Korzo nije samo glavna riječka šetnica, gradska žila kucavica već je i njezino ogledalo. U Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita. S time će se složiti svatko tko je bar jednom ispijao kavu na nekoj od terasa brojnih i živopisnih kafića nanizanih duž ove, po svemu neobične šetnice. Tko je bar jednom sjedio na nekoj od klupica, baš u tu svrhu postavljenih na Korzu, kao i onaj koji je na najživopisniju gradsku ulicu gledao „s vrha“, iz nekog od Riječanima omiljenih sastajališta smještenih na najvišim katovima zgrada.
Korzu su Riječani vjerni i u zimskim kaputima i u ljetnim lepršavim odoricama. Jednako mu dolaze i pod kišobranima i nošeni burom, vjetrom koji je baš kao i Korzo specifičnost ovog grada izgrađenog uz obale rijeke, a vjekovima orijentiranog ka moru. Oni su tu da otjeraju jesenju tugu i da budu vjesnici proljeća. Neraskidive su niti što vezuju riječku „ulicu broj 1“ i Riječane. Korzo je mjesto na kojem se ljudi sastaju, na kojem se rastaju, na kojem se druže, sklapaju poslove, sklapaju poznanstva, ali i obavljaju šoping. Riječani na Korzu mogu sve. Mogu vidjeti i biti viđeni. Neki bi rekli kako se upravo na Korzu svakodnevno ispisuju žive gradske novine. Pišu ih i čitaju sami građani, ali i svi oni koji Rijeci dolaze sa svih strana svijeta.
E, što se tek njima Korzo voli pokazati… Šepuri se u punom sjaju svojih fasada na kojima je ispisana bogata i burna riječka povijest. Kočoperi se svojim fontanama, svojom gradskom urom koja nalik vjekovnom čuvaru bdije nad ovom riječkom promenadom. Korzo mami i bogatom ponudom svojih suvenirnica, nudeći „morčića“ i „torpedo“ kao nešto samo svoje, nešto što će svakom putniku i za sto godina šapnuti – ja sam iz Rijeke, ja sam brend grada na Rječini.
Upravo se na Korzu može čuti onaj tipičan ritam riječkoga koraka koji, neovisno o dobu dana, odzvanja ovom središnjom riječkom ulicom. U njemu se stapaju tisuće zvukova. A tek mirisi… Onaj jutarnje kave, slasne pizze ili morskih plodova što dopire iz nekog od brojnih restorana smještenih nadomak Korzu. Pa onaj večernji kojim prevladava „mladenačka nota“. Nota izlazaka i dobre zabave. Jer večer ili noć na Korzu znači zabavu. Vrijeme u kojem kafići postaju klubovi, a smijeh i glazba ono što dominira Korzom. I dok rubni kvartovi Rijeke spavaju dubokim snom, Korzu sna ne treba. Svaki njegov djelić živi život punim plućima i tako već stoljećima.
Korzo se već od ranog XIX. stoljeća počeo formirati u obliku u kakvu ga danas poznajemo, kao glavno šetalište i sastajalište Riječana, te poligon za gradnju reprezentativnih palača u obličjima stilova koji su se smjenjivali: klasicizma, historicizma, secesije, moderne… Urbanistička regulacija koja se odvijala oko polovice XIX. stoljeća predstavljala je tek uvod u još žešći tempo nasipavanja mora i reprezentativne javne izgradnje, koja će ubrzo uslijediti na nasutom terenu. No, već je tada u zaborav pala stoljetna slika primorskoga grada stiješnjenog zidinama. Danas je teško povjerovati da se sve do prekrivanja opkopnoga jarka i rušenja gradskih zidina, u drugoj polovici XVIII. stoljeća, na ovom mjestu nalazila tek šljunčana morska obala s nekoliko drvenih gatova i skladišta, brodogradilištem i gradskom ložom, pokraj koje se trgovalo žitaricama, ribom i solju.
