Prekratak je jedan ljudski život da bi se selekcionirala jedna sorta masline. Za takvo što potrebna su stoljeća i naraštaji maslinarskih znalaca.
Danas, u svjetlu klimatskih promjena i pojave toplih, ali vlažnih zima, možemo zaključiti da se naša najraširenija sorta oblica više ne može nositi s time. Sve što paunovo oko obori s nje, nadoknadi, ali i plati cijenu novog ruha – izostaje rodnost.
Ocvjeta, ali ne ponese rod, malo po vrhovima i južnim granama, a najčešće nikako. Provodili zaštitu ili ne, sve izgledaju isto – jadno, posebno nakon prve marčanske bure.
Mišljenja sam da, ako stablo (sorta) masline ne nosi u svom genomu otpornost na paunovo oko, nikakvi preparati je neće zaštititi ma koliko puta provodili zaštitu. Takve sorte treba zamjenjivati nacjepljivanjem na njihovu podlogu sortama otpornim na paunovo oko. Onaj tko to prihvati prije će izići iz problema.
Godinama postupno zamjenjujem palice oblica otpornim sortama (lećino, carolea, marocco pisholen, frantoio, lastovka i, najnovije, piculja).
Ove dvije naše sorte lastovka i piculja, po istraživanju znanstvenice Tatjane Klepo, u svom genomu su divlje masline, lastovka 70% divlja, a pelješka piculja 100% divlja.
Njihov genom je jamstvo njihove otpornosti na bolesti, uz redovitu rodnost. Za razliku od njih, naša najraširenija sorta oblica u svom genomu (po istom istraživanju) nosi tek 1% gena divlje masline.
Život masline je u pravilu dug, a maslinara u odnosu na maslinu kratak. Da bi bili zdravi i sretni, trebaju se mijenjati i masline i maslinari u svjetlu klimatskih promjena.