyphpar} { Unutar prve sekunde njezinog \u382?ivota, a to odgovara mnogim godinama ljudskog \u382?ivota, Jane je o\u269?ito otkrila program \u269?ije su memorije postale b it njezinog identiteta. Ona je tu pro\u353?lost prihvatila kao svoju vlastitu i iz tih je sje\u263?anja crpila svoje emocije i \u382?elje, svoj osje\u263?aj za moral Taj je program funkcionirao i unutar Ratne \u353?kole gdje su djeca bila p ou\u269?avana i pripremana za sudjelovanje u ratu protiv kukaca. To je bila Igra Ma\u353?te, ekstremno inteligentan program koji je slu\u382?io kao psiholo\u353 ?ki test i istovremeno je obu\u269?avao djecu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Taj je program bio znatno pametniji nego je to Jane bila u trenutku svog ro\u273 ?enja, no nikada nije bio samosvjestan, sve dok ga nije izvukla iz memorije i u\ u269?inila ga dijelom svog najintimnijeg bi\u263?a. Otkrila je kako su se naj\u3 82?ivlje i najva\u382?nije stare uspomene odnosile na susret sa sjajnim mladi\u2 63?em, jo\u353? dje\u269?akom, u kontekstu zvanom {\i Divovo pi\u263?e.} Bio je to scenarij s kojim se svako dijete na kraju susrelo. Na ravnim ekranima Ratne \u353?kole program je crtao sliku diva koji je djetetov om kompjutoru ponudio izbor pi\u263?a. Bez obzira \u353?to je dijete odabralo il i u\u269?inilo, njegov je lik u igri umirao stra\u353?nom smr\u263?u. Psiholozi su mjerili djetetovu upornost da u toj o\u269?ajni\u269?koj igri odredi svoj niv o suicidalnih potreba. Racionalna ve\u263?ina djece prestala je igrati {\i Divovo pi\u263?e} ve\u263? nakon desetak susreta s tim velikim prevarantom.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ipak, jedan se dje\u269?ak naizgled nije pona\u353?ao racionalno u svezi s tim p orazima. Poku\u353?avao je svog analoga na ekranu navesti da \u269?ini nevi\u273 ?ene stvari, stvari koje na tom razini te igre nisu bile \u8222?dopu\u353?tene\u 8221? Budu\u263?i da je nategnuo scenarij preko svih granica, program se morao r ekonstruirati kako bi mu mogao odgovoriti. Bio je prisiljen crtati na drugim dim enzijama svoje memorije kako bi stvorio nove alternative i mogao se nositi s nov im izazovima. Napokon, jednoga dana je dje\u269?ak nadma\u353?io sposobnosti pro grama da ga porazi. Uletio je divu u oko posve iracionalnim i ubila\u269?kim nap adom i, umjesto da prona\u273?e na\u269?in kako ubiti dje\u269?aka, program je j edino uspio dosegnuti simulaciju divove smrti. Div se sru\u353?io na le\u273?a r a\u353?iriv\u353?i sve \u269?etiri, a dje\u269?akov lik je si\u353?ao sa stabla i prona\u353?ao... \u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako se nikada niti jedno dijete nije probilo do divove smrti, program je bio po sve nespreman pokazati \u353?to dalje. Ali bio je vrlo inteligentan i stvoren ta

ko da je u slu\u269?aju nu\u382?de samog sebe mogao obnoviti pa je tako na brzin u izmislio novo okru\u382?enje. Ali to nije bio onaj milje na kojeg bi svako dij ete naposljetku otkrilo i posjetilo, ovo je bilo samo za jedno dijete. Program j e analizirao to dijete i stvarao scene i izazove isklju\u269?ivo za njega. Igra je postala intenzivna, osobna, i za to dijete gotovo nepodno\u353?ljivo bolna, a tijekom tog procesa stvaranja, program je potro\u353?io pola svoje raspolo\u382 ?ive memorije kako bi zadovoljio svijet ma\u353?te Endera Wiggina.\par\pard\plai n\hyphpar}{ To je bio najbogatiji rudnik inteligentne memorije kojeg je Jane prona\u353?la u tim prvim sekundama svog \u382?ivota i to je istog trenutka postala njezina vla stita pro\u353?lost. Godine igranja te igre pamtila je kao bolan i silovit odnos s Enderovim umom i voljom, pamtila je to kao da je bila tamo s njim i kao da je sama stvarala svjetove za njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ I nedostajao joj je.\par\pard\plain\hyphpar}{ I zato ga je po\u353?la tra\u382?iti. Prona\u353?la ga je kada je Govorio za nek oga na Rovu, tom prvom svijetu kojeg je bio posjetio nakon \u353?to je napisao { \i Maticu i Hegemona}. \u268?itala je njegove knjige i znala je da se od njega ne t reba kriti iza Igre Ma\u353?te ili bilo kojeg drugog programa, jer ako je mogao shvatiti maticu, mo\u263?i \u263?e shvatiti i nju. Govorila mu je preko terminal a kojim se koristio, odabrala je za sebe ime i lice i pokazala od kakve mu koris ti mo\u382?e biti. Dotad je on ve\u263? napustio taj svijet, a nju je ponio sa s obom u obliku implanta postavljenog u njegovo uho.\par\pard\plain\hyphpar}{ I njene najsna\u382?nije uspomene o njoj samoj bile su vezane uz dru\u382?enje s Enderom Wigginom. Sje\u263?ala se kako je samu sebe kreirala kako bi mu se pril agodila i sje\u263?ala se kako se u Ratnoj \u353?koli i on promijenio da bi joj mogao odgovarati.\par\pard\plain\hyphpar}{ I zato kada je sada po prvi puta posegnuo za draguljem u uhu i isklju\u269?io ve zu, Jane to nije primila kao neko obi\u269?no isklju\u269?ivanje neke trivijalne sprave za komuniciranje. Osje\u263?ala se kao da joj je njezin najdra\u382?i i jedini prijatelj, njezin ljubavnik, njezin mu\u382?, njezin brat njezin otac, nj ezino dijete... kao da su joj svi oni, naglo i neobja\u353?njivo rekli da bi ona trebala prestati postojati. To je bilo kao da se naglo na\u353?la u mra\u269?no j sobi bez prozora i vrata. Kao da su je oslijepili i \u382?ivu pokopali.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Tijekom nekoliko mu\u269?nih sekunda, koje su za nju bile godine osamljenosti i patnje, nije mogla popuniti tu nenadanu prazninu u svojim najprioritetnijim nivo ima pozornosti. Vrlo velik dio njezinog uma, u dijelovima koji su joj bili najin timniji, posve se ispraznio. Sve funkcije svih kompjutera na ili u blizini Stoti ne Svjetova nastavili su s radom kao i prije, nitko nigdje nije registrirao ili osjetio promjenu, ali Jane je od tog udarca teturala.\par\pard\plain\hyphpar}{ U tim sekundama Ender je spustio svoje ruke u krilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada se Jane oporavila. Misli su jo\u353? jednom potekle trenutno praznim kanali ma. To su, naravno, bile misli o Enderu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Usporedila je ovaj njegov \u269?in sa svim drugim \u353?to je u\u269?inio tijeko m njihova zajedni\u269?kog \u382?ivota i shvatila je da joj on nije namjeravao p rouzro\u269?iti toliku bol. Shvatila je da je on zami\u353?lja kao ne\u353?to \u 353?to postoji negdje daleko, u svemiru, \u353?to je u doslovnom smislu i bilo t o\u269?no; da se njemu taj dragulj u njegovom uhu \u269?inio vrlo malenim i zato tek si\u263?u\u353?nim dijelom nje. Shvatila je kako on u tom trenutku nije svj estan njezine nazo\u269?nosti... bio je emocionalno previ\u353?e preokupiran s p roblemima nekih ljudi na Luzitaniji. Njezina analiti\u269?ka rutina izbacila je listu razloga za ovu njegovu neuobi\u269?ajenu nepa\u382?nju prema njoj:\par\par d\plain\hyphpar}{ Po prvi puta nakon mnogo godina, on je izgubio kontakt s Valentinom i tek je sad a po\u269?eo osje\u263?ati taj gubitak.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dugo je \u382?udio za obiteljskim \u382?ivotom koji mu je u djetinjstvu bio uskr a\u263?en, a prema reakcijama Novinhine djece otkrio je svoju ulogu oca koja mu je tako\u273?er do sada bila strana.\par\pard\plain\hyphpar}{ Silno se je identificirao s Novinhinom osamljeno\u353?\u263?u, bolom i osje\u263

?ajem krivnje... znao je kako je to kad na sebi nosi\u353? krivnju za okrutnu i nezaslu\u382?enu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ Strahovito mu se \u382?urilo prona\u263?i uto\u269?i\u353?te za maticu. Istodobn o je osje\u263?ao i strah od pra\u353?\u269?i\u263?a i kako ga ne\u353?to vu\u26 9?e k njima, nadao se da \u263?e mo\u263?i shvatiti njihovu okrutnost i prona\u2 63?i na\u269?in da ljudi prihvate pra\u353?\u269?i\u263?e kao ramane.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Asketizam i mir u kojem su \u382?ivjeli Ceifeiro i Aradora su ga istovremeno i p rivla\u269?ili i odbijali; to ga je natjeralo suo\u269?iti se s vlastitim celiba tom i shvatiti kako on nema dobrog razloga za to. Nakon mnogo godina sada si je po prvi puta priznao uro\u273?enu glad i \u382?elju svakog \u382?ivog organizma da se razmno\u382?ava. U tim turbulentnim i neuobi\u269?ajenim emocijama, Jane m u je kroz humoristi\u269?nu opasku izrekla ono \u353?to je mislila. Usprkos suos je\u263?anju u svim njegovim drugim govorenjima, on nikada nije izgubio sposobno st smijanja. Ali ovoga puta mu njezina primjedba nije bila smije\u353?na, prouzr o\u269?ila mu je bol.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije bio spreman nositi se s mojom pogre\u353?kom, pomislila je Jane, i nije shv atio koliko \u263?e mi patnje donijeti ovakav njegov odgovor. On tu nije ni\u353 ?ta kriv, a nisam ni ja. Trebamo jedno drugom oprostiti i krenuti dalje.\par\par d\plain\hyphpar}{ Bila je to dobra odluka i Jane se njome ponosila. Problem je bio u tome \u353?to ju nije mogla izvr\u353?iti. Tu je bila trauma, gubitak, promjena, nije vi\u353 ?e bila ista kao prije. Neki dijelovi nje su umrli. Neki dijelovi nje postali su konfuzni, nisu funkcionirali, njezina hijerarhija u obra\u263?anju pozornosti v i\u353?e nije bila pod potpunim nadzorom. Stalno je gubila fokus pozornosti, pre mje\u353?taju\u263?i se na besmislena doga\u273?anja na planetima koja joj ni\u3 53?ta nisu zna\u269?ila. Po\u269?ela se povremeno trzati i prelijevati pogre\u35 3?ke u stotine razli\u269?itih sustava.\par\pard\plain\hyphpar}{ Otkrila je, jednako onako kako to \u382?ivo bi\u263?e otkriva, kako je racionaln e odluke mnogo lak\u353?e donijeti nego ostvariti.\par\pard\plain\hyphpar}{ I stoga se povukla u sebe kako bi obnovila o\u353?te\u263?ene putove svoga uma, istra\u382?ivala one memorije koje ve\u263? dugo nije pohodila, lutala je me\u27 3?u bilijunima ljudskih \u382?ivota koji su bili otvoreni za njezino promatranje , pregledavala knji\u382?nice i pro\u269?itala sve knjige napisane na svim jezic ima koja su ljudska bi\u263?a ikada govorila. Jo\u353? je uvijek bila vezana uz Endera Wiggina, jo\u353? uvijek mu je bila odana i voljela ga vi\u353?e od ijedn e \u382?ive du\u353?e. Pretvorila se u nekoga tko mo\u382?e podnijeti biti odsje \u269?en od svog ljubavnika, mu\u382?a, oca, djeteta, brata, prijatelja.\par\par d\plain\hyphpar}{ To nije bilo lako. Na\u269?inom na koji je ona do\u382?ivljavala vrijeme, to je trajalo pedeset tisu\u263?a godina. Nekoliko sati Enderovog \u382?ivota.\par\par d\plain\hyphpar}{ Za to vrijeme on je bio uklju\u269?io svoj dragulj, dozivao ju je, no ona se ni je javljala. Sada se ona vratila, ali on nije poku\u353?avao razgovarati s njom. Umjesto toga, u svoj je terminal utipkavao izvje\u353?\u263?a i tu ih odlagao k ako bi ih ona mogla pro\u269?itati. Premda mu nije odgovarala, on je jo\u353? uv ijek imao potrebu razgovarati s njom. Jedan od njegovih izvje\u353?taja sadr\u38 2?avao je poniznu ispriku. Ona je to izbrisala i zamijenila obi\u269?nom porukom \u8222?Naravno da ti opra\u353?tam\u8221? On \u263?e, bez sumnje, uskoro pogled ati te svoje isprike i otkrit \u263?e da je ona to primila i odgovorila mu.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ipak, u me\u273?uvremenu nije htjela razgovarati s njim. Ponovo je posvetila pol a od svojih deset najva\u382?nijih razina pa\u382?nje onome \u353?to on vidi i \ u269?uje no nije mu dala znaka po kojem bi on znao da je uz njega. U prvih tisu\ u263?u godina svoje tuge i oporavka namjeravala ga je kazniti, no ta je \u382?el ja ve\u263? odavno bila, da se tako izrazimo, ugasla. Sada s njim nije govorila zato, jer dok je analizirala \u353?to se s njim doga\u273?a shvatila je kako mu nije nu\u382?no oslanjati se na njihovo dobro staro dru\u382?enje. Jane i Valent ina bile su stalno s njim. \u268?ak ni zajedno, one nisu mogle po\u269?eti zadov oljavati sve njegove potrebe, ali su to ipak uspijevale u tolikoj mjeri da nikad

a nije morao iza\u263?i van i dobiti ne\u353?to vi\u353?e. No sada je jedini sta ri prijatelj koji mu je preostao bila matica, ali {\i ona} nije bila dobro dru\u353?tvo... bila je previ\u353?e strana i previ\u353?e zahtjevna da bi Enderu mogla donijeti bilo \u353?to drugo osim osje\u263?aj kriv nje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kamo \u263?e se okrenuti? Jane je ve\u263? znala. On se, na svoj na\u269?in, u n ju zaljubio dva tjedna prije nego je napustio Trondheim. Novinha je postala netk o daleko druk\u269?iji, daleko ogor\u269?eniji i te\u382?i od one djevoj\u269?ic e \u269?ije je boli iz djetinjstva on \u382?elio zalije\u269?iti. Ali ve\u263? s e uvukao u njezinu obitelj, ve\u263? je vidio o\u269?ajni\u269?ke potrebe njezin e djece i tako je, a da to nije ni shvatio, dobio od njih zadovolj\u353?tinu nek e njegove neuta\u382?ene gladi. Novinha ga je \u269?ekala... prepreka i cilj.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Istovremeno, Jane je marljivo radila na zada\u263?i koju joj je Ender postavio, mada ga nije namjeravala odmah izvijestiti o rezultatu. Lako je zaobi\u353?la sv e za\u353?tite kojima je Novinha bila \u8222?zape\u269?atila\u8221? svoje tajne datoteke. Tada je pomno rekonstruirala upravo onu simulaciju koju je Pipo vidio. Bilo joj je potrebno malo vremena... nekoliko minuta... vrlo iscrpne analize Po povih vlastitih zapisa, kako bi mogla sastaviti ono \u353?to je Pipo vidio s oni m \u353?to je Pipo znao. On je to bio povezao intuicijom, a Jane ustrajnim uspor e\u273?ivanjem. Ali u\u269?inila je to. I onda je shvatila za\u353?to je Pipo um ro. Nije trebalo jo\u353? mnogo vremena pa da shvati kako pra\u353?\u269?i\u263? i odabiru svoje \u382?rtve i \u353?to je to Libo u\u269?inio i time skrivio vlas titu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ Znala je nekoliko stvari. Znala je da su pra\u353?\u269?i\u263?i bili ramani, a ne varelsi. Znala je i da se Ender upustio u ozbiljan rizik da umre na isti onaj na\u269?in na koji su umrli Pipo i Libo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bez dogovaranja s Enderom, sama je odlu\u269?ila o budu\u263?em smjeru svojih ak tivnosti. Nastavit \u263?e promatrati Endera i pripaziti da intervenira i opomen e ga ako se na\u273?e preblizu smrtnoj opasnosti. Ipak, u me\u273?uvremenu je mo rala obaviti jo\u353? jedan posao. Po njezinom mi\u353?ljenju, glavni problem s kojim se Ender suo\u269?io nisu pra\u353?\u269?i\u263?i... znala je da \u263?e i h on ubrzo upoznati tako dobro kako je razumio i svako drugo ljudsko bi\u263?e i li ramana. Njegova sposobnost intuitivne empatije bila je vrlo pouzdana. Glavni problem bio je biskup Peregrino i katoli\u269?ka hijerarhija i njihov nepokolebl jiv otpor govorniku za mrtve. Ako je Ender namjeravao i\u353?ta u\u269?initi za pra\u353?\u269?i\u263?e, onda \u263?e mu u tome trebati suradnja, a ne neprijate ljstvo Crkve na Luzitaniji.\par\pard\plain\hyphpar}{ A ni\u353?ta nije tako ja\u269?alo suradnju kao zajedni\u269?ki neprijatelj.\par \pard\plain\hyphpar}{ Na kraju \u263?e to jama\u269?no biti razotkriveno. Promatra\u269?ki sateliti ko ji kru\u382?e nad Luzitanijom slali su ansiblom rijeke podataka koji su odlazili ksenolozima i ksenobiolozima u Stotinu Svjetova. Me\u273?u tim podacima nalazil a se jedna o suptilnoj promjeni na pa\u353?njacima sjeverozapadno od \u353?ume k oja grani\u269?i s Milagreom. Autohtona trava sustavno je zamjenjivana s nekom d ruk\u269?ijom biljkom. To je bilo u podru\u269?ju kamo nitko od ljudi nije nikad a odlazio, a ni pra\u353?\u269?i\u263?i nikada nisu i\u353?li tamo, barem ne tij ekom ovih trideset godina koliko su trajala satelitska promatranja tog planeta.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Zapravo, sateliti su zapazili da pra\u353?\u269?i\u263?i gotovo nikada ne napu\u 353?taju svoju \u353?umu, osim s vremena na vrijeme, kad zapo\u269?nu krvavi rat ovi izme\u273?u plemena. Ovo pleme, koje \u382?ivi u \u353?umi najbli\u382?oj Mi lagreu, nije ratovalo otkad je tu osnovana ljudska kolonija. Nije bilo razloga d a se upu\u353?taju u ratnu avanturu u preriji. Ipak, travnjaci u blizini \u353?u me kraj Milagrea promijenili su se, jasno se vidjelo kako su stada \u269?abra bi la usmjeravana prema tom dijelu prerije, a stada koja su se odande vra\u263?ala bila su znatno malobrojnija i \u382?ivotinje svjetlije boje. Zaklju\u269?ak bi, da je to itko zapazio, trebao biti jasan: neke su \u382?ivotinje bile zaklane, a sve su bile ostri\u382?ene.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane si nije mogla priu\u353?titi \u269?ekanje toliko ljudskih godina koliko bi

moglo potrajati dok negdje neki diplomirani student ne zapazi te promjene. Zato je sama zapo\u269?ela analizom podataka s kompjutora ksenobiologa koji su prou\u 269?avali Luzitaniju. Te bi podatke ostavila u zraku iznad nekog nekori\u353?ten og terminala, tako da ih ksenobiolozi mogu na\u263?i kada do\u273?u na posao i d a sve izgleda kao da je ve\u263? netko radio na tome i sve tako ostavio. Neke iz vje\u353?taje je ispisala printerom kako bi ih prona\u353?ao neki pametni znanst venik. Nitko to nije opazio, a ako netko i je, onda nije shvatio implikacije ova kve neobra\u273?ene informacije. Napokon im je jednostavno ostavila nepotpisan m emorandum s jednim od njezinih displeja:\par\pard\plain\hyphpar}{ {\i Pogledajte ovo! \u268?ini se da su se pra\u353?\u269?i\u263?i zainteresirali za agrikulturu.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Ksenolog koji je prona\u353?ao njezinu poruku nije nikada saznao tko je tu poruk u ostavio, a nakon nekog vremena vi\u353?e se nije ni trudio to saznati. Jane je znala da je on svojevrstan lopov koji je svoje ime stavio na dobar dio znanstve nih radova koje su napravili drugi, a \u269?ija imena su, na putu od pisanja do objavljivanja, nekako bila sklona otpasti i izgubiti se. Bio je upravo znanstven ik one vrste koja joj je trebala. Pa ipak, nije imao dovoljno ambicija. Samo je ponudio to izvje\u353?\u263?a kao obi\u269?an znanstveni spis, i to u jednom neu glednom \u269?asopisu. Jane si je uzela slobodu izvu\u263?i to na sam vrh svojih prioriteta, pa je distribuirala kopije nekim klju\u269?nim ljudima koji bi mogl i sagledati sve politi\u269?ke implikacije. Uvijek je tekst popratila nepotpisan om porukom:\par\pard\plain\hyphpar}{ {\i Pogledajte ovo! Zar se kultura pra\u353?\u269?i\u263?a ne razvija stra\u353?no b rzo?} Tako\u273?er je prepisala i posljednji paragraf tog rada, tako da nije mog lo biti sumnje \u353?to to zna\u269?i:\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8222?Ovi podaci dopu\u353?taju samo jedno mogu\u263?e tuma\u269?enje. Pleme pr a\u353?\u269?i\u263?a koje \u382?ivi najbli\u382?e ljudskoj koloniji sada sije i \u382?anje visokoproteinsko \u382?ito, vjerojatno neku podvrstu tratorka. Tako\ u273?er uzgajaju, \u353?i\u353?aju i kolju \u269?abre, a fotografski dokazi navo de na zaklju\u269?ak da se to ubijanje obavlja oru\u382?jem koje ispaljuje proje ktile, vjerojatno strijele. Ove aktivnosti, koje su im ranije bile nepoznate, po \u269?ele su se odjednom doga\u273?ati tijekom posljednjih osam godina, a popra\ u263?ene su rapidnim porastom stanovni\u353?tva. \u268?injenica je da je tratora k, ukoliko je ova nova biljka zaista neka vrsta tog sjemena donesenog sa Zemlje, osigurao dovoljnu proteinsku bazu za te pra\u353?\u269?i\u263?e, pa se biljka g enetski promijenila kako bi zadovoljila metaboli\u269?ke potrebe pra\u353?\u269? i\u263?a. Jednako tako, s obzirom da oru\u382?je koje izbacuje strijele nije pri sutno me\u273?u ljudima na Luzitaniji, pra\u353?\u269?i\u263?i se nisu mogli nau \u269?iti slu\u382?iti njime pukim promatranjem. Nezaobilazni zaklju\u269?ak je da su te sada zamije\u263?ene promjene u kulturi pra\u353?\u269?i\u263?a izravna posljedica neke namjerne ljudske intervencije\u8220?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jedna od onih koji su primili to izvje\u353?\u263?e i pro\u269?itali Janin prilo \u382?eni ulomak bila je i Gobawa Ekumbo, predsjednica Ksenolo\u353?kog nadzorno g odbora, koji je jedno od tijela Sabora Zvjezdanih Putova. Unutar jednog sata o na je proslijedila kopije Janinog ulomka... jer politi\u269?ari nikada ne bi raz umjeli prave znanstvene podatke... zajedno s njezinim kratkim i jezgrovitim zakl ju\u269?kom:\par\pard\plain\hyphpar}{ {\i Preporuka: Smjesta ukinuti koloniju na Luzitaniji} Eto, rekla je Jane, ovo bi tr ebalo malo zakuhati situaciju.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 12}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc

{\b DATOTEKE}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { KONGRESNOM NAREDBOM 1970:4:14.0001 dopu\u353?tenje za rad kolonije na Luzitaniji se ukida. Sve datoteke te kolonije trebaju biti pro\u269?itane, bez obzir na st upanj povjerljivosti. Kada svi podaci budu umno\u382?eni u sustavima memorije St otine Svjetova, svi programi Luzitanije, osim onih koji se izravno odnose na odr \u382?avanje \u382?ivota, moraju se zape\u269?atiti na najsigurniji mogu\u263?i na\u269?in.\par\pard\plain\hyphpar}{ Guvernerica Luzitanije treba biti premje\u353?tena na mjesto ministra Sabora i d obiti polo\u382?aj zamjenice \u353?efa policije Sabora, kako bi, bez potrebe za lokalnim dopu\u353?tenjima, mogle izvr\u353?avati naredbe Nadzornog odbora za ev akuaciju Luzitanije, osnovanog temeljem Saborne odredbe 1970:4:14:0002.\par\pard \plain\hyphpar}{ Svemirski brod koji se nalazi na stazi oko Luzitanije, a pripada Andrewu Wigginu (occ:govor/mrtav,cit:zemlja,reg:001.1998.44-94.10045) progla\u353?ava se, temel jem Kompenzacijskog akta CO 120:1:31:0019, vlasni\u353?tvom Sabora. Taj brod \u2 63?e se koristiti za hitni transport ksenologa Marcosa Vladimira \u8222?Mire\u82 20? Ribeire von Hesse i Quande Qhenhatta Figueira Macumbi na najbli\u382?i svije t, Trondheim, gdje \u263?e im biti su\u273?eno za izdaju, protuzakonito djelovan je, korupciju, krivotvorenje, prijevaru i ksenocid, a prema odgovaraju\u263?im s tatutima Zakonika Zvjezdanih Putova i prema naredbama Sabora.\par\pard\plain\hyp hpar}{ NAREDBA KONGRESA 1970:4:14:0002: Nadzorni odbor za koloniziranje i istra\u382?iv anje \u263?e u Nadzorni odbor za evakuaciju Luzitanije imenovati ne manje od pet i ne vi\u353?e od petnaest osoba.\par\pard\plain\hyphpar}{ Taj Odbor \u263?e odmah nabaviti i rasporediti dovoljan broj brodova za kompletn u evakuaciju ljudske populacije iz kolonije na Luzitaniji.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Tako\u273?er \u263?e pripremiti, i odboru dati na odobrenje, planove za potpuno brisanje svakog traga ljudske nazo\u269?nosti na Luzitaniji, uklju\u269?uju\u263 ?i tu i uklanjanje sve flore i faune na kojoj se vide genetske promjene ili prom jene u pona\u353?anju koje su rezultat nazo\u269?nosti ljudi.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Odbor \u263?e procijeniti kako stanovnici kolonije na Luzitaniji izvr\u353?avaju naredbe Sabora pa \u263?e s vremena na vrijeme davati preporuke koje se odnose na potrebe za daljnjim intervencijama, uklju\u269?uju\u263?i i uporabu sile kako bi se ih 182 prisililo na poslu\u353?nost; jednako je tako po\u382?eljno i otva ranje zape\u269?a\u263?enih dokumenata Luzitanije ili druge olak\u353?ice kako b i se nagradila dobra suradnja stanovnika Luzitanije.\par\pard\plain\hyphpar}{ NAREDBA KONGRESA 1970:4:14:0003: U skladu s uvjetima navedenim Zakoniku Zvjezdan ih Putova, u poglavlju o tajnama, ove dvije naredbe, kao i svaka druga informaci ja koja se odnosi na njih, trebaju se dr\u382?ati u najve\u263?oj tajnosti sve d ok datoteke s Luzitanije ne budu snimljene pa zape\u269?a\u263?ene, i dok svi nu \u382?ni svemirski brodovi ne budu predani agentima Sabora.\par\pard\plain\hyphp ar} {\line } {\line } { Olhado nije znao \u353?to bi o tome mislio. Zar Govornik nije odrastao \u269?ovj ek? Zar nije putovao s planeta na planet? Pa ipak {\i nije imao pojma} kako se radi s kompjuterom. A i bio je pomalo mrzovoljan kad ga je Olhado to pitao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Olhado, samo mi reci koji mi je program za to potreban.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Ne mogu vjerovati da to ne znate. Ja sam na uspore\u273?ivanju podataka

radio od svoje devete godine. Svi to u\u269?e u tim godinama.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Olhado, pro\u353?lo je mnogo vremena otkad sam ja i\u353?ao u \u353?kolu . A to i nije bila obi\u269?na \u353?kola.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali {\i svi} stalno koriste te programe!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?ito ne ba\u353? {\i svi.} Ja ih nisam koristio. Kada bih znao kako se to radi, ne bih morao unajmiti {\i tebe}, zar ne? A kako \u263?u te pla\u263?ati u stranoj valuti, tvoj \u263?e rad biti zna\u269?ajan doprinos ekonomiji Luzitanije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemam pojma o \u269?emu govorite.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni ja, Olhado. Ali to me je podsjetilo na ne\u353?to. Ne znam kako bih t e pla\u263?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Samo mi prebacite novac s va\u353?eg ra\u269?una.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Kako se to radi?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sigurno se \u353?alite.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je uzdahnuo, kleknuo ispred Olhada i rekao: \u8211? Olhado, molim te, p restani se i\u353?\u269?u\u273?avati i {\i pomozi} mi! Moram obaviti neke stvari, a ne mogu ih obaviti bez pomo\u263?i neko ga tko se zna koristiti kompjutorom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To bi vam bio ba\u269?en novac. Ja sam samo dijete. Imam {\i dvanaest} godina. Quim vam mo\u382?e puno bolje pomo\u263?i, njemu je petnaest i poznaje te sprave u du\u353?u. Zna i matematiku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali Quim misli da sam ja nevjernik i svakodnevno moli da umrem.\par\pard \plain\hyphpar}{ Olhado se opet okrenuo prema terminalu i pozvao banku. \u8211? Kako se zaista zo vete? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Andrew Wiggin \u8211? rekao je Ender, govore\u263?i slovo po slovo. Ime je zvu\u269?alo kao da je na starku... mo\u382?da je Govornik bio jedan od onih sretnika koji je stark nau\u269?io kod ku\u263?e, a ne da mu ga u \u353?koli sil om poku\u353?avaju utuviti u glavu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U redu. Recite mi jo\u353? lozinku?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Lozinku?\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je pustio da mu glava klone naprijed na terminal i privremeno izbri\u353? e dio displeja. \u8211? Molim vas, nemojte re\u263?i da ne znate va\u353?u lozin ku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Slu\u353?aj me, Olhado. Imao sam program, vrlo pametan program koji mi j e pomagao obavljati ovakve stvari. Sve \u353?to sam trebao re\u263?i bilo je \u8 222?Kupi ovo\u8221? i program se onda pobrinuo o financijama.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? To se ne smije raditi. To nije u skladu sa zakonom. Ne smijete se povezi vati na javne sustave s takvim robovskim programom. Zar zbog toga nosite tu stva r u uhu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, a u mojem slu\u269?aju to nije kr\u353?enje zakona.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, ja nemam o\u269?i, ali to barem nije mojom vlastitom kri vnjom. {\i Ne znate ni\u353?ta napraviti! \u8211?} Tek kad je to izgovorio, Olhado je shvat io kako s Govornikom razgovara \u382?ustro kao da je i on dijete.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Mislio sam da je pristojnost ne\u353?to \u353?to vas nau\u269?e do trina este godine \u8211? rekao je Govornik. Olhado ga je brzo pogledao i vidio da se Govornik smje\u353?ka. Otac bi vikao na njega, a onda bi vjerojatno pretukao i m ajku, jer svoju djecu nije nau\u269?ila pona\u353?ati se pristojno. Samo \u353?t o Olhado nikada ne bi ovakvo ne\u353?to rekao ocu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ispri\u269?avam se \u8211? rekao je \u8211? ali bez va\u353?e lozinke ne mogu baratati s va\u353?im financijama. Morate znati barem otprilike \u353?to b i se koristilo kao lozinka.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Poku\u353?aj napisati moje ime.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhando je poku\u353?ao, ali nije uspjelo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?aj utipkati \u8222?Jane\u8221?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ni\u353?ta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je napravio grimasu. \u8211? Poku\u353?aj s \u8222?Ender\u8221?\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender? Kao onaj Ksenocid? \u8211? Utipkao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je upalilo. Olhando nije shva\u263?ao. \u8211? Za\u353?to biste imali {\i takvu} lozinku? To je kao da ste za lozinku koristili neku prostu rije\u269?, sa mo \u353?to ovaj sustav ne prihva\u263?a ako se upi\u353?u prostote.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Ja imam gadan smisao za humor \u8211? odgovorio mu je Govornik. \u8211? A onaj moj, kako si ga ti nazvao, ropski program, ima jo\u353? gadniji.\par\pard \plain\hyphpar}{ Olhado se nasmijao. \u8211? Tako je. Program sa smislom za humor. Na zaslonu se pojavilo stanje Enderovog ra\u269?una. Olhado nikada u \u382?ivotu nije vidio ta ko velik broj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li to iznos kojeg imam na ra\u269?unu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je sigurno neka pogre\u353?ka.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa, ja sam mnogo putovao, i to brzinom svjetlosti. Neke od mojih investi cija sigurno su se dobro isplatile dok sam bio na putu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Iznos nije bio pogre\u353?an. Govornik za mrtve bio je bogatiji nego je Olhando ikada pomislio da bi netko mogao biti. \u8211? Znate \u353?to \u8211? rekao je G ovorniku \u8211? za\u353?to mi umjesto pla\u263?e ne biste dali neki postotak od kamata koje \u263?ete dobiti tijekom vremena rada za vas? Recimo jednu tisu\u26 3?inku jednog postotka? Tako bih si za nekoliko tjedana mogao priu\u353?titi kup nju Luzitanije i preno\u353?enje njezinog povr\u353?inskog tla brodom na drugi p lanet. Govorni\u269?e, jedini na\u269?in da dobrim investicijama skupite ovoliki novac je da imate tisu\u263?u godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hhhmm...\par\pard\plain\hyphpar}{ A po izrazu na Govornikovom licu Olhando je shvatio kako je upravo bio izrekao n e\u353?to smije\u353?no. \u8211? Imate li tisu\u263?u godina?\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Vrijeme,\u8211? rekao je Govornik \u8211? vrijeme je ne\u353?to tako neu hvatljivo. Kao \u353?to je Shakespeare rekao: Tro\u353?io sam vrijeme, sada vrij eme tro\u353?i mene.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to citirate nekoga tko \u269?ak nije znao govoriti stark?\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Prebaci na svoj ra\u269?un onoliko koliko misli\u353? da je po\u353?tena tjedna pla\u263?a. A onda zapo\u269?ni uspore\u273?ivati Pipove i Libove datote ke s radnim bilje\u353?kama, po\u269?ev\u353?i dva tjedna prije njihove smrti.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? One su vjerojatno za\u353?ti\u263?ene.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koristi moju lozinku. Ona bi ti trebala omogu\u263?iti pristup.\par\pard \plain\hyphpar}{ Olhado je obavio to istra\u382?ivanje, a Govornik ga je stalno nadzirao. Prema p itanjima koja je postavljao, Olhado je shvatio da Govornik zna o kompjutorima vi \u353?e nego on. Ono \u353?to nije znao, bile su pojedina\u269?ne naredbe. Bilo je jasno da je Govornik mnogo toga shvatio promatraju\u263?i kako Olhado radi. N a kraju dana, kad pretraga nije ustanovila ni\u353?ta posebno, Olhado je trenutn o shvatio za\u353?to je Govornik izgledao tako zadovoljan njihovima radom. Ti uo p\u263?e nisi htio rezultate, pomislio je Olhado. Htio si vidjeti kako sam {\i ja} obavljao to istra\u382?ivanje. Znam, Andrew Wiggin, Govorni\u269?e za mrtve, \u353?to \u263?e\u353? no\u263?as raditi. Provodit \u263?e\u353? vlastito istra \u382?ivanje po nekim drugim datotekama. Ja mo\u382?da nemam o\u269?i, ali vidim vi\u353?e nego ti misli\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako je glupo, Govorni\u269?e, \u353?to to tako taji\u353?. Zar ne zna\u353? da sam na tvojoj strani. Nikome ne\u263?u re\u263?i da tvoja lozinka otvara tu\u273 ?u privatnu datoteku. \u268?ak ni ako bude\u353? tako pro\u269?itao datoteke gra dona\u269?elnice ili biskupa. Nije ti potrebno tajiti preda mnom. Tu si tek tri

dana, ali ja te znam dovoljno da mi se svi\u273?a\u353? i u\u269?inio bih za teb e sve osim onoga \u353?to bi na\u353?kodilo mojoj obitelji. A ti nikada ne bi u\ u269?inio ne\u353?to \u353?to bi na\u353?kodilo mojoj obitelji.\par\pard\plain\h yphpar} {\line } { Sljede\u263?eg jutra, Novinha je gotovo odmah otkrila Govornikove poku\u353?aje da otvori njezine datoteke. U tome se arogantno nije ni skrivao i nju je mu\u269 ?ilo to \u353?to je vidjela koliko daleko je on u toj svojoj raboti do\u353?ao. Neki su zapisi zapravo bili lako dostupni, ali oni najva\u382?niji, tamo gdje je zabilje\u382?ena simulacija koju je Pipo vidio, ostali su za Govornika zatvoren i. Ono \u353?to ju je najvi\u353?e ljutilo bilo je to \u353?to on nije u\u269?in io ni najmanji napor kako bi se prikrio. Njegovo je ime bilo otisnuto preko svak og direktorija, \u269?ak i tamo gdje bi ga svako \u353?kolsko dijete znalo promi jeniti ili izbrisati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odlu\u269?ila je da ona ne\u263?e dopustiti da joj se itko upli\u263?e u posao. Upao mi je u ku\u263?u, manipulira s mojom djecom i kopao po mojim papirima, a s ve to kao da ima neko {\i pravo} to raditi...\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako dalje, i tako dalje, sve dok nije uvidjela da nije obavila ni\u353?ta od svog posla, jer je samo smi\u353?ljala \u353?to \u263?e mu re\u263?i kada ga pon ovo bude vidjela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nemoj uop\u263?e razmi\u353?ljati o njemu, misli na ne\u353?to drugo.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Pretpro\u353?le no\u263?i su se Miro i Ela smijali. Misli na to. Naravno, sljede \u263?eg jutra je Miro opet bio onaj stari i mrzovoljni, a Ela, \u269?ija je ves elost bila potrajala malo du\u382?e, je uskoro opet imala onaj zabrinut izgled, bila je vrlo zaposlena i nezamjenjiva kao i uvijek. A Grego mo\u382?da i je plak ao i zagrlio tog \u269?ovjeka, kako joj je Ela rekla, ali ujutro se ve\u263? dom ogao \u353?kara i precizno izrezuckao vlastite plahte u tanke trake, a u \u353?k oli je glavom udario sve\u263?enika, brata Adornaia, u prepone i tako naprasno p rekinuo \u353?kolski sat, nakon \u269?ega je uslijedio niz konzultacija s Donom Cristom. Toliko o Govornikovim iscjeliteljskim rukama. Mo\u382?e on misliti kako je u stanju do\u263?i u moj dom i popraviti sve \u353?to sam ja u\u269?inila lo \u353?e, ali otkrit \u263?e kako neke rane nije tako lako zacijeliti.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Osim toga Dona Crist\u227? joj je rekla da je Quara zaista govorila sestri Bebei , pred svim u\u269?enicima. A za\u353?to? Samo zato da bi im rekla kako je susre la onog skandaloznog, groznog Falante pelos mortos, da se on zove Andrew i da je upravo onako grozan kako je to biskup Peregrino rekao, a mo\u382?da je \u269?ak i gori, jer je mu\u269?io Grega sve dok ovaj nije proplakao... i na kraju je se stra Bebei bila prisiljena zamoliti Quaru da {\i prestane} govoriti. To je ve\u263? bilo ne\u353?to, izvu\u263?i Quaru iz njezine duboke obuzetosti samom sobom.\par\pard\plain\hyphpar}{ A Olhado, toliko stidljiv i odsutan duhom, sada je bio uzbu\u273?en i sino\u263? za ve\u269?erom nije mogao prestati govoriti o Govorniku. Jeste li znali da on uop\u263?e ne zna kako se novac prebacuje s ra\u269?una na ra\u269?un? I ne bist e vjerovali kakvu stra\u353?nu lozinku si je odabrao... mislio sam kako kompjuto ri odbacuju takve rije\u269?i... ne, ne mogu vam te\u263?i, to je tajna... prakt i\u269?ki sam ga u\u269?io kako \u263?e ne\u353?to prona\u263?i, ali mislim da s e on razumije u kompjutore, nije on nikakav {\i idiot} ili ne\u353?to sli\u269?no... rekao je kako je ranije imao program koji m u je slu\u382?io kao rob, zato ima onaj dragulj u uhu, rekao mi je da si mogu da ti pla\u263?u koliku \u382?elim, ne da si sada ne\u353?to kupim nego da sa\u269? uvam kako bih imao kad se osamostalim... Mislim da je on zaista star. Mislim da se sje\u263?a stvari koje su se davno dogodile. Mislim da govori stark kao da mu je materinji jezik, a na Stotini Svjetova zapravo i nema mnogo ljudi koji su od rastali govore\u263?i taj jezik, mislite li da je mo\u382?da ro\u273?en na Zemlj i?\par\pard\plain\hyphpar}{ To je trajalo sve do Quim nije napokon viknuo da za\u353?uti o tom slugi \u273?a

vla ili \u263?e on zatra\u382?iti od biskupa da nad njim izvr\u353?i egzorcizam jer je o\u269?ito da je Olhado {\i opsjednut;} a kada se Olhado samo osmjehnuo i namignuo, Quim je izletio iz kuhin je i iz ku\u263?e i nije se vratio sve do kasnih no\u263?nih sati. Taj Govornik bi glatko mogao i \u382?ivjeti u na\u353?oj ku\u263?i, pomislila je Novinha, jer ima toliki utjecaj na obitelj \u269?ak i kad nije tu, a sada mi nju\u353?ka i p o mojim dokumentima, a to ne\u263?u dopustiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Osim \u353?to je i to, kao i sve drugo, nastalo mojom vlastitom krivnjom. Ja sam ona koja ga je ovamo pozvala, ona koja ga je pozvala da odnekud, ma koje on to mjesto nazivao svojim domom... ka\u382?e da tamo ima sestru... na Trondheimu, re kao je. Mojom je krivnjom do\u353?ao u ovaj bijedni gradi\u263?, u ovaj u\u269?m ali rije\u269?ni rukavac Stotine Svjetova, okru\u382?en ogradom koja ipak ne mo\ u382?e zaustaviti pra\u353?\u269?i\u263?e da ne ubiju svakoga koga volim...\par\ pard\plain\hyphpar}{ I jo\u353? je jednom pomislila na Miru koji je bio toliko sli\u269?an svojem bio lo\u353?kom ocu da nije mogla shvatiti kako je nitko nije optu\u382?io za prelju b, mislila je kako on le\u382?i na obronku onako kako je Pipo le\u382?ao, zami\u 353?ljala je kako su ga pra\u353?\u269?i\u263?i rasjekli onim svojim okrutnim dr venim no\u382?evima. I rasporit \u263?e ga. Bez obzira \u353?to ja u\u269?inila, rasporit \u263?e ga. \u268?ak i ako ne budu, uskoro \u263?e do\u263?i dan kada \u263?e biti dovoljno star da se o\u382?eni Ouandom i tada \u263?u mu morati re\ u263?i tko je on zapravo i za\u353?to se nikada ne\u263?e mo\u263?i njome o\u382 ?eniti, i on \u263?e tada znati da sam zaslu\u382?ila svu onu bol koju mi je C\u 227?o zadao, da me je udarao Bo\u382?jom rukom kako bi me kaznio za moje grijehe .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ak i ja, pomislila je. Ovaj Govornik me prisilio razmi\u353?ljati o stvari ma koje sam tjednima, a ponekad i mjesecima, uspijevala skrivati pred samom sobo m. Koliko je vremena ve\u263? pro\u353?lo otkad sam provela jutro razmi\u353?lja ju\u263?i o mojoj djeci, i to s nadom. Koliko je pro\u353?lo otkad sam si poslje dnji puta dopustila razmi\u353?ljati o Pipu i Libi? Koliko je pro\u353?lo otkad sam primijetila da vjerujem u Boga, barem u onog osvetoljubivog Boga iz Starog Z avjeta, koji ka\u382?njava, koji je sa smije\u353?kom razarao gradove, jer mu se nisu molili.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tako je Novinha provela dan ne rade\u263?i ni\u353?ta, a i misli su joj odbijale dovesti je do bilo kakvog zaklju\u269?ka.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sredinom poslijepodneva na vratima se pojavio Quim. \u8211? \u381?ao mi je \u353 ?to ti smetam, majko.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije va\u382?no. Danas sam ionako beskorisna.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam da ne haje\u353? \u353?to Olhado provodi vrijeme s ovim sotonskim k opiletom, ali mislio sam da bi trebala znati da je Quara nakon \u353?kole oti\u3 53?la ravno tamo. U njegovu ku\u263?u. Ili te ni za to nije briga? Zar namjerava \u353? prostrti plahte i dopustiti mu da posve zauzme o\u269?evo mjesto?\par\par d\plain\hyphpar}{ Novinha je sko\u269?ila na noge i u hladnom bijesu po\u353?la prema dje\u269?aku , koji je sada ustuknuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?ao mi je, majko, bio sam tako ljutit...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tijekom svih ovih godina mog braka s va\u353?im ocem nikada mu nisam dop ustila podignuti ruku na moju djecu. Ali da je sada \u382?iv, zatra\u382?ila bih da te izmlati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogla bi ga to tra\u382?iti, ali ja bih ga ubio prije nego bi mogao stav iti ruku na mene. Tebi se mo\u382?da svi\u273?alo da te mlati, no meni to nikada nitko ne\u263?e u\u269?initi!\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije donijela svjesnu odluku da to u\u269?ini. Ruka joj je zamahnula i tresnula ga posred lica prije negoli je i primijetila \u353?to se doga\u273?a. To ga nije moglo jako ozlijediti, ali odmah je briznuo u pla\u269?, kliznuo i sjeo na pod, okrenuv\u353?i Novinhi le\u273?a. \u8211? \u381?ao mi je, \u382?ao mi je \u8211 ? mrmljao je i dalje kroz suze.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kleknula je iza njega i nespretnim kretnjama trljala mu ramena. Odjednom joj je sinulo da tog dje\u269?aka nije \u269?ak ni zagrlila jo\u353? od vremena kada je bio star kao Grego. Kad li sam odlu\u269?ila postati tako hladna? I za\u353?to

je sad moj prvi dodir umjesto poljupca bio pljuska?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja se brinem zbog svega ovog \u353?to se doga\u273?a \u8211? rekla mu je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On sve razara. Do\u353?ao je ovamo i sve se promijenilo.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Pa sad, \u353?to se toga ti\u269?e, stvari i nisu bile tako prekrasne da promjena ne bi bila dobrodo\u353?la.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne na {\i njegov} na\u269?in. Ono \u353?to nama treba je ispovijed, pokora i odrje\u353?en je grijeha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da \u263?u morati razgovarati s Govornikom \u8211? rekla je Novin ha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I dovest \u263?e\u353? Quaru ku\u263?i?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne znam. Ne mogu ne zapaziti da zahvaljuju\u263?i njemu ponovno govori. No \u269?ini se i da ga ne voli. Nema niti jednu lijepu rije\u269? za njega.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to je onda i\u353?la u njegovu ku\u263?u?\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Pretpostavljam zato da mu ka\u382?e ne\u353?to grubo i ru\u382?no. Mora\ u353? priznati kako je i to pobolj\u353?anje u usporedbi s njezinom ranijom \u35 3?utnjom. Odvedi me do Govornikove ku\u263?e pa \u263?u porazgovarati s njim.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Hodali su stazom koja je zaobilazila okuku rijeke. U to doba su rije\u269?ne zmi je mijenjale ko\u382?u pa je tlo pod nogama bilo sklisko i puno odba\u269?enih k o\u382?a. To \u263?e biti moj sljede\u263?i projekt, pomislila je Novinha. Moram prona\u263?i \u353?to ove male gadove \u269?ini tako debelima pa \u263?u im mo\ u382?da prona\u263?i i neku korisnu svrhu. Ili ih barem sprije\u269?iti da svake godine na \u353?est tjedana ovako usmrde i uprljaju obalu rijeke. Jedina korist od toga je \u353?to, \u269?ini se, ta odba\u269?ena ko\u382?a gnoji zemlju, jer na tim mjestima meka rije\u269?na trava izraste znatno gu\u353?\u263?a. Sluz od ba\u269?ene zmijske ko\u382?e, bez obzira koliko ru\u382?na, ipak je obe\u263?av ala neku budu\u263?u korist.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ubrzo su stigli do Govornikove ku\u263?e. Djeca su se, naravno, igrala na trgu t ako da su se morali nadvikivati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Evo, stigli smo \u8211? rekao je Quim. \u8211? {\i Ja} mislim da Olhada i Quaru mora\u353? izvu\u263?i odavde.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Hvala ti \u353?to si mi pokazao ku\u263?u \u8211? rekla je.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ne \u353?alim se. Ovo je ozbiljna konfrontacija izme\u273?u dobra i zla. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Quime, \u8211? rekla je \u8211? nemoj me nikada poku\u353?avati podu\u26 9?iti \u353?to je dobro, a \u353?to zlo. Ja sam bila tamo, a ti si samo vidio ka rtu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Glasno je pljesnula rukama. Vrata su se u trenu otvorila. Bila je to Quara. \u82 11? Oi, M\u227?ezinha \u8211? rekla je \u8211? tambem v\u233?io jogar? Jesi li s e i ti do\u353?la igrati?\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado i Govornik su na terminalu igrali neku ratnu igricu sa svemirskim brodovi ma. Sprava je imala daleko ve\u263?e i detaljnije holografsko polje nego ve\u263 ?ina terminala, a njih dvojica su istovremeno upravljali eskadrilama od vi\u353? e nego tucet brodova. Igra je bila vrlo komplicirana pa niti jedan od njih dvoji ce nije podigao glavu, \u269?ak je nisu ni pozdravili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Olhado mi je rekao neka \u353?utim, jer \u263?e mi ina\u269?e i\u353?\u2 69?upati jezik i natjerati me da ga pojedem u sendvi\u269?u \u8211? rekla joj je Quara. \u8211? Zato ti je bolje da i ti \u353?uti\u353? dok igra ne zavr\u353?i .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Molim vas, sjednite \u8211? promrmljao je Govornik.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Gotov si, Govorni\u269?e \u8211? graknuo je Olhado.\par\pard\plain\hyphp ar}{

U nastaloj simuliranoj seriji eksplozija nestalo je vi\u353?e od polovice Govorn ikove flote. Novinha je sjela na stolac. Quara je sjela na pod pokraj nje. Novin ha nije odobravala ovo igranje ratnih igrica. To je ionako bilo vrlo zastarjelo i izvan mode. Stotinama godina nije se u svemiru odigrala niti jedna bitka, osim ako se ne broje sukobi s krijum\u269?arima. Milagre je bio tako mirno mjesto da nitko nije posjedovao oru\u382?je opasnije od policijskog pendreka. Olhado nika da u svom \u382?ivotu ne\u263?e vidjeti bitku. A ovdje je bio uhva\u263?en u rat nu igru. Mo\u382?da je to ne\u353?to \u353?to je evolucija usadila u mu\u353?ki rod, tu \u382?elju da svojeg rivala raznesu u komadi\u263?e ili ih zabiju u zeml ju. A mo\u382?da je i nasilje koje je vi\u273?ao u svojem domu sada kroz tu igru izbijalo iz njega. To je moja krivnja, jo\u353? jedna od mojih pogre\u353?aka.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Odjednom je Olhado ljutito viknuo, a flota mu je nestala u nizu eksplozija. \u82 11? Nisam to vidio! Ne mogu vjerovati da si to u\u269?inio! \u268?ak nisam ni op azio da mi se to sprema!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mora\u353? zato vikati \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Vrati taj d io pa \u263?e\u353? mo\u263?i vidjeti kako sam to u\u269?inio i sljede\u263?i \u 263?e\u353? puta biti spreman.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislio sam kako ste vi Govornici ne\u353?to poput sve\u263?enika. Kako s i postao tako vje\u353?t takti\u269?ar?\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik se osmjehnuo i pokazao na Novinhu. \u8211? Ponekad, kad poku\u353?a\u35 3? navesti ljude da ti ka\u382?u istinu, to se izrodi u ne\u353?to nalik na prav u bitku.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado se le\u273?ima naslonio na zid, zatvorenih o\u269?iju dok je ponavljao di o igre koji je sada pregledavao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Gurali ste nos u tu\u273?e stvari \u8211? rekla je Novinha \u8211? i to niste ba\u353? jako pametno radili. Je li to ono \u353?to se me\u273?u Govornici ma za mrtve mo\u382?e progurati kao taktika?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dovelo vas je ovamo, zar ne? \u8211? Govornik se osmjehnuo.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? \u352?to ste tra\u382?ili u mojim datotekama?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Do\u353?ao sam govoriti Pipovu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja ga nisam ubila i moji zapisi se vas ne ti\u269?u.\par\pard\plain\hyph par}{ Glas mu je odjednom postao tih kad je kleknuo ispred nje tako da je mogla \u269? uti njegove rije\u269?i. \u8211? Pipo je od vas ne\u353?to saznao i, ma \u353?to to bilo, pra\u353?\u269?i\u263?i su zbog toga ubili. Zato ste zatvorili podatke kako to nitko vi\u353?e ne bi saznao. \u268?ak ste i odbili udati se za Liba, s amo da on ne do\u273?e do onoga \u353?to je saznao Pipo. Izobli\u269?ili ste svo j \u382?ivot i \u382?ivote svih koje volite, samo da sprije\u269?ite Liba, a sad a Mira, da sazna tu tajnu i umre.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je naglo osjetila studen, a ruke i noge su joj se po\u269?ele tresti. On je ovdje proveo samo tri dana, a ve\u263? zna vi\u353?e negoli je itko osim Lib e ikada naslutio. \u8211? Sve su to la\u382?i \u8211? rekla je.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Slu\u353?ajte me, Dona Ivanova. To nije pomoglo. Libo je ipak umro, zar ne? Ma kakva ta tajna bila, to \u353?to ste je dr\u382?ali za sebe nije spasilo njegov \u382?ivot. A ne\u263?e ni Mirin. Neznanje i prijevara ne mogu spasiti ni koga. {\i Znanje} ih spa\u353?ava.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada \u8211? \u353?apnula je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu shvatiti za\u353?to ste to tajili pred Libom i Mirom, ali \u353?to sam vam ja? Nisam vam ni\u353?ta. Pa \u353?to onda ako {\i ja} saznam tu tajnu i ona me ubije?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Uop\u263?e nije va\u382?no jeste li vi \u382?iv ili mrtav \u8211? rekla je \u8211? ali nikada ne\u263?ete imati pristup tim datotekama.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? \u268?ini mi se kako ne razumijete da nemate pravo stavljati poveze na t u\u273?e o\u269?i. Va\u353? sin i njegova sestra svakodnevno odlaze van kako bi se susreli s pra\u353?\u269?i\u263?ima i, zahvaljuju\u263?i vama, nemaju pojma h

o\u263?e li njihova sljede\u263?a rije\u269? ili djelo postati njihova smrtna pr esuda. Sutra \u263?u krenuti s njima, jer ne mogu govoriti Pipovu smrt, a da pri je toga ne razgovaram s pra\u353?\u269?i\u263?ima....\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja ne \u382?elim da govorite Pipovu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije me briga \u353?to vi \u382?elite. Ne radim to zbog vas. Ali preklin jem vas, recite mi \u353?to je to Pipo znao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada ne\u263?ete znati \u353?to je to Pipo saznao, jer on je bio jedna draga i ljubazna osoba koja...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koja je uzela osamljenu, prestra\u353?enu djevoj\u269?icu i lije\u269?il a rane njezinog srca. \u8211? Dok je to govorio, ruka mu je po\u269?ivala na Qua rinom ramenu.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je bilo vi\u353?e nego je Novinha mogla podnijeti. \u8211? Da se niste usudil i sebe uspore\u273?ivati s njim! Quara nije siro\u269?e, \u269?ujete li me? Ona ima majku, {\i mene} i ne treba {\i vas,} nitko od nas vas ne treba, nitko od nas! \u8211? A tada se, posve neobja\u 353?njivo, rasplakala. Nije \u382?eljela pred njim plakati. Nije \u382?eljela bi ti tu. On je sve pobrkao. Oteturala je do vrata i zalupila ih za sobom. Quim je imao pravo, on je poput \u273?avla. Znao je previ\u353?e, zahtijevao je previ\u3 53?e, davao previ\u353?e i svi oni su ga ve\u263? previ\u353?e trebali. Kako li je uspio u tako kratkom vremenu uspostaviti toliku vlast nad njima?\par\pard\pla in\hyphpar}{ Tada se prisjetila ne\u269?ega \u353?to joj je iz o\u269?iju odmah izbrisalo suz e i ispunilo ih u\u382?asom. Rekao je da Miro i {\i njegova sestra} svakoga dana odlaze k pra\u353?\u269?i\u263?ima. Znao je. Znao j e sve tajne.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sve osim one tajne koju jo\u353? ni sama nije znala... onu koju je Pipo nekako o tkrio u onoj njezinoj simulaciji. Ako se on ikada toga do\u269?epa, imat \u263?e sve \u353?to je ona tijekom svih tih godina skrivala. Kada je zvala Govornika z a mrtve, htjela je da on otkrije sve o Pipu, a umjesto toga, on je do\u353?ao i otkrio sve o njoj.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Vrata su se zalupila. Ender se naslonio na stolac na kojem je ona ranije sjedila i zario glavu u dlanove. \u268?uo je kako je Olhado ustao i tiho krenuo prema n jemu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?ao si otvoriti mamine datoteke \u8211? tiho je rekao. \u8211? Htio si da te nau\u269?im kako \u263?e\u353? pretra\u382?ivati zato da bi mogao \u353?pijunirati moju vlastitu majku? U\u269?inio si iz mene izdajicu.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Nije postojao odgovor koji bi u ovom \u269?asu zadovoljio Olhada, pa Ender nije ni poku\u353?avao. U ti\u353?ini je oslu\u353?kivao kako je Olhado do\u353?ao do vrata i iza\u353?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali onaj ko\u353?mar u njemu nije bio tih, barem ne za maticu. Duboko u svojoj t jeskobi osje\u263?ao je kako su joj se uzburkale misli. Ne, obratio joj se, govo re\u263?i u sebi. Nema ni\u269?ega \u353?to bi ti mogla u\u269?initi, ni\u269?eg a \u353?to bih ja mogao objasniti. Ljudske stvari, \u269?udni ljudski problemi k oje je nemogu\u263?e shvatiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ <Ah.> Osjetio je kako ga dodiruje kao \u353?to povjetarac dodiruje li\u353?\u263 ?e, osjetio je snagu i \u382?ustrinu kojom stablo stremi uvis, \u269?vrsto prian janje korijena za zemlju, nje\u382?no poigravanje sun\u269?evih zraka po li\u353 ?\u263?u. <Vidi\u353? li \u353?to smo nau\u269?ili od njega, Ender, taj mir koje g je prona\u353?ao.> Taj je osje\u263?aj izblijedio \u269?im se matica povukla i z njegovih misli. \u268?vrsto\u263?a stabla ostala je u njemu, njegovo je spokoj stvo zamijenilo onu mu\u269?nu ti\u353?inu.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je trajalo samo trenutak. Onaj zvuk kad je Olhado zatvorio vrata jo\u353? je odzvanjao prostorijom. Pokraj njega, Quara je sko\u269?ila na noge i odskakutala na drugi kraj sobe, do njegovog kreveta, popela se na krevet i nekoliko puta po sko\u269?ila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trajao si samo nekoliko dana \u8211? rekla je. \u8211? Sada te svi mrze.

\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se vedro nasmijao. \u8211? Mrzi\u353? li me i {\i ti?}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O, da \u8211? odgovorila je. \u8211? Ja sam te prva zamrzila... ili je m o\u382?da Quim bio prvi. \u8211? Kliznula je s kreveta i oti\u353?la do terminal a. Priti\u353?\u263?u\u263?i slovo po slovo, oprezno se ulogirala. U zraku iznad terminala pojavili su se zadaci zbrajanja dvoznamenkastih brojeva. \u8211? \u38 1?eli\u353? li vidjeti kako rje\u353?avam aritmeti\u269?ke probleme?\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Ender je ustao i pridru\u382?io joj se kod terminala. \u8211? Da \u8211? odgovor io joj je. \u8211? Iako to izgleda prili\u269?no te\u353?ko.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Za mene ne \u8211? odgovorila je hvalisavo. \u8211? Ja ih rje\u353?avam br\u382?e nego itko.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 13}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b ELA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { MIRO: Pra\u353?\u269?i\u263?i sebe nazivaju mu\u353?karcima, ali dokaz je tek nj ihova rije\u269?. OUANDA: Za\u353?to bi lagali?\par\pard\plain\hyphpar}{ MIRO: Znam da si mlada i naivna, ali nedostaje im neka... hm... oprema. OUANDA: Polo\u382?ila sam fizi\u269?ku antropologiju. Tko ka\u382?e da oni to rade na is ti na\u269?in na koji i mi.\par\pard\plain\hyphpar}{ MIRO: O\u269?ito ne rade. (Kad smo ve\u263? kod toga, Ml to uop\u263?e ne radimo ). Mo\u382?da sam ja otkrio kakve genitalije imaju. One kvr\u382?ice na trbusima , tamo gdje im je dlaka svijetla i glatka.\par\pard\plain\hyphpar}{ OUANDA:To su tragovi bradavica. \u268?ak i ti ih ima\u353?.\par\pard\plain\hyphp ar}{ MIRO: Ju\u269?er sam vidio Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e i Potsa, bili su udalj eni desetak metara pa ih nisam DOBRO vidio, ali Pots je gladio trbuh Onog koji J ede Li\u353?\u263?e i \u269?ini mi se da su mu te kvrge nabrekle.\par\pard\plain \hyphpar}{ OUANDA: Ili nisu.\par\pard\plain\hyphpar}{ MIRO: Jedno je sigurno: Trbuh Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e je bio mokar... sun ce se odbijalo od njega... i vidjelo se kako u\u382?iva.\par\pard\plain\hyphpar} { OUANDA: To je perverzno.\par\pard\plain\hyphpar}{ MIRO: Za\u353?to ne? Pa svi su ne\u382?enje, zar ne? Oni su odrasli, ali te njih ove takozvane supruge nisu niti jednome od njih pru\u382?ile radost o\u269?instv a.\par\pard\plain\hyphpar}{ OUANDA: Mislim da seksa gladan zenador projicira svoje vlastite frustracije na s voje objekte istra\u382?ivanja.\par\pard\plain\hyphpar}MARCOS VLADIMIR \u8222?MI RO\u8221? RIBEIRA VON HESSE i OUANDA QUENHATTA FIGUEIRA MUCUMBI, Radne bilje\u35 3?ke, 1970:1:4:30 {\line } {\line } { Na \u269?istini je bilo vrlo mirno i Miro je odmah osjetio da ne\u353?to nije u redu. Pra\u353?\u269?i\u263?i nisu ni\u353?ta {\i

radili}. Samo su tu ili tamo stajali ili sjedili. I to posve mirno, jedva da su i disali, samo su zurili u tlo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Svi osim \u268?ovjeka koji se za njima pojavio iz \u353?ume. Hodao je polako i uko\u269?eno sve dok nije do\u353?ao do njih. Miro je osjetio kako ga je Ouanda munula laktom, ali nije ju pogledao. Znao je da ona misli isto \u353?to i on. Je li ovo trenutak kada \u263?e nas ubiti, kako su ubili i Liba i Pipa?\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u268?ovjek ih je nekoliko minuta mirno promatrao. Nerviralo ih je \u353?to su t oliko \u269?ekali. Ali Miro i Ouanda su bili disciplinirani. Nisu ni\u353?ta rek li, nisu \u269?ak dopustili da im se promijeni izraz lica nego su zadr\u382?ali onaj opu\u353?ten, s kojeg se ni\u353?ta nije dalo pro\u269?itati i kojeg su pri mjenjivali ve\u263? toliko godina. Ta umjetnost nekomuniciranja bila je prvo \u3 53?to su morali nau\u269?iti prije nego im je Libo dopustio da po\u273?u s njim. Niti jedan pra\u353?\u269?i\u263? ih nije vidio sve dok im lice nije bilo posve bezizra\u382?ajno i dok nisu prestali zamjetno disati pod emocionalnim stresom. Kao da je to \u353?to pomoglo. \u268?ovjek je bio previ\u353?e vje\u353?t u pre tvaranju izbjegavanja i okoli\u353?anja odgovora, u probiranju \u269?injenica me \u273?u praznim izjavama. \u268?ak je i njihov apsolutni mir bez sumnje izra\u38 2?avao njihov strah, no iz tog kruga se nije moglo, jer je sve zna\u269?ilo ne\u 353?to.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Lagali ste nam \u8211? rekao je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nemoj odgovoriti, rekao je Miro u sebi i Ouanda je zaista bila bez rije\u269?i, kao da ga je \u269?ula. Nema sumnje da je i ona njemu u mislima poslala istu por uku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rooter ka\u382?e da Govornik za mrtve \u382?eli do\u263?i k nama.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ To ih je kod pra\u353?\u269?i\u263?a najvi\u353?e izlu\u273?ivalo. Uvijek kad su htjeli bubnuti ne\u353?to nevjerojatno, uvijek su za to okrivili nekog od mrtvi h pra\u353?\u269?i\u263?a koji to nije mogao re\u263?i. Nema sumnje da je tu bio upleten i neki religiozni ritual: ode\u353? do totem-stabla, postavi\u353? mu n eko bitno pitanje pa kontemplativno zuri\u353? u li\u353?\u263?e ili koru sve do k ne dobije\u353? upravo onakav odgovor kakav \u382?eli\u353?.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Mi nikada nismo rekli da on ne \u382?eli do\u263?i.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Rekao si da ne\u263?e do\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To\u269?no \u8211? odgovorio je Miro. \u8211? Ne mo\u382?e. Mora po\u353 ?tovati zakon, kao \u353?to ga po\u353?tuju i svi drugi. Kada bi poku\u353?ao pr o\u263?i kroz dveri...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je la\u382?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Takav je zakon \u8211? tiho je rekla Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I prije su se pronalazile rupe u zakonu \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u 8211? Mogli ste ga dovesti ovamo, ali ne\u263?ete. Sve ovisi o tome ho\u263?ete li ga dovesti ovamo ili ne. Rooter ka\u382?e da nam matica ne mo\u382?e dati svo je darove ako on ne do\u273?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je susprezao svoju nestrpljivost. Matica! Pa zar im nije ve\u263? desetak p uta rekao da su svi kukci bili pobijeni? A sada je mrtva matica razgovarala s nj ima ba\u353? kao i mrtvi Rooter. S pra\u353?\u269?i\u263?ima bi se mnogo lak\u35 3?e izlazilo na kraj kad ne bi primali naredbe od mrtvih.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Takav je zakon \u8211? ponovila je Ouanda. \u8211? \u268?ak i kad bismo ga zvali da do\u273?e, on bi nas mogao prijaviti pa bi nas poslali odavde i vi\u 353?e vam nikada ne bismo do\u353?li.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On vas ne\u263?e prijaviti. On \u382?eli do\u263?i.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Kako zna\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rooter ka\u382?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bilo je trenutaka kad je Miro po\u382?elio zgrabiti sjekiru i sru\u353?iti totem -stablo posa\u273?eno na mjestu gdje je Rooter bio ubijen. Mo\u382?da bi oni tad napokon za\u353?utjeli o tome \u353?to je Rooter govorio. Ali oni bi vjerojatno

neko drugo stablo nazvali Rooter i sve bi se nastavilo. Nemoj \u269?ak ni prizn ati da sumnja\u353? u njihovu religiju, to je bilo jedno od osnovnih pravila, \u 269?ak su i strani ksenolozi, pa \u269?ak i {\i antropolozi}, to znali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pitaj ga \u8211? rekao je \u268?ovjek\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rootera?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On ne bi {\i tebi} govorio \u8211? rekao je \u268?ovjek prezrivo. \u8211? Pitaj Govornika ho\ u263?e li do\u263?i ili ne\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je \u269?ekao da Ouanda odgovori. Ona je ve\u263? znala kakav bi bio njegov odgovor. Zar se u posljednja dva dana ve\u263? nisu desetak puta sva\u273?ali o ko toga. On je dobar \u269?ovjek, govorio je Miro. On je prevarant, rekla je Oua nda. Dobar je prema djeci, govorio bi Miro. Takvi su i oni koji zlostavljaju dje cu, odgovarala je. Ja vjerujem u njega, govorio je on. Onda si idiot, govorila j e ona. Mo\u382?emo mu vjerovati, govorio je. Izdat \u263?e nas, odgovarala je. I to je obi\u269?no bila to\u269?ka kad se sva\u273?a uvijek prekidala.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Ali pra\u353?\u269?i\u263?i su promijenili tu formulu. Na Mirinu stranu su dodal i golem pritisak. Obi\u269?no, kad su pra\u353?\u269?i\u263?i zahtijevali ne\u35 3?to nemogu\u263?e, on joj je pomagao da ih odbije. Ali ovo nije bilo nemogu\u26 3?e i on joj nije \u382?elio pomo\u263?i da ih sada odbije, pa je \u353?utio. Pr itisni je, \u268?ovje\u269?e jer ovog puta si u pravu i Ouanda mora popustiti.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Osjetiv\u353?i kako je u ovome sama i da joj Miro ne\u263?e pomo\u263?i, malo je popustila. \u8211? Mo\u382?da ga dovedemo, ali samo do ruba \u353?ume.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Dovedite ga ovamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?emo \u8211? rekla je. \u8211? Pogledajte se. Nosite odje\u263 ?u. Radite lon\u269?ariju. Jedete kruh.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se osmjehnuo. \u8211? Da, sve to je to\u269?no. Dovedi ga ovamo.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se trznuo. To je bilo ne\u353?to \u353?to nikada nisu napravili, nikada nis u glatko odbili neki zahtjev. Uvijek su govorili: \u8222?Ne mo\u382?emo, jer...\ u8221? ili \u8222?Kad bismo barem to mogli...\u8221? . Ali jedna rije\u269? odbi janja zna\u269?ila je {\i Ne\u263?u.} Zna\u269?ilo je {\i ja to odbijam.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjekov osmijeh je nestao. \u8211? Pipo nam je rekao da \u382?ena ne odlu\ u269?uje. Rekao je da kod ljudi mu\u353?karac i \u382?ena odlu\u269?uju zajedno. Zato ti ne mo\u382?e\u353? re\u263?i {\i ne} ako i on ne ka\u382?e {\i ne.} \u8211? Gledao je u Miru. \u8211? Ka\u382?e\u353? li i ti {\i ne}?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro nije odgovorio. Osjetio je kako ga je Ouandin lakat dotaknuo.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?e\u353? ne re\u263?i ni\u353?ta \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? Ka\u382?e\u353? {\i da} ili {\i ne.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro ipak nije ni\u353?ta odgovorio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Neki od pra\u353?\u269?i\u263?a koji su sjedili oko njih sada su ustali. Miro ni je imao pojma \u353?to oni to rade, ali su same te kretnje nakon Mirine uporne, beskompromisne \u353?utnje, djelovale opasno. Ouanda, koja se nikada ne bi ponij ela kao kukavica ako bi se prijetnja odnosila samo na nju, sada je ustuknula kak o bi smanjila opasnost u kojoj se na\u353?ao Miro. \u8211? On ka\u382?e {\i da \u8211?} pro\u353?aptala je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On ka\u382?e {\i da}, ali zbog tebe \u353?uti. Ti ka\u382?e\u353? {\i ne,}ali ne \u353?uti\u353? zbog {\i

njega. \u8211?} \u268?ovjek je jednim prstom iskopao iz grla debelog crva i vje\ u353?to ga bacio na tlo. \u8211? Vi ste ni\u353?tarije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je posko\u269?io, napravio salto unatrag s jednim vijkom, do\u269?ek ao se na tlu tako da im je bio okrenut le\u273?ima i oti\u353?ao od njih. Odmah su o\u382?ivjeli i drugi pra\u353?\u269?i\u263?i i brzo po\u353?li prema \u268?o vjeku koji ih je poveo prema onom rubu \u353?ume koji je bio najudaljeniji od mj esta gdje su bili Miro i Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se naglo zaustavio. Neki drugi pra\u353?\u269?i\u263? je, umjesto da ga slijedi, stao ispred njega zaprije\u269?iv\u353?i mu put. Bio je to Onaj Koj i Jede Li\u353?\u263?e. Miro nije znao razgovaraju li ili ne, jer na tu daljinu nije mogao \u269?uti glas niti vidjeti pomicanje usana. Ipak, vidio je kako je O naj Koji Jede Li\u353?\u263?e ispru\u382?io ruku i dotaknuo \u268?ovjekov trbuh. Ruka se tamo na trenutak zaustavila, a zatim ga je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263 ?e zaobi\u353?ao i poput kakvog mladun\u269?eta klisnuo u grmlje.\par\pard\plain \hyphpar}{ Istog trenutka su se i svi drugi pra\u353?\u269?i\u263?i razi\u353?li.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Ovo je bio sukob \u8211? rekao je Miro. \u8211? Izme\u273?u \u268?ovjeka i Onoga Koji Jede Li\u353?\u263?e. Oni su na suprotnim stranama.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Oko \u269?ega? Na kakvim suprotnim stranama?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja bih to rado znao. Ali mogu naga\u273?ati. Ako dovedemo Govornika, o nda \u268?ovjek pobje\u273?uje. Ako ga ne dovedemo, dobiva Onaj Koji Jede Li\u35 3?\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to dobiva? Jer ako dovedemo Govornika, on \u263?e nas izdati i ond a svi gubimo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On nas ne\u263?e izdati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to ne bi on, ako si me {\i ti} ovako izdao?\par\pard\plain\hyphpar}{ Glas joj je bio poput bi\u269?a i gotovo je kriknuo kako su ga te rije\u269?i po godile. \u8211? Ja te izdao!? \u8211? \u353?apnuo je. Eu n\u227?o. Jamais. Ne ja . Nikada.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Otac je uvijek govorio: Pred pra\u353?\u269?i\u263?ima budite jedinstven i, nikada im ne dopustite vidjeti kako se razilazite u mi\u353?ljenjima, a ti... \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I {\i ja} to ka\u382?em. Nisam im rekao {\i da.} Ti si ona koja je rekla {\i ne,} ti si ona koja je rekla ono \u269?ime se ja ne sla\u382?em.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Da, ali kad do\u273?e do mimoila\u382?enja onda je tvoj posao da...\par\ pard\plain\hyphpar}{ Zastala je. Tek je sada uvidjela \u353?to govori. Ali to zaustavljanje nije poni \u353?tilo ono \u353?to je Miro znao da je htjela re\u263?i. Njegov je posao bio govoriti onako kako ona ka\u382?e, sve dok ona ne promijeni mi\u353?ljenje. Kao da je njezin {\i \u353?egrt} \u8211? A pomislio sam da ovo radimo zajedno. \u8211? Okrenuo se i o dlazio od nje, u \u353?umu, natrag prema Milagreu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro! \u8211? povikala je za njim. \u8211? Miro, nisam to mislila...\par \pard\plain\hyphpar}{ \u268?ekao je da ga ona sustigne, a onda ju je primio za ruku i uzrujano rekao: \u8211? Ne vi\u269?i! Ili te mo\u382?da nije ni briga \u269?uju li nas pra\u353? \u269?i\u263?i ili ne? Ili je mo\u382?da majstorica zenador sada odlu\u269?ila d a oni mogu {\i sve} vidjeti, pa \u269?ak i to kako majstor disciplinira svog \u353?egrta?\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja nisam majstorica, ja sam...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je to\u269?no. Nisi! \u8211? Okrenuo se od nje i opet po\u269?eo hoda ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali Libo je moj {\i

otac}, pa sam, naravno, ja...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zenador po pravu krvnog naslje\u273?ivanja \u8211? dovr\u353?io je re\u2 69?enicu umjesto nje. \u8211? Pravo po krvi, zar se o tome radi? Pa \u353?to sam onda, po tom pravu krvi, ja? Pijani kreten koji mlati \u382?enu? \u8211? Okrutn o ju je zgrabio za ruku. \u8211? Zar \u382?eli\u353? da to budem? Mala kopija mo g oca?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pusti me!\par\pard\plain\hyphpar}{ Odgurnuo ju je od sebe. \u8211? Tvoj \u353?egrt misli da si danas bila budala \u 8211? rekao je. \u8211? Tvoj \u353?egrt misli kako si trebala vjerovati njegovom mi\u353?ljenju o Govorniku i tvoj \u353?egrt misli kako si trebala vjerovati nj egovoj procjeni toga koliko su pra\u353?\u269?i\u263?i ozbiljni kad je o tome ri je\u269?, jer u obje stvari ima\u353? vra\u353?ki krivo i mogla bi ko\u353?tati \u268?ovjeka njegovog \u382?ivota.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je bila neizreciva optu\u382?ba, no upravo to je bilo ono \u269?ega su se obo je bojali, da \u263?e \u268?ovjek zavr\u353?iti onako kao i Rooter, onako kako s u tijekom godina zavr\u353?avali i drugi, s izva\u273?enim crijevima i mladicom stabla koja mu izrasta iz tijela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je znao da govori nepravedno, znao je da ona ima pravo ljutiti se na njega. Nije imao pravo kriviti je, jer niti jedno od njih ne mo\u382?e znati kakve bi ovo posljedice moglo imati za \u268?ovjeka, sve dok ne bude prekasno.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Ipak, Ouanda se nije vi\u353?e ljutila. Naprotiv, bilo je o\u269?ito da se smiri la, jednoliko disala, a lice joj je postalo bezizra\u382?ajno. Miro je slijedio njezin primjer i u\u269?inio isto. \u8211? Va\u382?no je \u8211? rekla je \u8211 ? da se sada iz toga izvu\u269?e najbolje \u353?to se mo\u382?e. Egzekucije su s e uvijek doga\u273?ale no\u263?u. Ako ima nade da za\u353?titimo \u268?ovjeka, m orat \u263?emo dovesti Govornika jo\u353? ovog poslijepodneva, prije mraka.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Miro je kimnuo. \u8211? Da \u8211? rekao je. \u8211? I ispri\u269?avam se.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Budu\u263?i da ne znamo \u353?to radimo, nitko nije kriv kada ne\u353?to u\u269?inimo lo\u353?e.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { \u268?ekaju\u263?i Govornika za mrtve, Ela je sjedila na jednom kamenu i namakal a noge u vodi. Ograda je bila udaljena samo nekoliko metara i pru\u382?ala se du \u382? vrha re\u353?etke koja je tu bila postavljena kako ljudi ne bi plivali is pod nje. Kao da bi to itko uop\u263?e i poku\u353?ao! Ve\u263?ina ljudi u Milagr eu nikada joj nije ni prilazila. Zato je i zamolila Govornika da se tu na\u273?u . \u268?ak i po ovako toplom danu i unato\u269? \u269?injenici da nije bilo \u35 3?kole, djeca se nisu dolazila kupati ovdje kod Vile Ultime, gdje su se i ograda i \u353?uma pribli\u382?avale rijeci. Ovamo su dolazili samo proizvo\u273?a\u26 9?i sapuna, lon\u269?ari i opekari, a po zavr\u353?etku radnog dana i oni su odl azili. Tu je mogla re\u263?i sve ono \u353?to je imala za re\u263?i, bez straha da \u263?e je netko prislu\u353?kivati ili vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije morala \u269?ekati dugo. Govornik je dolazio, veslaju\u263?i uzvodno u malo me \u269?amcu, poput jednog od onih farmera \u353?to \u382?ive tako daleko da ne maju ceste kojom bi se koristili. Ko\u382?a na le\u273?ima bila mu je zapanjuju\ u263?e bijela, tako svijetla da je i onih nekoliko stanovnika Luzitanije koji su bili tako svjetloputi da su ih zvali {\i loiros,} imali znatno tamniju put od njega. Zbog te blijede puti djelovao je sla ba\u353?no i vitko. Ali tada je zapazila kako se brzo \u269?amac kre\u263?e idu\ u263?i protiv rije\u269?ne struje, kako dobro vesla uranjaju u vodu, ba\u353? on oliko duboko koliko treba, u dugim i jednolikim zaveslajima, i kako su mu tik po d ko\u382?om napeti mi\u353?i\u263?i. Na trenutak je osjetila kako ju je pro\u38 2?ela neka tuga, a onda je shvatila kako to \u382?ali za svojim ocem, usprkos du bokoj mr\u382?nji koju je gajila prema njemu; do ovog trenutka nije ni znala da je i\u353?ta kod njega voljela, a sada je \u382?alila za onom snagom u njegovim ramenima i le\u273?ima, kad mu je oznojena ko\u382?a blistala poput stakla na su

ncu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ne, rekla je u sebi, ne tugujem zbog tvoje smrti, C\u227?o. \u381?alim \u353?to nisi bio vi\u353?e nalik na Govornika koji nije imao s nama nikakve veze, a ipak nam je u ova tri dana dao vi\u353?e lijepih darova nego \u353?to si nam ti dao tijekom \u269?itavoga \u382?ivota. \u381?alim \u353?to je tvoje predivno tijelo bilo tako trulo iznutra.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik ju je opazio i primakao \u269?amac obali gdje ga je \u269?ekala. Ona je tad zagazila u pli\u263?ak i pravila se kao da mu poma\u382?e nasukati \u269?am ac na obalu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?ao mi je \u353?to si se zbog mene zaprljala, ali tjednima nisam ni \u353?ta fizi\u269?ki radio, pa sam se za\u382?elio veslanja.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Dobro veslate \u8211? rekla je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Svijet s kojega sam do\u353?ao ovamo, Trondheim, uglavnom se sastoji od leda i vode. Tu i tamo ima malo kamenja i malo zemlje, ali svatko tko ne mo\u382 ?e veslati, u gorem je polo\u382?aju nego da ne mo\u382?e hodati.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Jeste li na tom planetu ro\u273?eni?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, to je mjesto gdje sam posljednji puta govorio. \u8211? Sjeo je na tr avu, okrenut prema rijeci.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sjela je pokraj njega. \u8211? Mama se na vas ljuti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Usne su mu formirale neki poluosmijeh \u8211? Rekla mi je to.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Bez razmi\u353?ljanja, Ela je odmah po\u269?ela opravdavati svoju majku.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?ali ste \u269?itati njezine zapise.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i \u268?itao} sam te zapise, ve\u263?inu njih. Sve osim onih koji su zaista va\u38 2?ni.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam. Quim mi je rekao. \u8211? Osjetila je kako u sebi pomalo trijumfir a, zadovoljna \u353?to ni Govornik nije mogao otvoriti maj\u269?inu dokumentacij u. Tada se sjetila kako u toj stvari ona nije na maj\u269?inoj strani. Kako godi nama poku\u353?ava nagovoriti majku da joj poka\u382?e te zapise. No trenutak ju je ponio pa je rekla ono \u353?to nije namjeravala re\u263?i. \u8211? Olhado sj edi u ku\u263?i. Isklju\u269?io je o\u269?i, a glazba mu tre\u353?ti u slu\u353? alicama. Jako je uznemiren.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, zna\u353?, on misli da sam ga izdao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar niste? \u8211? Nije namjeravala to izre\u263?i.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Ja sam govornik za mrtve. Kad govorim, onda govorim istinu, i ne libim s e otkrivanja tu\u273?ih tajni.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam. Zato sam i zvala govornika. Vi nemate nikakvog po\u353?tovanja ni prema kome.\par\pard\plain\hyphpar}{ Izgledao je kao da je ljutit. \u8211? Za\u353?to si me pozvala ovamo?\par\pard\p lain\hyphpar}{ Sve se ovo odvijalo nekako pogre\u353?no. Govorila je s njim kao da je protiv nj ega, kao da nije zahvalna za ono \u353?to je ve\u263? u\u269?inio njezinoj obite lji. Razgovarala je s njim kao neprijatelj. Je li Quim ovladao mojim umom pa gov orim ono \u353?to ne mislim?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? TI si me pozvala na ovo mjesto na rijeci. Ostatak tvoje obitelji ne razg ovara sa mnom, a onda dobijem poruku od tebe. Da bi mi se po\u382?alila na naru\ u353?avanje privatnosti? Ili zato da bi mi rekla kako ni prema kome nemam po\u35 3?tovanja?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? rekla je sva jadna \u8211? ovo nije na\u269?in na koji je raz govor trebao te\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar ti nije palo na pamet kako je malo vjerojatno da bih se odlu\u269?io postati govornik kad ne bih imao po\u353?tovanja ni prema kome?\par\pard\plain\ hyphpar}{ Frustrirana, pustila je da rije\u269?i izlete iz nje. \u8211? \u381?eljela bih d a ste uspjeli otvoriti {\i

sve} njezine datoteke! \u381?eljela bih da sve njezine tajne obznanite kroz Stot inu Svjetova! \u8211? O\u269?i su joj bile pune suza, a nije znala zbog \u269?eg a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Shva\u263?am. Ona ni tebi ne \u382?eli pokazati te zapise. Ela, ja nemam nikakav trik kojim natjeram ljude na pla\u269? \u8211? odgovorio joj je blagim glasom. Njegov glas kao da je mazio. Ne, ja\u269?e od toga, bio je kao ruka koja je \u269?vrsto stisnula njezinu ruku i dr\u382?ala je i smirivala. \u8211? Govo renje istine te je rasplakalo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sou ingrata, sou m\u225? filha...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da ti si nezahvalna i grozna k\u263?er \u8211? rekao je, tiho se smiju\u 263?i. \u8211? Kroz sve ove godine kaosa i zanemarivanja, ti si obitelj svoje ma jke dr\u382?ala na okupu, a ona ti je u tome malo pomagala, a kad si je naslijed ila i u karijeri, nije htjela s tobom podijeliti informacije koje su od vitalne va\u382?nosti; zaslu\u382?ila si samo ljubav i povjerenje, a ona ti je to vratil a tako da te je isklju\u269?ila iz svojeg \u382?ivota i kod ku\u263?e i na poslu ; a onda si napokon nekome rekla kako ti je dosta toga. Ba\u353? si jedna od naj gorih osoba koje poznajem.\par\pard\plain\hyphpar}{ Uhvatila se kako se smije vlastitom samooptu\u382?ivanju. \u8211? Nemojte se tak o pokroviteljski pona\u353?ati. \u8211? Poku\u353?ala je glasu dati prizvuk prez ira.\par\pard\plain\hyphpar}{ Primijetio je to. Pogled mu je postao dalek i hladan. \u8211? Nemoj pljuvati na prijatelja \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije \u382?eljela da se on udalji od nje. Ali nije mogla sebe sprije\u269?iti da ne ka\u382?e, hladno i ljutito \u8211? Vi niste moj prijatelj.\par\pard\plain\h yphpar}{ Na trenutak se prestra\u353?ila da joj je povjerovao. Tada mu se na licu pojavio osmijeh. \u8211? Ti ne bi prepoznala prijatelja ni kad bi ga vidjela.\par\pard\ plain\hyphpar}{ O, bih, pomislila je. Upravo gledam u jednog. Uzvratila mu je osmijeh.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ela, jesi li ti dobar ksenobiolog? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima\u353? osamnaest godina. Strukovni ispit se mo\u382?e polagati sa \u3 53?esnaest. Ali ti to nisi polagala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mama mi nije dopustila. Rekla je kako jo\u353? nisam spremna.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Kad jednom navr\u353?i\u353? \u353?esnaest godina, ne treba ti maj\u269? ino dopu\u353?tenje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?egrt mora imati dopu\u353?tenje svojega majstora.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Sad ima\u353? osamnaest godina pa ti vi\u353?e ni to ne treba.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ona je jo\u353? uvijek ksenobiolog Luzitanije. To je jo\u353? uvijek nje zin laboratorij. \u352?to ako bih i polo\u382?ila taj ispit, a ona me sve do svo je smrti ne bi pustila u laboratorij?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li ti time prijetila?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jasno mi je dala do znanja da nisam dozrela za polaganje tog ispita.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato \u353?to \u269?im vi\u353?e nisi \u353?egrt, ako te prihvati u labo ratoriju kao svoju suradnicu onda ima\u353? pravo punog pristupa...\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Svim radnim datotekama. Svim tim {\i zape\u269?a\u263?enim} datotekama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dakle ona ko\u269?i karijeru vlastite k\u263?eri i spremna je staviti na nju trajnu mrlju tvoje navodne nesposobnosti... samo da bi te sprije\u269?ila u \u269?itanju tih zapisa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mama je luda.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Ne. Ela, za Novinhu bi se moglo re\u263?i sva\u353?ta, ali ona sigurno { \i nije} luda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ela \u233? boba mesma, Senhor Falante.\par\pard\plain\hyphpar}{ On se nasmijao i legnuo na travu. \u8211? Onda mi reci kako je to ona boba.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dat \u263?u vam cijeli popis. Prvo: ne dopu\u353?ta nikakva istra\u382?i vanja descolade. Prije trideset i \u269?etiri godine descolada je gotovo uni\u35 3?tila ovu koloniju. Moji djed i baka, Os Venerados, Deus os abencoe, su je jedv a nekako uspjeli zaustaviti. O\u269?ito je da su tjele\u353?ca koja prenose tu b olest jo\u353? uvijek nazo\u269?na... moramo uzimati dodatke hrani, kao na primj er ekstra vitamin kako bismo sprije\u269?ili da nas ta kuga ponovo pogodi. To su vam rekli, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, to znam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona mi {\i uop\u263?e ne dopu\u353?ta} prou\u269?avati tjele\u353?ca descolade. To je ono \ u353?to se nalazi u {\i nekima} od zape\u269?a\u263?enih dokumenata. Zape\u269?atila je sve \u353?to su Gusto i Cida otkrili o tjele\u353?cima descolade. Ni\u353?ta od toga nije dostup no.\par\pard\plain\hyphpar}{ O\u269?i Govornika su postale u\u382?e. \u8211? Dobro, to je tre\u263?ina boba. A \u353?to je ostatak?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je vi\u353?e nego tre\u263?ina. Ma \u353?to da je to tjele\u353?ce de scolade, bilo je u stanju adaptirati se i postati ljudski parazit ve\u263? deset godina nakon \u353?to je kolonija osnovana. Deset godina! Ako se moglo tako ada ptirati prije, mo\u382?e se i opet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da ona ne misli tako.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da bih ja trebala imati pravo sama o tome odlu\u269?iti.\par\par d\plain\hyphpar}{ Polo\u382?io joj je ruku na koljeno, \u382?ele\u263?i je smiriti. \u8211? Sla\u3 82?em se, ali nastavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne dopu\u353?ta mi teorijska istra\u382?ivanja. Nema klasifikacije. Nema evolucijskih modela. Ako poku\u353?am izraditi ne\u353?to od toga, ka\u382?e mi kako o\u269?ito nemam dovoljno posla pa me optereti zadacima sve dok ne pomisli da sam odustala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali, koliko vidim, ti nisi odustala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Zato} ksenobiologija i postoji. Oh, da, krasno je to \u353?to ona mo\u382?e napr aviti krumpir jako upotrebljiv u nutricionisti\u269?kom smislu, ili \u353?to je uzgojila vrstu tratorka koji sa samo \u269?etiri hektara pod tom kulturom \u269? ini cijelu koloniju samodostatnom \u353?to se ti\u269?e proteina, ali to je samo {\i \u382?ongliranje} s molekulama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je opstanak.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali mi ni\u353?ta {\i ne znamo.} To je kao da plivamo na povr\u353?ini oceana. Postane ugodno, malo se kre\u263?e\u353? uokolo, ali ne znamo ima li dolje morskih pasa! Mogli bismo bi ti okru\u382?eni morskim psima, ali ona to ne \u382?eli saznati.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? A \u353?to je tre\u263?a stvar s tvojeg popisa?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona ne \u382?eli izmjenjivati informacije sa zenadorima. I to\u269?ka! N i\u353?ta! A to je zaista {\i ludo. Mi} smo ti koji ne smiju prije\u263?i ogradu, a to zna\u269?i da nemamo {\ i niti jedno jedino stablo} koje bismo mogli prou\u269?avati. Mi o flori i fauni o vog svijeta ne znamo apsolutno ni\u353?ta osim onoga \u353?to se slu\u269?ajno z ateklo s na\u353?e strane ograde. Jedno stado \u269?abra, poneki busen kapim tra ve, malo druk\u269?ija ekologija uz rijeku i to je sve. Ni\u353?ta o vrstama \u3 82?ivotinja u \u353?umi, nikakva razmjena informacija. Mi zenadorima ne dajemo n i\u353?ta, a ako oni nama ne\u353?to po\u353?alju, mi izbri\u353?emo te dokument

e, a da ih nismo ni pro\u269?itali. To je kao da je ona podigla oko nas posve ne probojan zid, jer kroz njega ni\u353?ta ne mo\u382?e ni u\u263?i ni iza\u263?i.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da ima neke svoje razloge.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno da ih ima. Lu\u273?aci uvijek imaju svoje razloge. Kao prvo, ona je mrzila Libu. {\i Mrzila} ga je. Ne dopu\u353?ta Miri govoriti o njemu, nije nam dopu\u353?tala ig rati se s njegovom djecom... China i ja smo godinama bile najbolje prijateljice, ali mama mi nije dopu\u353?tala da je dovedem ku\u263?i ili se idem k njoj igra ti. A kad je Miro kod njega odlazio na naukovanje i postao mu \u353?egrt, ona go dinu dana nije razgovarala s njim, niti je za njega prostirala mjesto za stolom. \par\pard\plain\hyphpar}{ Mogla je vidjeti kako je Govornik sumnji\u269?avo gleda, misle\u263?i da ona pre tjeruje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, godinu dana. Onoga dana kada je po prvi puta oti\u353?ao u Zenadorsk u postaju kao Libov \u353?egrt, do\u353?ao je ku\u263?i, a ona s njim nije progo vorila ni rije\u269?, a kad je sjeo za stol, uzela mu je ispred nosa njegov tanj ur i pribor za jelo, kao da Miro uop\u263?e nije tamo. Sjedio je na svom mjestu za stolom tijekom cijelog tog obroka i gledao u nju. Sve dok se tata nije razlju tio, rekao mu da je nepristojan i morao je napustiti prostoriju.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? \u352?to je Miro u\u269?inio? Odselio se?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, ne poznate vi njega! \u8211? trpko se nasmijala. \u8211? On se ne bo ri, ali se ni ne predaje. Nikada nije reagirao na o\u269?eva zlostavljanja. Nika da. U cijelom mom \u382?ivotu ne pamtim da je ikada na ljutnju odgovorio ljutnjo m. A mama... Miro je {\i svake ve\u269?eri} dolazio ku\u263?i i sjedao za postavljeni stol, mama je tada micala sav njegov pribor sa stola, a on je i dalje mirno sjedio, sve dok mu otac ne bi rekao da napusti prostoriju. Naravno, za tjedan dana otac je ve\u263? vik ao na njega da napusti prostoriju \u269?im je mama posegnula za priborom na stol u. Otac je u tome u\u382?ivao, gad jedan, mislio je kako je to sjajno, jer je mr zio Miru, i jer je mama bila na njegovoj strani protiv Mire.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Tko je na kraju popustio?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nitko nije popustio. \u8211? Ela je bacila pogled niz rijeku, svjesna ka ko sve ovo zvu\u269?i grozno, shva\u263?aju\u263?i kako pred strancem ogovara i sramoti svoju obitelj. Ali on nije stranac, zar ne? Jer Quara je ponovo progovor ila, Olhado se ponovo zainteresirao za ono \u353?to se doga\u273?a oko njega, a Grego je za tako kratko vrijeme postao gotovo normalan dje\u269?ak. Ne, on nije stranac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako je to zavr\u353?ilo? \u8211? upita Govornik.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Zavr\u353?ilo je kad su pra\u353?\u269?i\u263?i ubili Liba. Eto koliko j e majka mrzila tog \u269?ovjeka. Kad je umro, ona je to proslavila opra\u353?taj u\u263?i svome sinu. Te ve\u269?eri kad je Miro do\u353?ao ku\u263?i, a to je bi lo nakon ve\u269?ere, ve\u263? kasno u no\u263?i. Bila je to grozna no\u263?, sv i su se toliko bojali, \u269?inilo se da su pra\u353?\u269?i\u263?i tako grozni, a i svi su jako voljeli Liba... osim na\u353?e mame, naravno. Mama je budna \u2 69?ekala Mirin povratak. Kad je do\u353?ao, oti\u353?ao je u kuhinju i sjeo za s voje mjesto za stolom, a mama je pred njega stavila tanjur i hranu. Nije rekla n i rije\u269?. A on je to pojeo. Nisu o tome progovorili ni rije\u269?. Kao da ci jela ta godina nije ni postojala. Ja sam se te no\u263?i probudila, jer sam \u26 9?ula kako u kupaonici Miro povra\u263?a i pla\u269?e. Mislim da to nitko drugi nije \u269?uo, a ja nisam oti\u353?la k njemu, jer mi se \u269?inilo da on ne \u 382?eli da ga itko \u269?uje. Sada mislim da sam ipak trebala oti\u263?i, ali bo jala sam se. U mojoj je obitelji bilo toliko groznih stvari.\par\pard\plain\hyph par}{ Govornik je kimnuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebala sam oti\u263?i k njemu \u8211? ponovila je Ela.\par\pard\plain\h yphpar}{

\u8211? Da, trebala si.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada se dogodilo ne\u353?to \u269?udno. Govornik se slo\u382?io s njom da je te no\u263?i bila pogrije\u353?ila i \u269?im je \u269?ula te njegove rije\u269?i z nala je da su istinite i da je njegova prosudba to\u269?na. A ipak je osjetila n eko \u269?udno olak\u353?anje, kao da je ve\u263? samo govorenje o toj pogre\u35 3?ci nekako umanjilo bol. Tada je po prvi puta shvatila djeli\u263? snage koju m o\u382?e imati govorenje. To nije bila stvar ispovijedi, pokore i odrje\u353?enj a grijeha onako kako su to sve\u263?enici nudili. To je bilo ne\u353?to posve dr ugo. Pri\u269?ala je o tome tko je ona, a onda je shvatila kako vi\u353?e nije t a ista osoba, da je u\u269?inila pogre\u353?ku koja je onda nju promijenila i sa da je vi\u353?e ne bi u\u269?inila, jer je postala druga osoba, netko tko se man je boji, netko tko vi\u353?e suosje\u263?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ako ja sad nisam ona prepla\u353?ena djevoj\u269?ica koja je \u269?ula svog brat a u o\u269?ajnoj boli, ali nije se usudila oti\u263?i k njemu, tko sam ja? Ali o va voda koja je protjecala kroz re\u353?etku u ogradi nije imala odgovor na to p itanje. Mo\u382?da i nije mogla znati tko je ona danas. Mo\u382?da je bilo dovol jno \u353?to zna da vi\u353?e nije ona od prije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je mirno le\u382?ao na travi promatraju\u263?i tamne oblake koji su dol azili sa zapada.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla sam vam sve \u353?to sam znala \u8211? rekla je Ela. \u8211? Rekla sam vam \u353?to je u onim zaklju\u269?anim zapisima... tamo su informacije o d escoladi. To je sve \u353?to znam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, nije \u8211? rekao je Govornik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je sve, kad vam ka\u382?em...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar mi \u382?eli\u353? re\u263?i da si je poslu\u353?ala? Da si, kad ti je mati zabranila svaki teorijski rad jednostavno isklju\u269?ila svoj um i u\u2 69?inila kako ti je ona rekla?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela se nasmijala. \u8211? Ona vjeruje da je bilo tako.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ti nisi tako u\u269?inila. Dakle, Ela, reci mi \u353?to si otkrila t ijekom svog teorijskog rada.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam prona\u353?la nikakve odgovore. Ali barem znam \u353?to predstavlj aju neka pitanja. I to je nekakav po\u269?etak, zar ne? Nitko drugi i ne postavl ja pitanja. To je tako smije\u353?no, zar ne? Miro ka\u382?e kako framling kseno lozi salije\u263?u njega i Ouandu tra\u382?e\u263?i jo\u353? vi\u353?e informaci ja, vi\u353?e podataka, a zakon im ipak brani saznati ne\u353?to vi\u353?e. A do sada ni jedan ksenobiolog nije od nas tra\u382?io {\i bilo kakvu} informaciju. Svi oni samo prou\u269?avaju biosferu svojih vlastitih planeta i ne postavljaju majci nikakva pitanja. Ja sam jedina koja je pitala, a nikoga to ne zanima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mene zanima. Moram znati koja su to pitanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U redu, evo jednog: ovdje unutar ograde imamo jedno stado \u269?abra. Te \u269?abre ne mogu presko\u269?iti ogradu, \u269?ak je i ne doti\u269?u. Ja sam pregledala i obilje\u382?ila svaku pojedinu \u269?abru toga stada i znate \u353 ?to? Niti jedna od njih nije mu\u382?jak. Druk\u269?ije re\u269?eno, nema jaraca , {\i sve} same koze.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kakav peh \u8211? rekao je Govornik. \u268?ovjek bi pomislio kako \u263? e unutra ostaviti barem jednog jarca.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije to va\u382?no. Ne znam {\i postoje} li uop\u263?e mu\u382?jaci. U zadnjih pet godina svaka se odrasla \u269 ?abra ojarila barem jednom. A niti jedna se nije parila.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Mo\u382?da se kloniraju \u8211? rekao je Govornik.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Mladun\u269?ad nije genetski identi\u269?na majkama. Toliko istra\u382?i vanja sam ipak stigla kriomice obaviti u laboratoriju, a da mama to nije primije tila. Dolazi do nekakvog transfera gena.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hermafroditi?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u269?iste \u382?enke. Uop\u263?e nema mu\u353?kih spolnih organa. M o\u382?e li se ovo uvrstiti me\u273?u va\u382?na pitanja? Kod tih koza, \u269?ab

ra, nekako dolazi do genetske razmjene bez spolnog odnosa.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Teolo\u353?ke implikacije su zapanjuju\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne izrugujte se.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znano\u353?\u263?u ili teologijom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni s \u269?ime. \u381?elite li \u269?uti jo\u353? mojih pitanja ili ne \ u382?elite?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda poslu\u353?ajte ovo. Ova trava na kojoj le\u382?ite... mi je zovemo grama. Sve vodene zmije se u njoj izlegu. Mali crvi koje se jedva vidi prostim okom. Jedu tu travu, a i jedne druge. Svaki puta kad malo porastu, odbacuju star u ko\u382?u. Tada, odjednom, dok je jo\u353? sva trava slinava od tih odba\u269? enih ko\u382?a, sve zmije otpu\u382?u u rijeku {\i i nikada se vi\u353?e na vrate na obalu}.\par\pard\plain\hyphpar}{ On nije bio ksenobiolog pa nije odmah shvatio sve implikacije.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Vodene se zmije {\i ovdje} izlegu, ali se ne vra\u263?aju kako bi tu polo\u382?ile svoja jaja\u353?c a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i, pare se ovdje, prije nego odu u vodu.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Da, dobro, vidjela sam ih kako se pare. Nije u tome problem. Pitanje je {\i za\u353?to su one vodene zmije?}\par\pard\plain\hyphpar}{ Jo\u353? uvijek nije shva\u263?ao o \u269?emu to ona govori.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Gledajte, one su se potpuno prilagodile \u382?ivotu pod vodom. Uz plu\u2 63?a imaju i \u353?krge, sjajni su pliva\u269?i, imaju peraje kojima odre\u273?u ju smjer kretanja i potpuno su spremne svoj odrasli \u382?ivot provesti u vodi. Za\u353?to bi se one ikada tako razvile ako se izlegu na tlu, pare se na tlu i { \i razmno\u382?avaju} na tlu? \u352?to se evolucije ti\u269?e, sve \u353?to se doga \u273?a nakon razmno\u382?avanja je posve irelevantno, osim ako ne hrani\u353? s voju mladun\u269?ad, a vodene zmije ne hrane svoje mlade. Kad se jednom razmno\u 382?e, \u382?ivljenje u vodi ni\u269?im ne pove\u263?ava njihovu sposobnost pre\ u382?ivljavanja. Glatko bi mogle otpuzati u vodu i utopiti se i to vi\u353?e ne bi bilo va\u382?no, jer reprodukcija je {\i obavljena}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, \u8211? rekao je Govornik \u8211? sada razumijem.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? U rijeci postoje i neka sitna, prozirna jaja\u353?ca. Nisam vidjela da i h legu vodene zmije, ali kako u rijeci ni pokraj nje nema \u382?ivotinja dovoljn o velikih da bi legle jaja, \u269?ini se logi\u269?nim da su to jaja vodenih zmi ja. Samo, ta prozirna jaja... u promjeru veli\u269?ine jednog centimetra... su p osve sterilna. Hranjivi sastojci su tu, sve je spremno, ali nema embrija. Ni\u26 9?ega. Neka od njih imaju gamete... pola seta gena u stanici, spremnih da se spa jaju, ali niti jedan nije \u382?iv. A mi na \u269?vrstom tlu nikada nismo prona\ u353?li zmijska jaja. Jednoga dana tamo nema ni\u269?ega osim grame, a sljede\u2 63?eg dana je ta trava prepuna malih vodenih zmija. Zvu\u269?i li to vama kao pi tanje vrijedno istra\u382?ivanja?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Meni to zvu\u269?i kao spontano nastajanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, i rado bih imala dovoljno podataka pa da testiram i neke druge hipot eze, ali mama mi to ne bi dopustila. Jednom sam je to pitala, a ona mi je odmah uvalila cijelo prou\u269?avanje tratorka kako ne bih imala vremena vr\u353?ljati uz rijeku. I jo\u353? jedno pitanje. Za\u353?to ovdje ima tako malo vrsta? Na s vakom drugom planetu, pa \u269?ak i na onima koji su gotovo pusti... kao \u353?t o je Trondheim... postoji na tisu\u263?e razli\u269?itih vrsta, barem u vodi. A ovdje ih je, barem koliko ja znam, tek \u353?a\u269?ica. Ksingadore su jedine pt ice koje sam tu vidjela. Jedna je vrsta mu\u353?ica. Ove cabcre jedini su pre\u3 82?iva\u269?i i jedu tu kapim travu. Osim \u269?abra, pra\u353?\u269?i\u263?i su

jedine krupne \u382?ivotinje koje smo vidjeli. Kapim je jedina vrsta trave u pr eriji, a jedina konkurentska biljka je trope\u231?a, duga\u269?ka loza koja metr ima i metrima krivuda po tlu. Od nje ksingadore grade svoja gnijezda. I to je sv e. Ksingadore se hrane mu\u353?icama. Mu\u353?ice se hrane tako \u353?to si\u353 ?u alge koje rastu du\u382? obale rijeke, na\u353?e sme\u263?e i ni\u353?ta vi\u 353?e. Ni\u353?ta ne jede ksingadore. Ni\u353?ta ne jede \u269?abre.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Vrlo ograni\u269?eno \u8211? slo\u382?io se Govornik.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Nemogu\u263?e ograni\u269?eno. Ovdje postoji deset tisu\u263?a ekolo\u35 3?kih ni\u353?a koje su posve prazne. Nije mogu\u263?e da bi evolucija mogla ost aviti ovaj svijet tako siroma\u353?nim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Osim ako se dogodila neka katastrofa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To\u269?no.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne\u353?to \u353?to je zbrisalo sve, osim \u353?a\u269?ice vrsta koje su bile u stanju prilagoditi se.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekla je Ela. \u8211? Shva\u263?ate? A ja imam dokaz. Ove \u2 69?abre imaju naviku zbiti se u krdo. Kad im pri\u273?ete i kad vas nanju\u353?e , one formiraju krug u kojem su odrasli okrenuti prema unutra, tako da mogu ritn uti uljeza i za\u353?titi mlade.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mnogo stoke radi to isto.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Od koga se \u353?tite? Pra\u353?\u269?i\u263?i su posve \u353?umska bi\u 263?a. Oni {\i nikada} ne love u preriji. Ma koja god to grabljivica bila koja je koze silila n a takvo pona\u353?anje, vi\u353?e je nema.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nema nikakvog dokaza da je tu u zadnjih dvadesetak milijuna godina pao i kakav meteor \u8211? rekao je Govornik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne. Takva katastrofa bi ubila sve krupnije \u382?ivotinje i biljke, a os tavila stotine malenih. Ili bi mo\u382?da razorila sav \u382?ivot na kopnu, ali bi ostavila onaj u moru. Ali sve, i kopno i more bili su ogoljeni, a opet su nek a velika stvorenja pre\u382?ivjela. Ne, ja sam mi\u353?ljenja da je to bila neka bolest. Bolest koja je pre\u353?la sve granice me\u273?u vrstama, koja se mogla prilagoditi napadu na svako \u382?ivo bi\u263?e. Naravno, sad ne mo\u382?emo ot kriti njezin trag, jer su se sva pre\u382?ivjela bi\u263?a prilagodila. Ona je p ostala dijelom njihovog na\u269?ina \u382?ivota. Jedini na\u269?in na koji bismo mogli zapaziti tu bolest...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jest da sami od nje obolimo \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Descolada .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidite? Uvijek se vra\u263?amo na descoladu. Moji djed i baka su prona\u 353?li na\u269?in kako da ta bolest vi\u353?e ne ubija ljude, ali za to je bila potrebna najbolja genetska manipulacija. Ove \u269?abre i vodene zmije tako\u273 ?er su prona\u353?le svoj na\u269?in prilagodbe, a sumnjam da su to u\u269?inile putem dodataka u prehrani. Mislim da je sve to tijesno povezano. Te \u269?udne reprodukcijske anomalije, siroma\u353?tvo eko-sustava, sve nas to dovodi natrag do tjele\u353?aca descolade, a mama mi ne dopu\u353?ta da ih istra\u382?im. Ne d opu\u353?ta mi saznati \u353?to su ona, kako se pona\u353?aju i kako bi ih se mo glo povezati s...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? S pra\u353?\u269?i\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, naravno, ali ne samo njima, {\i sve} \u382?ivotinje...\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je izgledao kao da se trudi suspregnuti uzbu\u273?enje, kao da mu je ob jasnila ne\u353?to te\u353?ko. \u8211? One no\u263?i kada je Pipo umro, ona je z atvorila sve datoteke koje su se odnosile na sve radove koje je tada obavljala i zatvorila je sve \u353?to se odnosilo na istra\u382?ivanje descolade. Ma \u353? to ona pokazala Pipu, imalo je neke veze s tjele\u353?cima descolade, a to je pa k bilo povezano s pra\u353?\u269?i\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U vrijeme kad je zatvorila datoteke? \u8211? pitala je Ela.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Da, da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda sam ja u pravu, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Da \u8211? odgovorio je. \u8211? Hvala ti. Pomogla si mi i vi\u353?e neg o misli\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i li to da \u263?ete uskoro govoriti o\u269?evu smrt?\par\pard\ plain\hyphpar}{ Govornik ju je pa\u382?ljivo pogledao. \u8211? Ti zapravo ne \u382?eli\u353? da govorim tvoga oca. \u381?eli\u353? da govorim tvoju majku.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Ona nije mrtva.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ti je jasno da ne mogu govoriti Marc\u227?oa, a ne objasniti za\u353 ?to se o\u382?enio Novinhom i za\u353?to su tijekom svih tih godina ostali u bra ku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je to\u269?no. \u381?elim da te tajne iza\u273?u na vidjelo. \u381?el im da se svi zapisi otvore. Ne \u382?elim da i\u353?ta ostane sakriveno.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne zna\u353? \u353?to tra\u382?i\u353? \u8211? rekao je Govornik. \u8211 ? Ne zna\u353? koliko boli \u263?e to prouzro\u269?iti ako sve tajne iza\u273?u na vidjelo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa pogledajte malo moju obitelj, Govorni\u269?e. Kako istina mo\u382?e p rouzro\u269?iti vi\u353?e boli negoli su je tajne ve\u263? prouzro\u269?ile?\par \pard\plain\hyphpar}{ Osmjehnuo joj se, ali to nije bio vedar osmijeh. Bio je... emotivan, gotovo pun sa\u382?aljenja. \u8211? U pravu si \u8211? rekao joj je \u8211? potpuno si u pr avu, ali mo\u382?da \u263?e\u353? to po\u382?aliti kad sazna\u353? cijelu pri\u2 69?u.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja {\i znam} cijelu pri\u269?u, onoliko koliko se ona mo\u382?e znati.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? To svi misle i nitko nije u pravu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada \u263?ete odr\u382?ati govorenje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mogu u\u269?initi ni\u353?ta dok ne razgovaram s pra\u353?\u269?i\u26 3?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?alite se, zar ne? Nitko osim zenadora ne razgovara s pra\u353?\u26 9?i\u263?ima. To je u skladu s naredbama Sabora. Nitko ne smije prekr\u353?iti t u naredbu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam, zato \u263?e to i biti tako te\u353?ko.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne\u263?e biti te\u353?ko, nego nemogu\u263?e...\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Mo\u382?da \u8211? rekao je. Ustao je, a ustala je i ona. \u8211? Ela, j ako puno si mi pomogla. Podu\u269?ila si me svemu \u353?to sam se mogao nadati d a \u263?u saznati od tebe. Ba\u353? kao \u353?to je i Olhado u\u269?inio. Njemu se nije svi\u273?alo \u353?to sam u\u269?inio s onim \u353?to me je nau\u269?io i sada misli da sam ga izdao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On je jo\u353? dijete. Meni je osamnaest.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je kimnuo, stavio joj ruku na rame i stisnuo ga \u8211? Zna\u269?i s na ma je sve u redu. Mi smo prijatelji.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bila je gotovo sigurna da je u tome \u353?to je rekao bilo ironije. Ironije, a m o\u382?da i molbe.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekla je. \u8211? Mi smo prijatelji. Uvijek.\par\pard\plain\h yphpar}{ Kimnuo je, okrenuo se i pogurao \u269?amac s obale u vodu i kora\u269?ao iza nje ga kroz trsku i blato, a onda usko\u269?io u njega. Kad je \u269?amac ve\u263? b io dovoljno duboko, sjeo je, postavio vesla i zaveslao, a onda je pogledao i osm jehnuo se. Ela mu je uzvratila osmijehom, ali taj osmijeh nije mogao izraziti sv e ono odu\u353?evljenje i savr\u353?eno olak\u353?anje koje je osje\u263?ala. Sa slu\u353?ao je sve \u353?to je rekla i sve je razumio i u\u269?init \u263?e da s ve bude onako kako bi trebalo biti. Vjerovala je u to, toliko je vjerovala da ni je ni opazila da je to izvor njezine iznenadne sre\u263?e. Znala je samo da je p rovela jedan sat s Govornikom za mrtve i da se sada osje\u263?a vi\u353?e \u382? ivom nego se osje\u263?ala godinama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Donijela je svoje cipele, ponovo ih obula i pje\u353?a\u269?ila ku\u263?i. Mama

je sigurno jo\u353? uvijek u Biolo\u353?koj postaji, ali Ela tog poslijepodneva nije oti\u353?la na posao. \u381?eljela je oti\u263?i ku\u263?i i pripremiti ve\ u269?eru; to je uvijek bio samotan posao. Nadala se da nitko ne\u263?e razgovara ti s njom. Nadala se da ne\u263?e biti problema za koje se od nje o\u269?ekuje d a ih rije\u353?i. Neka ovo kako se sada osje\u263?a potraje zauvijek.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Ipak, bila je u ku\u263?i tek nekoliko minuta kad je Miro banuo u kuhinju. \u821 1? Ela \u8211? rekao je \u8211? jesi li vidjela Govornika za mrtve?\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? odgovorila je. \u8211? Na rijeci.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Gdje} na rijeci?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ako mu ka\u382?e gdje, on \u263?e odmah znati da to nije bio slu\u269?ajan susre t. \u8211? Za\u353?to? \u8211? upitala je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Molim te, Ela. Moram ga prona\u263?i. Ostavio sam mu poruku, ali kompjut or ga ne mo\u382?e na\u263?i...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Veslao je nizvodno, prema ku\u263?i. Vjerojatno \u263?e ubrzo biti kod k u\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je pojurio iz kuhinje u prednju prostoriju. \u268?ula ga je kako tipka na t erminalu. Tada se vratio. \u8211? Hvala \u8211? rekao je. Ne \u269?ekaj me s ve\ u269?erom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je to tako hitno?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni\u353?ta.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je zvu\u269?alo smije\u353?no, jer je bio toliko uzbu\u273?en i u \u382?urbi, pa su oboje odmah prasnuli u smijeh. \u8211? U redu, \u8211? rekao je \u8211? n ije ni\u353?ta nego je ne\u353?to, ali ne mogu sada pri\u269?ati o tome. Je li u redu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U redu je. Ali, Miro, uskoro \u263?e se saznati sve tajne.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Ono \u353?to ne razumijem je za\u353?to nije primio na\u353?u poruku. Ho \u263?u re\u263?i, za\u353?to ga kompjutor nije pozivao. Zar ne nosi onaj implan tat u uhu? Kompjutor ga je trebao mo\u263?i prona\u263?i. Naravno, mo\u382?da ga je isklju\u269?io.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u8211? rekla je. \u8211? Svjetalce je gorjelo.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Miro je nagnuo glavu i za\u353?kiljio prema Eli \u8211? Nisi vidjela to si\u263? u\u353?no crveno svjetlo njegovog implantata ako si ga samo slu\u269?ajno vidjel a kako vesla sredinom rijeke.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Do\u353?ao je na obalu. Razgovarali smo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to, o \u269?emu?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela se osmjehnula. \u8211? Ni\u353?ta \u8211? vratila je sad ona njemu.\par\pard \plain\hyphpar}{ Uzvratio joj je osmijeh premda je istovremeno izgledao pomalo ljutit. Razumjela je. \u8211? Tebi je posve u redu ako ne\u353?to taji\u353? preda mnom, ali nije u redu kad ja ne\u353?to tajim pred tobom, nije li tako, Miro?\par\pard\plain\hy phpar}{ Nije se prepirao oko toga, previ\u353?e mu se \u382?urilo. Morao je prona\u263?i Govornika i to {\i odmah,} i ne\u263?e se vratiti ku\u263?i na vrijeme za ve\u269?eru.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Ela je imala osje\u263?aj da bi Govornik mogao razgovarati s pra\u353?\u269?i\u2 63?ima i prije nego je ona mislila da je to mogu\u263?e. Na trenutak je bila odu \u353?evljena. Svemu tom \u269?ekanju \u263?e napokon do\u263?i kraj.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Tada je odu\u353?evljenje splasnulo i ustupilo mjesto ne\u269?em drugom. Bolesno m strahu. Ko\u353?mar, dragi Libo kako le\u382?i mrtav na obronku gdje su ga pra \u353?\u269?i\u263?i raskomadali. Samo to nije bio Libo, onako kako je uvijek za mi\u353?ljala tu groznu scenu. To je bio Miro. Ne, ne, nije bio\par\pard\plain\h yphpar}{ Miro. To je bio Govornik. Govornik je taj kojeg \u263?e nasmrt mu\u269?iti. \u82

11? Ne! \u8211? \u353?apnula je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Onda se stresla i taj ko\u353?mar je prestao. Vratila se svom poku\u353?aju da z a\u269?ini tjesteninu kako bi ipak imala bolji ukus nego \u353?to ga ima ljepilo na\u269?injeno od tratorka.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 14}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b ODMETNICI}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { ONAJ KOJI JEDE LI\u352?\u262?E: \u268?ovjek ka\u382?e kako, kad va\u353?a bra\u2 63?a umru, vi ih pokopate u zemlju i onda od te zemlje gradite ku\u263?e. (Smije h)\par\pard\plain\hyphpar}{ MIRO: Ne, mi nikada ne kopamo na mjestima gdje su ljudi pokopani.\par\pard\plain \hyphpar}{ ONAJ KOJI JEDE LI\u352?\u262?E (naljutiv\u353?i se): Onda vi od va\u353?ih mrtvi h zbilja nemate {\i nikakve} koristi!\par\pard\plain\hyphpar}OUANDA QUENHATTA FIGUEIRA MUCUMBI, Tran skripti dijaloga, 103:0:1969:4:13:111 {\line } {\line } { Ender je pomislio da bi mo\u382?da moglo biti nekih problema pri prola\u382?enju kroz dveri, ali Ouanda je stavila svoj dlan na kutiju, Miro je otvorio vrata i njih troje su iza\u353?li. Bez problema. Sigurno je onako kako je to Ela rekla, nitko nije ni \u382?elio izlaziti iz naselja pa nije ni bilo potrebno neko ozbil jno osiguranje. Ender se nije mogao upustiti u naga\u273?anje je li to zna\u269? ilo da su ljudi posve zadovoljni ostankom u Milagreu ili su se bojali pra\u353?\ u269?i\u263?a ili su pak toliko mrzili to svoje zarobljeni\u353?tvo da su se mor ali pretvarati kako ta ograda i nije tamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ I Miro i Ouanda bili su napeti, gotovo prestra\u353?eni. To je, naravno, bilo ra zumljivo, jer su vode\u263?i Endera sa sobom kr\u353?ili naredbe Sabora. Ali End er je slutio da tu postoji i neki drugi razlog. Mirina napetost i\u353?la je uko rak sa \u382?ustrinom, s nekim osje\u263?ajem \u382?urbe; mo\u382?da je bio i pr estra\u353?en, ali \u382?elio je vidjeti \u353?to \u263?e se dogoditi, \u382?eli o je i\u263?i dalje. Ouanda se dr\u382?ala povu\u269?eno i kora\u269?ala odmjere nim korakom, a njezina hladno\u263?a nije proizlazila samo iz straha nego i iz o sje\u263?aja neprijateljstva. Ona mu nije vjerovala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zato se Ender nije iznenadio kad je ona stala iza velikog stabla koje je bilo na jbli\u382?e dverima ograde i tamo pri\u269?ekala Miru i Endera kako bi je oni mo gli slijediti. Vidio je kako se Miro na trenutak uzrujao, a onda opet smirio. Nj egova maska nezainteresiranosti bila je onoliko uvjerljiva koliko je to mogla bi ti. Ender se uhvatio kako Miru uspore\u273?uje s onim dje\u269?acima iz Ratne \u 353?kole, odmjeravaju\u263?i ga kao druga po oru\u382?ju i zaklju\u269?uju\u263? i kako bi se on mogao dobro ponijeti. I Ouanda, premda zbog drugih razloga: ona je sebe dr\u382?ala odgovornom za to \u353?to se doga\u273?a, mada je Ender bio odrastao \u269?ovjek, a ona mnogo mla\u273?a od njega. Uop\u263?e mu se nije pok oravala. Ma \u353?to bilo to \u269?ega se bojala, to sigurno {\i nije} bio autoritet\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovdje? \u8211? upita kratko Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ili nigdje \u8211? odgovorila mu je.\par\pard\plain\hyphpar}{

Ender se sagnuo i sjeo uz samo stablo. \u8211? Ovo je Rooterovo stablo, zar ne? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Primili su to, naravno, mirno, ali to \u353?to mu jedan trenutak nisu odgovorili pokazalo mu je kako ih je iznenadilo \u353?to on zna ne\u353?to iz pro\u353?los ti koju su smatrali svojom vlastitom. Mo\u382?da sam ovdje framling, ali ne mora m biti neznalica, pomislio je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? odgovorila je Ouanda. \u8211? On je totem od kojeg oni izgled a... primaju najvi\u353?e uputa. U posljednje vrijeme... u zadnjih sedam ili osa m godina. Nikada nam nisu dopustili promatrati taj ritual tijekom kojeg oni govo re sa svojim precima, ali \u269?ini se kako se on sastoji i od toga da velikim p oliranim \u353?tapovima udaraju o debla. Ponekad ih no\u263?u \u269?ujemo.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?tapovima? Napravljenim od palog stabla?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa, pretpostavljamo. Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato \u353?to oni nemaju nikakvog kamenog ili metalnog alata kojim bi po sjekli drvo... nije li tako? Osim toga, ako obo\u382?avaju stabla, ne mogu ih sj e\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ne mislimo da oni obo\u382?avaju samo stablo. To su totemi koji su tu umjesto mrtvih predaka. Oni... ih sade, s truplom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je \u382?eljela da prestanu govoriti ili ispitivati, ali Ender nije imao namjere dopustiti joj da vjeruje kako je ona, ili Miro, na \u269?elu ove ekspedi cije. Ender je namjeravao osobno razgovarati s pra\u353?\u269?i\u263?ima. Nikada se nije pripremao za govorenje tako da je prepu\u353?tao nekom drugome da mu od re\u273?uje agendu, pa nije ni sada namjeravao zapo\u269?injati s tom praksom. O sim toga, imao je informaciju koju oni nisu imali. Znao je Elinu teoriju.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? A negdje drugdje? \u8211? upitao je. \u8211? Sade li stabla i nekom drug om prigodom?\par\pard\plain\hyphpar}{ Gledali su jedan drugog. \u8211? Mi to nismo vidjeli \u8211? rekao je Miro.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ender nije bio samo radoznao. Mislio je na ono \u353?to mu je Ela govorila o rep rodukcijskim anomalijama. \u8211? A rastu li stabla i sama od sebe? Ima li po \u 353?umi razasutog sjemenja i mladica?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je odmahnula glavom \u8211? Zaista nemamo nikakvih znakova koji bi ukaziv ali na to da su stabla nikla ikako druk\u269?ije nego iz le\u353?eva onih koji s u umrli. A sva ta stabla su vrlo stara, osim ova tri ovdje.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Bit \u263?e ih \u269?etiri, ako ne po\u382?urimo \u8211? rekao je Miro.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Ah, tu je bila ta napetost me\u273?u njima. Miro je \u382?urio kako bi spasio ne kog pra\u353?\u269?i\u263?a da ga ne posade u dno kakvog novog stabla. Ali Ouand u je brinulo ne\u353?to posve drugo. Sada su mu se oboje dovoljno otkrili pa joj je mogao dopustiti da ga ispituje. Sjedio je uspravno i zabacio glavu kako bi p romatrao li\u353?\u263?e u kro\u353?nji tog stabla, grane koje su se \u353?irile , blijedo zelenilo fotosinteze koje je potvr\u273?ivali konvergenciju, neizbje\u 382?nost evolucije na svakom svijetu. Tu je bilo samo sredi\u353?te svih Elinih paradoksa: evolucija na ovom svijetu bila je o\u269?ito unutar modela kojeg su k senobiolozi vidjeli na svih Stotinu Svjetova, a ipak je ovdje taj model negdje p uknuo i uru\u353?io se. Pra\u353?\u269?i\u263?i su bili jedna od nekoliko tuceta vrsta koje su pre\u382?ivjele to uru\u353?avanje. \u352?to je bila ta descolada i kako su se pra\u353?\u269?i\u263?i tome prilagodili?\par\pard\plain\hyphpar}{ Namjeravao je potaknuti razgovor i upitati za\u353?to stoje ispod tog drveta. To bi onda potaklo Ouandina pitanja. Ali u tom trenutku mu se glava nagnula jo\u35 3? malo unatrag, meko zeleno li\u353?\u263?e je zatreperilo na gotovo neprimjetn om povjetarcu i Endera pro\u382?e onaj {\i d\u233?j\u224? vu} osje\u263?aj. Ve\u263? je prije gledao u to li\u353?\u263?e. Nedavno. Ali to je bilo nemogu\u263?e. Na Trondheimu nije bilo velikih stabala, a unutar ograde Milagrea nije raslo niti jedno drvo. Za\u353?to mu se onda ovaj prizor sa sun\u269?evim zrakama koje se probijaju kroz li\u353?\u263?e \u269?ini o tako poznat?\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Govorni\u269?e \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da? \u8211? odgovorio je, dopustiv\u353?i mu da ga izvu\u269?e iz trenut a\u269?nog sanjarenja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi te nismo htjeli dovesti ovamo izvan ograde \u8211? rekao je Miro \u26 9?vrstim glasom, a tijelo mu je bilo tako okrenuto prema Ouandi tako da je Ender shvatio kako je Miro {\i \u382?elio} dovesti ga, ali se pridru\u382?io Ouandinom kolebanju kako bi joj po kazao da je na njezinoj strani. Vi ste zaljubljeni jedno u drugog, rekao je Ende r u sebi. A no\u263?as, budem li govorio Marc\u227?ovu smrt, morat \u263?u vam r e\u263?i da ste brat i sestra. Morat \u263?u izme\u273?u vas postaviti tabu ince sta. A vi \u263?ete me sigurno zamrziti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidjet \u263?ete... neke... \u8211? Ouanda se nije mogla prisiliti i izr e\u263?i to.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se osmjehnuo. \u8211? Mi to nazivamo \u8222?problemati\u269?ne aktivnosti\u 8221? Zapo\u269?ele su s Pipom. Posve slu\u269?ajno. Ali Libo je to radio namjer no i mi smo onda nastavili njegov rad. Odvija se oprezno i postupno. Mi nismo je dnostavno odbacili propise koje je Sabor dao u vezi s tim. Ali dolazilo je do kr iza i morali smo pomo\u263?i. Na primjer, prije nekoliko godina pra\u353?\u269?i \u263?ima je ponestalo maciosa, crva koji \u382?ive u kori stabla i koji su bili najva\u382?niji u prehrani pra\u353?\u269?i\u263?a...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar \u263?e\u353? mu {\i to} najprije re\u263?i? \u8211? upitala je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ah, pomislio je Ender, njoj nije toliko va\u382?no odr\u382?ati iluziju njihove solidarnosti onoliko koliko je to va\u382?no Miri.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On je ovdje djelomi\u269?no i zato da bi govorio Libovu smrt \u8211? rek ao je Miro. \u8211? A to se dogodilo upravo prije toga...\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Nemamo dokaza o tome da postoji uzro\u269?no-posljedi\u269?na veza.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Prepustite meni otkrivanje uzro\u269?no-posljedi\u269?ne veze, rekao je\par\pard \plain\hyphpar}{ Ender u sebi. \u8211? Recite mi \u353?to se dogodilo kad su pra\u353?\u269?i\u26 3?i ogladnjeli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Njihove \u382?ene su bile te koje su ogladnjele, tako su nam rekli.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro se nije obazirao na Ouandinu uzrujanost. \u8211? Znate, mu\u382?jac i skupljaju hranu za \u382?ene i djecu, a hrane nije bilo dovoljno. Stalno su na govje\u353?tavali kako \u263?e morati otpo\u269?eti rat. I kako \u263?e vjerojat no svi umrijeti. \u8211? Miro je odmahnuo glavom. \u8211? Izgledalo je kao da su zbog toga gotovo sretni.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je ustala. \u8211? On nije \u269?ak ni obe\u263?ao. Nije ni\u353?ta obe\u 263?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to \u382?elite da vam obe\u263?am? \u8211? pitao je Ender.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Da ne\u263?ete... pustiti da i\u353?ta od ovog...\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Da vas ne\u263?u tu\u382?iti?\par\pard\plain\hyphpar}{ Kimnula je, premda mu je zamjerila ovakvo izravno izra\u382?avanje.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ne\u263?u obe\u263?ati ni\u353?ta takvo. Moj je posao govoriti.\par\pard \plain\hyphpar}{ Okrenula se prema Miri \u8211? Eto vidi\u353?!\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je Miro izgledao prestra\u353?eno. \u8211? Ne mo\u382?ete im to re\u263?i. Zape\u269?atit \u263?e dveri i nikada ih vi\u353?e ne\u263?emo mo\u263?i pro\u26 3?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I onda \u263?ete morati prona\u263?i neki drugi posao? \u8211? pitao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda ga je prezirno gledala. \u8211? Zar vi mislite da se ksenologija svodi na to? Na posao? Tamo u \u353?umama postoji druga inteligentna vrsta. Oni su raman i, a ne varelsi, i to se mora {\i

saznati}.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender nije odgovorio, ali mu pogled nije napu\u353?tao njezino lice.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? To je kao {\i Matica i Hegemon} \u8211? rekao je Miro. \u8211? Ti pra\u353?\u269?i\u263?i su p oput onih kukaca. Samo manji, slabiji i primitivniji. Da, moramo ih prou\u269?av ati, ali to nije dovoljno. Mo\u382?ete prou\u269?avati neke \u382?ivotinje pa da vas nimalo ne dirne ako se neka od njih sru\u353?i mrtva ili je netko pojede, a li ovo je... oni su poput {\i nas}. Nismo mogli samo {\i prou\u269?avati} njihovo gladovanje, {\i promatrati} kako se uni\u353?tavaju u ratu, mi njih {\i poznajemo,} mi...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ih volite \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da! \u8211? rekla je Ouanda prkosno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ako ih napustite, kad vi vi\u353?e ne biste bili ovdje, oni ne bi ne stali, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne bi \u8211? slo\u382?io se Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla sam ti da \u263?e se on pona\u353?ati kao oni iz Odbora! \u8211? r ekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se uop\u263?e nije obazirao na nju. \u8211? \u352?to bi njima zna\u269?ilo ako biste ih napustili?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je kao... \u8211? Miro se trudio prona\u263?i pravu rije\u269? \u8211 ? ... kao kad biste se mogli vratiti natrag, na staru Zemlju, jo\u353? davno pri je ksenocida i svemirskih putovanja, i rekli ljudima da mogu putovati me\u273?u zvijezdama i da mogu \u382?ivjeti i na drugim planetima. I onda im poka\u382?ete tisu\u263?u malih \u269?uda. Svjetlo koje se pojavi dodirom prekida\u269?a. \u2 68?elik... ili \u269?ak i neke posve jednostavne stvari kao \u353?to su posude z a dr\u382?anje vode. Poljoprivredu. Oni vas vide i znaju tko ste i \u353?to ste i znaju da {\i mogu postati} isto \u353?to i vi, raditi sve one stvari koje i vi radite. \u352? to bi oni rekli? Bi li rekli nosite to odavde, nemojte nam ni\u353?ta pokazati, pustite nas \u382?ivjeti na\u353?e gadne, kratke, brutalne \u382?ivoti\u263?e i pustite neka evolucija ide svojim putom? Ne. Oni ka\u382?u: dajte nam, podu\u269 ?ite nas, pomognite nam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ti im onda ka\u382?e\u353? \u8222?ne mogu\u8221? i ode\u353? odavde.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za to je prekasno! \u8211? rekao je Miro. \u8211? Zar ne razumijete? Oni su ve\u263? vidjeli \u269?uda! Ve\u263? su vidjeli kako smo doletjeli ovamo, vi djeli su kako smo visoki i jaki, s \u269?arobnim oru\u273?em i znanjem o stvarim a o kojima oni nisu ni sanjali. Prekasno je za re\u263?i im dovi\u273?enja, i ot i\u263?i. Oni znaju \u353?to je mogu\u263?e. A \u353?to du\u382?e ostajemo, to o ni poku\u353?avaju vi\u353?e nau\u269?iti, a \u353?to vi\u353?e nau\u269?e, to m i vi\u353?e vidimo kako im to u\u269?enje {\i koristi} pa ako imate imalo suosje\u263?anja, ako razumijete da su oni... da su oni...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da su oni ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I svakom slu\u269?aju su ramani. Oni su {\i na\u353?a djeca}, razumijete li to?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se osmjehnuo. \u8211? A koji \u263?e od vas, ako ga njegov sin zatra\u382? i kruha, pru\u382?iti mu kamen?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je kimnula \u8211? Tako je. U skladu s propisima koje je donio Sabor, mi im moramo pru\u382?iti kamen. \u268?ak i ako imamo toliko mnogo kruha.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Ender je ustao. \u8211? Po\u273?imo dalje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Niste nam obe\u263?ali...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jeste li \u269?itali {\i Maticu i Hegemona}?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam \u269?itao \u8211? javio se Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar mo\u382?e\u353? zamisliti kako bi itko tko odabere da sebe nazove Go

vornikom za mrtve mogao u\u269?initi i\u353?ta \u353?to bi na\u353?kodilo maleni ma, tim pekveninjosima?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouandi je vidljivo laknulo, ali njen neprijateljski stav nije bio ni\u353?ta bla \u382?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Lukav ste, Senhor Andrew, Govorni\u269?e za mrtve, vrlo ste mudri. Vi nj ega podsje\u263?ate na Maticu, a meni kroz zube govorite o Bibliji.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ja sa svakim razgovaram onim jezikom kojeg on razumije. To ne zna\u269?i biti lukav. To zna\u269?i biti jasan.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dakle u\u269?init \u263?ete ono \u353?to vam se bude svidjelo.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Tako dugo dok to ne bude i\u353?lo na \u353?tetu pra\u353?\u269?i\u263?a .\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda se obrecnula. \u8211? Po {\i va\u353?oj} prosudbi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemam nikog drugog \u269?ijom prosudbom bih se mogao slu\u382?iti.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oti\u353?ao je od nje, maknuv\u353?i se i od sjene koju je \u269?inila r azgranata kro\u353?nja stabla, zaputiv\u353?i se prema \u353?umi koja ih je \u26 9?ekala na vrhu bre\u382?uljka. Oni su krenuli za njim, tr\u269?karaju\u263?i ka ko bi ga sustigli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moram vam to re\u263?i \u8211? rekao je Miro. \u8211? Pra\u353?\u269?i\u 263?i su tra\u382?ili da vas dovedem. Oni vjeruju da ste vi onaj isti Govornik k oji je napisao {\i Maticu i Hegemona}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar su to \u269?itali?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni su to, zapravo, sasvim dobro uklopili u svoju religiju. Kompjuterski ispis koji smo im dali smatraju svetom knjigom. A sada tvrde da i sama matica r azgovara s njima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender ga je nakratko pogledao. \u8211? I \u353?to im ona ka\u382?e?\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ka\u382?e im da ste vi pravi Govornik. I da imate uza se maticu. I da \u 263?ete je dovesti da \u382?ivi s njima i nau\u269?i ih sve o metalima i... to j e zaista skroz \u353?a\u353?avo. A to je ono najgore, oni od vas o\u269?ekuju ne mogu\u263?e stvari.\par\pard\plain\hyphpar}{ To bi moglo biti ispunjenje njihovih \u382?elja, kako je bilo o\u269?ito da Miro vjeruje, ali Ender je znao da je matica iz svoje \u269?ahure razgovarala s {\i nekim.} \u8211? A \u353?to ka\u382?u, na koji je na\u269?in matica s njima razgo varala?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije razgovarala s njima nego samo s Rooterom. A Rooter je to onda rekao njima. Sve je to dio njihovog sustava totema. Uvijek smo nastojali praviti se k ako sve to razumijemo i vjerujemo u to.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako je to lijepo i obzirno s va\u353?e strane \u8211? rekao je Ender.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je u skladu sa standardnom antropolo\u353?kom praksom \u8211? izjavio je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste toliko zaokupljeni {\i pretvaranjem} kako im vjerujete, da pod kapom nebeskom nema \u353?anse da biste i\u353?ta mogli nau\u269?iti od njih.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na trenutak su opet malo zaostali za njim, tako da je u \u353?umu u\u353?ao sam. Tada su i oni potr\u269?ali kako bi ga pristigli. \u8211? Mi smo na\u353?e \u38 2?ivote posvetili tome da nau\u269?imo ne\u353?to o njima \u8211? rekao je Miro. \par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je stao. \u8211? Ali ne i {\i od} njih. Vi ste do svoje sr\u382?i uvjereni u svoju kulturnu nadmo\u263?. Izvod it \u263?ete va\u353?e \u8222?problemati\u269?ne aktivnosti\u8221? kako biste po mogli jadnim malim pra\u353?\u269?i\u263?ima, ali ni za \u353?to na svijetu ne b iste prihvatili da {\i oni} mogu ne\u353?to {\i vas} nau\u269?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Na primjer \u353?to? \u8211? upitala je Ouanda. \u8211? Mo\u382?da to ka ko treba ubiti najve\u263?eg dobro\u269?initelja i nasmrt ga mu\u269?iti nakon \ u353?to je spasio \u382?ivote desecima \u382?ena i djece?\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Pa za\u353?to to onda tolerirate? Za\u353?to im onda poma\u382?ete, nako n svega \u353?to su u\u269?inili?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se ubacio izme\u273?u Ouande i Endera. \u352?titi je, pomislio je Ender ili je \u269?uva da ne bi otkrila svoje slabe strane. \u8211? Mi smo profesionalci. Razumijemo te kulturne razlike koje ne mo\u382?emo objasniti...\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Vi razumijete da su pra\u353?\u269?i\u263?i \u382?ivotinje i ne ljutite se na njih \u353?to su ubili Pipu i Liba, kao \u353?to ne osu\u273?ujete neku \u 269?abru \u353?to \u382?va\u269?e kapim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To\u269?no \u8211? slo\u382?io se Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se osmjehnuo. \u8211? I zato od njih nikada ne\u263?ete ni\u353?ta nau\u26 9?iti. Zato \u353?to o njima mislite kao o \u382?ivotinjama.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Mi o njima mislimo kao o ramanima \u8211? rekla je Ouanda, koja se sada gurnula ispred Mire. Bilo je o\u269?ito da joj nije bilo stalo do toga da je net ko \u353?titi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tretirate ih kao nekoga tko nije odgovoran za svoja djela \u8211? rekao je Ender. \u8211? Ramani su odgovorni za ono \u353?to rade.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? A \u353?to \u263?ete {\i vi} u\u269?initi? \u8211? upitala je sarkasti\u269?no. \u8211? Odvesti ih u sudn icu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Re\u263?i \u263?u vam ne\u353?to. Pra\u353?\u269?i\u263?i su o meni nau\ u269?ili vi\u353?e od mrtvoga Rootera, negoli vi koji me imate pokraj sebe.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A \u353?to bi sad {\i ovo} trebalo zna\u269?iti? Da ste zaista onaj prvi Govornik? \u8211? Bilo je o\u 269?ito kako Miro to smatra posve smije\u353?nom pretpostavkom. \u8211? I pretpo stavljam kako zaista na svom brodu koji kru\u382?i oko Luzitanije nosite hrpu ku kaca, kako biste ih mogli donijeti tu dolje i...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A to zna\u269?i da jedan amater misli kako je za odnose s pra\u353?\u269 ?i\u263?ima kvalificiraniji od nas. A \u353?to se mene ti\u269?e, to je samo dok az da nismo trebali pristati da ga dovedemo...\par\pard\plain\hyphpar}{ U tom trenutku Ouanda je prestala govoriti, jer je ispod jednog grma iza\u353?ao pra\u353?\u269?i\u263?. Bio je manji negoli je Ender o\u269?ekivao. Pra\u353?\u 269?i\u263?ev miris, mada ne posve neugodan, bio je ja\u269?i nego bi to Janina kompjutorska simulacija ikada mogla do\u269?arati. \u8211? Prekasno \u8211? prom rmljao je Ender. \u8211? Upravo smo se susreli.\par\pard\plain\hyphpar}{ Izraz pra\u353?\u269?i\u263?eva lica, ako takvo ne\u353?to uop\u263?e postoji, b io je za Endera nedoku\u269?iv. Miro i Ouanda su ipak mogli razumjeti ne\u353?to od njegovog neizgovorenog jezika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaprepa\u353?ten je \u8211? mrmljala je Ouanda. Govore\u263?i Enderu kak o razumije ono \u353?to on nije razumio, postavila ga je tamo gdje mu je i mjest o. To je bilo u redu. Ender je znao da je on ovdje nov. Ali ipak se nadao da ih je malo trgnuo iz njihovog do tada uobi\u269?ajenog na\u269?ina mi\u353?ljenja. Bilo je vidljivo da se kre\u263?u dobro uhodanom shemom. Ako \u382?eli da mu oni budu od ikakve koristi, oni \u263?e morati prekinuti s time i posegnuti za neki m novim zaklju\u269?cima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e nije skidao pogled s Endera. \u8211? Govornik za mrtve \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Doveli smo ga \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e se okrenuo i nestao u grmlju.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? \u352?to to zna\u269?i? \u8211? pitao je Ender. \u8211? Da je oti\u353?a

o?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elite li re\u263?i da jo\u353? uvijek niste shvatili? \u8211? pita la je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Svi\u273?alo se to tebi ili ne, pra\u353?\u269?i\u263?i \u382?ele razgov arati sa mnom i ja \u263?u razgovarati s njima. Mislim kako \u263?e ispasti bolj e ako mi pomognete razumjeti \u353?to se doga\u273?a. Ili niti vi ne razumijete? \par\pard\plain\hyphpar}{ Gledao ih je kako se bore s vlastitom ljutnjom. A tada je, na Enderovo olak\u353 ?anje, Miro donio odluku. Umjesto da odgovara arogantno i svisoka, govorio je je dnostavno i blago. \u8211? Ne, mi ovo ne razumijemo. Mi jo\u353? uvijek s pra\u3 53?\u269?i\u263?ima igramo igre. Oni nama postavljaju pitanja, mi postavljamo nj ima pitanja i obje strane se svim silama trude da ovim drugima ni\u353?ta ne otk riju. Mi im \u269?ak i ne postavljamo ona pitanja na koja bi zaista \u382?eljeli dobiti odgovore, sve iz straha da oni iz tih pitanja ne nau\u269?e previ\u353?e o nama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda nije bila voljna slo\u382?iti se s Mirinom odlukom o suradnji\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Mi znamo vi\u353?e nego \u263?ete vi saznati za dvadeset godina \u8211? rekla je Enderu. \u8211? I ludi ste ako mislite kako mo\u382?ete sve to kopirati tijekom desetominutnog razgovora u \u353?umi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja ni ne trebam kopirati to \u353?to vi znate \u8211? rekao je Ender.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislite? \u8211? upitala ga je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato \u353?to ste vi uz mene. \u8211? Ender se nasmije\u353?io.\par\pard \plain\hyphpar}{ Miro je razumio i primio je to kao kompliment. Uzvratio mu je osmijehom. \u8211? Evo \u353?to znamo, a to nije mnogo. Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e vjerojatno nije presretan \u353?to vas vidi. Postoji raskol izme\u273?u njega i pra\u353?\u 269?i\u263?a koji se zove \u268?ovjek. Kad su mislili da vas ne\u263?emo dovesti , Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je vjerovao da je on pobijedio. Sada mu je ta n jegova pobjeda oduzeta. Mo\u382?da smo \u268?ovjeku spasili \u382?ivot.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Po cijenu \u382?ivota Onoga Koji Jede Li\u353?\u263?e?\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Tko zna. Nekako imam osje\u263?aj kako se radi o \u268?ovjekovom \u382?i votu, ali ne i o \u382?ivotu Onoga Koji Jede Li\u353?\u263?e. Onome Koji Jede Li \u353?\u263?e je samo stalo da \u268?ovjek ne uspije, a ne i do vlastitog uspjeh a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali nisi posve siguran.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je jedna od onih stvari koje ih nikada ne pitamo. \u8211? Miro se pon ovo osmjehnuo. \u8211? I imate pravo. To nam je ve\u263? toliko pre\u353?lo u na viku da obi\u269?no vi\u353?e i ne primje\u263?ujemo da to ne pitamo.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Ouanda se razljutila. \u8211? On ima {\i pravo}? Nije nas ni vidio na djelu, a odjednom kritizira...\par\pard\plain\hyphp ar}{ Ali Endera nije zanimala njihova prepirka. Krenuo je u smjeru kojim je oti\u353? ao Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e i pustio im da ga slijede ako to \u382?ele. Na ravno, po\u353?li su za njim, a svoju su prepirku ostavili za kasnije. \u268?im je Ender shvatio da ga slijede, po\u269?eo ih je ponovo ispitivati. \u8211? Te \ u8222?problemati\u269?ne aktivnosti\u8221? koje ste obavljali \u8211? govorio je hodaju\u263?i \u8211? zna\u269?i li to da ste uveli novu hranu u njihov jelovni k?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nau\u269?ili smo ih kako \u263?e jesti korijen merdone \u8211? odgovoril a je Ouanda. Bila je britka i dr\u382?ala se poslovno, ali barem je htjela razgo varati s njim. Nije htjela da je njezina ljutnja sprije\u269?i u tome da bude di jelom onoga \u353?to \u263?e o\u269?ito biti klju\u269?ni susret s pra\u353?\u26 9?i\u263?ima. \u8211? Kako \u263?e namakanjem i su\u353?enjem na suncu neutraliz irati cijanid sadr\u382?an u tom korijenu. To je bilo kratkoro\u269?no rje\u353? enje.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Dugoro\u269?no rje\u353?enje bila je primjena jedne od sorti tratorka ko ju je mama uzgojila i koji se toliko dobro prilagodio \u382?ivotu na Luzitaniji da nije dobar za ljudsku uporabu. Previ\u353?e luzitanijske proteinske strukture . Ali ta je sorta pra\u353?\u269?i\u263?ima dobra. Nagovorio sam Elu da nam dade malo toga, a da nije ni znala da je to va\u382?no.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nemojte si umi\u353?ljati da znate \u353?to Ela zna, a \u353?to ne zna, pomislio je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Libo im je to dao i nau\u269?io ih kako \u263?e to saditi, zatim kako \u 263?e ga samljeti u bra\u353?no i napraviti kruh. Ta stvar ima gadan okus, ali s ada po prvi puta imaju vlast nad nekom namirnicom. Od tada su debeli i \u382?iva hni.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouandin glas je bio pun gor\u269?ine. \u8211? Ali ubili su tatu odmah nakon \u35 3?to su prve hljebove odnijeli svojim \u382?enama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je nekoliko trenutaka hodao u ti\u353?ini i poku\u353?ao nekako sve to shv atiti. Pra\u353?\u269?i\u263?i su ubili Liba neposredno nakon \u353?to ih je spa sio od gladi? Nezamislivo, a ipak se dogodilo. Kako se moglo razvijati takvo dru \u353?tvo koje ubija onoga tko najvi\u353?e doprinosi njegovom opstanku. Trebali bi u\u269?initi upravo obratno, trebali bi one najzaslu\u382?nije nagraditi pov e\u263?avaju\u263?i njihove izglede za reprodukciju. To je na\u269?in na koji za jednice pobolj\u353?avaju svoje izglede za opstanak. Kako pra\u353?\u269?i\u263? i uop\u263?e mogu pre\u382?ivjeti ako ubijaju onoga tko daje najve\u263?i doprin os njihovom opstanku?\par\pard\plain\hyphpar}{ A opet, bilo je i ljudskih presedana. Ta djeca, Miro i Ouanda, sa svojim \u8222? problemati\u269?nim aktivnostima\u8221? bila su, gledaju\u263?i na duge staze, m udrija od Odbora Zvjezdanih Putova koji je donio sva ta pravila. Ali ako ih uhva te u toj raboti, odvest \u263?e ih iz njihovih domova na drugi svijet, \u353?to je ve\u263? samo po sebi bila smrtna kazna, jer \u263?e svi oni koje sada znaju ve\u263? biti mrtvi prije negoli se ovi ikada uzmognu vratiti, a tamo \u263?e bi ti ka\u382?njeni i vjerojatno strpani u zatvor. Niti jedna od njihovih ideja, a ni njihovi geni, ne\u263?e se \u353?iriti i dru\u353?tvo \u263?e u tom smislu os iroma\u353?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak, to nije imalo smisla upravo zato \u353?to to ljudi rade. Osim toga, uhi\u2 63?enje i zatvaranje Mire i Ouande, ako do toga ikada do\u273?e, {\i imalo} bi smisla ako bi se ljude gledalo kao jednu zasebnu zajednicu, a pra\u353 ?\u269?i\u263?e kao njihove neprijatelje, ako se razmi\u353?lja na na\u269?in da je sve ono \u353?to poma\u382?e pra\u353?\u269?i\u263?ima pre\u382?ivjeti na iz vjestan na\u269?in zlo prema ljudskom rodu. Tada bi njihovo ka\u382?njavanje bil o ne za\u353?tita pra\u353?\u269?i\u263?a nego spre\u269?avanje njihova razvitka .\par\pard\plain\hyphpar}{ Tako je sada Enderu sinulo kako ta pravila, kojima su se regulirali kontakti s p ra\u353?\u269?i\u263?ima, uop\u263?e nisu bila donesena s ciljem za\u353?tite pr a\u353?\u269?i\u263?a. Ona su samo trebala zagarantirati superiornost i mo\u263? ljudi. S te to\u269?ke gledi\u353?ta, Miro i Ouanda su svojim \u8222?problemati \u269?nim aktivnostima\u8221? bili izdajice interesa svoje vlastite vrste.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Otpadnici \u8211? rekao je naglas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to? \u8211? upita Miro. \u8211? \u352?to ste to sada rekli?\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Otpadnici. Oni koji se odri\u269?u vlastitih ljudi, a njihove neprijatel je smatraju svojim prijateljima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi nismo otpadnici \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesmo \u8211? izjavio je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja nisam porekla svoju ljudskost!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prema onome kako biskup Peregrino to definira, mi ve\u263? odavno negira mo svoju ljudskost \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali na\u269?in na koji ja to definiram... \u8211? zapo\u269?ela je.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Na na\u269?in na koji ti to definira\u353? \u8211? rekao je Ender \u8211 ? pra\u353?\u269?i\u263?i su isto ljudi. {\i

To} je ono za\u353?to ste otpadnici.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislila sam da ste rekli kako pra\u353?\u269?i\u263?e tretiramo kao \u38 2?ivotinje\~\u8211? rekla je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada ih ne smatrate odgovornima, kada im ne postavljate izravna pitanja, kada ih poku\u353?avate obmanuti, tada ih tretirate kao \u382?ivotinje.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Drugim rije\u269?ima \u8211? rekao je Miro \u8211? onda kada se {\i pridr\u382?avamo} uputa Odbora.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, \u8211? rekla je Ouanda \u8211? da, to\u269?no je, mi smo otpadnici. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A vi? \u8211? upita ga Miro. \u8211? Za\u353?to ste vi otpadnik?\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, mene je ljudska rasa jo\u353? davno odbacila. Tako sam i postao govo rnik za mrtve.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada su stigli na proplanak pra\u353?\u269?i\u263?a.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Na ve\u269?eru nisu do\u353?li ni mama ni Miro. Eli to nije smetalo. Ako bi se i tko od to dvoje pojavio, bio joj je oduzet autoritet i vi\u353?e nije imala vlas t nad mla\u273?om djecom. Ali i kad su bili tu, nitko od njih dvoje nije zapravo zauzeo Elin polo\u382?aj, samo vi\u353?e nitko od djece nije slu\u353?ao Elu, a nitko drugi nije ni poku\u353?avao odr\u382?avati red. Zato je bilo i ti\u353?e i lak\u353?e kad ovo dvoje nije bilo u blizini.\par\pard\plain\hyphpar}{ To ne zna\u269?i da su se sada najmanja djeca pona\u353?ala posebno pristojno, s amo su joj se manje odupirali. Trebala je samo nekoliko puta podviknuti na Grega i on je prestao gurkati i udarati Quaru ispod stola. A danas su se i Quim i Olh ado dr\u382?ali nekako rezervirano. Ni\u353?ta od onog uobi\u269?ajenog rje\u269 ?kanja i zadjevica.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sve dok ve\u269?era nije zavr\u353?ila.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quim se naslonio na naslon svog stolca i opako se osmjehnuo Olhadu. \u8211? Dakl e, ti si taj koji je onome uhodi pokazao kako \u263?e u\u263?i u mamine zapise.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado se okrenuo prema Eli. \u8211? Opet si ga ostavila bez brnjice, Ela. Mora\ u353? nau\u269?iti biti stro\u382?a s njim. \u8211? To je bio Olhadov na\u269?in da kroz humor zatra\u382?i Elinu intervenciju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quim nije \u382?elio da Olhado ima i\u269?iju pomo\u263?. \u8211? Ovoga puta Ela nije na tvojoj strani, Olhado. Nitko nije na tvojoj strani. Pomogao si tome \u3 53?pijunu upasti u mamine datoteke, a to te \u269?ini jednako krivim koliko je i on. On je \u272?avolov sluga, a to si i ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je opazila Olhadov bijes i u ma\u353?ti ga je ve\u263? vidjela kako svojim t anjurom ga\u273?a Quima. Ali taj trenutak je pro\u353?ao i Olhado se smirio. \u8 211? \u381?ao mi je, \u8211? rekao je \u8211? nisam to namjeravao u\u269?initi.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Popustio je Quimu. Priznao je da je Quim u pravu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nadam se \u8211? rekla je Ela \u8211? da ti je \u382?ao \u353?to nisi na mjeravao to u\u269?initi. Nadam se da se ne ispri\u269?ava\u353? zbog pomaganja Govorniku za mrtve.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno da se ispri\u269?ava zato \u353?to je pomogao tom \u353?pijunu \ u8211? komentirao je Quim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jer \u8211? istaknula je Ela \u8211? Govorniku svi mi trebamo pru\u382?i ti najve\u263?u mogu\u263?u pomo\u263?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quim je sko\u269?io na noge, nagnuo se preko stola i unio joj se u lice. \u8211? Kako to mo\u382?e\u353? re\u263?i?! Naru\u353?io je maj\u269?inu privatnost, ot krivao je njezine tajne, on je...\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela se iznenadila shvativ\u353?i da je i sama ustala, nagnula se preko stola i u zvra\u263?ala Quimu vi\u269?u\u263?i, samo jo\u353? glasnije. \u8211? Te maj\u26 9?ine tajne su uzrokom polovice otrova u ovoj ku\u263?i! Te njezine tajne nas {\ i sve} \u269?ine bolesnima, uklju\u269?uju\u263?i i nju! Tako je mo\u382?da jedini na\u269?in da se ovdje stvari poprave upravo ukrasti te njezine tajne i obznani

ti ih, istjerati ih negdje na otvoreno gdje ih mo\u382?emo ubiti! \u8211? Presta la je vikati. Obojica, i Quim i Olhado stajali su pred njom, pritisnuti na zid k ao da su njezine rije\u269?i metci, a nad njima dvojicom se vr\u353?i egzekucija . Nastavila je tihim i napetim glasom. \u8211? \u352?to se mene ti\u269?e, taj G ovornik za mrtve nam je jedina \u353?ansa da ponovo postanemo obitelj. A maj\u26 9?ine tajne su jedina barijera koja mu stoji na tom putu. Zato sam mu danas rekl a sve \u353?to sam znala o maj\u269?inim zapisima, jer mu \u382?elim dati svaku trun\u269?icu istine koju mogu na\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda si ti najgora izdajica od svih \u8211? rekao je Quim. Glas mu je dr htao i bio je na rubu pla\u269?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na Elino iznena\u273?enje, nije Quim bio taj koji je zaplakao nego Olhado. Narav no, njegove suzne \u382?lijezde nisu radile, jer su bile izva\u273?ene kada su m u instalirali ove o\u269?i. Zato nije bilo vlage kao znaka da pla\u269?e. Umjest o toga on se uz jecaj sagnuo i klizio dolje niz zid sve dok nije sjeo na pod, dr \u382?e\u263?i glavu me\u273?u koljenima, jecaju\u263?i i jecaju\u263?i. Ela je razumjela za\u353?to jeca. Zato \u353?to mu je bila rekla da njegova ljubav prem a Govorniku ne zna\u269?i nelojalnost, da nije zgrije\u353?io i vjerovao joj je kad mu je to rekla, znao je da je to istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je podigla pogled s Olhada i ugledala majku kako stoji na ku\u263?nom pragu . Ela je osjetila kako joj tijelo iznutra slabi i drhti pri pomisli da je ona sv e to \u269?ula.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali \u269?inilo se da mama nije ljuta. Samo malo tu\u382?na i vrlo umorna. Gleda la je Olhada.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quimov bijes je sada prona\u353?ao glas. \u8211? Jesi li \u269?ula \u353?to je E la govorila? \u8211? pitao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekla je mati, ne skidaju\u263?i pogled s Olhada. \u8211? I k ad se uzme sve u obzir, mo\u382?da \u269?ak ima i pravo. Idite u svoje sobe, dje co \u8211? rekla im je mati tihim glasom. \u8211? Moram razgovarati s Olhadom.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Ela je rukom pozvala Grega i Quaru koji su skliznuli sa svojih stolaca i brzo ot i\u353?li do Ele, pritom ra\u353?irenih o\u269?iju gledaju\u263?i sve te \u269?u dne stvari koje su se doga\u273?ale. Jer ipak, otac nikada nije bio u stanju ras plakati Olhada. Ela ih je odvela iz kuhinje u njihovu spava\u263?u sobu. \u268?u la je Quima kako prolazi predsobljem i kako je oti\u353?ao u svoju sobu zalupiv\ u353?i vratima, pa se bacio na krevet. A iz kuhinje se \u269?ulo kako Olhadovo j ecanje postaje sve ti\u353?e i mirnije i kako je posve prestalo kad ga je mama, po prvi puta nakon \u353?to je izgubio vid, zagrlila i tje\u353?ila ga, liju\u26 3?i svoje vlastite tihe suze po njegovoj kosi, dok ga je, u svojem naru\u269?ju ljuljala naprijed-natrag.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Miro nije znao \u353?to bi mislio o Govorniku za mrtve. Nekako je uvijek zami\u3 53?ljao da \u263?e Govornik biti jako nalik sve\u263?eniku, ili to\u269?nije re\ u269?eno, da \u263?e biti onakav kakav bi sve\u263?enik trebao biti: tih, sklon kontemplaciji, povu\u269?en od svijeta, onaj koji akciju i dono\u353?enje odluka pa\u382?ljivo prepu\u353?ta drugima. Miro je od njega o\u269?ekivao mudrost.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Nije o\u269?ekivao da \u263?e biti ovako nametljiv, ovako opasan. Da, bio je mud ar, prepoznavao je izmi\u353?ljotine i stalno je govorio ili radio nevi\u273?ene stvari koje su se kasnije pokazale da su bile posve u redu. \u268?inilo se kao da tako dobro poznaje ljude da ti s lica mo\u382?e pro\u269?itati sve one skrovi te \u382?elje i one istine koje su tako dobro kamuflirane da i ne zna\u353? da s i ih nosio u sebi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Koliko puta je Miro ovako stajao s Ouandom i promatrao kako Libo postupa s pra\u 353?\u269?i\u263?ima? Ali kad su bili s Libom uvijek su znali \u353?to ovaj radi , znali su njegovu tehniku i krajnju svrhu. A Govornik je slijedio neke na\u269? ine razmi\u353?ljanja koji su Miri bili potpuno strani. I usprkos njegovom ljuds kom obliku, Miro se ipak pitao je li Ender zaista framling... mogao je biti jedn ako zagonetan kao i pra\u353?\u269?i\u263?i. Bio je toliko raman koliko i oni, s tran, ali jo\u353? uvijek ne i \u382?ivotinja.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u352?to je Govornik zapazio? \u352?to je on vidio? Je li vidio luk kojeg je Str ijela nosio? Je li vidio na suncu osu\u353?enu lon\u269?ariju u kojoj se sada na makalo korijenje merdone? Koliko \u8222?problemati\u269?nih aktivnosti\u8221? je prepoznao, a za koje je mislio da su ovda\u353?nja, izvorna praksa?\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su rastvorili ispis {\i Matice i Hegemona}. \u8211? Ti \u8211? rekao je Strijela \u8211? ti si ovo napis ao?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? odgovorio je Govornik za mrtve.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je pogledao Ouandu. U o\u269?ima joj je vidio kako je njezina ustrajnost sa da dobila potvrdu. Dakle, Govornik je la\u382?ljivac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek ga je prekinuo. \u8211? Ono dvoje, Miro i Ouanda misle da si la\u382 ?ljivac.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je odmah pogledao Govornika, no ovaj ih nije ni pogledao.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Naravno da to misle \u8211? rekao je. \u8211? Njima nikada nije palo na pamet da vam je Rooter mo\u382?da rekao istinu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Te Govornikove mirne rije\u269?i uzrujale su Miru. Je li to zaista mogla biti is tina? Kona\u269?no, ljudi koji putuju izme\u273?u zvjezdanih sustava preskakali su desetlje\u263?a, \u269?esto i stolje\u263?a, dok bi do\u353?li iz jednog takv og sustava u drugi. Ponekad \u269?ak i pola tisu\u263?lje\u263?a. Nije bilo potr ebno jako mnogo takvih putovanja pa da u svijetu izvan broda pro\u273?e i tri ti su\u263?e godina. Ali to bi bila nevjerojatna koincidencija, to da onaj izvorni Govornik za mrtve do\u273?e ba\u353? ovamo. Ali taj izvorni Govornik je upravo o naj koji je napisao {\i Maticu i Hegemona}, a njega sigurno {\i bi} zanimala prva rasa ramana koja se pojavila nakon kukaca. Ja u to ne vjerujem , rekao je Miro u sebi, ali morao je priznati kako postoji mogu\u263?nost da je sve ovo istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to su tako blesavi? \u8211? pitao je \u268?ovjek. \u8211? Zar ne prepoznaju istinu kada je \u269?uju?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ono nisu blesavi \u8211? rekao je Govornik \u8211? nego ljudi su takvi. Mi propitujemo sva na\u353?a vjerovanja, osim onih u koja {\i zaista} vjerujemo; njih se nikada ne sjetimo dovesti u pitanje. Nikada nisu dove li u pitanje {\i vjerovanje} da je izvorni Govornik umro prije tri tisu\u263?e godina, premda su znali da svemirska putovanja relativiziraju duljinu \u382?ivot.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Ali mi smo im rekli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne. Vi ste im rekli da je matica rekla Rooteru da sam ja napisao tu knji gu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Upravo zato su i trebali znati da je to istina \u8211? rekao je \u268?ov jek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rooter je mudar, on je otac i on nikada ne bi pogrije\u353?io.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Miro se nije osmjehnuo, premda je to \u382?elio. Govornik je mislio da je jako p ametan i eto mu sad, sada je tamo gdje uvijek zavr\u353?avaju sva va\u382?na pit anja, frustriran inzistiranjem pra\u353?\u269?i\u263?a na tvrdnji da njihovi tot emi mogu s njima razgovarati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah, \u8211? rekao je Govornik \u8211? toliko je toga \u353?to mi ne razu mijemo. I toliko toga \u353?to vi ne razumijete. Trebali bismo jedni drugima vi\ u353?e toga re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je sjeo pokraj Strijele, podijeliv\u353?i tako s njime po\u269?asni polo\u382?aj. Strijela nije ni\u269?im pokazao da bi mu to smetalo.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e za mrtve \u8211? rekao je \u268?ovjek \u8211? ho\u263?e\u 353? li donijeti maticu k nama?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? nisam odlu\u269?io \u8211? odgovorio je Govornik.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Miro je ponovo pogledao Ouandu. Zar je Govornik poludio kad ovako navje\u353?tav

a da bi im mogao dati ne\u353?to \u353?to ne mo\u382?e?\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada se prisjetio da je Govornik rekao da preispitujemo sve \u353?to vjerujemo o sim onoga u \u353?to zaista vjerujemo. Miro je uvijek uzimao zdravo za gotovo on o \u353?to su svi znali: da su svi kukci bili pobijeni. Ali \u353?to ako je mati ca pre\u382?ivjela? \u352?to ako je to bilo razlogom da je Govornik mogao napisa ti {\i Maticu i Hegemona,} jer je imao kukca s kojim je mogao razgovarati? To je bilo k rajnje nevjerojatno, ali nije bilo {\i nemogu\u263?e}. Miro nije bio siguran da je i posljednji kukac ubijen. Znao je s amo da svi to vjeruju i da nitko tijekom tri tisu\u263?e godina nije podastro ni najmanji dokaz za suprotno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali \u269?ak ako to i jest istina, otkud bi \u268?ovjek to mogao znati? Najjedno stavnije obja\u353?njenje bilo bi da su pra\u353?\u269?i\u263?i ugradili {\i Maticu i Hegemona} u svoju religiju i nisu bili u stanju prihvatiti misao da pos toji mnogo Govornika za mrtve, a nitko od njih nije autor te knjige; da su svi k ukci mrtvi i da nikakva matica nikada ne mo\u382?e do\u263?i. To je bilo najjedn ostavnije obja\u353?njenje i bilo ga je najlak\u353?e prihvatiti. Svako drugo bi ga natjeralo priznati mogu\u263?nost da Rooterov totem nekako razgovara s pra\u 353?\u269?i\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O \u269?emu ovisi \u353?to \u263?e\u353? odlu\u269?iti? \u8211? pitao je \u268?ovjek. \u8211? Mi dajemo darove \u382?enama kako bismo stekli njihovo po\ u353?tovanje, ali ti si najpametniji od svih ljudi i mi nemamo ni\u353?ta \u353? to bi ti mogao trebati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi imate mnogo toga \u353?to ja trebam \u8211? rekao je Govornik.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to? Zar ti ne mo\u382?e\u353? napraviti bolje lonce nego su ovi? B olje strijele? Kapa koju nosim napravljena je od cabrine vune, ali ti nosi\u353? finiju odje\u263?u.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Meni ne trebaju takve stvari \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Ono \u35 3?to ja trebam to su istinite rije\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se nagnuo bli\u382?e, a onda mu se tijelo uko\u269?ilo od uzbu\u273? enja i o\u269?ekivanja. \u8211? O, Govorni\u269?e! \u8211? rekao je, a glas mu j e bio sna\u382?an kao \u353?to su i rije\u269?i bile va\u382?ne. \u8211? Ho\u263 ?e\u353? li dopisati na\u353?u pri\u269?u u {\i Maticu i Hegemona}?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja ne znam va\u353?u pri\u269?u \u8211? rekao je Govornik.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Pitaj. Pitaj! Pitaj nas bilo \u353?to!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako mogu pri\u269?ati va\u353?u pri\u269?u. Ja samo govorim pri\u269?e o mrtvima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi smo mrtvi! \u8211? povikao je \u268?ovjek. Miro ga nikada nije vidio ovako uzbu\u273?enog. \u8211? Ubijaju nas svakoga dana. Ljudi popunjavaju sve sv jetove. Brodovi putuju kroz no\u263?nu tminu, od zvijezde do zvijezde, ispunjava ju\u263?i svako prazno mjesto. A mi smo tu na na\u353?em malenom svijetu i gleda mo kako se nebo puni ljudima. Ti ljudi grade svoje glupe ograde kako bi nas zadr \u382?ali vani, ali to nije ni\u353?ta. Na\u353?a ograda je nebo! \u268?ovjek je sko\u269?io naprijed, zapanjuju\u263?e visoko, jer su mu noge bile sna\u382?ne. \u8211? Gledaj kako me je ta ograda bacila na tlo!\par\pard\plain\hyphpar}{ Potr\u269?ao je do najbli\u382?eg stabla i popeo se na deblo, vi\u353?e negoli g a je Miro ikada vidio da se penje, a onda je ispru\u382?io ruke i poletio u zrak . Trenutak je tako lebdio, a onda ga je gravitacija bacila dolje na tvrdo tlo. M iro je mogao \u269?uti kako je ja\u269?ina udarca izbila sav zrak iz njega. Govo rnik je odmah po\u382?urio do \u268?ovjeka, a Miro ga je slijedio u stopu. \u268 ?ovjek nije disao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li mrtav? \u8211? pitala je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne! \u8211? kriknuo je jedan pra\u353?\u269?i\u263? na mu\u353?kom jezik u. \u8211? Ti ne mo\u382?e\u353? umrijeti! Ne, ne, ne! \u8211? Miro je pogledao u tom smjeru i na svoje iznena\u273?enje vidio da to vi\u269?e Onaj Koji Jede Li \u353?\u263?e. \u8211? Ti ne mo\u382?e\u353? umrijeti!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je podigao mlitavu ruku i dodirnuo Govornikovo lice. Duboko je udahn

uo zrak. Tada je rekao: \u8211? Vidi\u353? li, Govorni\u269?e. Umro bih samo da se popnem preko ograde koja nas dijeli od zvijezda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tijekom svih ovih godina otkad je Miro poznavao pra\u353?\u269?i\u263?e i tijeko m svih onih godina prije toga, oni nisu ba\u353? niti jednom govorili o svemirsk im putovanjima, nikada nisu pitali o tome. A ipak je sada shvatio kako su sva on a pitanja koja su postavljali bila usmjerena prema otkrivanju tajne svemirskih l etova. Ksenolozi to nisu nikada shvatili jer su znali, znali bez ikakvog pitanja , da su pra\u353?\u269?i\u263?i vrlo udaljeni od razine civilizacije kada se mog u graditi svemirski brodovi, pa bi pro\u353?le tisu\u263?e godina prije nego bi i\u353?ta od toga shvatili. A sva njihova \u382?udnja za znanjem o metalima, o m otorima, o letenju iznad tla, sve je to bio njihov na\u269?in da poku\u353?aju s aznati tajnu leta kroz svemir.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je polako ustao s tla, dr\u382?e\u263?i Govornika za ruke. Miro je s hvatio kako ga tijekom svih ovih godina nikada niti jedan pra\u353?\u269?i\u263? nije primio za ruku. Osjetio je duboko \u382?aljenje. I o\u353?tru bol ljubomor e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada kad su vidjeli da se \u268?ovjek nije ozlijedio, pra\u353?\u269?i\u263?i su se okupili oko Govornika. Nisu se gurali, ali su htjeli biti blizu.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Rooter ka\u382?e da matica zna kako se grade svemirski brodovi \u8211? r ekao je Strijela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rooter ka\u382?e kako \u263?e nas ona sve nau\u269?iti \u8211? rekao je \u352?alica.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Metal, vatra koja se pali kamenom, ku\u263?e koje se grade od crne vode, sve.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je podigao ruke, prekidaju\u263?i njihovo brbljanje. \u8211? Kad biste svi bili \u382?edni i vidjeli da ja imam vodu, svi biste je od mene tra\u382?ili . Ali \u353?to ako bih ja znao da je voda koju imam otrovna?\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Nema otrova u brodovima koji plove prema zvijezdama \u8211? rekao je \u2 68?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima vi\u353?e na\u269?ina da se do\u273?e do svemirskih letova \u8211? r ekao je Govornik. \u8211? Neki su bolji nego drugi. Ja \u263?u vam dati sve \u35 3?to mogu, a \u353?to vas ne\u263?e uni\u353?titi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Matica je obe\u263?ala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja vam obe\u263?avam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se nagnuo naprijed, zgrabio Govornika za kosu i u\u353?i i povukao g a tako da su im se lica gotovo doticala. Miro jo\u353? nikada vidio ovakvo nasil ni\u269?ko pona\u353?anje; to je bilo ono \u269?ega se i bojao, odluka da \u263? e ubiti...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako smo ramani, \u8211? urlao je \u268?ovjek Govorniku u lice \u8211? on da je {\i na nama} da odlu\u269?ujemo, a ne na vama! Kad bismo bili varelsi, mogli biste n as sada odmah ubiti, onako kako si ti poubijao sve mati\u269?ine sestre.\par\par d\plain\hyphpar}{ Miro je bio zaprepa\u353?ten. Jedno je bilo to \u353?to su pra\u353?\u269?i\u263 ?i odlu\u269?ili da je Govornik onaj koji je napisao knjigu, ali kako su mogli d o\u263?i do nevjerojatnog zaklju\u269?ka da je on na neki na\u269?in kriv za kse nocid? Pa zar oni misle, da je to onaj monstrum Ender?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak, tamo je sada sjedio Govornik, a suze su mu se slijevale niz lice i zatvori o je o\u269?i kao da su \u268?ovjekove optu\u382?be imale snagu istine.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je okrenuo glavu i obratio se Miri. \u8211? \u352?to je ova voda? \u 8211? \u353?apnuo je. Tada je dotaknuo Govornikove suze.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Na taj na\u269?in mi pokazujemo boli, patnju ili tugu \u8211? odgovorio je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva je iznenada kriknuo, jezivim krikom kakvog Miro nikada ranije nije \u 269?uo, kao krik neke \u382?ivotinje na samrti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je kako mi pokazujemo bol \u8211? pro\u353?aptao je \u268?ovjek.\par

\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah! Ah! \u8211? vikao je Mandachuva. \u8211? Ja sam ve\u263? ranije vidi o tu vodu. Vidio sam je u o\u269?ima Pipa i Liba!\par\pard\plain\hyphpar}{ Jedan po jedan, a onda svi uglas, pra\u353?\u269?i\u263?i su kriknuli tim istim krikom. Miro je bio u\u382?asnut, pun strahopo\u353?tovanja i uzbu\u273?en, sve to odjednom. Nije imao pojma \u353?to je to zna\u269?ilo, ali pra\u353?\u269?i\u 263?i su pokazivali emocije koje su pred ksenolozima krili punih \u269?etrdeset i sedam godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar to oni \u382?ale za mojim tatom? \u8211? \u353?apnula je Ouanda. I n jezine su o\u269?i blistale od uzbu\u273?enja, a kosa joj je izgubila sjaj zbog znoja koji ju je oblio od straha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miri je u tom trenutku ne\u353?to sinulo pa je to istog \u269?asa i rekao. \u821 1? Oni sve dotad nisu znali da su Pipo i Libo plakali kad su umirali.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Nije znao kakve sad misli prolaze Ouandinom glavom, znao je samo da se okrenula, teturaju\u263?i u\u269?inila nekoliko koraka, pala na koljena i gorko zajecala. \par\pard\plain\hyphpar}{ Sve u svemu, dolazak Govornika je zaista uskome\u353?ao stvari.\par\pard\plain\h yphpar}{ Miro je kleknuo pokraj Govornika \u269?ija je glava sada bila pognuta i brada mu je bila oslonjena na grudi. \u8211? Govorni\u269?e \u8211? rekao je Miro.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Como pode ser\u8217? Kako to mo\u382?e biti da ste vi i prvi Govornik, a ipak i onaj Ender? N\u227?o pode ser.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla im je vi\u353?e nego sam ikada pomislio da bi im mogla re\u263?i.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali onaj Govornik, Govornik koji je napisao tu knjigu, je najmudriji \u2 69?ovjek koji je \u382?ivio u vremenu otkad postoje me\u273?uzvjezdani letovi. D o\u269?im je Ender bio ubojica, pobio je cijeli jedan narod, prekrasnu rasu rama na koja nas je mogla sva\u353?ta nau\u269?iti...\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je pokraj njih stajao \u268?ovjek i govorio dvostih iz {\i Hegemona}: \u8222? Bolest i ozdravljenje su u svakom srcu. Smrt i izbavljenje su u svakoj ruci.\u8221?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ovje\u269?e \u8211? rekao je Govornik \u8211? reci svojim ljudima neka ne tuguju zbog onoga \u353?to su u\u269?inili iz neznanja.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? To je bilo stra\u353?no, a to je bila na\u353?a najve\u263?a nagrada.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Reci svojim ljudima neka u\u353?ute i saslu\u353?aju me.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u268?ovjek je doviknuo nekoliko rije\u269?i koje nisu bile na mu\u353?kom jezik u nego na \u382?enskom, na tom jeziku autoriteta. U\u353?utjeli su i onda posjed ali, \u269?ekaju\u263?i \u353?to \u263?e im Govornik re\u263?i.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? U\u269?init \u263?u sve \u353?to budem mogao \u8211? rekao je Ender \u82 11? ali najprije vas moram upoznati, jer kako bih ina\u269?e mogao govoriti pri\ u269?u o vama? Moram vas upoznati, jer kako \u263?u ina\u269?e znati je li pi\u2 63?e otrovno ili nije. A onaj najte\u382?i problem \u263?e jo\u353? uvijek ostat i. Ljudska rasa sada slobodno voli kukce, zato \u353?to vjeruju da su svi mrtvi. Vi ste jo\u353? uvijek \u382?ivi, pa vas se zato oni jo\u353? uvijek boje.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263? \u268?ovjek je stao me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?e i p okazao na svoje tijelo kao na ne\u353?to \u353?to je slaba\u353?no i iznemoglo. \u8211? Boje se {\i nas}?!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Boje se istog onog \u269?ega se i vi bojite kada gledate u zvijezde ispu njene ljudima. Boje se da \u263?e jednoga dana do\u263?i na neki svijet i otkrit i da ste vi tamo do\u353?li prvi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ne \u382?elimo biti tamo prvi \u8211? rekao je \u268?ovjek \u8211? mi samo \u382?elimo da {\i

i} mi budemo tamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda mi dajte vremena. Poka\u382?ite mi tko ste, kako bih ja to mogao pr enijeti njima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sve \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? Mi \u263?emo te sve nau\u269?i ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ustao je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e. Govorio je na mu\u353?kom jeziku, ali M iro ga je razumio. \u8211? Nije na tebi da im govori\u353? neke stvari.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u268?ovjek mu je o\u353?tro odgovorio i to na starku \u8211? Ono \u353?to su Pi po i Libo i Miro i Ouanda u\u269?ili nas, isto nije bilo njihovo da o tome govor e. Ali su nas ipak nau\u269?ili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Njihova glupost ne mora biti i na\u353?a glupost. \u8211? Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je i dalje govorio mu\u353?kim jezikom.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? A niti se njihova mudrost ne mora nu\u382?no primjenjivati i na nas \u82 11? odvratio mu je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e izgovorio ne\u353?to na jeziku stabla \u3 53?to Miro nije mogao razumjeti. \u268?ovjek mu nije odgovorio i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je oti\u353?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kad je ovaj oti\u353?ao, Ouanda se vratila, a o\u269?i su joj bile jo\u353? uvij ek crvene od pla\u269?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se okrenuo natrag prema Govorniku. \u8211? \u352?to \u382?eli\u353? znati? \u8211? upitao je. \u8211? Re\u263?i \u263?emo ti i pokazat \u263?emo ti, budemo li mogli.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik se okrenuo prema Miri i Ouandi. \u8211? \u352?to bih ih trebao pitati? Ja znam tako malo da i ne znam \u353?to bismo trebali znati.\par\pard\plain\hyph par}{ Miro je pogledao Ouandu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi nemate kamenog ili metalnog oru\u273?a \u8211? rekla je \u8211? ali v a\u353?e ku\u263?e su napravljene od drveta, ba\u353? kao i va\u353?i lukovi i s trijele.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je stajao, \u269?ekaju\u263?i. Ti\u353?ina se odu\u382?ila. \u8211? Ali \u353?to je va\u353?e pitanje? \u8211? napokon upita \u268?ovjek.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Kako nam je mogla promaknuti ta veza, mislio je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi, ljudi \u8211? rekao je Govornik \u8211? rabimo kameno ili metalno or u\u273?e, kako bismo njime oborili stabla kada ih \u382?elimo oblikovati u ku\u2 63?e ili strijele ili onakve palice kakve sam vidio da neki od vas nose.\par\par d\plain\hyphpar}{ Potrajalo je nekoliko trenutaka dok nisu shvatili njegove rije\u269?i, a onda su svi pra\u353?\u269?i\u263?i poskakali na noge. Po\u269?eli su tr\u269?ati uokol o, ludo i nesvrhovito, i ponekad se zalijetali jedan u drugog ili u stabla ili u drvene kolibe. Ve\u263?ina ih je \u353?utjela, no ponegdje se za\u269?ulo ski\u 269?anje, upravo onakvo kakvo se \u269?ulo prije nekoliko minuta. To njihovo got ovo posve tiho ludilo izgledalo je sablasno, kao da su odjednom izgubili kontrol u nad svojim tijelima. Sve ove godine vrlo opreznog nekomuniciranja, suzdr\u382? avanje od toga da se pra\u353?\u269?i\u263?ima i\u353?ta ka\u382?e, a onda je Go vornik prekinuo s tom politikom i eto kakvo ludilo je izazvao.\par\pard\plain\hy phpar}{ Iz te gu\u382?ve pojavio se \u268?ovjek i bacio se na tlo ispred Govornika.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, Govorni\u269?e! \u8211? glasno je zavapio. \u8211? Obe\u263?aj da im nikada ne\u263?e\u353? dopustiti da tim svojim kamenim i metalnim oru\u273?em p osijeku moga oca Rootera. Ako \u382?elite nekoga ubiti, tu su drevna bra\u263?a koja \u263?e se \u382?rtvovati, ili \u263?u ja drage volje umrijeti, samo im ne dopusti da mi ubiju oca!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ili {\i mojeg} oca! \u8211? vikali su drugi pra\u353?\u269?i\u263?i. \u8211? Ili mojega! \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada ne bismo sahranili Rootera tako blizu ograde \u8211? rekao je Man

dachuva \u8211? da smo znali da ste... da ste {\i varelsi}.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je opet podigao ruke. \u8211? Je li ijedan \u269?ovjek posjekao ijedno stablo na Luzitaniji? Nikada. Ovdje je to zakonom zabranjeno. Nemate se \u269?eg a bojati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su se smirili i nastupila je ti\u353?ina. Napokon je i \ u268?ovjek ustao s tla. \u8211? U\u269?inio si da se jo\u353? vi\u353?e bojimo l judi \u8211? rekao je Govorniku. \u8211? Da barem nikada nisi ni do\u353?ao u na \u353?u \u353?umu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouandin glas je nadglasao sve ostale. \u8211? Kako to mo\u382?e\u353? re\u263?i nakon na\u269?ina na koji ste ubili mojeg oca?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek ju je zaprepa\u353?teno pogledao i nije bio u stanju ni odgovoriti. Miro ju je zagrlio, a Govornik za mrtve je u nastaloj ti\u353?ini rekao. \u8211? Obe\u263?ali ste mi da \u263?ete mi odgovoriti na sva pitanja. Sada vas pitam k ako gradite drvene kolibe i izra\u273?ujete lukove i strijele kakve ovaj nosi i one palice. Mi smo vam rekli jedini na\u269?in na koji mi to znamo. Sada vi nama recite na\u269?in na koji vi to radite.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa rekao sam ti \u8211? kazao je \u268?ovjek. \u8211? Bra\u263?a se sama predaju. Ka\u382?emo nekom drevnom bratu koje su na\u353?e potrebe, poka\u382?e mo mu oblik i on se preda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?emo li vidjeti kako se to radi? \u8211? pitao je Ender.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se ogledavao, gledaju\u263?i druge pra\u353?\u269?i\u263?e. \u8211? \u381?eli\u353? da zatra\u382?imo od brata da nam se da samo zato da biste vi to vidjeli? Ne treba nam nova ku\u263?a niti \u263?e nam jo\u353? godinama trebati , a imamo i onoliko strijela koliko nam treba...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poka\u382?i mu!\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se okrenuo, a okrenuli su se i pra\u353?\u269?i\u263?i i vidjeli Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e kako se ponovo pojavio iz \u353?ume. Odlu\u269?no je do\u35 3?ao nasred istine; nije ih gledao, a govorio je kao ne\u269?iji glasnik, kao ne ki gradski telal kojeg ne zanima slu\u353?a li ga netko ili netko ili ne. Govori o je na jeziku \u382?ena i Miro je mogao razumjeti samo neke manje dijelove.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to to govori \u8211? \u353?apatom ga upita Govornik.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Miro, koji je jo\u353? uvijek kle\u269?ao pokraj Endera, prevodio mu je kako je najbolje znao. \u8211? O\u269?ito je u me\u273?uvremenu oti\u353?ao do \u382?ena i one su rekle neka u\u269?ine sve \u353?to zatra\u382?i\u353?. Ali to nije tak o jednostavno, on im govori neka... ne znam te rije\u269?i... ne\u353?to o tome kako \u263?e svi oni umrijeti. U svakom slu\u269?aju ne\u353?to o umrloj bra\u26 3?i. Pogledaj ih... oni se ne boje, niti jedan od njih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja i ne znam kako njihov strah izgleda \u8211? rekao je Govornik. \u8211 ? Ja uop\u263?e ne poznajem ovaj narod.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Niti ja \u8211? rekao je Miro.\u8211? Moram ti to prepustiti, jer si u s amo pola sata ovdje prouzro\u269?io vi\u353?e uzbu\u273?enja nego mi tijekom svi h godina otkako smo stigli ovamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je dar s kojim sam ro\u273?en \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Pred la\u382?em ti da se nagodimo. Ja ne\u263?u nikome govoriti o va\u353?im \u8222?p roblemati\u269?nim aktivnostima\u8221? a vi nemojte nikome re\u263?i tko sam ja. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nema problema \u8211? pristao je Miro \u8211? ja ionako ne vjerujem u to .\par\pard\plain\hyphpar}{ Govor Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e je zavr\u353?io i on je odmah po\u353?ao pr ema ku\u263?i i u\u353?ao u nju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zatra\u382?it \u263?emo dar od jednog drevnog brata \u8211? rekao je \u2 68?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?ene su rekle da tako u\u269?inimo.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako je Miro stajao, jednom rukom obgrliv\u353?i Ouandu, a s druge strane mu j e stajao Govornik, dok su pra\u353?\u269?i\u263?i izvodili \u269?udo koje je bil o daleko uvjerljivije od onoga za koje su Gusto i Cida dobili svoju titulu Os Ve

nerados.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su okru\u382?ili jedno staro stablo na rubu \u269?istine . Onda su se, jedan po jedan, popeli uz deblo i po\u269?eli o drvo udarati palic ama. Uskoro su svi bili na stablu, pjevaju\u263?i i lupkaju\u263?i u vrlo slo\u3 82?enom ritmu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jezik otaca \u8211? \u353?apnula je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nakon samo nekoliko minuta stablo se vidljivo zaljuljalo. Odmah je polovina pra\ u353?\u269?i\u263?a poskakala na tlo i po\u269?eli gurati stablo tako da ono pad ne na dio tla okrenut prema \u269?istini. Ostali su nastavili lupkati jo\u353? \ u382?e\u353?\u263?e i pjevati jo\u353? glasnije. Jedna po jedna, velike grane st abla po\u269?ele su otpadati. Pra\u353?\u269?i\u263?i su odmah prisko\u269?ili i podizali ih, vuku\u263?i ih dalje od onog dijela tla gdje su predvi\u273?ali da \u263?e stablo pasti. \u268?ovjek je jednu granu odnio Govorniku, koji ju je op rezno primio i pokazao je Miri i Ouandi. Onaj sirovi kraj grane, tamo gdje se do prije nekoliko trenutaka dr\u382?ala za stablo bio je apsolutno gladak. Nije se mogla vidjeti nikakva hrapavost ili neravnina, nije kapao sok niti je bilo i\u2 69?ega \u353?to bi ukazivalo i na najmanje nasilje prilikom odvajanja od stabla. Miro je dotakao taj dio. Bio je gladak i hladan.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na kraju je stablo izgledalo kao okomito postavljen trupac, veli\u269?anstven i bez i jedne jedine grane. Blijede mrlje na mjestima gdje su nekada izrastale gra ne, bjelasale su se na poslijepodnevnom suncu. Pjevanje pra\u353?\u269?i\u263?a je dostiglo svoju kulminaciju i onda prestalo. Deblo se opet zatreslo i tada je otpo\u269?eo njegov blag i graciozan pad na tlo. Kad je dotaknulo tlo, za\u269?u o se prasak, tlo se malo zatreslo i tada je opet sve bilo mirno.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u268?ovjek je oti\u353?ao do trupca i po\u269?eo gladiti njegovu povr\u353?inu, pritom tiho pjevu\u353?e\u263?i. Pod njegovim rukama kora se postupno rastvaral a i nastala pukotina se pove\u263?avala uzdu\u382?no u oba smjera, tako da se ko ra u cijelosti podijelila popola. Tada su pri\u353?li mnogi pra\u353?\u269?i\u26 3?i, primili je, zgulili je s obje strane tako da je ostala u komadu i stavili j e na stranu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesi li ikada vidio da koriste koru? \u8211? upita Govornik Miru.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Miro je odmahnuo glavom. Nije mogao progovoriti pa da mu to glasno ka\u382?e.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Sada je deblu pristupio Strijela, tiho pjevu\u353?e\u263?i. Prelazio je prstima amo-tamo po stablu, kao da opisuje to\u269?nu du\u382?inu i \u353?irinu jednog l uka za strijele. Miro je vidio kako se pojavljuju crte, a onda se golo drvo to\u 269?no po njima raspucalo i lomilo sve dok se nije napravio upravo onolik luk ko liki je bio zacrtan. Savr\u353?en i posve glatko poliran le\u382?ao je u duga\u2 69?kom jarku koji se pru\u382?ao du\u382? debla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pri\u353?li su i drugi pra\u353?\u269?i\u263?i, crtali po deblu razne oblike i o dlazili su s palicama, zdjelama, strelicama, s no\u382?evima o\u353?trog sje\u26 9?iva i s tisu\u263?ama tankih niti lika za pletenje ko\u353?ara. Kad je tako bi lo iskori\u353?teno pola debla, pra\u353?\u269?i\u263?i su se malo udaljili od n jega i zapjevali svi zajedno. Deblo se zatreslo i raspalo u pola tuceta duga\u26 9?kih motki. Stablo je bilo potpuno iskori\u353?teno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se polako kretao naprijed i kleknuo pokraj motki, a ruke je nje\u382 ?no polo\u382?io na onu koja mu je bila najbli\u382?a. Zabacio je glavu i po\u26 9?eo pjevati, melodiju bez rije\u269?i, najtu\u382?niju koju je Miro ikada \u269 ?uo. Ta pjesma je trajala i trajala, samo \u268?ovjekov glas. Tek je postupno op azio kako ga svi ostali pra\u353?\u269?i\u263?i promatraju i kao da ne\u353?to \ u269?ekaju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Napokon mu je pri\u353?ao Mandachuva i blagim glasom rekao: \u8211? Molim te, zb ilja bi bilo u redu kada bi i ti zapjevao za ovog brata.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ne znam kako \u8211? odgovorio je Miro, osje\u263?aju\u263?i se bespomo\ u263?no i prestra\u353?eno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On je dao svoj \u382?ivot kako bi odgovorio na tvoje pitanje.\par\pard\p lain\hyphpar}{

Kako bi odgovorio na moje pitanje i postavio na tisu\u263?e novih, pomislio je M iro. Ali po\u353?ao je naprijed, kleknuo pokraj \u268?ovjeka i prstima obuhvatio istu hladnu i glatku motku koju je i \u268?ovjek dr\u382?ao, zabacio je glavu i pustio glas. U po\u269?etku slabo i oklijevaju\u263?i, nesiguran u to koju bi m elodiju trebao pjevati, no ubrzo je shvatio razlog za tu nijemu i nemelodi\u269? nu pjesmu, pod svojim prstima osjetio je smrt stabla i glas mu postade glasan i jak, tvore\u263?i stra\u353?ne disharmonije s glasom \u268?ovjeka koji je oplaki vao smrt stabla, zahvaljivao mu na njegovoj \u382?rtvi i obe\u263?avao mu kako \ u263?e se njegova smrt iskoristiti za dobrobit plemena, za dobrobit bra\u263?e, njihovih \u382?ena i djece, tako da \u263?e svi \u382?ivjeti sretno i prosperite tno. To je bio smisao pjesme i smisao smrti tog stabla i kad je pjesma napokon z avr\u353?ila, Miro se sagnuo sve dok mu \u269?elo nije dodirnulo drvo i izgovori o je krajnje ganutljive rije\u269?i, one iste koje je prije nekoliko godina tamo na obronku \u353?aptao iznad Libovog trupla.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 15}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b GOVORENJE}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { \u268?OVJEK: Za\u353?to nas nitko drugi od ljudi ne do\u273?e posjetiti?\par\par d\plain\hyphpar}{ MIRO: Mi smo jedini kojima je dopu\u353?teno pro\u263?i kroz dveri.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u268?OVJEK: Za\u353?to se jednostavno ne popnu preko ograde?\par\pard\plain\hyp hpar}{ MIRO: Zar nitko od vas nije nikada dotaknuo ogradu? (\u268?ovjek ne odgovara.) J ako je bolno dodirnuti ogradu. Prela\u382?enje preko ograde bilo bi kao da te sv aki dio tijela boli toliko da ne mo\u382?e ja\u269?e i to svi dijelovi odjednom. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?OVJEK: To je glupo. Zar nije trava s obje strane ograde?\par\pard\plain\hy phpar}OUANDA QUENHATTA FIGUEIRA MUCUMBI, transkripti {\i Dijaloga,} 103:0:1970:1:1:5{ \~\par\pard\plain\hyphpar}{ Sunce je tek jedan sat bilo iznad horizonta kad se gradona\u269?elnica Bosquinha uspinjala stubama koje su u katedrali vodile do privatnog ureda biskupa Peregri na. Dom i Dona Crist\u227?es su ve\u263? bili tamo, a lica su im imala ozbiljan izraz. Ali biskup Peregrino je izgledao zadovoljan samim sobom. Uvijek je u\u382 ?ivao kad su se vjerski i politi\u269?ki vo\u273?e Milagre okupili pod njegovim krovom. Uop\u263?e nije bilo va\u382?no to \u353?to je Bosquinha bila ta koja je sazvala ovaj sastanak, a onda predlo\u382?ila da ga odr\u382?e u katedrali. Svi \u273?ao mu se taj osje\u263?aj kako je, u neku ruku, gospodar kolonije na Luzit aniji. No na kraju ovog sastanka bit \u263?e svima njima jasno kako nitko u ovoj prostoriji nije gospodar ni\u269?ega.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha ih je sve pozdravila. Ipak, nije sjela na stolac koji joj je bio ponu\ u273?en. Umjesto toga, sjela je za biskupov privatni terminal, prijavila se i po krenula program kojeg je pripremila. U zraku iznad terminala pojavilo se nekolik o slojeva si\u263?u\u353?nih kockica. Onaj najvi\u353?i sloj sastojao se od samo nekoliko kocki. Ve\u263?ina donjih slojeva imala ih je mnogo, mnogo vi\u353?e. Vi\u353?e od polovice tih slojeva, po\u269?ev\u353?i s onim najvi\u353?im, bilo je obojeno crveno. Svi ostali bili su plavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jako lijepo \u8211? rekao je biskup Peregrino.\par\pard\plain\hyphpar}{

Bosquinha se okrenula prema Dom Crist\u227?ou \u8211? Prepoznajete li ovaj model ?\par\pard\plain\hyphpar}{ Odmahnuo je glavom rekav\u353?i: \u8211? Ali mislim da znam zbog \u269?ega je ov aj sastanak sazvan.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227? se na svom stolcu nagnula naprijed. \u8211? Postoji li ikakvo s igurno mjesto kamo mo\u382?emo staviti stvari koje \u382?elimo sa\u269?uvati?\pa r\pard\plain\hyphpar}{ S biskupovog lica je odmah nestao onaj izraz vedrog raspolo\u382?enja. \u8211? J a {\i ne znam} za\u353?to je sazvan ovaj sastanak.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se okrenula u svom stolcu kako bi mogla pogledati biskupa. \u8211? Bil a sam vrlo mlada kad su me imenovali guvernericom kolonije na Luzitaniji. Velika je \u269?ast biti tako izabran, znak velikog povjerenja. Jo\u353? od djetinjstv a, prou\u269?avala sam vladanje zajednicom i dru\u353?tvene sisteme, i u mojoj k ratkoj karijeri u Oportu mi je sasvim dobro i\u353?lo. Ono \u353?to je taj Odbor o\u269?ito bio previdio jest \u269?injenica da sam ja ve\u263? tada bila sumnji \u269?ava, sklona obmanjivanjima i \u353?ovinistkinja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To su va\u353?e vrline kojima smo se svi po\u269?eli diviti \u8211? reka o je Peregrino.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se osmjehnula. \u8211? Moj \u353?ovinizam se svodio na to da sam, \u26 9?im je kolonija Luzitanija postala moja, postala lojalnija interesima Luzitanij e nego interesima Stotine Svjetova ili Saboru Zvjezdanih Putova. Moja sklonost o bmanjivanjima navela me pretvarati se pred tim istim Saborom kako mi je u svako doba on u srcu. A sumnji\u269?avost me navela na pomisao da Saboru ne pada na pa met Luzitaniji dati i\u353?ta poput neovisnosti i ravnopravnog statusa u Stotini Svjetova.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jasno da ne \u8211? rekao je Peregrino \u8211? mi smo kolonija.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Mi nismo kolonija \u8211? rekla je Bosquinha. \u8211? Mi smo eksperiment . Pregledala sam na\u353?u povelju i sve ovlasti, kao i sve odredbe Sabora koje se odnose na nas, pa sam otkrila kako se na nas ne primjenjuju normalni zakoni k oji se odnose na privatnost. Otkrila sam da Odbor ima pravo neograni\u269?enog p ristupa svim datotekama svake osobe i svake institucije na Luzitaniji.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Biskup Peregrino je izgledao ljutito. \u8211? \u381?elite li re\u263?i da taj Od bor ima pravo \u269?itati povjerljive zapise i Crkve?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah, \u8211? rekla je Bosquinha \u8211? moj kolega \u353?ovinist.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? U skladu s Kodeksom Zvjezdanih Putova, Crkva ipak ima neka prava.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemojte se ljutiti na {\i mene.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikad mi to niste rekli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da sam vam rekla, vi bi protestirali, oni bi se tada morali praviti kako se povla\u269?e pa ja onda ne bih mogla u\u269?initi ono \u353?to sam u\u269?in ila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A to je?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovaj program. On nadzire sve ansiblima zapo\u269?ete pristupe bilo kojem dokumentu u koloniji Luzitanije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o se zahihotao \u8211? Vi to ne biste smjeli u\u269?initi.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam. I kao \u353?to sam rekla, imam mno\u353?tvo sitnih poroka. Ali moj program nikada nije otkrio neki zna\u269?ajniji upad u sustav... oh, nekoliko d okumenata svaki puta kad su pra\u353?\u269?i\u263?i ubili nekog od na\u353?ih ks enologa, a to se i moglo o\u269?ekivati... ali ni\u353?ta ve\u263?e od toga. Sve do prije \u269?etiri dana.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada je stigao Govornik za mrtve \u8211? rekao je biskup Peregrino.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Bosquinhu je zabavljalo to \u353?to je biskup dolazak Govornika o\u269?ito smatr ao takvim klju\u269?nim danom da je to istog trenutka povezao.\par\pard\plain\hy

phpar}{ \u8211? Prije tri dana \u8211? rekla je \u8211? ansibl je potaknuo jedan benigni pregled. Slijedio je zanimljiv uzorak. \u8211? Okrenula se terminalu i promijen ila sliku. Sada je pokazivao pristup u onim podru\u269?jima na vi\u353?em nivou i ograni\u269?io se na samo jedno podru\u269?je displeja. \u8211? Ansibl je pris tupao svemu \u353?to je imalo veze s ksenolozima i ksenobiolozima Milagrea. Zaob ilazio je sve sigurnosne postupke, kao da oni i ne postoje. Sve \u353?to su oni otkrili i sve o njihovim osobnim \u382?ivotima. I da, biskupe Peregrino, i tada sam vjerovala, a i sada vjerujem, da je to povezano s Govornikom.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? {\i On} sigurno nema utjecaja na Sabor Zvjezdanih Putova \u8211? rekao je biskup.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o je mudro kimnuo. \u8211? San Angelo je jednom zapisao u svom pr ivatnom dnevniku, kojega osim Djece Kristova Uma nikada nitko nije \u269?itao... \par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup se gnjevno okrenuo prema njemu. \u8211? Zna\u269?i, Djeca ipak {\i imaju} tajne rukopise San Angela!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne tajne \u8211? rekla je Dona Crist\u227?. \u8211? Uglavnom dosadne. Sv atko mo\u382?e pro\u269?itati te dnevnike, ali mi smo jedini koji su se htjeli g njaviti s tim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A napisao je \u8211? nastavio je Dom Crist\u227?o \u8211? da je Govornik Andrew stariji negoli mi to mislimo. Stariji i od Sabora Zvjezdanih Putova i, n a neki svoj specifi\u269?an na\u269?in, mo\u382?da je jo\u353? utjecajniji.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Biskup Peregrino je samo frknuo. \u8211? On je balavac i sigurno jo\u353? nema n i \u269?etrdeset godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Va\u353?e glupo nadmetanje je \u269?isto gubljenje vremena \u8211? o\u35 3?tro je rekla Bosquinha. \u8211? Ja sam ovaj sastanak sazvala zbog njegove hitn osti, iz pristojnosti prema {\i vama}, jer ja sam ve\u263? djelovala u korist vlade Luzitanije.\par\pard\plain\h yphpar}{ Svi ostali su u\u353?utjeli.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se vratila do terminala, do onog originalnog displeja.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Jutros me je moj program po drugi puta upozorio. Jo\u353? jedan sustavni upad preko ansibla, samo ovoga puta to nije bio onakav selektivni i nedestrukti vni kao prije tri dana. Ovoga puta je \u269?itao {\i sve,} brzinom prebacivanja podataka, pa se podrazumijeva da su svi na\u353?i zap isi bili kopirani u kompjutere koji nisu na ovom svijetu. Zatim su svi direktori ji ponovo upisani na na\u269?in da se samo jednom jedinom naredbom upu\u263?enom ansiblom mo\u382?e razoriti ba\u353? svaki dokument u memorijama na\u353?ih kom pjutera.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha je mogla vidjeti kako je biskup Peregrino iznena\u273?en, a Djeca nisu .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to? \u8211? upita biskup. \u8211? To razaranje svih memorijskih zapisa, to se radi narodima ili svjetovima koji su... u pobuni koju \u382?elite ugu\u353?iti, koju...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidim \u8211? obratila se Bosquinha Djeci \u8211? da ste ne samo \u353?o vinisti nego ste i sumnji\u269?avi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bojim se, mnogo manje nego \u353?to ste vi \u8211? rekao je Dom Crist\u2 27?o. Ali i mi smo primijetili te upade. Mi smo, naravno, kopirali sve na\u353?e zapise... uz visoke tro\u353?kove... i razaslali ih samostanima Djece Kristova Uma na drugim svjetovima i oni \u263?e poku\u353?ati obnoviti na\u353?e datoteke kad jednom budu uni\u353?teni. Pak, ukoliko nas se tretira kao pobunjeni\u269?k u koloniju, sumnjam da \u263?e nam takva obnova biti dopu\u353?tena. Zato radimo i papirnate kopije onih najvitalnijih informacija. Nema \u353?anse da uzmognemo otisnuti ba\u353? sve, ali mislimo da \u263?emo uspjeti tiskati dovoljno da mo\ u382?emo neometano nastaviti dalje. Tako na\u353? rad ne\u263?e biti do kraja un i\u353?ten.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Vi ste to znali? \u8211? pitao je biskup \u8211? A {\i meni} ni\u353?ta rekli?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oprostite mi, biskupe Peregrino, ali nije nam palo na pamet da to ne\u26 3?ete i sami opaziti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A i ne vjerujete da mi radimo i\u353?ta \u353?to bi bilo toliko va\u382? no da je vrijedno tiskati samo da bi se sa\u269?uvalo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prestanite! \u8211? rekla je gradona\u269?elnica. \u8211? Kompjutorski i spisi mogu spasiti tek neznatan djeli\u263?... u Luzitaniji nema toliko pisa\u26 9?a da bi ispisali ikakav zna\u269?ajniji dio. Nismo \u269?ak mogli ni obaviti o ne najosnovnije servise. Mislim da nemamo vi\u353?e od sat vremena prije negoli oni dovr\u353?e kopiranje i onda izbri\u353?u na\u353?e memorije. Ali \u269?ak d a smo i rano jutros zapo\u269?eli s ispisima, ne bismo mogli ispisati vi\u353?e od jedne stotinke jednog jedinog postotka onih datoteka koje svakodnevno koristi mo. Na\u353?a krhkost, na\u353?a ranjivost je posvema\u353?nja.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Zna\u269?i, bespomo\u263?ni smo \u8211? rekao je biskup.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Ne ba\u353? potpuno, ali sam \u382?eljela da vam bude jasno u kakvoj eks tremnoj situaciji se nalazimo, tako da prihvatite jedinu alternativu koja nam se nudi. Bit \u263?e vam vrlo odbojna.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U to i ne sumnjam \u8211? rekao je biskup Peregrino.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Jo\u353? prije sat vremena hrvala sam se s tim problemom, poku\u353?avaj u\u263?i vidjeti postoji li ikakva klasa dokumenata koja je imuna na brisanje pa sam otkrila da postoji jedna osoba \u269?ije datoteke su potpuno bile presko\u2 69?ene. Isprva sam pomislila da je to zato \u353?to je on framling, ali pravi ra zlog je daleko suptilniji. Govornik za mrtve {\i nema} datoteke ovdje u luzitanijskoj memoriji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Niti jednu? Nemogu\u263?e! \u8211? rekla je Dona Crist\u227?o.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Za Sabor Zvjezdanih Putova on je nevidljiv. Ako stave embargo na transfe r svih podataka s Luzitanije, njegove datoteke \u263?e i dalje biti otvorene, je r kompjuteri to ne vide kao transfer podataka s Luzitanije. One su spremljene, a li nisu u luzitanijskoj memoriji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar nam predla\u382?ete \u8211? rekao je Peregrino \u8211? da svoje najp ovjerljivije i najva\u382?nije zapise prebacimo kao {\i poruke} tome... tome neizrecivom nevjerniku?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ka\u382?em vam, upravo sam to u\u269?inila. Transfer najvitalnijih i naj osjetljivijih vladinih dokumenata je gotovo zavr\u353?en. Pri lokalnim brzinama to je transfer visokog prioriteta pa je tekao mnogo br\u382?e od brzine kojom ko piraju kompjutori Sabora. Nudim vam priliku da napravite sli\u269?an transfer sl u\u382?iv\u353?i se pritom mojim visokim prioritetom koji ima prvenstvo u odnosu na sve druge uporabe kompjutera. \u381?elite li to dobro, a ako ne \u382?elite ja \u263?u tada pristupiti transferu vladinih materijala koji su od drugorazredn e va\u382?nosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali on bi mogao gledati u na\u353?e dokumente \u8211? rekao je biskup.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To\u269?no, mogao bi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o je odmahnuo glavom. \u8211? Ne\u263?e, ako mu ka\u382?emo da ih ne \u269?ita.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naivan si kao kakvo dijete \u8211? rekao mu je biskup. \u8211? Nema \u26 9?ak ni\u269?ega \u353?to bi ga prisililo da nam vrati te podatke.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Bosquinha je kimnula. \u8211? To je to\u269?no. Imat \u263?e sve \u353?to je nam a od vitalne va\u382?nosti i onda nam to vratiti ili ne vratiti, kako po\u382?el i. Ali vjerujem, jednako kao i Dom Crist\u227?o, da je on dobar \u269?ovjek koji \u263?e nam pomo\u263?i u ovom za nas tako te\u353?kom trenutku.\par\pard\plain \hyphpar}{ Dona Crist\u227? je ustala. \u8211? Ispri\u269?avam se, ali ja \u382?elim smjest a otpo\u269?eti s oda\u353?iljanjem najva\u382?nijih podataka.\par\pard\plain\hy

phpar}{ Bosquinha se okrenula prema biskupovom terminalu i uklju\u269?ila svoj status na jve\u263?eg prioriteta. \u8211? Samo unesite klase dokumenata koje \u382?elite p oslati kao poruke Govorniku Andrewu. Pretpostavljam da ste ih ve\u263? ranije oz na\u269?ili kao prioritetne, jer ste ih ispisivali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koliko jo\u353? vremena imamo? \u8211? pitao je Dom Crist\u227?o. Dona C rist\u227? je ve\u263? grozni\u269?avo tipkala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vrijeme je ispisano ovdje na vrhu. \u8211? Bosquinha je gurnula ruku u h olografski displej i prstom dotaknula broja\u269? koji je odbrojavao preostalo v rijeme.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne trudi se prebacivati bilo \u353?to od onoga \u353?to ve\u263? imamo k ao ispis \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o svojoj \u382?eni. \u8211? To uvijek m o\u382?emo ponovo utipkati. Ionako je malo od toga zaista dragocjeno.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Bosquinha se okrenula prema biskupu. \u8211? Znala sam da \u263?e ovo biti te\u3 53?ko. Nadam se da \u263?ete pa\u382?ljivo razmotriti ovu ponudu prije nego je o dbijete...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Odbijem? Zar mislite da sam budala? Mogu ja prezirati pseudo-religiju ti h govornika za mrtve, ali ako je to jedini put kojeg nam je Gospodin ostavio otv orenim kako bismo sa\u269?uvali vitalne zapise Crkve, onda bih bio lo\u353? slug a Bo\u382?ji kad bih dopustio da me moj ponos sprije\u269?i da to ne iskoristim. Na\u353?i spisi jo\u353? nisu selektirani prema prioritetu pa \u263?e to potraj ati nekoliko minuta, ali vjerujem da \u263?e nam Djeca Kristova Uma ostaviti dov oljno vremena kako bismo i mi stigli prebaciti na\u353?e podatke.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? \u352?to mislite koliko \u263?e vam otprilike biti potrebno vremena? \u8 211? upita ga Dom Crist\u227?o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mnogo. Rekao bih kakvih desetak minuta.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha je bila iznena\u273?ena, i to ugodno. Bila je uvjerena kako \u263?e bi skup inzistirati na kopiranju svih njegovih dokumenata prije nego bi Djeca mogla nastaviti oda\u353?iljati svoje, samo da naglasi prednost svojih podataka u odn osu na one iz samostana.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zahvaljujem vam \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o, ljube\u263?i ruku koj u mu je biskup Peregrino pru\u382?io.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup je hladno pogledao Bosquinhu. \u8211? Ne trebate izgledati tako iznena\u2 73?eno, gradona\u269?elnice Bosquinha. Djeca Kristova Uma rade sa znanjima ovoga svijeta pa daleko vi\u353?e ovise o njegovim strojevima. Majka Crkva radi sa st varima Duha pa je na\u353?e kori\u353?tenje javne memorije uglavnom klerikalno. A \u353?to se Biblije ti\u269?e... mi smo toliko staromodni i vezani za na\u353? e navike da u katedrali jo\u353? uvijek \u269?uvamo na tucete kopija ispisanih n a papiru i uvezanih u ko\u382?u. Sabor Zvjezdanih Putova ne mo\u382?e nam ukrast i na\u353?e kopije rije\u269?i Bo\u382?je. \u8211? Osmjehnuo se. Maliciozno, nar avno. Bosquinha mu je uzvratila prili\u269?no vedrim osmjehom.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Jo\u353? jedna sitnica \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o. \u8211? Nakon \u353?to uni\u353?te na\u353?e zapise, a mi ih iz Govornikovih ponovo ubacimo u memoriju, kako \u263?emo sprije\u269?iti Sabor da to ne ponovi? I ponovo i ponov o!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je te\u353?ko re\u263?i \u8211? odvrati Bosquinha. \u8211? To \u353?t o \u263?emo u\u269?initi ovisit \u263?e od onoga \u353?to Sabor nastoji posti\u2 63?i. Mo\u382?da uop\u263?e ne uni\u353?te na\u353?e datoteke. Mo\u382?da \u263? e nam istog trenutka vratiti one najva\u382?nije, zadovoljiv\u353?i se pukom dem onstracijom svoje mo\u263?i. Kako nemam pojma za\u353?to nas to uop\u263?e poku\ u353?avaju disciplinirati, ne mogu naga\u273?ati ni kako daleko \u263?e to i\u26 3?i. Ako nam ostave ikakav na\u269?in kojim se mo\u382?emo pokazati lojalni, ond a \u263?emo tako\u273?er morati ostati ranjivi i podlo\u382?ni daljnjim discipli niranjima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ako iz nekih svojih razloga odlu\u269?e tretirati nas kao pobunjenik e?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Eh, pa ako se lo\u353?e bude pretvorilo u jo\u353? gore, onda \u263?emo

mo\u263?i sve ponovo ubaciti u lokalnu memoriju i onda... isklju\u269?iti ansibl .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Neka nam Bog pomogne \u8211? rekla je Dona Crist\u227?. \u8211? Bili bis mo posve sami.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskupa je sve to razljutilo. \u8211? Kakva apsurdna ideja, sestro Detestai o Pe cado! Ili vi mo\u382?da mislite kako Krist ovisi o ansiblu? Mislite li da Sabor ima mo\u263? koja \u263?e uti\u353?ati Duha Svetoga?\par\pard\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227? je pocrvenjela i vratila se svom poslu za terminalom.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Biskupov sekretar donio mu je papir s popisom prioritetnih dokumenata. \u8211? M o\u382?ete izostaviti s te liste moju privatnu korespondenciju \u8211? rekao je biskup. \u8211? Svoje poruke sam ve\u263? poslao. Pustit \u263?emo Crkvu neka on a odlu\u269?i koja od mojih pisama vrijedi sa\u269?uvati. Za mene ona nemaju nik akvu vrijednost.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Biskup je spreman \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o. Njegova je \u382?en a istog trenutka prepustila svoje mjesto za terminalom biskupovom tajniku.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Usput re\u269?eno \u8211? rekla je Bosquinha \u8211? mislim da \u263?e v as to zanimati. Govornik je objavio da \u263?e ve\u269?eras na trgu govoriti smr t Marcosa Marie Ribeira. \u8211? Bosquinha pogleda na sat \u8211? A to \u263?e b iti uskoro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to mislite da me to zanima? \u8211? kiselo je upitao biskup.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislila sam da \u263?ete mo\u382?da htjeti poslati svog predstavnika.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hvala vam \u353?to ste nas o tome obavijestili \u8211? rekao je Dom Cris t\u227?o. \u8211? Mislim da \u263?u tome nazo\u269?iti. Rado bih \u269?uo govore nje \u269?ovjeka koji je govorio smrt San Angela. \u8211? Okrenuo se prema bisku pu. \u8211? Ako \u382?elite, podnijet \u263?u vam izvje\u353?\u263?e o tome \u35 3?to je govorio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup se naslonio na svom stolcu i \u353?krto se osmjehnuo. \u8211? Hvala vam, ali jedan od mojih ljudi \u263?e biti ondje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha je napustila biskupov ured, si\u353?la stubama i za sobom zatvorila vr ata katedrale. Sada se hitno morala vratiti u vlastite prostorije jer, ma \u353? to to Sabor planirao, njihove poruke bit \u263?e upu\u263?ene upravo njoj.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Nije o tome razgovarala s vjerskim vo\u273?ama, jer se to njih zapravo ne ti\u26 9?e, ali savr\u353?eno dobro je znala, barem u glavnim crtama, za\u353?to Sabor to radi. Svi paragrafi, koji su Saboru davali pravo postupati s Luzitanijom kao s pobunjenom kolonijom, bili su vezani za ona pravila koja su se ticala kontakta s pra\u353?\u269?i\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ O\u269?ito je da su ksenolozi negdje grdno pogrije\u353?ili. Kako do Bosquinhe n isu doprli glasovi o ikakvom nasilju, zna\u269?i da je moralo biti ne\u353?to ta ko veliko da su dokaze registrirali sateliti, ta jedina sredstva promatranja koj a su svoja izvje\u353?\u263?a slala izravno Odboru, bez prethodnog prolaska kroz Bosquinhine ruke. Poku\u353?ala je razmi\u353?ljati o tome \u353?to su to Miro i Ouanda mogli u\u269?initi... Jesu li prouzro\u269?ili \u353?umski po\u382?ar? Sasjekli stabla? Poveli rat izme\u273?u plemena pra\u353?\u269?i\u263?a? Ma \u35 3?to pomislila, zvu\u269?alo joj je apsurdno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Poku\u353?ala ih je pozvati i saslu\u353?ati, no oni su, naravno, oti\u353?li. K roz dveri u \u353?umu, kako bi, bez sumnje, tamo nastavili s tim svojim aktivnos tima koje su dovele do mogu\u263?eg uni\u353?tenja luzitanijske kolonije. Bosqui nha je stalno samu sebe podsje\u263?ala na to da su oni mladi i kako bi sve to m oglo biti samo neka glupa mladena\u269?ka pogre\u353?ka.\par\pard\plain\hyphpar} { Ali, s druge strane, nisu oni ba\u353? {\i tako} mladi, a i to su dva od nekolicine najbistrijih umova kolonije u kojoj je bilo mnogo inteligentnih ljudi. Bilo je dobro \u353?to vladama, prema Zakoniku Z vjezdanih Putova, nisu bili dopu\u353?teni nikakvi instrumenti ka\u382?njavanja koji bi se mogli koristiti kao tortura. Po prvi puta u cijelom svom \u382?ivotu,

Bosquinha je osje\u263?ala takav bijes da bi se mogla poslu\u382?iti takvim ins trumentima, samo da ih je imala. Ne znam \u353?to ste u\u269?inili i \u353?to ra dite, pomislila je, ali cijenu toga morat \u263?e platiti cijela zajednica. A ak o ima pravde, natjerat \u263?u vas da joj to vratite.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Mnogi ljudi su izjavljivali da ne\u263?e nazo\u269?iti nikakvom govorenju, jer s u dobri katolici. Zar im nije i biskup rekao kako kroz Govornika progovara Soton a?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali kad je Govornik bio stigao na Luzitaniju, po\u269?elo se \u353?aputati i o d rugim stvarima. Bile su to uglavnom glasine, ali Milagre je malo mjesto gdje su glasine za\u269?ini suhoj svakodnevici, a glasine nemaju nikakvu vrijednost ako im se ne povjeruje. Tako se pro\u269?ulo kako je Marc\u227?ova k\u263?erkica Qua ra, koja je nakon njegove smrti zanijemjela, sada ponovo toliko brbljava da je z bog toga u \u353?koli ve\u263? upala u nevolje. A govorkalo se i kako je Olhado, taj dje\u269?ak lo\u353?eg pona\u353?anja i odbojnih metalnih o\u269?iju, sada postao veseo i uzbu\u273?en. Mo\u382?da je manijakalno veseo. Mo\u382?da je opsj ednut. U tim glasinama se po\u269?elo pronositi kako Govornik ima iscjeliteljske mo\u263?i i zlo oko, da te njegov blagoslov ozdravi, a njegova kletva te mo\u38 2?e ubiti, dok te njegove rije\u269?i mogu tako za\u269?arati da mu postaje\u353 ? poslu\u353?an. Naravno, nisu svi za to \u269?uli, niti su svi oni koji su \u26 9?uli u to i vjerovali. No u ova \u269?etiri dana, koliko je proteklo od Govorni kovog dolaska do najavljenog govorenja smrti Marcosa Marie Ribeire, zajednica Mi lagre je, bez ikakve slu\u382?bene objave i bez obzira \u353?to biskup o tome mi slio, odlu\u269?ila do\u263?i i poslu\u353?ati \u353?to \u263?e to Govornik re\u 263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bila je to biskupova pogre\u353?ka. Sa svog polo\u382?aja, koji mu je davao pred nost, nazivao je Govornika sotonskim i time stavio Andrewa u ekstremni polo\u382 ?aj s druge strane vage dobra i zla, pa su svi dobri katolici zaklju\u269?ili ka ko je Govornik posve druk\u269?iji od njih. A za one koji su bili teolo\u353?ki obrazovaniji, Sotona je bio zastra\u353?uju\u263?i i mo\u263?an, ali takav je bi o i Bog. Oni su dobro razumjeli kontinuum dobra i zla na kojeg se biskup pozivao , ali njih je daleko vi\u353?e zanimao onaj kontinuum jakog i slabog, koji je bi o zapravo jedini s kojim su \u382?ivjeli iz dana u dan. A na tom kontinuumu oni su bili slabi, a i Bog i Sotona i biskup bili su jaki. Biskup je Govorniku dao s tatus mo\u263?nika. Zato su ljudi i bili spremni prihvatiti \u353?aputanja o \u2 69?udima koje on radi.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako, mada je najava govorenja stigla tek prije sat vremena, pra\u231?a je bil a puna, a ljudi su se okupili i u svim zgradama koje su bile okrenute prema trgu te zakr\u269?ili sve prilazne ulice. Gradona\u269?elnica Bosquinha je, kako to zakon nala\u382?e, opskrbila Govornika jednostavnim mikrofonom kakvog je i sama koristila u onim rijetkim prigodama javnih skupova. Ljudi su se usmjerili prema postavljenom podiju na kojem \u263?e Govornik stajati, a onda su se obazirali na sve strane kako bi vidjeli tko je sve do\u353?ao. Svi su bili tu. Naravno, Marc \u227?ova obitelj. Naravno, gradona\u269?elnica. Ali i Dom Crist\u227?o i Dona C rist\u227? i mnogi zare\u273?eni sve\u263?enici iz katedrale. Lije\u269?nik Navi o, Pipova udovica, stari arhivar Concei\u231?ao, Libova udovica Bruxinha i njezi na djeca. Pro\u269?ulo se i kako Govornik namjerava jednoga dana govoriti i Pipo vu i Libovu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ I napokon, upravo kad je Govornik stupio na podij, trgom se pronio \u382?amor: s tigao je biskup Peregrino. Ne u sve\u269?anoj biskupskoj odje\u263?i nego u jedn ostavnom habitu obi\u269?nog sve\u263?enika. Do\u353?ao je kako bi osobno \u269? uo Govornikovo bogohuljenje! Mnogi gra\u273?ani Milagrea osjetili su ono ugodno uzbu\u273?enje i\u353?\u269?ekivanja. Ho\u263?e li biskup ustati i nekim \u269?u dom satrti Sotonu? Ho\u263?e li se ovdje odigrati bitka kakva nikada nije vi\u27 3?ena izvan vizije Apokalipse Svetog Ivana?\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je Govornik stao ispred mikrofona i pri\u269?ekao da se \u382?amor uti\u353 ?a. Bio je prili\u269?no visok i mladena\u269?kog izgleda, ali njegova blijeda p ut je, u usporedbi s tisu\u263?u nijansi bron\u269?anog tena stanovnika Luzitani je, ostavljala dojam bole\u382?ljivosti. Izgledao je poput duha. Ljudi su utihnu

li i on je po\u269?eo govoriti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bio je poznat pod tri imena. U slu\u382?benim dokumentima bio je Marcos Maria Ribeira. Evo i njegovih slu\u382?benih podataka. Ro\u273?en je 1929. Umro 1970. Radio u ljevaonici. Nema prekr\u353?aja. Nikada nije bio uhi\u263?en. Imao je \u382?enu i \u353?estero djece. Bio je uzoran gra\u273?anin, jer nikada nije u\u269?inio ne\u353?to tako lo\u353?e da bi to ostalo javno zabilje\u382?eno.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Mnogi od ovih koji su to slu\u353?ali osjetili su neko nejasno razo\u269?aranje. O\u269?ekivali su govorni\u353?tvo, ali Govornikov glas nije ni po \u269?emu bi o izuzetan. A ni njegove rije\u269?i nisu imale ni\u353?ta od one ki\u263?ene fo rmalnosti kakva im je bila poznata iz vjerskih govora. Ovo je bilo vrlo jednosta vno, gotovo konvencionalno. Samo su neki zamijetili kako je upravo ta jednostavn ost davala njegovom glasu i njegovom govoru onu posvema\u353?nju vjerodostojnost . Nije govorio {\i Istinu} popra\u263?enu trubljama, govorio je {\i istinu} u koju vam nije padalo na pamet posumnjati, jer ste je prihva\u263?ali z dravo za gotovo. Biskup Peregrino je bio jedan od onih koji su to zapazili i zbo g toga je postao nervozan. Taj \u263?e Govornik biti opasan protivnik, jedan od onih koje se ne mo\u382?e spr\u382?iti vatrom izgovaranom ispred oltara.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Njegovo drugo ime bilo je Marc\u227?o. Veliki Marcos. Zato \u353?to je b io pravi div od \u269?ovjeka. Koji je ve\u263? zarana izrastao. Koliko je bio st ar kada je dosegao dva metra visine? Jedanaest ili dvanaest godina. Njegova veli \u269?ina i snaga u\u269?inila ga je korisnim u ljevaonici, gdje je ve\u263?ina \u269?elika tako malih dimenzija da se ve\u263?ina posla mo\u382?e obavljati izr avno rukom i fizi\u269?kom snagom. O Marc\u227?ovoj snazi ovisili su \u382?ivoti ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ove su rije\u269?i kimanjem popratili svi oni koji su radili u ljevaonici. Svi s u oni jedan drugome obe\u263?ali da ne\u263?e razgovarati s tim framlingom ateis tom. Sada je bilo posve jasno da je netko ipak s njim razgovarao pa im je bilo d rago da je Govornik pravilno shvatio kako su se to oni sje\u263?ali Marc\u227?oa . Nije im ni palo na pamet da Govornik uop\u263?e nije ni poku\u353?avao razgova rati s njima. Nakon svih ovih godina, Andrew Wiggin je mnoge stvari znao i bez r aspitivanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tre\u263?e ime mu je bilo C\u227?o. Pas.\par\pard\plain\hyphpar}{ Oh, evo, pomislili su stanovnici Luzitanije. To je ono \u353?to smo i \u269?uli o govornicima za mrtve. Nemaju po\u353?tovanja prema mrtvima, nikakvog osje\u263 ?aja za njihovu \u269?ast i dostojanstvo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je bilo ime kojim ste ga zvali kada ste bili \u269?uli da njegova \u3 82?ena Novinha opet ima modricu na oku, da \u353?epa, da joj je lije\u269?nik mo rao sa\u353?iti usnu. Takvo \u353?to mogla joj je u\u269?initi samo \u382?ivotin ja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako se usu\u273?uje o tome govoriti? Pa taj \u269?ovjek je {\i mrtav.} Ali ispod te ljutnje nazo\u269?ni su osje\u263?ali nelagodu zbog ne\u269 ?eg posve drugog. Gotovo svi su se prisjetili kako su \u269?uli ili i sami govor ili upravo te rije\u269?i. Govornikova indiskrecija bila je u tom javnom ponavlj anju tih rije\u269?i koje su oni govorili dok je Marc\u227?o jo\u353? bio \u382? iv.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije se radilo o tome da bi netko od njih posebno volio Novinhu, tu hlad nu \u382?enu koja nikada nikome nije po\u382?eljela ni dobro jutro. Ali bila je manja od njega, bila je mati njegove djece i kad ju je tukao, zavrje\u273?ivao j e da ga zovu C\u227?o.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bilo ih je sram pa su me\u273?usobno mrmljali. Oni koji su sjedili u travi blizu Novinhe pogledavali su je i brzo skrenuli pogledom, \u382?eljni vidjeti kako on a reagira, i bolno svjesni \u269?injenice da Govornik ima pravo, da je nisu volj eli nego su je se istovremeno i bojali i \u382?alili je.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Recite mi, je li to taj \u269?ovjek kojeg ste poznavali? Koji je u barov ima provodio vi\u353?e vremena nego bilo tko od vas, a ipak se tamo nikada ni s kim nije sprijateljio, nikada stekao nekog vinskog brata. \u268?ak niste ni znal

i koliko je popio. Znali ste da lako plane i bez alkohola, a jama\u269?no je tak av bio i prije nego bi se onesvijestio od pi\u263?a... nitko nije znao tu razlik u. Nikada niste \u269?uli da on ima kakvog prijatelja i nitko od vas se nikada n ije razveselio vidjev\u353?i ga da ulazi u prostoriju. To je \u269?ovjek kakvog ste znali, ve\u263?ina vas. C\u227?o. Te\u353?ko bi ga se uop\u263?e moglo nazva ti \u269?ovjekom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Da, mislili su. Takav je to bio \u269?ovjek. Sada je onaj prvotni \u353?ok zbog govorenja bez onog \u8222?o mrtvima samo najbolje\u8221? polako izblijedio. Ve\u 263? su se priviknuli na \u269?injenicu da Govornik ne namjerava u tom svojem go vorenju ni\u353?ta ubla\u382?avati. A ipak su osje\u263?ali nelagodu. Jer tu je bilo natruha ironije, ne u njegovom glasu nego u samim rije\u269?ima. \u8222?Te\ u353?ko bi ga se uop\u263?e moglo nazvati \u269?ovjekom\u8221? rekao je, ali on je, naravno, bio \u269?ovjek i oni su nekako mutno bili svjesni kako se Govornik , mada je razumio \u353?to su oni mislili o tom \u269?ovjeku, nije nu\u382?no i slagao s tim njihovim mi\u353?ljenjem.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nekolicina drugih, ljudi iz ljevaonice u Bairro das Fabricadoras, znali su ga kao \u269?vrstu ruku kojoj se mo\u382?e vjerovati. Znali su kako on nikada nije rekao da mo\u382?e u\u269?initi vi\u353?e nego je zaista mogao u\u269?init i i kako je uvijek i u\u269?inio ono \u353?to je rekao da \u263?e u\u269?initi. Na njega ste mogli ra\u269?unati. I tako je, unutar zidina ljevaonice, zaslu\u38 2?io po\u353?tovanje. Ali kada ste iza\u353?li kroz ta vrata, odnosili ste se pr ema njemu onako kao i svi ostali... ignorirali ste ga i niste ga cijenili.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Sada je ta ironija bila jasno izgovorena. Mada to u svojem glasu nije ni\u269?im nagovijestio... i dalje je govorio onako jednostavno i obi\u269?no, kako je bio i zapo\u269?eo... oni koji su s pokojnikom radili osjetili su to. Nismo ga smje li ignorirati onako kako smo ga ignorirali. Ako nam je bio vrijedan unutar ljeva onice, onda smo ga mo\u382?da trebali cijeniti i vani.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Neki od vas znali su i ono o \u269?emu nisu mnogo govorili. Znali ste da ste mu nadjenuli ime C\u227?o jo\u353? mnogo prije negoli je on to zaslu\u382?i o. Tada ste bili desetogodi\u353?njaci ili dvanaestogodi\u353?njaci. Jo\u353? st e bili mala djeca. On je bio narastao onoliko visok. Bilo vas je sram stati pokr aj njega. A i bojali ste se, jer ste se pred njim osje\u263?ali bespomo\u263?no. \par\pard\plain\hyphpar}{ Dom Crist\u227?o je promrmljao svojoj \u382?eni: \u8211? Ovi su do\u353?li slu\u 353?ati tra\u269?eve, a on im govori o odgovornosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I tako ste se prema njemu pona\u353?ali onako kako se ljudska bi\u263?a uvijek pona\u353?aju prema onome \u353?to je ve\u263?e od njih \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Udru\u382?ili ste se. Kao lovci koji poku\u353?avaju oboriti m astodonta. Poput sudionika koride koji nastoje oslabiti golemog bika i pripremit i ga da bude ubijen. Bockanja, ismijavanja, gnjavljenja. Samo mu ne dati mira i da nikada ne nasluti odakle \u263?e mu do\u263?i sljede\u263?i udarac. Bockali s te ga bodljama koje su mu ostajale ispod ko\u382?e. Zadavali mu bol kako biste g a oslabili. Izlu\u273?ivali ga. Jer ste ga, ma kako on velik bio, {\i mogli prisiliti da radi \u353?to ste htjeli}. Mogli ste ga natjerati na vikanje, na tr\u269?anje. Mogli ste ga rasplakati. Vidite? Pokazalo se kako je ipak slab iji od vas.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je bila ljutita. \u381?eljela je da Govornik optu\u382?i Marcosa, a ne da za njega tra\u382?i isprike. To \u353?to je imao te\u353?ko djetinjstvo nije mu da lo pravo udarati majku kad god mu se to prohtjelo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? No u tom nema nikakve krivnje. Tada ste bili djeca, a djeca su okrutna, jer ne znaju biti bolja. Sada ne biste u\u269?inili takvo \u353?to. Ali sada kad sam vas na to podsjetio, sigurno mo\u382?ete vidjeti odgovor. Nazvali ste ga ps om pa je i postao pas. I to je bio tijekom preostalog \u382?ivota. Ozlje\u273?uj u\u263?i bespomo\u263?ne ljude, batinaju\u263?i svoju \u382?enu. Govorio je tako okrutno i uvredljivo svome sinu Miri da je tog dje\u269?aka otjerao od ku\u263? e. Pona\u353?ao se onako kako ste se vi pona\u353?ali prema njemu i postao ono \ u353?to ste mu vi govorili da jest.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ti si budala, pomislio je biskup Peregrino. Kada bi ljudi zaista reagirali na na \u269?in na koji se drugi odnose prema njima onda nitko ne bi bio ni za \u353?to

odgovoran. Ako nisi sam odabirao svoje grijehe kako se onda mo\u382?e\u353? pok ajati?\par\pard\plain\hyphpar}{ Kao da je \u269?uo to biskupovo razmi\u353?ljanje, Govornik je podigao ruku i od agnao vlastite rije\u269?i. \u8211? Ali lagan odgovor nije i istinit. Va\u353?a mu\u269?enja nisu ga u\u269?inila nasilnim. U\u269?inila su ga mrzovoljnim. I ka d ste vi prerasli taj va\u353? obi\u269?aj da ga mu\u269?ite, prerastao je i on svoju mr\u382?nju prema vama. Nije bio zlopamtilo. Njegova se ljutnja sti\u353?a la i pretvorila u sumnji\u269?avost. Znao je da ga prezirete pa je nau\u269?io \ u382?ivjeti bez vas. U miru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je na trenutak zastao. Tada je glasno rekao ono \u353?to su se oni u se bi pitali: \u8211? Pa kako je onda postao onako okrutan \u269?ovjek kakvog ste g a poznavali? Razmislite malo. Tko je bio onaj tko je osjetio njegovu okrutnost? Njegova \u382?ena. Njegova djeca. Neki ljudi zlostavljaju svoju \u382?enu i djec u zbog vlastite \u382?udnje za mo\u263?i, ali su previ\u353?e slabi ili previ\u3 53?e glupi da bi to vani i postigli. Bespomo\u263?na \u382?ena i djeca koja su u z takvog vezana potrebom, obi\u269?ajima pa i ljubavlju, jedine su \u382?rtve za koje je on dovoljno sna\u382?an da mo\u382?e njima vladati.\par\pard\plain\hyph par}{ Da, pomislila je Ela, kriomice pogledav\u353?i majku. To je ono \u353?to sam \u3 82?eljela \u269?uti. To je ono za\u353?to sam od njega tra\u382?ila da govori o\ u269?evu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Postoje takvi ljudi \u8211? rekao je Govornik \u8211? ali Marcos Ribeira nije bio jedan od njih. Razmislite malo. Jeste li ikada \u269?uli da je udario neko od svoje djece? Ikada? Vi koji ste s njim radili... je li vas ikada prisilj avao da se pokorite njegovoj volji? Je li bio kivan kada stvari nisu i\u353?le k ako je on htio? Marc\u227?o nije bio ni slabi\u263? ni zao \u269?ovjek. Bio je j ak. Nije \u382?elio mo\u263?. \u381?elio je ljubav. Nije \u382?elio nare\u273?iv ati. \u381?elio je odanost.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup Peregrino se kiselo osmjehnuo, onako kako bi takmac mogao pozdraviti vrij ednog protivnika. Hoda\u353? krivudavom stazom, Govorni\u269?e, zaobilaze\u263?i istinu i blefiraju\u263?i. A kada udari\u353?, tvoj \u263?e cilj biti pogo\u273 ?en. Ovi su se ljudi do\u353?li zabaviti, a sada su tvoji ciljevi; probost \u263 ?e\u353? ih do samoga srca.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Neki od vas se sje\u263?aju jednog incidenta \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Marcosu je tada bilo mo\u382?da trinaest godina, a toliko je bilo i vam a. Gnjavili ste ga tamo na travnatom obronku iza \u353?kole. Napadali ste ga jo\ u353? gore nego ina\u269?e. Malo ste ga raskrvarili, no on je to podnio, jer je ve\u263? bio umoran od toga da vam se stalno izmi\u269?e. Tra\u382?io je da pres tanete. Tada ga je jedan od vas jako udario u trbuh. I to ga je boljelo vi\u353? e nego mo\u382?ete i zamisliti, jer tada je ve\u263? bio obolio od bolesti koja ga je na kraju i ubila. Tada jo\u353? nije bio navikao na tu svoju osjetljivost i na bol. Osje\u263?ao se kao da \u263?e umrijeti. Bio je satjeran u kut. Ubijal i ste ga. Zato vas je udario.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako je to saznao, pitalo se pet-\u353?est ljudi. To se dogodilo tako davno. Tko mu je ispri\u269?ao kako se to odigralo? To se tada izmaklo nadzoru i to je sve . Nismo ni\u353?ta lo\u353?e mislili, ali kad je zamahnuo onom svojom golemom ru \u269?etinom, kao da te ritnula koza... namjeravao me ozlijediti...\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Bilo koji od vas je mogao pasti na tlo. Znali ste da je on jo\u353? ja\u 269?i nego ste se pribojavali. Ono \u353?to vas je najvi\u353?e pla\u353?ilo bil o je to \u353?to ste znali kako je to osveta koju ste i zaslu\u382?ili. Zato ste zvali pomo\u263?. Kad su u\u269?itelji stigli, \u353?to su vidjeli? Jedan malen dje\u269?ak le\u382?ao je na tlu, pla\u269?u\u263?i i krvare\u263?i. I jo\u353? jedan dje\u269?ak koji je imao stas odraslog \u269?ovjeka, koji je na sebi imao tek nekoliko ogrebotina, koji je govorio kako mu je \u382?ao i kako nije namjer avao to u\u269?initi. A tu je bilo jo\u353? pet-\u353?est njih koji su govorili da je on iz \u269?ista mira udario onog malog. Kako ga je bez ikakvog povoda nam jeravao ubiti. I da su ga oni poku\u353?avali zaustaviti, ali C\u227?o je tako v elik. I kako on stalno nasr\u263?e na malu djecu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Malog Gregu je ponijela ta pri\u269?a. \u8211? Mentirosos! \u8211? vikao je. Lag

ali su. Nekoliko ljudi oko njega se po\u269?elo smijuljiti, a Quara ga je nekako uti\u353?ala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Uz toliko svjedoka, u\u269?iteljima nije preostalo drugo doli povjerovat i svim tim optu\u382?bama. Sve dok nije istupila jedna djevoj\u269?ica i hladno im rekla kako je ona sve vidjela. Rekla je da se Marcos samo branio od bezrazlo\ u382?nog, opakog i bolnog napada od cijelog \u269?opora dje\u269?aka koji su vi\ u353?e sli\u269?ili psima nego je Marc\u227?o ikada sli\u269?io. Njezina pri\u26 9?a je odmah bila prihva\u263?ena kao istinita. Kona\u269?no, ona je bila k\u263 ?i Os Veneradosa.\par\pard\plain\hyphpar}{ Grego je pogledao svoju majku sjajnim o\u269?ima i onda sko\u269?io kako bi obja vio svim onim ljudima oko njega. \u8211? Mama ga je spasila!\par\pard\plain\hyph par}{ Ljudi su se smijali, okretali i gledali Novinhu. No ona je i dalje imala bezizra \u382?ajno lice, odbijaju\u263?i prihvatiti tu njihovu trenuta\u269?nu simpatiju prema njezinom djetetu. Oni su pak, uvrije\u273?eni, opet odvratili pogled.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Novinha \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Njezin hladan na\u269?in i br itki um u\u269?inili su da ste je jednako odbacili iz svog dru\u353?tva kao i Ma rc\u227?oa. Nitko od vas se nije mogao sjetiti da je ikada u\u269?inila neku pri jateljsku gestu prema ikome od vas. A sada se pojavila i spasila Marco\u227?a. I znali ste istinu, znali ste da nije spa\u353?avala Marc\u227?oa, nego je sprije \u269?ila vas da se jeftino izvu\u269?ete.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kimali su i znala\u269?ki se osmjehivali. Da, takva je bila Dona Novinha, biolog , previ\u353?e dobra za bilo koga od nas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marcos to nije tako vidio. Toliko puta su ga ve\u263? bili nazvali \u382 ?ivotinjom da je gotovo i sam povjerovao u to. Novinha je prema njemu pokazala s uosje\u263?anje kao prema ljudskom stvoru. Zgodna djevoj\u269?ica, briljantno di jete, k\u263?i svetih Veneradosa, uvijek nekako daleka i nepristupa\u269?na popu t kakve bo\u382?ice, sagnula se i blagoslovila ga, usli\u353?av\u353?i njegovu m olitvu. Obo\u382?avao ju je. \u352?est godina kasnije ju je o\u382?enio. Zar to nije krasna pri\u269?a?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je pogledala Miru, a ovaj ju je pogledao podigav\u353?i obrvu. \u8211? Gotov o te natjera da zavoli\u353? to kopile, zar ne? \u8211? rekao je Miro suho.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Napokon, nakon duge stanke, eruptirao je Govornikov glas, ja\u269?i nego ikada p rije, zaprepastio ih i probudio. \u8211? Za\u353?to ju je zamrzio, za\u353?to ju je tukao i prezirao njezinu djecu? I za\u353?to je ona to trpjela, ta tako bril jantna \u382?ena sna\u382?ne volje? Mogla je u svakom trenutku raskinuti taj bra k. Crkva mo\u382?da ne dopu\u353?ta razvod braka, ali uvijek se mogla odvojiti i ne bi bila prva osoba u Milagreu koja je raskinula sa svojim mu\u382?em. Mogla je pokupiti tu svoju djecu koja su patila i napustiti mu\u382?a. Ali ona je {\i ostala}. I gradona\u269?elnica i biskup su joj {\i sugerirali} da ga napusti. Rekla im je neka idu u pakao.\par\pard\plain\hyphpar} { Mnogi stanovnici Luzitanije su se na ove rije\u269?i nasmijali; mogli su zamisli ti \u353?utljivu Novinhu kako uzvra\u263?a biskupu i kako se okomila na Bosquinh u. Mo\u382?da i nisu jako voljeli Novinhu, ali ona je bila jedina osoba u Milagr eu koja si je mogla priu\u353?titi o\u353?tar jezik s autoritetima.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Biskup se prisjetio scene koja se odigrala u njegovim odajama jo\u353? prije vi\ u353?e od deset godina. Nije izravno koristio rije\u269?i koje je Govornik naveo , no smisao je bio isti. No bili su sami, a on o tome nije nikome govorio. Tko j e ovaj Govornik i kako on zna toliko mnogo o stvarima o kojima nije mogu\u263?e ni\u353?ta saznati?\par\pard\plain\hyphpar}{ Kada se smijeh sti\u353?ao, Govornik je nastavio. \u8211? Postojala je veza koja ih je dr\u382?ala u braku koji su mrzili. Ta veza bila je Marc\u227?ova bolest. \u8211? Glas mu je sada bio ti\u353?i. Stanovnici Luzitanije napinjali su svoj sluh kako bi ga uop\u263?e \u269?uli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ta bolest je oblikovala njegov \u382?ivot jo\u353? u \u269?asu njegovog za\u269?e\u263?a. Geni koje su mu dali roditelji spojili su se tako da su se, u

trenutku kad je otpo\u269?eo pubertet, stanice njegovih \u382?lijezda po\u269?el e pretvarati u masno tkivo. Doktor Navio vam razvoj te bolesti mo\u382?e objasni ti bolje nego ja. Marc\u227?o je od djetinjstva znao da ima tu bolest; njegovi r oditelji su to saznali prije no \u353?to su umrli u descoladi. Gusto i Cida su t o znali iz svojih genetskih pregleda cjelokupnog stanovni\u353?tva Luzitanije. { \i Svi su oni bili mrtvi}. Samo jedna osoba je jo\u353? znala za to. Ona koja je na slijedila dokumentaciju tih ksenobiologa. Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Doktoru Naviu je to bilo zagonetno. Ako je za to znala prije sklapanja braka, on da je sigurno znala i kako je velika ve\u263?ina ljudi koja od toga boluje steri lna. Za\u353?to bi se udala za njega, ako prema svemu onome \u353?to zna sluti d a on ne mo\u382?e za\u269?eti dijete. Tada je shvatio ono \u353?to je trebao zna ti ve\u263? mnogo ranije. Marc\u227?o tu nije bio nikakva rijetka iznimka u uobi \u269?ajenom toku bolesti. Iznimaka nije ni bilo. Naviovo lice je pocrvenjelo. T o \u353?to im se Govornik spremao re\u263?i bilo je neizrecivo.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Novinha je znala da Marc\u227?o umire \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Jednako je tako jo\u353? prije sklapanja braka znala da je on apsolutno i potpu no sterilan.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bilo je potrebno malo vremena da bi nazo\u269?ni shvatili smisao tih rije\u269?i . Ela je imala osje\u263?aj da se svi organi u njezinom tijelu tope. I bez okret anja glave znala je da se Miro uko\u269?io i da su mu obrazi postali blijedi.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je nastavio, usprkos sve glasnijem do\u353?aptavanju u publici. \u8211? Vidio sam zapis genetskog skeniranja. Marcos Maria Ribeira nikada nije napravio dijete. Njegova \u382?ena je imala djecu, ali ona nisu bila njegova i on je to znao. I ona je znala da on to zna. To je bio dio pogodbe koju su sklopili kad su se vjen\u269?ali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?aptanje u publici preraslo je u sve glasniji \u382?amor i prigovore, a kad a je buka dosegnula vrhunac, Quim je sko\u269?io na noge i vri\u353?te\u263?i do viknuo Govorniku: \u8211? Moja mati nije preljubnica! Ubit \u263?u te, jer je na ziva\u353? kurvom!\par\pard\plain\hyphpar}{ Njegove posljednje rije\u269?i ostale su visjeti u zraku, u nastaloj ti\u353?ini . Govornik mu nije ni\u353?ta odgovorio, samo je \u269?ekao, ne skidaju\u263?i p ogled s Quimovog zajapurenog lica. Sve dok Quim nije najzad shvatio da je on bio taj, a ne Govornik, koji je izgovorio rije\u269? \u353?to mu je i dalje odzvanj ala u u\u353?ima. Pogledao je svoju majku koja je sjedila pokraj njega na tlu, a li sada ne vi\u353?e onako kruto nego malo pogrbljena, zagledana u svoje ruke ko je su joj drhtale u krilu. \u8211? Reci im, majko\~\u8211? rekao je Quim. Glas m u je i protiv volje zvu\u269?ao kao preklinjanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije odgovorila. Nije rekla ni rije\u269?, niti ga je pogledala. Da je nije dobr o poznavao, pomislio bi kako su te drhtave ruke bile priznanje, da se ona {\i srami,} kao da je ono \u353?to je Govornik rekao bila istina koju bi mu i sam Bo g rekao kada bi ga Quim to upitao. Sjetio se kako je otac Mateu obja\u353?njavao paklene muke: Bog pljuje na preljubnike koji se izruguju snazi stvaranja koju j e on s njima podijelio, a koji u sebi nemaju dovoljno dobrote da bi bili i\u353? ta bolje nego amebe. Quim je u ustima osjetio gor\u269?inu \u382?u\u263?i. To \u 353?to je Govornik rekao bila je istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mam\u227?e \u8211? rekao je glasno i rugaju\u263?i se. \u8211? Qu\u234?m f\u244?de p\u8217?ra fazer-me?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ljudi su uzdahnuli. Olhado je odmah sko\u269?io, sa stisnutim \u353?akama. Samo je tada Novinha reagirala, posegnuv\u353?i rukom kako bi mu onemogu\u263?ila da udari brata. Quim je jedva zapazio da je Olhado prisko\u269?io majci u obranu i jedino o \u269?emu je mogao misliti bilo je to da Miro nije sko\u269?io na njezi nu stranu. I Miro je znao da je to istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ Quim je duboko disao, a onda se okrenuo i na trenutak je izgledao posve izgublje n, a onda se po\u269?eo probijati kroz gomilu. Nitko mu nije ni\u353?ta rekao, p remda su ga svi gledali kako odlazi. Da je Novinha porekla optu\u382?bu, oni bi joj povjerovali i napali bi Govornika zbog optu\u382?ivanja k\u263?erki Os Vener ados. Ali ona to nije porekla. Slu\u353?ala je kako je njezin vlastiti sin optu\

u382?uje zbog njezine opscenosti i nije ni\u353?ta rekla. To je bila istina. I s ada su fascinirano slu\u353?ali. Mali broj njih je bio zaista zabrinut. Samo su htjeli znati tko je za\u269?eo tu Novinhinu djecu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je tiho nastavio svoju pri\u269?u. \u8211? Nakon \u353?to su joj rodite lji umrli, a prije negoli je postala majka, Novinha je voljela samo dvoje ljudi. Pipo joj je bio drugi otac. Bio joj je \u269?vrsta to\u269?ka za koju je mogla vezati svoj \u382?ivot; tijekom tih nekoliko kratkih godina osjetila je \u353?to zna\u269?i imati obitelj. Kad je on umro, Novinha je povjerovala da ga je ona u bila.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ljudi koji se sjedili blizu Novinhine obitelji vidjeli su kako Quaru kako kle\u2 69?i pred Elom i pita je \u8211? Za\u353?to je Quim tako ljutit?\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Zato \u353?to papa nije bio na\u353? pravi tata.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Oh, \u8211? rekla je Quara. \u8211? Je li sada Govornik na\u353? tata? \ u8211? Rije\u269?i su joj bile pune nade. Ela ju je blago u\u353?utkala.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? One no\u263?i kad je Pipo umro, Novinha mu je pokazala ne\u353?to \u353? to je bila otkrila, ne\u353?to \u353?to ima veze s descoladom i na\u269?inom na koji ona djeluje na biljke i \u382?ivotinje Luzitanije. U tom njezinom radu Pipo je vidio vi\u353?e negoli je ona sama vidjela. Po\u382?urio je u \u353?umu gdje su ga \u269?ekali pra\u353?\u269?i\u263?i. Mo\u382?da im je rekao \u353?to je o tkrio. Mo\u382?da su to oni samo naga\u273?ali. Ali Novinha je krivila sebe, jer mu je pokazala tajnu za koju su pra\u353?\u269?i\u263?i bili voljni ubiti kako bi je sa\u269?uvali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bilo je prekasno da bi se moglo ispraviti ono \u353?to je bilo u\u269?in jeno. Ali mogla je sprije\u269?iti da se ne\u353?to takvo ne ponovi. I zato je z ape\u269?atila sve datoteke koje su imale ikakve veze s descoladom i s onim \u35 3?to je te no\u263?i pokazala Pipu. Znala je tko \u263?e \u382?eljeti pogledati te podatke. Bio je to Libo, koji je nakon smrti Pipa postao novi zenador. Ako jo j je Pipo bio poput oca, onda joj je Libo bio poput brata, pa i vi\u353?e od tog a. Ma kako bilo te\u353?ko podnijeti Pipovu smrt, Libova bi bila jo\u353? gora. Tra\u382?io je tu dokumentaciju. Zahtijevao je da mu je ona poka\u382?e. Rekla j e da mu nikada ne\u263?e dopustiti da je vidi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Oboje su to\u269?no znali \u353?to to zna\u269?i. Ako bi se on ikada o\u382?enio njome, mogao bi skinuti za\u353?titu s tih datoteka. O\u269?ajni\u269?ki su se voljeli. Bili su potrebni jedno drugom vi\u353?e nego ikada, ali Novinha se nika da nije mogla udati za njega. On nikada ne bi obe\u263?ao da ne\u263?e otvoriti te datoteke, a \u269?ak i kad bi obe\u263?ao ne bi mogao odr\u382?ati to obe\u26 3?anje. Sigurno bi vidio ono \u353?to je vidio njegov otac. Sigurno bi umro.\par \pard\plain\hyphpar}{ Jedno je bilo odbiti vjen\u269?ati se s njime, a ne\u353?to posve drugo \u382?iv jeti bez njega. I tako ona nije \u382?ivjela bez njega. I tako se nagodila s Mar c\u227?om. Udat \u263?e se za njega, ali njezin pravi mu\u382? i otac sve njezin e djece bit \u263?e, i bio je, Libo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bruxinha, Libova udovica, drhtavo je ustala i dok su joj se suze slijevale niz l ice, zavapila \u8211? Mentira, mentira. \u8211? La\u382?i, la\u382?i. Ali njezin o jecanje nije odavalo bijes nego \u382?alost. Sada je opet, ispo\u269?etka, opl akivala gubitak svojeg mu\u382?a. Njezine tri k\u263?eri pomogle su joj napustit i trg.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tiho, Govornik je nastavio tamo gdje je bio stao. \u8211? Libo je znao da vrije\ u273?a svoju \u382?enu i njihove \u269?etiri k\u263?erke. Mrzio je sebe zbog tog a \u353?to je \u269?inio. Poku\u353?avao se dr\u382?ati podalje. To mu je poneka d uspijevalo i mjesecima, ponekad i godinama. I Novinha je to poku\u353?avala. O dbila je vi\u273?ati ga, \u269?ak i razgovarati s njim. Zabranila je svojoj djec i da ga spominju. Tada bi Libo pomislio kako je dovoljno jak da je opet vidi, a da se ne pona\u353?a kao ranije. Novinha je bila tako usamljena sa svojim mu\u38 2?em koji se nikada ne bi mogao mjeriti s Libom. Nikada se nisu pretvarali da im a ne\u269?ega dobroga u tome \u353?to rade. Jednostavno nisu mogli dugo \u382?iv jeti bez toga.\par\pard\plain\hyphpar}{

Dok su je k\u263?eri odvodile s trga, Bruxinha je \u269?ula ove rije\u269?i. Sad a joj je to, naravno, predstavljalo vrlo malu utjehu, ali dok ju je biskup Pereg rino gledao kako odlazi shvatio je da joj je Govornik udijelio dar. Ona je bila najnevinija \u382?rtva njegove okrutne istine i nije ju ostavio ni s \u269?im os im s pepelom. Pru\u382?io joj je na\u269?in da \u382?ivi sa spoznajom o tome \u3 53?to je njezin suprug u\u269?inio. Rekao joj je da to nije bila njezina pogre\u 353?ka. Rekao je kako nije mogla u\u269?initi ni\u353?ta \u269?ime bi to sprije\ u269?ila. Tvoj mu\u382? je bio taj koji nije uspio, a ne ti. Bla\u382?ena Djevic e, rekao je biskup u sebi, neka Bruxinha \u269?uje to \u353?to joj on govori i n eka u to povjeruje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Libova udovica nije bila jedina osoba koja je plakala. Mnoge stotine o\u269?iju koje su je gledale kako odlazi ispunile su se suzama. To otkri\u263?e da je Novi nha preljubnica bilo je \u353?okantno, ali i ugodno kao spoznaja da je i ta \u38 2?ena \u269?eli\u269?nog srca imala manu koja ju je \u269?inila ni\u353?ta boljo m od bilo koga drugog. Ali nije bilo nikakvog u\u382?itka u spoznaju da je i Lib o bio takav. Njega su svi voljeli. Divili su se njegovoj velikodu\u353?nosti, do broti i mudrosti i nisu \u382?eljeli \u269?uti kako je sve to bila maska.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ I zato su se iznenadili kada ih je Govornik podsjetio da nije Libo taj \u269?iju smrt on danas govori.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to je Marcos Ribeira pristao na to? Novinha je mislila da je to zato \u353?to je \u382?elio \u382?enu i iluziju da ima djecu, da ga to po\u353?t edi sramote u dru\u353?tvu. Djelomice je i bilo tako. Ali uglavnom se o\u382?eni o njome zato \u353?to ju je volio. Nikada se nije ponadao da \u263?e ona voljeti njega onako kako je on volio nju, jer on je nju obo\u382?avao, ona je za njega bila bo\u382?ica, a i znao je kako je bolestan, prljav, \u382?ivotinja koju se p rezire. Znala je da ona njega ne bi mogla obo\u382?avati, pa \u269?ak ni voljeti . Nadao se kako bi jednoga dana ipak mogla osjetiti {\i ne\u353?to} prema njemu. Da bi mogla osjetiti neku... odanost.\par\pard\plain\hy phpar}{ Govornik je na trenutak sagnuo glavu. Okupljeni su sada \u269?uli rije\u269?i ko je nije ni trebao izgovoriti. \u8211? Ali ona nikada nije to osjetila.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Svako novo dijete koje se rodilo bilo je Marcosu novi dokaz da nije uspi o. Dokaz da ga njegova bo\u382?ica jo\u353? uvijek dr\u382?i nevrijednim. Za\u35 3?to? On je bio odan. Nikada niti jednom od te djece nije dao naslutiti da nije njegovo. Nikada nije prekr\u353?io obe\u263?anje koje je dao Novinhi. Zar nije z aslu\u382?io ne\u353?to od nje? Ponekad je to bilo vi\u353?e od onoga \u353?to j e mogao podnijeti. Odbio je prihvatiti njezinu prosudbu. Ona nije bila bo\u382?i ca. A sva njezina djeca su kopilad. To je ono \u353?to je govorio samome sebi ka da bi je udario, kada je vikao na Miru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je \u269?uo svoje ime, ali nije to prepoznao kao ne\u353?to \u353?to bi ima lo veze s njim. Njegova veza s realno\u353?\u263?u bila je krhkija nego bi to ik ada mogao i pretpostaviti, a danas mu je pru\u382?ila i previ\u353?e \u353?okova . Ono nezamislivo \u269?udo koje su pra\u353?\u269?i\u263?i izveli sa stablom. M ama i Libo bili su ljubavnici. Ouanda, koja mu je bila toliko bliska kao dio nje govog vlastitog tijela sada je jednim potezom bila povu\u269?ena natrag, postala je kao Ela, kao Quara, jo\u353? jedna sestra. Pogled mu nije bio usredoto\u269? en na travu; Govornikov glas bio je samo \u269?isti zvuk, nije \u269?uo zna\u269 ?enje rije\u269?i, samo taj grozan zvuk. Miro je zvao taj glas, \u382?elio je da govori Libovu smrt. Kako je mogao znati da \u263?e umjesto benevolentnog sve\u2 63?enika humanisti\u269?ke religije dobiti onog izvornog Govornika s tim njegovi m prodornim umom i vi\u353?e nego savr\u353?enim razumijevanjem. Nije mogao znat i da \u263?e se ispod te maske empatije kriti Ender koji je uni\u353?tio kukce, mitski Lucifer najve\u263?eg zlo\u269?ina koji su ljudi po\u269?inili, koji je o dlu\u269?an \u382?ivjeti u skladu s renomeom koji ga prati, koji radi sprda\u269 ?inu iz \u382?ivotnog djela Pipa, Libe, Ouande pa i Mirinog, jer je tijekom samo jednoga sata boravka me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?ima vidio ono \u353?to je svima drugima promaklo tijekom gotovo pedeset godina, a onda je odvojio od njega Ouandu jednim jedinim udarcem o\u353?trice istine; to je bio glas kojeg je Miro

\u269?uo, ta jedina izvjesnost koja mu je preostala, taj grozan glas. Miro se u hvatio tog zvuka nastoje\u263?i ga mrziti, a ipak mu to nije uspijevalo, jer je znao da samog sebe ne mo\u382?e prevariti, jer {\i znao} je da Ender uni\u353?tava, ali ono \u353?to je uni\u353?tavao bile su iluz ije, a ta iluzija je morala umrijeti. Istina o pra\u353?\u269?i\u263?ima, istina o nama samima. Ovaj \u269?ovjek, koji je do\u353?ao iz davnih vremena, uspio je nekako vidjeti istinu i ona mu nije zaslijepila o\u269?i niti ga je razbjesnila . Moram slu\u353?ati njegov glas i pustiti da njegova snaga dopre do mene pa \u2 63?u i ja mo\u263?i zuriti u svjetlost i ne\u263?u umrijeti.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Novinha je znala tko je. Preljubnica i licemjerka. Znala je da je povrij edila Marc\u227?oa, Libu, svoju djecu i Bruxinhu. Znala je da je ubila Pipa. I z ato je trpjela, pa \u269?ak i tra\u382?ila, Marc\u227?ovo ka\u382?njavanje. To j e bila njezina pokora. A pokore nikada dovoljno. Bez obzira na to koliko ju je M arc\u227?o mo\u382?da vole\u263?i i mrzio, ona je sebe mrzila jo\u353? vi\u353?e .\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup je polako kimnuo. Govornik je u\u269?inio ne\u353?to monstruozno, izlo\u3 82?io je sve te tajne pred cijelom zajednicom. To je trebalo biti re\u269?eno u ispovjedaonici. Ipak, Peregrino je osjetio koliku to ima snagu, taj na\u269?in n a koji je cijela zajednica bila prisiljena otkriti ljude za koje su mislili da i h poznaju, a onda ih opet otkriju, pa opet... a svaka revizija te pri\u269?e pri siljavala ih je i na preispitivanje samih sebe, jer su i oni bili dio te pri\u26 9?e, ti ljudi su ih dirnuli stotinu, tisu\u263?u puta, a sve do sada nisu razumj eli koga su to doticali. Bila je to bolna i zastra\u353?uju\u263?a stvar kroz ko ju je trebalo pro\u263?i, no na kraju je imala za\u269?udno smiruju\u263?i u\u26 9?inak. Biskup se nagnuo prema svojem tajniku i pro\u353?aptao: \u8211? Barem tr a\u269?evi ne\u263?e ovime ni\u353?ta dobiti... nije vi\u353?e ostala ni jedna n eizre\u269?ena tajna.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Svi ljudi iz ove pri\u269?e trpjeli su bol \u8211? rekao je Govornik. \u 8211? Svi su se \u382?rtvovali za ljude koje su voljeli. Svi su oni prouzro\u269 ?ili stra\u353?ne boli onima koji su ih voljeli. A i vi koji me danas ovdje slu\ u353?ate, vi tako\u273?er stvarate bol. Ali upamtite ovo. Marc\u227?ov \u382?ivo t je bio tragi\u269?an i okrutan, ali on je mogao u svako doba raskinuti nagodbu koju je bio sklopio s Novinhom. Odabrao je ostati uz nju. Sigurno je u tome pro na\u353?ao neku radost. A Novinha, ona je prekr\u353?ila Bo\u382?je zakone koji povezuju ovu zajednicu. A podnosila je i svoju kaznu. I ako mislite kako je zasl u\u382?ila i ne\u353?to okrutnije, imajte na umu ovo: Ona je sve to propatila i u\u269?inila sve to samo s jednom svrhom: kako bi sprije\u269?ila da pra\u353?\u 269?i\u263?i ubiju Liba.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ove rije\u269?i su im slomile srce.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Olhado je ustao i oti\u353?ao do svoje majke, kleknuo pokraj nje i stavio joj ru ku oko ramena. Ela je sjedila pokraj nje, ali ona se sva zgr\u269?ila i jecala. Quara je stala pred svoju majku i boja\u382?ljivo je gledala. A Grego je zario g lavu majci u krilo i jecao. Oni koji su mu bili dovoljno blizu mogli su ga \u269 ?uti kako pla\u269?e. \u8211? Todo papai \u233? morto. N\u227?o tenho nem papai. Svi moji tate su mrtvi. Nemam niti jednog tatu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je stajala na ulazu u uli\u269?icu kamo je oti\u353?la sa svojim majkom n eposredno prije no \u353?to je Govorenje zavr\u353?ilo. Pogledom je tra\u382?ila Miru, no on je ve\u263? bio oti\u353?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je stajao na podiju i gledao Novinhinu obitelj, \u382?ele\u263?i da im nek ako mo\u382?e ubla\u382?iti bol. Nakon svakog govorenja bilo je boli, jer Govorn ik za mrtve nije radio ni\u353?ta \u353?to bi nekako omek\u353?alo istinu. Ali r ijetko su kada ljudi \u382?ivjeli takvim \u382?ivotom punim prijevare kakvim su \u382?ivjeli Marc\u227?o, Libo i Novinha; rijetko je bilo toliko \u353?okova, to liko novih informacija koje su silile ljude mijenjati njihovu predod\u382?bu o l judima koje su znali, o ljudima koje su voljeli. Dok je govorio, vidio je po lic ima koja su bila okrenuta gore prema njemu da je danas prouzro\u269?io silnu bol . Sve je to i sam osje\u263?ao, kao da su svoju patnju prenosili na njega. Najvi

\u353?e iznena\u273?ena bila je Bruxinha, ali Ender je znao da ona nije bila naj gore povrije\u273?ena. Najgore su bili pogo\u273?eni Ouanda i Miro koji su misli li da znaju \u353?to im sve budu\u263?nost donosi. Ali Ender je osje\u263?ao i o ne boli koje su ljudi osje\u263?ali ranije, no znao je da \u263?e ove dana\u353? nje svje\u382?e rane zacijeliti mnogo br\u382?e od onih starih. Novinha to mo\u3 82?da nije prepoznala, ali Ender je s nje skinuo teret koji joj je bio previ\u35 3?e te\u382?ak da bi ga mogla i dalje nositi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e \u8211? rekla je gradona\u269?elnica Bosquinha.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Gradona\u269?elnice \u8211? rekao je Ender. Nije volio nakon govorenja r azgovarati s ljudima, ali bio je navikao na \u269?injenicu da uvijek netko inzis tira na razgovoru s njim. Prisilio se na osmijeh. \u8211? Do\u353?lo je mnogo vi \u353?e ljudi nego \u353?to sam o\u269?ekivao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za ve\u263?inu njih to je trenuta\u269?na radoznalost \u8211? odgovorila je. \u8211? Do jutra \u263?e ve\u263? to zaboraviti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Endera je ljutilo \u353?to ona to poku\u353?ava u\u269?initi ne\u269?im trivijal nim. \u8211? Samo ako se tijekom no\u263?i dogodi ne\u353?to zaista veliko.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. Na tome se ve\u263? poradilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tek sada je zapazio kako je krajnje uzrujana, toliko da je to jedva dr\u382?ala pod kontrolom. Primio ju je za lakat i jednom rukom je obgrlio oko ramena., a on a se zahvalno naslonila na njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, do\u353?la sam vam se ispri\u269?ati. Va\u353? svemirski brod rekvirirao je Sabor Zvjezdanih Putova. To nije imalo nikakve veze s vama. Zlo\u269?in se dogodio ovdje, zlo\u269?in tako... stra\u353?an... da kriminalci trebaju biti odvedeni na najbli\u382?i svijet, Trondheim, kako bi im se tamo sud ilo i kaznilo ih. Va\u353? brod.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je jedan trenutak razmi\u353?ljao. \u8211? Miro i Ouanda.\par\pard\plain\h yphpar}{ Okrenula je glavu i o\u353?tro ga pogledala. \u8211? Niste iznena\u273?eni.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni ja ih ne bih pustio da odu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se odmaknula od njega \u8211? Ne biste ih {\i pustili}?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da znam za \u353?to ih optu\u382?uju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovdje ste \u269?etiri dana i ve\u263? znate ne\u353?to \u353?to \u269?ak ni {\i ja} nisam posumnjala?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ponekad vlada sazna posljednja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dopustite mi re\u263?i za\u353?to \u263?ete ih ipak {\i pustiti}, za\u353?to \u263?emo ih {\i svi} pustiti da stanu pred sud. Zato \u353?to je Sabor skinuo na\u353?e datoteke . Memorija kompjutora je prazna, ne ra\u269?unamo li neke rudimentarne programe koji nadziru elektromre\u382?u, vodovod i kanalizaciju. Sutra se ne\u263?e radit i, jer nemamo dovoljno energije da pokrenemo bilo koju tvornicu, za rad u rudnic ima ili traktora. Mene su smijenili. Sada sam samo zamjenik \u353?efa {\i policije} i moram se pobrinuti da se provode direktive Odbora za evakuaciju Luzi tanije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za evakuaciju?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dopu\u353?tenje za postojanje ove kolonije je opozvano. \u352?alju svemi rske brodove koji \u263?e nas sve odvesti. Ovdje mora biti uklonjen svaki trag b oravka ljudi. \u268?ak i nadgrobno kamenje koje ozna\u269?ava grobove na\u353?ih mrtvih.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je poku\u353?avao odvagnuti ovaj njezin odgovor. Nije mislio da je Bosquin ha od onih koji saginju glavu pred glupim autoritetima. \u8211? Zar se namjerava te tome pokoriti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Opskrba strujom i vodom nadzire se ansiblom. Kontroliraju i ogradu. Mogu nas ovdje zatvoriti bez struje i vode, a ne mo\u382?emo iza\u263?i. Ka\u382?u d a \u263?e neke od tih restrikcija ubla\u382?iti kad Miro i Ouanda jednom budu na va\u353?em brodu i na putu za Trondheim. \u8211? Uzdahnula je. \u8211? Oh, Govo

rni\u269?e, bojim se da ovo nije bilo dobro vrijeme za turisti\u269?ki posjet Lu zitaniji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja nisam turist \u8211? rekao je. Nije se ni potrudio re\u263?i joj svoj u sumnju kako to mo\u382?da i nije puka koincidencija da je Sabor zapazio \u8222 ?problemati\u269?ne aktivnosti\u8221? ba\u353? u vrijeme kada se Ender tu na\u35 3?ao. \u8211? Jeste li uspjeli spasiti i\u353?ta od svojih datoteka?\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Bosquinha je uzdahnula. \u8211? Bojim se da smo to u\u269?inili upli\u263?u\u263 ?i i vas. Vidjela sam kako sve va\u353?e datoteke odr\u382?ava ansibl, odnekud s nekog drugog svijeta. Ve\u263?inu klju\u269?nih datoteka poslali smo vama, u ob liku poruke.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se nasmijao. \u8211? Dobro, to je u redu, to ste dobro u\u269?inili.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? To sada vi\u353?e nije va\u382?no. Ne mo\u382?emo ih uzeti natrag. Oh da , mo\u382?emo, ali oni \u263?e ih odmah opaziti i onda \u263?ete i vi biti u jed nakoj nevolji kao i mi ostali. I tada \u263?e nam sve zbrisati.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Osim ako ne prekinete vezu s ansiblom istog trenutka kad zavr\u353?ite s kopiranjem svih mojih datoteka u lokalnu memoriju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tada bismo zaista bili pobunjenici. A za\u353?to bismo to u\u269?inili?\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za priliku da Luzitaniju u\u269?inite najboljim i najva\u382?nijim od St otine Svjetova.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se nasmijala. \u8211? Mislim da bi nas gledali kao va\u382?ne, ali te\ u353?ko da je izdaja na\u269?in da se pro\u269?ujemo kao najbolji.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Molim vas. Ne \u269?inite ni\u353?ta. Nemojte uhititi Miru i Ouandu. Daj te mi samo jedan sat vremena i onda \u263?u do\u263?i na sastanak s vama i svima onima koji moraju nazo\u269?iti dono\u353?enju takvih odluka.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Odluku postati ili ne postati pobunjenik? Ne znam \u353?to biste {\i vi,} Govorni\u269?e, mogli imati s dono\u353?enjem takve odluke.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Shvatit \u263?ete na tom sastanku. Molim vas, ovo mjesto je previ\u353?e va\u382?no da bi se propustila takva prilika.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prilika za \u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prilika da se ispravi ono \u353?to je Ender u\u269?inio u ksenocidu prij e tri tisu\u263?e godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha mu je uputila prodoran pogled. \u8211? A sada mi se \u269?ini kako ste dokazali da niste drugo ve\u263? obi\u269?an tra\u269?er.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Mo\u382?da se \u353?alila. A mo\u382?da i nije. \u8211? Ako mislite da je ovo \u 353?to sam upravo u\u269?inio \u353?irenje tra\u269?eva, onda ste previ\u353?e g lupi da u bilo kakvoj situaciji vodite ovu zajednicu. \u8211? Osmjehnuo se.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Ra\u353?irila je ruke i slegnula ramenima \u8211? Pois \u233? \u8211? rekla je. \u8211? Naravno. \u352?to jo\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?ete li sazvati sastanak?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sazvat \u263?u ga. U biskupovim odajama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se trznuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Biskup ne \u382?eli po\u263?i igdje drugdje, a nikakva odluka o pobuni n e\u263?e zna\u269?iti ni\u353?ta ako nemamo njegov pristanak. \u8211? Bosquinha je polo\u382?ila svoju ruku na njegova prsa \u8211? Mo\u382?da vas ni ne pusti u katedralu. Vi ste nevjernik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali poku\u353?at \u263?ete.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?at \u263?u zbog ovoga \u353?to ste ve\u269?eras u\u269?inili. Samo mudar \u269?ovjek mo\u382?e sagledati moje ljude tako bistro u tako kratkom vremenu. Samo netko nemilosrdan bi sve to rekao naglas. Va\u353?e vrline i va\u 353?e mane... oboje nam je potrebno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se okrenula i brzim korakom udaljila. Ender je znao da se ona u dnu du

\u353?e ne \u382?eli pokoriti naredbama Sabora Zvjezdanih Putova. To je bilo pre vi\u353?e naglo i previ\u353?e te\u353?ko, oduzeli su joj autoritet kao da je po \u269?inila neki zlo\u269?in. A znala je da nije u\u269?inila ni\u353?ta lo\u353 ?e. \u381?eljela se oduprijeti, prona\u263?i neki pouzdan na\u269?in kako bi im uzvratila udarac i rekla im neka \u269?ekaju i neka budu mirni. Ili, ako to bude nu\u382?no, rekla im neka krepaju. Ali ona nije bila budala. Ne\u263?e u\u269?i niti ni\u353?ta da im se odupre ne bude li znala da otpor mo\u382?e uspjeti i da \u263?e sve to biti na dobrobit njezinog puka. Ender je znao da je ona dobar gu verner. Za svoje ljude rado bi \u382?rtvovala svoj ponos, svoju reputaciju i svo ju budu\u263?nost.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bio je sam na trgu. Dok je Bosquinha s njim razgovarala, svi su se razi\u353?li. Ender se osje\u263?ao onako kako se moraju osje\u263?ati stari vojnici kad hoda ju poljem gdje se nekad davno odigrala bitka i kad im povjetarac u travi donosi eho pokolja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne daj im da prekinu vezu s ansiblom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Glas u uhu ga je zaprepastio, ali odmah je znao. \u8211? Jane \u8211? Rekao je.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu ih natjerati da pomisle kako si isklju\u269?io svoj ansibl, ali ako to zaista u\u269?ini\u353?, ne\u263?u ti mo\u263?i pomo\u263?i.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Jane \u8211? rekao je \u8211? ti si ovo u\u269?inila, zar ne? Kako bi on i ina\u269?e znali \u353?to su Libo i Miro i Ouanda radili da im ti nisi na to u smjerila pozornost?\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije mu odgovorila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jane, \u382?ao mi je \u353?to sam te onda bio isklju\u269?io i nikada ne \u263?u...\par\pard\plain\hyphpar}{ Znao je da ona zna \u353?to on \u382?eli re\u263?i. Kad je s njom razgovarao nij e ni morao zavr\u353?avati re\u269?enice. Ali nije mu odgovorila.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Nikada ne\u263?u isklju\u269?iti...\par\pard\plain\hyphpar}{ Kakvog je imalo smisla zavr\u353?iti re\u269?enicu kad je znao da ona razumije. Nije mu jo\u353? oprostila i to je bilo sve, ina\u269?e bi mu sada ve\u263? odgo varala, rekla bi mu neka prestane tratiti njezino vrijeme. Pa ipak, nije se moga o prisiliti da ne poku\u353?a jo\u353? jednom. \u8211? Nedostajala si mi, Jane, zaista si mi nedostajala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak mu nije odgovorila. Rekla mu je ono \u353?to je imala re\u263?i kako bi odr \u382?ala aktivnu vezu s ansiblom i to je bilo sve. Za sada Enderu nije smetalo to \u353?to mora \u269?ekati. Bilo mu je dovoljno to \u353?to zna da je ona tu i da slu\u353?a. Nije bio sam. Ender se iznenadio kad je opazio da su mu na obraz ima suze. To su suze olak\u353?anja, zaklju\u269?io je. Katarza. Govorenje, kriz a, ljudski \u382?ivoti raskomadani, budu\u263?nost same kolonije je u pitanju, a ja pla\u269?em od olak\u353?anja jer jedan napuhani kompjuterski program opet h o\u263?e razgovarati sa mnom.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { U njegovoj maloj ku\u263?ici do\u269?ekala ga je Ela. O\u269?i su joj bile crven e od pla\u269?a. \u8211? Zdravo \u8211? pozdravila ga je.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Jesam li u\u269?inio ono \u353?to si htjela?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada to ne bih pogodila. On nam uop\u263?e nije bio otac.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? I ne znam kako bi to mogla pogoditi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to li sam to u\u269?inila? Pozvala sam vas ovamo govoriti smrt moj eg oca... Marc\u227?ovu smrt. \u8211? ponovo je po\u269?ela jecati. \u8211? Maj\ u269?ine tajne. Mislila sam da znam koje su njezine tajne. Mislila sam da su to samo datoteke... Mislila sam da je ona {\i mrzila} Libu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam samo otvorio prozor i pustio unutra malo zraka.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Recite to Miri i Ouandi.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Ela, razmisli malo. Oni bi to na kraju saznali. Okrutno je to \u353?to o ni to toliko godina {\i nisu} znali. Sada kad znaju istinu, mo\u263?i \u263?e prona\u263?i neko svoje rj e\u353?enje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kao \u353?to ga je mama prona\u353?la? Samo ovoga puta je to jo\u353? go re od preljuba.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je dodirnuo njezinu kosu i pogladio je. Prihvatila je taj dodir, to njegov o tje\u353?enje. Nije se mogao sjetiti jesu li njega njegov otac ili mati ikada dodirnuli takvom kretnjom. Valjda jesu, kako bi je ina\u269?e nau\u269?io?\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ela, ho\u263?e\u353? li mi pomo\u263?i?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U \u269?emu da vam pomognem. Vi ste svoje obavili, zar ne?\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Ovo nema nikakve veze s govorenjem za mrtve. Unutar jednoga sata moram s aznati kako djeluje descolada.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To \u263?ete morati pitati mamu. Ona je jedina koja to zna.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ne vjerujem da bi ona bila presretna ako bi me ve\u269?eras ugledala.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar bih {\i je ja} to trebala pitati. \u352?to \u263?u re\u263?i? Dobra ve\u269?er, mama. Up ravo si pred cijelim Milagreom razotkrivena kao preljubnica koja je cijeloga \u3 82?ivota lagala svojoj djeci. Ako ti ne smeta, ja bih ti sada postavila nekoliko pitanja iz podru\u269?ja znanosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ela, ovdje nije rije\u269? o opstanku Luzitanije. Da i ne spominjem tvog brata Miru. \u8211? Posegnuo je i okrenuo se prema terminalu. \u8211? Prijavi s e \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Za\u269?udila se, no ipak je to u\u269?inila. Kompjutor nije prepoznao njezino i me. \u8211? Moje ime je zbrisano! \u8211? Pani\u269?no ga je pogledala. \u8211? Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisi samo ti. Svi su izbrisani.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo nije obi\u269?an kvar. Netko je skinuo datoteke.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Sabor Zvjezdanih Putova skinuo je cjelokupnu lokalnu kompjutersku memori ju. Ni\u269?eg vi\u353?e nema. Tretiraju nas kao pobunjenu koloniju. Miru i Ouan du \u263?e uhititi i poslati na Trondheim gdje \u263?e im biti su\u273?eno. Osim ako ne uspijem uvjeriti biskupa i Bosquinhu da im po\u353?alju {\i prave} pobunjenike. Razumije\u353? li? Ako ti tvoja mati ne otkrije ono \u353?to moram znati, Miro i Ouanda bit \u263?e poslani na planet koji je odavde udaljen dvadeset i dvije svjetlosne godine. Kazna za izdaju je smrt. Ali \u269?ak i taj odlazak na su\u273?enje je tako lo\u353? da je jednak do\u382?ivotnom zatvoru. Svi \u263?emo biti mrtvi, ili vrlo vrlo stari prije nego se oni vrate.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Ela je praznog pogleda zurila u zid. \u8211? \u352?to \u382?elite znati?\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elim znati \u353?to \u263?e to Odbor prona\u263?i kada otvore njez ine datoteke. O tome kako descolada djeluje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, \u8211? rekla je Ela \u8211? Miri za volju ona \u263?e to u\u269?ini ti. \u8211? Prkosno ga je pogledala. \u8211? Znate, ona nas voli, i za dobrobit jednog od svoje djece ona \u263?e i s vama razgovarati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dobro \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Bit \u263?e jo\u353? bolje ako do\u273?e ona osobno. Treba za jedan sat do\u263?i u biskupove odaje.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Dobro \u8211? rekla je. Jo\u353? je trenutak mirno sjedila, a onda se ne ka sinapsa negdje spojila, pa je ustala i po\u382?urila prema vratima.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Stala je, vratila se, zagrlila ga i poljubila u obraz. \u8211? Drago mi je da st e sve to rekli \u8211? kazala je. \u8211? Drago mi je \u353?to to znam.\par\pard \plain\hyphpar}{ Poljubio ju je u \u269?elo i poslao obaviti to \u353?to je trebala. Kad su se za

njom zatvorila vrata, sjeo je na svoj krevet, a onda je legao i zagledao se u s trop. Mislio je na Novinhu, poku\u353?avao zamisliti \u353?to ona sada osje\u263 ?a. Bez obzira na to kako to sada izgledalo, Novinha, upravo sada tvoja k\u263?e r \u382?uri k tebi i sigurna je kako \u263?e\u353?, usprkos boli i poni\u382?enj u kroz koje si pro\u353?la, sve ovo posve zaboraviti i u\u269?initi sve \u353?to treba\u353? kako bi spasila svog sina. Ja bih mijenjao sve tvoje patnje za jedn o dijete koje mi ovoliko vjeruje.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 16}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b OGRADA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Na tr\u382?nici je stajao veliki rabin i pou\u269?avao. Dogodilo se da je upravo toga jutra neki mu\u382? prona\u353?ao dokaz da ga \u382?ena vara, pa ju je svj etina dovukla na tr\u382?nicu kako bi je nasmrt kamenovali. (Postoji poznata ver zija te pri\u269?e, ali mi je moj prijatelj, jedan govornik za mrtve, pri\u269?a o o jo\u353? dvojici rabina koji su se suo\u269?ili s takvom situacijom. To su t i o kojima \u263?u vam pri\u269?ati.)\par\pard\plain\hyphpar}{ Rabin je istupio naprijed i stao pokraj te \u382?ene. Samo iz po\u353?tovanja pr ema njemu ta gomila na\u353?ih predaka se zaustavila i \u269?ekala, a u rukama s u jo\u353? dr\u382?ali te\u353?ko kamenje. \u8211? Ima li ovdje ikoga \u8211? pi tao ih je rabin \u8211? tko nije po\u382?elio tu\u273?u \u382?enu ili tu\u273?eg a mu\u382?a?\par\pard\plain\hyphpar}{ Za\u269?uo se \u382?amor. A onda su mu odgovorili: \u8211? Svi poznamo tu \u382? elju. Ali, rabine, nitko ju nije poku\u353?ao ostvariti.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Tada kleknite i zahvalite bogu \u353?to vas je u\u269?inio tako jakima. \u8211? Primio je \u382?enu za ruku i odveo je s tr\u382?nice. Neposredno prije nego ju je pustio \u353?apnuo joj je: \u8211? Recite gospodinu sucu tko mu je sp asio ljubavnicu. Tako \u263?e znati da sam mu odani sluga. \u8211? I tako je \u3 82?ena pre\u382?ivjela, jer je zajednica bila previ\u353?e korumpirana da bi se \u353?titila od nereda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Drugi rabin, drugi grad. On joj pri\u273?e, kao i u onoj prvoj pri\u269?i, i re\ u269?e im \u8211? Koji je od vas je bez grijeha? Neka taj prvi baci kamen.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Ljudi su se postidjeli i svatko, s uspomenama na vlastite grijehe, zaboravi na j edinstvo. Mislili su kako bi se i oni jednoga dana mogli na\u263?i na mjestu te \u382?ene i kako bi se nadali oprostu i pru\u382?anju jo\u353? jedne prilike. Po na\u353?at \u263?u se prema njoj onako kako bih htio da se pona\u353?aju prema m eni.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kad su otvorili \u353?ake i pustili da im kamenje ispadne iz ruku, rabin se sagn e, uzme jedan kamen i podigne ga visoko \u382?eni iznad glave, pa ga svom snagom baci dolje na nju. Razbio je \u382?eni lubanju i prosuo joj mozak po kaldrmi.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Niti sam ja bez grijeha \u8211? rekao je narodu \u8211? ali ako dopustim o da samo savr\u353?eni ljudi primjenjuju zakone, tada \u263?e zakoni brzo izumr ijeti, a s njima i na\u353? grad.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tako je ta \u382?ena umrla, jer je njezina zajednica bila previ\u353?e rigidna d a bi trpjela zastranjivanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tu slavnu verziju pri\u269?e vrijedno je upamtiti, jer je u na\u353?em iskustvu tako za\u269?u\u273?uju\u263?e rijetka. Ve\u263?ina zajednica se koleba negdje i

zme\u273?u trulosti i pretjerane krute strogo\u263?e i kad u tome previ\u353?e z astrane, zajednica umire. Samo jedan rabin se od tako savr\u353?enog balansa usu dio o\u269?ekivati da istovremeno po\u353?tujemo zakone, ali i opra\u353?tamo za stranjenja. I zato smo ga, naravno, ubili.\par\pard\plain\hyphpar}SAN ANGELO {\i Pisma heretiku-po\u269?etniku,} prev. Amai a Tudomundo Para Que Deus Vos Ame Cri st\u227?o, 103:75:54:2 {\line } {\line } { Minha irm\u227?. Moja sestra. Te su se rije\u269?i motale Miri u glavi sve dok i h vi\u353?e nije \u269?uo, dok nisu postale dijelom zvu\u269?ne pozadine: A Ouan da \u233? minha irm\u227?. Ona je moja sestra. Noge su ga same nosile od trga do igrali\u353?ta pa preko sedla na bre\u382?uljku. Na vrhu vi\u353?eg od dva vrhu nca bila je katedrala sa samostanom, uvijek nadvijena nad Zenadorskom postajom, poput neke tvr\u273?ave koja \u269?uva ulazna vrata. Je li Libo ovuda prolazio o dlaze\u263?i na sastanak s mojom mamom. Jesu li se sastajali u Ksenobiolo\u353?k oj postaji? Ili je to bilo diskretnije, uspaljeni tu negdje u travi, kao prasci s farme?\par\pard\plain\hyphpar}{ Zastao je na pragu Zenadorske postaje i poku\u353?avao smisliti neki razlog zbog kojeg bi u\u353?ao. Nije imao \u353?to tu raditi. Nije napisao izvje\u353?\u263 ?e o tome \u353?to se danas dogodilo, ali ionako nije znao kako bi to napisao. M agi\u269?na mo\u263?, da, to je bila magi\u269?na mo\u263?. Pra\u353?\u269?i\u26 3?i su pjevali stablima, a ona su se sama rascijepala u sitno trije\u353?\u263?e . I sve su to \u269?inila mnogo bolje nego tesari. Ovda\u353?nje starosjedila\u2 69?ko stanovni\u353?tvo je daleko naprednije nego se to ranije pretpostavljalo. Vi\u353?estruka korist od sva\u269?ega. Svako stablo je istovremeno i totem i oz naka groba i mali pogon za preradu drveta. Sestra. Znam da ne\u353?to moram u\u2 69?initi, ali ne mogu se sjetiti \u353?to.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su imali izuzetno razuman plan. \u381?ivjeti kao bra\u2 63?a i ne obazirati se na \u382?ene. To bi, Libo, i za tebe bilo bolje... ne, tr ebao bih te zvati tata, a ne Libo. \u352?teta \u353?to nam mama nikada nije rekl a za tebe, jer si me mogao ljuljati na koljenima. Oboje najstarije djece. Ouanda na jednom koljenu, a Miro na drugom, zar nismo ponosni na na\u353?e dvoje djece ? Ro\u273?ena su iste godine, samo dva mjeseca razmaka. Kako je tada tatica imao pune ruke posla \u353?uljaju\u263?i se du\u382? ograde kako bi po\u353?evio mam u u njezinom vlastitom dvori\u353?tu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Svi su te sa\u382?alijevali, jer si imao samo k\u263?eri. Nikoga tko bi nastavio obiteljsko ime. Silno su suosje\u263?ali. A bio si pretrpan sinovima. A ja imam vi\u353?e sestara negoli sam ikada mogao i pomisliti. Jednu vi\u353?e od onolik o koliko bih htio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Stajao je kod dveri gledaju\u263?i prema \u353?umi na vrhu bre\u382?uljka gdje s u \u382?ivjeli pra\u353?\u269?i\u263?i. Nema znanstvene svrhe zbog koje bi ih tr ebao posjetiti no\u263?u. Zato mislim da \u263?u u\u269?initi ne\u353?to neznans tveno i nesvrhovito pa vidjeti ima li kod njih u plemenu mjesta za jo\u353? jedn og brata. Vjerojatno sam prevelik za njihove krevete pa \u263?u spavati vani, a i nisam ba\u353? od velike koristi kad se radi o penjanju na drvo, ali zato znam dvije-tri stvari o tehnologiji i sada vi\u353?e nemam nekih posebnih inhibicija koje bi me spre\u269?avale re\u263?i im sve \u353?to oni \u382?ele znati.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Polo\u382?io je desnu ruku na kutiju za identifikaciju i posegnuo lijevom kako b i povukao dveri. U jednom djeli\u263?u sekunde nije ni shvatio \u353?to se doga\ u273?a. Tada je osjetio kao da mu ruka gori, kao da mu ju je netko rezao tupom p ilom; povikao je i povukao lijevu ruku od dveri. Nikada otkad su tu postavljene, dveri nisu bile vru\u263?e kad bi ruka zenadora dotaknula identifikacijsku kuti ju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Marcos Vladimir Ribeira von Hesse, va\u353?e pravo prolaza kroz ogradu o pozvano je po nalogu Odbora za evakuaciju Luzitanije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miri je trebalo neko vrijeme da shvati \u353?to to glas govori.\par\pard\plain\h yphpar}{

\u8211? Vi i Ouanda Quenhatta Figueira Mucumbi predat \u263?ete se zamjenici \u3 53?efa policije, a to je Faria Lima Maria do Bosque, koja \u263?e vas u ime Sabo ra Zvjezdanih Putova uhititi i poslati na Trondheim gdje \u263?e vam biti su\u27 3?eno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na trenutak je osjetio kako mu se vrti u glavi, kako mu je \u382?eludac te\u382? ak i kako \u263?e mu pozliti. Oni znaju. I to ba\u353? no\u263?as. Svemu je kraj . Izgubio sam Ouandu, izgubio pra\u353?\u269?i\u263?e, moj posao, sve je oti\u35 3?lo. Uhi\u263?enje pa Trondheim. Tamo odakle je do\u353?ao Govornik, pro\u263?i \u263?e dvadeset i dvije godine, svi \u263?e oti\u263?i osim Ouande koja mi je jedina preostala, a ona je moja {\i sestra}...\par\pard\plain\hyphpar}{ Ponovo je rukom gurnuo dveri i ponovo osjetio stra\u353?nu bol. Kao da mu svi \u 382?ivci istovremeno gore. Ne mogu jednostavno nestati. Oni \u263?e zape\u269?at iti ove dveri za sve ljude. Nitko ne\u263?e oti\u263?i k pra\u353?\u269?i\u263?i ma, nitko im to ne\u263?e re\u263?i. Oni \u263?e nas \u269?ekati, a nitko ne\u26 3?e dolaziti i nitko nikada ne\u263?e pro\u263?i kroz ta vrata. Ni ja niti Ouand a, ni Govornik, nitko, i bez ikakvog obja\u353?njenja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odbor za evakuaciju. Oni \u263?e nas evakuirati i izbrisati svaki trag da smo ik ada bili ovdje. Tako stoji u propisima, ali nije to sve. \u352?to su to oni vidj eli? Kako su saznali? Je li im Govornik rekao? Taj Govornik je takav ovisnik o i stini. Moram objasniti pra\u353?\u269?i\u263?ima za\u353?to se ne\u263?emo vrati ti, moram im re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Uvijek ih je neki od pra\u353?\u269?i\u263?a dr\u382?ao na oku, slijedio ih od t renutka kad su za\u353?li u \u353?umu. Gleda li mo\u382?da i sada netko? Miro je mahnuo rukom. Ipak, bilo je ve\u263? jako mra\u269?no. Ne mogu ga vidjeti. A mo \u382?da i mogu, nitko ne zna koliko pra\u353?\u269?i\u263?i mogu vidjeti u mrak u. Bez obzira vidjeli ga ili ne, nisu do\u353?li. A ubrzo \u263?e biti prekasno. Ako su framlinzi motrili dveri, oni su bez sumnje ve\u263? obavijestili Bosquin hu i ona je ve\u263? krenula ovamo. Ona \u263?e mo\u382?da oklijevati, ali obavi t \u263?e svoj posao i nema smisla prepirati se s njom je li to dobro za ljude i li za pra\u353?\u269?i\u263?e, ho\u263?e li ikome koristiti ta glupa separacija, jer ona nije od onih koji propituju valjanost zakona, ona samo radi ono \u353?t o joj se ka\u382?e. A on \u263?e se predati, nema smisla odupirati se. Gdje bi s e mogao sakriti unutar ograde, mo\u382?da u stadima \u269?abri? Ali prije negoli se preda, mora re\u263?i pra\u353?\u269?i\u263?ima, mora im re\u263?i.\par\pard \plain\hyphpar}{ I tako je hodao du\u382? ograde, sve dalje od dveri prema otvorenom travnjaku ko ji se nalazi neposredno ispod onog bre\u382?uljka na kojem je katedrala, tamo gd je nitko ne \u382?ivi dovoljno blizu da bi mogao \u269?uti njegov glas. Dok je t ako hodao, zvao je. Nije izvikivao rije\u269?i nego se glasao nalik huku sove, z vukom kojim su se Ouanda i on dozivali kad su se znali razdvojiti me\u273?u pra\ u353?\u269?i\u263?ima. Oni su to \u269?uli, morali su to \u269?uti i morali su d o\u263?i ovamo k njemu, jer on ne mo\u382?e prije\u263?i ogradu. I zato do\u273? ite, \u268?ovjek ili Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e, Mandachuva, Strijela, \u352 ?alica, Kalendar, bilo tko, ili svi, do\u273?ite, jer moram vam re\u263?i kako v i\u353?e ne mogu s vama govoriti.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Quim se osje\u263?ao bijedno sjede\u263?i na stolcu u biskupovom uredu.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Estevao \u8211? tiho je rekao biskup \u8211? ovdje \u263?e za nekoliko m inuta otpo\u269?eti sastanak, ali prije toga bih htio s tobom jednu minutu poraz govarati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nema se tu o \u269?emu razgovarati \u8211? odgovorio je Quim. \u8211? Vi ste nas upozorili i to se dogodilo. On je vrag.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Estevao, sada \u263?emo trenutak porazgovarati, a onda \u263?e\u353? oti \u263?i ku\u263?i na spavanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada se vi\u353?e ne\u263?u tamo vratiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Gospodin je jeo s ve\u263?im grje\u353?nicima nego je tvoja mati i opros tio im je. Zar si ti bolji od njega?\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Nitko od preljubnika kojima je On oprostio nije bila njegova mati.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?e sva\u269?ija majka biti Blagoslovljena Djevica.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Zar ste onda vi na njegovoj strani? Zar je Crkva ovdje napravila mjesta za govornike za mrtve? Zar \u263?emo sru\u353?iti katedralu i to kamenje iskoris titi za izgradnju amfiteatra gdje \u263?e svi na\u353?i mrtvi mo\u263?i biti okl evetani prije nego ih polo\u382?e u grob?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?apat. \u8211? Ja sam tvoj biskup, Estevao, Kristov vikar na ovom planetu i ti \u263?e\u353? sa mnom razgovarati s du\u382?nim po\u353?tovanjem.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Quim je tama stajao, bijesan i bez rije\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da bi bilo bolje da Govornik nije javno iznio sve to. Neke stvari je bolje saznati u privatnosti i ti\u353?ini kako se ne bismo morali nositi sa \u353?okovima dok nas slu\u353?ateljstvo promatra. Zato se mi koristimo s ispovj edaonicom kao \u353?titom od javne sramote dok se borimo s vlastitim grijesima. Ali, Estevao, budi po\u353?ten. Govornik je to rekao, a sve je to istina. Sada, Estevao, razmislimo malo. Prije ovoga danas, jesi li volio svoju majku?\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? A ta majka koju si volio je li ve\u263? bila po\u269?inila preljub?\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Deset tisu\u263?a puta.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da nije ba\u353? toliko jakog libida. Ali ka\u382?e\u353? mi da s i je volio i kad je ve\u263? bila preljubnica. Zar ona nije i ve\u269?eras ta is ta osoba? Je li se ona od ju\u269?er do danas promijenila? Ili si samo ti taj ko ji se promijenio?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ono \u353?to je ona bila ju\u269?er, bila je la\u382?.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Zar misli\u353? kako je, zbog toga \u353?to se stidjela re\u263?i svojoj djeci da je preljubnica, lagala i onda kada se svih ovih godina brinula o vama dok ste odrastali, kada vam je vjerovala, kada vas je podu\u269?avala...\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona ba\u353? i nije bila neki model majke na koji se trebalo ugledati.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da je do\u353?la na ispovijed i dobila otpust za svoje grijehe, tada ti to ona nikada ne bi ni trebala re\u263?i. Oti\u353?ao bi u grob ne znaju\u263?i to. To ne bi bila la\u382?, jer bi joj bilo opro\u353?teno i vi\u353?e ne bi bil a preljubnica. Priznaj istinu, Estevao, te se ne ljuti\u353? zbog njezinog prelj ubni\u353?tva. Ljuti\u353? se jer si se pred cijelim gradom osramotio poku\u353? avaju\u263?i je obraniti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tjerate me da sam sebi izgledam kao budala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nitko ne misli da si budala. Svi misle da si odani sin. A sada, ako si p ravi sljedbenik na\u353?eg Gospodina, oprostit \u263?e\u353? majci i pokazati jo j kako je voli\u353? vi\u353?e nego ikada prije, jer sada razumije\u353? njezine patnje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup je bacio pogled prema vratima. \u8211? Estevao, ja sada ovdje imam jedan sastanak pa te molim po\u273?i u unutra\u353?nje prostorije i tamo moli Magdalen u da ti oprosti sve \u353?to ima\u353? srce koje ne opra\u353?ta.\par\pard\plain \hyphpar}{ Quim je, sada izgledaju\u263?i vi\u353?e jadno nego ljutito, pro\u353?ao kroz za vjesu koja se nalazila iza biskupovog radnog stola.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskupov tajnik je tada otvorio druga vrata i pustio Govornika za mrtve u prosto riju. Biskup nije ustao. Na njegovo iznena\u273?enje, Govornik je kleknuo i sagn uo glavu. To je bio \u269?in kojeg su katolici izvodili samo prigodom javne audi jencije kod biskupa pa Peregrino sad nije imao pojma \u353?to ovaj zapravo \u382 ?eli posti\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako je Govornik jo\u353? uvijek kle\u269?ao i \u269?ekao, biskup je ustao, pri\ u353?ao mu i pru\u382?io ruku, kako bi mu ovaj mogao poljubiti prsten. No Govorn ik je i dalje \u269?ekao, sve dok biskup nije rekao: \u8211? Blagosiljam te, sin e moj, premda nisam siguran izruguje\u353? li mi se s ovim odavanjem po\u269?ast

i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jo\u353? uvijek sagnute glave, Govornik je odgovorio: \u8211? U meni nema podrug ljivosti. \u8211? Tada je pogledao Peregrina. \u8211? Moj otac je bio katolik. I z prakti\u269?nih razloga pretvarao se kako to nije, ali nikada si nije oprostio to svoje nevjerni\u353?tvo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste kr\u353?teni?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Moja sestra mi je rekla da jesam. Otac me krstio nedugo nakon \u353?to s am se rodio. Moja mati je po vjeri bila protestant, a oni ne odobravaju kr\u353? enje male djece pa su se roditelji oko toga posva\u273?ali.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Biskup je ispru\u382?io ruku kako bi pomogao Govorniku da ustane. Govorn ik se nasmijao. \u8211? Zamislite samo, pritajeni katolik i odmetnuti mormon sva \u273?aju se oko vjerskog obreda za koji se oboje zaklinju da u nj ne vjeruju.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Peregrino je bio skepti\u269?an. Bilo bi to previ\u353?e lijepo kad bi se pokaza lo da je Govornik katolik. \u8211? Mislio sam \u8211? rekao je biskup \u8211? da vi Govornici za mrtve napu\u353?tate sve religije prije nego se odazovete... mo gu li tako re\u263?i... svojem pozivu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja ne znam \u353?to ostali rade. Mislim da za to ne postoje neki posebni propisi, a sigurno je da nisu postojali onda kada sam {\i ja} postao Govornik.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup je znao da Govornici ne smiju lagati, ali ovaj je zaista izgledao kao da izbjegava odgovor. \u8211? Govorni\u269?e Andrew, ne postoji mjesto unutar Stoti ne Svjetova gdje bi se katolici trebali odricati svoje vjere i nema ga ve\u263? tri tisu\u263?e godina. To je bio veliki blagoslov svemirskih putovanja koja su skinula ograni\u269?enje broja stanovnika na prenaseljenoj Zemlji. Zar mi govori te da je va\u353? otac \u382?ivio na Zemlji prije tri tisu\u263?e godina?\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja vam govorim kako se moj otac pobrinuo da me krsti kao katolika i njem u za ljubav u\u269?inio sam ono \u353?to on za svog \u382?ivota nikada nije moga o. Kleknuo sam pred biskupa i dobio njegov blagoslov.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ja sam blagoslovio {\i vas.} Zar jo\u353? uvijek izbjegavate moje pitanje? \u352?to pak implicira da je moj zaklju\u269?ak o vremenu kada je \u382?ivio va\u353? otac to\u269?an, ali v i ne \u382?elite o tome razgovarati. Dom Crist\u227?o je rekao kako u vama ima v i\u353?e toga nego se vidi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dobro \u8211? rekao je Govornik. \u8211? Meni je blagoslov potrebniji ne go mome ocu, jer je on mrtav i ja imam mnogo problema s kojima se trebam suo\u26 9?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Molim vas, sjednite.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornik je odabrao stolac smje\u353?ten uz udaljen zid. Biskup je sjeo na svoj masivni stolac za radnim stolom. \u8211? Bilo bi mi dra\u382?e da danas niste go vorili. To je do\u353?lo u jako nezgodno vrijeme.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam imao nikakvog upozorenja da \u263?e Sabor to u\u269?initi.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali znali ste da su Miro i Ouanda kr\u353?ili zakon. Bosquinha mi je to rekla.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To sam saznao samo nekoliko sati prije govorenja. Hvala vam \u353?to ih jo\u353? niste uhitili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nije u nadle\u382?nosti Crkve. \u8211? Biskup je otklonio zaslugu za to, ali obojica su znali kako bi Bosquinha na njegovo inzistiranje ipak morala t o u\u269?initi, bez obzira na Govornikovu molbu. \u8211? Va\u353?e govorenje je prouzro\u269?ilo mnogo \u382?alosti i boli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I vi\u353?e nego obi\u269?no, bojim se.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I \u353?to sada... je li va\u353?a odgovornost tu zavr\u353?ila? Samo na pravite rane i ostavite ih drugima neka ih lije\u269?e?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisu to tek rane, biskupe Peregrino, to je cijela kirur\u353?ka operacij a. I ako mogu pomo\u263?i da kasnije smanjim bol onda da, ostanem i pomognem. Ra dim bez anestezije, ali trudim se dati antiseptike.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znate, trebali ste postati sve\u263?enik.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Mla\u273?a bra\u263?a obi\u269?no imaju dva izbora: ili u sve\u263?enike , ili u vojsku. Moji roditelji su za mene odabrali ovo drugo.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Mla\u273?i brat, a imali ste i sestru. A \u382?ivjeli ste u vrijeme kad su demografske kontrole roditeljima branile imati vi\u353?e od dvoje djece, osim ako im je vlada dala posebno dopu\u353?tenje. Takvo su dijete nazivali Tre\u263 ?i, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi znate povijest.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jeste li bili ro\u273?eni na Zemlji, jo\u353? prije svemirskih letova?\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ono \u353?to je sada na\u353?a briga, biskupe Peregrino, jest budu\u263? nost Luzitanije, a ne \u382?ivotopis Govornika za mrtve koji je star samo trides et i pet godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Budu\u263?nost Luzitanije je {\i moja} briga Govorni\u269?e, a ne va\u353?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Va\u353?a briga se odnosi na {\i ljudsko} stanovni\u353?tvo Luzitanije, biskupe, a ja brinem i za pekveninjose.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemojmo se takmi\u269?iti da bismo vidjeli \u269?ija briga je ve\u263?a. \par\pard\plain\hyphpar}{ Tajnik je opet otvorio vrata i u\u353?li su Bosquinha, Dom Crist\u227?o i\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Dona Crist\u227?. Bosquinha je bacila kratak pogled na biskupa i Govornika.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Na podu nema krvi, ako ste to tra\u382?ili \u8211? rekao je biskup.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Samo sam procjenjivala temperaturu \u8211? odgovorila je.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Mislim da je to toplina uzajamnog po\u353?tovanja \u8211? rekao je Govor nik. \u8211? Ni vru\u263?ina ljutnje ni led mr\u382?nje.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Govornik je katolik kr\u353?tenjem, ako ve\u263? ne po vjerovanju \u8211 ? rekao je biskup. \u8211? Blagoslovio sam ga i \u269?ini se da ga je to u\u269? inilo popustljivijim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oduvijek sam po\u353?tovao autoritete \u8211? kazao je Govornik.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste bili onaj koji nam se prijetio s istra\u382?iteljem \u8211? podsj etio ga je biskup i osmjehnuo se.\par\pard\plain\hyphpar}{ Govornikov osmijeh bio je jednako tako hladan. \u8211? A vi ste onaj koji je lju dima govorio kako sam ja Sotona i da ne smiju sa mnom razgovarati.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Dok su se biskup i Govornik jedan drugom osmjehivali, ostali su se nervozno smij ali, sjeli i \u269?ekali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je va\u353? sastanak, Govorni\u269?e \u8211? rekla je Bosquinha.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ispri\u269?avam se \u8211? rekao je Govornik \u8211? no jo\u353? je netk o pozvan. Sve \u263?e biti mnogo jednostavnije ako pri\u269?ekamo jo\u353? koju minutu dok ona do\u273?e.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Ela je prona\u353?la majku izvan ku\u263?e, nedaleko od ograde. Blag, jedva osje tni povjetarac poigravao joj se s kosom. Eli je bilo potrebno neko vrijeme dok j e shvatila \u353?to ju je to za\u269?udilo. Njezina mati godinama nije nosila ra spu\u353?tenu kosu. Kosa je izgledala \u269?udesno slobodna, pogotovo zato \u353 ?to je Ela mogla vidjeti kako su se napravile kovr\u269?e na mjestima gdje je uv ijek bila prisiljena smotati se u pun\u273?u. I u tom \u269?asu je znala da je G ovornik imao pravo. Mama \u263?e saslu\u353?ati njezin poziv. Ma koliko srama il i boli joj je govorenje nanijelo, to ju je navelo da sada stoji tu na otvorenom, u onom prvom sumraku odmah po zalasku sunca, i gleda prema bre\u382?uljku gdje su boravili pra\u353?\u269?i\u263?i. Ili je mo\u382?da gledala u ogradu. Mo\u382

?da se prisje\u263?ala \u269?ovjeka s kojim se susretala ovdje ili negdje drugdj e me\u273?u busenjem kapim trave, tako da su se, skriveni od tu\u273?ih pogleda, mogli voljeti. Uvijek sakriveni, uvijek tajno. Mami je drago, pomislila je Ela, \u353?to se saznalo da je Libo bio njezin pravi mu\u382?, da je Libo moj pravi otac. Mama je sretna, a i ja sam.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mati se nije okrenula kako bi je pogledala, premda ju je jama\u269?no \u269?ula kako prilazi kroz \u353?u\u353?tavu travu. Ela se zaustavila nekoliko koraka dal je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Majko \u8211? rekla je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i to ipak nije stado \u269?abra. Tako si bu\u269?na, Ela.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govornik. \u381?eli tvoju pomo\u263?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela joj je prenijela \u353?to joj je Govornik rekao. Majka se jo\u353? nije okre nula prema njoj. Kad je Ela zavr\u353?ila, majka je trenutak pri\u269?ekala, a o nda se okrenula i po\u353?la preko grebena bre\u382?uljka. Ela je potr\u269?ala za njom, sustigla je i upitala: \u8211? Majko, majko, ho\u263?e\u353? li mu re\u 263?i o descoladi?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to sada? Nakon svih tih godina? Za\u353?to nisi {\i meni} rekla?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato jer si bolje obavljala posao sama, bez moje pomo\u263?i.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Ti zna\u353? \u353?to sam radila?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti si moja nau\u269?nica. Ja imam neograni\u269?eni pristup tvojim datot ekama, bez ostavljanja ikakvih tragova na njima. Kakav bih ti ja to u\u269?itelj bila, kada ne bih nadzirala tvoj rad. Pro\u269?itala sam i zapise koje si sakri la pod Quarinim imenom. Nikada nisi bila mati pa ne zna\u353? kako se roditeljim a djece mla\u273?e od dvanaest godina svakog tjedna \u353?alju izvje\u353?\u263? a o svim dje\u269?jim aktivnostima povezanim s datotekama. Quara je radila izuze tno dobro istra\u382?ivanje. Drago mi je \u353?to ide\u353? sa mnom pa kad budem govorila govorniku \u269?ut \u263?e\u353? i ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ide\u353? u pogre\u353?nom smjeru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mati se zaustavila. \u8211? Zar Govornikova ku\u263?a nije pokraj pra\u231?e?\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sastanak je u biskupovim odajama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Po prvi puta mati se izravno zagledala Eli u lice. \u8211? \u352?to mi to Govorn ik i ti poku\u353?avate u\u269?initi?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poku\u353?avamo spasiti Miru. I ovo naselje na Luzitaniji. Ako nam to us pije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Uvla\u269?e\u263?i mene u paukovu mre\u382?u...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Biskup mora biti na na\u353?oj strani jer...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Na\u353?oj} strani? Kada ka\u382?e\u353? {\i mi} misli\u353? na sebe i Govornika, zar ne? Zar misli\u353? da to nisam opazila ? Zaveo je svu moju djecu, jedno po jedno...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikoga on nije zaveo!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaveo vas je time \u353?to zna upravo ono \u353?to vi \u382?elite \u269? uti...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On nije laskavac \u8211? rekla je Ela. \u8211? Ne govori nam ono \u353?t o bismo mi \u382?eljeli \u269?uti. Govori nam ono za \u353?to znamo da je istina . On nije zadobio na\u353?e {\i osje\u263?aje,} majko, zadobio je na\u353?e {\i povjerenje}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni\u353?ta od toga \u353?to on dobiva od vas nikada niste dali meni.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Htjeli smo ti dati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ovoga puta Ela nije poniknula pred maj\u269?inim prodornim, zahtjevnim pogledom. Sada je, umjesto nje, mati skrenula pogledom, a kad ju je opet pogledala, u o\u 269?ima su joj bile suze. \u8211? Htjela sam ti re\u263?i. \u8211? Majka nije go vorila o njezinim datotekama. \u8211? Kada sam vidjela koliko ga mrzi\u353? \u38

2?eljela sam ti re\u263?i da on nije tvoj otac, tvoj otac je drag i dobar \u269? ovjek...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koji nije imao hrabrosti re\u263?i nam to.\par\pard\plain\hyphpar}{ U maj\u269?inim se o\u269?ima pojavila ljutnja. \u8211? \u381?elio je, ali ja mu nisam dopustila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Re\u263?i \u263?u ti ne\u353?to, majko. Voljela sam Libu, onako kako su ga voljeli i svi drugi. Ali pristao je na licemjerno pona\u353?anje, ba\u353? ka o i ti, i taj otrov va\u353?ih la\u382?i trovao je sve nas, a da to nismo ni zna li. Ne krivim tebe, majko, niti njega. Ali zahvaljujem Bogu na Govorniku. On je bio voljan re\u263?i nam istinu i to nas je oslobodilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Lako je govoriti istinu kada nikoga ne voli\u353? \u8211? rekla je mati mekim glasom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar zaista to misli\u353?? \u8211? upita Ela. \u8211? Mislim da ne\u353? to znam, majko. Mislim da nije mogu\u263?e znati istinu o nekome {\i osim} ako ga voli\u353?. Mislim da je Govornik volio oca... htjela sam re\u263?i Marc\u227?oa. Mislim da ga je razumio i zavolio prije nego je govorio.\par\pard \plain\hyphpar}{ Mati joj nije odgovorila, jer je znala da je to istina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I znam da on voli Gregu i Quaru i Olhada. I Miru, pa \u269?ak i Quima. I mene. Znam da {\i mene} voli. I kada mi poka\u382?e da me voli, ja znam da je to istina, jer on ni kada nikome ne la\u382?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Maj\u269?ine o\u269?i su se ispunile suzama koje su sad tekle niz obraze.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja {\i jesam} lagala i tebi i svima drugima \u8211? rekla je mati, a glas joj je bio sl aba\u353?an i napet. \u8211? Ali svejedno mi mora\u353? vjerovati kad ti ka\u382 ?em da te volim.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je zagrlila majku i po prvi puta nakon mnogo godina osjetila je toplinu u ma j\u269?inom odgovoru. Jer sada su nestale one la\u382?i koje su bile izme\u273?u njih. Govornik je izbrisao tu barijeru i vi\u353?e nije bilo razloga za raniji oprez.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti \u269?ak i sada misli\u353? na tog prokletog Govornika, zar ne? \u821 1? \u353?apnula je mati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Misli\u353? i ti \u8211? odgovorila je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ Oba njihova tijela zatresla su se od Maj\u269?inog smijeha. \u8211? Da. \u8211? Tada se mati prestala smijati, razdvojile su se, a ona se zagledala Eli u o\u269 ?i. \u8211? Ho\u263?e li on uvijek stajati izme\u273?u nas?\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Da, ali ne kao zid, nego kao most.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Miro je vidio pra\u353?\u269?i\u263?e tek kad su oni, silaze\u263?i niz obronak, bili ve\u263? na pola puta do ograde. Oni su u \u353?umi bili vrlo tihi, no nis u imali iskustva s kretanjem kroz kapim... i \u353?to su br\u382?e tr\u269?ali t o je buka bila ve\u263?a. Ili mo\u382?da, odazivaju\u263?i se na Mirin poziv, ni su osje\u263?ali potrebu da se pritaje. Kad su pri\u353?li bli\u382?e, Miro ih j e prepoznao. Strijela, \u268?ovjek, Mandachuva, Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e i \u352?alica. Nije im doviknuo, a kad su stigli, ni oni nisu govorili. Zaustavil i su se na mjestu gdje je Miro stajao, samo s druge strane ograde i u ti\u353?in i ga gledali. Nikada ranije niti jedan zenador nije pozvao pra\u353?\u269?i\u263 ?e do ograde. Sada su s tom ti\u353?inom pokazivali svu svoju uznemirenost.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi\u353?e ne mogu do\u263?i k vama \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u268?ekali su neko obja\u353?njenje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Framlinzi znaju za nas. Da kr\u353?imo zakon. Zape\u269?atili su vrata.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je dotaknuo svoj obraz. \u8211? Zna\u353? li \u35 3?to je to \u353?to su framlinzi vidjeli?\par\pard\plain\hyphpar}{

Miro se gorko nasmijao \u8211? A \u353?to {\i nisu} vidjeli? S nama je do\u353?ao samo jedan framling.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ne \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? Matica ka\u382?e da to nije Gov ornik. Matica ka\u382?e kako oni sve to vide s neba.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sateliti? \u352?to mogu vidjeti s neba?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da su vidjeli lov \u8211? rekao je Strijela.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Mo\u382?da \u353?i\u353?anje \u269?abri \u8211? rekao je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da polja tratorka \u8211? rekao je \u352?alica.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Sve to \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? A mo\u382?da su vidjeli i k ako su nakon prve \u382?etve tratorka \u382?ene pustile da se rodi tristo i dvad eset djece.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tri stotine!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I dvadeset \u8211? rekao je Mandachuva.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidjele su kako \u263?e hrane biti u obilju \u8211? rekao je Strijela. \ u8211? Sada smo sigurni da \u263?emo u sljede\u263?em ratu pobijediti. Na\u353?i neprijatelji \u263?e biti posa\u273?eni u golemim novim \u353?umama diljem ravn ice, a \u382?ene \u263?e u svakoga od njih staviti maj\u269?ino stablo.\par\pard \plain\hyphpar}{ Miro je osjetio da mu je pozlilo. Zar su zato toliko radili i \u382?rtvovali se, da bi jednome plemenu pra\u353?\u269?i\u263?a donijeli kratkotrajnu prednost? G otovo im je rekao da Libo nije umro zato da bi oni mogli osvojiti svijet, no dis ciplina koju je stekao obukom je prevladala pa je samo postavio pitanje koje nij e odra\u382?avalo njegov stav. \u8211? Gdje su sva ta nova djeca?\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Niti jedan od te male bra\u263?e nije do\u353?ao k nama \u8211? pojasnio mu je \u268?ovjek. \u8211? Mi imamo previ\u353?e posla u\u269?e\u263?i od vas i pou\u269?avaju\u263?i ostalu bra\u263?u. Ne mo\u382?emo pou\u269?avati tu malu bra\u263?u. \u8211? Tada je ponosno dodao: \u8211? Od te tri stotine, dobra polo vina su djeca moga oca Rootera.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva je ozbiljno zakimao. \u8211? Na\u353?e \u382?ene imaju veliko po\u353 ?tovanje za sve ono \u269?emu ste nas nau\u269?ili. I pola\u382?u mnogo nade u G ovornika za mrtve. Ali ovo \u353?to nam sada govori\u353? je vrlo lo\u353?e. \u3 52?to \u263?emo u\u269?initi ako nas framlinzi mrze?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne znam \u8211? odgovorio je Miro. Na trenutak su mu misli poku\u353?ava le shvatiti sve to \u353?to su mu upravo rekli. Tristo i dvadeset novoro\u273?en ih. Eksplozija stanovni\u353?tva. A Rooter je na neki na\u269?in bio otac polovi ne njih. Prije dana\u353?njeg dana, Miro bi glatko odbacio izjavu o tom Rooterov om o\u269?instvu i proglasio je dijelom njihovog totemisti\u269?kog vjerovanja. Ali sada kad je i sam vidio kako obaraju stablo i kako se ono, odgovaraju\u263?i na pjev pra\u353?\u269?i\u263?a, usitnjava, sada je bio spreman preispitati sve svoje ranije pretpostavke i zaklju\u269?ke.\par\pard\plain\hyphpar}{ A opet, od kakve mu je {\i sada} koristi nau\u269?iti bilo \u353?to? Oni tamo mu nikada vi\u353?e ne\u263?e dopustiti podnijeti izvije\u353?\u263?e; nije vi\u353?e mogao nastaviti s radom . Ukrcat \u263?e ga na neki svemirski brod i sljede\u263?ih \u269?etvrt stolje\u 263?a netko drugi \u263?e obavljati ovaj posao. Ili, \u353?to je jo\u353? gore, ne\u263?e ga obavljati nitko.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemoj se \u382?alostiti \u8211? rekao mu je \u268?ovjek. \u8211? Vidjet \u263?e\u353?... Govornik za mrtve \u263?e u\u269?initi da sve ispadne dobro.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ Govornik. Da, on \u263?e srediti stvar i sve \u263?e ispasti kako valja. Onako k ako je to u\u269?inio za mene i Ouandu, moju sestru \u8211? pomisli Miro.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Matica ka\u382?e da \u263?e on nau\u269?iti framlinge da nas vole...\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nau\u269?iti framlinge... \u8211? rekao je Miro \u8211? onda bi se treba

o po\u382?uriti. Ve\u263? mu je prekasno da bi spasio mene i Ouandu. Ovi \u263?e nas sada uhititi i odvesti s planeta.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nekud prema zvijezdama? \u8211? upita \u268?ovjek glasom punim nade.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, prema zvijezdama, kako bi nas tamo izveli pred sud. Kako bi nas kazn ili \u353?to smo vam pomagali. Trebat \u263?e nam dvadeset i dvije godine da sti gnemo tamo i oni nam ne\u263?e dopustiti da se ikada vi\u353?e vratimo.\par\pard \plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?ima je trebalo ne\u353?to vremena dok su shvatili tu infor maciju. Ba\u353? dobro, pomislio je Miro. Neka se sada samo pitaju kako \u263?e im Govornik sve to rije\u353?iti. I ja sam vjerovao u Govornika pa mi to nije do nijelo mnogo koristi. Pra\u353?\u269?i\u263?i su se okupili i raspravljali.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Tada se iz te skupine izdvojio \u268?ovjek, pri\u353?ao ogradi i rekao: \u8211? Mi \u263?emo te sakriti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni te u \u353?umi ne\u263?e nikada prona\u263?i \u8211? rekao je Mandac huva.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni imaju strojeve koji me mogu prona\u263?i slijede\u263?i moj miris \u 8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ah. Ali zar im zakon ne brani pokazati nam njihove strojeve?\~\u8211? pi tao je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sve to sad nije va\u382?no. Dveri su za mene zatvorene. Ne mogu prije\u2 63?i ogradu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su se pogledavali. \u8211? Pa ima\u353? tamo kapim travu .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa \u353?to onda?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?va\u269?i je \u8211? uputi ga \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidjeli smo ljude kako \u382?va\u269?u kapim \u8211? pojasni Onaj Koji J ede Li\u353?\u263?e. \u8211? Jedne no\u263?i smo na obronku vidjeli Govornika i jo\u353? neke kako \u382?va\u269?u kapim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidjeli smo to ve\u263? mnogo puta \u8211? re\u269?e Mandachuva\par\pard \plain\hyphpar}{ To njihovo nestrpljenje ga je nerviralo \u8211? Kakve to ima veze s ogradom?\par \pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su se opet pogledavali. Napokon je Mandachuva otrgnuo vl at kapima, pa\u382?ljivo je smotao u debelu grudu, stavio je u usta i \u382?vaka o. Nakon nekog vremena je sjeo. Ostali su ga zafrkavali, gurkali ga prstima i \u 353?tipali, a on nije ni\u269?im pokazivao da je i\u353?ta od toga osjetio. Napo kon ga je \u268?ovjek ba\u353? onako opako u\u353?tipnuo, a kad Mandachuva ni na to nije reagirao, ostali su, na mu\u353?kom jeziku, po\u269?eli govoriti Sprema n je, Vrijeme je, Sada, Spreman...\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva je ustao i u jednom trenutku je djelovao malo drhtavo i nestabilno. T ada se zaletio prema ogradi, popeo se na njezin vrh, prebacio prijeko pa se do\u 269?ekao na sve \u269?etiri na onoj strani ograde gdje je stajao Miro.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Miro je bio sko\u269?io na noge i zapo\u269?eo vikati ba\u353? u trenutku kad je Mandachuva dohvatio vrh ograde, a kad je njegov krik zamro, Mandachuva je ve\u2 63? ustajao i otirao sa sebe pra\u353?inu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?e\u353? to u\u269?initi \u8211? rekao je Miro. \u8211? To bol no nadra\u382?uje sve \u382?ivce u tijelu. Ogradu se ne mo\u382?e prije\u263?i.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh \u8211? rekao je Mandachuva.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na drugoj strani ograde \u268?ovjek je trljao svoja bedra jedno o drugo. \u8211? On nije znao \u8211? rekao je. \u8211? Ljudi ne znaju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je anestetik \u8211? rekao je Miro. \u8211? To spre\u269?ava da osjet ite bol.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u8211? rekao je Mandachuva \u8211? Osje\u263?am bol. Jako o\u353?tr u bol. Najgoru bol na svijetu.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Rooter ka\u382?e kako je ta ograda gora \u269?ak i od umiranja \u8211? r ekao je \u268?ovjek. \u8211? Osje\u263?a\u353? bol po cijelom tijelu.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Ali vi se na to ne obazirete \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? To se doga\u273?a onom drugom tebi \u8211? rekao je Mandachuva. \u8211? To se doga\u273?a onom \u382?ivotinjskom tebi. Ali onaj dio tebe koji je stablo ne haje za to. To te natjera biti onaj dio tebe koji je stablo.\par\pard\plain\h yphpar}{ Tada se Miro sjetio detalja koji je ostao zaboravljen u cijeloj onoj grotesknoj Libovoj smrti. Usta mrtvaca bila su puna gruda kapima. Kao i usta svih pra\u353? \u269?i\u263?a koji su umrli. Anestetik. Ta smrt je izgledala kao strahovito mu\ u269?enje, ali njezina svrha nije bila izazivanje boli. Koristili su anestetik. Takva smrt nije imala nikakve veze s boli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hajde, \u8211? rekao je Mandachuva \u8211? \u382?va\u269?i travu i idi s nama. Mi \u263?emo te sakriti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ouanda \u8211? rekao je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, ja \u263?u je pokupiti \u8211? odgovorio je Mandachuva.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ti ne zna\u353? gdje ona stanuje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, znam, znam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ovo radimo mnogo puta u godini \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? I znamo za sve ljude gdje tko stanuje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali nikada vas nitko nije vidio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi smo vrlo tajnoviti \u8211? rekao je Mandachuva \u8211? a nitko ni ne o\u269?ekuje da \u263?e nas vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je zamislio kako se u gluho doba no\u263?i na desetine pra\u353?\u269?i\u26 3?a \u353?ulja Milagreom. Nisu tu dr\u382?ali nikakvu stra\u382?u. Samo je nekol iko ljudi obavljalo poslove koji su ih no\u263?u vodili iz ku\u263?a. A pra\u353 ?\u269?i\u263?i su maleni, dovoljno maleni da se sagnu u travi i tako postanu po sve nevidljivi. Nije \u269?udo da znaju o metalima i strojevima, usprkos svim pr avilima kojima se to trebalo pred njima kriti. Nema nikakve sumnje da su vidjeli rudnike, promatrali spu\u353?tanje \u353?atla, izradu opeka i ostalo. Nije \u26 9?udo da su znali \u353?to \u263?e tra\u382?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kako je glupo od nas \u353?to smo mislili kako \u263?emo ih mo\u263?i dr\u382?at i odsje\u269?enima od na\u353?e kulture. Oni su pred nama skrivali mnogo vi\u353 ?e tajni nego smo mi mogli sakriti pred njima. Toliko o superiornosti kulture.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Miro je za sebe i\u353?\u269?upao vlat kapima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? rekao je Mandachuva uzimaju\u263?i mu vlat iz ruku \u8211? ne koristi\u353? ovaj dio gdje je korijen. Taj dio ti ne\u263?e ni\u353?ta pomo\u2 63?i. \u8211? Odbacio je Mirinu travku i sam ubrao jednu, otkinuv\u353?i je kakv ih desetak centimetara iznad tla. Tada ju je smotao i dodao Miri koji ju je po\u 269?eo \u382?vakati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva ga je \u353?tipao i gurkao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemoj brinuti oko toga \u8211? rekao je Miro. \u8211? Idi po Ouandu. Oni bi je mogli svakog trenutka uhititi. Idi. Smjesta! Idi!\par\pard\plain\hyphpar} { Mandachuva je pogledao ostale i vidjev\u353?i neki nevidljiv znak pristanka, ods kakutao je uz ogradu prema obronku gdje je \u382?ivjela Ouanda.\par\pard\plain\h yphpar}{ Miro je jo\u353? malo \u382?vakao. Kao \u353?to su pra\u353?\u269?i\u263?i i rek li, osje\u263?ao je bol no \u269?inilo se kao da ne haje za to. Jedino ga je zan imalo nekako presko\u269?iti ogradu i prona\u263?i na\u269?in kako \u263?e ostat i na Luzitaniji. Kako \u263?e tu ostati mo\u382?da i s Ouandom. Zaboraviti na pr avila, na sva pravila i propise. Kad jednom bude napustio ljudsku enklavu, oni v i\u353?e ne\u263?e imati nikakvu mo\u263? nad njim. Postat \u263?e odmetnik, to za \u353?to su ga ve\u263? optu\u382?ili da je postao, i on i Ouanda \u263?e mo\ u263?i \u382?ivjeti s onu stranu svih tih ludih pravila o pona\u353?anju ljudi i \u382?ivjeti kako sami \u382?ele pa osnovati obitelj ljudi s potpuno novim vrij

ednostima i u\u269?iti od pra\u353?\u269?i\u263?a, od \u382?ivota u \u353?umi; n e\u353?to novo u Stotini Svjetova, a Sabor ne\u263?e imati nikakvu mo\u263? kojo m bi ih zaustavio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zaletio se prema ogradi i uhvatio je s obje ruke. Bol nije bila ni\u353?ta manja nego ranije, ali sada se nije na to obazirao, samo se popeo na vrh. Ali svaki s ljede\u263?i puta kad je rukama dodirnuo ogradu bol je postajala sve ja\u269?a, pa se po\u269?eo obazirati, itekako se obazirao i shvatio kako kapim nema na nje ga nikakvo anestezijsko djelovanje, ali u tom trenutku je ve\u263? bio na vrhu o grade. Boljelo ga je za poludjeti, tako da nije mogao misliti; prebacio se preko vrha i u tom trenutku glava mu je prolazila kroz vertikalno polje ograde. Sva o na bol u njegovom tijelu istog se trenutka usredoto\u269?ila na mozak, kao da je svaki djeli\u263? njega bio u plamenu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su u\u382?asnuti gledali kako im prijatelj visi preko vr ha ograde, glava i torzo s jedne strane, a bokovi i noge s druge. Odjednom su kr iknuli, posegnuli za njim, poku\u353?avaju\u263?i ga povu\u263?i dolje. Kako oni nisu \u382?vakali kapim, nisu se usudili dodirnuti ogradu.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u268?uv\u353?i njihove krikove, Mandachuva je potr\u269?ao natrag. U njegovom j e tijelu bilo jo\u353? dovoljno anestetika da se mogao uspeti na vrh i gurnuti o no te\u353?ko ljudsko tijelo preko vrha. Miro je tresnuo o tlo tako da se \u269? ulo kako pucaju kosti, a ruke su mu jo\u353? uvijek dodirivale ogradu. Pra\u353? \u269?i\u263?i su ga odvukli od nje. Lice mu je bilo skamenjeno u nekom \u269?ud nom gr\u269?u agonije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Brzo! \u8211? povika Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e. \u8211? Moramo ga p osaditi prije nego umre.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne! \u8211? viknuo je \u268?ovjek, odgurnuv\u353?i ga od Mirinog nepomi\ u269?nog tijela. \u8211? Mi ne znamo umire li on ili ne. Bol je samo iluzija i v i to znate, a on nema nikakvu ranu i bol bi trebala nestati...\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Bol ne prestaje \u8211? rekao je Strijela \u8211? pogledaj ga.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Mirine \u353?ake su bile stisnute, noge podvinute ispod njega, a kralje\u353?nic a i vrat bili su mu svinuti unatrag. Premda je disao kratkim i glasnim udisajima , \u269?inilo se kako mu se lice jo\u353? ja\u269?e gr\u269?i od boli.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Prije nego umre \u8211? rekao je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e \u8211? moramo mu dati korijen.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se sada okrenuo prema Mandachuvi. \u8211? Idi po Ouandu. Odmah! Reci joj da Miro umire. Reci joj da su vrata u ogradi blokirana i Miro umire s ove s trane ograde.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva je otr\u269?ao.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Tajnik je otvorio vrata, ali tek kada je vidio osje\u263?aj olak\u353?anja na En derovom licu. Kad je bio poslao Elu po nju, bio je siguran da \u263?e Novinha do \u263?i, ali kako su sada ve\u263? tako dugo \u269?ekali na njezin dolazak po\u2 69?eo je sumnjati u to. No sumnji nije bilo mjesta. Ona je bila upravo onakva \u 382?ena kakvu je znao. Zapazio je da joj je kosa spu\u353?tena i zamr\u353?ena v jetrom i po prvi puta otkad je stigao na Luzitaniju, Ender je na njenom licu zap azio jasni lik one djevojke koja ga je u svojoj muci i strahu pozvala ovamo, pri je manje od dva tjedna... prije vi\u353?e od dvadeset godina.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Djelovala je napeto i zabrinuto, no Ender je znao da je uzrujana zbog sada\u353? nje situacije, jer je za\u353?la u biskupove odaje ovako brzo nakon \u353?to su razotkrivene njezini prijestupi. Ako joj je Ela rekla za opasnost u kojoj se Mir o nalazi, onda je i to moglo doprinijeti njezinoj napetosti. Sve je to bilo samo trenutno i prolazno, Ender je to mogao pro\u269?itati na njezinom licu, u opu\u 353?tenosti njezinih kretnji, u \u269?vrstini njezinog pogleda i nadao se da je kraj ovoj dugotrajnoj prijevari bio zapravo dar, kako se on i nadao da \u263?e b iti. Novinha, nisam do\u353?ao ovamo da bih te povrijedio i drago mi je \u353?to

vidim da ti je moje govorenje donijelo ne\u353?to bolje od srama.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Novinha je na trenutak zastala i gledala u biskupa, ne izaziva\u269?ki nego ugla \u273?eno i s dignitetom, a on je odgovorio na isti na\u269?in i tiho joj ponudi o sjesti. Dom Crist\u227?o se po\u269?eo ustajati sa svojeg stolca, no ona je od mahnula rukom, osmjehnula se i sjela na jedan stolac koji je stajao uza zid. Pok raj Endera. Do\u353?la je i Ela, ali je ostala otraga, pokraj svoje majke, a dje lomice i uz Endera. Izgleda kao k\u263?er koja stoji izme\u273?u roditelja, pomi sli Ender, a onda odagna tu pomisao odbijaju\u263?i vi\u353?e razmi\u353?ljati o tome jer je ovdje sada bilo daleko va\u382?nijih stvari.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Vidim da ste odlu\u269?ili ovaj sastanak u\u269?initi zanimljivim \u8211 ? rekla je Bosquinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja mislim da je Sabor o tome ve\u263? ranije odlu\u269?io \u8211? rekla je Dona Crist\u227?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Va\u353? sin je optu\u382?en \u8211? zapo\u269?eo je biskup \u8211? za z lo\u269?ine protiv...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poznato mi je za \u353?to je optu\u382?en \u8211? rekla je Novinha. \u82 11? Nisam znala sve do ve\u269?eras kad mi je to Ela rekla, ali nimalo me ne \u2 69?udi. Moja k\u263?i Eleonora je tako\u273?er kr\u353?ila neka pravila koja joj je njezin \u353?ef postavio. Oni oboje vi\u353?e slijede glas vlastite savjesti nego pravila koja im drugi postavljaju. Ako vam je cilj uspostaviti red, onda j e to mana, ali ako vam je cilj ne\u353?to nau\u269?iti i prilagoditi se, onda je to vrlina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovdje se ne sudi va\u353?em sinu \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam tra\u382?io da se sastanete \u8211? rekao je Ender \u8211? zbog o dluke koju treba donijeti. Udovoljiti ili ne naredbama koje je izdao Sabor Zvjez danih Putova.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ba\u353? i nemamo neki izbor \u8211? rekao je biskup.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Postoji velik izbor i mnogo razloga za odabiranje. Ve\u263? ste jednom b ili odlu\u269?ili... kad ste vidjeli kako \u263?e vam oduzeti datoteke odlu\u269 ?ili ste ih spasiti i odlu\u269?ili ste povjeriti ih meni, strancu. Tu niste pog rije\u353?ili i vratit \u263?u vam ih, nepro\u269?itane i neizmijenjene, kad god to budete zatra\u382?ili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hvala vam, \u8211? rekla je Dona Crist\u227? \u8211? ali to smo u\u269?i nili prije no \u353?to smo saznali za te\u382?inu optu\u382?be.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Evakuirat \u263?e nas \u8211? dodao je Don Crist\u227?o.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Oni sve dr\u382?e u \u353?aci \u8211? izjavio je biskup Peregrino.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? To sam mu ve\u263? rekla \u8211? odgovori mu Bosquinha.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Oni ne kontroliraju sve \u8211? rekao je Ender \u8211? kontroliraju vas samo preko veze ansiblom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?emo prekinuti tu vezu \u8211? rekao je biskup. \u8211? To nam je jedini na\u269?in odr\u382?avanja veze s Vatikanom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne predla\u382?em vam presijecanje te veze. Samo vam govorim ono \u353?t o ja mogu u\u269?initi. I sada, kad vam to budem rekao, iskazujem vam jednako po vjerenje kakvo ste vi iskazali meni. Jer ako ovo budete ikome rekli, onda bi cij ena koju \u263?u za to morati platiti... ne samo ja nego i netko koga volim i o kome ovisim... mogla biti nemjerljiva.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pogledao je svakog od njih i svatko je kimnuo u znak pristanka.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Imam prijateljicu koja ima potpun nadzor nad cjelokupnom mre\u382?om ans ibla izme\u273?u Stotinu Svjetova... i nije nimalo sumnjiva. Ja sam jedini koji zna \u353?to ona mo\u382?e u\u269?initi. I kada sam je pitao, rekla mi je da mo\ u382?e u\u269?initi da svim framlinzima izgleda da je Luzitanija prekinula komun

ikaciju ansiblom. A ipak \u263?emo mo\u263?i, ako to \u382?elimo, slati sigurne poruke Vatikanu, uredima va\u353?eg reda. Mo\u382?emo primati poruke s drugih sv jetova i slati ih. Ukratko, mi \u263?emo imati o\u269?i, a oni \u263?e biti slij epi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Presijecanje ansibl veza, ili \u269?ak samo fingiranje toga, bio bi \u26 9?in pobune. Objava rata. \u8211? Glas Bosquinhe bio je o\u353?tar, no Ender je vidio kako joj se ta ideja svi\u273?ala, iako joj se odupirala svom snagom.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mada moram re\u263?i kako nam, budemo li dovoljno ludi da se opredijelim o za rat, Govornik nudi jasnu prednost. Trebat \u263?e nam svaka prednost koje s e mo\u382?emo dokopati... ako smo dovoljno ludi da se pobunimo.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Pobunom ne mo\u382?emo ni\u353?ta posti\u263?i, \u8211? rekao je biskup \u8211? a mo\u382?emo sve izgubiti. \u381?ao mi je zbog tragedije do koje \u263? e do\u263?i ako Miru i Ouandu moramo poslati na su\u273?enje na neki drugi svije t, posebno zato \u353?to su tako mladi. No sud \u263?e to jama\u269?no uzeti u o bzir i bit \u263?e prema njima milostiv. A pokoravaju\u263?i se naredbama Odbora po\u353?tedjet \u263?emo na\u353?u zajednicu mnogih patnji.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Zar ne mislite da \u263?e im i evakuacija s ovog planeta prouzro\u269?it i patnje? \u8211? upita ga Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?e. Da, ho\u263?e. Ali zakon je prekr\u353?en i kazna se treba pl atiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A \u353?to ako je taj zakon bio utemeljen na nesporazumu i ako je kazna, u usporedbi s po\u269?injenim djelom, nerazmjerno visoka?\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Mi ne mo\u382?emo o tome suditi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi sada o tome prosu\u273?ujemo. Ako se pokorimo naredbama Sabora, onda smo time rekli da je zakon dobar, a kazna pravedna. A lako se mo\u382?e dogoditi da na kraju ovog sastanka odlu\u269?ite upravo tako. Ali ima jo\u353? nekih stv ari koje morate saznati prije negoli donesete svoju odluku. Ne\u353?to od toga v am mogu ja re\u263?i, a ne\u353?to vam mogu re\u263?i samo Ela i Novinha. Ne bis te trebali donositi odluku prije negoli znate sve \u353?to mi znamo.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Meni je uvijek drago saznati \u353?to je vi\u353?e mogu\u263?e \u8211? r ekao je biskup. \u8211? Naravno, dono\u353?enje kona\u269?ne odluke ovisi o Bosq uinhi, a ne o meni...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kona\u269?nu odluku trebate donijeti svi vi zajedno, gra\u273?ansko, vje rsko i intelektualno vodstvo Luzitanije. Ako itko od vas odlu\u269?i protiv pobu ne, pobuna \u263?e biti neizvediva. Bez podr\u353?ke Crkve Bosquinha ne mo\u382? e voditi. Bez gra\u273?anske potpore, Crkva nema mo\u263?.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Mi nemamo mo\u263? \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o. \u8211? Imamo samo mi\u353?ljenja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Svaka odrasla osoba na Luzitaniji od vas o\u269?ekuje mudrost i pravedno st.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaboravljate na \u269?etvrtu silu \u8211? re\u269?e biskup Peregrino. \u 8211? Na vas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam ovdje framling.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I to naj\u269?udniji mogu\u263?i \u8211? slo\u382?io se biskup. \u8211? U ova \u269?etiri dana koliko ste ovdje, zarobili ste du\u353?e ovda\u353?njih l judi upravo na na\u269?in kojeg sam se bojao i koji sam predvi\u273?ao. A sada n am preporu\u269?ate pobunu koja bi nas mogla jako skupo stajati. Opasni ste kao Sotona. A ipak ste tu i pokoravate se na\u353?em autoritetu kao da niste slobodn i sjesti u svoj \u353?atl pa oti\u263?i kada se svemirski brod s na\u353?a dva m lada kriminalca bude vra\u263?ao na Trondheim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pokoravam se ovda\u353?njoj vlasti zato \u353?to ne \u382?elim ovdje bit i framling \u8211? rekao je Ender. \u8211? \u381?elim biti va\u353? gra\u273?ani n, va\u353? u\u269?enik i \u269?lan va\u353?e \u382?upe.\par\pard\plain\hyphpar} {

\u8211? Kao Govornik za mrtve? \u8211? upita biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kao Andrew Wiggin. Imam ja i nekih drugih vje\u353?tina koje bi mogle bi ti od koristi. Naro\u269?ito ako se budete pobunili. A moram obaviti i jo\u353? jedan posao, a to ne\u263?u mo\u263?i ako ljudi budu evakuirani s Luzitanije.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ne sumnjamo u iskrenost va\u353?ih rije\u269?i \u8211? rekao je bisku p \u8211? ali morat \u263?ete nam oprostiti ako smo pomalo sumnji\u269?avi kada se radi o suradnji s gra\u273?aninom koji se netom preobratio.\par\pard\plain\hy phpar}{ Ender je kimnuo. Biskup nije mogao vi\u353?e re\u263?i sve dok ne bude vi\u353?e znao. \u8211? Dopustite mi najprije re\u263?i ono \u353?to znam. Danas poslijep odne oti\u353?ao sam s Mirom i Ouandom u \u353?umu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi! Vi ste tako\u273?er prekr\u353?ili zakon! \u8211? povi\u269?e biskup , napola se digav\u353?i sa stolca.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se nagnula naprijed i gestikuliranjem poku\u353?ala obuzdati biskupovu ljutnju. \u8211? provala u na\u353?e datoteke zapo\u269?ela je mnogo prije ovog poslijepodneva. Naredba Sabora ne mo\u382?e biti ni u kakvoj vezi s njegovim pr ekr\u353?ajem.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prekr\u353?io sam zakon zato \u353?to su pra\u353?\u269?i\u263?i tra\u38 2?ili da do\u273?em. Zapravo su to zahtijevali. Oni su vidjeli kad se \u353?atl spustio. Znali su da sam tu. A i, bilo to za dobro ili za zlo, \u269?itali su {\ i Maticu i Hegemona}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zenadori su pra\u353?\u269?i\u263?ima dali {\i tu} knjigu? \u8211? za\u269?udio se biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dali su im i Novi Zavjet. Ali sigurno se ne\u263?ete iznenaditi ako vam ka\u382?em kako su pra\u353?\u269?i\u263?i shvatili da imaju vi\u353?e toga zaje dni\u269?kog s maticom. Dopustite mi re\u263?i \u353?to su pra\u353?\u269?i\u263 ?i rekli. Preklinjali su me neka nagovorim Stotinu Svjetova na prekid ove izolac ije u kojoj ovdje dr\u382?imo pra\u353?\u269?i\u263?e. Znate, pra\u353?\u269?i\u 263?i ne do\u382?ivljavaju postavljanje ove ograde na na\u269?in na koji je mi s hva\u263?amo. Mi to vidimo kao na\u269?in za\u353?tite njihove kulture od ljudsk og utjecaja i zaga\u273?enja. Oni to vide kao na\u269?in kojim ih se dr\u382?i p odalje od u\u269?enja i svih prekrasnih znanja koje mi znamo. Oni zami\u353?ljaj u kako na\u353?i brodovi idu od zvijezde do zvijezde, koloniziraju ih i nastavaj u. A za pet ili deset tisu\u263?a godina, kad napokon nau\u269?e sve ono \u353?t o ih mi odbijamo nau\u269?iti, pojavit \u263?e se u svemiru i shvatiti da su svi svjetovi zauzeti i popunjeni i da za njih nigdje nema mjesta. Oni o na\u353?oj ogradi misle kao o sredstvu istrebljenja vrste. Dr\u382?at \u263?emo ih na Luzit aniji kao \u382?ivotinje u zoolo\u353?kom vrtu, a mi \u263?emo odlaziti brodovim a i zauzimati ostatak svemira.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je besmislica \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o. \u8211? To uop\u263? e nije na\u353?a namjera.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije? \u8211? uzvrati Ender. \u8211? Za\u353?to onda tako budno pazimo d a do njih ne dopre ba\u353? nikakav utjecaj na\u353?e civilizacije. Nije to samo u interesu znanosti. To nije samo dobra ksenolo\u353?ka procedura. Molim vas, p risjetite se kako je otkri\u263?e ansibla, znanja vezana uz svemirske letove, pa \u269?ak i oru\u382?je kojim smo se koristili pri uni\u353?tavanju kukaca... sv e je to k nama do\u353?lo kao {\i izravni} rezultat kontakta s tim kukcima. Ve\u263?inu tehnologije smo nau\u269?i li od strojeva koje su oni za sobom ostavili nakon svojeg prvog upada u Sun\u269 ?ev sustav. Mi smo te strojeve rabili mnogo prije nego smo ih razumjeli. Neke od njih, kao \u353?to je na primjer filoti\u269?ka veza, ne razumijemo ni sada. Mi smo u svemiru upravo zahvaljuju\u263?i jednoj silno superiornoj kulturi. A ipak smo, tijekom samo nekoliko generacija, uzeli njihove strojeve, nadma\u353?ili i h i uni\u353?tili ih. To je ono \u353?to na\u353?a ograda zna\u269?i... bojimo s e da bi pra\u353?\u269?i\u263?i mogli isto to u\u269?initi nama. A oni dobro zna ju \u353?to to zna\u269?i, znaju i nimalo im se to ne svi\u273?a.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Mi se njih ne bojimo \u8211? rekao je biskup. \u8211? Zaboga, pa to su d

ivljaci.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tako smo mi gledali i na kukce. Ali Pipu i Libu, Ouandi i Miri oni nikad a nisu izgledali kao divljaci. To\u269?no je, druk\u269?iji su od nas, znatno dr uk\u269?iji od framlinga. Ali oni su ipak {\i ljudi.} Ramani, a ne varelsi. I zato, kad je Libo vidio da im prijeti skapavanje od gladi, kada je vidio kako se spremaju i\u263?i u rat kako bi smanjili popula ciju, on nije reagirao kao znanstvenik. Ponio se kao kr\u353?\u263?anin. Uzeo je eksperimentalno uzgojen tratorak, kojeg je Novinha odbila namijeniti za ljudsku uporabu, jer je bio previ\u353?e blizak luzitanijskoj biokemiji, pa je pra\u353 ?\u269?i\u263?e nau\u269?io kako \u263?e ga saditi i pripremati kao hranu. Nimal o ne sumnjam da je upravo porast njihove populacije i polja tratorka ono \u353?t o je Sabor Zvjezdanih Putova vidio. To nije bilo namjerno kr\u353?enje zakona, n ego akt suosje\u263?anja i ljubavi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako mo\u382?ete takvu neposlu\u353?nost nazivati kr\u353?\u263?anskim d jelom?\~\u8211? upita biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne ka\u382?e li se \u8222?Koji od vas bi sinu svome koji kruha tra\u382? i, pru\u382?io kamen?\u8221?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sotona mo\u382?e citirati napisane rije\u269?i tako da to slu\u382?i nje govoj vlastitoj svrsi \u8211? rekao je biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja nisam vrag \u8211? odgovori mu Ender \u8211? a nisu ni pra\u353?\u269 ?i\u263?i. Djeca su im umirala od gladi, a Libo im je dao hranu i spasio njihove \u382?ivote.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A pogledajte \u353?to su oni u\u269?inili {\i njemu}!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, pogledajmo \u353?to su oni u\u269?inili njemu. Ubili su ga. Upravo o nako kako ubijaju svoje najuglednije \u269?lanove. Zar nam to ne bi trebalo ne\u 353?to re\u263?i?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nam govori da su opasni i da nemaju savjesti \u8211? odgovori biskup. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nam govori kako za njih smrt ima neko posve druk\u269?ije zna\u269?en je. Znate, biskupe, ako zaista vjerujete da je netko u du\u353?i savr\u353?en, d o te mjere da bi mu svaki novi dan mogao donijeti samo to da bude manje savr\u35 3?en, onda za takve nema boljeg nego da budu ubijeni i tako odu ravno u raj.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi nam se rugate. Vi ne vjerujete u raj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali vi vjerujete! \u352?to je onda s mu\u269?enicima, biskupe Peregrino? Zar nisu radosno oti\u353?li u nebo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno da jesu. Ali ljudi koji su ih ubili bili su \u382?ivotinje. Ubij anje svetaca nije im donijelo oprost grijeha. To im je donijelo prokletstvo, a n jihovim du\u353?ama vje\u269?ni pakao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali \u353?to ako mrtvi ne odlaze na nebo? \u352?to ako se oni pred va\u3 53?im vlastitim o\u269?ima preobraze u novi \u382?ivot? \u352?to ako kad pra\u35 3?\u269?i\u263? umre oni izlo\u382?e njegovo tijelo tako da ono uhvati korijen i promijeni se u ne\u353?to drugo? \u352?to ako se preobrati u stablo koje \u382? ivi pedeset ili stotinu ili jo\u353? pet stotina godina?\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? O \u269?emu vi to govorite? \u8211? upitao je biskup.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Zar nam \u382?elite re\u263?i da se pra\u353?\u269?i\u263?i nekom metamo rfozom pretvore iz \u382?ivotinje u biljku? \u8211? zapita Dom Crist\u227?o. \u8 211? Osnovna biologija nam govori da to nije mogu\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? To je prakti\u269?no nemogu\u263?e \u8211? odgovorio je Ender. \u8211? I zato je na Luzitaniji samo \u353?a\u269?ica vrsta koja se pre\u382?ivjele desco ladu. Jer malo je onih koje su bile u stanju obaviti takvu preobrazbu. Kad pra\u 353?\u269?i\u263?i ubiju nekoga od svojih, on se preobrazi u stablo. I to drvo z adr\u382?i barem jedan dio ranije inteligencije. Jer danas sam vidio pra\u353?\u 269?i\u263?e kako pjevaju stablu i, bez da su ga dotakli ikakvim alatom, to stab lo je i\u353?\u269?upalo vlastito korijenje, palo je na tlo i podijelilo se upra vo na one oblike drveta i kore koji su pra\u353?\u269?i\u263?ima potrebni. To ni

je bio san. Miro, Ouanda i ja smo to vidjeli vlastitim o\u269?ima, \u269?uli smo pjesmu, dotaknuli smo drvo i molili za du\u353?e mrtvih.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Kakve veze sve to ima s na\u353?om raspravom? \u8211? upitala je Bosquin ha. \u8211? Zna\u269?i, \u353?umu tvore mrtvi pra\u353?\u269?i\u263?i. To je stv ar za znanstvenike.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorim vam da su pra\u353?\u269?i\u263?i kad su ubili Pipa i Libu vjero vali kako im poma\u382?u transformirati se, prije\u263?i u sljede\u263?u fazu nj ihovog postojanja. Oni se nisu pona\u353?ali kao \u382?ivotinje, pona\u353?ali s u se kao ramani, iskazuju\u263?i najvi\u353?u po\u269?ast \u269?ovjeku koji im j e tako dobro slu\u382?io.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? jedna moralna transformacija, govorite li o tome? \u8211? upita o je biskup. Ba\u353? kao \u353?to ste vi danas u\u269?inili za vrijeme govorenj a, kada ste nas prisilili da stalno iznova promatramo Marcosa Ribeiru, svaki put a u novom svjetlu, a sada \u382?elite da pomislimo kako su pra\u353?\u269?i\u263 ?i plemeniti? U redu, plemeniti su. Ali ja se ne\u263?u pobuniti protiv Sabora i prihvatiti sve muke koje takav potez donosi, samo zato da bi na\u353?i znanstve nici mogli nau\u269?iti pra\u353?\u269?i\u263?e kako se proizvode hladnjaci.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Molim vas \u8211? rekla je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Svi su je pogledali s o\u269?ekivanjem.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ka\u382?ete da su nam presnimili sve datoteke. Jesu li ih sve pro\u269?i tali?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? odgovorila joj je Bosquinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda znaju sve \u353?to ja imam u svojim dokumentima. O descoladi.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekla je Bosquinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je dr\u382?ala ruke u svom krilu. \u8211? Onda ne\u263?e biti nikakve ev akuacije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja sam to mislio \u8211? rekao je Ender. \u8211? Zato sam i molio Elu da vas dovede.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to ne bi bilo evakuacije? \u8211? upitala je Bosquinha.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Zbog descolade.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Glupost \u8211? rekao je biskup. \u8211? Pa tvoji su roditelji prona\u35 3?li lijek protiv toga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni to nisu izlije\u269?ili \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Oni su je samo dr\u382?ali pod nadzorom. Zaustavili su je da se opet ne aktivira.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? To je to\u269?no \u8211? izjavila je Bosquinha. \u8211? To je razlog za\ u353?to u vodu stavljamo aditive. Kolador.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Svako ljudsko bi\u263?e na Luzitaniji, osim mo\u382?da Govornika koji je jo\u353? nije dobio, je prijenosnik descolade.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Aditivi nisu skupi \u8211? rekao je biskup. \u8211? A mo\u382?da bi nas mogli i izolirati. \u268?ini mi se da bi oni to mogli u\u269?initi.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Nigdje ne bismo bili dovoljno izolirani. Descolada je beskona\u269?no pr omjenjiva. Napada svaku vrstu genetskog materijala. Aditiv se mo\u382?e dati lju dima, ali mo\u382?e li se dati aditiv svakoj vlati trave? Svakoj ptici? Svakoj r ibi? Svakom djeli\u263?u planktona u moru?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar se svi oni mogu zaraziti? \u8211? pitala je Bosquinha. \u8211? Nisam to znala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam to nikome rekla \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Ali ugradila sam za\u353?titu u svaku biljku koju sam uzgojila. U tratorak, u krumpire, u sve... Nije bio izazov u tome da se proteini u\u269?ine jestivima, izazov je bio u tom e da organizmi proizvedu vlastitu blokadu descolade.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha se zgrozila \u8211? Zna\u269?i, ma kamo mi i\u353?li...\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?emo prouzro\u269?iti posvema\u353?nje razaranje biosfere.\par\pa rd\plain\hyphpar}{

\u8211? I ti si to dr\u382?ala kao {\i tajnu}? \u8211? pitao je Dom Crist\u227?o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije bilo potrebe govoriti o tome. Jo\u353? nitko nikada nije napustio L uzitaniju, a nitko nije ni planirao oti\u263?i. \u8211? Novinha je promatrala sv oje ruke u krilu. \u8211? Ne\u353?to u toj informaciji je potaklo pra\u353?\u269 ?i\u263?e da ubiju Pipa. Dr\u382?ala sam to u tajnosti da nitko drugi ne sazna. Ali sada, iz onoga \u353?to je Ela u ovih nekoliko godina spoznala i iz onoga \u 353?to je Govornik no\u263?as rekao... sada znam \u353?to je to Pipo saznao. Des colada ne dijeli samo genetske molekule i spre\u269?ava ih da se oporave ili mno \u382?e. Ona tako\u273?er pospje\u353?uje i njihovo vezanje s posve stranim gene tskim molekulama. Ela je protiv moje volje na tome radila. Sav prirodni \u382?iv ot na Luzitaniji uspijeva u parovima biljka-\u382?ivotinja. \u268?abra i kapim. Vodene zmije i grama. Pra\u353?\u269?i\u263?i i \u353?umska stabla.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Govorite li vi to da oni {\i postaju ovo drugo}? \u8211? Dom Crist\u227?o se istovremeno zadivio i gnu\u353?a o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da su pra\u353?\u269?i\u263?i u tome jedinstveni, u tome da se l e\u353? pra\u353?\u269?i\u263?a pretvara u stablo \u8211? rekla je Novinha. \u82 11? Ali mo\u382?da se \u269?abra osjemene polenom od kapima, mo\u382?da se mu\u3 53?ice izlegu iz resa rije\u269?nog \u353?a\u353?a. To treba prou\u269?iti. Treb ala sam tijekom svih ovih godina to prou\u269?avati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I sada \u263?e oni sve to saznati? \u8211? pitao je Dom Crist\u227?o. \u 8211? Iz va\u353?ih datoteka?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne odmah, ali za deset ili dvadeset godina. Znat \u263?e to prije nego i kakvi drugi framlinzi stignu ovamo \u8211? odgovorila je.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Ja nisam znanstvenik \u8211? zapo\u269?eo je biskup. \u8211? \u268?ini s e kako ovo razumiju svi osim mene. Kakve veze sve to ima s evakuacijom?\par\pard \plain\hyphpar}{ Bosquinhine ruke su postale nemirne. \u8211? Oni nas ne mogu maknuti s Luzitanij e. Kamo god bi nas preselili, mi bismo sa sobom nosili descoladu, a to bi ubilo sve oblike \u382?ivota. U svih Stotinu Svjetova nema dovoljno ksenobiologa da bi od takvog pusto\u353?enja spasili samo jedan jedini planet. Do trenutka kada bi stigli ovamo ve\u263? bi saznali da mi ne mo\u382?emo oti\u263?i.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Onda dobro, \u8211? prihvatio je biskup \u8211? to onda rje\u353?ava na\ u353? problem. Ako im to sada ka\u382?emo, onda oni ni ne\u263?e slati ovamo flo tu s kojom bi nas evakuirali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? rekao je Ender. \u8211? Biskupe Peregrino. Kad oni jednom saz naju \u353?to descolada mo\u382?e u\u269?initi, pobrinut \u263?e se da nitko nik ada ne napusti ovaj planet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mislite valjda da \u263?e ga eksplozijom raznijeti \u8211? sprdao se biskup. \u8211? Ma dajte, Govorni\u269?e, u ljudskoj rasi vi\u353?e ne postoje E nderi. Najgore \u353?to bi nam mogli u\u269?initi bilo bi da nas ovdje stave u k arantenu...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U tom slu\u269?aju \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o \u8211? za\u353?to bismo se uop\u263?e pokoravali njihovoj naredbi? Mogli bismo im poslati poruku, re\u263?i im to o descoladi, javiti im da mi ne\u263?emo napu\u353?tati planet, a ni oni neka ne dolaze ovamo i gotova stvar.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha je odmahnula glavom. \u8211? Zar mislite da nitko od njih ne\u263?e re \u263?i: \u8222?Luzitanci bi mogli uni\u353?titi bilo koji svijet samo posjetiv\ u353?i ga. Imaju svemirske brodove, reputaciju buntovnika i pra\u353?\u269?i\u26 3?e koji ubijaju. Njihovo postojanje predstavlja prijetnju.\u8221?\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Tko bi to rekao \u8211? upita biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nitko u Vatikanu, ali u Saboru se ne bave spa\u353?avanjem du\u353?a.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A mo\u382?da bi i bili u pravu \u8211? rekao je biskup. \u8211? Sami ste rekli da pra\u353?\u269?i\u263?i \u382?ele svemirske letove. I kamo god bi oni

mogli oti\u263?i, polu\u269?ili bi isto. \u268?ak i na nenastanjenim svjetovima, zar ne? Oni bi mogli samo beskona\u269?no kopirati ovaj ogoljeni svijet... \u35 3?ume sa samo jednom vrstom stabala, prerije koje tvori samo jedna vrsta trave, sa samo jednom vrstom koza koje pasu...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da bismo jednoga dana mogli prona\u263?i na\u269?in kako descola du dr\u382?ati pod nadzorom \u8211? rekla je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?emo zalo\u382?iti cijelu na\u353?u budu\u263?nost kockaju\u26 3?i se na tako slaba\u353?nu \u353?ansu \u8211? rekao je biskup.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? I zato se moramo pobuniti \u8211? rekao je Ender. \u8211? Jer Sabor \u26 3?e razmi\u353?ljati upravo na taj na\u269?in. Upravo onako kako su razmi\u353?l jali i prije tri tisu\u263?e godina, u vrijeme ksenocida. Svi su prezirali kseno cid, jer je njime uni\u353?tena vrsta koja je do\u353?la iz svemira i za koju se kasnije pokazalo da nije imala opasnih namjera. Ali tako dugo dok se \u269?inil o da kukci imaju namjeru uni\u353?titi ljudski rod, vo\u273?e ljudi nisu imali d rugu mogu\u263?nost nego boriti se svim snagama. Sada ih opet stavljamo pred ist u dilemu. Oni se ve\u263? ionako boje pra\u353?\u269?i\u263?a. A kad jednom shva te \u353?to je zapravo descolada, do\u263?i \u263?e kraj i svim nastojanjima da se pra\u353?\u269?i\u263?i za\u353?tite. Oni \u263?e nas razoriti, prihva\u263?a ju\u263?i to kao cijenu opstanka ljudskog roda. Vjerojatno ne\u263?e uni\u353?ti ti cijeli planet. Kao \u353?to ste rekli, danas vi\u353?e ne postoje Enderi. Ali sigurno \u263?e razoriti Milagre i izbrisati svaki trag ljudskog kontakta. Tu t reba uklju\u269?iti i ubijanje svih pra\u353?\u269?i\u263?a koji znaju za nas. S tra\u382?arit \u263?e nad ovim planetom kako pra\u353?\u269?i\u263?i ne bi napre dovali dalje od svoje primitivne faze razvitka. Kada biste znali ono \u353?to on i znaju, ne biste li i vi u\u269?inili isto?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ka\u382?e Govornik za mrtve? \u8211? rekao je Dom Cris\u227?to.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ste bili ondje \u8211? rekao je biskup. \u8211? Bili ste ondje i prvi puta, zar ne? Kad su kukci bili uni\u353?teni.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pro\u353?li puta nismo znali razgovarati s kukcima, nije bilo na\u269?in a da saznamo da su oni ramani, a ne varelsi. Ovoga puta smo {\i ovdje}. Znamo da ne\u263?emo oti\u263?i tamo van i uni\u353?titi druge svjetove. Znamo da \u263?emo ostati na Luzitaniji sve dok ne budemo mogli sigurno oti\u26 3?i, dok descolada ne bude neutralizirana. Ovoga puta mo\u382?emo ramane ostavit i \u382?ive, tako da onaj koji bude pisao pri\u269?u o pra\u353?\u269?i\u263?ima , ma tko to bio, ne bude Govornik za {\i mrtve}.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tajnik je naglo otvorio vrata i Ouanda je uletjela u prostoriju. \u8211? Biskupe , \u8211? rekla je \u8211? gradona\u269?elnice, morate do\u263?i. Novinha...\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je? \u8211? upita biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ouanda, morat \u263?u te uhititi... \u8211? rekla je Bosquinha.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Uhitite me kasnije. Radi se o Miri. Popeo se preko ograde.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Ne mo\u382?e to u\u269?initi \u8211? rekla je Novinha. \u8211? To bi ga moglo ubiti...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tada je, sva u\u382?asnuta, shvatila \u353?to je rekla. \u8211? Vodi me k njemu...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dovedite Navia \u8211? rekla je Dona Crist\u227?.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Niste me razumjeli \u8211? rekla je Ouanda. \u8211? Ne mo\u382?emo do nj ega. On je s druge strane ograde.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa \u353?to onda mo\u382?emo u\u269?initi? \u8211? pitala je Bosquinha.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebamo isklju\u269?iti ogradu \u8211? odgovorila je Ouanda.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Bosquinha je bespomo\u263?no gledala ostale. \u8211? Ne mogu to u\u269?initi.\pa r\pard\plain\hyphpar}{

Sada to nadzire Odbor. Preko ansibla. Oni to nikada ne\u263?e isklju\u269?iti.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda je Miro prakti\u269?ki mrtav \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Nije \u8211? rekla je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Iza nje je u sobu u\u353?ao jo\u353? netko. Malen i prekriven krznom. Nitko od n azo\u269?nih, osim Endera, nikada nije vidio pra\u353?\u269?i\u263?a u\u382?ivo, ali odmah su znali da je to pra\u353?\u269?i\u263?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ispri\u269?avam se \u8211? rekao je pra\u353?\u269?i\u263? \u8211? ali z na\u269?i li to da bismo ga sada trebali posaditi?\par\pard\plain\hyphpar}{ Nitko nije gubio vrijeme na pitanje kako je pra\u353?\u269?i\u263? do\u353?ao pr eko ograde. Bili su previ\u353?e zauzeti shva\u263?aju\u263?i \u353?to je ovaj k anio re\u263?i s \u8222?bismo ga sada trebali posaditi\u8221?\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Ne! \u8211? kriknula je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mandachuva ju je iznena\u273?eno pogledao. \u8211? Ne?\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Mislim \u8211? rekao je Ender \u8211? da vi ne biste trebali posaditi vi \u353?e nikoga od ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Mandachuva je stajao posve mirno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to ste kanili time re\u263?i \u8211? upita ga Ouanda. \u8211? Sada ste ga uzrujali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da \u263?e se on jo\u353? mnogo vi\u353?e uzrujati prije nego se ovaj dan okon\u269?a \u8211? rekao je Ender. \u8211? Hajde, Ouanda, povedi nas d o onog dijela ograde gdje se nalazi Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kakva \u263?e korist biti od toga ako ne mo\u382?emo prije\u263?i ogradu ? \u8211? upitala je Bosquinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pozovite Navia \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja \u263?u oti\u263?i po njega \u8211? javila se Dona Crist\u227?. \u821 1? Zaboravili ste da vi\u353?e nitko nikog ne mo\u382?e pozvati.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Pitala sam kakva je korist od svega toga \u8211? Bosquinha je zahtijeval a odgovor.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263? sam vam ranije rekao \u8211? kazao je Ender. \u8211? Ako se odl u\u269?ite za pobunu, mo\u263?i \u263?emo prekinuti vezu koja postoji preko ansi bla. A tada mo\u382?emo isklju\u269?iti ogradu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elite li vi to iskoristiti Mirin te\u382?ak polo\u382?aj kako bist e dobili moju suglasnost? \u8211? pitao je biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da. On je jedan iz na\u353?eg stada, nije li tako? Zato se trgnite, past iru, i po\u273?ite s nama po izgubljenu ovcu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to se doga\u273?a \u8211? pitao je Mandachuva.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Vodi nas do ograde \u8211? pojasni mu Ender. \u8211? I po\u382?uri, moli m te.\par\pard\plain\hyphpar}{ Svi su u grupi silazili stubama koje su iz biskupovih odaja vodile dolje u kated ralu. Ender je mogao iza sebe \u269?uti biskupa kako ne\u353?to mrmlja o tome ka ko bi trebalo sprije\u269?iti da se neki Biblijom koriste za ostvarenje vlastiti h ciljeva. Sada su ve\u263? i\u353?li glavnim prolazom kroz katedralu, a na \u26 9?elu skupine hodao je Mandachuva. Ender zapazi kako je biskup zastao kraj oltar a i promatrao to malo dlakavo stvorenje za kojim su i\u353?li ljudi. Vani ih je sustigao i upitao Endera:\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Recite mi, Govorni\u269?e, \u353?to mislite ho\u263?e li, ako se sru\u35 3?i ograda i ako se pobunimo protiv Sabora Zvjezdanih Putova, prestati va\u382?i ti ba\u353? {\i svi} propisi vezani uz kontakte s pra\u353?\u269?i\u263?ima?\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Nadam se \u8211? odgovorio je Ender. \u8211? Nadam se kako izme\u273?u n jih i nas vi\u353?e ne\u263?e biti neprirodnih barijera.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Zna\u269?i, mogli bismo Malene podu\u269?avati evan\u273?elje, govoriti

im o Isusu Kristu? Nikakav zakon nam to ne\u263?e braniti?\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Upravo tako. Mo\u382?da ih ne\u263?ete preobratiti, ali nema zakona koji bi vam branio da to poku\u353?ate.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Morat \u263?u razmisliti o tome. Ali mo\u382?da \u263?e, dragi moj nevje rni\u269?e, va\u353?a pobuna otvoriti vrata preobra\u263?enju jednog velikog nar oda. Mo\u382?da vas je ipak sam Bog poslao ovamo.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Kad su biskup, Dom Crist\u227?o i Ender do\u353?li do ograde, tamo su ve\u263? z atekli Mandachuvu i \u382?ene. Po na\u269?inu na koji je Ela stajala izme\u273?u svoje majke i ograde, i po tome kako je Novinha dr\u382?ala ruke ispred svojeg lica, Ender je znao da se Novinha ve\u263? poku\u353?ala popeti preko ograde kak o bi do\u353?la do svog sina. Sada je plakala i dovikivala mu.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Miro! Miro, kako si to mogao u\u269?initi, kako si se mogao popeti na ov o... \u8211? dok je Ela poku\u353?avala razgovarati s njom i nekako je smiriti.\ par\pard\plain\hyphpar}{ S druge strane ograde stajala su \u269?etiri pra\u353?\u269?i\u263?a i sve su to zaprepa\u353?teno promatrali.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda se tresla od straha za Mirin \u382?ivot, no ipak je imala dovoljno prisut nosti duha re\u263?i Enderu ono \u353?to je znala da on sam ne mo\u382?e vidjeti .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo su \u352?alica, Strijela, \u268?ovjek i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263 ?e. Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e poku\u353?ava nagovoriti ostale da posade Mir u. Mislim da znam \u353?to to zna\u269?i, ali sve je u redu. \u268?ovjek i Manda chuva su im rekli da to ne \u269?ine.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? No time ipak nismo ni\u353?ta bli\u382?e \u8211? rekao je Ender. Za\u353 ?to je Miro u\u269?inio ne\u353?to tako glupo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mandachuva nam je to objasnio dok smo i\u353?li ovamo. Pra\u353?\u269?i\ u263?i \u382?va\u269?u kapim i ta trava na njih djeluje kao anestetik. Oni mogu prije\u263?i ogradu kad god to po\u382?ele. \u268?ini se da su to godinama i rad ili. Mislili su da mi to ne radimo zato \u353?to se toliko pokoravamo zakonima. Sada znaju da ta trava nema kod nas isti u\u269?inak kao kod njih.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Ender je pri\u353?ao ogradi \u8211? \u268?ovje\u269?e! \u8211? pozvao je.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je istupio korak naprijed.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima na\u269?ina da isklju\u269?imo ogradu. Ali ako to u\u269?inimo, bit \u263?emo u ratu sa svim ljudima na svim drugim svjetovima. Razumije\u353? li to ? Ljudi s Luzitanije i pra\u353?\u269?i\u263?i zajedno, u ratu sa svim ostalim l judima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh \u8211? rekao je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?emo li mi pobijediti? \u8211? upita Strijela.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Mo\u382?da ho\u263?emo \u8211? odvrati Ender. \u8211? A mo\u382?da i ne\ u263?emo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?e\u353? li nam dati maticu? \u8211? upitao je \u268?ovjek.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Najprije se moram susresti s va\u353?im \u382?enama.\par\pard\plain\hyph par}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su se uko\u269?ili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O \u269?emu to govorite \u8211? upita biskup Endera.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Moram se susresti sa \u382?enama \u8211? rekao je Ender, obra\u263?aju\u 263?i se pra\u353?\u269?i\u263?ima \u8211? jer moramo sklopiti savez. Ugovor. Ne ka pravila kojih \u263?emo se pridr\u382?avati. Razumijete li? Ljudi ne mogu \u3 82?ivjeti po va\u353?im pravilima, a vi ne mo\u382?ete po na\u353?ima, ali mo\u3 82?emo \u382?ivjeti u miru, bez ograde koja bi nas dijelila, i ako pustim maticu \u382?ivjeti s vama kako bi vam pomogla i pou\u269?avala vas, onda nam morate d

ati neka obe\u263?anja i pridr\u382?avati ih se. Razumije\u353? li to?\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Razumijem \u8211? odgovorio je \u268?ovjek. \u8211? Ali ti ne zna\u353? \u353?to od nas tra\u382?i\u353?... mislim na dogovor sa \u382?enama. One nisu p ametne na na\u269?in na koji su na\u353?a bra\u263?a pametna.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? One donose sve odluke, nije li tako?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno. Pa one su \u269?uvarice majki, zar ne? Ali upozoravam te da je opasno razgovarati sa \u382?enama. Osobito je opasno po tebe, jer tebe tako siln o po\u353?tuju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako \u263?e se ograda sru\u353?iti, moram razgovarati sa \u382?enama. Ak o ne mogu s njima razgovarati, onda ograda ostaje, a Miro umire i morat \u263?em o se pokoriti naredbi Sabora prema kojoj svi ljudi moraju napustiti planet. \u82 11? Ender im nije rekao da bi ljudi mogli biti pobijeni. On je uvijek govorio is tinu, ali nije uvijek govorio sve.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Odvest \u263?u te k \u382?enama \u8211? rekao je \u268?ovjek.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e je ustao, pri\u353?ao \u268?ovjeku i prezrivo ga pogladio po trbuhu. \u8211? Dobro su ti ime dali \u8211? rekao je posprdno.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Zaista} si \u269?ovjek, a ne jedan od nas. \u8211? Htio je pobje\u263?i, ali Str ijela i \u352?alica su ga zadr\u382?ali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Povest \u263?u te k \u382?enama, pa isklju\u269?i ogradu i spasi Mirin \ u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se okrenuo prema biskupu. \u8211? Ne odlu\u269?ujem ja o tome. O tome odlu \u269?uje Bosquinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam se Saboru zaklela na vjernost \u8211? rekla je Bosquinha \u8211? ali pretvorit \u263?u to u krivokletstvo kako bih spasila \u382?ivote mojih ljud i. Odlu\u269?ila sam, ogradu treba sru\u353?iti i moramo \u353?to bolje izvesti na\u353?u pobunu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ukoliko smijemo propovijedati pra\u353?\u269?i\u263?ima \u8211? uvjetno se slo\u382?io biskup.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pitat \u263?u ih to kad se sretnem s njihovim \u382?enama. U ovom trenut ku mogu obe\u263?ati samo toliko.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Biskupe! \u8211? viknula je Novinha. \u8211? Pipo i Libo su ve\u263? umr li izvan te ograde.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sru\u353?ite je \u8211? pristao je biskup. \u8211? Ne \u382?elim vidjeti kraj ovoj koloniji, a da je Bo\u382?ji posao tu jo\u353? uvijek ostao netaknut. \u8211? Tmurno se osmjehnuo. \u8211? Ali bit \u263?e bolje da Os Venerados budu \u353?to prije progla\u353?eni svecima. Trebat \u263?e nam njihova pomo\u263?.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jane \u8211? promrmljao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Eto to je za\u353?to te volim \u8211? rekla je Jane. \u8211? Ti si svemo gu\u263?, barem tako dugo dok ja uspijevam podesiti sve okolnosti.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Molim te, isklju\u269?i i ogradu i ansibl.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U\u269?injeno \u8211? odgovorila je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pritr\u269?ao ogradi i popeo se preko nje. Uz pomo\u263? pra\u353?\u269 ?i\u263?a podigao je Miru na ogradu i pustio da njegovo kruto tijelo padne na on u stranu gdje su ga do\u269?ekale ruke biskupa, gradona\u269?elnice, i svih drug ih koji su ga tamo \u269?ekali. Niz obronak je k njima tr\u269?ala Doma Crist\u2 27?, a njoj za petama tr\u269?karao je Navio. U\u269?init \u263?e sve \u353?to j e u njihovoj mo\u263?i kako bi pomogli Miri.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda se penjala preko ograde.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vrati se \u8211? doviknuo joj je Ender. \u8211? Ve\u263? smo ga prebacil i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako ti ide\u353? k \u382?enama, idem i ja s tobom. Bit \u263?e ti potreb na moja pomo\u263?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Na to Ender nije imao \u353?to re\u263?i. Spustila se dolje i pri\u353?la Enderu

.\par\pard\plain\hyphpar}{ Navio je kle\u269?ao pokraj Mirinog tijela \u8211? On se popeo preko {\i ograde}? \u8211? pitao je. \u8211? U knjigama ni\u353?ta ne pi\u353?e o takvim s tvarima. To nije mogu\u263?e. Nitko ne mo\u382?e podnijeti onoliko boli koliko j e potrebno da bi se glavom pro\u353?lo kroz polje pod naponom.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Ho\u263?e li pre\u382?ivjeti? \u8211? pitala je Novinha.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Kako bih ja to znao \u8211? odgovorio joj je Navio, nestrpljivo svla\u26 9?e\u263?i odje\u263?u s Mirinog tijela \u8211? na fakultetu nam nitko nije dr\u 382?ao predavanja {\i o tome}.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je opazio kako se ograda ponovo trese. Sada ju je prelazila Ela.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Tvoja} pomo\u263? mi nije potrebna \u8211? rekao joj je.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ve\u263? je vrijeme da napokon netko tko se razumije u ksenobiologiju do bije priliku vidjeti \u353?to se tu doga\u273?a \u8211? odgovorila je.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ostani tu i pobrini se za brata \u8211? rekla joj je Ouanda.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Ela ju je buntovni\u269?ki pogledala. \u8211? On je i tvoj brat \u8211? rekla je . \u8211? A sada \u263?emo se obje pobrinuti da on, ako ve\u263? bude morao umri jeti, ne umre uzalud.\par\pard\plain\hyphpar}{ Njih troje se za \u268?ovjekom i ostalim pra\u353?\u269?i\u263?ima uputilo prema \u352?umi. Bosquinha i biskup su ih gledali kako odlaze. \u8211? Kad sam se jut ros probudila \u8211? rekla je Bosquinha \u8211? nisam o\u269?ekivala da \u263?e do\u263?i do pobune prije nego ponovo legnem.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ja nisam nikada zami\u353?ljao da \u263?e Govornik biti na\u353? ambas ador kod pra\u353?\u269?i\u263?a \u8211? rekao je biskup.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? Pitanje je \u8211? dodao je Dom Crist\u227?o \u8211? ho\u263?e li nam to ikada biti opro\u353?teno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar mislite da grije\u353?imo? \u8211? obrecnuo se biskup.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Uop\u263?e to ne mislim \u8211? rekao je Dom Crist\u227?o. \u8211? Misli m da smo u\u269?inili korak prema ne\u269?em zaista veli\u269?anstvenom. Ali lju dski rod gotovo nikada ne opra\u353?ta pravu veli\u269?inu.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Sre\u263?om, o ovome ne sudi ljudski rod. A sada se namjeravam pomoliti za ovog ovdje momka, jer je medicina o\u269?ito ve\u263? dosegnula granice svoje nadle\u382?nosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b 17}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b \u381?ENE}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { Saznajte kako se pro\u269?ulo da je flota za evakuaciju naoru\u382?ana Malim Dok torom. To je OD NAJVE\u262?E VA\u381?NOSTI. A onda saznajte tko je tzv. Demosten . To \u353?to se Flota za evakuaciju naziva Drugim ksenocidom predstavlja akt iz

daje i kr\u353?enje zakona, pa ako Slu\u382?ba sigurnosti nije u stanju prona\u2 63?i onog tko \u353?iri taj glas i onemogu\u263?iti ga, onda se zaista ne mogu s jetiti ni\u269?ega \u353?to bi opravdalo njezino daljnje postojanje.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ U me\u273?uvremenu nastavite s va\u353?im prosu\u273?ivanjem datoteka s Luzitani je. S njihove je strane posve iracionalno to \u353?to su se pobunili samo zato \ u353?to \u382?elimo uhititi dvoje ksenologa zate\u269?enih u kr\u353?enju propis a. U podacima o njihovoj gradona\u269?elnici nije bilo ni\u269?ega \u353?to bi n as navelo na pomisao da bi ne\u353?to takvo bilo mogu\u263?e. Ako je to \u353?to se tamo dogodilo nekakva revolucija, \u382?elim da se prona\u273?e tko bi mogli biti vo\u273?e te revolucije.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pjotr, znam da radi\u353? sve \u353?to je u tvojoj mo\u263?i, a tako radim i ja. I svi drugi daju sve od sebe. Mo\u382?da se jednako tako trude i oni ljudi na L uzitaniji. Ali ja sam odgovoran za sigurnost i integritet Stotine Svjetova. Ja i mam stotinu puta ve\u263?i odgovornost nego \u353?to ju je imao Hegemon Peter, a otprilike desetinu njegove mo\u263?i. Tu i ne spominjem koliko sam daleko od to ga da sam genij kakav je on bio. Nema sumnje da bi i ti i svi drugi bili mnogo s retniji ako bi i sada on bio na mom mjestu. Samo se bojim kako \u263?e nam istog trena kad se ovo okon\u269?a biti potreban i neki drugi Ender. Nitko ne \u382?e li ksenocid, ali ako do njega do\u273?e nadam se da \u263?e nastradati oni drugi momci, a ne mi. Kad do\u273?e do rata onda su ipak ljudi ljudi, a stranci su st ranci. Ako se radi o golom opstanku, onda sve pri\u269?e o ramanima odlaze u dim .\par\pard\plain\hyphpar}{ Zadovoljava li te to?Vjeruje\u353? li mi kad ti ka\u382?em da nisam bio blag? Sa da se pobrini da ni te bude\u353? mekan. I pobrini se za to da mi vrlo brzo pru\ u382?i\u353? rezultate. Odmah. Volim te i \u353?aljem ti poljupce, Bawa.\par\par d\plain\hyphpar}Poruka GOWABE EKIMBO predsjednice Odbora, upu\u263?ena Pjotru Ma rtinovom, direktoru Slu\u382?be sigurnosti, Memo 44:1970:5:4:2, citirana u Demos tenovom djelu {\i Drugi ksenocid}, 87:1972:1:1:1 {\line } {\line } { \u268?ovjek ih je vodio kroz \u353?umu. Pra\u353?\u269?i\u263?i su se lako\u263? om spustili niz obronak, pre\u353?li potok i pro\u353?li kroz gusto \u382?bunje. Ipak, \u269?inilo se kao da \u268?ovjek od svega toga pravi \u353?etnjicu i igr u, jer se povremeno malko popeo na pokoje drvo, dok je s nekim drugima razgovara o i doticao ih. Ostali pra\u353?\u269?i\u263?i bili su znatno suzdr\u382?aniji i samo bi mu se povremeno pridru\u382?ili u tom njegovom lakrdijanju. Samo se Man dachuva dr\u382?ao otraga, hodaju\u263?i uz ljude.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to on to radi \u8211? tiho ga upita Ender.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Mandachuva je na trenutak bio zbunjen. Ouanda mu je pojasnila na \u353?to je End er mislio. \u8211? Za\u353?to se \u268?ovjek penje na stabla ili ih dodiruje i p jeva?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pjeva im o tre\u263?em \u382?ivotu \u8211? odgovorio je Mandachuva. \u82 11? To je s njegove strane vrlo nepristojno. On je oduvijek bio blesav i sebi\u2 69?an.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je iznena\u273?eno pogledala Endera, a onda opet Mandachuvu. \u8211? Misl ila sam da svi vole \u268?ovjeka.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jako je \u269?astan \u8211? rekao je Mandachuva. \u8211? I mudar. \u8211 ? Tada je Endera prstom bocnuo u kuk. \u8211? Ali u jednoj stvari je budala. Mis li da \u263?e\u353? mu iskazati \u269?ast. Misli da \u263?e\u353? ga povesti u t re\u263?i \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to je tre\u263?i \u382?ivot? \u8211? upitao je Ender.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Dar kojeg je Pipo sa\u269?uvao za sebe \u8211? odgovorio je Mandachuva, pa pohitao kako bi pristigao ostale pra\u353?\u269?i\u263?e.\par\pard\plain\hyph par}{

\u8211? Razumije\u353? li ti i\u353?ta od svega toga \u8211? upitao je Ender Oua ndu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? se uvijek ne mogu naviknuti na na\u269?in na koji im vi postavl jate izravna pitanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ne dobivam ba\u353? i izravne odgovore, zar ne?\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Mandachuva je ljutit, a to je ve\u263? ne\u353?to. A ljuti se na Pipa i to je jo\u353? ne\u353?to. Taj tre\u263?i \u382?ivot... dar kojeg je Pipo sa\u26 9?uvao za sebe. Sve \u263?e se to razjasniti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za dvadeset godina. Ili za dvadeset minuta. To je ono \u353?to ksenologi ju \u269?ini tako zabavnom.\par\pard\plain\hyphpar}{ I Ela je dodirivala stabla, a s vremena na vrijeme je i pogledavala grmlje. \u82 11? Sve su to iste vrste stabala i grmlja. A i ta loza koja se penje po ve\u263? ini stabala. Ouanda, jeste li vi ikada tu u \u353?umi vidjeli i neke druge vrste ?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisam zapazila. Nikad nisam na to obra\u263?ala pozornost. Ta loza se zo ve merdona. \u268?ini se da se maciosi njome hrane, a pra\u353?\u269?i\u263?i je du maciose. {\i Mi} smo pra\u353?\u269?i\u263?e nau\u269?ili kako \u263?e korijenje merdone u\u2 69?initi jestivim. Prije tratorka. Tako da sad jedu ono \u353?to je ni\u382?e u prehrambenom lancu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Gledaj \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Svi pra\u353?\u269?i\u263?i su se zaustavili i, okrenuv\u353?i ljudima le\u273?a , okrenuli se prema \u269?istini. Ender, Ouanda i Ela su im se u trenu pridru\u3 82?ili i preko njih se zagledali u mjese\u269?inom osvijetljenu udolinu. Bio je to prili\u269?no velik prostor, a tlo je bilo tako utabano da nije bilo raslinja . Uz rub \u269?istine bio je niz od nekoliko drvenih koliba, ali u sredini teren a nije bilo ni\u269?eg osim jednog jedinog golemog stabla, najve\u263?eg kojeg s u ikada vidjeli u toj \u353?umi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?inilo se kao da se deblo pomi\u269?e. \u8211? Posve je prekriveno maciosim a \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisu to maciosi \u8211? ispravi je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tri stotine i dvadeset \u8211? rekao je Mandachuva.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Mala bra\u263?a \u8211? prisko\u269?i Strijela\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I male mamice \u8211? dodao je \u352?alica.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ako ih ozlijedite \u8211? pridodao je i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e \u8211? ubit \u263?emo vas i ne\u263?emo vas posaditi nego \u263?emo oboriti va \u353?e stablo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ih ne\u263?emo ozlijediti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i nisu u\u269?inili niti jedan jedini korak prema \u269?is tini. \u268?ekali su i \u269?ekali, sve dok se napokon nije, tamo uz najve\u263? u kolibu koja se nalazila gotovo to\u269?no nasuprot njima, nije vidjelo neko kr etanje. Bio je to neki pra\u353?\u269?i\u263?, ali mnogo ve\u263?i od onih koje su ranije vi\u273?ali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Supruga \u8211? mrmljao je Mandachuva.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako se zove? \u8211? upita Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pra\u353?\u269?i\u263?i su se okrenuli i zablenuli u njega \u8211? {\i One} svoja imena ne govore {\i nama \u8211?} odgovorio mu je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Ako uop\u263?e {\i imaju} imena \u8211? dodao je \u352?alica.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je posegnuo rukom i povukao Endera dolje, kako bi mu mogao \u353?apn uti u uho \u8211? Mi nju uvijek zovemo Vika\u269?ica. Ali nikada tako da bi nas ona mogla \u269?uti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u381?enka ga je pogledala i onda zapjevala... jer nema drugog na\u269?ina kojim bi se opisao melodiozan tok njezinog glasa... dvije-tri re\u269?enice na jeziku \u382?ena.\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Sada treba\u353? i\u263?i. Ti, Govorni\u269?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar sam? Radije bih poveo sa sobom Ouandu i Elu.\par\pard\plain\hyphpar} { Sada je Mandachuva glasno govorio na jeziku \u382?ena i to je, u usporedbi s lje potom \u382?eninog glasa, zvu\u269?alo kao grgljanje. Vika\u269?ica je kratko od govorila.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ka\u382?e kako je jasno da i one mogu po\u263?i. Ka\u382?e da misli da s u njih dvije \u382?ene, zar ne? Nije ba\u353? vje\u353?ta u razlikovanju ljudi i malenih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? jedna stvar \u8211? rekao je Ender. \u8211? Trebao bi po\u263?i i barem jedan od vas, kao prevoditelj. Ili ona zna stark?\par\pard\plain\hyphpa r}{ Mandachuva je prenio Enderov zahtjev. Odgovor je bio kratak i Mandachuvi se nije svidio. Odbio je prevesti ga. Tada je \u268?ovjek objasnio. \u8211? Rekla je da si mo\u382?e\u353? odabrati prevoditelja kojeg ho\u263?e\u353?, tako dugo dok s am to ja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda \u382?elimo tebe kao prevoditelja \u8211? slo\u382?io se Ender.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Najprije morate u\u263?i u rodno mjesto \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u 8211? Ti si pozvan.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je stupio na ledinu i hodao obasjan mjese\u269?inom. \u268?uo je kako su O uanda i Ela krenule za njim, a iza njih je sitno kora\u269?ao \u268?ovjek. Sada je mogao vidjeti da Vika\u269?ica nije ovdje jedina \u382?ena. Na svakom ku\u263 ?nom pragu vidio je po nekoliko lica.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koliko ih je ovdje?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek mu nije odgovorio. Ender se okrenuo i pogledao ga \u8211? Koliko je ovdje \u382?ena? \u8211? ponovio je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek opet nije odgovorio. Sve dok Vika\u269?ica nije opet zapjevu\u353?il a i to vi\u353?e glasno nego zapovjedni\u269?ki. Tek tada je \u269?ovjek preveo. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U rodnom mjestu, Govorni\u269?e, mo\u382?e\u353? govoriti samo onda kada ti \u382?ena postavi pitanje.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je polako kimnuo i vratio se na rub \u269?istine, tamo gdje su ostali mu\u 353?karci \u269?ekali. Ouanda i Ela su krenule za njim. Ender je \u269?uo kako V ika\u269?ica negdje iza njega pjevu\u353?i i sada je shvatio za\u353?to su je mu \u353?karci tako zvali. Glas joj je bio takav da je mogao zatresti stabla. \u268 ?ovjek je sustigao Endera i povukao ga za odje\u263?u. \u8211? Ona pita za\u353? to odlazite, niste dobili dopu\u353?tenje za to. Govorni\u269?e, to je vrlo lo\u 353? potez, jer sada je jako ljutita.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Reci joj da ja nisam do\u353?ao davati upute niti ih primati. Ako me ne \u382?eli kao sebi ravnog, onda ni ja ne\u263?u nju kao meni ravnu.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ne mogu joj to re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda \u263?e se ona vje\u269?no \u269?uditi za\u353?to sam oti\u353?ao, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je velika \u269?ast, to kada si pozvan me\u273?u \u382?ene!\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Isto je tako velika \u269?ast kada Govornik za mrtve do\u273?e u posjetu .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je neko vrijeme posve mirno stajao, uko\u269?en od muke i zabrinutos ti. Tada se okrenuo i ne\u353?to govorio Vika\u269?ici.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je za\u353?utjela. U cijeloj udolini nije se \u269?uo nikakav zvuk.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, nadam se da znate \u353?to radite \u8211? mrmljala je Ou anda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Improviziram. Kako misli\u353? da nam ide?\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije mu odgovorila.\par\pard\plain\hyphpar}{ Vika\u269?ica se vratila natrag u veliku brvnaru. Ender se okrenuo i opet zaputi o prema \u353?umi. Gotovo istog trena glas Vika\u269?ice je ponovo zazvonio.\par \pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Ona ti zapovijeda da \u269?eka\u353? \u8211? rekao je \u268?ovjek.\par\p ard\plain\hyphpar}{ Ender nije zastao i u trenutku se na\u353?ao nasuprot pra\u353?\u269?i\u263?ima. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako zatra\u382?i da se vratim mo\u382?da \u263?u se vratiti. Ali mora\u3 53? joj re\u263?i, \u268?ovje\u269?e, da nisam do\u353?ao ovamo zapovijedati nit i da meni itko zapovijeda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne mogu joj to re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pustite me da ja poku\u353?am \u8211? uplela se Ouanda. \u8211? Ne mo\u3 82?e\u353? joj re\u263?i zato \u353?to je se boji\u353? ili ne postoje rije\u269 ?i za to?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nema rije\u269?i. Nema rije\u269?i kojom bi brat rekao nekoj \u382?eni o tome kako on njoj zapovijeda ili da bi ga zamolila. To se ne mo\u382?e tako izr e\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda se osmjehnula Enderu. \u8211? Ne radi se o pravilima pona\u353?anja, Govo rni\u269?e. Jezik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar one ne razumiju {\i tvoj} jezik, \u268?ovje\u269?e? \u8211? zapita ga Ender.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? U rodnom mjestu se ne mo\u382?e govoriti mu\u353?kim jezikom \u8211? odg ovorio je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Reci joj da moje rije\u269?i ne mogu biti izgovarane na jeziku \u382?ena nego samo na jeziku mu\u353?karaca i reci joj kako ja... molim... da ti se dopu sti moje rije\u269?i prevoditi na mu\u353?ki jezik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, ti si jedna gomila nevolja \u8211? rekao je \u268?ovjek, okrenuo se i opet govorio Vika\u269?ici.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odjednom je cijela udolina bila ispunjena govorom \u382?ena, desetak razli\u269? itih pjesama, poput pjeva\u269?kog zbora koji se upjevava.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Govorni\u269?e \u8211? rekla je Ouanda \u8211? sada ste prekr\u353?ili g otovo sva pravila koja postoje u antropolo\u353?koj praksi.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Koje sam ispustio?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jedino \u269?ega se mogu sjetiti je da jo\u353? niste nikoga od njih ubi li.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaboravljate da ja nisam ovamo do\u353?ao kao znanstvenik koji ih \u382? eli promatrati. Do\u353?ao sam kao veleposlanik kako bih s njima sklopio ugovor. \par\pard\plain\hyphpar}{ Jednako onako kako su nenadano zapo\u269?ele s pjevanjem, \u382?ene su sada u\u3 53?utjele. Vika\u269?ica je iza\u353?la iz svoje brvnare i oti\u353?la do srednj eg dijela \u269?istine kako bi stala posve blizu onog golemog sredi\u353?njeg dr veta. Pjevala je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek joj je odgovorio... na jeziku bra\u263?e. Ouanda je mrmljala pojedno stavljen prijevod. \u8211? Govori joj ono \u353?to ste rekli da ste do\u353?li k ao ravnopravna strana.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ponovo se kod \u382?ena razlijegala kakofonija pjesama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako misli\u353? da \u263?e odgovoriti \u8211? upitala ja Ela.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Otkud bih ja to mogla znati? \u8211? odgovorila joj je Ouanda. \u8211? j a sam ovdje bila to\u269?no onoliko puta koliko i ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da \u263?e one razumjeti i pustiti me pod tim uvjetima \u8211? re kao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to tako misli\u353?? \u8211? pitala je Ouanda.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Jer sam ovamo do\u353?ao s neba. Jer sam Govornik za mrtve.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Nemojte po\u269?eti o sebi misliti da ste velik bijeli bog \u8211? upozo rila ga je Ouanda. \u8211? To obi\u269?no ne zavr\u353?i jako dobro.\par\pard\pl ain\hyphpar}{

\u8211? Ja nisam Pizarro \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ U njegovom uhu Jane je promrmljala: \u8211? Polako po\u269?injem razumijevati je zik \u382?ena. U Pipovim i Libovim bilje\u353?kama nalaze se osnove mu\u353?kog jezika. \u268?ovjekovo prevo\u273?enje je od velike pomo\u263?i. Jezik \u382?ena je tijesno povezan s jezikom mu\u353?karaca, osim \u353?to se \u269?ini vi\u353 ?e arhai\u269?nim... bli\u382?i je korijenima i ima vi\u353?e starih oblika, a s vi oblici koji se koriste u govoru \u382?ena usmjerenom prema mu\u353?karcima su u imperativu, dok je govor u suprotnom smjeru pun poniznih molbi. \u268?ini se kako je \u382?enska rije\u269? za {\i bra\u263?u} povezana s mu\u353?kom rije\u269?i za {\i macio} to jest crv iz drveta. Ako je to jezik ljubavi, onda je \u269?udo \u353?t o im uop\u263?e uspijeva razmno\u382?avati se.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se osmjehnuo. Bilo je dobro ponovo \u269?uti Jane kako mu govori, znati da \u263?e imati njezinu pomo\u263?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Shvatio je da je Mandachuva postavio Ouandi pitanje, jer je sada \u269?uo kako m u \u353?apatom odgovara \u8211? On slu\u353?a dragulj u svojem uhu.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Je li to matica \u8211? pitao je Mandachuva.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? odgovorila je. \u8211? To je... \u8211? borila se ne bi li pr ona\u353?la pravu rije\u269? \u8211? To je kompjutor, stroj koji govori.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu li ja dobiti jednoga \u8211? pitao je Mandachuva.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Jednoga dana \u8211? odgovorio mu je Ender, pri\u353?tedjev\u353?i tako Ouandi napor da smisli nekakav odgovor.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u381?ene su \u353?utjele i ponovo se \u269?uo samo glas Vika\u269?ice. Mu\u382? jaci su se istog trenutka uznemirili i po\u269?eli skakutati.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Jane je \u353?apnula: \u8211? Sada ona sama govori mu\u353?kim jezikom.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je velik, velik dan \u8211? tiho je rekao Strijela. \u8211? \u381?en e na ovom mjestu govore mu\u353?kim jezikom. To se nikada ranije nije dogodilo.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poziva te da u\u273?e\u353? u kolibu \u8211? preveo je \u268?ovjek. \u82 11? Poziva te kao \u353?to sestra poziva brata.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je odmah iza\u353?ao na \u269?istinu i izravno pri\u353?ao Vika\u269?ici. Mada je ona bila vi\u353?a od njihovih mu\u353?karaca, jo\u353? je uvijek bila d obrih pola metra ni\u382?a od Endera, pa se on odmah bacio na koljena i sada su se gledali o\u269?i u o\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zahvalan sam ti \u353?to si tako dobra prema meni \u8211? rekao joj je.\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i To} bih mogao re\u263?i i na jeziku \u382?ena \u8211? predlo\u382?io je \u268?ov jek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Reci ti to ipak na {\i svojem} jeziku \u8211? odgovorio je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ I rekao je. Vika\u269?ica je ispru\u382?ila ruku i dotaknula glatku ko\u382?u na njegovom \u269?elu, pre\u353?la preko njegove neobrijane vilice, pritisnula mu je prst na usne i on je za\u382?mirio, ali nije se ni trznuo kada je polo\u382?i la svoj nje\u382?ni prst na kapak njegovog oka.\par\pard\plain\hyphpar}{ Progovorila je. \u8211? Ti si onaj sveti Govornik? \u8211? preveo je \u268?ovjek .\par\pard\plain\hyphpar}{ Jane je ispravila prijevod. \u8211? On je dodao ovo {\i sveti.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pogledao \u268?ovjeka ravno u o\u269?i. \u8211? Ja nisam svet \u8211? r ekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se uko\u269?io.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Reci joj.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se na trenutak borio sam sa sobom, a onda je zaklju\u269?io kako je Ender ipak manje opasan nego Vika\u269?ica. \u8211? Ona nije rekla {\i

sveti} \u8211? priznao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prevedi mi \u353?to ona govori i to najto\u269?nije \u353?to mo\u382?e\u 353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako nisi svet, kako si mogao znati da nisam rekao to\u269?no ono \u353?t o je ona rekla? \u8211? upita \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Molim te \u8211? rekao je Ender \u8211? iskreno prevodi ono \u353?to ona i ja govorimo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prema tebi \u263?u biti iskren, ali kada govorim {\i njoj,} onda ona \u269?uje kako {\i moj} glas govori tvoje rije\u269?i. Moram ih izgovarati vrlo oprezno.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Budi iskren \u8211? rekao je Ender. \u8211? Nemoj se bojati. Va\u382?no je da ona zna to\u269?no ono \u353?to sam rekao. To joj reci. Reci kako je molim da tebi oprosti \u353?to s njom govori\u353? nepristojno, ali ja sam nepristoja n framling i ti mora\u353? govoriti to\u269?no ono \u353?to ja ka\u382?em.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je zakolutao o\u269?ima, no okrenuo se prema Vika\u269?ici i sve to preveo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odgovorila je kratko, a \u268?ovjek je preveo \u8211? Ka\u382?e da joj glava nij e izrezbarena iz korijena merdona i posve je jasno da ona to razumije.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Reci joj da mi ljudi nikada nismo vidjeli ovako veliko stablo. Zamoli je neka nam objasni \u353?to to ona i ostale \u382?ene rade s tim stablom.\par\par d\plain\hyphpar}{ Ouanda je bila zaprepa\u353?tena. \u8211? Jao, vi ste stvarno odlu\u269?ili govo riti posve otvoreno, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali kada je \u268?ovjek zavr\u353?io s prevo\u273?enjem Enderovih rije\u269?i, V ika\u269?ica je odmah oti\u353?la do drveta, dotaknula ga i po\u269?ela pjevati. \par\pard\plain\hyphpar}{ Sada kad su se okupili tako blizu tog stabla, mogli su na kori opaziti mno\u353? tvo malih stvorenja. Ve\u263?ina ih nije bila du\u382?a od \u269?etiri-pet centi metara. Nekako su nejasno podsje\u263?ali na fetuse, premda je blago sme\u263?ka sto tamnije krzno prekrivalo njihova ru\u382?i\u269?asta tijela. O\u269?i su im bile otvorene. Penjali su se jedan preko drugog, bore\u263?i se kako bi se domog li mjesta na jednoj od mrlja tijesta koje se su\u353?ilo i koje je umrljalo cije lu koru.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ka\u353?a od tratorka \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Novoro\u273?en\u269?ad \u8211? rekla je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisu novoro\u273?en\u269?ad \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? Gotovo su dovoljno veliki da prohodaju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pri\u353?ao stablu i ispru\u382?io ruku. Vika\u269?ica je naglo prekinu la svoju pjesmu. Ali Ender nije zaustavio svoj pokret. Prstima je dotaknuo koru pokraj jednog mladog pra\u353?\u269?i\u263?a. U svom penjanju mali ga je dotaknu o, penjao se preko njegove ruke i \u269?vrsto se dr\u382?ao za nju. \u8211? Znat e li ovog malog po imenu? \u8211? pitao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prestra\u353?en, \u268?ovjek je oklijevaju\u263?i preveo. Zatim je preveo odgovo r Vika\u269?ice. \u8211? Ovo je moj brat \u8211? rekao je. \u8211? Ne\u263?e dob iti ime sve dok ne bude mogao hodati na dvije noge. Njegov otac je Rooter.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? A tko mu je mati?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oh, te male maj\u269?ice nikada nemaju imena \u8211? rekao je \u268?ovje k.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pitaj je!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek ju je pitao. Odgovorila je: \u8211? Ona ka\u382?e da mu je majka bil a vrlo sna\u382?na i odva\u382?na. Udebljala se nose\u263?i svoje petero djece. \u8211? \u268?ovjek je dodirnuo svoje \u269?elo. \u8211? Petero djece je vrlo do bar broj. A ona je bila dovoljno debela da ih svih petero hrani.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Donosi li mu majka ka\u353?u kojom ga hrani?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je bio u\u382?asnut. \u8211? Govorni\u269?e, ne mogu to re\u263?i. N

i na jednom jeziku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekao sam ti. Bila je dovoljno debela da je mogla hraniti svih petero. V rati ovog malenog na mjesto i pusti neka \u382?ena pjeva drvetu.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Ender je spustio ruku pokraj debla pa se mali izmigoljio i utekao. Vika\u269?ica je nastavila sa svojom pjesmom. Ouanda je bijesno pogledala Endera zbog njegove nestrpljivosti. Ali Ela je izgledala uzbu\u273?eno. \u8211? Zar ne vidite, male ni se hrane na tijelu svojih majki.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se zgrozio i ustuknuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Otkud to zna\u353?? \u8211? upita je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pogledaj ih kako gmi\u382?u po stablu, kao mali maciosi. Oni i maciosi s u si jama\u269?no konkurencija. \u8211? Ela je pokazala prema dijelu stabla na k ojem nije bilo mrlja od ka\u353?e tratorka \u8211? Stablo lu\u269?i svoj sok. Ov dje, na pukotinama. Ranije, prije descolade, sigurno je bilo insekata koji su se hranili tim sokom i maciosa i malih pra\u353?\u269?i\u263?a koji su se takmi\u2 69?ili jedu\u263?i ih. To je razlog za\u353?to pra\u353?\u269?i\u263?i mogu s ti m stablima mije\u353?ati svoje genetske molekule. Nisu ovdje \u382?ivjeli samo m ladunci nego su se i odrasli pra\u353?\u269?i\u263?i stalno morali penjati na st abla kako bi dr\u382?ali maciose podalje. Oni su bili tijesno vezani uz stabla \ u269?ak i onda kada je bilo obilje drugih izvora hrane. Jo\u353? daleko prije ne go su li su uop\u263?e {\i postali} stabla.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi prou\u269?avamo dru\u353?tvo pra\u353?\u269?i\u263?a, \u8211? nestrpl jivo je rekla Ouanda \u8211? a ne davnu pro\u353?lost njihovog evoluiranja.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja tu vodim vrlo osjetljive pregovore \u8211? rekao je Ender \u8211? i z ato vas molim da \u353?utite i nau\u269?ite onoliko koliko mo\u382?ete bez odr\u 382?avanja nekakvog seminara.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ono pjevanje je sada dosegnulo vrhunac i na stablu se, postrance, pojavila pukot ina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Valjda ne\u263?e za nas sru\u353?iti {\i ovo} stablo \u8211? upita Ouanda zgro\u382?eno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Molila je stablo neka otvori svoje srce. \u8211? \u268?ovjek je dotakao svoje \u269?elo. \u8211? Ovo je majka-stablo i jedino je takvo stablo u cijeloj na\u353?oj \u353?umi. Ne smije mu se dogoditi nikakvo zlo, jer \u263?e ina\u269? e do\u263?i sva djeca s drugih stabala i svi na\u353?i oci \u263?e umrijeti.\par \pard\plain\hyphpar}{ Sada su se i glasovi svih drugih \u382?ena pridru\u382?ili glasu Vika\u269?ice i uskoro se ona pukotina u majka-stablu razjapila. Ender je po\u382?urio i smjest a stao ispred pukotine. Unutra je bilo previ\u353?e mra\u269?no da bi mogao i\u3 53?ta vidjeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je iz svog pojasa izvukla svijetle\u263?i \u353?tap i pru\u382?ila mu ga. Ou andina ruka je brzom kretnjom zgrabila zaglavak Enderove ruke. \u8211? Stroj \u8 211? rekla je. \u8211? Ne mo\u382?ete ovamo donijeti stroj.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Ender je blagom kretnjom uzeo svjetle\u263?i \u353?tap iz Eline ruke. \u8211? Og radu smo isklju\u269?ili i sada se svi mo\u382?emo pridru\u382?iti u problemati\ u269?nim aktivnostima. \u8211? Uperio je \u353?tap prema tlu i upalio ga, a zati m je prstom brzo pre\u353?ao du\u382? cijevi kako bi ubla\u382?io svjetlost i ra \u353?irio je. \u381?ene su mrmljale, a Vika\u269?ica je dodirnula \u268?ovjekov trbuh.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekao sam im \u8211? rekao je \u268?ovjek \u8211? da ti no\u263?u mo\u38 2?e\u353? raditi male mjesece. \u8211? Rekao sam im da ih nosi\u353? uza se.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?e li na bilo koji na\u269?in na\u353?koditi ako ovo svjetlo uper im u unutra\u353?njost majka-stabla?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je to prenio Vika\u269?ici, a ona je posegnula za svjetle\u263?im \u 353?tapom. Tada je, drhtavim rukama dr\u382?e\u263?i \u353?tap, tiho pjevala i l ako zatresla \u353?tap, tako da je svjetlost prolazila preko \u353?upljine. Goto

vo istog trenutka usmjerila je svjetlost u drugom smjeru. \u8211? Ja\u269?ina sv jetla ih zasljepljuje \u8211? rekao je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ U Enderovom uhu Jane je \u353?apnula, \u8211? Eho njezinog glasa odbija se od un utra\u353?njosti stabla. Kad je svjetlo u\u353?lo, taj glas se modulirao prouzro \u269?iv\u353?i neki visoki prizvuk i oblikovanje glasa. Stablo je odgovaralo sl u\u382?e\u263?i se zvukom Vika\u269?i\u269?inog vlastitog glasa.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?e\u353? li \u353?to vidjeti \u8211? tiho je upita Ender.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Klekni i dovedi me dovoljno blizu, pa prevedi preko otvora.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Ender je poslu\u353?ao, pu\u353?taju\u263?i da mu se glava polako kre\u263?e isp red pukotine, omogu\u263?uju\u263?i svojem uhu ukra\u353?enom draguljem da pod p ovoljnim kutom bude okrenuto prema unutra\u353?njosti stabla. Jane je opisivala \u353?to je vidjela. Ender je, nepokretan, tamo kle\u269?ao dugo vremena. Tada s e okrenuo prema ostalima. \u8211? Malene maj\u269?ice \u8211? rekao je. \u8211? Tamo unutra su male maj\u269?ice, one koje su trudne. Nisu ve\u263?e od \u269?et iri centimetra i jedna od njih upravo ra\u273?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vidite pomo\u263?u dragulja? \u8211? pitala je Ela.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Ouanda je kleknula pokraj njega, poku\u353?avaju\u263?i vidjeti unutra\u353?njos t stabla, no to joj nije polazilo za rukom. \u8211? Nevjerojatni seksualni dimor fizam. \u381?enke jo\u353? u svojem djetinjem dobu dosegnu seksualnu zrelost, ra \u273?aju i zatim umiru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Okrenula se prema \u268?ovjeku i upitala \u8211? A svi ovi maleni s vanjske stra ne stabla, zar su svi oni mala bra\u263?a?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je prenio to pitanje Vika\u269?ici. Ova je pak do\u353?la nadomak on oj pukotini u deblu i skinula jedno prili\u269?no veliko mladun\u269?e. Otpjeval a je nekoliko rije\u269?i poja\u353?njenja. \u8211? Ovo je mlada \u382?ena \u821 1? rekla je. \u8211? Kad bude dovoljno stara, s ostalim \u382?enama brinut \u263 ?e oko djece.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar postoji samo jedna takva? \u8211? pitala je Ela.\par\pard\plain\hyph par}{ Ender je slegnuo ramenima i ustao. \u8211? Ova je sterilna, pa joj nikada ne bi dopustili pariti se. Ta nikako ne mo\u382?e ra\u273?ati djecu.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Za\u353?to ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Umrla bi. Ne postoji kanal rodnice \u8211? odgovori Ender \u8211? ve\u26 3? djeca izjedaju svoj put prema van.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je mrmljala molitvu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali Ela je postala znati\u382?eljnija no ikada. \u8211? Fascinantno! \u8211? rek la je \u8211? ali kako se pare kad su tako malene?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi ih, naravno, odnosimo o\u269?evima \u8211? pojasnio je \u268?ovjek. \ u8211? Kako ste to mislili? Pa o\u269?evi, naravno ne mogu do\u263?i {\i ovamo}, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?evi \u8211? rekla je Ouanda. \u8211? Eto za\u353?to tako zovu sta bla koja najvi\u353?e obo\u382?avaju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tako je \u8211? slo\u382?io se \u268?ovjek. \u8211? Oni imaju zrelu koru . Oni ostavljaju svoj prah u soku kore. Mi odnesemo maj\u269?ice k o\u269?evima koje su one odabrale. One tad pu\u382?i po kori, a prah oca zajedno sa sokom u\u 273?e u njihov trbuh i ispuni ga s malenima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je bez rije\u269?i pokazala na male protuberance na \u268?ovjekovom trbuh u.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekao je \u269?ovjek. \u8211? Tako ih prenosimo. Ugledna bra\ u263?a stave maj\u269?ice na ta mjesta za preno\u353?enje i one se onda tu \u269 ?vrsto dr\u382?e sve dok ne stignu do oca. \u8211? Dodirnuo je svoj trbuh. \u821 1? To je najve\u263?a radost koju imamo u na\u353?em drugom \u382?ivotu. Kada bi smo to mogli, prenosili bismo male maj\u269?ice svake no\u263?i.\par\pard\plain\ hyphpar}{ Vika\u269?ica je pjevala, dugo i glasno, a pukotina u majka-stablu po\u269?ela s

e ponovo su\u382?avati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sve te maj\u269?ice \u8211? pitala je Ela \u8211? jesu li one svjesna bi \u263?a?\par\pard\plain\hyphpar}{ To je bila rije\u269? koju \u268?ovjek nije znao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesu li budne? \u8211? upita Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno \u8211? odgovorio je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govornik je htio znati \u8211? pojasnila mu je Ouanda \u8211? mogu li ma le maj\u269?ice misliti? Razumiju li one jezik?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? One? \u8211? uzvrati \u268?ovjek. \u8211? Ne, one nisu pametnije od \u26 9?abri. A samo su trunku pametnije od maciosa. One rade samo tri stvari: jedu, g mi\u382?u i znaju se dr\u382?ati kako bi ih se prenijelo. Oni koje su na vanjsko j strani stabla, one po\u269?inju u\u269?iti. Ja se mogu sjetiti kako sam se pen jao po majka-stablu. Zna\u269?i da sam tada imao pam\u263?enje. Ali ja sam me\u2 73?u jako malim brojem onih koji se mogu sjetiti ne\u269?eg \u353?to je bilo tak o davno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ouandine o\u269?i su se ispunile suzama. \u8211? Sve te male maj\u269?ice, ra\u2 73?aju se, pare se, ra\u273?aju djecu i umiru, a sve to u svojoj dje\u269?joj do bi. \u268?ak nikada ni ne saznaju da su bile \u382?ive.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je seksualni dimorfizam doveden do svog smije\u353?nog ekstrema \u821 1? rekla je Ela. \u8211? \u381?enke rano dosegnu seksualnu zrelost, a mu\u353?ka rci je stje\u269?u kasnije. Zar nije prava ironija da su dominantne odrasle \u38 2?enke sve odreda sterilne? Vladaju cijelim plemenom, a ipak ne mogu proslijedit i vlastite gene...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ela \u8211? prekinula ju je Ouanda. \u8211? A \u353?to ako bismo mogli i zna\u263?i na\u269?in koji bi maj\u269?icama omogu\u263?io ra\u273?anje djece be z toga da pritom budu po\u382?derane? Da ra\u273?aju carskim rezom, a mladun\u26 9?ad se hrani hranjivim i proteinima bogatim supstitutom umjesto materinim tijel om? Bi li tada \u382?enke pre\u382?ivjele sve do svojeg odraslog doba?\par\pard\ plain\hyphpar}{ Ela nije imala prilike odgovoriti. Ender ih je obje zgrabio za ruke i odvukao od avde. \u8211? Kako se usu\u273?ujete? \u8211? \u353?aptao je. \u8211? A kako bi bilo kada bi {\i oni} prona\u353?li na\u269?in koji bi omogu\u263?io nedoraslim ljudskim djevoj\u 269?icama za\u269?eti i ra\u273?ati djecu koja bi se hranila sitnim nejakim tije lima svojih majki?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O \u269?emu vi to govorite? \u8211? pitala je Ouanda.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? To je bolesno \u8211? izjavila je Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi nismo do\u353?li ovamo napasti im same korijene njihova \u382?ivota \ u8211? rekao je Ender. \u8211? Do\u353?li smo ovamo kako bismo prona\u353?li na\ u269?in na koji mo\u382?emo s njima dijeliti ovaj svijet. Za stotinu godina, ili za pet stotina, kada oni nau\u269?e dovoljno da si mogu samostalno uvoditi prom jene, tek tada \u263?e {\i oni} mo\u263?i odlu\u269?iti o tome ho\u263?e li mijenjati na\u269?in na koji se njihova djeca za\u269?inju i ra\u273?aju. Ali mi ne mo\u382?emo zapo\u269?eti s naga\u273?anjima o tome \u353?to \u263?e se s njima dogoditi ako odjednom isti broj \u382?enki i mu\u382?jaka doraste do svoje zrelosti. Da bi onda radili \u35 3?to? Ne mogu ra\u273?ati vi\u353?e djece, zar ne? Ne mogu se natjecati s mu\u35 3?karcima kako bi postale oci, zar ne? {\i \u268?emu} one slu\u382?e?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali one umiru prije nego uop\u263?e po\u269?inju \u382?ivjeti...\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? One su takve kakve jesu \u8211? rekao je Ender. {\i Oni} odlu\u269?uju kakve \u263?e promjene uvesti, a ne vi, ne iz te va\u353?e sl ijepe ljudske perspektive iz koje im nastojite organizirati ispunjene i sretne \ u382?ivote, upravo onakve kakvi su na\u353?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Imate pravo \u8211? rekla je Ela. \u8211? naravno da imate pravo. Ispri\ u269?avam se.\par\pard\plain\hyphpar}{ Za Elu pra\u353?\u269?i\u263?i nisu bili ljudi ve\u263? \u269?udan dio faune s j ednog drugog planeta i bila je naviknuta otkrivati kako \u382?ivot ostalih \u382

?ivotinja te\u269?e druk\u269?ije nego ljudski. Ali Ender je mogao vidjeti kako je Ouanda jo\u353? uvijek uzrujana. Ona je pro\u353?la onu tranziciju ramana: o pra\u353?\u269?i\u263?ima je mislila kao o {\i nama}, a ne kao o {\i njima}. Prihva\u263?ala je ta \u269?udna pona\u353?anja za koja je znala, \u269? ak i ubojstvo njezina oca, sve unutar neke prihvatljive doze pona\u353?anja stra naca. To je pak zna\u269?ilo da je ona bila tolerantnija u prihva\u263?anju pra\ u353?\u269?i\u263?a nego \u263?e to Ela ikada mo\u263?i biti, no to ju je ujedno \u269?inilo i ranjivijom u odnosu na otkri\u263?e okrutnog i bestijalnog pona\u 353?anja me\u273?u njenim prijateljima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je tako\u273?er bila zapazila kako je, nakon godina dru\u382?enja s pra\u353 ?\u269?i\u263?ima, Ouanda usvojila jedan od njihovih na\u269?ina pona\u353?anja: u trenutku maksimalne uzrujanosti, njezino tijelo se ukrutilo. Tako da ju je na njezino ljudsko porijeklo podsjetio prigrliv\u353?i je o\u269?inskom kretnjom.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Na taj njegov dodir, Ouanda se malo opustila, nervozno se nasmijala i tihim glas om rekla: \u8211? Znate na \u353?to stalno mislim? Mislim kako te maj\u269?ice r a\u273?aju svu svoju djecu i onda umiru, a nisu ni kr\u353?tene.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Ako ih biskup Peregrino uspije preobratiti \u8211? rekao je Ender\~\u821 1? mo\u382?da \u263?e mu dopustiti blagosloviti unutra\u353?njost majka-stabla i prenijeti im rije\u269? Bo\u382?ju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemojte praviti od mene budalu \u8211? \u353?apnula je Ouanda.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? I nisam. Premda \u263?emo, za sada, od njih tra\u382?iti da se promijene samo toliko da nam \u382?ivot uz njih bude mogu\u263?. I mi \u263?emo sebe prom ijeniti samo toliko da oni mogu podnijeti \u382?ivot s nama. Moramo se to dogovo riti, ina\u269?e se ograda vra\u263?a u stanje u kakvom je i bila, zato \u353?to bismo u tom slu\u269?aju mi zaista predstavljali prijetnju njihovom opstanku.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ Ela je kimnula u znak slaganja, ali Ouanda se ponovo sva uko\u269?ila. Enderovi prsti su se odjednom grubo zabili u Ouandino rame. Prestra\u353?ena, i ona je ki mnula u znak da se sla\u382?e. Njegov stisak je popustio. \u8211? \u381?ao mi je , \u8211? rekao je \u8211? ali oni su takvi kakvi jesu. Ili, ako ba\u353? ho\u26 3?e\u353?, takvi su kakvima ih je Bog napravio. I zato ih nemoj nastojati prepra vljati po uzoru na svoj vlastiti izgled.\par\pard\plain\hyphpar}{ Vratio se do majka-stabla. Vika\u269?ica i \u268?ovjek su \u269?ekali.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Molim, oprostite zbog ovog prekida \u8211? ispri\u269?ao se Ender.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sve je u redu \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? Rekao sam joj \u353? to radi\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je osjetio kako se u njemu ne\u353?to ru\u353?i. \u8211? \u352?to si joj t o rekao?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekao sam kako su one htjele u\u269?initi ne\u353?to za male maj\u269?ic e, ne\u353?to \u353?to bi nas u\u269?inilo sli\u269?nije ljudima, ali da si im r ekao kako to ne smiju, jer \u263?e\u353? u tom slu\u269?aju opet uklju\u269?iti ogradu. Rekao sam kako si rekao da mi moramo ostati Maleni, a vi morate ostati l judi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se osmjehnuo. Taj prijevod je bio sadr\u382?ajno posve to\u269?an, no nije se upu\u353?tao u detalje. Bilo je lako mogu\u263?e da bi \u382?ene zapravo htj ele da maj\u269?ice pre\u382?ive ra\u273?anje djece, nemaju\u263?i pritom uvid u goleme posljedice kakve bi iz takve naizgled jednostavne promjene mogle proiza\ u263?i. \u268?ovjek je bio izvrstan diplomat, rekao je istinu, a ipak izbjegao c ijelu stvar.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dobro, \u8211? rekao je Ender \u8211? sada kad smo se upoznali, vrijeme je za ozbiljne razgovore.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Ender se spustio i sjeo na golu zemlju. Vika\u269?ica je \u269?u\u269?nula, smje

stiv\u353?i se to\u269?no nasuprot njemu. Otpjevala je nekoliko rije\u269?i.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekla je da nas morate nau\u269?iti sve \u353?to znate, odvesti nas me\u 273?u zvijezde, donijeti nam maticu, a njoj dati svjetle\u263?i \u353?tap ili \u 263?e ona pod okriljem no\u263?i poslati svu bra\u263?u kako bi pobili sve ljude dok ovi budu spavali, a tebe \u263?e objesiti visoko iznad tla tako da uop\u263 ?e ne\u263?e\u353? dobiti tre\u263?i \u382?ivot. \u8211? Vidjev\u353?i kako su s e ljudi uzbudili, \u268?ovjek je podigao ruku i njome dotaknuo Govornikova prsa. \u8211? Ne, ne, nije tako, morate razumjeti. To ni\u353?ta ne zna\u269?i. To je samo na\u269?in na koji mi uvijek zapo\u269?injemo pregovore s nekim drugim ple menom. Zar misli\u353? da smo ludi? Mi vas nikada ne bismo ubili! Dali ste nam t ratorak, nau\u269?ili nas lon\u269?arstvu, dali nam {\i Maticu i Hegemona}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Reci joj neka povu\u269?e prijetnju, jer ina\u269?e ne\u263?emo vi\u353? e ni\u353?ta dati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekao sam ti, Govorni\u269?e, to ni\u353?ta ne zna\u269?i...\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? Ona je izrekla te rije\u269?i i ja ne \u382?elim s njom razgovarati sve dok ih ne povu\u269?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek joj je preveo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Vika\u269?ica je sko\u269?ila na noge i hodala, napraviv\u353?i puni krug oko ma jka-stabla, visoko podi\u382?u\u263?i ruke i glasno pjevaju\u263?i.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u268?ovjek se nagnuo prema Enderu. \u8211? Ona se \u382?ali velikoj majci i svi m \u382?enama kako si ti brat koji ne zna gdje mu je mjesto. Ka\u382?e kako si b ezobrazan i kako je nemogu\u263?e s tobom pregovarati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je kimnuo. \u8211? Da, to je ba\u353? tako. Sada se ve\u263? bolje razumij emo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je Vika\u269?ica ponovo \u269?u\u269?nula nasuprot Enderu. Govorila je na m u\u353?kom jeziku.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ona ka\u382?e da nikada ne bi ubila niti jednog \u269?ovjeka ili dopusti la ijednom od bra\u263?e ili sestara ubiti ikoga od vas. Tebi je rekla neka se s jeti\u353? da si dvaput vi\u353?i od bilo kojeg od nas i kako ti zna\u353? sve, a mi ni\u353?ta. Je li se sada dovoljno ponizila da \u263?e\u353? ipak htjeti ra zgovarati s njom?\par\pard\plain\hyphpar}{ Vika\u269?ica je smrknuto gledala govornika, o\u269?ekuju\u263?i njegov odgovor. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, \u8211? odgovorio je Ender \u8211? sada mo\u382?emo po\u269?eti.\par \pard\plain\hyphpar} {\line } { Novinha je kle\u269?ala na podu pokraj Mirinog kreveta. Quim i Olhado su stajali iza nje. Dom Crist\u227?o je stavljao Quaru i Grega u krevet. Nadglasan Mirinim te\u353?kim disanjem, zvuk fal\u353? pjevane uspavanke jedva je dopirao iz njih ove sobe.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je otvorio o\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro \u8211? rekla je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zastenjao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro, kod ku\u263?e si, u krevetu. Pre\u353?ao si preko ograde jo\u353? dok je bila uklju\u269?ena. Doktor Navio ka\u382?e da ti je to o\u353?tetilo moz ak. Ne znamo ho\u263?e li to o\u353?te\u263?enje biti trajno ili ne. Mo\u382?da ostane\u353? djelomi\u269?no paraliziran. Ali \u382?iv si, Miro, a Navio ka\u382 ?e kako mo\u382?e u\u269?initi mnogo, \u269?ime \u263?e ti nadoknaditi ono \u353 ?to si mo\u382?da izgubio. Razumije\u353? li? Govorim ti istinu. U po\u269?etku \u263?e mo\u382?da biti malo te\u353?ko, no vrijedi poku\u353?ati.\par\pard\plai n\hyphpar}{ Tiho je zastenjao. Ali to nije bio zvuk boli. Zvu\u269?alo je kao da \u382?eli g ovoriti, al ne mo\u382?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro, mo\u382?e\u353? li pomicati vilicu? \u8211? upita ga Quim.\par\par d\plain\hyphpar}{

Mirina usta su se polako otvorila pa zatvorila.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je dr\u382?ao ruku otprilike jedan metar iznad Mirine glave i pomicao je. \u8211? Mo\u382?e\u353? li o\u269?ima pratiti kretanje moje ruke?\par\pard\plai n\hyphpar}{ Mirine o\u269?i su slijedile ruku. Novinha je stisnula Mirinu ruku. \u8211? Jesi li osjetio da ti sti\u353?\u263?em ruku?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je ponovo zastenjao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zatvori usta ako \u382?eli\u353? re\u263?i {\i ne \u8211?} rekao je Quim \u8211? a otvori ih ako \u382?eli\u353? re\u263?i {\i da.}\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je zatvorio usta i rekao. \u8211? Mmm.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha si nije mogla pomo\u263?i; usprkos njezinih ohrabruju\u263?ih rije\u269? i, ovo je bilo ne\u353?to najgore \u353?to se ikada dogodilo ijednom od njezine djece. Kada je Lauro izgubio vid i postao Olhado (tako je mrzila taj nadimak, al i sad ga je ve\u263? i sama koristila) mislila je da se ni\u353?ta stra\u353?nij e ne mo\u382?e dogoditi. Ali to da je Miro paraliziran, bespomo\u263?an, da ne m o\u382?e osjetiti \u269?ak ni stisak njezine ruke, to vi\u353?e nije mogla podni jeti. Osjetila je jednu vrst tuge i \u382?alosti kad je Pipo umro, drugu vrstu k ada je umro Libo, i u\u382?asno \u382?aljenje kada je Marc\u227?o umro. \u268?ak se sje\u263?ala i one bolne praznine koju je osje\u263?ala dok je gledala kako joj oca i majku spu\u353?taju u grob. Ali nije bilo boli ravne ovoj, kad gledala kako joj se dijete mu\u269?i, a nije mu mogla pomo\u263?i.\par\pard\plain\hyphp ar}{ Ustala je i namjeravala iza\u263?i. Zbog njega \u263?e plakati tiho, u drugoj so bi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mmm. Mmm. Mmm.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On ne \u382?eli da ode\u353? \u8211? rekao joj je Quim.\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Ako \u382?eli\u353? ostat \u263?u, \u8211? rekla je \u8211? ali trebao b i opet spavati. Navio je rekao da \u353?to vi\u353?e bude\u353? spavao...\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Mmm. Mmm. Mmm.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u382?eli ni spavati \u8211? rekao je Quim.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je suspregnula onaj nagon koji ju je tjerao da se odmah obrecne na Quima i ka\u382?e mu kako i ona sama savr\u353?eno dobro \u269?uje. Ovo nije bilo vri jeme za sva\u273?e. Osim toga, Quim je bio taj koji je razradio sistem kojim se Miro slu\u382?io pri komuniciranju. Imao se pravo mije\u353?ati, praviti se kao da govori u ime Mire. To je bio njegov na\u269?in kako je stavljao na znanje da je dio ove obitelji. Pokazao kako nije odustao nakon onoga \u353?to je danas \u2 69?uo na trgu. To je bio njegov na\u269?in da joj oprosti i zato je dr\u382?ala jezik za zubima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da nam \u382?eli ne\u353?to re\u263?i \u8211? sugerirao je Olhad o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ili ne\u353?to pitati? \u8211? dodao je Quim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ma. Aa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Krasno \u8211? rekao je Quim. \u8211? Ako ne mo\u382?e micati rukama ond a ne mo\u382?e ni pisati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Sem problema} \u8211? rekao je Olhado. \u8211? Skeniranje. On mo\u382?e skenirat i. Promatrati. Ako ga stavimo kod terminala, mogu mu nizati slova, a on samo ka\ u382?e {\i da} kod slova koja \u382?eli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To \u263?e trajati \u269?itavu vje\u269?nost \u8211? rekao je Quim.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eli\u353? li to isku\u353?ati, Miro? \u8211? pitala je Novinha.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u381?elio je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Odnijeli su ga u prednju sobu i tamo ga polegli na krevet. Olhado je orijentirao terminal tako da je pokazivao sva slova abecede, okrenuta tako da ih Miro mo\u3 82?e vidjeti. Napisao je kratki program po kojem se svako slovo osvjetljavalo na

djeli\u263? sekunde. Trebalo im je nekoliko pokusa prije no \u353?to su pogodil i pravu brzinu: dovoljno sporo da Miro stigne ispustiti zvuk koji zna\u269?i {\i ovo slovo,} prije nego se svjetlo premjesti na sljede\u263?e slovo.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Zauzvrat, Miro je ubrzavao stvari namjerno krate\u263?i svoje rije\u269?i.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? P-R-A-\u352?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pra\u353?\u269?i\u263?i \u8211? rekao je Olhado.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Da \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Za\u353?to si s pra\u353?\u269?i\u2 63?ima prelazio ogradu?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mmmmmmm!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? On postavlja pitanje, majko. Ne \u382?eli odgovarati na pitanja.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Aa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eli\u353? znati o pra\u353?\u269?i\u263?ima koji su bili s tobom k ada si pre\u353?ao ogradu? \u8211? pitala je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ Htio je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vratili su se u \u353?umu. Zajedno s Ouandom, Elom i Govornikom za mrtve . \u8211? Brzo mu je ispri\u269?ala sve o sastanku odr\u382?anom u biskupovim od ajama, ono \u353?to su saznali o pra\u353?\u269?i\u263?ima i svakako ono \u353?t o su odlu\u269?ili u\u269?initi. \u8211? Kad su odlu\u269?ili isklju\u269?iti og radu kako bi te spasili, Miro, to je bila odluka za pobunu protiv Sabora. Razumi je\u353? li? Vladavini propisa koje je donio Odbor do\u353?ao je kraj. Ograda je sada samo obi\u269?na \u382?ica i njezine dveri ostaju otvorene.\par\pard\plain \hyphpar}{ Suze su mu navrle na o\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li to sve \u353?to si htio znati? \u8211? pitala je Novinha. \u8211? Trebao bi spavati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u8211? rekao je. Ne ne ne ne.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ekaj dok mu se o\u269?i razbistre \u8211? rekao je Quim, \u8211? o nda \u263?emo jo\u353? skenirati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? D-I-G-F-A-L...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Diga ao Falante pelos Mortos \u8211? \u8222?preveo\u8221? je Olhado.\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to bismo to morali re\u263?i Govorniku za mrtve \u8211? upitao je Quim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada bi trebao spavati, a to \u263?e\u353? nam re\u263?i kasnije \u8211? rekla je Novinha. \u8211? On se jo\u353? satima ne\u263?e vratiti. Pregovara o pravilniku koji bi trebao regulirati odnose izme\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?a i nas. Tako da vi\u353?e nikoga od nas ne ubiju onako kako su ubili Pipa i L... i tvoga oca.\par\pard\plain\hyphpar}{ No Miro je odbijao spavanje. Nastavio je slovkati svoju poruku, dok je terminal skenirao. Svi su zajedno radili na tome, sve dok nisu otkrili \u353?to je Miro p oku\u353?ao poru\u269?iti Govorniku. I shvatili su da on \u382?eli da oni odu on amo prije nego pregovori zavr\u353?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako je Novinha ostavila Dom Crist\u227?oa i Donu Cristu \u269?uvati ku\u263?u i pripaziti na manju djecu. Izlaze\u263?i iz ku\u263?e, zastala je kraj svojeg najstarijeg sina. Ovaj napor ga je posve iscrpio; o\u269?i su mu bile sklopljene , a disanje pravilno. Dotakla mu je ruku, primila je i stisnula; znala je da on ne mo\u382?e osjetiti njezin dodir, no zapravo je \u382?eljela utje\u353?iti sam u sebe, a ne njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ Otvorio je o\u269?i. I, makar vrlo blago, osjetila je kako su njegovi prsti steg nuli njezine. \u8211? Osjetila sam to \u8211? rekla je. \u8211? S tobom \u263?e biti sve u redu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Zatvorio je o\u269?i koje su se ispunile suzama. Ustala je i onako naslijepo se uputila prema vratima. \u8211? Ne\u353?to mi je upalo u oko \u8211? rekla je Olh adu. \u8211? Vodi me nekoliko minuta, dok opet ne progledam.\par\pard\plain\hyph par}{ Quim je ve\u263? stajao pokraj ograde. \u8211? Vrata su previ\u353?e daleko! \u8

211? vikao je. \u8211? Ho\u263?e\u353? li se mo\u263?i tu popeti, majko?\par\par d\plain\hyphpar}{ Mogla je, ali to nije i\u353?lo lagano. \u8211? Bosquinha \u263?e nam morat dopu stiti da upravo ovdje postavimo jo\u353? jedna vrata \u8211? rekla je.\par\pard\ plain\hyphpar} {\line } { Sad je ve\u263? bilo kasno, pro\u353?la je pono\u263?, pa su i Ouanda i Ela post ale pospane. Ender nije. Ve\u263? se satima u svojim pregovorima s Vika\u269?ico m kretao po samom rubu; kemizam njegovog tijela je reagirao pa \u269?ak kad bi s ada i oti\u353?ao ku\u263?i, bilo bi mu potrebno nekoliko sati da uspije zaspati .\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada je znao daleko vi\u353?e o tome \u353?to pra\u353?\u269?i\u263?i \u382?ele i trebaju. Njihova \u353?uma bila je njihov dom, njihova nacija, i to je bila je dina definicija vlasni\u353?tva koja im je ikada bila potrebna. Sada su im pak p olja tratorka pokazala kako je cijela prerija korisno tlo kojeg oni moraju nadzi rati. No ipak su imali vrlo slabe pojmove o mjerenju zemlji\u353?ta. Koliko hekt ara bi trebali obra\u273?ivati? Koliko tla mogu koristiti ljudi? Kako su pra\u35 3?\u269?i\u263?i jedva razumjeli koje su im vlastite potrebe, Enderu nije bilo l ako odrediti ih.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jo\u353? je te\u382?e bilo s pojmom prava i vladanja. Pra\u353?\u269?i\u263?i su imali jasno pravilo: \u382?ene vladaju. Napokon mu je nekako uspjelo uvjeriti i h da ljudi druk\u269?ije kroje svoje zakone i da se zakoni ljudi odnose na probl eme ljudi. Kako bi im objasnio za\u353?to su ljudima nu\u382?ni njihovi vlastiti zakoni, morao im je objasniti kako se ljudi pare. Zabavljalo ga je kad je opazi o koliko se Vika\u269?ici zgadilo kada je \u269?ula kako se {\i odrasli} me\u273?usobno pare i kako su pri stvaranju zakona mu\u353?karci ravnop ravni sa \u382?enama. Razmatranje ideja o obitelji i ro\u273?acima odvojeno od p lemena proglasila je \u8222?bratovom sljepo\u263?om\u8221? Posve je u redu \u353 ?to se \u268?ovjek toliko razme\u263?e i ponosi mnogim parenjima njegovog oca, a li kad se radi o \u382?enkama, one odabiru oca isklju\u269?ivo uzimaju\u263?i u obzir ono \u353?to je dobro za pleme. Pleme i pojedinac, to je bilo jedino \u353 ?to su \u382?enke po\u353?tovale.\par\pard\plain\hyphpar}{ Napokon su ipak shvatili da se u ljudskim naseljima moraju primjenjivati ljudski zakoni, a unutar plemena pra\u353?\u269?i\u263?a treba primjenjivati zakone pra \u353?\u269?i\u263?a. Bilo je posve druk\u269?ije kada su do\u353?le na red gran ice. Sada su se, nakon tri sata, napokon slo\u382?ili oko samo jedne, jedine stv ari. U \u353?umi se primjenjuje zakon pra\u353?\u269?i\u263?a i ljudi koji za\u2 73?u u \u353?umu moraju mu se podvrgavati. Ljudski zakoni primjenjuju se unutar ograde i svi pra\u353?\u269?i\u263?i koji se tamo zateknu morat \u263?e se podvr gnuti pravnom sustavu koji vrijedi za ljude. Prestali dio planeta podijelit \u26 3?e se kasnije. Bila je to vrlo mala pobjeda, no ipak je predstavljala kakav-tak av dogovor.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Morate razumjeti \u8211? rekao joj je Ender \u8211? da \u263?e ljudima t rebati mnogo otvorenog zemlji\u353?ta. Ali mi smo tek po\u269?etak problema. Vi \u382?elite da vas matica podu\u269?ava, da vam pomogne vaditi rudu, taliti meta le i izra\u273?ivati oru\u273?e. Ali i njoj \u263?e tako\u273?er trebati tlo. A za kratko vrijeme ona \u263?e postati daleko sna\u382?nija nego su to ljudi ili Maleni. Svaki od tih njezinih kukaca je savr\u353?eno poslu\u353?an i beskona\u2 69?no radin. Oni \u263?e ubrzo nadma\u353?iti ljude u svojoj mo\u263?i i proizvo dnosti. Kad se ona tu opet vrati u \u382?ivot, njihov broj \u263?e rasti iz tren a u tren.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rooter ka\u382?e da se njoj mo\u382?e vjerovati \u8211? rekao je \u268?o vjek, pa prevode\u263?i rije\u269?i Vika\u269?ice, dodao \u8211? Majka-stablo ta ko\u273?er ima povjerenja u maticu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar \u263?ete joj dati svoju {\i zemlju}? \u8211? Ender je ostao ustrajan.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovaj svijet je velik \u8211? prevodio je \u269?ovjek rije\u269?i Vika\u2 69?ice. \u8211? Ona si mo\u382?e uzeti sve \u353?ume ostalih plemena. A to mo\u3 82?ete u\u269?initi i vi. Samo si ih uzmite.\par\pard\plain\hyphpar}{

Ender je pogledao Ouandu i Elu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To zvu\u269?i jako dobro \u8211? rekla je Ela. \u8211? Ali jesu li te \u 353?ume njihove, pa ih mogu tako davati?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zasigurno nisu \u8211? rekla je Ouanda. \u8211? Oni \u269?ak ratuju s ti m drugim plemenima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi \u263?emo ih ubiti, ako vam budu zadavali probleme \u8211? ponudio je \u268?ovjek. \u8211? Mi smo sada silno jaki. Tri stotine i dvadeset mladun\u269 ?adi. Za deset godina ne\u263?e nam se niti jedno pleme mo\u263?i usprotiviti.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ovje\u269?e, \u8211? rekao je Ender \u8211? reci Vika\u269?ici da mi sada pregovaramo s {\i ovim} plemenom. Kasnije \u263?emo pregovarati s drugim plemenima.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? \u268?ovjek je to prevodio tako brzo da su se rije\u269?i spoticale jedn a preko druge, a jednako brzo i odgovor Vika\u269?ice. \u8211? Ne, ne, ne, ne, n e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Na \u353?to to ona ima prigovor?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi {\i ne\u263?ete} pregovarati s na\u353?im neprijateljima. Dolazite k {\i nama}. Ako idete k njima, onda ste i vi na\u353?i neprijatelji.\par\pard\plain\h yphpar}{ Upravo u tom trenutka su se u \u353?umi iza njih pojavila svjetla i vidjeli su k ako Strijela i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e dovode Novinhu, Quima i Olhada na proplanak koji pripada \u382?enama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro nas je poslao \u8211? pojasnio je Olhado.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako je njemu? \u8211? upita Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Paraliziran \u8211? odgovorio je Quim bez uvijanja. To je pri\u353?tedje lo Novinhi trud oko ubla\u382?avanja ove vijesti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali to je, uglavnom, samo privremeno \u8211? rekla je Novinha. \u8211? P rije nego sam po\u353?la ovamo, stisnula sam mu ruku. On je to osjetio i uzvrati o mi stiskom... slaba\u353?nim, ali nervni zavr\u353?eci nisu prekinuti... barem ne svi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oprostite, \u8211? rekao je Ender \u8211? ali taj razgovor mo\u382?ete n astaviti po povratku u Milagre. Sad se moramo pobrinuti za druge stvari.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Oprostite \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Miro \u353?alje poruku. Nije mogao govoriti, ali prenio nam ju je slovo po slovo i mi smo te njegove kratice uspjeli povezati. Ovi pra\u353?\u269?i\u263?i planiraju rat. Koriste\u263?i se prednostima koje su dobili od nas. Kako sam razumjela, Miro ka\u382?e da to nije samo pitanje osvajanja teritorija. To je prigoda za genetsko mije\u353?anje. Mu \u353?ka egzogamija. Pleme koje pobijedi ima pravo koristiti se stablima izrasli m iz tijela onih koji su pali u ratu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je pogledao \u268?ovjeka, Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e i Strijelu. \u821 1? To je istina \u8211? rekao je Strijela. \u8211? Naravno da je to istina. Mi s mo sada najmudrije pleme. Svi \u263?emo biti bolji o\u269?evi nego itko od drugi h pra\u353?\u269?i\u263?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Shva\u263?am \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Eto, zato je Miro \u382?elio da do\u273?emo k vama jo\u353? no\u263?as. Dok jo\u353? pregovori nisu zaklju\u269?eni. To mora prestati.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u268?ovjek je ustao i po\u269?eo poskakivati, kao da namjerava poletjeti.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja to ne\u263?u prevesti \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ja ho\u263?u \u8211? rekao je Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Stanite! \u8211? viknuo je Ender. Glas mu je sada bio daleko glasniji ne goli je ikada dopustio da se \u269?uje. Odmah su svi u\u353?utjeli i \u269?inilo se kao da se eho tog glasa jo\u353? vu\u269?e me\u273?u stablima.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e, slu\u353?aj me \u8211? rekao je Ender \u

8211? ja ne \u382?elim imati drugog prevoditelja osim \u268?ovjeka.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Tko si ti da mi ka\u382?e\u353? da ne smijem govoriti \u382?enama. Ja sa m pra\u353?\u269?i\u263?, a ti si ni\u353?ta.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ovje\u269?e, \u8211? rekao je Ender \u8211? reci Vika\u269?ici da \u263?e, dopusti li mu ona govoriti ono \u353?to smo mi ljudi izme\u273?u sebe r azgovarali, Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e postati \u353?pijun. A ako ona me\u27 3?u nas \u353?alje \u353?pijuna, onda mi odmah idemo ku\u263?i i od nas ne\u263? ete imati ni\u353?ta. Maticu \u263?u odvesti na neki drugi planet pa neka tamo o pet o\u382?ivi. Jesi li me razumio?\par\pard\plain\hyphpar}{ Naravno da je razumio. Ender je znao i da je \u268?ovjeku ovo bilo drago. Onaj K oji Jede Li\u353?\u263?e poku\u353?avao je preuzeti njegovu ulogu i diskreditira ti ga zajedno s Enderom. Kada je \u268?ovjek zavr\u353?io s prevo\u273?enjem ono ga \u353?to je Ender rekao, Vika\u269?ica je zapjevu\u353?ila Onom Koji Jede Li\ u353?\u263?e. Zbunjen i posramljen, ovaj se brzo povukao u \u353?umu i od tamo s ostalim pra\u353?\u269?i\u263?ima sve promatrao.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali ni \u268?ovjek nije bio marioneta. Nije ni\u269?im pokazivao zahvalnost. Pog ledao je Endera ravno u o\u269?i. \u8211? Rekao si da nas ne\u263?e\u353? poku\u 353?avati promijeniti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Rekao sam da vas ne\u263?u poku\u353?avati promijeniti vi\u353?e negoli je to nu\u382?no.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to je ovo nu\u382?no? To je izme\u273?u nas i ostalih pra\u353?\ u269?i\u263?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oprezno \u8211? rekla je Ouanda Enderu. \u8211? On je silno uzbu\u273?en .\par\pard\plain\hyphpar}{ Prije negoli se mogao nadati da \u263?e uvjeriti Vika\u269?icu, Ender je morao u vjeriti \u268?ovjeka. \u8211? Vi ste na\u353?i prvi prijatelji me\u273?u pra\u35 3?\u269?i\u263?ima. Imate na\u353?e povjerenje i na\u353?u ljubav. Nikada vam ne \u263?emo u\u269?initi ni\u353?ta na\u382?ao, niti \u263?emo nekim drugim pra\u3 53?\u269?i\u263?ima dati neku prednost u odnosu na vas. Ali mi nismo do\u353?li samo k vama. Mi predstavljamo cijeli ljudski rod i do\u353?li smo sve pra\u353?\ u269?i\u263?e nau\u269?iti sve ono \u353?to mo\u382?emo. Bez obzira na to iz koj eg su plemena.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ne predstavljate cijeli ljudski rod. Vi samo \u353?to niste zapo\u269 ?eli rat protiv svih ljudi. Pa kako onda vi mo\u382?ete re\u263?i da su {\i na\u353?i} ratovi zli, a va\u353?i dobri.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sigurno je i Pizarru, uz sve njegove nedostatke, bilo lak\u353?e pregovarati s A tahualpom. \u8211? Mi nastojimo {\i ne zaratiti} s drugim ljudima\~\u8211? rekao je Ender \u8211? pa ako i zaratimo, onda to ne\u263?e biti {\i na\u353?} rat u kojem bismo poku\u353?avali ostvariti neku prednost pred njima. To \u263?e biti {\i va\u353?} rat i poku\u353?aj da za vas osvojimo pravo za putovanja me\u273?u zvi jezde.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je podigao svoju ruku ra\u353?irenih prstiju. \u8211? Mi smo ostavili po s trani na\u353?u pripadnost ljudskom rodu kako bismo s vama postali ramani. \u821 1? Tada je stisnuo \u353?aku. \u8211? Ljudi i pra\u353?\u269?i\u263?i i matica, svi \u263?e na Luzitaniji biti jedno. {\i Svi} ljudi. {\i Svi} kukci. {\i Svi} pra\u353?\u269?i\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je sjedio i \u353?utio, poku\u353?avaju\u263?i sve to nekako probavi ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e \u8211? rekao je napokon \u8211? to je jako te\u353?ko. D ok vi ljudi niste do\u353?li, ovdje se uvijek ubijalo druge pra\u353?\u269?i\u26 3?e pa su nam u tre\u263?em \u382?ivotu morali robovati u \u353?umama koje smo m i zadr\u382?ali. Ova \u353?uma je nekada bila bojno polje i najstarija stabla su ratnici poginuli u borbi. Na\u353?i najstariji o\u269?evi su heroji tog rata, a na\u353?e ku\u263?e su izgra\u273?ene od izdajica. Tijekom cijelog \u382?ivota se pripremamo pobijediti u bitkama protiv na\u353?ih neprijatelja kako bi na\u35

3?e \u382?ene mogle napraviti majka-stablo u novoj \u353?umi i u\u269?inile nas mo\u263?nima i velikima. Tijekom ovih posljednjih deset godina nau\u269?ili smo izra\u273?ivati strijele s kojima se mo\u382?e ubijati iz daljine. Sada imamo lo nce i ko\u382?u \u269?abra u kojima mo\u382?emo nositi vodu preko su\u353?nih po dru\u269?ja. Tratorak i korijenje merdona omogu\u263?ilo nam je da nas bude mnog o i da smo jaki i da nosimo sa sobom hranu i onda kad smo daleko od maciosa iz n a\u353?e zavi\u269?ajne \u353?ume. Mi smo u svemu tome u\u382?ivali, jer je to z na\u269?ilo da \u263?emo u ratu uvijek biti pobjednici. Nosili bismo na\u353?e \ u382?ene, na\u353?e male maj\u269?ice i na\u353?e heroje u svaki kutak ovog veli kog svijeta i napokon, jednoga dana, i tamo van, me\u273?u zvijezde. To je na\u3 53? san, Govorni\u269?e, a ti mi sada ka\u382?e\u353? da on treba nestati kao vj etar na nebu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bio je to sna\u382?an govor. Nitko od ostalih nije Enderu ponudio nikakvu sugest iju kako bi i \u353?to trebao na to odgovoriti. \u268?ovjek ih je napola uvjerio .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Va\u353? san je dobar \u8211? rekao je Ender. \u8211? To je san svakog \ u382?ivog stvorenja. Ta \u382?elja predstavlja onaj pravi korijen samoga \u382?i vota: rasti sve dok sav prostor kojeg vidi\u353? ne postane dio tebe i pod tvoji m nadzorom. To je ta \u382?elja za veli\u269?inom. Ali postoje dva na\u269?ina k ako se to mo\u382?e ostvariti. Jedan je ubiti sve \u353?to nije ti, progutati to i razoriti, sve dok ne ostane vi\u353?e ni\u353?ta \u353?to bi ti se usprotivil o. No taj na\u269?in je zao. Cijelom svemiru poru\u269?ujete da \u263?ete samo v i biti veliki i neka vam ostali naprave mjesta, neka se odreknu onoga \u353?to v e\u263? imaju i postanu nitko i ni\u353?ta. Razumije\u353? li, \u268?ovje\u269?e , da bismo mi ljudi, da mislimo na taj na\u269?in, poubijali sve pra\u353?\u269? i\u263?e Luzitanije i u\u269?inili ovaj svijet na\u353?im domom. Koliko bi toga ostalo od va\u353?ih snova kada bismo mi bili zli?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek se svojski trudio shvatiti. \u8211? Shva\u263?am da ste nam dali vel ike darove kad ste nam mogli oduzeti i ono malo \u353?to smo imali. Ali za\u353? to ste nam dali te darove ako ih ne smijemo koristiti u svrhu da postanemo velik i?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi \u382?elimo da rastete i letite me\u273?u zvijezdama. \u381?elimo da ovdje na Luzitaniji budete jaki i mo\u263?ni, sa stotinama i tisu\u263?ama bra\u 263?e i \u382?ena. \u381?elimo vas nau\u269?iti uzgajati mnoge biljke i mnogo ra zli\u269?itih \u382?ivotinja. Ela i Novinha, ove dvije \u382?ene, posvetit \u263 ?e svaki dan svojega \u382?ivota razvitku mnogih biljaka koje bi ovdje mogle usp ijevati i svaku dobru stvar koju proizvedu dat \u263?e vama. I tako \u263?ete mo \u263?i rasti. Ali za\u353?to bi ijedan pra\u353?\u269?i\u263? u ijednoj drugoj \u353?umi morao umrijeti da biste vi mogli imati te darove? I za\u353?to bi vama \u353?kodilo ako bismo te iste darove dali i {\i njima?.}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to smo onda uop\u263?e dobili, ako oni postanu jednako jaki kao i mi?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u352?to ja uop\u263?e o\u269?ekujem da \u263?e sad ovaj brat u\u269?initi, pomi slio je Ender. Njegovi su se uvijek mjerili uspore\u273?uju\u263?i se s drugim p lemenima. Oni ne mjere \u353?umu tako da izra\u269?unaju koliko je to hektara, n ego je mjere po tome je li ve\u263?a ili manja od \u353?ume susjednog plemena na zapadu ili jugu. Ovo \u353?to sada trebam obaviti je posao generacije, trebam i h nau\u269?iti novi na\u269?in prema kojem \u263?e promatrati svoj polo\u382?aj. \u8211? Je li Rooter velik? \u8211? upitao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja tvrdim da je \u8211? odgovori \u268?ovjek. \u8211? On je moj otac. Nj egovo stablo nije ni najdeblje niti najstarije, ali, koliko mi pamtimo, ni jedan otac nije imao tako mnogo djece tako brzo nakon \u353?to je posa\u273?en.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tako su sva djeca kojima je on otac, na neki na\u269?in, jo\u353? uvijek dio njega. \u352?to vi\u353?e djece ima, on postaje sve ve\u263?i.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u268?ovjek je polako kimnuo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A \u353?to vi\u353?e postigne\u353? u \u382?ivotu to je tvoj otac ve\u26 3?i, je li tako?\par\pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Ako njegova djeca dobro rade... da, to je velika \u269?ast za otac-stabl o.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mora\u353? li ubiti sva ostala velika stabla da bi tvoj otac bio velik?\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nije isto \u8211? odgovori \u268?ovjek. \u8211? Sva ostala velika sta bla su otac-stabla na\u353?eg plemena. A ona manja su jo\u353? uvijek bra\u263?a .\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak, Ender je mogao vidjeti da je \u268?ovjek postao sada nesiguran. Opirao se Enderovim idejama jer su mu bile strane, a ne zato \u353?to su pogre\u353?ne ili neshvatljive. Po\u269?injao je shva\u263?ati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pogledaj \u382?ene \u8211? rekao je Ender. \u8211? One nemaju djece. One nikada ne mogu postati velike na na\u269?in na koji je tvoj otac velik.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e, ti zna\u353? da su one najve\u263?e od svih. Cijelo plem e im iskazuje poslu\u353?nost. Kada one dobro vladaju, onda pleme napreduje, a k ad pleme postane veliko, onda i \u382?ene \u269?ini jakima...\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Premda niti jedan od vas nije njihovo vlastito dijete.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Pa kako bismo to i mogli biti? \u8211? pitao je \u268?ovjek.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? A ipak doprinosite njihovoj veli\u269?ini. Mada vam one nisu ni majka ni ti otac, one ipak rastu onda kada vi rastete.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Svi smo mi isto pleme...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali {\i za\u353?to} ste isto pleme? Imate razli\u269?ite o\u269?eve, razli\u269?ite majk e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato \u353?to {\i jesmo} pleme! Mi \u382?ivimo tu u \u353?umi, mi...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada bi do\u353?ao neki pra\u353?\u269?i\u263? iz drugog plemena i zatra \u382?io od vas dopu\u353?tenje da tu ostane i bude vam brat...\par\pard\plain\h yphpar}{ \u8211? Mi ga nikada ne bismo u\u269?inili otac-stablom!\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ali poku\u353?ali ste i Pipa i Liba u\u269?initi otac-stablima.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je sada te\u353?ko disao. \u8211? Shva\u263?am \u8211? rekao je \u82 11? oni su bili dio plemena. Do\u353?li su s neba, ali mi smo ih u\u269?inili na \u353?om bra\u263?om i poku\u353?ali smo ih napraviti o\u269?evima. Pleme je svu gdje ondje gdje mi vjerujemo da jest. Ako ka\u382?emo da su pleme svi Maleni u \ u353?umi i sva stabla, onda to i je pleme. Mada su neka najstarija stabla nikla iz dva ratnika razli\u269?itih plemena koji su pali u borbi. Mi postajemo jedno pleme zato \u353?to {\i ka\u382?emo} da smo jedno pleme.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se u sebi divio ovom malenom ramanu. Kako je malo ljudi u stanju prihvatit i tu ideju ili je pustiti da se pro\u353?iri izvan onih uskih granica njihova pl emena, njihove obitelji, njihovog naroda.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je do\u353?ao iza Endera, naslonio se na njega i te\u382?ina pra\u35 3?\u269?i\u263?a pritisnula mu je le\u273?a. Osjetio je \u268?ovjekov dah i tada su se dotakli, licem u lice, obojica gledaju\u263?i u istom smjeru. I odjednom je Ender shvatio \u8211? Ti vidi\u353? \u353?to ja vidim \u8211? rekao je Ender. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Vi ljudi rastete \u269?ine\u263?i nas dijelom sebe, ljudi, pra\u353?\u26 9?i\u263?i i kukci, svi ramani zajedno. Tada smo mi jedno pleme i na\u353?a veli \u269?ina je i va\u353?a, a va\u353?a je i na\u353?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je mogao osjetiti kako tijelo pra\u353?\u269?i\u263?a drhti od snage ove z amisli. \u8211? Ti nam govori\u353? kako moramo gledati sva druga plemena na ist i na\u269?in. Kao jedno pleme, na\u353?a plemena sva zajedno, kako bismo narasli \u269?ine\u263?i njih ve\u263?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mogli biste poslati u\u269?itelje, bra\u263?u koja bi oti\u353?la u drug

a plemena, koja bi tamo u nekoj drugoj \u353?umi mogla prije\u263?i u svoj tre\u 263?i \u382?ivot i tamo imali djecu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To bi bilo jako \u269?udno i te\u353?ko tra\u382?iti od \u382?ena \u8211 ? rekao je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da i nemogu\u263?e. Njihov mozak ne radi na isti na\u269?in na k oji radi onaj u bra\u263?e. Brat mo\u382?e misliti o mnogo razli\u269?itih stvar i. Ali \u382?ena misli samo o jednom: \u353?to je dobro za pleme, a u osnovi tog a misli ono \u353?to bi bilo dobro za maj\u269?ice i pomladak.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Mo\u382?e\u353? li im ovo objasniti tako da shvate? \u8211? upita ga End er.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U svakom slu\u269?aju bolje nego ti, ali mo\u382?da ne bih uspio.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne vjerujem da ti ne bi uspio \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Ve\u269?eras si do\u353?ao ovamo kako bismo sklopili ugovor izme\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?a ovog plemena i vas, ljudi koji \u382?ive na ovom planetu . Ljudi koji ne \u382?ive na Luzitaniji ne\u263?e se obazirati na taj ugovor, a jednako se tako ne\u263?e obazirati ni pra\u353?\u269?i\u263?i koji \u382?ive iz van ove \u353?ume.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mi \u382?elimo sklopiti isti takav ugovor sa svima njima.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? I u tom ugovoru se vi, ljudi, obvezujete da \u263?ete nas svemu nau\u269 ?iti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onoliko brzo koliko vi to budete mogli shva\u263?ati.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Bilo koje pitanje?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako znamo odgovor.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kada! Ako! To nisu rije\u269?i kakve se stavljaju u ugovore! Daj mi sada jasan odgovor, Govorni\u269?e za mrtve. Obe\u263?aj nam da \u263?ete nas nau\u2 69?iti sve \u353?to znate!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ti obe\u263?avamo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ti nam obe\u263?aj i da \u263?e\u353? tu ponovo o\u382?ivjeti maticu k ako bi nam pomagala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja \u263?u je o\u382?ivjeti. S njom \u263?ete morati posti\u263?i zaseba n dogovor, jer ona ne po\u353?tuje zakone ljudi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Obe\u263?ava\u353? li nam da \u263?e\u353? je o\u382?ivjeti, bez obzira ho\u263?e li nam pomagati ili ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Obe\u263?avate li da \u263?ete po\u353?tovati na\u353?e zakone kad budet e zalazili u na\u353?u \u353?umu. I sla\u382?ete li se da \u263?e tlo u preriji koje nam je potrebno tako\u273?er potpadati pod vladavinu na\u353?ih zakona?\par \pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ratovat \u263?ete protiv svih drugih ljudi na svim zvijezdama neba kak o biste nas za\u353?titili i dopustit \u263?ete nama da i mi letimo me\u273?u zv ijezde?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To ve\u263? \u269?inimo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je s olak\u353?anjem zakora\u269?io natrag i \u269?u\u269?nuo u svoj prethodni polo\u382?aj. Svojim je prstom crtao po tlu. \u8211? A sada, \u353?to vi \u382?elite od nas \u8211? rekao je. \u8211? Mi \u263?emo se u va\u353?em gr adu pokoravati va\u353?im zakonima, a tako\u273?er i u onom dijelu prerije koji je vama potreban.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ne \u382?elite da mi ratujemo \u8211? nabrajao je \u268?ovjek.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Upravo tako.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I je li to sve?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? samo jedno \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ve\u263? je ovo \u353?to tra\u382?ite nemogu\u263?e \u8211? rekao je \u2

68?ovjek. \u8211? Zato slobodno mo\u382?ete tra\u382?iti i vi\u353?e.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Taj tre\u263?i \u382?ivot \u8211? pitao je Ender. \u8211? Kada on po\u26 9?inje? Onda kada ubijate pra\u353?\u269?i\u263?a i on izrasta u stablo, zar ne? \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Prvi \u382?ivot je onaj unutar majka-stabla, tamo gdje nikada ne vidimo svjetlost i gdje naslijepo jedemo meso tijela na\u353?e majke i sok majka-stabla . Drugi \u382?ivot je kada \u382?ivimo u sjeni \u353?ume, u polusjeni, tr\u269?e \u263?i i hodaju\u263?i i penju\u263?i se, pjevaju\u263?i i govore\u263?i, proiz vode\u263?i na\u353?im rukama. Tre\u263?i \u382?ivot je kada napokon dosegnemo s unce i opijamo se njime, nepokretni, osim kad pu\u353?e vjetar, kad samo razmi\u 353?ljamo, i za onih posebnih dana, kad ti bra\u263?a pokucaju po kori, razgovar amo s njima. Da, to je tre\u263?i \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ljudi nemaju tre\u263?i \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je, za\u269?u\u273?en, gledao Endera.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad mi umremo tada, \u269?ak i ako nas zasadite, ni\u353?ta ne izraste. Nema stabla. Mi nikada ne pijemo sa sunca. Kada mi umremo, onda smo mrtvi.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je pogledao Ouandu. \u8211? Ali u onoj drugoj knjizi koju si nam dal a... Tamo se cijelo vrijeme govori o \u382?ivotu nakon smrti i ponovnom ra\u273? anju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne kao stablo \u8211? rekao je Ender. \u8211? Ne kao i\u353?ta \u353?to bi mogao dotaknuti ili osjetiti. Ili s \u269?im bi mogao razgovarati. Ili od kog a bi mogao dobiti odgovore.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne vjerujem ti \u8211? odgovorio mu je \u268?ovjek. \u8211? Ako je to to \u269?no, za\u353?to su nas Pipo i Libo prisilili da ih posadimo?\par\pard\plain \hyphpar}{ Novinha je kleknula pokraj Endera, dodiruju\u263?i ga... ne, naslanjaju\u263?i s e na njega... kako bi sve mogla posve jasno \u269?uti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako su vas prisilili da ih posadite? \u8211? pitao je Ender.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Dali su velik dar, zaslu\u382?ili veliku \u269?ast. \u268?ovjek i pra\u3 53?\u269?i\u263? zajedno. Pipo i Mandachuva. Libo i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263 ?e. I Mandachuva i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e mislili su da \u263?e oni zasl u\u382?iti tre\u263?i \u382?ivot. Ali Pipo i Libo su ustrajali na tome da taj da r zadr\u382?e za sebe. Za\u353?to bi tako postupili ako ljudi nemaju tre\u263?i \u382?ivot?\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada se za\u269?uo Novinhin glas, promukao i pun emocija. \u8211? \u352?to su to oni trebali u\u269?initi da bi Mandachuvi ili Onom Koji Jede Li\u353?\u263?e da li tre\u263?i \u382?ivot?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebali su ih posaditi, naravno, a \u353?to drugo \u8211? odgovorio je \ u268?ovjek. \u8211? To je isto kao i ovo danas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Isto kao i {\i \u353?to} danas? \u8211? pitao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti i ja. \u268?ovjek i Govornik za mrtve. Ako sklopimo taj ugovor na na\ u269?in da se na\u353?e \u382?ene i ljudska bi\u263?a sporazumiju, onda je ovo v elik i plemenit dan. Zato \u263?e\u353? ili ti meni dati tre\u263?i \u382?ivot, ili \u263?u ga ja dati tebi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebam ti ga dati svojom vlastitom rukom? \u8211? upita Ender.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Naravno. Ako ti meni ne \u382?eli\u353? dati tu \u269?ast, ja \u263?u je dati tebi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se prisjetio one slike koju je po prvi puta vidio prije samo dva tjedna, P ipo rasje\u269?en, s izva\u273?enom utrobom, dijelovi njegovog tijela napeti i r azvu\u269?eni. Posa\u273?en. \u8211? \u268?ovje\u269?e, \u8211? rekao je pra\u35 3?\u269?i\u263?u \u8211? najgori zlo\u269?in koji ljudsko bi\u263?e mo\u382?e po \u269?initi je ubojstvo. A jedan od najgorih na\u269?ina na koji se ono mo\u382? e u\u269?initi jest kada se \u382?ivog \u269?ovjeka re\u382?e i ozlje\u273?uje t ako stra\u353?no da on umre.\par\pard\plain\hyphpar}{ I opet je neko vrijeme pra\u353?\u269?i\u263? \u353?ute\u263?i \u269?u\u269?ao i

poku\u353?avao shvatiti to \u353?to je sada \u269?uo. \u8211? Govorni\u269?e, \ u8211? rekao je najzad \u8211? moj um to i dalje gleda na dva na\u269?ina. Ako l judi nemaju tre\u263?i \u382?ivot onda je sa\u273?enje ubojstvo. Gledano na\u353 ?im o\u269?ima, Pipo i Libo su za sebe zadr\u382?ali tu \u269?ast, ostaviv\u353? i Mandachuvu i Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e, kao \u353?to ih vidi\u353?, bez \ u269?asti iskazane za njihova postignu\u263?a. Gledano na\u353?im o\u269?ima, vi ljudi ste pro\u353?li kroz ogradu i do\u353?li na ovaj obronak pa ih i\u353?\u2 69?upali iz zemlje prije nego su stigli pustiti korijenje. Gledano na\u353?im o\ u269?ima, vi ste oni koji su po\u269?inili ubojstvo kada ste odavde odnijeli Pip a i Libu. Ali sada ja to vidim druk\u269?ije. Pipo i Libo nisu htjeli dati Manda chuvi i Onom koji Jede Li\u353?\u263?e tre\u263?i \u382?ivot jer za njih bi to p redstavljalo ubojstvo. Zato su dragovoljno prihvatili vlastitu smrt samo da ne b i morali ubiti nekoga od nas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekla je Novinha.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ako je tome tako, za\u353?to vi ljudi, kada ste njih ugledali na obr onku, niste do\u353?li u \u353?umu i sve nas pobili? Za\u353?to niste zapalili v eliku vatru koja bi progutala sve o\u269?eve pa \u269?ak i samu majka-stablo?\pa r\pard\plain\hyphpar}{ S ruba \u353?ume za\u269?uo se grozan krik Onog Koji Jede Li\u353?\u263?e, krik pun naricanja i nepodno\u353?ljive muke.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da ste vi nama posjekli jedno od na\u353?ih stabala, \u8211? rekao je \u 268?ovjek \u8211? da ste nam ubili jedno jedino drvo, mi bismo no\u263?u do\u353 ?li k vama i poubijali vas, sve vas. A \u269?ak i ako bi neki od vas i pre\u382? ivjeli, na\u353?i glasnici bi tu pri\u269?u ispri\u269?ali svim drugim plemenima i nitko od vas ne bi \u382?iv napustio ovu zemlju. Za\u353?to vi nas niste pobi li kad smo vam ubili Pipa i Libu?\par\pard\plain\hyphpar}{ Odjednom se iza \u268?ovjeka pojavio Mandachuva, te\u353?ko di\u353?u\u263?i. Ba cio se na tlo, ruku ispru\u382?enih prema Enderu. \u8211? Ja sam ga zaklao ovim rukama \u8211? viknuo je. \u8211? \u381?elio sam mu iskazati \u269?ast, a zauvij ek sam ubio njegovo stablo!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne, \u8211? rekao je Ender, primiv\u353?i ga za te ispru\u382?ene ruke \ u8211? obojica ste mislili kako jedan drugom spa\u353?avate \u382?ivot. On je po vrijedio tebe pa si i ti povrijedio njega, da, ubio si ga, ali obojica ste vjero vali kako jedan drugome \u269?inite dobro. I to je sve do sada bilo dovoljno. Sa da znate istinu, a znamo je i mi. Znamo da niste namjeravali po\u269?initi ubojs tvo. A vi znate da kad podignete no\u382? na ljudsko bi\u263?e mi umiremo zauvij ek. I to je, \u268?ovje\u269?e, zadnji uvjet u na\u353?em ugovoru: Nikada ne \u3 53?alji ljudsko bi\u263?e u tre\u263?i \u382?ivot, jer mi ne znamo tamo oti\u263 ?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad sve ovo budem ispri\u269?ao \u382?enama, \u8211? rekao je \u268?ovje k \u8211? \u269?ut \u263?ete tako grozne povike tuge da \u263?e to zvu\u269?ati kao da se stabla lome u silnoj oluji.\par\pard\plain\hyphpar}{ Okrenuo se i stao pred Vika\u269?icu pa joj nekoliko trenutaka govorio. Tada se vratio Enderu. \u8211? Sada odlazite!\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali nismo jo\u353? sklopili ugovor \u8211? prigovorio je Ender.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Moram razgovarati sa svim \u382?enama. One to nikada ne\u263?e u\u269?in iti dok ste vi tu u sjeni majka-stabla i kad nema nikoga tko bi za\u353?titio ma lene. Strijela \u263?e vas odvesti kroz \u353?umu natrag. Sa\u269?ekajte me na o bronku, tamo gdje Rooter bdije nad dverima. Spavajte ako mo\u382?ete. Ja \u263?u \u382?ene upoznati s nacrtom ugovora i poku\u353?at \u263?u ih uvjeriti da mora mo prema drugim plemenima postupati tako blago i ljubazno kao \u353?to ste vi po stupali s nama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Impulzivno, \u268?ovjek je ispru\u382?io ruke i njima \u269?vrsto dotaknuo Ender a po trbuhu. \u8211? Ja sklapam svoj osobni ugovor: Uvijek \u263?u te po\u353?to vati, ali te nikada ne\u263?u ubiti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je ispru\u382?io ruku i polo\u382?io dlan na \u268?ovjekov topli abdomen. Izbo\u269?ine pod njegovom rukom bile su na dodir posve vru\u263?e. \u8211? I ja \u263?u tebe uvijek po\u353?tovati \u8211? uzvratio je.\par\pard\plain\hyphpar} {

\u8211? A ako sklopimo taj sporazum izme\u273?u tvojeg i mojeg plemena, \u8211? rekao je \u268?ovjek, \u8211? ho\u263?e\u353? li ti meni priu\u353?titi \u269?as t tre\u263?eg \u382?ivota? Ho\u263?e\u353? li mi dopustiti da se uzdignem visoko i opijam svjetlo\u353?\u263?u?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?e li se to u\u269?initi brzo? A ne na onako spor i grozan na\u26 9?in...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa da me tako u\u269?ini\u353? jednim od onih tihih stabala? Pa da nikad a ne budem otac? Pa da budem bez \u269?asti i samo \u263?e se mojim sokom hranit i prljavi maciosi, a moje drvo da dam bra\u263?i kad mi budu zapjevali?\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Zar ti to ne mo\u382?e u\u269?initi netko drugi? Neki od bra\u263?e koji zna va\u353?e obi\u269?aje vezane uz \u382?ivot i smrt?\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ti to ne razumije\u353? \u8211? odgovorio je \u268?ovjek. To je na\u269? in kako cijelo pleme sazna da je re\u269?ena istina. Ili ti mora\u353? mene odve sti u tre\u263?i \u382?ivot ili ja moram tebe ili nema ugovora. Ja {\i tebe} ne\u263?u ubiti, Govorni\u269?e, a obojica \u382?elimo taj ugovor.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? U\u269?init \u263?u to \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je kimnuo, povukao ruku i vratio se do Vika\u269?ice.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? O Deus \u8211? \u353?apnula je Ouanda. \u8211? Kako \u263?ete imati srca ?\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender nije imao odgovor na to. Samo je \u353?ute\u263?i slijedio Strijelu, koji ih je sad vodio kroz \u353?umu. Novinha mu je bila dala svoj osobni no\u263?ni \ u353?tap kako bi vidio put. Strijela se njime igrao poput djeteta, \u269?ine\u26 3?i snop svjetla \u269?as malenim \u269?as dugim, pu\u353?taju\u263?i ga da lebd i u zraku ili krivudaju\u263?i njime izme\u273?u stabala. Bio je toliko sretan i zaigran kao ni jedan pra\u353?\u269?i\u263? kojeg je Ender dotad vidio.\par\par d\plain\hyphpar}{ Ali iza sebe mogli su \u269?uti glasove \u382?ena i kakofoniju njihovih pjesama. \u268?ovjek mu je rekao istinu o Pipu i Libi, da su definitivno umrli, i to u b olovima, i to zato da to oni ne bi morali u\u269?initi Mandachuvi i Onome Koji J ede Li\u353?\u263?e, jer su to smatrali ubojstvom. Tek kada su se udaljili dovol jno da su zvuci naricanja \u382?ena postali ti\u353?i od njihovih vlastitih kora ka, ljudi su progovorili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je bilo mu\u269?no za du\u353?u moga oca \u8211? tiho je rekla Ouanda .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I za moga \u8211? rekla je Novinha, a svi su znali da ona to govori o Pi pu, a ne o davno preminulom Veneradu, Gustu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali Ender se nije uklju\u269?io u njihov razgovor, nije poznavao Pipa i Libu i n ije s ostalima mogao dijeliti tugu tih uspomena. Sve o \u269?emu je mogao mislit i bila su ta stabla u \u353?umi. Ona su, ba\u353? svako od njih, nekada bila \u3 82?ivi pra\u353?\u269?i\u263?i. Pra\u353?\u269?i\u263?i su im mogli pjevati, raz govarati s njima pa \u269?ak i nekako razumjeti \u353?to im stabla govore. Ali E nder to nije mogao. Za njega to nisu bili {\i ljudi} i nisu to nikada mogli biti. Kada bi potegao no\u382? na \u268?ovjeka, to u o\u269?ima pra\u353?\u269?i\u263?a ne bi bilo ubojstvo, ali za Endera bi to z na\u269?ilo da je oduzeo onaj jedini dio \u268?ovjekovog \u382?ivota koji razumi je. Kao pra\u353?\u269?i\u263?, \u268?ovjek je bio pravi raman, brat. Kao stablo , on bi bio tek ne\u353?to vi\u353?e od nadgrobnog kamena, barem koliko je to En der mogao razumjeti, koliko je zaista mogao vjerovati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jo\u353? \u263?u morati ubiti, pomislio je, premda sam obe\u263?ao kako to vi\u3 53?e nikada ne\u263?u u\u269?initi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Osjetio je kako ga je Novinha primila ispod ruke. Naslonila se na njega. \u8211? Pomozite mi \u8211? rekla je \u8211? po mraku sam gotovo slijepa.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Ja imam sasvim dobar no\u263?ni vid \u8211? vedro se ponudio Olhado koji je hodao iza njih.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ma \u353?uti, budalo \u8211? \u382?estoko mu je \u353?apnula Ela. \u8211

? Mama \u382?eli hodati uz njega.\par\pard\plain\hyphpar}{ I Novinha i Ender su to jasno \u269?uli i oboje su mogli osjetiti kako se onaj d rugi u sebi tiho smije. Dok su tako hodali, Novinha se privinula bli\u382?e k nj emu. \u8211? Ja mislim da vi imate srca za to \u353?to morate u\u269?initi \u821 1? rekla je tako tiho da ju je samo on mogao \u269?uti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Hladan i bezobziran? \u8211? pitao je. Glas mu je dao naslutiti ton humo ra, ali iz njegovih usta su te rije\u269?i zvu\u269?ale gorko i istinito.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Dovoljno suosje\u263?ajan \u8211? rekla je \u8211? da mo\u382?ete pritis nuti usijano \u382?eljezo na ranu, ako je to jedini na\u269?in da ona mo\u382?e zacijeliti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kao ona koja je osjetila to u\u382?areno \u382?eljezo na svojim najdubljim ranam a, imala je pravo govoriti, a on joj je vjerovao i to mu je olak\u353?alo o\u269 ?ekivanje tog krvavog posla koji je stajao pred njim.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Ender nije vjerovao da je mogu\u263?e zaspati kada zna \u353?to ga jo\u353? sve o\u269?ekuje. Ali sada se probudio i \u269?uo pokraj svog uha tih Novinhin glas. Shvatio je da se nalazi vani, le\u382?i na kapim travi, a glava mu po\u269?iva na Novinhinom krilu. Jo\u353? je uvijek bio mrak.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Oni dolaze \u8211? tiho mu je rekla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je sjeo. Nekad, kad je bio jo\u353? dijete, on bi se u jednom jedinom tren utku potpuno razbudio, ali tada je bio na vojnoj obuci. Sada mu je bio potreban trenutak kako bi se orijentirao. Ouanda i Ela obje budne i promatraju, Olhado sp ava, Quim se upravo me\u353?kolji. Visoko stablo Rooterovog tre\u263?eg \u382?iv ota uzdi\u382?e se tek koji metar podalje od njih. A tamo, nedaleko, iza ograde u dnu male doline, na obroncima bre\u382?uljaka se uzdi\u382?u prve ku\u263?e Mi lagrea; katedrala i samostan na vrhu najvi\u353?eg i najbli\u382?eg bre\u382?ulj ka.\par\pard\plain\hyphpar}{ Iz drugog smjera, iz \u353?ume prilazili su \u268?ovjek, Mandachuva, Onaj Koji J ede Li\u353?\u263?e, Strijela, \u352?alica, Kalendar, Plesa\u269? Po Kori i jo\u 353? nekolicina \u269?ija imena Ouanda nije znala. \u8211? Nikada ih nisam vidje la, sigurno dolaze iz drugih ku\u263?a bra\u263?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jesmo li postigli Sporazum, pitao se u sebi Ender. To je jedino \u353?to me zani ma. Je li \u268?ovjek uspio \u382?enama prenijeti nov na\u269?in shva\u263?anja svijeta?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je nosio ne\u353?to \u353?to je bilo umotano u li\u353?\u263?e. Pra\ u353?\u269?i\u263?i su to \u353?utke stavili ispred Endera, a \u268?ovjek je to vrlo pa\u382?ljivo odmotao. Bio je to nekakav kompjutorski ispis.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? {\i Matica i Hegemon} \u8211? tiho je rekla Ouanda. \u8211? Primjerak koji im je Mir o dao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sporazum \u8211? rekao je \u268?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tek tada su opazili da je otisnuta strana papira bila okrenuta prema dolje. Uz r asvjetu svjetle\u263?eg \u353?tapa vidjeli su kako je na bijelim stranicama pole \u273?ine teksta sada ne\u353?to ispisano rukom, blijedom tintom i velikim slovi ma. Slova su bila ispisana nevje\u353?to. Ouanda se zaprepastila. \u8211? Nikada ih nismo u\u269?ili kako se radi tinta\~\u8211? rekla je. \u8211? Nikada ih nis mo u\u269?ili pisati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kalendar je nau\u269?io pisati slova \u8211? pojasnio je \u268?ovjek. \u 8211? Pi\u353?u\u263?i \u353?tapom po zemlji. A Crv je napravio tintu, slu\u382? e\u263?i se izmetom \u269?abra i su\u353?enim maciosima. Ovo je na\u269?in na ko ji vi radite ugovore, zar ne?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da to nismo zapisali na papir, svi bismo se toga sje\u263?ali razli\u269 ?ito.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je to\u269?no \u8211? slo\u382?io se Ender. \u8211? Dobro ste u\u269? inili \u353?to ste to zapisali.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Napravili smo neke izmjene. \u381?ene su tra\u382?ile neke izmjene, a ja

sam mislio da bi vam one bile prihvatljive. Na primjer: Vi ljudi mo\u382?ete sk lapati ovakve ugovore s drugim pra\u353?\u269?i\u263?ima, ali ne smijete s njima sklapati {\i druk\u269?ije} ugovore. Ne smijete neke druge pra\u353?\u269?i\u263?e u\u269?iti ono \u353?to niste u\u269?ili nas. Je li vam to prihvatljivo?\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Naravno \u8211? slo\u382?io se Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ova izmjena je bila laka. A sada, \u353?to ako se ne budemo slo\u382?ili oko zakona? \u352?to ako se ne budemo slo\u382?ili oko toga gdje zavr\u353?ava va\u353? dio prerije i po\u269?inje na\u353?? Zato je Vika\u269?ica rekla neka M atica presu\u273?uje tko je od nas u pravu. A neka ljudi sude u sporovima iz me\ u273?u pra\u353?\u269?i\u263?a i kukaca, a mi pra\u353?\u269?i\u263?i sudili bis mo sporove izme\u273?u ljudi i kukaca.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender se u sebi pitao ho\u263?e li to biti lako provesti. On se sje\u263?ao, bol je nego ijedan \u382?ivi \u269?ovjek, kako su zastra\u353?uju\u263?i bili kukci prije tri tisu\u263?e godina. Ta tijela nalik velikim insektima bila su tada no\ u263?na mora svakog djeteta. Ho\u263?e li ljudi Milagrea lako prihvatiti njihove sudove?\par\pard\plain\hyphpar}{ Da, to je te\u353?ko. Nije ni\u353?ta te\u382?e od onoga \u353?to smo tra\u382?i li da pra\u353?\u269?i\u263?i u\u269?ine. \u8211? Da, \u8211? odgovorio je \u821 1? mo\u382?emo i to prihvatiti. To je dobar plan.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima jo\u353? jedna promjena \u8211? rekao je \u268?ovjek. Podigao je pog led prema Enderu i osmjehnuo se. To je djelovalo sablasno, jer lica pra\u353?\u2 69?i\u263?a nisu bila oblikovana tako mogu opona\u353?ati ljudske izraze lica.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato je to i tako dugo potrajalo... sve te promjene.\par\pard\plain\hyph par}{ Ender mu je uzvratio osmijeh.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako neko pleme pra\u353?\u269?i\u263?a ne \u382?eli potpisati ugovor s l judima i ako takvo pleme napadne neko od plemena koja {\i jesu} potpisala, u {\i tom} slu\u269?aju mi slobodno mo\u382?emo krenuti u rat protiv njih.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? \u352?to mislite pod tim ako {\i napadne?} \u8211? pitao je Ender. Ako bi se i obi\u269?na uvreda mogla tretirati kao napad, onda ova klauzula prakti\u269?ki anulira zabranu rata.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Napadom \u8211? rekao je \u268?ovjek \u8211? se smatra ako oni do\u273?u na na\u353?e tlo i ubiju na\u353?u bra\u263?u ili \u382?ene. Nije napad ako se oni po\u269?nu pripremati za rat ili ponude sporazum kojim bi se otpo\u269?elo r atovati. {\i Napadom} se smatra ako oni zapo\u269?nu ratovati bez prethodnog dogovora o ratu. Kako mi nikada ne\u263?emo pristati na ratovanje, onda je napad nekog drugog pl emena jedini na\u269?in kako bi rat mogao zapo\u269?eti. Znao sam da \u263?e\u35 3? to pitati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pokazao je na neke rije\u269?i sporazuma i zaista, sporazum je pa\u382?ljivo def inirao \u353?to se mo\u382?e smatrati napadom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ovo je tako\u273?er prihvatljivo \u8211? pristao je Ender.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? A sada jo\u353? posljednja promjena \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211 ? \u381?ene su te htjele time kazniti \u353?to si sklapanje ovog sporazuma u\u26 9?inio tako te\u353?kim. Ali mislim da \u263?e\u353? ti vjerovati kako to nije k azna. Kako je nam zabranjeno povesti vas u tre\u263?i \u382?ivot onda, po stupan ju ovog sporazuma na snagu, niti ljudima ne\u263?e biti dopu\u353?teno odvesti n iti jednog brata u tre\u263?i \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ U prvi tren Ender je pomislio kako su mu se mo\u382?da smilovali i da ne\u263?e morati u\u269?initi ono \u353?to su i Pipo i Libo odbili u\u269?initi.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? {\i Nakon} stupanja na snagu \u8211? ponovio je \u268?ovjek. Ti \u263?e\u353? ostati

prvi i posljednji \u269?ovjek koji je to u\u269?inio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elio bih...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam ja \u353?to bi ti \u382?elio Govorni\u269?e, prijatelju moj. Tebi t o izgleda kao ubojstvo. Ali meni... kad brat dobije dopu\u353?tenje i mo\u382?e prije\u263?i u tre\u263?i \u382?ivot kao otac, onda on odabire svojeg najve\u263 ?eg rivala ili najboljeg prijatelja da ga tamo povede. Tebe. Govorni\u269?e... j o\u353? otkad sam nau\u269?io stark jezik i pro\u269?itao {\i Maticu i Hegemona}, \u269?ekao sam tebe. Mnogo puta sam svome ocu Rooteru rekao: Od svih ljudi upravo on je taj koji \u263?e nas razumjeti. A kada je tvoj brod stigao, Rooter mi je rekao da ste na njemu ti i matica i znao sam da si do\u353? ao dati mi prolaz u tre\u263?i \u382?ivot, samo ako negdje ne zabrljam.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Sve si u\u269?inio kako treba \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Evo, pogledaj, potpisali smo sporazum na na\u269?in kako to ljudi rade.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Na dnu posljednje stranice sporazuma bile su, vrlo nevje\u353?to, ali s mnogo tr uda da bi ispalo lijepo, ispisane dvije rije\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u268?ovjek \u8211? pro\u269?itao je Ender glasno. Drugu rije\u269? nije mogao pro\u269?itati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je pravo ime Vika\u269?ice \u8211? pojasnio je \u268?ovjek. \u8211? P romatra\u269?ica Zvijezda. Ona nije vje\u353?ta sa \u353?tapom za pisanje... \u3 82?ene ba\u353? ne rabe alat \u269?esto, jer tu vrstu poslova obavljaju bra\u263 ?a. Zato je htjela da ti ja ka\u382?em kako joj je ime. I da ti ka\u382?em kako ga je dobila zato \u353?to je stalno gledala u nebo. Ka\u382?e kako to tada jo\u 353? nije znala, ali da je gledala kada \u263?e\u353? ti do\u263?i.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Toliko njih je polagalo tolike nade u mene, mislio je Ender. A na kraju je ipak sve ovisilo samo o njima. O Novinhi, Miri i Eli, koji su me zvali, o \u268?ovjek u i Promatra\u269?ici Zvijezda. A i o onima koji su se pribojavali mojeg dolaska .\par\pard\plain\hyphpar}{ Crv je donio posudu s tintom, a Kalendar je nosio pero. Bio je to uzak komadi\u2 63? drveta na kojem se zadr\u382?alo vrlo malo tinte kada ga je uronio u posudu. Da bi uspio napisati svoje ime, morao je uroniti pero u tintu pet puta. \u8211? Pet \u8211? rekao je Strijela. Ender se prisjetio kako broj pet za pra\u353?\u2 69?i\u263?e ima \u269?udesnu mo\u263?. Ovo je bila \u269?ista slu\u269?ajnost, n o utoliko bolje ako oni u tome vide dobar znak.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ponijet \u263?u sporazum na\u353?em guverneru i biskupu \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Od svih dokumenata koji su ikada sa\u269?uvani u povijesti ljudskog roda ... \u8211? rekla je Ouanda.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nikome nije bilo potrebno da ona dovr\u353?i tu re\u269?enicu. \u268?ovjek, Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e i Mandachuva oprezno su knjigu ponovo zamotali u li\u 353?\u263?e i predali je Ouandi, a ne Enderu. Ender je odmah, s onom groznom sig urno\u353?\u263?u, znao \u353?to to zna\u269?i. Pra\u353?\u269?i\u263?i su jo\u3 53? uvijek \u269?ekali da on obavi svoj posao, posao koji \u263?e zahtijevati da ima slobodne ruke.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada je sporazum sa\u269?injen onako kako to rade ljudi \u8211? rekao je \u268?ovjek. \u8211? Sada ga mora\u353? u\u269?initi valjanim i za Malene.\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar pjevanje ne bi moglo biti dovoljno?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Od sada pa nadalje pjevanje \u263?e biti dovoljno \u8211? rekao je \u268 ?ovjek. \u8211? Ali samo zato \u353?to je ista ona ruka koja je ugovor potpisala u ime ljudi, u\u269?inila da to vrijedi i za nas.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda i ho\u263?u, \u8211? rekao je Ender \u8211? onako kako sam to i obe \u263?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je ispru\u382?io ruku i pogladio Endera od vrata do trbuha. -\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Rije\u269? brata nije samo u njegovim ustima, nego i u njegovom \u382?ivotu.\par \pard\plain\hyphpar}{

\u8211? Okrenuo se prema ostalim pra\u353?\u269?i\u263?ima \u8211? Dopustite mi posljednji puta razgovarati s mojim ocem, prije negoli stanem uz njega.\par\pard \plain\hyphpar}{ Dva nepoznata brata istupila se, dr\u382?e\u263?i u rukama malene palice. Pri\u3 53?li su s \u268?ovjekom Rooterovom stablu, po\u269?eli udarati po deblu i pjeva ti na jeziku stabla. Gotovo istovremeno, deblo stabla se rastvorilo. To stablo j e jo\u353? uvijek bilo prili\u269?no mlado i u deblu nije bilo mnogo deblje od t ijela \u268?ovjeka, pa se ovaj jedva nekako uvukao u njega. Ipak, uspio je u\u26 3?i i deblo se ponovo zatvorilo. Ono bubnjanje je sada promijenilo ritam, no nij e prestajalo ni na trenutak.\par\pard\plain\hyphpar}{ U Enderovom uhu, Jane je \u353?apnula, \u8211? Mogu u stablu \u269?uti rezonanci ju te promjene bubnjanja. Stablo polako oblikuje zvuk tako da se pretvara u govo r.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ostali pra\u353?\u269?i\u263?i su po\u269?eli pripremati teren za sadnju \u268?o vjekovog stabla. Ender je zapazio da to rade tako da \u263?e, gledano s dveri, R ooterovo stablo stajati s lijeve, a \u268?ovjekovo s desne strane. \u268?upanje kapima zajedno s korijenom bilo je za pra\u353?\u269?i\u263?e te\u382?ak posao; uskoro im je Quim po\u269?eo pomagati, a zatim i Olhado, a potom i Ouanda i Ela. \par\pard\plain\hyphpar}{ Ouanda je dala Novinhi sporazum, kako bi joj ga pri\u269?uvala dok im ona poma\u 382?e. Novinha ga je tada odnijela do Endera, stala pred njega i mirno ga gledal a. \u8211? Potpisao si se kao Ender Wiggin \u8211? rekla je. \u8211? Ender.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Sada je i njegovim vlastitim u\u353?ima to ime zvu\u269?alo ru\u382?no. Pre\u269 ?esto ga je \u269?uo kao epitet. \u8211? Stariji sam nego \u353?to izgledam \u82 11? rekao je. \u8211? To je ime pod kojim sam bio poznat kada sam uni\u353?tio s vijet kukaca. Mo\u382?da je stavljanje tog imena na prvi sporazum koji je ikada potpisan izme\u273?u ljudi i ramana ne\u353?to \u353?to \u263?e promijeniti zna\ u269?enje tog imena.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender \u8211? \u353?apnula je. Ispru\u382?ila je prema njemu ruke u koji ma je dr\u382?ala omot sa sporazumom i dr\u382?ala ga na njegovim prsima. Bio je te\u382?ak, jer je na pole\u273?ini sadr\u382?avao sve stranice {\i Matice i hegemona}.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nikada nisam i\u353?la sve\u263?enicima na ispovijed, jer sam znala da b i me prezirali radi moga grijeha. A ipak, kada si danas nabrojio sve moje grijeh e mogla sam to podnijeti, jer sam znala da me nisi prezirao. I sve do sada nisam razumjela za\u353?to.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja nisam onaj koji prezire ljude radi njihovih grijeha \u8211? rekao je Ender. \u8211? A nisam nai\u353?ao ni na jednog za koga u sebi nisam rekao da sa m ja u\u269?inio vi\u353?e zla nego on.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I sve te godine nosi\u353? teret krivnje \u269?ovje\u269?anstva.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, ali zna\u353?, nema tu ni\u269?eg misti\u269?nog. To ti je kao kad n osi\u353? \u382?ig Kaina: nema\u353? mnogo prijatelja, ali zato te nitko ni ne v rije\u273?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tlo je bilo ra\u353?\u269?i\u353?\u263?eno. Mandachuva se na jeziku drveta obrat io onoj dvojici pra\u353?\u269?i\u263?a koji su udarali o deblo; ritam se promij enio i ponovo se deblo otvorilo. \u268?ovjek je kliznuo van poput djeteta koje s e upravo ra\u273?a. Tada je oti\u353?ao do sredine ra\u353?\u269?i\u353?\u263?en og tla. I Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e i Mandachuva su mu pru\u382?ili po no\u 382?. Dok je uzimao no\u382?eve, \u268?ovjek im je govorio... na portugalskom, t ako da ga ljudi mogu razumjeti. \u8211? Rekao sam Vika\u269?ici da ste vi izgubi li prijelaz u tre\u263?i \u382?ivot zbog velikog nesporazuma kod Pipa i Libe. Re kla je da \u263?ete prije dana nakon ovog dana obojica rasti prema suncu.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ I Mandachuva i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e predali su mu svoje no\u382?eve, b lago dodirnuli \u268?ovjekov trbuh i povukli se natrag do ruba ra\u353?\u269?i\u 353?\u263?enog tla.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je pru\u382?io no\u382?eve Enderu. Oba su bila napravljena od tankog drveta. Ender nije mogao zamisliti alat kojim bi se drvo moglo polirati tako da

istovremeno bude tako o\u353?tro i glatko, a opet tako \u269?vrsto. Ali, naravn o, to nije bilo polirano nikakvim alatom. Ti su no\u382?evi do\u353?li tako savr \u353?eni iz srca \u382?ivog stabla, kao dar koji \u263?e pomo\u263?i bratu da p rije\u273?e u tre\u263?i \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jedno je bilo to \u353?to se razumom znalo da \u268?ovjek sad ne\u263?e zaista u mrijeti. Sasvim drugo je bilo povjerovati u to. Ender u prvom \u269?asu nije pri hvatio no\u382?eve. Umjesto toga je pru\u382?io ruke i primio \u268?ovjeka za zg lobove ruku \u8211? Ti ovo ne do\u382?ivljava\u353? kao smrt. Ali za mene... tek ju\u269?er sam te po prvi puta vidio, a no\u263?as znam da si mi brat ba\u353? onako kao da je Rooter i moj otac. A opet, kad jutros bude iza\u353?lo sunce, ja vi\u353?e ne\u263?u mo\u263?i razgovarati s tobom. Bez obzira, \u268?ovje\u269? e, na to kako ti ovo shva\u263?a\u353?, meni to izgleda kao smrt.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Do\u273?i i sjedni u moju sjenu \u8211? rekao je \u268?ovjek \u8211? i g ledaj sunce kroz moje li\u353?\u263?e, a le\u273?a odmori nasloniv\u353?i se na moje deblo. I u\u269?ini jo\u353? ne\u353?to. Dodaj jo\u353? jednu pri\u269?u {\ i Matici i Hegemonu.} Nazovi je {\i \u381?ivot \u268?ovjeka}. Reci svim ljudima kako sam za\u269?et na kori stabla m oga oca i ro\u273?en u tmini, jedu\u263?i meso moje majke. Reci im kako sam napu stio svijet mraka i do\u353?ao na polusvjetlo mog drugog \u382?ivota, kako bih o d \u382?ena nau\u269?io jezike i onda do\u353?ao u\u269?iti sva ona \u269?uda ko ja su nas Libo, Miro i Ouanda do\u353?li u\u269?iti. Reci im kako je na zadnji d an mojeg drugog \u382?ivota do\u353?ao s neba moj pravi brat i kako smo zajedno napravili sporazum po kojem pra\u353?\u269?i\u263?i i ljudi mogu biti jedno plem e i to ne pleme ljudi ili pleme pra\u353?\u269?i\u263?a, nego pleme ramana. A ta da mi je moj brat omogu\u263?io prelazak u tre\u263?i svijet, u punu svjetlost, tako da mogu rasti u nebo i da mogu, prije nego umrem, dati \u382?ivot tisu\u263 ?ama djece.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ispri\u269?at \u263?u tvoju pri\u269?u \u8211? rekao je Ender.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? U tom slu\u269?aju \u263?u zaista \u382?ivjeti vje\u269?no.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Ender je uzeo no\u382?eve, a \u268?ovjek se ispru\u382?io na tlu.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Olhado! \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Quim! Vratite se natrag do ogr ade. I ti, Ela.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja \u263?u ovo gledati, majko. Ja sam znanstvenica.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Zaboravlja\u353? na moje o\u269?i \u8211? rekao je Olhado. \u8211? Ja sv e ovo snimam. Mo\u382?emo svugdje pokazati ljudima da je sporazum bio potpisan. A pra\u353?\u269?i\u263?ima mo\u382?emo pokazati kako je i Govornik prihvatio sp orazum na njihov na\u269?in.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne idem ni ja \u8211? rekao je Quim. \u8211? \u268?ak je i Blagoslovljen a Djevica Marija bila ostala ispod kri\u382?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Onda ostanite \u8211? rekla je Novinha blago. I ona je ostala. Usta \u26 8?ovjeka bila su puna kapim trave, no ne bi se moglo re\u263?i da ju je puno \u3 82?vakao. \u8211? Jo\u353?, \u8211? zatra\u382?io je Ender \u8211? tako da ni\u3 53?ta ne osjeti\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nije u redu \u8211? rekao je Mandachuva. \u8211? Ovo su posljednji tr enuci njegovog drugog \u382?ivota. Dobro je osjetiti neku bol u tijelu, kako bi je se sje\u263?ao kad si u tre\u263?em \u382?ivotu iznad boli.\par\pard\plain\hy phpar}{ Mandachuva i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e rekli su Enderu gdje i kako treba re zati. Rekli su mu da se to treba obaviti brzo i rukama su posezali u tijelo koje se pu\u353?ilo, kako bi pokazali organe koji trebaju i\u263?i ovamo ili onamo. Enderove ruke bile su brze i sigurne, a tijelo mirno i makar je samo pokatkad mo gao odvojiti pogled od tog krvavog posla znao je da ga o\u269?i \u268?ovjeka gle daju, gledaju ga ispunjene zahvalno\u353?\u263?u i ljubavlju, ispunjene agonijom i smr\u263?u. \u268?ovjekove o\u269?i su se raskola\u269?ile u kona\u269?noj ag

oniji, a iz njegove kralje\u382?nice niknula je mladica i ustremila se prema gor e, dva lista, \u269?etiri lista...\par\pard\plain\hyphpar}{ A tada je stalo. Tijelo je bilo mrtvo, zadnji gr\u269? snage se potro\u353?io na stvaranje stabla koje se ukorijenilo u \u268?ovjekovoj kralje\u382?nici. Ender je vidio izdanke korijena i vrije\u382?e kako se kre\u263?u kroz tijelo. Sje\u26 3?anja, \u268?ovjekova du\u353?a, sve je to sada pre\u353?lo u stanice novo izni klog stabla. Sve je bilo u\u269?injeno. \u268?ovjekov tre\u263?i \u382?ivot je z apo\u269?eo. I kada uskoro sunce iza\u273?e, listovi \u263?e po prvi puta osjeti ti okus svjetla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ostali pra\u353?\u269?i\u263?i su se radovali i plesali. Onaj Koji Jede Li\u353? \u263?e i Mandachuva uzeli su od Endera svoje no\u382?eve i zabili ih u zemlju, svakog s jedne strane \u268?ovjekove glave. Ender se nije mogao pridru\u382?iti njihovom slavlju. Bio je sav prekriven krvlju i smradom tijela koje je raskomada o. Udaljio se od tijela puze\u263?i na sve \u269?etiri, te po\u353?ao uzbrdo do mjesta gdje ne\u263?e morat gledati sve to. Novinha ga je slijedila. Svi su oni bili iscrpljeni i potro\u353?eni nakon toga dana ispunjenog radom i emocijama. N isu ni\u353?ta rekli niti su \u353?to radili, samo su se bacili na gustu kapim t ravu, a svaki se od njih oslanjao na drugoga, tra\u382?e\u263?i da im san napoko n donese olak\u353?anje, dok su pra\u353?\u269?i\u263?i ple\u353?u\u263?i odlazi li uzbrdo, u \u353?umu.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Bosquinha i biskup Peregrino su jo\u353? prije izlaska sunca krenuli prema dveri ma, kako bi promatrali govornikov povratak iz \u353?ume. Tamo su bili punih dese t minuta i tek su tada opazili neko kretanje koje je bilo mnogo bli\u382?e od ru ba \u353?ume. Bio je to neki dje\u269?ak koji je jo\u353? snen praznio svoj mjeh ur u grm.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Olhado! \u8211? pozvala ga je gradona\u269?elnica.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Dje\u269?ak se okrenuo, mahnuo, zakop\u269?ao hla\u269?e i po\u269?eo buditi ost ale koji su spavali u visokoj travi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha i biskup su otvorili dveri i po\u353?li im ususret.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Glupo, zar ne, \u8211? rekla je \u8211? ali ovo je trenutak kada se na\u 353?a pobuna \u269?ini najvi\u353?e realnom. Sada kada prvi puta prolazim kroz t a vrata u ogradi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to su oni proveli no\u263? vani? \u8211? naglas se pitao Peregri no. \u8211? Vrata su bila otvorena pa su se mogli vratiti ku\u263?i.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Bosquinha je na brzinu prebrojala grupicu koja je dolazila. Ouanda i Ela, rukom pod ruku kao sestre. Olhado i Quim. Novinha. A tamo, da, Govornik, sjedi, a Novi nha iza njega, dr\u382?i ruke na njegovim ramenima. Svi su \u353?utjeli, i\u353? \u269?ekuju\u263?i. Govornik je podigao pogled. \u8211? Imamo sporazum. \u8211? rekao je. \u8211? I to dobar.\par\pard\plain\hyphpar}{ Novinha je podigla omot zamotan u li\u353?\u263?e. \u8211? Napisali su ga \u8211 ? rekla je. \u8211? Sada ga vi trebate potpisati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Bosquinha je uzela omot. \u8211? Sve su datoteke obnovljene jo\u353? prije pono\ u263?i. I to ne samo one koje smo sa\u269?uvali kod vas kao poruke. Ma tko da je taj va\u353? prijatelj, Govorni\u269?e, vra\u353?ki je dobar.\par\pard\plain\hy phpar}{ \u8211? Nije on nego ona \u8211? ispravio ju je Ender. \u8211? Njezino ime je Ja ne.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sada su biskup i Bosquinha mogli vidjeti ono \u353?to je le\u382?alo na svje\u38 2?oj \u269?istini, neposredno ispod bre\u382?uljka na kojem je Govornik bio spav ao. Sada su razumjeli i otkud one mrlje na Govornikovim rukama i \u269?ime mu je lice poprskano.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Radije ne bih imala taj sporazum \u8211? izjavila je Bosquinha \u8211? n ego da imam sporazum zbog kojeg ste morali ubijati da bismo ga dobili.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Pri\u269?ekajte prije nego donesete svoj sud \u8211? rekao je biskup. \u

8211? Ja mislim da se no\u263?as ovdje doga\u273?alo mnogo vi\u353?e o onoga \u3 53?to mi sada vidimo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jako mudro, o\u269?e Peregrino \u8211? blago je rekao Govornik.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Ja \u263?u vam sve pojasniti ako to \u382?elite \u8211? rekla je Ouanda. \u8211? Ela i ja sve to razumijemo kao i bilo tko drugi.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? To je bilo poput sakramenta \u8211? rekao je Olhado.\par\pard\plain\hyph par}{ Bosquinha je s nerazumijevanjem gledala Novinhu. \u8211? Dopustila si mu to gled ati?\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je dodirnuo svoje o\u269?i. \u8211? Svi \u263?e pra\u353?\u269?i\u263?i j ednoga dana ovo vidjeti... kroz moje o\u269?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To nije bila smrt \u8211? rekao je Quim. \u8211? To je bilo uskrsnu\u263 ?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Biskup je pri\u353?ao izmrcvarenom truplu i dodirnuo stabalce koje je niknulo iz prsne \u353?upljine. \u8211? Njegovo ime je \u268?ovjek \u8211? rekao je Govorn ik.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I tvoje, isto tako \u8211? re\u269?e biskup nje\u382?nim glasom. Okrenuo se i pogledao \u269?lanove male grupice koja je \u269?ovje\u269?anstvo ve\u263? pomaknula za jedan korak naprijed, tamo gdje jo\u353? nikada nije bilo. Jesam l i ja pastir, upita Peregrino samoga sebe, ili sam najzbunjenija i najbespomo\u26 3?nija od ovih ovaca? \u8211? Do\u273?ite, \u8211? rekao je \u8211? po\u273?ite svi sa mnom u katedralu. Uskoro \u263?e zvona pozivati na misu.\par\pard\plain\h yphpar}{ Djeca su se okupila i bila spremna po\u263?i. I Novinha je krenula s onog mjesta gdje je stajala iza Govornika. Tada se zaustavila, okrenula natrag prema njemu i pogledala ga s nijemim pozivom u o\u269?ima.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Odmah \u8211? rekao je \u8211? jo\u353? samo trenutak.\par\pard\plain\hy phpar}{ I ona je slijedila biskupa koji je pro\u353?ao kroz dveri i zaputio se prema bre \u382?uljku na kojem je bila podignuta katedrala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Misa je tek bila zapo\u269?ela kada je biskup opazio Govornika kako ulazi u stra \u382?nji dio katedrale. Na trenutak je zastao, a onda je pogledom potra\u382?io i na\u353?ao Novinhu i njezinu obitelj. U samo nekoliko koraka do\u353?ao je i sjeo pokraj nje. Tamo gdje je Marc\u227?o sjedio u onim rijetkim trenucima kad b i do\u353?la cijela obitelj.\par\pard\plain\hyphpar}{ Du\u382?nost mise odvukla je biskupovu pozornost, a kad je ponovo imao vremena p ogledati, vidio je kako je mali Grego sjeo pokraj Govornika. Peregrino je razmi\ u353?ljao o uvjetima sporazuma, onako kako su mu to djevojke bile objasnile. Raz mi\u353?ljao je o smislu smrti pra\u353?\u269?i\u263?a koji se zvao \u268?ovjek, a i o smrti Pipa i Libe prije njega. Sada mu je sve postalo jasnije, sve se nek ako poklapalo. Mladi\u263? Miro le\u382?ao je paraliziran, a njegovala ga je nje gova sestra Ouanda. Novinha, ona koja je bila izgubljena, sada je opet tu. Ograd a, koja je bila tako jaka u mislima svih koji su \u382?ivjeli unutar nje, sada j e stajala bezopasna, nevidljiva i neva\u382?na. \u268?udo hostije koja se u njeg ovim rukama pretvorila u tijelo Kristovo. Kako smo naglo u sebi prona\u353?li ti jelo Gospodnje, a mislili smo da smo napravljeni samo od blata.\par\pard\plain\h yphpar}{ {\qc {\b 18}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\b MATICA}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line }

{\line } { Evolucija nije njegovoj majci dala ni rodnicu ni grudi. Tako to malo stvorenje, koje \u263?e jednoga dana dobiti ime \u268?ovjek, nije imalo izlaza iz maternice osim slu\u382?e\u263?i se vlastitim zubima. On i njegova mala subra\u263?a po\u 382?derali su tijelo svoje majke. Kako je \u268?ovjek bio najja\u269?i i naj\u38 2?ivahniji, on je najvi\u353?e i jeo pa je tako postao jo\u353? ja\u269?i.\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u268?ovjek je \u382?ivio u potpunom mrak. Kad su po\u382?derali majku, nije bil o vi\u353?e ni\u269?ega \u353?to bi se moglo jesti osim one slatke teku\u263?ine koja je kolala povr\u353?inom njegovog svijeta. On tada jo\u353? nije znao da j e ta vertikalna povr\u353?ina unutra\u353?njost velikog, \u353?upljeg stabla i d a je ta teku\u263?ina sok toga stabla. A nije ni znao da su topla stvorenja koja su bila znatno ve\u263?a od njega bili stariji pekveninjosi, gotovo spremni nap ustiti tminu stabla, a ona manja stvorenja bili su oni mla\u273?i od njega, koji su se jo\u353? kasnije pojavili.\par\pard\plain\hyphpar}{ Jedino do \u269?ega je njemu zaista bilo stalo bilo je jesti, kretati se i ugled ati svjetlo. Tu i tamo, u nekom ritmu kojeg on nije mogao shvatiti, kroz tamu bi se iznenada probila svjetlost. To je svaki puta po\u269?injalo s nekim zvukom \ u269?iji izvor nije uspijevao shvatiti. Tada bi se stablo lagano zatreslo i pote kao bi sok, a sva energija stabla bila je usmjerena da na jednom dijelu promijen i oblik debla, da napravi otvor kroz koji \u263?e unutra u\u263?i svjetlost. Kad se svjetlost pojavila, \u268?ovjek se kretao prema njoj. Kada je svjetlost nest ala, \u268?ovjek je gubio svoj osje\u263?aj za smjer kretanja pa je besciljno lu tao u potrazi za sokom koji je pio.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako sve do jednoga dana kada su gotovo sva ostala stvorenja bila manja od nje ga, a ba\u353? nitko nije bio ve\u263?i od njega. Kada se svjetlost pojavila, on je bio toliko jak i \u382?ustar da je stigao do otvora prije nego se ovaj zatvo rio. Izvirio je iza zavoja drvene mase i po prvi puta ispod svog mekanog trbuha osjetio hrapavost kore debla. Jedva je i osjetio tu bol, jer ga je svjetlost zas lijepila. Sada ona nije bila samo na jednom mjestu nego posvuda i nije bila siva nego \u382?ivo zelena i \u382?uta. Bio je ushi\u263?en, no nakon kratkog vremen a odu\u353?evljenje je zamijenio osje\u263?aj gladi, a tu, na vanjskoj strani ma jka-stabla, sok je curio samo u naborima kore a tamo ga je bilo te\u353?ko doseg nuti jer ovdje su svi bili ve\u263?i od njega i odgurnuli su ga od svakog mjesta gdje je bilo lako nahraniti se. Ovo je bilo ne\u353?to novo, neki novi svijet, novi \u382?ivot, i bilo ga je strah.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kasnije, kada je nau\u269?io jezik, prisje\u263?ao se tog putovanja iz tmine u s vjetlost i to je zvao prijelazom iz prvog \u382?ivota u drugi, iz \u382?ivota u tmini u napola osvijetljen \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}GOVORNIK ZA MRTVE, {\i \u381?ivot \u268?ovjekov}, 1:1-5 {\line } {\line } { Miro je odlu\u269?io napustiti Luzitaniju. Uzeti Govornikov svemirski brod i nji me ipak oti\u263?i na Trondheim. Mo\u382?da \u263?e na su\u273?enju, koje \u263? e mu tamo odr\u382?ati, uspjeti nekako uvjeriti Stotinu Svjetova da ne pokre\u26 3?u rat protiv Luzitanije. U najgorem slu\u269?aju, mogao bi zavr\u353?iti kao m u\u269?enik, ganuti ljudska srca i tako biti upam\u263?en, braniti jedan stav. M a \u353?to mu se dogodi bit \u263?e bolje nego da ostane ovdje.\par\pard\plain\h yphpar}{ Tijekom prvih nekoliko dana nakon prelaska ograde, Miro se brzo oporavljao. Done kle je osje\u263?ao ruke i noge i imao nadzor nad svojim udovima. Dovoljno da bi mogao klimavo kora\u269?ati, poput starca. Dovoljno da bi mogao pokretati ruke. Dovoljno da prekine poni\u382?avaju\u263?e stanje kada mu je majka morala \u269 ?istiti tijelo. No tada se taj napredak usporio i onda posve prestao. \u8211? Et o, \u8211? rekao je Navio \u8211? do\u353?li smo do razine trajnog o\u353?te\u26

3?enja. Zaista si imao sre\u263?e, Miro, jer ipak mo\u382?e\u353? hodati, mo\u38 2?e\u353? govoriti, ostao si potpun \u269?ovjek. Tvoja ograni\u269?enja nisu ve\ u263?a nego u nekog posve zdravog stogodi\u353?njaka. Radije bih da ti mogu re\u 263?i da \u263?e ti tijelo biti isto onakvo kao prije prela\u382?enja ograde i d a \u263?e\u353? imati \u382?ustrinu jednog dvadesetogodi\u353?njaka. Ipak, jako mi je drago \u353?to ti {\i ne moram} govoriti kako \u263?e\u353? cijeloga \u382?ivota biti vezan uz krevet i kateter, sposoban samo slu\u353?ati tihu glazbu i pitati se kamo je to oti\u35 3?lo tvoje tijelo.\par\pard\plain\hyphpar}{ I jesam zahvalan, mislio je Miro, na tome \u353?to su mi prsti na rukama beskori sno zgr\u269?eni, \u353?to i sam \u269?ujem kako nerazgovijetno govorim, da ne m ogu modulirati glas onako kako bih trebao, \u353?to sam poput stogodi\u353?njaka i mogu o\u269?ekivati kako \u263?u jo\u353? osamdeset godina \u382?ivjeti kao s togodi\u353?njak.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kad je postalo jasno da mu vi\u353?e nije nu\u382?na stalna njega, obitelj se ra zi\u353?la za svojim poslom. Za njih su ti dani bili previ\u353?e uzbudljivi da bi ih provodili kod ku\u263?e s obogaljenim bratom, sinom, prijateljem. On je to potpuno razumio i nije \u382?elio da ostanu uz njega u ku\u263?i. Njegov posao je ostao nedovr\u353?en. Sada napokon vi\u353?e nije bilo ograda ni propisa koji h se trebalo pridr\u382?avati. Sada je mogao pra\u353?\u269?i\u263?ima postaviti pitanja koja su ga ve\u263? dugo mu\u269?ila.\par\pard\plain\hyphpar}{ Najprije je poku\u353?avao raditi preko Ouande. Dolazila je k njemu svakoga jutr a i ve\u269?eri i unosila svoje izvje\u353?\u263?e u terminal koji se nalazio u prednjoj sobi ku\u263?e Ribeira. On je \u269?itao ta izvje\u353?\u263?a, postavl jao joj pitanja, slu\u353?ao njezine pri\u269?e. A ona je vrlo ozbiljno pamtila sva ta pitanja koja je \u382?elio postaviti pra\u353?\u269?i\u263?ima. Nakon nek oliko dana je zapazio kako je ona nave\u269?er doista imala odgovore na Mirina p itanja, ali nije bilo nikakvog popratnog komentara ni istra\u382?ivanja \u353?to to zna\u269?i. Njezina je pozornost bila posve posve\u263?ena njezinom vlastito m radu. I Miro joj je prestao govoriti pitanja koja bi morala u njegovo ime pren ijeti pra\u353?\u269?i\u263?ima. Lagao joj je rekav\u353?i da ga daleko vi\u353? e zanima ono \u353?to ona radi i kako su njezini smjerovi istra\u382?ivanja najv a\u382?niji.\par\pard\plain\hyphpar}{ A zapravo, nije je \u382?elio pre\u269?esto vi\u273?ati. Za njega je otkri\u263? e da mu je ona sestra bilo bolno i grozno i znao je kako bi, kada bi to bilo sam o na njemu, odbacio taj tabu incesta, o\u382?enio se s njom i kako bi, ako bi to bilo potrebno, s njom oti\u353?ao \u382?ivjeti kod pra\u353?\u269?i\u263?a u \u 353?umu. Ouanda je, me\u273?utim, bila vjernica. Ona nikako ne bi mogla prekr\u3 53?iti bilo koji od univerzalnih zakona ljudskog roda. Tugovala je kada je sazna la da joj je Miro brat, ali odmah se i po\u269?ela udaljavati od njega, zaboravl jati dodire i poljupce, \u353?aputanja i obe\u263?anja, zafrkavanje i smijeh...\ par\pard\plain\hyphpar}{ Bilo bi mu bolje da i on sve to zaboravi. Ali nije mogao. Svaki puta kad ju je v idio, zaboljelo ga je njezino rezervirano dr\u382?anje, kako je {\i pristojna}, kako {\i ljubazna}. On je bio njezin brat, bogalj i odlu\u269?ila je biti prema njemu dob ra. Ali ljubav je nestala.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nesmiljeno je uspore\u273?ivao Ouandu sa svojom majkom koja je svog ljubavnika v oljela bez obzira na sve prepreke me\u273?u njima. Ali maj\u269?in ljubavnik bio je potpun \u269?ovjek, sposoban mu\u353?karac, a ne ovakva beskorisna le\u353?i na.\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako je Miro ostajao kod ku\u263?e i \u269?itao izvje\u353?\u263?a koja su o s vom radu donosili svi drugi. Mu\u269?ila ga je spoznaja da ne mo\u382?e sudjelov ati u radu drugih, no i ovo \u353?to radi je bilo bolje nego ne raditi ni\u353?t a ili gledati dosadne videokazete i slu\u353?ati glazbu. Mogao je polako tipkati , pomi\u269?u\u263?i ruke i ciljaju\u263?i tako da ka\u382?iprst, taj najuko\u26 9?eniji od svih prstiju, precizno pogodi samo jednu tipku. To nije bilo dovoljno brzo da bi unio iole zna\u269?ajan podatak, ali mogao je ulaziti u datoteke dru gih i \u269?itati \u353?to oni rade. Mogao je uspostaviti neke veze s bitnim pos lovima koji su na Luzitaniji otvaranjem ograde odjednom procvali.\par\pard\plain

\hyphpar}{ Ouanda je zajedno s pra\u353?\u269?i\u263?ima radila na leksikonu njihovog mu\u3 53?kog i \u382?enskog jezika, zajedno s fonetskim na\u269?inom bilje\u382?enja, kako bi se na tim jezicima moglo i pisati. Quim joj je u tom pomagao, ali Miro j e znao da on tu ima svoj vlastiti interes. Namjeravao je postati misionarom i ob ilaziti i druga plemena pra\u353?\u269?i\u263?a, kako bi im prenosio Evan\u273?e lje prije nego vide {\i Maticu i Hegemona}. Namjeravao je prevesti barem neke od tekstova i tako se obra \u263?ati pra\u353?\u269?i\u263?ima na njihovom vlastitom jeziku. Sav taj rad ve zan uz jezike pra\u353?\u269?i\u263?a i kulturu tekao je vrlo dobro, bio je vrlo va\u382?an, o\u269?uvao je pro\u353?lost i pripremao za komuniciranje s ostalim plemenima, ali Miro je znao da bi to mogli obaviti i Djeca Kristova Uma, koji s u se diskretno raspitivali o pra\u353?\u269?i\u263?ima, a na njihova pitanja odg ovarali kompetentno i uvjerljivo.\par\pard\plain\hyphpar}{ Po Mirinom mi\u353?ljenju, glavni posao s pra\u353?\u269?i\u263?ima obavljao je Ender, zajedno s nekoliko klju\u269?nih tehni\u269?ara iz Bosquinhinog servisnog odjela. Oni su, od rijeke pa do \u269?istine na kojoj je majka-stablo, polagali cjevovod koji \u263?e im onamo dovesti vodu. Uveli su struju i nau\u269?ili bra \u263?u kako \u263?e se koristiti kompjutorskim terminalom. U me\u273?uvremenu s u ih upoznavali s osnovnim sredstvima agrikulture i poku\u353?avali priviknuti \ u269?abre na vu\u269?u pluga. Sve je to za pra\u353?\u269?i\u263?e bilo zbunjuju \u263?e, te razli\u269?ite tehnologije koje su istovremeno stizale do njih, no E nder je o tome razgovarao s Mirom i pojasnio mu kako je \u382?elio da pra\u353?\ u269?i\u263?i vide brze i dramati\u269?ne rezultate primjene svega toga. Teku\u2 63?a voda, holografski terminal koja im omogu\u263?ava \u269?itanje bilo \u269?e ga iz biblioteke, no\u263?u elektri\u269?na rasvjeta... No sve je to jo\u353? uv ijek predstavljalo \u269?udo koje je potpuno ovisilo o ljudima. Istovremeno, End er ih je poku\u353?avao u\u269?initi samodovoljnima i inventivnima. Blje\u353?ta vost elektri\u269?ne rasvjete stvorit \u263?e mitove koji \u263?e se prenositi o d plemena do plemena, ali jo\u353? mnogo, mnogo godina ostat \u263?e samo glasin a. Ono \u353?to \u263?e unijeti stvarne promjene je drveni plug, srp i kosa, drl ja\u269?a i sjeme tratorka, a sve to se moglo lako prenositi od sela do sela, je r treba samo staviti koju \u353?aku sjemenja u vre\u263?icu izra\u273?enu od cab rine ko\u382?e i upamtiti kako se koji posao obavlja.\par\pard\plain\hyphpar}{ To je bio posao za kojim je Miro \u382?udio i \u382?elio postati dio svega toga. Ali od kakve bi koristi na poljima tratorka bile njegove zgr\u269?ene \u353?ake i njegov teturav, nesiguran korak? Od kakve bi koristi bilo kada bi on sjeo za razboj i poku\u353?ao tkati ili presti vunu dobivenu od \u269?abra? Nije mogao \ u269?ak ni govoriti dovoljno razgovijetno da podu\u269?ava pra\u353?\u269?i\u263 ?e.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ela je radila na novim kulturama, slu\u382?e\u263?i se biljkama koje su potekle sa Zemlje, pa \u269?ak i malim \u382?ivotinjama i kukcima, novim vrstama koje bi mogle biti otporne na descoladu, \u269?ak je neutralizirati. Mati joj je pomaga la svojim savjetima, ali tek malo, jer ona je radila na najvitalnijem i najtajni jem od svih programa. I opet je Ender bio taj koji je do\u353?ao Miri i rekao mu ono \u353?to su samo njegova obitelj i Ouanda znali: da je matica \u382?iva i d a \u263?e je ponovo o\u382?ivjeti \u269?im Novinha prona\u273?e na\u269?in kojim \u263?e i maticu i sve njezine kukce u\u269?initi otpornima na descoladu.\par\p ard\plain\hyphpar}{ A Miro ne\u263?e biti ni dio toga. Po prvi puta \u263?e ljudi i dvije nove vrste iz svemira \u382?ivjeti zajedno, kao ramani, na istom planetu, a Miro nije prip adao ni jednoj od te tri skupine. Bio je manje \u269?ovjek nego su to bili pra\u 353?\u269?i\u263?i, jer mogao je tek upola tako dobro govoriti ili koristiti svo je ruke. On vi\u353?e nije pripadao \u382?ivotinjskoj vrsti koja je sposobna gov oriti i koristiti se oru\u273?em. Tu su ga dr\u382?ali samo poput nekog ku\u263? nog ljubimca.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u381?elio je oti\u263?i. Ili, jo\u353? bolje re\u269?eno, \u382?elio je nestati , oti\u263?i \u269?ak i od sebe samoga.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali ne sada. Bila je tu jo\u353? jedna nova zagonetka za koju je samo on znao, p a ju je jedini mogao i razrije\u353?iti. Njegov terminal se pona\u353?ao vrlo \u

269?udno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Opazio je to jo\u353? u prvom tjednu nakon \u353?to se oporavio od potpune paral ize. Skenirao je neke Ouandine datoteke i zapazio da, bez nekog posebnog napora, ima pristup povjerljivim dokumentima. Bili za\u353?ti\u263?eni na nekoliko razi na i nije imao pojma koje sve lozinke i \u353?ifre su potrebne, a ipak mu ih je posve rutinsko i jednostavno skeniranje otvaralo. Tako je nai\u353?ao na njezina razmi\u353?ljanja o tome kako postoji mogu\u263?a evolucija pekveninjosa i odre \u273?eni uzorci pona\u353?anja jo\u353? iz vremena prije descolade. O ne\u269?e m takvom je raspravljala s Mirom prije svega dva tjedna. Sada je to dr\u382?ala povjerljivim i vi\u353?e uop\u263?e nije s njim o tome razgovarala.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Miro joj nije rekao da je vidio tu datoteku, ali znao je skretati razgovor u tom smjeru, a ona je, vidjev\u353?i kako Miro pokazuje interes, prili\u269?no rado o tome govorila. Ponekad je sve bilo gotovo onako kao u starim danima, osim \u35 3?to je \u269?uo svoj \u269?esto nerazumljiv glas pa je ve\u263?inu svoj mi\u353 ?ljenja uglavnom zadr\u382?ao za sebe i samo slu\u353?ao nju, pu\u353?taju\u263? i \u353?utke neke stvari o kojima bi ina\u269?e razgovarao i oko kojih bi se spo rio. Ipak, imaju\u263?i uvid u njezine tajne datoteke, imao je i uvid u ono \u35 3?to nju zaista zanima.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ali kako je mogao vidjeti te datoteke?\par\pard\plain\hyphpar}{ A to se stalno iznova doga\u273?alo. I kad se radilo o Elinim, maj\u269?inim, Do m Crist\u227?ovim. Kako su se pra\u353?\u269?i\u263?i po\u269?eli igrati sa svoj im novim terminalom, Miro ih je mogao pratiti u eho-modu kakvog nikada nije vidi o da ga terminal koristi, a \u353?to mu je omogu\u263?ilo promatrati sve njihove kompjutorska transakcije pa je dao sugestije da se ponegdje pone\u353?to promij eni. Posebnu mu je radost pru\u382?alo naga\u273?anje \u353?to pra\u353?\u269?i\ u263?i zapravo poku\u353?avaju u\u269?initi i onda im je kriomice pomagao to pos ti\u263?i. Ali kako je on postigao takav neuobi\u269?ajen i sna\u382?an pristup tim stroju?\par\pard\plain\hyphpar}{ A i terminal se u\u269?io privikavati na njega. Umjesto dugih \u353?ifriranih ni zova, on je samo trebao zapo\u269?eti takav niz i sprava je poslu\u353?ala njego ve upute. Na kraju se vi\u353?e uop\u263?e nije ni trebao prijavljivati. Samo bi dotaknuo tipkovnicu, a terminal je odmah prikazao popis svih aktivnosti koje su ga obi\u269?no zanimale i onda je prolazio kroz njih. Mogao je dotaknuti tipku i sve bi oti\u353?lo to\u269?no do aktivnosti koju je \u382?elio, presko\u269?iv \u353?i one preliminarne radnje, pri\u353?tedjev\u353?i mu tako mno\u353?tvo bol nih minuta tipkanja svakog slova posebno.\par\pard\plain\hyphpar}{ Prvo je pomislio da je to Olhado za njega kreirao neki novi program, ili da je t o u\u269?inio netko uz ureda gradona\u269?elnice. Ali Olhado se samo zablenuo vi djev\u353?i \u353?to terminal radi i rekao \u8211? Bacana, ovo je super. \u8211? A kada je poslao poruku gradona\u269?elnici, ona je nikada nije primila. Umjest o toga, do\u353?ao ga je posjetiti Govornik za mrtve.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dakle, terminal ti je od velike pomo\u263?i \u8211? rekao je Ender.\par\ pard\plain\hyphpar}{ Miro nije odgovorio. Bio je previ\u353?e zaokupljen razmi\u353?ljanjem za\u353?t o je gradona\u269?elnica poslala Govornika da odgovori na njegovu poruku.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Gradona\u269?elnica nije primila tvoju poruku \u8211? rekao je Ender. \u 8211? Ja sam je primio. A i bilo bi dobro da nikome ne bi spominje\u353? \u353?t o tvoj terminal radi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Za\u353?to? \u8211? upita Miro. Bila je to jedina rije\u269? koju je mog ao \u269?isto izgovoriti, bez popratnog frfljanja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato \u353?to ti ne poma\u382?e novi program nego jedna osoba.\par\pard\ plain\hyphpar}{ Miro se nasmijao. Nema \u269?ovjeka koji bi mogao biti tako brz kao ovaj program koji mu je pomagao. Zapravo, taj je program bio br\u382?i od ve\u263?ine progra ma s kojima je ranije radio, a i vrlo ma\u353?tovit i intuitivan; br\u382?i od \ u269?ovjeka, ali pametniji od programa.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da ti poma\u382?e jedna moja stara prijateljica. Barem mi je ona javila za tvoju poruku i predlo\u382?ila mi da ti ka\u382?em kako bi tu dobro do

\u353?la diskrecija. Zna\u353?, ona je malo stidljiva. Nije joj lako sprijatelji ti se i nema mnogo prijatelja.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Koliko ih ima?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? U ovom trenutku to\u269?no dvojicu. Tijekom nekoliko tisu\u263?a godina imala je samo jednoga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ona nije \u269?ovjek.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Raman je \u8211? rekao je Ender. \u8211? Koji je humaniji od ve\u263?ine ljudi. Mi smo se mnogo godina voljeli i pomagali jedno drugome, ovisili jedno o drugom. Ali u posljednjih nekoliko tjedana, otkada sam do\u353?ao ovamo, nekako smo se razdvojili. Ja sam... vi\u353?e se bavim \u382?ivotima ljudi oko mene. M oja prijateljica i ja obi\u269?avali smo stalno razgovarati. Sada ja nemam vreme na. Ponekad povrijedimo jedno drugoga. Ona je sada osamljena i mislim da si je o dabrala drugu osobu da joj pravi dru\u353?tvo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? No quero. \u8211? Ne \u382?elim nikoga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ma \u382?eli\u353?, \u382?eli\u353?. Ona ti je ve\u263? pomogla. Sada ka d zna\u353? da ona postoji, shvatit \u263?e\u353? da je... dobar prijatelj. Ne m o\u382?e\u353? imati boljeg. Ni lojalnijeg. Niti nekoga tko ti je vi\u353?e sklo n pomo\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kao \u353?tene?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne budi takva guzica \u8211? rekao je Ender. \u8211? Upoznajem te s \u26 9?etvrtom vrstom u svemiru. A ti bi trebao biti ksenolog, zar ne? Ona te zna, Mi ro, a tvoji psihi\u269?ki problemi nisu za nju nikakav problem. Ona uop\u263?e n ema tijelo. Postoji me\u273?u filoti\u269?kim poreme\u263?ajima u komunikaciji i zme\u273?u ansibla Stotinu Svjetova. Ona je najinteligentnije \u382?ivo stvorenj e, a ti si drugo ljudsko bi\u263?e kojemu je ona ikada odlu\u269?ila otkriti se. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako? Kako je nastala? Kako je saznala za mene da bi me mogla odabrati?\ par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je ti sam pitaj. \u8211? Ender je dotaknuo dragulj u svom uhu. \u8211 ? Ali dat \u263?u ti jedan savjet. Kad ona jednom stekne povjerenje u tebe, zadr \u382?i je zauvijek uza se. Nemoj pred njom imati tajne. Jednom je voljela nekog a tko ju je isklju\u269?io. Isklju\u269?io ju je samo na sat vremena, ali nakon toga odnos me\u273?u njima vi\u353?e nikad nije bio isti. Postali su... samo pri jatelji. Dobri prijatelji, lojalni, uvijek, sve do dana kada on bude umro. Ali c ijeloga \u382?ivota on \u263?e \u382?aliti zbog onog svog netakti\u269?nog \u269 ?ina kad ju je isklju\u269?io.\par\pard\plain\hyphpar}{ Enderove su o\u269?i zablistale i Miro je shvatio kako, ma kakva bila ta osoba k oja \u382?ivi u kompjutoru, to nije fantom nego dio \u382?ivota ovog \u269?ovjek a. I on to sada prenosi Miri, kao \u353?to bi otac predao sinu, to pravo da upoz na prijateljicu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je oti\u353?ao ne rekav\u353?i vi\u353?e ni\u353?ta, a Miro se okrenuo pre ma terminalu. Tamo je ugledao hologram \u382?ene. Bila je malena, sjedila je na stolcu i oslonila se na hologramski zid. Nije bila ni lijepa ni ru\u382?na. Lice joj je pokazivalo karakter. O\u269?i su joj bile radoznale, nedu\u382?ne i tu\u 382?ne. Usta malena, i nije znao ho\u263?e li se nasmijati ili zajecati. Odje\u2 63?a je bila nalik nekom nematerijalnom velu, a opet, umjesto da bude provokativ na, otkrivala je nevinost, djevoja\u269?ke male grudi, ruke je dr\u382?ala le\u3 82?erno sklopljene u svom krilu, a noge je dr\u382?ala djetinje ra\u353?ireno s prstima stopala okrenutima prema unutra i mogao ju je jednako dobro zamisliti u dje\u269?joj hodalici u parku ili na rubu kreveta svoga ljubavnika.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Bom dia \u8211? tiho je rekao Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bok \u8211? odgovorila je \u8211? ja sam ga molila da nas upozna.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ Bila je tiha i dr\u382?ala se povu\u269?eno, ali Miro je bio taj koji je bio sra me\u382?ljiv. Ouanda je, uz \u382?ene u obitelji, tako dugo bila jedina \u382?en a u njegovom \u382?ivotu i imao je vrlo malo samopouzdanja u ovakvim situacijama kada je trebao biti ljubazan i pristojan. Istovremeno je bio posve svjestan da razgovara s hologramom. S jednom vrlo, vrlo uvjerljivom, ali ipak samo laserskom projekcijom.\par\pard\plain\hyphpar}{

Podigla je jednu ruku i blago je spustila na svoje grudi. \u8211? Ni\u353?ta ne osje\u263?am \u8211? rekla je. \u8211? Nema \u382?ivaca.\par\pard\plain\hyphpar} { O\u269?i su mu se ispunile suzama. Bilo je to, naravno, samosa\u382?aljenje. Spo znaja da vjerojatno nikada vi\u353?e ne\u263?e upoznati \u382?enu koja \u263?e b iti stvarnija od ove. Kad bi i poku\u353?ao neku dotaknuti, njegovo bi milovanje bilo tek sirovo grebanje i gurkanje. Ponekad kada nije pazio, po\u269?eo bi sli niti, a to nije \u269?ak ni osje\u263?ao. Kakav ljubavnik!\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Ali imam o\u269?i \u8211? rekla je. \u8211? I u\u353?i. Vidim sve \u353? to se doga\u273?a u Stotini Svjetova. Promatram nebo kroz tisu\u263?e teleskopa. Svakoga dana oslu\u353?kujem bilijune razgovora. \u8211? Malo se zahihotala. \u 8211? Ja sam najbolja tra\u269?-baba u cijelom svemiru.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada je iznenada ustala, postala ve\u263?a i pri\u353?la bli\u382?e, tako da je mogao vidjeti samo onaj dio iznad njezinog struka, kao da je pri\u353?la bli\u38 2?e nekoj nevidljivoj kameri. Prodornim je pogledom zurila ravno u njega. \u8211 ? A ti si mali op\u263?inski \u353?kolarac koji u \u382?ivotu nije vidio ni\u353 ?ta osim jednog grada i jedne \u353?ume.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemam ba\u353? prilike putovati \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar }{ \u8211? To \u263?emo jo\u353? vidjeti \u8211? odgovorila je. \u8211? A \u353?to \u382?eli\u353? raditi danas?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako se zove\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne treba\u353? znati moje ime.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako \u263?u te zvati?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam tu uvijek kad me zatreba\u353?.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali \u382?elim znati \u8211? rekao je.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dotaknula si je uho. \u8211? Kad ti se svidim toliko da me bude\u353? \u382?elio imati uza se ma kamo po\u353?ao, tada \u263?u ti re\u263?i moje ime.\par\pard\p lain\hyphpar}{ Impulzivno, rekao joj je ono \u353?to nikome nije rekao: \u8211? \u381?elim oti\ u263?i odavde. Mo\u382?e\u353? li me odvesti s Luzitanije?\par\pard\plain\hyphpa r}{ Odjednom se po\u269?ela pona\u353?ati koketno i zezatorski. \u8211? A tek smo se upoznali! Zaista, gospodine Ribeira, nisam ja djevojka te vrste.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da onda kad se malo bolje upoznamo \u8211? rekao je Miro, smiju\ u263?i se.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ona se odjednom suptilno prometnula u vitku ma\u269?ku. Glasno je prela, ispru\u 382?ila \u353?apu i lizala svoju dlaku. \u8211? Mogu ti slomiti vrat jednim jedi nim udarcem svoje \u353?ape \u8211? \u353?apnula je, a ton njezinog glasa sugeri rao je zavo\u273?enje, dok su pand\u382?e obe\u263?avale ubojstvo. \u8211? Kad t e uhvatim nasamo, odgrist \u263?u ti vrat jednim jedinim poljupcem.\par\pard\pla in\hyphpar}{ Nasmijao se. Tek tada je shvatio kako je tijekom cijelog ovog razgovora posve za boravio da mu je govor nerazgovijetan. Ona je razumjela svaku njegovu rije\u269? . Nikada nije rekla \u8222?\u352?to? Nisam ovo razumjela\u8221? ili bilo \u353?t o od onih pristojnih rije\u269?i koje su ga znale razbjesniti. Razumjela ga je b ez ikakvog dodatnog napora.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?elim sve razumjeti \u8211? rekao je. \u8211? \u381?elim sve znati i poslagati \u269?injenice kako bih sagledao \u353?to sve to zna\u269?i.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Sjajan projekt \u8211? rekla je. \u8211? To \u263?e jako dobro izgledati u tvojoj biografiji.\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Ender je otkrio da je Olhado daleko bolji pilot nego on. Dje\u269?akova percepci ja dubine je bila bolja, a kad su njegove o\u269?i izravno priklju\u269?ili na k ompjutor letjelice, navigacija se prakti\u269?ki odvijala sama od sebe. Ender je svu svoju energiju mogao usmjeriti na promatranje.\par\pard\plain\hyphpar}{

Kad su prvi puta letjeli, prostor ispod njih je djelovao monotono. Beskrajne pre rije, golema stada \u269?abra, a u daljini se, tu i tamo, vidjela poneka \u353?u ma... naravno da se tim \u353?umama nisu nikada pribli\u382?ili, jer nisu \u382? eljeli privu\u263?i pa\u382?nju pra\u353?\u269?i\u263?a koji su u njima \u382?iv jeli. Osim toga, tra\u382?ili su dom za maticu, a ne bi bilo dobro ako je postav e previ\u353?e blizu ijednom plemenu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Danas su krenuli na zapad, na drugu stranu Rooterove \u353?ume i slijedili neku omanju rijeku sve do njezinog u\u353?\u263?a. Ondje su se zaustavili na jednoj p la\u382?i. Valovi su blago zapljuskivali obalu. Ender je ku\u353?ao vodu. Slana. More.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je na terminalu otvorio kartu tog podru\u269?ja Luzitanije na kojoj je bi lo prikazano mjesto na kojem se sada nalaze, Rooterova \u353?uma, kao i ostala o bli\u382?nja naselja pra\u353?\u269?i\u263?a. Bilo je to dobro mjesto i Ender je , negdje duboko u sebi, osjetio mati\u269?ino odobravanje. Uz more, obilje vode, sun\u269?ano.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ponovno su uzletjeli i pratili rijeku uzvodno nekoliko stotina metara, sve do mj esta gdje se desna obala uzdizala tvore\u263?i nisku liticu.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Ima li tamo kakvo mjesto gdje bismo se mogli spustiti? \u8211? pitao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je prona\u353?ao mjesto, pedeset metara od vrha bre\u382?uljka. Zatim su krenuli pje\u353?ice natrag du\u382? rije\u269?ne obale gdje je trska ustupila m jesto pa\u353?njaku. Naravno, svaka rijeka na Luzitaniji je izgledala upravo tak o. \u268?im je dobila pristup Novinhinim datotekama i dopu\u353?tenje da nastavi s radom, Ela je lako dokumentirala genetske uzorke. U reprodukciji trske sudjel ovale su mu\u353?ice, a pa\u353?njaci u reprodukciji vodenih zmija. A beskrajna kapim trava trljala je svoje rese pune peluda o trbuhe plodnih \u269?abra kako b i nastala nova generacija. Omotana oko korijenja i stabljika kapim trave, rasla je viti\u269?asta loza za koju je Ela dokazala da ima iste gene kao i ksingadora , ptica koja se gnijezdi na tlu i rabi tu biljku za izgradnju svog gnijezda. Tak ve vrste sparivanja nastavile su se i u \u353?umi: macio crvi lijegali su se iz sjemenki merdona loze, a onda ra\u273?ali sjeme merdone. Puladori, maleni insekt i, parili su se s grmljem sjajnih listova koje je raslo u \u353?umi. A iznad sve ga pra\u353?\u269?i\u263?i i stabla, oboje na vrhu lanca razvoja, biljka i \u382 ?ivotinja spajale su se u jedan dugi \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ Postojao je popis, cjelovit popis biljaka i \u382?ivotinja koje \u382?ive na pov r\u353?ini Luzitanije. Pod vodom ih je bilo mnogo, mnogo vi\u353?e. No descolada je Luzitaniji ostavila monoton izgled.\par\pard\plain\hyphpar}{ Pa ipak, i u toj je monotoniji bilo ljepote. Reljef je imao istu raznolikost kao i na drugim planetima: rijeke, bre\u382?uljci, planine, pustinje, oceani i otoc i. Sag \u353?to ga je tvorila kapim trava i ra\u353?trkane \u353?ume postali su pozadinska glazba za simfoniju raznih oblika tla. Luzitanije je, poput Trondheim a, bila jedan od rijetkih svjetova kojima je, umjesto da izlo\u382?i cijelu simf oniju mogu\u263?nosti, dominirao jedan motiv. S Trondheimom je to bio slu\u269?a j zato \u353?to se nalazio na samom rubu mogu\u263?nosti naseljavanja, jer mu je klima jedva mogla poduprijeti ikakav \u382?ivot na njegovoj povr\u353?ini.\par\ pard\plain\hyphpar} {\line } { Ender nije shva\u263?ao da mu se ovaj svijet svidio zato \u353?to je ogoljen i d evastiran poput njegovog vlastitog \u382?ivota, koji je isto tako bio ogoljen i deformiran jo\u353? u djetinjstvu, i to s detaljima koji su na maloj skali bili jednako devastiraju\u263?i kao \u353?to je descolada bila u podru\u269?ju ovog s vijeta. A ipak je \u382?ivot napredovao, prona\u353?ao ono malo niti dovoljno ja kih da pre\u382?ive i nastave rast. Izazov descolade iznjedrio je tri \u382?ivot a Malenih. Kad je napustio Vojnu \u353?kolu i nakon godina izolacije, on je post ao Ender Wiggin. Uklapao se ovdje kao da je to bio planirao. Dje\u269?aka, koji je uz njega hodao preko pa\u353?njaka, do\u382?ivljavao je kao vlastitog sina, k ao da je dje\u269?aka znao od malih nogu. Znam, Olhado, kakav je osje\u263?aj ka da te od svijeta dijeli metalni zid. Ali ovdje i sada, ja moram raditi na tome d

a se taj zid sru\u353?i, da meso dotakne tlo, napije se vode, pru\u382?i utjehu i prihvati ljubav.\par\pard\plain\hyphpar}{ Plitke zemljane obale rijeke postupno su se uzdigle i pretvorile u terase visoke desetak metara. Zemlja je bila dovoljno vla\u382?na da ju se moglo kopati i da zadr\u382?i oblik. Matica je obi\u269?no \u382?ivjela u podzemnim jamama. Ender je u sebi osjetio njezinu \u382?elju da on ovdje kopa pa je i kopao, a uz njega i Olhado. Tlo se lako kopalo, a ipak je pokrov jame ostao \u269?vrst.\par\pard\p lain\hyphpar}{ <Da, ovdje.>\par\pard\plain\hyphpar}{ I tako je to bilo odlu\u269?eno.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Eto \u8211? rekao je Ender naglas.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado se osmjehnuo, no Ender se zapravo obratio Jane i \u269?uo je njen odgovor . \u8211? Novinha smatra da su napokon prona\u353?li. Descolada je ostala neakti vna u kontaktu s novim koladorom iz kloniranih stanica kukca. Ela vjeruje da se iz tratin\u269?ica na kojima je radila mo\u382?e prirodnim putem proizvesti taj kolador. Ako je to to\u269?no, onda samo trebate tu i tamo posijati sjeme i kukc i \u263?e si\u353?u\u263?i te cvjetove obuzdati descoladu.\par\pard\plain\hyphpa r}{ Glas joj je bio prili\u269?no \u382?ivahan, no govorila je samo poslovno, nije u z to bilo nikakvog zafrkavanja. \u8211? Divno \u8211? rekao je Ender, osjetiv\u3 53?i \u382?alac ljubomore. Jane je, bez sumnje, s Mirom razgovarala mnogo opu\u3 53?tenije, bockaju\u263?i ga onako kako je nekada obi\u269?avala podbadati Ender a.\par\pard\plain\hyphpar}{ No bilo mu je lako odagnati taj osje\u263?aj ljubomore. Ispru\u382?io je ruku i lagano je polo\u382?io na Olhadovo rame, privukav\u353?i dje\u269?aka bli\u382?e sebi i tako su zajedno oti\u353?li do letjelice koja ih je \u269?ekala. Olhado je ozna\u269?io to mjesto na karti, a zatim ju je spremio. Smijao se i \u353?ali o cijelim putom do ku\u263?e, a Ender se smijao zajedno s njim. Dje\u269?ak nije bio Jane, ali {\i bio} je Olhado i Ender ga je volio, a Olhadu je Ender bio potreban, i to je ono \u353?to je nekoliko milijuna godina evolucije odlu\u269?ilo da je Enderu najpot rebnije. Bila je to ona glad u njemu koja ga je grizla tijekom svih onih godina koje je proboravio s Valentinom, koja ga je tjerala na seljakanje od svijeta do svijeta. Ovaj dje\u269?ak s metalnim o\u269?ima. Onaj njegov bistar i ratoboran brat Grego; Quarino prodorno razumijevanje i njezina nedu\u382?nost; Quimova pos vema\u353?nja samokontrola, njegov asketizam i vjera; Elina pouzdanost koja ju j e \u269?inila jakom poput stijene, a ipak je znala kada se treba otvoriti i djel ovati; i Miro...\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro. Za njega nemam utjehe, ne na ovome svijetu i ne u ovome vremenu. Bio mu je oduzet njegov \u382?ivotni rad, njegovo tijelo, njegova nada u budu\u263?nost, i ni\u353?ta \u353?to bih ja rekao ili u\u269?inio ne\u263?e mu dati snagu za \u 382?ivot. On \u382?ivi u bolovima, njegova ljubavnica se prometnula u njegovu se stru, njegov \u382?ivot me\u273?u pra\u353?\u269?i\u263?ima je sada postao nemog u\u263?, jer oni sad tra\u382?e druge ljude s kojima bi se dru\u382?ili i od koj ih bi u\u269?ili.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro treba... \u8211? tiho je rekao Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro treba napustiti Luzitaniju \u8211? rekao je Olhado.\par\pard\plain\ hyphpar}{ \u8211? Mhmm...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ti ima\u353? svemirski brod, zar ne? \u8211? upita Olhado. \u8211? Sje\u 263?am se kako sam jednom pro\u269?itao neku pri\u269?u. Ili je to mo\u382?da bi lo na videu... O heroju onog davnog rata protiv kukaca, Mazeru Rackhamu. Jednom je spasio Zemlju, ali znali su da \u263?e biti mrtav jo\u353? prije sljede\u263? e bitke. Zato su ga samo stavili u brod i poslali u svemir relativisti\u269?kom brzinom, a zatim ga vratili. Na Zemlji je pro\u353?lo stotinu godina, ali za nje ga samo dvije.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zar misli\u353? da je Miri potrebno ne\u353?to tako drasti\u269?no?\par\ pard\plain\hyphpar}{ \u8211? O\u269?ekuje nas sukob sa Stotinu Svjetova. Moramo donijeti neke odluke. Miro je najpametnija osoba na Luzitaniji. I najbolja. Zna\u353?, on se nikada n

ije razljutio. \u268?ak ni u onim najgorim trenucima s ocem. S Marc\u227?om. Opr osti, jo\u353? uvijek ga nazivam ocem.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je u redu. U mnogo\u269?emu ti je i {\i bio} otac.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Miro je razmi\u353?ljao i uvijek donosio najbolje odluke. I majka se osl anjala na njega. Koliko se ja razumijem u to, Miro \u263?e nam biti potreban kad a Sabor Zvjezdanih Putova bude poslao svoju flotu protiv nas. On \u263?e prou\u2 69?iti svaku informaciju, sve \u353?to smo nau\u269?ili tijekom tih godina otkad je oti\u353?ao, sve \u263?e to uzeti u obzir i tada \u263?e nam re\u263?i \u353 ?to nam je \u269?initi.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender si nije mogao pomo\u263?i, morao se nasmijati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je, dakle, glupa zamisao \u8211? re\u269?e Olhado.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Ti vidi\u353? bolje od ikoga koga ja znam \u8211? rekao je Ender. \u8211 ? Moram razmisliti o tome, ali \u269?ini mi se da bi mogao biti u pravu.\par\par d\plain\hyphpar}{ Neko vrijeme su letjeli u ti\u353?ini.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Samo sam govorio \u8211? rekao je Olhado. \u8211? Kada sam rekao to za M iru. To je samo bilo ne\u353?to na \u353?to sam pomislio kad sam njega povezao s onom starom pri\u269?om. A ta pri\u269?a mo\u382?da i nije istinita.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Istinita je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kako ti to zna\u353??\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Poznavao sam Mazera Rackhama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Olhado je zazvi\u382?dao. \u8211? Ba\u353? si star. Stariji si od bilo kojeg od ovih stabala.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Na\u382?alost, stariji sam od bilo koje kolonije koju su osnovali ljudi. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jesi li ti zaista Ender? {\i Onaj} Ender?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zato mi je to i lozinka.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je smije\u353?no. Prije nego si do\u353?ao ovamo, biskup nas je uvjer avao da si Sotona. Quim je jedini u obitelji to shvatio ozbiljno. Ali da nam je biskup rekao da si {\i Ender,} mi bismo te na trgu kamenovali, jo\u353? onog istog dana kada si do\u353 ?ao na Luzitaniju.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pa za\u353?to me sada ne kamenujete?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada te znamo. U tome je razlika, zar ne? \u268?ak te ni Quim ne mrzi. K ad nekoga zaista upozna\u353?, onda ga ne mo\u382?e\u353? mrziti.\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Ili ih ne mo\u382?e\u353? zaista upoznati sve dok ih ne prestane\u353? m rziti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je li to jedan od onih paradoksa? Dom Crist\u227?o ka\u382?e kako se ve\ u263?ina istina mo\u382?e izraziti samo tim kru\u382?nim paradoksima.\par\pard\p lain\hyphpar}{ \u8211? Ne vjerujem da to ima ikakve veze s istinom, Olhado. To je samo uzrok i posljedica. Nikada ih ne mo\u382?emo razlu\u269?iti. Znanost odbija priznati ije dan uzrok osim onog prvog i tada slijedi ono \u353?to zovemo domino efekt: sljed e\u263?i do njega isto se ru\u353?i. Ali kada se radi o ljudskim bi\u263?ima, je dini uzrok je onaj posljednji, onaj cilj kojeg nosimo u sebi. Ono \u353?to taj \ u269?ovjek \u382?eli. Kada jednom otkrije\u353? \u353?to ljudi zaista \u382?ele, ne mo\u382?e\u353? ih vi\u353?e mrziti. Mo\u382?e\u353? ih se bojati, ali ih ne mo\u382?e\u353? mrziti, jer te iste \u382?elje mo\u382?e\u353? prona\u263?i i u svom vlastitom srcu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mami se ne svi\u273?a to \u353?to si ti Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ipak te voli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I Quim... to je zbilja smije\u353?no, ali sada, kad zna da si ti Ender, on te {\i

zbog toga} vi\u353?e voli.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je zato \u353?to je on kri\u382?ar, a ja sam stekao zlu reputaciju ka da sam pobijedio u kri\u382?arskom ratu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja \u8211? rekao je Olhado.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, ti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ubio si vi\u353?e bi\u263?a nego itko u povijesti.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Mama mi je govorila kako moram biti najbolji u onom \u353?to radim, ma \ u353?to to bilo.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali kada si govorio za tatu, osjetio sam kako ga \u382?alim. Ti nagoni\u 353? ljude da vole jedni druge i da jedni drugima opra\u353?taju. Kako si u onom ksenocidu mogao pobiti onolike milijune?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislio sam da samo igramo kompjutorsku igricu. Nisam znao da se to uisti nu doga\u273?a. No to mi nije isprika, Olhado. Da sam znao da je borba prava, op et bih morao u\u269?initi istu stvar. Mislili smo da nas oni \u382?ele pobiti. N ismo bili u pravu, ali tada to nismo mogli znati. \u8211? Ender je odmahnuo glav om. \u8211? Ali ja sam znao. Poznavao sam svoga neprijatelja. To je na\u269?in k ako sam pobijedio maticu. Znao sam je toliko dobro da sam je zavolio... ili sam je mo\u382?da zavolio toliko da sam je ve\u263? poznavao. Vi\u353?e se nisam hti o boriti protiv nje. \u381?elio sam prekinuti sve to. \u381?elio sam oti\u263?i ku\u263?i. I zato sam raznio njezin planet.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A danas smo prona\u353?li mjesto gdje \u263?emo je opet o\u382?ivjeti. \ u8211? Olhado je bio vrlo ozbiljan. \u8211? Jesi li siguran da ona ne\u263?e po\ u382?eljeti izravnati ra\u269?une? Jesi li siguran da ne\u263?e poku\u353?ati zb risati ljudsku rasu, tebe kao prvoga?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Toliko sam siguran koliko se to mo\u382?e biti.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nisi apsolutno siguran.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Dovoljno sam siguran da \u263?u je opet o\u382?ivjeti, toliko siguran ko liko smo ikada sigurni u i\u353?ta. Vjerujemo toliko da se pona\u353?amo kao da je to istina. Kada smo toliko sigurni, onda to zovemo znanjem. \u268?injenice. N a to se kladimo \u382?ivotom.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mislim da je to ono \u353?to ti upravo i radi\u353?. Stavlja\u353? svoj \u382?ivot na kocku, vjeruju\u263?i kako je ona ono \u353?to ti misli\u353? da j e.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam jo\u353? arogantniji. Ja stavljam i {\i tvoj} \u382?ivot na kocku, i \u382?ivote svih drugih, a nisam se ba\u353? puno r aspitivao \u353?to oni o tome misle.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Smije\u353?no \u8211? rekao je Olhado \u8211? kada bih nekoga upitao ima ju li dovoljno povjerenja u Endera da bi mu prepustili dono\u353?enje neke odluk e koja bi mogla imati utjecaja na budu\u263?nost svih nas, oni bi, naravno, rekl i da nemaju povjerenja. Ali kada bih ih upitao vjeruju li Govorniku za mrtve, ve \u263?ina njih bi odgovorila pozitivno. I pritom uop\u263?e ne bi posumnjali da se tu radi o istoj osobi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Je \u8211? rekao je Ender \u8211? ba\u353? je to smije\u353?no.\par\pard \plain\hyphpar}{ Ni jedan se nije nasmijao. A onda je, nakon duge stanke, Olhado opet progovorio, a misli su mu odlutale na va\u382?niju temu. \u8211? Ne \u382?elim da Miro ode na trideset godina.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tada \u263?e\u353? ti imati \u269?etrdeset i dvije godine.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? A on \u263?e se vratiti jednako star koliko je i sada. Dvadeset. Bit \u2 63?e upola mla\u273?i od mene. Ako bi se uop\u263?e negdje mogla prona\u263?i cu ra koja bi se udala za momka s reflektiraju\u263?im o\u269?ima, mogao bih tada v e\u263? biti o\u382?enjen i imati djecu. Ne\u263?e me ni poznati, ne\u263?u vi\u 353?e biti njegov mali braco. To bi bilo kao da je umro.\par\pard\plain\hyphpar} { \u8211? Ne \u8211? rekao je Ender \u8211? to bi bilo kao da je pre\u353?ao iz dr ugoga \u382?ivota u tre\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A i to je kao umiranje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali kao i ponovno ra\u273?anje. Tako dugo dok se iznova ra\u273?a\u353?,

posve je u redu ponekad i umrijeti.\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc *\~\~*\~\~*\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } { Sljede\u263?eg dana nazvala je Valentina. Enderovi prsti su podrhtavali dok je u terminal utipkavao komande. I to nije bila samo neka obi\u269?na poruka. Bio je to poziv, puna komunikacija glasom preko ansibla. Nevjerojatno skupa, no nije { \i u tome} bio problem, nego u tome \u353?to se pretpostavljalo da je komunikacija sa Stotinom Svjetova prekinuta, a to \u353?to je Jane dopustila da se taj poziv probije zna\u269?ilo je da je hitan. Ender je istog trena pomislio da je Valenti na sigurno u nekoj opasnosti. Mo\u382?da je Sabor Zvjezdanih Putova nekako zaklj u\u269?io da je on upleten u ovu pobunu, pa su preko Valentine poku\u353?avali d oprijeti do njega. {\line } \par\pard\plain\hyphpar}{ Postarala se. Hologram njezinog lica pokazivao je bore prouzro\u269?ene vremensk im uvjetima, mno\u353?tvom vjetrovitih dana na otocima Trondheima. No njezin je osmijeh ostao isti, o\u269?i su joj blistale istim sjajem. U prvi tren je zanije mio vidjev\u353?i te promjene na njezinom licu, a zanijemjela je i ona, vidjev\u 353?i kako je ostao isti, poput neke vizije iz njezine pro\u353?losti.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Ah, Ender \u8211? uzdahnula je \u8211? jesam li ja ikada bila tako mlada ?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A ho\u263?u li ja ovako lijepo starjeti?\par\pard\plain\hyphpar}{ Nasmijala se. Onda je zaplakala. On nije, kako bi i mogao? Bio je bez nje tek ne koliko mjeseci. Ona ga nije vidjela dvadeset i dvije godine.\par\pard\plain\hyph par}{ \u8211? Pretpostavljam da si \u269?ula kakve probleme imamo s Saborom.\par\pard\ plain\hyphpar}{ \u8211? Mogu zamisliti kako si se uvalio u samo \u382?ari\u353?te svega toga.\pa r\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zaista sam naletio u krivo vrijeme, ali drago mi je da sam se tu zatekao . Ovdje \u263?u i ostati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Kimnula je, bri\u353?u\u263?i o\u269?i. \u8211? Tako sam i mislila, ali morala s am nazvati kako bih bila sigurna. Nisam \u382?eljela provesti dva desetlje\u263? a lete\u263?i kako bih se susrela s tobom, pa da kad do\u273?em tamo \u269?ujem da si oti\u353?ao.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Susrela sa mnom?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ta va\u353?a revolucija me je previ\u353?e uzbudila. Nakon dvadeset godi na posve\u263?enih obitelji, pou\u269?avanja studenata, voljenja mu\u382?a i \u3 82?ivljenja u miru sama sa sobom, mislila sam da nikada vi\u353?e ne\u263?u pono vo o\u382?ivjeti Demostena. A onda se pojavila ta pri\u269?a o ilegalnim kontakt ima s pra\u353?\u269?i\u263?ima i odmah zatim kako se Luzitanija pobunila pa su odjednom ljudi po\u269?eli govoriti smije\u353?ne stvari i vidjela sam kako je t o po\u269?etak one stare mr\u382?nje. Sje\u263?a\u353? li onih video filmova? Sj e\u263?a\u353? se kako su bili grozni i zastra\u353?uju\u263?i? Odjednom smo vid jeli filmove s tijelima koja su na\u353?li, tijela ksenologa. Ne mogu se sjetiti njihovih imena, ali te grozne slike mogu se vidjeti posvuda i griju nas sve dok nas ne zagriju do ratne groznice. I onda te pri\u269?e o descoladi, o tome kako \u263?e, do\u273?e li netko s Luzitanije u neki drugi svijet tamo sve razoriti. .. s tom najgorom zamislivom kugom...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To\u269?no \u8211? rekao je Ender \u8211? ali mi radimo na tome. Poku\u3 53?avamo prona\u263?i na\u269?ine kako se ona ne bi \u353?irila kad odemo na dru ge svjetove.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bilo to to\u269?no ili ne, Ender, ali sve ovo miri\u353?i na rat. Ja se sje\u263?am rata, nitko drugi ga se ne sje\u263?a. I zato sam ponovo o\u382?ivje la Demostena. Malo sam pro\u353?vrljala kroz neke memorandume i izvje\u353?\u263 ?a. Slu\u353?aj, njihova flota nosi Malog Doktora. Ako se na to odlu\u269?e, mog

li bi Luzitaniju raznijeti u komadi\u263?e, ba\u353? kao...\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Kao \u353?to sam ranije ja to u\u269?inio. Izgleda kao neka poetska prav da, da i ja zavr\u353?im na isti na\u269?in. Tko se ma\u269?a la\u263?a...\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne \u353?ali se sa mnom, Ender! Ja sam sada sredovje\u269?na \u382?ena i izgubila sam ono strpljenje s kojim sam mogla trpjeti gluposti. Barem za neko v rijeme. Napisala sam neke gadne istine o tome \u269?ime se Sabor bavi i to sam o bjavila pod Demostenovim imenom. Tra\u382?e me. Oni to zovu izdajom.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ \u8211? I dolazi\u353? ovamo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ne samo ja. Moj dragi Jakt je predao flotu svojoj bra\u263?i i sestrama. Ve\u263? smo kupili svemirski brod. \u268?ini se kao da postoji nekakav pokret otpora koji nam poma\u382?e... netko imenom Jane je spetljao ne\u353?to s kompju terima kako bi prikrila na\u353?e tragove.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Znam tu Jane \u8211? rekao je Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i zaista ima\u353? ovdje svoju organizaciju! Bila sam \u353?oki rana kada se dobila poruku da te mogu nazvati. Ovdje se pretpostavlja da je va\u 353? ansibl uni\u353?ten.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Imamo mo\u263?ne prijatelje.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender, Jakt i ja danas polazimo i sa sobom vodimo na\u353?e troje djece. \par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvoje prvo...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da, Syfte. Ona koja me napravila onako debelom onda kada si odlazio. Sad su joj ve\u263? gotovo dvadeset i dvije godine. Ovo nije ni\u353?ta hitno, ima\ u353? dvadeset i dvije godine vremena pripremiti se za moj dolazak, zapravo i du \u382?e, gotovo trideset. Govorimo o putovanju od nekoliko skokova, prvih nekoli ko sigurno u pogre\u353?nom smjeru, tako da nitko ne mo\u382?e biti siguran da s mo se zaputili na Luzitaniju.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dolazi ovamo. Za tridesetak godina. Tada \u263?u biti stariji negoli je ona dana s. Dolazi ovamo. Do tada \u263?u i ja imati svoju obitelj. Novinhinu i moju djec u, ako \u263?u i ja imati djece, i svi \u263?e oni biti odrasli, poput njezine d jece.\par\pard\plain\hyphpar}{ A tada se, misle\u263?i na Novinhu, prisjetio Mire i onoga \u353?to je Olhado pr edlo\u382?io prije nekoliko dana, onda kada su prona\u353?li pogodno mjesto za m aticu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bi li ti jako smetalo ako bih vam poslao nekoga ususret, nekoga tko bi v as susreo na pola puta?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Susreo nas? Usred svemira? Ne, nemoj nikoga slati, Ender... bila bi to g rozna \u382?rtva i\u263?i tako daleko, a kompjutori nas mogu posve dobro navodit i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zapravo to ne radim radi vas, premda \u382?elim da vas susretne. On je j edan od ksenologa. Te\u353?ko je povrije\u273?en u jednoj nesre\u263?i. Djelomi\ u269?no o\u353?te\u263?enje mozga, kao kod jakog mo\u382?danog udara. On je... o n je najpametnija osoba na Luzitaniji, netko u \u269?ije prosudbe imam povjerenj e, ali koji je izgubio sve veze s na\u353?im \u382?ivotom ovdje, ali \u263?emo g a kasnije itekako trebati. Onda kada vi stignete. On je vrlo dobar \u269?ovjek, Val. On \u263?e mo\u263?i posljednji tjedan va\u353?eg putovanja u\u269?initi vr lo pou\u269?nim.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bi li nam taj tvoj prijatelj mogao odr\u382?ati neki te\u269?aj s inform acijama potrebnima za takav sastanak u svemiru? Mi jesmo navigatori, ali samo na moru.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad krenete, Jane \u263?e nadzirati va\u353? navigacijski sustav.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender, za tebe \u263?e to biti trideset godina, ali za mene... vidjet \u 263?u te za samo nekoliko tjedana. \u8211? Po\u269?ela je plakati.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da \u263?u ti i ja s Mirom do\u263?i ususret.\par\pard\plain\hyp hpar}{ \u8211? Nemoj! Kada do\u273?em, \u382?elim te vidjeti maksimalno starog i \u269?

angrizavog. Ne bih se mogla slagati s tobom ako ostane\u353? ovakvo tridesetogod i\u353?nje deri\u353?te kakvo sada gleda\u353? na monitoru.\par\pard\plain\hyphp ar}{ \u8211? Imam trideset {\i i pet}\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Do\u269?ekat \u263?e\u353? me tamo! \u8211? inzistirala je.\par\pard\pla in\hyphpar}{ \u8211? Ho\u263?u \u8211? obe\u263?ao je. \u8211? A Miro, taj dje\u269?ak kojeg ti \u353?aljem... misli o njemu kao o mojem sinu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Sve\u269?ano je kimnula. \u8211? Ovo su takva opasna vremena, Ender. Tako bih ra do da je Peter s nama.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja to ne bih htio. Kad bi {\i on} vodio na\u353?u malu pobunu, zavr\u353?io bi kao hegemon cijele Stotine Svje tova. Mi samo \u382?elimo da nas oni ostave na miru.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Mo\u382?da ne\u263?e biti mogu\u263?e dobiti jedno bez drugoga \u8211? r ekla je Val. \u8211? Ali oko toga se mo\u382?emo sva\u273?ati i kasnije. Zbogom, dragi moj brate.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nije joj odgovorio. Samo je gledao i gledao u nju, sve dok se nije vragoljasto o smjehnula i prekinula vezu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender nije morao moliti Miru da ode. Jane mu je ve\u263? bila sve rekla.\par\par d\plain\hyphpar}{ \u8211? Tvoja sestra je Demosten? \u8211? pitao je Miro. Ender se ve\u263? privi knuo na Mirin nerazgovijetan govor. Ili mo\u382?da je taj govor sada ve\u263? po stao malo lak\u353?e razumljiv.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Bili smo nadarena obitelj \u8211? odgovori mu Ender. \u8211? Nadam se da \u263?e ti se ona svi\u273?ati.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nadam se da \u263?u se {\i ja} svi\u273?ati {\i njoj} \u8211? Miro se osmjehnuo, ali izgledao je prestra\u353?eno.\par\pard\plai n\hyphpar}{ \u8211? Rekao sam joj neka te smatra mojim sinom.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je kimnuo. \u8211? Znam. Jane mi je pokazala va\u353? razgovor.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Ender osjeti neku studen.\par\pard\plain\hyphpar}{ U uhu je za\u269?uo Jane. \u8211? Trebala sam te tra\u382?iti dopu\u353?tenje, a li i sam zna\u353? da bi odobrio.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ono \u353?to je Enderu zasmetalo nije bilo to ometanje privatnosti. Smetalo ga j e \u353?to se Jane toliko zbli\u382?ila s Mirom. Radije se privikni na to, rekao je samome sebi, jer Miro je taj na koga ona sada pazi.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nedostajat \u263?e\u353? nam, Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ja ve\u263? nedostajem svima onima kojima \u263?u nedostajati, jer oni v e\u263? sada o meni misle kao o mrtvacu.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Trebamo te \u382?ivoga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Kad se vratim, jo\u353? \u263?u uvijek imati devetnaest godina. I jo\u35 3? uvijek o\u353?te\u263?en mozak.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Jo\u353? \u263?e\u353? uvijek biti Miro, onaj briljantan, onaj kojem se mo\u382?e vjerovati i kojeg se mo\u382?e voljeti. Ti si, Miro, potaknuo ovu pobu nu. Ograda je uni\u353?tena zbog tebe. Ne zbog nekih vi\u353?ih razloga, nego zb og tebe. Nemoj nas ostaviti na cjedilu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se osmjehnuo, ali Ender nije mogao pogoditi je li taj osmijeh bio iskrivlje n zbog paralize ili je to samo bio gorak, otrovan osmijeh.\par\pard\plain\hyphpa r}{ \u8211? Reci mi ne\u353?to \u8211? zatra\u382?i Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ako ja ne budem, Jane \u263?e ti re\u263?i.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nije ni\u353?ta te\u353?ko. Samo \u382?elim znati \u353?to je to zbog \u 269?ega su Pipo i Libo umrli. Zbog \u269?ega su im pra\u353?\u269?i\u263?i odali po\u269?ast.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je to razumio i bolje nego je Miro mislio, znao je za\u353?to dje\u269?aka to pitanje toliko mu\u269?i. Miro je saznao da mu je Libo otac samo nekoliko sa ti prije no \u353?to je dje\u269?ak pre\u353?ao ogradu i time izgubio svoju budu

\u263?nost. Pipo, pa Libo, pa onda Miro; otac, sin, pa unuk; tri ksenologa koja su zbog pra\u353?\u269?i\u263?a izgubili svoju budu\u263?nost. Miro se nadao kak o \u263?e, shvativ\u353?i razlog smrti svojih prethodnika, mo\u263?i bolje razum jeti svoju vlastitu \u382?rtvu.\par\pard\plain\hyphpar}{ Nevolja je bila u tome \u353?to bi Miro mogao pomisliti da ni jedna od tih \u382 ?rtava nije imala nikakvog smisla. Zato mu Ender odgovori pitanjem: \u8211? Zar ve\u263? ne zna\u353? za\u353?to?\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je govorio polako i pa\u382?ljivo, kako bi ga Ender mogao razumjeti. \u8211 ? Znam da su pra\u353?\u269?i\u263?i mislili kako im time iskazuju \u269?ast. Zn am da su Mandachuva i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e mogli umrijeti umjesto njih . Kada je rije\u269? o Libi, onda znam i prigodu. Bilo je to vrijeme prve \u382? etve tratorka i bilo je obilje hrane. Oni su ga za to nagradili. Samo, za\u353?t o ne ranije? Za\u353?to ne onda kada ih je nau\u269?io kako se koristiti korijen jem merdone? Za\u353?to ne onda kada smo ih nau\u269?ili izra\u273?ivati lon\u26 9?ariju ili pucati strijelama?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? \u381?eli\u353? li istinu?\par\pard\plain\hyphpar}{ Po tonu kojim je Ender to upitao, Miro je znao da ta istina ne\u263?e biti laka. \u8211? Da \u8211? odgovorio je.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ni Pipo ni Libo zapravo nisu zaslu\u382?ili tu \u269?ast. Onaj kome su \ u382?ene zapravo odale po\u269?ast bio je tratorak. \u268?injenica je da ih je O naj Koji Jede Li\u353?\u263?e nagovorio da dopuste neka se za\u269?ne i rodi cij ela jedna generacija novoro\u273?en\u269?adi, mada tu nije bilo dovoljno hrane n i za njih, kada su jednom napustili majka-stablo. To je bilo stra\u353?no rizi\u 269?no i da je on bio pogrije\u353?io, cijeli bi novi nara\u353?taj pra\u353?\u2 69?i\u263?a umro. Libo je omogu\u263?io \u382?etvu, ali zapravo je Onaj Koji Jed e Li\u353?\u263?e taj koji ih je doveo do toga da im je \u382?etva bila potrebna .\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je kimnuo. \u8211? A Pipo?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pipo je pra\u353?\u269?i\u263?ima rekao za otkri\u263?e. To da je descol ada, koja ubija ljude, dio njihove normalne fiziologije. Da njihova tijela mogu podnijeti promijene koje su nas ubile. Mandachuva je rekao \u382?enama da to zna \u269?i da ljudi nisu poput bogova i da nisu svemogu\u263?i. Da smo u izvjesnom trenutku mi bili slabiji od Malenih. Da ono \u353?to ljude \u269?ini ja\u269?ima od pra\u353?\u269?i\u263?a nije ne\u353?to \u353?to im je uro\u273?eno... na\u3 53?a veli\u269?ina, na\u353? mozak ili jezik kojim govorimo... nego samo slu\u26 9?ajnost \u353?to smo u znanju nekoliko tisu\u263?a godina ispred njih. Kad bi o ni mogli posti\u263?i na\u353?e znanje, onda ljudi ne bi vi\u353?e bili ja\u269? i od njih. Mandachuvino otkri\u263?e kako su pra\u353?\u269?i\u263?i potencijaln o ravnopravni s ljudima... to je bilo ono \u353?to su pra\u353?\u269?i\u263?i na gradili, a ne informaciju koju im je Pipo dao i koja je dovela do tog otkri\u263 ?a.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zna\u269?i, obojica su...\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Pra\u353?\u269?i\u263?i nisu \u382?eljeli ubiti ni Pipa niti Libu. U oba slu\u269?aja je glavno postignu\u263?e pripadalo pra\u353?\u269?i\u263?ima. Jed ini razlog za\u353?to su Pipo i Libo umrli bio je taj \u353?to sebe nisu mogli p risiliti da uzmu no\u382? i ubiju prijatelja.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je sigurno zapazio bol na Enderovom licu, usprkos svim naporima koje je ova j ulagao kako bi to prikrio. I odgovorio je na tu Enderovu ogor\u269?enost. \u82 11? Ti mo\u382?e\u353? ubiti bilo koga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je vje\u353?tina s kojom sam ro\u273?en \u8211? odgovorio je Ender.\p ar\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ubio si \u268?ovjeka, jer si znao da \u263?e mu to omogu\u263?iti nov i bolji \u382?ivot.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I mene.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Da \u8211? slo\u382?io se Ender. \u8211? To \u353?to te \u353?aljem odav de je kao da sam te i ubio.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ali ho\u263?u li ja \u382?ivjeti novi i bolji \u382?ivot?\par\pard\plain \hyphpar}{ \u8211? Ne znam. \u268?ini mi s kako se ve\u263? sada snalazi\u353? bolje od nek

og stabla.\par\pard\plain\hyphpar}{ Miro se nasmijao. \u8211? Zna\u269?i ipak imam nekakvu prednost pred starim \u26 8?ovjekom... barem sam pokretan. I nitko me ne treba udarati \u353?tapom da bih progovorio. \u8211? Tada se opet snu\u382?dio. \u8211? Naravno, {\i on} sada mo\u382?e imati tisu\u263?u djece.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemoj ra\u269?unati na to da \u263?e\u353? \u269?itav \u382?ivot provest i u celibatu \u8211? rekao je Ender. \u8211? Mogao bi se razo\u269?arati.\par\pa rd\plain\hyphpar}{ \u8211? Nadam se \u8211? odgovorio je Miro.\par\pard\plain\hyphpar}{ Uslijedila je stanka nakon koje je Miro progovorio \u8211? Govorni\u269?e?\par\p ard\plain\hyphpar}{ \u8211? Zovi me Ender.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ender, zna\u269?i li to da su Pipo i Libo zapravo umrli uzalud? \u8211? Ender je shvatio koje se pitanje krije ispod toga: \u8222?Trpim li i ja sve ovo uzalud?\u8221?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Ima i gorih povoda za smrt \u8211? odgovorio je \u8211? nego \u353?to je umrijeti zato \u353?to nisi u stanju ubiti drugoga.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? A \u353?to je s nekim tko ne mo\u382?e ubiti i ne mo\u382?e umrijeti, a ne mo\u382?e ni \u382?ivjeti?\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Nemoj se zavaravati. Jednoga dana \u263?e\u353? u\u269?initi sve troje.\ par\pard\plain\hyphpar}{ Miro je oti\u353?ao sljede\u263?eg jutra. Bili su to rastanci puni suza. Tjednim a kasnije, Novinhi je bilo te\u353?ko provesti imalo vremena u vlastitoj ku\u263 ?i, jer joj je odlazak Mire bio tako bolan. Iako se potpuno slo\u382?ila s Ender om da bi Miro trebao oti\u263?i, ipak joj je gubitak djeteta bio nepodno\u353?lj iv. To je Endera natjeralo upitati se je li i njegovim roditeljima bilo tako te\ u353?ko kad su njega odveli. Sumnjao je u to, a nisu se ni nadali da \u263?e im se vratiti. On je ve\u263? sada volio djecu drugog \u269?ovjeka vi\u353?e negoli su njegovi roditelji voljeli svoje vlastito dijete. E pa odu\u382?it \u263?e se za to \u353?to su njega tako zanemarili. Pokazat \u263?e im, tri tisu\u263?e go dina kasnije, kako se jedan otac treba pona\u353?ati. Biskup Peregrino vjen\u269 ?ao ih je u svojim odajama.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ipak, prije te svadbe, bila su dva dana za pam\u263?enje. Jednog ljetnog dana su mu Ela, Ouanda i Novinha pokazale rezultate svojih istra\u382?ivanja i svoje te ze: onoliko koliko je to mogu\u263?e, \u382?ivotni ciklus i dru\u353?tvenu zajed nica pra\u353?\u269?i\u263?a, njihovih mu\u353?karaca i \u382?ena, kao i rekonst rukciju vjerojatnih na\u269?ina \u382?ivota prije pojave descolade koja ih je za uvijek vezala za stabla, a do tada stabla su im bila samo prebivali\u353?te. End er je do\u353?ao do vlastitog zaklju\u269?ka o tome tko su zapravo pra\u353?\u26 9?i\u263?i, a posebno tko je bio \u268?ovjek prije nego je pre\u353?ao u svijet svjetlosti.\par\pard\plain\hyphpar}{ Dok je pisao {\i \u381?ivot \u268?ovjeka}, Ender je proveo tjedan dana \u382?ive\u263?i s pra\u35 3?\u269?i\u263?ima. Mandachuva i Onaj Koji Jede Li\u353?\u263?e su to pozorno pr o\u269?itali i raspravljali s njim, pa je on prekrajao tekst sve dok napokon nij e bio gotov. Toga dana je pozvao sve koji su radili s pra\u353?\u269?i\u263?ima. .. cijelu obitelj Ribeira, Ouandu i njezine sestre, mnogobrojne radnike koji su pra\u353?\u269?i\u263?ima donijeli \u269?uda tehnologije, u\u269?ene \u269?lanov e Djece Kristova Uma, biskupa Peregrina, gradona\u269?elnicu Bosquinhu... i pro\ u269?itao im tu knjigu. Knjiga nije bila debela, svega jedan sat \u269?itanja. S vi su se bili okupili na obronku, gdje je \u268?ovjekovo stabalce ve\u263? bilo visoko vi\u353?e od jedan metar, a na koje je, u poslijepodnevnom svjetlu, padal a sjena Rooterovog stabla.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Govorni\u269?e \u8211? rekao je biskup \u8211? gotovo si me nagovorio da postanem humanist. Ostali, manje vi\u269?ni elokventnim izjavama, nisu uop\u263 ?e mogli prona\u263?i rije\u269?i, ni tada niti ikada. Ali od toga dana pa nadal je znali su tko su pra\u353?\u269?i\u263?i, ba\u353? onako kako su \u269?itatelj i {\i Matice} razumjeli kukce, a \u269?itatelji {\i Hegemona} razumjeli ljudski rod u njegovoj vje\u269?itoj te\u382?nji u divljini

razdvojenosti i sumnji.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? To je ono zbog \u269?ega sam te zvala ovamo \u8211? rekla je Novinha. \u 8211? Sanjala sam jednom o pisanju te knjige, ali morao si je napisati.\par\pard \plain\hyphpar}{ \u8211? Ja sam u svemu tome odigrao ve\u263?u ulogu negoli bih to sam za sebe od abrao \u8211? rekao je Ender \u8211? ali ti si, Ivanova, ispunila svoj san. Tvoj je rad bio ono \u353?to je dovelo do nastanka te knjige. A ti i tvoja djeca osp osobili ste me da to napi\u353?em.\par\pard\plain\hyphpar}{ Potpisao ju je onako kako je potpisivao i ostale, Govornik za mrtve.\par\pard\pl ain\hyphpar}{ Jane je uzela tu knjigu i pronosila je ansiblima kroz svjetlosne 372 godine kako bi doprla do Stotine Svjetova. Zajedno s njom, pronijela je i tekst sporazuma, kao i Olhadove slike pjevanja i prela\u382?enja \u268?ovjeka u punu svjetlost. O stavljala ih je na mnogim mjestima na svakom od Stotine Svjetova, daju\u263?i je onim ljudima koji \u263?e je vjerojatno pro\u269?itati i razumjeti \u353?to je to. Kopije knjige slane su od kompjutera do kompjutera kao poruke. Napokon je i Sabor Stotine Svjetova saznao za to, jer bila je pre\u353?iroko distribuirana, a da bi se to moglo zata\u353?kati.\par\pard\plain\hyphpar}{ Umjesto toga, poku\u353?ali su sve to diskreditirati kao la\u382?no. Slike su pr ogla\u353?ene sirovim simuliranjem. Analiza teksta je pokazivala kako nije mogu\ u263?e da je autor isti onaj koji je napisao ostale dvije knjige. Podaci o kori\ u353?tenjima ansibla pokazivali su kako nije mogu\u263?e da je to stiglo s Luzit anije koja nema ansibl.\par\pard\plain\hyphpar}{ No neki ljudi su povjerovali. Ve\u263?inu ljudi uop\u263?e nije bilo briga. A mn ogi od onih koji je dovoljno zanimalo pa su pro\u269?itali {\i \u381?ivot \u268?ovjekov}, nisu imali srca prihvatiti pra\u353?\u269?i\u263?e ka o ramane.\par\pard\plain\hyphpar}{ Neki su prihva\u263?ali pra\u353?\u269?i\u263?e i \u269?itali optu\u382?be koje je Demosten napisao nekoliko mjeseci ranije i po\u269?eli su flotu koja je ve\u2 63? bila na putu prema Luzitaniji zvati \u8222?Drugi Ksenocid\u8221?. To je bilo vrlo ru\u382?no ime. U Stotini Svjetova nije bilo dovoljno zatvora u koje bi za tvorili sve one koji su flotu tako zvali. Sabor je mislio da \u263?e rat zapo\u2 69?eti onda kada njihovi brodovi do\u273?u do Luzitanije, za trideset ili \u269? etrdeset godina. Umjesto toga, rat je ve\u263? zapo\u269?eo, i to \u382?estok. M nogi su ljudi vjerovali u ono \u353?to je Govornik za mrtve napisao i mnogi su b ili spremni prihvatiti pra\u353?\u269?i\u263?e kao ramane, a smatrati ubojicama sve one koji tra\u382?e njihovu smrt.\par\pard\plain\hyphpar}{ A onda, jednoga jesenskoga dana, Ender je uzeo bri\u382?ljivo omotanu \u269?ahur u pa su on i Novinha, Olhado, Quim i Ela preletjeli iznad svih onih kilometara p okrivenih kapim travom, sve dok nisu do\u353?li do onog bre\u382?uljka pokraj u\ u353?\u263?a rijeke. Tratin\u269?ice koje su tamo posijali bile su u punom cvatu . Ovdje \u263?e zima biti blaga, a matica \u263?e biti za\u353?ti\u263?ena od de scolade.\par\pard\plain\hyphpar}{ Ender je ponio maticu do obale rijeke i polo\u382?io je u komoru koju su on i Ol hado pripremili. Vani, na ulazu u njezinu komoru, polo\u382?ili su le\u353? svje \u382?e ubijene \u269?abre.\par\pard\plain\hyphpar}{ Tada ih je Olhado odvezao natrag. Ender je jecao ispunjen silnom ekstazom koju m u je matica usadila u misli, njezinom rado\u353?\u263?u koja je bila previ\u353? e sna\u382?na za ljudsko srce. Novinha ga je dr\u382?ala, Quim je tiho molio, a Ela je pjevala neku radosnu pjesmicu koja se nekada pjevala u selima u starom Br azilu. Bilo je lijepo, ljep\u353?e nego je Ender ikada mislio da \u263?e mu biti .\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? Sada bih mogao umrijeti \u8211? rekao je. \u8211? Sve \u353?to sam u \u3 82?ivotu trebao obaviti, obavio sam.\par\pard\plain\hyphpar}{ \u8211? I ja sam sve obavila \u8211? rekla je Novinha. \u8211? Ali mislim da to samo zna\u269?i da je vrijeme da zapo\u269?nemo \u382?ivjeti.\par\pard\plain\hyp hpar}{ Iza njih, u vla\u382?nom zraku plitke jame pokraj rijeke, jake su \u269?eljusti trgale \u269?ahuru, a mlitavo tijelo s o\u269?vrsnulim kosturom polako se kretal o prema naprijed. Krila su joj se postupno oslobodila, ra\u353?irila i osu\u353?

ila na suncu. Polako se dovukla do rijeke i povukla vlagu u svoje osu\u353?eno t ijelo. Grickala je meso \u269?abre. Ona jaja\u353?ca koja je nosila u sebi vapil a su za slobodom; izlegla je prvi tucet u le\u353?inu \u269?abre, a tada je jela tratin\u269?ice koje su joj bile najbli\u382?e, poku\u353?avaju\u263?i osjetiti promjene u svom tijelu, osje\u263?aju\u263?i kako je napokon o\u382?ivjela.\par \pard\plain\hyphpar}{ Sunce joj je obasjavalo le\u273?a, vjetri\u263? je doticao njezina krila, a voda pod njezinim nogama bila je svje\u382?a, jaja su se grijala i sazrijevala u le\ u353?ini \u269?abre: \u381?ivot, kojeg je tako dugo \u269?ekala i sve do danas n ije mogla biti sigurna da \u263?e ga biti, ne posljednja iz svojeg plemena, nego prva.\par\pard\plain\hyphpar} {\line }{\line }{ {\qc {\b KRAJ}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar} {\line } {\line } { {\qc {\*\shppict{\pict\jpegblip\picw126\pich124 ffd8ffe000104a46494600010100000100010000ffdb004300080606070605080707070909080a0c 140d0c0b0b0c1912130f141d1a1f1e1d1a1c1c20242e2720 222c231c1c2837292c30313434341f27393d38323c2e333432ffdb0043010909090c0b0c180d0d18 32211c213232323232323232323232323232323232323232 323232323232323232323232323232323232323232323232323232323232ffc0001108007c007e03 012200021101031101ffc4001f0000010501010101010100 000000000000000102030405060708090a0bffc400b5100002010303020403050504040000017d01 020300041105122131410613516107227114328191a10823 42b1c11552d1f02433627282090a161718191a25262728292a3435363738393a434445464748494a 535455565758595a636465666768696a737475767778797a 838485868788898a92939495969798999aa2a3a4a5a6a7a8a9aab2b3b4b5b6b7b8b9bac2c3c4c5c6 c7c8c9cad2d3d4d5d6d7d8d9dae1e2e3e4e5e6e7e8e9eaf1 f2f3f4f5f6f7f8f9faffc4001f010003010101010101010101000000000000010203040506070809 0a0bffc400b5110002010204040304070504040001027700 0102031104052131061241510761711322328108144291a1b1c109233352f0156272d10a162434e1 25f11718191a262728292a35363738393a43444546474849 4a535455565758595a636465666768696a737475767778797a82838485868788898a929394959697 98999aa2a3a4a5a6a7a8a9aab2b3b4b5b6b7b8b9bac2c3c4 c5c6c7c8c9cad2d3d4d5d6d7d8d9dae2e3e4e5e6e7e8e9eaf2f3f4f5f6f7f8f9faffda000c030100 02110311003f00f59d43fe4213ff00bdfd055526ad6a27fe 2612ff00bdfd0555340062a39ee61b64fdebac49fde66c565f88bc53a5f8574ffb5ea337ced958a1 5e59db1c003faf6af9f7c59e36d53c5b73be77f22d55bf75 6b1b1c2fb93dcd007b2ea1f13bc3ba6cde4b5ccb3bafcade4a6e19fa9355a1f8afa5cdb7c8b4baff 0081328e2bc10da3a7ddfe1f9ab6b491bdd7f876e377fb54 01ee561e3ed3ae67f267496db737cadd4575314a93428eafb91beeb57cf93877bafb24536e766f97 e5af43d16d354d374f8b6ea8d13b7dd859415cfe3401e8a2 908accd0b537bfb25f3f6addafde55e9c123fa56b05a0089d37d34254ec94a23a008c2d3c25285a9 556801aab5734d5ff4d6ff0070ff003155c255cd3d7fd29f fdd3fcc50051d447fc4c25ff007bfa0acbd5352b6d1f4cbabeba7db1411991bd5b1d87d6b5750ff9 084bfef7f415e37f1afc4a96fa7c1e1fb77fdecf8967f641 d01fa9fe5401e59e24f125e789f5996faf1ffeb946bd235ec05519b66c8b67fc0aa9c54fb877475a 00ddd3e54dff0037bd5963f66ba7daff00fd9115ce4179b1 f7d5d96f7ce991e803d074482da678ae65f9be51bbeb5b9abea2e90c56f670ed4da377cc7f4f4ae4 34fbb78522da9f26daefb44beb487cf7d46dbe4680edeac7 07ef6140eb400ff06b5cff00c254eebff1e8d1edfbd91c8c8feb5e9e0578df8735c9aceea59aced9 96dd70db6e3ef63711dbf2f6af53d2b59b6d493e5dd14bff 003cdbfa11c11401a445395693352a5004423a91569c45213400a56ac581ff004a6ff74ff3155c35

4f627fd29bfdd3fcc500656b1325b4d79732fdc8f2cdf403 3fd2be48f156b337883c4779a8cfff002d64f957fbaa3a0fc057d2bf12750fb1e91a9ff0ee53fa8c 57cb1042f797a90afde9240bf99a00daf0df84f54f123b25 8c3f22fdf919b0a3fa9fa0adad5fe1d6afa6db32379173b5777ee5be6fc8f26b6755d7dfc2ba7dbe 85a3feeae3cb1b9bbae7bfd4f5ac2f0c5e5f5e78819e7bb9 59f6fccd239ed401c4629d1b7cf5d0f8b34c4b3d4de6893f753b165dbdb9ff00eb573d8a00ec747b cfb9f3ff0008af44b1fdf5ac4ebe6eff00ef46d8efeb5e35 a7cbb1ebd4f41bbff458a1dffc3f7bfbb9ea280346ccfd9bc411432ed54b98995bd1791b7ebf3739 ae8dacf54b0489ece68a5b2562cd1ec1956f553d462b8d79 ff00e26d124aff003aff001753c74af45b2b9f3915f7ee7e3eef03f23fd2802cd8ebd37c90dfdb37 fd76e9f8915d34651feed644411d364a9f27f5ab96971b36 42df2ff0ad005fc535a9436fa8a46d940062ac69ff00f1f4ff00ee9fe62aa17ab1a6ff00c7cbff00 ba7f98a00f38f8bc5cdacebb5be760bb7f0ea7e95e15e0f8 91fc47e6bfdc823797f21c7f3af7ef8a6bbecafdd7eff31a2fb9500fe86bc1bc3f6f359ea77b62ef b6592028bf5e0d006be9f6dfdb1a9deea975b9917322ff00 202ab58fd992f6d5e085b7b65a593eb9fd2babb2b6fecad09e1f995d98eef97b0a8f4eb4b67b27fb 2c3e6bab1556fee83d734019ba95b5b6abe12f397fe3e239 0fcdbb9e0e3a7a115e70eae8fb1abd867834b4860f3df6dc40a7f771f1c1e39f5af32d5ad364ccfb 36fcc57f0078a00cfb79363d775a1ea5f25708bf23d6de9f 79f664a00efeca04bf9bcedff3afddaeb74cbf7b699616dcdfdd6ebf41d7a579c58ceefb1e09b6bd 74f633ea3f7f7ab22fdef5a00f48875244f93fd6cbb7e555 6fd4ff00747bd675c7886147df6bfe9371bb6b32f0a9ecb5c6c1ab5cea5335b37fa35beddd2edeae 401804d6fc0ae90a3c48b127f0d007a2e9e1deca27976b3b 2ee6dad90b9ec29f32d735a3eb296d0a79ae9e56edbb7f1edfe15ba9aa58dcfc915cab3ff77a1fca 8010d5ed307fa4bffba7f98aa59ad1d2ff00d7b7fba7f98a 00e67c5d6bf6c9a54feec81bf2c1af9a3c537f2dbf8daeae6d7f74f1c8366de3fcf5afa83c5137d9 bed5337f0e5bf21ffd6af91b57bafb66ad75739dde6485bf 0cf1401e9de1cf16af8a7769d7be54171e5feed97f8cf715662b1bbd36f5a6b5f9524f9597fba457 8f452bc32ac913b2baf2197822bb4b0f899aa5b2225cdbc5 73b7eeb3641fd2803b6b5d1bfd365bb6fdd4aabbbdb9ebc579bf886ed2f356bd78bee6edbf90e6ad ea7e3ed5f5a5fb34622b6493fe79f5fccd7371bf928c9b3f 7bbbe6dd4014c9f9ea68e7d9b6a291b7bd368035adb53785ebb2d0fc570a7c93a7defbcd5e701aa5 49f6500779ff0009325b6a12a2fdc924f9997f8bd3eb5dee 9336a3a9592f9eeb6d16e1fbb8f1e6301ea4ff004af31f0b6990cb22ea3749bfe6f923fea6bd1b4d ba4b69bed2cedb3eeaac9c71da803adb3b1b6b346997e67f ef33127eb93515f187645340fbaeb709206ec847722a9db9bbf10a792bbaced55bef7491cfd0ff00 0e6afc16d0c29f6669be7fbaccdc1fc7d28037345d55355d 3d26fbb2ab18e58ffb8e3ef0fa5745a59fde9ff74ff315e73e1db8b6b0f1b5e69ccebfe9b109e2f4 de0e180fc0035e99a62fefdbfdd3fcc500791fc60f172588 bfd32075fb43b6c6ff00641519fe75f3a935db7c5b767f8a1af7fb338ffd016b88a0029692a4485d feed00295d9f32bd6a4517f6adb7cbff001f51fde6eec3fa d66bc0e894eb4ba7b3b94951beed0047344f0bec7fbd515747aac29796c972bfeb7f8bfdaf7ac1fb 3bd00454e0b5d7787bc2f0de22bde23fcdf77e6c6e1ed5ea 1e1ff867a74c914d2da7c8adbbf78c72df875c50079e69b716d676d0234dfba58f77e9cfe356b4ed 79df5a5b9bc87f74b8f2216fa70dcf73d6abea3e12d521f1 85c680b6edfba73234db4ed100f9bcc24f41b7f518a8a199eff537bbbafb8d2799f37a7f0fd38c50 07b169dab5b5b5925db4cbb3cbfa96cf451dcf3c0a4b7b6d 46e6696eeeb6c48cdf2c3bb955f53db3eb5c4787a69a6d42dee6fe1db68b8fb1c7c61b3cef3f874c d77da8f882c747b279a775fbbb957f2c0a00c0f17cff00d9 4965abc1feb6ca7565917f894f5cfb115eade1ed420d4ade2bc87fd5cf17983f1c5780f8afc43f6f f0fcbb6db6c5249f2c8dfc4739e3f4af47f82da8c971e188 a2ef07989f86e047f3a00f12f8b3ff002547c41ff5f3ff00b22d7155dafc59ff0092a3e20ffaf9ff 00d916b8aa00515a568bf3fcd59c82afa3ecdb401a3e4a3a 4bbbefd635cc1e4bfcb56a59dfe5f9fef3536ec2792bfdfddf35004ba5defdeb79fe689bf4ab91da f93bfcd4dc9bbe5f9ab0a16092abbaee5f4ae83534f2749f dd7faa6c6d6ef401ebbe03834bf2629a0b48a2976fde66c9cfb1cd7a85b2ff001ecaf9e7e1beb766 97ab693a32dc7f0b2aae1bdb9e41afa12c7fd4a7c8dfce80 17c4566f79e1cd521b54dd712594b1aaff007895381f9d7caab74ff6d8ad9a166469047243f74e01 f9949ea0f06beba592b9ad7bc2ba46a497aed6304577770f 9525d468049ec73ebc0fad0078bbea2e9e6ccafb76ff000f185f41f874fc2b8bd5f5dbcd6f504577

f91582aafd3b9ae93c73e1797c2ba5449717ab712dccbf7a 35206d1f5ee6bcfe390a48aebd56803d0bc4d73e4f866c2d19d5a5dc377cb82bfe35e9df06ad26b3 bcbb4d9fe8f35aacabfef64035f3ecf7d73a95d45e6beedb 85fcabdebe0e5ec92dfdc441fe55b4fbbe9865ff001a00f28f8b3ff2547c41ff005f3ffb22d7155f 50789be10f87fc41e23d4b55bbbcd49679e5dccb149185ce d1d3284feb591ff0a1fc2fff003ffac7fdfd8bff008dd007cf4bf71aac237dcaf7f1f01fc2ff00f3 ff00ac7fdfd8bff8dd03e04f863fe821ac7fdfe8bff8dd00 785187e4df55a73bdebe863f03bc39e563fb4f59c7fd7587ff008d5467e04f867fe823acff00dfd8 bff8dd007ce26b6ade67bcd0ded00dcd0fcdf857b81f80fe 17ff009ffd63fefec5ff00c6ea58be06f86eddff0075a96b2bff006d62ff00e37401f3c413cd6374 9344fb5e36dcb5f4a7c38f1b43e2ad33c97fdd6a11aed78d 7f880ef5464f80be17dfff00210d63fefec5ff00c6eade8bf08b46d03518750d3b55d6229d0e3fd6 c4411ee3cbe6803bb1fefb52cc37d4e349f93fe3faebff00 1cff00e26a6fecaf93fe3faebff1cffe26803e73f8e1748faed859a3ff00a880b32fa64f19f7e2bc a457d33af7c1fd0f5cd6a7d46fb52d5e4b89a43bb12c400c 7603cbe05677fc287f0bff00cffeb1ff007f62ff00e37401f3edbbec9abda3e075d21f14dec7bdb9 b027ff001f8ffc6b707c07f0bffcff00eb1ff7f62ffe375d 3f82be18e91e19d665b9b1bed459dadda222578d860b29ec839f945007ffd9 }} {\line } \par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b Chita(m) 01/2013}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar}{ {\qc {\b Sadr\u382?aj}\par\pard\plain\hyphpar}\par\pard\plain\hyphpar}{ Proslov\par\pard\plain\hyphpar}{ 1 Pipo\par\pard\plain\hyphpar}{ 2 Trondheim\par\pard\plain\hyphpar}{ 3 Libo\par\pard\plain\hyphpar}{ 4 Ender\par\pard\plain\hyphpar}{ 5 Valentina\par\pard\plain\hyphpar}{ 6 Olhado\par\pard\plain\hyphpar}{ 7 Ku\u263?a Ribeira\par\pard\plain\hyphpar}{ 8 Dona Ivanova\par\pard\plain\hyphpar}{ 9 Uro\u273?ena mana\par\pard\plain\hyphpar}{ 10 Djeca uma\par\pard\plain\hyphpar}{ 11 Jane\par\pard\plain\hyphpar}{ 12 Datoteke\par\pard\plain\hyphpar}{ 13 Ela\par\pard\plain\hyphpar}{ 14 Odmetnici\par\pard\plain\hyphpar}{ 15 Govorenje\par\pard\plain\hyphpar}{ 16 Ograda\par\pard\plain\hyphpar}{ 17 \u381?ene\par\pard\plain\hyphpar}{ 18 Matica\par\pard\plain\hyphpar} {\page } }