Bijeli ovčar je vrlo radoznao, inteligentan, razigran i vjeran pas. Ako poželite imati ovog psa za čuvara ili ljubimca, nećete se pokajati, jer je vrlo stabilnog temperamenta i ima odlične nasljedne karakteristike radnog psa. Zato se smatra savršenim službenim psom.
Kada je riječ o bijelom švicarskom ovčaru, ne može se sa sigurnošću reći kada je pasmina točno nastala, a neki kinolozi tvrde da je švicarski ovčar zapravo njemački ovčar, koji ima gen bijele dlake. Zovu ga još i Berger Blanc Suisse, njemački bijeli ovčar, američki bijeli ovčar, kanadski bijeli ovčar i bijeli ovčar.
Bijeli njemački ovčar se prvi put pojavljuje na izložbi u Hanoveru 1882. godine, a 1890. godine usvaja se standard za njemačke ovčare, gdje se navodi da bijela boja nije bila mana, kao što je to danas slučaj.
Na žalost, ne postoji puno činjenica o ovim psima, mada se smatra da je uzgoj ove pasmine počeo 1917. godine u Americi. Tek se prvi pisani tragovi pojavljuju 1930. godine, kada je Hitler došao na vlast. Tada se zabranjuje njihov uzgoj i držanje, a objašnjenje je bilo da ova pasmina uništava tradicionalnog njemačkog ovčara, jer je bijela boja mana. Ova drastična mjera je dovela do toga da je bijeli ovčar bio istrijebljen u Europi. Ipak, zahvaljujući zaljubljenicima u Americi, pasmina je sačuvana sve do danas, piše Agroklub.
Krajem 70-ih godina, prošlog stoljeća ovi psi se vraćaju u Europu preko Švicarske. Tada je pasmina priznata 1991. godine u FCI-u, a danas je vrlo popularna.
Ono što je zanimljivo je činjenica da bijeli ovčar i njemački ovčar dijele zajedničke korijene, pa su i po izgledu slični. Međutim, s vremenom je bijeli ovčar evoluirao, zahvaljujući kontinuiranom odabiru radnih pasa i selekcijom bijele boje. Tako su danas dobiveni elegantni i lijepi psi, vrlo inteligentni i odličnih radnih sposobnosti.
Bijeli ovčar ima vrlo mišičavo tijelo, izbalansirano i malo je duže u odnosu na visinu. Uši su im uspravne, rep stoji nisko i blago je savijen. Njuška im je duguljasta i ide u blagi špic. Dlaka je bijelе do krem bоje. Dužina dlake je od kratke do srednje duge. Valovita, duga i kruta dlaka se ne dozvoljava po standardu. Krzno bijelog ovčara je dvoslojno i gusto u predjelu vrata i sa zadnje strane nogu. Oči su im tamnosmeđe ili crne boje, imaju bademast oblik, a rubovi očiju su crni.
Riječ je o psima srednje veličine, a nalaze se u prvoj FCI grupi - ovčarski psi s radnim ispitom. Mužjaci su krupniji u odnosu na ženke, a visina u grebenu im je između 61 cm i 66 cm, dok teže od 35 kg do 40 kg. Ženke su od 56 cm do 61 cm i težine između 30 kg do 35 kg.
Bijeli ovčar ima vrlo mišičavo tijelo, izbalansirano i malo je duže u odnosu na visinu. Uši su im uspravne, rep stoji nisko i blago je savijen. Njuška im je duguljasta i ide u blagi špic. Dlaka je bijelе do krem bоje. Dužina dlake je od kratke do srednje duge.
Radi se o psima stabilnog karaktera, vrlo su samouvjereni i jako se vežu za obitelj, odnosno domaćinstvo u kojem žive. Prema svom vlasniku su prijateljski nastrojeni. Inače, riječ je o vrlo opreznoj i pronicljivoj pasmini, posebno kada su u pitanju stranci, jer se teško veže za nove osobe.
Ono što je zanimljivo je da ovi psi nisu potkupljivi, teško ih je zavarati, a laju na svaku nepoznatu osobu braneći gospodarstvo, pa se stoga smatra odličnim psom čuvarom. Po prirodi nisu agresivni, ali ni plašljivi i dosta su tolerantni. Radoznali su i razigrani, uvijek žele sudjelovati u svemu. Tako recimo, ukoliko primijete da vlasnik svako jutro nosi drva za loženje, vrlo brzo će i oni uzeti cjepanicu u usta i nositi za vama.
Ovi psi vole pažnju svog vlasnika i ono što je zanimljivo, vole se puno maziti. Vrlo su inteligentni i uz dobru dresuru ili trening brzo usvajaju sve naredbe. Jako se vezuju za vlasnika i pate kada su sami, pa se ne preporučuju osobama koje im ne mogu posvetiti dovoljno vremena. Obožavaju djecu i toleriraju njihovu grublju igru.
Ako se koriste kao ovčarski psi, žele biti upućeni u sve što se događa u njihovom stadu.
Ovi psi žele biti primijećeni, vole kada ih vlasnik pohvali i kada im se divi. Njihova privrženost ide do te mjere da su u stanju ne jesti, ukoliko vlasnik nije tu. Tada tužno sjede ispred vrata i čekaju njegov povratak. Zato se često koriste za pomoć slijepim i slabovidnim ljudima, a također ih koriste u vojsci za spašavanje ljudi iz ruševina ili lavina. Odlični su tragači pa ih i policija koristi za traganje eksploziva ili droge.
Ovo su vrlo energični radni psi, koji zahtijevaju visoku razinu fizičke aktivnosti. Odlično se snalaze ukoliko žive u stanu, ali za njih bi bilo bolje da žive u dvorištu, jer iziskuju šetnje i istrčavanje. Dlaka se lako održava svakodnevnim četkanjem, mada se dosta sezonski linjaju, naročito na proljeće.
Bijeli ovčar je zdrava pasmina bez genetskih oboljenja. Ponekad dolazi do displazije kuka, pa se preventivno preporučuje snimanje kukova već s osam mjeseci starosti. Prosječni životni vijek je između 12 i 14 godina.
Dok su štenci, preporučuje se da ga hranite do četiri puta dnevno. Nakon osmog mjeseca on bi trebao jesti tri puta, a nakon godinu dana dovoljna su mu dva obroka. Prehrana bi se trebala bazirati na mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, kuhanom povrću i žitaricama.