Osnovna škola Mikleuš

U 8 sati krenuli smo prema Krapini. U autobusu su učiteljice razgovarale s učenicima i  objašnjavale što se to sve vidi iz autobusa.Učenici su primjetili da se voze po brzoj cesti i da smo došli u brežuljkasti zavičaj. Promatrali su  brežuljkasti zavičaj i uočili  njegove osobitosti. Vidjeli su Zagreb, rijeku Savu, zračnu luka i planinu Medvednicu. Uočili su da smo došli u Hrvatsko zagorje. U Krapinu smo došli oko 12 i 20 sati. Iz autobusa smo vidjeli rijeku Krapinčicu. Došli smo u Muzej krapinskog neandertalca.  Novi muzej povezan je uređenim pješačkim stazama sa samim nalazištem krapinskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo. Ulaz Muzeja uklopljen je u pejzaž, pa se učenicima činilo kao da  ulaze u špilju.

Kada smo ušli u muzej pogledali smo film o životu i kulturi neandertalskog čovjeka u Krapini. Učenici su vidjeli kako je čovjek živio  u špiljama, što je sve radio, kako je lovio i kako se družio u svojoj zajednici. Vodič nas je poveo u prošlost i razgledavanje muzeja.Ušli smo u labirint  prošlosti. Na početku obilaska Muzeja dolazimo u Krapinu iz 1899.godine. Tu je mala učionica iz vremena učitelja koji je Dragutina Krambergera odveo do nalazišta ostataka neandertalaca i apoteka gdje su ti ostatci bili zaštićeni.

Vodič nas dalje vodi kroz Muzej koji počinje pričom o postanku svijeta, biljkama, životinjama  i razvojem života do pojave prvih ljudi. Učenici su naučili što je to veliki prasak. Vidjeli smo  meteorit, rekonstrukcije prvih stabala – divovskih paprati, replike prvih riba i dinosaura, skulpture hominoida i hominida u prirodnoj veličini.  Ponovo se susrećemo s likovima iz filma, s postavom neandertalske obitelji. Prelazimo  preko ledene ploče koja krcka. Vodič nam je objašnjavao i  pokazivao oružja koje su neandertalci koristili. Na kraju muzeja nalazi se  astronaut koji nam govori da čovjek i dalje istražuje posebnosti Zemlje i svemira. Nakon toga učenici  su imali kratki odmor za kupovinu suvenira.

Šetnjom smo  otišli  do rekonstrukcije  obitelji krapinskog pračovjeka na Hušnjakovu brijegu. Učenici su bili zadovoljni što su sve vidjeli i naučili puno novih pojmova vezano za prošlost. 

Nakon toga autobusom smo otišli na ručak u restoran Preša gdje smo imali  panoramski pogled na Krapinu i okolicu. Poslije ručka otišli smo u grad Trakošćan.

U 16 :15 došli smo na parkiralište gdje je u blizini bio dvorac Trakošćan. Šetnjom smo otišli do dvorca Trakošćan.

Učenici su bili oduševljeni pogledom na dvorac Trakošćan, perivojom  i parkom šume s jezerom. Tamo nas je dočekao vodič.

Upoznao nas je s prošlosti dvorca i da je  nastao krajem 13. stoljeća. U 1584. godini dvorac Trakošćan je stekla obitelj Drašković, a danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Vodič Željko nas je proveo kroz dvorac. Dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat.  Prvo smo ušli u lovačku dvoranu. Vodič nam je rekao da je lov je bio među plemstvom omiljena zabava. Dvorana je  uređena i ukrašena lovačkim trofejima. Šetnjom kroz dvorac obišli smo vitešku dvoranu, knjižnicu, obiteljsku dvoranu, predvorje, malo dvorište, Julijaninu sobu, blagovaonice, mali salon, sobu za molitvu, glazbeni salon…Vidjeli smo zbirku slika i grafika koji danas broji preko 200 ulja na platnu i dvadesetak grafičkih listova. Najveći broj slika čine portreti. Učenicima su se posebno svidjeli predmeti  (stolci, stolovi, ormari, kreveti, komode, naslonjači, peći za grijanje i drugo.)  

U knjižnici nam je vodič rekao da su knjige pokazatelj bogate povijesti i kulture obitelji Drašković. Rekao nam je nešto o Julijani Drašković koja je bila školovana slikarica.  Najznačajnije Julijanine slike su portreti seljanki u nošnjama iz okolice Trakošćan. Vidjeli smo zbirku oružja te zaštitne opreme. 

Na kraju smo vidjeli  kuhinju koja  je smještena u izdvojenom dijelu dvorca kako bi se spriječilo širenje požara. Središnje mjesto zauzima velika bijela kalijeva peć koja je imala više funkcija.

Kada smo izašli iz dvorca stepenicama i šetnjom smo se spustili do Trakošćanskog jezera. Učenici su uočili lopoče na jezeru i pješačku stazu uz jezero.

Nakon toga učenici su kupili suvenire i krenuli smo prema autobusu. Sretni  i pomalo umorni krenuli smo kući. Tijekom vožnje učenici su imali Kviz znanja i dodjela nagrada pobjednicima. Pobjednici kviza su bili dva učenika 3. razreda. U 21 i 15 sati  vratili smo se kući gdje su nas  dočekali roditelji. Učenici su se vratili svojim kućama i obiteljima sretni, zadovoljni,puni utisaka, s novim saznanjima i navikama.

tekst i foto: Tatjana Sabo; foto: Gordana Gaća Ćurak

U 8 sati krenuli smo prema Krapini. U autobusu su učiteljice razgovarale s učenicima i  objašnjavale što se to sve vidi iz autobusa.Učenici su primjetili da se voze po brzoj cesti i da smo došli u brežuljkasti zavičaj. Promatrali su  brežuljkasti zavičaj i uočili  njegove osobitosti. Vidjeli su Zagreb, rijeku Savu, zračnu luka i planinu Medvednicu. Uočili su da smo došli u Hrvatsko zagorje. U Krapinu smo došli oko 12 i 20 sati. Iz autobusa smo vidjeli rijeku Krapinčicu. Došli smo u Muzej krapinskog neandertalca.  Novi muzej povezan je uređenim pješačkim stazama sa samim nalazištem krapinskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo. Ulaz Muzeja uklopljen je u pejzaž, pa se učenicima činilo kao da  ulaze u špilju.

Kada smo ušli u muzej pogledali smo film o životu i kulturi neandertalskog čovjeka u Krapini. Učenici su vidjeli kako je čovjek živio  u špiljama, što je sve radio, kako je lovio i kako se družio u svojoj zajednici. Vodič nas je poveo u prošlost i razgledavanje muzeja.Ušli smo u labirint  prošlosti. Na početku obilaska Muzeja dolazimo u Krapinu iz 1899.godine. Tu je mala učionica iz vremena učitelja koji je Dragutina Krambergera odveo do nalazišta ostataka neandertalaca i apoteka gdje su ti ostatci bili zaštićeni.

Vodič nas dalje vodi kroz Muzej koji počinje pričom o postanku svijeta, biljkama, životinjama  i razvojem života do pojave prvih ljudi. Učenici su naučili što je to veliki prasak. Vidjeli smo  meteorit, rekonstrukcije prvih stabala – divovskih paprati, replike prvih riba i dinosaura, skulpture hominoida i hominida u prirodnoj veličini.  Ponovo se susrećemo s likovima iz filma, s postavom neandertalske obitelji. Prelazimo  preko ledene ploče koja krcka. Vodič nam je objašnjavao i  pokazivao oružja koje su neandertalci koristili. Na kraju muzeja nalazi se  astronaut koji nam govori da čovjek i dalje istražuje posebnosti Zemlje i svemira. Nakon toga učenici  su imali kratki odmor za kupovinu suvenira.

Šetnjom smo  otišli  do rekonstrukcije  obitelji krapinskog pračovjeka na Hušnjakovu brijegu. Učenici su bili zadovoljni što su sve vidjeli i naučili puno novih pojmova vezano za prošlost. 

Nakon toga autobusom smo otišli na ručak u restoran Preša gdje smo imali  panoramski pogled na Krapinu i okolicu. Poslije ručka otišli smo u grad Trakošćan.

U 16 :15 došli smo na parkiralište gdje je u blizini bio dvorac Trakošćan. Šetnjom smo otišli do dvorca Trakošćan.

Učenici su bili oduševljeni pogledom na dvorac Trakošćan, perivojom  i parkom šume s jezerom. Tamo nas je dočekao vodič.

Upoznao nas je s prošlosti dvorca i da je  nastao krajem 13. stoljeća. U 1584. godini dvorac Trakošćan je stekla obitelj Drašković, a danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Vodič Željko nas je proveo kroz dvorac. Dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat.  Prvo smo ušli u lovačku dvoranu. Vodič nam je rekao da je lov je bio među plemstvom omiljena zabava. Dvorana je  uređena i ukrašena lovačkim trofejima. Šetnjom kroz dvorac obišli smo vitešku dvoranu, knjižnicu, obiteljsku dvoranu, predvorje, malo dvorište, Julijaninu sobu, blagovaonice, mali salon, sobu za molitvu, glazbeni salon…Vidjeli smo zbirku slika i grafika koji danas broji preko 200 ulja na platnu i dvadesetak grafičkih listova. Najveći broj slika čine portreti. Učenicima su se posebno svidjeli predmeti  (stolci, stolovi, ormari, kreveti, komode, naslonjači, peći za grijanje i drugo.)  

U knjižnici nam je vodič rekao da su knjige pokazatelj bogate povijesti i kulture obitelji Drašković. Rekao nam je nešto o Julijani Drašković koja je bila školovana slikarica.  Najznačajnije Julijanine slike su portreti seljanki u nošnjama iz okolice Trakošćan. Vidjeli smo zbirku oružja te zaštitne opreme. 

Na kraju smo vidjeli  kuhinju koja  je smještena u izdvojenom dijelu dvorca kako bi se spriječilo širenje požara. Središnje mjesto zauzima velika bijela kalijeva peć koja je imala više funkcija.

Kada smo izašli iz dvorca stepenicama i šetnjom smo se spustili do Trakošćanskog jezera. Učenici su uočili lopoče na jezeru i pješačku stazu uz jezero.

Nakon toga učenici su kupili suvenire i krenuli smo prema autobusu. Sretni  i pomalo umorni krenuli smo kući. Tijekom vožnje učenici su imali Kviz znanja i dodjela nagrada pobjednicima. Pobjednici kviza su bili dva učenika 3. razreda. U 21 i 15 sati  vratili smo se kući gdje su nas  dočekali roditelji. Učenici su se vratili svojim kućama i obiteljima sretni, zadovoljni,puni utisaka, s novim saznanjima i navikama.

tekst i foto: Tatjana Sabo; foto: Gordana Gaća Ćurak

U 8 sati krenuli smo prema Krapini. U autobusu su učiteljice razgovarale s učenicima i  objašnjavale što se to sve vidi iz autobusa.Učenici su primjetili da se voze po brzoj cesti i da smo došli u brežuljkasti zavičaj. Promatrali su  brežuljkasti zavičaj i uočili  njegove osobitosti. Vidjeli su Zagreb, rijeku Savu, zračnu luka i planinu Medvednicu. Uočili su da smo došli u Hrvatsko zagorje. U Krapinu smo došli oko 12 i 20 sati. Iz autobusa smo vidjeli rijeku Krapinčicu. Došli smo u Muzej krapinskog neandertalca.  Novi muzej povezan je uređenim pješačkim stazama sa samim nalazištem krapinskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo. Ulaz Muzeja uklopljen je u pejzaž, pa se učenicima činilo kao da  ulaze u špilju.

Kada smo ušli u muzej pogledali smo film o životu i kulturi neandertalskog čovjeka u Krapini. Učenici su vidjeli kako je čovjek živio  u špiljama, što je sve radio, kako je lovio i kako se družio u svojoj zajednici. Vodič nas je poveo u prošlost i razgledavanje muzeja.Ušli smo u labirint  prošlosti. Na početku obilaska Muzeja dolazimo u Krapinu iz 1899.godine. Tu je mala učionica iz vremena učitelja koji je Dragutina Krambergera odveo do nalazišta ostataka neandertalaca i apoteka gdje su ti ostatci bili zaštićeni.

Vodič nas dalje vodi kroz Muzej koji počinje pričom o postanku svijeta, biljkama, životinjama  i razvojem života do pojave prvih ljudi. Učenici su naučili što je to veliki prasak. Vidjeli smo  meteorit, rekonstrukcije prvih stabala – divovskih paprati, replike prvih riba i dinosaura, skulpture hominoida i hominida u prirodnoj veličini.  Ponovo se susrećemo s likovima iz filma, s postavom neandertalske obitelji. Prelazimo  preko ledene ploče koja krcka. Vodič nam je objašnjavao i  pokazivao oružja koje su neandertalci koristili. Na kraju muzeja nalazi se  astronaut koji nam govori da čovjek i dalje istražuje posebnosti Zemlje i svemira. Nakon toga učenici  su imali kratki odmor za kupovinu suvenira.

Šetnjom smo  otišli  do rekonstrukcije  obitelji krapinskog pračovjeka na Hušnjakovu brijegu. Učenici su bili zadovoljni što su sve vidjeli i naučili puno novih pojmova vezano za prošlost. 

Nakon toga autobusom smo otišli na ručak u restoran Preša gdje smo imali  panoramski pogled na Krapinu i okolicu. Poslije ručka otišli smo u grad Trakošćan.

U 16 :15 došli smo na parkiralište gdje je u blizini bio dvorac Trakošćan. Šetnjom smo otišli do dvorca Trakošćan.

Učenici su bili oduševljeni pogledom na dvorac Trakošćan, perivojom  i parkom šume s jezerom. Tamo nas je dočekao vodič.

Upoznao nas je s prošlosti dvorca i da je  nastao krajem 13. stoljeća. U 1584. godini dvorac Trakošćan je stekla obitelj Drašković, a danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Vodič Željko nas je proveo kroz dvorac. Dvorac čine četiri razine: nisko i visoko prizemlje, te prvi i drugi kat.  Prvo smo ušli u lovačku dvoranu. Vodič nam je rekao da je lov je bio među plemstvom omiljena zabava. Dvorana je  uređena i ukrašena lovačkim trofejima. Šetnjom kroz dvorac obišli smo vitešku dvoranu, knjižnicu, obiteljsku dvoranu, predvorje, malo dvorište, Julijaninu sobu, blagovaonice, mali salon, sobu za molitvu, glazbeni salon…Vidjeli smo zbirku slika i grafika koji danas broji preko 200 ulja na platnu i dvadesetak grafičkih listova. Najveći broj slika čine portreti. Učenicima su se posebno svidjeli predmeti  (stolci, stolovi, ormari, kreveti, komode, naslonjači, peći za grijanje i drugo.)  

U knjižnici nam je vodič rekao da su knjige pokazatelj bogate povijesti i kulture obitelji Drašković. Rekao nam je nešto o Julijani Drašković koja je bila školovana slikarica.  Najznačajnije Julijanine slike su portreti seljanki u nošnjama iz okolice Trakošćan. Vidjeli smo zbirku oružja te zaštitne opreme. 

Na kraju smo vidjeli  kuhinju koja  je smještena u izdvojenom dijelu dvorca kako bi se spriječilo širenje požara. Središnje mjesto zauzima velika bijela kalijeva peć koja je imala više funkcija.

Kada smo izašli iz dvorca stepenicama i šetnjom smo se spustili do Trakošćanskog jezera. Učenici su uočili lopoče na jezeru i pješačku stazu uz jezero.

Nakon toga učenici su kupili suvenire i krenuli smo prema autobusu. Sretni  i pomalo umorni krenuli smo kući. Tijekom vožnje učenici su imali Kviz znanja i dodjela nagrada pobjednicima. Pobjednici kviza su bili dva učenika 3. razreda. U 21 i 15 sati  vratili smo se kući gdje su nas  dočekali roditelji. Učenici su se vratili svojim kućama i obiteljima sretni, zadovoljni,puni utisaka, s novim saznanjima i navikama.

tekst i foto: Tatjana Sabo; foto: Gordana Gaća Ćurak